Professional Documents
Culture Documents
728539.rad Tuzla
728539.rad Tuzla
html
https://hr.wikipedia.org/wiki/Code_Napol
%C3%A9on#Utjicaj_Napoleonovog_zakonika_na_pravosu.C4.91e_ostalih_zemalja_svij
eta
https://bs.wikipedia.org/wiki/Francuski_gra%C4%91anski_zakonik
Yugoslav people: Serbia, which delivers 1844th its "Civil Code of the Principality of Serbia",
Montenegro, which brings its "Common Civil Code 1888th by Baltazar Bogii, and Croatia
which at the Great Parliament in 1861. decides to retain the application of only ABGB,
among the "judicijelnim" laws imposed during Bach's absolutism.
Keywords: French Code Civil, Allgemeines brgerliches Gesetzbuch (ABGB), Brgerliches
Gesetzbuch, Swiss Zivilgesetzbuch.
1. Code Civil
Francuski graanski zakonik, poznat pod izvornim imenom Code civil ( La Code
Franais) uz Austrijski graanski zakonik predstavlja jedan od najutjecajnijih izvora
graanskog prava te nacionalnih kodifikacija europskog i izvaneuropskog pravnog podruja.
Iako je proglaen poetkom 19. stoljea pod utjecajem Napoleona, Code Civil predstavlja
izuzetno moderan instrument, koji se unato brojnim drutvenim promjenama u Francuskoj
uspio odrati na snazi u razdoblju duljem od dvije stotine godina. Imajui to na umu, u
nastavku radu, pokuat emo sustavno prikazati sadraj Code civila, povijesne prilike koje su
prethodile njegovom donoenju te utjecaj na donoenje drugih kodifikacija graanskog prava
u razdoblju 19. i 20. stoljea.
1.1. Postupak donoenja Code Civile-a
Promatrimo li prilike u kojima se ukazala potreba za ureenjem i kodifikacijom
graanskog prava na podruju Francuske moramo se prisjetiti Francuske revolucije i njezinih
temeljnih ideja izraenih u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina iz 1789. te teorijskih
uenja kole prirodnog prava i Gottingenske pravne kole 1 pod okriljem kojih se u ostalim
dijelovim Europe poinje kodificirati privatno pravo.2 Code Civil je zakonik Treeg
carstva, dakle buruazije koja je u borbi francuske revolucije protiv feudalnih vladujuih
struktura i poslije pada Napoleona, dakle za vrijeme restauracije, dola do politikog utjecaja.
Deklaracija proklamira ideju liberalnog i demokratskog odreenja slobode s posebnim
naglaskom na individualnost ovjeka koji se pojavljuje kao temeljni subjekt prava. Osim toga
posebno je naglaeno individualistiki determinirano naelo prava vlasnitva te naela
jamstva prava i podjele vlasti kao osnovni postulati pravne drave. I Code Civil poiva na
nekoliko osnovnih ideja nastalih u revoluciji: jednakost svih pojedinaca pred zakonom,
nepriznavanje privilegija steenih roenjem, sloboda vjeroispovjesti, sekularizacija drave,
pravo na izbor zaposlenja, jaanje obitelji. 3 Uoi Francuske revolucije Francuska nije imala
jedinstveni pravni sustav. Obino se kae da je na sjeveru zemlje vailo obiajano, a na jugu
1
kola prirodnog prava vezana je uz Francusku, ishodita prosvjetiteljstva i racionalistikog modela, dok je
Gottingenska prava kola naglaavala nunost kodifikacije s osobitim osloncem na povijesnu svijest i iskustvo.
2
. Kurtovi, Opa povijest prva i drave- II. knjiga, Novi vijek, Zagreb 1994. str. 200.
3
T. Hoberg., The Civil Code- an Overview,
http://www.napoleonseries.org/research/government/code/c_code2.html, 09. 11. 2011.
pisano pravo. Granica izmeu ta dva pravna sustava prostirala se pravnom linijom do ua
rijeke Garone na zapadu, do eneve na istoku.
Kako su brzina i uestalost promjena propisa unosili pravnu prazninu i odreeni
stupanj nesigurnosti na podruju privatnog prava ve je Ustavotvorna skuptina nastojala
kodificirati podruje graanskog prava. Prvi pokuaj zabiljeen je 1790. godine, tonije 05.
listopada kada je skuptina donijela odluku o potrebi kodifikacije, no nekoliko pokuaja
izrade zakonika koji su potom uslijedili (1793, 1974. i 1796.), bili su bezuspjeni.4
Donoenjem Konzulatskog ustava 15. prosinca 1799. izvrna vlast u Francuskoj
pripala je trojici konzula. Prvi konzul je Napoleon Bonaparte te je prema ustavu imao pravo
predlaganja zakona, uredaba i dravnog prorauna, druga dvojica konzula su navedana u
ustavu, no njihova je uloga u odnosu na Napolena bila formalna i savjetodavna samo u nekim
pitanjima. Takva je organizacija vlasti bila pretpostavka koja je Napoleonu omoguila
intervenciju prema izradi i donoenju Code Civile-a. Napoleon je smatrao kako je pravno
ureenje graanskog drutva najvanija pretpostavka politikog sustava. Mo se ne treba
temeljiti samo na vojsci ve i na zadovoljnim graanima. Novi graanski zakonik trebao je
pruiti stanovitu sigurnost i ukupnost pravnih naela u ureivanju valsnikih i poslovnih
odnosa francuskih graana.5
13. srpnja 1800. godine Napolen je imenovao etverolano povjerenstvo sa zadatkom
izrade jedinstvenog graanskog zakonika za Francusku. Komisija su inili: Jean-tienneMarie Portalis, povjerenik Pljenidbenog suda, Flix-Julien-Jean Bigot de Prameneu,
povjerenik Kasacijskog suda, Jacques Maleville, sudac Kasacijskog suda i Francois-Denis
Tronchet, predsjednik Kasacijskog suda.6 Takav sastav povjerenstva u sebi je objedinjavao
kompromis razliitih pravnih tradicija i shvaanja, Tranchet i Bigot su potekli sa sjevera
Francuske gdje se primjenjivalo obiajno pravo, do su Portalis i Mallevile potekli s juga gdje
se primjenjivalo rimsko pravo.
Prvi nacrt zakona komisija je izradila u razdoblju od 4 mjeseca. Prvotno se o nacrtu
Coda raspravljalo na sjednici Kasacijskog i Apelacijskog suda, a potom u Dravnom savjetu ,
ijim je sjednicama esto predsjedavao i sam Napoleon. Konanom tekstu zakona 1801.
usprotivio se Tribunat, a potom i Zakonondavno tijelo. 7 Napoleon je u sijenu 1802. povukao
prijedlog Code Civile-a kako bi izbjegao njegovo odbijanje u cijelosti te je izmjenama u
sastavu Tribunata osigurao potrebnu veinu za donoenje Code Civile-a. U razdoblju izmeu
oujka 1803. i oujka 1804. Zakonik je bio izglasan u 36 posebnih zakona, a svi su oni
Zakonom od 21. oujka 1804. ujedinjeni u jedinstveni akt od 2281 lanaka pod nazivom Code
Civile (Graanski zakon).
Istovremeno, izrijekom je zabranjena uporaba obiajnog prava, rimskog prava, starih
zakona, ordonansa, statuta gradova i privilegija pokrajna za sva podruja koja je sadravao
novi zakonik. Code Civile je oznaavao novi pravni poredak izrastao na tekovinama
francuske revolucije koji je teio k ukidanju feudalnih privilegija plemstva te nastojao
osigurati interese graanskog drutva.
1.2. Sadraj Code Civila
Ibid.
P. Van den Berg., The politics of European Codification, Groningen 2007., str.206.
6
Ibid.,4.
7
Zakonodavni postupak bio je ureen Ustavom, tako da je za svaki dio postupka bio predvien zaseban organ.
Pravo predlaganja zakona imao je samo prvi konzul potom je prijedlog zakona pravno oubliavao dravni savjet,
pretresao ga tibunat, a potom je odluku o prijedlogu zakona donosila zakonodavna skuptina. Vidi: . Kurtovi,
188.
5
Code Civil nije ponikao samo iz duha francuske revolucije, koja je radiklano ukinula sve
feudalne institucije starog reima istaknuvi nove vrijednosti, ve je u sebi uklopio rezultate
dugog povjesnog razvoja spajajui tradicionalne i nove institute. 9 Odredbe koje su ureivale
poloaj ene, nasljeivanje i komunalno vlasnitvo temeljile su se na obiajnom pravu, a
rimsko pravo bilo je izvor za ureivanje prava vlasnitva, obveza, ugovora i imovinskih
odnosa branih drugova. Kraljevske ordonanse su normirale statusnopravni poloaj fizikih
osoba, pitanja darovanja oporuke, postupak dokazivanja i zalono pravo. Zakoni iz doba
Velike buroaske revolucije ureivali su dio Code-a koji se odnosio na punoljetnost, brak te
odnose izmeu zakonskih nasljednika. Kanonsko pravo je ureivalo onaj dio branog prava
koje nije bilo ureeno ni u jednom drugom pravu.10
U pogledu stila i jezika Code Civil je postigao izuzetnu jasnou i pravnu tehniku.
Zauujue je kako je na samom poetku kapitalistikog razvitaka pravna tehnika dosegla tu
razinu. Jezik zakona je ist, jasan, siguran i kratko interpretiran. Preglednost i shvatljivost
njegovih formulacija, izbjegavanjem upuivanja na druge lanke i bez pretjerane uporabe
pravno-tehnikih termina omoguavaju laku razumljivost i uporabu.11 Kada su u pitanju
preciznost, jasnoa i otroumlje Code civil je u svojih 2281 lanku dominantniji od
Austrijskog ABGB-a, a obzirom na jasnu strukturu i epigramatiki jezik prednjai i
Njemakom BGB-u (Allgemeine Burgerliche Gesetzbuch).12. No, snano politiko uvjerenje u
pozadini Code Civila svakako mu daje intelektualnu konzistenciju koja je blia Pruskom ALR
(Allgemeines Landrecht) i utemeljana na staroj ideji drave nego li onoj koju propagira
Austrijski ABGB.13
Kao Pruski ALR i Austrijski ABGB Code Civil ureuje obiteljsko pravo u okviru prava
vlasnitva i prava stvari, dok po uzoru na ALR posjedovne i obvezne odnose ureuje u treoj
knjizi O razliitim nainima stjecanja vlasnitva.14
8
Od 2281 izvornih lanaka Civil Code-a, oko 1200 je sauvano u originalnom obliku. Vidi: C. Delplanque,
Origins and impact of the French Civil Code, http://www.afhj.fr/ressources/french-code-civil.pdf, 13.11. 2011.
9
D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena Administracija, Beograd 1984., str. 31.
10
U razdoblju do Francuske revolucije pravo u Francuskoj je bilo podijeljeno u dva sustava. Sjeverni dio
Francuske primjenjivao je francusko obiajno pravo (droit coutumier), dok je na junom dijelu vrijedilo rimsko
pisano pravo (droit ecrit).Vidi: T. Hoberg, 1.
11
D. Stojanovi, 33.
12
OGZ kao sveopi i jedinstveni graasnki zakonik je sve do 1. svibnja 1861. bio na snazi u cijeloj Habsburkoj
Monarhiji, a od toga dana u Ugarskoj je OGZ bio izvan uporabe i pravnog vaenja, nakon primjene tijekom
samo 8 godina.
13
F.Wieacker, A history of private law in Europe with particular reference to Germany, Claredon Press, Oxford
2003, str.275.
14
F.Wieacker, 272.
Ibid., 34.
Prilikom 100 godina od donoenja zakonika (1904.) okupljenja je komisija koja je imala reformirati dijelove
zakonika, no to je ostalo u pokuaju. 1945. osnovana je komisija pod vodstvom prof. Morandijera koja je 1954.
izradila projekt od 747 lanaka koji se odnose na uvodni dio, meunarodno privatno pravo i Knjigu o fizikim
osobama i obitelji, a 1961. Knjigu o nasljeivanju, oporuci i darovima.
16
17
S.arki, D. Popovi, Veliki pravni sistemi i kodifikacije, Izdavaka kua Dragani, Beograd 1996, str. 129.
Nizozemski zakonik iz 1838.oslanjao se po svojoj strukturi na Code Civile, ali je naglasio razliku izmeu
osobnih prava i prava na stvarima, to nije sluaj s Code Civile. Takoer, nije prihvatio odreene francuske
institute koji ureuju statusni poloaj fizike osobe. Pod utjecajem Zakonika iz 1838., 1992. u Nizozemskoj je
usvojen novi GZ. Vidi: D. Juri, B. Vukas, Nastanak Code Civil-a i njegov utjecaj na pravne sustave drugih
drava, Zbornik radova 200-ta obljetnica Code Civil-a, Rijeka 2004. str. 144.
19
D. Stojanovi, 35.
18
Waterloo e izbrisati sjeanje na tolike pobjede. Ono to nita nee izbrisati, to e vjeno
ivjeti, to je moj Code Civile.20
2. Codice civile
Kako je graansko pravo u Italiji u prvoj polovini 19. st. zasnovano na osnovama
Napoleonove kodifikacije, u mnogim je pokrajinama vrijedio Code Civile. Prvi graanski
zakonim doneen je odmah nakon osloboenja 25. lipnja 1865. i stupio je na snagu 1. sijenja
1866. Uzor mu je bio Code civile.
Graanski zakonik iz 1865. po sistematici je podijeljen na tri knjige: 1. O osobama, 2.
O stvarima, vlasnitvu i promjenama vlasnitva, 3. O nainima stjecanja vlasnitva,. Ono po
emu se ovaj zakonik razlikuje od drugih pravnih kodifikacija, a tako i Code Civila, po uzoru
na koji je nastao jest njegov uvodni dio tzv. Dispozicijski preliminari, u kojima su po prvi
puta sadrane odredbe meunarodnog privatnog prava. Taj dio nastao pod utjecajem
znaajnog talijanskog dravnika Mancinija i predstavljao je novinu u povijesti kodifikacija.
Kako je nakon Drugog svjetskog rata dolo do potrebe reformiranja graanskog i
trgovakog prava u Italiji, 21. travnja 1942. na snagu je stupio novi Codice Civile. Zakonik je
sadran od 2969 lanaka i jedinstveno regulira graanskopravne i trgovakopravne odnose.
Podijeljen je na est knjiga. Ne samo po sadraju, ve i po tehnici, Codice civile jest moderni
zakonik. Jezik mu je jasan i precizan, sadraj pregledan. 21
Ibid., 32.
Ibid., 48.
22
D. Stojanovi, O. Anti, Uvod u graansko pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2004., 41.
23
Austrijske nasljedne zemlje na dan stupanja OGZ-a, 1. sijenja 1812., bile su: Donja i Gornja Austrija, eka,
Moravska, leska, Bukovina, Galicija, Lodomirija, tajerska, Donja Koruka; Hrvatsko-slavonska, Ugarska i
Sedmogradska Vojna krajina (izuzev karlovake i banske krajine).
21
komorski predsjednik barun Blumegen. Ta komisija je odrala svoju prvu sjednicu u Beu, 3.
svibnja 1753.25 Komisija je 1766. izloila svoj nacrt graanskog zakonika u tri knjige, po
sustavu rimskih Gaius Institutiones (pravo osoba, pravo na stvari, osobna prava na stvari, te
parbeni i izvanparbeni postupak). Codex Theresianus je zbog svoje opsenosti sa ak 7377
lanka vie bio udbenik prava, nego zakonski tekst te su mu zbog toga i upuene mnoge
kritike koje su naposljetku dovele do toga da navedena osnova nije nikada dobila zakonsku
sankciju.
Budui da ni sama carica Marija Terezija nije bila suglasna s ovako opsenim djelom,
1772. daje instrukcije za izradu novog zakonika privatnog prava koje se mogu saeti u
sljedeih 5 toaka:
Ovaj nacrt, iji je autor Johann Peter Horten, doivio je vie preinaka te je kao nova
osnova iz 1786., posluio izradi Jozefinskog zakonika. Jozefinski zakonik proglaen je 1.
studenoga 1786., a stupio je na snagu 1. sijenja 1787. za sve nasljedne austrijske zemlje kao
opi obvezujui zakonik, dok je za podruje Galicije stupio na snagu 1. svibnja 1787. za
vrijeme vladanja cara Josipa II.28 No, proglaen je samo prvi dio zakonika koji se odnosi na
pravo osoba.29 Zbog silnog otpora protiv njegovih reformi u Ugarskoj i s njom zdruenih
zemalja, pokuaj Josipa II. da ovaj zakon uvede i u taj dio monarhije je propao te je bio
prinuen da svojim dekretom 28. sijenja 1790. opozove sve nove uredbe to su stupile na
snagu i vrati prijanju politiku i sudbenu organizaciju.
1790. godine za vrijee vladavine cara Leopolda II. sastavljeno je novo povjerenstvo za
pravne poslove pod predsjednitvom baruna Karla Antona von Martinia poznatog profesora
prirodnog prava. Nacrt opeg graanskog zakonika kojeg je izradio Martini bila je gotova u
potpunosti 1796. za vladavine cara Franje II. te je u potpunosti odstupao od Codexa
Theresianusa Marije Terezije i rimskog prava, proet uenjem kole prirodnog prava.
Martinijeva Izvorna osnova opeg graanskog zakonika nikad nije postala zakon, ve je 1801.
tekst ovog zakona povjeren novom Povjerenstvu pod nazivom Dvorsko povjerenstvo za
zakonodavne poslove na konanu obradu. Predsjednik ovog Povjerenstva bio je Franz von
Zeiller, Martinov sljedbenik i uenik na kojega je utjecalo ne samo uenje prirodnog prava,
24
etiri godine od ustrojenja pravosudnih oblasti, zajednikog vrhovnog sudita i jednog zajednikog
ministarstva za pravosue, krenulo se s poslom pokuaja kodifikacije privatnog prava. Vidjeti: A. Runov,
Tuma Obemu austrijskom gradjanskom zakoniku, Knjiga prva, Zagreb, 1893., 18.
25
M. Derenin, Tuma k obemu austrijskom gradjanskom zakonu, knjiga I, Zagreb, 1880., 5.
26
G. Kbler, Deutsche Rechtsgeschichte, Verlag Franz Vahlen, Munchen, 2005., 145.
27
A. Runov, 18. Isti redoslijed ovih instrukcija donosi i Derenin (str. 8).
28
M. Derenin, 7-9.
29
Jozefinski zakonik je bio sastavljen od 5 glava ( openito o zakonima, o pravima dravljana; o pravima
suprunika, pravima izmeu roditelja i djece, te o pravu siromanih skrbnitvu). Vidjeti: M. von Stubenrauch,
Commentar zum osterreichsten allgemeinen burgerlichen Gesetzbuch, Knjiga prva, Wien, 1902., 2.
nego i uenje racionalistike Kantove filozofije. Nakon treeg itanja ili tzv. superrevizije
koja je zavrena 22. sijenja 1810., prijedlog povjerenstva je bio da naslov zakona glasi Opi
graanski zakonik za njemake nasljedne zemlje Austrijske Monarhije, uklopno Galicije te je
konano novi zakon uveden carskim patentom 1811., kao Opi graanski zakonik
(Allgemeine Burgerliche Gesetzbuch).30
U njegovim uvodnim lancima, naroito u l. 7. i 12. se osjea programski sadraj
prirodnog prava, jer prema navedenim lancima sudac dobiva slobodu da pod odreenim
pretpostavkama, popuni praznine u zakonu pozivajui se na principe prirodnog prava (
7).31 Za razliku od toga, obiajno pravo se primjenjivalo samo ako se zakon na njega poziva.
OGZ je bitno promijenio austrijsko feudalno drutvo u cjelini i pridonijeo svojim osnovama
da se ono reformira u korijenu. OGZ je sa svojim idejama o graanskopravnoj jednakosti,
emancipaciji privatnopravnih odnosa od dravnog nadzora i slobodi gospodarskog prometa
bio u suprotnosti sa faktikom socijalnom strukturom tadanjeg drutva u Austriji jer je veina
stanovnitva Austrijske Carevine ivjela u feudalnom drutvenom poretku. Dakle, OGZ je bio
ispred svoga vremena te e tek sa izmjenom agrarnih odnosa i industrijalizacijom
sedamdesetih godina 19. stoljea biti na istoj razini sa drutvenom i ekonomskom stvarnou
austrijskog ivota.
Opi austrijski graanski zakonik ili skraeno ABGB, a u Hrvatskoj skraeno OGZ 32
podijeljen je na uvodni dio i na tri djela ( pravo osoba ukljuujui obiteljsko pravo; stvarno
pravo sa nasljednim pravom i jedan dio obveznog prava; zajednike odredbe prava osoba i
stvarnog prava, te preostali dio obveznog prava)33 pri emu se osjea jo veliki utjecaj
Gajevih i Justinijanovih Institutiones (podjele na personae, res, actiones) u sustavu izlaganja.
Sadri 1502 paragrafa i moe se rei da je relativno kratak zakon, a navedena podjela ukazuje
na klasni karakter zakona budui da je naglasak na osobama koje imaju odreenu imovinu.
Zbog navedene kratkoe zakona u njemu je bilo dosta pravnih praznina, pa tako npr. OGZ
regulira osobna prava i obveze branih drugova u samo 4 paragrafa (par. 89.- 92.), dok se
samo jedan paragraf odnosi na uzdravanje izvanbrane djece. Takoer, OGZ uope ne
poznaje odredbe o realnim teretima i ugovoru o posredovanju, te sadri i svega nekoliko
odredaba o ugovoru u slubi i ugovoru o djelu. 34 Manjkavost OGZ po pitanju navedenih
ugovora omoguila je otvorenu ekspoloataciju radnike klase od strane privatnih vlasnika nad
sredstvima za proizvodnju.
Iako je i Code Civil bio izrazito konzervativan u normiranju branog prava, OGZ je
daleko napredniji po tom pitanju, pa tako zakonik poznaje samo crkveni brak pod utjecajem
crkvenih tendencija, dok je graanski brak doputen samo izmeu pripadnika nepriznatih
religija. No, u mnogoemu je OGZ u potpunosti prekinuo sa feudalnim drutvenim poretkom,
jer mu je osnova izraena pod velikim utjecajem racionalistikog prirodnog prava, pri emu je
takav pristup znaio i usvajanje individualistikih liberalnih naela i Kantove filozofije.
30
OGZ kao sveopi i jedinstveni graasnki zakonik je sve do 1. svibnja 1861. bio na snazi u cijeloj Habsburkoj
Monarhiji, a od toga dana u Ugarskoj je OGZ bio izvan uporabe i pravnog vaenja, nakon primjene tijekom
samo 8 godina.
31
D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986., 36.
32
OGZ je na snazi u Hrvatskoj poslije Listopadske diplome i Hrvatsko-ugarske nagodbe na temelju nadlenosti
Hrvatskog sabora, pa neki autori inzistiraju da se radi o vlastitom hrvatskom graanskom zakoniku, a ne vie o
austrijskom. Vidjeti: B. Gavella, Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, godina 43., broj 4, Zagreb, 1993., 341.
33
Kratak pregled sadraja po dijelovima i poglavljima vidjeti: A. Runov, 1-15.
34
D. Stojanovi, O. Anti, 49.
35
B. Gavella, 337.
D. Stojanovi, 37.
37
B. Gavella, 336.
38
D. Stojanovi, O. Anti, 51.
36
10
slubena primjena.39 No, neki njemaki autori navode da je recepcija u Svetom Rimskom
Carstvu Njemake narodnosti zapoela jo u 13. stoljeu. 40 Prvotno recipirano rimsko pravo
bilo je postklasino pravo, a tek kasnije u vremenu od 16. do 18. stoljea, njemaka je
jurisprudencija prihvatila i mnoge elemente Justinijanovog prava, pod nazivom Usus
modernus pandectarum. Ti elementi su bili duboko proeti domaim (njemakim)
ustanovama te su one dobile ravnopravan poloaj s recipiranim rimskim pravom, a u sluaju
dvojbe domaem pravu se priznavala prednost. Ipak, u 19. stoljeu ponovno dolazi do
preokreta pod utjecajem Savignya koji je pokua jedinstvenost njemakog prava ostvariti na
osnovi istog klasinog rimskog prava, bez utjecaja Usus modernus pandectarum.
Slijedom toga, u Njemakoj je u drugoj polovici 19. stoljea izgraeno tzv. pandektno pravo,
odnosno pravo to je temeljem istog rimskog prava trebalo omoguiti njemakoj praksi
jedinstveni pravni i idejni i teorijski temelj.41 To je dovelo, naposlijetku, do prihvaanja
Njemakog graanskog zakonika.
U Njemakoj se buroazija morala izboriti za donoenje graanskog zakonika jer nije
pobijedila u revoluciji 1848. niti je postala vladajua klasa te je ona stoga, napravila
kompromis sa feudalnim snagama i uspjela prisiliti polufeudalnu birokraciju i junkersku 42
dravu da donese takve zakone to bi odgovarali naraslim kapitalistikim odnosima.43
Godine 1874. poelo se sa radom na kodifikaciji njemakog privatnog prava, kada je
osnovana komisija od 11 lanova sastavljena od sudaca i profesora, a pod predsjedanjem
poznatog profesora pandektnog prava Bernarda Windscheida. Nakon rada komisije u trajanju
od 13 godina, 1887. zavren je rad na Prvom nacrtu graanskog zakonika sa Motivima.
Ovaj nacrt je bio izloen otroj i opsenoj kritici, i to zbog doktrinarne vanjske forme zakona,
i zato to je bio pretrpan apstraktnim teorijama pandektne kole te zbog uenog pravnog
jezika koji je bio nerazumljiv narodu. 44 Takoer, zbog inzistiranja na pravno tonom i
preciznom nainu izraavanja, tekst zakona se izgubio i postao nejasan.45
Nakon ovih krtika koje su bile upuene Prvom nacrtu, formirana je 1890. druga
komisija za izradu graanskog zakonika koja je svoj rad zavrila 1895. Komisija je u Prvom
nacrtu promijenila jezik zakona i smanjila njegov individualizam, uvrstila odreene generalne
klauzule (npr., zabrana zlouporabe prava i naelo savjesnosti i potenja, dr.) te neke socijalne
institute. Kao to je ve prije navedeno, Drugi nacrt je bio gotov 1895. te je s manjim
nebitnim izmjenama usvojen 1896., da bi stupio na snagu 1. sijenja 1900.
Njemaki graanski zakonik znaajan je po tome to je prvi napustio trolanu
sistematiku izlaganja prava po uzoru na Gajeve i Justinijanove Institutiones i uveo sistematiku
pandektnog prava. Zakonik se sastoji od 2385 paragrafa podijeljenih na pet dijelova (knjiga), i
to:
Prva knjiga Opi dio (par. 1 -240);
Druga knjiga Obvezno pravo (par. 241 - 853);
Trea knjiga Stvarno pravo (par. 854 - 1296);
etvrta knjiga Obiteljsko pravo (par. 1297 1921);
39
L. Margeti, Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, Pravni fakultet, Rijeka, 1997.,
15.
40
W. Waldstein, M. Reiner, Romische Rechtsgeschichte, Munchen, 2005., 255.
41
L. Margeti, 15-16.
42
Junkeri su bili pripadnici vojnog Pruskog plemstva.
43
D. Stojanovi, 38.
44
Burgerliches Gesetzbuch, Verlages C.H. Beck, Munchen, 1993., uvod Professor dr. Helmut Kohler, str. X.
45
Najjaa krtitika ovom nacrtu bila je upuena od strane socijalnih krugova na elu sa bekim socijalistom
Antonom Mengerom koji je u svojoj knjizi Das burgerliche Rechat und die besitzloser Volksklassen (1891)
ukazao u kojoj mjeri princip slobode ugovaranja moe dovesti do potinjavanja socijalno slabih od strane jaih
slojeva.
11
Burgerliches Gesetzbuch, 1 5.
D. Stojanovi, 39.
48
Code Civil nije sadravao odredbe o pravnim osobama, dok su u Njemakom graanskom zakoniku pravne
osobe najvaniji subjekti graanskopravnih odnosa.
49
D. Stojanovi, 39.
50
Njemaki graanski zakonik je poseban naglasak stavio na vlasnitvo na pokretnim stvarima, dok je za razliku
od njega, Code Civil usmjerio pozornost na osloboenje vlasnitva na nekretninama od feudalnih odnosa.
47
12
D. Stojanovi, 41.
Navedene klauzule imale su zadatak u praksi da uvedu socijalno-pravine postulate ius auquum-a u ius
strictum pozitivnog prava kako bi se ono to lake prilagodilo promjenama socijalnog i gospodarskog ivota koje
su nastale nakon donoenja zakonika.
53
Po jeziku i tehnici to nije narodni zakonik koji moe svatko razumjeti.
54
D. Stojanovi, O. Anti, 55.
55
G. Kobler, 191.
52
13
poeo primjenjivati na ovom podruju francuski pravni poredak i Code Civil. Code Civil je ili
bio na snazi ili znatno utjecao na kodifikaciju privatnog prava u kantonima eneva 1804.,
Waadt 1819., Freiburg im Uchtland 1835.- 1859., Tessin 1837. i jo nekim drugim. 56 Dalje, u
drugim krajevima vicarske to su se dijelom politiki oslanjali na Habsburku Monarhiju, a
religijski na rimsku crkvu, ti su kantoni kodificirali svoje privatno pravo pod snanim
utjecajem austrijskog OGZ-a iz 1811.57
Razvojem proizvodnih odnosa i ekonomskim usponom u drugoj polovici 19. stoljea,
dolazi do potrebe stvaranja veeg pravnog jedinstva i do kodificiranja prava na saveznoj
razini. 1884. godine izmjenom Ustava, Savez Konfederacija dobija u nadlenost donoenje
jedinstvenog zakonodavstva u podruju trgovakog i obveznog prava. Stoga je, 1891. donesen
jedinstven Zakon o obligacijama koji se u mnogim svojim odredbama oslanjao na Njemaki
trgovaki zakonik iz 1861.58
Zahvaljujui nalogu vicarskog udruenja pravnika, 1884. g. poeo je profesor Eugen
Huber s pripremnim radovima za izradu jedinstvene kodifikacije te je nakon nekoliko godina
rada, nastalo njegovo djelo pod naslovom Sistem i povijest vicarskog privatnog prava
(Basel, 1886.-1893.) koje je objavljeno u etiri knjige. Nakon ponovne izmjene Ustava 1898.,
Savez je dobio u nadlenost pravo reguliranja cjelokupnog zakonodavstva iz podruja
privatnog prava. Profesor Huber je imao i radnu verziju Projekta graanskog zakonika 59
koji je uao u parlamentarnu proceduru i raspravu 1900., te je bio doneen 10. prosinca 1907.,
a stupio je na snagu tek 1. sijenja 1912.60
vicarski Zivilgestzbuch sastoji se od 977 lanaka, a u njemu su sadrana i uvrtena
etiri dijela graanskog prava kako ih je oblikovala pandektna kola. Dakle, on se sastoji od
etiri dijela: osobno pravo ili pravo osoba (Personenrecht), obiteljsko pravo (Familienrecht),
nasljedno pravo (Erbrecht) i stvarno pravo (Sachenrecht). Osim toga, uz Zivilgesetzbuch
revidiran je i Zakon o obligacijama iz 1881. te je kao obnovljeni i revidirani zakon stupio na
snagu istog dana kada i Graanski zakonik i kao takav ini peti dio graanskog zakonika.
vicarska je kako bi upotpunila graansko zakonodavstvo, uvrstila u njega i odredbe o
trgovakim drutvima, pravima tvrtke i vrijednosnim papirima te stoga i ne postoji poseban
trgovaki zakon zbog toga to je on dijelom graanske kodifikacije.
vicarski graanski zakonik, za razliku od Njemakog graanskog zakonika, ne
sadrava opi dio zbog viestrukih razloga. Temeljni razlog tome je injenica da su kantolne
kodifikacije privatnog prava bile bez opeg dijela, pa je to dakle i neka tradicija same
vicarske. Kao drugi razlog moe se navesti taj to Zakon o obligacijama iz 1881. sadrava
opa pravila o ugovorima, pa su se slijedom toga iz tih pravila izvodila i opa pravila o
pravnim poslovima.61 lanak 7. vicarskog graanskog zakonika sadri pravni postulat
odredbu, prema kojoj se Opa pravila obligacionog prava o nastanku, izvrenju i prestanku
ugovora...primjenjuju i na druge graanskopravne odnose.62 Nedostatnou opeg dijela
dobila se preglednost i jednostavnost zakona, to je korisnije i za praktiare strunjake i za
laike.
56
G. Kobler, 188.
Ti kantoni su bili sljedei: Bern 1824.-1831., Luzern 1831.-1839., Solothurn 1841.-1847., Aargau 1847.-1855.
Ibid.
58
G. Kobler, 188-189.
59
D. Stojanovi, O. Anti, 56.
60
G. Kobler, 188.
61
D. Stojanovi, O. Anti, 57.
62
Ibid, 57.
57
14
Ovaj zakonik prvi uvodi kao zakonsku normu posebnu zatitu osoba i osobnih dobara,
kroz naknadu moralne tete onome koji je oteen takvim inim, dok su ranije kodifikacije
kao Code Civil i OGZ titile samo imovinska prava osoba, ali ne u ovom smislu i same osobe.
Takoer, on znatno poboljava i poloaj ene, bilo u braku ili u odnosu na imovinska prava
to proizlaze iz nasljednog odnosa. U bolji poloaj stavljena su i izvanbrana djeca u
obiteljskim i nasljednim odnosima.
Iako rad na ovoj kodifikaciji nije bio nimalo jednostavan i lak zbog potrebe
usuglaavanja mnotva kantonalnih kodifikacija privatnog prava, profesor Huber stvorio je
moderan i pregledan zakonik privatnog prava jednostavnog jezika s ukupnim sadrajem od
1528 paragrafa. On je zbog svojih velikih kvaliteta izazvao veliku pozornost strunih krugova
diljem Europe i drugih zemalja, pa je i zbog toga posluio kao temeljna baza stvaranja novog
Graanskog zakonika panjolske iz 1942., kao i Grkog graanskog zakonika iz 1940. No,
potpunu recepciju vicarskog graanskog zakonika izvrila je Turska Republika u vrijeme
Kemal Pae Ataturka, koji je nazvan Turski graanski zakonik iz 1926. Meutim, zbog
potpuno razliite pravne tradicije i stupnja razvijenosti u Turskoj, moderan zakon kakav je bio
vicarski nije mogao ostvariti onaj cilj zbog kojeg je taj zakon u potpunosti recipiran.63
Ibid, 59.
D. ekovi, Drutveno- ekonomski odnosi i prilike u Crnoj Gori u vrijeme donoenja Opteg imovinskog
zakonika, Zbornik radova: Nauni skup 120 godina OIZ-a u Crnoj Gori, Podgorica 2009, str. 60.
65
S. Perovi, Kultura zakonitosti i prirodno pravo, Pravni ivot, Beograd 1997., str. 98.
64
15
Crnogorski Opti imovinski zakonik sadri ukupno 1031 lan; podijeljen je na est
dijelova, a svaki dio na odgovarajui broj razdjela. OIZ obuhvaa odredbe o stvarnim i
obveznim pravima, ali bez porodinog i nasljednog prava. Te je oblasti Bogii namjerno
izostavio smatrajui da su dovoljno i dobro regulirane postojeim crnogorskim narodnim
obiajima. Pored imovinskog prava u Zakoniku su sadrani svi oni graansko-pravni instituti
na temelju kojih nastaju imovinski odnosi. Tako primjerice pravna i poslovna sposobnost,
ope odredbe o ugovorima, i drugo.66
Temeljne znaajke Opeg imovinskog zakonika mogle bi se ovako saeti:
1. Zakonik je zavrnica jedne etape povijesnog razvitka Crne Gore. Nakon pobjednikog
ratovanja protiv Turaka 1877.-1878. i teritorijalnog proirenja Crne Gore na Primorje
odlukom Berlinskog kongresa, struktura crnogorskog drutva znatno se mijenja.
2. Bogii je u pripremanju ovog Zakonika podrobno prouavao arhive crnogorskih
sudova i crnogorskog senata.
3. Zakonik je raen uz strogo voenje rauna o idejama, obiajima i drutvenim
potrebama sredine kojoj je zakonik namijenjen. Jedna od najvanijih osobina OIZ-a
jest njegova integracija u narodno obiajno pravo.
4. Bogii je u suvremenoj zakonodavnoj praksi prokrio put modernim teorijskim
shvaanjima koja su ukazivala na potrebu razdvajanja imovinskog od obiajnog prava.
5. Kao i svaka uspjena kodifikacija, OIZ je privukao za sobom brojnu normativnu
djelatnost u Crnoj Gori, koja je postupno pravno regulirala drutvene promjene koje
krajem 19. st. nastaju u Crnoj Gori. 67
Zbog svojih originalnih rjeenja, a naroito zbog prenoenja ustavnog narodnog obiajnog
u zakonsko pravo, OIZ je odmah nakon objavljivanja pobudio veliki znanstveni interes u nas i
u svijetu. Odmah nakon objavljivanja preveden je na pet jezika; panjolski 1891., francuski
1892., njemaki 1893., talijanski 1900. i ruski 1901. Prema sakupljenim bibliografskim
podacima do sada je kod nas i u svijetu objavljeno oko 200 recenzija, prikaza i komentara
OIZ-a. Takav znanstveni interes nije pobudilo niti jedno drugo pravno djelo iz jugoslavenskog
prava.
66
H. Sirotkovi., Akadmik Bogii redaktor Crnogorskoga Opteg imovinskog zakonika. U povodu 100.
Obljetnice njegova donoenja. Arhivski vjesnik, 32.;1989. sv. 33, str. 17.
67
Ibid.,18.
16
Zakljuak
Pojam graanski zakonik u smislu kodifikacije poinje se pojavljivati tek u
buroaskom zakonodavstvu i znanosti. Samu ideju kodifikacije istaknula je kola prirodnog
prava, a ona predstavlja pokuaj stvaranja opeg, univerzalnog i pravinog prava. U elji za
unifikacijom graanskopravnog podruja u svim dravama buruaskog tipa, osim dakako, u
anglosaksonskom pravnom krugu, pokualo se donijeti graanske zakonike. Kako su teilo
pojednostavljivanju i olakavanu pristupa pravu, pojavom zakonika cijelokupna pravna
materija obuhvaena je jednim zbornikom umjesto brojnih pravnih izvora u kojima je ranije
pravo bilo sadrano.
Cilj nam je bio u radu prikazati upravo one koji su utjecali na ureenje
graanskopravne materije ne samo na podruju Europskog kontinenta, ve i znatno ire te
ukazati na razlike u historijskom kontekstu i sredstvima koritenim za postizanje
proklamiranih ciljeva kodifikacija. Prvi zakonik donesen je u Francuskoj neposredno nakon
graanske revolucije 1789. Taj je zakonik u sebi spajao ideje francuske revolucije, ali i
dugotrajno izgraivane temelje pravne znanosti. S druge strane, napori da se unificira
graansko pravo u Austriji konano su urodili plodom 1811. publiciranjem Opeg graanskog
zakonika (ABGB), koji je u sadrajnom smislu bio sinteza recipiranog rimskog prava i
prirodnopravne kole, no znaajno konzervativniji od francuskog. U Njemakoj je graanski
zakonik (BGB) donesen 1896., a stupio je na snagu 1900. godine.
Kako su odredbe navedenih kodifikacija i danas na snazi na podruju brojnih zemalja,
dodue prilagoene prilikama vremena i potrebama pravne prakse, moemo zakljuiti da iste
predstavljaju temelj suvremene graanskopravne znanosti. Utoliko je njihov znaaj jo vei.
Koritena literatura:
1. A.Runov, Tuma Obemu austrijskom gradjanskom zakoniku, Knjiga prva, Zagreb,
1893.
2. B. Gavella, Graansko pravo u Hrvatskoj i kontinentalno-europski pravni krug,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, godina 43., broj 4, Zagreb, 1993.
3. D. Juri, B. Vukas, Nastanak Code Civil-a i njegov utjecaj na pravne sustave drugih
drava, Zbornik radova 200-ta obljetnica Code Civil-a, Rijeka 2004.
4. D. Stojanovi, O. Anti, Uvod u graansko pravo, Pravni fakultet, Beograd, 2004
5. D. Stojanovi, Uvod u graansko pravo, Savremena administracija, Beograd, 1986.,
6. D. ekovi, Drutveno- ekonomski odnosi i prilike u Crnoj Gori u vrijeme donoenja
Opteg imovinskog zakonika, Zbornik radova: Nauni skup 120 godina OIZ-a u Crnoj
Gori, Podgorica 2009
7. F.Wieacker, A history of private law in Europe with particular reference to Germany,
Claredon Press, Oxford 2003.
8. G. Kbler, Deutsche Rechtsgeschichte, Verlag Franz Vahlen, Munchen, 2005.
17
18