PROGRESIVNI KOMUNIZAM

- vizija za nove socijalne, ekonomske i kulturne strukture -

Temeljni dokument

Doc. dr. sc. Salmedin Mesihovi'

 Od postanka ljudske vrste temeljna sloboda pripada humanoidnoj jedinki.
Me*utim, pošto je ,ovjek bi'e zajednice i samo kao jedinka zajednice mo-e pre-ivjeti,
on je u po,etku instiktom, a kasnije razumom i svojom voljom prenio dio te svoje
slobode na zajednice kojima se nalazio i radi toga su te zajednice i same postajale
suverene. Radi realizacije te suverenosti te zajednice imaju i institucije. Zna,i i
zajednice i institucije su samo servis realizacije one temeljne slobode i suverenosti
svake ljudske jedinke, a nisu same sebi svrha, zna,i bez ostvarivanja zadataka zbog
kojih su nastale one gube smisao postojanja. Tako u slu,aju kada postoje'e zajednice
i njihove funkcionalne institucije prestanu da djeluju, da postanu dekadentne i
slabe, kada se nalaze u posvemašnjem rasulu i destrukciji, ljudske jedinke imaju
puno pravo, ali i punu odgovornost da prenosom suvereniteta i dijelova svoje
slobode na formiraju nove zajednice sa funkcionalnim institucijama. U tom slu,aju
stare destruirane i prevazi*ene zajednice i institucije prestaju da postoje, a nove
zajednice nastale bilo revolucionarnim bilo evolucionim putem preuzimaju svoj
zadatak i svoju du-nost.

1
 NEOLIBERALIZAM, FUNDAMENTALIZAM,
FUNDAMENTALIZAM, SAMOUPRAVLJANJE I
LOGOSKRATIJA
Suvremena op'edruštvena, ekonomska i politi,ka kretanja na globalnom planu nakon
rušenja svijeta bipolarnosti, uglavnom se odvijaju po premisama i na osnovi na,ela i postulata
dviju ideoloških misli. Prva ideologija je neoliberalni, potroša,ki kapitalizam, najnoviji oblik
kapitalisti,kog sustava, razmišljanja i djelovanja, dok je druga religijski ili etni,ki fundamentalizam.
Ve'ina procesa i dešavanja koji se krajem XX. i po,etkom XXI. st., dešavaju na našoj Planeti su
proizvod djelovanja i uzajamnih pro-imanja, dopunjavanja i konfrontiranja ta dva dominantna
ideološka pravca. I upravo su realizacije ideja neoliberalizma i fundamentalizma dovele razvitak
,ovje,anstva u slijepu ulicu, ,ija je jedina posljedica nesaglediva kriza koja upravo u golemim
razmjerima poga*a socijalne, ekonomske, društvene i kulturne strukture ljudskih zajednica širom
Planete.

Neoliberalizam

Neoliberalizam, i pored svoga imena, ne predstavlja jednu od varijanti onoga što se definira
pod izrazima «liberalno», «slobodno», nego je rije, o jednom od modela i tipova kapitalizma koji je
u moderno doba (u zadnje dvije – tri decenije) postao vode'a društvena, ekonomska i politi,ka
misao u glavnim svjetskim centrima mo'i. Zbog svojih karakteristika bezskupuloznosti,
ekstremnosti i surovosti u primjeni na terenu (sa samo jednim ciljem=stjecanjem profita), njegovi
glavni eksponenti su konzervativni socijalni elementi i predstavnici kapitalisti,kog sustava.
Opijenost Zapada pobjedom nad Sovjetskim Savezom doprinijela je samo ja,anju
najekstremnijih dijelova zapadnog društveno-ekonomskog sistema, koji vrlo brzo (jer je za njih
postojanje umjerenih i kompromisnih elemenata postalo izlišno) uspijevaju nametnuti svoje ideje,
na,in rada i djelovanja kao primarni i dominantni faktor funkcionalnosti svojih društava. Upravo
nepostojanje nikakve alternative ili druga,ijeg doprinijela je skoro nekriti,kom nametanju najgorih
i to iskvarenih oblika kapitalisti,kog ure*enja, koji je apsorbirao i tako obesmislio bilo kakve
umjerenije oblike kapitalizma ili socijalne i progresivne dr-ave i društva. I taj nesumnjivo
dekadentni izdanak kapitalizma, koji se zasniva na najprimitivnijim i najzaostalijim oblicima
ljudskog postojanja, odnosno na pohoti za besmislenim i nepotrebnim stvarima, a usput
eliminiraju'i racionalno, progresivno i razvojno. Naravno tu ima i izuzetaka od pravila, ali ve'ina
velikih korporacija svoje postojanje zasniva na obi,noj pohlepi, i to onoj izvornog/iskonskog tipa.
Ove konzervativne snage su zaokru-uju'i svoje interese i stremljenja u novom vidu
kapitalisti,kog sistema (koji je postao poznat pod terminom neoliberalni, potroša,ki kapitalizam)
su sa zapanjuju'om brzinom preuzeli sve poluge stvarne mo'i. Pred ovom najezdom
socijaldemokratske, demokratske, liberalne i republikanske snage i tendencije su napustile svoje
dotadašnje pozicije i ili priznale kapitulaciju ili se povukle u zasjenak ili se jednim dijelom
prilagodile novim uvjetima, na-alost postaju'i sastavni dio neoliberalnog sistema. Ovo potpuno
eliminiranje bilo kakve zna,ajnije i relevantnije alternativne politi,ke misli u okviru prostora koji
se naziva Zapadni svijet doprinijelo je razvitku osje'aja samodopadnosti i svemo'i kod propagatora
neoliberalnog sistema koji jednostavno više nije poznavao bilo kakve limite, ali i smanjivanju
smisla za prihva'anje kritike. Posljedice primjene neoliberalnog, potroša,kog sistema (koje se
odvijaju pod firmom globalizacije) ve' nakon par godina primjene pokazuju katastrofalne, skoro
razara,ke posljedice po ljudsku zajednicu koja je imala tu nesre'u da padne pod njegovu vlast.

2
Neoliberalni kapitalizam je ustvari kreirao i svoju proto-religijsku i vrijednosnu i moralnu osnovu,
koja se izra-ava u nov,anom profitu, dok je sve podre*eno njemu, ,ak i istina.
Novac i profit nisu loše stvari. Naprotiv, one su dobre i djelotvorne, ali samo kao sredstva za
ostvarivanje razvitka i progresa ,ovje,anstva, a ne kao i njegova «bo-anstva» ,ija mo' nema
nikakvih ni moralnih i drugih limita. Novac i profit za ,ovjeka imaju isto dejstvo i zna,aj kao i
vatra. Oni su dobar, ,ak odli,an sluga, ali vrlo loš gospodar sa dejstvom i neumitnog razaranja. Za
eksponente neoliberalizma bez obzira da li se deklariraju kao, uglavnom, sljedbenici tradicionalnih
religija ili kao ateisti ili nešto drugo, osnovno «bo-anstvo» je taj nov,ani profit i to shva'eno u
njegovom ekstremnom, surovom, sirovom, golom obliku koji ne prepoznaje i ne -eli prepoznati
op'e, javne interese pa u krajnjoj konzekvenci ni li,ne, privatne interese i mogu'nosti. Njemu se
klanja, njemu se moli, njemu se te-i, on je svrha -ivota, kako bi se došlo do njega sve je dozvoljeno
i opravdano, ,ovjek više nije u centru pa-nje, nego je to on, oko koga se sve okre'e i ponizno mu se
te-i. Ovo uproštavanje ljudskog postojanja kao obi,nog roba nov,anog profita, a posebno
podre*ivanje razvitka samo sirovim i instinktivnim, trenutnim potrebama izra-enim kroz te-nju za
nov,anim profitom imaju uništavaju'i efekt po, ipak vrlo slo-eni op'ekulturni razvitak i progres
,ovje,anstva, gledano i u njegovoj cjelini i po pojedinim sastavnim dijelovima. Kako bi se ostvario i
zadr-ao taj nov,ani profit, krajni cilj postojanja i funkcionalnosti neoliberalne ideologije ne biraju
se sredstva, ni moral, ni op'i ni individualni interesi i potrebe.
Ideološki se kontaminiraju ,itave zajednice ili bar njihovi najistaknutiji pojedinci, umanjuje
se njihova mo' samostalnog i samosvjesnog djelovanja, a oni postaju tr-ište za ostvarivanje
nov,anog profita ili neograni,eno i ubrzano izvla,enje resursa.
Potiskuju se ili podre*uju intelektualne sposobnosti obi,nog pojedinca, koji se pretvara u
potencijalno tr-ište, potroša,a i donosioca nov,anog profita, a ne u svjesnu osobu sa slobodom
savjesti i intelektualnog i fizi,kog razvitka. Pri tome se moral i vrijednosni sustav ruiniraju i
obezvre*uju sve u svrhu zadovoljavanja najobi,nije pohlepe i iskonske pohote.
Op'a kultura i obrazovanost se zanemaruju, jer zaglupljenost i umanjivanje intelektualnih
snaga i sposobnosti ne elite, nego mase stanovništva pospješuje stvaranje poslušnog i nekriti,kog
potroša,a, izvora resursa ili sljedbenika vladaju'e ideologije.
Nau,ni i tehni,ki razvitak iz sfere javnog interesa prelaze pod vladaju'i okvir neoliberalnog
društva i umjesto da kreiraju tr-ište što im je primarna i stvarna namjena, oni se moraju
prilago*avati -eljama nov,anog profita, odnosno onih koji ga -ele ostvariti a prema tome i samoga
tr-išta.
Uglavnom se odabiraju najbr-i i najlakši metodi i na,ini ostvarivanja nov,anog profita, koji
se napadnim i stalnim ispiranjem mozga pojedinca oslanjaju uglavnom na njegov instinkt. Pritom
se u pojedinca ili zajednice izlo-ene neoliberalnom kontaminiranju usa*uje sklop razmišljanja koji
nije originalno njihov, nego produkt ne,ijih -elja kako bi se došlo do nov,anog profita.
Neoliberalni, potroša,ki kapitalizam, odnosno -elja za brzim i velikim nov,anim profitom
stvaraju u javnosti friziranu sliku onoga kako bi se trebalo -ivjeti, izgledati, ponašati i raditi. Onda
se one prenose u svijet ,ovjeka koji im se mora potpuno prepustiti, i utopiti se u bezvoljnu,
neinteligentnu i nekriti,nu «mo,varu» koja za -elioce nov,anog profita postaju ili izvor resursa ili
potroša,i. To prakti,no dovodi do stvaranja jednoumlja i ideološke diktature izvedene suptilnim i
ubojitim sredstvima, nevi*enim u historiji. Sloboda pojedinca, njegova kreativnost i
preduzimljivost, te kriti,nost i sloboda savjesti i mišljenja se guše ili podre*uju tim usa*enim
potrebama.
Da bi se slomila svijest i savjest pojedinca i zajednice, njihovi moralni i vrijednosti sistemi,
oni trebaju -ivjeti samo po trenutnim -eljama, koje ustvari i nisu njihove nego -elje «naru,ilaca»

3
beskrupuloznog nov,anog profita. Da bi potrošnja, u velikoj ve'ini nepotrebnih, vulgarnih i
banalnih stvari i usluga bila stvarna i konstanta, pojedincu se briše svijest o budu'nosti i sje'anje
na prošlost, a on -ivi «danas za sutra», nemilice troše'i svoje snage, ideje, mogu'nosti i resurse.
Gore navedeni procesi rezultiraju stvaranjem sistema «zombija», odnosno pretvaranja mase
gra*ana, u masu poslušnika, podanika pa samim tim demokratija postaje izlišna, odnosno
formalna kategorija. A kao što demokratija postaje formalna, i javne, demokratske institucije
postaju formalne, njihove ingerencije se umanjuju i svode na minimum, postaju kao i demokratija i
ljudska prava samo najobi,nija floskula.
Neoliberalnim sistemom se upravlja po oligarhijskim na,elima, u kojima vrlo mali broj
pojedinaca vlada nad obespravljenom masom, zahvaljuju'i i ustrojenim hijerarhijskim sistemom
koji je paralelan sa formalnim demokratskim institucijama, a ujedno i pravi nositelj vlasti i mo'i u
modernom svijetu. Ta hijerarhija je me*usobno vezana interesima sticanja nov,anog profita i
ni,ega više.
Kako bi mogao postati funkcionalan i stalno biti obnavljan, što mu je primarna potreba zbog
iznimno velike potrošnje resursa, neoliberalni sistem je u sebe morao apsorbovati i neke elemente
ranijih modela kapitalizma, u prvom redu imperijalizam i hegemonisti,ki nastup. Taj imperijalizam
se danas uglavnom maskira pod izrazom «globalizacija» nastoje'i mu dati bar humanisti,ki prizvuk
iako je rije, o najobi,nijem procesu ne stvarne globalizacije i ujedinjenja humaniteta što je odli,na
ideja i neumitna potreba, nego o najobi,nijoj dehumanizaciji.
Imperijalizam je neophodan jer neoliberalizam u svojoj krajnjoj konzekvenci ne te-i
stvaranju i oblikovanju novoga, originalnog kojim bi se unaprijedio razvitak i progres ,ovje,anstva,
nego prije svega trošenju ve' prisutnih i otkrivenih resursa i ljudske snage kojim su eksponenti
neoliberalizma ve' ovladali, odnosno konzerviranju postoje'eg stanja. Da bi ta potrošnja mogla biti
kontinuirana potrebno je stalno ovladavati novim resursima (npr., u prvom redu nafta, hrana i
voda), ljudima i materijalnim izvorima, a kada se oni potroše, kao pijavica koja crpi -ivotnu snagu,
prelaziti na nove. A pošto je svaki moral isklju,en, izuzev u verbalizmu, ta agresija na tu*e se
ogleda i u demonstraciji gole sile, la-ima, korumpiranju, promoviranju prakse «divide et impera»,
uvo*enju dekadencije, stvaranju prividnih savezništava, postupnom uništavanju, ucjenjivanju,
infiltraciji, ,esto u kompromitiranju pojmova «demokratija», «sloboda», «ljudska prava».
«globalizacija», «liberalizacija», izvla,enju, promoviranju, forsiranju i odra-avanju starih etni,kih,
nacionalnih i religijskih surevnjivosti, mr-nji i suparništava. Pri ostvarivanju svojih ciljeva ti
eksponenti pokazuju toliku maštovitost, beskrupuloznost, strpljivost i umije'e da je to jako teško
povezati. Pa tako nekadašnji saveznici, suradnici i najbli-i prijatelji vrlo brzo postaju navodni
neprijatelji, a ustvari samo slu-e kao povod za kona,nu invaziju, odnosno kada im više ne trebaju,
odnosno obave «prljavi posao» za njihove interese, tada ih se jednostavno i «kulturno» otarase. A
sve je to posljedica toga što neoliberalizam ne stvara nove resurse i vrijednosti, nego samo
neumitno troši.
Uslijed toga granice dr-ava i njene institucije koje treba da slu-e javnim i individualnim
interesima njihovih sudionika (gra*ana), postaju najobi,niji instrumenti realizacije ideologije
neoliberalizma.
I na, krajnja i najte-a posljedica najezde neoliberalne, potroša,ke ideologije, kulture i na,ina
-ivota jeste potpuno i temeljno narušavanje ravnote-e i harmonije odnosa, interesa, potreba,
stremljenja i mogu'nosti ,ovje,anstva na kojima se bazira njegov djelotvorni i stvarni razvitak.
Iz svih navedenih osobenosti neoliberalnog kapitalizma jasno proizlazi zaklju,ak da je ovaj,
ekstremni vid kapitalisti,kog društveno – ekonomskog, pa i kulturološkog sustava posljednja
njegova faza razvitka. Ekstremnost i nekriti,nost neoliberalizma su upravo odlike dekadentnog

4
funkcioniranja, o ,emu najbolje govori financijsko – ekonomska kriza koja je zahvatila ,itavu
Planetu. Temeljni uzrok ove krize je postojanje neoliberalnog poretka i ništa više. Jedino rješenje
izlaska iz duboke recesije i sloma ekonomskog i društvenog poretka jeste radikalna preobrazba i
tra-enje novih puteva razvitka, a nipošto krpljenje urušenog sustava. Kratkoro,ne donacije i
dr-avne intervencije (paradoksalno izvo*ene po sovjetskom modelu) su ustvari samo pokušaji
odr-avanja na „vješta,kom disanju“, a ne stvarna namjera da „oboljelo tkivo“ ozdravi. Tako se
neoliberalni poretci suo,avaju sa paradoksalnom situacijom da se pokušavaju spasiti golemim
dr-avnim intervencionizmom. To prakti,no zna,i da porezni obveznici „solidarno“ poma-u one
strukture koje su svojim bahatim ponašanjem, pohlepom pa i klasi,nim oblicima korupcije,
manipulacije i špekulacije najodgovornije za slom sustava i sve ono što 'e do'i u budu,nosti kao
neumitna posljedica ovoga sloma.

Fundamentalizam

Drugi, isto tako uproš'eni i vrlo okrutni ideološki sistem koji dominira i uzajamno se
pro-ima sa neoliberalnim sistemom je religijski ili etni,ki fundamentalizam. Uglavnom dominira
uvijek prvi aspekt-religijski fundamentalizam, ali ima i primjera i etni,kog i fundamentalizma i
nacionalisti,kog šovinizma, a negdje se i religijski i etni,ki fundamentalizam i nacionalisti,ki
šovinizam stapaju u jedno, naravno sa primarnom dominacijom prvospomenutog (religijskog)
aspekta. I ova ideologija je rezultat modernih historijskih procesa, i ako se poziva na tradicije stare
stotinama i hiljadama godina ona je ustvari isto kao i neoliberalizam moderna, nova ideologija a ne
neka stara ideologija koja se ponovo javila. Ta,no je da je religijski fundamentalizam iskoristio
povratak tradicionalnim religijama što je društveno-politi,ki trend, pa u pojedinim slu,ajevima i
pomodarstvo sa kraja XX. i po,etka XXI. st. On nije religija niti se organizira na osnovnim na,elima
religioznosti i istra-ivanja religioznih ili sli,nih pitanja. Naprotiv, to je jedna vrlo svjetovna pojava,
nastala uslijed pragmati,nih i vrlo prozai,nih društvenih, ekonomskih ili politi,kih interesa, u
svijetu koji je izgubio kreativnost i sposobnost svestranog i pravilnog razvitka. Zna,i religijski
fundamentalizam se zasniva na politi,koj instrumentalizaciji religije, njene dogme, njenih
institucija i osje'anja pripadnika religijske zajednice, a u slu,aju etni,kog fundamentalizma ili
nacionalisti,kog šovinizma na zlo,udnoj instrumentalizaciji etnija/nacija. U slu,aju razvitka klero-
nacionalizma, kada se religijska i nacionalna svijest stope, dolazi i do stapanja religijskog
fundamentalizma i nacionalisti,kog šovinizma u jednu cjelinu, naravno kako je ve' re,eno sa
prevagom religijskog aspekta kao dominiraju'e odrednice.
Korijene ove isto jedne nove, moderne ideologije potrebno je tra-iti u sljede'im
elementima:
• U pukom uproštavanju, ina,e vrlo slo-enih i kompleksnih, ljudskih društava, historije,
razvitka i ciljeva.
• Tra-enju novih puteva uslijed dominacije neoliberalnog, potroša,kog kapitalizma i njegovih
dogmi, ali ipak suzdr-avanjem za otiskivanjem na potpuno nove i nepoznate pravce
razvitka.
• Unutrašnjim frustracijama pojedinaca ili ,itavih zajednica, njihovom nesnala-enju u novim
društveno-ekonomskim procesima.
• Pani,nom strahu od promjena, koje bi mogle da ugroze tradicionalne vrijednosti, iako se
upravo fundamentalizam vrlo ,esto izro*ava u razoritelja tih vrijednosti, javnog morala i
savjesti društva i posebno samih religija i njihovih institucija koje teorijski i verbalno
zastupa i za koje se bori.

5
 • Hipokriziji i licemjerstvu jednog društva, koje pod plaštem vanjskog fundamentalizma i
izra-ene manifestacije religioznosti, krije unutrašnje proturje,nosti, kriminal, uništenje
porodice i morala, gušenje slobode, totalnu društveno-ekonomsku destrukciju.
• Te-nji institucionalizovanih religija da povrate svoju nekadašnju mo' i uticaj, baziraju'i se
na probu*enoj svijesti o religioznoj zajednici, koja tako formira jedan civilizacijsko-
historijski krug, ali ovaj put na osnovi degenerirane religiozne svijesti shva'ene na prost i
bukvalan, skoro idolopokloni,ki i vrlo svjetovni na,in.
• Fundamentalizam se javio i kao reakcija na vrijeme hladnog rata, kao neka vrsta alternative
blokovskim ideologijama Zapada i «realnog» (sovjetskog ) socijalizma. Da bi nestankom ovog
potonjeg kao i samoupravnog socijalizma, do-ivio erupciju, ubrzano zauzimaju'i upra-njeni
prostor.
• U zemljama «realnog» (sovjetskog) socijalizma religija je bila udaljena od dr-ave, ,esto je
bila i jedina relevantna opozicija. Bila je izlo-ena represalijama, negdje i sa velikim
intenzitetom. U zemljama sa samoupravnim socijalizmom to je bilo u puno manjoj mjeri, ali
je i tamo religija bila potisnuta iz javnog -ivota.
@injenica je da se fundamentalizam mo-e razviti u skoro svim društvima, bez obzira koliko
ona bila industrijalizirana ili ne, bogata ili siromašna, obrazovana ili ne, Naravno ne u istoj mjeri,
na isti na,in, u istom obimu i u istoj brzini. Fundamentalizam u suštini i nema svoju vjersko-
religioznu pripadnost, jer se sveo na ,isto svjetovnu ideologiju. Analiziraju'i ga, otkriva se niz
proturje,nosti i opasnosti koje iz nje proisti,u po samu ideju o Bogu. Fundamentalizam je u stvari
netolerancija prema "neadekvatnim slikama" Apsoluta. Na primjer u USA fundamentalizam se
priklju,io krajnjoj desnici, te se povezao sa onim konzervativnim elementima koji su bili i nosioci
stvaranja, oblikovanja i ekspanzije neoliberalne ideologije. Hriš'anski fundamentalizam izgleda da
ima malo poštovanja prema Hristu. Njegovi nosioci su brzi u osudi "neprijatelja" Boga po njihovom
shvatanju. Smatraju da su jevreji i muslimani osu*eni da gore u paklu i sli,no. Muslimanski
fundamentalizam obara vlade, a "neprijatelje" islama po njihovom shvatanju ubijaju ili osu*uju
smrtnom kaznom, uvode nakazne sisteme i ideje. Na sli,an na,in i hebrejski fundamentalisti
protjeruju i uništavaju nejevrejsko stanovništvo Palestine, a hinduskim ekstremistima nije strano
da ponekad vrše i pokolje manjinskih religijskih grupa. Ali u sr-i ova vrsta religioznosti je
povla,enje od Boga. U,initi takve ljudske historijske pojave kao što su "porodi,ne vrijednosti",
"Sveta zemlja", ili politi,ke partije ili pojedine lidere, ili neke tradicijske ili savremene manifestacije
i predmete i objekte ,ak -i-om religioznog obo-avanja predstavlja novi oblik idolopoklonstva.
Savremeni "krstaši" (ovaj termin ne treba shvatati doslovno, nego kao terminus tehnicus za
nosioce fundamentalisti,ke ideologije) uzdišu vrijednosti koje oni propagiraju na visoki stepen i
zamjenjuju transcendentalnu realnost sa idealima koje je stvorio ,ovjek. Fundamentalizam je kao
politi,ka ideologija krajnje destruktivnog karaktera u odnosu na ideju Vjere i Boga, jer on uništava
njene elementarne principe na kojima ona po,iva. U tom smislu treba posmatrati i njegova na,ela
o isklju,ivosti i izabranosti koja razaraju na,ela vjere o jedinstvu ,ovje,anstva i otvorenosti vjere
prema svakom ljudskom bi,u. U sklopu svoje razara,ke djelatnosti fundamentalizam pokušava da
zatvori ili bar smanji uticaj Vjere u Boga na ljudsko društvo, kako bi njegova politi,ka ideologija
nadopunila onu ulogu koju bi trebala da ima Vjera. Ali time samo dovodi do pojave praznine u
ljudima, i proizvodnji osje'aja o besmislu prebivanja i -ivota. Fundamentalizam je i veliki
neprijatelj nauke, jer se zala-e za okamenjivanje svijeta, povratak bukvalnom, krutom,
nemilosrdnom i od njih zadatom shvatanju religioznih dogmi, onako kako ih nosioci
fundamentalizma tuma'e, propagiraju i name'u. Uništavaju'i razumni segment ,ovjeka,
fundamentalizam uništava tako*er i njegovu pokreta,ku snagu i suzbija ljudsku samostalnu

6
svjesnu aktivnost. Time ,ovjek prestaje biti razumno i svjesno bi,e i postaje mašina koju je
oblikovao i programirao fundamentalizam ili grupe koje stoje iza njegove promocije. Time je on
suprotan Vjeri u Boga koja razum i svjesnost isti,e kao posebnu ljudsku karakteristiku. Ideologija
fundamentalizam je opasna jer kao svoj krajnji cilj ima i kompromitaciju Vjere u Boga.
Iako se na prvi pogled nalaze na suprotnim polovima linije dosadašnjih poznatih i
djeluju'ih idejnih stremljenja koja su proisticala kao produkt djelovanja ,ovjeka i njegovog društva,
ove dvije ideologije u stvari su komplementarne i uzajamno srodne. To se ogleda ne samo u
,injenici da su najve'i zagovornici neoliberalne ideologije ameri,ka desnica, koja se ,esto povezuje
sa religijskim konzervativizmom, nego u op'oj ,injenici totalne sirove materijalizacije svih ideja i
uproš'avanja svijeta na puke floskule, izra-avaju'i to i kroz antopomorfiranje bo-anstva. Obje
ideologije imaju za cilj destrukciju ljudske svijesti, savjesti i intelekta, djelovanja i samim tim
njegovog zaustavljanja u progresu i usavršavanju i implatiranju u um i rad ,ovjeka i zajednica
kojima on pripada, onoga što te ideologije, odnosno njihovi predstavnici i provoditelji -ele. Zbog
svoga ekstremizma, izostanka bilo kakvog op'eg humanisti,kog karaktera, surovosti i
beskrupuloznosti, ali i zbog nepostojanja utopijskog pogleda i uvjerenja u budu'nost koji uništava
nadu, osje'aja bez kojeg ,ovje,anstvo ne mo-e, u danas dvije dominante ideologije realno je
o,ekivati i protu-reakcije. Me*utim, pošto su umjerene i relevantne snage ili potu,ene, ili
potisnute ili odba,ene ili jednostavno apsorbirane od strane dominantnih ideologija, u tu praznu
«rupu» gdje bi se trebale smjestiti alternativne ideje, ideologije i pokreti danas svoje mjesto tra-e
ekstremni ultraljevi,arski elementi kao što su razne anarhisti,ke, neokomunisti,ke, ekološke
(zeleni), antiglobalisti,ke grupe i skupine, te u nešto manjoj mjeri ultradesni,arske skupine kao
nacional-socijalisti,ke, neofašisti,ke i rasisti,ke grupacije. Iako na prvi pogled izgledaju minorne,
zbog sve ve'eg nezadovoljstva izazvanog djelovanjem postoje'e dvije dominantne ideologije
(posebno neoliberalne), ali i njihove o,ite demagogije bez nu*enja stvarno realnog, prakti,nog,
novog, kreativnog i ostvarljivog alternativnog programa, njihova snaga raste, a oni su uvezaniji i
brojniji.
Iz svega izlo-enog jasno proizlazi nesumnjiva potreba da se prona*u novi idejni programi i
putevi sa sasvim novim rješenjima i prijedlozima (ali i baštinjeni i inspirirani i nekim ranijim
idejama i rješenjima). Oni ne bi bili utopijskog karaktera nego bi bili ostvarljivi u sadašnjosti ili
bli-oj budu'nosti, ako ne u svojoj cijelosti, a ono bar u svojim temeljnim, osnovnim dijelovima i
na,elima. Taj novi program morao bi da povrati ravnote-u i harmoniju odnosa i interesa, da
pokrene svestrani i brzi razvitak i progres, a posebno u nauci i tehnologiji (koji ne smije biti
ograni,en nikakvim moralnim niti vrijednosnim stavovima) te samim tim i obrazovanju. Naravno,
zbog upravo budu'ih potreba ,ovje,anstva (prvenstveno izra-ene u neumitno i nezaustavljivom
progresu), potrebno je razumijeti da bi te ideje, prijedlozi i rješenja morali biti ugra*eni u takav
komunalni sustav koje bi imalo i dovoljno jaku crtu zajedništva, ali koje ne bi smjelo gušiti
individualizam nekim kolektivizmom. Mo-da bi ga tehni,ki mogli nazvati Progresivni komunizam,
jer bi, uz insistiranje i promoviranje progresa, on te-io smanjivanju etatist,ke i elitisti,ke mo,i.
Progresivni komunizam bi uklonio ideološke i ekstremne barijere, obnovio moralni i vrijednosni
sklop na nekim modificiranim na,elima, oslobodio okova savjest i preduzimljivost pojedinca i
posebno njegovu kreativnost i odgovornost. Novi sustav bi trebao da bude i dovoljno elasti,nih
struktura kako bi se mogao prilago*avati, zna,i oslobo*en dogmatskih okova, i zato bi one trebalo
da se organiziraju na na,elima samoupravljanja.

7
 Samoupravljanje

Pod imenom samoupravljanje (uz delegatski sustav) se danas podrazumijeva jedna od

najprogresivnijih i najoriginalnijih tekovina titoizma. Teorijski rije, je o jednom demokratski i
humanisti,ki najbolje zamišljenom, prezentiranom i ostvarivanom sustavu u historiji. Njegov
raspad nije uvjetovan njegovom ni teorijskom osmišljenoš'u ni prakti,nom primjenom, o ,emu
najbolje govori skoro spektakularan napredak socijalisti,kih republika i pokrajina bivše FNRJ/SFRJ, i
to u samo u par decenija. Osnovni razlozi zašto se samoupravljanje u socijalisti,kim republikama i
pokrajinama bivše FNRJ/SFRJ nije odr-alo le-e u sljede'im ,injenicama :
a) Stravi,noj šovinisti,koj ideologizaciji prostora bivše FNRJ/SFRJ po,evši od 1988 godine i tzv.
antibirokratske revolucije. Šovinisti,ka ideologija, odnosno nacionalizam u svome najgorem
i rigidnom obliku povezan sa zaostalim i zastranjenim religijskim integrizmom i
fundamentalizmom ima prili,no jako uporište u kulturi ,itavog Balkana, a posebno
njegovog zapadnog dijela. Protiv jednog sna-nog ,inioca koji je skoro stolje'ima vrlo
dominantna i kroni,na pojava u -ivotu stanovnika zapadnog i središnjeg Balkana
samoupravljanje i pored svoje uspješnosti i humanizma nije imalo nikakve šanse.
b) Do pojave destruktivnih ideologija, samoupravljanje još uvijek nije uspjelo da razvije sve
svoje mehanizme koji bi bila djelotvorna brana destrukciji koja je zadesila ove prostore.
Posebno još nije bio za-ivio u potpunosti delegatski sistem a umjesto njega su u nekim
fazama odlu,ivanja još uvijek postojali elementi demokratskog centralizma. To je uvjetovalo
nepotrebno pove'anje birokracije i pojavu vrlo opasne birokratske svijesti (birokratizma) i
tehnokratizma što je iznutra razgra*ivalo samoupravljanje.
c) Savezi komunista su se konstantno miješali u samoupravni i delegatski sistem. @esto su im
nametali svoje stavove, a radni,ki savjeti i zborovi radnih ljudi su u nekim slu,ajevima bili
pod velikim utjecajem saveza komunista. Umjesto u radnim kolektivima, ,ak i obi,ne
odluke vezane za njih su donošene u partijskim forumima. To je smanjivalo demokratsku
vitalnost i preduzetni,ku aktivnost i mobilnost radnih kolektiva. A nekada su ostaci
etatizma i konzervativizma utaboreni u pojedinim forumima koji su odlu,ivali ko,ili dalju
nadogradnju samoupravljanja plaše'i se gubitka svojih pozicija.
d) Postojanje i djelovanje Partije je i u teorijskom i u prakti,nom smislu bilo ote-avaju'a
okolnost za funkcioniranje i dalje razvijanje samoupravnog sistema. Partija je trebalo da ima
samo ulogu demijurga, tvorca samoupravnog sistema. @im za-ivi samoupravni sistem i
po,ne da bude funkcionalan u svojoj cjelini i sve njegove pojedine institucije Partija je
trebalo da se ugasi i da nestane sa politi,ke pozornice. I umjesto da u toku 60-tih godina XX
st., Partija izumre ona je nastavila svoje postojanje kao paralelna institucionalna,
birokratizirana organizacija, utje,u'i na sve tokove -ivota sve do kraja 80-tih godina.
e) U onim radnim kolektivima u kome demokratska i samoupravna svijest nije bila izra-ena i
jaka, dolazilo bi do pojave tehnokrata, ljudi bez ikakve idejne i moralne podloge ,ija je
pa-nja ,esto bila zaokupljena svakidašnjim, ,isto prakti,nim potrebama. Tehnokratizam je
,esto dovodio do pojave i neke vrste apsolutizma pojedinaca nad radnim kolektivima,
gušenja svake opozicije a delegatski sistem je postajao obi,na fasada i formalnost.
f) Preveliko teoretisanje neshvatljivo za ve'inu populacije, zatvaranje u pojedine forume koji
su se pretvarali u najobi,nije pri,aonice. Neuvezanost sa situacijom na terenu, potrebama i
zahtjevima tr-išta i društva u cjelini.
g) Mentalitet, moral i stupanj vizionarstva, ali i dostignutog nivoa op'ekulturnog razvitka
populacije koja je trebala da u,estvuje u izgradnji i daljem evolutivnom razvitku

8
 samoupravljanja i op'eg napretka društva su bili prili,no nezadovoljavaju'i. A istine radi ni
radne navike i ozbiljnost u radu u našem narodu nisu baš na visini. I onog momenta kada je
standard -ivota te populacije poradi djelovanja samoupravljanja postao iznimno visok,
znatno viši od dostignutog nivoa ope'kulturnog razvitka došlo je do kolizije. Intenzitet
ekonomsko-društvenog progresa mora usporedo slijediti i isti intenzitet i op'ekulturnog
razvitka. U suprotnom dolazi do rascjepa u duhu naroda koji nije spreman da svojim
mentalitetom i na,inom ponašanja i razmišljanja te moralnim, vrijednosnim i kulturnim
normama se suo,iti i prihvatiti novi znatno ve'i standard i totalni preobra-aj pogotovu ako
je ostvaren vrlo brzo u roku od samo jedne ili dvije generacije kao što se desilo od 1945 do
1988 godine u Srbiji, Vojvodini i Kosovu, 1989 u Crnoj Gori i Sloveniji, sredine 1990 u
Hrvatskoj i kraja te godine u Bosni i Hercegovini, pa kasnije u Makedoniji.
h) 45 godina mira i razvitka stvorili su kod dobrog dijela stanovništva osje'aj lagodnosti, pa
pomalo i razma-enosti. Samim tim se proporcionalno smanjio i osje'aj za odgovornost.
Istovremeno su rasle te-nje za preuzimanjem najgorih i dekadentnih oblika potroša,kog
zapadnja,kog društva. Pojavio se elitizam, malogra*anska snobovština stanovništva koje se
u samo par decenija iz ruralnih i polururalnih sredina presvuklo u gradsko stanovništvo.
Pojedinci su vrlo lako se prepustili na,inu -ivota «zlatne mlade-i».
i) S druge strane, i pojave nepotizma, prote-iranja i klasi,ne korupcije su se polako
udoma,ivale i nisu bile sankcionirane. Pojedinci su po,eli zloupotrebljavati pozicije koje su
imali radi stjecanja materijalne koristi ili pretvaranja u neku vrste lokalne elite «crvene
bur-oazije», odnosno dekadentne zajednice povlaštenih pojedinaca.
I pored svih navedenih prepreka i protivnika, samoupravni socijalizam je ostvario odli,ne
rezultate. Zahvaljuju'i njemu je jedno prili,no ruralno društvo zasnovano na sto,arstvu i ve'im
dijelom ekstenzivnoj zemljoradnji preobrazilo u urbano, industrijsko društvo. Gradovi su se
razvili neslu'enom brzinom, npr. samo Sarajevo se od 1945 do 1990 pove'alo skoro 7-8 puta a
stambena izgradnja je bila golema. Od jednog siromašnog društva, sa velikim brojem seljaka
koji su sastavljali kraj sa krajem i ,esto izlo-eno naletima gladi, stvoreno je društvo u kome je
totalnu ve'ina ,inila nova srednja klasa. Nekada ,itave pokrajine koje su do 1945 bile vrlo
siromašne i «gladne» postale su bogate, najbolji primjer je Dalmacija. Standard se stalno
pove'avao. Nemjerljivi rezultati su postignuti u sferi obrazovanja i nau,no-istra-iva,kog rada, i
po prvi put je izgra*ena brojna doma'a obrazovna i znanstvena elita, a skoro kompletno
stanovništvo je zahva'eno sistemom besplatnog školstva. Univerzitet je bio dostupan svakome i
broj kvalitetno univerzitetsko obrazovanih ljudi je postao izniman. Kona,no je i zdravstvena
zaštita ne samo pokrila ,itavo stanovništva nego je postala i vrlo u,inkovita i kvalitetna.
Ostvarena je puna sloboda kretanja, a o sigurnosti stanovnika i njihovoj zaštiti od kriminala je
bespotrebno trošiti rije,i. Kao ilustraciju sigurnosti najbolje mjerilo pru-a ,injenicu da je za sve
banke bio dovoljan obi,ni portir, bez ikakve potrebe za nekakvim posebni zaštitarskim
osiguranjem. Radni,ka prava su bila zašti'ena preko radni,kih tijela, a poljoprivreda je bila i
zašti'ena i subvencionirana. Tr-ište je funkcioniralo kao vrlo bitan i neophodan ,inilac
privrednog -ivota, ali bez toga da postane apsolutni gospodar ekonomike. Stvorene doma'e
kompanije i korporacije su u potpunosti dominirale tr-ištem, i bile u znatnoj mjeri prisutne i
na stranim tr-ištima. I kona,no se stvorio i doma'i kapital, koji se akumulirao i dalje ulagao. Te
kompanije i korporacije su bile i ravnopravni sudionik u borbi za ,itav niz vanjskih tr-išta i sa
uglednim svjetskim kompanijama sa znatno du-om tradicijom. Naši ljudi su po prvi put u
historiji postali svjesni svoje nezavisnosti od stranih utjecaja i vladavina. Kona,no je prestalo
naše poni-avanje i kle,anje pred stranim upraviteljima i interesima, a to se itekako uva-avalo i

9
 poštovalo u ,itavom svijetu. I umjesto da strane korporacije troše naše resurse koriste'i našu
radnu snagu, naše korporacije su sa svojom radnom snagom išle u druge zemlje izgra*uju'i
impozantne objekte i ostvaruju'i projekte kao i velike zapadnoeuropske i ameri,ke kompanije
sa znatno du-im postojanjem i tradicijom. Naše korporacije su na svjetskom tr-ištu bile
potpuno ravnopravan konkurent tim zapadnim, razvijenim korporacijama.
Danas je situacija potpuno druga,ija, kao posljedica nasilnog razaranja samoupravljanja,
došlo je do totalne destrukcije društva i ekonomike, i dekadencije op'ekulturnog na,ina -ivota.
Svijest stanovništva je pala na skoro najni-e grane u historiji, a ,itav jedan moralni i vrijednosni
sistem je urušen a bez nu*enja neke alternative. Plja,ka i nemilosrdno trošenje resursa su dostigli
tolike dimenzije da ugro-avaju samu elementarnu egzistenciju stanovništva, a budu'im
generacijama uništavaju mogu'nost za razvitak. Aveti prošlosti su probu*ene i hodaju našom
zemljom tra-e'i nove duše koje bi zatrovale.
Jedno od rješenja prvo zaustavljanja trenda brze i neumitne propasti gdje nas o,igledno
vode dominantni ideologijski sustavi, a zatim omogu'avanja pokretanja razvitka i pozitivnog
napretka je uvo*enje sustava kojim bi se naše stanovništvo zaštitilo od nestanka u provaliji
siromaštva, nepravde, neznanja i dekadansa. Najbolje je rješenje da se ponovo afirmira sustav koji
bi u svojoj suštini bio zasnovan na na,elima socijalisti,kog samoupravno-demokratskog društva u
svojoj punoj sadr-inskoj cjelini i ,ija bi nose'a konstrukcija bila bazirana na delegatsko-federalnim
ustrojstvom u nizu nivoa. Rije, je naravno o nekadašnjem samoupravnom sustavu, samo sada
transformiranom u moderni, razvijeni oblik. Nova vizija samoupravljanja i delegatskog i federalnog
društva pretpostavlja i osloba*anje o svega onoga što je u prvom samoupravljanju bilo loše,
nedosljedno, birokratizirano, centralizirano, nedefinirano i neprecizno. Pošto je oslobo*eno tereta i
mora prvog samoupravljanja, a modernizirano i prilago*eno novim potrebama, -eljama, zahtjevima
i te-njama, novo nadolaze'e drugo samoupravljanje je samim tim superiornije u odnosu ne samo
na prvo samoupravljanje nego i na sve druge oblike strukturiranja društva. U prvom redu potrebno
je afirmirati radni,ke i druge socijalne institucije koje bi na sebe preuzele i dio odgovornosti za
vo*enje privredne aktivnosti (radni,ke skupštine, radni,ki savjeti/vije'a).
Nositelj provo*enja novog, II. samoupravljanja bi trebalo da bude „široka koalicija „
socijalnih, demokratskih i progresivnih organizacija, interesnih skupina i pojedinaca. Za razliku od
nekadašnje titoisti,ke komunisti,ke partije, ovaj novi demijurg ne bi bio ni centralizirana ni
federalizirana politi,ka partija sa posebnom infrastrukturom, nego bi bio otvorena avangarda
izgra*ena na na,elima postmoderne ljevice koja trenutno izranja na svjetskoj politi,koj pozornici.
Postmoderna ljevica je idejni pravac iznikao jednim ,udnim evolutivnim razvitkom, koji sada zbog
dostignute unutarnje snage i energije u pojedinim zemljama, društvima, sustavima i društvima
poprima i elemente revolucionarnog preobra-aja. Postmoderna ljevica je samonikli pokret koji je
nastao kao prirodna reakcija ,ovje,anstva na dominaciju, zloupotrebe i borbe izme*u modernih
ideologija neoliberalnog kapitalizma i religijskog fundamentalizma. Nestanak realnog socijalizma,
brutalno uništenje samoupravnog socijalizma, skretanje u desno više prema klasi,noj liberalnoj
poziciji socijalisti,ke internacionale i njenih ,lanica te niz drugih ,inilaca doprinijeli su da se na
globalnoj ljevici pojavi vakum, koji se poradi samih prirodnih i povijesnih zakona morao nekako
ponovo ispuniti. I onda se sa po,etkom XXI st. na zgarištu napuštenih, uništenih ili samo
formaliziranih ljevi,arskih ideologija ponovo kao feniks po,ela javljati nova lijeva misao, kao realna
i originalna pojava u postmodernom svijetu. Radi svoga nastanka i izgradnje više na prakti,nom, a
manje na teorijskom suprotstavljanju modernim tendencijama postmoderna ljevica (iako u svojim
korijenima baštini i teorije ranije ljevice i deklarativno se poziva na neke mehanizme iz ranijeg
razdoblja) u svojim programskim i prakti,nim metodama rada pokazuje visok stupanj

10
improvizacije. To se manifestira najviše u ,injenici da su i teorijski i prakti,ni pristup postmoderne
ljevice obostrano direktno povezani, uvjetovani i uskla*eni i da ,ine jednu cjelinu. Samim tim se
ne mo-e govoriti o teoriji kao zasebnom postulatu koji je potpuna i nepromijenjena osnovica
ljevi,arske prakse, kao što je to bilo uobi,ajeno u vremenu ljevice druge polovice XIX. i u XX. st.
Kod postmoderne ljevice XXI st. teorija je bitan faktor, ali ne i suštinski obvezuju'i za praksu.
Samim tim se i teorija prilago*ava potrebama pa i prakti,nom radu i ,ini se da se teorija i praksa
zahvaljuju'i konstantnom obostranom pro-imanju, uvjetovanju i utjecanju nalaze u stalnom
procesu nadogradnje, kao to,ak koji se ne zaustavlja. Radi toga je mogu'e u slu,aju postmoderne
ljevice govoriti o teorijskoj praksi, ili prakti,noj teoriji. Pored suštinske povezanosti teorije i prakse
i njihovog stalnog uzajamnog pro-imanja, postmoderna ljevica pokazuje i prilagodljivost razvitku,
što joj omogu'ava uspješno suo,avanje sa problemima najrazli,itijih vrsta koji uslijed ubrzavanja
povijesnog razvitka se stalno i stalno pojavljuju pred ,ovje,anstvom. Tre'a vrijednost postmoderne
ljevice je njen izra-eni pluraritet i nedogmatizam. Posljednje spomenuta ,injenica je uvjetovana
upravo zgarištem ranijih ljevi,arskih ideologija, idejnih pravaca ili samo nekih teorijskih i
prakti,nih rješenja. Na tome pepelu ranije ljevice još uvijek su postojali -ari titoizma, trockizma,
zelenih, -enskih grupa, anarhosindikalizma, obi,nog anarhizma, realnog socijalizma, socijalnog
liberalizma, maoizma, teologije oslobo*enja, istinske socijaldemokratije, eurokomunizma,
kastrizma itd. Istovremeno se ona naslanja i na sva ostala dostignu'a i djela ,ovje,anstva. I sasvim
je normalno o,ekivati da pošto iz toga pepela koji je sjedinjena mješavina takvih -i-aka -ari se
ponovo rodi feniks postmoderne ljevice da on dobrim dijelom predstavlja jednu ujedinjenu
pluralnu ljevicu. Postmoderna ljevica u stvari u sebi apsorbira i tako sa-ima u jednu cjelinu skoro
cjelokupni pozitivni historijski (civilizacijsko-
(civilizacijsko-kulturni) razvitak ,ovje,anstva, te bi samim tim bila i
oslonac oblikovanja ujedinjenog humaniteta. Trenutno postmoderna ljevica je najsna-nija u
Latinskoj Americi gdje se i vrlo uspješno artikulira, pokazuju'i vrlo dobre rezultate ve' nakon samo
par godina amortiziraju'i dotadašnje gubitke, ali i kretanjem na putu progresa.
Pored na,elnih vrijednosti postmoderne ljevice (neodvojivost teorije od prakse,
prilagodljivost, pluraritet lijeve misli) za prostore zapadnog Balkana, a posebno BiH ona ima i neke
specifi,ne vrijednosti i pogodnosti. Postmoderna ljevica je na,elno internacionalna, sa vrlo
osjetljivim socijalnim impulsom i osje'ajem, kvalitetama koje je omogu'avaju da bude superiorna
nad ve' napuštaju'im šovinisti,kim ideologijama koje su dominirale ovim prostorom decenij i po.
Takvim svojim pozicioniranjem ona je u mogu'nosti da bude adekvatna alternativa i novom obliku
vladavine na ju-noslavenskom podru,ju⇒ sna-nih lokalnih i regionalnih autokrata (Ðukanovi',
Bandi', Dodig, Jankovi'). Ovi novi lideri su bez jasnog ideološkog vezivanja, iako poti,u i
deklarativno se zala-u i zastupaju ljevi,arske ideje. Na,elno gledano, postmoderna ljevica u Bosni i
Hercegovini bi trebalo da se zasniva i da zastupa i da se bori za samoupravni i delegatski sustav,
koji bi bio okosnica unutarnjeg ure*enja dr-ave i društva. Ostvarivanje takvog demokratskog
ure*enja u kome pojedinac ne bi bio smatran objektom volje jednog kolektiviteta, nego bi kao
radna jedinka bio sastavni i aktivni sudionik samoupravno-delegatskog sustava Bosne i
Hercegovine.
Sa druge strane, potrebno je ukazati da su ekonomska, financijska kriza kao i slom
tradicionalnog vrijednosnog i moralnog sustava doveli i do procvata ekstremno-radikalnih
ideologija, pokreta i ideja koje su najobicniji širitelji mr-nje i imaju samo destruktivnu, a ne
stvaralacku misao i aktivnosti. To su :
1. Nacionalsocijalizam (rasna teorija o višoj i ni-im rasama te nehumanisticki
ateizam ili paganizam).
2. Fašizam (ekstremni nacionalizam, nehumanisti,ki ateizam).

11
 3. Šovinizam (mr-nja prema drugim etni,kim, nacionalnim i jezi,kim zajednicama).
4. Klerošovinizam (mr-nja prema drugim religijskim zajednicama ili onima koji nisu
religiozni).
5. Rasni klerikalizam (zastupanje rasno-religijskog eksluziviteta)
6. Fundamentalizam (zastupanje superiornosti i netrpeljivost prema drugim
religijskim zajednicama ili onima koji nisu religiozni) javlja se u više oblika ;
islamski (u više varijanti), krš'anski (u više varijanti), hinduisti,ki
7. Cionizam (isticanje eksluzivnog „bo-anskog“ prava na odre*eni prostor).
Postmoderna ljevica mora prepoznavati te ideje i njihove nositelje i spre,avati ih u širenju
njihove propagande i suprostavljati se njihovoj djelatnosti. Radi toga je potrebno da pojedinci koji
se bore za Progresivni Komunizam i koji te-e njegovoj realizaciji posjeduju odre*ene kvalitete :
1. Mudrost, odva-nost, pravednost, umjerenost.
2. @ast i ponos su sve, oni su oru*e djelovanja.
3. Spartanski kredo : nema povla,enja niti predaje, na Termopilima se ostaje do samoga kraja.
4. Sloboda savjesti u procesu spoznaje.
5. Sloboda od ideoloških i religioznih okova.
6. Bezuvjetna odanost i odgovornost prema humanitetu i pripadaju'oj zajednici.
7. Kontinuirani progres i usavršavanje humaniteta i pripadaju'e zajednice.
8. Esencijalni interes : proces znanstvenog rada, njegovo promicanje i zastupanje.
9. Uspostava društva zasnovanog na :
a) Ravnote-i i harmoniji me*usobnih odnosa i potreba.
b) Vrijednostima i tekovinama kulturnog i civilizacijskog napretka.
c) Kontinuiranom progresivnom razvitku, stalnom procesu usavršavanja i spoznavanja.
d) Stalnom ovladavanju novim tehnologijama, znanjima i spoznajama.
e) Kreativnim, kriti,nim, odgovornim i radinim gra*anima.
10. Vlast odgovornim i svjesnim znanstvenicima i vrijednim i svjesnim radnicima.
11. Borba protiv dekadencije, zaostalosti, neznanja i manipuliranja.
12. Pro,iš'enje kontaminiranih struktura, zajednica i pojedinaca.
13. Najve'i blagoslov ,ovjeku je rad, njegovo ispunjenje i njegovo iskupljenje

Logoskratija

“Sloboda savjesti na stazi spoznaje Istine,

a nauka je vozilo kojim se kre'emo po toj stazi”

“Stare religije i ideologije su ispunile svrhu postojanja i one su nestale i mrtve su… našoj vrsti je
potreban novi vodi', a to je znanost”

„Ko je spreman da umre u ime neke religije ili ideologije je budala, onaj ko je spreman da ubije u
ime neke religije ili ideologije je nitkov“

„Zemlja je bolesna? Zemlja je nemo,na?, Zemlja je iscrpljena?.... kako joj pomo'i. Potrebno je
primijeniti proces lije,enja. „

12
 Novo, drugo samoupravljenje kako ne bi zapalo u birokratizam i etatizam, pa i bilo
zloupotrebljeno od strane osoba i grupa koje imaju prozai,ne i osobne interese, a posebno kako se
ne bi konzerviralo i postalo protivnik progresa, mora tra-iti osnovu po kojoj 'e se njegov razvitak i
kontinuirani preobra-aj temeljiti. Zbog toga se Progresivni Komunizam mo-e promatrati i kao
socijalna mre-a zasnovana na znanstveno – tehnološkom razvitku u svim poljima i podru,ijima =
LOGOSKRATIJA. Socijalne, ekonomske, znanstveno - tehnološke i kulturne sfere su zasnovane na
slobodi savjesti, razuma, izraza i kreacije. Ne postoji ni jedna dominatna niti apsolutiziraju'a
ideologija, dogma i religija, a potpuno je do-ivljeno oslobo*enje od štetnog, parazitiraju'eg
birokratizma. Okosnicu funkcioniranja navedenog sustava ,ini njegova institucionalna organizacija
koja svojim postojanjem i djelovanjem ne smije gušiti kreativnost i slobodu znanstvene individue.
@itava socijalna mre-a zasniva se na jednoj temeljnoj stvari S kontinuiranom znanstvenom radu i
progresu. Cilj postojanja progresivnog, stvarala,kog znanstveno – tehnološkog sustava je
olakšavanje i ubrzavanje kretanja po stazi spoznaje Istine.
Kako bi se uop'e pristupilo realizaciji uspostave progresivnog društva potrebno je pristupiti
procesu izle'enja i pro,iš'avanja bolesnih struktura i zajednica. Potrebno je izvršiti i terapiju
odstranjenja svih zlo,udnih malignih pojava i izraslina na socijalnoj strukturi, ali djelovanju
pojedinaca od politi,kog do kulturnog na,ina rada. Za to potrebno primjenjivati i metode
uvjeravanja, ukazivanja, i razbijanja ideološke zatrovanosti i zatupljenosti, ali ako se druga,ije ne
mo-e i kadase iscrpe drugi na,ini racionalno je upotrijebiti i radikalne, revolucionarne metode.
Kako bi mogao funkcionalno i uspješno postojati i djelovati znanstveno – tehnološki sustav
jednostavno je potrebno raš,istiti sa negativnostima kao što su : korupcija, ideološka zastranjivanja,
birokratizam i formalizam... ali i djelovati na pojedinca kako bi se smanjile njegove loše osobine
kao što su zavist, strah, opsesije, mr-nja i pohlepa. Dok traje borba za izgra*ivanje progresivnog
komunisti,kog sustava ili logoskratije, potrebno se voditi i sljede'im postulatima :
I. Svaki pojedinac ima pravo da se bavi znanstvenim i tehnološkim radom bilo kada i bilo
gdje, i niko nema pravo (ni druga jedinka niti neka institucija) niti mogu'nost da joj to
uskrati.
II. Svaki pojedinac ima pravo i obavezu na publiciranje ili javno obznanjivanje svoga
znanstvenog istra-ivanja i rezultata takvog rada
III. Znanstveno-istra-iva,ki i tehnološki rad ne smije biti uvjetovan ideološkim,
dogmatskim ili profiterskim tezama i dokazivanjima.
IV. Svaki pojedinac ima punu slobodu izbora znanstvene ili tehnološke discipline i polja
kojima -eli da se bavi i da ih specijalizira.
V. Znanstveno – tehnološko društvo je oslobo*eno bilo kakvih ideoloških i religioznih
stega.
VI. Zagarantirano je pravo na informaciju i njenu razmjenu.
Veliku opasnost predstavlja i pojava liderstva ili autokratizma, i kako bi se oslobodili
liderstva i tiranije pojedinaca uvijek je potrebno imati na umu Aristotelov citat : "ZBOG TOGA SE I
NE DOPUŠTA DA VLADA @OVJEK NEGO NA@ELO (Λοvγος),, JER ON (@OVJEK OP. A.) TE VLADATI
SEBE RADI I POSTATE TIRANIN."
Radi toga Progresivni Komunizam mora poštivati sljede'a tri pravilo : a) svaki gra*anin ima
obavezu u,estvovanja u upravlja,kom sustavu, b) u,estvovanja u odbrambenom sustavu, c )
u,estvovanja u radnom procesu

13
 T E M E LJ N A N A @ E L A

Sve funkcionira na osnovu zakonitosti bez obzira da li su one stalno-univerzalnog, trajnijeg

ili privremenog karaktera, makar nekada one izgledale samo kao zbir niza slu,ajnosti. Naša svijest
još nije u stanju da u potpunosti spozna tajnu ovih prvih zakonitosti, njihovo postepeno
doku,ivanje je zadatak nauke. Trenutno ,ovjek samo parcijalno zna neke dijelove osnovnih
zakonitosti, dok neke mo-e samo parcijalno znati i naslu'ivati. Stalno-univerzalne zakonitosti ili
neposredno proizlaze i same iz vrhovnog (osnovnog, nepromjenljivog, sveobuhvatnog) bitka,
nazovimo ga ili nazovimo je Bog ili su i same taj bitak, tj. Bog. One predstavljaju sr- egzistencije
Univerzuma i one su izvor svega, a ujedno i sve jer u sebi objedinjuju i sebe i ono ,emu je izvor.
Tako se formira Konstantna zakonitost univerzalnog postojanja koja je ili sama proizašla iz Boga ili
je vjerojatnije rije, upravo o samom Bogu, ali ne u smislu neke zasebne super i nadprirodne i
svemogu'e svjesnosti, svijesti i osobnosti. Ona je sastavni dio prirode, ustvari ,ini njenu i esenciju
i samu prirodu i samu materiju i sve. Ta Konstantna zakonitost univerzalnog postojanja se nalazi
svuda, uvijek i u svemu, a ujedno je i sve,
sve uti,e na sve i iz nje sve proizlazi i radi nje sve i postoji.
Ona i uzrokuje kompletno postojanje i neodvojiva je supstanca suštine Univerzuma, njegova
bitnost. Me*usobno povezane nepromjenljive zakonitosti osiguravaju harmoniju i sklad razvitka
unutar okvira ili kruga koje su one stvorile i koje odr-avaju. Iz njih proizlaze i unutar okvira ostaju i
ostale zakonitosti, pa i slobodna volja svakoga ,ovjeka, koje svaka na svome nivou formiraju svoje
povezane okvire ili krugove, ali koji su više-manje podlo-ni promjenama koje se moraju odvijati u
okviru nepromjenljivih zakonitosti. One su stalno prisutne, i ne mogu se zaobi'i, a njihovo
prisustvo se osje'a u svim ostalim zakonitostima. Me*utim pošto naša svijest još nije u potpunosti
doku,ila sve tajne stalno-univerzalnih zakonitosti, ostaje samo da se orijentira preko naše slobodne
volje, svjesni da je i ona proizvod stalno-univerzalnih zakonitosti. Za razliku od stalnih zakonitosti,
ljudska svijest je u potpunosti kadra da spozna trajnije i privremene zakonitosti, koje i same
proizlaze iz stalnih zakonitosti, npr. ljudsko zakonodavstvo ili promjene zemljopisnih osobnosti. U
nekim slu,ajevima je ljudska vrsta uspjela i da ovlada ovim zakonitostima i da bude i kreator nekih
zakonitosti.

Na osnovi sljede'ih na,ela se izgra*uju temelji novog sustava Progresivnog Komunizma :

Svaki gra*anin je slobodan u onoj mjeri u kojoj njegova sloboda ne ugro-ava slobode drugih
ljudi.

Ovo je na,elo bez kojeg novi društveni oblici ne mogu opstati. Ono u sebi sa-ima i
vrijednosti individue ali i njegovu odgovornost prema ,ovje,anstvu uop'e. Ovaj princip ne treba
shva'ati kao zakonitost apsolutne individualizacije i povla,enja pojedinca iz zajednice. On se
odnosi samo na slobodu djelovanja gra*anina u okvirima zajednice, njenih zakona za koje opet
postoje zakoni koji omogu'avaju da ih gra*anin koriste'i svoje slobode promijeni. Sloboda je
mogu'nost da svaki gra*anin ,ini ono što mu je volja, ukoliko time ne ugro-ava slobodu i prava
drugih gra*ana. Sloboda podrazumijeva oslobo*enje gra*anina od bilo kakve zavisnosti koja
ograni,ava njegove potencijale i energiju. Ljudska svijest mora stalno da bude slobodna i
nesputana, da te-i inovacijama, skladu, harmoniji. I ako jedno društvo ispuni na,elo slobode
svijesti i savjesti ,ovjeka, pripadnik gra*anin te zajednice mo-e re,i sa punim pravom da je

14
slobodan, a za zajednicu da je na dobrom putu da stvori ideal socijalne egzistencije. Sloboda
podrazumijeva i slobodu preduzimljivosti i slobodu odgovornosti i onaj ko povredi tu*u slobodu
potpuno svjesno dovodi u pitanje i svoju slobodu, jer ju je proigrao i zloupotrijebio kako bi ugrozio
slobodu drugog gra*anina.

Svaki ,ovjek se ra*a slobodan i jednak u pravima i obavezama sa drugim ljudima, razlike mogu
nastati samo kasnije u skladu sa njegovim radom, zaslugama i zalaganjem.

Sloboda gra*anina koja proizilazi iz prethodnog stava, mo-e do'i do izra-aja samo ako ne
postoje razli,ite klasne, staleške, rasne, polne pozicije ili neke druge diskriminatorske prepreke
koje 'e onemogu,avati gra*anina u ostvarivanju njegovih osnovnih prava. Tek se sa vremenom
uo,avaju razlike izme*u gra*anina (imovinskog, intelektualnog ili nekog drugog karaktera), što je i
normalno jer ni svi ljudi, ni svi gra*ani nisu isti ni po svojim sposobnostima, ni po svojim
umije'ima, ni po svome karakteru, interesovanjima, moralu itd.. Ali i te razlike nisu
institucionalizovane i predstavljaju samo privatnu stvar gra*anina koji posjeduje, a nikako ne
smiju u bilo kom obliku uticati na sferu javnog -ivota, u kojoj su svi gra*ani ravnopravni ne samo
na,elno nego i prakti,no. U javnom sektoru svi gra*ani imaju iste šanse, iste mogu'nosti, iste
prepreke. Razlike me*u gra*anima u privatnoj sferi nikada ne smiju poprimiti segregacijski oblik
niti da se neko zbog njih smatra superiornijim ili inferiornijim. Svaki gra*anin vrijedi na neki svoj
na,in, naravno ako poštuje i primjenjuje primarna na,ela.
Osnovna jedinka zajednice je gra*anin, a ne neka klasa, stale-, etni,ka, religijska, politi,ka
zajednica i gra*anin se smije u sklopu ovoga na,ela posmatrati samo kao posebno socijalno,
jedinstveno i originalno bi'e sa svim njemu svojstvenim kvalitetima, uvjerenjima, umije'ima,
moralom, sposobnostima i vrijednostima.
Svi gra*ani su u potpunosti jednaki u svojim osnovnim pravima, i to pravo ne mogu
izgubiti. Ravnopravnost gra*anina se odra-ava u u tome što svi punopravni i svojevlasni gra*ani
imaju iste mogu'nosti za zaposlenje, saznavanje, usavršavanje, stjecanje bogatstva, obnašanje
javnih slu-bi i funkcija, jednaku zakonsku i odbrambenu zaštitu, izbor pripadnosti nekoj
progresivnoj društvenoj zajednici u sklopu Republike.

Sloboda od stega i dominacije ideologija

Nove humane zajednice garantiraju pravo i na slobodu savjesti, mišljenja i izra-avanja,

uklju,uju'i i pravo na ideju i ideologiju koje ne treba zabranjivati. Ali, isto tako nove humane
zajednice ne mogu tolerirati dominaciju ili vladavinu bilo koje ideologije ili dogme (politi,ke ili
religiozne) i zabranjeno je prisilno nametanje bilo kakve dogme ili ideologije ili njeno proglašavanje
za vladaju'u, dominantnu ili superiornu. Nijedna ideologija ili dogma nema pravo na monopol nad
gra*anima i njihovim zajednicama niti specifi,nu ulogu i poziciju u bilo kojoj od humanih
zajednica. Sve ideologije i dogme su u humanim zajednicama republikansko-progresivnog tipa
ravnopravne i me*usobno se moraju uva-avati, pro-imati i dopunjavati. Svaki pokušaj nametanja
prvenstva bilo koje od ideologije ili dogme treba strogo sankcionirati. Zna,i otvorena je sloboda bilo
kakvog idejnog, ideološkog ili dogmatskog mišljenja, ali ne i pokušaji njihovog nametanja,
propagiranja i dominiranja.

Stajanje na svojim nogama i rad svojim rukama

15
 U razvitku i radu u prvom redu potrebno je oslanjati se na naše snage, mogu'nosti,
potencijale, znanje, sposobnosti i umije'e. Svaki gra*anin mora u svome radu mobilizirati sve svoje
intelektualne i fizi,ke snage i potencijale da bi nešto postigao, ostvario, kreirao i prenio, a ne tra-iti
stalnu pomo' sa strane. Tako i zajednica koju ,ine takvi gra*ani treba oslonce svoga razvitka
primarno tra-iti u okviru sebe i svojih resursa, mogu'nosti što treba biti temelj njihovih razvitaka,
progresa i usavršavanja.

Novo samoupravljanje isklju,uje

isklju,uje diskriminaciju i segregaciju gra*ana u bilo kom obliku.

Diskriminacija gra*ana predstavlja veliku smetnju razvitku svakoga društva. Zajednice sa

zakonski odre*enom diskriminacijom i segregacijom i institucijama koje su prevashodno okrenute
samo prema jednom dijelu gra*anstva u startu imaju problema sa svojom strukturom. Takva
zajednica eliminira gra*ane sa odre*enim sposobnostima i usmjerava gra*ane da prije svega
mogu'nosti i razloge za svoj uspon ili za svoje ograni,avanje tra-e u nekom svome backgroundu a
ne u svojim sposobnostima. U sklopu toga je i pozitivna diskriminacija, ipak diskriminacija, jer i
ona zna lišiti veliki broj gra*ana da iska-u svoje sposobnosti ili ih zna ograni,iti u radu i
napredovanju. U novom društvu niko nije iznad, a niti je iko ispod ili van zakona. Sistem “klju,a”
kojim se regulira javna vlast po ve' preciziranim kvotama u,eš,a odre*enih skupina, zajednica,
dijelova stanovništva ili po paritetnom ili po proporcionalnom metodu je i sam specifi,na
izvedenica na,ela pozitivne diskriminacije. Samim tim iako je zamišljen kao nekakav garant
ravnopravnosti, i sistem klju,a predstavlja diskriminaciju i sam spre,ava punu inventivnost i
slobodu gra*ana u u,eš'u u sistemu pa je zbog toga neadekvatan. Istina je da su skoro sve
društvene zajednice, koje su kroz historiju pokušavale ili su primjenjivale na,ela pozitivne
diskriminacije i sistem “klju,a” brzo skon,ale u slijepoj ulici svoga razvitka, i da su se suo,ile sa
svojim raspadom. Dovoljno je samo navesti jedan razlog pa da se shvati kako su spomenuta na,ela
loša solucija. Definisane kvote su odre*ene da budu trajnije, teško se ili se uopšte ne mijenjaju,
dok se na drugoj strani struktura stanovništva koje bi kvote trebale odr-avati stalno mijenja i nalazi
u stalnom procesu turbulencija i pomjeranja u svim svojim aspektima. I na kraju kao neminovna
posljedica takvog sistema do*e do kolizije izme*u kvota i realne slike stanovništva kojeg bi te kvote
trebale predstavljati, što proizodi neminovan haos, sukobe i nasilje. Potrebno je samo zakonski
urediti okvir kojim bi se garantovale iste mogu'nosti za napredovanje bilo kojeg ,ovjeka.

Svaki gra*anin nosi potpuni svoj suverenitet, koji djelomi,no prenosi na zajednice, bez ,ijeg
postojanja ne bi mogao opstati.

Jedino je gra*anin izvorni nosilac apsolutnog suvereniteta, ali on ve' sa ,inom samog
ro*enja prenosi dijelove suvereniteta na humane zajednice kojima pripada ili kojima 'e pripadati, a
sve u cilju opstanka ljudske vrste i njenog daljeg razvoja. U suprotnom da nema prenošenja dijelova
suvereniteta na humane zajednice egzistencija gra*anina ne samo da bi bila upitna nego bi bila i
besmislena. Humane zajednice trebaju da predstavljaju garant opstanka gra*anina, zaštite njegove
individualnosti i podlogu njegovog razvoja i uspjeha. Humane zajednice na koje se prenosi
suverenitet se nalaze na više nivoa na vertikalnoj ljestvici i na svaku gra*anin prenosi druge oblike
svoga suvereniteta. Onaj dio suvereniteta i prava, koji nije prenio na humane zajednice ,ini res
private gra*anina, i to je njegov zakonski i neotu*ivi dio, koji je potpuno zašti'en. One dijelove
suvereniteta i prava gra*anina koje su preuzele zajednice je res publica. Postoji više nivoa prijenosa
suvereniteta (na humane zajednice) na koja gra*anin prenosi dijelove svoga suvereniteta. Svakom

16
nivou prijenosa suvereniteta odgovara posebna vrsta res publica prava, ,ime i svaka zajednica sti,e
status pravnog lica.

Hijerarhija

Postojanje bilo kakve hijerarhije je strano duhu i svim na,elima novog društva. Kao
nadomjestak postojanju hijerarhije postoji uskla*eni i jasno definirani sistem me*uzavisnosti
gra*ana, odnosa unutar društvenih zajednica definiranih zakonima, moralnim i obi,ajnim
normama, i sistemom poštovanja i odgovornosti. Samo iz na ovakav na,in ustrojenog sistema mo-e
proiste'i autoritet i dostojanstvo institucija koje se moraju poštovati, a ne iz vješta,kog sistema
zasnovanog na klasnoj, staleškoj, ili nekoj drugoj hijerarhiji u kojoj oni na višim hijerarhijskim
polo-ajima imaju punu vlast, privilegije i kontrolu a ujedno i da dr-e u nekoj vrsti zavisnosti one
na ni-oj hijerarhijskoj ljestvici. Društveni i dr-avni autoritet ne proisti,e iz same li,nosti, nego
samo proizlazi ve' s obzirom na stepen autoriteta, dostojanstva i mo,i institucije koje gra*anin
obnaša. Nijedan gra*anin ne mo-e sam od sebe da predstavlja javnu instituciju, tj da li,nost jednog
gra*anina ujedno predstavlja i posebnu javnu instituciju.

Ravnote-a odnosa i harmonija zajednice

Klju, uspjeha egzistencije, opstojnosti i uspjeha jedne zajednice le-i u harmoniji

unutrašnjih odnosa, uzajamnom uva-avanju, pro-imanju, dopunjavanju i posebno ravnote-i
izme*u razli,itih interesnih grupa, stale-a, klasa, zajednica i idejnih strujanja. Do te harmonije se
najlakše i najbolje dolazi ako se uspostavi ravnote-a odnosa koji su prisutni u toj zajednici. Bez
ravnote-e unutar zajednice nema harmonije, a harmonija koja vlada unutar jedne zajednice je
osnovni preduslov da bi neka zajednica ostvarila prvo stabilnost svoga organizma, u svim
segmentima (politi,kom, društvenom, ekonomskom, kulturnom itd.), a zatim napredak i progres, i
na kraju širenje svoga na,ina -ivota jer bi time postalo privla,no za one ljude koji nisu pripadali
tim zajednicama.
Historija nam na najbolji na,in dokazuje ispravnost ovoga stava. Najbolji primjer uspješne
društvene zajednice koja je uspjela ostvariti unutrašnju harmoniju i ravnote-u, istina uz dugotrajni
proces razvitka, bila je Rimska Republika. Sistem Rimske Republike u svom njegovom obujmu je
uspio ostvariti ravnote-u izme*u monarhijske, demokratske i oligarhijske ideje, koje su bile
dominantne u tadašnjem anti,kom svijetu. Uspostavljena je ravnote-a mo'i i snaga izme*u
razli,itih stale-a, razli,itih imovinskih klasa, ali i ravnomjerna podjela odgovornosti i obaveza
prema dr-avi izme*u svih tih skupina. Takav sistem je stvorio jedno slobodoumno društvo koje je
jednu malu Republiku sa obala Tibra preobrazilo u najve'u i najmo'niju Imperiju na svijetu. Tu
karakteristiku ravnote-e i harmonije Rimske Republike primijetili su još i suvremenici, koji su
smatrali da upravo tu le-e uzroci uspona, snage i mo'i Rimske Republike. Kada jednom bude
narušena ta koegzistencija i ravnote-a unutarnjih odnosa u Republici kao posljedica agrarne krize
od sredine II st. p. n. e., razbiti 'e se i rimska harmonija, a odmah za njom 'e Republika uroniti u
vrijeme gra*anskih ratova da bi na kraju i nestala a na njenim ruševinama nastalo Carstvo.
U novoj Republici koja bi bila dr-avni organizam, reprezent zajednice slobodnih gra*ana
potrebno je osigurati koegzistenciju izme*u gra*anina i zajednice, ravnote-u i harmoniju izme*u
interesa pojedinca i interesa Republike, koegzistenciju izme*u na,ela op'eg suvereniteta gra*anina
i tra-enja kvalitetnog na,ina funkcioniranja zajednica, ravnote-u izme*u interesa privre*ivanja i
imovinskog uve'avanja i interesa socijalne politike i rada (niko nikome nema pravo zabraniti da

17
uve'ava svoju imovinu, ali nikome ne smije uskratiti ni pod kojim uvjetima zadovoljavanje
osnovnih potreba ⇒rad/hrana/voda/energija/obrazovanje/zdravlje/sloboda kretanja, mišljenja,
izbora i govora), i harmoniju izme*u ljudskih vrlina i slabosti koje se na-alost nikada ne mogu
izbje'i, jer vrlina bez slabosti je nepotpuna cjelina.

Nijedan ,ovjek ne postoji bez svrhe, odnosno svako se ra*a sa ulogom koja se mora obaviti,
niko nije beskoristan, svako vrijedi na svoj na,in. Koliko vrijediš toliko i dobiješ.

Svijest ,ovjeka nekad zapadne u stanje kada smatra da je besmisleno išta ,initi i raditi, da
sve treba pustiti da te,e samo od sebe. Prvo to je pogrešno jer se ništa ne odvija samo od sebe, sve
je uvezano u dosta slo-en splet uzajamnih odnosa, koji ,ovjekova spoznaja još uvijek nije uspjela ni
mali djeli, da sazna. Tako da i naše ne,injene, odnosno malodušnost samo i prepuštanje bujici
"rijeke koja te,e" je iluzija iza koje se nerijetko krije ljudska neobrazovanost, neobavještenost i strah
pred budu,noš'u, ali i hedonizam i le-ernost, neodgovornost i lijenost. Jer i prepuštanje "bujici" je
ustvari ,injene, i samo proizvod djelatne volje ,ovjeka koji to ,ini. @ak i ako rezolutno tvrdi da
nema potrebe da bilo šta djeluje on ustvari samim tim što ne djeluje ",ini nešto" kako ne bi
djelovao. Onda se sasvim logi,kim mo-e postaviti pitanje da li je ideja fatalizma koja kao posljedicu
ima "nedjelovanje" besmislena jer je zasnovana kako smo dokazali na pogrešnoj premisi. Jer bez
obzira da li smatrali da svjesno djelujemo ili ne djelujemo mi ustvari istinski djelujemo. Pa zar
onda nije bolje da kada ve' djelujemo da radimo korisno djelo, produhuvljujemo i usavršavamo se,
oplemenjujemo naš -ivot, kreiramo nove vizije, stvaramo i za sebe i za zajednice kojima pripadamo,
poma-emo drugim ljudima i budemo dio Ujedinjenog humaniteta. Ustvari rad je blago, najve'e
blago na svijetu. Rad je naša misao, i naša kreacija, i naša snaga i naš um, i naša zaštita i naša
proizvodnja, naše prenošenje znanja drugima, rad je svako svjesno ,injene koristi za sebe kao jednu
ljudsku jedinku i za zajednice i cjelokupni humanitet. Naravno to ne zna,i da neko treba sagoriti,
uništiti samoga sebe u vješta,ki nametnutoj trci. I ,ovjek je bi,e koje zahtijeva i opuštanje i odmor
i zadovoljstva i na duhovnom i na fizi,kom planu. Ne treba ,ovjek pred sebe da postavlja nerealne
zahtjeve i kasnije kada ih ne uspije da ih ostvari pada u depresiju. Svako od nas je ro*en sa nekom
svrhom ma koliko nam trajao vremenski -ivot, @ak i ono nedonoš,e koje je umrlo skoro odmah po
ro*enju imalo je svrhu svoga -ivota. S druge strane, ,ovjek u svome radu mora poštovati na,ela
humanizma i poštovanju prema postojanju, njegov rad, proizvod i stjecanje moraju biti na uslugu
,ovje,anstvu i postojanju, a ne zadovoljavanju samo nekih instiktivnih i sebi,nih potreba, iako
nekada instikt, potreba i sebi,nost mogu biti pokreta, aktivnosti.

Jedinstvo i originalnost ,ovjeka

Iako svi ljudi pripadaju istoj vrsti, oni nisu svi potpuno isti. Ne postoje niti mogu postojati dva
ista ljudska bi,a. Svaki novo ro*eni ,ovjek je i pored genetskog naslje*a razli,it od drugoga, a
kasniji -ivot mo-e samo stvoriti neke nove specifi,nosti svakog pojedinca.

Usavršavanje, razum, vrlina, volja i savjest

Svaki ,ovjek i svaka zajednica se moraju stalno usavršavati jer je to osnovni preduslov daljeg
opstanka. Poteško'e i izazove koje bilo sami u sebi produciramo ili da se name'u iz spoljašnjeg
svijeta moramo biti sposobni da ,asno prebrodimo. Snagom razuma suprostaviti se zabludama i
besmislicama, veli,inom vrline nagonima, snagom i ustrajnoš'u volje slabostima i predrasudama i

18
slobodom savjesti zatvaranju uma. Razum, vrlina, volja i savjest su najbolji ,ovjekovi pratioci i
savjetnici koji ga nikada ne mogu i ne'e izdati.

U društvu treba da vlada princip neposredne demokratije.

Pošto svaki gra*anin prenosi dio svoga suvereniteta na zajednicu, to mu automatski daje i
pravo da u,estvuje u procesu raspolaganja dijelovima svoga prenesenog suvereniteta. To svoje
pravo gra*anin ostvaruje putem demokratskog na,ela. To na,elo se prvo po,elo razvijati u anti,koj
Gr,koj i Rimu, i izra-avalo se putem neposredne demokratije o,i u o,i. Me*utim "neposredna
demokratija o,i u o,i" nosi sa sobom i jedna nedostatak. U ve'im i populaciono i teritorijalno
zajednicama ona je potpuno neprakti,na, mo-e se slobodno re,i da je skoro nemogu,e je tada
provoditi, a da ozbiljno ne naruši samu svoju suštinu.
Kako bi se gra*ani animirali da u,estvuju u javnom -ivotu potrebno je na ni-im nivoima
vlasti, što je mogu'e manje imati predstavni,ku demokratiju, a više neposrednu demokratiju,
sli,nu atenskoj narodnoj skupštini (eklesija). Na,ela neposredne demokratije mogu se primjenjivati
i u okvirima drugih institucija, gdje svi njeni sudionici me*usobno ravnopravno u,estvuju u
demokratskom procesu. Npr. na javnim univerzitetima je po-eljno postojanje i primjenjivanje
na,ela neposredne demokratije u procesima odlu,ivanja i izbora na svim nivoima. U principu
društvo u svojoj cjelini kao osnovni ideološki postulat svoga postojanja mora imati razvijanje i
primjenjivanje na,ela neposredne demokratije gdje je god to mogu'e, a gdje nije to mogu'e iz
tehni,kih i objektivnih okolnosti, dobra je i predstavni,ka demokratija.

U društvu svaki gra*anin mora biti zašti,en, bilo socijalno egzistencijalno, bilo zakonski,
vojni,ki, policijski, sudski, zdravstveno.

Samo ako osje'a potpunu egzistencijalnu sigurnost, gra*anin mo-e da višak energije ulo-i u
produktivnost i preduzimljivost i time ostvari višak vrijednosti koji dalje usmjerava u nova
dostignu'a. Jedna od du-nosti zajednice le-i upravo u tome da svome sudioniku obezbijedi
ostvarivanje osnovnih egzistencijalnih potreba. Javne institucije proizašle iz društvenih zajednica
imaju zadatak i da zaštite -ivot, prava, slobodu, i imovinu gra*ana kao i njegovu privatnost,
odnosno onaj dio njegovog suvereniteta koji nije prenio na društvene zajednice. Pored
obezbje*ivanja obrazovno-vaspitnih uslova, društvene zajednice su du-ne i da pru-e gra*aninu
mogu'nost da bude bezbjedan i socijalno i zdravstveno osiguran. U slu,aju da sistem nije u
mogu'nosti ili je nesposoban da zaštiti zakon, imovine, li,nost, -ivote i imovinu gra*anina,
Gra*ani odre*ene zajednice imaju potpuno legalno i Bo-ije i ljudsko pravo da se samoorganizuju sa
ciljem zaštite poretka i svoje imovine i primarno da uspostave novi sistem koji 'e kreirati novu
društvenu strukturu.

Humana zajednica bez prevlasti bilo koje ideologije ili stranke

stranke

Nijedna ideologija ili dogma ne mo-e biti apsolutna istina. One samo proizilaze iz zakonitosti
historijskog razvitka i kreacija su jednog vremena, prostora i prilika koje trenutno vladaju. Zbog
toga je nezamislivo da u progresivnom humanisti,kom društvu postoji vrhovna ideologija ili dogma
koja bi bila superiorna i iz koje bi proizilazio na,in -ivota i razvitka. Pošto su ideologije privremena
kategorija, normalno je o,ekivati da humana zajednica koja -eli da bude trajnija ne mo-e svoju
egzistenciju ili razvitak bazirati samo na na,elima jedne ideologije ili dogme. Humane zajednice

19
moraju se osloboditi tereta superiornosti i prevlasti jedne ideologije ili dogme, jer su to ko,nice
svakog napretka i progresa. Ljudski um i kreativnost moraju biti u pozitivnom smislu oslobo*eni
okova bilo koje dogme ili ideologije. I politi,ke stranke, kao produkti ideološke misli sukladno
tome nisu apsolut politi,kog, društvenog, ekonomskog i kulturnog na,ina -ivota niti ijedna
politi,ka stranka mo-e da pretenduje da je superiorna u odnosu na zajednicu i na ostale politi,ke
opcije. Naravno to ne zna,i da treba stvoriti i posebnu dogmu koja bi se bazirala na izbjegavanju
dogmi i ideologija, naprotiv iz ideologija i dogmi koje su do sada postojala i koje još uvijek postoje
potrebno je izvla'iti stalno ono najbolje i koristiti njihova iskustva i prakti,no primjenjivanje, ali i
analizirati ih kako bi se doku,ile one negativnosti koje su ih korumpirale i iskrivljavale.

Aurea mediocritas

Ekstremizam, sektaštvo, ali i na drugoj strani i kontinuirano kompromiserstvo,

oportunizam i apati,nost u promociji ideja i njihovoj prakti,noj realizaciji je vrlo opasno i po
pravilu dovodi do potpunog iskrivljavanja, uproštavanja pa i vulgarizacije i kompromitacije tih
ideja. Uvijek je potrebno slijediti pravilo zlatne sredine, a posebno u prakti,noj realizaciji.

Rad

Osnovna potreba ljudske vrste koja joj obezbje*uje opstanak, je stalni rad, jer on
oplemenjuje i ,isti ,ovjeka. Svaki rad se mora pravedno vrednovati i svaki ,ovjek ima pravo da radi
i da raspola-e sa proizvodima i dostignu'ima svoga rada kako ho,e. Nijedan ,ovjek nema pravo da
prisvaja tu*i rad.

Solidarnost, kooperacija i kolegijalnost

Danas -ivimo u vremenima iskrivljenog sistema vrijednosti, kada su moralne norme

poprimile izrazito negativnu refleksiju. Uglavnom se po,elo smatrati normalnim da svako radi
samo za sebe, da svoj li,ni interes stavlja ispred interesa zajednice ili da ostvarivanje njegovog
interesa bude u,injeno na uštrb interesa drugih ljudi. To mo-e dovesti do razornih posljedica.
Jedan ,ovjek je preslaba jedinka, samim tim mu je neophodna kooperacija i suradnja sa drugim
ljudima kako bi mogao i on sam da ostvari i svoje interese. @injenica je da je najlakše, najbolje i
najuspješnije ostvariti svoje interese samo kooperacijom, suradnjom i pomaganjem drugim ljudima
da ostvare njihove interese. Udru-ivanje ljudi po bilo kojoj osnovi je samim tim dobrodošlo i njima
samima i zajednicama kojima pripadaju. Svjesno, namjerno spre,avati razvoj, usavršavanje i
napredovanje drugih gra*ana samo radi zadovoljavanja svojih li,nih hirova, prizemnih interesa i
sujeta je vrlo gnusno djelo, neoprostiv grijeh. Pozitivna konkurencija i takmi,arski duh su
dobrodošli zajednicama i gra*anima, ali se oni nikada ne smiju izroditi u uništavanje konkurenta
ili spre,avanje njegovog "u,eš'a u trci". Svako treba da misli i da se skoncentrira na svoj posao i na
njegovo unapre*enje a ne na zlonamjernosti upu'ene prema konkurentima. Naprotiv i u toj "trci"
bi morao postojati bar jedan nivo suradnje i kooperacije i uzajamnog ispomaganja izme*u u,esnika.

Svaki gra*anin ima pravo na obrazovanje i nau,no usavršavanje, koje mu mora biti pristupa,no
na svim nivoima.

20
 Da bi se humana zajednica mogla razvijati, a samim tim i ljudska vrsta i svaka jedinka koja joj
pripada, ona kao primarni prioritet mora obezbijediti uvjete za obrazovanje i vaspitanje svih svojih
gra*ana i nau,ni, stvarala,ki, istra-iva,ki rad svakom gra*aninu koji to -eli. Društvena zajednica
mora ne samo obezbijediti uvjete, nego i stimulirati svoje gra*ane da se posvete nau,no-
istra-iva,kom i stvarala,kom radu i svome obrazovanju, koje se ne mora obavezno izvoditi u
posebnim institucijama, nego je svaki gra*anin slobodan da se sam posveti nauci i obrazovanju.
Posebno mjesto u obrazovanju i vaspitanju djece imaju roditelji. Oni su obavezni da posvete najviše
pa-nje upravo ovom segmentu.

Svaki gra*anin ima istu startnu poziciju za napredovanje i usavršavanje, ali i razli,itu ciljnu
poziciju.

Startna pozicija je ista za sve, bez obzira na njegov background, uspjeh i sre'a svakog gra*anina
je u njegovim rukama, njegovom umije'u, snazi, volji, sposobnostima, ljudskosti, i snala-ljivosti.
To kao posljedicu mo-e imati razli,ito -ivotno iskustvo me*u gra*anima i naravno samim tim i
razli,itu ciljnu poziciju. Ali to što ljudi imaju razli,itu ciljnu poziciju, ne daje pravo nikome da bude
nad drugim ljudima, da ugro-ava njihova prava, slobode, da im name'e svoju volju i snagu. Jer ne
treba zaboraviti niko, nijedan gra*anin koji uspije posti'i zna,ajan uspjeh u svome -ivotu, da je on
samo ipak samo ,ovjek, obi,na jedinka, sastavni dio zajednica kojima pripada, bez kojih bi taj
njegov uspjeh bio nezamisliv, kao i bez suradnje i kooperacije sa drugim gra*anima. Ni Aleksandar
Makedonski nije sam stvorio svoje carstvo, nego samo zajedno sa hiljadama drugih, istina on je u
toj kooperaciji zauzimao zna,ajno i prvo mjesto. Svaka generacija tako ostvaruje ciljnu poziciju koja
je razli,ita od one koju je ostvarila prethodna, ali je nesumnjivo koristila ciljnu poziciju svojih
prethodnika kao svoju startnu poziciju. Zbog toga je potrebno da sva dostignu'a i iskustva koju
odre*ena generacija izgradi prenijeti novoj generaciji kao njenu startnu poziciju.

Vrijeme se ne mo-e vratiti i prošlost je neumitno mrtva

Jedna od nepromjenjivih zakonitosti jeste da se sve neumitno mijenja, dimenzija vremena se

uvijek nalazi samo u pokretu naprijed, u pravolinijskom kretanju bez ikakvog skretanja
usporavanja, ili povratka na ranije stanje, mo-e se i'i samo naprijed u novo vrijeme, u novi dan,
nema povratka na staro vrijeme, na stare dane. Isto tako je besmisleno -eljeti vratiti stare dane,
staru slavu, stari sistem. Prošlo vrijeme mo-e i treba da slu-i kao uzor, kao iskustvo i postignuto
znanje. Iz ranijih ljudskih društvenih formacija i politi,kih sistema pru-a se obilje materijala koje
nam mo-e poslu-iti u kreiranju novog društva, kao inspiracija, kao temelj sa kojeg 'emo po,eti, kao
startna pozicija ili idejna osnova. Ali mi mo-emo stvoriti, ,ak i ako mislimo da obnavljamo stari
sistem, samo novi sistem. Zbog toga je insistiranje na nekoj borbi protiv "novotarija", povratka na
stare vrijednosti, nostalgiji i sl, najobi,nije gubljenje vremena.

21

Svrha postojanja

Ljudi i sve društveno-ekonomske formacije koje su nastale kao posljedica ljudske

egzistencije postoje radi ostvarenja cilja. A cilj je nastojanje da se stvori društveno i ekonomsko
okru-enje u kome 'e se najve'i dio kvaliteta svake individue do'i do punog izra-aja, uklopljen u
savršenu slagalicu društvene zajednice, da se postigne istinska spoznaja i ostvari zadataka našeg
postojanja i trajanja.

Fleksibilnost

Zakovanost u okoštale i prevazi*ene odnose, institucije i strukture je vrlo opasna i vodi u

lagano propadanje i nestanak. Svaka humanisti,ka zajednica treba da ima dovoljno i unutarnje
snage, spremnosti i sposobnosti za odre*enu fleksibilnost kako bi mogla odgovoriti na sve izazove
koje donose vrijeme, prostor i prilike. To podrazumijeva i odre*enu prilagodljivost i spremnost na
neizbje-ne promjene kako bi sa,uvala esencija humanisti,ke zajednica, i uop'e njen opstanak i
omogu'avao i njen dalji razvitak.

Apsorbcija

Ni jednu ideologiju ne treba automatski odbacivati, jer se i u onim najgorim i najnazadnijim

ideologijama i mislima mo-e pokušati na,i bar jedno zrnce koje bi se moglo iskoristiti u izgradnji
novog republikanskog i progresivnog sustava.

22
 REPUBLIKA
(res publica humanitatis)
Stalno U@ITI, RADITI, STVARATI novo, bolje, savršenije. Te-iti otkrivanju novih horizonata, novih
znanja, novog svijeta, stalno i bez prestanka.

Ostvarenje progresivni,ko-komunisti,kih na,ela ure*enja jedne ljudske zajednice moglo bi

se ostvariti kreacijom Republike i koja nastaje objedinjavanjem svih gra*ana i njihovih temeljnih
zajednica. Ta vizija postojanja Republike je naravno podlo-na izmjenama, ali te promjene
prakti,nog ustrojstva Republike mogu biti samo u skladu sa primarnim na,elima funkcioniranja
progresivnih društvenih zajednica, i ne smiju biti u suprotnosti sa njima niti smiju da naruše samu
egzistenciju Republike. Izmjene ustrojstva dozvoljene su samo u smislu modernizacije,
progresivizacije i napretka cijele Republike. Ustvari one su u ovom kontekstu izrazito po-eljne i
potrebno je stalno dovoditi do takvih situacija, u kojima bi se društvena, ekonomska i kulturna
struktura stalno mijenjala i preobra-avala evolutivnim putem u skladu sa potrebama i interesima
,ovje,anstva i Republike. Da bi mogla egzistirati Republika se mora nalaziti u stalnoj ekspanziji, u
procesu stalnog ovladavanja sve ve'im znanjem i zaokru-ivanjem spoznaje, širenja svoga utjecaja,
snage i mo'i, tehnološkom kulturnom i uop'e civilizacijskom napretku.
Republika je skup suvereniteta svih gra*ana koji je sa,injavaju. Sukobi izme*u zajednica na
koje su gra*ani prenosili dijelove svoga izvornog suvereniteta, a koje se nalaze unutar Republike su
zabranjeni i bi'e oštro sankcionirani
Cilj uspostave ovoga društva je da se u što je mogu'e ve'oj mjeri ostvari ideal osobne
slobode koja kao svoj rezultat ima dobrobit i pojedinaca-gra*ana i zajednica u cjelini.
Republika kao zajednica gra*ana garantira svim svojim gra*anima :
a) Slobodu kretanja.
b) Slobodu izbora i rada
c) Slobodu obnašanja javnih funkcija.
d) Slobodu govora i izra-avanja svoga mišljenja.
e) Zaštitu ostvarenih vrijednosti rada, imovine, -ivota i individualne slobode.

INSTITUCIJE REPUBLIKE

Republiku sa,injavaju svi njeni gra*ani. Oni svoju volju izra-avaju preko institucija
Republike na koje nepovratno prenose odre*eni opseg svoga suvereniteta. Institucije Republike su
utemeljene i funkcioniraju na osnovi na,ela diobe uprave i vlasti.

Predstavni,ke institucije

Republiku predstavlja institucija PREDSTAVNIKA REPUBLIKE. Ova institucija zauzima prvo

posve'eno mjesto u strukturi Republike, ali nema izvršne, zakonodavne i kontrolne ovlasti.
Predstavnika Republike biraju na mandat od deset godina izabrani i delegirani ,lanovi institucija
Republike i senatori na zajedni,koj sjednici. Kandidat za Predstavnika Republike mora ,asno pro'i

23
kompletan cursus honorum, imati odgovaraju'i prihvatljiv moralni, stru,ni i vrijednosni lik. Jedina
ovlaštenja koja ima Predstavnik Republike su u imenovanju vanjskih poslanstava i izaslanika, te
ostale poslove koje u sebi imaju i sadr-inu predstavljanja Republike u cjelini. Ista osoba ne mo-e
obnašati dva puta mandat Predstavnika Republike.

Izvršne institucije

a) Izvršni predsjednik Republike i dva podpredsjednika (koji imaju ad-hoc zadu-enja i ovlaštenja)
b) Odsjek za vanjsku politiku
c) Odsjek za vojni sustav
d) Odsjek za financijsko-monetarni, privredni sustav i komunikacije
e) Odsjek za resurse
Kabinet Republike (predsjednik, podpredsjednici, 4 voditelja odsjeka) se biraju na zajedni,koj listi
kandidata na ,etvorogodišnji mandat. Svaka lista kandidata mora podrazumijevati da postoji ve'
predlo-ena sistematizacija resorske podjele i da predlo-eni kandidati za pojedine voditelje odsjeka
moraju imati i svoje posebne programe uklju,uju'i i kandidate za predsjednika i podpredsjednike.
Liste bez planiranih programa se ne,e prihvatiti. Svi punopravni gra*ani imaju pravo da se
kandidiraju na listama, i u slu,aju svoga izbora na funkciju svoje poslove obavljaju na
profesionalnoj osnovi.

Agencije, korporacije i sustavi

Agencije, korporacije i sustavi su dijelovi uprave Republike koji su zasnovani na na,elu slu-be, a ne
izbornih funkcija:
a) Sigurnosno – obavještajna agencija
b) Banka Republike
c) Glavna informaciona baza
d) Agencija za kontrolu zdravlja
e) Oru-ane snage Republike
- Jedinice zaštite Republike
-Vojska Republike

Zakonodavne institucije

Parlament Republike je zakonodavna institucija koju sa,injavaju izabrani izaslanici svih

gra*ana Republike. Sastav izaslanika Parlamenta se popunjava tako što je cijela teritorija Republike
podijeljena na izborne jedinice sa jednakim brojem gra*ana, i svaka izborna jedinica gra*ana šalje
jednog svoga izaslanika. Svaki izaslanik gra*ana predstavlja u prvom redu cijelu Republiku i sve
gra*ane a zatim i svoju izbornu jedinicu. Birati i biti biran za izaslanika gra*ana ima neotu*ivo i
zagarantirano pravo svaki punopravni gra*anin Republike, bez ikakvih uvjeta. Mandat izaslanika
traje ,etiri godine. Izaslanik je i profesionalno lice, što zna,i da je stalno zaposlen u Instituciji
Republike, i stalno boravište u toku njegovog mandata se nalazi u mjestu gdje se nalazi Parlament
Republike. Izaslanici gra*ana u Parlamentu Republike se nikada ne mijenjaju u isto vrijeme, nego
se svake godine mijenja ,etvrtina njegovog sastava, ,ime se osigurava kontinuitet njegovog rada,
spre,avaju nagli obrti, i omogu'ava da se svake godine unose nove ideje, i nove snage u Parlament.

24
Radom Parlamenta rukovodi predsjedavaju'i Parlamenta, odnosno onaj izaslanik sa najdu-im
iskustvom u radu Institucija Republike, njegov zamjenik i sekretar. Posljednja dvojica se biraju
izme*u reda ostalih izaslanika koji dobiju najviše glasova. Ovi rukovodioci Parlamenta nemaju
nikakvih posebnih ingerencija, i njihovi polo-aji ne predstavljaju posebne funkcije, oni samo brinu
o normalnom funkcioniranju i radu Parlamenta.
Parlament donosi zakone, norme, uredbe, dekrete i ukaze Republike. Radi olakšavanja rada
u okviru Parlamenta postoje i komiteti izaslanika koji se brinu o odre*enim segmentima.
Izaslanicima jedino nije dozvoljeno da formiraju klubove, lobije i ad-hoc saveze kako bi lakše došli
do mo'i i kontrolirali i utjecali na rad Parlamenta. Strogo je zabranjeno Izaslanicima gra*ana
Republike da dolaze u kontakt sa lobisti,kim organizacijama i da od njih primaju bilo kakvu
materijalnu naknadu. Pošto Parlament Republike ima zakonodavni karakter, ne samo izaslanici
gra*ana i nacija, nego i svaki gra*anin ili grupa gra*ana mo-e predlo-iti odre*eni zakon, i dati ga u
parlamentarnu proceduru, uostalom kao i u zakonodavnim institucijama temeljnih zajednica.

Senat Republike

Senat sa,injavaju, bez nadoknade, islu-eni funkcioneri (,lanovi predsjedništva, voditelji

Odsjeka, i direktori agencija i korporacija, glavnokomanduju'i Jedinica zaštite i Vojske Republike,
,elnici glavnih odjela Akademije, vrhovne sudije) koji su obnašali svoje du-nosti u punom mandatu
te oni Izaslanici Republike koji su bili u sastavu Parlamenta najmanje 20 godina. Senat ima
savjetodavnu ulogu. Senatori ne mogu obnašati bilo koju drugu javnu funkciju ili slu-bu ili biti
vezati za neku lobisti,ku organizaciju. Senat mo-e donositi zakonske odluke, ali da bi bile
punova-ne moraju dobiti potvrdu Parlamenta. U obrnutom smjeru, Senat ne mo-e derogirati
nijednu odluku Parlamenta, ali mo-e na njegov (i bilo koje druge institucije Republike) rad djelovati
svojim odlukama u smislu savjeta.

Sudske institucije

Sud Republike se sastoji od 11 sudija, koje na mandatni period od 10 godina biraju cenzori, a
potvr*uju Parlament Republike, Senat Republike i Predsjednik Republike. On je zadu-en za sudske
potrebe Republike. Da bi neko mogao biti kandidat za sudiju Republike mora imati najmanje 10
godina suda,kog iskustva.

Znanstvene institucije

Temeljna znanstveno - istra-iva,ka institucija Republike je Akademija Republike (AR), koja u sebi
sa-ima najviše nivoe znanstveno-istra-iva,kog rada i okuplja vrhunske stru,njake i eksperte iz svih
aspekata ljudske znanosti. Podijeljena je na sljede'e odjele :
a) humanisti,ki (historijske znanosti, filozofija, filologija, umjetnost),
b) prirodni (matematika, fizika, hemija, geografija, geologija, biologija, genetika),
c) energetski,
d) informacioni,
e) tehnološki (arhitektura, graditeljstvo, infrastruktura, industrija),
f) društveni (ekonomija, sociologija, politologija, javno informiranje, pedagogija).
g) medicinski (medicinske znanosti, psihologija, veterina),
h) resursni (poljoprivreda, ekologija, vode,).

25
Svaka grana delegira svoga predstavnika u Upravni odbor AR koji ima jednogodišnji mandat.
@lanovi AR su u profesionalnom odnosu prema Republici. Da bi se konkuriralo za ,lana AR
potrebno je imati najviši stupanj znanstvenog zvanja=Akademik znanosti.

Cenzori

Kolegij cenzora je specifi,na institucija Republike. Kolegij cenzora sa,injava deset ,lanova na
mandat na 10 godina. Cenzore biraju izabrani i delegirani ,lanovi institucija Republike i senatori na
zajedni,koj sjednici. Da bi neko mogao biti kandidat za cenzora potrebno je da ispuni uvjet ,asnog
ispunjena kompletnog cursus honorum.
Njihova ovlaštenja su :
a) Provo*enje popisa stanovništva svakih deset godina (cenzus).
b) Funkcioniranje izbornog procesa Republike, u okviru toga i odre*ivanje izbornih i vojnih
jedinica, ,iju reviziju vrše svakih deset godina, a na osnovu ura*enog cenzusa gra*ana.
c) Kontroliranje funkcioniranja sustava Republike.
d) Revizija sastava Senata svakih 10 godina.

Cursus honorum
Obnašanje pojedinih institucija Republike zahtijeva i odre*eno iskustvo, radi ,ega i postoji pravilo
cursus honorum, odnosno postupno napredovanje i to po sljede'oj shemi :
1. obnašanje izvršne institucije u temeljnoj zajednici
2. obnašanje mandata izaslanika u Parlamentu Republike
3. obnašanje izvršne institucije Republike

T E M E LJ N E ZAJEDNICE

Osnovna jedinka Republike je gra*anin. Gra*ani se organiziraju u okviru temeljnih

zajednica. Temeljne zajednice (TZ) se kreiraju na osnovi sljede'ih kriterija :
a) zna,ajnije populacije koja to -eli
b) postojanje izra-ajnijeg i zna,ajnijeg urbanog jezgra
c) zaokru-enog i prepoznatljivog prostora
d) izgra*enih, funkcionalnih i prepoznatljivih komunikacija (maternji jezik gra*ana, putevi,
telekomunikaciona mre-a, komunikaciona pristupa,nost sa gravitiraju'im oblastima)
e) ekonomskih kapaciteta i resursnih mogu,nosti.
f) Historijsko – kulturnog naslje*a i tradicije

Temeljne zajednice predstavljaju autonomne zone u okviru onog dijela na njih nepovratno
prenesenog suvereniteta gra*ana. Temeljne zajednice imaju pravo na svoje politi,ke, ekonomske,
kulturne i druge javne institucije, sve u skladu sa potrebama i -eljama gra*ana temeljne zajednice.
Temeljne zajednice imaju pravo i na svoju simboliku, izvorne prihode i imovinu. U nadle-nosti
temeljnih institucija se nalazi i policija, gra*anska odbrana i nenaoru-ana zaštita.

Institucije temeljnih zajednica su sistematizirane na isti na,in kao i na nivou Republike :

a) predstavni,ke institucije

26
 b) izvršne institucije
c) sudske institucije
d) znanstvene institucije
e) kontrolno-sistemske institucije

Ni-a instanca su komune, koje isto imaju autonomiju u okviru prenesenog dijela suvereniteta
gra*ana. Temeljne zajednice se ujedinjuju u Republiku. U slu,aju potrebe temeljne zajednice mogu
da izme*u sebe, radi lakšeg funkcioniranja, formiraju Unije, kao prelaznog nivoa izme*u temeljnih
zajednica i Republika.

UNIJE

Uniju ,ini skup temeljnih zajednica, na koju je prenesen dio suvereniteta u okviru kojeg institucije
Unije imaju pravo autonomije. Na,elno Unije bi se trebalo organizirati na temelju prostornih,
resursnih i komunikacionih potreba temeljnih zajednica koji ih ,ine. U jednoj Unije ne mo-e biti
manje tri temeljne zajednice. Institucije Unije i nihovo funkcioniranje su sistematizirane na sli,an
na,in kao i na nivoima temeljnih zajednica i Republike. Unije imaju pravo i na svoje simbole i
nazive, izvorne prihode, imovinu, zakonodavstvo.

Primjer funkcioniranja jedne od temljenih zajednica

-- nacrt -

Naziv : Sarajevska republika --- Res publica Saraevonensis (RPS)

Prostor : sarajevske urbane, ruralne i gravitiraju'e komune. Uklju,uje svu teritoriju sa esencijalnim
resursima (voda i energija) za normalno funkcioniranje RPS-a
Populacija : 400 – 500 000 gra*ana
Boje i simbol RPS-a : tamno plava i bordo crvena. Zgrada u pseudo – maurskom stilu
Institucije RPS-a :
1. Izvršno tijelo
a) Predsjednik i podpredsjednik RPS-a
b) Odsjek za obrazovanje, vaspitanje, znanost i kulturu
c) Odsjek za resurse i infrastrukturu
d) Odsjek za zdravstvo, vodu, okolinu i ekologiju
e) Odsjek za sigurnost, odbranu i zaštitu
f) Odsjek za financije i privredu
2. Zakonodavno tijelo
3. Sud RPS-a
4. Senat RPS-a,
5. Akademija RPS-a
6. Korporacija za prihode i imovinu u ,ijem vlasništvu je i Banka RPS-a
7. Korporacija za odr-avanje informacione baze i komunikacionu uvezanost
8. Cenzori

27
Svih osam dijelova javne uprave RPS-a su me*usobno odvojeni. Izvšno tijelo se bira na op'im
izborima svake ,etiri godine. Kandidaciona lista (sa nositeljem koji je kandidat za predsjednika,
zatim kandidatima za voditelje odsjeka) koja dobije najve'i broj glasova dobija mandat na izvršnu
vlast. Zakonodavno tijelo se bira na osnovi izbornih jedinica ve'inskim sistemom, ukupno ima 51
clana. Svake godine se bira jedna ,etvrtina sastava zakonodavnog tijela. Vrhovni sudija RPS-a se bira
u okviru struke, ali ga potvr*uje zakonodavno tijelo. Senat sa,injavaju, bez nadoknade, islu-eni
funkcioneri (,lanovi predsjedništva, voditelji Odsjeka, i direktori agencija i korporacija, te na,elnici
glavnih odjela Akademije). Senat ima savjetodavnu ulogu.

GRAÐANIN

Gra*anstvo

Gra*anstvo je bazi,na institucija Republike koja omogu'ava gra*anima da u-ivaju sva prava
i izvršavaju sve obaveze. Gra*anin je pripadnik Republike, odnosno ,lan svih nivoa zajednice. Svaki
gra*anin Republike svoje gra*anstvo ima na cijelom teritoriju Republike, ali pravo (izborno) svoga
gra*anstva mo-e ostvarivati samo u okviru jedne zajednice na istom nivou. Svaki gra*anin mo-e
promijeniti svoju zajednicu po svojoj slobodnoj volji, bez ikakvih zakonskih ograni,enja, izuzev
onih gra*ana koji su pod starateljstvom ili pod kontrolom. Prije ulaska u novu zajednicu, gra*anin
se mora odjaviti iz prijašnje zajednice na istom nivou. Sloboda kretanja i nastanjivana je sveto
pravo slobode svakog gra*anina, izuzev ukoliko se time ne ugro-avaju slobode drugih ljudi, ili
zajednica. Gra*anin je du-an da se u istoj mjeri brine o interesima i Republike i Unije i temeljne
zajednice.
Postoje tri oblika gra*anstva :

Potpuno gra*anstvo ima na raspolaganju sva prava i obaveze
a) Gra*anstvo pod starateljstvom, odnosno kada gra*anin svog svoje malodobnosti nije u
mogu'nosti da izvršava svoje obaveze, niti da u-iva sva prava u potpunosti.
b) Gra*anstvo pod kontrolnim ograni,enjem ( mo-e biti i u formi prisilne izolacije), se
primjenjuje kada se gra*anin ogriješi o svoja prava i du-nosti, ugrozi slobodu i zakone
zajednice. Ovaj oblik je vremenski ograni,en.

STJECANJE GRAÐANSTVA REPUBLIKE

Gra*aninom Republike se automatskim na,inom postaje;

a) ,inom ro*enja na prostoru koji se nalazi pod jurisdikcijom institucija Republike,
b) ,inom ro*enja ili usvojenjem ako su roditelji (biološki i zakonski) i staratelji, ili samo jedan od
njih gra*anin Republike.
U slu,ajevima automatskog stjecanja gra*anstva, gra*anin koji nije punopravan i svojevlastan,
pripada onim temeljnim zajednicama kojim i njegovi roditelji ili staratelji. U slu,aju ako dr-avna
zajednica izuzme zbog zloupotreba starateljstvo i preda ga drugom, tada se i gra*anski status
automatski pomjera na zajednice kojima pripada novi staratelj.
Gra*anstvo se mo-e ste'i i primanjem osoba koje su ranije pripadale nacijama ili drugim
kolektivitetima koje nisu u sastavu Republike. Da bi se na ovaj postalo gra*aninom potrebno je;
a) Da osoba koja -eli ste'i gra*anstvo Republike i nacionalnost neke od nacije Republike, pred
javnim funkcionerom ili slu-benikom izjavi da -eli dobiti gra*anstvo Republike,

28
 b) Potrebno je da donese dokaze istom javnom funkcioneru/slu-beniku o tome da nije
kriminalac i da nije u bjekstvu zbog proganjana zbog op'eg kriminaliteta, i da donese
potvrdu o odricanju od ranije nacionalne i gra*anske pripadnosti. U slu,aju da aplikant ne
posjeduje materijalne dokaze ili potvrde, dovoljno je da deset gra*ana Republike koji su
gra*anstvo stekli automatskim putem, garantira pred nadle-nim javnim
funkcionerom/slu-benikom za doti,nu osobu.
c) Nakon što aplikant ispuni gore navedene obaveze, on pred nadle-nim javnim
funkcionerom/slu-benikom i deset svjedoka, gra*ana Republike pola-e zakletvu Republici i
na kraju izgovara formulu "Ja sam gra*anin Republike…" i tim ,inom sti,e gra*anstvo
Republike. On se tada upisuje u gra*anski registar i podlije-e svim zakonima, normama i
na,elima egzistencije Republike. Gra*anima Republike nije dozvoljeno da se bore u sastavu
oru-anih snaga koje ne pripadaju Republici, izuzev u slu-bi interesa Republike, ili ako im
institucije Republike to dozvole.
d) Gra*anstvo se mo-e ste'i i ulaskom ili stvaranjem porodice sa gra*aninom Republike. U
tom slu,aju, osoba koja se vjen,ala sa gra*aninom ili postala ,lan porodice na bilo koji drugi
na,in, a ,iji ,lanovi su gra*ani, postaje po automatizmu gra*anin Republike, Tako
supru-nik koji do braka sa gra*aninom Republikom nije bio gra*anin, samim ,inom braka
postaje gra*anin Republike sa svim pravima i obavezama. Miješane porodice u smislu da su
neki njeni ,lanovi gra*ani, a drugi stranci ne postoje u Republici.
e) Gra*anin Republike ne mo-e posjedovati i dr-avljanstvo, nacionalnost, podaništvo ili
gra*anstvo neke od zajednica koje nisu u sastavu Republike. On mo-e biti samo gra*anin
Republike i nijedne druge zajednice. Dvojna pripadnost ne postoji kako bi se izbjeglo da
pojedinci u-ivaju ekstra prava u odnosu na ostatak stanovništva, kako bi se imala ,ista
situacija, i sprije,ilo unošenje kaosa u društvenu strukturu.
Gra*anstvo se ne mo-e izgubiti niti se pojedinac mo-e odre'i svoga gra*anstva Republici, on
mo-e mijenjati samo unutar Republike svoju gra*ansku pripadnost (mo-e bez ikakvih problema,
samo po svojom -elji, potrebi ili namjeri promijeniti temeljnu zajednicu kojoj pripada unutar
okvira Republike). To zna,i da gra*anin ne mo-e prestati biti sudionikom Republike, Ukoliko
gra*anin svojom voljom -eli da se odrekne svoga gra*anstva, i prihvati pripadnost zajednici koja
nije u sastavu Republike, njegovo odreknu'e za Republiku ne postoji i smatra se za krivi,no djelo,
odnosno tretira se kao izdaja.

Status stranaca u Republici

Republici i njenim temeljnim zajednicama je u interesu da pove'avaju broj svojih gra*ana.

Samim tim se i pozivaju stranci da se priklju,e Republici i njenom gra*anstvu. To mo-e samo
koristiti gra*anima Republike i Republici uop'e. Na to se milenijum ranije kada je stvarao
Ma*arsku dr-avu pozivao i kralj Stjepan I. Arpad, koji je na kritike svih onih koji nisu shva'ali
njegovu politiku pozivanja i dovla,enja stranaca i njihovog pretvaranja u lojalne i vrijedne podanike
ugarskog kraljevstva odgovorio da strance dovodi na radost svojih prijatelja, a -alost svojih
neprijatelja. Stjepan I. je bio u pravu a potvrda ispravnosti njegovog stava je i skoro hiljadugodišnje
postojanje Ugarskog kraljevstva i Ma*arske i njen dostignuti kulturni i civilizacijski nivo. Isto tako i
danas mo-emo se slo-iti da je primanje i apsorbiranje svih onih ljudi koji nemaju neke kriminalne
i neprijateljske namjere, nego onih koji -ele da svoje sposobnosti i vrijednosti stave na korist
našim društvenim zajednicama pozitivan i prihvatljiv proces.

29
 Svi oni koji nemaju status gra*anstva Republike, smatraju se strancima. Na teritoriji
Republike stalno mogu boraviti samo gra*ani, dok stranci mogu boraviti samo privremeno. Stranci
na prostoru pod jurisdikcijom Republike nemaju pravo na zaposlenje, nemaju pravo na stalno
prebivalište, ne mogu posjedovati nekretnine i zemljište, ne smiju u,estvovati u politi,kom -ivotu
Republike, ne mogu lobirati i vršiti finansijske transakcije radi podrške odre*enim pojedincima i
grupama radi utjecanja na politi,ki -ivot Republike ili radi propagiranja politi,kih interesa strane
sile. Ukoliko prekrše navedene odredbe podlije-u krivi,nom procesuiranju i zabranjuje im bilo
kakav boravak na prostoru pod jurisdikcijom Republike. Organizacijama koje svojim finansijama ili
na drugi na,in pokušavaju se umiješati u politi,ki -ivot zabraniti 'e se daljnja aktivnost na prostoru
pod jurisdikcijom Republike.
Stranci mogu najdu-e boraviti na prostoru pod jurisdikcijom Republike ukupno godinu
dana u toku dvogodišnjeg perioda (zna,i 365 dana od 730 dana), izuzev ako se ne nalaze na
školskom, studentskom, nau,no-istra-iva,kom, i specijalisti,kom usavršavanju, na diplomatskoj i
novinarskoj slu-bi, ili je zaposlenik kompanija i drugih stranih organizacija, ili ako to pitanje ne
bude riješeno bilateralnim ili multilateralnim sporazumima. Svakom strancu, izuzev diplomata, bez
obzira na razlog svoga boravka na prostoru pod jurisdikcijom Republike, ukoliko je na njemu
boravio pola vremena od dvogodišnjeg perioda, sve temeljne zajednice unutar Republike moraju
ponuditi status gra*anstva. Ukoliko stranac dva puta odbije ponudu Republike, a nije zašti'en gore
spomenutim izuzecima, podlije-e protjerivanju. Ukoliko se djeca roditelja stranaca rode na
prostoru pod jurisdikcijom Republike, ona postaju gra*ani Republike. Ukoliko roditelji odbiju ili ne
mogu zbog kriminalne aktivnosti biti gra*ani Republike, dobijaju gra*anske staratelje, i ne mogu
do svoje punoljetnosti izuzev uz dozvolu staratelja iza'i van prostora pod jurisdikcijom Republike.

Privilegije i odgovornost gra*anina

Gra*aninu ne mo-e suditi sud koji se ne nalazi na prostoru pod jurisdikcijom Republike, i
bilo kakve osude i presude stranih sudova ne va-e. Krivi,ne kaznene odredbe isto glase i ako
gra*anin Republike prekrši zakonik u odnosu na stranca i u odnosu na gra*anina. Ne postoje
nikakve pogodnosti i olakšavaju'e okolnosti ako je -rtva stranac. Bilo gdje da gra*anin po,ini
zlo,in i bilo prema kome, bilo na prostoru pod jurisdikcijom Republike, ili van njega on podlije-e
sudu i zakonskim odredbama sudskog sistema Republike. Ne postoji vremensko zastarivanje
procesuiranja za ratne zlo,ine, ubistvo, silovanje i dr-anje drugih ljudi u ropstvu. Sudovi Republike
i humanih zajednica mogu suditi i strancima za gore navedene prijestupe koji prijestupe nisu
u,inili na prostoru pod jurisdikcijom Republike i ,ije -rtve nisu gra*ani Republike ( zna,i za zlo,ine
u,injene bilo gdje, kada i bilo na kome). Nijedan gra*anin nema pravo da svoje li,ne interese i
frustracije prebacuje u sferu javnog -ivota zaogr'u'i ih plaštem pitanja od javnog zna,enja.
Gra*anin je zašti'en od nezakonitog ugro-avanja od bilo koje od institucija Republike i humanih
zajednica koje joj pripadaju.

PRILOZI TEMELJNOM DOKUMENTU :

I. Prilog Temeljnom dokumentu Progresivnog komunizma.
Raspravlja se o rješenjima za pojedina pitanja, kao što su : pravni sustav, ekonomsko –
imovinski sustav, odbrambeni sustav, obrazovni sustav, status porodice te predla-u
prioriteti razvitka.

30
II. Prilog Temeljnom dokumentu Progresivnog komunizma.
Skromne opservacije u vezi Boga i Vjere.
III. Prilog Temeljnom dokumentu Progresivnog komunizma.
Raspravlja o preprekama i manama u razvitku ,ovje,anstva, posebice sa obzirom na
Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu.

31
 I. Prilog Temeljnom dokumentu
Progresivnog Komunizma

OPSTANAK I OBNOVA ZAJEDNICE, KULTURE I CIVILIZACIJE

Snaga svakog društva le-i u njegovoj vitalnosti, snazi i nadasve sposobnosti da odr-ava i
preobra-ava svoju kontinuiranu egzistenciju i prenosi je iz sa jedne generacije na drugu. @ovjek ne
mo-e vje,no -ivjeti iz jednostavnog razloga što bi onda sve postajalo stati,no, ništa se ne bi
mijenjalo. Izgubila bi se i potreba i instinkt za stvaranjem novoga, odnosno proces usavršavanja bi
time došao u pitanje. Vrijeme, ra*anje, odrastanje, pa i sama svrha -ivota bi izgubili smisao a time i
,itav ciklus postojanja. Da bi univerzum i -ivot time dobili smisao -ivotni vijek i ,ovjeka i svake
-ivu'e jedinke je vremenski na du-i ili kra'i period ograni,en. A opstanak i obnova -ivota je proces
koji neumitno zavisi samo od jednog faktora, uspješno obavljene smjene generacija.
Tako na bazi nivoa razvitka i iskustva prošlih generacija, i to ne samo one generacije koja joj
je neposredno prethodila, ni,e nova generacija, koja bi trebala da i dalje unapre*uje bilo
evolutivnim ili revolucionarnim putem dostignu'a i sve tako iz generacije u generaciju, preko jedne
-ivotne jedinke u drugu. Na osnovi ove zakonitosti, potrebno je da i svaka humana zajednica riješi
pitanje nasljedstva i osigura nove generacije koje bi produ-ivale egzistenciju Republike. Ukoliko
jedna društvena zajednica odnosno gra*ani te zajednice ne vode ra,una o svome prirodno-
biološkom i politi,kom kontinuitetu i razvitku, ona 'e gotovo sigurno nestati, a njeno mjesto u
svijetu 'e zauzeti druga zajednica.
Danas "bijela kuga" upravo zbog neizgra*enih sistema reprodukcije prosto guta ,itave
humane zajednice. Ualosno je gledati kako polako stare i umiru ,itave nacije, zemlje u kojima se ne
,uje smijeh i pla, djece, niti radost i ponos njihovih roditelja. Ljudi su zbog vlastitog hedonizma,
luksuza, samozadovoljstva, razaranja porodice, i zašto ne re'i sebi,nosti odri,u svoga najljepšeg i
najplemenitijeg zadatka, stalnog generacijskog obnavljanja. Opadanje nataliteta i pove'anje
prosje,ne starosti ukupnog stanovništva prvi je pokazatelj destrukcije, dekadencije i moralnog pada
jedne zajednice.
Lijepo je brinuti o ku'nim ljubimcima, prire*ivati zabave sa ciljem prikupljanja novca za
zaštitu -ivotinja, salonskog i reprezentativnog zalaganja za ovo i ono, borbe protiv
eksperimentiranja sa -ivotinjama u laboratorijima, ali zar još ljepše i vrijednije nije boriti se za
prava djece, za oporavak nataliteta, obnovu porodice i me*usobne ljubavi, povjerenja i uva-avanja
me*u njenim ,lanovima, za pomo' milionima djece koja se dr-e kao robovi ili objekti nastrane
seksualne po-ude širom svijeta, zašto ne pomo,i, okupiti i obrazovati milione siromašne,
napuštene djeca koja lutaju ulicama izlo-ena na milost i nemilost trgovcima drogom, ubicama,
manijacima i lu*a,kim generalisimusima koji ih mobiliziraju. Licemjerno izgleda da gledamo toliku
ljudsku patnju a ništa ne ,inimo, izuzev verbalno, nema akcije protiv "bijele kuge", rješavanja
pitanje nezašti'enosti djece ili odlu,nog obra,una sa onima koji iskorištavaju tu nezašti'enost.
Jedino što se radi jesu nastupi u medijima radi stjecanja ili odr-avanja popularnosti i ništa više ili
se pitanje nataliteta koristi u najprizemnije nacionalisti,ke, fašisti,ke, rasisti,ke ili religiozne svrhe
pojedinih kvazi spasitelja rasa, nacija, i religija. Svako onaj ko pokušava da za svoje politi,ke ciljeve
(bilo da njima -eli ste'i ili odr-ati svoju popularnost, supremaciju svoje nacije, religije ili rase,
otimanje teritorija, nametanje vlasti drugim narodima,) koristi natalitet i ina,e pitanje nataliteta
,ini zlo,in.

32
 Da bi se odr-avala stabilna biološka osnova za generacijsku smjenu potrebno je donijeti
posebni zakonik. Na primjer zakonik bi mogao da glasi na sljede'i na,in :
1. Svi izabrani javni funkcioneri da bi se uop'e mogli kandidirati za neku javnu funkciju moraju u
trenutku kandidiranja imati najmanje dvoje zdrave djece na stalnoj i potpunoj brizi ( bez obzira
bili im oni biološki ili samo zakonski roditelji i staratelji).
2. Svi gra*ani stariji od 35 godina koji nemaju djece na stalnoj i potpunoj brizi ( bez obzira bili im
oni biološki ili samo zakonski roditelji i staratelji) pla'aju posebnu naknadu.
3. Naknade se upla'uju u poseban Dje,ji fond kojim se finansiraju djeca bez roditelja (njihovo
starateljstvo, obrazovanje,), napuštena djeca, pomo' i lije,enje bolesne djece, brine o defektnoj
djeci nesposobnoj za normalan -ivot i djeci -rtvama zlostavljanja, davanje stipendija za nau,no-
stru,no usavršavanje djece bez porodice i sl.
4. Defektni plodovi se odstranjuju, i prije nego o-ive, bez obzira na -elje roditelja. Svi plodovi bez
obzira na koji na,in su dobiveni (biološkim putem, vješta,kom oplodnjom, kloniranjem, i sl.)
moraju ,im se utvrdi njihovo postojanje prijaviti se medicinskoj slu-bi na pregled. Ukoliko ne
do*e do odazivanja ili do*e do prikrivanja, oba roditelja i osoba koja je izvršila vješta,ku
oplodnju i kloniranje za kaznu pla'aju naknadu. U slu,aju da se ipak rodi defektno dijete, o
njemu brigu preuzima Dje,ji fond.
5. Krivi,nim incestom se smatraju seksualni i bra,ni odnosi do petog koljena. U slu,aju da se ovo
prekrši pla'a se naknada.

RAT PROTIV NARKOMAFIJE

Jedan od najopasnijih modernih neprijatelja po unutrašnje i fizi,ko i duhovno zdravlje

svake od zajednice jeste epidemija droge. Ona razara sve ne samo pojedinca nego i strukturu svake
od humanih zajednica. Izaziva poreme'aj sistema vrijednosti u drasti,no negativnom smjeru,
dolazi do pojave zavisnosti, eliminira ,itave skupine stanovništva od sudjelovanju u javnom i
radnom -ivotu, pogotovu mla*ih populacija. Droga naglo pove'ava mortalitet i razara porodicu. I
najgora posljedica upotrebe droge je naglo pove'anje kriminala u svim mogu'im varijantama koji
poprima uvezani i organizirani oblik koji mo-e biti vrlo opasan i samu dr-avu i njene interese.
Proizvodnja i trgovina drogom, zbog profitabilnosti i lake zarade donosi i preorijentaciju
ekonomike. Vo*e proizvodnje i trgova,kih lanaca postaju enormno bogati, dok na drugoj strani
dolazi do osiromašenja velike mase stanovništva. Masa novca u rukama pojedinaca dovodi do
raširene pojave korupcije koju je prakti,no tada nemogu'e istrijebiti legalnim sredstvima. I politi,ki
sistem se tada prilago*ava ekonomici droge i onda se ,itav sistem izokre'e naopako. Pitanje droge
nije pitanje jednog ,ovjeka, ovisnika i njegovih najbli-ih, ono je primarno pitanje ,itave zajednice.
Narkotici se mogu upotrijebiti i kao oru-je, kada se -eli zatrovati druga zajednica, poremetiti njen
sistem i na kraju uništiti i porobiti ,itave narode.
Droga je izgradila ,itavu paralelnu infrastrukturu na ,ijem vrhu se nalaze "baroni droge",
koji ubiru najve'i profit, kontroliraju i rukovode sa narko-ekonomikom. Nalaze se u kontaktu sa
politi,kim strukturama, ,esto i zašti'eni dr-avnim sistemom. "Baroni droge" se ,esto predstavljaju i
kao zaštitnici nacionalnih ili religijskih interesa. Ponekada u,estvuju i u humanitarnom radu daju'i
dio novca zara*enog od narko-ekonomike i za pomo' lokalnim zajednicama koje tako postaju
zavisne od narko-ekonomike.
Boriti se protiv droge, ne zna,i samo hvatati i osu*ivati sitne uli,ne lidere, vršiti periodi,ne
policijske premeta,ine i racije. Potrebno je udariti u samo osinje gnijezdo, udariti u samu maticu
bijelog *avola, "barone droge". Udar mora biti beskompromisan, sna-an i surov. Sa baronima droge

33
nema kompromisa, nema dogovora, ne postoji ni opuštanje, oni moraju -ivjeti u stalnom strahu.
@ovje,anstvo se nalazi u RATNOM STANJU sa baronima droge i jedino što je dozvoljeno jeste
njihova bezuvjetna predaja. Vo*e organiziranog kriminala moraju biti ti koji 'e na svojoj ko-i
osjetiti najve'e posljedice narkoekonomike. Pošto se nalazimo u latentnom ratu sa narko-
baronima, na taj rat 'e se primjenjivati specijalne mjere kao i svakom drugom ratu, a krivi,ni
zakonik 'e biti pooštren. Lideri proizvodnje i trgovine narkoticima smatra'e se masovnim ubicama
i ratnim zlo,incima te samim tim podlije-u smrtnoj kazni vješanjem. Kompletna imovina "barona
droge" nastala kao posljedica narko-ekonomike se bespovratno konfiscira i polovina se predaje
onim javnim slu-bama koje su likvidirale gnijezda narko-barona. Druga polovina ide u zdravstvene
fondove. Svi gra*ani su obavezni da poma-u u odbrambenom ratu svoje zajednice od napada
narko-barona i narko-organizacija. Borbu ne'e voditi samo agencije specijalizirane za narkotike i
policija, nego ,itava dr-ava sa svojim institucijama. Ukoliko je gra*anin Republike upletan u bilo
kakav oblik narko-ekonomike, on ne'e biti su*en samo za kriminalnu aktivnost nego i za izdaju i
suo,iti 'e sa smrtnom kaznom vješanjem.
Svaka kompanija koja se upusti u narko-ekonomiku biti 'e suo,ena sa zabranom daljeg rada
i konfiskacijom imovine. Ukoliko neka dr-ava podr-ava proizvodnju narkotika smatra'e se
neprijateljskom. Za uništene usjeve i laboratorije u ratu protiv narkotika ne'e se ispla'ivati nikakva
naknada, niti 'e se nekome nuditi nadoknada da bi prestao sa proizvodnjom narkotika, jer svima je
poznato da narkotici donose zlo, pa zašto bi se nekome ispla'ivala nadoknada da bi prestao
proizvodnju zla. Kada se na*u suo,eni sa nizom sistematskim obra,unom, oštrih mjera i ratnim
pohodom na narkotike, niko ne'e po-eljeti da bude ni obi,ni uli,ni diler, a kamoli baron, vo*a
proizvodnje i distribucije droge.
Za oboljele i zara-ene narkoticima se predvi*ena posebna dr-avna zdravstvena skrb, i ve'e
ulaganje humanih zajednica u ustanove za ozdravljenje.

HUMANE ZAJEDNICE

Gra*anin sam kao jedinka bez postojanja humanih zajednica ne bi mogao funkcionirati.
Jedino u sklopu humanih zajednica postojanje gra*anina ima smisla. Humane zajednice su u
odnosu na gra*anina poredane na vertikalnoj osnovi, i svaka od humanih zajednica kojima
gra*anin pripada nalazi se na razli,itom nivou. Na svaki od tih nivoa gra*anin prenosi odre*eni
dio svoga izvornog apsolutnog suvereniteta, ali razli,it za svaki nivo, odnosno svaki od nivoa
raspola-e sa razli,itim dijelovima suvereniteta. Zna,i da u humanim zajednicama kojima pripada
jedan gra*anin ne mo-e do'i do preklapanja suvereniteta. Sa svoje strane gra*anin ne mo-e u isto
vrijeme biti pripadnikom dvije humane zajednice koje se nalaze paralelno na ljestvici društvenih
zajednica.
Sukladno sa navedenim u Republici je rije, o kru-no-federalisti,ko na,elu formiranja
politi,ke zajednice (kao kod samnitskih touto i lige)
lige kao jedne bitne karakteristike demokratskog
sustava. Ali bi istovremeno postojali i djelovali i jaki zakoni i institucije kako bi se time sprje,avala
anarhija, kaos, otezanje procesa, kolizija aktivnosti i sl. (npr. jedna takav historijska institucija je
bila Rimski Senat). Tako bi se amortizirale sve negativnosti koje bi mogle proiza'i iz apsolutnog
demokratskog ure*enja.
Od svih ovih nivoa obavezno je postojanje porodice i Republike, postojanje komune i nacije
je preporu,ljivo, dok je postojanje Polisa-Grad i Kantona (Federalna jedinica, regija, oblast, itd.)

34
prepušteno na volju gra*anina ve' s obzirom na potrebe gra*ana ( teritorijalno-prostornu veli,inu,
brojnost stanovništva, odre*ene specifi,nosti toga stanovništva, ekonomske, komunikacijske i sl.
potrebe). Na primjer neke nacije teritorijalno manje, sa manje brojnijim i homogenijim
stanovništvom, ne moraju imati ove nivoe prijenosa suvereniteta gra*anina, ve' samo porodicu i
naciju, kao stepene prijenosa suvereniteta. Gra*ani svake od humanih zajednica mogu da donose
zakone i norme i da kreiraju unutrašnje ure*enje humanih zajednica kojima pripadaju potpuno po
svojoj volji uz poštovanje temeljnih na,ela i zakona. Svaki nivo zajednice ima svoju zakonsko-
ustavnu formu na kojoj se bazira.

DRUAVNI SISTEM

Dr-ava, odnosno njene javne institucije, slu-be i agencije moraju biti sna-ne, jake, uvijek
spremne da se uhvate u koštac sa najve'im iskušenjima, uvijek budne radi zaštite interesa svih
njenih gra*ana.
Javne poslove obavljaju javni radnici koji se dijele u javne funkcionere i javne slu-benike.
Javni funkcioneri su oni gra*ani koji obnašaju javne funkcije izborom od strane gra*ana i imaju
ograni,en mandat ,ije je trajanje vremenski ograni,eno zavisno od institucije. Jedan te isti
gra*anin jednu te istu javnu funkciju mo-e obnašati najviše u dva mandata. Javni slu-benici su
zaposlenici humanih zajednica. Zapošljavaju se na osnovu odgovaraju'e zakonske procedure i svoj
status javnog slu-benika regulira potpisivanjem ugovora sa humanom zajednicom u ,iju slu-bu
stupaju. U na,elu ne postoji vremensko ograni,enje, izuzev starosnog ograni,enja kada se odlazi u
penziju, koliko dugo gra*anin mo-e obnašati jednu te istu javnu slu-bu.

IZBORNI SISTEM

Aktivno i pasivno bira,ko pravo imaju svi gra*ani, ukoliko se ne nalaze pod starateljstvom
(mla*i od 16-18 god), i onih ,iji je suverenitet res private pod kontrolom. Novo društvo funkcionira
na principima nestrana,kog društva, jer se višestrana,ki ili bistrana,ki sistem pokazao jako loš i
neun,ikovit. Stranke su postale samozadovoljne, mjesta gdje su se ostvarivale ne,ije karijeristi,ke
ili imovinske ambicije, a ne organizacije koje bi trebale brinuti o interesima gra*ana i dr-ave. Tako
ustrojena partokratija u kojoj su stranke osnovni faktor politi,kog -ivota je nešto što je prevazi*eno
u novim historijskim okolnostima. Da bi se moglo pristupiti izbornom procesu gra*anin ili grupa
gra*ana koja se kandidira za odre*enu javnu funkciju mora uz svoju aplikaciju podnijeti i precizan,
jasan i teorijski i prakti,ni program. U stvari u izbornom procesu se glasa i za gra*ane i za njihove
programe koji se javno prezentiraju. Svaki gra*anin ima pravo da se kandidira. Aplikacija za izbore,
pored programa i platforme njegovog ostvarenja treba i da sadr-i dovoljan broj skupljenih potpisa
gra*ana koji bi bili pokazatelj o respektabilnosti kandidata i programa. Na nivou Republike
aplikacije se predaju cenzorima. Predlo-eni programi jedino ne smiju u sebi sadr-avati propagiranje
mr-nje, segregacije i šovinizma na osnovu etnikuma, duhovne pripadnosti, rase, pola, i porijekla.
Takvi prezentirani programi i njihovi predlaga,i, tj. kandidati, biti 'e odba,eni i ne'e mo,i
u,estvovati u izbornoj borbi.

IMOVINSKI ODNOSI

Ni jedan društveno-ekonomski projekt nije mogao da zaobi*e odnos prema imovinskom

vlasništvu, prema posjedovanju. Na odgovoru na to pitanje su nicali, rastakali se i nestajali ,itavi

35
društveni sistemi, dr-ave, i ekonomike. Imovina, njena raspodjela, odnos prema njoj, pohlepa i sve
vezano za to "posjedovanje ne,ega" izazivalo je mnoge historijske procese. Ljudi su zbog toga da bi
posjedovali nešto ubijali jedni druge, otimali, toliko je za taj ideal proliveno ljudske krvi, toliko je
bilo uništenja, toliko destrukcije da obi,an ,ovjek teško mo-e da uop'e pojmi obim toga. Tra-ili su
se najrazli,itiji modaliteti ure*enja imovinskih odnosa i odre*ivale razli,ite definicije onoga što se
podrazumijevalo pod pojmom "posjedovati". Tako su stvorena privatna, dr-avna, društvena,
zadru-na, akcionarska i ostale najrazli,itije verzije ure*enja imovinskih odnosa. Regulacija
imovinskih odnosa se zbog toga postavlja na prvo mjesto u humanom društvu.
A šta to uop'e zna,i posjedovati nešto?. Zar je mogu'e da neko nešto posjeduje apsolutno
samo kao njegovo i ni,ije drugog. Jasno nam je da nijedno ljudsko, svjesno razumno bi'e ne mo-e
biti posjedovano od drugog svjesnog, ljudskog bi'a. Ali da li se ,ovjek mo-e po apsolutnom pravu
posjedovati druga -iva bi'a, stvari, novac, ili bilo što drugo. Da bi neko mogao posjedovati nešto po
apsolutnom pravu zna,i da bi to pravo ostalo nepromijenjeno u vremenu i prostoru. Samim tim je
jasno da zakonitost ljudske svojine ne spada u nepromjenjive zakonitosti, nego pripada
kategorijama trajnijih i nepromjenjivih zakonitosti. Pravo apsolutnog i potpunog posjedovanja
pripada samo konstantnoj zakonitosti univerzalnog postojanja. Me*utim to ne zna,i da neka vrsta
ljudskog posjedovanja ne postoji u Univerzumu.
Uiva bi'a, uklju,uju'i ,ovjeka na prvom mjestu, imaju samo pravo u-ivanja, korištenja
apsolutnog prava posjedovanja. Sva imovina koju ,ovjek ili zajednica koristi, a koja je ste'ena
pridr-avanjem temeljnih na,ela i zakona, smatra se regularnim pravom u-ivanja, bez obzira kolika
ona kvantitativna i kvalitativna bila i nalazi se pod aureolom jedinog apsolutnog prava
posjedovanja. Samim tim se i uzurpacija, ugro-avanje i otimanje ne,ijeg prava u-ivanja/korištenja
smatra ujedno i povredom apsolutnog prava posjedovanja i normalno je da podlije-e sankciji i
procesu kako bi se ponovo uspostavio normalni i pravilni imovinski odnos koji bi bio u skladu sa
apsolutnim pravom posjedovanja. Istovremeno i nerazumno postupanje sa imovinom njenog
korisnika smatra se prekršajem. Onaj gra*anin ili zajednica koja oplemenjuje, usavršava, pove'ava i
brine se o imovini koju su dobili na korištenje, ali da time ne narušava interese nijednog gra*anina
ni jedne zajednice, ni na,ela humanosti i pravde samim tim automatski slu-e izvoru iz kojeg je
proisteklo njihovo pravo korištenja.
Pravo korištenja proizašlo iz apsolutnog prava posjedovanja izra-ava se u smislu postojanja
dvije vrste prava u-ivanja koje imaju ljudi.

Privatno (sastavni dio res private)

Javno (sastavni dio res publica)
U stvari i javno pravo korištenja imovine je skup onih dijelova privatne imovine koje se
gra*ani bespovratno odri,u kako bi mogle funkcionirati njihove humane zajednice i radi
ostvarivanja zajedni,kih interesa, naravno uz mehanizme kojima se spre,ava zloupotreba i
korupcija javnog prava korištenja.
Privatno pravo korištenja, odnosno sve ono pravo korištenja sa kojima ne raspola-e javna
vlast (humane zajednice) se nadalje mo-e sistematizirati na više oblika;

Li,no, personalno vlasništvo gra*anina koje on mo-e pove'avati koliko ho'e i koliko mo-e,
naravno uz poštovanje temeljnih na,ela, zakona i normi. Sa dobiti od li,nog vlasništva njen
korisnik mo-e upravljati po svojoj volji koja je ograni,ena jedino temeljnim na,elima i
zakonima. Niko nema pravo otu*ivati, li,no, privatno vlasništvo ma koliko ono bilo ukoliko je
ste,eno poštenim, stalnim i kreativnim radom, niti ni gra*anin ni humane zajednice smiju
gušiti samoinicijativu i poduzetni,ki duh gra*anina.

36

Društveno-privatna (samoupravna) imovina, koja nastaje kada grupe gra*ana nepovratno
udru-uju i formiraju udru-ene organizacije. U društvenoj (samoupravnoj) imovini svi i samo
zaposleni, tj. udru-eni radnici (ovaj pojam je uzet u svom najširem smislu uklju,uju'i mo-da i
penzionirane radnike) su vlasnici ,itave organizacije bez obzira kakvog karaktera ona bila
(privrednog ili ne). U odlu,ivanju o samoupravnoj imovini u,estvuju na demokratski na,in svi
udru-eni radnici. Organizacija udru-enih radnika je zasnovana na svome internom statutu, koji
autonomno po svojim -eljama i vizijama donose udru-eni radnici i kojim se regulira
najrazli,itija pitanja iz sfere rada, funkcioniranja i odlu,ivanja Organizacije npr., odre*uju da li
se i penzioneri mogu smatrati udru-enim radnicima. Vrhovni organ svake od samoupravnih
organizacija je radni,ka skupština,
skupština a vrhovni upravni organ je radni,ki savjet sa sastavom koje
delegira radni,ka skupština. Radni,ki savjet iz svoga sastava delegira na mandatni period i
stru,nog direktora koji bi bio predstavnik institucije ili organizacije. @lanstvo u radni,koj
skupštini i savjetu ne donosi sa sobom nikakvu posebnu nadoknadu, izuzev izmirivanja
opravdanih troškova. Radni,ke institucije nisu mena*ment ili izvršni poslovni organ
organizacije, kompanije ili bilo kakve druge institucije koje su ustrojene na društveno-
samoupravnim na,elima. Tako u njima postoji i poslovni direktor i poslovodstvo koji ne moraju
biti ,lanovi tih institucija, kompanija i organizacija i sa kojima bi radni,ka skupština, odnosno
radni,ki savjet sklopili ugovor na odre*eno vrijeme, ne više od ,etiri godine, (koji se mo-e i
produ-iti) a kojim bi se regulirali obostrane obaveze, prava i odgovornosti. Kompletna dobit
pripada svim udru-enim radnicima, koji je usmjeravaju u akumulaciju, projekte, platu i ostalo.
Što je ve'a produktivnost, sposobnost i nadasve kooperacija i skladni odnosi izme*u
zaposlenih, ve'a je i njihova dobit, s tim da se dobit pojedina,nog radnika/vlasnika odre*uje i
prema njegovom radu, u,inkovitosti, marljivosti i kreativnosti što se isto regulira internim
statutom. To prakti,no podrazumijeva da marljiviji i kreativniji radnik više zara*uje. Ustvari
jedna samoupravna zajednica funkcionira kao neka vrsta humane zajednice samo u
nepolititi,kim sferama -ivota gra*anina i Republike.

Zadru-no-privatna imovina, koju stvaraju gra*ani ula-u'i dio svoje privatne imovine. Za razliku
od samoupravne imovine zadru-na ima mnogo labaviji karakter i iz nje gra*ani udru-itelji
imaju pravo izdvojiti uz odre*ene uvjete svoju privatnu imovinu. U zadru-no-privatnih
institucija, kompanija i organizacija isto postoje i djeluju radni,ke institucije.

Akcionarsko-privatna imovina, se bazira na na,elima akcionarstva, ulaganja privatne imovine u
nju, dobivanja dividendi. Svaki gra*anin mo-e biti akcionar i u,estvovati u korporacijama
osnovanim od strane ulo-enog kapitala. Za razliku od samoupravne (društvene) imovine, nivo
vlasništva ne odre*uje se po nivou ulo-enog rada i ulo-ene i ostvarene kreativnosti, nego samo
na nivou ulo-enog kapitala. To prakti,no zna,i, da akcionar ne mora uop'e ni raditi ni boraviti
u privrednim i neprivrednim kapacitetima u koje je ulo-io svoj kapital, za razliku od društvene
(samoupravne) imovine u kojoj njen vlasnik radi ili je radio.

Javno pravo korištenja se isto mo-e podijeliti na imovinu koju posjeduju Republika i druge humane
zajednice. U okviru javnih institucija, kompanija i organizacija isto postoje uz javni upravni odbor i
sve radni,ke institucije, ,iji se me*usobni odnos regulira unutarnjim pravilnikom i dogovorom.
Svi ovi oblici imovinskih odnosa se reguliraju zakonskim propisima, koje donose gra*ani
bilo neposredno bilo preko predstavni,kog tijela. Svi ovi oblici privatne i javne imovine se mogu
mijenjati, transformirati iz jednog u drugi. Postoji i puna kooperacija izme*u svih imovinskih
formi.

37
 Sve mora imati svoga vlasnika, odnosno svoga korisnika i sva imovina koja nije privatna ili
javna smatra se ni,ijom i postaje javnom imovinom onoga nivoa humanih zajednica kojem
odgovara struktura imovine i koji ima pravo raspolaganja sa njom.

PRIVATNI ZAKONI

Iako Zapad smatra da je nosilac demokratije i predvodnik u borbi za ljudska prava, -alosna
je ,injenica da je u mnogim segmentima ove problematike u stvari Zapad zaostajao u odnosu na
nacije i dr-ave i društveno-ekonomske sisteme koje nisu ulazile u sastav zapadne ekumene. To se
najo,itije vidi na primjerima koji se ti,u npr. tretmana razvoda, abortusa, socijalne i medicinske
zaštite, jednakosti polova, rasne i etni,ke jednakosti, u,eš'u mlade populacije u kreiranju politike
u mnogim oblastima.
To se posebno vidi na primjeru nekadašnje Titove Jugoslavije i samoupravnog sistema, iako
su taj sistem napustili svi ju-noslavenski narodi i preuzeli druge društveno-ekonomske sisteme od
prihva'anja zapadne dogme, preko ideologije etni,ko-religijske isklju,ivosti do nacizma. Skoro svi ti
narodi su vidjeli visoki stupanj degradiranja tih prava, ali nigdje i potpunog napuštanja tih prava, iz
jednostavnog razloga (kao problematika razvoda, abortusa, porodi,nog zakonodavstva, socijalne
zaštite, prava zaposlenika i spre,avanja njihove diskriminacije i segregacije po bilo kojoj osnovi) što
su bili bolji i od evropskih standarda. Surogat-demokratija nije mogla u potpunosti i pored svih
iskušenja i pritisaka u koja je dolazila u potpunosti odbaciti ova prava.

FINASIRANJE

Gra*ani svake humane zajednice odre*uju, bilo na skupštinama neposredne demokratije ili
preko svojih predstavništava, koliko 'e sredstava (materijalnih i nov,anih) odvojiti radi izdr-avanja
zajedni,kih institucija i uop'e res publice i to predo,avaju u zakonske odredbe. Gra*ani svake
zajednice na bilo kom nivou imaju pravo slobodu raspisati bilo kakvo skupljanje finansijskih
sredstava (porezi, samodoprinosi, dobrovoljno prilozi, carine, ulaganja i obrt kapitala, bavljenje
finansijskim špekulacijama, prodajom i kupovinom imovine, stvaranjem privrednih i finansijskih i
drugih subjekata i sl.). Ustvari humane zajednice imaju pravo na sve mogu'e, legalne na,ine kako
bi obezbijedili sredstva i materijalnu dobit onako kako odrede gra*ani svake od zajednice. Odnosno
humane zajednice mogu poslovati kao i svaki gra*anin (fizi,ko lice), kompanija, banka ili
organizacija (pravno lice).

EKONOMIJA

Ništa nema nemoralno u ,injenici da neko na pošten, legalan i moralan na,in zgr'e bogatstvo
i uve'ava svoju imovinu umije'em i marljivoš'u. Gra*ani time posredno pove'avaju i imovinu res
publice, jer multipliciranjem svoga rada oni automatski pove'avaju i proizvodnju i rada zajednice
kojoj pripadaju. Ali isto tako treba da se taj akumulirani kapital i dalje ula-e i oplemenjuje, a ne da
se ,uva. To se mo-e regulirati novom politikom oporezivanja, koje 'e odrediti zajednice. Bit
ekonomskog uspjeha jeste konkurentnost, ali ova konkurentska borba mora da se vodi na ,ist
na,in, a ne podvalama, negativnom propagandom, la-nim i agresivnim marketingom, prijevarom,
pohlepom i nemoralom. Konkurencija podrazumijeva dostizanje boljeg, savršenijeg, jednostavnijeg,
pristupa,nijeg, jeftinijeg i sl. i samo u tome kontekstu se mo-e govoriti o konkurenciji. Onaj ko te-i
monopolu i manipuliranju mora biti zaustavljen.

38
 Preduzimljivost i ulaganja treba stimulirati i dozvoliti slobodnu ekonomiku kojoj su jedina
supervizija temeljna na,ela i zakoni koje zajednice donose. I protok kapitala, robe, preduzimljivosti
i ideja mora biti znatno olakšan i slobodniji (naravno ovo se primarno odnosi na onu privrednu
djelatnost koju vode ili u kojoj u,estvuju gra*ani Republike, ili oni pojedinci ili privredne grupacije
koje nemaju status gra*anstva, ali zato za svoju privrednu djelatnost pla'aju porez humanim
zajednicama u sastavu Republike, jer doma'a proizvodnja i preduzimljivost mora biti stimulirana).
Ali pošto se zgrtanje imovine kod pojedinaca mo-e izroditi u bolest, pohlepu koja ne zna za
granice niti moralne skrupule (a niti bira sredstva da je zadovolji), to mo-e biti vrlo opasno za
humane zajednice i gra*ane. To neminovno dovodi do nastanka privredne krize, što sigurno utje'e
i na društvenu strukturu. Radi toga bi humane zajednice trebalo da odrede zaštitne mehanizme i
mjere kako bi zaštitile i sebe i gra*ane od takve vrste izro*ivanja. Javna vlast se smije umiješati ako
su narušene zakonske odredbe i propisane norme ponašanja, ako su o,evidno ugro-eni interesi i
gra*ani i zajednice, ako se ne izmiruju obaveze prema gra*anima i zajednicama. Pošto i javna vlast i
direktno i indirektno u,estvuje u privrednom -ivotu i ona se smije umiješati i unutar njega
regulirati odnose pomo'u svojih ovlaštenja ako se pojavi kriza ili se ona mo-e naslutiti ili ako neko
zloupotrebljava slobode i prava. Uostalom nigdje u modernom svijetu tr-ište nije apsolut
ekonomskih odnosa i aktivnosti; tr-išna privreda u pravom smislu je prestala da egzistira u Velikoj
ekonomskoj krizi s kraja 20-tih i prve polovine 30-tih godina XX. st. Otada privredna aktivnost, ,ak
i u najliberalnijim zajednicama i sistemima, nije pro-eta samo interesima tr-išta nego i
intervencijama netr-išnih institucija. Tr-ište je samo jedno od sredstava ekonomskog razvitka,
istina veoma bitno i zna,ajno, ali ne i jedino i neprikosnoveno.
Socijalna politika se treba zasnivati da niko ne treba da bude gladan, odnosno svim
sposobnim za rad treba obezbijediti posao. Sr- socijalne politike nije pru-anje socijalne pomo'i,
nego obezbije*ivanje uvjeta da se svi sposobni gra*ani mogu sami snalaziti i da imaju adekvatan
posao. Oni nesposobni, bolesni (mentalno i fizi,ki) treba u potpunosti da budu zašti'eni i
finansijski i fizi,ki, sve dok traje njihova imobilnost. Njihovu zaštitu 'e preuzeti zajednice na sebe,
i to je jedna od njihovih primarnih obaveza, prvo se trude'i da ih oporavi, ili na-alost u suprotnom
da im svim svojim mo'ima pomogne da prebrode svoje stanje. Zajednica 'e štititi sve gra*ane u
socijalnom pogledu, prosja,enje i skitni,enje treba postupno eliminirati, ne zakonom i silom, nego
stvaranjem uvjeta da ono samo nestane (širenjem sistema obrazovanja, zapošljavanja, socijalne
skrbi, resocijalizacijom zajednica ,iji je jedan od na,ina -ivota prosja,enje i sl. )
Ekonomija ne smije izlaziti iz op'ih interesa zajednice niti je ugro-avati, ali mora prije svega
te-iti napretku i razvoju. Ekološki okvir mora biti zašti'en, i u slu,aju da se ocijeni da je on
ugro-en, javna vlast mora odmah i djelotvorno reagirati. Ekonomika mora biti usko povezana sa
nau,nim razvojem, naprotiv jedno drugo treba da stimulira i podsti'e.
Svaki rad gra*aninu mora obezbijediti profit, da bi se jednog dijela profita morao prebaciti u
akumulaciju koja 'e producirati novi profit. Ukratko to zna,i da se proizvod dobiven radom
gra*anina dijeli na sljede'i na,in :

Privatno vlasništvo radnika, izra-eno u plati

Akumulacija (uklju,ivo i rezervu)
Op'edruštveno nekorisne aktivnosti, a koje donose znatnu imovinu, 'e se dodatno
oporezivati na osnovu "naknade za interese gra*ana", u tu grupu spadaju šund i masovne
popularne zabave. Danas smo suo,eni upravo sa ,injenicom da nekorisne aktivnosti, tzv.
produkcija zabave, donosi pojedincima ogroman neshvatljiv profit u stotinama miliona dolara. Taj
trend se jednostavno mora zaustaviti i staviti u normalne i razumljive okvire, dok na drugoj strani

39
nedostaju i najminimalnija sredstva za obezbje*enje nekih primarnih interesa (npr. obrazovanje i
nau,ni razvitak).

AVANGARDA

Pošto svako društvo ima onaj stale- ili klasu na kojoj le-i breme odgovornosti za napredak i
ukupni poredak društva, i u novom samoupravnom društvu, avangarda društvene stabilnosti i
napretka je njegova siva, vrijedna masa. Ukratko ovo društvo bi se moglo okarakterizirati kao
logioskratija, vladavina nau,nika. Njime upravlja klasa u,enih, mudrih, marljivih, radinih,
poštenih, skromnih, samoukih, odgovornih. Njoj pripadaju svi svjesni radnici, seljaci, intelektualci,
sl., odnosne svi oni koji rade, brinu se, stvaraju i koji su nadasve odgovorni. Nijedan gra*anin ni
svojim pukim ro*enjem niti porijeklom ne mo-e zavrijediti pripadnost logioskratiji. Potrebno je
mnogo umije'a i truda svakog gra*anina da bi se postigla pripadnost logioskratiji. D-et-set,
kojekakve elite, aristokratije, stale-e i kaste predstavljaju drevno zlo i potrebno ih je eliminirati,
pojedine izdvojene neradni,ke, elitisti,ke, samozadovoljne grupe koje se predstavljaju kao neka
elita i sebe name'u kao uzor masama i društvu u cjelini same po sebi predstavljaju veliku opasnost
za to društvo i moraju nestati.
Jedan od preduvjeta koji stvara predispozicije za svestrani i brzi razvitak je postojanje
elasti,ne. sna-ne, izdr-ljive i prili,no brojne srednje klase. Iz se jedino mogu regrutirati novi
potencijali jer zbog polo-aja nije u,mala niti optere'ena pukim pre-ivljavanjem. Iako srednja klasa
treba da predstavlja najbrojniji i najdinami,niji segment društva, to ne zna,i da je ona ta koja treba
da ekskluzivno vlada niti da uti,e na na,in -ivota moral i sisteme vrijednosti gra*ana jedne
zajednice. U novom, samoupravnom društvu nema prevlasti niti jedne klase, stale-a, niti
plutokratije niti proletarijata, nego samo vlasti svih gra*ana ujedinjenih u jednu zajednicu.

OBRAZOVNI SISTEM

Cilj obrazovno-vaspitnog sustava (OVS) je stvoriti sposobnog, svjesnog i korisnog

itd…gra*anina. Obrazovno-vaspitni sustav je najva-niji segment društva, ono treba da oblikuje i
stvara nova pokoljenja i generacije koje 'e biti sposobne da naslje*uju društvo i da ga stalno
unapre*uju. Obrazovanjem mora biti obuhva'eno ,itavo stanovništvo i na njemu po,ivaju sve
humane zajednice. Da bi se to ostvarilo potrebno je ispuniti sljede'e :

Cilj OVS nije da pojedinac dobiva titule, nego da gra*anin stekne znanja, umije'a i snagu kako
bi što je mogu'e kvalitetnije koristio i sebi i zajednici.

OVS je dostupan svakom u istoj mjeri gra*aninu na svim svojim nivoima, i obaveznim i
neobaveznim. U primanju OVS, pored gra*anina Republike, ista prava mogu da u-ivaju i stranci
kako bi mogli da osjete superiornost i vrijednost OVS Republike.

OVS mo-e trajati tokom cijelog -ivota i ne mora se izvoditi samo tradicionalnim na,inima u
školama koje su samo jedan od na,ina na koji se mo-e ste'i znanje, umije'e i sposobnosti.
Gra*anin ili stranac mo-e obrazovanje i znanje ste'i i na bilo koji drugi na,in (kursevima,
pomo'u roditelja, staratelja, prijatelja, instruktora na kursevima i sl., a mo-e biti i samouk)

Prenosnici OVS moraju biti visoko motivirani, i u suštini svaki gra*anin je obavezan da bude
prenosnik posebno uklju,uju'i tu roditelje ili staratelje, ali radi lakšeg funkcioniranja OVS
trebaju postojati i specijalizirani prenosnici (nastavnici).

40
Svaka zajednica je du-na da se u sklopu svoje res publice pobrine za funkcioniranje OVS. Pored
ovog javnog oblika, mogu'e je imati OVS i na privatnoj osnovi na svim stepenima. Naravno ono
mora zadovoljavati propisane norme i zakone zajednice na kojem nivou djeluje. Privatni i javni
segment OVS su potpuno ravnopravni, jedina je razlika što se javni servis finansira javnim novcem,
dok je privatni prepušten samom sebi. Dozvoljen je i princip individualnog nastavnika, dopušten je
i mentorski rad sa u,enikom, na bilo kom nivou, kao i samouki rad. Sisteme OVS odre*uju
humane zajednice, ali one ne smiju narušiti gore navedene principe. Nijedna humana zajednica ne
mo-e egzistirati ako nije na adekvatan i realan na,in riješila pitanje OVS.

Pored zvani,nih javnih i privatnih servisa OVS, princip samoukosti treba posebno forsirati i
podsticati, i osobe koje tako do*u do znanja i sposobnosti trebaju imati potpuno ravnopravan
status sa onim proizašlim iz OVS.
U ovom pogledu potrebno je sve u obrazovno-vaspitnom sistemu podrediti cilju, odnosno svrsi
njegovog postojanja. Trebalo bi napustiti uske tradicionalne metode i više se bazirati na
interaktivno u,enje, odnosno da se za što je mogu'e kra,e vrijeme usvoji što je mnogo ve'i broj
informacija, i da se kod gra*anina razvije sposobnost samostalnog analiziranja, rasu*ivanja i
naravno prije svega kreacije, odnosno stvaranja. Naravno princip kvaliteta ne smije biti narušen u
odnosu na kvantitet. Potrebno je te-iti tome da proces usvajanja traje što kra'e, kako bi se mogla
po,eti kreacija. Potrebna je radikalna i suštinska reforma OVS i to u sljede'im segmentima;

Reforma nastavnog sadr-aja, programa, plana rada.

Reforma metodike i na,ina rada.

Reforma, osposobljavanje i obnova kadra.
Obrazovanje i vaspitanje zapo,inje samim ,inom ro*enja i nastavlja se ,itav -ivot, na
razli,ite na,ine i uz pomo' razli,itih metoda, ovisno o stepenu napredovanja i zrelosti. Roditelji i
staratelji su du-ni da dijete osposobe u osnovnim vještinama, da ga vaspitaju i brinu o njegovom
obrazovanju. U suprotnom nadle-na humana zajednica ima pravo da im naplati kaznu. OVS je u
na,elu podijeljen na stepene, podstepene i nivoe. Svaki stepen je oznaka za jedan odre*eni dio
stru,nog i vaspitnog osposobljavanja, koji u sebi sadr-i odre*eni kvalitet pre*enog gradiva. Svaki
stepen je podijeljen na podstepene koji su manje jedinice sadr-aja stepena. Podstepeni se sastoje
opet od nivoa,( npr. ra,unske operacije su nivo podstepena bazi,ne matematike).
I stepen, stjecanje elementarnog znanja i sposobnosti (preduslova za dalje napredovanje).
II stepen, globalno specijaliziranje ( društvene nauke, prirodne nauke, tehni,ke, umjetni,ke i
fizi,ke).
III stepen univerzitetsko specijaliziranje (zavisno od odabranih polja)
IV stepen, prakti,no specijaliziranje
V stepen, u-a specijalizacija, sticanje glavnog znanja iz samo jedne uske specijalisti,ke oblasti.
VI najve'i stepen akademski
Za svakog gra*anina je obavezno da završi I i II stepen, bez obzira da li ih on sticao u javnom,
privatnom ili u nekom drugom vidu OVS. U slu,aju da se OVS završavao u neinstitucionaliziranoj
formi, gra*anin svoje znanje i umije'e za odre*eni stepen, podstepen ili nivo dokazuje pola-u'i
ispit ili ispit pred za to certificiranom Komisijom.
Školstvo ne'e biti sku'ena, birokratizovana oblast društvenog razvoja, nego njegova
najaktivnija i primarna oblast, sklona stalnom mijenjanju, usavršavanju, pojednostavljivanju, i
svestranosti. Napustiti 'e se razredno ,asovna nastava koja je pojedincima sputavala dalji i br-i
razvoj. Odnosno prelaziti 'e se na novi nivo i stepen po obra*enom gradivu i obavljenom zadatku,
a ne zavisno od godina starosti, što prakti,no zna,i da oni koji se više trude mogu znatno br-e
završiti školovanje. Da bi se prešlo na sljede'i stepen potrebno je da se savlada kompletan

41
prethodni stepen, a ne samo pojedine podstupnjeve ili nivoe. Fizi,ki odgoj mora imati ravnopravan
tretman sa intelektualnim. Obrazovanje iz odbrane i zaštite uklopljeno je u kompletan tok trajanja
obrazovnog i vaspitnog sistema od najni-eg do najvišeg nivoa, bez obzira na specijalizaciju. Na
osnovu dostignutog nivoa ovladavanja znanja iz odbrane dosti-e se i odgovaraju'i polo-aj u
strukturi oru-ano odbrambenog sistema Republike.
Politika nema pravo da ulazi u nastavno-nau,ni proces niti da uti,e na njega, ni
nametanjem ideologije ni li,nosti. OVS je potpuno autonomni sistem. Sve organizacije i ustanove
koje u,estvuju u OVS moraju pored obrazovnih i vaspitnih biti i nau,no-istra-iva,ki centri. OVS je
primarno du-an da osigura svojim konzumentima i ovladavanje osnovnim vještinama.
Osnovni zadatak OVS je borba protiv svuda raširenog neznanja, gluposti, la-i, mitologije, i
uništavanja svjesnosti i savjesti gra*ana. U toj borbi OVS mora nemilosrdan, beskompromisan i na
kraju pobjednik. On se mora suprotstavljati zabludama i predrasudama, uništavati naslage zla i
taloge lošeg.

PRAVNI SISTEM

Da bi se regulirali odnosi me*u gra*anima i pojedinim zajednicama, ustanovljen je pravni

sistem. Gra*ani odre*ene zajednice su tvorci pravnog sistema, bilo putem neposredne
demokratije, bilo preko zakonodavnih institucija. Pravni sistem u sebi sadr-i sljede'e elemente;

Pravne kodekse koji mogu biti zbirke zakona, propisa, odredbi, dopuna i sl. i koje
donosi, mijenjaju i korigiraju bilo kompletno bilo djelomi,no samo gra*ani odre*ene
zajednice.

Javne institucije i slu-be ( sudovi, policija itd.) koje se brinu o proceduri provo*enja i
realizacije pravnog sistema.
Zakonodavstvo je podijeljeno me*u zajednicama, svaka zajednica mo-e donositi i provoditi
samo one zakone koji su u njenoj nadle-nosti, ali u okviru svoje suverene nadle-nosti gra*ani
odre*ene zajednice mogu donositi zakone po svojoj volji. Procedura donošenja tih zakona u
potpunosti je slobodna ukoliko one ne krše osnovne principe na kojima po,iva novo društvo. Svaka
zajednica mora obezbijediti zakonsku podlogu svoga postojanja, ali se njegovi modaliteti prepuštaju
na volju gra*anima zajednice. Iz predstavljenog mo-e se vidjeti da se gra*anima pru-a velika
sloboda u formiranju i funkcioniranju zakonodavstva u humanim zajednicama kojima pripadaju i
na koje su prenijeli dijelove suvereniteta, koje je jedino ograni,eno temeljnim na,elima zakonima.
Tako jedan gra*anin mo-e npr., u,estvovati u donošenju i oblikovanju zakonodavstva u bilo kojoj
humanoj zajednici, sve s obzirom na razli,ite ingerencije i odgovornosti svakog od nivoa prijenosa
suvereniteta. Na osnovi izlo-enog ne bi trebalo da dolazi do prepletanja zakonodavstva izme*u tih
nivoa, odnosno o jednoj te istoj stvari ne bi trebalo npr. da odlu,uje i zakonodavstvo i Republike i
neke druge zajednice (npr. odre*ene komune/'elije), niti da se miješa u me*usobna prava i
obaveze, jer su na,elno re,eno na njih preneseni razli,iti dijelovi suvereniteta jednog gra*anina.
I pored slobode zakonodavstva, svaki gra*anin Republike ima isti status bez obzira u kojoj
se od republikanskih zajednica nalazi, makar ona nije i njegova mati,na zajednica on mora imati
ravnopravan zakonski tretman, jer je zašti'en zakonima Republike. Pred sudovima Republike svaki
,ovjek ima potpuno jednak status, odnosno i gra*anin i stranac u-ivaju istu zaštitu i niko nema
posebnu privilegiju u odnosu na sudski sistem. Ali gra*anin iz humane zajednice u kojoj ne va-e
zakoni druge humane zajednice, ukoliko se nalazi na prostoru pod jurisdikcijom druge humane
zajednice podlije-e njihovim zakonima. Na prostoru pod jurisdikcijom Republike ne postoji na,elo
eksteritorijalnosti.

42
 Prisustvo optu-enika na sudu nije obavezno, i ukoliko se on iz neopravdanih razloga ne
pojavi na sudu u roku od mjesec dana, su*enje 'e po,eti bez njega a i izricanje kazne 'e biti
doneseno bez njegovog prisustva. U slu,aju da je u takvom slu,aju donesena presuda, svaki
gra*anin je du-an ne samo da pomogne sudskim i policijskim organima nego i da sam u,estvuje u
privo*enju zakonu osu*enika. Ako je rije, o smrtnoj kazni, osu*enik se mo-e i likvidirati, bez
poziva na predaju, odnosno presuda se mo-e odmah izvršiti. U ostalim slu,ajevima osu*enike
treba predati nadle-nim institucijama. Sud mo-e ako -eli i da formira ad-hoc Tim za
implementaciju presuda koji bi djelovao u slu,ajevima da osu*enik nije priveden. Tim bi imao
vanredna ovlaštenja.
Preporuke koji nisu obavezne
Preporu,uje se da zakoni i sistem koji ih sprovodi bude što je mogu'e manje slo-en i što je
mogu'e više jasan, kako se ne bi dolazilo u situaciju da se pojedine odredbe tuma,e na razli,ite
na,ine i osloba*aju zlo,inci.
Sankcioniranje
Da bi pravni sistem mogao postojati, jedan njegov aspekt mora biti posve'en i sistemu
sankcija (kazni).
Kazne moraju biti adekvatne u,injenom ili zlo,inu, i bilo kakvo minimiziranje -rtve je
potrebno izbjegavati. U tome smislu pored adekvatne naknade -rtvi, po,inilac se ka-njava sa još 10
% ve'om te-inom na njegov u,injeni zlo,in kao preventivni oblik. Kao zlo,in se smatra i sama
namjera i priprema da se odre*eni zlo,in izvrši. Sve kazne se zasnivaju na principu su-avanja i
umanjivanja suvereniteta gra*anina, jer se smatra da je on zloupotrijebio svoju suverenu slobodu.
To "su-avanje suvereniteta" se mo-e manifestirati od najbla-e samo opomene, zabrane odre*enih
akcija, bavljenja odre*enim poslovima, do ,itavog niza imovinskih nadoknada i kazni, zatim
ograni,avanje kretanja (vremenski ograni,enog ili trajnog) koje se kre'e od samo zabrane
pribli-avanja, zabrane ulaska, preko zabrane izlaska, do izolacije gra*anina kao krajnjeg segmenta.
Izbjegavanje ispunjavanja sankcije povla,i za sobom sankcioniranje po te-im odredbama. Kao
krajnja sankcija je predvi*ena i smrtna kazna. Nejasno je zašto se ukida smrtna kazna, u ime nekih
superliberalnih i nadhumanisti,kih teorija. Smrtna kazna u svojoj suštini i nije najte-a kazna, ali je
prijetnja smrtnom kaznom vrlo djelotvorna kako bi se u strahu dr-ali osobe ni-eg intelektualnog
nivoa, osobe sklone da radi zadovoljavanja li,nih prohtjeva i instikata rade bez ikakvih skrupula.
Oni pojedinci koji dr-e u ropstvu gra*ane Republike smatra'e se zlo,incima i podlijegati 'e
sudu i kazni, Oni koji trguju ljudima, ne samo gra*anima Republike i uop'e odr-avaju ljudsko
ropstvo, bez obzira ko su i odakle su, ako se na*u na prostoru pod jurisdikcijom Republike suo,iti
'e se sa smrtnom kaznom. Isto tako svi zlo,ini po,injeni bilo gdje i bilo kada, u slu,aju da su
sankcionirani zakonodavstvom Republike ili društvenih zajednica u njenom sastavu, bilo da ih je
po,inio gra*anin ili stranac, ukoliko se ovi na*u na prostoru Republike ili samo neke odre*ene
društvene zajednice podlije-u procesuiranju od strane odgovaraju'ih institucija.

ORUUANO ODBRAMBENE SNAGE REPUBLIKE

OOSR je sustav koji omogu'ava ispunjavanje vojne i odbrambene svrhe Republike. On se

temelji na na,elu op'eg u,eš'a gra*ana, ali i na na,elu postojanja profesionalne, staja'e jezgre u
dovoljnoj brojnosti i snazi. OOSR je relativno decentralizirane strukture kako bi se onemogu,ilo da
neko (pojedinac ili pokret) zloupotrebi vojnu i oru-anu snagu Republike i njenih humanih
zajednica. OOSR mora biti u,inkovita i sposobna institucija sposobna da se uspješno nosi sa bilo
kojim problemom. Klasi,ni vojni rok i regrutska obaveza u OOSR ne postoji, jer je rije, o

43
kontinuiranoj obuci kroz ,itav -ivot za sve gra*ane, pa je izlišno imati obavezuju'i vojni rok. Svaki
gra*anin sa verificiranim otpo,injanjem svoga obrazovanja i vaspitanja (najviša starost sedam
godina) ulazi u OOSR, a izlazi iz njega trajnim onesposobljavanjem ili prestankom -ivota.
O funkcioniranju ,itavog sustava i rasporedu gra*ana brinu verificirani slu-benici
odgovaraju'ih komesarijata humnih zajednica. U okviru obrazovno-vaspitnog sustava od samih
po,etaka po'inje obuka i to do 14 godine starosti gra*anina u okviru Civilne i logisti,ke podrške i
zaštite (CLPZ). Nakon toga se, izuzev u slu,aju zapo,injanja kadetske, policijske, obavještajno-
sigurnosne slu-be, prelazi pod nadle-nost Gra*anskih snaga do zaklju,no sa 18 godina, kada se vrši
raspore*ivanje gra*anina u sljede'e opcije :
a) CLPZ (pod odgovornoš'u komesarijata temeljnih zajednica)
b) Gra*anske snage (pod odgovornoš'u komesarijata temeljnih zajednica i Unija)
c) Vojsku Republike (u koju se šalje 10 % aplikanata)
Napredovanje u okviru OOSR je usko vezano za napredovanjem u okviru obrazovno-
vaspitnog sustava. Obuka traje koliko i u,eš'e u obrazovno-vaspitnom sustavu. Gra*anin ima pravo
da promijeni svoje prisustvo u odre*enoj komponenti OOSR, ukoliko se s tim slo-e odgovaraju'i
komesarijati.

Jedinica zaštite Republike :

JZR je staja'a jedinica u potpunosti posve'ena zaštiti i o,uvanju temeljnih ideala i interesa
Republike i humaniteta (uklju,uju'i i njihove sastavnice) i njihovih institucija i zakona. JZR je od
svih komponenti OOSR najmalobrojnija, ali to kompenzira dosta jakom unutarnjom kohezijom,
pridr-avanju svome kodeksu, potpunom i nepokolebljivom odanoš'u Republici, odli,nom
obrazovanoš'u i kultiviranoš'u, spremnoš'u na -rtvovanje, izvrsnom obu,enosti i spremnosti,
visokim moralnim i vrijednosnim normama, sposobnoš'u i umije'ima u svim vještinama. JZR je
otvorena svim gra*anima Republike ukoliko zadovolje propisane kriterije i uspješno pro*u
jednogodišnji period obuke i pripreme. Glavno zapovjedno tijelo JZR je Vije'e JZR koji ,ine
najiskusniji, najmudriji i najbolji pripadnici JZR (kada se JZR stabilizira na du-i period sa najmanje
20 godina aktivne slu-be). Oni su odana jedinica «spartanskog» tipa, odgovorna samo Zakonima
Republike. Jednom kada polo-e zavjet kodeksu JZR i Republici, ostaju do kraja vezani za taj zavjet i
ne mogu ga napustiti niti ga se odre'i. Svaki pripadnik JZR mora biti spreman i da samostalno
dejstvuje, ako je to potrebno. JZR institucija koja nije zasnovana samo na oru-ju, nego i na
obrazovanju, kulturnom radu, nau,nom usavršavanju i istra-iva,kom radu. Republika finansira,
materijalno obezbje*uje, oprema i brine JZR.

Vojska Republike
VR je jedinstvena, centralizirana komponenta OOSR, zasnovana na odli,noj disciplini i obu,enosti.
Rije, je o najboljem i najorganiziranijem dijelu OORS. Ona nije samo vojska klasi,nog tipa, to je
poseban, zaseban vrlo slo-eni sistem koji nije zasnovan samo na oru-ju, nego i na obrazovanju,
nau,nom usavršavanju i istra-iva,kom radu. Republika finansira, materijalno obezbje*uje, oprema
i brine VR, uklju,uju'i i njen obrazovno-vaspitni sustav. Na kompletnom prostoru pod
jurisdikcijom Republike mogu biti stacionirane i djelovati jedinice VR. Jedinice VR su dobro
obezbije*ene, opremljene, obu,ene, idejno motivirane bojeve snage, spremne da mogu djelovati u
svim uvjetima i prostorima, i ,ija reakcija mora biti brza i u,inkovita.
VR ima tri temeljna zadatka ;
1. Štititi ustavni poredak Republike
2. Integritet i suverenitet Republike

44
 3. Interese Republike
Na ,elu VR nalazi se vrhovni komandant VR, koji je profesionalno lice koje ima ujedno i najviši
oficirski ,in u VR sa mandatom od dvije godine. Vrhovnog komandanta predla-e kolegij VR kojeg
sa,injavaju delegati oficirskog, podoficirskog, redovskog i kadetskih korova, a potvr*uje
Predstavnik Republike. VR postoji i djeluje na osnovi bespogovorne, bezuvjetne, ,vrste, jedinstvene
i jasne zapovjedne linije od Vrhovnog komandanta do obi,nog redova ili kadeta.
a) Staja'a vojska Republike (SVR) je sastavljena od profesionalnih vojnika.
Vojnik SVR mo-e biti samo punopravni gra*anin Republike koji na osnovu svoje slobodno izra-ene
volje -eli da postane vojnikom SVR. Slu-ba vojnika SVR se kao i svakog drugog slu-benika
Republike propisuje ugovorom. Da bi se pristupilo u zvanje redova, gra*anin ne mo-e biti mla*i od
17 godina, a u zvanje kadeta gra*anin ne mo-e biti mla*i od 14 godina. Slu-ba u SVR za vojnika bez
,ina završava sa 40 godina, za podoficira 50 godina, a za oficira sa 60 godina. Nakon toga vojnici
sti'u zvanje veterana i prebacuju se u rezervni sastav VR. Obrazovno-vaspitni sustav VR je
podijeljen na tri dijela :
a) kadetski do postizanja znanja i umije'a za podoficire /gornja starosna
granica 35 godina
b) stariji kadetski do postizanja znanja i umije'a za oficire /gornja starosna
granica 40 godina
c) oficirski kadetski do postizanja znanja i umije'a za generale/gornja starosna
granica 50 godina
b) Rezervni sastav
Rezervni sastav ,ine :
2) Veterani.
3) Oni koji su u SVR proveli najmanje 12 mjeseci aktivne slu-be, a ,iji je ugovor sa SVR
prekinut iz razli,itih razloga.
4) Dobrovoljci; svi gra*ani stariji od 18 godina mogu dobrovoljno pristupiti rezervnom
sastavu. Oni su obavezni da neprekinuto najmanje šest mjeseci provedu u procesu
obuke, nakon ,ega se raspore*uju u rezervni sastav. Obavezni su da se svake godine
aktiviraju u svojim raspore*enim jedinicama najmanje u terminu od deset dana.
Ulaskom u sastav VR, automatski prestaje njihova obaveza u okviru drugih
komponenti OOSR. Ovo aktiviranje se mo-e prolongirati zbog profesionalnih
obaveza.
5) Raspore*eni; oni gra*ani koje slu-benici komesarijata rasporede u VR, du-ni su da se
svake godine aktiviraju na period od 10 dana u jedinicama VR. Ovo aktiviranje se
mo-e prolongirati zbog profesionalnih obaveza.

Gra*anske snage
Gra*anske snage su pod nadle-noš'u odre*ene temeljne zajednice ili Unije, koje ih ure*uju na
osnovi svojih interesa, potreba i mogu'nosti. Gra*anske snage imaju i svoj profesionalni dio,

Civilna i logisti,ka podrška i zaštita

CLPZ su pod nadle-noš'u odre*ene temeljne zajednice ili Unije, koje ih ure*uju na osnovi svojih
interesa, potreba i mogu'nosti.

45
U strukture OOSR se ne raspore*uju : a) oslobo*eni vojno – odbrambene obaveze b) slu-benici
policijskih i obavještajno – sigurnosnih slu-bi.

SISTEM VRIJEDNOSTI

Svaka zajednica u svom kosturu ima i sistem vrijednosti koji vladaju unutar te zajednice.
Sisteme vrijednosti u svakoj zajednici stvara više elemenata:

Vladaju'a ideja-ideologija.

Dostignuti nivo intelektualnog i obrazovnog razvitka.

Mentalitet.

Tradicija.

Moral.

Ekonomsko socijalna slika.

Politi,ka svijest.
Sistemi vrijednosti imaju veliki utjecaj na -ivot i rad svakog pojedinca. U tome posebnu
ulogu ima društvena moda; odnosno ljudi ,esto ne razmišljaju samostalno, nego se povode za
mišljenjem, stavovima i idejama koje su trenutno u modi. To proizvodi vrlo štetne posljedice po
društvene zajednice i pojedince, to jest uništavaju i srozavaju individualitet ,ovjeka, pretvaraju'i ga
samo u obi,ni šaraf u mašineriji pogrešnog sistema vrijednosti. U novom društvu gra*anin je
oslobo*en svih tih demona zla. On je potpuno formirana samosvjesna i samouvjerena li,nost, koja
je sposobna da se samostalno razvija u skladu sa osnovnim principima novog društva. Gra*anin je
i osoba koja je pro,istila dušu.
Na-alost u BiH je dobrano narušen bilo kakav sistem vrijednosti. Sve institucije BH društva
su u-asno korumpirane, one ne obavljaju funkciju zbog koje su uspostavljene. Jedan sistem
vrijednosti je nestao po,etkom devedesetih godina XX. st., a kao novi vrijednosni sistem nametnuo
se jedan proizvod koji ima sve odlike ne,ega negativnog. Pohlepa, bijes, mr-nja, zanemarivanje i
podcjenjivanje svih pozitivnih mjerila. La- je postala op'enito prihva'ena, dok kukavi,luk vlada na
sve strane. Mane se isti,u, dok se vrline poni-avaju. @ak i oni (intelektualna elita) koji bi morali da
svojim primjerom pokazuju i da se bore za novo društvo, u velikom svom dijelu se izopa,ila,
postaju'i negacija same sebe. Dekadencija je na vrhuncu, kreativnost se poni-ava, ljudski duh i
samosvijest nestaju pred navalom mas kulture, sapunica, sujevjerja, fantastike, ki,a, svjesne i
namjerne la-i, gluposti, neznanja i turbo-folka. Jedini lijek je radikalna transformacija vrijednosnih
sistema me*u našim ljudima, i uspostavljanje novog sistema vrijednosti,

INTERESI ZAJEDNICA

Svaka zajednica je du-na da ispuni uvjete kako bi imala svrhu svoga postojanja. Npr.
Zajednice-komune su obavezne da svaka ima ustanove za prosvje'ivanje gra*anstva i razvoj
gra*anske svijesti (biblioteke, nau,no-istra-iva,ke institute, sportske klubove, komunikacione
servise i sl.), zatim obezbije*ivanje institucija koje su obavezne da vode brigu o zdravlju i
bezbjednosti gra*ana. Sa svoje strane svi gra*ani su du-ni da pomognu u funkcioniranju i radu
ovih ustanova. Posebnu pa-nju je potrebno posve'ivati sprje,avanju razvitka birokratsko-
administrativne logike, prakse i na,ina rada i razmišljanja te njihovog u,ahurivanja u dr-avne
institucije i slu-be. Administrativno-birokratsko zastranjivanje predstavlja jednu od velikih
opasnosti po izdr-ljivost, fleksibilnost i pokretljivost struktura društvenih zajednica.

46
 PORODICA-FAMILIJA

Ako je gra*anin 'elija svakog društva, onda je po logici stvari porodica tkivo društvenog
organizma. Porodica je osnovica ljudskog društva i civilizacije i po tome se ljudsko društvo razlikuje
od -ivotinjskog svijeta. Ali ,injenica je da su je reforme revolucionarnog tipa uzimale zdravo za
gotovo i uglavnom zaobilazile, prepuštaju'i porodicu sporom evolutivnom historijskom procesu.
Zato ne treba ,uditi što se upravo u porodici sa,uvalo najviše elemenata starog, tradicijskog
patrijarhalnog -ivota i rudimentarnih ostataka ranijih sistema, koje su se prosto slojevito «talo-ile»
u sustavu institucije porodice. To je dovelo do pojave da je upravo porodica najve'i kamen
spoticanja op'e društvenog razvitka. A ta njena sklonost ka ,uvanju «starog», ve' prevazi*enog u
novim socijalnim uvjetima u sudaru sa novim historijskim procesima neminovno dolazi u krizu,
što dovodi u krajnjoj posljedici do totalnog socijalnog rastrojstva. Da bi se to sprije,ilo potrebno je
da revolucionarni preobra-aj dovoljno pa-nje posveti i fenomenu porodice. To bi se u prvom redu
odnosilo na odnos prema braku koji bi morao biti totalno redefinisan. Brak je vrlo stara institucija
koja pokazuje najviše sklonosti za o,uvanje tradicijskog. Radi toga je potrebno da se stara institucija
braka kao tzv. svete i nepromjenjive zajednice (koja se u moderno vrijeme upravo suprotno
završava nesvetim razvodom) zamijeni sustavom vremenski ograni,ene bra,ne zajednice,
zasnovane na ugovoru.
I. Stara institucija braka i razvoda se ukidaju. Bra,nom zajednicom se definira ugovorna
veza na uzajamno saglasno i dogovoreno vrijeme muškarca i -ene. Nakon isteka
ugovornog vremena (najmanje 18 mjeseci, a najviše 10 godina), supru-nici mogu da
produ-e ugovor na novo vremensko ograni,enje. Razvodne parnice više ne postoje, kao
ni sam ,in razvoda. Ugovor mora sadra-avati pored privatnog usaglašavanja i javne
obaveze propisane javnim porodi,nim zakonodavstvom (u prvom redu djeca i njihov
status; imovina; krivi,ne i prekršajne odredbe). Ugovor ne mo-e biti u protuslovlju sa
primarnim na,elima i op'im zakonodavstvom. sa istekom vremenskog perioda,
ugovorne obaveze kao i sam ugovor prestaju da va-e. Ukoliko ugovor nije obnovljen,
smatra se po automatizmu da je bra,na zajednica prestala da postoji.
Sljede'e stavke u odnosu prema porodici jesu imovinska pitanja. Osnovna karakteristika toga jeste
da je imovina porodice i njeno zastupanje po nekom "prirodnom pravu" uglavnom na jednom ,lanu
te porodice, uglavnom najstarijem muškarcu, iako ima i dosta izuzetaka, ,ime se ostatak porodice
dovodi u neravnopravan polo-aj. Umjesto da imovina porodice pripada samo jednom ,lanu, ona je
sada zajedni,ka svojina ,itave porodice kao njena res private, naravno ovo podrazumijeva i da
svaki ,lan porodice posjeduje i svoju res private koju je mogao ste,i na razli,ite na,ine. Imovina
svakog ,lana porodice koju je unio u novu porodicu a nije je pretvorio u zajedni,ku imovinu, ostaje
njegova res private. Gra*anin sa svojom res private ima pravo raspolagati kako ho'e i mo-e je
ostaviti u nasljedstvo kome i gdje po svojoj slobodnoj volji. Ali pravo na nasljedstvo res publice
porodice imaju samo prirodni i zakonski nasljednici. Normalno je o,ekivati i da biološko ili
zakonsko potomstvo ima prioritet na nasljedstvo. U stvari ta imovina ostaje u vlasništvu porodice
ali sljede'e generacije te iste porodice. Svoju res publicu gra*ani mogu i otu*ivati, odnosno
prodavati, ali u saglasnost i odobrenje ,lanova porodice, a ne voljom samo jednog pojedinca unutra
porodice. Naravno ovo se mo-e posti'i tako da porodica stekne status pravnog lica-humane
zajednice na kojoj se vodi zajedni,ka imovina, odnosno da je kao takva zakonski sankcionisana i
potvr*ena. Sistem "dobrih doma'ina" treba prepustiti zaboravu.

47
 Glavni zadatak porodice je da obezbijedi produ-etak vrste, da podsti,e slobodu i razvoj
svakog ,lana zajednice i da mu poma-e. Porodica kao cjelina ne smije ugro-avati, su-avati,
spre,avati ili ograni,avati razvoj svijesti, slobodu mišljenja i kreativnosti te fizi,kog i umnog razvoja
bilo kojeg ,lana porodice. Nijedan ,lan porodice nije nad drugima. Svi ,lanovi porodice su
ravnopravni u obavezama, privilegijama i du-nostima bez obzira na pol, dob, klasu ili stupanj
obrazovanja. O pitanjima unutar porodice odlu,uju svi njeni ,lanovi, na osnovu na,ela neposredne
demokratije, uz poštovanje sporazuma svake porodice, zakona i normi Republike i humana
zajednica kojima porodica pripada. U odnosu na nivo suvereniteta kojim porodica raspola-e, ona
mo-e odlu,ivati kako ho'e, i šta ho'e (mo-e imati i svoje simbole ako ho'e), samo mora pritom
poštovati primarna progresivna na,ela. Pošto je porodica najva-nija ,elija svih zajednica i na njoj
po,iva hijerahija zajednica, njoj 'e biti posve'eno najviše mjesta u zakonodavstvu zajednica-
porodi,no zakonodavstvo, kako bi se regulisali unutarnji odnosi izme*u ,lanova porodice i odnosi
sa drugim porodicama i zajednicama. Radi toga je potrebno da humane zajednice na višim nivoima
organizovanja reguliraju porodi,nu problematiku okvirnim zakonodavstvom, ali koji ne'e gušiti
slobodu i incijativnost svake porodice. Sporazum koji je postignut izme*u ,lanova porodice je
svetinja i treba ga poštovati. Na nivou porodice se primjenjuje princip neposredne demokratije.

48
 PRIORITETI RAZVITKA

Genetika
Jednoga dana ,ovje,anstvo 'e se morati suo,iti sa ,injenicom da postoji novi ,ovjek, nastao
kao proizvod genetskog in-enjeringa bilo kloniranjem ili nekim drugim na,inom. Bi'e svjesno
kreirano od svojih tvoraca radi neke svrhe ili radi ostvarivanja nekog cilja, sposobnog da u,ini i ono
što je nama ljudima nastalim prirodnim putem nemogu'e ( u ovom slu,aju ovo prirodnim je samo
terminološka, a ne suštinska distinkcija jer bi i ,ovjek nastao genetskim in-enjeringom bio
prirodno, biološko bi,e, sastavni dio ljudske vrste), ,ovjeka koji mo-da ne'e osjetiti strah, bol,
programiranog da bude savršeno oru-je, mo-da ,ak i ",ovjeka" koji bi bio i sam negacija ljudskih
vrijednosti. Ili da se ne bude pesimist po ovom pitanju, mo-da 'e se tako iskorijeniti mnoge
bolesti, više ne'e biti bolesti koje 'e se genetski prenositi, ne'e biti djece ro*ene sa defektima,
razviti 'e se ,ovjek sretniji (što je vrlo teško pretpostaviti jer je ,ovjek po osnovu svoje egzistencije
stalno nezadovoljno i nesretno bi,e, u suprotnom kada bi bio zadovoljan i sretan ne bi bilo potrebe
za progresom) i otvoriti 'e se novi vidici ,ovje,anstvu. Genetski in-enjering je potreban jer
omogu'ava ,ovjeku da se kona,no oslobodi svih bolesti, posebno onih smrtonosnih. Manipulacija
sa DNA i genima bi mogla u bli-oj budu'nosti da stvori ,ovjeka imunog na viruse, bakterije i druge
parazite, ,ovjeka sa sna-nim biološkim osloncem. Ujedno genetika mo-e stvoriti još znatno
kreativnijeg i razumnijeg ,ovjeka, osloboditi ga posljednjih balasta njegovog -ivotinjskog porijekla. I
um i tijelo ,ovjeka bi se tako prilagodilo novim uvjetima.
Što onda raditi? Što misliti? Kako postupati?. Proces razvitka genetskog in-enjeringa se ne
mo-e zaustaviti, i glupo bi bilo i pokušavati ga zaustaviti. Ali se sa druge strane ne mo-e ni
zanemarivati genetski in-enjering, zabijati glavu u pijesak i prepuštati da se stvari odvijaju sami od
sebe. Kako uklju,iti ,ovjeka nastalog genetskim in-enjeringom u ljudske zajednice, on se ne mo-e
odbacivati, ali tu se postavlja još jedno pitanje da li 'e njegove vrijednosti i potrebe i moralne
norme biti identi,ne sa ljudima ro*enim "prirodnim" putem. Da li 'e oni poznavati ljubav i imati
uop'e potrebe za tim osje'ajem kada nisu kao ve'ina ljudi proizašli iz ljubavi roditelja. Da li 'e
uop'e osje'ati potrebu za socijalnim udru-ivanjem. Mislimo da bi bilo najprihvatljivije rješenje da
kada do*e taj dan i ,ovjek nastao "prirodnim" putem sretne se o,i u o,i sa ,ovjekom nastalim
geneti,kim in-enjeringom, klonom, ne pravimo nikakvu distinkciju izme*u dvije grupe ljudi i da ih
tretiramo kao jednu nedjeljivu vrstu, kao sastavni dio genetskog naslje*a ,itavog ,ovje,anstva.
Jedina solucija bi bila uklju,ivanje i kloniranih ljudi u humane zajednice kao ravnopravnih gra*ana
sa pravima i obavezama kao i kad je rije, o ostalim ljudima, kako bi se u zajedni,koj kohabitaciji
našlo savršeno rješenje. Jednostavno re,eno ljudske zajednice 'e morati prona'i novi eti,ki i
vrijednosti sistem koji bi bio u skladu sa novim stanjem. Drugo rješenje jednostavno ne postoji.
Dr-ati se starog i prevazi*enog eti,kog kodeksa mo-e biti vrlo opasno jer bi moglo da geneti,ki
in-enjering gurne u podzemlje gdje bi vrlo lahko moglo postati plijen neodgovornih, kriminogenih
pojedinaca ili lu*a,kih tirana, ubica, ,udaka i manijaka. Zamislite situaciju u kojoj bi neki
"umišljeni napoleon" budu'nosti proizveo pravu vojsku, koja bi bila neosjetljiva na bol, bez osje'aja
straha i nesvjesnu smrti, ali zato sastavljenu od savršenih i odanih do posljednjeg daha vojnika.
Što im se to mo-e suprotstaviti?
To se mo-e sprije,iti samo ako se prona*e modus vivendi da se geneti,ki in-enjering i
posebno posljedice ovladavanja tom tehnologijom uvrste u strukturu društvenih zajednica,
odnosno da im se na*e mjesto kako bi i tehnologija geneti,kom in-enjeringa slu-ila ,ovje,anstvu, a

49
ne napravila od njega -rtvu ili roba svoga postojanja i omogu'ila ,ovje,anstvu da ostvari cilj svoje
egzistencije. To je isto kao i sa vatrom, koje je dobar sluga, ali loš gospodar. Zbog svega toga
neophodno je da se preventivno djeluje i pripremi teren u svim sferama ljudskog -ivota, za ono što
nam predstoji.
Jednu stvar kada se govori o tehnologiji geneti,kog in-enjeringa ne treba ispuštati iz vida.
Ako postoji mogu'nost da se ljudi kloniraju, zna,i da je to jedna zakonitost, koja je proizašla iz
drugih viših zakonitosti odnosno iz i ishodišta i obujma svega,. Time je jasno da je i samo
postojanje takve mogu'nosti ,injenica koja se mora uva-avati i samim tim je sasvim legalno da
njome ,ovje,anstvo ovlada, isto kao i nuklearnom tehnologijom, a svi znamo kakve posljedice
mo-e izazvati upotreba znanja iz nuklearne tehnologije ako se upotrijebi za uništavanje i zlo.
Naravno kada ,ovjek kona,no ovlada tehnologijom geneti,kog in-enjeringa u onoj mjeri kada bude
mogao da pretpostavi eventualnu opasnost za ljudsku civilizaciju i uop'e ,ovje,anstvo ljudske
zajednice trebaju je staviti pod kontrolu.
Svemirska istra-ivanja
@ovje,anstvo i -ivot sa rodne Planete se mora otisnuti u nova nepregledna prostranstva koja
mu se prosto nude, tra-e'i nove granice. Jer jedino sa ekspanzijom van rodne Planete, i ljudska
vrsta i zemaljski -ivot 'e mo'i pre-ivjeti i dalje se usavršavati. Drugi put jednostavno ne postoji.
Naša rodna Planeta je postala suviše mala, suviše iskorištena, moramo tra-iti nove resurse, novi
prostor za osvajanje i kolonizaciju. Ovo je jedna od najambicioznijih projekata ali on je i jedini
mogu', to je u stvarnosti jedini ispravan put, kojim ,ovje,anstvo mo-e i'i. Ulaganja u svemirska
istra-ivanja su velika, ali su i neophodna. Zato je potrebno institucionalizirati ta istra-ivanja, u
jednu agenciju, a to mora postati prioritet zajednice.
Novi izvori energije
Ne samo ,ovjek, nego kompletan -ivi svijet zavisi od energetskih izvora, sadašnji i
tradicionalni izvori su uglavnom ograni,enog karaktera i jednog dana 'e nestati, a i njihova
eksploatacija je skupa. To se posebno odnosi na energiju koja se izvla,i iz organskih materija.
Atomska energija je sa druge strane vrlo opasna. Zato je neophodno istra-ivanje i nauku usmjeriti i
prema otkrivanju i animiranju neiskorištenih izvora energije, i to materija koje prvo imaju ekološki
optimum, a zatim mogu ,ovje,anstvu pru-iti dugotrajnije korištenje. @ovje,anstvo se jednostavno
mora osloboditi velike zavisnosti od nafte i gasa, a umjesto nje treba sve više koristiti alternativne
izvore energije koji bi mogli da zamijene naftu, što iziskuje i nove tehnološke mogu'nosti i
usmjeravanje fokusa nau,nih istra-ivanja u tome pravcu.
Da bi njeno postojanje imalo smisla humana zajednica se mora osloboditi energetskog
deficita i zavisnosti, odnosno ona mora sama da se pobrine za osiguravanje dovoljnih koli,ina
energije iz lokalnih resursa koje je potrebno tra-iti i u alternativnim mogu'nostima, posebno u
solarnoj ali i hidroenergiji, i to sve više i više. Alternativna energija mora u potpunosti zamijeniti
energiju dobivenu iz naslaga organskih goriva, radi ,ega su nau,na istra-ivanja na polju
pronala-enja novih lakših, neograni,enih i ,istih energetskih izvora primarna te-nja ne samo
nauke nego i ,itavog društva. Pored energije, dr-ava mora osigurati još dvije temeljne stvari za
svoju egzistenciju; hranu i vodu.
Informacije
Gospodar informacije je gospodar situacije, to je osnovna ideja vodilja koju moramo slijediti
kada govorimo o informacionim tehnologijama. Svaki gra*anin mora ovladati informacionim
tehnologijama, biti u,esnik u što br-em prijenosu informacija. Ova tehnologija se mora stalno
usavršavati i biti sve pristupa,nija širim masama, odnosno svakom gra*aninu mora biti dostupna
svaka informacija koju on -eli.

50
51
 II. Prilog Temeljnom dokumentu Progresivnog Komunizma
SKROMNE OPSERVACIJE U VEZI VJERE I BOGA

Uvodna misao
Ovaj esej je inspiriran i motiviran idejom da sam du-an da ona svoja razmišljanja i stavove,
a do kojih sam došao, iznesem javnosti smatraju'i to svojom du-noš'u. Sadr-ina djela je jedan mali
pokušaj da se pokuša kretati na putu spoznavanja Istine, i pokušavati bar djelomi,no i u malim
koracima doku,ivati što se to krije iza termina kao što su Vjera, religija, Bog, te iza onih
manifestacija kojima ih ljudska vrsta slavi.
Spoznati istinu je jedan vrlo te-ak posao, jer se istina ,esto smatra relativnim pojmom i
tuma,i je kako ko ho'e, ali upravo je istina koja se ti'e gore spomenutih termina apsolutna i na
njih se ljudsko poimanje relativnosti ne mo-e odnositi. Danas, a i u toku cjelokupne ljudske
historije postoji mnogo onih koji tvrde da je u potpunosti znaju i to koriste u ideološke ili ,isto
pragmati,ne svrhe. Ali ,injenica je da se do danas, a sigurno ne'e ni u bli-oj pa i nešto daljoj
budu,nosti ona u potpunosti nije otkrivena niti spoznana. Tako da se sa nekom istinom i ta,noš'u
mogu dati samo neki fragmentirani aspekti Spoznaje, ali ne i ,itava Istina. Zna,i ,ovje,anstvo se još
uvijek kre'e na putu Spoznaje, zahvaljuju'i vlastitom napretku i progresu postupno ali stalno
okrivaju'i djeli'e te Spoznaje.
Vjera
Od samih po,etaka svoga postojanja ljudski rod je te-io da otkrije svrhu svoga bivstvovanja,
odnosno ,im je stekao sposobnost mišljenja u ,ovjeku se javila te-nja da otkrije tajne Univerzuma i
da ih tuma,i. Ro*enje i smrt su bile neke od tih tajni sa kojima se prvo suo,io. Najstariji dokaz o
postojanju duhovnog vida u -ivotu ,ovjeka imamo još iz paleolitika jer je pra,ovjek vršio obrede
prilikom sahranjivanja svojih mrtvih. Dokazi o postojanju kultova i nekih oblika protoreligije
postaju sve ,eš'i u kasnom paleolitiku. Religija kao jasan sistem vjerovanja etablira se u neolitiku.
Ve' se sa sigurnoš'u mo-e govoriti o egzistenciji vjerovanja u Veliku Majku, bo-anstvo plodnosti i
ra*anja. Historijski narodi poznaju reminiscencije vjerovanja u Veliku Majku kao boginje Demetru i
Kibelu. Od tada do danas kao uvijek prate'a pojava ljudskog postojanja postoji i njegova -elja da
otkrije suštinu i razloge postojanja. Razli,iti su na,ini, od totemizma, animizma, politeisti,kih
panteona, dualizma, gr,ke filozofske misli, ritualizma, racionalizma, abrahamske religiozne misli,
filozofskog monoteizma, panteizma, misticizma, deizma, etike, historijskog materijalizma i mnogih
drugih bezbrojnih oblika tuma,enja postojanja, Vjere i Boga. Zna,i da se kao posljedica pojave
duhovnog izraza ,ovjeka javila i Vjera koja bi se najlakše mogla objasniti kao tra-enje puta ili
kretanje po putu ka Istini. Zna,i Vjera bi bila staza po kojoj se ,ovjek kre'e kako bi odgovorio na
esencijalna pitanja o svome postojanju. To je jednostavno re,eno staza Spoznavanja, a ne sistem
molitvi, obreda i dogmi.
Tu svoju Vjeru ,ovjek je kroz historiju svoga postojanja mnogo puta doveo u iskušenje,
znao je nekada i u potpunosti od nje odstupiti, ali je Vjera bila stalno prisutna, samo se
manifestirala u više razli,itih izraza i pojava ve' prema stepenu historijskog, društvenog,
ekonomskog, politi,kog i intelektualnog nivoa odre*enih kultura. I kada je bila odba,ena,
kompromitirana i dovedena u iskušenje Vjera je -ivjela u glavama pojedinaca ili grupa, njihovom
nasljedstvu da bi s vremena na vrijeme na svijetlo dana izbijale iskrice Vjere donose'i nagle i
sudbonosne promjene u ljudskom društvu, pokre'u'i ga iz stati,nosti ili ubrzavaju'i njegov dalji
razvoj i naravno potiskuju'i degenerirane i prevazi*ene religijske oblike.

52
Religija
Kada je rije, o terminima Vjera i religija, potrebno je navesti, i pored toga što se danas ,esto
ova dva termina smatraju i koriste kao sinonimi, da je rije, o dva sadr-inski razli,ita pojma. Ono
što se danas predstavlja kao «vjera» ili «vjere» se moe definirati bolje i preciznije kao religija, u
dobrom dijelu slu,ajeva su sušta suprotnost onoj suštini koja se terminološki odre*uje kao Vjera.
Religije bi se mogle objasniti kao institucionalizirane zajednice bazirane na postavljenoj,
pridr-avanoj i šti'enoj dogmi, ideološkom na,inu razmišljanja, historijskom procesu ili u slu,aju
mnogobrojnih kultova nastalim na osnovama ovozemaljskih interesa, fanatizma i neznanja.
Historijskim razvitkom, religije su u svom prakti,nom djelovanju postale ,isto ideološki, pa u
pojedinim slu,ajevima i politi,ki ili finansijski pokreti. U pojedinim društvima religija je i staleški i
klasni ,uvar, ,esto i konzervator društvenog poretka. Samo npr. hinduizam je ljude podijelio u
kaste, jedan sloj ljudi u potpunosti odbacio (nedodirljivi). Rimokatoli,ka crkva je dugo vremena
bila najva-niji ,inilac u odbrani feudalnog društva i najogor,eniji protivnik bilo kakvog progresa.
Osmanska dinastija je uzurpirala kalifat i svoju sudbinu direktno povezivala sa sunitskim islamom.
Ruska pravoslavna crkva baštine'i tradiciju vizantijskog cezaropapizma toliko je bila nazadna i
destruktivna po rusko društvo da su samo vanredne i surove mjere Petra Velikog mogle da
preokrenu tok ruske historije. Primjeri iz današnjice Saudijske Arabije, Irana, Izraela gdje je
ideologija religije smisao egzistencije re-ima ili Tibeta gdje se ideologija religije stopila sa politi,kim
pokretom samo su dokazi koji potvr*uju pravilo. Karakteristi,an je slu,aj Srpske pravoslavne crkve
koja je izvršila potpunu identifikaciju Srpskog naroda i same sebe. Svaka od tih religija je izgradila i
svoj simboli,ko-identifikacijski kod. Pod simboli,ko-identifikacijskim kodom podrazumijeva se
vanjska predstava religijsko-ideološke pripadnosti. To su : obredi, praznici, karakteristi,ni pozdravi,
jezik molitve, simboli, na,in odijevanja, tradicija itd. Vrlo je zanimljivo analizirati taj najzna,ajniji
vid vanjskog predstavljanja tih religija. Na primjer polumjesec i zvijezda su se prili,no kod
pojedinih muslimanskih naroda udoma'ili kao simboli religije. A u stvari su to simboli grada
Bizanta, kasnije Isto,nog rimskog Carstva, da bi ga poslije preuzeli osmanski Turci i prenijeli uzdu-
svoje Imperije. Taj simbol sa Islamom nema nikakve veze. Sli,no je i sa krstom, prve oznake ranih
krš'ana su bile ribe, da bi se tek kasnije udoma'io krst. Svi ovi simboli,ko-identifikacijski kodovi,
iako tercijarnog zna,enja i produkt su uglavnom ljudskog djelovanja, imaju ogroman ako ne i
prevashodno zna,enje, jer je lakše sa njima manipulirati narodom, nego tom istom narodu
objašnjavati suštinu religiozne dogme. U svome prakti,nom djelovanju religije su se, izuzev ,asnih
izuzetaka, pretvorile i u sluge sujevjerja, straha i idolopoklonstva, produkte mr-nje i kaosa.
Kao što se mo-e iz svega navedenog vidjeti, religija u današnjim uvjetima zbog svoje i
dogmatske i prakti,ne krutosti, kao i poradi svoje prevelike iskompromitiranosti u svakidašnjim
stvarima najrazli,itijih aspekata je ustvari najobi,nije zastranjivanje i skretanje sa staze Vjere.
Suština povratka Vjeri, odnosno povratku kretanju na jedino ispravnoj stazi Saznavanja i
Spoznavanja, je u odbacivanju religije kao dominiraju'eg ,inioca u savremenom svijetu. Isto tako
ne postoji više Vjera, kao što postoji na desetine i stotine razli,itih religija (a historija ih poznaje još
na hiljade koje su se ugasile onda kada je i potreba za njima prestala). Vjera, odnosno staza
Saznavanja i Spoznavanja je samo jedna. Naravno razli,iti su na,in kretanja po toj stazi, što u
skladu sa op'im principom o slobodi savjesti i stalnoj te-nji ka dostizanju istinite spoznaje
(odnosno spoznajnom procesu) i nije tako loše. Zahvaljuju'i slobodi savjesti se olakšava pa i
ubrzava kretanje po stazi jer se ,ovjek osloba*a dogmatskih okova koji ga neminovno sputavaju. A
najbolji na,in da se ,ovjek povrati na stazu Vjere i da se njom pravilno kre'e je korištenje razuma,
te alatke koju je ,ovjek najviše razvio, i koju još i više, dublje i dalje treba razvijati.

53
Bog
U «Uvodu u temeljna na,ela» je ve' dat jedan kratak osvrt po ovom pitanju, gdje je re,eno
da bi se pod sadr-inom termina Bog mo-da najbolje mogla sadr-avati Konstantna zakonitost
univerzalnog postojanja. Ona je samo jedna i iznad nje nema nikoga, sve joj je podre*eno- Ona
nema nadnaravne mo'i, niti je njena mo' izvan granica mogu'eg, odnosno izvan sebe same. U
suprotnom, to bi bilo kontradiktorno sa samom njom. Ona nije neko zasebno ni «duhovno» bi'e,
pa samim tim ne postoje kao osobnosti ni neka druga tzv. «duhovna bi'a», kao što su an*eli,
demoni itd… Ona je krajnja i svuda sadr-inska ,estica koja u sebi sadr-i bit i osnovu Univerzuma,
ona je i uzrok njegovog nastanka, ali i sam nastanak, uzrok njegovog razvitka ali i sam razvitak,
razlog njegovog postojanja, ali i samo postojanje, razlog njegove svrhe ali i sama svrha, i razlog
njegovog cilja, ali i sam cilj. Zna,i rije, je o esencijalnoj sr-i egzistencije Univerzuma i njegovog toka
Postojanja. Ona je samim tim svuda oko nas i u nama. Konstantna zakonitost univerzalnog
postojanja je osnovni, nepromjenljivi, sveobuhvatni bitak, koji ujedno predstavlja i okvir tih
nepromjenljivih, vje,nih zakonitosti. Iz Konstantne zakonitosti univerzalnog postojanja proizlaze i
ostale zakonitosti, koje su joj subordinirane i samim tim promjenjive, u skladu sa procesom toka
Postojanja unaprijed. Da bi se shvatila i razumjela sva njena sveobuhvatnost ljudska svijest na kraju
XX. st. po,etkom XXI. st. još uvijek nije u dovoljnoj mjeri sazrela, a da li 'e ta svijest biti u stanju da
je shvati ostavi'emo budu'im generacijama, i posebno nauci. Va-no je da mi samo postavimo nove
stepenike i nivoe na putu ostvarenja cilja, ostvarivanja kona,ne spoznaje.
Manifestacije
Pošto još uvijek nema kona,ne Spoznaje, normalno je o,ekivati da se razvije na desetine,
stotine razli,itih shvatanja, odnosno manifestacija o toj Spoznaji i Saznanju. Te manifestacije mogu
biti i rezultat individualnog rada i spoznaje ali i zajedni,kog nastupa i rada odre*ene grupe ili
zajednice, i to upravo iz razloga razli,itih puteva spoznajnog procesa i individualiteta pojedinca ili
zajednice. Te razli,ite manifestacije su sasvim objašnjive i razumljive kada se zna da se još uvijek
nije spoznala sva Istina, ve' je rije, o ,itavom nizu fragmentarnih spoznaja. Te manifestacije mogu
biti i nau,nog i filozofskog i eti,kog i religioznog pa i drugog karaktera. Ta razli,itost je i sasvim
dobra pa i po-eljna jer omogu'ava svestraniji, nedogmatski razvitak i ubrzanije kretanje, bez
dogmatskih zapreka, na putu ka kona,noj punoj spoznaji Istine, ali samo pod uvjetima da nijedna
od manifestacija za sebe ne zahtijeva apsolutiziraju'e i vladaju'e pravo, ukoliko ne zastupa uski
dogmatski stav, uva-ava druge manifestacije, ne izaziva sukobe i dozvoljava pojedincima ili
zajednicama da samostalno razvijaju svoje stavove i shva'anja. I tako sve dok se ne dostigne
kona,na Istina i Spoznaja, a za to 'e nesumnjivo trebati još vremena.
Materijalno i duhovno su povezani i ,ine jednu ,vrstu cjelinu, kada bi nestao jedan svijet ni
drugi ne bi postojao, ustvari i duhovni i materijalni -ivot su sastavljeni od iste supstance-,estica
(atoma, elektrona i sl.), pa se mo-e re'i da ne postoji neki zasebni duhovni svijet niti -ivot.
Tjelesno vaskrsenje je nemogu'e, jer tijelo nije vje,no, nije mogu'e da se ,estice poslije propasti
tijela ponovo skupe i sjedine. Na klasi,an na,in zamišljeno vaskrsenje tijela protivi se svim
zakonitostima Univerzuma. Raj i pakao u klasi,nom smislu kako se zamišlja isto ne postoje. Ako se
,ovjek pridr-ava zakonitosti postojanja onda je u «Raju», u suprotnom je u «paklu». Do Saznavanja i
Spoznavanja se dolazi samo istra-ivanjem, otkrivanjem, razmišljanjem, rasu*ivanjem i
zaklju,ivanjem, svaki iracionalizam dovodi samo do gubitka. Saznavanje ne mo-e biti skup
misti,kih radnji (misterija) koje se periodi,ki upra-njavaju niti je to skup strogo odre*enih dogmi,
nego prije svega svestrano istra-ivanje i posve'ivanje, normalno i racionalno prihva'anje i
odbacivanje argumenata, i stalna potraga na svim poljima. Nepotreban je svaki u smislu obreda,
misterija i -rtvovanja.

54
 Spoznaja je krajnji cilj, najve'i stepen vjerske spoznaje. Potpune spoznaje još ni sada u
svijetu niko nije svjestan. Današnji ,ovjek je ipak bli-i toj spoznaji nego što je to bio njegov predak
u ranom srednjem vijeku koji je vjerovao da je zemlja ravna. A danas smo proniknuli u tajne atoma
i DNA. I svakim danom ,ovje,anstvo, zahvaljuju'i snazi svoga razuma i tijela, sve je bli-e toj
spoznaji dok jednog dana ,ovjek ne ostvari cilj svoga postojanja=kona,nu Spoznaju.
@ovjek se nalazi u stalnom procesu sticanja Spoznaje, koja se sti,e iz trenutka u trenutak. Ni
jedan moment u sadašnjem dobu raspolaganja stepenom spoznaje nije apsolutan. Uvijek se dolazi
do novih podataka, do novih stavova, ispravljaju se greške, korigira. Sve se nalazi u jednom nizu
stalnog poboljšavanja, usavršavanja, unapre*ivanja i produbljivanja spoznaje, prakti,no iz sekunde
u sekundu. Analiziraju se i podvrgavaju skepticizmu svi detalji, usavršava se naš razum, postajemo
ja,i, mo'niji. Sticanje Spoznaje ne zna,i samo misti,no udubljivanje u teološke odredbe i
filozofske rasprave, nego i svaki prakti,ni rad, koji nam se na prvi pogled ne ,ini kao proces
sticanja spoznaje, ali svaki apsolutno svaki produkt naše djelatnosti (umne i fizi,ke), mo-e zna,iti i
proces sticanja spoznaje. Tako se prakti,no i ,ovjek koji stvara u fabrici, seljak u polju, pronalaza, i
intelektualac nalaze na istom putu Spoznaje, jer se svi oni nalaze u ,vrstoj me*uzavisnosti odnosa,
i jedan bez drugog ne bi mogli postojati. Svaki ,ovjek je u principu slobodan u svojoj spoznaji i
svijesti. Svaki ,ovjek je sposoban da se sam upusti u Vjeru, i nije mu potreban nikakav
institucionalizirani posrednik.
Da bi se što lakše unapre*ivao zadatak, mora se skupiti sve ste,eno znanje, koje je bilo
posljedica postojanja. To zajedni,ko skupljeno znanje je neprocjenjivo bogatstvo, a onaj ko
raspola-e ve'im znanjem i umije'em, bli-i je Spoznaji. Najve'a vrijednost koju Vjera zahtijeva je
stvarala,ki rad i te-nja napretku, jer je svaki rad smisao postojanja. Rad produhovljuje, spre,ava
dekadenciju, oplemenjuje dušu. Rad je spasonosan za ,ovjeka. On ga osloba*a zli misli, usmjerava
na nešto konstruktivno i pribli-ava Spoznaji i to je jedan od osnovnih alata kojima nas je obdarila
Konstantna zakonitost univerzalnog postojanja.
U biti postoje dvije strane koje su suprotstavljene. Uvijek postoji nešto ili neko što usporava
napredak, kretanje na putu Spoznaje ili ugro-ava njihove vrijednosti. Ovakva dualisti,ka
egzistencija je uzrokom borbi koje nasuprot proizvode veliku energiju koja je pokreta, ljudske
civilizacije, jer su «dobro» i «zlo» me*uzavisni i me*usobno pro-eti. Nije baš lako nekada ni u
pojedinim slu,ajevima doku,iti što je to «dobro» a što «loše». U svakom ,ovjeku su prisutne ove
strane i na njemu samom je da se u sebi izbori, da prevlada zlo u sebi, da olakša svoje kretanje na
putu Spoznaje, da pomogne i drugima da to zlo prevladaju, ili ako nije mogu'e da to zlo
eliminiraju. @itav Univerzum i sve što postoji od najmanje tvarne supstance, je me*usobno
povezano zahvaljuju'i uzro,no-posljedi,noj vezi, jer je sve što je postojalo, postoji i što 'e postojati
potekli iz jednog jezgra, razvijaju'i na osnovu zakonitosti procese svoga daljeg odvijanja jer je sve
posljedica postojanja Konstantne zakonitosti univerzalnog postojanja.

55
 Razmišljanja

Sloboda savjesti
Svaki ,ovjek ima pravo na slobodu savjesti u poimanju i do-ivljaju Vjere, odnosno svako ima
garantirano pravo da to svoje poimanje i izrazi. Niko nema pravo da slobodu savjesti ,ovjeka
sputava i ve-e je samo za jednu usko preciziranu i krutu dogmu o Spoznaji i procesu Saznavanja.
Jer pošto ,ovjek još uvijek nije stekao potpunu spoznaju, onda je samim tim i besmisleno tvrditi da
postoji jedna zaokru-ena dogma, i zato je potrebno razvijati slobodu savjesti jer se jedino tako
mogu ste'i uvjeti da nekada u dalekoj budu'nosti ,ovje,anstvo do*e do kona,ne spoznaje. Do
Saznanja i Spoznaje se dolazi etapno, u više faza, i svaka nova etapa saznanja treba da bude
obuhvatnija, bolja, savršenija i preciznija.
Posve'enost objekata, mjesta i idola
Nepotrebno je i postojanje i nekih posve'enih objekata (hramova), mjesta (npr. za
hodo,aš'a) i idola iz dva jednostavna razloga, prvo jer se Saznanje mo-e sticati bilo gdje, zatim jer je
Konstantne zakonitosti univerzalnog postojanja svuda i jer u krajnjoj konsekvenci iz nje sve
proizlazi. U ranijim razdobljima hramovi, mjesta za hodo,aš'a i idoli su imali svoju jasnu (u
pojedinim slu,ajevima i op'ekorisnu) funkciju. Ona su bila mjesta oko kojih i u kojim se okupljalo
stanovništvo, imali su i arhivsku slu-bu, pa i obrazovno-vaspitno i ekonomsku sadr-inu. Ali u
današnjim uvjetima, njihovo postojanje je postalo izlišno posebno imaju'i u vidu da njihova neka
specijalna bo-anska posve'enost ne postoji. Naravno, to ne zna,i da odre*ene grupe istomišljenika
ne trebaju da imaju neka mjesta za okupljanje, dru-enje, razmjenu mišljenja i stavova. Ali ti objekti
ili samo mjesta imaju samo tu prakti,nu funkciju i ništa više.
Poruke
Konstantna zakonitost univerzalnog postojanja ima direktnu vezu sa svakim ,ovjek, jer je i
on jedna od posljedica njenog postojanja i djelovanja. Naravno, ne razumijevaju svi na isti na,in tu
vezu, niti su je uop'e svjesni, a i razli,iti su i nivoi inteligencije i sposobnosti svakog od ljudi. Neki
pokušavaju dublje i dalje proniknuti u tajne postojanja i nalaze se aktivnije na stazi Vjere. Zato su
je i pokušavali rastuma,iti preciznije i detaljnije, i iznijeti svoje mišljenje. Njihova mišljenja su,
sasvim logi,no, bila uvjetovana razinom dostignutog op'ekulturnog i civilizacijskog razvitka, te
problemima svijeta i društva u kojem su oni -ivjeli od najobi,nijih prakti,nih pitanja do op'ih
teorijskih postavki. Pa i njihova u,enja, ,esto sistematizirana u nekoj vrsti knjige ili obi,nog spisa,
je potrebno primarno shvatiti u tome kontekstu odnosa datog vremena, prostora i okolnosti
(prilika).1 Na-alost ona su se ,esto pretvarale od budu'ih generacija u najobi,nije dogme, pa i
1
Po Islamu muškarcima je zabranjeno da nose svilu i zlato. Ovo je najbolji primjer kako sve treba promatrati u
kontekstu vremena, prostora i okolnosti i kako je potrebno shvatiti suštinu odredbe, a ne samo njegovu formu. A
suština odredbe je najobi,niji zakon kojim se ograni,ava luksuz ili zabranja pokazivanja luksuza i javnog iskazivanja
statusnog društvenog i imovinskog polo-aja. U VII. st. zlato i svila su imali znatno druga,iju vrijednost nego danas.
Svila se uvozila sa Dalekog Istoka i bila je skupa, a zlato je bilo najva-nije sredstvo pla'anja. Danas je situacija znatno
druga,ija. Svila i zlato nemaju ni pribli-no takvo zna,enje kao u ranom srednjem vijeku. Danas su statusni simboli
skupi automobili, skupa markirana odje'a koja nije svilena... i sli,no. Zanimljiv je primjer zabrane korištenja vina.
Svrha te odredbe je borba protiv zavisnosti i gubljenja razuma uslijed opojnih sredstava, a ne puka zabrana da se pije
vino (koje ima i korisnih osobina za ,ovjeka ako se konzumira kako treba i u umjerenim koli,inama). Danas su od
alkohola mnogo opasniji droga (u svim varijantama od marihuane do sinteti,kih droga, heroina i kokaina) i cigarete. I
bukvalnim shvatanjem i prihvatanjem gole forme odredbe droga bi bila dozvoljena, a vino ne, što bi bio paradoks.
Sli,no je i sa poligamijom u Islamu. Odredbe koje kao formalno dozvoljavaju poligamiju u suštini je upravo
onemogu,avaju, jer su tako postavljene da je nemogu'e ispuniti uvjete da bi se uop'e mogla upra-njavati poligamija.
Sli,an primjer je i sa ropstvom, jer formalno Kuran dozvoljava ropstvo, me*utim u suštini ga osu*uje. Zna,i vjerovati u

56
politi,ke, društvene i op'ekulturne ideologije koje su u velikoj mjeri oblikovale ljudske zajednice.
Zato je i pogrešno odnositi se prema tim mišljenjima ,isto dogmatski, pa i idolopokloni,ki,
posebno ako su ona preto,ena u knjigu, spise ili samo skup obreda/misterija. Jer na stazi Vjere su
bili ne samo ti poslanici ili posve'ene osobe, nego i mnogi filozofi, nau,nici, kulturnjaci, istra-iva,i
itd.
U skladu sa osnovnom vodiljom Vjere o strogom jedinstvu Konstantne zakonitosti
univerzalnog postojanja, odnosno Boga potpuno je pogrešno vjerovati da se bo-ansko manifestira
još u ne,emu. Zna,i pridavati osobine Konstantne zakonitosti univerzalnog postojanja samo,
posebno ne,emu, što je proisteklo iz nje je u direktnoj suprotnosti sa monoteizmom. Radi toga je
izlišno smatrati da se Konstantna zakonitost univerzalnog postojanja manifestira još u nekim
oblicima, odnosno prosto re,eno da su neke religijske knjige ili pojedinci zamjena za Boga. Pošto je
sve proisteklo iz Konstantne zakonitosti univerzalnog postojanja ne mo-e se govoriti da je samo
nešto bli-e, ili da samo nešto ili neko sadr-ava posebnu njenu bo-ansku sadr-inu. SVE JE BOUIJE.
Ateizam obrazovanih
Prisutna pojava u današnjem svijetu jeste stanje svijesti i duhovnosti koju mo-emo tehni,ki
nazvati ateizmom obrazovanih. U ovom slu,aju se radi o ,injenici da se jedna zna,ajna, obrazovana
populacija deklarira kao ateisti,ka. Uzroci ovoga su vrlo jednostavni. Oni se kriju u oblikovanim
dogmama institucionaliziranih religijskih zajednica. Pojedinac se sre'e sa tim dogmama, koje su
skoro uvijek djelo historijskog razvitka. One su u velikom broju slu,ajeva strogo dogmatske,
okoštale, tradicionalisti,ke i prevazi*ene. Ali su ih svaka zajednica toliko poistovjetile sa Vjerom i
Bogom da smatraju da i najmanje odstupanje od nje smatraju bezvjerstvom, bezboštvom ili
ateizmom. Kada se pojedinac na*e u školovanju suo,en sa nizom nau,nih dostignu'a ili shva'anja
koja djelomi,no ili u potpunosti odstupaju od dogmi, ili ih i jasno pobijaju, koje je pojedinac ranije
upoznao, njegova reakcija jeste napuštanje tih dogmi. Za razliku od toga vjerovanje u Konstantnu
zakonitost univerzalnog postojanja ne podrazumijeva religioznost, nego upravo ateizam u izvornom
obliku jer odri'e postojanje natprirodnog bi'a sa zasebnom sviješ'u i posebnim mo'ima.
Idolopoklonstvo
Idolopoklonstvom se definira svako stajalište da se suština Vjere, Saznanja i Spoznaje krije u
samo jednom idejnom ili materijalnom segmentu Univerzuma, na kojeg se prenose prerogativi
Boga i Vjere i kojima se klanja. Na primjer u kipovima, zgradama (tzv. bo-ji hramovi), izvjesnoj ideji,
danu ili prazniku, simbolu, pjesmi i sli,no. Samim tim idolopoklonstvom se ne mogu definirati
oblici umjetnosti. Idolopoklonstvom se danas mo-e smatrati i skoro najve'i dio duhovne muzike.
Idolopoklonstvo su i takozvani religiozni praznici, kojekakvi meteoriti kojima se klanjaju, kipovi, i
sl., za koje se ve-e samo supstanca bo-anskog ili religijsko posve'enog.
Predestinacija
Na,elno re,eno, ,ovjek je kova, svoje sudbine, ali ga zakonitosti oblikuju, usmjeravaju,
korigiraju i u skladu sa svojim htijenjima oblikuju u ve'oj ili manjoj mjeri. Ukratko re,eno, ljudska
aktivnost i sudbina je ograni,ena u apsolutnom smislu samo sa okvirom postojanja koji oblikuje
Konstantna zakonitost univerzalnog postojanja.
Grijeh
Ako je grijeh po,injen on ostaje, i nema toga ko ga mo-e izbrisati, jer njegove posljedice -ive
u postojanju i dok god -ive po,injeni grijeh postoji. Naravno dejstvo po,injenog grijeha se mo-e

nešto ne zna,i samo se zadovoljavati predo'enom formom ili se slijepo i nekriti,ki dr-ati nje, nego upravo
suprotno→otkrivati suštinu koja se krije iza predo,enog formalnog oblika. Pitati zašto, zbog ,ega i kako je temelj
vjerovanja.

57
ubla-iti, ili smanjiti ali fizi,ki je nemogu'e ih i ukloniti. Radi toga treba izbjegavati po,initi grijeh,
jer se on ne mo-e otplatiti nikakvim molitvama i darivanjima.
Smrt
Šta je najve'a tajna -ivota, to je njegov kraj, smrt jedne jedinke. Ona izaziva strah, strepnju,
a to je jedina neminovnost koja ,eka svaku -ivu'u jedinku. Svaka smrt ra*a nove -ivote, bez nje ne
bi bilo -ivota, i obrnuto ona je sastavni ciklus stalnog obnavljanja, u procesu "-ivota" -ivoga.
Da li postoji «drugi svijet» ,«nadzemaljska realnost» u kojoj vladaju neke druge zakonitosti u
odnosu na Univerzum
Mnoge pojave, situacije, doktrine, i pored mogu'ih opravdavanja i objašnjena za njih a koja
se mogu izvesti sa stanovišta realne i date situacije, ipak ,esto ostaju neobjašnjive sa sadašnjim
nivoom znanja ili su sa moralnog stanovišta vrlo upitna. Zbog prevazila-enja ovih nedoumica a i da
bi, u slu,aju neke dogme koja je upitna i sa moralnog i sa logi,kog stanovišta, ona mogla biti
provo*ena uz što manje protivljenja pa i otvorenog suprostavljanja, mnogi narodi i pojedinci su u
toku ,itave historije morali da ovakve ,isto svjetovne potrebe objašnjavaju nekim magijskim
zahtjevima i nadzemaljskim interesima koje su po svojoj suštini iznad bilo kakvih ovozemaljskih
potreba, razumskih shvatanja i dilema. Kao takve te magijske, nadzemaljske potrebe se moraju
bespogovorno izvršavati, bez postavljanja pitanja ili dovo*enja u sumnju, jer one se same po sebi
ne mogu objasniti bilo kakvim razumnim rješenjima niti su podlo-na svjesnom i logi,kom
shvatanju, jer ona su takva kakva su i moraju se izvršiti. Kao što vidimo jedna ,isto svjetovna
«ovozemaljska» potreba radi rješavanja nekih nedoumica, objašnjena nekih pojava koja još uvijek
nisu objašnjena sa nau,nog stanovišta ili prevazila-enja moralnih dilema, tra-i da bi mogla biti
primijenjena stvaranje nadzemaljskog, nekog drugog svijeta u kome vladaju neke druge zakonitosti,
koje ,ovjek ne mo-e i ne'e nikada mo'i spoznati niti mu je uop'e odre*eno da ih u potpunosti
shvati i spozna. Taj novi izmišljeni svijet postoji u stvari samo u religijskoj svijesti odre*ene
zajednice ili pojedinca i slu-i samo kao opravdanje za neke postupke ili za neke pojave u stvarnom
svijetu. I spomenuto shva'anje religije o neobjašnjivosti nadzemaljskih interesa i zahtjeva
ovozemaljskom logikom i zakonitostima postoje'eg Univerzuma nalazi se u samim osnovama na
kojima po,iva velika ve'ina religija. Ovo je jedan od najklasi,nijih primjera podvo*enja svjetovnih
potreba odre*enih zajednica ili pojedinaca pod religiozni plašt kako bi se one mogle provoditi uz
što je mogu'e manje otpora, postavljanja logi,kih i razumskih pitanja. Tako vidimo kako se jedna
svjetovna potreba objašnjiva sasvim prozai,nim i racionalnim razlozima pretvara u religioznu
potrebu koja je kao neobjašnjiva ovozemaljskom logikom-paradoks. Spomenutim paradoksom bi se
uostalom ujedno sprije,ilo i postavljanje nekih vrlo neugodnih pitanja ali bi sigurno olakšavalo i
savjest mnogih onih koji su obavljali te obredne ,ini, ili ih samo podsticali i odobravali ili se iz
raznoraznih razloga (neznanja, lijenosti, straha, fizi,ke ili psihi,ke nemogu'nosti, nemanja
vremena i sl.) nisu logi,ki upuštali u pokušaje. U suprotnom, krajnja konsekvenca bi moglo biti
potresanje ustaljene strukture na kojoj po,iva poredak i sistem mo'i i odnosa u odre*enoj
zajednici.
Zna,i religija se sastoji i u uvo*enju ili bolje re,eno izmišljanju novoga paralelnog, tzv.
natprirodnog svijeta koji raspola-e sa svojim zakonitostima na kojima je postavljen i po kojima
funkcionira i koji bi kao takav trebao biti nedoku,iv obi,nom ,ovjeku. Ali ,injenica je da jedino taj
svijet ,ovjek u bilo koje vrijeme svoga razvitka uspijevao u sklopu svojih religijskih dogmi mogao u
potpunosti doku,iti i objasniti, iz sasvim jednostavnog razloga jer ga je ,ovjek izmislio. Nasuprot
toga ,ovjek polagano sti,e spoznaju o stvarnom svijetu, Univerzumu, odnosno Postojanju te tako
dolazimo u kontradikciju, jer dok ,ovjek poznaje stvarno drugi svijet, koji bi kao trebao biti njemu

58
nedoku,iv, njemu su još uvijek nedoku,ive sve zakonitosti stvarnog Postojanja koji mu je doku,iv i
koji u stvarnosti jedini i postoji.
Naravno uvijek postoji opasnost da se uslijed odre*enih okolnosti dovede u pitanje i sama
religiozna potreba. Zbog toga dolazi do uobli,avanja svjetovne sankcije za sve one koji bi se usudili
da dovedu u pitanje religioznu potrebu. Tako bi polako nastajao za,arani krug ; ovozemaljska
potreba (za objašnjenjem pojave ili opravdanjem postupka⇒tra-i natprirodno objašnjene⇒opet
natprirodno objašnjene tra-i ovozemaljsku zaštitu. Na ovako postavljenoj podlozi se stvara
vremenom sve konzervativnija i autarhi,nija zajednica. Ukoliko se gore postavljeno pravilo usko i
apsolutno shva'a, propisuje i primjenjuje zajednica u kojoj se javila tako dogmatski postavljena
religijska svijest na'i se 'e u velikoj opasnosti zaustavljanja ili zna,ajnog usporavanja svoga
razvitka.
Zna,i ne postoji neki drugi, bo-anski svijet koji bi bio druga,ija realnost sa zasebnim
sistemom zakonitosti u odnosu na zakonitosti Postojanja (uklju,uju'i i Konstantnu zakonitost
univerzalnog postojanja) i na samo Postojanje. Druga,ije mišljenje, odnosno uvo*enje drugog
zamišljenog svijeta i njegovih zakonitosti, predstavlja najobi,niju kontradikciju, jer bi ono
podrazumijevalo da je nešto mogu'e da postoji i djeluje izvan zakonitosti Postojanja, a to je
jednostavno nemogu'e. Zna,i da tra-enjem objašnjena u natprirodnom izmišljenom svijetu za neke
prirodne pojave ili neke svjetovne postupke, a ne u jedino ispravnom putu koji se sastoji od
istra-ivanja, razmišljanja, logike, dokazivanja, saznavanja ili na osnovu deduktivne metode
(1.postavljanje zakonitosti 2. izvo*enje zakonitosti 3.otkrivanje pojave) je besmisleno.
I na kraju da se rezimira, ,ovjek je tako u nemogu'nosti da otkrije sve zakonitosti ni da
objasni sve prirodne pojave, u svrhu tih objašnjena, izmislio u svojoj mašti novi svijet za koji je
,ovjek stvorio i zakonitosti na kojima po,iva taj svijet i preko toga natprirodnog svijeta posredno
objašnjava neke zakonitosti stvarnog svijeta. U tome drugom svijetu je sve jasno za ,ovjeka iako on
njemu nije niti istinski niti aktivno pripadao. Tako je bar u svojoj svijesti ,ovjek našao bar
privremeno rješenje mnogih svojih nedoumica koja su se postavljala pred njega u toku razvitka
ljudske vrste. A onda je, na drugoj strani, na osnovu izmišljenih zakonitosti koje vladaju u tome
drugom natprirodnom svijetu, ,ovjek u okviru našeg Univerzuma formirao pravila koja preta,e u
postoje'i Univerzum. Ta pravila se manifestiraju u našem svijetu u obliku religijske dogme, obreda,
molitvi i magijskih rituala, propisivanja na,ina -ivota i ponašanja. I kao što smo dokazali tako su i
svi religijski obredi i propisi su djelo ljudi.
Obredi
U vjeri je va-na samo suština, a ne forma. Vjera se ,ini i do-ivljava stalno. Vjera je
kontinuirana i neprekinuta stvar. Dok se rade i najprostiji poslovi ljudi su na putu Vjere. Radi toga
su potpuno nepotrebni obredi, molitve, hodo,aš'a, postovi i sli,no. Potrebno je dolaziti do suštine
i kretati se na putu kontinuirane spoznaje. Voditi uzoran -ivot pun vrlina, raditi, truditi se,
razmišljati, spoznavati, saznavati, usavršavati se, biti odgovoran, pou,avati, stvarati i i'i stalno
dalje, dosezati novo i tragati za kona,nom Spoznajom. Nikakva molitva, obredi, vra*bine, magija,
misterije ili posve'enost dogmi ne mo-e zamijeniti ove gore navedene podvu'ene postulate, niti
mo-e poništiti po,injene grijehe ili u,injeno zlo. Svaki postupak, svaka kretnja ,ovjeka mora biti u
skladu sa Vjerom i gore navedenim podvu'enim postulatima.
Dogma o izbjegavanju la-nog straha od Boga.
Vlast religije se jednostavno posti-e, postizanjem atmosfere straha i masovnom psihozom,
koja se mo-e posti'i na razli,ite na,ine. Prvo sujevjerjem, a drugo instrumentalizacijom
mnogobrojnih ,uda. Ovo mo-e donijeti i zamašna nov,ana sredstva. Vjernikom nema pravo da se
naziva onaj koji ne zna u šta vjeruje, nego vjeruje ljudima, la-ima i gluposti. Potrebno je

59
napomenuti da svako iracionalno razmišljanje je zlo koje vodi samouništenju, samim tim se mnoge
sektaške, afektivne, misti,ke sekte, nekada prelaze'i i u opasne politi,ke pokrete mogu
okvalifikovati kao potencijalno opasne, jer zavode ljude, uništavaju njihov ratio i usmjeravaju ga u
pogrešnom pravcu. Osje'aj misterije treba izbjegavati, jer predstavlja primitivno stanje duha koje je
civilizirani ,ovjek prerastao.
Kozmogonija
Kako smo nastali, gdje je i šta je po,etak, ta se pitanja postavljaju ve' milenijumima, još od
vremena prve pojave ljudske svijesti. @injenica je da se dogmatska, bukvalna tuma,enja
kozmogonije ne mogu prihvatiti. U ustvari dogmati,ari koji uporno brane neodr-ivo, nasilno
odr-avaju nekakav sukob sa naukom. Ali danas se mora prihvatiti da su dinosaurusi postojali, i
najva-nija ,injenica da je ,ovjek nastao od nekih vrsta primata dugim razvojnim procesom. Ali
upravo ovaj proces, uvjetno ga nazovimo teorijom evolucije, najviše govori o postojanju tih op'ih
nepromjenjivih zakonitosti. Jer se samo tako precizno izvedeni proces koji je od jednostavnih
oblika mikroorganizama, ili još od nekih prelaznih oblika iz neorganskog svijeta u organski svijet,
vodio do ,ovjeka, vrste koja je sposobna da sa istim tim mikroorganizmima, virusima pa i
alkoholom manipulira mo-e smatrati posljedicom djelovanja zakonitosti Postojanja. Ništa se ne
mo-e sa tim mjeriti, nikakvo ,udo koje naša svijest u sadašnjem obliku mo-e zamisliti, nemjerljivo
ve'e od svih ,uda koje nam dogme predstavljaju o postanku svijeta i -ivota. Samo su takve
zakonitosti (uklju,uju'i i Konstantnu zakonitost univerzalnog postojanja) mogle voditi primitivne
primate da si*u na zemlju, da po,nu misliti i kreativno stvarati, da izgrade civilizaciju i otisnu se u
nepregledne daljine kozmosa. Van tih zakonitosti koje se stalno odvijaju prema naprijed, nikada
prema nazad ništa ne postoji, pa je i razumljivo da se i ,itavo Postojanje, uklju,uju'i i sam -ivot
kre'u prema naprijed prema ostvarenju Cilja. Vjerovanje u ono što se daje mitom, fantazijama i
historijskom tradicijom je pogrešno, a posebno je besmisleno tvrditi da je ,itavo stvaranje nastalo
za samo par dana. Pa zar nema vee'g i epohalnijeg djela i ,uda od razvitka koje ve' postoji
milijardama godina.
Sredstva ostvarenja Vjere
1. Odstupanje od bilo kakvog bavljenja doktrinom i od svakog formalnog rituala, obreda ili
religioznih misterija.
2. Bogoslu-enje treba osloboditi od svakog vanjskog i materijalnog rituala (obreda, misterija),
radi toga da bi unutrašnji vjerski do-ivljaj bio koliko je mogu'e dublje vezan uz osobu
vjernika, svakog trenutka i na svakom mjestu.
3. Do-ivljavanje Vjere i kretanje po njenoj stazi ne mo-e biti ograni,eno na neko osobito
vrijeme, neko osobito mjesto, na sve,anosti i posrednike.
4. Dobar je vjernik onaj koji se dr-i kreativnosti, preduzimljivosti, moralnosti, poštenja, ,asti,
ponosa, ,ovjekoljublja, marljivosti, istrajnosti, upornosti, unutrašnjoj snazi, umije'u,
zdravoj ambiciji, štedljivosti, jednostavnosti, porodi,ne discipline.
Svrha postojanja Vjere
Suština Vjere jeste njeno stalno dogra*ivanje kako bi jednog dana ,ovje,anstvo bilo
sposobno da doku'i i ovlada Spoznajom. Zna,i sve dok se ne do*e do toga stalnim napretkom i
usavršavanjem ne postoji sistem dogmi koji 'e jednom za svagda odgovoriti na to pitanje. Ovo je
mukotrpan i te-ak zadatak, ali treba vjerovati da 'e jednog dana biti ostvaren.
Ko su neprijatelji Vjere
Prvi i najopasniji neprijatelji su oni koji su izdali temeljne vrijednosti radi nekakvih
religioznih ideologija. Zatim dolaze oni koji zloupotrebljavaju religiju u dnevnopoliti,ke svrhe i
me*usobna razra,unavanja. Potom oni koji se ne pridr-avaju humanih zakona.

60
Kako do'i do sistema u Vjeri?
Pošto Vjera nije ideološka dogma, nego i duhovna i filozofska i eti,ka misao ,ovjeka, samim
tim je nepotrebna posebna zajednica u smislu uspostave njene infrastrukture i njenog egzistiranje
kao neke profesionalne organizacije koja brine o obredima, molitvama i sl. Historijska praksa je
pokazala da su ove institucije u današnje vrijeme izgubile svoju svrhu i pretvorile se u ideološko-
politi,ke zajednice i grupacije. A pošto Vjera nije odvojena od svjetovnog -ivota, u smislu nekog
posebnog duhovnog etniteta, nego zajedno sa njim ,ini jednu nerazrušivu cjelinu, Vjera ne mo-e
štititi interese samo posebne grupe ljudi, nego kompletnog ,ovje,anstva. U principu, svaki ,ovjek
treba da se pridr-ava Vjere, da aktivno i individualno i u grupi, ve' kako mu više odgovara i kako
mu govori njegova savjest, u,estvuje u njenoj spoznaji. Ali kako bi se ta Spoznaja olakšala, postoji i
poseban sloj stanovništva koji bi se profesionalno bavio ovom pomo'i, najviše u vidu nastave u
školama i sli,nim institucijama. Oni nisu sve'enstvo, ni neka duhovna kasta, nego
najjednostavnije re,eno profesori ili nastavnici koji bi bili obrazovani na isti na,in kao i ostala
zanimanja. U svrhu toga otvorila bi se visokoškolska ustanova "vjersko-eti,ko-filozofska" ili sa
nekim drugim imenom gdje bi se primarno studirale teološke, filozofske i historijske i sl. nauke, a
koje bi doprinosile daljoj i sadr-ajnijoj ljudskoj potrebi da na bazi duhovnosti, filozofije i etike
pronikne u tajne svoga postojanja. Na toj instituciji koja bi bila središte ,itavog vjerskog -ivota
prou,avao bi se razvoj ideje o Bogu od pamtivijeka do danas, a sve u cilju da se pribli-imo kona,noj
Spoznaji. Sva razli,ita vjerska, religiozna i filozofska shva'anja bez nametanja samo jedne i bez
ikakve isklju,ivosti, u slobodnoj razmjeni ideja i dubinskom istra-ivanju na svim poljima razvijala
bi se pozitivna svijest kod pojedinca. a sve sa ciljem istinske Spoznaje. Pristup u tu instituciju je
otvoren svim ljudima, bez ikakve diskriminacije na isti na,in kao i u ostalim visokoškolskim
ustanovama. Samo oni koji su završili ovaj stepen obrazovanja ili imaju adekvatno znanje mogu
predavati u javim školama, dok bi se drugi sadr-aji tzv. "vjeronauka" izbacila iz javnih obrazovnih
institucija, jer nju predaju nekompetentni pojedinci koje šalju isto tako nekompetentne religijske
zajednice a i gradivo koje predaju je neodgovaraju'e, dogmatsko i nerazumljivo. Umjesto tzv.
vjeronauke uvodi se obavezni predmet «Historija, etika, filozofija i suština vjera». Da bi se oja,ala
ova institucija treba forsirati da oni pojedinci koji su dosada bili visokoobrazovani, a i imaju veliko
znanje u teološkim i filozofskim pitanjima a bez obzira kojoj su religijskoj zajednici pripadali pre*u
u ovu visokoobrazovanu instituciju. Svaka humana zajednica odre*uje da li je njoj ta institucija
univerzitetskog karaktera potrebna.
Sami gra*ani mogu ako -ele, da formiraju posebne kru-oke ili ad-hok komitete, neke vrste
zajednica vjernika koji bi raspravljali o Vjeri, u kojoj bi se birao predsjedavaju'i ali bi on bio samo
primus inter pares. U zajednice vjernika bi bio otvoren pristup i odlazak svim gra*anima bez ikakve
diskriminacije. Ali one su samo neformalne skupine i nisu nikakva posebna institucija. Svi vjernici
su u okviru zajednice ravnopravni, imaju pravo na svoje mišljenje, slobodu savjesti, rad i
aktivnosti. Svake godine vjernici u okviru zajednice biraju i predsjedavaju'eg zajednice.
Predsjedavaju'i nije profesionalna du-nost. Predsjedavaju'i mora posjedovati kvalitete kako bi
obavljao ,ast predsjedavaju'eg.-li,ne, mora biti obrazovan, iskusan, moralno besprijekoran i
sposoban. Sve zajednice vjernika su nezavisne jedna od druge i organizirane su na prostornoj ili
interesnoj osnovi. One su me*u sobom solidarne i obavezne su da poma-u sve svoje vjernike. U
zajednicama vjernika ne postoji totalitarno dogmatsko mišljenja ili pridr-avanje nekoj apsolutnoj
istini i dogmi. U njima vlada demokratski duh i niko nema pravo da drugome uskra'uje pravo na
izra-avanje li,nog mišljenja o pitanjima Saznanja i Spoznaje bez obzira kakvo ono bilo i sa kojih
pozicija se polazilo i kakvi se argumenti uzimali, jer rasprava i razmjena mišljenja je najbolji alat za
ovo pitanje.

61
 Sve'enstvo kao profesionalni i posebni stale- u ovim zajednicama ne postoji.
" Dušobri-nici"-paraziti
Humana zajednica mo-e funkcionirati samo ukoliko su u njoj uskla*eni odnosi izme*u
sastavnih dijelova zajednice. Ukoliko svi sastavni dijelovi pridonose op'em napretku zajednice
takvo društvo mo-e napredovati. Ali nekada se desi da odre*ene grupacije unutar izvjesne
zajednice zastrane. Takvo zastranjivanje mo-e imati više razli,itih oblika, vanjskih formi i uzroka,
na kojima se ovom prilikom ne'emo du-e zadr-avati. Strukture koje su zastranile su napustile
svoju izvornu funkciju zbog koje su nastale, ili je ta njihova funkcija u novoj konstelaciji odnosa
postala izlišna, a one su se pokazale nesposobne da izvrše unutrašnju transformaciju i da se
prilagode novom vremenu. Takvim svojim stavom, izazivaju, namjerno ili slu,ajno frustracije i
podjele unutar zajednice u kojoj postoje. Time postaju te-ak uteg oko vrata zajednice, usporavaju'i
njen razvitak. U slu,ajevima kada su te strukture duboko srasle u tkivo one se u takvim uvjetima
pretvaraju u zlo'udni tumor, koji na kraju mo-e donijeti i smrt organizmu, tj. zajednici. Još ve'u
opasnost, pravu rak-ranu te strukture i grupacije predstavljaju za onu ideju koju bi trebalo da
zastupaju. One je sistematski dikreditiraju, razgra*uju, zamjenjuju'i je ideologijom koja nastaje kao
produkt zastranjivanja, i osnovica je njihovih aktivnosti. Ta ideologija je i u teorijskom i u
prakti,nom vidu sušta suprotnost izvornoj ideji, njen najve'i neprijatelj i sluga zla, jer je smatra
suparnicom u borbi za ljudske duše. U našem slu,aju, na podru,ju jugoisto,ne Evrope, ta struktura
je sve'enstvo institucionaliziranih religijskih zajednica, iako ima ,asnih izuzetaka, ali u velikoj
manjini koji se nisu kompromitirali, pa i vode borbu protiv zla i nisu prihvatili ideologiju
fundamentalizma.
To sve'enstvo ( hod-e i popovi) je davno izgubilo svoju ulogu. Razloge svoga postojanja ono
odre*uje time da ustvari "slu-i" Bogu, ,ime eksplicitno tvrde da ostala zanimanja ne slu-e Bogu,
kao i ljudi koji se njima bave. Sve'enstvo je dosta brojna, dobro organizirana struktura unutar naše
humane zajednice. Taj stale- stanovništva je na-alost dosta utjecajan.

Šta im je cilj?
Jednostavno da stvore takve uvjete u društvu da mogu da postoje kao klasa ili kasta sli,no kasti
Brahmana u Indiji, koja 'e imati vlast, najve'i utjecaj na svijest stanovništva ,iji 'e oni biti pastiri.
Zar pojmovi pastiri koje upotrebljavaju za sebe i stado koje se odnosi na narod ne govori dovoljno o
njihovom karakteru. U tako ure*enom društvu oni bi kontrolirali sva finansijska i poslovna
kretanja, bili bi najve'i vlasnik nekretnina i najbogatiji dio zajednice. U svojim rukama bi imali
sudove i donosili bi zakone na osnovi njihove ideologije i volje. Odre*ivali bi norme ponašanja i
sisteme vrijednosti, upravljali bi našim privatnim -ivotima, dušama ali i tijelima. Op'e je poznata
nemoralnost i nastranost koja se zna izroditi u takvim degeneriranim strukturama. Funkcionirali bi
kao zatvorena, skoro dinasti,kim i familijarnim vezama povezana struktura, zavjereni,kog tipa.
Dok propagiraju asketizam, pokoravanje na drugoj strani su primjer hedonizma.

Šta najviše vole raditi?
Petljati se u politiku i strana,ke borbe, tu su kao riba u vodi. Kada otpo,ne izborna kampanja,
najbolje se mo-e vidjeti njihovo umije'e. Politi,ki marketing nijedne politi,ke stranke nije tako
sposoban kao što je njihova struktura.

Od ,ega oni -ive?
Od svoga rada sigurno ne. Uive od donacija, javnih prihoda (dotacije iz bu*eta), dobrovoljnih
priloga stanovništva, bogate se na pogrebima i slu-e'i se sujevjerjem. A ima i onih koji su se
otisnuli u vode privatnog biznisa, (otvaraju benzinske pumpe, sijeku javnu šumu, bave se
trgovinom i sl.)

Šta su njihova sredstva borbe?

62
La- je me*u njima postala toliko poslovi,na, da je prihva'ena kao normalna stvar, Drugo sredstvo
je nedovoljna prosvje'enost stanovništva, kako bi ga lakše dr-ali pod kontrolom. Nauka se
degradira i zamjenjuje njihovom ideologijom. Tre'e sredstvo je postojanje nekih parareligioznih
skupina koje imaju ekstremne stavove.
Kratka skica Abrahamizma
Veliki dio ,ovje,anstva prebiva u zajednicama kojima dominira u religioznom smislu
Abrahamizam (po svome mitskom osniva,u Abrahamu/Avramu/Ibrahimu), odnosno neki od
njegovih vidova. Abrahamizam ili abrahamska religioznost je specifi,na idejna pojava koja postoji i
djeluje ve' izra-ajniji period u okviru ljudskog povijesnog razvitka. Uslijed višemilenijumskog
razvitka, pojedini elementi te religioznosti su se modificirali ili nadogra*ivali, najviše uslijed
odre*enih historijskih okolnosti i zahtjeva (u okvirima zakonitosti historijskog procesa), stvaraju'i
specifi,ne vidove njenog izra-aja. I pored toga, ,injenica je da je temeljna ideologija abrahamske
religioznosti ostala ista u svim njenim vidovima ispoljavanja. Danas se Abrahamizam uglavnom
manifestira u okviru tri svoja ogranka (judaizam, krš,anstvo i islam). Svaki od tih ogranaka dalje se
i sam nastavlja granati (kabala, rimokatolicizam, pravoslavlje, protestantizam, sunizam, šiizam), a
onda se i te grane nastavljaju granati. A postoji i ,itavo šarenilo prelaznih i samostojnih oblika kao
što su npr. Druzi, Jehovini sljedbenici i sl.
Abrahamizam je nastao u okviru narodnosne zajednice Hebreja i mo-e se re'i da je njegova
temeljna ideologija ustvari bazirana na hebrejskoj mitologiji i tradiciji. Hebreji su dio velike jezi,ne
i etni,ke zajednice Semita koji su naseljavali veliki dio Bliskog i Prednjeg Istoka, tako da njihova
mitologija u odre*enoj mjeri baštini i tu zajedni,ku semitsku crtu. Sude'i po historijskoj izvornoj
gra*i, Hebreji nisu imali neko posebno zna,enje u op'ekulturnom razvitku civilizacija Egipta,
Mesopotamije, Levanta, Male Azije i Srednje Azije. Radi te svoje periferne pozicije u odnosu na te
velike civilizacije, u oblikovanju hebrejske mitologije pa i njihove historije iznimno veliki utjecaj su
imale znatno naprednije kulture i politi,ki sustavi Mesopotamije i Egipta. U onim odjeljcima
hebrejske mitologije koji se odnose na najranija razdoblja domiraju elementi na,elno preuzeti
(kasnije djelomi,no modificirani) iz religije, kulture pa i historije sumersko – babilonskog svijeta
(npr. mit o postanku svijeta, mit o potopu, po,etak -ivota Abrahama). Nakon te mesopotamske
faze, prelazi se na doprinos egipatske civilizacije i dr-ave (mit o Josipu/Jusufu, mit o Mojsiju). Te
dvije faze povezuje mitološka li,nost pod imenom Abraham (Avram, Ibrahim), koji je po mitologiji
patrijarh ne samo Hebreja (Jevreja, Judejaca, Izraelaca), nego i mnogih drugih semitskih
narodnosnih zajednica (uklju,uju'i i Arape). Iz hebrejske mitologije (što su preuzele sve dogme
analizirane religioznosti) proizlazi da je Abraham ustvari taj pravi tvorac ovog oblika religiozne
svijesti. Po drugim podacima koje nude dogmatike abrahamske religioznosti ovaj patrijarh je
ustvari bio poglavica jednog vrlo malog pastirskog plemena koje se kretalo izme*u Mesopotamije i
tadašnjeg Kaanana (današnji Izrael i Palestina), potpuno bezna,ajnog aktera u tadašnjim politi,kim
i kulturoškim zbivanjima. Potrebno je naglasiti da ne postoji niti jedan historijski podatak, izuzev
mitologije i religiozne dogmatike, da je Abraham uop'e postojao. Vrlo je mogu'e da je rije, o
izmišljenoj li,nosti, koja je oblikovana prilikom zaokru-ivanja judaizma od strane sve,enika i pisaca
starozavjetnih spisa. Mogu'e je da je inspiracija za njegovo „stvaranje“ bilo postojanje jednog od
hebrejskih ili semitskih pastirskih plemena koje je nosilo ime Abraham (u razli,itim formama).
Nakon brutalnog (po starozavjetnim spisima) osvajanja Kaanana i uništavanja njegove
razvijene kulture, hebrejska plemena koja su došla iz sirijsko – mesopotamijske pustinje (mo-da
izvorno i sa Arabljanskog poluotoka) su se postupno oblikovala i kulturološki (podrazumijevaju'i i
politi,ki, sociološki i religiozni aspekt). Tako su ona u toku jednog duga,kog razvojnog puta razvili
jednu specifi,nu (u odnosu na okolne narode i zemlje) religioznu svijest. Iz judaizma, koji je imao

63
eksluzivisti,ku narav, proizašlo je krš'anstvo koje ima internacionalisti,ke pretenzije. Iz krš'anstva
se opet razvio islam sa isto internacionalisti,kom prirodom razvitka. Kao što je re,eno, bez obzira
da li je rije, o rimokatoli,koj ili sunitsko-hanefijskog ili luteranskoj dogmi ili nekoj drugoj od
mnogih abrahamskih dogmi, temeljne odrednice Abrahamizma su iste ili bar sli,ne. Sve se
formalno pozivaju na monoteizam i uzimaju sebi za eksluzivno pravo da tvrde da su jedine
monoteisti,ke religije, ,ak da su i tvorci monoteizma. Time pokušavaju stvoriti uvjerenje o svojoj
naprednosti, pa i superiornosti nad ostalim vidovima religioznosti koji se apriori proglašavaju
politeisti,kim bezbo-ni,kim, paganskim ili poganskim. A ako nekoga proglasiti poganinom ili
bezbo-nikom, onda i njegovu kulturu smatrate poganskom i bezbo-ni,kom. A posebno mjesto
zauzima odnos prema ateistima, agnosticima, deistima, gnosticima ili onima ravnodušnim prema
vjeri i religiji. Njih najglasniji eksponenti Abrahamizma tretiraju kao izop'enike, parije. Me*utim,
stvari sa Abrahamizmom i njegovim navodnim monoteizmom stvari stoje sasvim druga,ije.
Abrahamizam je samo formalno monoteisti,ki, jer u svim njegovim dogmama postoji vjerovanje u
,itav niz polubo-anstava ili malih bo-anstava (tzv. duhovnih bi'a) koja figuriraju izme*u Boga i
,ovjeka i sadašnjeg svijeta i imaju nadnaravne mo,i. Po abrahamskih dogmama ti raznorani
an*eli/meleci, *avoli, d-ini, sveci, itd... formalno nisu bogovi, me*utim po svojoj suštini su oni
upravo to...bi,a sa odre*enim bo-anskim mo'ima. A o pitanju sina Bo-jeg je nepotrebno trošiti
rije,i. Zanimljiv je i primjer glasnika Bo-jeg, an*ela Gabriela (Jibrail) koji neodoljivo podsje'a na
Hermesa, glasnika Olimpskih bogova. Tako prakti,no u abrahamisti,kim vjerovanjima ne postoji
samo jedan Theos, nego ,itav niz još manjih theosa sa slabijom bo-anskom mo'i, ali ipak sa
kakvim-takvim posjedovanjem bo-anske mo'i koji su po abrahamskih religioznim dogmama
subordinirani vrhovnom Theosu. Tako je u osnovi propovijedana i odr-avana abrahamska
religioznost sli,na u nekom pogledu sa npr. Olimpskim pantheonom (gdje su ostali bogovi i mnoga
druga bo-anska bi'a subordinirani Zeusu). Sve je ovo u oštrom proturje,ju sa idejom o jednoj
nedjeljivoj i nepromjenjivoj bo-anskoj supstanci, jer tako u miljeu abrahamske religioznosti postoji
,itav niz drugih navodno tzv. duhovnih bi'a. To jasno ukazuje da je Abrahamizam u svojoj suštini
politeisti,ka religioznost. Pojedine gr,ke filozofske škole su imale mnogo ,istiju i precizniju viziju
monoteizma, kao npr. neoplatonizam i stoicizam. Sli,an odnos se primjenjuje i na idolopoklonstvo.
Na,elno i formalno sve abrahamske dogme su zastupnici protu-idolopoklonstva, me*utim suština
je da one ne samo imaju i elemente idolopoklonstva, nego ga i promoviraju. Najbolji primjer su
obo-avanje crnog kamena – meteorita, davanje bo-anskog odre*enim predmetima (kao npr. svete
knjige), ostaci pojedinih ljudi, tzv. posve'ena mjesta (uklju,uju'i i zgrade) i naravno svugdje
prisutna simbolika. Abrahamizam nije ni tvorac monoteizma. Najstariji do danas poznati trag
monoteizma je vjerska reforma faraona Aknatona (Amenofis IV. vl. cc 1351 – 1334 god. p. n. e.) koji
je pokušao u Egiptu etablirati univerzalni kult u jednog Boga, pod nazivom Aton.
Izvorno se razvivši u zajednici koja se nalazila na periferiji tadašnjih civilizacija, unutar
specifi,nih uvjeta i prilagodivši se samo za jedan narod, Abrahamizam je još u svojim ranim fazama
oblikovao neke svoje osobenosti koje su mu ostale karakteristika sve do današnjih dana.
1. Abrahamska religioznost sebe vidi kao apsolutnu ideju, Bo-iju rije,, kona,nu Istinu i
Spoznaju. Samim tim potpuno zatvara vrata za bilo kakvu diskusiju o tim pitanjima i
prakti,no se konzervira.
2. Abrahamska religioznost svoje postojanje pokušava o,itovati u svim sferama ljudskog
bivstvovanja. Time prili,no ograni,ava slobodu pojedinca jer mu zadaje jedan prili,no ,vrst i
uzak okvir, unutar kojeg je samo mogu'e se kretati. U suprotnom postaje se bezbo-nik,
heretik, neprijatelj.... onaj koga treba eliminirati (ukoliko naravno imate mogu'nosti za to)
ili bar trpiti (ali ne i uva-avati i priznavati).

64
 3. Svojim tvr*enjem da pola-e pravo na apsolutnu Istinu i Spoznaju (koju u svojim dogmama
objašnjava do u najmanji detalj) abrahamska religioznost kreira dogmatsku svijest i na,in
razmišljanja.
4. Zbog postojanja dogmatske svijesti koja zadire i petlja se u prili,no dosta sfera ljudskog
bivstvovanja i nepostojanja uzajamnog uva-avanja i razumijevanja dolazi do ,estih raskola.
Zato ne treba da ,udi postojanje iznimno velikog broja abrahamskih dogmi ,iji su
predstavnici (sve'enici) i obi,ni vjernici po pravilu u me*usobnim sukobima. Takva
situacija ne postoji u budizmu, hinduizmu ili konfu,ijanizmu.
5. Apsolutisti,ka narav kao i odnos pravovjerni – krivovjerni uvijek name'u potrebu da se
pojedine dogme podrede ili eliminiraju od strane drugih dogmi.
6. Zbog polaganja prava na kona,nu Istinu i Spoznaju znanstveno – tehnološki napredak se
promatra vrlo sumnji,avo, pa i neprijateljski, od strane eksponenata i zastupnika
Abrahamizma. Tako se usporava progres ljudske vrste. Uništenje Aleksandrijskih središta
u,enosti, što je bio zlo,in bez presedana, desio se upravo u vrijeme najsna-nijeg zamaha
abrahamizma.
7. Iznimno insistiranje na formi, a ne na suštini. Za abrahamsku religioznost je forma ,ak
bitnija od suštine, posebno onda kada postane o,ito da je suština dogme opovrgnuta
posebno od strane znanosti.
8. Potpuno nerazumijevanje za na,ela eklekticizma, što kreira ,itave zajednice nesposobne za
kretanje u uvjetima nepostojanja zacrtane dogme.
9. Promoviranje prozelitizma, koje mo-e imati i nasilnu karakteristiku ili obi,no misionarstvo
(koje se manifestira i agresivnim ubje*ivanjem). Prozelitizam je ipak uglavnom svojstven
krš'anstvu i islamu zbog njihovih internacionalnih sklonosti.
10. Zasnivanje odanosti svojim dogmama na dva elementa : strahu i obe,anoj nagradi. Pojedine
abrahamske dogme uvode i element kolektivne krivice zbog izmišljenog prvobitnog grijeha,
dok pojedine dogme odnos Bog – ,ovjek tuma'e na na,elima ropstva (,ime su-avaju slobodu
savjesti i svijesti) i promoviranju fatalizma. Zna,i ra,una se na prozai,ne ljudske osje'aje, i
uglavnom ograni,avanju snage racionalnog. A racionalno i kreativno mišljenje su upravo
stvorili ljudsko bi'e, prili,no ga udaljivši od ostatka -ivotinjskog svijeta.
11. Ukoliko imaju mogu'nosti abrahamisti,ke dogme 'e uništiti sve druga,ije od sebe, što je
posebno opasno po eklektisti,ka društva. Zbog svoje uro*ene netolerancije i nemogu,nosti
da postanu tolerantne abrahamske dogme takva društva smatraju iznimno opasnim, pa i
neprijateljskim.
Zbog tih svojih karakteristika, od IV. st. n. e. Abrahamizam se uspio nametnuti zapadnom
dijelu Euroazije i sjevernoj Africi, potpuno ugušivši eklekticizam* gr,ko – rimske (mediteranske)
civilizacije. Ustvari, zbog svoje prostodušne i jednostavne religiozne misli, koja u sebe apsorbira
raznorazne praznovjerice i sujevjerja, mnogo je bio pristupa,niji obi,nim ljudima, za razliku od
gr,ko – rimske filozofije. I u narednih 17. stolje'a ljudska krv se stalno prolijeva radi me*usobne
borbe eksponenata i podr-avalaca razli,itih abrahamskih dogmi. Stolje'a su bila potrebna (od
renesanse i humanizma pa sve do racionalizma i prosvjetiteljstva) da se po,nu razbijati okovi koje
je oko naše svijesti i našeg stvaralaštva postavila abrahamska religioznost. Abrahamska religioznost
je nekada u historiji i imala smisla i svoju povijesnu ulogu. Me*utim, u suvremeno doba sa kraja
XX. st. i po,etka XXI. st. njena povijesna uloga je prestala i samim tim je njeno dalje postojanje
izlišno. I ta ,injenica je jedan od razloga nastanka religijskog fundamentalizma.

65
 *Eklekticizam je filozofski pristup koji se ne dr-i ni jedne rigidne dogme ve' stvara višestruke
teorije kako bi stekao uvid u fenomen, ili primjenjuje samo odre*ene teorije u odre*enim
slu,ajevima. Pojam poti,e od gr,ke rije,i Eklektikos, birati najbolje.

Vjera-vje,ni isti pravac ljudskog kretanja

Zamislimo jednu ,isto hipoteti,ku situaciju, da se kojim slu,ajem na*u na jednom mjestu
Gautama Sidarta Buda, Konfu,ije, Platon, Lao-ce, Aristotel, Zenon, Isus, Muhamed, Luter, Spinoza,
Dekart, Njutn, Ajnštajn, i mnogi drugi veliki mislioci i nau,nici. Da li bi se oni sva*ali kao što danas
rade ljudi koji se kunu da su njihovi «sljedbenici». Ne, to sigurno ne bi radili, naprotiv oni bi
sigurno bili vrlo sretni što su se me*usobno upoznali, i nastavili bi zajedni,ki raditi na ostvarivanju
jednog cilja,- usmjeravanju kretanja ljudske vrste na stazi Saznavanja i Spoznavanja. Pa zašto onda
danas ljudi se krve i uništavaju?. Iz jednostavnog razloga što su pod utjecajem dekadencije,
licemjerja i zadovoljavanja svojih sebi,nih instikata, što su podigli izme*u sebe zidove mr-nje,
grijeha i osvete i jer su zbog svoga slabog karaktera podlegli uticaju zla. A mnoge religijske
institucije i nadalje i same dodatno produciraju kreiranje tih zidova. Pogotovu danas je postala
praksa da pojedinac prilago*ava religiju i vjeru i njihova tuma,enja sebi i svojim trenutnim
interesima, a ne da se on prilago*ava njima.

66
PLATFORMA ZA ODNOS PREMA INSTITUCIONALIZOVANIM RELIGIJSKIM ZAJEDNICAMA (IRZ)

@ETIRI ZAKONA

I. Zakon o slobodi poimanja, izra-avanja, savjesti i mišljenja o

Vjeri i odnosu prema njoj. Ovim zakonom se kona,no ukida
monopol dogmatskih tzv. «tradicionalnih» religijskih zajednica
nad gra*anima i omogu,ava im se po ovom pitanju njihova
sloboda savjesti. Zakonom se kriminalizira svako prisiljavanje
gra*anina na neku religijsku dogmu. Zakon zajam,uje punu
slobodu svakog gra*anina u svome putu spoznaje Vjere i Boga,
kao i na izra-avanje te spoznaje bez ikakvih sankcija.
Monopolski polo-aj ni u jednom segmentu -ivota zajednice
nema više nijedna religijska dogma ili institucija povezana sa
njom kao njen predstavnik. Ovim zakonom se briga o slobodi
spoznaje, savjesti i izra-avanja Vjere proglašava javnim, op'im
interesom. Zakonom se regulira i osnivanje posebne javne
nau,no – obrazovne institucije visokoškolskog, univerzitetskog
karaktera koji bi se bavio poimanjima ljudske vjere i tzv.
«duhovnog»
-ivota. Stvaranje visokog u,ilišta za obrazovanje po pitanjima
Vjere u Boga (nau,no-nastavni,ki smjer) obra*uje sve vezano za
vjeru (religije, historija duhovnosti, filozofija, op'aduhovnost,
dogmatika, racionalizam i sl.), koji bi proizvodio kadar koji bi
zamijenio dosadašnju sve'eni,ku kastu.
II. Zakon o svršetku monopola tzv. tradicionalnih religijskih
zajednica i njihovih dogmi. Ovih zakonom se preciziraju na,ini
eliminacije monopola. Prvo se izbacuje dosadašnja vjeronauka
iz školskog sistema. Umjesto nje se uvodi predmet edukacije iz
vjerskih pitanja u op'em smislu koju mogu izvoditi samo
nastavnici propisanog nivoa obrazovanja (završen stepen-nivo
visokog u,ilišta za obrazovanje po pitanjima Vjere u Boga ili
posjedovanje adekvatnog znanja). Ukida se zvani,no
praznovanje praznika tzv. tradicionalnih zajednica. Iz javnih
institucija i medija se uklanja monopolski odnos ovih
zajednica. One se u potpunosti u pravima i obavezama
izjedna,avaju sa drugim religijskim zajednicama ili
zajednicama vjernika. Eliminira se utjecaj tradicionalnih
religija na politi,ki -ivot, pa i uop'e društveni -ivot ,itave
zajednice. Istovremeno se njima garantira nezavisnost u
odnosu na javne strukture zajednice. Iz naziva svih religijskih
zajednica ukloniti naziv vjerski, jer je Vjera jedna i ni jedna
zajednica nema pravo da taj naziv eksluzivisti,ki prisvaja. Iz
naziva se moraju ukloniti i etni,ke, nacionalne, plemenske,
regionalne odrednice. Sve religijske zajednice (uklju,uju'i i
tradicionalne) se moraju ponovo zakonski registrovati, zna,i

67
 formirati nove zajednice potrebno vlastima dostaviti jasan
program i plan aktivnosti, duhovnu osnovu i sl. Uvo*enje
pravila o propovijedanju na jeziku koji je razumljiv
stanovništvu. Svaka religijska zajednica mora garantirati
slobodu savjesti, spoznaje i izra-avanja. Nijedna religijska
zajednica ne potpisuje sa javnim strukturama nikakav ugovor.
Pokušaj stvaranja «dr-ave» u «dr-avi» preko
institucionaliziranih religijskih zajednica je nezakonit.
Monopol se ukida kako bi se garantirala ravnopravnost svih
u,esnika u procesu spoznaje, i kako niko i nijedna dogma ne bi
imali prednost. Istovremeno se tako pojedinac osloba*a stega
dogmi nametnutih ,inom njegovog ro*enja, a ne ostvarenih
sopstvenih spoznaja.
III. Posebno pitanje u sklopu ovoga problema predstavlja status
imovine takozvanih tradicionalnih “religijskih zajednica”.
Pitanje imovine tradicionalnih religijskih zajednica regulisati
'e se novim zakonom. Neshvatljivo je da pojedine grupe
gra*ana uzurpiraju ogromnu imovinu ,esto neprocjenjivog
duhovnog i kulturno-historijskog bogatstva i zna,aja. @injenica
je da je u stvaranju te imovine u,estvovao ve'i dio gra*anstva,
a da se njome koristi samo jedan uski krug ljudi, jedna
izolovana oligarhija odvojena i od Vjere i Boga i od naroda i
posve'ena samo sebi. Religiozni objekti tradicionalnih
religioznih zajednica, odnosno imovina i kompleksi u
vlasništvu tzv. religioznih zajednica nastali su u svrhu javnog
interesa, jer je tako u datom historijskom trenutku i
odgovaralo. Vremenom se ta narodna imovina zloupotrebila i
prakti,no prisvojila od malih uskih, zatvorenih klika, koje su
zanemarile ,injenicu da su i oni javni slu-benici i da je imovina
koja koriste javna, op'enarodno vlasništvo,u jednom
historijskom razdoblju. Ali na-alost te klike su ,esto koristile
tu imovinu u svrhu zadovoljavanja svojih politi,kih i drugih
potpuno svjetovnih interesa, materijalnih i finansijskih
interesa ili nekih drugih interesa. Ako je Bog svugdje, sve ,uje
vidi, sve zna, i sve je njegovo, kakav je onda status te tzv.
imovine tradicionalnih religijskih zajednica ,ije je postojanje u
novim historijskim uslovima izlišno, ako ne ,injenica da je ona
narodno vlasništvo. Da bi se spije,ila dalja zloupotreba
op'egra*anske imovine i ispravke nepravde imovina
“religijskih zajednica” 'e biti izuzeta i vra'ena onome ,ije je
stvarno vlasništvo, gra*anima. Imovina 'e biti data pod
privremeni nadzor odgovaraju'e institucije koja 'e raspolagati
sa njom ne du-e od godinu dana. Poslije toga ta imovina 'e se
dodijeliti primarno zajednicama vjernika, zatim ostalim
društvenim zajednicama, pojedinim gra*anima, privrednim
organizacijama. Jedino se imovina kulturno-historijskog,

68
 visokog duhovnog i arhivska gra*a visokog zna,enja ne mo-e
podijeliti pojedinim gra*anima ili privrednim organizacijama,
nego nad njima preuzimaju brigu javne institucije. To zna,i da
treba religijskim zajednicama oduzeti svu imovinu uklju,uju'i i
religiozne objekte, arhivu i ostalo. Naravno, nakon obrade
materijalne i arhivske zaostavštine dio nje 'e biti vra'en
tradicionalnim religijskim zajednicama nakon njihove zvani,ne
registracije.
IV. Utvrditi zakonske odredbe o «Zajednicama Vjernika». Te
odredbe definiraju na,ine njihovog formiranja i
funkcioniranja. Zakon garantira svakom pojedincu koji
u,estvuje u odre*enoj zajednici vjernika njegovu slobodu
savjesti, poimanja, spoznavanja i izra-avanja. Pristup
zajednicama vjernika je slobodan i svako mo-e da im pristupi,
ali i da iza*e iz njih. I prisustvuje sastancima nije zabranjeno
niti je zatvoreno, sve u skladu sa demokratskim na,elima
slobode savjesti i poštovanja tu*eg mišljenja. Zajednice
vjernika se ne moraju registrovati jer to nisu IRZ i one postoje i
djeluju potpuno slobodno bez ikakvog uplitanja sa strane.
Zajednice vjernika nemaju nikakvu posebnu dogmu, niti ih
mogu imati. Osnovna razlika izme*u zajednica vjernika i
institucionaliziranih religijskih zajednica je u tome što ove
prve nemaju nikakvu dogmu (nego su mjesto kretanja na putu
Spoznaje), dok su ove druge zasnovane na na,elu neke dogme.

69
 III. Prilog Temeljnom dokumentu Progresivnog Komunizma

DEMONI U NAMA

Razum i logika su dva glavna kota,a koja 'e voditi u budu,nost. Samo preko ovih motornih snaga
koje razvijamo u sebi mo-emo adekvatno odgovoriti novim zadacima i potrebama. Na-alost, izgleda
da za to još uvijek nismo u potpunosti spremni. Umjesto da u našim planovima i postupcima
dominiraju razum i logika, ljudi ove zemlje su potpuno prepušteni demonima koji nas polako
razaraju kao individue, a preko toga i zajednice u kojima -ivimo. Ti naši unutarnji demoni su :
a) religija
b) sujevjerje i praznovjerje
c) strah
d) pohlepa
e) glupost
f) lijenost
g) licemerje, ljubomora i sebi,nost
h) mr-nja
i) inat
Dok god svako u nas daju prevagu ovih demonima nego razumu i logici, dotle 'emo nastavljati
propadati, dok god više vjerujemo unutarnjim demonima nego našoj logici i našem razumu patiti
'emo, dok god djelujemo prema demonima nego prema razumu i logici osje'ati 'emo bol u nama.
Ludilo 'e zavladati nama, ako se prepustimo stihiji demona. Radi te prevlasti demona u našim
-ivotima, i -ivimo u društvu grijeha, društvu stresa, društvu straha... a mi smo obi,ne sjenke
kojima se vlada pomo,u la-i i iluzija. Svijet fantazije, svijet u-asa.
Demoni su nastajali postupno u nama, hranili se zlom koje raste u ovoj zemlji, iz ljudi koji u
njoj -ive i kako kakva bolest se prenosili sa ,ovjeka na ,ovjeka. Osnovni strah koji proisti'e iz ljudi,
a koji dobrano doprinosti razvoju demona i njihovoj superiornosti u nama je strah od smrti,
odnosno strah od toga da ne budemo ništa („nonbeing“). Zato se prvo treba osloboditi toga straha.
Šta je to smrt? Pa to je najprirodnija stvar koja postoji... sve što rodi mora umrijeti, odnosno nestati.
Pa šta je to tako strašno u jednoj vrlo, vrlo normalnoj i prirodnoj stvar. To što se ne zna šta dolazi
poslije? Pa poslije je isto ono što je bilo i prije našeg po,etka -ivota. Zna,i ništa, mir i tišina ...
po,inak bez patnje, bez mora, bez u-asa, bez boli, bez mr-nje... NIRVANA. Nema više tegoba i
strahova -ivota. Zato se smrti ne treba plašiti. Svi ,emo umrijeti i niko, ama baš niko to ne mo-e
izbje,i. Sva naša tijela 'e biti obi,na zemlja, prah, pepeo, fosili... kao i stotine generacija iza nas. Pa
svi naši preci od prije petog koljena su sigurno mrtvi.
I kada shvatimo da ne treba da se plašimo smrti, nego da je kada dodje vrijeme za to stoi,ki
i dostojanstveno do,ekamo...u miru i bez strepnji, i naš -ivot mo-e biti bolji. Zato naš -ivot, taj mali
djeli' op'eg postojanja treba urediti bez straha, bez stresa, bez patnje, bez boli, bez la-i, bez grijeha,
bez mr-nje.... vo*eni samo razumom, logikom i marljivoš'u. Uivot treba da bude zadovoljstvo, ali
ne u smislu hedonisto,kog i dekadentnog uništavanje, nego zadovoljstvo u kreposti, radu, kreaciji,
stvaralaštvu, progresu, stvaranju boljeg i ljepšeg. I -ivot 'e tako postati nešto što samo donosi ono
što treba. Posebno 'e -ivot, naše umije'e, naše vrline i naše stvaralaštvo dobiti na snazi i
vrijednosti ako se oslobodimo i drugih strahova, koji su iracionalni, koji su opsesivni i koji su
anksiozni. Osloboditi se i strahova koje nam name'e religija, sujevjerje i praznovjerice. Odbacimo
strahove iz prevazi*enih religijskih dogmi, borimo se protiv raznoraznih hodo'aš'a, ukazanja,

70
sihira, uroka, zapisa, magijskih obreda, svega što uništava naš razum i derogira našu logiku. Ne
slušajte skolasti,ke metode, ne slušajte samoproglašene svece koji se koriste strahom. Borite se
protiv njih, borite se protiv strahova u nama. I kada se oslobodimo strahova i demona, mo-emo
krenuti u proces spoznaje i razumijevanja Postojanja.
Postojanja
Uivot na našoj Planeti treba shvatiti i kao neku vrstu biljke koja raste i razvija se iz malog
zametka sve dok ne sazrije i sjeme -ivota ne prenese na drugi svijet. Ta biljka se sporo razvija
(gledano iz perspektive našeg shvatanja protoka vremena). Naravno i kao svaku biljku i on njoj se
treba brinuti, i ona se razvija na osnovi nekih zakonitosti.

71