Professional Documents
Culture Documents
Analiza Realnih Funkcija
Analiza Realnih Funkcija
Recenzenti:
Dr Vladimir Rako
cevi
c, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Nisu
Dr Ivan Jovanovi
c, vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Nisu
Izdavac: autor
ISBN 8690201718
J
S A D R ZA
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . vii
I. DIFERENCIJALNI RACUN
FUNKCIJA
PROMENLjIVIH
VISE
1. STRUKTURA PROSTORA Rn
1.1. Pojam n-dimenzionalnog euklidovog prostora . . . . . . . . . . . . . 1
1.2. Okolina tacke. Nizovi u Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.3. Struktura skupova u Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
1.4. Put povezani skupovi. Oblast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.5. Kompaktni skupovi u Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
2. GRANICNA
VREDNOST I NEPREKIDNOST FUNKCIJA
PROMENLjIVIH
VISE
2.1. Funkcije vise promenljivih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
2.2. Granicne vrednosti funkcija vise promenljivih . . . . . . . . . . . 27
2.3. Ponovljene granicne vrednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
2.4. Neprekidnost funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
2.5. Svojstva neprekidnih funkcija na skupovima . . . . . . . . . . . . . 37
2.6. Ravnomerna neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3. DIFERENCIJABILNOST FUNKCIJA
3.1. Izvod u pravcu. Parcijalni izvodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.4.
3.2. Diferencijabilnost funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
3.3. Izvod slozene funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
3.4. Invarijantnost forme prvog diferencijala . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
3.5. Geometrijski smisao diferencijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
3.6. Parcijalni izvodi viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
3.7. Diferencijal viseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
3.8. Tejlorova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
PROMENLjIVIH
4. EKSTREMNE VREDNOSTI FUNKCIJA VISE
4.1. Potrebni uslovi za egzistenciju ekstremnih vrednosti . . . . . 75
4.2. Dovoljni uslovi za egzistenciju ekstremnih vrednosti . . . . . 77
PROMENLjIVIH
5. VEKTORSKE FUNKCIJE VISE
5.1. Neprekidnost preslikavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
i
ii
100
101
108
113
115
119
122
II. REDOVI
1. REDOVI U NORMIRANIM PROSTORIMA
1.1. Pojam reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
1.2. Svojstva konvergentnih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
1.3. Kosijev kriterijum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
1.4. Numericki redovi sa nenegativnim clanovima . . . . . . . . . . . 135
1.4.1. Poredbeni kriterijumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
1.4.2. Kriterijumi za ispitivanje konvergencije redova sa
pozitivnim clanovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
1.4.3. Alternativni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
1.5. Apsolutno konvergentni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
1.6. Uslovna konvergencija brojnih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
1.7. Kriterijumi za konvergenciju proizvoljnih redova . . . . . . . . 157
1.8. Proizvod brojnih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
1.9. Ponovljeni redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
1.10. Beskonacni proizvodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
2. FUNKCIONALNI NIZOVI I REDOVI
2.1. Konvergencija funkcionalnih nizova i redova . . . . . . . . . . . . 173
2.2. Ravnomerna konvergencija funkcionalnih nizova i redova 176
2.3. Kriterijumi za ravnomernu konvergenciju
funkcionalnih redova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
2.4. Funkcionalna svojstva funkcionalnih nizova i redova . . . . 186
2.4.1. Granicna vrednost funkcionalnih nizova i redova . . . . . . . . 187
2.4.2. Neprekidnost funkcionalnih nizova i redova . . . . . . . . . . . . . 189
iii
2.4.3.
2.4.4.
2.5.
2.5.1.
III. VISESTRUKI
INTEGRALI
1. ZORDANOVA
MERA SKUPOVA
1.1. Jednostavni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
1.2. Elementarni skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
3. VISESTRUKI
NESVOJSTVENI INTEGRALI
3.1. Pojam nesvojstvenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
3.2. Nesvojstveni integrali nenegativnih funkcija . . . . . . . . . . . . 283
3.3. Apsolutna konvergencija nesvojstvenih integrala . . . . . . . . 286
3.4. Smena promenljivih u visestrukom integralu . . . . . . . . . . . . 290
U Rn
4. KRIVE I POVRSI
n
4.1. Povrsi u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
4.2. Tangentni prostor mnogostrukosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
4.3. Orijentacija povrsi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
4.3.1. Orijentacija prostora Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
4.3.2. Orijentacija elementarne povrsi parametrizacijom . . . . . . . 306
4.3.3. Tangentna orijentacija elementarne povrsi . . . . . . . . . . . . . . 307
4.3.4. Transferzalna orijentacija elementarne povrsi . . . . . . . . . . . .309
4.3.5. Orijentacija glatke povrsi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
4.4.1. Povrsi sa krajem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
iv
IV FURIJEOVI REDOVI
1. OPSTA
TEORIJA FURIJEOVIH REDOVA
1.1. Periodicne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 420
1.2. Ortogonalni sistemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 423
1.3. Beselova nejednakost. Furijeovi koeficijenti . . . . . . . . . . . . . 427
1.4. Potpuni ortogonalni sistemi. Parsevalova jednakost . . . . . 430
2. KLASICNI
FURIJEOVI REDOVI
2.1. Pojam trigonometrijskog Furijeovog reda . . . . . . . . . . . . . . . 438
2.2. Furijeov red u kompleksnoj formi.
Visestruki Furijeovi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442
2.3.
2.4.
2.5.
2.6.
PREDGOVOR
Ovaj udzbenik namenjen je studentima matematike. Materjal obuhvacen ovim u.zbenikom sadrzi lekcije koje su predvidene
vazecim programom za predmet Matematicka analiza II za studente Studijske grupe matematika Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nisu. Najveci deo
poslednje glave cini sadrzaj izbornog predmeta Furijeovi redovi i Furijeove transformacije koji je povremeno drzan za studente matematike. Nadam se da ce ovaj udzbenik moci da koriste i studenti Studij- i studenti tehnickih fakulteta na kojima je
ske grupe fizika, a takode
matematicka analiza predmet izucavanja.
Realna analiza funkcija vise promenljivih sasvim prirodno uopstava
osnovne pojmove realne analize funkcija jedne promenljive. U izlaganju se induktivno uvode najpre osnovni pojmovi vezani za funkcije
vise promenljivih i izlazu stavovi koji su karakteristicni za te pojmove. Na kraju se, kada je to moguce, ovi pojmovi uvode za vektorske
funkcije i izlazu njihova svojstva. Na taj nacin se dobija potpun uvid
u osnove realne analize kao zaokruzene celine, na koju se dalje nadograduje
teorije mera i integracije, funkcionalna analiza, kao i druge
oblasti savremene analize. S obzirom na ovakvu koncepciju izlaganja,
teorija izlozena u ovom udzbeniku prirodno se nadovezuje na sadrzaje
koji se izucavaju u okviru Matematicke analize I, pa je poznavanje pre
svega ove materije neophodno za uspesno pracenje sadrzaja izlozenih
u ovom udzbeniku.
Celokupna materija sadrzana u ovom udzbeniku podeljena je u cetiri glave. Svaka glava sastoji se od manjih delova-poglavlja kao logickih
celina, a svako poglavlje na odeljke. Izuzetno, kada je za to postojala
potreba, odeljci su podeljeni na pododeljke. Izlozena materija protkana
je mnogobrojnim primerima koji ilustruju svrsishodnost uvedenih pojmova ili metoda, kao i njihovu primenu. Brojnim kontraprimerima, koji su neophodni u uzlaganju ovakve materije, citaocu se pruza
mogucnost dubljeg razumevanje pojedinih pojmova ili tvrdenja.
Po
pravilu, iza svakog odeljka dati su zadaci za utvrdivanje izlozenog
gradiva. Pored klasicnih zadataka koji prate izlaganje materije i koji
su sistematizovani prema tezini, dati su i zadaci teorijskog karaktera ciji je cilj ne samo prosirivanje izlozene materije, vec i uvodenje
vii
viii
Autor
ix
PREDGOVOR
D R U G O M I Z D A NJ U
Ovo izdanje razlikuje se od prethodnog uglavnom po tome sto su otklonjene stamparske greske ucinjene pri kucanju prvog izdanja. Gde
god je postojala mogucnost nesporazuma ili je tekst bio nejasan, isti
je izmenjen, cime su formulacije definicija i teorema dobile na preciznosti i jasnoci. Izmenjeni su i dokazi malog broja teorema, a sve u
cilju jasnijeg izlaganja.
Ovo izdanje razlikuje se od prethodnog i po tome sto materjal obuhvacen ovim u.zbenikom sada sadrzi lekcije koje su predvidene
vazecim
programom za predmete Matematicka analiza III i Matematicka analiza IV za studente druge godine Studijske grupe matematika Prirodnomatematickog fakulteta Univerziteta u Nisu.
Za otklanjanja uocenih gresaka i propusta nastalih u prvom izdanju
veliku zahvalnost dugujem pre svega studentima koji su mi tokom konsultacija ukazivali na iste, zbog cega im se ovom prilikom najiskrenije
zahvaljujem.
Autor
1. STRUKTURA PROSTORA Rn
Kao sto je za izucavanje realnih funkcija jedne promenljive neophodno poznavanje strukture realne prave, tako je za izucavanje funkcija vise promenljivih neophodno poznavanje strukture prostora Rn.
Materija izlozena u ovom poglavlju usmerena je ka upoznavanju osnovnih pojmova prostora Rn.
1.1. POJAM n-DIMENZIONALNOG
EUKLIDOVOG PROSTORA
Definicija 1. Pod realnim n-dimenzionalnim prostorom Rn podrazumevamo ukupnost uredenih
n-torki x = (x1 , x2 , . . . , xn ), xi R,
i = 1, n.
Elemente tog prostora nazivamo tackama ili vektorima. Brojevi
x1 , x2 , . . . , xn su koordinate tacke x = (x1 , x2 , . . . , xn ) u datom redosledu. U daljem tekstu cesto cemo tacke u koordinatnom zapisu
krace oznacavati sa x = (xi ), ukoliko to ne dovodi do zabune.
1
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
(x | y) =
n
X
i=1
xi yi .
Definicija 3. Realan n-dimenzionalan vektorski prostor je n-dimenzionalan Euklidov prostor ako je skalarni proizvod u njemu definisan relacijom (1).
Stav 1. U svakom unitarnom vektorskom prostoru V vaze sledece
nejednakosti:
(a) (Ko
si*-Svarc
**) |(x|y)| (x|x)1/2 (y|y)1/2
(b) (Helder***) (x + y | x + y)1/2 (x | x)1/2 + (y | y)1/2 .
Primenom Kosi-Svarcove
nejednakosti dobijamo
(x + y|x + y) = (x|x) + 2(x|y) + (y|y) (x|x) + 2|(x|y)| + (y, y)|
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
n
X
i=1
(xi + yi )2
i=1
!1/2
i=1
n
X
i=1
x2i
!1/2
n
X
i=1
yi2
!1/2
Za svaki vektor x unitarnog prostora V je (x|x) 0, pa je je- broj kxk = (x|x)1/2 0. Lako je proveriti da
dnoznacno odreden
preslikavanje k k : V 7 R ima sledeca svojstva:
(N.1) (x V )kxk 0;
(N.2) kxk = 0 x = 0;
(N.3) ( R)(x V )kxk = ||kxk (homogenost);
(N.4) (x, y V )kx + yk kxk + kyk (nejednakost trougla) .
Preslikavanje k k : V 7 R je norma na V generisana skalarnim
proizvodom, a broj kxk je norma vektora. Za vektor x normiranog prostora kazemo da je normiran, ako je kxk = 1. U R3 norma
vektora predstavlja duzinu vektora, sto nam govori da norma u vek- tacaka
torskom prostoru omogucava odredivanje
rastojanja izmedu
tog prostora. Norma se, medutim,
moze uvesti na ma kom vektorskom
prostoru. Preciznije, vazi sledeca
Definicija 4. Preslikavanje k k : V 7 R koje zadovoljava uslove
(N.1) (N.4) zove se norma vektorskog prostora V . Uredeni
par
(V, k k) je normirani vektorski prostor.
je
kxk =
n
X
i=1
x2i
!1/2
d(x, y) := kx yk .
d(x, y) =
n
X
(xi yi )2
i=1
!1/2
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
n
X
i=1
|xi yi |
definisana je metrika.
Zadaci za ve
zbanje
1. Neka je Y X skup svih preslikavanja skupa X u vektorski prostor Y nad
poljem K. Dokazati da je (Y X , +, ) vektorski prostor nad poljem K, ako su
operacije + i definisane formulama (f + g)(x) := f(x) + g(x) i (f)(x) := f(x).
2. Dokazati da je svaki ortonormiran sistem vektora unitarnog prostora linearno nezavisan.
1
(kx + yk2 kx yk2 ) .
4
Rb
a
x(t)y(t)dt definisan
cos t sint
cos nt sin nt
1
, , ,..., , ,...
2
ortonormiran sistem vektora u unitarnom prostoru C[0, 2] iz prethodnog zadatka.
7. Neka je X unitaran prostor. Za sistem vektora (x1 , x2 , . . . , xn ) iz X neka
je G(x1 , x2 , . . . , xn ) Gramova matrica sa elementima cij = (xi |xj ). Dokazati da
je sistem (x1 , x2 , . . . , xn ) linearno zavisan onda i samo onda ako je
det G(x1, x2 , . . . , xn ) = 0.
Pn
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
n
X
i=1
xi k2 =
n
X
i=1
kxi k2 .
d(x, y)
1 + d(x, y)
ke. Nizovi u R
1.2. Okolina tac
i=1
n
X
i=1
to je y P (x; 1 , . . . , n).
i = 1, n,
10
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
m+
n
X
i=1
n
X
i=1
2 1/2
|xm
L.
i | }
2 1/2
|xm
i | }
n
X
i=1
m
|xm
i | n max |xi |,
i
to je |xm
sto znaci da bar jedan koordinatni
i | L/n za neko i n,
m
niz (xi ) odredeno divergira ka + ili .
Iz definicije granicne vrednosti niza vidimo da ona vazi i u proizvoljnom metrickom prostoru. Medutim,
konvergencija niza moze se
uvesti
ke. Nizovi u R
1.2. Okolina tac
11
u proizvoljnom normiranom prostoru. Za niz (xn ) normiranog vektorskog prostora (X, k k) kazemo da konvergira po normi (ili jednostavnije, da konvergira) ka tacki x X, ako
kxn xk 0 ,
n + .
12
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
Lema 1. Ako je niz tacaka (xm ) ogranicen u Rn, onda su svi koordinatni nizovi (xm
ceni u R.
i ) ograni
Dokaz. Kako je niz (xm ) ogranicen u Rn, postoji L > 0 tako da je
xm K(O, L) za svako m N. No onda je d(xm , O) < L za svako
m N. Kako je
|xm
i |
n
X
i=1
2 1/2
|xm
= d(O, xm ) < L
i | }
ke. Nizovi u R
1.2. Okolina tac
13
xqi |
n
X
i=1
14
Glava I: Diferencijalni ra
cun ...,
1. Struktura prostora R
1
0, n +
10n
za m > n. Medutim,
niz (rn ) ne konvergira nijednom racionalnom
broju.
Navedeni primer ukazuje na svrsishodnost uvodenja
sledecih pojmova.
d(rm , rn ) <
n+
n+
lim (xn + yn ) =
n+
lim xn +
n+
lim yn .
n+
15
Dokazati.
se sa E ili sa intE
Ako je x unutrasnja tacka skupa E, onda je jasno x E, odn. vazi
intE E. Da obrat u opstem slucaju ne vazi, pokazuje sledeci
Primer 1. Za skup E = [0, 1) jedino x = 0 nije unutrasnja tacka
skupa E, pa E " intE = (0, 1).
Definicija 2. Skup E Rn je otvoren ako su mu sve tacke unutrasnje, odn. ako je E intE.
16
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 1. Struktura prostora R
17
18
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 1. Struktura prostora R
Definicija 6. Tacka x Rn je ta
cka nagomilavanja skupa E Rn
ako u svakoj okolini tacke x postoji bar jedna tacka skupa E razlicita
od x. Skup svih tacaka nagomilavanja skupa E nazivamo izvodnim
skupom skupa E i oznacavamo sa E .
Ocigledno je svaka tacka nagomilavanja istovremeno i adherentna
tacka skupa. Obrat u opstem slucaju ne vazi, sto pokazuje sledeci
Primer 5. Za skup E = (0, 1) {2} tacka 2 E, ali 2
/ E. E =
[0, 1] E = [0, 1] {2}.
1
.
nk
19
inf
xA,yB
d(x, y)
- skupova A i B.
zove se rastojanje izmedu
Ako je jedan od skupova u ovoj definiciji tacka, govorimo o rastojanju te tacke od skupa. Sada prethodni stav mozemo formulisati i na
sledeci nacin. Ako su skupovi A i B zatvoreni i disjunktni, pri cemu
- njih vece od
je bar jedan od njih ogranicen, tada je rastojanje izmedu
nule.
Stav 6. Ako je rastojanje tacke x Rn od zatvorenog skupa A Rn
jednako r, tada postoji tacka y A tako da je d(x, y) = r.
Dokaz. Kako je d(x, A) = inf yA d(x, y), to za svako n N postoji
yn A tako da je d(x, yn ) < r + n1 . Niz (yn ) je ogranicen, jer je
yn K(x, r + n1 ) K(x, r + 1) za svako n N . Prema BolcanoVajerstrasovoj teoremi on sadrzi bar jedan konvergentan podniz (ynk ).
Skup A je zatvoren, pa lim ynk = y pripada skupu A. Dokazimo da
je d(x, y) = r. Kako je
d(x, y) d(x, ynk ) + d(ynk , y) < r +
1
+ d(ynk , y),
nk
20
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 1. Struktura prostora R
za svako > 0. Prelaskom na granicnu vrednost u poslednjoj nejednakosti kada 0 dobijamo da je d(x, A) , odakle sledi da je
x A . Time smo dokazali inkluziju A A , odn. zatvorenost
skupa A .
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da preslikavanje A intA ima slede
ca svojstva:
( i ) int(intA) = intA,
(i i) A B intA intB,
(iii) int(A B) = intA intB.
2. Dokazati da je skup otvoren onda i samo onda ako je okolina svake svoje
ta
cke.
n
n
3. Dokazati da je skup U R okolina ta
cke x R ako i samo ako za svaku
koordinatu xi , i = 1, n, ta
cke x postoji okolina Ui R tako da je U1 U2
Un U.
4. Dokazati da su skupovi K[x, r] i S(x, r) zatvoreni.
5. Dokazati da operator A clA ima slede
ca svojstva:
( i ) cl(cl(A)) = cl(A),
(i i) A B clA clB,
(iii) cl(A B) = clA clB.
n
n
n
n
6. Dokazati jednakosti R \ clA = int(R \ A), R \ intA = cl(R \ A).
7. Dokazati da je svaki kona
can skup zatvoren skup koji nema nijednu ta
cku
nagomilavanja.
8. Dokazati da je u opstem slu
caju cl(A B) 6= clA clB i int(A B) 6=
intA intB.
9. Dokazati da je r(A B) r(A) r(B), r(A B) r(A) r(B) i r(A \ B)
r(A) r(B)
10. Dokazati da je x clA d(x, A) = 0.
n
11. Dokazati da je skup F R zatvoren onda i samo onda ako sadr
zi sve
svoje ta
cke nagomilavanja.
21
Rn
ta
cka y A za koju je d(x, y) = r.
22
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 1. Struktura prostora R
n
X
(xi (t) x0i )2 }1/2 =
i=1
n
X
i=1
n
X
= { ((x2i x0i )t + (x1i x0i )(1 t))2 }1/2
i=1
n
X
t{
i=n
n
X
(x1i x0i )2 }1/2 =
i=n
Rn
23
ne mo
z e prikazati kao unija dva
24
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 1. Struktura prostora R
m
Dokaz. Neka je Qm = {x Rn : am
i xi ai + dm , i = 1, n},
m N, niz umetnutih kocki, pri cemu je lim dm = 0. Ocigledno
m
je {[am
i , ai + dm ]}mN niz umetnutih intervala za svako i = 1, n,
pri cemu niz (dm ) duzina tih segmenata tezi nuli kada m +.
Stoga za svako i = 1, n postoji jedinstvena vrednost i R koja
m
pripada segmentu [am
cka =
i , ai + dm ] za svako m N. No onda ta
(1 , 2 , . . . , n ) pripada svim kockama Qm i jednoznacno je odredena.
Rn
25
d n
d(x, ) m < ,
2
pa je Qi1 i2 im K(, ). No onda je tim pre E Qi1 i2 im K(, ),
sto dokazuje da u svakoj okolini tacke ima tacaka skupa E, pa je
adherentna tacka skupa E. Kao kompaktan, skup E je zatvoren, pa
je E.
Familija G je pokrivac skupa E, pa postoji neki element Gi0 G
tako da je Gi0 . Skup Gi0 je otvoren, pa postoji otvorena kugla
26
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 1. Struktura prostora R
na vrednost funkcija vi
2.2. Granic
se promenljivih
27
10. Usvajaju
ci svojstvo formulisano u teoremi 2. kao definiciono za kompaktne
n
skupove u R , dokazati Stav 1. kao i ekvivalentnost tako uvedene definicije sa
definicijom 1..
2. GRANICNA
VREDNOST I NEPREKIDNOST
PROMENLjIVIH
FUNKCIJA VISE
PROMENLjIVIH
2.1. FUNKCIJE VISE
U ovom odeljku izucavamo realne funkcije vise promenljivih. To su
funkcije ciji je domen podskup n-dimenzionalnog euklidskog prostora
Rn, a skup vrednosti je podskup realne prave. Ako je Df oblast
definisanosti funkcije f i x = (x1 , x2 , . . . , xn ) Df , onda funkciju f
zapisujemo u obliku y = f(x1 , x2 , . . . , xn ) ili krace y = f(x).
Skup f = {(x, y) Rn + 1 : x Df , y = f(x)} nazivamo
grafikom funkcije f.
2.2. GRANICNE
VREDNOSTI FUNKCIJA
VISE PROMENLjIVIH
Definicija 1. Neka je funkcija f definisana na skupu Xf Rn, E
Xf i neka je x0 tacka nagomilavanja skupa E. Za funkciju f kazemo
da ima grani
cnu vrednost a u tacki x0 po skupu E ako za svaki niz
tacaka (xn ) E \ {x0 } koji konvergira ka x0 , niz (f(xn )) konvergira
broju a.
U tom slucaju pisemo
lim
xx0 ,xE
f(x) = a.
28 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
xx0 ,xE
na vrednost funkcija vi
2.2. Granic
se promenljivih
29
x2 y
x4 + y2
lim
f =
lim
(f g) =
lim
(f g) =
xx0 ,xE
xx0 ,xE
xx0 ,xE
lim
xx0 ,xE
f,
lim
xx0 ,xE
lim
xx0 ,xE
lim
xx0 ,xE
lim
xx0 ,xE
g.
g,
30 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
lim
xx0 ,xE
(f/g) =
lim
xx0 ,xE
f/
lim
xx0 ,xE
g.
Zadaci za ve
zbanje
1. Neka je f(x) g(x) za svako x iz neke okoline Oa ta
cke a. Ako postoji
limxa f = p i limxa g = q, dokazati da je tada p q.
n
2. Neka limxa f = limxa g = l. Ako postoji okolina Oa R ta
cke a tako
da je f h g za svako x Oa , tada je limxa h = l.
n
3. (Kosi)Da bi funkcija f definisana na skupu X R imala grani
cnu vrednost
u ta
cki x0 po skupu E X, x0 E , potrebno je i dovoljno da za svako > 0
postoji > 0 tako da za svako x , x E \ {x0 }
d(x , x ) < |f(x ) f(x )| < .
f(x, y) =
1,
0,
u ostalim ta
ckama
nema grani
cnu vrednost u ta
cki (0, 0), ali ima jednake grani
cne vrednosti po svim
pravcima kroz tu ta
cku.
7. Odrediti slede
ce grani
cne vrednosti:
(i) lim
x0
y0
1 + x2 y 2 1
x2 + y 2
x0
y0
(ii) lim
+y 2 )
(x2 + y 2 )x2 y 2
1 cos(x2 + y 2 )
x2
1
+ y2
ne vrednosti
2.3. Ponovljene granic
31
xin xi0
f(x1 , . . . , xn )) )) ,
gde je (i1 , i2 , . . . , in) neka permutacija skupa {1, 2, . . . , n}, onda se ona
naziva ponovljenom grani
cnom vredno
s
cu funkcije f u tacki x0 .
- granicnih vredU nekoliko sledecih primera pokazacemo da izmedu
nosti i ponovljenih granicnih vrednosti ne mora da postoji nikakva
medusobna
zavisnost.
Primer 1. Funkcija
f(x, y) =
x sin y1 + y sin x1 , x 6= 0 i y 6= 0 ,
0,
x = 0 ili y = 0 ,
ima granicnu vrednost 0 u tacki (0, 0), sto neposredno sledi iz nejednakosti |f(x, y)| |x| + |y|. Medutim,
nijedna od ponovljenih
granicnih vrednosti ne postoji.
Primer 2. Funkcija
f(x, y) =
x sin y1 , ako je y 6= 0 ,
0,
ako je y = 0 ,
ima granicnu vrednost 0 u tacki (0, 0); stavise, limy0 (limx0 f(x, y))
= 0, dok limx0 (limy0 f(x, y)) ne postoji.
Primer 3. Funkcija
f(x, y) =
xy
,
x2 +y 2
ako je x2 + y2 > 0 ,
0,
ako je x2 + y2 = 0 ,
32 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
xx0
yy0 xy0
lim
(x,y)(x0 ,y0 )
f(x, y) .
ne vrednosti
2.3. Ponovljene granic
33
(a) f(x, y) =
(b) f(x, y) =
(c) f(x, y) =
(d) f(x, y) =
xy
,
x+y
ako je x + y 6= 0 ,
0,
ako je x + y = 0 ,
x y
,
|x||y|
0,
x sin
1
y
xy
,
x2 +y 2
0,
ako je y 6= 0 ,
ako je y = 0 ,
x2 y 2
,
x2 +y 2
ako je x2 + y 2 6= 0 ,
0,
ako je x = y = 0 .
y + x2 sin
1
x
x+y
xy+x2 +y 2
x+y
0,
ako je x 6= y ,
ako je x = y ,
u ta
cki (0, 0) ?
3. Funkcija f : X 7 R, gde je X = {(m, n) : m, n N}, nazivamo dvojnim
nizom i ozna
cavamo sa fmn .
Neka je fmn = cosm 2n!x, m, n N , x R. Dokazati da je
lim
m+ n+
34 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
lim
xx0 ,xE
f(x) = f(x0 ) .
Neprekidnost funkcije po skupu moze se formulisati i pomocu nizova. Lako je proveriti da je sledeca definicija ekvivalentna sa definicijom 1. .
Definicija 1. Funkcija f definisana na skupu E Rn je neprekidna u ta
cki x0 E po skupu E ako za svaki niz tacaka (xn ) E
koji konvergira ka x0 niz (f(xn )) konvergira ka f(x0 ).
Oznacimo sa f(x0 ) = f(x) f(x0 ) prirastaj funkcije f u tacki
x0 . Ocigledno se uslov (1) moze napisati u obliku
lim
xx0 ,xE
f(x0 ) = 0 .
35
xy
,
x2 +y 2
ako je x2 + y2 > 0 ,
0,
ako je x2 + y2 = 0
36 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
37
Zadaci za ve
zbanje
1. Ako su funkcije i : [a, b] 7 R neprekidne za svako i = 1, n, dokazati da je
preslikavanje (t) = (1 (t), 2 (t), . . . , n (t)) neprekidno. Da li va
zi obrat ?
n
2. Dokazati da je preslikavanje : R 7 R definisano sa i (x1 , x2 , . . . , xn ) =
n
xi neprekidno na R .
n
3. Dokazati da je funkcija f(x) = kxk neprekidna na R .
n
n
4. Neka je funkcija f C(R , R). Dokazati da je skup {x R : f(x) < c}
n
n
n
otvoren u R , a da su skupovi {x R : x c} i {x R : f(x) = c} zatvoreni
n
uR .
5. Neka je funkcija f(x, y) neprekidna po promenljivoj x u oblasti G. Ako
po promenljivoj y zadovoljava Lipsicov* uslov, tj. postoji L > 0 tako da je
|f(x, y2 ) f(x, y1 | |y2 y1 |, dokazati da je ona neprekidna u oblasti G.
6. Dokazati teoremu o neprekidnosti slo
zene funkcije koris
cenjem definicije 1 .
n
n
7. Neka je A R . Dokazati da je funkcija y = d(x, A) neprekidna na R .
inf
xEK(x0 ,)
f(x) , M (x0 ) =
sup
f(x) .
xEK(x0 ,)
Grani
cnu vrednost
(x0 ) := lim (M (x0 ) m (x0 ))
0+
38 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
39
Zadaci za ve
zbanje
1. Koriste
ci teoremu o meduvrednosti
neprekidnih funkcija, dokazati da skup
n
R \ S(O, r) nije put povezan.
m
2. Neka je f : R 7 R neprekidna funkcija za koju postoji R tako da je
m
m
skup {x R
: f(x) } neprazan i ograni
cen. Dokazati da postoji x0 R
m
tako da je f(x0 ) = min{f(x) : x R }.
3. Dokazati teoreme ovog odeljka u slu
caju kada je f : X 7 R preslikavanje
proizvoljnog metri
ckog prostora u R.
40 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
sup
d(x ,x )
x ,x E
|f(x ) f(x )|
sup
d(x ,x )
x ,x E
sup
d(x ,x )
41
sup
d(x ,x )
(x2 x2 ) 2 2 .
sup
d(x ,x )
(x2 x2 ) 1 (1 )2 = 2 2 ,
0+
42 Glava
na vrednost i neprekidnost
I: Diferencijalni ra
cun ... , 2. Granic
sup
d(x ,x )
Kako je
|f(x ) f(x )|
sup
d(x ,x )
i |f(xm ) f(xm )| 0 .
43
k +,
44
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
1
, E = R \ {0}
x
0+
(; f, G)
= 0,
3. DIFERENCIJABILNOST FUNKCIJA
3.1. IZVOD U PRAVCU
PARCIJALNI IZVODI
Neka je ~a 6= 0 fiksirani vektor iz Rn. Znamo da je skup {~x Rn :
~x = ~x0 + t~a, t R} prava kroz tacku x0 u pravcu vektora ~a. Pri tome
je d(x0 + ta, x0 ) = |t|kak.
45
( ) = lim
Odavde specijalno dobijamo (0) = f~a (x0 ), sto cemo u daljem koristiti.
Teorema 1. Neka su f : E 7 R i g : E 7 R funkcije definisane
na skupu E Rn i neka je x0 intE. Ako postoje izvodi f~a (x0 ) i
g~a (x0 ), tada postoje izvodi funkcija f, f g i f g u pravcu vektora
~a u tacki x0 , pri cemu vaze jednakosti:
(i) (f)~a (x0 ) = f~a (x0 ) ,
(ii) (f g)~a (x0 ) = f~a (x0 ) g~a (x0 ) ,
46
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
47
g(x)
f
g
(x) f(x)
(x)
xk
xk
.
g 2 (x)
0 , ako je xy = 0 ,
1, ako je xy =
6 0
f
dxk , < dxk < +
xk
48
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
f~
a (x) = f~
a (x)
No onda je
f(x + t~b) f(x)
f(x + t(~a + ~b)) f(x)
= f~a ((x + t~b) + t~a) +
.
t
t
Kako je f~a neprekidna funkcija u tacki x, f~a ((x + t~b) + t~a) f~a (x)
kada t 0. Osim toga f~b (x) postoji, pa prelaskom u poslednjoj jednakosti na granicnu vrednost kada t 0 dobijamo trazenu jednakost.
Poslednji deo tvrdenja
je trivijalan.
49
(1)
n
X
f(x)
k=1
xk
ak ,
gde je ~a = (a1 , a2 , . . . , an ).
Dokaz. Izvodi f~e k , k = 1, n, zadovoljavaju sve uslove teorema 3. i 4.,
pa je stoga
f~a (x)
n
= fP
k=1
ak ~
ek
(x) =
n
X
fa k ~ek (x)
k=1
n
X
ak f~e k (x)
k=1
n
X
f(x)
k=1
xk
ak ,
f(x)
f(x) f(x)
,
,...,
x1
x2
xn
grad f(x) ,
f(x).
50
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati Teoreme 1. i 3.. p
x2 + y 2 u ta
cki (2, 1) u pravcu (1, 1).
2. Na
ci izvod funkcije f(x, y) =
y 2 /x,
0,
ako je x 6= 0 ,
ako je x = 0 .
u ta
cki (0, 0).
Na
ci f (0, 0). Dokazati da funkcija f nije neprekidna
Pn
Pn
6. Na
ci parcijalne izvode funkcija f(x) =
a
x
i
g(x)
=
a x x ,
i
i
i=1
i,j=1 ij i j
~
x = (x1 , x2 , . . . , xn ), {ai , aij } R.
- gradijenata funkcija u = ax2 + by 2 + cz 2 i v =
7. Dokazati da ugao izmedu
u + 2mx + 2ny + 2pz u ta
cki (x0 , y0 , z0 ) te
zi nuli kada ova te
zi ka beskona
cno
dalekoj ta
cki.
8. Dokazati formule
(i)
(ii)
(iii)
(iv)
(cf) = cf ,
(f + g) = f + g ,
(fg) = gf + fg ,
pretpostavljaju
ci da postoje izvodi funkcija f i g i da je g 6= 0.
(1)
51
n
X
Li dxi .
i=1
(2)
lim
Odavde je
(3)
lim (x, h) = 0 .
h0
(x, h) =
n
X
i (x, h)hi ,
i=1
i=1
i=1
X
khk2 X hi
i (x, h)hi ,
=
hi =
(x, h) = (x, h)khk =
khk
khk
gde je i (x, h) = (x, h)hi /khk, i = 1, n. Kako je |hi |/khk 1, to je
|i (x, h)| |(x, h)|, odakle je zbog (4) limh0 i (x, h) = 0.
52
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
n
X
i (x, h)
i=1
hi
.
khk
Tada se funkcija (x, h) moze prikazati u obliku (5), pri cemu je zbog
|hi |/khk 1
n
X
|i (x, h)| .
|(x, h)|
i=1
df(x) = L(x, a) =
f~a (x)
n
X
f(x)
i=1
xi
ai .
53
f(x)
xi
za svako i = 1, n .
Obrat u opstem slucaju ne vazi, sto pokazuje sledeci
Primer 2. Funkcija
0,
f(x, y) =
1,
54
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
Zbog ucinjenih pretpostavki, na svaku razliku u zagradi poslednje jednakosti mozemo primeniti Lagranzovu teoremu posle cega dobijamo
f(x + h) f(x) = fx 1 (x1 + 1 h1 , x2 + h2 , . . . , xn + hn )h1 +
+ fx 2 (x1 , x2 + 2 h2 , x3 + h3 , . . . , xn + hn )h2 +
+ + fx n (x1 , . . . , xn1 , xn + n hn )hn ,
f(x, h) = L(x, h) +
n
X
i (x, h)hi .
i=1
55
Dokaz. Skupovi K i Rn \ G su zatvoreni i disjunktni. Zbog pretpostavljene kompaktnosti skup K je ogranicen, pa je prema stavu
5.,1.3. d(K, Rn \ G) = > 0. Skup K/2 je kompaktan potskup
skupa G. Neka je khk < /2. Kako je kui k khk, to je x + ui K/2
za svako x K. Zaista, d(x, x + ui ) = kui k khk < /2, pa je
d(x + ui , K) = inf d(x + ui , z) d(x + ui , x) < /2 .
zK
56
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
za svako > 0 postoji i > 0 tako da za svako h Rn, 0 < khk < i
i svako x K vazi |i (x, h)| < za svako i = 1, n. Time smo dokazali
da su sve funkcije i ravnomerno konvergentne nuli na kompaktnom
skupu K.
Zadaci za ve
zbanje
p
f(x, y) =
x2
,
x2 +y 2
ako je x2 + y 2 6= 0 ,
ako je x2 + y 2 = 0
0,
diferencijabilna na R .
4. Dokazati da je funkcija
f(x, y) =
(x2 + y 2 ) sin
1
,
x2 +y 2
ako je x2 + y 2 > 0 ,
ako je x2 + y 2 = 0
0,
f(x, y) =
xy
x2 +y 2
0,
ako je x2 + y 2 > 0 ,
ako je x2 + y 2 = 0
neprekidna u okolini ta
cke (0, 0), da ima parcijalne izvode koji su ograni
ceni u
okolini ta
cke (0, 0), ali da nije diferencijabilna u ta
cki (0, 0).
f(x, y) =
x2 sin(1/x) + y 2 sin(1/y) ,
2
x sin(1/x) ,
y2
0,
sin(1/y) ,
xy 6= 0 ,
x 6= 0 y = 0 ,
x = 0 , y 6= 0 ,
x=y=0
diferencijablna u ta
cki (0, 0), ali da njeni parcijalni izvodi u ta
cki (0, 0) nisu
neprekidne funkcije.
57
7. Dokazati da funkcija
f(x, y) =
xy
x2 +y 2
1
x2 +y 2
sin
0,
(x, y) 6= (0, 0) ,
(x, y) = (0, 0)
(ii) d(f + g) = df + dg ,
Dokazati.
9. Ako je funkcija f diferencijabilna na konveksnom skupu K Rn, tada za
svake dve ta
cke x, x + h K postoji 0 < < 1 tako da je
f(x + h) f(x) = df(x + h) .
n
h (t0 ) =
n
X
f(x0 )
i=1
xi
gi (t0 ) .
58
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
n
X
f(x0 )
i=1
xi
t0
kx x0 k
= lim
t0
|t|
( n
)1/2
X gi (t0 ) 2
i=1
( n
X
i=1
)1/2
g 2i (t0 )
xi
gi (t0 ) ,
59
(2)
zadovoljava sve uslove prethodne teoreme, pa za svako i = 1, m postoje parcijalni izvodi slozene funkcije koji su dati izrazom (2).
Primetimo da se u prethodnim tvrdenjima
uslov diferencijabilnosti
funkcije f ne moze oslabiti. Sledeci primer pokazuje da mogu postojati svi parcijalni izvodi funkcije f u tacki x0 i izvodi funkcija gi ,
i = 1, n, u nekoj okolini tacke t0 , a da izvod slozene funkcije ne postoji
u tacki t0 .
df =
m
X
f(x(t0 ))
j=1
tj
dtj ,
60
(2)
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
df =
n
X
f(x0 )
i=1
xi
dxi ,
gde je
n
X
f(x0 )
xi
i=1
xi + (x)r ,
Pn
za r = { i=1 x2i }1/2 < , pri cemu je limr0 (x) = 0. Dodefinisimo funkciju (x) do neprekidnosti u nuli stavljajuci da je
(0, . . . , 0) = 0.
Funkcije xi (t) su diferencijabilne u tacki t0 , pa se prirastaj xi (t0 )
moze prikazati kao
(4) xi (t0 ) = xi (t0 + t) xi (t0 ) =
m
X
xi (t0 )
j=1
tj
tj + i , i = 1, n ,
Pm
gde je = { j=1 t2j }1/2 < , pri cemu je lim0 i (t) = 0. Zamenjujuci xi iz (4) u (3) dobijamo
(5)
f =
n
m
X
f(x0 ) X xi (t0 )
i=1
xi
j=1
tj
tj + ,
gde je
(6)
n
X
f(x0 )
i=1
xi
i + r .
61
X f(x0 )
r
i + ,
=
xi
i=1
a funkcije i i teze nuli kada 0, ostaje da dokazemo ogranicenost
funkcije r/. Koristeci (4), izraz r/ mozemo pretstaviti u sledecem
obliku:
)1/2
( n
n
1X
1 X
r
2
xi
|xi |
=
i=1
i=1
n
m
X
X
xi (t0 ) |tj |
tj + |i | .
i=1
j=1
n
m
X
f(x0 ) X xi (t0 )
i=1
xi
gde je
dxi =
j=1
tj
m
X
xi (t0 )
j=1
tj
tj =
tj ,
n
X
f(x0 )
i=1
xi
dxi ,
i = 1, n ,
j = 1, m.
62
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
, R ,
x2 + y 2 ) ,
a)
u = f(
c)
u = f(ax + by + cz) ,
b)
u = f(xy, x/y) ,
d)
z z0 =
n
X
i=1
63
z z0 =
- vektora
izmedu
M0 M =
(x1 x01 , . . . , xn x0n , z
z0 ) i ravni T cija je jednacina (2).
Tada je
sin =
n
X
f(x0 )
i=1
xi
(xi x0i ) .
(~
n,M0 M )
,
k~
nkkM0 M k
x
)
(z
z
)
i
0
i
x
i
i=1
| sin | = s
s
2
n
n
P
P
f(x0 )
1+
(z zo )2 +
(xi x0o )2
xi
i=1
i=1
|o(kx x0 k)| 1
0,
kx x0 k kLk
x x0 ,
f(x0 )
, i = 1, n. Time smo
xi
dokazali da je ravan T zadana jednacinom (2) tangentna ravan povrsi
S u tacki M0 , ako je funkcija f diferencijabilna u tacki M0 .
gde je L = (L1 , L2 , . . . , Ln ), a Li =
64
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
Zbog pretpostavljene diferencijabilnosti funkcije f, jednacinu tangentne ravni (2) povrsi S mozemo napisati u obliku
z z0 = df(x0 ) ,
odakle vidimo da diferencijal funkcije u nekoj tacki pretstavlja prirastaj po tangentnoj ravni povrsi S u tacki M0 . Iz jednacine (1) sledi da
je greska koja se cini kada se prirastaj funkcije f aproksimira diferenci
jalom beskonacno mala velicina viseg reda u odnosu na kM0 M k kada
M M0 . Upravo ta cinjenica se koristi za priblizno izracunavanje
vrednosti funkcija.
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati obrat stava 1.
Pn
2. Dokazati da je ravan z zo =
L (x x0i ) tangentna ravan povrsi
i=1 i i
cki M0 (x01 , . . . , xn
S = {(x1 , . . . , xn , u) : u = f(x1 , . . . , xn )} u ta
m ) onda i samo
onda ako je u z = o(kx x0 k).
3. Ako povrs S = {(x, y, z) : z = f(x, y)} ima tangentnu ravan u ta
cki
(x0 , y0 , z0 ), dokazati da je ona jedinstvena.
4. Koriste
ci diferencijal funkcije, dokazati slede
ce pribli
zne formule u okolini
ta
cke (0, 0)
x+y
x+y.
(i) (1 + x) (1 + y) 1 + x + y , (ii) arctan 1+xy
5. Izra
cunati pribli
zno vrednosti slede
cih izraza
(i) 1, 001 2, 0022 3, 0033 , (ii) 1, 032 0, 981/3 1, 053/4 .
65
fxi xj (x) ,
ili
1 i, j m .
,
xy xx2 y
+y 2
ako je x2 + y2 > 0 ,
0,
ako je x2 + y2 = 0
fx (0, y) = lim
Drugi mesoviti parcijalni izvodi funkcije f(x, y) u tacki (0, 0) su razliciti. Zaista,
fx (0, y) fx (0, 0)
= 1 ,
y0
y
fxy
(0, 0) = lim
dok je
fy (x, 0) fy (0, 0)
= 1.
x0
x
fyx
(0, 0) = lim
66
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
~b~
a
i slicno
h(x + s~a) h(x) = f~a~b (x + 3 t~b + 4 s~a)st, 0 < 3 , 4 < 1 .
Kako je g(x + t~b) g(x) = h(x + s~a) h(x), to je
f~b~a (x + 1 t~b + 2 s~a) = f~a~b (x + 3 t~b + 4 s~a)
odakle zbog neprekidnosti drugih mesovitih izvoda u tacki x, prelaskom na granicnu vrednost kada (s, t) (0, 0) sledi jednakost mesovitih izvoda u tacki x po pravcima vektora ~a i ~b.
Definicija 3. Neka je E Rm otvoren skup. Ako funkcija f ima
neprekidne parcijalne izvode drugog reda na skupu E, onda za funkciju f kazemo da je dvaput neprekidno diferencijabilna na skupu
E i to oznacavamo sa f C (2) (E).
Ocigledno je C (2) (E) C (1) (E) C(E).
67
f (x) :=
.
xi xj i,j=1
Ako je f C (2) (E) i ~a = (a1 , . . . , am), ~b = (b1 , . . . , bm ), tada je
f~a~b (x)
f~b~a (x)
m
X
2 f(x)
=
ai bj ,
xi xj
i,j=1
(n1)
n-dimenzionalnu matricu
f
(n)
(x) :=
n f(x)
.
xi1 , . . . , xin
n f(x)
xi1 , . . . , xin
m
i1 ,...,in =1
68
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
(n)
(n1)
pa kako f~a1 ,...,~an1 (x) ne zavisi od redosleda nalazenja izvoda, dovoljno je dokazati da ~an1 i ~an mogu zameniti mesta. Kako je
(n)
(n2)
(n)
(1)
!
m
m
X
X
f(x)
f
d(df(x)) = d
(x)ai =
d
ai =
xi
xi
i=1
i=1
m
m
X
X
f(x)
f(x)
=
d
ai =
ai =
xi
xi ~a
i=1
i=1
m
m
m
2
X
X
X
f
2 f(x)
aj ai =
ai aj .
=
xi xj
xi xj
i=1
j=1
i,j=1
3.7. Diferencijali vi
seg reda
69
(2)
i,j=1
Jasno je d2 f(x) = f ~a~a (x). Induktivno se definise n-ti diferencijal funkcije f u tacki x kao dn f(x) := d(dn1 f)(x) ili dn f(x) :=
n1
n
d(f~an1
a (x) = f~
a,...,~
a (x), naravno, pod pretpostavkom
,...,~
a )(x) = (f~
a,...,~
a )~
(n)
da je f C (E). Za ~a = (a1 , . . . , am) indukcijom se moze dokazati
da je
(3)
df
(n)
(x) =
(n)
f~a,...,~a (x)
m
X
i1 ,...,in =1
n f(x)
a i a in .
xi1 xin 1
Uvedimo oznaku
(n)
2
dx1 + +
dxm f .
d f=
x1
xm
Indukcijom se moze dokazati da je
n
n
dx1 + +
dxm f.
d f=
x1
xm
Pretpostavimo da je funkcija f definisana na skupu E Rm, da
su funkcije xi = xi (t1 , . . . , tp ), i = 1, m, definisane na skupu Et Rp ,
i da slozena funkcija ima smisla. Za funkcije f i xi pretpostavimo
da su klase C (2) na odgovarajucim skupovima. Na osnovu teoreme o
invarijantnosti forme prvog diferencijala je
m
X
f
df =
dxi ,
xi
i=1
70
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
i=1
m
X
X f
2f
=
dxi dxj +
d2 xi .
x
x
x
i
j
i
i,j=1
i=1
2xy
,
x2 +y 2
ako je x2 + y 2 > 0 ,
0,
ako je x2 + y 2 = 0
y
x
+ y
x
y
3.7. Diferencijali vi
seg reda
71
zadovoljava jedna
cinu
x2
2
2z
2z
2 z
+
2xy
+
y
= 0.
x2
xy
y 2
5. Koris
cenjem diferenciranja eliminisati funkcije i iz slede
cih jedna
cina
(i) u = (x y, y z) ,
(ii) z = (x)(y) ,
x
(iii) z = (xy) + ( ) .
y
m
X
xi ) ,
(ii) u = f(a1 x1 , . . . , am xm ) .
i=1
72
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
gde je
rn1 (x, a) =
n1
X
k=1
1 (k)
f (x)ak + rn1 (x, a) ,
k!
1 (n)
f (x + a)an .
n!
Dokaz. Za funkciju (t) = f(x + ta), t [0, 1], prema stavu 1.,3.7.
vazi
(2)
1 i n.
n1
X
k=0
73
a0
ili
rn (x, a) = (x, a)kakn , lim (x, a) = 0,
(4)
a0
odnosno
rn (x, a) = o(kakn ) , a 0 .
(5)
a1 + +
am
f(x + a) =
=
n! x1
xm
X
n f(x + a) k1
1
Ckn1 ,...,km k1
a1 akmm =
=
k
m
n!
x1 xm
k1 ++km =n
X
1
k1 ,...,km (x, a)ak11 akmm ,
= f (n) (x)an +
n!
rn1 (x, a) =
k1 ++km =n
gde je
1
k1 ,...,km (x, a) = Ckn1 ,...,km
n!
n f(x + a)
n f(x)
xk11 xkmm
xk11 xkmm
k1 ++km =n
= kak
k1 ++km =n
k1 ,...,km (x, a)
a1
kak
k1
am
kak
km
74
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 3. Diferencijabilnost funkcija
k1 ,...,km (x, a)
k1 ++km =n
a1
kak
k1
am
kak
km
cos x
,
cos y
(ii) arctg
1+x+y
,
1x+y
sa ta
cnos
cu do
clanova drugog reda. (Resenja: (i) 1 (x2 + y 2 )/2 (ii) /4 x xy)
2. Uprostiti izraz cos(x + y + z) cos x cos y cos z smatraju
ci x, y i z malim
veli
cinama. (Resenje:(xy + yz + zx))
3. Razlo
red funkciju f = ln(1 + x + y). (Resenje :
P+
P+ziti u Maklorenov**
n (n 1)!/m!(n m)!)xm y nm , |x + y| < 1)
((1)
n=1
m=1
4. Dokazati da funkcije (x, a) i k1 ,...,km (x, a) formulisane u posledici prethodnog odeljka ravnomerno konvergiraju nuli na svakom kompaktu K E kada
a 0.
5. Neka je f C (1) (R). Dokazati formulu
f(x, y) f(0, 0) =
**
75
1
(1 t)n d(n+1) f(x + th)dt .
n!
4. EKSTREMNE VREDNOSTI
PROMENLjIVIH
FUNKCIJA VISE
4.1. POTREBNI USLOVI ZA
EGZISTENCIJU EKSTREMNIH VREDNOSTI
Neka je funkcija f definisana na skupu E Rm. Da bi smo odredili
neophodne uslove za egzistenciju ekstremnih vrednosti funkcija vise
promenljivih, uvedimo najpre neke osnovne pojmove.
Definicija 1. Ako postoji tacka x0 E tako da je f(x) f(x0 ) za
svako x E, onda kazemo da funkcija f ima u tacki x0 apsolutni
maksimum. Vrednost f(x0 ) = max{f(x) : x E} je najve
ca
vrednost funkcije f na skupu E. Analogno se definise apsolutni
minimum i najmanja vrednost funkcije f na skupu E.
Definicija 2. Funkcija f ima
lokalni maksimum u tacki
x0 E ako postoji okolina
Ux0 E tacke x0 tako da je
f(x) f(x0 ) za svako x
Ux0 E. Ako je f(x) < f(x0 )
za svako x Ux0 E, x 6=
x0 , tada je x0 tacka strogog
lokalnog maksimuma.Analogno se definisu lokalni minimum i strogi lokalni minimum. Tacke lokalnog maksimuma i lokalnog minimuma funkcije f krace se nazivaju ta
ckama ekstremnih vrednosti funkcije f.
76
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 4. Ekstremne vrednosti funkcija
t (r, r) ,
narna ta
cka funkcije f ako je f (x0 ) = 0.
Stacionarna tacka funkcije u opstem slucaju ne mora biti tacka
lokalne ekstremne vrednosti, sto se vidi iz sledeceg primera.
Primer 1. Za hiperbolicki paraboloid f(x, y) = x2 y2 ocigledno je
fx (x, y) = fy (x, y) = 0
za x = y = 0, pa je (0, 0)
stacionarna tacka funkcije f(x, y) = x2 y2 ,
ali nije tacka lokalnog
ekstremuma, jer u svakoj okolini te tacke ima
tacaka u kojima je funkcija pozitivna, kao i tacaka u kojima je funkcija
negativna.
Funkcija moze imati ekstremne vrednosti i u tackama u kojima ne
postoje parcijalni izvodi, sto pokazuje
* Fermat P. (1601-1665)-francuski matematicar
77
Pn
Primer 2. Funkcija f(x) = i=1 |xi | ima strogi lokalni minimum u
tacki (0, . . . , 0). Medutim,
parcijalni izvodi ove funkcije u toj tacki ne
postoje.
Zadaci za ve
zbanje
1. Na
ci najmanju i najve
cu vrednost funkcija na ukazanim skupovima
(i) z = x 2y 3 , 0 x 1 , 0 y 1 , 0 x + y 1 ,
(ii) z = x2 + 3y 2 x + 18y 4 , 0 x y 4 ,
(iii) z =
1 x2 y 2 , x2 + y 2 1 ,
(iv) u = x + y + z , x2 + y 2 z 1 .
m
z = x2 + y 2 ,
(ii)
u = (x + y + z)2 ,
(iv)
z = x2 y 2 ,
z = x1 x2 xn ,
i f(x) = 0 u ta
ckama u kojima je kxk = 0. Dokazati da funkcija ima stacionarnu
ta
cku u skupu K(O, 1).
(x) =
n
X
i,j=1
ai,j xi xj
78
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 4. Ekstremne vrednosti funkcija
xS
79
Dokaz. (i) Pretpostavimo da je kvadratna forma pozitivno definitna. Neka je K(a, r) E i neka je khk < r. Tada je a + h K(a, r),
pa je prema Tejlorovoj formuli sa ostatkom u Peanovom obliku
n
2
X
1
f(a) hi hj
+ o(1) =
f(a + h) f(a) = khk2
2
xi xj khk khk
i,j=1
(2)
1
khk2 ((h1 , . . . , hn ) + o(1)) , h 0 ,
2
1 2
1
t ( + o(1)) , f(a + s) f(a) = t2 ( + o(1))
2
2
80
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 4. Ekstremne vrednosti funkcija
(iii) Ako je fxx
fyy f 2xy = 0 u tacki (x0 , y0 ), funkcija moze, ali
ne mora imati ekstremnu vrednost u tacki (x0 , y0 ).
Dokaz. Dovoljno je dokazati poslednje tvrdenje,
jer prva dva nepo-
(iii) u = x1 x2x xn
n (1 x1 2x2 nxn ) .
5. Dokazati da funkcija
u = x1 +
x2
x3
xn
2
+
+ +
+
, xi > 0, i = 1, n
x1
x2
xn1
xn
1
. Na
ci najmanju vrednost funkcije
n
X
k=1
7. Neka je
81
f(x) = a +
k~
x ~ak k2 , x
~R .
m
X
i=1
bi x i +
m
X
aij xi xj
i,j=1
Pm
ij
vrednost na R .
5. VEKTORSKE FUNKCIJE
PROMENLJIVIH
VISE
U ovom poglavlju izlozicemo osnovne pojmove i rezultate koji se
odnose na vektorske funkcije vise promenljivih, koje cemo u daljem
krace nazivati preslikavanjima. Za euklidske prostore na kojima cemo
proucavati preslikavanja smatracemo da su snabdeveni uobicajenom
metrikom.
Neka je E Rn. Pod preslikavanjem f : E 7 Rm podrazumevamo funkciju koja svakoj tacki x = (x1 , . . . , xn ), ili vektoru ~x E
pridruzuje neku tacku y = (y1 , . . . , ym ), odn. vektor ~y Rm po
zakonu f i to preslikavanje kratko oznacavamo sa y = f(x). Zadati
preslikavanje f ne znaci nista drugo do uspostaviti korespodenciju
kojom svakom vektoru ~x E Rn pridruzujemo vektor
~ x) = (f1 (~x), . . . , fm (~x)) Rm .
f(~
82
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
83
84
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
k+
k+
85
ki
5.2. Banahova teorema o fiksnoj tac
(m
X
i=1
(fi (x ) fi (x )2
)1/2
< ,
86
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
za svako x, y X.
n d(x1 , x0 ) , n 1.
m
d(x1 , x0 ) .
1
Kako je limm+ m = 0, niz (xn ) je fundamentalan. Prostor X je
kompletan, pa je niz (xn ) konvergentan. Neka je limn+ xn = x. Da
je x nepokretna tacka preslikavanja f neposredno sledi iz jednakosti
d(x1 , x0 )(m + m+1 + ) =
xn+1 = f(xn ) .
Zaista, kako je f neprekidno preslikavanje, prelaskom na granicnu
vrednost u poslednjoj jednakosti kada n + dobijamo da je x =
f(x). Tacka x je jedinstvena nepokretna tacka, jer ako bi postojala
jos jedna nepokretna tacka x 6= x, imali bi smo
d(x, x ) = d(f(x), f(x )) d(x, x ) ,
pa je 1, sto je kontradikcija.
ki
5.2. Banahova teorema o fiksnoj tac
87
m
X
i=1
m
X
i=1
2
m
m
X
X
aij xj + xi ai
aij yj yi + ai =
j=1
j=1
2
m
m
X
X
(aij + ij )(xj yj )
=
i=1
j=1
m X
m
m
X
X
(aij + ij )2
(xj yj )2 = 2 d2 (x, y) ,
i=1 j=1
j=1
88
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
zimajuOdrediti nepokretnu ta
cku preslikavanja f. Da li su preslikavanja f, f 2 sa
ca?
5. Neka je f : [a, b] 7 [a, b] diferencijabilna funkcija na [a, b]. Dokazati da je
preslikavanjef sa
zimaju
ce onda isamo onda, ako je supx[a,b] |f (x)| za neko
< 1.
6. Dokazati da je svako sa
zimaju
ce preslikavanje f metri
ckog prostora u sebe
ravnomerno neprekidno.
7. Neka je f : [a, b] 7 R konveksna funkcija na [a, b] sa pozitivnim izvodom na
istom. Ako na krajevima segmenta funkcija f prima vrednosti razli
citog znaka,
onda jedna
cina f(x) = 0 ima jedinstveno resenje na [a, b]. Dokazati. (Uputstvo:
posmatrati preslikavanje x 7 A(x) = x f(x)/f (x))
8. Neka je K C([a, b] [a, b]), = sup{K(s, t) : (s, t) [a, b] [a, b]},
f C([a, b]) i R. Tada je
x(s) = f(x) +
K(s, t)x(t)dt
1
Fredholmova integralna jedna
cina. Dokazati da za || < (ba)
postoji jedinstveno odredena neprekidna funkcija x : [a, b] 7 R koja je resenje te jedna
cine.(U-
Rb
a
89
m
X
aij i ,
j = 1, n .
i=1
Pm
Pn
Neka je x =
j=1 xj ej , a y = f(x) =
i=1 i yi . Tada je zbog
linearnosti preslikavanja f
n
n
X
X
y = f(x) = f
ej xj =
xj f(ej ) =
j=1
n
X
xj
j=1
j=1
m
X
aij i =
i=1
m
X
i=1
n
X
j=1
aij xj i ,
yi =
n
X
aij xj ,
i = 1, m ,
j=1
sto opravdava naziv posmatrane klase preslikavanja. Ako sa A oznacimo matricu kaij kmn preslikavanja (1), onda je ocigledno
(2)
~ x) = A~x,
f(~
~x Rn .
Matricu A nazivamo matricom linearnog preslikavanja. Iz izlozenog vidimo da svako linearno preslikavanje jednoznacno odreduje
matricu tog preslikavanja. Vazi i obrat. Naime, svaka matrica kaij k
formulom (2) definise linearno preslikavanje f : Rn 7 Rm.
90
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
i = 1, n .
n
X
aij xj ,
gi =
j=1
n
X
bij xj ,
i = 1, m ,
j=1
koordinatne funkcije linearnih operatora f i g sa matricama preslikavanja A = kaij kmn i B = kbij kmn . Tada su
n
X
fi + gi =
(aij + bij )xj ,
i = 1, m ,
j=1
n
X
j=1
aij xj , i = 1, m i
zk =
m
X
i=1
bki yi , k = 1, s .
91
j=1
j=1
i=1
odn.
(4)
kf(x)k kfkkxk .
kfk =
sup
xK n \{0}
kf(x)k
.
kxk
92
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
kxk1
(m n
XX
i=1 j=1
a2ij
)1/2
h 0.
Linearan operator L u tom slucaju zovemo diferencijalom preslikavanja f u tacki x i oznacavamo sa df(x). Matricu diferencijala
93
h 0.
.
(3)
f (x) =
xj
mn
fi (x + h) fi (x) =
n
X
fi (x)
j=1
xj
hj + i (x, h)khk , h 0 ,
n
X
fi (x)
j=1
xj
hj |
(m
X
i=1
)1/2
2i (x, h)
gde je f (x) matrica data izrazom (3). Ako su sve koordinatne funkcije
diferencijabilne u tacki x, onda zbog (4) vazi (2), pa je preslikavanje
f diferencijabilno u tacki x, pri cemu je izvod f (x) dat matricom
(3). Ako je preslikavanje f diferencijabilno u tacki x, onda diferencijabilnost koordinatnih funkcija sledi iz poslednje nejednakosti i (2).
Neprekidnost preslikavanja f sada sledi iz diferencijabilnosti koordinatnih funkcija fi i stavova 1., 3.2. i 1., 5.1.
94
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
h 0.
f (x) =
xj
mn
(f1 , . . . , fm )
(x1 , . . . , xm )
95
h 0,
h 0.
i
Stoga je
(f + g)(x + h) (f + g)(x) =
h 0.
h 0.
96
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
Neka je k = f(x + h) f(x). Zbog pretpostavljene diferencijabilnosti preslikavanje f je neprekidno u tacki x, pa k 0 kada h 0.
Preslikavanje g je diferencijabilno u tacki y = f(x), pa je
No onda je
k 0.
khk
kkk
khk
kkk
khk
ko(k)k
ko(h)k
kdf(x)k +
0, h 0,
kkk
khk
h 0,
97
98
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 5. Vektorske funkcije
Teorema 6 (Lagran
z). Neka je E Rn otvoren skup, f : E 7 Rm
neprekidno diferencijabilno preslikavanje na skupu E, a x i h tacke iz
Rn za koje je [x, x + h] = {x + th : 0 t 1} E. Tada je
(5)
(t)dt sup | (t)| .
0t1
99
Zadaci za ve
zbanje
m
cki x E. Ako je
1. Neka je preslikavanje f : E 7 R diferencijabilno u ta
funkcija g : E 7 R diferencijabilna u ta
cki x E, dokazati da je tada
~ (x) = g(x) f~ (x) + f(x)
~
(g f)
g (x).
m
x
))
i
j
i<j
7. Neka su f, g C (k) , k N, funkcije za koje je definisana njihova kompozicija. Dokazati da je g f C (k) .
8. Ako su zadovoljeni uslovi teoreme 6., dokazati da je tada
kf(x + h) f(x) f (x)hk sup kf (x + th) f (x)kkhk.
0t1
9. Neka je f(x) = (sin x, cos x), x [0, 2]. Dokazati da ne postoji [0, 2]
100
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
6. IMPLICITNE FUNKCIJE
6.1. POJAM IMPLICITNE FUNKCIJE
U mnogim razmatranjima, kako u matematici, tako i u drugim
naucnim oblastima, cesto je funkcija u argumenata x1 , . . . , xn zadata
jednacinom oblika F (u, x1 , . . . , xn ) = 0. U tom slucaju kazemo da je
funkcija u implicitno definisana tom jednacinom.
Izucavanje takvih funkcija najjednostavnije je ako se data jednacina moze prevesti na eksplicitni oblik u = f(x1 , . . . , xn ), sto naravno
nije uvek moguce. Stoga se prirodno postavlja problem odredivanja
uslova pri kojima je to moguce. Ovaj problem je dosta slozen, pa
se najcesce razmatra nesto jednostavniji problem. Naime, ne za- funkcije i promenljivih, vec samo
hteva se odredivanje
veze izmedu
uslovi pri kojima takva veza postoji. Naravno da je pored ovako
definisanog problema, koji je inace egzistencijalnog karaktera, od nesumnjive vaznosti jedinstvenost resenja. Medutim,
ova pitanja nisu
jednostavna, a odgovor na njih nije uvek pozitivan, sto najbolje ilustruje sledeci jednostavan primer.
Posmatrajmo funkciju F (u, x1 , x2 )
= u2 + x21 + x22 1 = 0 koja u R3 pretstavlja jednacinu sfere. Ova jednacina
odreduje
u krugu x21 + x22 1 beskonacno mnogo funkcija f(x1 , x2 ) za koje je
F (f(x1 , x2 ), x1 , x2 ) 0 .
Takve su recimo
pfunkcije
u = 1 x21 x22 ,
ali i sve funkcije koje na nekom podskupu skupa {(x1 , p
x2 ) : x21 + x22 1}
2
2
p primaju vrednosti 1 x1 x2 , a na
komplementu vrednosti 1 x21 x22 .
Navedeni primer ukazuje na znacaj problema jedinstvenosti resenja
jednacine F (u, x1 , . . . , xn ) = 0, bez obzira da li se iz iste moze dobiti
eksplicitno zadana funkcija u = f(x1 , . . . , xn ).
Ako je u prethodnom primeru M (x1 , x2 , u) proizvoljna tacka fiksirana na sferi koja nije u ravni Ox1 x2 , onda ocigledno postoji deo
sfere oko tacke M koji se obostrano jednoznacno projektuje na ra-
101
van Ox1 x2 . Drugim recima, postoji okolina tacke (x1 , x2 ) u kojoj je zadana jednacina resiva po u, ali uz uslov da je u > 0 ili
u < 0. Za tacke N (x1 , x2 , 0) sfere koje su u ravni Ox1 x2 ni uz
taj dodatni uslov nije moguce naci okolinu tacke N na sferi koja se
obostrano jednoznacno preslikava na ravan Ox1 x2 . Stoga iz jednacine
F (u, x1 , x2 ) = 0 nije moguce jednoznacno odrediti u u zavisnosti od
x1 i x2 .
U ovom poglavlju izucavacemo problem egzistencije i jedinstvenosti
implicitnih funkcija, kao i njihova svojstva. U tom cilju definisimo
najpre pojam implicitne funkcije.
Neka je F : X Y 7 Z preslikavanje skupa X Y , X Rm,
Y Rn u skup Z Rn. Za preslikavanje y = f(x) skupa E X u
skup F Y kazemo da je implicitno definisano jednacinom
F (x, y) = 0 ,
ako je F (x, f(x)) 0 za svako x E.
6.2. IMPLICITNE FUNKCIJE
SA REALNIM VREDNOSTIMA
Dokazimo najpre teoremu o egzistenciji implicitne funkcije u najjednostavnijem slucaju.
Teorema 1. Neka je E R2 otvoren skup, (x0 , y0 ) E i neka su
zadovoljeni sledeci uslovi:
( i ) funkcija F : E 7 R je neprekidna,
( ii ) F (x0 , y0 ) = 0,
(iii) postoji parcijalni izvod F/y i neprekidna je funkcija na
skupu E,
(iv) F (x0 , y0 )/y 6= 0.
Tada postoji okolina W(x0 ,y0 ) = Ux0 Vy0 tacke (x0 , y0 ) i jednoznacno
odredena
neprekidna funkcija f : Ux0 Vy0 tako da je y0 = f(x0 ) i
F (x, f(x)) = 0 za svako x Ux0 .
Dokaz. Odredenosti
radi, mozemo pretpostaviti da je F (x0 , y0 ) > 0.
y
102
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
i F (x0 , y0 + ) > 0 .
103
F (x, f(x))
x
.
f (x) =
F (x, f(x))
y
F (x, y)
F (x, y)
h+
k + 1 h + 2 k ,
x
y
104
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
F (x, y) = 0
ekvivalentna je sa jednacinom
(3)
y = Ay ,
Ay = y
F (x, y)
= G(x, y) ,
Fy (x0 , y0 )
Fy (x, y)
,
Fy (x0 , y0 )
Fy (x, y)
<1,
= 1
Fy (x0 , y0 )
105
(6)
Fy (x, )
1
Fy (x0 , y0 )
(y z) ,
sup
xK(x0 ,)
iz koje sledi
d(Ag, Ah) =
sup
xK(x0 ,)
106
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
sup
xK(x0 ,)
|Ay0 Ah(x)| =
= (1 ) + d(Ay0 , Ah)
(1 ) + d(y0 , h)
sup
xK(x0 ,)
|y0 Ah(x)| ,
Na kraju ovog odeljka navedimo bez dokaza teoremu o diferencijabilnosti implicitne funkcije vise promenljivih. Dokaz ove teoreme je
analogan dokazu teoreme 2., pa citaocu prepustamo da sam izvede
dokaz ove teoreme.
107
Fx i (x, y(x))
,
Fy (x, y(x))
i = 1, n .
Zadaci za ve
zbanje
1. Ispitati da li je jedna
cinom
yex x ln y 1 = 0
jednozna
cno odredena
neprekidna funkcija u okolini ta
cke x = 0.
2. Na
ci prvi i drugi izvod funkcije implicitno zadane jedna
cinom xey +yex = 2,
a zatim na
ci njihove vrednosti za x = 0.
3. Na
ci parcijalne izvode prvog i drugog reda funkcije z(x, y) implicitno zadate
jedna
cinom
z 2 x x2 y + y 2 z + 2x y = 0
u ta
cki (0, 1).
4. Ako su x(y, z), y(z, x) i z(x, y) funkcije implicitno odredene
jedna
cinom
F (x, y, z) = 0, dokazati da je xy yz zx = 1.
5. Na
ci d2 z, ako je F (x/z, y/z) = 0.
6. Dokazati da jedna
cina (x2 + y 2 )2 = a2 (x2 y 2 ), a 6= 0, u okolini ta
cke (0, 0)
odreduje
diferencijabilne funkcije. Odrediti vrednost njihovih diferencijala u ta
cki
x = 0.
7. Neka je x = y + (y), gde je (0) = 0 i | (y)| |k| < 1 za a < y < a.
Dokazati da za < x < postoji samo jedna diferencijabilna funkcija y = y(x)
koja zadovoljava polaznu jedna
cinu i za koju je y(0) = 0.
8. Neka je y = y(x) funkcija implicitno definisana jedna
cinom x = ky + (y),
gde je k 6= 0 i neka je funkcija diferencijabilna, periodi
cna sa periodom T za koju
cna funkcija
je | (y)| < |k|. Dokazati da je y = x/k + (x), gde je (x) periodi
sa periodom |k|T .(Uputstvo: posmatrati operator Ay = x/k (y)/k)
9. Neka je F : [a, b] R 7 R neprekidno preslikavanje koje zadovoljava slede
ci
uslov: postoje realni brojevi m i M , 0 < m M , tako da za svako x [a, b] i
svako y1 , y2 R, y1 6= y2 va
zi
m
F (x, y1 ) F (x, y2 )
.
y1 y2
108
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
metri
ckom prostoru (C([a, b]), d)
Fi (x1 , . . . , xm , y1 , . . . , yn ) = 0 ,
i = 1, n ,
F (x, y) = 0 ,
y = Ay ,
109
(4)
No onda je
sup kAg(x) Ah(x)k d(g, h) ,
xUx0
110
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
odn.
d(Ag, Ah) d(g, h) ,
cime smo dokazali da je A operator sazimanja na prostoru C, .
Dokazimo sada da je A : C, 7 C, . Neka je h C, .Tada je
ocigledno d(h, y0 ) . No onda je
d(Ah(x), y0 ) d(Ah(x), Ay0 ) + d(Ay0 , y0 )
xUx0
Fx (x, f(x))h
+ Fy (x, f(x))k + h + k = 0 ,
111
(7)
1
(khk + kkk) .
2
Ovo je moguce, jer je matrica preslikavanja (Fy (x, f(x)))1 zbog neprekidnosti u zatvorenoj oblasti K(x0 , ) K(y0 , ) ogranicena po
normi, a kkkhk + kkkkk = o(khk) + o(kkk). Osim toga je
kk + (Fy (x, f(x)))1 Fx (x, f(x))hk
(9)
(10)
kkk khk
+ k(Fy (x, f(x))) kkFx (x, f(x))k ckhk ,
2
2
gde je c > 0 konstanta koja ne zavisi od h. Sada nejednakost (7)
dobija oblik
kk + (Fy (x, f(x)))1 Fx (x, f(x))hk
112
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
y sin u x sin v = 0.
Na
ci diferencijal tog preslikavanja.
z 2y zxx
2zx zy zxy
+ z 2x zyy
= 0.
113
preslikavanje F zadovoljava sve uslove teoreme o egzistenciji preslikavanja implicitno zadatog sistemom F (x, y) = 0. Stoga je taj
sistem lokalno resiv u nekoj okolini tacke (x0 , y0 ), pri cemu je to
resenje jedinstveno. Drugim recima, postoje okoline Ux0 tacke x0 i
Vy0 tacke y0 i jedinstveno neprekidno diferencijabilno preslikavanje
x = g(y) : Vy0 Ux0 koje zadovoljava uslov F (g(y), y) = 0, odn.
f(g(y)) = y, za svako y Vy0 . Za svaku tacku y Vy0 postoji i
jednoznacno je odredena
tacka x = g(y) Ux0 cija je slika preslikavanjem f tacka y. Dakle je x f 1 (y) Ux0 , a preslikavanje g(y)
je obostrano jednoznacno, neprekidno diferencijabilno, pri cemu je
g = f 1 na skupu Vy0 . Neka je Ux0 = Ux0 f 1 (Vy0 ). Skup Ux0 je
otvorena okolina tacke x0 kao presek otvorenih skupova, pri cemu je
preslikavanje f bijektivno na njemu.
Osim toga, preslikavanje g = f 1 je neprekidno diferencijabilno na
Vy0 , pa je na osnovu teoreme o diferencijabilnosti preslikavanja ono
114
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
c) u = x y , v = 2xy ,
b) u = xy, v = x/y ,
d) u = x + y, v = (x y)2 .
115
f1
f2
=
.
x2
x1
r
(x a)
kx ak
je inverzija sa centrom u ta
cki a i polupre
cnikom r. Dokazati da je f difeomorfizam za koji je
f({x : 0 < kx ak < r}) = {x : kx ak > r}.
5. Dokazati da je slika oblasti neprekidno diferencijabilnim preslikavanjem
ciji
- oblast.
je jakobijan razli
cit od nule takode
n
n
6. Neka je A otvoren skup u R , a f : A 7 R neprekidno diferencijabilno
1
ku vk
2
7 R
116
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
Teorema 1. Neka je f : X 7 Y neprekidno diferencijabilno preslikavanje oblasti X Rm na oblast Y Rn, pri cemu je r rang
preslikavanja f, r m, r < n za svako x X. Tada za svako x X
postoji otvoren skup V X koji sadrzi tacku x, tako da je f(V )
skup tacaka prostora Rn sa svojstvom da se n r koordinata tacaka
y Y f(V ) mogu izraziti kao neprekidno diferencijabilne funkcije
ostalih r kordinata te tacke.
Dokaz. Ne umanjujuci opstost dokaza, pretpostavimo da je
(1)
(f1 , . . . , fr )
6= 0,
(x1 , . . . , xr )
117
X fj k
fj
j
=
+
= (Dp fj , Dp ) 0,
xp
xk xp
xp
k=1
j = 1, r
(3)
p = r + 1, m,
gde su
i
vektori u Rp + 1.
Neka je V0 = K(x0r , 1 ) K(xmr , 2 ), a Y0 = f(V0 ). Ako je
y = (yr , ynr ) Y0 i yr K(yr0 , ), tada je xr = r (yr , xmr ), pa
je ynr = fnr (r (yr , xmr ), xmr ) = gnr (yr , xmr ). Dokazimo da
preslikavanje gnr ne zavisi od xmr . Za to je dovoljno dokazati da
nijedna koordinatna funkcija
(4)
(5)
X fs k
fs
gs
=
+
= (Dp fs , Dp ),
xp
xk xp
xp
k=1
DP fs =
r
X
j=1
sj Dp fj ,
r
r
X
X
gs
s
=
j Dp fj , Dp =
sj (Dp fj , Dp ) = 0
xp
j=1
j=1
118
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
fu
gu
hu
fv
gv
hv
119
u=
x3 y 2 ,
0,
ako je x 0 ,
ako je x < 0 ,
Dokazati da je
rangf =
2,
v=
x2 y 3 ,
0,
ako je y 0 ,
ako je y < 0 .
ako je x, y > 0 ,
1,
ako je xy < 0 ,
0,
ako je x, y < 0 .
n
cki x U jednak n,
3. Ako je rang preslikavanja f : U 7 R u svakoj ta
dokazati da je ta
cka y0 = f(x0 ), x0 intU, unutrasnja ta
cka skupa f(U).
n
4. Ako je rang preslikavanja f : U 7 R u svakoj ta
cki skupa U jednak k,
k < n, dokazati da postoji neka okolina ta
cke x0 U Rm u kojoj je
fi (x1 , . . . , xm ) = gi (f1 (x1 , . . . , xm ), . . . , fk (x1 , . . . , xm )), i = k + 1, n.
5. Dokazati da je rang neprekidno diferencijabilnog preslikavanja f : R
7 R
x0 R .
120
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
n1
X F fi
fn
=
,
xk
fi xk
k = 1, m,
i=1
odakle sledi da je n-ta vrsta matrice kfi /xk knm linearna kombinacija ostalih vrsta. Kako je n m, rang preslikavanja f je manji od
n.
Teorema 2. Neka su fj , j = 1, n, neprekidno diferencijabilne funkcije na otvorenom skupu X Rm, n m. Ako je rang preslikavanja
f = (f1 , . . . , fn ) jednak n u nekoj tacki x0 X, tada je sistem funkcija
fj , j = 1, n, funkcionalno nezavisan u nekoj okolini tacke x0 .
Dokaz. Na osnovu teoreme o rangu preslikavanja, postoji okolina V
tacke x0 tako da se funkcije f1 , . . . , fn mogu smatrati slobodnim
parametrima na skupu f(V ). Ako bi u posmatranoj okolini tacke
x0 funkcije fj , j = 1, n, bile vezane relacijom (1), onda kao u dokazu
prethodne teoreme zakljucujemo da je n-ta vrsta matrice f linearna
kombinacija ostalih vrsti i vazi (2). Kako je rang preslikavanja f jednak n, to su vrste matrice f linearno nezavisne, sto je u kontradikciji
sa (2).
121
Teorema 3. Neka su zadovoljeni uslovi teoreme o rangu preslikavanja f, pri cemu se bazni minor matrice f nalazi u gornjem levom
uglu te matrice. Tada su funkcije f1 , . . . , fr funkcionalno nezavisne u
okolini V , dok funkcije fr+1 , . . . , fn funkcionalno zavise u toj okolini
od funkcija f1 , . . . , fr .
Dokaz. Na osnovu teoreme o rangu preslikavanja, postoji okolina V
tacke x0 sa svojstvom da se n r koordinata tacaka skupa Y f(V )
mogu izraziti kao funkcije ostalih r koordinata: ynr = gnr (yr ). Ako
poslednju jednacinu prikazemo u koordinatnom zapisu
ys = gs (y1 , . . . , yr ),
s = r + 1, n,
s = r + 1, n,
122
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
jednak
i (x) = 0
1 i r.
123
124
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
F (x) = f(x) +
r
X
i i (x) .
i=1
Dokaz. Neka je
(1 , . . . , r )
6= 0.
(x1 , . . . , xr ) x0
(3)
(4)
f(x0 ) X i (x0 )
+
i
= 0,
xj
xj
j = 1, r .
i=1
xi = i (xr+1 , . . . , xm ) ,
1 i r.
Diferenciranjem uslova veze, imajuci pri tome u vidu veze (5) dobijamo sledeci sistem jednacina
r
(6)
i X i xk
+
= 0,
xj
xk xj
j = r + 1, m , i = 1, r.
k=1
(7)
u tacki x
e0 = (x0r+1 , . . . , x0m ) ima lokalnu ekstremnu vrednost. Stoga
je
r
(8)
x0 ) xk
f(e
x0 ) X f(e
+
= 0,
xj
xk xj
k=1
j = r + 1, m .
125
f(x0 ) X i (x0 )
F (x0 )
=
+
i
,
xj
xj
xj
i=1
j = r + 1, m
r
X
i xk
xk xj
k=1
!
r
f(x0 ) X i xk
+
i
=0
xk
xk xj
X f(x0 ) xk X
F (x0 )
=
+
i
xj
xk xj
i=1
=
k=1
r
X
k=1
i=1
m
X
i (x0 )
j=1
xj
dxj = 0,
i = 1, r.
126
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
d = 0 ,
dg(e
x0 ) =
m
X
f(e
x0 )
j=1
xj
dxj .
(13) dg(e
x0 ) =
f+
i i dxj =
xj
j=1
i=1
x0
m
X
F (x0 )
j=1
xj
dxj = 0 ,
x0 ) =
d2 g(e
m
m
X
X
2 f(e
x0 )
f(
x0 ) 2
dxj dxk +
d xj .
xj xk
x
j
j=1
j,k=1
127
m
m
X
X
2 i (x0 )
i (x0 ) 2
dxj dxk +
d xj = 0 , i = 1, r .
xj xk
xj
j=1
j,k=1
m
m
X
X
2 F (x0 )
F (x0 ) 2
dxj dxk +
d xj =
xj xk
xj
j,k=1
(16)
j=1
= d F (x0 )|d=0 ,
(17)
r
X
f
i
F
i
= 0 , j = 1, m
x = x +
xi
j
j
i=1
.
= i = 0 , i = 1, r
i
128
Glava I: Diferencijalni ra
cun ... , 6. Implicitne funkcije
Fy = x + z + 21 y + 2 = 0
x2 + y2 = 2,
y + z = 2.
129
4. Na
ci najmanju i najve
cu vrednost funkcije f(x, y) = xy u prstenu {(x, y) :
1 x2 + y 2 4}.
m
5. Odrediti rastojanje ta
cke x0 od hiperravni {x R
: ax = b}, gde je
m
a R i b R.
m
6. Za dati vektor a R odrediti maksimum funkcije f = ax na sferi {x
m
R : kxk = 1}.
n
1
7. Pretstaviti broj a u obliku sabiraka x1 , . . . , xn tako da proizvod x
1 xn
ima najve
cu vrednost.
Pm
8. Neka je
aij xi xj simetri
cna, pozitivno definitna kvadratna forma. Do1
kazati da postoji > 0 tako da je
m
X
x2i
i=1
m
X
aij xi xj
i,j=1
za svako (x1 , . . . , xm ) R .
9. Neka je kaij kmm simetri
cna, pozitivno definitna matrica sa realnim koeficijentima, {a, b1 , . . . , bm } R i
f(x) = a +
m
X
bi x i +
i=1
Dokazati da funkcija f na R
10. Dokazati nejednakost
m
X
aij xi xj .
i,j=1
dosti
ze najmanju vrednost.
xn + y n
x+y
2
n
ako je n 1, x, y 0.
11. Dokazati da za svaku kvadratnu matricu A = kaij knn va
zi nejednakost
Adamara*
!
2
(det A)
n
n
Y
X
i=1
a2ij
j=1
sn =
n
X
xk ,
k=1
n N.
Definicija 1. Uredeni
par ((xn ), (sn )) koji se sastoji od niza (xn ) i
niza (sn ) ciji su clanovi definisani sa (1) nazivamo
P u normiP redom
xn ; xn su
ranom vektorskom prostoru X i oznacavamo sa
xn ili
n
P
131
Red
- nizom (xn )
Iz definicije reda sledi da je on jednoznacno P
odreden
njegovih clanova. Niz (sn ) delimicnih suma
xn jednoznacno je
P reda
odreden formulama (1). Medutim, red
xn je jednoznacno odreden
iPnizom (sn ) svojih delimicnih suma. U tom slucaju clanovi xn reda
xn odredeni
su sa
x1 = s1 , x2 = s2 s1 , . . . , xn = sn sn1 , . . . .
q n+1 q
q
,
q1
1q
n +
132
P
Primer 2. Neka je an konvergentan red u normiranom vektorskom
prostoru X, s njegova suma, a 0 = n0 < n1 P
< < nk < strogo
rastuci niz prirodnih brojeva. Tada
P je red (ank1 +1 + + ank )
dobijen grupisanjem clanova reda
an konvergentan i ima sumu s.
Zaista, m-ta delimicna suma novog reda jednaka je sumi snm polaznog
reda. Kako je ovaj konvergentan, niz njegovih delimicnih suma je konvergentan niz ka sumi s, pa je i svaki njegov podniz konvergentan
i ima
P
sumu s. Time smo dokazali da je red dobijen od reda
an grupisanjem njegovih clanova konvergentan i ima istu sumu kao i polazni red.
Da obrat u opstem slucaju ne vazi, pokazuje primer brojnog reda
(1 1) + (1 1) +
Ako su clanovi prethodno razmatranog reda u okviru svake zagrade
istog znaka, tada je i red dobijen uklanjanjem zagrada konvergentan.
Dokaz ove cinjenice prepustamo citaocu.
1.2. SVOJSTVA KONVERGENTNIH REDOVA
P
Stav 1. Neka je
xn red u normiranomPvektorskom prostoru X nad
poljem K i neka jeP
K. Ako je red
xn konvergentan, onda je
konvergentan i red
xn i vazi
+
X
(1)
n=1
xn =
+
X
xn .
n=1
P
delimi
c
ne
sume
reda
xn , a sa sn delimicne
Dokaz. Ozna
c
imo
sa
s
n
P
n=1
n=1
P
Dokaz.
Neka su sn , sn i sn delimicne sume respektivno redovaP xn ,
P
P
yn i (xn + yn ). Tada je sn = sn + sn . Kako su redovi
xn i
133
1.3. Ko
sijev kriterijum
(xn + yn ) =
n=1
+
X
n=1
xn +
+
X
yn .
n=1
P
Stav 3. Red
xn je konvergentan uPnormiranom vektorskom prostoru X onda i samo onda ako je red n xm+n konvergentanP
u X za
svako m N. PriP
tome je s = sm + rm , gde je s suma reda
xn , a
rm suma ostatka n xm+n .
k
Dokaz. Neka
delimicna suma
P je sm = xm+1 + sm+2 + + xm+k k-ta
ostatka n xm+n . Ocigledno je sm+k = sm + skm , odakle sledi da
limk sm+k postoji onda i samo onda ako postoji limk skm . Jednakost
s = sm + rm dobijamo prelaskom na granicnu vrednost u sm+k =
sm + skm kada k +.
P
Posledica 2. Red
xn je konvergentan u normiranom vektorskom
prostoru X onda i samo onda ako je lim rn = 0.
P
Stav 4. Ako je red
xn konvergentan u normiranom vektorskom
prostoru X, onda je lim xn = 0.
P
Dokaz. Kako je red
xn konvergentan, a xn = sn sn1 , ocigledno
xn 0 kada n +.
1.3. KOSIJEV
KRITERIJUM
P
Neka je red xn konvergentan u normiranom vektorskom prostoru
X i neka je njegova suma s. Tada za svako > 0 postoji prirodan broj
n tako da je ksn sk < za svako n n . No onda je ksn+m sk <
za n n i svako m N, pa je
ksn+m sn k ksn+m sk + ksn sk < 2
134
(n + 1)
(2n)
n+1
2n
2
xn+1 + xn+2 + + x2n =
Zadaci za ve
zbanje
1. Odrediti delimi
cne sume slede
cih redova i na osnovu toga ispitati njihovu
konvergenciju
a)
+
X
n=1
c)
X
n=1
1
,
(3n 2)(3n + 1)
b)
+
X
2n + 1
,
n2 (n + 1)2
n=1
2
,
n(n + 1)(n + 2)
d)
+
X
arctg
n=1
X
3
e)
arctg
,
2n(2n 1)
+
f)
n=1
1
,
2n2
+
X
n=1
( n + 2 2 n + 1 + n) .
n+
n
X
k=1
ak
!,
n
X
k=1
bk
= s.
bn . Ako
135
1.3. Ko
sijev kriterijum
pn , pn > 0. Ako je
lim
n+
dokazati da je
pn
= 0,
p1 + p2 + + pn
s1 pn + s2 pn1 + + sn p1
= s,
n+
p1 + p2 + + pn
lim
n+
s1 + s2 + + sn
= s.
n
a)
+
X
cos n2
n=1
n2
b)
+
X
cos xn
n=1
n2
c)
+
X
cos nx cos(n + 1)x
n=1
an , an > 0,
cine monotono opadaju
ci niz, dokazati da
6. Ako
clanovi reda
je lim nan = 0.
P
7. Ako je lim nan = a 6= 0, dokazati da red
P an divergira.
8. Dokazati da za svaki konvergentan red
an sa nenegativnim
clanovima
P
postoji monotono rastu
ci niz (bn ) tako da je lim bn = +, a da red
an b n
konvergira.
lanovi niza (an ) zadovoljavaju rekurentnu formulu an = 4an1 an2
9. C
za n 3. Dokazati da je
a)
+
X
n=1
b)
+
X
n=1
1.4.
arcctga2n =
, ako je a1 = 2 , a2 = 8 ,
12
arcctg2a2n =
, ako je a1 = 1 , a2 = 3 .
6
NUMERICKI
REDOVI SA
NENEGATIVNIM CLANOVIMA
136
interesa. Ispitivanje apsolutne konvergencije redova, cak i u normiranim vektorskim prostorima svodi se na ispitivanje numerickog reda
sa nenegativnim clanovima. Stoga cemo najpre izloziti osnovna svojstva ovih redova, kao i kriterijume za ispitivanje konvergencije ovih
redova.
1.4.1. POREDBENI KRITERIJUMI
P
Stav 1. Red
an sa nenegativnim clanovima je konvergentan onda i
samo onda ako je niz (sn ) delimicnih suma tog reda odozgo ogranicen.
P
Dokaz. Kako su clanovi reda
an nenegativni brojevi, niz snPdelimicnih suma sn tog reda je monotono
neopadajuci. Ako je red an
P
konvergentan, ocigledno je sn s = 1 an za svako n N, pa je niz
(sn ) odozgo ogranicen. Obratno, ako je niz (sn ) odozgo ogranicen,
onda je on prema poznatom stavu za nizove konvergentan.
P
P
Stav 2. Neka su
an i bn redovi sa nenegativnim clanovima. Ako
je
broja, onda iz konvergencije
reda
P an bn pocev od nekog prirodnog
P
P
bn sledi konvergecija
reda
an , a iz divergencije reda
an sledi
P
divergencija reda
bn .
137
,
an
bn
P
P
onda iz konvergencije
reda
b
sledi
konvergencija
reda
an , a iz
n
P
P
bn .
divergencije reda
an sledi divergencija reda
Dokaz. Na osnovu stava 3.,1.2., ne umanjujuci opstost dokaza, mozemo pretpostaviti da nejednakost vazi za svako n N:
a2
b2
an
bn
,...,
,...
a1
b1
an1
bn1
a1
b1
koja vazi za svako n N. Sada tvrdenje
sledi iz stava 2. i stava 1.,
1.2. .
Stavovi 2., 3. i 4. poznati su kao poredbeni kriterijumi.
P
Primer 1. Red
n sin(1/n3 ) je konvergentan. Zaista, kako je 0 <
sin x < x za x (0, /2), to je
1
1
< 2
3
n
n
za svako n, pa je P
red konvergentan prema stavu 2., a na osnovu
cinjenice da je red
1/n2 konvergentan.
n sin
138
P
Primer 2. Red ( n2 + 1 n) konvergira za > 1, a divergira
za 1.
Zaista, kako je granicna vrednost
( n2 + 1 n)
1
=
lim
n+
1/n
2
konacan broj, red je konvergentan za > 1, a divergentan za 1.
P nn2
Primer 3. Red
je konvergentan. Zaista, za n 1 vazi
en n!
(1 + n1 )n2
an+1
=
<
an
e
n
n+1
2
1
(n+1)2
1
n2
bn+1
,
bn
a)
+
X
n=1
1
1
ln(1 + ) ,
n
n
b)
+
X
n=1
1
(1 cos ) ,
n
c)
+
X
n=1
n
n+1
n(n+1)
n arctgn , , R.
2. Ispitati konvergenciju reda
3. Ispitati konvergenciju slede
cih redova
a)
+
X
n2
n=1
3n
b)
+
X
(n!)2
n=1
(2n)!
c)
+
X
n=1
nn
.
en n!
f (n)
a
4. Ispitati za koje vrednosti parametra a > 0 red
konvergira, ako je
n2
f(n) broj nula u dijadskom zapisu broja P
n.(Resenje: 0 < a < 9)
2
5. Ispitati konvergenciju brojnog reda
n , gde je (n ) niz pozitivnih korena
jedna
cine tgx = x. P
6. Ako je red
an sa pozitivnim
clanovima konvergentan, dokazati da su
P
P
redovi
an an+1 i
an /n konvergentni.
P
7. Neka je red
an sa pozitivnim
clanovima konvergentan. Ako je (bn ) niz
za koji
postoji
L
>
0
tako
da
je
0
b
n L za svako n N, dokazati da je tada
P
red
an bn konvergentan.
8. Dokazati poredbene kriterijume koris
cenjem prethodnog zadatka.
139
9. (Ko
sijeva teorema kondenzacije)
Neka (an ) monotono nerastu
ci, nenegP
ativan niz. Dokazati da je red
an konvergentan onda i samo onda ako je
P n
2 a2n konvergentan. Koriste
ci dokazani rezultat, dokazati divergenciju
red
slede
cih redova
a)
+
X
n=1
1
, 1,
n
b)
+
X
n=1
n
P
1
, 1.
n(ln n)
ak i tm =
k=1
2k a2k va
ze slede
ce
k=0
m
P
10. Neka je
an red sa nenegativnim
clanovima. Dokazati slede
ca tvrdenja:
P
an konvergira;
a) ako je an = O(n ) i > 1, tada red
P
b) ako je n
= O(an ) i 1, red
an divergira.
Koriste
ci rezultate pod a) i b) ispitati konvergenciju redova
1)
+
X
n=1
1 cos
1.4.2.
2)
+
X
n=1
ln cos
1
,
n
3)
+
X
n=5
ln
1 + tg
n
1 tg
n
an sa pozitivnim
clanovima konvergentan, dokazati da je
KRITERIJUMI ZA ISPITIVANJE
KONVERGENCIJE REDOVA
SA POZITIVNIM CLANOVIMA
P
Teorema 1. (Ko
sijev kriterijum) Neka je
an red sa nenegativ
n
nim clanovima i neka je Cn =
an . Ako postoji q [0, 1)P
tako
da je Cn q pocev od nekog prirodnog broja n, tada je red
an
konvergentan.
Ako je Cn 1 pocev od nekog indeksa, tada je red
P
an divergentan.
1.4.1., red
anPkonvergentan. Ako je n an 1 za n n0 , tada je
an 1, pa red
an divergentan prema stavu 4., 1.2.
140
P
Posledica 1. Neka je C = limn Cn . Ako je C < 1, red
an je
konvergentan, a ako je C > 1 red je divergentan. Za C = 1 red moze,
ali ne mora biti konvergentan, odn. kriterijum je neodluciv.
Dokaz. Kako je limn Cn = C, to za svako > 0 postoji prirodan broj
n tako da je C < Cn < C + za svako n n . Neka je C < 1. Broj
zbog njegove proizvoljnosti mozemo izabrati
P tako da je C + < 1.
Stoga je Cn < 1 za svako n n , pa je red
an konvergentan.P
Ako
je C > 1, izaberimo tako da je C > 1. Tada je Cn > 1 i red
an
divergira.
Da je Kosijev kriterijum iskazan u terminima granicne vrednosti
neodluciv kada je C = 1, pokazuje sledeci
P
P
Primer 1. Red
1/n je divergentan, red
1/n2 je konvergentan,
a za oba reda je C = 1.
P
Teorema 2. (Dalamberov* kriterijum) Za red
an sa pozitivnim clanovima oznacimo sa Dn = an+1/an . Ako postoji q P
(0, 1)
i prirodan broj n0 tako da je Dn
an
Pq za n n0 , onda je red
konvergentan. Ako je Dn 1, red
an je divergentan.
an
n+1
1
n+1
1
n
bn+1
,
bn
an divergentan.
P
Posledica 2. Neka je D = limn DP
an je
n . Ako je D < 1, red
konvergentan, a ako je D > 1, red
an je divergentan. Za D = 1
kriterijum je neodluciv.
141
P
Teorema 3. (Rabeov* kriterijum) Neka je an red sa pozitivnim
clanovima i
an
Rn = n
1 .
an+1
Ako postoji P
r > 1 i prirodan broj n0 tako da je Rn r za n
Pn0 ,
onda je red
an konvergentan. Ako je Rn 1 za n n0 , red
an
je divergentan.
Dokaz. Neka je Rn r > 1 za n n0 i neka je r > s > 1. Kako je
s
1 + n1 1
lim
= s,
1
n+
to je r >
1+
an
an+1
1 s
n
odn.
an+1
<
an
1
(n+1)s
1
ns
P
RedP n1s je konvergentan za s > 1, pa je na osnovu teoreme 4., 1.4.1.
red
an konvergentan.
P
Ako je Rn 1, onda je an+1 /an (n + 1)1 /n1 , pa je red
an
divergentan na osnovu prethodno navedene teoreme.
Rabeov kriterijum je jaci od Dalamberovog kriterijuma. Zaista,
iz Dn < 1 sledi Rn > 1. Za Dn > 1 je Rn < 1, odakle sledi da
konvergencija, odn. divergencija reda po Dalamberovom kriterijumu
povlaci konvergenciju, odn. divergenciju po Rabeovom kriterijumu.
Da obrat u opstem slucaju ne vazi, dokazuje sledeci
Primer 2. Za red
X
n!
,
(x + 1)(x + 2) (x + n)
x > 0,
142
Teorema 4. (Kumerov*
kriterijum) Neka jeP(cn ) niz pozitivnih
P
brojeva za koje red
1/cn divergira. Za red
an sa pozitivnim
clanovima oznacimo sa
an
cn+1 .
K n = cn
an+1
Ako
P je Kn > 0 pocev od nekog prirodnog broja
P n0 , tada je red
an konvergentan, a ako je Kn 0, onda je red
an divergentan.
Dokaz. Neka je Kn > 0 za n n0 . Tada je
,
an
1/cn
an .
1
1
<
, 0 < < 1,
(n + ) ln(n + )
n ln n
143
P
iz koje na osnovu stava 2., 1.4.1. zakljucujemo da je red
1/n ln n
divergentan. Sada je
an
Kn = n ln n
(n + 1) ln(n + 1) =
an+1
n+1
1
an
1 1 ln n ln 1 +
=
= n
an+1
n
n+1
1
= Bn ln 1 +
,
n
gde je Bn P
= (Rn 1) ln n. Na osnovu Kumerovog kriterijuma sledi
da je red
an konvergentan za Bn > 1, a divergentan za Bn 1.
Ako u poslednjem slucaju iskoristimo Kumerov kriterijum formulisan
pomocu granicne vrednosti, dobijamo Bertranov kriterijum.
P
Teorema 5. (Bertranov* kriterijum) Za red
aP
n sa pozitivnim
clanovima neka je B = limn Bn . Ako je B > 1, red
an je konvergentan, a ako je B < 1, red je divergentan. Za B = 1 kriterijum je
neodluciv.
P
Teorema 6. (Gausov**kriterijum) Neka se za red
an sa pozitivnim clanovima izraz an /an+1 moze prikazati u obliku
an
n
=+ + 2 ,
an+1
n n
gde je |n | L za neko
P L > 0 i svako n N, a , R. Tada
(i) za > 1 red
an konvergira,
a za < 1 red divergira;
P
(ii) za = 1 i > 1 red Pan konvergira;
(iii) za = 1 i 1 red
an divergira.
Dokaz. Za 6= 1 tvrdenje
sledi na osnovu Dalamberovog kriterijuma.
Za = 1 i 6= 1 tvrdenje
sledi na osnovu Rabeovog kriterijuma.
Neka je = = 1. Tada je
an
n
Bn = n
1 1 ln n =
ln n ,
an+1
n
pa je B = limn Bn = 0,
P odakle na osnovu Bertranovog kriterijuma
sledi divergencija reda
an .
* Bertrand J. (1822-1900)
** Gauss K.F. (1777-1855)-nemacki matematicar
144
Teorema 7. (Ko
sijev integralni kriterijum)
Neka je funkcija f :
P
+
[1, +) R nerastuca. Tada je red
f(n) konvergentan ako i
R +
samo ako je integral 1 f(x)dx konvergentan.
Dokaz. Funkcija f je prema pretpostavci nerastuca, pa je f(k)
f(x) f(k + 1) za svako k x k + 1, k N. Integracijom ove
nejednakosti dobija se
f(k)
k+1
f(x)dx f(k + 1) ,
k N.
k=1
f(k)
sn+1 f(1)
Pn
1
Ako je integral
f(x)dx
odn.
gde je sn =
n+1
n
X
f(k + 1) ,
k=1
n+1
f(x) dx sn ,
n N,
f(k).
R +
1
f(x)dx
f(x)dx .
za svako n N. Stoga je
sn+1 f(1) +
145
f(x)dx ,
n N,
P
pa je red
f(n) konvergentan prema stavu 1., P
1.4.1. .
Da dokazemo obrat, pretpostavimo da je red
f(n) konvergentan
i neka je njegova suma jednaka s. Tada je sn s za svako n N, pa
je
Z n+1
f(x)dx s
1
za
R x svako n N. Funkcija f je nenegativna, pa je funkcija F (x) =
f(t)dt neopadajuca. Stoga za svako 1 postoji n tako da je
1
pa je integral
R +
1
f(x)dx
f(x) dx s ,
f(x)dx konvergentan.
x
= 0.
n+1
Primer 4. Red
P
Primer 5. Red ((2n 1)!!/(2n)!!)p je konvergentan za p > 2, a
divergentan za p 2. Zaista, kako je
p
an
1
p
1
= 1+
=1+
+ o( ), n + ,
an+1
2n + 1
2n
n
rezultat sledi iz Gausovog kriterijuma
146
+
1
R
dx
x1
1
= lim
=
,
R+ 1
x
1
1
+
X
3n (n!)2
(2n)!
n=1
b)
+
X
7n (n!)2
n=1
n2n
c)
+
X
n3
2n
n=1
d)
+
X
n=1
3n
.
(ln n)n
a)
+
X
(2n 1)!!
(2n)!!
n=1
d)
+ h
i
X
(2n 1)!! p
(2n)!!
n=1
g)
1
,
2n + 1
+
X
n=1
1
,
nq
2n + 1
1 n ln
2n 1
b)
+
X
1
n!
n=1
e)
+
X
n
e
1
,
n(ln n)
n=1
, h)
n
+
X
n=1
+ h
X
c)
n=1
f)
e 1+
1
n
n i p
+
X
p(p + 1) (p + n 1)
n!nq
n=1
( n n 1)p , i)
n=1
n
arcsin
2
n+1
an sa pozitivnim
clanovima ozna
cimo sa r = lim n an . Dokazati
4. Za red
P
da red
an konvergira za r < 1, a divergira za r > 1.
P
5. Neka je
an red sa pozitivnim
clanovima. Neka je r = lim n ln(an /an+1 ).
P
Dokazati da je red
an konvergentan za r > 1, a divergentan za r < 1. Koriste
ci
dobijeni rezultat, dokazati
Rabeov
kriterijum.
P
6. Neka je red
an sa pozitivnim
clanovima divergentan i sn > 1 za svako
n N. Dokazati da je
a) red
+
X
n=1
an+1
sn ln sn
divergentan ,
b) red
an
sn ln2 sn
konvergentan ,
147
c) red
X an
P
P
, gde
an , an > 0, konvergentan. Dokazati da je red
an /rn
P
P an , konvergentan za < 1, a divergentan za > 1.
7. Neka je red
je rn ostatak reda
8. Ako je red
redova
a)
s
n
an
,
1 + an
9. Ako je za red
b)
an
,
1 + a2n
c)
an
,
1 + nan
d)
an
.
1 + n 2 an
an sa pozitivnim
clanovima zadovoljen jedan od uslova
a) lim
1
an < ,
e
ln n
b) lim
1
an < ,
e
ln ln n
dokazati da je red
Pan konvergentan.
an sa nenegativnim
clanovima konvergentan. Dokazati da
10. Neka je red
P
n
je red
a1 a2 an konvergentan.
11. Dokazati da za svaki realan broj [0, 1] postoji niz (an ) tako da je
P
- brojem ?
=
an /10n . Da li je niz (an ) jednozna
cno odreden
X
(1)n+1 an ,
148
n, m N .
a)
+
X
(1)n1
n=1
d)
2n + 1
,
n(n + 1)
+
X
(1)n+1 ln
n=1
b)
+
X
n=1
n+1
, e)
n
(1)n+1 e 1 +
1
n
+
X
(1)n1(2n + 1)!!
n=1
2 5 (3n 1)
n
, f)
c)
+
n
X
(1)[ 3 ]
n=1
+
X
(1)n cos
n=1
5
7
1
1
1
3
+ + ,
b) 1 + + ,
2
4
8
2
3
4
1
1
1
1
1
c) 1 + + + + .
3
2
5
7
4
3. Dokazati da je red
1
1
1
1
1
1 + + + +
3
2
5
7
4
149
divergentan.
4. Da
red konvergira, ako opsti
clan tog reda te
zi nuli? Kakav
P li alternativni
je red
(1)n+1(1 + (1)n )/n ?
P
(1)n+1 an zadovoljava uslove Lajbnicovog kriteri5. Ako alternativni red
juma, dokazati da je tada red
a1
a1 + a2
a1 + a2 + a3
a1 + a2 + a3 + a4
+
+
2
3
4
konvergentan.
+
X
n=1
an k
+
X
n=1
kan k.
P
Dokaz. Kako je red
kan k po pretpostavci konvergentan, to na osnovu teoreme 1., 1.3. za svako > 0 postoji n N tako da je
n+m
X
k=n+1
kak k <
n+m
X
k=n+1
ak k
n+m
X
k=n+1
kak k
P
an konvergentan prema
za svako n n i svako m N, pa je red
teoremi 1., 1.3. Nejednakost (1) dobija se iz nejednakosti
k
n
X
k=1
ak k
n
X
k=1
kak k
150
Napomenimo
obratdokazane teoreme u opstem slucaju ne vazi.
P da n+1
/ n je prema Lajbnicovom kriterijumu konZaista, red
(1)
vergentan, ali ne apsolutno. Za takve redove kazemo da su uslovno
konvergentni. Iz navedenog primera istovremeno vidimo da uslovno
konvergentni redovi ne zadovoljavaju svojstvo komutativnosti (vid.
zadatak 3., 1.4.3.).
P
Teorema 2. P
Neka je
an red u normiranom vektorskom prostoru
X, i neka je
n brojni red sa nenegativnim clanovima koji jeP
konveregentan. Ako je kan k n za svako n N, tada je red
an
apsolutno konvergentan i vazi
k
+
X
n=1
an k
n=1
kan k
+
X
n=1
k
X
n=1
kan k
+
X
n .
n=1
+
X
n=1
n ,
k N.
P
P
an
Na osnovu stava 2., 1.3.1. red
kan k konvergentan, pa je red
apsolutno konvergentan. Prva nejednakost vazi na osnovu teoreme
1., a drugu dobijamo prelaskom na granicnu vrednost u poslednjoj
nejednakosti kada k +.
P
Teorema 3. Neka je red
an apsolutno konvergentan u normiranom
vektorskom
prostoru
X,
a s : N 7 N bijekcija. Tada P
je red
P
as(n) apsolutno konvergentan u X i ima istu sumu kao i red
an .
P
Dokaz. Dokazimo najpre da je red
as(n) apsolutno konvergentan.
Neka je bn = as(n). Za proizvoljno k N neka je
l = max{s(1), s(2), . . . , s(k)}.
Ocigledno je {s(1), . . . , s(k)} {1, 2, . . . , l}, pa je
k
X
n=1
kbn k =
k
X
n=1
kas(n)k
l
X
n=1
kan k
+
X
n=1
kan k ,
151
P
odakle na osnovu stava 1., 1.4.1. sledi
konvergencija
reda
kas(n)k,
P
odn. apsolutna konvergencija
reda
P
P as(n).
Dokazimo da redovi
an i
as(n) imaju jednake sume. Kako
su oni apsolutno konvergentni, to prema Kosijevoj teoremi za svako
> 0 postoji n N tako da za svako p N i svako n n vaze
nejednakosti
n+p
X
(2)
k=n+1
kak k <
2
n+p
X
k=n+1
kbk k <
.
2
(4)
(5)
k=1
ak
n
X
bm .
m=1
n
X
k=1
ak
n
X
m=1
bm k
n
X
k=n +1
kak k +
n
X
m=n +1
kbm k < ,
+
X
k=1
ak
+
X
m=1
bm k
152
koja vazi za svako . Odatle, zbog proizvoljnosti broja , sledi jednakost suma posmatranih redova.
Neka je (an ) niz u normiranom vektorskom prostoru X. Kazemo
da je (an ) apsolutno sumabilan
niz u X, ako postoji bijekcija s :
P
N N tako da je red
as(n) apsolutno konvergentan. Dokazana
teorema pokazuje da tada red konvergira za svaku bijekciju, a suma
reda ne zavisi od izbora bijekcije.
Zadaci za ve
zbanje
1. Ispitati apsolutnu i uslovnu konvergenciju redova
a)
+
X
n=1
c)
(1)n
ln 1 +
np
+
X
(1)
n+1
n=1
+
X
b)
n=2
n!
,
nn
d)
+
X
n=1
(1)n
,
(n + (1)n )p
an
.
bn + n
+
X
kani k
n=1
kam k.
7. Ako je za
clanove brojnog niza (an )
lim
a2n
=
a2n1
n
X
k=1
ak ,
lim
a2n+1
= ,
a2n
an apsolutno konvergentan.
n =
n
X
k=1
k
n+1
ak
153
+
X
n=1
|sn n | < +
an konvergentan.
(1)
pridruzimo redove
X
(2)
gde je
pn =
pn
an , an 0 ,
0,
an < 0 ,
an
qn =
qn ,
an , an < 0 ,
0,
an 0 .
|an | = pn + qn .
+
X
n=1
an =
+
X
n=1
pn
+
X
n=1
qn ,
+
X
n=1
|an | =
+
X
n=1
pn +
+
X
qn .
n=1
154
Stav 2. Ako je red (1) uslovno konvergentan, onda su redovi (2) divergentni.
Dokaz. Pretpostavimo
da je bar jedan od redova
P (2) konvergentan,
P
P
qn = (pn an ),
recimo red
pn . Tada
P je konvergentan i red
pa je zbog (3) red
an apsolutno konvergentan, sto je suprotno
pretpostavci.
P
Teorema 3. (Rimanova* teorema) Ako je red
an uslovno konvergentan,
tada za svako M R postoji bijekcija s : N 7 N tako da
P
je
as(n) = M .
P
Dokaz. Neka je M > 0. Kako je red pn divergentan, postoji n1 N
tako da je
Red
(qmk1 +1 + + qmk ) +
155
Kako opsti clanovi redova (2) teze nuli, takvi su i njihovi podnizovi
pnk i qmk . Stoga delimicne sume reda (4) teze broju M . Kako je tada
red
p1 + + pn1 q1 qm1 + pn1 +1 + + pn2
konvergentan i ima istu sumu kao i red (4) (vid. primer 2., 1.1.), to je
tvrdenje
dokazano ako je M > 0 konacan broj. Tvrdenje
se analogno
dokazuje u slucaju kada je M < 0.
Ako je M = +, tada postoji rastuci niz (Mn ) realnih brojeva
tako da je lim Mn = +. Neka je n1 N izabran tako da vazi
p1 + p2 + + pn1 1 M1 < p1 + p2 + + pn1 ,
a zatim izaberimo n2 N tako da je
p1 + p2 + + pn1 q1 + pn1 +1 + + pn2 1
M2 < p1 + p2 + + pn1 q1 + pn1 +1 + + pn2 .
P
Nastavljajuci navedeni postupak dobicemo red
as(n) ciji niz delimicnih suma ocigledno tezi ka +. Za M = dokaz je analogan.
P
Primer 1. Posmatrajmo red
(1)n+1 /n koji je prema Lajbnicovom kriterijumu konvergentan, ali koji nije apsolutno konvergentan.
Primetimo najpre da niz
n := 1 +
1
1
+ + ln n ,
2
n
n +,
156
n +
1+ ++
3
2k 1 n=1 n n=1 2n n=1 n 2 n=1 n
= ln 2 +
1
1
ln k + 2k k .
2
2
1
1
1
1
++
+
3
2p 1 2
2q
1
1
1
+
++
2p + 1
4p 1 2q + 2
1 1 1 1 1
3
+ + + = ln 2,
3 2 5 7 4
2
a za p = 1 i q = 4 imamo
1
1 1 1 1 1
1
1
1
1
1
+
+ = 0.
2 4 6 8 3 10 12 14 16 5
157
Zadaci za ve
zP
banje
an divergentan red sa pozitivnim
clanovima. Dokazati da za
1. Neka je
P
svako M R postoji niz (bn ), bn {1, 1}, tako da je red
an bn divergentan.
P
2. Neka je red
an uslovno konvergentan. Dokazati da za svako
postoji bijekcija r : N 7 N tako da je lim sr(n) = i lim sr(n) = .
P
3. Neka je red
an sa pozitivnim
clanovima divergentan, pri
cemu an 0.
Dokazati da zaP
svako s R postoji niz {n : n = 1 ili n = 1 za svako n N}
tako da je red
n an konvergentan, pri
cemu je njegova suma jednaka s.
4. Ako je red
je tada red
an apsolutno konvergira.
m1
X
i=1
(i i+1 )Bi ,
158
Dokaz. Neposredno sledi iz Abelove transformacije, pri cemu su razlike i i+1 u izrazu za Abelovu transformaciju istog znaka:
ksk |m |kBm k +
L|m | + L|
m1
X
i=1
m1
X
i=1
|i i+1 |kBi k
(i i+1 )|
k
bk k <
3K
k=n+1
n+m
X
k=n+1
ak bk k = k
m
X
k=1
an bn konvergentan na
n+m
X
k=n+1
bk k k
n+m
X
k=1
bk k + k
n
X
k=1
bk k 2L .
159
n+m
X
k=n+1
ak bk k = k
m
X
k=1
an bn konvergentan prema
Zadaci za ve
zbanje
1. Ispitati konvergenciju slede
cih redova
a)
n(n1)
+
X
(1) 2
n=1
b)
+
X
(1)n 1 +
n=1
1
n
tg
1
,
n
c)
+
X
(1)n
n=2
n
.
ln n
2. Dokazati da su slede
ci redovi konvergentni za svako x R
a)
+
X
sin nx
n=1
b)
+
X
sin n2 x sin nx
n=1
c)
+
X
cos n sin nx
n=1
nx
+
X
n=1
n!an
x(x + 1) (x + n)
6. Neka je red
an sa pozitivnim
clanovima konvergentan. Dokazati da posP
an bn konvergentan.
toji niz b1 b2 tako da je lim bn = , a da je red
P
P
Neka su brojni redovi
an i
bn konvergentni. Ako su An i Bn
delimicne sume tih redova, onda elemente ai bj proizvoda An Bn
* Du Bois Raymond P. (1831-1889) -nema
cki matemati
car
160
1 1
2 1
a1 b2
.
..
a b
1 j
..
.
a2 b2
..
.
a2 bj
..
.
. . . ai b1
. . . ai b2
..
..
.
.
. . . ai bj
..
..
.
.
...
...
..
.
...
..
.
X
X
X
|ai(m) bj(n)|
|ai(m) |
|bj(n)| A B
m,n=1
m=1
n=1
161
P n
Primer 1. Mnozeci geometrijski red
0 x , |x| < 1, sa samim
sobom i grupisuci clanove proizvoda u Kosijevoj formi, dobijamo
1
=
(1 x)2
xn
!2
= 1 + 2x + 3x2 + .
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati slede
ce jednakosti
a)
X
0
1
n!
!2
X
2n
n!
b)
n!
n!
P+ P+
n=0
n!
X
3n X (2)n
c)
konvergencija reda
X
2n X 5n
X
0
an i
aj bnj ).
j=0
n!
1
.
n!
X
7n
4. Ako je a(x) =
x, y R .
5. Dokazati da je
12
aj bnj = 0.
(2n 1)!
an i
!2
+
X
(1)n1(2x)2n2
n=1
(2n 2)!
P+ Pn
(
a b
), onda
P
Pn=0 j=0 j nj
an i
bn . Dokazati.
je suma ovog reda jednaka proizvodu redova
P
P
7. Ako je bar jedan od konvergentnih redova
an = A i
bn = B apsolutno
PP
6. Ako sa redovima
+
X
(1)n1x2n1
n=1
bn u opstem slu
caju ne sledi
n!
bn konvergira i red
aj bnj ), pri
cemu je
162
(1)
(1)
a1
a(2)
1
.
..
a(j)
1
..
.
(1)
a2
(2)
a2
..
.
(j)
a2
..
.
...
...
..
.
...
..
.
(1)
. . . ai
(2)
. . . ai
..
..
.
.
(j)
. . . ai
..
..
.
.
+
X
(j)
ai
+
X
j=1
(j)
ai ,
i=1
i, j N.
Redove
(3)
+ X
+
X
(j)
ai
i=1 j=1
+ X
+
X
(j)
ai
j=1 i=1
+
X
ur ,
r=1
pri cemu su elementi matrice (1) birani priozvoljnim redosledom. Redovi (3) i (4) su sastavljeni od istih clanova, pa se prirodno postavlja
pitanje u kakvoj su vezi ovi redovi i da li pod odredenim
uslovima
njihove sume mogu biti jednake.
163
Teorema 1. Neka su clanovi matrice (1) elementi Banahovog prostora X. Ako je red (4) apsolutno konvergentan, tada su ponovljeni
redovi (3) konvergentni i imaju istu sumu kao i red (4)
P
Dokaz. Kako je red (4) apsolutno konvergentan, to je red
kur k
P (j)
pa je prema teoremi 1., 1.3.1. red
a apsolutno konvergentan za
P+ (j) i
(j)
svako j N. Neka je A = i=1 ai .
P (j)
Kako je red kai k apsolutno konvergentan, ostatak tog reda tezi
nuli. Stoga za svako > 0 postoji r N tako da je
+
X
(5)
r=r +1
kur k
.
2
+
X
r=r +1
ur k = kU
r
X
r=1
ur k
+
X
r=r +1
kur k <
.
2
(j)
ai
r
X
ur
r=1
sadrzi samo one clanove reda (4) ciji su indeksi veci od r , pa je zbog
nejednakosti (6)
(7)
n X
m
X
j=1 i=1
(j)
ai
r
X
r=1
ur k
.
2
164
n
X
(j)
j=1
r
X
r=1
ur k
n
X
j=1
A(j) U k k
n
X
j=1
A(j)
ur k + k
r
X
r=1
ur U k <
P P
j
(j)
ai . Slicno
k=1
sto dokazuje apsolutnu konvergenciju reda (4). Suma tog reda prema
teoremi 2., 1.4. ne zavisi od redosleda clanova u tom redu i njegova
suma je prema teoremi 1. jednaka sumi ponovljenog reda.
Iz dokazanih teorema neposredno proizilazi tvrdenjo
jednakosti ponovljenih redova.
Posledica 1. Ako su clanovi matrice (1) elementi Banahovog prostora i ako je konvergentan jedan od redova
XX
i
(j)
kai k ,
XX
j
(j)
kai k ,
165
X
qA
1
= 1.
q1
2. Na
ci sumu ponovljenog reda
+ +
X
X
m=2 k=2
1
mk
ai
(i 1)!
.
k(k + 1) (k + i)
Am =
(j)
ai .
i,j=1
(n)
(j)
Grani
cnu vrednost limn Am nazivamo sumom dvostrukog reda
a . Dokai,j i
zati slede
ca tvrdenja:
(j)
(i) ako je dvojni red konvergentan, onda kai k 0 ;
(ii) ako je konvergentan dvojni red i ako je konvergentan jedan od redova (2),
tada je konvergentan i odgovaraju
ci ponovljeni red (3) ;
P (j)
(iii) ako bar jedan od redova (3), (4),
a
apsolutno konvergira, onda
i,j i
konvergiraju i ostali i imaju jednake sume.
5. Ispitati konvergenciju slede
cih dvojnih redova:
a)
+
X
n,m=1
n m
(, > 0) ,
b)
n,m=1
6. Dokazati da je
a)
+
X
m,n=1
+
c)
m,n=1
+
X
1
1
=
(p > 1) ,
m
(p + n)
p+1
b)
1
= ln 2 ,
(4n 1)2m+1
8
2
d)
1
,
(n + m)
+
X
m=2,n=1
+
X
n,m=1
( > 0) .
1
= ln 2 ,
(2n)m
= .
(4n 2)2m
8
166
1.10. BESKONACNI
PROIZVODI
Neka je dat niz (an ) realnih brojeva. Za svako n N definisan je
proizvod
n
Y
pn =
ak .
k=1
ni proizvodi
1.10. Beskonac
167
an konvergentan, onda je
Stav 5. Ako je, pocev od nekog prirodnog broja, bn > 0 (ili bn < 0),
tada je za konvergenciju beskonacnog proizvoda (1) potrebno i dovoljno
da red
X
(3)
bn
konvergira.
168
bn ln(1 + bn )
1
= .
2
n+
bn
2
lim
Kako je red P
(4) konvergentan, to je prema stavu 3., 1.3.1. konvergentan i red (bn ln(1 + bn )). No i red (3) je konvergentan, pa je
red (2) konvergentan kao razlika dva konvergentna reda. Ali tada je
prema stavu 4. konvergentan i beskonacan proizvod (1).
Q
Definicija 3. Beskona
c
an
proizvod
an je apsolutno konvergenP
tan, ako je red
ln an apsolutno konvergentan.
169
ni proizvodi
1.10. Beskonac
cos
n=1
,
2n
6= 0,
cos 2 cos n .
1
2
2
n
= 2 sin n cos n cos ,
2
2
2
vidimo da
sin /2n
sin
,
pn =
n
sin /2
n + .
4
8
2
p
p
Koristeci formulu cos /2 = (1 + cos )/2, cos/4 = 1/2 dobijamo sledecu formulu
v
s
r s
r u
r
u
2
1 1 1 1t1 1 1 1 1
=
+
+
+
.
2 2 2 2 2 2 2 2 2
Dobijena formula zajedno sa Valisovom* formulom pretstavlja prvu
reprezentaciju broja u obliku beskonacnog proizvoda u analizi.
* Wallis J. (1616-1703)-engleski matematicar
170
x 6= 0 ,
x 6= n ,
n N.
Lako je proveriti da je
(1 + n1 )x
x(x 1)
1
=1+
+ o( 2 ) ,
x
2
1+ n
n
n
odakle sledi apsolutna konvergencija beskonacnog proizvoda (x).
Ako sada u n-tom delimicnom proizvodu
x
n!nx
n+1
,
pn =
n
x(x + 1) (x + n)
predemo
na granicnu vrednost, dobijamo Ojlerovu formulu
n!nx
.
n+ x(x + 1) (x + n)
(x) = lim
Lako je proveriti da je
(x + 1) = x(x) .
Ako je x = m N, tada iz poslednje rekurentne formule dobijamo da
je (m + 1) = m! .
Primer 3. Sledeci primer transformacije beskonacnog proizvoda u
red pripada Ojleru. Neka je (pn ) monotono rastuci niz prostih brojeva,
a x > 1. Tada je
+
+
Y
X
1
1
=
,
x
1 1/pk
nx
n=1
k=1
P
gde je (x) = 1/nx Rimanova funkcija. Da dokazemo ovu formulu,
primetimo najpre da je
1
1
1
1
x = x +
2 x ++
m x + .
1 1/pk
pk
(pk )
(pk )
171
ni proizvodi
1.10. Beskonac
pk N
+
N
+
X
X
X
1
1
1
1
=
=
+
,
x
x
x
x
1 1/pk
n
n
n
n=1
n=1
N+1
P
oznacava sumiranje po svim prirodnim brojevima koji u svom
gde
razlaganju na proste faktore sadrze samo faktore koji imaju naznaceno
svojstvo sumiranja. Sada je
0<
PxN
N
+
X
X
1
1
<
,
x
x
n
n
n=1
n=N+1
P
pa kako je red
1/nx konvergentan, ostatak tog reda tezi nuli kada
N +, prelaskom na granicnu vrednost u poslednjoj nejednakosti
kada N + dobijamo trazenu jednakost.
Za x = 1 imamo sledecu nejednakost
P1N
pk N
N
X
1
1
>
,
1 1/pk
n
n=1
(1
n=1
1
)
pn
172
a)
Y
+
(1 + x
2n
),
b)
n=0
1
1+ 2
n 1
n=2
Y
+
c)
n=2
1
1+ n
2 2
Y
+
a)
1+
n=1
1
n
b)
cos
n=1
1
,
n
c)
n ln 1 +
n=1
1
n
Y
a)
n=1
(1)n1
1+
nx
Y
b)
n=2
(1)n
1+
ln n
c)
n=1
r
n
ln 1 +
x
n
4. Dokazati da va
ze slede
ca razlaganja u beskona
cne proizvode:
Y
a) sin x = x
n=1
x2
1 2 2
n
Y
+
b) cos x =
n=1
4x2
1
(2n 1)2 2
Koriste
ci dobijene rezultate, dokazati da funkcija (x) definisana u primeru 2.
zadovoljava jedna
cinu
.
(x)(1 x) =
sin x
5. Odrediti vrednost beskona
cnog proizvoda
+
(1 +
n=1
1
),
an
gde je an = n(an1 +P
1).(Resenje:
Qe)
a
=
(1 an ) za 0 < an < 1.
6. Dokazati da je
n
1
1
7. Ako je niz (an ) pozitivnih brojeva takav da
1
1
1,
an+1
an
n + ,
173
dokazati da je beskona
can proizvod
(1 + an ) divergentan.
8. Dokazati da stav 5.
ne va
zi bez uslova
bn > 0. (Uputstvo: posmatrati
beskona
can proizvod (1 Q
+ 1/ 2 + 1/2)(1 1/ 2)(1 + 1/ 3 + 1/3)(1 1/ 3) )
Q 9. Ako je proizvod (1 + |an |) konvergentan, dokazati da je tada proizvod
(1 + an ) apsolutno konvergentan.
10. Neka je an 0 za svako n N i neka je s : N 7 N bijekcija. Ako
je beskona
can proizvod
beskona
can proizvod
174
ci
Definicija 2. Funkcionalni niz (fn ) RX je monotono rastu
(opadaju
ci) ako je fn (x) fn+1 (x) (fn (x) fn+1 (x)) za svako
x X i svako n N.
def
n
X
fk (x) ,
k=1
x X , n N.
suma funkcionalnogPreda
funkcionalnog reda
fn .
fn . Red
175
P
Definicija 5. Funkcionalni red
fn , fn P
Y X , je apsolutno konvergentan u ta
cki x X ako je brojni red
kfn (x)k konvergentan.
Funkcionalni red je apsolutno konvergentan na skupu ako je apsolutno konvergentan u svakoj tacki tog skupa.
P
Definicija 6. Za funkcionalni red
fn , fn Y X , kazemo da je
normalno
konvergentan na skupu X ako je konvergentan brojni
P
red
kfn kB(X,Y ) .
za
P svako x X i za svako n N, to je na osnovu stava 2., 1.4.1. red
fn apsolutno konvergentan.
P
Primer 1. Ispitajmo konvergenciji funkcionalnog reda
fn , gde su
fn preslikavanja skupa [, 2 ], 0 < < 2, u prostor kvadratnih
matrica definisana sa
sin nx
cos nx
n
n
fn : x 7 (1)n1
,
0
n
P
P
gde
0 < < +. Kako redovi
sin nx/n ,
cos nx/n i
P je n1
2
1/2
2
sin nx cos2 nx
1
+
+ 2
= ,
kfn (x)k =
2
2
n
n
n
n
176
pa je
kfn k = supx[,2] kfn (x)k =
P
Stoga red fn istovremeno konvergira apsolutno i po normi za > 1,
a divergira za 1.
Zadaci za ve
zbanje
1. Odrediti oblast apsolutne i uslovne konvergencije slede
cih redova
a)
+
X
2n sinn x
n2
n=1
d)
+
X
n=1
n
xn
b)
+
X
n=1
e)
+
X
n=1
n
n+1
x
2x + 1
n
c)
+
X
1 3 (2n 1)
n=1
2 4 2n
2x
1 + x2
n
X
n!
xn
f)
(x + 1) (x + n)
(1 + x)(1 + x2 ) (1 + xn )
n=1
E R , n N. Dokazati da je red
fn (x) konvergentan u ta
cki x E onda
2.2.
RAVNOMERNA KONVERGENCIJA
FUNKCIONALNIH NIZOVA I REDOVA
177
def
Za razliku od konvergencije, ravnomerna konvergencija funkconalnih nizovi je pojam globalnog karaktera. Ovu razliku lako uocavamo
iz logickih zapisa konvergencije i ravnomerne konvergencije funkcionalnih nizova. Dok kod konvergencije izbor broja n zavisi kako od
izbora , tako i od tacke x X, kod ravnomerne konvergencije taj
broj zavisi samo od . Ocigledno je svaki ravnomerno konvergentan
niz istovremeno i konvergentan. Obrat u opstem slucaju ne vazi, sto
pokazuje
Primer 1. Funkcionalni niz fn (x) = nx/(1 + n2 x2 ) konvergira funkciji f(x) = 0 na skupu X = [0, 1], ali ne ravnomerno. Zaista, kako
funkcija fn (x)
dostize maksimum u tacki x = 1/n [0, 1] za
svako n N, fn (1/n)
= 1/2, to za < 1/2 nije
moguce odrediti takav
prirodan broj n nezavisno od x [0, 1] tako da
kfn (x) f(x)k vazi
za svako n n . Primetimo da isti niz ravnomerno konvergira funkciji f na skupu [1, +).
Ovo neposredno sledi iz nejednakosti
|fn (x) f(x)| =
nx
1
1
<
< ,
1 + n2 x2
nx
n
178
lim kfn fk = 0 .
n+
179
Teorema 2. (Ko
si) Neka je (fn ) niz elemenata prostora B(X, Y ),
gde je Y Banahov prostor. Da bi niz (fn ) imao granicnu funkciju i
ravnomerno konvergirao ka njoj na skupu X, potrebno je i dovoljno
da je (fn ) Kosijev niz u prostoru B(X, Y ).
Dokaz. Pretpostavimo da funkcionalni niz (fn ) ima granicnu funkciju
f B(X, Y ) i ravnomerno konvergira ka njoj na skupu X. Tada prema
teoremi 1. niz (fn ) konvergira ka funkciji f u prostoru B(X, Y ), pa
je (fn ) Kosijev niz u prostoru B(X, Y ).
Da dokazemo obrat, pretpostavimo da je (fn ) Kosijev niz u prostoru B(X, Y ). Kao Banahov, prostor B(X, Y ) je kompletan, pa je
niz (fn ) konvergentan u njemu. Stoga niz (fn ) ima granicnu funkciju
f := lim fn i f B(X, Y ). Na osnovu teoreme 1. niz (fn ) ravnomerno
konvergira funkciji f na skupu X.
Stav 3. Neka su (fn ) i (gn ) nizovi u prostoru Y X , gde je Y normirani
vektorski prostor nad poljem kompleksnih brojeva C . Ako nizovi (fn )
i (gn ) ravnomerno konvergiraju na skupu X funkcijama f, g Y X
respektivno, tada niz (fn + gn ) ravnomerno konvergira na skupu X
funkciji f + g za svako , C.
(|| + ||)
(|| + ||)
180
P
Definicija 2. Funkcionalni red
fn , fn Y X je ravnomernoP
konvergentan na skupu X ako je niz (sn ) delimicnih suma reda
fn
ravnomerno konvergentan na skupu X.
P
Oznacimo za dati red
fn sa
rn (x) =
+
X
fk (x)
k=n+1
P
ostatak tog reda. Ako red
fn konvergira na X sumi s, tada
P je
rn (x) = s(x) sn (x) za svako x X. Ocigledno je da red
fn
ravnomerno konvergira na X sumi s onda i samo onda ako ostatak rn
ravnomerno
P konvergira nuli na skupu X. Na osnovu posledice teoreme
1., red
fn ravnomerno konvergira na skupu X sumi s onda i samo
onda ako je
(4)
lim krn k = 0 .
n+
P
Ako su clanovi reda
fn (x) elementi prostora B(X, Y ), tada ce
na osnovu teoreme 1. funkcionalni red ravnomerno konvergirati na X
onda i samo onda ako niz (sn (x)) delimicnih suma tog P
reda konvergira
u prostoru B(X, Y ). Ako je Y Banahov prostor, a red fn apsolutno
konvergentan u prostoru B(X, Y ), tada je on konvergentan u prostoru
B(X, Y ), odakle na osnovu teoreme 1. sledi ravnomerna konvergencija
istog na skupu X. Da obrat ne vazi, dokazuje sledeci
P
Primer 3. Funkcionalni red (1)n1 x/(n + x) ravnomerno konvergira na svakom konacnom segmentu [0, a], sto neposredno sledi iz
nejednakosti
x
a
krn k
<
n+x
n
P
divergira,
koja vazi za svako n n = [a/]+1. Red kfn k medutim
jer je
a red
a
a+n
x
= a ,
kfn k = sup
a+n
x[0,a] x + n
je divergentan.
181
P
Teorema 5. Neka su clanovi funkcionalnog reda
fn elementi
proP
X
stora Y , gde je Y normiran vektorski prostor. Ako red
fn ravnomerno konvergira na skupu X, onda niz (fn ) ravnomerno konvergira
nuli na X.
P
Dokaz. Neka je red
fn ravnomerno konvergentan na skupu X.
Tada niz (sn ) delimicnih suma tog reda ravnomerno konvergira sumi
s na X. Stoga za > 0 postoji n N tako da je ksn sk /2 za
svako x X i svako n n N. No onda je
kfn (x)k = ksn (x) sn1 (x)k ksn (x) s(x)k + ks(x) sn1 (x)k
za svako x X i svako n n .
P n
Primer 4. Red
x na osnovu ove teoreme nije ravnomerno konvergentan na skupu [0, 1), jer prema primeru 2. niz fn (x) = xn nije
ravnomerno konvergentan nuli na skupu [0, 1).
P
Teorema 6. (Ko
si) Neka su clanovi funkcionalnog reda
fnPelementi prostora B(X, Y ), gde je Y Banahov prostor. Da bi red
fn
ravnomerno konvergirao na X, potrebno je i dovoljno da za svako
> 0 postoji n N tako da je
n+p
(5)
k=n+1
fk k <
za svako n n i svako p N.
Dokaz teoreme neposredno sledi iz definicije ravnomerne konvergencije funkcionalnih redova i teoreme 2.
Na kraju ovog odeljka napomenimo da za funkcionalne redove vaze
stavovi analogni stavovima 3. i 4. koje smo dokazali za nizove. Dokaze
ovih tvrdenja
prepustamo citaocu za vezbu.
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da funkcionalni niz fn (x) = (x2 + nx + n2 )/(x2 + n2 ) ravnomerno
konvergira na skupu [0, 1]. Da li je on ravnomerno konvergentan na R ?
2. Dokazati da je niz
fn (x) =
0,
1,
ako je x n
ako je x > n
182
+
X
+n
+x2
+x2
x2
3
2
1
n1
2
(1)
sin (x1 +x2 +x3 )
n=1
(x1 , x2 , x3 ) R
ravnomerno konvergira na R .
p
m
8. Neka je fn : D 7 R , D R funkcionalan niz, fn = (f1n , . . . , fpn ), n N,
p
a f = (f1 , . . . , fp ) preslikavanje D u R . Dokazati da
D
fn
(j 1, p)fjk
fj .
a
n za svako x X i svako n N, tada je
P
funkcionalni red
fn ravnomerno i apsolutno konvergentan na X,
pri cemu je za svako x X
(1)
+
X
n=1
fn (x)k
+
X
n=1
kfn (x)k
+
X
n=1
an .
183
P
za svako n N, pa su clanovi reda
fn u Banahovom prostoru
B(X, Y ) ograniceni clanovima konvergentnog
brojnog reda. Stoga je
P
na osnovu teoreme 2., 1.5. red
fn apsolutnoPkonvergentan u prostoru B(X, Y ). Na osnovu teoreme 1. 1.5. red
fn je konvergentan
u prostoru B(X, Y ), pa je stoga i ravnomerno konvergentan na X na
osnovu teoreme koja je analogna teoremi
1., 2.2. Kako je kfn (x)k an
P
za svako n N i svako x X, red fn je na osnovu teoreme 2., 1.4.1.
apsolutno konvergentan na X. Osim toga je
k
k
X
n=1
fn (x)k
k
X
n=1
kfn (x)k
k
X
an
n=1
184
k
bn+k k <
3L
k=1
p
X
k=1
za svako x P
X, svako n n i svako p N, pa je na osnovu Kosijeve
teoreme red
an bn ravnomerno konvergentan na X.
Teorema 3. (Dirihleov kriterijum) Neka je (an ) niz realnih funkcija koje su definisane na skupu X, a (bn ) niz funkcija koje su definisane na skupu X sa vrednostima u Banahovom prostoru Y . Ako su
zadovoljeni sledeci uslovi:
(i) niz (an ) je monoton i P
ravnomerno konvergira nuli na skupu X,
(ii) delimi
cne sume reda
bn su ogranicene na X,
P
onda je red
an bn ravnomerno konvergentan na X.
Dokaz. Delimi
Pcnne sume reda su ogranicene na X, pa postoji L > 0
tako da je k 1 bk (x)k L za svako x X i svako n N. Stoga je
n+p
k=n+1
n+p
bk (x)k k
k=1
bk (x)k + k
n
X
k=1
bk (x)k 2L
p
X
k=1
za svako x X, svako
P n n i svako p N, sto dokazuje ravnomernu
konvergenciju reda
an bn na skupu X.
185
n
X
k=1
sin kx|
1
,
| sin x/2|
jer je sin x/2 6= 0. Niz (cos x/n) je ogranicen i monotono raste pocev
od nekog prirodnog broja za svako x iz zatvorenog intervala koji ne
sadrzi pomenute tacke. Stoga je zadani red na osnovu Abelovog kriterijuma ravnomerno konvergentan na svakom zatvorenom intervalu
koji ne sadrzi tacke 2n, n Z.
Zadaci za ve
zbanje
1. Koriste
ci Vajerstrasov kriterijum, dokazati ravnomernu konvergenciju slede
cih redova na ukazanim skupovima:
a)
+
X
n=1
c)
+
X
n=1
x
, 0 x < + ,
1 + n4 x 2
n2
1
x 2,
(xn xn ) ,
2
n!
b)
n=1
d)
e)
n=1
1 + n3 x 2
, x R,
+
X
n=1
X ln(1 + nx2 )
+
X
1 x2n
f)
+
X
n=1
2n
, 1 x 1 ,
en|x| sin(x2 n) , x R ,
xn
, |x| < a .
[n/2]!
186
2. Dokazati da su slede
ci redovi ravnomerno konvergentni na R, ali da se za
ispitivanje ravnomerne konvergencije istih ne mo
ze koristiti Vajerstrasov kriterijum
a)
+
X
(1)n1
n=1
n+x
b)
+
X
1
n=1
en(x+n) .
3. Dokazati da su slede
ci redovi ravnomerno konvergentni na ukazanim skupovima
a)
+
X
sin n2 x sin x
n=1
c)
n + x2
+
X
(1)n1
n=1
n + x2
, x R,
b)
+
X
sin nxarctgnx
n=1
arctgnx , x R ,
d)
+
X
n=1
(1)[
, x R,
n]
n(n + x)
, 0 x + .
(1 + x2 )n
cos x sin nx
n
cos nx
2(n2 +1)
cos nx
2
2(n +1)
sinx sin nx
n
na vrednost
2.4.1. Funkcionalna svojstva: Granic
187
2.4.1. GRANICNA
VREDNOST
FUNKCIONALNIH NIZOVA I REDOVA
P
Teorema 1. Neka su clanovi funkcionalnog reda
fn elementi prostora B(X, Y ), gde jeP
X normiran vektorski prostor, a Y Banahov
prostor, i neka je red
fn ravnomerno konvergentan na skupu E
X. Ako je x0 tacka nagomilavanja skupa P
E i ako za svako n N
postoji limxx0 fn (x) = an , onda je red
an konvergentan i vazi
jednakost
(1)
lim
xx0
+
X
fn (x) =
n=1
+
X
n=1
lim fn (x).
xx0
P
Dokaz. Doka
z
imo
najpre
da
je
red
an konvergentan. Neka je > 0.
P
Kako je red
fn ravnomerno konvergentan na skupu E, to prema
Kosijevoj teoremi postoji n N tako da za svako x E i svako
n n vazi
n+m
X
k
fk (x)k <
k=n+1
n+m
X
k=n+1
ak k
P
za svako n n i svako m N. Niz delimicnih suma reda
an
je dakle Kosijev, pa kako je Y Banahov prostor, on je konvergentan.
Oznacimo njegovu sumu sa A, n-tu delimicnu sumu sa An , a ostatak
188
x2
(1 + x2 )n
n=0
je konvergentan na R sumi
2
x + 1, ako je x 6= 0
s(x) =
.
0,
ako je x = 0
P
limx0 fn (x) = 0. Medutim,
Kako je limx0 fn (x) = 0, to je
P+
lim 0 fn (x) = limx0 s(x) = 1, pa jednakost (1) ne vazi. Da dati
red ne konvergira ravnomerno na R , neposredno sledi iz cinjenice da
je
lim sup |rn (x)| = 1.
n+ xR
Uslov ravnomerne konvergencije nije neophodan za prethodno dokazanu teoremu, sto pokazuje sledeci
nx
,
1 + n2 x2
189
fn definisan nizom
x R,
xx0 n+
a red
lim sn (x) = 0 ,
n+ xx0
n+ xR
n+ xx0
lim fn (x).
xx0 n+
190
191
P
za svako x X, jer su funkcije fn nenegativne na X. Red
fn je
konvergentan, pa je limn rn (x) = 0 za svako x X. Dokazimo da
rn 0 na X kada n +.
Pretpostavimo suprotno. U tom slucaju postoji 0 > 0 tako da za
svako n N postoji xn X tako da je rn (xn ) 0 . X je kompaktan
skup, pa niz (xn ) sadrzi bar jedan konvergentan podniz (xnk ) koji
konvergira ka tacki x0 X.
Kako su funkcije rm neprekidne, to je
lim rm (xnk ) = rm (x0 )
k+
n=1
1
1
1 + (n 1)x 1 + nx
192
Teorema 2. Neka su clanovi funkcionalnog niza (fn ) elementi prostora C(X, R), gde je X kompaktan skup. Ako je fn (x) fn+1 (x) za
svako n N i svako x X, i ako fn f C(X, R), onda niz (fn )
ravnomerno konvergira funkciji f na prostoru X.
Kao neposrednu posledicu teoreme 1. imamo sledecu vaznu teoremu.
Teorema 3. Prostor neprekidnih i ogranicenih funkcija BC(X, Y ),
gde je Y Banahov prostor, je kompletan.
Dokaz. Kako je B(X, Y ) Banahov prostor, dovoljno je dokazati da je
BC(X, Y ) zatvoren u B(X, Y ). Neka je (fn ) Kosijev niz u prostoru
BC(X, Y ). Kako je BC(X, Y ) B(X, Y ), a B(X, Y ) je Banahov
prostor, niz (fn ) je konvergentan ka nekoj funkciji f B(X, Y ). U
prostoru B(X, Y ) konvergencija je na osnovu teoreme 1., 2.2. ravnomerna konvergencija, pa je stoga funkcija f BC(X, Y ) prema
teoremi 1., 2.4.2.
2.4.3. INTEGRABILNOST FUNKCIONALNIH
NIZOVA I REDOVA
U narednom izlaganju razmatramo integrabilnost funkcionalnih nizova i redova, imajuci u vidu da je Rimanov integral poznat iz kursa
analize realnih funkcija jedne promenljive. Sa R[a, b] ozanacavacemo
skup svih realnih funkcija jedne promenljive integrabilnih na segmentu
[a, b].
Teorema 1. NekaPsu funkcije fn , n N, integrabilne na segmentu
[a, b]. Ako je red
fn ravnomerno konvergentan na [a, b] sumi s,
tada je za svako c [a, b] red
+ Z
X
(1)
n=1
fn (t)dt
n=1
n=1
i xi
X
i
i xi + (b a) .
P
i xi moze se
Kako je funkcija sn (x) integrabilna na [a, b], suma
uciniti proizvoljno malom ako je dijametar = max |xi | posmatranog razbijanja dovoljno mali. No onda je
lim
i xi = 0 ,
(x) =
s(t)dt .
P
Oznacimo sa P
rn (x) ostatak reda
fn . Tada je rn (x) = s(x) sn (x).
Kako je red
fn ravnomerno konvergentan na [a, b], ostatak rn (x)
ravnomerno konvergira nuli na [a, b], pa za dato > 0 postoji n N
tako da je
sup |rn (x)| < /(b a)
x[a,b]
194
za svako n n . Tada je
Z
)
Z x (X
n Z x
n
x
X
fk (t)dt =
s(t)dt
fk (t) dt =
(x)
c
c
k=1 c
k=1
Z x
Z x
[s(t) sn (t)]dt
|rn (t)|dt
=
c
Z x c
sup |rn (t)|
dt (b a) sup |rn (t)| <
t[a,b]
t[a,b]
Teorema 1. Neka su funkcije fn (x), n N, integrabilne na segmentu [a, b]. Ako je funkcionalni niz (fn ) ravnomerno konvergentan
funkciji f na segmentu [a, b],R tada je granicna funkcija f integrabilna
x
na [a, b], funkcionalni niz ( c fn (t)dt) je ravnomerno konvergentan
na [a, b] za svako c [a, b] i vazi jednakost
Z x
Z x
(4)
lim
fn (t)dt =
( lim fn (t))dt .
n+
n+
Primer 1. Funkcionalni niz fn (x) = 2n2 xen x konvergira na segmentu [0, 1] funkciji f(x) = 0, ali ne ravnomerno. Pri tome je
Z 1
Z 1
lim
fn (x)dx = 1 ,
f(x)dx = 0 ,
n+
pa (4) ne vazi.
Medutim,
funkcionalni niz fn (x) = nx/(1 + n2 x2 ) konvergira na
segmentu [0, 1] neravnomerno funkciji f(x) = 0, a jednakost (4) vazi,
sto dokazuje da ravnomerna konvergencija nije neophodan uslov da
tavise, neravnomerno konvergentan niz invaze teoreme 1. i 1. S
tegrabilnih funkcija moze imati integrabilnu granicnu funkciju, sto
pokazuje sledeci
195
Primer 2. Neka je fn (x) = 1 ako se x moze izraziti u obliku neskrativog razlomka m/n, a fn (x) = 0 u ostalim tackama. Kako funkcija fn
ima samo konacno mnogo tacaka prekida na [0, 1], ona je integrabilna
na [0, 1]. Sam niz konvergira na [0, 1] ka Dirisleovoj funkciji (x) koja
nije integrabilna na [0, 1].
Pokazimo na sledecem primeru kako se integracija redova moze
iskoristiti za odredivanje
razvoja nekih funkcija u red.
Primer 3. Dokazimo da je
(5)
+
X
(1)n+1 n
x ,
ln(1 + x) =
n
n=0
x (0, 1] .
(6)
pri cemu red (6) ravnomerno konvergira na segmentu [r, r], 0 <
r < 1. Integracijom reda (6) na [0, x], x > 0, primenom teoreme 1.
dobijamo jednakost
Z
x
0
+
X
dt
(1)n tn dt ,
=
1 + t n=0
odakle sledi
ln(1 + x) =
+
X
(1)n+1 n
x ,
n
n=1
x (1, 1) .
Logaritamska
funkcija je neprekidna, pa je limx1 ln(1 + x) = ln 2.
P
Red 1 (1)n+1 xn /n je prema Lajbnicovom kriterijumu konvergentan za x = 1, pa je ravnomerno konvergentan na [0, 1]. Stoga razvoj
(5) vazi i za x = 1, pri cemu je na osnovu teoreme 1., 2.4.1.
+
+
X
(1)n+1 n X (1)n+1
lim
x =
= ln 2 .
x1
n
n
n=1
n=1
196
(t)dt =
+ Z
X
n=1
fn (t)dt
+
X
n=1
(t)dt =
+
X
n=1
fn (x)
+
X
n=1
Rx
Funkcija je neprekidna na [a, b], pa je c (t)dt kao funkcija gornje
granice diferencijabilna na [a, b] i vazi (x) = s (x). Ovim je dokazana
197
+
X
(e(n1)
n=1
2 2
en
2 2
1)
n=2
198
m n
X
3
n=0
[g(4n m ) g(4n m )] ,
199
to je
n m1
X 3 n
3
4nm >
|f(m ) f(m )|
4
4
n=0
m
m
m
3
1 3
1 1
1 3
>
+
>
.
4
3 4
2 4m
2 4
Kako je m m = 4m , to je
f(m ) f(m ) 3m
>
.
2
m
m
Kako je m x m i m m 0 kada m +, to je
f(m ) f(m )
= f (x) ,
m+
m m
lim
pa zbog prethodne nejednakosti sledi da funkcija f nije diferencijabilna u tacki x. Tacka x R je medutim
proizvoljna, pa smo time
dokazali da funkcija nije diferencijabilna ni u jednoj tacki realne prave.
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da je
a) lim
x1
c) lim
x1
+
X
(1)n1
n=1
+
X
(1)
n1
n=1
xn
1
= ln 2 ,
n
1+x
2
xn
+ xn
1
= ln 2 ,
2
b) lim
x1
+
X
(1)n+1
n=1
d) lim
x+
+
X
n=1
nx
= ln 2 ,
x2
=
1 + n2 x 2
+
X
n=1
1
.
n2
2. Na
ci slede
ce grani
cne vrednosti:
a) lim
x1
+
X
n=1
(xn xn+1 ) ,
b) lim
x0+
+
X
n=1
1
.
2n nx
can proizvod
3. Neka je an 0, n N, i neka je beskona
gentan. Na
ci
+
lim
x1
(1 + an xn ) .
n=1
(1 + an ) konver-
200
4. Dokazati da je red
+
X
n=1
x[n(n + 1)x2 1]
(1 + n2 x2 )[1 + (n + 1)2 x2 ]
f(x) =
(1 + enx ) .
n=1
Odrediti skup X ta
caka konvergencije funkcije f i dokazati da je f C(X).
7. Da li va
zi jednakost
lim
n+
1
n
x dx =
( lim xn )dx
n+
i mo
ze li se ona utvrditi na osnovu teoreme 1., 2.4.3.?
8. Neka je (fn ) niz neprekidnih funkcija koji ravnomerno konvergira na skupu
X ka funkciji f. Dokazati da je limn fn (xn ) = f(x) za svaki niz ta
caka xn X
koji konvergira ka x X. Da li va
zi obrat?
9. Da li se red
+
X
n=1
(x1/(2n+1) x1/(2n1) )
mo
ze integraliti
clan po
clan?
10. Data je funkcija
f(x) =
+
X
(nx)
n=1
n2
x R,
f(x) =
+
X
n=1
bn cos(an x) ,
201
gde je 0 < b < 1 i a neparan prirodan broj takav da je ab > 1 + /2, definisana
funkcija f : R 7 R koja je neprekidna, ali nije nigde diferencijabilna na R.
12. Neka je fn (x) rastojanje od
Px do najblizeg broja koji ima reprezentaciju
m/10n . Dokazati da je sa f(x) =
fn (x) definisana funkcija f : R 7 R koja je
svuda neprekidna, a nigde nije diferencijabilna.
13. Koji se od slede
cih redova mo
ze diferencirati
clan po
clan
a)
+
X
sin 2n x
2n
n=1
b)
+
X
arctg
n=1
x
?
n2
a) ctgx =
1 X
+
x
n=1
b)
+
1X
1
=
sin x
x
1
1
+
x n
x + n
(1)n
n=1
1
1
+
x n
x + n
X
(x)
= C +
(x)
n=1
1
1
n+1
x+n
f(x) =
+
X
xn
n=1
n2
zadovoljava slede
cu funkcionalnu jednakost
f(x) + f(1 x) +
1
1
ln(1 x)
ln x = const
x
1x
1
2
=
.
n2
6
202
+
X
n=1
(xn)2
x [0, 1]
b)
+
X
n lnn (x + 1),
n=1
x(
1
1, e 1) .
e
Y
+
p(x) =
n=1
n2
1 + 2n
x
19. Neka je f C (R). Ako f (n) na svakom intervalu (a, b). Dokazati
da je (x) = cex , gde je c konstanta.
20. Neka je (fn ) niz preslikavanja normiranog prostora X u normiran prostor Y . Niz (fn ) je lokalno ravnomerno konvergentan na skupu X funkciji
f Y X , ako za svaki element x X postoji zatvorena kugla K[x, r] X na
kojoj niz (fn ) ravnomerno konvergira funkciji f. Dokazati teoreme 1. i 1., 2.
4.2. zamenjuju
ci uslov ravnomerne konvergencije uslovom lokalne ravnomerne
konvergencije.
21. Za funkcionalni niz (fn ), fn R([a, b]), ka
zemo da konvergira na [a, b]
u srednjem kvadratu funkciji f R([a, b]), ako za svako > 0 postoji n N
tako da za svako n n va
zi kfn fk < , gde je k k norma u R([a, b]) definisana
skalarnim proizvodom u R([a, b]). Dokazati da je svaki niz (fn ) iz R([a, b]) koji je
ravnomerno konvergentan na [a, b] konvergentan u srednjem kvadratu na [a, b].
22. Neka je (fn ) niz elemenata prostora R([a, b]). Ako niz (fn ) konvergira
Rx
+
X
n=0
an (z z0 )n ,
gde su z, z0 i an , n N, u opstem slucaju kompleksni brojevi. Smenom z z0 = , stepeni red se najcesce posmatra u jednostavnijem
203
obliku
(2)
+
X
an n .
n=0
Svi zakljucci koji vaze za red (1) vaze i za red (2) i obratno, pa cemo
u daljem posmatrati stepeni red u obliku (2).
(1)
+
X
an z n
n=0
204
Posledica 1. Ako je red (1) divergentan za z = z0 , onda je on divergentan za svako z za koje je |z| > |z0 |.
Dokaz.
bi red (1) bio konvergentan za neko |z| > |z0 |, onda bi
P Ako
n
red
an z0 prema dokazanoj lemi bio konvergentan, suprotno pretpostavci.
Definicija 1. Nenegativan realan broj R ili + je polupre
cnik
konvergencije stepenog reda (1), ako je on konvergentan za svako
z za koje je |z| < R, a divergentan za svako z za koje je |z| > R. Skup
{z C : |z| < R} je oblast konvergencije stepenog reda.
Teorema 1. Za svaki stepeni red (1) postoji poluprecnik konvergencije R. U krugu {z C : |z| < R} red (1) je apsolutno konvergentan,
a na krugu {z C : |z| r < R} red (1) je ravnomerno konvergentan.
Dokaz. Razbijmo skup realnih brojeva na dve klase. U klasu A neka
su sadrzani svi nepozitivni P
realni brojevi i svi pozitivni realni brojevi za koje je stepeni red
an xn konvergentan. U klasu B neka
su sadrzani svi ostali realni brojevi. Ako je skup B neprazan, tada
skupovi A i B cine secenje skupa realnih brojeva. Da to dokazemo,
primetimo najpre da su A i B neprazni skupovi cija je unija skup
realnih brojeva. Osim toga, ako je x A, a y B, tada je x < y.
Zaista, ako je x 0, to je ocigledno. Neka je x > 0. Tada je x < y,
jer bi u protivnom na osnovu Abelove leme y pripadao skupu A, sto
je nemoguce zbog konstrukcije skupova A i B. Time smo dokazali da
skupovi A i B odreduju
Dedekindov* presek skupa realnih brojeva.
Neka je R realan broj koji odreduje
to secenje. On je jednoznacno
odreden. Ako je B prazan skup, stavimo da je R = + po definiciji.
U tom slucaju je R ocigledno poluprecnik konvergencije stepenog reda
(1). Dokazimo da je R poluprecnik konvergencije stepenog reda (1) u
slucaju kada je R konacan broj.
Neka je z C proizvoljan kompleksan broj za koji je |z| < R. Tada
postoji realan broj r0 tako da je |z|
P < rn0 < R. Stoga je r0 A
prema definiciji broja R, pa je red
an z na osnovu Abelove leme
apsolutno konvergentan. Ako je |z| > R, tada
r0 R tako da
P postoji
n
je |z| > r0 > R. Sada je r0 B, pa je red
an z divergentan. Time
smo dokazali da je R poluprecnik konvergencije stepenog reda (1).
* Dedekind R. (1831-1916)-nemacki matematicar
205
Neka
Abelovoj
P je nsada 0 < r < R i neka je |z| nr. Prema
P lemi,
n
red |an r | je konvergentan. Kako je |an z | |an r |, red an z n je
ravnomerno konvergentan prema Vajerstrasovom kriterijumu za svako
|z| r < R.
Na osnovu dokazane teoreme zakljucujemo da je oblast konvergencije stepenog reda (1) krug poluprecnika R sa sredistem u koordinatnom pocetku. Sam red (1) moze, ali u opstem slucaju ne mora
biti konvergentan na rubu oblasti konvergencije. Ako stepeni red (1)
konvergira u nekoj tacki kruga kruga |z| = R, gde je R poluprecnik
konvergencije stepenog reda (1), onda je on ravnomerno konvergentan
na segmentu [0, ]. Dokaz ovog tvrdenja
u specijalnom slucaju daje
Teorema 2. (Abel) Neka je R poluprecnik konvergencije stepenog
reda (1). Ako je on konvergentan za z = R, onda je on ravnomerno
konvergentan na segmentu [0, R].
P
Dokaz. Za svako 0 x R opsti clan reda
an xn moze se napisati
u obliku
n
n
n x
.
an x = an R
R
n
Niz {(x/R)
} je monotono opadajuci i ogranicen na segmentu [0, R],
P
a red
an Rn je ravnomerno konvergentan na istom segmentu, pa je
red (1) ravnomerno konvergentan na segmentu [0, R] prema Abelovom
kriterijumu.
Dokazane teoreme ne ukazuju na nacin za efektivno odredivanje
za svako z C, pa je R = +.
P n n
Primer 2. Red
n z divergentan je za svako z C \ {0}, jer je
prema Kosijevom kriterijumu
p
lim n |nn z n | = |z| lim n = +
n+
n+
206
za |z| =
6 0. Poluprecnik konvergencije je nula, a sam red je konvergentan jedino u tacki z = 0.
Navedeni primeri ukazuju na nacin odredivanja
poluprecnika konvergencije stepenih redova. Naime, vazi
Stav 3. Ako za stepeni red (1) postoji (konacna ili beskonacna) granicna vrednost lim |an/an+1 |, tada je
(2)
an
R = lim
n+ an+1
an+1 z n+1
an+1 |z|
= |z| lim
=
lim
< 1,
n+
n+ an
an z n
R
R=
lim
1
p
n
n+
|an|
207
postoji zbog toga sto niz ( n an ) ima dve razlicite tacke nagomilavanja.
Sledeca teorema daje mogucnost izracunavanja poluprecnika konvergencije ma kog stepenog reda.
Teorema 5. (Ko
si-Adamar*) Poluprecnik konvergencije R stepenog reda (1) odreden je sa
R=
1
p
.
lim n |an |
n+
p
Dokaz. Oznacimo sa = lim n |an| i dokazimo da je R = 1/. Razlikavacemo tri slucaja
p
p
1) = 0. U tom slucaju je limn n |an | = 0, jer je { n |an |} niz sa
nenegativnim clanovima. Stoga je za svako z C
p
p
lim n |anz n | = |z| lim n |an | = 0,
n+
n+
208
pa je red (2) prema Kosijevom kriterijumu za brojne redove konvergentan za svako |z| < 1/.
Ako je |z| p
> 1/, tada postoji > 0 tako da je |z| > 1/( ).
n
lim
|an| = , postoji podniz (ank ) niza (an ) tako da je
Kako
je
p
nk
|ank | > pocev od nekog indeksa k0 N. Tada je opsti clan
tog podniza
p
p
n
nk
|ank z nk | = |z| k |ank | > 1
za svako k k0 , pa je red (1) divergentan. Time smo dokazali da je
R = 1/ poluprecnik konvergencije stepenog reda (1).
Zadaci za ve
zbanje
1. Odrediti polupre
cnik konvergencije slede
cih stepenih redova
a)
+
X
(1)n+1
n=1
+
d)
X
n=1
g)
+
X
z 2n1
,
(2n 1)!
b)
+
X
2n z 2n ,
+
X
zn
c)
n=0
n=1
nn
zn ,
(n + 1)n
e)
zn ,
f)
n=0
2n (x + 1)n ,
h)
n=0
+
X
+
X
n=0
n n
z ,
i)
n=0
a)
(n + 1)an z ,
b)
+
X
n=0
2 an z ,
c)
+
X
an
n3
(1 + i)n z n
,
(n + 1)(n + 2)
+
X
2. Ako je R polupre
cnik konvergencije stepenog reda
pre
c nik konvergencije slede
cih redova
+
X
n3
2 + (1)n
5 + (1)n+1
z ,
(an bn ) ,
b)
4. Neka je a0 > 0, an 0 za n 1 i An =
lim
n+
An = +
d)
+
X
an
1
n!
zn .
an z n i
an b n z n .
Pn
k=0
lim
zn .
an z n , odrediti polu-
n
n+
ak . Ako je
an
= 0,
An
dokazati da je polupre
cnik konvergencije stepenog reda
an z n jednak 1.(Uput
n
stvo: dokazati da an /An 0 An /An1 1 An 1)
209
ke funkcije
2.5.2. Analitic
a)
+
X
n=0
c)
+
X
n=1
(1)n
2n + 1
n!
an
x1
x+1
2n+1
b)
(1)
n=1
+
X
tg x, a > 1 ,
d)
2n (n!)2
(2n + 1)!
p
xn ,
+ h
i
X
(2n 1)!! p cos x 1 n
(2n)!!
n=1
6. Ispitati obi
cnu, apsolutnu i ravnomernu konvergenciju slede
cih stepenih
redova
a)
+
X
n=1
d)
(n!)
xn ,
n[(2n)!]
+
X
sin n
n=1
x ,
b)
+
X
nn 1 +
n=1
e)
+
X
n=1
1
ln
n
1
n
n2 ln n
1
1+
n
xn ,
c)
+
X
ln(1 + ||n )
n=1
x ,
f)
+
X
arctgn
n=1
xn ,
xn .
2.5.2. ANALITICKE
FUNKCIJE
Definicija 1. Funkcija f(z) je analiti
cka u tacki z = z0 , ako postoji
R > 0 tako da se u krugu |z z0 | < R funkcija f moze prikazati u
obliku stepenog reda
(1)
f(z) =
+
X
n=0
an (z z0 )n .
+
X
n=0
an (z z0 )
g(z) =
+
X
n=0
bn (z z0 )n ,
210
Dokaz. Primetimo najpre da je suma stepenog reda neprekidna funkcija na skupu konvergencije datog reda. Prelaskom na granicnu vrednost u jednakosti f(zm ) = g(zm ) kada m +, dobijamo a0 = b0 .
Pretpostavimo da je ak = bk za k = 0, 1, . . . , n 1. Tada iz jednakosti
f(zm ) = g(zm ) sledi
+
X
k=n
odn.
(2)
+
X
k=n
ak (zm z0 ) =
ak (zm z0 )kn =
P+
kn
+
X
bk (zm z0 )k ,
+
X
bk (zm z0 )kn .
k=n
k=n
P+
Redovi n ak (z z0 )
i n bk (z z0 )kn na osnovu KosiAdamarove
teoreme imaju P
respektivno iste oblasti konvergencije kao
P+
n
i redovi 0 an (z z0 ) i bn (z z0 )n , pa su neprekidne funkcije u
oblasti konvergencije zadatih redova. Prelaskom na granicnu vrednost
u (2) kada m + dobijamo da je an = bn . Stoga je na osnovu
principa potpune matematicke indukcije an = bn za svako n N.
Posledica 1. Ako je funkcija analiticka u tacki z = z0 , onda ona u
nekoj okolini tacke z0 ima jedinstveno pretstavljanje preko stepenog
reda oblika (1).
Ocigledno je suma stepenog reda analiticka funkcija u oblasti konvergencije tog stepenog reda, sto ukazuje na obostrano jednoznacnu
- skupa analitickih funkcija i skupa konverkorespondenciju izmedu
gentnih stepenih redova.
Lema 1. Poluprecnici konvergencije stepenih redova
+
+
+
X
X
X
an n+1
n
an z ,
i
nan z n1
z
n
+
1
n=0
n=0
n=1
su jednaki.
Dokaz. Kako je
p
|an |
= lim n n|an |,
n+1
to su poluprecnici konvergencije posmatranih redova na osnovu KosiAdamarove teoreme jednaki.
lim
p
n
|an | = lim
ke funkcije
2.5.2. Analitic
211
Teorema 2. Neka je
f(z) =
+
X
n=0
an (z z0 )n
f(x) =
+
X
n=0
an (x x0 )n .
Tada je:
(i) f C 1 (x0 R, x0 + R) i
(4)
f (x) =
+
X
n=1
nan (x x0 )n1
x0
+
X
an
(x x0 )n+1
f(t)dt =
n+1
n=0
za svako x (x0 R, x0 + R) ;
(iii) Na intervalu konvergencije stepeni red (3) moze se integraliti i
diferencirati proizvoljan broj puta, pri cemu redovi dobijeni integracijom odn. diferenciranjem imaju isti poluprecnik konvergencije kao i
red (3).
Dokaz. Red (3) je ravnomerno konvergentan na segmentu [x0 , x0 +
] za svako 0 < < R prema teoremi 1., 2.5.1., pa se na osnovu
212
teoreme 1., 2.4.3. moze integraliti clan po clan i vazi jednakost (5).
Da se red moze diferencirati clan po clan, neposredno sledi na osnovu
teoreme 1. 2.4.4. i leme 1. Poslednji deo tvrdenja
sledi na osnovu
leme 1.
Iz poslednje teoreme vidimo da je suma stepenog reda klase C u
oblasti konvergencije. Pri tome vazi
Teorema 4. Ako je R > 0 poluprecnik konvergencije stepenog reda
(3), tada je
(6)
an =
f (n) (x0 )
n!
za svako n N {0} .
+ (n + 2)(n + 1) 3an+2 (x x0 )2 +
+ (n)
X
f (x0 )
(x x0 )n
f(x) =
n!
n=0
213
ke funkcije
2.5.2. Analitic
Primer 1. Funkcija
(8)
f(x) =
e1/x , ako je x 6= 0 ,
0,
ako je x = 0
n
X
f (k) (x0 )
k=0
k!
(x x0 )k + rn (x),
x (x0 R, x0 + R) ,
gde je
rn (x) =
f (n+1) (x0 + (x x0 ))
(x x0 )n+1 ,
(n + 1)!
(0, 1) ,
L|x x0 |n+1
0,
(n + 1)!
n + ,
214
+
X
(1)k x2k+1
k=0
(2k + 1)!
cos x =
+
X
(1)k x2k
k=0
(2k)!
Na osnovu Dirihleovog kriterijuma ovi redovi su apsolutno konvergentni za svako kompleksno x, zbog cega definicije sinusa i cosinusa
mozemo prosiriti na kompleksnu ravan stavljajuci
sin z :=
+
X
(1)k z 2k+1
k=0
(2k + 1)!
cos z :=
+
X
(1)k z 2k
k=0
(2k)!
Lako je dokazati da je
eiz eiz
sin z =
2i
eiz + eiz
cos z =
,
2
215
ke funkcije
2.5.2. Analitic
Zadaci za ve
zbanje
1. Razlo
ziti slede
ce funkcije u Tejlorov red u okolini ta
cke x = 0 i odrediti
oblast u kojoj taj razvoj va
zi
a) sin x3 ,
b)
x2
x2
x
,
1 + x 2x2
1+x
g)
,
(1 x2 )2
c)
1
1
1x
f) ln
,
2
1+x
e) sin x ,
d)
1
,
1 + x + x2
h) ln(1 + x + x2 ) .
a) (1 + x) ln(1 + x) ,
d) ln(x +
c) arcsin x ,
b) arctg
1 + x2 ) ,
f) arcsin2 x .
3. Primenom razli
ctih metoda, razviti slede
ce funkcije u stepeni red po stepenima x:
a) y = xarctgx ln
c) y =
ln(1 + x)
,
1+x
1 + x2 ,
b) y = arccos(1 2x2 ) ,
d) y =
x
,
1+x
+
X
n=0
e)
(1)n
,
3n + 1
+
X
n2
n=1
n!
b)
+
X
n=1
f)
+
X
n=0
n1
,
2
n (2n 1)
x4n+1
,
4n + 1
c)
+
X
(1)n+1x2n
n=1
g)
+
X
2n(2n 1)
2 n1
n x
, d)
n=1
+
X
2n (n + 1)
n=0
h)
n!
+
X
(2n + 3)x2n
n=0
n!
5. Na
ci sumu stepenog reda
an xn gde je: a) a0 = a1 = 1, an = an1 +
0
an2 za n 2 b) a0 = 1, a1 = 2, an = (an1 + an2 )/2 za n 2.
6. Neka je R. Dokazati da je
(1 + x) =
+
X
n=0
n n
C
x ,
x (1, 1) ,
216
0 = 1, C n =
gde je C
7. Dokazati da je
, n 1, ne razvijaju
ci funkciju (1 + x) u Tejlorov red.
Z+
ex ln2 x dx = C 2 +
2
,
6
a)
d)
ln(1 + x)
dx ,
x
b)
ln(1 x)
dx ,
x
e)
ln(1 + a cos x)
dx ,
cos x
c)
ln ln(1 x)dx ,
ln x
dx ,
x 2 + a2
f)
cos mxdx
.
1 2r cos x + r2
9. Izra
cunati Ojlerove integrale
a) I =
Z+
xa1
dx ,
1+x
b) K =
Z+
0
xa1 xb1
dx .
1x
(Uputstvo: a) razlo
ziti integral na dva integrala, podintegralne funkcije u tim
integralima razviti u stepene redove, a zatim integraliti tako dobijene redove i
primeniti rezultat zadatka 14.b), 2.4.4., b) iskoristiti rezultat pod a) Rezultat: a)
/ sin a b) (ctga ctgb))
10. Izra
cunati slede
ce integrale
a)
Z+
0
b)
Z+
(1 +
1 r cos x
dx ,
2r cos x + r2 )
x2 )(1
ln(1 2r cos x + r2 )
dx ,
1 + x2
Z+
cos kx
dx = ek ,
1 + x2
2
k > 0.
217
ke funkcije
2.5.2. Analitic
Z+
0
sin mx
dx ,
e2x 1
b)
Z+
sin mx
dx .
e2x + 1
Z+
dx
,
x
koriste
ci vrednost integrala
Z+
sin x
dx = .
x
2
b) cos(z) = cos z ,
c) sin2 z + cos2 z = 1 ,
e) sin(z + 2) = sin z ,
f) cos(z + 2) = cos z .
f(x) =
+
X
en cos(n2 x) ,
x R,
n=0
xn1f
1
x
= xn1f
1
x
x > R1 ,
Zordanove
mere i data su osnovna svojstva ove mere.
Visestruki integrali, nesvojstveni integrali, parametarski integrali,
krive i povrsi, krivolinijski i povrsinski integrali kao posebne celine
cine zasebna poglavlja ove glave.
1. ZORDANOVA
MERA SKUPOVA
Pojam mere moze se na razlicite nacine uvesti u prostoru Rn. Mi
ai xi bi ,
ai xi < bi ,
ai < xi bi ,
ai < xi < bi ,
219
za svako i = 1, n.
Ako je ai = bi bar za jedno i = 1, n, za jednostavan skup a,b
kazemo da je degenerisan u Rn.
Jednostavan skup u R je interval, u R2 je pravougaonik, u R3 je
paralelepiped. Interval je degenerisan jednostavan skup u Rn, n 2.
- smatrati degenerisanim skupom u svakom
Prazan skup cemo takode
n
prostoru R .
Jednostavan skup moze biti otvoren ili zatvoren, vec prema tome
da li mu rubne tacke pripadaju ili ne, ali u opstem slucaju ne mora
biti ni otvoren ni zatvoren skup. Lako je videti da je jednostavan skup
a,b zatvoren onda i samo onda ako je
a,b = {x Rn : ai xi bi , i = 1, n} .
Rub jednostavnog skupa sastoji se iz 2n degenerisanih jednostavnih
skupova koji pripadaju hiperravnima xk = ak ili xk = bk , k = 1, n.
Ove jednostavne skupove nazivamo stranama jednostavnog skupa
a,b . Ocigledno su strane jednostavnog skupa a,b oderedene
uslovima
ai xi bi za i 6= k i xk = ak ,
ili
ai xi bi
za i 6= k
xk = bk .
ma,b :=
n
Y
i=1
(bi ai ).
220
Glava III: Vi
sestruki integrali,
Teorema 1. Ako je
=
1. Zordanova
mera skupova u R
s
[
k=1
m =
s
X
mk .
k=1
i = 1, n.
n
Y
i=1
(bi ai ) =
(j1 ,...,jn )
n
Y
i=1
pi
n X
Y
i=1 j=1
(cji cj1
)
i
!
(cji i ciji 1 )
(j1 ,...,jn )
mj1 ,...,jn ,
221
m =
mj1 ,...,jn =
(j1 ,...,jn )
s
X
k=1
(j1 ,...,jn )k
mj1 ,...,jn =
s
X
k=1
mk ,
222
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da je presek jednostavnih skupova jednostavan skup.
2. Dokazati da se diferencija dva jednostavna skupa mo
ze prikazati kao unija
kona
cno mnogo disjunktnih jednostavnih skupova, od kojih neki mogu biti degenerisani.
3. Neka je jednostavan skup. Dokazati da postoje jednostavni skupovi i
tako da je , pri
cemu se razlike m m i m m mogu
u
ciniti proizvoljno malim.
m
m
[
E2 =
i=1
n
[
j ,
j=1
m
[
i=1
m,n
E1 E2 =
E1 \ E2 =
i,j=1
m
[
i=1
n
[
j=1
(i j ),
n
\
j ,
(i \ j ) ,
j=1
223
E = E k+1 =
r
[
j=1
j k+1 =
r
[
j=1
(j \ k+1 ) k+1 ,
cime je tvrdenje
dokazano, jer su svi elementi u poslednjem razlaganju
disjunktni.
Definicija 2. Neka je E Rn elementaran skup i neka jednostavni
skupovi i , i = 1, k, cine razlaganje skupa E. Mera elementarnog
skupa E je broj mE definisan kao
mE :=
k
X
i=1
mi .
224
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
n
Neka su E = m
cita razlaganja elementarnog
1 i = 1 j dva razli
skupa E. Tada je
m
X
mi =
i=1
m
X
i=1
n
X
j=1
n
m
X
X
j=1
m(i j ) =
m(i
i=1
j )
n
X
mj .
j=1
Time smo dokazali da mera elementarnog skupa ne zavisi od razlaganja elementarnog skupa, pa je definicija 2. korektna.
Navedimo neka osnovna svojstva mere elementarnih skupova.
Stav 1. (aditivnost mere) Ako su E1 i E2 elementarni skupovi koji
nemaju zajednickih unutrasnjih tacaka, tada je
(1)
n
m
n
E1 = m
1 i , E2 = 1 j , tada je (1 i ) (1 j ) razlaganje skupa
E1 E2 , pa vazi (1).
Stav 2. (monotonost mere) Ako su E1 i E2 elementarni skupovi
i ako je E1 E2 , tada je mE1 mE2 .
Dokaz. Polazeci od jednakosti E2 = E1 (E2 \ E1 ) i koristeci aditivnost mere, imamo jednakost
mE2 = mE1 + m(E2 \ E1 ).
Kako je m(E2 \ E1 ) 0, to je mE2 mE1 .
Stav 3. (poluaditivnost mere) Ako su E, E1 , . . . , Ek elementarni
skupovi i ako je E k1 Ei , tada je
(2)
mE
k
X
i=1
mEi .
225
n
[
i=1
i
m
n
[
i=1
Ei
n
X
i=1
Ei
mEi
n
X
mEi ,
i=1
n
X
i,j=1,i6=j
m(Ei Ej ) .
226
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
je n-dimenzionalna Zordanova
mera skupa G.
U daljem izlaganju koristicemo termine izmerljiv skup i mera skupa, bez naglasavanja o kojoj je dimenziji rec, ukoliko je to iz teksta
jasno.
Zordanova
mera poklapa se sa merom koju je odredena
je u prethodnom odeljku. Zaista, E mozemo smatrati elementarnim skupom koji
je sadrzan i koji sadrzi skup E, pa je mE mi E i me E mE. Kako
je mi E me E to je mE = mi E = me E.
Moze se dokazati da spoljasnja i unutrasnja mera, pa dakle i mera,
ne zavise od toga da li su elementarni skupovi pomocu kojih se definisu
ove mere zatvoreni ili otvoreni. Na kraju, navedimo jednostavan stav
koji daje potrebne i dovoljne uslove da skup bude izmerljiv u Zordanovom smislu.
Stav 1. Da bi ogranicen skup G Rn bio izmerljiv, potrebno je i
dovoljno da za svako > 0 postoje elementarni skupovi E i E tako
da je E G E i mE mE < .
1.3. Pojam Zordanove
mere
227
1. Neka je G R ograni
cen skup. Dokazati da je
mi (G) = sup{mL : L L(G), L G} = sup{mL : L L(G), L intG},
me G = inf{mU : U U(G), G intU} = inf{mU : U U, G intU}.
se na osnovu ovih jednakosti mo
Sta
ze zaklju
citi ?
2. Familija hiperravni
xj = kj h,
h = 2N ;
j = 1, n,
kj = 0, 1, . . .
G(N ) = { SN : G 6=
} .
Dokazati da je
mi G =
lim
N +
me G =
lim
N +
R G
R G
inf mR =
GR
inf
GR
mR .
228
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
Kakav zaklju
cak se dobija na osnovu ovih jednakosti ?
n
4. Neka je G ograni
cen skup u R . Dokazati da je
mi G = sup mG
G G
me G = inf mG ,
GG
U teoriji Zordanove
mere od posebnog znacaja su skupovi mere
nula. Kao sto cemo videti, pomocu njih se daje potpuna karakterizacija izmerljivih skupova. Da bismo okarakterisali ove skupove na jednostavniji nacin, primetimo najpre da je 0 mi G me G za svaki
ogranicen skup G Rn. Stoga je mG = 0 onda i samo onda ako je
me G = 0, odakle prirodno sledi
229
kx x k
|xi xi |
< .
p
i=1
i=1
Za svako j = 1, s fiksirajmo neku tacku xj j . Neka je j jedno- onim parovima (x, y) Rn+m za koje
stavan skup u Rn+m odreden
je xj j i fk (xj ) yk fk (xj ) + za svako k = 1, m gde je
y = (y1 (x), . . . , ym (x)). Ocigledno je = sj=1 j elementaran skup
u Rn+m. Dokazimo da on sadrzi graf f preslikavanja f. Neka je
(x, y) f . Tada je x j za neko j = 1, s, pa je kx xj k < . No
onda je kf(x)f(xj )k < , pa kako je |fk (x)fk (xj )| kf(x)f(xj )k
za svako k = 1, m, odn. fk (xj ) fk (x) fk (xj ) + , k = 1, m,
to je f . (n + m)-dimenzionalna mera skupa j jednaka je
(2)m mj , odakle sledi
m =
s
X
j=1
mj
= (2)
s
X
j=1
mj (2)m m .
Kako je proizvoljno, to je mf = 0.
230
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
231
i
ij
j
j mij <
i
/2 . Familija {ij }i,jN se sastoji od prebrojivo mnogo jednostavnih
skupova, i Ai i,j i,j i vazi
X
mi,j =
i,j
XX
i
mi,j <
/2i = .
je on Zordanove
mere nula.
Dokaz. Neka je > 0. Kako je skup K Lebegove mere nula, postoji
najvise prebrojivo mnogo
Potvorenih jednostavnih skupova i , i N,
tako da je K i i i i mi < . Skup K je kompaktan, pa se
iz pokrivaca {i } moze izdvojiti konacan podpokrivac{i1 , . . . , ik }
Pk
232
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
i A2 izmerljivi u Zordanovom
smislu.
n
k
[
Ai
i=1
k
X
mAi .
i=1
Dokaz. Skup k1 Ai je izmerljiv prema posledici 1., 1.4. Dokazimo jednakost (1) za k = 2. Za svako > 0 postoje elementarni skupovi P1 ,
Q1 , P2 , Q2 za koje je
P1 A1 Q1 ,
P2 A2 Q2
i
mAi /2 < mPi < mQi < mAi + /2 , i = 1, 2 .
1.5.Osobine Zordanove
mere
233
mA mB.
234
Glava III: Vi
sestruki integrali, 1. Zordanova
mera skupova u R
mA
k
X
mAi .
i=1
Dokaz. Skupovi A1 = A1 , Ai = Ai \ i1
1 Aj , i = 2, k su izmerljivi,
Ai Aj = za i 6= j i vazi jednakost
k
[
Ai =
i=1
k
[
Ai .
i=1
k
[
i=1
Ai
=m
k
[
i=1
Ai
k
X
mAi
i=1
k
X
mAi .
i=1
k
X
i=1
m(Ai \ B) =
k
X
i=1
mAi ,
235
2.1. Pojam vi
sestrukog integrala
7. Dokazati da Zordanova
mera ne zavisi od izbora koordinatnog sistema.
8. Ako je A skup dobijen translacijom, rotacijom ili kompozicijom navedenih
transformacija izmerljivog skupa A, onda je A izmerljiv skup i mA = mA .
Dokazati.
n
9. Koriste
ci prethodni zadatak, dokazati da je svaki jednostavan skup R
izmerljiv skup.
n
ze
10. Dokazati da se svaki otvoren ograni
cen neprazan skup G R mo
pri tome mi G =
mk , a da skup G ne mora biti izmerljiv u Zordanovom
1
P
1
mi = limN G(N ) )
2. RIMANOV INTEGRAL
k
[
i=1
Ei = E
(ii)
m(Ei Ej ) = 0
za
i 6= j.
236
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
k
X
f(i )mEi
i=1
2.1. Pojam vi
sestrukog integrala
237
mEi = 0 ,
Ei 0 (E0 )
238
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Stoga je
X
Ei 0 (E0 )
mEi = m
Ei 0 (E0 )
Ei 0 (E0 )
2.1. Pojam vi
sestrukog integrala
239
Na osnovu dokazane teoreme zakljucujemo da se za ogranicenu funkciju na izmerljivom skupu karakter integrabilnosti nece izmeniti, ako joj
promenimo vrednosti na skupu mere nula, uz uslov da nova funkcija
ostane ogranicena. Iz ovoga sledi da integrabilnost, kao i vrednost
integrala ogranicene funkcije na izmerljivom skupu ne zavise od vrednosti koje funkcija dobija na rubu tog skupa.
Zadaci za ve
zbanje
n
f(x)dx :=
fE (x)dx ,
240
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Ei =
si
[
Eik ,
i = 1, k .
k=1
Sume
S (f) =
k
X
i=1
Mi = sup f(x) ,
i = 1, k .
xEi
mi mEi
i S (f) =
k
X
Mi mEi
i=1
241
li
k X
X
i=1 k=1
k
X
Mi
i=1
Mik mEik
li
X
mEik =
k
X
Mi mEi = S (f) .
i=1
k=1
Slicno se dokazuje nejednakost S (f) S (f). Dakle, ako je razbijanje finije od razbijanja , tada vazi nejednakost
(2)
Iz dokazanog sledi da je
(3)
S 1 S 2
I f := sup S S 2 .
I f := inf S I f .
242
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
S S < ,
243
S S =
(Mj mj )mEj +
X
j
(Mj mj )mEj ,
P
pri cemu se u sumi
si sumiranje po onim indeksima j za koje
j vr
elementi Ej razbijanja imaju neprazan presek sa skupom , dok se
P
u sumi
si sumiranje po ostalim indeksima. Ako je za Ei
j vr
Ei 6= , onda je Ei , pa za prvu sumu vazi ocena
X
j
(Mj mj )mEj 2K
mEj < .
(Mj mj )mEj =
X
i
X Xi
i
(Mi mi )
(Mj mj )mEj
Xi
mEj
X
(Mi mi )mEi < ,
i
244
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
(iii) (iv) Neka je > 0. Tada prema (iii) postoji > 0 tako
da za svako razbijanje dijametra < vazi (6). Tada prema (1)
vazi nejednakost
S S (f; ) S .
Kako je prema dokazanom (i) (ii) (iii), to je I f = I f = I, pa
- vazi nejednakost
prema (5) takode
S I f = I f S .
Iz poslednjih nejednakosti sledi nejednakost
|S (f, ) I| S S <
koja vazi nezavisno od izbora istaknute tacke razbijanja . Time
smo dokazali da je funkcija f integrabilna na skupu E i da vazi (7).
Iz (iii) se moze zakljuciti da je funkcija integrabilna na izmerljivom
skupu onda i samo onda ako je
lim S = lim S .
(8)
lim S = I f
lim S = I f .
0,
1,
xi Q za svako i = 1, n ,
xi I
za neko i = 1, n
245
Zadaci za ve
zbanje
n
Plk
j=1
f(jk )mEjk = I ,
Ei
Ei
to je
S S =
, Ei
X
X
(Mi mi )mEi
mEi = ,
mE
246
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Teorema 2. Neka je funkcija f ogranicena na zatvorenom i izmerljivom skupu E Rn. Ako je funkcija f neprekidna na skupu E osim u
tackama skupa E mere nula, onda je ona integrabilna na skupu
E.
Dokaz. Neka je > 0. Skup je mere nula, pa postoji otvoren
elementaran skup E0 koji sadrzi skup , tako da je mE0 < /4K, gde
je |f(x)| K za svako x E. Skup E \ E0 je izmerljiv, funkcija f je
neprekidna na njemu, pa je prema prethodnoj teoremi integrabilna na
njemu. No onda prema teoremi 1., 2.2. postoji razbijanje = {Ei }k1
skupa E \ E0 tako da je S S < /2. Tada je = {E E0 }
razbijanje skupa E za koje je
S S = (S S ) + (M m)m(E E0 ) < /2 + 2K
= ,
4K
mere nula.
je nula, pa je prema stavu 6., 1.4., skup E Zordanove
Stoga postoji otvoren elementaran skup koji sadrzi skup E tako
da je m < /4K. Sada skup E mozemo prikazati kao uniju skupova
E \ i E koji su izmerljivi. Za skup E je m(E ) < /4K.
Skup E \ je zatvoren i ogranicen, pri cemu je (x) < za svako
247
< 2K
+ 2
mEi < + 2mE < + = ,
4K
2
2 2
pa je funkcija f integrabilna na skupu E prema teoremi 1., 2.2.
Medutim,
vazi i obrat prethodne teoreme, koji sa dokazanom teoremom daje Lebegovu teoremu.
Teorema 4. (Lebeg) Ako je funkcija f ogranicena i integrabilna
na zatvorenom i izmerljivom skupu E Rn, onda je ona neprekidna
skoro svuda na skupu E.
Dokaz. Neka je E = {x E : (x) }, gde je > 0 i neka je
> 0. Kako je funkcija f integrabilna na skupu E, prema teoremi 1.,
2.2. postoji razbijanje = {Ei } skupa E tako da je S S < .
Tada je mera unije onih skupova razbijanja koji sadrze bar jednu
unutrasnju tacku skupa E manja od . Da to dokazemo, primetimo
najpre da za svaku unutrasnju tacku x E i skup Ei koji je sadrzi,
postoji otvorena kugla K sa sredistem u tacki x koja je sadrzana u
skupu Ei . Ako je M = supxK f(x), m = inf xK f(x), tada je
Mi mi M m (x) . No onda je
X
X
X
mEi
(Mi mi )mEi
(Mi mi )mEi = S S < ,
P
gde smo sa
oznacili sumu po onim elementima razbijanja koji
skup E Zordanove
mere nula.
Kako se skup E0 svih tacaka prekida funkcije f na skupu E moze
prikazati kao
+
[
E0 =
E1/n ,
1
248
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
skup Zordanove
mere nula istovremeno i Lebegove mere nula.
U svim dosadasnjim razmatranjima za funkciju smo uvek pretpostavljali da je ogranicena. Iz teorije integrala realnih funkcija jedne
promenljive poznato je da je svaka funkcija integrabilna u svojstvenom
smislu ogranicena na intervalu integracije. Za visestruke integrale
takvo tvrdnje
ocito ne vazi, jer je integral na skupu mere nula proizvoljne funkcije jednak nuli. Stoga se prirodno postavlja pitanje odredivanja
skupova na kojima vazi analogno tvrdenje.
U tom cilju uvedimo sledecu definiciju.
Definicija 2. Za skup E Rn kazemo da ima svojstvo A, ako je
izmerljiv u Zordanovom
smislu i ako za svako > 0 postoji razbijanje
skupa E dijametra < tako da je svaki element razbijanja
pozitivne mere.
Stav 5. Otvoren izmerljiv skup E Rn ima svojstvo A.
Dokaz. Dokazimo najpre da presek otvorenog skupa E i zatvorene
kocke I ima pozitivnu meru, ako je E I 6= . Za to je dovoljno
dokazati da postoji otvorena kocka Q E I. Neka je x E I.
Skup E je otvoren, pa postoji otvoren
skup Ux E. Skup Ux I sadrzi
neku unutrasnju tacku skupa I. Neka
je y Ux I unutrasnja tacka skupa
I. Tada postoji otvorena okolina Uy
tacke y tako da je Uy I. No onda je
Ux Uy Ux I E I, i kako je
Ux Uy otvoren skup, postoji otvorena
kugla, a sa njom i otvorena kocka Q
koja je sadrzana u Ux Uy odn. u
E I. Stoga je m(E I) > 0. Uocimo
sada u Rn mrezu koja ga razlaze na
podudarne kocke dijametra manjeg od , gde je > 0. Neka su
I1 , . . . , Im svi neprazni preseci uocene mreze sa skupom E. Njih
je konacno mnogo, jer je E kao izmerljiv skup ogranicen. Skupovi
I1 E, . . . , Im E cine razbijanje skupa E ciji je dijametar manji od
249
k
X
f(i )mEi
250
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Posledica 1. Ako je funkcija f integrabilna na otvorenom i izmerljivom skupu ili na zatvorenju takvog skupa, onda je ona ogranicena na
njemu.
Konacno, na osnovu dokazanih teorema Lebegovu teoremu mozemo
formulisati na sledeci nacin.
Teorema 7. Neka je E Rn zatvoren i izmerljiv skup koji ima
svojstvo A. Funkcija f je integrabilna na skupu E onda i samo onda
ako je ogranicena na E i neprekidna skoro svuda na E.
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da je funkcija f(x, y) = sin(1/xy) integrabilna na skupu {(x, y) :
0 < x /2, 0 < y /2}.
2. Dokazati da zatvorenje otvorenog skupa ima svojstvo A.
3. Konstruisati primer funkcije koja je neograni
cena i integrabilna na skupu
pozitivne mere.
i=1
2.4. Svojstva vi
sestrukih integrala
251
(1)
f dE = f dE + f dE .
Vazi i obrat: ako je ogranicena funkcija integrabilna na skupovima E
i E ona je integrabilna na skupu E.
Dokaz. Neka je ogranicena funkcija f integrabilna na skupu E. Tada
je ona integrabilna na skupovima E i E prema prethodnom stavu.
Da dokazemo jednakost (1), uocimo razbijanja = {Ei } i =
{E j } skupova E i E . Tada je = razbijanje skupa E
ciji je dijametar = max{ , }. Ako su i istaknute tacke
razbijanja i , onda je = istaknuta tacka razbijanja .
Ocigledno je
S (f, ) = S (f, ) + S (f, ) .
Prelaskom na granicnu vrednost u poslednjoj jednakosti kada 0,
zbog egzistencije integrala u (1) i cinjenice da tada i , 0,
dobijamo (1).
Dokazimo obrat. Neka je > 0. Kako je funkcija f ogranicena i
integrabilna na skupovima E i E , prema teoremi 1., 2.2. postoje
razbijanja i skupova E i E tako da je
S S /2 i
S S /2 .
252
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Funkcija
f je integrabilna na izmerljivom skupu E = {(r, ) : r < 1}
R
i E dE = 0. Ona je integrabilna i na skupu E = {(r, ) : r =
1 , R0 < 2} i ako je na njemu neogranicena, jer je mE = 0, pa
je E dE = 0. Skup E = E E je izmerljiv i ima svojstvoRA kao
zatvorenje otvorenog i izmerljivog skupa E . Stoga integral f dE
ne postoji, jer bi u protivnom funkcija f bila ogranicena na skupu E
prema teoremi 6., 2.3.
Stav 4. Neka su funkcije f i g ogranicene i integrabilne funkcije na
izmerljivom skupu E, a realan broj. Tada su funkcije f, f + g,
|f|, f g i 1/f za |f| > d > 0 integrabilne na skupu E, pri cemu vaze
jednakosti
Z
Z
(i) f dE = f dE ,
(2)
(ii)
(f + g) dE =
f dE +
g dE .
S (f + g, ) = S (f, ) + S (g, )
2.4. Svojstva vi
sestrukih integrala
253
(7)
f dE f dE .
254
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
f dE =
f dE +
f dE i
f d(E \ E ) postoje,
f d(E \ E ) .
R
Kako je funkcija f nenegativna, to je prema stavu 5. f d(E\E ) 0.
No onda iz prethodne jednakosti sledi nejednakost (7).
Stav 7. Neka je funkcija f ogranicena i integrabilna na izmerljivom
skupu E Rn. Ako je {Ek }kN niz izmerljivih podskupova skupa E
za koji je limk mEk = mE, tada je
(8)
lim
k+
f dEk =
f dE .
Z
Z
Z
f dE f dEn = f d(E \ En )
Z
|f| d(E \ En ) Km(E \ En ) < ,
E0 E Zordanove
mere nula, dokazati da je tada f dE = g dE.
unavanje vi
2.5. Izrac
sestrukih integrala
255
f(x) dx = f(a) .
K(a,)E
f dE = f()mE.
2.5. IZRACUNAVANJE
VISESTRUKIH
INTEGRALA
Izracunavanje visestrukih integrala svodi se na izracunavanje vise
jednostrukih integrala. Osnovna teorema iz koje proizilaze ostale teoreme za svodenje
visestrukih integrala na izracunavanje ponovljenih
integrala je teorema tipa Fubinija*.
Teorema 1. Neka je funkcija f integrabilna na segmentu =
Rm+n , gde je Rm , Rn. Tada je
Z
Z
Z
Z
Z
(1)
f(x, y) dx dy =
dx f(x, y) dy =
dy f(x, y) dx,
R
gde smo sa f(x, y) dy oznacili integral funkcije f na skupu za
fiksirano x ukoliko postoji, odn. proizvoljan broj koji se nalazi
* Fubini G. (1870-1943)-italijanski matematicar
256
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
mi,j mi,j ,
S =
i,j
Mi,j mi,j .
i,j
Kako je
(i ) I(i ) S (f(i , y)) =
X
X
=
sup f(i , y)mj
Mi,j mj
j
y
j
za svako i, to je
X
X
X
X
(i )mi
mi
Mi,j mj =
Mi,j mi,j = S .
i
i,j
f(x, y) dx dy .
unavanje vi
2.5. Izrac
sestrukih integrala
257
lim
(i )mi = f(x, y) dx dy .
0
Posledica
1.
Ako
je
f
R(
),
onda
integrali
f d i
R
f d postoje respektivno za skoro svako y , odn. x .
Dokaz. Na osnovu dokazane teoreme je
Z
Z
Z
f(x, y) dy f(x, y) dy dx = 0 .
R
R
Podintegralna funkcija je nenegativna, pa je f d = f d za
R
skoro svako x prema zadatku 6., 2.4.. No onda integral f d
na osnovu teoreme 1., 2.2. postoji za skoro svako x .
Posledica 2. Neka je funkcija f integrabilna na segmentu = {x
Rn : ai xi bi , i = 1, n}. Ako je za svaku dopustivu tacku
(x1 , . . . , xk ) funkcija f integrabilna na projekciji k segmenta na
potprostor Rnk tacaka (xk+1 , . . . , xnR), k = 1, n 1, odn. ako za
svaku dopustivu tacku postoji integral f dk , onda je
Z
f d =
Zb1
a1
dx1
Zb2
a2
dx2
Zbn
f(x1 , . . . , xn ) dxn .
an
R
Posledica vazi i u slucaju kada integrali fk ne postoje;
u tom
R
k
slucaju za svaku dopustivu tacku (x1 , . . . , xk ) integral f d pret- gornjeg i donjeg integrala
stavlja proizvoljan broj koji se nalazi izmedu
funkcije f po (xk+1 , . . . , xn ).
258
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
f dx =
Zb1
dx1
a1
Zb1
f(x1 , u1 ) du1 =
dx1
Zb2
a1
a2
Zb1
Zb2
dx1
a1
a2
dx2
f(x1 , x2 , u2 ) du2 = =
dx2
Zbn
f(x1 , . . . , xn ) dxn .
an
f(x, y) dx dy =
dx
f(x, y) dy.
Ex
Analogno tvrdenje
vazi za projekciju B skupa E na Rn i y-preseke Ey
skupa E. Specijalno, za f = 1
mE =
mEx dA =
mEy dB.
259
unavanje vi
2.5. Izrac
sestrukih integrala
Da dokazemo (2), primetimo da je E (x, y) = A (x) Ex (y). Primenom teoreme 1. stava 3., 2.4. dobijamo da je
Z
Z
Z
Z
f dE = fE d =
dx f(x, y)A (x)Ex (y) dy =
E
A (x) dx
A (x) dx
f(x, y) dy =
Ex
dx
f(x, y) dy .
Ex
f=
dx
(x)
Z
f dy.
(x)
b 1(x/a)2
Z
Z
Za
Z
Za
Z
mE = dE =
dx
dy dz =
dx
dy
dz =
a
a
E
E
E
2
x
Za
dx
Za
= bc
dy
1(x/a)2
Za
1(x/a)2
dx
= 2c
1(x/a)2
1(x/a)2
x2
1 2
a
1(x/a)
xy
1(x/a)2 (y/b)2
dz =
1(x/a)2 (y/b)2
p
1 (x/a)2 (y/b)2 dy =
dx =
4
abc .
3
260
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
a2 y 2
Z
Z
Z
Z
1
z dz =
z dx dy dz =
dx dy
(a2 y2 ) dx dy =
2
E1
D1
1
2
Za
dx
Kako je
z dx dy dz = 2
Zx
D1
(a2 y2 ) dy =
5a4
.
12
E1
z dx dy dz, to je
z dx dy dz = 5a4 /6.
Zadaci za ve
zbanje
1. Izra
slede
ce integrale u nazna
cenim oblastima integracije
R cdxunati
dy
2 6x 5 < 0, y > 0, 3x y 2 > 0, x2 > y} ,
a)
,
E
=
{(x,
y)
:
x
y
RE 2 2
x y dx dy , E = {(x, y) : y > 0, xy < 1, x2 3xy + 2y 2 < 0} ,
RE
xy
c)
x 1 + xy dx dy, E = {(x, y) : xy < 1 , x 1 < x+1
},
RE
d) (x + y + z) dx dy dz , E = {(x, y, z) : x 0, y 0, z 0, x + y + z 1} ,
R 2
2
2
2
2
2
2
2
b)
e)
z dx dy dz ,
E = {(x, y, z) : x + y + z R , x + y + z 2Rz} ,
261
unavanje vi
2.5. Izrac
sestrukih integrala
f)
z sin(x + y) dx dy dz , E = {(x, y, z) : 0 < z < 1, /2 < y < /2, 0 <
E
x < } .
2. Dokazati da je zapremina n-dimenzionalnog kuba K(O, r) odredena
formulom
mn K =
(2)k 2k
r ,
(2k)!!
n = 2k ,
2(2)k 2k+1
r
,
(2k+1)!!
n = 2k + 1
3. U slede
cim primerima izraziti visestruki integral
integrala za sve mogu
ce slu
cajeve, ako je
a) E = {(x, y) : 1 x2 + y 2 4} ,
f preko ponovljenih
b) E = {(x, y) : x2 + y 2 x + y} ,
e) E = {(x, y, z) : x 0, y 0, z 0, x + y a, z h} ,
2a + x2 } ,
f) E = {(x, y, z) : x2 + y 2 + z 2 a2 , x2 + y 2 z 2 tg2 a} .
a)
d)
dy
dx
0
f dx ,
b)
1x
dy
dx
x+y
|x|
f dy ,
f dz ,
e)
c)
dx
dx
dy
2ax2
f dy ,
x2 +y 2
f dz .
(2 (x) 1 (x)) dx .
262
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
U VISESTRUKOM
INTEGRALU
Za izracunavanje visestrukih integrala koristi se smena promenljivih, kadgod nismo u mogucnosti da to uradimo svodenjem
na ponovljene integrale ili je to komplikovano. Naime, kao i u slucaju jednostrukih, tako se i u slucaju visestrukih integrala izracunavanje cesto
pojednostavljuje smenom promenljivih.
Kod smene promenljivih u visestrukom integralu javljaju se problemi pre svega vezani za preslikavanje oblasti, koji su znatno komplikovaniji nego sto je to bio slucaj kod jednostrukih integrala. Zbog toga
cemo se najpre pozabaviti navedenim problemima, jer bez njihovog
resenja nije moguce resiti problem smene promenljivih u visestrukom
integralu korektno. Dokazimo najpre sledecu lemu.
Lema 1. Neka je : Gt Gx difeomorfizam otvorenog skupa Gt
Rnt na otvoren skup Gx Rnx . Tada vaze sledeca tvrdenja:
(i) ako je Et Gt skup Lebegove mere nula, takav je i skup (Et );
(ii) ako je skup Et mere nula i E t Gt , tada je Ex = (Et ) mere
nula i E x Gx ;
(iii) ako je izmerljiv skup Et sadrzan u oblasti Gt zajedno sa svojim
zatvorenjem, tada je Ex = (Et ) izmerljiv skup i E x Gx .
Dokaz. (i) Primetimo najpre da se svaki otvoren skup u Rn moze
prikazati kao unija prebrojivo mnogo zatvorenih kocki, koje, sem eventualno rubnih, nemaju drugih zajednickih tacaka. Kako je unija
prebrojivo mnogo skupova Lebegove mere nula skup Lebegove mere
nula, to je tvrdenje
dovoljno proveriti za skup Et koji je sadrzan u
zatvorenoj kocki I Gt . Kako je C 1 (I), postoji M > 0 tako
da je k (t)k M na I. No onda na osnovu teoreme o konacnom
prirastaju za svaki par tacaka t1 , t2 I i njihove slike x1 = (t1 ),
x1 = (t2 ) vazi nejednakost kx2 x1 k M ktP
2 t1 k. Neka je sada
{Ij } pokrivac skupa Et kockama, tako da je
mIj < , pri cemu
mozemo pretpostaviti da je Ij I. Ocigledno je {(Ij )} pokrivac
skupa Ex = (Et ). Neka je tj centar kocke Ij . Zbog prethodno date
ocene, skup (Ij ) mozemo pokriti kockom Iej sa sredistem u tacki
xj = (tj ) za koju je mIej M n mIj . Familija {Iej } je pokrivac
263
P
Pe
- nje (i)
skupa (Et ) za koji je
Ij M n Ij < M n , cime je tvrde
dokazano.
(ii) Tvrdenje
neposredno sledi iz prethodno dokazanog tvrdenja,
stava 6., 1.4. i cinjenice da je E t , pa dakle i E x = (E t ) skup Lebegove mere nula.
(iii) Kako je difeomorfizam, unutrasnje tacke skupa Et preslikavaju se u unutrasnje tacke skupa Ex = (Et ), pa je dakle rEx = (rEt ).
Sada izmerljivost skupa Ex sledi iz (ii) i stava 4., 1.4.
Neka su Gt Rnt i Gx Rnx otvoreni skupovi, a F preslikavanje
skupa Gt na skup Gx definisano funkcijama xi = xi (t), i = 1, n. Za
preslikavanje F pretpostavimo da je obostrano jednoznacno preslikavanje Gt na Gx koje je neprekidno diferencijabilno na Gt , pri cemu je
je jakobijan preslikavanja F
J(t) =
(x1 , . . . , xn )
(t1 , . . . , tn )
razlicit od nule na Gt .
mF (S)
.
h0
mS
lim
264
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
i = 1, n ;
ti = ti t0i ,
xi (t0 )
= aij ,
tj
i = 1, n,
r=
( n
X
t2i
i=1
i, j = 1, n
)1/2
xi =
x0i
n
X
j=1
i = 1, n,
(3)
x
ei =
x0i
n
X
j=1
i = 1, n.
Iz analiticke geometrije je poznato da je slika kvadrata linearnim preslikavanjem paralelogram, pri cemu je
(4)
mFe(S)
= |detkaij k | = |J(t0 )|.
mS
mF (S)
= |J(t0 )| + (t0 , h),
mS
265
(6)
(x
x
e)2
+ (y
ye)2
=r
21 + 22 .
Rastojanje
r tacke (u0 , v0 ) do tacke M S manje je od dijagonale
h 2 kocke S, pa je stoga
(7)
p
2(1 + 2 ) ravnomerno konvergira nuli
266
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Oznacimo sada sa Sei otvoren paralelegram, a sa See zatvoren paralelegram sa stranicama paralelnim stranicama paralelegrama Se =
Fe(S), tako da se stranice ovih paralelegrama nalaze na rastojanju d
e pri cemu je
od odgovarajucih stranica paralelegrama S,
(8)
4d < ha i 4d < hb .
a c1 2|h|
b c1 2|h| .
267
|J(u, v)| c2
2|h|ha ,
|J(u0 , v0 )|
c2
bhb
1
2|h|hb ,
h2 =
|J(u0 , v0 )|
c2
h2 =
odn.
(14)
c1 2
|h|
ha
c2
c1 2
i|h|
hb .
c2
4 2c1 3
< 1,
c2
za svako |h| < i (u0 , v0 ) A. Ovo je moguce zbog toga sto funkcija
3 = 3 (u0 , v0 , h) ravnomerno konvergira nuli na kompaktu A kada
h 0. Sada iz (7), (14) i (15) lako slede nejednakosti (9):
4 2c1 3
ha < ha
4d 43 |h|
c
2
4 2c1 3
4d 43 |h|
hb < hb .
c2
Time smo dokazali da je Kd Sei . U daljem cemo smatrati da je
e = See \ Sei . Lako je videti da je mera skupa
|h| < . Oznacimo sa R
e jednaka 4d(a + b). Iz (7) i (12) sledi ocena za meru skupa R:
e
R
268
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
e.
F (S) R
f0 ) d.
Kd Sei . Ako je M0 = F (M0 ), tada je prema (7) d(M0 , M
269
e.
|mF (S) mFe(S)| mSee mSei = mR
e 4 h2 , to je
Kako je mR
Stavimo da je
(18)
(u0 , v0 , h) =
mF (S) mFe(S)
h2
Dokaz. Primetimo najpre da oba integrala u (19) zbog uvedenih pretpostavki postoje prema teoremi 1., 2.3. Dokazimo da su oni jednaki.
270
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
n
X
(xi (t2 ) xi (t1 ))2
i=1
)1/2
( n
X
)1/2
(xi , k )
i=1
sup
M1 ,M2
i
d(M1 , M2 )
to je
k = max
d(i )
i k
n
X
i=1
( n
X
)1/2
2 (xi , k )
i=1
)1/2
2 (xi , k )
Stoga je limk+ k = 0.
Izaberimo sada one elemente razbijanja k i k cije adherencije sa
skupovima rt i rx imaju prazan presek i oznacimo ih sa k (rt )
odn. k (rx ). Ocigledno je i k (rx ) onda i samo onda, ako
je i k (rt ), pri cemu se k (rt ) sastoji samo od onih elemenata
i k koji su sa svojim zatvorenjem sadrzani u t .
Formirajmo sada integralnu sumu Sk (rx ) (f; ) funkcije f, gde je
= (i ) istaknuta tacka razbijanja k (rx ), pri cemu su tacke i i
izabrane tako da pretstavljaju sliku ma kog temena i odgovarajuce
271
f(i )mi =
k (rx )
i
i k (rt )
(i , k )f(x(i ))mi .
i k (rt )
i k (rt )
i k (rt )
272
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Gt
k k+1 ,
+
[
k = Gt .
k=1
k Gx ,
k k+1 ,
+
[
k = Gx .
k=1
273
x = r cos
y = r sin .
x
y = r
274
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
x2 +y 2 <1
cos
x2 +y 2 <1
x2
+ y2
dx dy =
Z1
0
r cos r dr =
4
.
= a 2 x + b 2 y + c2 z
= a 3 x + b 3 y + c3 z .
1
=
Zh1
h1
Zh2
h2
Zh3
h3
d =
8h1 h2 h3
,
||
275
x2 +y 2 +z 2 R2
x,y,z0
2
2
2
2
Skup G = {(x, y, z) : x, y, z 0, x + y + z R } je slika
skupa {(r, , ) : 0 r R, 0 /2, 0 /2} datim
preslikavanjem. Restrikcija tog preslikavanja na G \ rG je difeomorfizam tog skupa na G \ rG . Podintegralna funkcija je neprekidna
na R3 \ {(0, 0, 0)}, ali je ogranicena u svakoj okolini tacke (0, 0, 0), jer
je granicna vrednost u toj tacki nula, pa je integrabilna na G . Stoga
su zadovoljeni uslovi teoreme 3., pa je
ZZZ
xyz dx dy dz
p
=
2
x2 + 2 y2 + 2 z 2
x2 +y 2 +z 2 R2
x,y,z0
ZZZ
0rR
0/2
0/2
Uvodenjem
smene sin2 = u i sin2 = v dobija se
1
I=
4
Z1
0
5
u du
Z1
0
dv
[ 2
+ (2
2 )u]
+ +
R
.
15 ( + )( + )( + )
( 2
2 )uv
ZR
0
r 4 dr =
276
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
Dt
clDx
nosa
c funkcije f na
Dt \St
i ogranicena na Dt , tada
Ako je osim toga velicina |det x | odredena
je
Z
Z
=
.
Dx
Dt
Zadaci za ve
zbanje
RR
1. U dvostrukom integralu
f dx dy pre
ci na polarne koordinate i napisati
D
granice integracije za oba mogu
ca slu
caja
a) D = {(x, y) : a2 x2 + y 2 b2 } ,
c) D = {(x, y) : 0 x, y 1} ,
d) D = {(x, y) : x 2, y x, y x 3} .
277
2. U slede
cim primerima promeniti redosled integracije, pretpostavljaju
ci da
su zadovoljeni uslovi pod kojima je to mogu
ce:
a)
Z/2
Zsin 2
f(r, ) dr ,
b)
Za
Z/2
f(r, ) dr,
0 < a < 2 .
ZZ
f(
x2 +y 2 1
c)
ZZ
x2
y 2 ) dx dy
f(
|y||x|1
y
f( ) dx dy ,
x
d)
x2 +y 2 x
e)
b)
ZZ
ZZ
x2 + y 2 ) dx dy ,
f(ax + by + c) dx dy,
a2 + b2 6= 0 ,
x2 +y 2 1
ZZ
f(xy) dx dy
6. Koriste
ci smenu promenljivih x = u, y = v/u, dokazati da je
ZZ
(xy)xy dx dy =
+
X
(1)n1
n=1
0x1
0y1
nn
7. Dokazati da je
ZZ
sin(x + y ) dx dy =
ZZ
sin(x2 + y 2 ) dx dy ,
RR D
c)
ZZ
x4 +y 4 1
(x + y ) dx dy ,
d)
ZZ
x2 +y 2 Rx
R2 x2 y 2 dx dy ,
278
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
e)
ZZ
x + y
x y
x2 +y 2 1
dx dy .
9. Izra
cunati povrsine likova u ravni ograni
cene krivama
a) (x2 + y 2 )2 = 2a2 (x2 y 2 ) , x2 + y 2 a2 ,
4
2
2
2
2
b) (x/a
p + y/b)
p = x /h + y /k , x, y > 0,
4
4
c)
x/a +
y/b = 1, x = y = 0,
d)
x/a+ x/b = 1,
10. Dokazati da je
I(k) =
ZZ
x/a+
y2
k 2 x2 + 2
k
dx dy (1 e1 ),
k > 0.
x2 +y 2 1
a)
Z1
0
dx
1x
Z
0
dy
x+y
Z
f dz ,
b)
Z1
dx
Z1x2
1x2
dy
Z1
f dz .
x2 +y 2
13. Uvode
ci sferne koordinate napisati slede
ce integrale na razli
cite na
cine
preko ponovljenih
integrala
R
f dV , V = {(x, y, z) : 0 x, y, z 1} ,
a)
RV
f dV , V = {(x, y, z) : x + y + z 1, x, y, z 0} .
b)
V
14. Izra
cunati slede
ce integrale u zadatim oblastima
a)
R 2 2
(x /a + y 2 /b2 + z 2 /c2 ) dV
RV p
, V = {(x, y, z) :
x2
a2
y2
b2
z2
1} ,
c2
x2 + y 2 =
b)
x2 + y 2 dV , gde je V oblast ograni
cena povrsima
z2,
V
z = 1, R
(x2 + y 2 + z 2 ) dV , gde je V zajedni
cki deo konusa y 2 + z 2 x2 i sfere
c)
V
2
2
2
2
x + y + z R , x 0.
15. Izra
cunati zapreminu tela ograni
cenu povrsima
a) (x2 + y 2 + z 2 )n = x2n1 ,
b) (x2 /a2 + y 2 /b2 + z 2 /c2 )2 = x2 /a2 + y 2 /b2 ,
c) (x/a)2/3 + (y/b)2/3 + (z/c)2/3 = 1 .
279
cos2
(x1 + + xm )
2m
17. Izra
cunati vrednost slede
ceg integrala
dx1 . . . dxm .
x1 ,...,xn 0
x1 +xn /2
18. Izra
cunati
x1 ,...,xn 0
3
x3
1 ++xn h
x1 ,...,xn 0
x1 ++xn h
0y1 yn h
1
f(h yn ) dyn =
(n 1)!
Zh
tn1 f(h t) dt .
nejednakostima 0 x1 x3
20. Na
ci meru skupa A2n Rn odredenog
x2n1 1, 0 x2 x4 x2n 1.
n
21. Odrediti meru skupa ta
caka x R , n 1 koje zadovoljavaju uslov
|x1 | + + |xn | r.
R
ci
22. Neka je f C(E), f(x) 0 za svako x R i f dR = 1. Na
lim
n+
x2 a2
k
n
Y
f(xk ) dxj .
j=1
x1 + + xk
x1 + + xn
n
Y
j=1
f(xj ) dxj .
280
Glava III: Vi
sestruki integrali, 2. Rimanov integral
(Rezultat:
k
n
R
f dx
n
Z1
Z1
min(x1 , . . . , xn )
n
Y
f(xj ) dxj =
j=1
Z1
0
Z1
0
Z1
Z1
x
1
(x1 xn )x1 xn dx1 . . . dxn =
(n 1)!
f(u) du dx .
Z1
xx lnn1
1
dx .
x
|J(t)| dt .
Koriste
ci dobijeni rezultat, dokazati da je za svaki zatvoren ograni
cen skup t
n
R
m(t ) = m(a(t )) ,
gde je a(t) = Dt + a afino preslikavanje
ciji je jakobijan po modulu jednak 1, odn.
| det D| = 1.
m
m
27. a) Dokazati da se svako nesingularno linearno preslikavanje L : R 7 R
mo
ze pretstaviti u obliku kompozicije linearnih preslikavanja oblika
i
T
(. . . , xi , . . . ) (. . . , i, . . . ) ,
Tij
(. . . , xi , . . . ) (. . . , xi + xj , . . . ) ,
pri
cemu je oba puta upisana samo koordinata koja se menja.
m
m
m
b) Ako je A : R 7 R
linearno preslikavanje, a E R izmerljiv skup,
dokazati da je tada i A(E) izmerljiv skup, pri
cemu je
m(A(E)) = | det A|mE.
Specijalno je mera paralelepipeda (v1 , . . . , vm )
cije su ivice vektori v1 , . . . , vm
m(v1 , . . . , vm ) =
det G(v1 , . . . , vm ) ,
281
3. VISESTRUKI
NESVOJSTVENI INTEGRALI
3.1. POJAM NESVOJSTVENOG INTEGRALA
Pri uvodenju
pojma Rimanovog integrala, osnovna pretpostavka od
koje se polazi je izmerljivost, a samim tim i ogranicenost oblasti integracije. Videli smo da su integrabilne funkcije ogranicene na dosta
uskoj klasi skupova. Stoga je ogranicenost podintegralne funkcije
druga pretpostavka od koje se u najvecem broju razmatranja polazi.
Kao i u slucaju funkcija jedne promenljive, i ovde je cilj da prosirimo pojam Rimanovog integrala kako u slucaju kada je oblast integracije neogranicena, tako i na slucaj neogranicenih funkcija. Izlozicemo jedan pristup uvodenja
visestrukih nesvojstvenih integrala koji
obuhvata oba prethodno navedena slucaja.
Definicija 1. Neka je E proizvoljan skup u Rn. Za niz {En }nN
otvorenih skupova u Rn kazemo da monotono iscrpljuje skup E,
ako je
(i) E k Ek+1 za svako k N
(ii)
+
[
Ek = E .
k=1
282
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
283
Z
E
f(x) + g(x) =
f(x) +
g(x) .
284
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
n+
f dEn
dEk
f dEn I
R
za svako k N. Niz ( f dEn ) je odozgo ogranicen, pa je konvergentan
i vazi nejednakost
Z
I = lim f dEn I .
Zamenom uloga familija (En ) i (En ), dobijamo jednakost I = I .
R
Ako jedan od nizova ( f dEn ) tezi ka +, onda isto vazi i za drugi
niz. Dokaz ovog dela tvrdenja
prepustamo citaocu.
285
ZZ
e(x
+y )
dx dy =
Z2
0
En
Zn
0
rer dr = (1 en ) .
Kako je I = limn+ In = , zadati integral je konvergentan i njegova granicna vrednost je . Iskoristimo navedeni primer da odredimo
vrednost Puasonovog* integrala
Z +
2
ex dx
koji igra vaznu ulogu u teoriji verovatnoce. U tom cilju uocimo familiju En = {(x, y) : |x| < n, |y| < n} otvorenih izmerljivih skupova
koja monotono iscrpljuje R2 . Tada je na osnovu dokazane teoreme
I = lim
n+
ZZ
(x2 +y 2 )
dx dy = lim
n+
n
En
= lim
Zn
n+
n
ex dx
2
Zn
dx
n+
Zn
e(x
+y 2 )
dy =
ey dy = lim
+
Z
2
ex dx = ,
=
Zn
Zn
ex dx =
286
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
Zadaci za ve
zbanje
1. Ispitati konvergenciju slede
cih nesvojstvenih integrala
a)
ZZ
dx dy
,
(x2 + y 2 )m
b)
x2 +y 2 1
ZZ
x2 +y 2 1
d)
dx dy
,
(1 x2 y 2 )m
ZZ
|x|+|y|1
c)
ZZ
dx dy
,
(x + u )m
x0,y0
x2 +y 2 1
dx dy
.
+ |y|
|x|
kxk1
dx
,
kxk
b)
kxk1
dx
kxk2
c)
kxk1
dx
.
kxk
287
R
g(x) za svako x E. Tada iz konvergencije
integrala
g dE sledi
R
apsolutna konvergencija integrala f dE, pri cemu je
Z
Z
(1)
|f| dE g dE ,
R
R
a iz divergencije integrala |f| dE sledi divergencija integrala g dE.
R
Dokaz. Pretpostavimo najpre da je integral g dE konvergentan. Neka je {En }nN proizvoljan niz otvorenih izmerljivih skupova koji monotono iscrpljuje skup E. Zbog ucinjenih pretpostavki, |f| R(En )
za svako n N i vazi nejednakost
Z
Z
(2)
|f| dEn g dEn .
R
Kako je funkcija g integrabilna na skupu E, niz ( g dEn ) je Kosijev.
Osim toga je
Z
Z
Z
|f| dEn+k |f| dEn = |f|d(En+k \ En )
Z
Z
Z
g d(En+k \ En ) = g dEn+k g dEn ,
R
pa je i niz ( |f| dEn ) Kosijev. Stoga
je taj niz konvergentan, pa je
R
prema teoremi 1., 3.2. integral |f| dE konvergentan. Nejednakost
(1) dobijamo prelaskom na granicnu vrednost u (2) kada n +.
Drugi deo tvrdenja
ostavljamo citaocu za vezbanje.
R
Posledica 1. Ako je nesvojstven integral f dE apsolutno konvergentan, onda je on i konvergentan.
Dokaz. Definisimo funkcije
1
1
f := (|f| f).
f+ := (|f| + f) ,
2
2
Tada je f = f+ f , |f| = f+ + f , 0 f |f|. Iz poslednje
nejednakosti sledi integrabilnost funkcija f+ i f na skupu E u nesvojstvenom smislu. No onda iz prve jednakosti i zadatka 4., 3.1. sledi
integrabilnost funkcije f na skupu E u nesvojstvenom smislu.
Za visetruke integrale koji su nesvojstveni u smislu definicije 2., 3.1.
vazi i obrat, za razliku od nesvojstvenih integrala na realnoj pravoj,
gde se apsolutna i uslovna konvergencija nesvojstvenih integrala razlikuju. Naime, vazi sledeca
288
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
n
RTeorema 2. Neka je E R , n 2, otvoren skup. Ako je integral
f dE konvergentan, onda je on i apsolutno konvergentan.
Dokaz.
R Pretpostavimo da je integral
|f| dE divergentan. Tada prema teoremi 1., 3.2. za svaki niz
{En }nN otvorenih izmerljivih
skupova koji monotono iscrpljuju otvoren skup E vazi
lim
n+
|f| dEn = + .
|f| dEn + 2n ,
n N.
|f| dEn+1 =
|f| dAn +
|f| dEn ,
|f| dAn 2
f+ dAn +
|f| dEn + 2n ,
f dAn > 2
|f| dEn + 2n .
R
R
Neka je f+ dAn f dAn . Tada poslednja nejednakost dobija
oblik
Z
Z
Z
Z
2 f+ dAn f+ dAn + f dAn > 2 |f| dEn + 2n ,
289
|f| dEn + n ,
gde se supremum u poslednjoj nejednakosti uzima po svim razbijanjima n skupa An . No onda prema svojstvu supremuma postoji
razbijanje n skupa An tako da je
Z
S n (f+ ) > |f| dEn + n .
Oznacimo sa Bn unutrasnjost svih elemenata razbijanja n skupa An
na svakom od kojih je funkcija f strogo veca od nule. Tada je
Z
Z
Z
f dBn = f+ dBn S n (f+ ) > |f| dEn + n .
Stavimo da je Cn = En Bn . Skup Cn je otvoren i izmerljiv. Kako je
Bn otvoren podskup skupa En+1 , to je B n En+1 , pa je i C n Cn+1 .
Stoga je {Cn } niz izmerljivih skupova koji monotono iscrpljuju skup
E. Sabirajuci sada nejednakost
Z
Z
f dBn > |f| dEn + n
sa ociglednom nejednakoscu
Z
Z
f dEn |f| dEn ,
dobijamo da je
lim
n+
f dCn n ,
Z
f dCn = + .
290
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
Zadaci za ve
zbanje
RR
(x)(y)
,
(x + y)
gde je
(x) =
Z+
t x1
dt ,
B(x, y) =
Z1
tx1 (1 t)y dt .
n+
c R,
291
R
Ako
je
nesvojstven
integral
f dDx konvergentan, tada je integral
R
f((t))|J(t)| dt konvergentan i vazi jednakost
Z
(1)
f dDx =
f((t))|J(t)| dDt .
f (x) dx =
f ((t))|J(t)| dt .
En
En
R
x
Granicne vrednosti nizova ( f dE n ) postoje kada n +, pa su
R
t
stoga Ri nizovi ( f ((t))|J(t)| dE n ) konvergentni. No onda su integrali f ((t))|J(t)| dDt konvergentni
R na osnovu teoreme 1., 3.2.,
odakle sledi konvergencija integrala f((t))|J(t)| dDt i vazi jednakost (1).
Sledeca teorema je cesto korisna za izracunavanje nesvojstvenog
integrala smenom promenljivih.
Teorema 2. Neka je : Dt 7 Dx preslikavanje otvorenog skupa
Dt Rnt na otvoren skup Dx Rnx . Neka su St i Sx skupovi mere
nula tako da je : Dt \ St 7 Dx \ Sx difeomorfizam otvorenog
R skupa
Dt \ St na otvoren skup Dx \ Sx . Ako je nesvojstveni integral f dDx
konvergentan, a jakobijan |J(t)| zadatog preslikavanja ogranicen na
svakom kompaktnom potskupu skupa Dt , tada je funkcija f((t))|J(t)|
integrabilna u nesvojstvenom smislu na Dt i vazi (1).
Primer 1. Izracunajmo nesvojstveni integral
I=
ZZ
x2 +y 2 <1
dx dy
(1 x2 y2 )
292
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
uvodenjem
polarnih koordinata. Lako je proveriti da su uslovi teoreme
2. zadovoljeni, pa se moze primeniti formula (1), posle cega dobijamo
da je
ZZ
r dr d
I=
.
(1 r 2 )
0<<2
0<r<1
n+
Z2
= 2 lim
n+
11/n
Z
0
11/n
Z
0
r dr
=
(1 r 2 )
r dr
=
2
(1 r )
1
x,y0
xy
sin x dx dy ,
b)
ZZ
sin(x2 + y 2 ) dx dy ,
x,y0
3. Data je funkcija
f(x, y) =
2m1
2n
2n ,
ako je x =
0,
u ostalim ta
ckama .
i0<y
1
2n
293
Dokazati da za datu funkciju postoji integral po skupu = [0, 1] [0, 1], dok
integral
R1
dx
R1
f(x, y) dy ne postoji.
4. Izra
cunati vrednost integrala
ZZ
ln sin(x y) dx dy ,
ZZ
a)
x0,y0
x2
a2
y2
+ 2
b
dx dy
1
x2
a2
y2
b2
b)
ZZ
xp1 y q1 dx dy .
x0,y0
x+y1
ZZ
(x + y)x
p1 q1
(p)(q)
dx dy =
(p + q)
x0,y0
x+y1
ZZ
x,y0
x
a
y
b
xp1 y q1 dx dy =
ap b q
=
x,y0
( xa ) +( yb ) 1
(u)up+q1 du ,
( xa ) +( yb ) 1
ZZ
Z1
x
a
y
b
Z1
(u)u
+ 1
du ,
xp1 y q1 dx dy =
ap b q
=
Z+
p
q
+ 1
(u)u
du ,
294
Glava III: Vi
sestruki integrali, 3. Nesvojstveni integrali
ZZ
xp1 y q1
dx dy ,
(x + y )m
x,y0
x +y 1
xp1 y q1
dx dy ,
(x + y )m
x,y0
x +y 1
ZZ
c)
b)
ZZ
x,y0
x +y 1
xp1 y q1
dx dy .
(1 x y )m
cos 2k xy
exy
dx dy ,
xy
x,y0
v = 2 xy; rezultat: / k2 + 1)
8. Odrediti vrednost integrala
ZZ
2
2
ea x +y cos bx cos cy dx dy ,
x,y0
dz
y dy
Zyz
x2 exyz dx .
++x2
1
x2
1
n1
dx1 . . . dxn1
1 x21 x2n1
(n > 2) .
295
p 1
x1 1
x1 ,...,xn 0
x1 ++xn 1
(p1 ) (pn)
,
(p1 + + pn + 1)
p1 , . . . , pn > 0 ,
kao i uopstenu formulu Dirihlea:
x1
a1
1x1 ,...,xnx0n
++ an
n
1
p
a11 ann
1 n
p1
1
p1
1
+ +
pn
n
pn
n
,
+1
x1
a1
1x1 ,...,xnx0n
++ an
n
x1
a1
1
+ +
xn
an
n
1
p 1
x1 1
=
p 1
xnn
ap11 apnn
1 n
p1
1
p1
1
dx1 dxn =
+ +
pn
n
pn
n
Z1
p1
pn
(u)u 1 ++ n 1 du ,
0
p 1
(x1 + + xn )
x1 ,...,xn 0
x1 ++xn 1
x1 1
dx1 dxn
(p1 ) (pn )
=
(p1 + + pn )
a1 , . . . , an 0, b > 0.
p 1
xnn
Z1
0
(u)
up1 ++pn 1
du ,
(a1 u + b)p1 (an u + b)pn
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
296
2
++x2
x2
n R
1
p
x21 + + x2n
dx1 dxn =
2 n/2
n
2
ZR
rn f(r) dr ,
pretpostavljaju
ci da je funkcija integrabilna na segmentu [0, R]. (Uputstvo: uvesti
uopstene polarne koordinate)
15. Izra
cunati integral
x2
++x2
n 1
1
Vn =
Z1
0
Z1
0
x21 + + x2n
x1 + + xn
dx1 dxn
te
zi ka 2/3 kada n +, dok je veli
cina n(Vn 2/3) ograni
cena kada n +.
U Rn
4. KRIVE I POVRSI
U ovom delu razmatracemo elemente teorije krivih i povrsi koji su
od znacaja za izucavanje krivolinijskih i povrsinskih integrala. Izlozicemo nacine zadavanja povrsi, tipove povrsi i njihovu orijentaciju.
Odredicemo tangentnu ravan povrsi koja je od znacaja za izracunavanje povrsine povrsi.
U Rn
4.1. POVRSI
Definicija 1. Skup S Rn je k-dimenzionalna mnogostrukost
ili povr
s u Rn, ako za svaku tacku x0 S postoji okolina Ux0 Rn
tacke x0 tako da je skup S Ux0 homeomorfan otvorenom jedinicnom
intervalu I k = {x Rk : 0 < xi < 1, i = 1, k}. Homeomorfizam
x0 : I k 7 US (x0 ) = S Ux0 je lokalna parametrizacija lokalne
n
4.1. Povr
si u R
297
298
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
Cesto
kazemo da je S glatka povrs klase C (m) . Ako je m = 1, povrs
jednostavno zovemo glatkom.
Neka je preslikavanje x0 : I k 7 US (x0 ) klase C (1) odredeno
koordinatnim funkcijama xi = i (t1 , . . . , tk ), i = 1, n, pri cemu je rang
preslikavanja jednak k. Odredenosti
radi, pretpostavimo da je
(1 , . . . , k )
6= 0
(t1 , . . . , tk )
za svako t iz neke okoline tacke t0 I k . Na osnovu teoreme o konstantnom rangu, postoji okolina Ut0 tacke t0 , tako da se skup (Ut0 )
sastoji od tacaka cije su koordinate
xk+1 = k+1 (x1 , . . . , xk ), . . . , xn = n (x1 , . . . , xk ) ,
i C (1) .
i = 1, n k .
n
4.1. Povr
si u R
299
tacke x
e0 =
zadatih funkcija, za svako x0 S postoji okolina Ue
x0
(x01 , . . . , x0k ) i funkcije fk+1 , . . . , fn klase C (m) definisane na skupu Ue
x0
tako da je
xk+1 = fk+1 (x1 , . . . , xk ), . . . , xn = fn (x1 , . . . , xk ) .
prostoru R .
2. Ispitati koji je od slede
cih skupova povrs:
S = {(x, y) R : x2 y 2 = },
S = {(x, y, z) R : x2 y 2 = },
S = {(x, y, z) R : x2 + y 2 z 2 = },
gde je R. U tom slu
caju odrediti dimenziju te povrsi.
n
n
3. Neka je f : R 7 R glatko preslikavanje koje zadovoljava uslov f f = f.
n
n
Dokazati da je f(R ) glatka povrs u R .
k
4. Neka je f neprekidno preslikavanje otvorene kocke I k R u R. Dokazati da
je grafik (f) tog preslikavanja elementarna povrs dimenzije k u Rk + 1. Uopstiti
m
zaklju
cak na graf preslikavanja f : I k 7 R .
n
5. Data je sfera S(O, r) R . Dokazati da je ona (n 1)-dimenzionalna glatka
n
povrs u R koja nije elementarna. Dokazati da ona ima kona
can atlas i odrediti
jedan od njih.
6. Dokazati da je = {(t2 , t3 ) : t R} jednodimenzionalna mnogostrukost u
m
X
p+1
j Fj (x0 ) = (0, . . . , 0) (j = 0, j = p + 1, m) ,
300
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
xn+1 =
x0n+1
n
X
f(e
x0 )
i=1
xi
(xi x0i ) .
x1 = x01 + t1
..
.
(2)
xn = x0n + tn
xn+1
f(t
)
0
0
= xn+1 +
ti
t
i=1
301
k
X
ix0 (t0 )
tj ,
t
j
j=1
i = 1, n .
Razmotrimo sada glatku k-dimenzionalnu povrs S klase C (m) definisanu u primeru 3., 4.1. sistemom jednacina Fi = 0, i = 1, n k.
Na osnovu teoreme o ogzistenciji implicitno zadate vektorske funkcije,
postoje okoline Ux0k i Ux0nk tacaka
x0k = (x01 , . . . , x0k ) i
i preslikavanje
(3)
302
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
i = 1, n k .
Kako je
fnk
(x0k ) = [Fnk
(x0 )]1 Fk (x0 ) ,
(5)
xj
(xj x0j ) = 0,
i = 1, n k .
Fx (x0 ) = 0 .
303
xk = x0k + k t ,
tI.
Da ovako definisana kriva pripada povrsi S neposredno sledi iz jednacina (4) koje mozemo napisati u obliku
F (x0k + k t, fnk (x0k + k t)) = 0 .
Za t = 0 ova kriva prolazi kroz tacku x0 . Diferenciranjem poslednje
jednacine i stavljajuci u tako dobijenom izrazu t = 0, dobijamo jednacinu
Fx k (x0 )k + Fx nk (x0 )enk = 0 ,
1v
u
2v
.
v
3v
304
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
Ako ovu jednacinu napisemo u skalarnom obliku i eliminisemo parametre u i v, dobicemo jednacinu oblika
(8)
n
4.3. Orijentacija povr
si. Orijentacija prostora R
305
f(x0 , y0 )
,
x
q=
f(x0 , y0 )
.
y
Zadaci za ve
zbanje
n
x := x0 + x0 (t0 )t .
gostrukosti S odredena
sa dp (x) = kxpk, gde je p R fiksirana ta
cka. Dokazati
da je u ta
ckama ekstremnih vrednosti funkcije dp (x) vektor p x ortogonalan na
povrs S.
306
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
{e
e1 , . . . , e
en } ma koja druga baza vektorskog prostora Rn, tada
Pn se svaki
vektor baze e
e na jedinstven nacin moze prikazati kao eej = i=1 aij ei ,
j = 1, n. Matrica Aee
: = kaij k pretstavlja matricu prelaza sa baze e
e
na bazu e
e. Iz analiticke geometrije je poznato da je matrica prelaza
sa baze na bazu uvek regularna.
Oznacimo sa B skup svih baza vektorskog prostora Rn. Lako je
proveriti da je relacija definisana u skupu B na sledeci nacin:
> 0)
(e, e
e B)(e e
e det Aee
e
307
ELEMENTARNE POVRSI
Neka je S Rn elementarna glatka k-dimenzionalna povrs, a
: I k 7 S parametrizacija povrsi S. Za proizvoljnu tacku t0 =
308
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
309
ELEMENTARNE POVRSI
Osim navedenih, postoji jos jedan nacin orijentacije povrsi koji
se u prakticnom radu najcesce koristi. Pri tome cemo se ograniciti
na orijentaciju hiperpovrsi ((n 1)-dimenzionalna povrs u Rn) zbog
jednostavnosti izlaganja.
Neka je S glatka, povezana,
elementarna hiperpovrs u prostoru Rn koji je orijentisan standardnom bazom vektora e =
(e1 , . . . , en ). Ovu bazu mozemo
smatrati orijentisucom za tangentni prostor Tx0 Rn, x0 S.
Neka je nx0 jedinicni vektor normale povrsi S u tacki x0 , a =
(1 , . . . , n1 ) baza tangentnog
prostora Tx0 S izabrana tako, da
baze e = (e1 , . . . , en ) i ee = (nx0 , 1 , . . . , n1 ) pripadaju istoj orijentisucoj klasi prostora Tx0 Rn. Lako je proveriti da sve baze prostora
Tx0 S sa navedenim svojstvom pripadaju istoj orijentisucoj klasi tog
prostora. Na taj nacin, izborom jedinicnog vektora normale vrsimo
izbor orijentisuce klase tangentnog prostora, a time i orijentaciju same
povrsi. Orijentaciju povrsi koja je odredena
izborom vektora normale
nazivamo transferzalnom orijentacijom povrsi.
Neprekidnom polju baznih vektora tangentne ravni hiperpovrsi odgovara neprekidno polje jedinicnih normala hiperpovrsi, i obratno,
svakom neprekidnom polju jedinicnih vektora normala hiperpovrsi
odgovara neprekidno polje baznih vektora tangentnih ravni hiperpovrsi.
Povezanu (n 1)-dimenzionalnu glatku povrs u prostoru Rn, na
kojoj je jednoznacno odredeno
neprekidno polje jedinicnih normala
nazivamo dvostranom. U suprotnom, povrs je jednostrana.
310
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
Primer 1. Neka je S R3 glatka povezana elementarna povrs definisana grafom f = {(x, y, z) R3 : (x, y) I 2 , z = f(x, y)}. Jedinicni
vektor normale povrsi S u tacki M = (x, y, f(x, y)) na osnovu primera
2., 4.2. je
!
p
q
1
,p
,p
.
~nM = p
1 + p2 + q 2
1 + p2 + q 2
1 + p2 + q 2
311
Dobijena povrs ne moze se orijentisati, pa je ona jednostrana. Zaista, uocimo duz EF koja spaja sredine E i F stranica AB i CD
datog pravougaonika. Na Mebijusovoj traci duz EF identifikuje se
sa kruznom linijom. U proizvoljnoj tacki M te kruzne linije uocimo
jedinicni vektor normale. Obilaskom kruzne linije po povrsi, vektor
normale se vraca u polaznu tacku M sa promenjenim smerom, sto
dokazuje da polje jedinicnih vektora normala Mebijusove trake nije
neprekidno.
Drugim recima, lokalne karte su saglasne ako imaju prazan presek, ili ako imaju neprazan presek, tada difeomorfizmi koji realizuju
transformaciju odgovarajucih krivolinijskih koordinata imaju jakobijane istog znaka.
312
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
4.4.1. Povr
si sa krajem
313
SA KRAJEM
4.4.1. POVRSI
Razmotrimo u Rn potprostor Rn1 . Potprostor Rn1 razbija prostor Rn na dva poluprostora
Rn+ := {x Rn : x1 0} i
Rn := {x Rn : x1 0}
314
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
Definicija 2. Neka
a : US (x0 ) 7 Rk+
1 (Rk+ ) nazivamo
njih tacaka povrsi S
S.
315
R+
R+
1
t1
2
t1
..
.
k
t1
0
2
t2
..
.
k
t2
...
...
..
...
0
2
tk (t0 ) =
..
.
k
tk
2
t2
1 (t0 )
..
=
.
t1
k
t2
...
..
...
2
tk
..
.
k
tk
(t0 )
1
(0, t2 , . . . , tk )
t1
0. Kako je J(t0 ) > 0, to je i jakobijan preslikavanja |URk (t0 ) =
Ako je t1 < 0, tada je s1 = (t1 , . . . , tk ) < 0, pa je
316
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
317
318
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
4.6. POVRSINA
POVRSI
det G(a1 , . . . , ak ) ,
319
4.6. Povr
sina povr
si
u Rk . Kako je D izmerljiv
skup, skup D se moze
pokriti konacnim brojem
kocki mreze SN . Tada je
= {Ei : Ei = D 6=
, SN } razbijanje
skupa D . Sa (D) oznacimo one elemente razbijanja koji pretstavljaju kocke mreze SN koje su zajedno sa svojim zatvorenjem sadrzane u oblasti D.
Uocimo proizvoljnu kocku
Ei (D). Neka je Pi
jedno teme kocke Ei , a h
duzina stranica te kocke.
Slika kocke Ei je neki krivolinijski paralelepiped na
povrsi S. Kako je
~r(t1 , . . . , ti1 , ti + h, ti+1 , . . . , tk ) ~r(t1 , . . . , tk ) = ~rti h + o(h), i = 1, k,
to se stranice paralelepipeda r(Ei ) na povrsi S koje polaze iz temena
r(Pi ) mogu aproksimirati stranicama paralelepipeda koji je odreden
vektorima ~rti h, i = 1, k, tangentnog prostora T~r(Pi ) S sa tacnoscu o(h)
kada h 0. Zapremina krivolinijskog paralelepipeda ~r(Ei ) razlikuje
se od zapremine Vi paralelepipeda nad vektorima ~rti h za beskonacno
malu velicinu koja tezi nuli kada h 0. Zapremina Vi odredena
je
izrazom
1/2
1/2
1/2
Ei (D)
Z q
Ei (D)
320
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
Poslednja jednakost vazi jer je funkcija (det k(~rtj , ~rtk )k)1/2 integrabilna u oblasti D, pa granicna vrednost u prethodnoj jednakosti ne
zavisi od izbora tacaka Pi Ei .
Definicija 1. Granicnu vrednost
mk S := lim
Vi
Ei (D)
nazivamo povr
sinom (ili k-dimenzionalnom zapreminom) elementarne, glatke k-dimenzionalne povr
si S odredene
parametrizacijom t ~r(t), t D.
Na osnovu dokazanog, povrsina k-dimenzionalne elementarne glatke povrsi odredena
je formulom
Z p
det G(t) dt
mk S =
D
det G(t) dt =
Z p
e
D
Z q
e
D
ee
det G(
t) de
t.
Razmotrimo sada formulu za izracunavanje mere mk S k-dimenzionalne mnogostrukosti S u nekim specijalnim slucajevima.
* Binet J. P. M. (1786-1856)- francuski matematicar
321
4.6. Povr
sina povr
si
|r (t)| dt =
b
a
( n
X
i=1
)1/2
x2
i (t)
dt .
Z/2q
0
Z/2
2
x2
sin 2t dt = 6a .
t + yt dt = 6a
0
F = (xr , yr , zr ) (x , y , z ) = xr x + yr y + zr z = 0 ,
2
2
2
2
G = (x , y , z ) (x , y , z ) = x2
+ y + z = r + h ,
322
n
Glava III: Vi
sestruki integrali, 4. Krive i povr
si u R
pa je trazena povrsina
m2 S =
Z2
Za p
r 2 + h2 dr =
p
a+
a a2 + h2 + h2 ln
a2 + h2
.
h
gde je D oblast ogranicena lemniskatom (x2 + y2 )2 = x2 y2 . Prelaskom na polarne koordinate, imajuci pri tome u vidu da su paraboloid
i cilindar simetricni u odnosu na XOZ i Y OZ ravni, dobijamo
m2 S = 4
Z/4
0
cos
Z 2
p
20
1 + r 2 dr =
.
9
3
U primerima 1. i 3. odredivali
smo povrsinu deo po deo glatkih
mnogostrukosti. Osnovu za odredivanje povrsine deo po deo glatke
povrsi daje sledeca
Definicija 2. Neka je S deo po deo glatka k-dimenzionalna povrs u
Rn koja se, posle otstranjivanja konacnog ili prebrojivog skupa deo po
deo glatkih povrsi dimenzije ne vece od k 1, raspada na konacan
ili prebrojiv skup k dimenzionalnih glatkih povrsi {S }. Tada je kdimenzionalna mera povrsi S odredena
sa
X
mk S :=
mk S .
323
4.6. Povr
sina povr
si
Definicija 3. Skup E koji lezi na k-dimenzionalnoj deo po deo glatkoj povrsi je k-dimenzionalne mere nula u smislu Lebega ako se za
svako > 0 skup E moze pokriti
Pnajvise prebrojivom familijom {S }
potskupova povrsi S tako da je mk S < .
Zadaci za ve
zbanje
1. Koje su od slede
cih povrsi : a) {(x, y) : x2 +y 2 < 2} b) {(x, y) : x2 +y 2 > 0}
2
c) {(x, y) : 1 x + y 2 < 2} d) {(x, y) : x2 + y 2 1} sa krajem ?
2. Navedite primer neorijentisane povrsi sa orijentisanimP
krajem. P
n
3. Dokazati da su skupovi u R odredeni
nejednakostima
x2i 1 i
x2i 1
n1
.
n-dimenzionalne mnogostrukosti
ciji je zajedni
cki kraj S
ZZ
|~
ru ~rv | du dv .
e dokazati da je
preslikava na oblast D,
m2 D =
ZZ
e
|grad F |
dx dy .
|fx |
det k(xi , xj )k =
Pi21 ,...,ik ,
324
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
gde je
xi11
.
.
.
i
xk1
x1k
. .
.
.
ik
xk
...
..
.
...
Koriste
ci dokazanu formulu pokazati da povrsina povrsi ne zavisi od izbora parametrizacije glatke elementarne povrsi.
14. Du
zina krive definise se kao supremum du
zina poligonalnih linija koje su
upisane u tu krivu. Povrsina povrsi ne mo
ze se uvesti na analogan na
cin upisivanjem poliedarskih povrsi, sto dokazuje slede
ci primer
Svarca.
Omota
c valjka visine H podelimo na m jednakih
pojaseva. Na krajevima svakog pojasa nanesimo n ta
caka
koje dele krugove tih pojaseva na delove jednakih du
zina,
pri
cemu se ta
cke na donjem rubu pojasa nalaze na sredini projekcije svakog luka sa gornjeg ruba istog pojasa.
Tako se u svakom pojasu mo
ze upisati polijedarska povrs
m+
n+
Pm,n ,
5. INTEGRACIJA NA MNOGOSTRUKOSTIMA
(f )(t) dV (t) :=
f((t))
det G
,...,
t1
tk
dt1 dtk
325
postoji, onda taj integral nazivamoR integralom funkcije f po mnogostrukosti S i oznacavamo sa S f(x) dS.
Ako je k = 1, onda taj integral nazivamo krivolinijskim integralom prvog reda funkcije f na glatkoj krivoj = (D),
D = [a, b] R i oznacavamo sa
Z
f(x) dl .
1/2
) = det k( ,
)k = {
det G( , . . . ,
2
,
i }
t
t
t t
i=1
to je
Z
f(x) dl =
Zb
a
f((t))
n
X
i=1
)1/2
2
i (t)
dt .
326
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
imamo
Z
Z
q
p
e
f((t)) det G(t) dt = f(((t ))) det G((e
t))|J(e
t)| de
t=
D
e
D
Z
e
D
q
ee
e
f((t)) det G(
t) de
t.
Na osnovu osobina Rimanovog integrala lako je pokazati neka osnovna svojstva integrala funkcije na mnogostrukostima. Da je funkcija f integrabilna na mnogostrukosti S oznacavamo sa f R(S).
K1
K2
Vazi i obrat.
Stav 4. Ako su f, g R(K), , R, tada je f + g, fg, |f|
R(K), a za |g| > 0 je i f/g R(K) i vazi
Z
Z
Z
(f(x) + g(x)) dK = f(x) dK + g(x) dK
K
Z
Z
f(x) dK |f(x)| dK .
K
327
R
Primer 1. Odredimo vrednost integrala xyz dl, gde je deo krive
odredene
jednacinama x = t, y = 8t3 /3, z = t2 /2 od tacke t = 0 do
t = 1.
2
2 1/2
Lako je videti da je dl = (x2
= (1 + t)dt. Stoga je
t + yt + zt )
Z
Z
2 1 9/2
16 2
xyz dl =
t (1 + t) dt =
3 0
143
RR
Primer 2. Izracunajmo povrsinski integral S z dS, gde je S deo
helikoide x = u cos v, y = u sin v, z = v, 0 < u < a, 0 < v < 2.
Za vektorsku funkciju ~r(u, v) = (u cos v, u sin v) koja pretstavlja
parametrizaciju povrsi S je E = 1, F = 0, G = 1 + u2 , pa je
ZZ
Z ap
Z 2
z dS =
1 + u2 du
v dv =
0
0
S
p
p
(a 1 + a2 + ln(a + 1 + a2 ) .
328
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
Tada je
lim =
ZZ
f(x) dS .
Di
Kako je
ZZ
p
X ZZ
X ZZ
f(x) dS =
f(r(u, v)) EG F 2 du dv ,
f(x) dS =
S
Si
Di
to je
Z Z
X ZZ
f(x)
dS
i
S
Di
p
X
EG F 2 dudv (f(r(u, v)), )
mSi = (f r, )mS .
i
xy 2 dl, gde je L du
z koja spaja ta
cke
ta
cke (x0 , y0 , z0 ). (Rezultat: cz0 (2z0 /3c + 1))
6. Dokazati da se krivolinijski integral prvog reda mo
ze definisati kao grani
cna
vrednost integralne sume. Na osnovu toga dati geometrijsko tuma
cenje krivolinijskog integrala prvog reda.
329
- xOy
7. Na
ci povrsinu dela cilindra x2 + y 2 = R2 koja je ograni
cena izmedu
ravni i povrsi z = xy/2R.
RR
8. Odrediti vrednost povrsinskog integrala
x(y + z) dS po delu cilindarske
S
p
2
2
povrsi x =
b y izmedu ravni z = 0 i z = c. (Rezultat: b2 c2 )
RR
9. Izra
cunati vrednost povrsinskog integrala
(x2 /p2 +y 2 /q 2 +1)3/2 dS, gde
S
je S deo povrsi z = x2 /2p y 2 /2q, p, q > 0, izrezan cilindrom (x2 /p2 + y 2 /q 2 )2 =
2
a2 (x2 /p2 y 2 /q 2 ), x 0, a > 0. (Rezultat: a2 pq(1
RR + 2a 2/8)/2)
10. Odrediti vrednost povrsinskog integrala
(x y + y 2 z 2 + z 2 x2 ) dS, gde
S
je S deo povrsi konusa z2 = k2 (x2 + y 2 ) otse
cen cilindrom x2 + y 2 2ax = 0.
6
2
2
(rezultat: a (80k + 7) 1 + k /24)
11. Na
ci povrsinske integrale
a)
b)
ZZ r
ZZ
x2
y2
z2
+ 4 + 4 dS ,
4
a
b
c
dS
(x2 + y 2 + z 2 )
,
x2
a4
y2
b4
z2
c4
ZZ
f(ax + by + cz) dS = 2
f(u
1
a2 + b2 + c2 ) du ,
1/2
|r (t)| = { 1 ri }
6= 0 za svako t [a, b]. Oznacimo sa n(x) =
r (t)/|r (t)| = (cos 1 , . . . , cos n ) jedinicni vektor tangente krive u
tacki x = r(t) , orijentisan saglasno orijentaciji krive . Neka
je f : 7 Rn preslikavanje cije su koordinatne funkcije fi , i =
1, n, ogranicene na krivoj . Pretpostavimo da za funkciju x 7
(f(x), n(x)), x , gde je (f, n) skalarni proizvod vektora f i n,
postoji krivolinijski integral prvog reda
)
Z
Z (X
n
(1)
(f(x), n(x)) dl =
fi cos i dl .
i=1
330
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
Definicija 1. Integral (1) je totalni ili potpuni krivolinijski integral drugog reda vektorske funkcije f = (f1 , . . . , fn ) duz orijentisane glatke elementarne krive koji oznacavamo sa
Z
f1 dx1 + + fn dxn ,
ili krace, sa
f(x) dx ,
Zb
(f(r(t)),
Zb
r (t)
)|r (t)| dt =
|r (t)|
331
(f(e
r ( )), r (( )))| ( )| d = sgn ( ) (f(e
r ( )), re ( )) d =
J
= sgn ( )
Z
J
re ( )
(f(e
r ( )),
)|e
r ( )| d = sgn ( )
|e
r ( )|
(f, n) dl .
Ako su parametrizacije r i re saglasne, tada je ( ) > 0, pa krivolinijski integral drugog reda ne menja znak. Ako kriva menja orijentaciju, tada je ( ) < 0, pa integral menja znak.
Na osnovu izlozenog, lako se zakljucuje da se krivolinijski integral drugog reda moze izraziti kao granicna vrednost integralne sume.
Tacnije, vazi sledeci
332
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
e =
k0
X
f(r(k ))xk ,
k=1
f dx .
Dokaz. Oznacimo sa
ej
k0
X
fj (r(k ))xkj ,
k=1
fj (x) dxj
Neka je
ej
j
k0
X
k=1
k0
X
k=1
333
Zb
fj (r(t))rj (t) dt
fj (x) dxj .
j |
k0
X
k=1
334
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
k0
X
fik xki .
k=1
fi dxi .
fi (x) dxi =
Mk1 Mk
dxi =
fi (x) dxi .
k=1
Mk1 Mk
Osim toga je
Z
k0
X
cos i dl =
Mk1 Mk
= cos i
Mk1 Mk
pa je
i
k0
X
fik xki
k0
X
k=1
335
fik dxi .
k=1
Mk1 Mk
Mk1 Mk
(fi , )
X
k
(f(x), n(x)) dl :=
XZ
(f(x), n(x)) dl .
i
i
f(x) dx :=
(f(x), n(x)) dl
336
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
x2 dy y2 dx
,
x5/3 + y5/3
Razmotrimo sada (n 1)-dimenzionalnu glatku elementarnu orijentisanu mnogostrukost S Rn sa krajem, pri cemu je orijentacija
te povrsi odredena
izborom jedinicnog vektora normale n(x). Neka
n
je f : S 7 R preslikavanje cije su koordinatne funkcije fi , i =
1, n, ogranicene na povrsi S, pri cemu povrsinski integral prvog reda
funkcije (f(x), n(x)) postoji na povrsi S:
Z
(4)
(f(x), n(x)) dS .
337
Z
S
gde je
Ai = (1)i+1
i = 1, n .
338
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
Cesto
se sa potpunim povrsinskim integralom preslikavanja f =
(f1 , . . . , fn ) posmatraju povrsinski integrali drugog reda funkcija fi
po orijentisanoj povrsi S koji se definisu kao
Z
Z
fi (x) dx1 dxi1 dxi+1 dxn := fi (x) cos i dS .
S
\
\
\
Kako je i = (~
n, ~ei ), a (~
n, ~ei ) + (~
n, ~ei ) = , to je ocigledno da
povrsinski integral drugog reda funkcije fi po orijentisanoj povrsi
menja znak promenom orijentacije povrsi.
Za deo po deo glatku orijentisanu povrs S = {Si } povrsinski integral drugog reda funkcije f : S 7 Rn definise se kao
Z
XZ
(f(x), n(x)) dSi .
(f(x), n(x)) dS :=
i S
i
ZZ
to je
~i ~j
N = 1 0
0 1
0 fx
1
A =
= fx , B =
1 fy
0
~k
fx ,
fy
1
fx
= fy , C =
fy
0
0
= 1,
1
339
pa je
ZZ
S
P dy dz + Q dz dx + R dx dy =
ZZ
(pP (x, y, f(x, y)) qQ(x, y, f(x, y)) + R(x, y, f(x, y))) dx dy .
ZZ
ZZ
Kako je
F
x
cos = s
2
2
2 =
F
F
F
+
+
x
y
z
2x 2R
xR
= p
=
,
2
2
2
R
2 (x R) + y + z
cos =
y
,
R
cos =
I=
ZZ
(z y) dS .
to je
z
,
R
340
Glava III: Vi
sestruki integrali, 5. Integracija na mnogostrukostima
RR
Povrs S je simetricna u odnosu na ravan Oxz, pa je stoga S y dS = 0.
Dakle je
ZZ
ZZ
z
z dS =
dx dy =
I=
cos
S
D
ZZ
ZZ
z
dx dy = Ra2 .
=
dx dy = R
z/R
D
ek =
\
n, ~ek )mSi , k = 1, n ,
fki cosi (~
ek
Z
S
dk dxn .
fk (x) dx1 dx
Zadaci za ve
zbanje
f1 dx1 + + fn dxn | lM
gde je l du
zina krive L, a M = max
341
5. Oceniti integral
IR =
y dx x dy
,
+ xy + y 2 )2
(x2
strana polusfere x =
R2 y 2 z 2 izrezana konusom x =
y 2 + z 2 . (Rezultat:
4
R (b + 3a)/8)
RR 2
7. Na
ci vrednost integrala
x dydz + y 2dzdx + z 2 dxdy po spoljasnjoj strani
S
2
2
2
sfere (x a) + (y b) + (z c) = R2 . (Rezultat: 8R3 (a + b + c)/3)
8. Izra
cunati povr
cinski integral
RR
342
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
Teorema 1. (Grin*) Neka je D R2 prost kompakt sa orijentisanim krajem D. Ako su funkcije P i Q neprekidne na D zajedno
sa svojim parcijalnim izvodima P/y i Q/x, tada vazi Grinova
formula
ZZ
Z
Q P
dx dy .
P dx + Q dy =
(1)
x
y
D
Dokaz. Dokazimo Grinovu formulu najpre u slucaju kada je D elementaran kompakt. U tom slucaju kompakt D mozemo prikazati u
P
dx dy =
y
Zb
dx
Z2 (x)
P
dy =
y
2 (x)
Zb
P (x, 2 (x)) dx
P (x, y) dx
(AD)
Zb
P (x, 2 (x)) dx =
(EH)
P (x, y) dx .
343
Koristeci cinjenicu da je
Z
Z
P (x, y) dx =
(DE)
P (x, y) dx = 0 ,
(HA)
P
dx dy =
y
P dx
(ABCD)
P dx
(DE)
P dx
(EF GH)
P dx =
(HA)
P dx .
Q
dx dy =
x
Q dy .
Q P
x
y
dx dy =
P dx + Q dy .
Di
n ZZ
n Z
X
X
Q P
dx dy =
P dx + Q dy .
x
y
i=1
i=1
Di
Di
344
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
se dvaput. Orijentacije tih rubova su suprotne zbog saglasnosti orijentacija odgovarajucih im oblasti. Stoga se krivolinijski integrali u
posmatranoj sumi po ovim rubovima potiru, pa je
Z
n Z
X
P dx + Q dy =
P dx + Q dy .
i=1D
P dx + Q dy .
x
y
D
k=1
Di,k
De+
dx dy = P dx + Q dy .
x
y
345
ZZ
Z Z
ZZ
Z Z
f dx dy
f dx dy =
D\A
\A
ZZ
ZZ
ZZ
|f| dx dy +
|f| dx dy 2
|f| dx dy < 2K ,
D\A
\A
B\A
R
gde je |f| K. Krivolinijski integral u (3) tezi integralu D P dx +
Q dy kada duzina maksimalne stranice poligonalne linije tezi nuli
na osnovu leme o aproksimaciji krivolinijskog integrala drugog reda.
Dvostruki
RR inteqral u (3) u tom slucaju prema dokazanom tezi ka integralu D (Q/x P/y) dx dy, odakle dobijamo Grinovu formulu.
Ako u Grinovoj formuli stavimo da je Q = x, P = 0, dobijamo
(4)
mD =
x dy .
mD =
y dx .
Iz poslednjih dveju formula dobijamo formulu za izracunavanje povrsine povrsi ogranicene deo po deo glatkom krivom:
1
mD =
2
(6)
x dy y dx .
Z p
L
x2 + y2 dx + y[xy + ln
x2 + y2 ] dy ,
346
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
gde je L rub pravougaonika cija su temena A(3, 2), B(6, 2), C(6, 4) i
D(3, 4).
Funkcije P i Q zadovoljavaju uslove teoreme na kompaktnom skupu
(ABCD). Kako je
p
Q
P
y
y x2 + y2 + 1
,
,
=p
=y p
y
x
x2 + y2
x2 + y2
to je
ZZ
I=
(ABCD)
y2 dx dy =
Z6
3
dx
Z4
y2 dy = 56 .
Primer
astroidom
1
mD =
2
Z2
3a2
(a cos3 t 3a sin2 t cos t + a sin3 t 3a cos2 t sin t) dt =
.
8
0
Zadaci za ve
zbanje
1. Izra
cunati slede
ce krivolinijske integrale primenom Grinove formule, a zatim
rezultat
neposrednim izra
cunavanjem:
R proveriti
a)
(x + y)2 dx (x2 + y 2 ) dy, gde je L pozitivno orijentisana kontura trougla
L
AmO
AmB
347
ZZ
Z ZD
Z ZD
D
gde je
u dx dy =
u
dl ,
(vu uv) dx dy =
vu dx dy =
f :=
(v
Z Z D
2f
2f
+
x2
y 2
u
v
u ) dl ,
u v
u v
+
x x
y y
dx dy +
u
dl ,
f
f
f
:=
cos(x, ) +
sin(x, ) .
x
y
u(x, y) dl .
KR
(Uputstvo: iskoristiti
cinjenicu da je v = ln (x x0 )2 + (y y0 )2 harmonijska
funkcija u D \ {(x0 , y0 )} i zadatak 5. c))
9. Neka je x = x(u, v), y = y(u, v) obostrano jednozna
cno neprekidno diferencijabilno preslikavanje oblasti G R2uv na G R2xy . Neka je + rub ograni
cene
oblasti G
cija je reprezentacija u = u(t), v = v(y), a t b. Ako je slika
oblasti datim preslikavanjem, dokazati da je
a) m
ZZ
(x, y)
=
(u, v) du dv
b)
lim
d()0
m
(x, y)
=
, M0 .
m
(u, v) M0
348
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
R
dK =
z
ZZ
G
ZZ
dxdy
(x,y)
Z
R
dz =
z
(x,y)
ZZ
S2+
R(x, y, z)dxdy +
ZZ
R(x, y, z)dxdy .
S1+
349
S0+
S1+
S2+
S0+
Z ZZ
K
Q
dK =
y
ZZ
ZZ
Qdxdz =
Q cos dS ,
Sada teoremu Gaus-Ostrogradskog mozemo formulisati u terminima teorije polja za najopstiji slucaj.
350
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
ili
1
mG =
n
351
S1
+ y2 cos + z 2 cos ) dS = 2
ZZ Z
(x + y + z) dx dy dz ,
ZZ
z cos dS =
S1
ZZ
h2 dS = h4 .
S1
(x + y + z) dx dy dz =
ZZ
E
dx dy
Zh
x2 +y 2
(x + y + z) dz ,
352
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
h2
r2
h4
]r dr =
.
2
2
4
Zamenjujuci vrednost dobijenih integrala u polaznoj jednakosti dobijamo vrednost polaznog integrala
ZZ
h4
(x2 cos + y2 cos + z 2 cos ) dS =
.
2
S
Zadaci za ve
zbanje
1. Primenom formule Gaus-Ostrogradskog izra
cunati slede
ce povrsinske integrale: RR
x2 dy dz + y 2 dz dx + z 2 dx dy, gde je S spoljasnja strana kocke 0
a)
S
x a,(0RR
y a, 0 z a ;
b)
x dy dz +y dz dx+z dx dy, gde je S spoljasnja strana elipsoida x2 /a2 +
S
y 2 /b2 +RR
z 2 /c2 = 1 ;
c)
x dy dz + y dz dx + z dx dy, gde je S spoljasnja strana dela cilindra
S
x2 + y 2 = a2 , h z h. (Rezultat: a) 3a4 , b) 4abc, c) 6a2 h)
2. Odrediti vrednosti slede
cih povrsinskih integrala, a zatim izvrsiti proveru
primenom
formule
Gaus-Ostrogradskog:
RR
a)
dy dz + y dz dx + z dx dy, gde je S spoljasnja strana povrsi koja je
x
ograni
cena zapreminom V = {(x, y, z) : x2 /a2 + y 2 /b2 1, x2 /a2 + z 2 /c2 1},
a, b, c > RR
0;
b)
bx2 dy dz+ay 2 dz dx+abz 2 dx dy, gde je S spoljasnja strana povrsi tela
S
ograni
cena povrsima x/a + y/b + z = 1, (x/a + z)2 + (y/b + z)2 = (x/a + y/b + z)2 ,
a, b > 0 ;
p
RR
c)
(x dy dz + y dz dx + z dx dy)/ x6 + y 6 + z 6 , gde je S spoljasnja strana
S
povrsi 2|x| + 3|y| + 4|z| = 1. (Rezultat: a) 16abc b) a2 b2 /2 c) formulu GausOstrogradskog primeniti na oblast {(x, y, z) : 2|x|+3|y|+4|z| 1, x6 +y 6 +x6 1}
2(1/6)/9 )
3. Dokazati da je zapremina konusa ograni
cena glatkom konusnom povrsi
F (x, y, z) = 0 i ravni Ax + By + Cz + D = 0 jednaka V = HS/3, gde je S
povrsina osnove, a H visina konusa. (Uputstvo: pretpostaviti da se vrh konusa
nalazi u koordinatnom po
cetku, a zatim primeniti formulu za zapreminu datu
ovom odeljku)
353
ZZZ
(vu uv) dx dy dz =
ZZ
S
u
v
u
n
n
dS ,
5. Formulisati tvrdenja
zadataka 5. i 6. prethodnog odeljka u trodimenzionalnom slu
caju i dokazati ih.
354
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
R
Dokaz. Odredimo na primer vrednost integrala S P dx. Ako je
~r(u, v) = (x(u, v), y(u, v), z(u, v)) parametrizacija povrsi S, tada je
~r = ~r(u(t), v(t)), a t b parametrizacija kraja S te povrsi, pa je
Z
P dx =
Zb
x
x
du +
dv
u
v
ZZ
x
P dx =
P
P
du dv =
u
v
v
u
D
Z Z
P x P y
P z x
2x
+
+
+P
=
x u
y u
z u v
uv
D
P x P y
P z x
2x
du dv =
+
+
P
x v y v
z v u
vu
ZZ
P (z, x) P (x, y)
=
du dv =
z (u, v)
y (u, v)
D
ZZ
ZZ
P
P
P
P
dzdx
dxdy =
cos
cos dS .
=
z
y
z
y
S
ZZ
355
y
z z
x x
y
nazivamo rotorom vektorskog polja F i oznacavamo sa rot F .
Teorema 2. Neka je vektorsko polje F neprekidno diferencijabilno u
oblasti G Rn , a S G deo po deo glatka orijentisana povrs ciji je
kraj S orijentisan saglasno orijentaciji povrsi S. Tada je cirkulacija
vektorskog polja F duz kraja S povrsi S jednaka protoku rotora
polja F kroz povrs S, tj.
ZZ
Z
~ d~r =
F
(rot F, ~n) dS ,
S
356
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
d(S)0
mS
.
mS
Prelaskom na granicnu vrednost u poslednjoj jednakosti kada d(S)
0 a M0 S, imajuci pri tom u vidu neprekidnost rotora vektorskog
polja F , dobijamo trazeni izraz za rot F .
rot~n F (M ) =
Zadaci za ve
zbanje
1. Izra
formule:
R cunati sledece krivolinijske integrale primenom Stoksove
a)
(y z) dx + (z x) dy + (x y) dz, gde je L kriva x2 + y 2 = a2 , x/a +
L
z/h = 1, a, h > 0, orijentisana suprotno kretanju kazaljki na satu posmatrano sa
pozitivnog
Ox-ose ;
R dela
b)
(y 2 +z 2 ) dx+(x2 +z 2 ) dy+(x2 +y 2 ) dz, gde je L kriva x2 +y 2 +z 2 = 2Rx,
L
x2 + y 2 = 2rx, 0 < r < R, z > 0 orijentisana tako da pri njenom obilasku
spoljasnja
sfere ostaje sa leve strane ;
R strane
2
2
(y z ) dx + (z 2 x2 ) dy + (x2 y 2 ) dz, gde je L kriva koja se dobija
c)
L
u preseku kocke 0 x a, 0 y a, 0 z a sa ravni x + y + z = 3a/2
orijentisana suprotno kretanju kazaljki na satu posmatrano sa pozitivnog dela
Ox-ose. (Rezultat: a) 2a(a + h) b) 2Rr2 c) 9a3 /2)
2. Neka je C zatvorena kontura u ravni x cos + y cos + z cos = 0, a S
povrsina povrsi ograni
cena krivom C. Na
ci
Z dx
cos
x
C
dy
cos
y
dz
cos ,
z
357
(AB)2
358
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
(AB)1
Kako je
(BC)
(BC)
(AB)
(AB)
P dx + Q dy .
(BC)
Q dy = 0, to je
u(x + h, y) u(x, y) =
P (x, y) dx =
(BC)
x+h
Z
P (x, y) dx .
0 < < 1,
359
odn.
u(x + h, y) u(x, y)
= P (x + h, y) .
h
(3)
P dx + Q dy =
Zb
a
(AB)
Zb
Zb
dt =
(AM A)
360
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
Teorema 2. Neka su funkcije P i Q neprekidne zajedno sa parcijalnim izvodima P/y i Q/x u oblasti G R2 . Da bi krivolinijski
integral (1) bio nezavisan od putanje integracije u oblasti G, potrebno
je, a uz pretpostavku jednostruke povezanosti oblasti G, i dovoljno da
je
P
Q
=
.
y
x
Dokaz. Pretpostavimo da krivolinijski integral (1) ne zavisi od putanje integracije. Tada je prema prethodnoj teoremi du = P dx + Q dy
za neku funkciju u(x, y) u oblasti G, odakle sledi da je u/x =
P i u/y = Q. Diferenciranjem ovih jednakosti dobijamo da je
2 u/yx = P/y i 2 u/xy = Q/x. Izvodi P/y i Q/x su
neprekidne funkcije u oblasti G, pa su, na osnovu teoreme o jednakosti
mesovitih parciljalnih izvoda, oni jednaki.
Da dokazemo obrat, pretpostavimo da je P/y = Q/x u svim
tackama oblasti G i neka je L proizvoljna prosta, deo po deo glatka
zatvorena kriva u oblasti G. Ako je D ogranicena oblast u ravni ciji
je rub kriva L, tada je D G, jer je G jednostruko povezana oblast.
Primenjujuci Grinovu formulu dobijamo da je
ZZ
Z
Q P
P dx + Q dy =
dx dy = 0 .
(4)
x
y
L
361
P dx + Q dy = 0
P dx + Q dy =
P dx + Q dy , i = 1, k ,
Li
pa je
P dx + Q dy = 0 .
x dy y dx
x2 + y2
362
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
to je
(x,y)
Z
x dy y dx
y
y0
= arctg arctg .
2
2
x +y
x
x0
(x0 ,y0 )
Da bismo to dokazali, uocimo krug Kr cije se srediste nalazi u koordinatnom pocetku i koji nema
zajednickih tacaka sa krivom C. Neka je (AB) duz
koja spaja tacke A C i
B Kr . Tada je
L = (AM N ABP QBA)
(AM NA)
odn.
(AB)
(BP QB)
x dy y dx
=
x2 + y2
x dy y dx
.
x2 + y2
Kr
363
(AB)
P dx + Q dy =
P dx + Q dy + n1 1 + + nk k ,
(AB)0
364
Glava III: Vi
sestruki integrali, 6. Osnovne integralne formule
U tom slucaju je
(AB)
gde je (AB) ma koja deo po deo glatka kriva u G koja spaja tacke A
i B.
(iii) Vektorsko polje F je bezvrtlo
zno u oblasti G, tj. rot F (M ) =
0 za svako M G, ili ekvivalentno,
P
Q
=
,
y
x
Q
R
=
,
z
y
R
P
=
.
x
z
365
2. Ne proveravaju
ci uslov teoreme 2., dokazati da integral
x dy y dx zavisi
L
od putanje integracije.
3. Ako je P dx + Q dy(totalni diferencijal neke funkcije u u oblasti pravougaonika [a, b] [c, d], dokazati da je
u(x, y) =
P (x, y) dx +
x0
Q(x0 , y) dy + C ,
y0
caj R .
gde je C = u(x0 , y0 ) [a, b] [c, d]. Uopstiti na slu
4. Neka su P , Q, P/y i Q/x neprekidne funkcije na [a, b] [c, d]. Dokazati
da je uslov P/y = Q/x ekvivalentan uslovu
Zx
P (x, y) dx +
Zy
Q(x0 , y) dy =
y0
x0
Zx
P (x, y0 ) dx +
x0
Zy
Q(x, y) dy .
y0
D R koja sadr
zi ta
cku (0, 0). Izra
cunati integral
x2
ex
[(x sin y y cos y) dx + (x cos y + y sin y) dy] .
+ y2
ex
+y 2
jednak nuli po svakoj deo po deo glatkoj zatvorenoj konturi u oblasti R . Koriste
ci
dobijeni rezultat izra
cunati integral
ex cos 2bx dx ,
znaju
ci vrednost Puasonovog integrala. (Uputstvo: posmatrati pravougaonik sa
2
stranama x = 0, y = 0, x = a > 0 i y = b > 0; rezultat: eb /2)
9. Dat je krivolinijski integral
IL =
ey
[(x sin x y cos x) dx + (x cos x + y sin x) dy] .
x2 + y 2
366
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
sin x
dx .
x
ZZZ
G
grad rot F dx dy dz =
ZZ
~ grad , ~
(F
n) dS ,
367
ili pak u definiciji oblasti integracije. S obzirom na to da je argument tako posmatrane funkcije parametar u integralu, tako definisane
funkcije uobicajeno se nazivaju parametarski integrali. Ispituju se
funkcionalna svojstva ovako definisanih funkcija.
7.1. RAVNOMERNA KONVERGENCIJA
FAMILIJE FUNKCIJA
Sa pojmom ravnomerne konvergencije familije funkcija upoznali
smo se vec vise puta. Uvedimo sada precizno ovaj pojam.
Definicija 1. Neka su X Rn i Y Rm dati skupovi, a y0 tacka
nagomilavanja skupa Y . Ako je funkcija f(x, y) definisana na skupu
X Y , a funkcija (x) na skupu X, tada za funkciju f(x, y) kazemo da
ravnomerno konvergira funkciji (x) na skupu X kada y y0
i pisemo
X
f(x, y) (x) , y y0 ,
ako za svako > 0 postoji okolina Uy0 tacke y0 , tako da za svako
x X i svako y Y Uy0 \ {y0 } vazi nejednakost
(1)
yy0 xX
368
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Teorema 1. (Ko
si) Neka je funkcija f(x, y) definisana na skupu
n+m
X Y R
i neka je y0 tacka nagomilavanja skupa Y Rm .
Da bi funkcija f(x, y) imala granicnu funkciju (x) i ravnomerno
konvergirala ka njoj na skupu X Rn kada y y0 , potrebno je i
dovoljno da za svako > 0 postoji okolina Uy0 tacke y0 tako da za
svako y i y iz Y Uy0 \ {y0 } i svako x X vazi
(2)
369
Da dokazemo obrat, pretpostavimo da f(x, y) ne konvergira ravnomerno funkciji (x) na skupu X kada y y0 . Tada postoji 0 > 0
tako da za svaku okolinu Uy0 tacke y0 postoji y Y Uy0 \ {y0 }
tako da je |f(x, y) (x)| 0 za neko x X. Neka je (n ) niz
pozitivnih brojeva koji tezi nuli kada n +. Za svako n N
neka je Uyn0 = K(y0 , n), yn K(y0 , n ) \ {y0 } i xn X tacke za
koje je |f(xn , yn ) (xn )| 0 . Jasno je da yn y0 . Medutim,
niz (f(x, yn )) ne konvergira ravnomerno ka funkciji (x) na skupu X
kada yn y0 .
Primer 1. Familija funkcija f(x, y) = exy , 0 x 1, 0 y < +
ima granicnu funkciju
0, x > 0
(x) =
1, x = 0
y+ ax1
y+ ax1
y+
[a,1]
370
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
|(y) (y )|
|f(x, y) (x)|
i |(y) A| .
371
xx0
Zadaci za ve
zbanje
2
7.2. GRANICNA
VREDNOST
PARAMETARSKOG INTEGRALA
U narednim odeljcima izucavaju se funkcionalna svojstva parametarskog integrala
Z
(1)
F (x) = f(x, y) dy ,
gde je Rm
y izmerljiv skup, a funkcija f R() za svako x E
Rnx
372
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
to je
lim
y0+
1/2
1/2
f(x, y) dx 6=
lim f(x, y) dx .
1/2 y0+
Zadaci za ve
zbanje
1. Uz obrazlo
zenje postupka, odrediti:
a) lim
c) lim
+1
Z1
0
x2
dx
1+ 1+
dx ,
x n
n
b) lim
d) lim
1+
Z2
1
dx
,
1 + x2 + 2
ln(x + ||)
dx .
ln(x2 + 2 )
373
2e
(Rezultat: a) 1 b) /4 c) ln e+1
d) 1/2)
2. Neposrednom proverom utvrditi da se u slede
cim integralima ne mo
ze u
ci
sa limesom pod znak integrala kada y 0+
a)
2xy 2
dx ,
(x2 + y 2 )2
b)
x3 x2 /y
e
dx .
y2
n+
n
Z Y
n
Pn
f(xk ) dxk = 0 ,
k=1
gde je = {x R :
x2 a2 }, a a > 0 fiksiran broj.
k=1 k
5. Neka su zadovoljeni uslovi teoreme 1. Ako je funkcija g(y) apsolutno integrabilna na skupu , dokazati da je tada
lim
xx0
f(x, y)g(y) dy =
(y)g(y) dy .
7.3. NEPREKIDNOST
PARAMETARSKOG INTEGRALA
Teorema 1. Neka je funkcija f(x, y) neprekidna na skupu E
Rn+m , gde je E zatvoren i ogranicen skup u Rnx , a zatvoren i
izmerljiv skup u Rm
y . Tada je funkcija F (x) neprekidna na skupu
E.
Dokaz. Primetimo najpre da je skup E zatvoren i ogranicen.
Stoga je funkcija f prema Kantorovoj teoremi ravnomerno neprekidna
na njemu, pa (f; ) 0 kada 0. Neka je x0 proizvoljna tacka
skupa E. Tada je
Z
Z
|F (x) F (x0 )| = f(x, y) dy
f(x0 , y) dy
374
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
F (x) =
(x)
f(x, y) dy ,
(x)
f dK =
dx
1x2
1x2
dy
Z 1x2 y2
f dz .
1x2 y 2
Unutrasnji integral
F (x, y) =
Z 1x2 y2
f dz
1x2 y 2
f dK =
dx
1x2
1x2
F (x, y) dy .
375
Sada je funkcija
(x) =
1x2
1x2
F (x, y) dy
2
2
na krugu {(x, y) : x + y 1}, a funkcije y = 1 x2 su neprekidne na [1, 1], pa je po teoremi 2. (x) C([1, 1]).
Zadaci za ve
zbanje
1. Ispitati neprekidnost slede
cih parametarskih integrala:
a)
x
arctg dx ,
y
b)
ln(x2 + y 2 ) dx .
R1
R1
0
R1
0
f (x0 +
7.4. DIFERENCIJABILNOST
PARAMETARSKOG INTEGRALA
Teorema 1. Neka je funkcija f(x, y) definisana i neprekidna zajedno
sa svojim izvodom f/x na skupu [a, b] R, gde je Rm zatvoren
i izmerljiv skup. Tada je funkcija F (x) = f dy neprekidno diferencijabilna na segmentu [a, b] i vazi Lajbnicova formula
Z
Z
f
d
f(x, y)dy =
(x, y) dy .
(1)
dx
x
Dokaz. Primetimo najpre da integral na desnoj strani u (1) postoji
jer je f/x C([a, b] ), a na osnovu teoreme 1., 7.3. on je i
376
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
neprekidna funkcija na [a, b], odn. F (x) C (1) ([a, b]). Da dokazemo
jednakost (1), primetimo da primenom Lagranzove teoreme dobijamo
Z
f(x + h, y) f(x, y)
F (x + h) F (x)
=
dy =
h
h
=
f(x + h, y) dy ,
x
gde je 0 < < 1. Skup [a, b] je kompakt, pa je prema Kantorovoj
teoremi funkcija f/x ravnomerno neprekidna na njemu. Stoga je
Z
Z
f (x + h, y) dy
f
(x,
y)
dy
x
x
Z
f
f
; |h| dy =
; |h| m 0 , h 0 .
x
x
F () =
=
,
2
2
2
sin x
1
0
F () = ln + ln 2 + o(1) kada + .
ln(2 sin2 x) = 2 ln + o(1) kada + ,
to je iz definicije funkcije F ()
F () = ln + o(1) kada + .
+ 2 1
.
F () = ln
2
377
Teorema 2. Neka je funkcija f(x, y) neprekidna zajedno sa parcijalnim izvodom f/x na pravougaoniku = [a, b] [c, d]. Ako su
funkcije (x) i (x) neprekidno diferencijabilne na [a, b] sa vrednostima na [c, d], tada je funkcija
F (x) =
(x)
f(x, y) dy
(x)
(2) F (x) =
(x)
(x)
f
(x, y) dy + f(x, (x)) (x) f(x, (x)) (x) .
x
f(x, y) dy
= f(x, v) ,
= f(x, u) .
v
u
Osim toga, funkcija f(x, y) je neprekidna na skupu zajedno sa
parcijalnim izvodom f/x, pa je na osnovu prethodne teoreme
=
x
f
(x, y) dy .
x
378
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Zadaci za ve
zbanje
1. Na
ci izvode slede
cih funkcija:
a) F () =
f(x + , x ) dx ,
b) F () =
Z2
dx
x+
Z
sin(x2 + y 2 2 ) dy .
R 2
2. Neka je F () =
sin(x2 + 2 ) dx, R. Dokazati da je F C (1) (R) i
na
ci F .
f(x, y, z) dx dy dz ,
arctg yx
xy
,
x2 +y 2
/2,
za 0 < x 1, 0 y 1 ,
za x = 0 .
R1
x+h
xh
1
f(t) dt =
2h
+h
f(x + u) du .
1
b) F (x) = 2
h
gde je f neprekidna funkcija.
f(y)|x y| dy ,
dy
Zh
0
379
7. Dokazati da je
/2
arcsin( cos x) dx =
0
+
n=0
8. Dokazati da funkcije
a) y = x
2n+1
(2n + 1)2
n=0
+
X
1
.
(2n+1)2
2n
d ,
b) y =
(Rezultat: 2 /8)
cos(n x sin ) d ,
zadovoljavaju jedna
cinu Besela*
x2 y + xy + (x2 n2 )u = 0 .
9. Na
ci izvode potpunih elipti
ckih integrala
E(k) =
/2
k2
sin d, F (k) =
/2
1 k2 sin2
, 0 < k < 1,
e := E(e
e
i izraziti ih preko funkcija E(k) i F (k). Ako je E(k)
k), K(k)
:= K(e
k),
2
1 k , dokazati da je
e + EK
e K K)/dk
e
a) d(E K
= 0;
e + EK
e KK
e = /2.
b) E K
(Rezultat: dE/dk = (E K)/k, dK/dk = E/k(1 k2 ) K/k)
10. Ako je funkcija neprekidna zajedno sa svojim izvodom na segmentu
[0, a], odrediti izvod funkcije
e
k :=
I() =
(x) dx
,
a)
c)
ln(1 2a cos x + a ) dx
0
/2
arctg(atgx)
dx
tgx
b)
/2
ln
d)
/2
1 + a cos x dx
(|a| < 1)
1 a cos x cos x
380
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
dtn1
tn1
dtn2
t1
1
f(t) dt =
(n 1)!
x
a
(x t)n1 f(t) dt ,
a)
c)
/2
Z o1
0
a + b sin x dx
, a > b > 0 b)
ln
a b sin x sin x
1
sin ln
x
xb xa
dx, a, b > 0 d)
ln x
Z 01
xb xa
dx, a, b > 0
ln x
cos ln
14. Dokazati da je
Zx
tn1
(tn1 ) dtn1
(tn2 ) dtn2
Zt1
1
x
xb xa
dx, a, b > 0
ln x
f(t) dt =
1
=
(n 1)!
Zx
Z1
dy
,
1 + x2 y 2
izra
cunati integral:
Z1
0
arctgx
dx
.
x
1 x2
R (x)
(x)
(u smislu produ
zenja na rubu), pri
cemu va
zi (2).
381
sa jedinstvenom osobenom tackom y0 . Funkcija f je dakle neogranicena u okolini K tacke y0 za svako x E, ali je ogranicena na skupu
\ K za svako > 0 i svako x E.
Definicija 1. Integral (1) je ravnomerno konvergentan na skupu E ako je on konvergentan za svako x E i ako za svako > 0
postoji > 0 tako da za svako x E i svako , 0 < < vazi
nejednakost
Z
f(x, y) dy < .
(2)
K
\K
382
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Teorema 1. (Ko
si) Da bi nesvojstveni integral (1) ravnomerno konvergirao na skupu E, potrebno je i dovoljno da za svako > 0 postoji
> 0 tako da za svako i , 0 < < < , i svako x E vazi
nejednakost
Z
f(x, y) dy < .
(K \K )
Primer 1. Integral
F () =
Z1
x1 dx
383
Teorema 2. (Vajer
stras) Neka je y0 jedina osobena tacka
nesvojstvenog integrala (1) za svako x E. Ako postoji funkcija (y)
tako da je |f(x, y)| (y) za svako (x, y) E i ako je nesvojstveni
integral
Z
(y) dy
(3)
384
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
xy
[0,+)\KR
+
Z
eRy
dx =
exy dx =
+ , kada y 0+ ,
y
R
a)
Z1
0
dx
, b)
2
x + y2
Z+
1
y 2 x2
dx , c)
(x2 + y 2 )2
Z+
etx dx , d)
Z+
xa etx cos x dx .
385
R +
2. Dokazati da je integral
sin ax/x dx ravnomerno konvergentan za a
0
0.
a0 > 0, a neravnomerno za a >
R +
3. Dokazati da je integral
sin ax cos x/x dx ravnomerno konvergentan na
0
svakom zatvorenom segmentu koji ne sadr
zi ta
cke aR= 1.
+
4. Dokazati ravnomernu konvergenciju integrala
x sin x3 sin tx dx na sva0
kom kona
cnom segmentu.
5. Primenom Vajerstrasovog kriterijuma dokazati ravnomernu konvergenciju
nesvojstvenih integrala na ukazanim skupovima
a)
b)
xp1 lnm x dx , m
0
1
sin x
dx , y y0 < 2 ,
xy
c)
(1 + x + + xn1 )
Z0 +
d)
N , p p0 > 0 ,
ln
1
dx , n N ,
x
cos x xy
e
dx , 0 < a < 1 , y 0 .
xa
R +
R +
RA
cen kao funkcija gornje granice za svako y Y . Ako je funkcija g(x, y) monotono
po x i ravnomerno konvergira nuli na Y , dokazati da integral
ravnomerno konvergira na Y .
8. Dokazati ravnomernu konvergenciju integrala
a)
xy
f(x) dx ,
b)
ex
R +
a
f(x, y)g(x, y) dx
f(x) dx , a 0 ,
R +
f(x) dx konvergentan.
za svako y 0 uz pretpostavku da je integral
a
9. Dokazati ravnomernu konvergenciju slede
cih integrala na ukazanim skupovima:
a)
Z+
cos xy
dx , 0 < a < 1 za svako y y0 > 0 ,
xa
b)
Z+
0
x sin x
dx , , > 0 , 0 > 0 .
x2 + 2
386
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Rb
R.
7.6. GRANICNA
VREDNOST I
NEPREKIDNOST NESVOJSTVENOG
PARAMETARSKOG INTEGRALA
Teorema 1. Neka je funkcija f(x, y) definisana na skupu E , gde
je E Rn, a Rm izmerljiv skup, i neka je x0 tacka nagomilavanja skupa E, a y0 tacka nagomilavanja skupa . Neka je osim toga
funkcija f(x, y) integrabilna na skupu \ K (y0 ) za svako x E i
svako > 0, pri cemu je y0 jedina osobena tacka nesvojstvenog integrala
Z
(1)
F (x) = f(x, y) dy .
Dokaz. Neka je
F (x) =
f(x, y) dy .
\K
\K
\K
387
xx0 0
0 xx0
odnosno
lim F (x) = lim
xx0
(y) dy =
\K
(y) dy .
388
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
k0+
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da je funkcija
F () =
ex
dx , < 1 ,
| sin x|
ex dx
, [0, 1] .
|x |
F () =
a
1
sin dx
x
x
a) lim
0+
Z+
ex dx
= 0,
x
b)
lim
Z+
ex dx = 1 .
5. Dokazati da je
lim
0+
Z+
sin x x
e
dx =
x
Z+
sin x
dx .
x
6. Znaju
ci integral Fejera*
1
n
Z/2
sin nz
sin z
2
dz =
,
2
dokazati da je
Z+
0
sin x
x
2
dx =
.
2
Fejer L. (1880-1959)-madarski
matematicar
389
390
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
(Uputstvo: uvesti smenu z = x/u, a zatim definisati niz fn (x) koji ravnomerno
konvergira funkciji (sin x/x)2 )
7. Neka su f i g neprekidne funkcije na (0, +), pri
cemu je g(x) > 0 za
x > 0. Ako je funkcija f apsolutno integrabilna na (0, +), na
ci a) limt0+ tI(t)
b) limt+ tI(t) gde je
I(t) =
Z+
f(x) dx
, t > 0.
t + g(x)
8. Dokazati da je funkcija
I(x) =
Z/2 r
/2
cos t
dt , x R ,
1 2x sin t + x2
391
\K
F (x) dx
f(x, y) dy =
\K
F (x) dx =
dx
f(x, y) dy , 0 ,
kada 0.
Z1
0
+
+
Z
Z
Z1
xy
dy
xy(2 xy)e
dx 6=
dx xy(2 xy)exy dy = 1 .
0
392
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
f(x, y) dy
smatrali smo da je y0 jedina osobena tacka nesvojstvenog integrala za svako x E, gde je E zatvoren i ogranicen skup. Videli
smo da iz f C(E ) \ {(x, y0 )} sledi F R(E). Medutim,
ako je
f C(E ) osim u tackama (x, y0 ) i (x0 , y), gde x0 E moze biti
i beskonacno daleka tacka, teorema 1. u opstem slucaju ne mora da
vazi, sto dokazuje sledeci
Primer 2. Integral
F (y) =
+
Z
x2 y2
1
dx
=
(x2 + y2 )2
y2 + 1
=
4
+
+
+
+
Z
Z
Z
Z
x2 y2
x2 y2
dx
dy
=
6
dy
dx = .
2
2
2
2
2
2
(x + y )
(x + y )
4
1
393
F KR
R+
F KR
R+
dx lim
R+
F KR
F KR
f dy =
dx
f dy .
Da bismo opravdali ulazak granicne vrednosti pod integral treba dokazati da su zadovoljeni uslovi teoreme 1., 7.6. Primetimo najpre da
je zbog neprekidnosti funkcije f na skupu E F integral
Z
R (x) =
f dy
F KR
394
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
odreden,
a funkcija R (x) (x) na svakom izmerljivom potskupu
skupa E kada R +. Osim toga, integral
Z
Z
dx
f dy
E
F KR
a funkcija
G(x) :=
|f| dy
F KR
395
+
Z
2 =
cos x2 dx .
2 =
0
+
Z
cos x2 dx =
1
2
0
+
Z
0
cos x
dt .
t
+
Z
2
etu du ,
0
+
+
Z
Z
2
sin t dt
etu du .
0
+
Z
0
sin t
1
dt =
+
+
Z
Z
2
du
etu sin t dt =
0
1
=
0
+
Z
0
du
1
1
= =
4
1+u
2 2
2
.
2
396
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
konvergencije ekx , k > 0, cime se problem promene redosleda integracije znatno pojednostavljuje. Zaista, u tom slucaju je
+
Z
0
sin t kt
2
e
dt =
+
+
Z
Z
2
kt
e
sin t dt
etu du =
0
+
+
+
Z
Z
Z
du
2
2
(k+u2 )t
=
du
e
sin t dt =
.
1 + (k + u2 )2
0
1
2
p
/2 .
397
\K
Na osnovu teoreme 1., 7.4. funkcija F (x) je neprekidno diferencijabilna na segmentu [a, b] za svako > 0, pri cemu lim0R F (x) postoji
bar u jednoj tacki segmenta [a, b]. Funkcija (x) = fx d( \ K )
ravnomerno konvergira funkciji (x) na [a, b] kada 0+, odn.
[a,b]
d
F (x) (x) kada 0 .
dx
Na osnovu teoreme 5., 7.1. familija F (x), odn. integral (5) ravnomerno konvergira na [a, b], funkcija F (x) je neprekidno diferencijabilna na
[a, b] i vazi jednakost
d
dx
f(x, y) dy =
f
(x, y) dy .
x
Funkcionalna svojstva nesvojstvenog parametarskog integrala izlozena su za slucaj neogranicenih funkcija. Potpuno analogno se dokazuje da ta svojstva vaze i u slucaju integrala nesvojstvenih u odnosu
na oblast integracije.
Primer 4. Ispitajmo diferencijabilnost funkcije razmatrane u primeru 1., 7.5. Za to je neophodno ispitati ravnomernu konvergenciju
integrala
(7)
F () =
Z1
0
1
dx =
x
Z1
x1 ln x dx .
Kako je limx0+ x ln x = 0 za > 0, funkcija x ln x se moze dodefinisati do neprekidnosti na [0, 1], pa postoji C > 0 tako da je
398
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Cxa1 1 dx
x1 ln x dx
sin x
dx .
x
Podimo
od integrala
I=
+
Z
sin x
dx .
x
Diferenciranjem
ovog integrala po parametru dobijamo divergentan
R +
integral 0 cos x dx. Stoga u poslednjem integralu uvedimo faktor
konvergencije ekx , k > 0, i podimo
od integrala
J=
+
Z
0
sin x kx
dx .
e
x
399
+
Z
ekx cos x dx =
k
.
+ k2
Integracijom po dobijamo
J = arctg
.
k
Stoga je za > 0
I = lim J = lim arctg
k0+
k0+
= ,
k
2
sin x
dx = .
x
2
Zadaci za ve
zbanje
1. Polaze
ci od jednakosti
Z+
0
sin x
dx =
x
Z+
sin x dx
Z+
exy dy ,
400
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
izra
cunati Dirihleov integral.
2. Odrediti sume slede
cih redova:
a)
+
X
n=1
1
n
Z+
sin x
dx ,
x
b)
+
X
n=1
2n
1
n
Z+
sin x
dx .
x
(Rezultat: a) /2(ln 2)/2 , b) /2(ln )/2; uputstvo; iskoristiti vrednost Dirihleovog integrala, a zatim za odredivanje
vrednosti sume dobijenog reda primeniti Stirlingovu formulu)
R + y(1+x2)
e
dy = (1 + x2 )1 , izra
cunati integral
3. Koriste
ci formulu
0
Laplasa*
Z+
cos x
dx ,
1 + x2
a zatim koriste
ci dobijeni rezultat izra
cunati slede
ce integrale
a)
Z+
sin2 x
dx ,
1 + x2
b)
Z+
cos x
dx .
1 + x2
(Rezultat: e||/2
e2 )/4
a) (1
b) (1 + ||)e||/4)
4. Izra
cunati Puasonov integral
Z+
ex dx ,
a zatim koriste
ci dobijeni rezultat dokazati da je
Z+
ex
dx = .
(x2 + 1/2)2
Z+
b)
Z+
ex cos 2xy dx =
1 y2
e
,
2
ex sin 2xy dx = ey
Zy
et dt .
6. Izra
cunati
Z+
ex
401
sin2 x
dx
x
za > 0 i R. (Rezultat: 14 ln 4 +
)
2
7. Uz obrazlo
zenje postupka dokazati da funkcija
Z+
I(, ) =
x sin x
dx
2 + x2
2I
= + 2I ,
2
2
a zatim koriste
ci dobijeni rezultat odrediti vrednost polaznog integrala. (Rezultat: sgn[1 sh|| 2 ch||]/2)
8. Izra
cunati
I() =
Z+
ln(x + 2 x2 1)
dx ,
x(1 + x2 )
> 0.
1/
I() =
Z+
sin x
dx ,
x x
R.
I(x) =
Z+
dt
x
teat+ t
dt
a > 0.
Dokazati da je
I (x) =
Z+
0
du
a +xu du ,
ue u
402
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
a zatim koriste
ci dobijeni rezultat izra
cunati I(a).
11. Data je funkcija
I() =
Z1
0
ln(1 2 x2 )
dx ,
x 1 x2
0 < 1.
Z+
eax ebx
dx
x2
za one vrednosti
parametara a i b za koje je taj integral konvergentan. (Rezul
tat: ( a b)
13. Polaze
ci od jednakosti
Z+
x2
dy
=
,
2
+y
2x
dokazati da je
Z+
0
dy
(2n 3)!! 1
=
.
(x2 + y 2 )n
2 (2n 2)!! x2n1
Koriste
ci dobijeni rezultat i Puasonov integral, dokazati formulu Valisa
(2n 3)!!
1
= .
n+ (2n 2)!!
lim
a)
Z+
1 cos x kx
e
dx ,
x
b)
Z+
sin x sin x kx
e
dx .
x
x
Z+
0
1 et
cos t dt .
t
a)
Z+
ln(1 + a2 x2 )
dx ,
b2 + x 2
b)
Z+
arctgrx
dx ,
x(1 + x2 )
c)
403
2)
Z+
arctgaxarctgbx
dx .
x2
a)
Z/2
dt = ln 2 ,
tgt
2
Z/2
b)
ln sin t dt =
ln 2 .
2
J=
Z+
y 2 c 2
y
dy
zadovoljava jedna
cinu dJ/dc = 2J. Koriste
ci dobijeni rezultat izra
cunati integral
Z+
ax2 b2
x
dx .
/ae2 ab /2)
(Rezultat:
19. Dokazati da je za k > 0
Z+
ekx
dx =
1 + x2
Z+
sin(x k)
dx .
x
J =
Z+
0
2
x + 2
x
2
x2 + 2
x
dx .
404
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
(Uputstvo: dokazati da je J + 4J + 4J = 0 : J =
21. Izra
cunati integral
Z+
2
e
( + 1/4))
ln(1 + ||x2 ) + x2
dx
x4
(1)
B(a, b) =
Z1
0
xa1 (1 x)b1 dx
i B2 (a, b) =
Z1
xa1 (1 x)b1 dx .
1/2
405
za a > 0 i svako b, a
Z1/2
Z1/2
xa1 (1 x)b1 dx mb
xa1 dx = +
0
xa1 dx = mb,
a
,
a
xa1 dx = Mb,
a
a1
Mb,
,
a
a1
406
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Z1/2
0
a1
x
(1 x)b1 dx =
a
Z1/2
xa1 (1 x)b1 ln x dx .
0
R 1/2
Na osnovu primera 4., 7.7. integral 0 xa1 ln x dx je ravnomerno
konvergentan za svako a a1 > 0. Kako je funkcija (1 x)b1
monotona i ogranicena na [0, 1/2] za svako b > 0, integral (2) je na
osnovu Abelovog kriterijuma ravnomerno konvergentan za a a1 > 0
i svako b > 0. Slicno se dokazuje da je integral
Z1
1/2
Z1
0
k, l = 0, 1, . . . .
Ispitajmo sada neka osnovna svojstva beta funkcije. Primetimo
najpre da je beta funkcija simetricna. Zaista, uvodeci u (1) smenu
promenljive x = 1 t, odmah dobijamo da je
(3)
B(a, b) = B(b, a) .
Z1
0
b1
(1 x)
b1
a
Z1
b1
d(x ) =
a
a
Z1
0
(1 x)b2 xa dx =
b1
b1
B(a, b 1)
B(a, b) ,
a
a
407
B(a, b) =
b1
B(a, b 1) ,
a+b1
B(a, b) =
a1
B(a 1, b) .
a+b1
Ako je b = n N, tada je
B(a, n) =
n1
n2
1
B(a, 1) .
a+n1a+n2
a+1
B(a, n) =
1 2 (n 1)
.
a(a + 1) (a + n 1)
Ako je i a = m N, tada je
B(m, n) =
(m 1)!(n 1)!
.
(m + n 1)!
B(a, b) =
+
Z
ya1
dy
(1 + y)a+b
408
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
(1)
1 (a) =
Z1
a1 x
+
Z
2 (a) =
xa1 ex dx .
dx ,
Prvi integral ravnomerno konvergira za svako a a1 > 0, sto neposredno sledi iz nejednakosti
xa1 ex xa1 1 ,
0 x 1,
xa1 1 dx
konvergentan. Za a > 0 ovaj integral konvergira neravnomerno. Zaista, ako je m = inf 0x ex , tada
Z
0
xa1 ex dx m
Z
0
xa1 dx =
m a
+ kada a 0+
a
409
xa1 ex dx < .
C ([a1 , a2 ]) i vazi
+
Z
(k) (a) =
xa1 ex (ln x)k dx .
0
410
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
+
+
Z
Z
N
xa ex dx = lim xa ex |0 + a
xa1 ex dx
(a + 1) =
N+
+
Z
xa1 ex dx = a(a) .
=a
(2)
Kako je (1) = 1, to je za a = n N
(n + 1) = n! .
Poslednja formula pokazuje da je restrikcija |N gama funkcije na
skup prirodnih brojeva faktorijelna funkcija P (n) = n!.
Kako je gama funkcija neprekidno diferencijabilna na segmentu
[a1 , a2 ], 0 < a1 < a2 <
+, pri cemu je (1) =
(2) = 1, to na osnovu
Rolove teoreme postoji
bar jedna tacka a0 intervala (1, 2) u kojoj je prvi
izvod gama funkcije jednak nuli. Drugi izvod
gama funkcije je pozitivan, pa je prvi izvod monotono rastuca funkcija.
Stoga je a0 jedina nula
gama funkcije, pri cemu
je (x) < 0 za x < a0 i
(x) > 0 za x > a0 . Time smo dokazali da je gama funkcija monotono
opadajuca za x < a0 , a monotono rastuca za x > a0 . U tacki a0 gama
funkcija ima strogi lokalni minimum.
Iz formule (2) vidimo da
(a) =
(a + 1)
+ kada a 0+ ,
a
411
Z1
1
ln
z
a1
dz .
1
ln
z
a1
dz = lim na1
n+
Z1
(1 z 1/n )a1 dz .
Uvodenjem
smene z = yn u poslednjem integralu dobijamo
(a) = lim n
n+
Z1
(a) = lim na
n+
(n 1)!
.
a(a + 1) (a + n 1)
1
lim
a n+ 1
a2
12
a2
22
1
1
+
1
1 Y
(a)(1 a) =
.
a n=1 1 na22
a2
(n1)2
,
412
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Kako je
+
Y
n=1
a2
1 2
n
sin a
,
a
(4)
(a)(1 a) =
.
sin a
Izvedenu formulu nazivamoformulom dopune. Iz nje za a = 1/2
dobijamo da je (1/2) = , odakle se sada lako izvodi vrednost
Ojler-Puasonovog integrala. Zaista, kako je
+
+
Z
Z
2
1
x 1/2
=
e x
dx = 2
ey dy ,
2
0
to je
+
Z
2
1
ex dx =
.
2
0
- beta i
Na kraju ovog odeljka ukazimo na vezu koja postoji izmedu
gama funkcije. U tom cilju uvedimo u (1) smenu x = ty, gde je t > 0,
posle cega se dobija
(a)
=
ta
(5)
+
Z
ya1 ety dy .
0
+
Z
ya+b1 e(1+t)y dy .
0
+
Z
0
ta1 dt
=
(1 + t)a+b
+
+
Z
Z
ta1 dt
ya+b1 e(1+t)y dy .
0
413
+
+
Z
Z
a+b1 y (a)
y
e
dy = (a)
yb1 ey dy = (a)(b) ,
=
a
y
0
odn.
(6)
B(a, b) =
(a)(b)
.
(a + b)
a1
+
Z
ya+b1 e(1+t)y dy =
ta1
(a + b)
(1 + t)a+b
i
y
a+b1 y
+
Z
ta1 ety dt = yb1 ey (a)
0
(a + 1)(b + 1)
.
(a + b + 2)
414
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
x
B(a, a) = xa1 (1 x)a1 dx =
4
2
0
=2
Z1/2"
0
2 #a1
1
1
dx
x
4
2
1
22a1
Z1
1/2
a1
(1 t)
dt =
1
22a1
1
,a
2
(7)
(a) a +
= 2a1 (2a) .
2
2
Primer 1. Odredimo vrednost integrala
Z1
0
dx
. n > 1.
1 xn
Uvodenjem
smene x = t1/n , t > 0, i koriscenjem formule dopune lako
dobijamo trazenu vrednost:
Z1
0
dx
1
=
n
n
n
1x
Z1
t n 1 (1 t) n dt =
1
=
n
1
1
1
=
.
n
n
n sin n
415
+
Z
cos bx
dx , 0 < s < 1 .
xs
Podimo
od izraza (5)
1
1
=
s
x
(s)
+
Z
z s1 ezx dz ,
0
iz koga se dobija
1
I=
(s)
+
+
Z
Z
cos bx dx
z s1 ezx dz .
0
+
+
Z
Z
s1
z
dz
ezx cos bx dx =
0
1
(s)
+
Z
z s ds
.
z 2 + b2
Uvodenjem
smene b2 t = z 2 u poslednjem integralu dobija se
bs1
I=
2(s)
+
Z
s1
t 2
bs1
dt =
B
1+t
2(s)
s+1 1s
,
2
2
bs1
bs1
=
.
=
2(s) sin s+1
2(s) cos s
2
2
Na slican nacin se dobija
+
Z
0
sin bx
bs1
dx
=
, 0 < s < 2.
xs
2(s) sin s
2
Citaocu
prepustamo da za vezbu dokaze opravdanosti promene redosleda integracije u navedenom primeru.
416
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Zadaci za ve
zbanje
1. Odrediti vrednosti slede
cih integrala
Z1
xp1 (1 xm )q1 dx
Z1
xp1 (1 x)q1 dx
[x + (1 x) + ]p+q
c)
Z1
xa1 (1 x)b1
dx
(x + p)a+b
d)
Z1
(1 + x)2m1 (1 x)2n1
dx
(1 + x2 )m+n
a)
p, q, m > 0 ,
b)
, 0 , , p, q > 0 ,
a, b, p > 0 ,
m, n > 0 .
a)
Z1
b)
dx
1 x2n
Z/4
/4
Z1
0
xn dx
=
,
2n
1 x2n
cos + sin
cos sin
cos 2
d =
.
2 sin( cos2 )
3. Izra
cunati slede
ce integrale
a)
Z/2
sina1 d , a > 0 ,
b)
c)
Z/2
tg
a1
d , |a| < 1 ,
e)
Z/2
Z
0
sin
1 + k cos
d)
Z
0
a1
d
,
3 cos
d
, a > 0, 0 < k < 1.
1 + k cos
417
Z1
3 1/2
(1 x )
dx = 3
Z+
(x3 1)1/2 dx .
5. Dokazati formulu
(r)
Z+
ef x xs1
dx = (s)
(g + x)r
Z+
egy y r1
dy , f, g, r, s > 0 .
(f + y)s
6. Uz obrazlo
zenje postupka, dokazati slede
ce jednakosti:
a)
Z+
0
b)
c)
Z+
0
d)
Z+
0
X 1
xs1
dx
=
(s)
,s>1,
ex 1
ns
n=1
X (1)n1
xs1
dx
=
(s)
, s > 0,
ex + 1
ns
n=1
X
xs1 eax
1
dx
=
(s)
, a > 0, s > 1 ,
1 ex
(a + n)s
n=1
X zn
zxs1 dx
= (s)
, 1 z < 1, s > 0 ili z = 1, s > 1 .
x
e z
ns
n=1
1+
+
X
( + 1) ( + n 1)( + 1) ( + n 1)
n=1
1 2 n ( + 1) ( + n 1)
xn
va
zi jednakost
S(, , , 1) =
(Uputstvo: po
ci od integrala
(1 zx) u red)
R1
0
()( )
.
( )( )
z 1 (1z)1(1zx) dx i razlo
ziti funkciju
418
Glava III: Vi
sestruki integrali, 7. Integrali zavisni od parametra
Koriste
ci dobijeni rezultat, dokazati da va
zi slede
ci razvoj
2 (2 1)(2 4)
sin
2
2 (2 1)
= 1
+
+ .
1
(1 2)2
(1 2 3)2
8. Dokazati da je
Y k
n1
E=
k=1
Qn1
(2)(n1)/2
.
(k/n)(n k/n))
(Uputstvo: E 2 = 1
10. Izra
cunati vrednost integrala
Z
0
x1 ++xn1 + x x
1
n1
x1n
x2n
n1
n
xn1
dx1 dxn1 ,
en / n)
11. Koriste
ci prethodni zadatak dokazati formulu Gausa:
(a) a +
1
n
a +
n1
n
(2)
n1
2
1
nna 2
n1
2
(na) .
(Uputstvo: pomno
ziti formulu dobijenu u prethodnom zadatku sa p1 , p > 0, a
zatim uvesti u integralu istu smenu kao i u prethodnom zadatku)
12. Izra
cunati vrednost Rabeovog integrala
R0 =
Z1
ln (a) da .
R1
(Uputstvo: iskoristiti
cinjenicu da je R0 =
ln (1 a) da, rezultat: ln
0
Koriste
ci dobijeni rezultat, dokazati da je
R(a) =
Za+1
ln (a) da = a(ln a 1) + ln
2 .
2)
419
13. Dokazati da je
(a)
= lim ((b) B(a, b)) .
(a)
b0+
14. Dokazati da je
(a)
=
(a)
Z+
0
eau
eu
u
1 eu
du
Z+
sinp x
dx ,
x
R +
R /2
da je
(sinp x)/x dx =
0
17. Izra
cunati integrale
a)
Z+
sinp1 x dx)
sin x
ln x dx
x
b)
Z+
sin x 2
ln x dx .
x
Z+
sin2n ln sin d =
(2n 1)!!
2 (2n)!!
Z+
0
dx
=
(x)
Z1 h
1+
R +
0
1
1
1
+
ln 2
2
3
2n
sin2a1 d, a > 0)
e
e
e
+
x
1!(x + 1)
2!(x + 2)
dx
.
(x)
1. OPSTA
TEORIJA
FURIJEOVIH REDOVA
U ovom poglavlju izlozicemo osnove opste teorije Furijeovih redova
na unitarnim prostorima. Rezultati opste teorije Furijeovih redova
vaze i u klasicnoj teoriji Furijeovih redova i mi cemo ih koristiti u
narednom poglavlju.
1.1. PERIODICNE
FUNKCIJE
Mnogi procesi u prirodi su periodicnog karaktera. Oni se u pravilnim vremenskim razmacima ponavljaju, a opisuju se periodicnim
funkcijama.
Definicija 1. Funkcija f : R 7 R je periodi
cna ako postoji realan
broj T 6= 0 tako da je f(x + T ) = f(x) za svako x R. Broj T je
perioda funkcije.
- perioda
Ako je T perioda funkcije f, tada je nT , n Z, takode
te funkcije. Zaista, zamenjujuci x sa x + T (odn. x T ), lako se
* Fourier J.B. (1768-1830)-francuski fizicar i matematicar
420
ne funkcije
1.1. Periodic
421
422
1. Op
sta teorija Furijeovih redova
(1)
f(x) dx =
ZT
f(x) dx .
f(x) dx =
(k+1)T
Z
kT
f(t kT ) dt =
(k+1)T
Z
kT
f(t) dt ,
423
(2)
f(x) dx =
ZT
f(x) dx +
a+T
Z
f(x) dx .
Uvodenjem
smene x = y + T u poslednjem integralu ove jednakosti
dobijamo sledecu jednakost
a+T
Z
(3)
f(x) dx =
Za
f(y) dy .
f(x t) dx =
ZT
f(x) dx , t R .
Zaista, uvodenjem
smene x t = z imamo
ZT
f(x t) dx =
T
Zt
f(z) dz =
ZT
f(x) dx .
1 , 2 , . . . , n , . . .
424
i ni = 0 .
i=1
Tada je za 1 j k
k
X
i=1
i ni , nj
k
X
i (ni , nj ) = j (nj , nj ) = 0 ,
i=1
= xj+1
j
X
(xj+1 , ek )ek
k=1
i
ej+1 = ej+1 /kej+1 k ,
425
(f, g) :=
Zb
f(x)g(x) dx
x
x
nx
nx
1
, cos
, sin
, . . . , cos
, sin
,...
2
l
l
l
l
nx
kx
, sin
cos
l
l
kx
nx
= cos
=
, cos
l
l
0 , k 6= n ,
kx
nx
k, n 1
= sin
=
, sin
l
l
l, k = n,
426
Zadaci za ve
zbanje
1. Ako realna funkcija f ima osnovnu periodu T , tada funkcija x f(ax + b),
a 6= 0, b R, ima osnovnu periodu T /|a|. Dokazati.
2. Neka su x 7 f(x) i x 7 g(x), x R, periodi
cne funkcije sa samerljivim
periodama. Dokazati da su tada i funkcije f + g i f g periodi
cne i odrediti njihove
periode.
3. Dokazati da se svaka funkcija f definisana na intervalu (l, l) mo
ze pretstaviti u obliku zbira parne i neparne funkcije.
4. Ako funkcija f : R 7 R zadovoljava slede
ce uslove:
a) f(x) 1 za svako x R,
b) f(x + 13/42) + f(x) = f(x + 1/6) + f(x + 1/7),
dokazati da je f periodi
cna funkcija.
5. Neka funkcija f(x), x R, zadovoljava jednakost f(x + T ) = kf(x), gde su
k i T pozitivni brojevi. Dokazati da je f(x) = ax (x), gde je a konstanta, a
periodi
cna funkcija sa periodom T .
6. Neka je f(x), x R, neprekidna periodi
cna funkcija periode T . Dokazati
da je funkcija
F (x) =
Zx
f(t) dt
x0
a) 1, cos
427
n
X
i=1
xi k =
n
X
i=1
kxi k2 .
1 e1 + + n en
kx (1 e1 + + n en )k
x = 1 e1 + + n en .
428
i=1
= kxk2 2
n
X
i (x, ei ) +
i=1
2
i=1
= kxk +
n
X
i=1
n
X
i=1
2i kei k2 =
(x, ei )
i kei k
kei k
2
n
X
(x, ei )2
i=1
kei k2
i =
(x, ei )
,
kei k2
i = 1, n .
i=
429
(6)
2
n
n
X
X
2
i ei
= kxk
2i kei k2
x
i=1
i=1
(7)
i=1
2i kei k2 kxk2 .
ke
k
je neopadajuci i odozgo
kosti ne zavisi od n. Niz
i
i=1 i
nN
P
2
2
ogranicen brojem kxk . Stoga je red
i kei k2 konvergentan, pa
prelaskom na granicnu vrednost u nejednakosti (7) dobijamo Beselovu nejednakost za element x po ortogonalnom sistemu (en )nN
+
X
i=1
2i kei k2 kxk2 .
n=1
2n
+
1 X 2
kxk2
2
ke
k
.
n
K 2 n=1 n
K2
430
Zl
f(x) dx
1
ak =
l
Zl
kx
1
dx , bk =
f(x) cos
l
l
Zl
f(x) sin
kx
dx , k 0 .
l
a20 X 2
1
+
(ak + b2k )
2
l
k=1
Zl
f 2 (x) dx .
P
Kako je f R2 ([l, l]), red (a2k + b2k ) je konvergentan. No onda
je limn (a2k + b2k ) = 0, odakle sledi da Furijeovi koeficijenti funkcije
integrabilne sa kvadratom konvergiraju nuli, odn. vazi
lim
k+
Zl
kx
dx = lim
f(x) cos
k+
l
Zl
f(x) sin
kx
dx = 0 .
l
n
X
i=1
i ei k < .
431
Primer 1. Ozna
P c2imo sa l2 prostor svih nizova (xn ) realnih brojeva
za koje je red
xn konvergentan. Lako je proveriti da je l2 vektorski
prostor u odnosu na operacije + i koje su definisane na sledeci nacin:
x + y := (x1 + y1 , . . . , xn + yn , . . . ) ,
x := (x1 , . . . , xn , . . . ) .
U prostoru l2 sa
(x, y) :=
+
X
xn yn
n=1
+
X
x2i
i=k+1
)2
0 , k + .
s
X
i=1
xi ei k < ,
kxk2 =
+
X
k=1
2k kek k2 ,
432
Niz {kxk2
n>m
Pi=m
i=1
i=1
kxk
n
X
i=1
2i kei k2 < 2 ,
i=1
n+
= kxk2
i=1
+
X
i=1
2i kei k2 = 0 .
433
Pn
Odavde sledi konvergencija niza sn =
i=1 i ei ka elementu x po
normi prostora X, sto dokazije zatvorenost sistema {en } u X.
Razmotrimo sada Beselovu nejednakost koja u odnosu na ortonormirani sistem {en }nN unitarnog prostora X ima oblik
+
X
n=1
2n kxk ,
+
X
n=1
x2n = kxk2 .
n
X
k=1
xk ek , n N ,
* E. Fischer
** F. Riesz (1880-1956)-madzarski matematicar
434
P
konvergentan. Red x2n je konvergentan, pa prema Kosijevoj teoremi
za svako > 0 postoji n N tako da za svako n n i svako p N
vazi
n+p
X
x2k < .
k=n+1
No onda je
n+p
ksn+p sn k2 = k
k=n+1
n+p
xk ek k2 =
xk ek ,
k=n+1
n+p
n+p
k=n+1
n+p
xk xj (ek , ej ) =
k,j=n+1
xk ek
x2k <
k=n+1
kx sn k = kxk
n
X
x2k
k=1
kada n +.
435
n=1
2n kxk2 < + .
+
X
2n .
n=1
No onda je y x element skupa X koji je ortogonalan sa svim elementima sistema {en }, jer je
(y x, en ) = (y, en ) (x, en ) = n n = 0, n N .
Kako je {en } potpun sistem u X, to je y x = 0, pa je kyk = kxk.
Stoga je
+
X
kxk2 = kyk2 =
2n .
n=1
n
X
k=1
k ek k = kyk
n
X
k=1
2k 0
n
X
k=1
k ek k < ,
436
k=m
Kako je
k
to je
n
X
k=m
2k kek k2 < .
k ek k =
n
X
k=m
n
X
k=1
k=m
2k kek k2 ,
k ek k <
n
X
Pn
k=1
2k kek k2 = kx
k=1
k ek k 0
- sledi
kada n +, odakle sledi jednakost Parsevala. Obrat takode
iz prethodne jednakosti.
Definicija 4. Neka je {en : n N} ortogonalan sistem unitarnog
prostora X, x X i n , n N, Furijeovi koeficijenti elementa x u
odnosu na ortogonalan sistem {en }. Red
+
X
n en
n=1
437
onda ako je taj sistem zatvoren u posmatranom prostoru. U Hilbertovom prostoru Furijeov red nekog elementa u odnosu na ortonormiran sistem tog prostora je konvergentan onda i samo onda ako je taj
sistem potpun u posmatranom prostoru.
Zadaci za ve
zbanje
1. Neka je {ei }iI ortonormiran sistem unitarnog prostora X. Dokazati da je
najvise prebrojivo mnogo Furijeovih koeficijenata ma kog elementa x X razli
cito
od nule. (Uputstvo: posmatrati skupove En = {i : |i | 1/n}, n N, i
primeniti Beselovu nejednakost)
2. Neka su n , n N, Furijeovi koeficijenti elementa x u odnosu na ortonormiP 2
ran sistem {en : n N} unitarnog prostora X. Dokazati da su redovi
n i
P
n en bezuslovno konvergentni.
3. Neka je {vn }nN niz elemenata unitarnog prostora X takav da je kvn k 6= 0
za svako n N. Za svako n N ozna
cimo sa Fn = {c1 v1 + + cn vn : ci R , i =
1, n}, a sa F =
F
.
Za
potprostor
F X ka
zemo da je generisan sistemom
n
1
{v1 , . . . , vn , . . . }. Ako je {vn }nN ortonormiran sistem, dokazati da je on potpun
u F.
4. Dokazati da je ortonormiran sistem potpun onda i samo onda ako nije pravi
potskup nekog drugog ortonormiranog sistema.
5. Dokazati da svaki unitaran prostor X 6= {0} sadr
zi potpun ortonormiran
sistem. (Uputstvo: u familiji ortonormiranih sistema skupa X uvesti uredenje
po
inkluziji i primeniti Zornovu lemu)
6. Neka je {en }nN ortonormirani sistem unitarnog prostora X, a F potprostor
prostora X generisan sistemom {en }. Dokazati da je x F onda i samo onda ako
za x va
zi Parsevalova jednakost.
7. Neka je {en } ortonormiran sistem unitarnog prostora X, a F potprostor
prostora X generisan sistemom {en }. Ako su svi Furijeovi koeficijenti elementa
x F jednaki nuli, dokazati da je kxk = 0.
8. Ako je ortogonalan sistem {en } zatvoren u unitarnom prostoru X, tada
Furijeov red svakog elementa x X u odnosu na zadati sistem konvergira ka x.
Dokazati.
9. Dokazati da je prostor l2 separabilan. (Uputstvo: dokazati da je skup M0 =
{(r1 , . . . , rn , 0, . . . ) : ri Q , n N} prebrojiv svuda gust u l2 )
10. Dokazati da su svaka dva separabilna Hilbertova prostora izomorfna. (Uputstvo: dovoljno je dokazati da je svaki separabilan prostor H izomorfan sa l2 ,
odn. da za f, g H i f , g l2 postoji obostrano jednozna
cno preslikavanje
f + g f + g , f f i (f, g) (f , g ). U tom cilju elementu f H
pridru
ziti niz (n ) l2 , gde su n Furijeovi koeficijenti elementa f H u odnosu
na proizvoljan ortogonalan sistem iz H, a svakom nizu iz l2 prema teoremi FiserRisa pridru
ziti element iz H
ciji su to Furijeovi koeficijenti)
11. Neka je {en : n N} ortonormiran sistem unitarnog prostora X. Ako
438
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
i ako je x =
n en , a y =
konvergentan, pri
cemu je
n en , dokazati da je red
n n = (x, y).
n n apsolutno
2. KLASICNI
FURIJEOVI REDOVI
U dosadasnjem izlaganju razmatrali smo ortogonalne sisteme u
unitarnim prostorima. Furijeovi koeficijenti i Furijeov red uvedeni
na unitarnim prostorima nastali su u vezi sa problemima koji su
vezani za pojam funkcije. Pri tome je posmatran unitaran prostor
R2 ([l, l]) u kome je osnovni trigonometrijski sistem funkcija ortogonalan. Mi cemo u ovom poglavlju izucavati Furijeove redove na prostoru R2 ([l, l]) ili sirim klasama prostora. U literaturi su to klasicni
ili trigonometrijski Furijeovi redovi. Podrazumevajuci da je o njima
rec, mi cemo za njih koristiti jednostavno termin Furijeov red.
2.1. POJAM TRIGONOMETRIJSKOG
FURIJEOVOG REDA
Teorema 1. Neka je red
+
(1)
f(x) =
a0 X
nx
nx
+
+ bn sin
,
an cos
2
l
l
n=1
Zl
f(x) dx ,
1
(2) an =
l
Zl
nx
1
dx, bn =
f(x) cos
l
l
Zl
f(x) sin
nx
dx , n N ,
l
439
Dokaz. Clanovi
ravnomerno konvergentnog reda (1) su neprekidne
funkcije na segmentu [l, l], pa je funkcija f neprekidna na [l, l]. Na
osnovu teoreme 1., II.2.4.3. red (1) moze se integraliti clan po clan
na [l, l], pa je
Zl
a0
f(x) dx =
2
Zl
dx +
+
X
an
n=1
Zl
nx
cos
dx + bn
l
Zl
sin
nx
= la0 ,
l
nx
nx
a0 X
+
+ bn sin
an cos
2
l
l
n=1
u kome su koeficijenti odredeni
formulama (2) naziva se Furijeov red
funkcije f po osnovnom trigonometrijskom sistemu funkcija.
440
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
nx
nx
a0 X
an cos
+
+ bn sin
.
f
2
l
l
n=1
Delimicne sume Furijeovog reda funkcije f u tacki x [l, l] oznacavacemo sa Sn (x; f) ili krace sa Sn (x) ako je iz teksta jasno o kojoj
je funkciji rec.
Suma S(x) Furijeovog reda funkcije f je periodicna funkcija sa
osnovnom periodom 2l. Stoga je za uporedivanje
funkcije f i sume
Furijeovog reda te funkcije neophodno da funkcija f bude periodicna
sa periodom 2l.
Primetimo da se svaka funkcija f : [a, b] 7 R moze produziti na
R tako da bude periodicna. Za to je dovoljno produziti funkciju f
na [l, l], gde je [a, b] [l, l] i periodicno je produziti na R tako
da joj perioda bude 2l. Da bi se ona mogla jednoznacno produziti,
dovoljno je da bude odredena
na jednom od intervala [l, l) ili (l, l].
Na krajevima intervala funkciji f mozemo pridruziti vrednost
f(l + 0) + f(l 0)
.
2
Kako Rimanov integral ne zavisi od vrednosti koje funkcija ima na
skupu Zordanove
mere nula, to Furijeovi koeficijenti ne zavise od
vrednosti funkcije na krajevima segmenta [l, l], ali svakako zavise
od nacina izbora funkcije f na [l, l] \ [a, b]. Naravno da od toga zavisi i odgovarajuci Furijeov red funkcije f. Vidimo dakle da svakoj
funkciji mozemo pridruziti razlicite Furijeove redove.
Suma Furijeovog reda funkcije f, i kada je Furijeov red konvergentan, ne mora pretstavljati funkciju f. Zato se koristi oznaka kako
bi se naznacilo da se radi o Furijeovom redu neke funkcije. U slucaju
konvergencije Furijeovog reda, od interesa je izuciti da li Furijeov red
- je od interesa ispitati
konvergira funkciji od koje je nastao. Takode
kada je Furijeov red neke funkcije ravnomerno konvergentan, jer u
tom slucaju na osnovu teoreme 1. suma Furijeovog reda pretstavlja
tu funkciju.
441
nx
a0 X
an cos
+
dx ,
f
2
l
n=1
Zl
f(x) cos
nx
dx , n 0 .
l
+
X
bn sin
n=1
nx
,
l
Zl
f(x) sin
nx
dx , n N .
l
1
f(x) dx =
x dx =
,
2
1
x cos nx dx =
0
1 x sin nx cos nx
cos n 1
(1)n 1
=
=
=
,
+
n
n2
n2
n2
0
an =
f(x) cos nx dx =
442
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
1
bn =
1
f(x) sin nx dx =
x sin nx dx =
x cos nx sin nx
(1)n1
+
, n N.
=
n
n2
n
0
+
+
VISESTRUKI
FURIJEOVI REDOVI
Neka je
+
nx
nx
a0 X
an cos
+
+ bn sin
2
l
l
n=1
(1)
nx
nx
nx
nx
ei l + ei l
ei l ei
+ bn sin
= an
+ bn
an cos
l
l
2
2i
an ibn i nx
an + ibn i nx
l
=
e l +
e
.
2
2
Uvedimo oznake
a0
= c0 ,
2
an ibn
= cn ,
2
an + ibn
= cn , n > 0 .
2
n=+
X
n=
cn ei
nx
l
nx
l
443
Red (2) nazivamo Furijeovim redom funkcije f u kompleksnom obliku. Furijeove koeficijente mozemo zapisati u kompleksnoj
formi:
an ibn
1
cn =
=
2
l
Zl
f(x)
nx
l
cos
i sin nx
l
dx =
2
1
=
2l
Zl
f(x)ei
nx
l
dx , n 0 ,
cn
1
an + ibn
=
=
2
l
Zl
f(x)
nx
l
cos
+ i sin nx
l
dx =
2
1
=
2l
Zl
f(x)ei
nx
l
dx , n N .
(3)
1
cn =
2l
Zl
f(x)ei
nx
l
dx , n Z ,
u kompleksnom zapisu. Koeficijente cn dobijamo neposredno, koristeci pri tom cinjenicu da je sistem
1/2 , ei
x
l
, ei
x
l
, . . . , ei
nx
l
, ei
nx
l
,...
444
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
m1
l1
nx
x1 ++ m
n
l
n
En
Zl1
m1 n1
l1
x1
dx1
l1
=
i
i
e
Zl2
m2 n2
l2
x2
n1
l1
x1 ++ nl n xn
dx2
l2
Zln
ei
dx =
mn nn
ln
xn
dxn =
ln
0,
2n l 1 l n ,
m1
l1
n
x1 ++ m
ln xn
ako je m 6= n ,
ako je m = n
2
= 2n l 1 l n .
m1
n
x ++ m
ln xn
1
l1
jednakost pomnozimo sa e
En , dobijamo Furijeove koeficijente
(6)
1
ck = n
2 l1 ln
En
f(x)e
k1
l1
i integralimo na skupu
x1 ++ kl n xn
n
dx , k Z .
445
Z/2
1 sin x 2ni cos x 2nix /2
cos xe2nix dx =
e
=
0
1 4n2
0
=
Zato je
2ni + (1)n
1 2ni + eni
=
.
1 4n2
(1 4n2 )
f
n=+
1 X 2ni + (1)n 2inx
e
.
n= 1 4n2
Zadaci za ve
zbanje
1. Odrediti Furijeove koeficijente i napisati Furijeov red slede
cih funkcija
a) f(x) = eax , a 6= 0, x [l, l] , f(x) = f(x + 2l) , x R ,
b) f(x) =
c) f(x) =
0,
|x| /2 ,
1 ,
|x| /2 ,
< x < 0 ,
1,
0 < x < ,
f(x) = f(x + 2) , x R ,
f(x + 2) = f(x) , x R ,
d) f(x) = x [x] .
2. Napisati Furijeov red funkcije
f(x) =
x,
2 x,
0 x < 1,
1 x < 2,
tako da on sadr
zi samo sinusne funkcije.
3. Na
ci Furijeov red funkcije f(x) = sin ax, 0 x tako da on sadr
zi samo
kosinusne funkcije. (Uputstvo: razlikovati slu
cajeve a Z i a
/ Z)
4. Odrediti Furijeov red u kompleksnoj formi slede
cih funkcija
a) f(x) = ex , < x < , f() = cosh ,
b) f(x) =
c) f(x) =
1,
1 ,
e) f(x) =
1,
0 < x < 1,
0,
1 < x < 3,
0 x ,
< x 2 ,
d) f(x) =
a sin x
,
1 2a cos x + a2
1 a cos x
, |a| < 1 ,
1 2a cos x + a2
|a| < 1 ,
x .
446
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
+ (1)n inx
sinh
1
e
, b) 13 + 2i
1in
+ ei(2n+1)x
+ n
, d)
a cos nx , |x|
2n+1
n=0
(Rezultat: a)
nZ\{0}
1e2ni/3 2nxi/3
e
,
n
+ n
a sin nx.)
n=1
c) 2i
, e)
+
X
n=1
b2n1 sin
(2n 1)x
,
l
b)
+
X
a2n cos
n=1
2nx
.
l
+
X
cn ein(x+) , R ,
b) f(x)eikx
cnk einx , k Z .
447
+
X
cn e
inx
+
X
dn einx .
Dokazati da je fg 2-periodi
cna apsolutno integrabilna funkcija na segmentu
[, ], pri
cemu su Furijeovi koeficijenti funkcije fg odredeni
sa
kn =
+
X
cm dnm .
m=
(1)
lim
|p|+
Zb
a
f(x) cos px dx =
lim
|p|+
Zb
f(x) sin px dx .
Dokaz. Pretpostavimo najpre da je funkcija f integrabilna u svojstvenom smislu na intervalu (a, b). Podelimo interval (a, b) tackama
a = x0 < x1 < < xn = b. Oznacimo sa mi infimum funkcije f na
448
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
f(x) cos px dx =
n Zxi
X
f(x) cos px dx =
i=1x
i1
n
X
i=1x
Zxi
(f(x) mi ) cos px dx +
i1
n
X
i=1
mi
Zxi
cos px dx
xi1
Z
sin p sin p
2
cos px dx =
|p|
p
i xi < /2 .
i=1
4X
|p| >
|mi | .
i=1
449
450
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
l
Zl
Z
n
X
1
1 f(t) cos kt dt cos kx +
=
f(t) dt +
2l
l
l
l
k=1
(1)
1
=
l
Zl
1
+
l
Zl
f(t) sin
f(t)
kt
kx
dt sin
=
l
l
k(t x)
1 X
+
cos
2
l
k=1
dt .
Oznacimo sa
n
(2)
1 X
kt
.
Dn (t) = +
cos
2
l
k=1
1
Sn (x; f) =
l
Zl
f(t)Dn (t x) dt .
(4)
a)
Dn (0) = n + 1/2 ,
b)
1
l
Zl
(5)
c)
Dn (t) dt = 1 ,
sin n + 12 t
l
Dn (t) =
,
t
2 sin 2l
451
za t 6= 2kl i k = 0, 1, 2, . . . .
Dokaz. Neprekidnost, parnost i periodicnost Dirihleovog jezgra kao i
jednakost (4) slede iz definicije Dirihleovog jezgra. Dokazimo jednakost (5). Mnozenjem i deljenjem Dirihleovog jezgra sa 2 sin t
imamo
2l
da je
!
n
n
1 X
kt
t
1
kt
t X
Dn (t) = +
cos
2 sin
=
+
cos
sin
2
l
2l
2l
l
2 sin t
2l
k=1
k=1
!
n
1
t X
2k + 1 t
2k 1 t
=
sin
sin
+
sin
2l
2
l
2
l
2 sin t
2l
k=1
sin n + 12 t
l
=
za t 6= 1kl , k = 0, 1, . . .
2 sin t
2l
Kako je Dirihleovo jezgro parna funkcija, to je
Z0
Dn (t) dt =
Zl
Dn (t) dt ,
(6)
2
l
Zl
Dn (t) dt = 1 .
t2kl
1
,
2
/2 sin t
mozemo dodefinisati do neprekidnosti
funkciju sin(n +1/2) t
l
2l
u tackama t = 2kl, k Z, uzimajuci da je vrednost funkcije u
naznacenim tackama n + 1/2. Na taj nacin dodefinisana funkcija
pretstavlja Dirihleovo jezgro.
Za konvergenciju Furijeovog reda apsolutno integrabilne funkcije f,
neophodna je konvergencija niza Sn (x; f). U formuli (5) ne mozemo
452
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
uci sa granicnom vrednoscu pod integral, jer granicna vrednost Dirihleovog jezgra ne postoji kada n +. Napisimo stoga Dirihleov
integral u nesto pogodnijem obliku za ispitivanje. U integralu (3)
uvedimo smenu u = t x. Tada je
Zl
1
f(t)Dn (t x) dt =
Sn (x; f) =
l
l
(7)
1
=
l
Zlx
1
Dn (u)f(u + x) du =
l
lx
Zl
Dn (u)f(u + x) du ,
pri cemu smo koristili cinjenicu da je Dn (u)f(x + u) periodicna funkcija sa periodom 2l i teoremu 3., 1.1. Razlozimo poslednji integral na
zbir integrala po segmentima [l, 0] i [0, l], a zatim u prvom od njih
uvedimo smenu u = t i iskoristimo cinjenicu da je Dn (t) = Dn (t).
Na taj nacin dobijamo izraz za n-tu delimicnu sumu Furijeovog reda
funkcije f
Zl
1
Sn (x; f) =
Dn (u)f(x + u) du =
l
l
1
=
l
Z0
1
Dn (u)f(x + u) du +
l
Zl
1
Dn (t)f(x t) dt +
l
Zl
(8)
1
l
Dn (u)f(x + u) du =
1
=
l
Zl
Zl
Dn (t)f(x + t) dt =
453
(10)
Z
0
1
+
l
Zl
Zl
1 t
f(x + t) + f(x t)
sin n +
dt = o(1) , n + ,
2 l
2 sin t
2l
454
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
odredenu
formulom (8) prethodnog odeljka. Oznacimo sa S sumu
Furijeovog reda u tacki x. Tada je
1
Sn (x; f) S =
l
(1)
Zl
0
1 t
sin
n
+
2
l
fx (t)
dt ,
2 sin t
2l
gde je
fx (t) = f(x + t) + f(x t) 2S .
Pri ispitivanju konvergencije Furijeovog reda za nas su od prakticnog
interesa slucajevi kada je:
a) funkcija f neprekidna u tacki x i kada
b) funkcija f u tacki x ima prekid prvog reda, odn. kada postoje
granicne vrednosti f(x + 0) i f(x 0).
U prvom slucaju stavimo S = f(x), a u drugom S = (f(x + 0) +
f(x 0))/2. Ako je f(x) = (f(x + 0) + f(x 0))/2, kaze se da je x
regularna ta
cka funkcije f. Kako je
lim f(x t) = f(x)
ili
t0+
t0+
t0+
|fx (t)|
dt
t
|fx (t)|
dt .
t
455
Zl
1 t
fx (t) 2t
sin n +
dt .
t sin t
2 l
2l
ili
b)
Z
0
u slucaju b).
Za funkciju f definisanu u nekoj okolini Ux tacke x kazemo da
zadovoljava Dinijeve uslove u ta
cki x, ako u tacki x postoje obe
jednostrane granicne vrednosti f(x), pri cemu su integrali (4) konvergentni.
Dinijev kriterijum nije najpogodniji za prakticno utvrdivanje
konvergencije Furijeovog reda. Iz njega medutim slede nekoliko veoma
jednostavnih kriterijuma za utvrdivanje
konvergencije Furijeovih redova. Pre nego sto formulisemo prvu neposrednu posledicu Dinijevog
kriterijuma, potsetimo na sledeci pojam.
456
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
f(x + 0) + f(x 0)
.
2
f(l) + f(l)
.
2
457
f
(x) definisan kao
f(x t) f(x 0)
.
t0+
t
(x) = lim
f
Zaista, ako postoji recimo uopsteni desni izvod u tacki x, tada postoji
> 0 tako da za svako t, |t| < , vazi nejednakost
f(x + t) f(x + 0)
< 1.
f
(x)
+
t
Iz poslednje nejednakosti sledi Lipsicov uslov
Definicija 3. Funkcija f : [a, b] 7 R je deo po deo neprekidno diferencijabilna na [a, b], ako postoji podela : a x0 < x1 < <
xn b segmenta [a, b] tako da je izvod funkcije f neprekidna funkcija
na svakom intervalu (xj1 , xj ), j = 1, n, pri cemu postoje granicne
vrednosti limt0+ f (xj1 + t) i limt0+ f (xj t).
Na kraju ovog odeljka navedimo bez dokaza nekoliko jednostavnih
posledica Dinijeve teoreme.
458
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
Posledica 2. Furijeov red funkcije f, deo po deo neprekidno diferencijabilne na segmentu [l, l], u svakoj tacki intervala (l, l) konvergira
ka vrednosti (6), a u tackama l i l ka vrednosti (7).
Posledica 3. Furijeov red funkcije f, neprekidne, deo po deo diferencijabilne na segmentu [l, l], u svakoj tacki intervala (l, l) konvergira
ka vrednosti funkcije u toj tacki, a u tackama l i l ka vrednosti (7).
Primer 1. Ispitajmo konvergenciju Furijeovog reda funkcije
f(x) =
x
,
2
0 x 2 .
Z2
x
sin nx dx =
2
Z2
1
1
1
cos nx 2
cos nx dx = .
= ( x)
2
n 0
2n
n
0
Stoga je
+
x X sin nx
.
2
n
n=1
459
x X sin 2kx
=
, 0< x<.
4
2
2k
k=1
2k 1
, 0<x <.
4
460
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
1 1 1
1 1
1
1
1
= 1 + + ;
=1+
+
+
4
3 5 7
4
5 7 11 13 17
1 1
1
1
=1 +
+
5 7 11 13
2 2
Primer 2. Razmotrimo sada 2-periodicnu funkciju f(x) koja je na
segmentu [, ] odredena
formulom f(x) = cos x, gde je R,
|| < 1.
Furijeovi koeficijenti funkcije f su
1
an =
bn =
cos x cos nx dx =
(1)n sin 2
,
2 n2
cos x sin nx dx = 0 .
2 sin
cos x =
!
+
X
1
(1)n
+
cos nx .
22 n=1 2 n2
= 2
+ 2
2
+ .
2
2
sin
1
2
32
Za x = jednakost (8) dobija sledeci oblik
(9)
+
2 X
1
1
=
ctg
.
2
n=1 n2
461
1
ctg
Zx
sin
d = d ln
=
0
=x
sin
sin x
.
= lim ln
= ln
0+
=
x
odnosno
1
ctg
d =
+ Z
X
n=1 0
2 d
,
2 n2
+
sin x X
x2
ln
ln 1 2
=
x
n
n=1
+
Y
x2
sin x
1 2
=
x
n
n=1
462
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
2. Dokazati da je
sup
n
Zl
|Dn (t)| dt = + ,
|D(t, )| dt < + .
y() A(x) =
x(t)D(t, ) dt
Rb
|D(t, )| dt (b a)/n i
|D(t, )| u ostalim ta
ckama. Kako je A(xn (t, ))
a
kxn (t, )k 1, obratna nejednakost sledi iz
cinjenice da je
kAk = sup ka(x(t))k sup |A(xn (t, ))| = D)
n,
kxk1
4. Banah-Stajnhaus*)
Neka je {An } niz neprekidnih linearnih operatora koji
preslikavaju Banahov prostor X u normiran prostor Y za koji je supn kAn k = +.
Dokazati da tada u svakoj kugli Kr (x0 ) X postoji ta
cka x u kojoj je
sup kAn (x)k = + .
n
n1
X
i=1
|f(xi+1 ) f(xi )| .
463
V f(x) := sup v
a
F (x) = V , a x b ,
a
monotono rastu
ca, ograni
cena funkcija.
c) Funkcija f je ograni
cene varijacije na segmentu [a, b] onda i samo onda ako
postoji monotono rastu
ca i ograni
cena funkcija F tako da je
|f(x ) f(x )| F (x ) F (x )
za svako x i x za koje je a x < x b.
d) (Jordan) Da bi funkcija f imala na segmentu [a, b] ograni
cenu varijaciju,
potrebno je i dovoljno da se ona mo
ze prikazati kao razlika dve monotono rastu
ce
funkcije.
7. (Dirihle)Ako je funkcija f monotono rastu
ca i ograni
cena na segmentu
[0, h], h > 0, dokazati da je
lim
p+
Zh
f(x)
sin px
dx = f(0+) .
x
2
(Uputstvo:
Rh
Rh
0
Rh
0
sin px
dx. Koriste
ci Dirihleov integral lako se dokazuje da
x
0
drugi integral te
zi
Rh
, gde je < h
464
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
8. (Dirihle-Zordan)
Furijeov red funkcije f u ta
cki x konvergira ka S (vid.
2.5.), ako je funkcija f ograni
cene varijacije na segmentu [x h, x + h]. Dokazati.
(Uputstvo: koriste
ci zadatke 6.d) i 7. dokazati da je lim Sn (x, f) = (f(x + 0) +
f(x 0))/2)
9. (Dirihleov kriterijum) Ako je 2l-periodi
cna funkcija f monotona na
segmentu [l, l] i u njemu ima najvise kona
cno mnogo prekida, tada Furijeov red
funkcije f u svakoj ta
cki konvergira sumi S. Dokazati.
Y
P (x) = x
k=1
x2
1 2
k
periodi
cna sa periodom 2. U tom cilju posmatrati delimi
cne proizvode beskona
cnog proizvoda koji definisu funkciju P (x))
ARITMETICKIH
SREDINA
Neka je f apsolutno integrabilna funkcija na segmentu [l, l] za
koju je f(l) = f(l). Produzimo je na R do 2l-periodicne funkcije.
Razmotrimo nizove srednjih aritmetickih sredina
(1)
n (x) =
i
(2)
n (x) =
kih sredina
2.6. Sumiranje Furijeovih redova metodom aritmetic
465
Z
n
1 X1
Dk (t)f(x + t) dt =
n (x) =
n+1
l
k=0
1
=
l
Zl
f(x + t)
!
Zl
n
1
1 X
Dk (t) dt =
n (t)f(x + t) dt .
n+1
l
k=0
x
sin2 n+1
2
l
2 x ;
2(n + 1) sin 2l
c) n (x) 0 za svako x;
d) za svako n N je
1
l
Zl
2
n (x) dx =
l
Zl
n (x) dx = 1 ;
sup n (x) = 0 .
n+ |x|l
Dokaz. a) Parnost, periodicnost i neprekidnost slede iz definicije Fejerovog jezgra i osobina Dirihleovog jezgra. Kako je Dn (0) = (n+1)/2,
to je
n
n
1 X
1 X
1
n (0) =
Dk (0) =
k+
=
n+1
n+1
2
k=0
k=0
1
n(n + 1) n + 1
n+1
=
=
+
.
n+1
2
2
2
466
je
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
k=0
x
1 cos(n + 1) l
=
4(n + 1) sin2 x
2l
x
sin2 n+1
2
l
2 x .
2(n + 1) sin 2l
Zl
1
n (x) dx =
l
Zl
!
n
1 X
Dk (x) dx =
n+1
k=0
1 X1
=
n+1
l
k=0
Zl
Dk (x) dx = 1 .
2 x
|x|l
2(n + 1) |x|l sin 2l
2(n + 1) sin2
2l
467
kih sredina
2.6. Sumiranje Furijeovih redova metodom aritmetic
Zl
Z
Z
Zl
1
1
n (t)|f(x) f(x + t)| dt = + + .
l
l
l
Broj > 0 izabran je tako da modul neprekidnosti funkcije f zadovoljava uslov (, f) < /3, sto je moguce jer je funkcija f ravnomeno
neprekidna na R. Stoga je
1
l
(, f)
n (t)|f(x) f(x + t)| dt
l
n (t) dt
3l
Zl
n (t) dt =
za svako x R .
3
Da ocenimo ostala dva integrala, primetimo da je funkcija f ogranicena na R . Postoji dakle broj M > 0 tako da je |f(x)| M za svako
x R. No onda je
1
l
Zl
1
n (t)|f(x) f(x + t)| dt
l
Zl
2M
Zl
2M
n (t) dt
sup n (t)
l |t|l
Zl
dt =
2M (l )
sup n (t) 2M sup n (t)
l
tl
tl
Zl
za svako x R .
3
468
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
Analogno se dokazuje da je za n n
1
l
ba
t,
l
0tl
469
koji je ravnomerno konvergentan na svakom konacnom segmentu realne prave. Niz delimicnih suma {Pn (t)} tog reda ravnomerno konvergira ka T (t) na segmentu [l, l], pa stoga postoji prirodan broj n
tako da je za n n
a
f(x) P
l <
ba
koja vazi za svako x [a, b]. Ocigledno je P xa
l
polinom po x.
ba
470
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
f (x) dx <
16
2
Zl
f 2 (x) dx <
f(x) ,
0,
|x| < l ,
l |x| l .
.
16
471
kf f k <
.
4
f (x) dx
l+
n
X
mk xk <
k=1
2
,
32L
mk ,
0,
x [xk1 , xk ) , k = 1, n ,
x [l, l + ) [l , l] ,
Zl
2L
Zl
(f g)2 dx
Zl
|f g||f + g|
|f g| dx = 2L
Zl
l+
f dx
n
X
k=1
mk xk <
.
16
n
[
j=0
472
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
j=0x
j
1
4L2
xZ
j +1
n
X
dx = 8L2 1 (n + 1) <
j=0x
j
1
2
.
16
Funkcija g1 zadovoljava uslove prve Vajerstrasove teoreme o aproksimaciji neprekidne funkcije, pa stoga za dato postoji trigonometrijski
polinom T (x) tako da je
(4)
kg1 T k <
.
4
a20 X 2
1
ak + b2k =
+
2
l
k=1
Zl
f 2 (x) dx ,
473
an =
4
n2 2
(cos n 1) ,
bn = 0 .
22 X 16
1
2
+
(cos
n
1)
=
2
n4 4
2
n=1
odnosno
Z2
x2 dx ,
+
X
1
4
.
=
4
(2n
1)
96
n=1
Iz ove sume lako obijamo sumu
S=
+
+
+
X
X
X
1
1
1
=
+
=
4
4
4
n
(2n
1)
(2n)
n=1
n=1
n=1
S
4
+
96 16
S=
4
.
90
Zadaci za ve
zbanje
1. Neka je U (y) = (y , y + ) i Q R kompaktan skup. Za y Q neka je
Dn (x, y), n N, niz funkcija definisanih na R koji zadovoljava uslove:
(i) Dn (x, y) 0 ;
(ii) limn+
U (y)
474
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
(iii) limn+
Q\U (y)
n+
Z+
K(t) dt = 1 .
f(y)Dn (x, y) dy
[1 (x y)2 ]n
R1
(1 t2 )n dt
, n N,
Z1
[1 (x y)2 ]n f(x) dx
f g :=
Zl
f(t)f(x t) dt
475
b) f n (x) = n (x) ,
X
a0 0
1
an n + b n n =
+
2
l
n=1
Zl
f(x)g(x) dx .
+
X
cn (f)cn (g) ,
n=1
ln x
, xR
ne mo
ze biti Furijeov red funkcije koja je apsolutno integrabilna na [, ].
15. Ako funkcije f, g R2 ([l, l]) imaju isti Furijeov red, dokazati da je onda
f = g skoro svuda na [l, l], odn. da je f = g u R2 ([a, b]).
16. Dokazati da je
+
X
n=1
1
2
=
.
n2
6
476
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
1,
|x| < ,
0,
na
ci sume redova
(i)
+
X
sin2 n
n=1
n2
(ii)
+
X
cos2 n
n=1
n2
(f(x) Sn (x))2 dx , n N .
da je
|f(x)| = 0. Ako je osim toga funkcija f neprekidna, dokazati da je tada
f(x) = 0 na [, ].
20. Ako su Furijeovi koeficijenti funkcija f i g jednaki i ako su funkcije f i g
klase R2 ([, ]), dokazati da je tada
|f(x) g(x)| dx = 0 .
(f(x)) dx
(f (x))2 dx .
da je tada
Z
Z
(f(x))2 dx
(f (x))2 dx .
477
odn. Furijeov red izvoda funkcije f dobija se formalnim diferenciranjem Furijeovog reda funkcije f.
Dokaz. Neka je
+
f
Tada je
0 X
nx
nx
n cos
+
+ sin
.
2
l
l
n=1
1
0 =
l
Zl
f (x) dx =
1
(f(l) f(l)) = 0 ,
l
1
n =
l
Zl
f (x) cos
nx
dx =
l
l
Z
nx n
nx l n
1
f(x) sin
dx =
bn ,
= f(x) cos
+
l
l l
l
l
l
1
n =
l
Zl
f (x) sin
nx
dx =
l
Zl
l
1
n
nx
n
nx
= f(x) sin
f(x) cos
dx = an .
l
l l
l
l
l
478
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
n
nk
|bn|
n
nk
n = 1, 2, . . . ,
2n konvergentan.
n cos
+ n sin
,
l
l
n=1
gde je
(1)
n =
n k
an
n =
n k
bn ,
n =
n k
bn
n =
n k
an .
ili
(2)
n=1
2n
n2
Zl
[f (k) (x)]2 dx ,
pa je red
2n + n2 konvergentan.
Ako su Furijeovi koeficijenti funkcije f (k) odredeni
formulama (1),
tada je
k
k p 2
n + n2
l
l
|n |
n
= k
|an | =
k
k
n
n
i analogno,
|bn |
n
,
nk
p
P 2
gde je n = (l/)k 2n + n2 > 0, pri cemu je red
n konvergentan.
Iste nejednakosti dobijamo i u slucaju kada vaze formule (2).
479
Teorema 2. Ako su zadovoljeni uslovi prethodne leme, tada Furijeov red funkcije f ravnomerno i apsolutno konvergira funkciji f na
segmentu [l, l] i vazi ocena
|f(x) Sn (x; f)|
(3)
n
nk1/2
mx
mx
l |m | + |m|
+ bm sin
| |am| + |bm |
l
l
za svako m N. Kako je
1
|m | + |m|
1
1
2
[(|m | + |m |)2 + 2 ] 2m + m
+ 2,
m
2
m
m
P 2
P
P
2
a redovi
m + m
i
1/m2 su konvergentni, to je i red (|m | +
|m |)/m konvergentan. Stoga je na osnovu Vajerstrasovog kriterijuma
Furijeov red funkcije f apsolutno i ravnomerno konvergentan.
Funkcija f zadovoljava uslove posledice 3., 2.5. na segmentu [l, l],
pa Furijeov red u svakoj tacki tog segmenta konvergira funkciji f i vazi
S(x) = f(x). Dokazimo da vazi ocena (3). Na osnovu leme 1.
+
X
mx
mx
+ bm sin
|f(x) Sn (x; f)| =
am cos
l
l
m=n+1
+
X
m=n+1
+
X
k
m
m=n+1
( +
)1/2 ( +
X
X
2
2m
|am| + |bm | 2
m=n+1
1
m2k
m=n+1
)1/2
480
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
Neka je
n =
P
+
X
2m .
m=n+1
2m
Red
je konvergentan prema lemi 1., pa je limn+ n = 0. Na
segmentu [m 1, m] vazi nejednakost 1/m2k 1/x2k , pa je
Zm
1
dx
.
2k
m
x2k
m1
Stoga je
pa je
+
Zm
Z
+
X
1
dx
dx
1
=
,
2k
2k
2k
2k1
m
x
x
(2k
1)n
m=n+1
m=n+1
+
X
m1
n
1
.
|f(x) Sn (x; f)| 2
k1/2
2k 1 n
p
Ako stavimo da je n = 2 n /(2k 1), tada je ocigledno n > 0,
limn+ n = 0 i vazi ocena (3).
Dokazana formula (3), pored toga sto daje mogucnost aproksimacije funkcije delimicnim sumama Furijeovog reda, ukazuje na cinjenicu da brzina konvergencije Furijeovog reda raste sa stepenom glatkosti funkcije f.
Na kraju ovog poglavlja ukazimo na mogucnost integracije Furijeovih redova.
Teorema 3. Neka je funkcija f neprekidna na segmentu [l, l] i neka
je
+
nx
nx
a0 X
+
+ bn sin
.
an cos
f
2
l
l
n=1
Tada je
Zt
Zt
+ Z t
X
a0
nx
nx
dx +
+ bn sin
dx =
f(x) dx =
an cos
2
l
l
n=1
0
l
a0 t
+
=
2
+
X
nt bn
an
sin
+
n
l
n
n=1
nt
1 cos
l
481
Zt
f(x)
a0
dx
2
F (l) F (l) =
Zl
f(x) dx la0 = 0 .
Na osnovu teoreme 2. Furijeov red funkcije F ravnomerno konvergira ka njoj na segmentu [l, l]. Neka su A0 , An i Bn , n = 1, 2, . . .
Furijeovi koeficijenti funkcije F . Tada je
+
A0 X
nt
nt
+
+ Bn sin
.
F (t) =
An cos
2
l
l
n=1
Odredimo koeficijente ovog reda. Parcijalnom integracijom dobijamo
1
An =
l
Zl
F (t) cos
nt
dt =
l
l
Zl
1
l 1
nt
l
a0
nt
=
F (t) sin
dt = bn ,
f(t)
sin
n
l l n l
2
l
n
l
Bn =
1
l
Zl
F (t) sin
nt
dt =
l
l
Zl
1
l 1
a0
nt
l
nt
= F (t) cos
+
f(t)
dt =
an ,
cos
n
l l n l
2
l
n
l
482
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
+
A0
l X bn
=
.
2
n=1 n
Kako je bn /n2 (a2n + 1/n2 )/2, poslednji red je konvergentan. Zamenom koeficijenata A0 , An i Bn , n N, u formuli za prikaz funkcije
F (t) u Furijeov red imamo dokaz teoreme.
Primer 1. Razlozimo u Furijeov red funkciju
f(x) = ln(1 2a cos x + a2 ) , |a| < 1 .
Furijeov red funkcije
f (x) =
2a sin x
1 2a cos x + a2
+
X
an cos nx .
n=1
+ n
X
a
cos nx
n
n=1
483
Zadaci za ve
zbanje
1. Razlo
ziti u Furijeov red funkciju
f(x) =
Zx
0
r
t
ln ctg dt ,
2
x .
sin nx
,
n
< x < ,
+
X
(1)n+1
n=1
2
3
4
2
2
+4
odrediti
redove funkcija
P Furijeove
Px , xn i x .2 2(Rezultat: x3 =4 /2
n
2
3
1 (1) cos nx/n , x = 2 1 (1) (6 n ) sin nx/n , x = 4 /5 + 8
P
1 (1)n (6 2 n2 ) cos nx/n4 )
3. Ispitati koji su od slede
cih trigonometrijskih redova Furijeovi:
a)
+
X
sin nx
n=1
d)
+
X
n=1
n2
sin nx ,
b)
+
X
cos nx
n=1
e)
n3
+
X
cos nx
n=2
ln x
c)
+
X
sin nx
n=1
f)
,
n n
+
X
sin nx
n=2
ln x
484
ni Furijeovi redovi
Glava IV: Furijeovi redovi , 2. Klasic
ln n
nk
Zl
f(t)f(x + t) dt
x+h
Z
f(t) dt
xh
+
X
cos nx
n!
n=1
+
d)
(1)n
n=1
g)
b)
(1)n+1
n=1
sin nx
, e)
n(n2 + a2 )
+
X
sin2 n sin nx
n=1
+
X
(1)n1
n=1
, 0 < < /2 ,
sin(2n 1)x
, c)
(2n 1)!
cos(2n 1)
, f)
2n 1
h)
+
X
n=1
(1)n1
+
X
(1)n
n=2
n cos nx
,
n2 1
+
X
sin n sin nx
n=1
rn sin nx
, |r| 1 .
n
ni sluc
aj Furijeovog reda
3.1. Furijeov integral kao granic
485
3. FURIJEOV INTEGRAL I
FURIJEOVE TRANSFORMACIJE
U prethodnom poglavlju smo videli da se svaka periodicna, apsolutno integrabilna funkcija pod odredenim
uslovima moze pretstaviti
Furijeovim redom. Razlaganje periodicnih funkcija u sumu prostih
harmonika je harmonijska analiza funkcija. Furijeove koeficijente u
takvom razlaganju nazivamo spektrom funkcije. Na taj nacin, svaka
periodicna apsolutno integrabilna funkcija koja se moze prikazati Furijeovim redom ima diskretan spektar. Furijeov integral pretstavlja
neprekidan analogon Furijeovog reda za neperiodicne funkcije koje su
definisane na realnoj pravoj.
Sa Furijeovim integralima prirodno se javljaju Furijeove transformacije funkcija, koje pretstavljaju efektan aparat u resavanju integralnih jednacina.
3.1. FURIJEOV INTEGRAL KAO
GRANICNI
SLUCAJ
FURIJEOVOG REDA
U ovom odeljku izlozicemo ideju koja dovodi do Furijeovog integrala. Sam pristup je heuristicki, pa je lisen neophodne strogosti.
Neka se funkcija f : R 7 R na intervalu (l, l) moze prikazati
trigonometrijskim redom
+
a0 X
nx
nx
f(x) =
an cos
+
+ bn sin
,
2
l
l
n=1
formulama
u kome su koeficijenti an i bn odredeni
1
an =
2l
Zl
nt
f(t) cos
dt ,
l
1
bn =
2l
Zl
f(t) sin
nt
dt .
l
1
f(x) =
2l
Zl
+ Z
1X
n
f(t) dt +
f(t) cos
(t x) dt ,
l n=1
l
l
486
Z
+
1X
zn f(t) cos zn (t x) dt ,
n=1
l
+
Z
f(t) cos z(t x) dt
1
f(x) =
(2)
+
+
Z
Z
dz
f(t) cos z(t x) dt .
0
gde je
1
a(z) =
+
Z
f(t) cos zt dt ,
1
b(z) =
+
Z
f(t) sin zt dt .
ni sluc
aj Furijeovog reda
3.1. Furijeov integral kao granic
487
1
f(x) =
2
+
+
Z
Z
dz
f(t) cos z(x t) dt .
+
+
Z
Z
dz
f(t) sin z(x t) dt .
1
f(x) =
2
+
+
Z
Z
dz
f(t)eiz(xt) dt ,
1
F [f](z) =
2
+
Z
f(t)eizt dt ,
488
1
Fs [f](z) =
+
Z
f(t) cos zt dt ,
+
Z
f(t) sin zt dt ,
1
sup |F [f](z)|
2
zR
+
Z
|f(t)| dt .
Dokaz. Primetimo najpre da je |f(t)eizt | |f(t)|, odakle sledi apsolutna i ravnomerna konvergencija integrala
(2)
1
F [f](z) =
2
+
Z
f(t)eizt dt ,
489
Z+
f(t)eitz dt
sin at izt
dt =
e
t
sin at cos zt
dt =
t
+
Z
+
Z
sin at cos zt
dt =
t
2
[sgn(a + z) + sgn(a z)]
+
Z
0
sin u
du =
u
dt =
2 , za |z| |a| ,
0,
490
+
+
Z
Z
dy
f(t) cos y(x t) dt .
0
Dokaz. Furijeova transformacija F [f](z) funkcije f je prema dokazanoj lemi neprekidna funkcija na R , pa je stoga integrabilna na svakom
konacnom segmentu [, ].
Da bi smo ispitali Furijeov integral funkcije f i odredili njegovu
vrednost, postupimo kao u slucaju transformacije delimicne sume Furijeovog reda i transformisimo odgovarajuci integral koji za Furijeov
integral ima sledeci oblik:
Z
Z
Z
1
F [f](z)eizx dz =
f(t)eitz dt eizx dz =
S (x) =
2
Z
Z
1
f(t)
ei(xt)z dz dt =
=
2
1
=
1
=
sin(x t)
1
f(t)
dt =
xt
f(x + u)
sin u
du
u
+
Z
sin u
[f(x u) + f(x + u)]
du .
u
0
Z
Z
Z
Z
1
1
f(t)eitz dt eixz dz =
f(t) ei(xt)z dz dt ,
2
2
491
R +
jer je funkcije deo po deo neprekidna. Kako je integral f(t)eitz dt
ravnomerno konvergentan po z, to prelaskom na granicnu vrednost
u prethodnoj jednakosti kada + dobijamo trazenu jednakost
ponovljenih integrala.
Ako sada vrednost Dirihleovog integrala napisanog u obliku
2
+
Z
sin u
du = 1
u
0)
+
f(x
+
0)
S (x)
=
2
+
Z
1
f(x
u)
f(x
0)
f(x
+
u)
f(x
+
0)
=
sin u du .
+
u
u
0
f(x u) f(x 0)
sin u du =
u
Z1
f(x u) f(x 0)
sin u du+
u
+
Z
1
f(x u)
sin u du f(x 0)
u
+
Z
sin u
du
u
492
tezi nuli kada +, jer je funkcija f(x u)/u apsolutnu integrabilna na posmatranom segmentu. Poslednji integral, koji mozemo
napisati u obliku
+
Z
sin u
du =
u
+
Z
sin v
dv ,
v
(1)
1
f(x) = v.p.
2
+
Z
F [f](z)eixz dz .
Ukoliko znamo Furijeovu transformaciju F [f] funkcije f, onda iz prethodne formule mozemo odrediti funkciju f. To dovodi do sledece
definicije.
493
1
F 1 [f](y) = v.p.
2
+
Z
f(t)eiyt dt ,
+
+
Z
Z
dy
f(t) cos y(t x) dt .
v.p.
+
Z
+
Z
dy
f(t) sin y(t x) dt = 0 ,
+
Z
+
Z
dy
f(t)eiy(tx) dt ,
494
ili
+
+
Z
Z
1
1
f(x) =
f(t)eity dt eixy dy ,
2
2
+
+
Z
Z
2
1
x2 /2 ix
e
e
dx =
ex /2 cos x dx .
2
Ocigledno je F [f]() = ce /2 , gde je c konstanta koju treba odrediti, resenje dobijene diferencijalne jednacine. Konstanta c odreduje
se koriscenjem Ojler-Puasonovog integrala:
1
c = F [f](0) =
2
+
Z
2
ex /2 dx = 1 .
495
+
Z
ea|x| eixy dx =
Z0
ax ixy
e e
1
dx +
2
+
Z
eax eixy dx =
0
+
Z
1
e(aiy)x dx + +
e(a+iy)x dx =
2
0
0
r
1
2
a
1
1
=
+
=
2
a + iy
a + y2
2 a iy
1
=
2
+
Z
ax
1
=
2
+r
Z
2 aeixy
dy ,
a2 + y 2
x 0.
ax
a
=
+
Z
cos xy
2a
dy =
2
2
a +y
+
Z
0
cos xy
dy ,
a2 + y 2
x 0.
496
eax ,
e
ax
x > 0,
x < 0.
Lako se dobija
1
F [f](x) =
2
Z0
ax
(e )e
1
=
2
ixy
1
dx +
2
+
Z
eax eixy dx
0
1
1
+
a iy a + iy
2
y
i.
a2 + y 2
1
=
2
+
Z
2 yi
a2 + y 2
2
eixy dy =
+
Z
y sin xy
dy ,
a2 + y 2
koja vazi za svako x > 0. Na taj nacin smo dobili vrednosti Laplasovih integrala:
+
Z
0
+
Z
ax
cos xy
dy =
,
e
2
2
a +y
2a
y sin xy
dy = eax ,
2
2
a +y
2
x 0,
x > 0.
497
Zx
f (t) dt .
lim
+
R
x 0
f (t) dt,
498
Za n = 0 tvrdenje
a) ocigledno vazi. Neka je n > 0. Na osnovu
dokazane leme funkcije f, f , . . . , f (k1) teze nuli kada x . Na
osnovu toga, sada parcijalnom integracijom lako dobijamo
+
Z
1
F [f ](y) =
f (k) (x)eixy dx =
2
+
Z
+
1
= f (k1) (x)eixy
+ iy
f (k1) (x)eixy dx =
2
(k)
+
+
Z
Z
(k1)
ixy
2
f
(x)e
dx = (iy)
f (k2) (x)eixy dx =
= iy
= = (iy)k
+
Z
Dokaz. Pretpostavimo najpre da funkcija f ima samo realne vrednosti. Za k = 0 jednakost (2) ocigledno vazi. Neprekidnost Furijeove
499
transformacije F [f] dokazali smo u lemi 1., 3.2. . Ako je k > 0, tada za
svako n < k vazi ocena |xn f(x)| |xk f(x)| iz koje sledi apsolutna integrabilnost funkcije xn f(x). Osim toga je |xn f(x)eixy | = |xn f(x)|,
+
R n
x f(x)eixy dx prema Vajerstrasovom kriterijumu
pa je integral
ravnomerno konvergentan po y. Sada na osnovu teoreme o diferenciranju nesvojstvenog parametarskog integrala imamo
1
F [f](y) =
2
i
F [f](y) =
2
+
Z
f(x)eixy dx ,
+
Z
xf(x)eixy dx ,
....................................
(i)k
F (k) [f](y) =
2
+
Z
xk f(x)eixy dx ,
500
(2)
501
nacin:
(3)
+
+
+
Z
Z
Z
|(f g)(x)| dx =
dx
f(t)g(x t) dt
+
Z
+
+
+
Z
Z
Z
dx
|f(t)g(x t)| dt =
|f(t)| dt
|g(x t)| dx =
+
Z
+
Z
|f(t)| dt
|g(s)| ds .
+
Z
dx
|f(t)g(x t)| dt
502
Dokazimo sada asocijativnost konvolucije. Neka su f, g i h neprekidne, ogranicene i apsolutno integrabilne funkcije na R. Tada je
+
Z
(4) ((f g) h)(x) =
(f g)(t)h(x t) dt =
+
+
Z
Z
h(x t) dt
f(y)g(t y) dy .
=
+
Z
+
Z
f(x u) du
g(t x + u)h(x t) dt .
Da bi smo opravdali promenu redosleda integracije u poslednjoj jednakosti, dokazimo najpre ravnomernu konvergenciju integrala
(6)
+
Z
h(x t) dt
f(x u)g(t x + u) du ,
+
Z
g(t x + u)h(x t) dt .
f(x u) du
iz kojih na osnovu Vajerstrasovog kriterijuma, a zbog apsolutne integrabilnosti funkcija f i h, sledi ravnomerna konvergencija integrala (6)
503
+
Z
dt
|h(x t)f(x u)g(t x + u)| du .
+
Z
f(t)g(x t) dt .
+
Z
(f g)(t)eixt dt =
1
=
2
+
+
Z
Z
ixt
e
dt
f(y)g(t y) dy .
Lako je dokazati da se u poslednjem integralu moze promeniti redosled integracije na osnovu teoreme 2., II. 7.7. Uvodeci zatim smenu
504
t = y + u dobijamo
1
F [f g](x) =
2
1
=
2
+
+
Z
Z
f(y) dy
eixt g(t y) dt =
+
Z
1
f(y)eixy dy
2
+
Z
g(u)eixu du = F [f](x)F [g](x) .
+
Z
K(x s)(s) ds ,
(x) = f(x) +
gde su f, K zadate funkcije, trazena funkcija, a proizvoljan parametar. Pretpostavimo da postoje Furijeove transformacije funkcija
u zadatoj jednacini. Mnozeci zadatu jednacinu sa eixy , a zatim integracijom tako dobijene jednacine po x u granicama od do +
dobijamo sledecu jednacinu
F [](y) = F [f](y) + F [K](y)F [](y) ,
pri cemu smo koristili prethodnu teoremu. Iz ove jednacine sada dobijamo Furijeovu transformaciju funkcije :
F [](y) =
F [f](y)
.
1 F [K](y)
+
Z
F [f](y)
eixy dy .
1 F [K](y)
3.6. Prostor Svarca
505
prostorom Svarca*
ili prostorom brzo opadaju
cih funkcija u
beskona
cnosti. Lako je videti da su svi elementi prostora Svarca
apsolutno integrabilne funkcije.
506
Furijeove transformacije i inverzne Furijeove transformacije. Promenom znaka argumenta u ovoj jednakosti na osnovu prethodnog stava
- preslikava
zakljucujemo da inverzna Furijeova transformacija takode
1
S u S. Ako je f S, tada je = F [f] S. No onda je na osnovu
stava 1., 3.3. F [] = F [F 1 [f]] = f, cime smo dokazali da je Furijeova transformacija preslikavanje prostora S na S. Kako je Furijeova
transformacija obostrano jednoznacno linearno preslikavanje, time je
dokazana
Teorema 2. Restrikcija Furijeove transformacije na S je automorfizam prostora S kao linearnog vektorskog prostora.
xRn
za svaki par nenegativnih multiindeksa k i m. Za funkcije ovog prostora kazemo da brzo opadaju u beskonacnosti. Skup Sn je nepra
zan. Kao i u prethodnim razmatranjima taj skup nazivamo Svarcovim
prostorom. Sn je vektorski prostor sa uobicajenim operacijama.
Na prostoru Sn definisimo preslikavanje F : Sn 7 Sn sa
Z
1
(1)
F [f](x) :=
f(t)e(t,x) dt .
n/2
(2)
Rn
3.6. Prostor Svarca
507
f(x) = ekxk
/2
Rn
+
Z
=
2
i=1
t2i /2 ixi ti
dti =
n
Y
exi /2 = ekxk
/2
i=1
(3)
Prva od njih dobija se parcijalnom integracijom uz primenu Fubinijeve teoreme, dok se druga dobija neposredno diferenciranjem po
parametrima y1 , . . . , yn .
Sada se lako dokazuje da F [f](x) 0 kada x za svako f Sn .
Zaista, kako je
Z
1
|F [f](x)|
|f(t)| dt < +
(2)n/2
Rn
i Dk f Sn za svako f Sn , to tvrdenje
neposredno sledi iz formule
(2). Iz formula (2) i (3) dobijamo da je
F [Dk (xm f(x))](y) = i|k|+|m| yk Dm F [f](y) ,
508
Rn
Rn
g(t)
1
(2)
n/2
(2)
=
Rn
Rn
n/2
Rn
Rn
f(y)ei(t,y) dy ei(x,t) dt =
g(t)ei(t,yx) dt f(y) dy =
F [g](y x)f(y) dy =
Rn
F [g](y)f(x + y) dy .
3.6. Prostor Svarca
509
Rn
Z
u
1
g(t)e
dt =
g(u)ei(y, ) du =
n/2
n
(2)
Rn
Z
y
1
1
i( y ,u)
g(u)e
=
du = n F [g]
,
(2)n/2 n
i(y,t)
Rn
pa je na osnovu (6)
Z
g(t)F [f](t)e
Rn
i(x,t)
dt =
Rn
g(t) dt
Rn
g(t)e
g(t) dt
1
(2)n/2
1
(2)n/2
Rn
=
=
Rn
F [g]
y
f(u)ei(u,t) du
f(u)ei(ux,t) du =
Rn
f(u + y)ei(y,t) dy =
1
f(u + y) dy
(2)n/2
Rn
1
dt
(2)n/2
Rn
Rn
i(x,t)
g(t)ei(y,t) dt =
Rn
f(x + y) dy =
F [g](v)f(x + v) dv .
Rn
Krajnji integrali u prethodnom nizu jednakosti su apsolutno i ravnomerno konvergentni po , pa prelaskom na granicnu vrednost kada
0 dobijamo jednakost
g(0)
Rn
F [f](t)e
i(x,t)
dt = f(x)
F [g](v) dv .
Rn
2
510
F [f](t)g(t) dt =
Rn
f(y)F [g](y) dy .
Rn
f(y)g(y) dy =
Rn
F [f](t)F [g](t) dt
Rn
3.6. Prostor Svarca
511
1
(2)n/2
1
(2)n/2
=
Rn
Rn
Rn
(f g)(t)ei(t,x) dt =
Rn
g(y)ei(x,y)
Rn
f(t y)ei(x,ty) dt dy =
1
g(y)ei(x,y)
f(u)ei(x,u) du dy =
(2)n/2
Rn
Rn
Z
= g(y)ei(x,y) F [f](x) dy = (2)n/2 F [f](x) F [g](x) .
Rn
Promena redosleda integracije u prethodnom nizu jednakosti dozvoljena je, jer su funkcije f, g Sn .
Druga formula sledi iz prve, ako iskoristimo jednakosti F [F 1 [f]] =
F 1 [F [f]] = f, F 1 [f ] = F [f], F [f ] = F 1 [f] i u v = u v, u v =
u v. Konacno, ako u formulama (11) i (12) umesto f i g stavimo
F 1 [f] i F 1 [g], a zatim na dobijene jednakosti primenimo inverznu
Furijeovu transformaciju, dobijamo sledece formule
(13)
(14)
512
Ako primenimo Furijeovu transformaciju na obe strane date jednacine i pri tome iskoristimo teoremu 1., 3.4., pretpostavljajuci pri tome
da funkcije u i f zadovoljavaju ulove navedene teoreme, dobijamo
jednacinu
(a0 (it)n + a1 (it)n1 + + an )F [u](t) = F [f](t) .
Primenom inverzne Furijeove transformacije na poslednju jednakost
dobijamo nepoznatu funkciju u(x).
Primer 3. Dokazimo sada da za svaku funkciju S vazi jednakost
(15)
+
X
+
X
(x + 2n) =
n=
F [](n)ein ,
n=
+
X
+
X
(2n) =
n=
F [](n) .
n=
Z2
f(x)eikx dx =
+
X
=
2
n=
+
X
Z2
(x + 2n)eikx dx =
=
2
n=
2(n+1)
Z
(x)eikx dx =
2n
1
=
2
+
Z
(x)eikx dx = F [](k) .
3.6. Prostor Svarca
513
Kako je f 2-periodicna funkcija klase C () (R, C), Furijeov red funkcije f konvergira u svakoj tacki x R. Stoga je za svako x R
+
X
(x + 2n) = f(x) =
n=
+
X
+
X
einx
1
=
cn =
F [](n)einx .
2
2 n=
n=
Zadaci za ve
zbanje
1. Dokazati da za Furijeovu transformaciju va
ze slede
ca tvrdenja:
a) za svaku funkciju f : R 7 C va
zi jednakost F [f ](x) = F [f](x);
b) ako je funkcija f realna i parna, tada je Fc [f](x) = Fc [f](x), F [f](x) 0,
F [f](x) = F [f](x) = F [f](x);
c) ako je f realna i neparne funkcija, tada je Fc [f](x) 0, Fs [f](x) = F [f](x),
F [f](x) = F [f](x) = F [f](x);
d) Ako je funkcija Re f = 0, onda je F [f ](x) = F [f](x).
2. Uz pretpostavku da postoji Furijeova transformacija F : f 7 F [f] funkcije
f, dokazati slede
ca svojstva Furijeove transformacije
1
a) F : f(ax) 7 F [f]
a
t
a
b) F : f(x x0 ) 7 F [f](t)eitx0 ,
c) F : [f(x + x0 ) f(x x0 )] 7
d) F : f(x)e
it0 x
7 F [f](t t0 ) ,
1
e) F : f(x) cos t0 x 7 [F [f](t t0 ) + F [f](t + t0 ) ,
2
1
f) F : f(x) sin t0 x 7 [F [f](t t0 ) F [f](t + t0 ) .
2
3. Na
ci Furijeovu transformaciju slede
cih funkcija:
a) A (x) =
b) A (x) cos t0 x ,
d) A (x) =
1
2A
za |x| A ,
za |x| > A ,
c) A (x + 2A) A (x 2A) ,
1
A
|x|
A
za |x| A ,
za |x| > A .
514
e 2x
2x
1
1
y3
1
1+|x|3
va
zi F [f] =
kada y +.
cno
7. Dokazati da je Furijeova transformacija funkcije f(x) = xe|x| beskona
diferencijabilna na celoj realnoj pravoj. Da li funkcija f pripada klasi S ? Isto
pitanje za funkciju g(x) = e|x| .
n
9. Dokazati slede
ce formule
2
a)
Z+
sin2 z
cos 2zx dz =
z2
2
b)
1 x,
0,
ako je 0 x 1 ,
ako je x 1 ,
Z+
1 ex
1 + z2
ln
cos zx dz =
, x 0.
z
x
10. Na
ci Furijeove transformacije slede
cih funkcija
sin ax
,
ax
2i
sin 2 ax
,
ax
sin ax
ax
2
a zatim koriste
ci dobijene rezultate izra
cunati slede
ce integrale
Z+
sin x
dx ,
x
Z+
sin2 x
dx ,
x2
Z+
cos x2 dx ,
Z+
sin x2 dx .
Z+
cos xy dy
Z+
f(t) cos yt dt ,
3.6. Prostor Svarca
515
2
f(x + 0) + f(x 0)
=
2
Z+
sin xy dy
Z+
f(t) sin yt dt ,
f(t) =
Z+
F [f]()e
it
1
d =
2
Z+
Z+
f(x)ei(xt) dx =
1
=
Z+
0
Z+
a) cos
c) f(x) = ci x :=
Z+
x2
,
2
cos t
dt ,
t
b) sin
x2
,
2
d) g(x) = si x :=
Z+
sin t
dt .
t
Z+
516
gde je
a) f(x) =
sin x ,
0,
za 0 x ,
b) f(x) =
za x ,
cos x ,
4 ,
za 0 x < ,
za x = ,
0,
za x > .
x
sin x
, b) x1x
(Rezultat: a) sin
2 )
1x2
17. Resiti slede
cu integralno-diferencijalnu jedna
cinu
(x) = f(x)+
Z+
a > 0,
ako tra
zena funkcija u(x, t) : RR 7 R zadovoljava po
cetne uslove u(x, 0) = f(x),
ut (x, t) = g(x), gde su f i g poznate funkcije.
(Rezultat: u(x, t) =
f (xat)+f (x+at)
2
n
Rt
g(xa )+g(x+a )
2
2
x2
1
+ +
2
.
x2
n
d )
zadovoljava jedna
cinu
(Rezultat: u(x, t) = (f E)(x, t), gde je E(x, t) = (2a t)n e 4a2 t , t > 0)
INDEX AUTORA
A
Abel N. (Abel N.) 155, 156, 181, 200,
202, 379
(Hadamard J.) 128, 203
Adamar Z.
H
Helder O. (H
older O.) 3, 85, 448
Hajne E (Heine E.) 27, 82
J
Jakobi K. (Jacobi K. G. J.) 94
B
Banah S. (Banach S.) 70, 176, 455
Bertran D
z. (Bertrand J.) 141
Besel F. (Bessel F.) 372, 422, 471
Bine D
z. (Binet J. P. M.) 314, 456
Bone O. (Bonnet O.) 462
Borel E. (Borel E.) 24
Bolcano B. (Bolzano B.) 11, 12
K
Kantor G. (Cantor G.) 42, 85, 414
Kavaleri B. (Cavalieri B.) 260
Kosi A. (Cauchy A. L.) 3, 30, 82, 114,
132, 136, 137, 142, 149, 158, 176,
179, 203, 314, 361
Kroneker L. (Kroneker L.) 4
Kumer E. (Kummer E. E.) 139
D
(DAlambert J.) 138
Dalamber Z.
Darbu G. (Darboux G.) 234
Dedekind R. (Dedekind R.) 201
Di Bau Rejmon P. (Du Bois Raymond
P.) 157
Dini U. (Dini U.) 188, 385, 447, 448,
456, 485
Dirak P. (Dirac P. A.) 467
Dirihle L. (Dirichlet Lejeune P. G.) 33,
156, 182, 289, 379, 392, 393, 414,
443, 456, 457, 484, 485
L
(Lagrange J. L.) 46, 97,
Lagran
z Z.
126, 326
Lajbnic G. (Leibniz v. G. W.) 71, 98,
145, 335, 369
Laplas P. (Laplace P. S.) 393, 490
Lebeg A. (Lebesque H. L.) 24, 225,
240, 241
Le
zandr A. (Legendre A.) 398, 408
Lipsic R. (Lipschitz R.) 37, 85
Luilvil (Lioville) 288
F
Fejer L (Fejer L) 383, 457, 459
Ferma P. (Fermat P.) 76
Frenel O. (Fresnel O.) 388
Fubini G. (Fubini G.) 249, 500
Furije D
z. (Fourier J.B.) 413
M
Makloren K. (Maclaurin C.) 74
Mebijus A. (M
obius A. F.) 304
G
Gaus K. F. (Gauss K. F.) 141, 411,
405
Gram I. (Gram J. P.) 274, 417
Grin D
z. (Green J. P.) 335
O
Ojler L. (Euler L.) 153, 168, 211, 398,
401, 402, 405, 406, 435
Ostrogradski M. B. (Ostrogradski
M. V.) 335
Nj
Njutn I. (Newton I.) 98, 335
517
518
Index autora
P
Parseval M. (Parseval M. A.) 465, 503
Peano D. (Peano J. G.) 74
Puason S. (Poisson S. D.) 279, 394,
406, 505
R
(Raabe J. L.) 138, 411
Rabe Z.
Riman B. (Riemann B.) 114, 152, 168,
440, 482, 485
S
Silvester D
z. (Sylvester J. J.) 78, 79
Stirling D
z. (Stirling J.) 393
Stoks D
z. (Stokes G. G.) 335
Stajnhaus;
455
Svarc
H. (Schwarz H. A) 3
Svarc
L. (Schwartz L.) 318, 498
T
Tejlor B. (Taylor B.) 165
V
Vajerstras K. (Weierstrass C.) 12, 78,
91, 180, 402, 461
Valis D
z. (Wallis J.) 167, 396
INDEX POJMOVA
A
adherencija skupa 17
apsolutni maksimum funkcije 75
minimum funkcije 75
atlas povrsi 297
dopune 406
Dirihlea 295
Furijeova integralna 486
Gaus-Ojlera 411
Gausa 418
Lajbnica 375
Luilvila 295
Puasona 512
Valisa 402
funkcija
analiti
cka 208
deo po deo linearna 483
diferencijabilna 50
Dirihlea 421
dvaput neprekidno diferencijabilna
66
harmonijska 121
integrabilna u nesvojstvenom smislu
281
integrabilna u Rimanovom smislu
237
Lagran
za 127
neprekidna u ta
cki po skupu 34
neprekidno diferencijabilna 55
n-puta diferencijabilna 68
ograni
cene varijacije 463
periodi
cna 420
ravnomerno konvergentna 55
ravnomerno neprekidna 39
funkcionalni niz 173
konvergentan na skupu 174
u ta
cki 174
monotono rastu
ci (opadaju
ci) 174
ograni
cen 174
funkcionalni red 174
konvergentan apsolutno 175
na skupu 174
normalno 175
ravnomerno 176
lokalno 201
Furijeovi koeficijenti 428
Furijeov red 436
B
Beselova jednakost 429
Beselova nejednakost 429
beskona
can proizvod 165
apsolutno konvergentan 168
konvergentan 166
beta funkcija 404
brza konvergencija u beskona
cnosti 505
C
cikli
cna konstanta 363
cirkulacija vektora du
z krive 335
519
520
Indeks pojmova
n-dimenzionalan 444
po osnovnom trigonometriskom sistemu funkcija 440
u kompleksnom obliku 443
G
gama funkcija 408
globalna parametrizacija 297
gornja strana povrsi 310
gradijent funkcije 49
grafik funkcije 27
Gram-Smitov
postupak ortonormiranja 425
grani
cna funkcija funkcionalnog niza
174
grani
cna vrednost
funkcije 27
funkcije po pravoj 28
po skupu
ponovljena 31
H
Helderov uslov 448
homeomorfizam 83
I
integral
Dirihlea 398
donji 235
Fejera 383
Furijea 480
gornji 235
krivolinijski prvog reda po glatkoj
krivoj 318
drugog reda po glatkoj krivoj
Laplasa 393
nesvojstveni 276
apsolutno konvergentan 280
divergentan 276
konvergentan 276
ravnomerno konvergentan na
skupu 374
po mnogostrukosti 318
potpun krivolinijski drugog reda 323
povrsinski drugog reda 330
povrsinski prvog reda 319
Puasona 279
Rabea 411
Rimana 230
integralna suma
donja 234
gornja
Rimana 230
inverzija 114
inverzna Furijeova transformacija 486
izvod
funkcije drugog reda 64
mesoviti drugog reda 65
n-tog reda 67
parcijalni 45
parcijalni, drugog reda 64
, n-tog reda 67
u ta
cki 49
u pravcu vektora 44
preslikavanja 92
uopsteni levi (desni) 450
J
jakobijan preslikavanja 94
jedna
cina Besela 372
jedna
cine Kosi-Rimana 113
K
klasa orijentisu
cih atlasa 306
kontrakcija 86
konvergencija
ravnomerna 360
u srednjem kvadratu 199
konvolucija funkcija 468
koordinatne funkcije preslikavanja 79
koordinatne krive na povrsi 302
kraj povrsi 307
krajnje ta
cke povrsi 307
kriva 20
krivolinijske koordinate 290
kvadratna forma 77
negativno definitna 77
neodredena
77
odredena 77
pozitivno definitna 77
simetri
cna 77
Indeks pojmova
L
Lagran
zeovi multiplikatori 126
linearan operator 89
Lipsicova konstanta 449
lokalna karta 290
lokalna parametrizacija 290
lokalni maksimum funkcije 75
lokalni minimum funkcije 75
lokalno svojstvo funkcije 28
M
matrica
Jakobija 94
linearnog preslikavanja 89
Mebijusova traka 304
mera
elementarnog skupa 217
jednostavnog skupa 213
spoljasna 220
unutrasnja 220
metrika 5
mnogostrukost
glatka k -dimenzionalna 292
jednodimenzionalna deo po deo
glatka 311
k-dimenzionalna 290
k-dimenzionalna sa krajem 307
nuldimenzionalna klase C (m) 3??
modul neprekidnosti funkcije 39
monotono iscrpljivanje skupa 275
mre
za u Rn 221
N
najmanja vrednost funkcije 75
najve
ca vrednost funkcije 75
n-ti delimican proizvod 163
niz 9
apsolutno sumabilan 152
Diraka 467
dvojni 33
fundamentalan 12
konvergentan 10
Kosijev 12
norma 4
linearnog operatora 91
521
522
Indeks pojmova
podpokriva
c 24
pokriva
c skupa 24
kona
can 24
otvoren 24
polupre
cnik konvergencije stepenog
reda 200
potencijal vektorskog polja 357
povrsina povrsi 314
povrs
dopustiva 357
dvostrana 303
elementarna 291
glatka 292
klase C (m) sa krajem 308
jednostrana 303
k-dimenzionalna deo po deo glatka
311
klase C (m) 292
neorijentabilna 305
orijentabilna 305
povrsinski jednostruko povezana 357
preslikavanje 79
afino 85
difeomorfno 97
diferencijabilno u ta
cki 92
(k)
klase C
94
linearno 89
neprekidno 81
ravnomerno neprekidno 84
sa
zimaju
ce 86
proizvod redova 157
prost kompakt sa krajem 335
prostor
n-dimenzionalan euklidov 3
Banahov 14
brzo opadaju
cih funkcija u
beskona
cnosti 498
Hilbertov 14
kompletan 14
metri
cki 5
normiran vektorski 4
predhilbertov 3
realan n-dimenzionalan 1
separabilan 426
Svarca
498
tangentan 294
unitaran 3
vektorski 2
orijentisan 300
protok vektorskog polja 335
putanja 20
R
rang preslikavanja 115
rastojanje 5
- skupova 19
izmedu
razbijanje
finije 234
sa istaknutom ta
ckom 230
skupa 229
razlaganje
jednostavnog skupa 213
razlaganje prosto 214
red 128
apsolutno konvergentan 147
harmonijski 132
konvergentan 128
ponovljeni 160
ravnomerno konvergentan 174
sumabilan 128
uslovno konvergentan 147
reon 290
rotor vektorskog polja 349
rub skupa 18
rubna ta
cka skupa; 18
S
saglasne lokalne karte 305
saglasno orijentisane povrsi 312
sinusna transformacija Furijea 481
sistem funkcija
funkcionalno nezavisan 119
funkcionalno zavisan 119
linearno nezavisan 416
ortogonalan 416
ortonormiran 416
osnovni trigonometriski 418
potpun 430
zatvoren 430
Indeks pojmova
skalarni priozvod 2
skalarno polje 349
skoro svuda na skupu 240
skup
degenerisan 212
elementaran n-dimenzionalan 216
izmerljiv u Zordanovom
smislu 220
izvodni 17
jednostavan 212
kompaktan 23
konveksan 21
Lebegove mere nula 224
mere nula 222
ograni
cen 11
otvoren 15
put povezan 21
zatvoren 17
spoljasnja grani
cna kontura 338
srednje kvadratno rastojanje elemenata
463
standardna baza 2
strogi lokalni maksimum funkcije 75
minimum funkcije 75
strogi uslovni lokalni maksimum (minimum) 122
strogo razlaganje 217
suma
funkcionalnog reda 172
reda 128
suprotne orijentacije 306
svojstvo A 242
svuda gust skup 433
523
T
tangentna ravan povrsi 62
ta
cka
adherentna 16
ekstremne vrednosti funkcije 75
fiksna 85
izolovana 18
kriti
cna 76
nagomilavanja 17
nepokretna 85
regularna 447
stacionarna 76
unutrasnja 15
U
unutrasnja grani
cna kontura 338
unutrasnjost skupa ?5
uslovni lokalni maksimum (minimum)
122
V
varijacija funkcije u ta
cki 36
vektorsko polje 343
bezvrtlo
zno 358
potencijalno 357
vrednost beskona
cnog proizvoda 163
Z
zatvorena kugla 8
oblast 22
zatvoren ortogonalan sistem 423
zatvorenje skupa 16
Zordanova
mera skupa 220
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
Adna
devi
c, D., Kadelburg, Z., Matemati
cka analiza, Tom I, II, Zavod za
ud
zbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1991., p. 398+308.
Aljan
ci
c, S., Uvod u realnu i funkcionalnu analizu, Gra
devinska knjiga, Beograd, 1968, p. 326.
Akilov, G. P., Makarov, B. M., Havin, V. P., Elementarnoe vvedenie
v teori integrala, Izdavatestvo Leningradskogo univerziteta,
1969., 349 s.
Apostol, T.M., Mathematical Analisis (2nd ed), Addison Wesley Publ. Co.,
London, 1974., p. 483.
Asi
c, M., Vukmirovi
c, J., Zbirka zadataka iz analize II, Nau
cna knjiga, Beograd, 1975.
Blanusa, D., Visa matematika, I deo, prvi svezak, Tehni
cka knjiga, Zagreb,
1965., p. 488.
Burbaki, N., Funkcii destvitelnogo peremenogo, Nauka, Moskva,
1965., 424 s.
Demidoviq, B. N., Sbornik zadaq i upraneni po matematiqeskomu
analizu, Nauka, Moskva, 1977..
Diodone, ., Uvod v savremenni analiz, Nauka i izkustvo, Sofi,
1972., 382 s.
Dimitrijevi
c, R., Analiza realnih funkcija vise promenljivih , Izdava
c : autor,
Nis, 1999, p. 525.
Doqinov, D., Matematiqeski analiz v krano-merni prostranstva,
Nauka i izkustvo, Sofi, 1979., 274s.
Fihtengol~c, G.M., Kurs differencial~nogo i integral~nogo isqisleni, Tom I, II, III, Nauka, Moskva,, 1966, p. 607+800+656.
Matemati
Gavrilov,V. I., Pavi
cevi
c, Z.,
cka analiza 1, Prirodno-matemati
cki
fakultet Univerziteta Crne Gore, ITP UNIREX, Podgorica, 1994., p. 531.
Gelbaum, B., Olmsted, D.., Kontrprimery u analize, Mir, Moskva,
1967., 251 s.
Gusak, A. A., Rdy i kratny integraly, BGU im. V. I. Lenina,
Minsk, 1970., 383 s.
Ilin, V.A., Sadovniqi, V.A., Sendov, Bl. H.,, Matematiqeski
analiz, Nauka, Moskva, 1979., 720 s.
Izbrannye zadaqi iz urnala AMERICAN MATHEMATICAL MONTHLY, Mir, Moskva, 1977, p. 595.
Kartan, A., Diferencijalnoe isqislenie. Diferencijalnye formy,
Mir, Moskva, 1971., 392 s.
Kruqkov, G.I., Mordasova, G.M,..., Sbornik zadaq i upraneni po
specialnym glavam vysxe matematiki, Moskva,Vysxa xkola,
1970. 509 s.
Kudrvcev, L. D., Kurs matematiqeskogo analiza, Tom I, II, Moskva
Vysxa xkola, 1981, p. 687+584.
Lang, S., Analisis I, Addison-Wesley Publishing Company, 1976., p. 460.
524
Literatura
525
[22] La
zeti
c, N., Matematika II/1, Nau
cna knjiga, Beograad, 1991, p. 425.
[23] Lefor, G., Algebra i analiz. Zadaqi, Nauka, Moskva, 1973., 462 s.
[24] Lxko, I.I., Borquk, A.K., Ga, .G., Golovaq, G.,P., Spravoqnoe
posobie po matematiqeskomu analizu, Tom I, II, Viwa xkola, Kiev,
1979., 733 s.
[25] Lxko, I.I., Borquk, A.K., Ga, .G., Kalada, A.F., Matematiqeski analiz, Tom I, II, Viwa xkola, Kiev, 1985 +550 s.
[26] Makarov, I. P., Dopolnitelnye glavy matematiqeskogo analiza,
Prosvewenie, Moskva, 1968., 311 s.
[27] Mardesi
c, S., Matemati
cka analiza u n-dimenzionalnom realnom prostoru,
526
Literatura
Stampa:
Sirius
Tiraz: 500 primeraka
ID=73480716