HAZRETI HASAN

radijallahu

anhu

S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Uvod
Da bi smo imali razlog interesovati se za neiji ivot, rijei, posebice da bi
smo smatrali korisnim uzimati pouke iz neijih stavova i postupaka,
potrebno je da ta osoba ostavi jasan i vaan trag, djelo koje bi svojom
veliinom svjedoilo o vrijednosti same osobe ili da nam neki vei
autoritet posvjedoi o veliini te osobe.
U islamu je najvei autoritet Boija objava i Poslanik islama kao
prenosilac i dostavitelj Objave.
Hazreti Hasan, koji je naslovom ove knjige oznaen kao njena tema i
sadraj, ima uporite da bude uzet kao primjer zbog veliine svoje
linosti, djela koje je ostavio iza sebe, a jednako je potvren i
Poslanikovim, a.s., hadisom kao osoba velike vanosti i vrijednosti.
Hazreti Hasanov ivot, njegovi postupci, moralne i sve druge osobine
koje su ga krasile, sam po sebi, dovoljan je da nam poslui kao
inspiracija, primjer i nadahnue, a njegova nadobina vrijednost
potvrena slovom autentinih hadisa koji ga izmeu ostalog
predstavljaju kao predvodnika dennetskog, izdiu njegov primjer iznad
uobiajenog motrenja na onoj ope ljudskoj ravni kojom prouavamo
ivote slavnih vojskovoa, mudraca i sl.
Uzvieni Gospodar iz Svoje apsolutne i savrene mudrosti odlikovao je
neke ljude nad drugim ljudima. Jednima je dao posebne poasti i uzvisio
ih nad ostatkom ljudskog roda.
Poslanik Muhammed, a.s., najodabraniji je i najasniji od svih ostalih
poslanika. Kur'an za njegov moral veli: Ti si (o Muhammede), doista, na
najuzvienijem stupnju morala. (El-Kalem, 4.)
Onaj koji posjeduje najuzvieniji moral nesumnjivo je najdostojniji da
odgoji najasniju porodicu koja je ikad kroila dunjalukom. Ta
najsavrenija i najodgojenija porodica jeste Poslanikova, a.s., porodica Ehlu-l-bejt.
Da bi se poimala stvarna slika te vrijednosti neophodno je prisjetiti se i
vrlina i vrijednosti Poslanikove, a.s., porodice (Ehlu-l-bjeta) kojoj hazreti
Hasan, bez obzira koje miljenje o okvirima Ehlu-l-bejta slijedili, sigurno
pripada.
O tome ko se sve smatra Vjerovjesnikovom, a.s., porodicom postoji
nekoliko miljenja:
Cilj ove knjige nije dokazivati neku od ovih tvrdnji. Budui da se hazreti
Hasan nalazi u svakom od ovih miljenja nedvojbeno je da je on lan
Poslanikove, a.s., porodice, Ehlu-l-bejta. Kako se svi hadisi o izuzetnosti
Poslanikove, a.s., porodice time jasno odnose i na hazreti Hasana
prenijet emo nekoliko hadisa iz Tirmizijine zbirke hadisa[1] knjiga 7. koji
govore o vrijednosti i vrlinama Ehlu-l-bejta.[3]

Ovim nisu iscrpljeni hadisi o vrlinama Ehlu-l-bejta u naim hadiskim

zbirkama, no kako ovo nije ua tema ovog kazivanja ja sam se ograniio
na ova nekolika hadisa, pogotovo iz razloga to e slinih kazivanja u
nastavku knjige, dok budemo govorili o Hazreti Hasanu, biti jo.
Kao to je evidentno, iz prethodno citiranih predaja, vrijednost
Poslanikove porodice je velika, a njen poloaj poseban. Potivanje i
iskazivanje ljubavi prema Poslanikovoj, a.s., porodici naa je obaveza.
Mi na svakom namazu spominjemo Ehlu-l-bejt uei: Allahume salli ala
Muhammedin ve ala ali Muhammed ...
Rijei ali Muhammed oznaavaju Poslanikovu, a.s., porodicu, Ehlu-lbejt.
Poslanik je rekao da je ponien onaj u ijem prisustvu bude spomenut, a
ne donese salavat na njega. U drugoj predaji se navodi da je sugerisao
da se ne donosi krnjav (nepotpun) salavat na njega pa kada je upitan
kakav je to krnjav salavat odgovorio je da se kae samo: Allahumme
salli ala Muhammedin a da se ne doda ve ala ali Muhammed. To znai
da je potpun i ispravan salavat koji podrazumijeva donoenje salavata na
Poslanika i njegovu porodicu. U pisanju se to izraava na vie naina.
Budui da se koriste skraenice ja u ovoj knjizi, ako ne citiram neko
djelo, koristim skraenicu a.s. (alejhi selam) podrazumijevajui njome
puni salavat. Za Poslanikovu porodicu koristim izraz Ehlu-l-bejt, s velikim
slovom, osim kada navodim citate iz drugih dijela tada navodim onako
kako je koriteno u tim izvorima (ehli bejt, ehlul bejt i dr.).
Ako se elimo pribliiti Allahu i sebi priskrbiti neto od prefinjenog ahlaka
i morala, kojeg je posjedovala najodgoje-nija i najasnija porodica, onda
se neminovno trebamo posvetiti iitavanju literature koja govori o
njihovim ivotima. Porodica, koju je lino odgojio Poslanik, a.s.,
zasigurno odie najprefinjenijim i najposebnijim svojstvima koja emo
apsorbovati jedino ako se poblie upoznamo sa odlikama i posebnostima
Ehlu-l-bejta.
Nadam se da ova knjiga zavrjeuje svojim sadrajem, nijjetom i trudom,
koji je uloen u njeno pisanje, da bude svrstana meu djela koja uvaju i
napajaju nau ljubav prema Poslaniku, a.s., i njegovoj asnoj porodici
Ehlu-l-bejtu.

HAZRETI HASANOVI RODITELJI

Karakter linost u velikoj mjeri zavisi od karaktera linosti oca i majke.
Otac i majka su ti koji postavljaju temelje karaktera djeteta i u kalupu
svoje etike i duha ga predaju drutvu. Tako se moe rei da je svako
dijete primjer, ogledalo i cjelokupni prikaz karaktera i linosti oca i majke i
njihovog naina odgoja. Kada je u pitanju Hazreti Hasan onda se pored
roditelja svakako treba imati na umu i utjecaj koji je na njega ostavio

djed, Poslanik, a.s., a Poslanika u ovoj knjizi neemo posebno

predstavljati ni opisivati jer izuzetna linost, duhovna veliina, moralnost,
uzvieno nastojanje, portvova-nost i hrabrost plemenitog Poslanika nisu
nepoznati nijednom muslimanu, pa ak nijednom informiranom ovjeku.
O njegovoj veliini je dovoljno ono to je rekao Uzvieni Bog: A ti si,
zaista, najljepe udi.[4]Spomenut u samo specifinost odnosa
Poslanika, a.s., prema hazreti Hasanu i njegovom bratu Husejnu iz kojeg
u sutini i proizilazi vanost poznavanja njihova ivota, te sam razlog
pisanja ovih redaka.
Jedna od tajni stvaranja je da svako eli da ima potomka kako bi ga
odgajao po svojoj elji i ostavio kao spomen na sebe. ovjek svoje dijete
smatra preostalim dijelom svoga bia i smatra da dolaskom smrti
njegovo postojanje ne okonava. ovjek bez potomka, s druge strane,
svoj ivot smatra kratkim i okonanim dolaskom smrti. Sistem stvaranja
na taj nain uva ovjekovu vrstu od izumiranja. asni Poslanik je znao
da je smrt ovjeku neizbjena i da u okviru ogranienog perioda svog
ivota ne moe u potpunosti ostvariti svoj veliki cilj i spasiti ovjeanstvo
od vrtloga zablude. Poslanik je dobro znao da poslije njega trebaju
postojati osobe koje e ozbiljno nastojati da slijede njegov cilj i prirodno
je da je elio da te portvovane osobe budu iz njegovog potomstva. Zbog
smrti djece, njihovi neprijatelji su bili veseli i radosni jer su mislili da je
time prekinuta Muhammedova, a.s., loza. Ponekad su Poslanika nazivali
ebter, to znai (prekinut) bez djeteta. Kada je umro Abdullah, As ibn
Va'il, umjesto da izrazi suosjeanje sa Muhammedom, a.s., zbog gubitka
djeteta, na javnim mjestima ga je nazivao ebter i bez potomka. Govorio
je: Nakon to Muhammed umre, nee ostati nikakvog traga od njega, a
svojim uvredama je povreivao i Muhammeda i Hatidu.[5]
Meutim, Bog je obradovao Poslanika vijeu da e mu dati mnogo
dobra. U odgovoru neprijateljima Poslanika objavio je suru Kevser,
rekavi: Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome
moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno e bez spomena ostati.[6]
Poslanik nije bio od onih ljudi kratke pameti iz doba dahilijeta koji su se
stidjeli kada bi dobili kerku i koji su u bijesu korili i iskaljivali ljutnju na
nevine majke djece te su se posramljeni udaljavali od ljudi. Muhammed,
a.s., je poslan da se bori protiv ljudi koji enama nisu pridavali vrijednost
i znaaj, i koji su ih udaljavali iz drutva, dok su nevine djevojice ive
zakopavali u zemlju, i da im stavi do znanja da je i ena bitan lan
drutva te da ima izuzetno velike i teke dunosti i odgovornosti. I ona
treba uloiti napor u razvoju i napretku drutva i ispuniti dunosti koje su
stvaranjem predviene za nju. Boijim davanjem svijetu je i praktino
pokazana vrijednost ene kroz injenicu da je isto Poslanikovo
potomstvo nastavljeno kroz njegovu kerku hazreti Fatimu - Zehru. Na

taj nain je zadao jak udarac nerazumnim ljudima koji kerku nisu
smatrali svojim potomstvom, nego su je smatrali sramotom i tegobom.
Hazreti Fatima i hazreti Ali ibn Ebi Talib
Prema djelu Nisaun hawle Resul, str. 143. Uzvieni Allah dao je da se
hazreti Fatima rodi oko pet godina prije prve Objave. Allah je dao da se
Fatima odgaja u tekim poslanikim trenucima, da raste u krilu
poslanstva. Kao takva ona je rasla sa poslanikom misijom i razvijala se
sa njenim irenjem.Allah je htio da se Fatimino srce kali u iskuenju tog
vremena i sazrijeva na aru bolesti i tuge. Prvo ju je pogodio gubitak
majke, jo kao djevojicu. Nepunu godinu otkada su Poslanik i njegovi
prijatelji osloboeni iz izolacije i'ba[7], njena majka Hatida je preselila
na bolji svijet.[8]
Historija nije razjasnila ta se u Poslanikovoj kui deavalo u ovom
tekom periodu i kako su oni vodili svoj ivot, ali oima srca se moe
osvjedoiti u teko stanje stanovnika ove kue. Ugled i veliina koje je
asni Poslanik uivao meu ljudima iz dana u dan su se poveavali.
Zbog toga je i njegova draga kerka Zehra stalno privlaila panju
istaknutih Kurejija i drugih uglednih i bogatih ljudi koji su, svako malo,
dolazili da je prose.
Nekoliko najbliih Poslanikovih drugova je prosilo hazreti Fatimu ali ih je
Poslanik, a.s., odbio govorei da je jo mlada.
Ali ibn Ebi Talib[9] je bio poznat meu svojim narodom kao jedan od
najestitijih i najskromnijih ljudi. Govorili su za njega da u sebi nije nosio
nikakvo zlo ni mrnju. Takoer su ga poznavali i po tome to je bio
veoma poboan i to nikada nije bio idolopoklonik prije primanja
muslimanske vjere. U historiji islama zapamen je kao prvi djeak koji je
primio islam, a predaje kau da ga je majka rodila u samoj Kabi. Kae se
da su je poroajni bolovi snali dok je obilazila Kabu te je ula u Kabu i
tu rodila hazreti Aliju. Otac mu se zvao Abu Talib, a majka Fatima bint
Asad. To su bili ljudi koji su asnog Poslanika, a.s., odgajali u njegovoj
mladosti sa mnogo privrenosti i ljubavi i koji su asnom Poslaniku, a.s.,
davali vie ljubavi nego vlastitoj djeci. Po roenju hazreti Alije finansijsko
stanje njegovog oca bilo je loe, a imao je mnogo djece koje je trebalo
zbrinuti. Iz tog razloga je Poslanik, a.s., hazreti Aliju uzeo pod svoju
zatitu, te je hazreti Alija odrastao u kui asnog Poslanika. Dobro je
poznavao Fatimu i u potpunosti je bio upoznat sa njenim osobinama i
moralom. Oboje su odgojili Poslanik i Hatida i odrasli su u jednoj kui.
Hazreti Ali (ili Alija kako je u bosanskom jeziku udomaeno) je islam
primio kao desetogodinjak i prvi je primio islam nakon Poslanikove
asne supruge hazreti Hatide. Kao dijete, hazreti Alija, r.a., odrasta u
islamu. On ve u pupoljku svoga ivota biva odgajan od najveeg
odgajatelja svijeta. Kao takav hazreti Alija se okitio svim pozitivnim
osobinama. Bio je nadaleko poznat po znanju i hrabrosti, njegovi dvoboji

su svjetionici historije i svjedoci njegove hrabrosti. Bio je stidan, moralan

i obrazovan. Isticao se izrazitom fizikom snagom i nikada nije pobijeen
u dvoboju. Bio je srednje visine, visokog ela, tamnoput, krupnih oiju i
lijepa lica. Nosio je veliku bradu.
Hazreti Alija je znao da hazreti Fatimu krase sve ljudske vrline i
savrenstva. Hazreti Ebu Bekr mu je predloio da zaprosi Fatimu, i kako
prenose neke knjige historije, njegov prijedlog toliko je potresao Alijev
duh i rasplamsao njegovu unutranju ljubav da u tom trenutku vie nije
mogao nastaviti sa svojim poslom. Okupao se, obukao ist ogrta,
obukao obuu i pourio je kod Poslanika. Poslanik se nalazio u kui
Ummu Seleme. Ali je otiao do kue Ummu Seleme i pokucao na vrata.
Poslanik se obratio Ummu Selemi rekavi: Otvori vrata, to na njih kuca
onaj koga vole Bog i Njegov Poslanik, a i on voli Boga i Poslanika.
Rekla je: O Boiji Poslanie! rtvujem za te i oca i majku. Ko je to da, ne
vidjevi ga, tako sudi o njemu?
Odgovorio je: O Ummu Seleme, uti, to je hrabar ovjek, moj brat i
amidi i meni najdrai ovjek.
ISPRIAO NAM JE Ibrahim b. Seid el-Devheri; kae: Obavijestio nas je
Esved b. Amir prenijevi od Dafera el-Ahmera, on od Abdullaha b. Ataa,
on od Ibn Burejdea, a on od svoga oca, koji je kazao: Allahovu
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je od enskih osoba bila najdraa
Fatima, a od mukaraca Alija.[10]
Ummu Seleme je ustala i otvorila vrata. Ali je uao u kuu, nazvao je
selam i sjeo pored Poslanika. Od stida je oborio glavu i nije mogao
iznijeti svoj zahtjev. Prolo je neko vrijeme, a obojica su utjeli. Konano
je Poslanik, a.s., prekinuo utnju i rekao: O Ali, ini se da si mi doao sa
nekom eljom i sada se stidi da je iznese. Bez ustezanja iznesi svoju
elju i budi siguran da e sve tvoje elje biti prihvaene!
Ali je rekao: O Boiji Poslanie, rtvujem za te i oca i majku, ja sam
odrastao u tvojoj kui i uivao sam tvoju naklonost i milost. U mom
odgoju si se trudio vie od oca i majke i upuen sam blagodarei tebi. O
Boiji Poslanie, tako mi Boga, ti si sve to imam i na ovom i na drugom
svijetu. Sada je dolo vrijeme da izaberem suprugu za sebe i osnujem
porodicu kako bih se s njom zbliio i olakao svoje tekoe. Ako smatra
ispravnim i svoju kerku Fatimu vjeri sa mnom, to e biti velika srea za
mene.
Poslanik je oekivao ovakav prijedlog. Rekao je: Saekaj da uzmem
dozvolu od Fatime!
Poslanik je otiao do Fatime i rekao: Keri moja! Alija ibn Ebi Taliba
dobro poznaje, doao je u pronju. Da li dozvoljava da sklopim zaruke
s njim?
Fatima je od stida zautjela i nita nije rekla. Poslanik je njenu utnju
uzeo kao znak odobravanja.

Vjenanje Alija i Fatime jedan je od najosjetljivijih i najznaajnijih primjera

islamskog braka, jer je otac djevojke bio najistaknutija linost Arapskog
poluotoka i svijeta islama i odabrani Boiji Poslanik. Djevojka je bila
najbolja, najpa-metnija, najodgojenija i najsavrenija ena islama, koja
se ubraja u etiri najodabranije ene ovjeanstva, a mladoenja je,
takoer, bio plemenitog arapskog porijekla i roda. Bio je junak islama.
Ovakvo vjenanje trebalo bi, po naim dananjim shvatanjima i
mjerilima, biti obavljeno uz najvee poasti i ceremonije. Ali, ne,
obavljeno je na najjednostavniji nain. Ruho najuzornije ene islama je
nabavljeno na najprostiji nain. Jo je zanimljivije to je to ruho
nabavljeno od mehra hazreti Fatime. Dakle, nije mehr ostavljen po strani,
a da mladin otac, uz hiljadu problema i tekoa, osigurava ruho za svoju
ker.
Ali je govorio: Nikada nisam uinio neto to bi naljutilo Fatimu. I
Fatima je govorila: Ali ibn Ebi Talib me nikada nije naljutio. Ali je u
posljednjim satima Fatiminog ivota ukazao na tu injenicu. Fatima je u
posljednjim trenucima svog ivota rekla Aliju: O Ali, nikada me nisi
uhvatio u lai i prevari. Od dana kada si se oenio sa mnom nikada se
nisam usprotivila tvojim naredbama.[11]
Nije prola ni puna godina a radost Fatimina, Alijina, Poslanikova i svih
muslimana bila je jo vea. Fatima je rodila Poslanikovog, a.s., unuka
hazreti Hasana, sina Alijinog.
Bilo je to tree godine po Hidri. Poslanik, a.s., mu proui ezan na uho i
dade mu ime Hasan (Lijepi). Za njega podijeli i sadaku u srebru u teini
kose s kojom je roen. Od tog velikog trenutka u Fatiminom ivotu nije
prola ni puna godina, a ona je rodila drugog sina, u mjesecu a'banu
etvrte godine po Hidri.
Kada je objavljen ajet: Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova,
grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti[12]Poslanik, a.s., bio je kod
Ummu Seleme, r.a., te je pozvao po Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna
zagrnuo ih prekrivaem te rekao: Allahu dragi, ovo je moja porodica!
Allahu dragi, otkloni od njih grijehe i potpuno ih oisti! Te rijei ponovio je
tri puta, te je rekao: Allahu dragi, podari svoj blagoslov i bereket na
porodicu Muhammedovu, kao to si podario na porodicu Ibrahimovu. Ti
si, uistinu, Slavljeni i Hvale dostojni!
Poslanikove, a.s., dove su se primale. I u navedenom sluaju, dova
Poslanikova bila je usliana. Fatima je pete godine po Hidri rodila
kerkicu kojoj je Poslanik, a.s., nadjenuo ime Zejneb, kao sjeanje na
njenu tetku, Fatiminu sestru Zejneb. Dvije godine nakon Zejnebinog
roenja rodila je jo jednu djevojicu kojoj je Poslanik, a.s., dao ime
Ummu Kulsum, u ast njene tetke Ummu Kulsum. Fatima, r.a., bila je
poaena time to je njenim potomstvom produeno potomstvo plemenitog Poslanika, a.s. Takoer, vano je znati da je Fatima ivjela

najsiromanije od svih Poslanikovih kerki sa Alijom, r.a., koji je uvijek

bio zaokupljen dihadom i pripremama za dihad, te nije imao mnogo
vremena da se posveti materijal-nim bogatstvima, a takoer nije imao ni
nasljedstva u kome bi uivali on i njegova porodica. Nakon svih bitki i
tegoba ona ga je ekala sa toplim osmijehom koji je od njega otklanjao
umor, tugu i boli.[13]
Njena djeca nisu bila obine osobe, nego je odreeno da se Poslanikovo
potomstvo izrodi od Fatime. Rije majinstvo je samo jedna kratka rije,
ali ima veoma znaajno i iroko znaenje. Moda e neko pomisliti da
briga o djeci podrazumijeva samo to da otac osigura sredstva za ivot
djece, a da ih majka pere i isti i da se trudi u njihovoj ishrani i pranju
odjee te da nema nikakvih drugih obaveza o svojoj djeci. Meutim,
islam se time ne zadovoljava i oca i majku u ispunjavanju dunosti
prema djeci smatra najodgovornijim. Islam smatra da je budua linost
djeteta rezultat odgoja i brige oca i majke. Sva djelovanja, ponaanja i
postupci oca i majke ostavljaju trag na osjetljivi i njeni duh djeteta.
Svako dijete je predstavnik i pokazatelj kvaliteta ponaanja oca i majke.
Otac i majka su duni da dobro obrate panju na budunost svoga
djeteta i duni su da nevino dijete, koje je stvoreno dobrim, ne uine
pokvarenim i nesretnim. Hazreti Fatima, koja je i sama odgojena u okrilju
Objave, bila je upoznata sa islamskim odgojem. Znala je da sve, od
naina dojenje djeteta do poljubaca koje sputa na lice svoje nevine
djece, kao i svi njeni pokreti, djela i rijei, ostavlja uticaj na njihov osjetljivi
duh. Znala je da ih treba odgojiti i drutvu predati kao uzore koji trebaju
biti ogledalo i pokazatelj istine i duha islama i da se u njihovim biima
manifestiraju istina i spoznaje Kur'ana, a to nije lahak i bezazlen posao.
Hazreti Fatma nije bila od ena koje okrilje kue smatraju ogranienim i
koje mataju o visinama. Fatima je okrilje kue smatrala veoma velikim i
osjetljivim. Tretirala ga je kao veliku tvornicu za izgradnju ovjeka,
znaajan univerzitet vojne pripreme i lekciju portvovanja. Znala je da e
oni koji su odgojeni u toj koli svaku lekciju nauenu u njoj pokazati i
dovesti do faze manifestacije na velikom drutvenom polju. Nije bila ena
koja je osjeala ponienost i minornost zato to je ena i poloaju ene
je davala veliki i visoki znaaj.
Osim to je meu Poslanikovom mubarek djecom odabrana po tome to
se njegova krvna, genetska i duhovna[14] loza nastavlja upravo kroz
njezino potomstvo, hazreti Fatima je specifina i po tome to je ona
jedino Muhammedovo, a.s., dijete koje e ga nadivjeti. Poslanik je,
dakako, toga bio svjestan, kao i injenice da e mu se ona u roku od
samo pola godine pridruiti, pa joj je, u vremenu za koje je znao da mu u
njemu istie dunjaluka nafaka, jasnim i neposrednim rije-ima govorio o
svom bliskom odlasku i tako joj, kao tajnu samo izmeu njih dvoje, otkrio

svoju i njezinu budunost, dok je svima ostalima o tome uglavnom samo

nagovjetavao iaretima.
Pred preseljenje na Ahiret Poslanik je najvei dio vremena provodio
naslonjen na hazreti Aiine grudi, ili na njezinu krilu. A kada bi Fatima
dola, Aia bi se povukla da ostavi oca i ker same. Prilikom jedne
ovakve posjete, vidjela je kako on neto apue svojoj kerci, koja utom
briznu u pla. Tada joj povjeri jo jednu svoju tajnu, pa se ona nasmijei
kroz suze. Kad je Fatima odlazila, Aia je upita ta joj je rekao, a ona joj
odgovori da su to tajne koje ne moe otkriti. Kasnije joj je ipak rekla:
Poslanik mi je rekao da e umrijeti od bolesti od koje je i umro, pa sam
zaplakala. Onda mi je rekao da u mu se ja od njegovih najbliih prva
pridruiti, pa sam se zato nasmijala.[15]
ISPRIAO NAM JE Muharnmed b. Bear; kae: Obavijestio nas je
Osman b. Omer; kae: Nas je obavijestio Israil prenijevi od Mejserea b.
Habiba, on od Minhala b. Amra, on od Aie binti Talha, a ona od Aie,
majke pravovjernih, koja je kazala: Nisam vidjela da je iko svojim
ponaanjem dok stoji i sjedi vie liio na Allahova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, od Fatime, kerke Allahova Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Kad god bi ona ula kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, veli Aia, on bi ustao naspram nje, poljubio je i posadio je da
sjedne na njegovo mjesto. Isto tako bi ona, kad god bi on uao kod nje,
ustala naspram njega, poljubila ga i posadila ga da sjedne na njeno
mjesto. Kad se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio, Fatima
se, uavi kod njega, nagnula prema njemu, poljubila ga, potom podigla
glavu i zaplakala. Potom se jo jednom nagnula prema njemu, poljubila
ga, onda podigla glavu i nasmijala se. Vidjevi to, rekoh (u sebi): Mislila
sam da je ona najrazbori-tija meu naim ena, kad li i ona ista kao i
druge ene. Kad je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na
Ahiret, ja sam je upitalaZato si se (kad je bio bolestan) nagnula prema
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poljubila ga, potom podigla
glavu i zaplakala, a potom se ponovo nagnula prema njemu, poljubila ga,
potom podigla glavu i nasmijala se? Zbog ega si to uradila? Ona
ree:On me obavijestio da e od te bolesti umrijeti i ja sam zaplakala, a
onda me obavijestio da u se ja, od njegove porodice, prva sa njim
sresti, to bijae kad sam se nasmijala.[16]
Naravno rijei Resulullaha su istina, pa e tako hazreti Fatima u mjesecu
ramazanu 11. godine po Hidri (632.) po posljednji put na dunjaluku
milovati svoje etvero mubarek djece i brinim rijeima ih savjetovati
kako da to ispravnije proive prolazni dunjaluki ivot i tako zarade
Dennet. Nakon toga e se posljednjim dunjalukim rijeima obratiti i
voljenome muu hazreti Aliju i potom se, mislima i molitvama potpuno
okrenuta dragome Allahu, osamiti u namazu tokom kojega e njezina
plemenita dua ostaviti mubarek tijelo na seddi i krenuti u susret svome

voljenom Gospodaru. Prema nekim predaja umrla je u 27.,[17] po

nekima u 24. godini ivota,[18] dok se u veini predaja do kojih sam
doao navodi da je imala 29 godina. Zabiljeeno je takoer da je Aia
prenijela da je upitala Fatimu: Hoe li da te obradujem! Zaista sam ula
Allahova Poslanika, a.s., da govori: etiri su prvakinje ena u Dennetu:
Merjem, kerka Imranova, Fatima, kerka Resulullahova, Hatida, kerka
Huvejlidova, i Asija, ena faraonova.[19]
O vrlina oca Hasanova, hazreti Alije
U fusnoti Buharijine zbirke br.3,[20] na str. 40 kae se: Alija, radijallahu
anhu, roeni je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, amidi. Poslanik
ga je odgojio kao dijete i nije ga naputao sve do smrti. Niti o jednom
ashabu nema toliko predanja kao o Aliji, radijallahu anhu. Nakon
Osmanove, radijallahu anhu, smrti prisegu su mu dali muslimani - i
muhadiri i ensarije. To su uinili i svi ostali koji su bili prisutni. To je
oglaeno i to su prihvatili svi osim Mu'avije u amu. Muslim i Tirmizi
biljee predanje od sina Sa'd b. Ebu-Vekkasa u kojem se navodi da je
upravo Mu'avija pitao Sa'da zato on ne grdi Aliju, pa mu je on
odgovorio: Zar se ne sjea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao troje o njemu?! Zbog njih ga ni kad neu grditi! To troje se
spominje u hadisima:
- da je Alija u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na stupnju
na kojem je bio Harun u odnosu na Musaa;
-da e on ponijeti bajrak kao ovjek kojeg vole Allah i Njegov Poslanik;
- kada je objavljen ajet o proklinjanju, Poslanik je, sallallahu alejhi ve
sellem, uzeo Aliju, Falimu, Hasana i Husejna i rekao: Gospodaru, ovo je
moja porodica!
Ova fusnota ustvari donosi sadraj hadisa iz Tirmzije zibrke hadisa,
knjiga 7, str.436-437. Hadis br. 3085. glasi: ISPRIAO NAM JE Kutejbe;
kae: Obavijestio nas je Ratim b. Ismail prenijevi od Bukejra b.
Mismara, on od Amira b. Sa'da b. Ebu Vekkasa, a on od svoga oca, koji
je kazao: Jednog dana Muavija b. Ebu Sufjan pozva Sa'da i ree: Zbog
ega ti ne grdi Ebu Turaba? On ree: Sjea se ta je troje (o Aliji)
kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Zbog to troje ga ja ne
grdim. Da mi je jedno od njih troje, vie bih volio nego da je crveno blago
moje.[21] uo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada
je rekao Aliji, nakon to ga je izostavio iz jednog vojnog pohoda i nakon
to ga je Alija upitao: Allahov Poslanie, zato me ostavlja sa enama i
djecom? Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aliji:
Radujete li da mi bude ono to je Harun bio Musau, s tim to nakon
mene vie poslanstva nema? I uo sam ga kada je na dan Bitke u
Hajberu rekao: Danas u zastavu dati ovjeku koji voli Allaha i Njegova
Poslanika i koga voli Allah i Njegov Poslanik. Mi smo se, veli Sa'd, svi
propinjali prema zastavi, (svako je od nas prieljkivao da bude taj), a on

ree: Pozovite mi Aliju. Alija mu, veli Sa'd, doe, i poto je imao upalu
oiju, on mu svojom pljuvakom potra oi, a potom mu predade zastavu i
Allah mu dade pobjedu. Kad bi objavljen ovaj ajet: A onima koji se s
tobom o njemu (Kur'anu) budu raspravljali, poto si ve pravu istinu
saznao, ti reci: Hodite, pozvat emo sinove nae i sinove vae, i ene
nae i ene vae, a doi emo i mi, pa emo se svesrdno pomoliti i
Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati! Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozva Aliju, Fatimu, Hasana i
Husejna i ree: Allahu, oni su moja porodica.
Ovo biljei i Buharija, dio 3. str. 40-41: Hadis br. 3701. PRIAO NAM JE
Kutejba b. Seid, a njemu Abdul-Aziz, prenosei od Ebu-Hazima, a on od
Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Sutra u bajrak predati ovjeku uz kojeg e Allah dati
pobjedu! Ljudi su zanoili raspravljajui kome e biti predat bajrak.
Posto su prespavali no, ujutro su otili Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, svako je elio da bude taj koji e dobiti bajrak.
Gdje je Alija b. Ebu-Talib?- upitao je on.
ali se na oi, Allahov Poslanie!- odgovorili su.
Poaljite po njega i dovedite mi ga!- ree on.
Kad je doao, Poslanik mu je pljucnuo pljuvaku u oi i prouio dovu,
ozdravio je kao da bolesti nije ni bilo. Tada mu je dao bajrak.
Allahov Poslanie, upita on, hou li se boriti protiv njih sve dok ne
postanu kao i mi?
Budi paljiv!- ree Poslanik i dodade: Kada stigne do njih, pozovi ih u
islam i obavijesti ih o dunostima prema Allahu. Allaha mi, da Allah uputi
preko tebe jednog ovjeka, bolje ti je nego najvee blago!
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Aliji: Zar nisi
zadovoljan da mi bude kao to je Harun bio Musau?'
U hadisu broj 4416, str.442. navodi se ista predaja: PRIAO NAM JE
Musedded, a njemu Jahja prenosei od u'be, on od Hakema, ovaj od
Mus'aba b. Sa'da, a on od svoga oca, da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, izaao (u pohod) na Tebuk, a za svoga zamjenika (u
Medini) je ostavio Aliju.
Zar e me ostaviti meu djecom i enama - rekao je (Alija), a on mu je
odgovorio: Zar nisi zadovoljan da u odnosu na mene bude kao to je
bio Harun u odnosu na Musaa, samo to poslije mene nema vie
poslanika.
Ebu-Davud veli da mu je priao u'be od Hakema,koji kae da je (ovaj
hadis) uo od Mus'aba.
O vrlinama hazreti Alije vidjeti takoer, istoimeno poglavlje u Tirmizijinoj
zbirci hadisa, knjiga 7, str. 429. Meu nabrojanim hadisima su:
Slina predaja i u hadisu br.3978: Licemjer nee voljeti Aliju niti e ga
vjernik mrziti!

Roenje hazreti Hasana

Hazreti Hasan je, kako smo naveli u kazivanju o njegovim plemenitim
roditeljima, roen polovinom mjeseca Ramazana[22] u Medini
Munevveri, tree godine po Hidri. (625.).
Njegovo puno ime je Hasan ibn Ali ibn Ebi Talib ibn Abdul-Mutalib ibn
Haim ibn Abdul-Menaf El-Kureji. Dakle, on je prvi Poslanikov unuk, sin
njegove kerke Fatime, r.a., najodabranije ene na svijetu i hazreti Alija.
Historijske knjige e ga spominjati i pod nadimkom Mudteba.
Ebu Ahmed el-Askeri rekao je: Poslanik, a.s., nazvao ga je Hasanom i
dao mu nadimak Ebu Muhammed.
Navodi se da ovo ime nije bilo poznato u doba dahilijjeta.
Vjerovjesniku - neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - mu je osobno
nadjenuo ime Hasan i sedmoga dana za nj zaklao akiku, oiao ga i
naredio da se za teinu njegove kose podijeli srebra.
El-Mufeddal kae: Allah je zaklonio imena Hasan i Husejn, sve dok
Vjerovjesnik - neka su na nj mir i blagoslovi Boiji! - tim imenima nije
nazvao svoje unuke!
Umm Fadl, ena Abbasa ibn Abdul-Mutaliba, Poslanikovog, a.s., amide,
prva ena koja je nakon hazreti Hatide primila islam u Mekki prenosi da
je sanjala san prije hazreti Hasanovog roenja i ispriala ga Poslaniku,
a.s.: O Alahov Poslanie, vidjela sam u snu kako se jedan dio tebe ili
tvoga tijela nalazi u mojoj kui.
Allahov Poslanik, a.s., ree joj: Vidjela si neto to je dobro. Moja
Fatima e roditi djeaka kojeg e ti dojiti mlijekom kojim doji tvoga sina
Kusima.
I zaista, tako je i bilo. Jedno od njeno estero djece koje je rodila s
Abbasom, sin Kusim bio je brat po mlijeku hazreti Hasanu.
U knjigama se prenosi da je hazreti Hasan osuneen kad mu je bilo
sedam dana.
U literaturi se spominje nekoliko imena / nadimaka za hazreti Hasana:
al-Sibt (unuk),
al-Zakij (ist od grijeha, nevin, dobar...),
al-Mudteba (izabrani),
al-Sajjid (srean, blaen, uspjean, gospodin, uglednik...)
i al-Taqij (poboni).
O hazreti Hasanovom izgledu i moralnim osobinama
U literaturi koja mi je dostupna navodi se da je hazreti Hasan bio bijele
puti, kroz koju je ponekad probijalo crvenilo. Imao je izrazito crne oi, sa
izraenim bijelim bionjaama. Imao je skladno i lijepo rasporedene kosti
na licu i gustu crnu bradu. Imao je kosmat grudni ko. Svojom

konstrukcijom, potpuno je bio slian svome djedu, poslaniku

Muhammedu, a. s.[23]
Ibn Sa'ad od Abdullaha b. Zubejra biljei sljedee:
Vjerovjesniku je od njegovih eljadi najvie liio i bio mu najdrai
Hasan, sin Alijin. Ja sam gledao kako mu on prilazi, dok Vjerovjesnik
bijae na seddi, i kako mu se penje za vrat -ili je rekao: na lea! - a on
ga ne htjede spustiti odatle sve dok sam ne sie! I gledao sam ga, dok
bijae na rukuu, kako mu se Hasan provlai izmeu nogu i izlazi na
drugu stranu!
Buharija biljei sljedeu Enesovu izjavu: Niko Vjerovjesniku - neka su na
nj mir i blagoslovi Boiji - nije bio sliniji od Hasana, sina Alijinog!
U Tirmizijinoj zbirci hadisa, knjiga 7. str.471. hadis br. 4042. prenosi se:
ISPRIAO NAM JE Muhammed b. Jahja; kae: Obavijestio nas je
Abdur-Rezzak prenijevi od Ma'mera, on od Zuhrija, a on od Enesa b.
Malika, koji je kazao: Niko od njih (ehlul-bejta) nije vie liio na Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Hasana b. Alije. [24]
Jednom prilikom Ebu Hurejre[25] je nakon ikindije namaza izaao iz
damije zajedno sa Alijem, r.a., vidio je Hasana, r.a., kako se igra sa
djecom. Odmah mu je priao, podigao ga na ramena i rekao: rtvovao
bih za tebe i oca i majku. Ne lii na Aliju nego na Poslanika, a.s.!
Ali, r.a., na ove rijei se nasmijao.[26]
U prilog ovome u Buharijevoj zbirci hadisa 2. dio govori i naredni hadis
na str.1074: PRIAO NAM JE Ahmed b. Junus, njemu Zuhejr, a ovom
Isma'il prenosei da je Ebu-Duhajfe, radijallahu anhu, rekao: Vidio sam
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a Hasan mu je bio slian.
Bez sumnje, ispravno obrazovanje i odgajanje igra vanu ulogu u
formiranju djeteta i u razvoju njegove mentalne sposobnosti. Isto tako,
ponaanje roditelja ima veliki utjecaj na odgoj i razvoj djece. Svi ovi
vitalni elementi bili su dostupni hazreti Hasanu. Kako smo naveli u prvom
poglavlju ove knjige sam Poslanik, a.s., je vodio brigu o odgoju i
edukaciji svog unuka prenosei tako na njega svoje plemenite osobine.
Tu je i njegov otac, hazreti Alija, znalac vjere, vjerni sljedbenik Poslanika,
a.s., i na kraju, a po vanost svakako na poetku, njegova majka hazreti
Fatima. U skladu s ovim, hazreti Hasan je u svom djetinjstvu bio okruen
ljudima najviih moralnih osobina, osobama koje su od Allaha darovane
kao model ljudskog savrenstva, primjeri u ponaanju, obrazovanju,
simboli pobonosti i uenosti.
Psiholozi istiu da dijete u velikoj mjeri oponaa one oko sebe u
navikama, mentalnim i moralnim kvalitetama. Pa moemo samo zamisliti
idealno okruenje u kojem je rastao hazreti Hasan. Odrastao je, da se
pjesniki izrazim, u samom krilu Objave i uen kolom islama, sa
njegova izvora.

Koliko je to bitno i u kakve osobe su izrastali hazreti Hasan i njegov brat

hazreti Husejn svjedoi i jedno kazivanje, zgoda iz njihove rane mladosti
kada su primjetili starijeg ovjeka kako pogreno uzima abdest. Iako su
odlino znali kako se abdest uzima i da stari ovjek kojeg su posmatrali
grijei oni nisu, kako bi to djeca uinila, to njegovo grijeenje zanemarili
ili na djeiji nain jednostavno prili i upozorili ovjeka da ne zna uzeti
abdest. Ne! Oni su se meusobno dogovorili kako da sauvaju
dostojanstvo starca, a da istom prue i uvid u ispravno obavljanje
abdesta. Uinili su to na nain da su mu prili i nakon selama,
oslovljavajui ga lijepim imenom, zamolili da njima dvojici bude sudija i
ocjenjitelj pri uzimanju abdesta. Ko ispravnije uzima abdest?
Kada su oni uzeli abdest starac im je kazao kako obojica njih dobro i
ispravno uzimaju abdes, ali on ne uzima ispravno te zamolio Allaha da ih
nagradi za poduku.[27]
Zabiljeeno je da je hazreti Hasan bio veoma rjeit i elokventan. Jak
govornik i mudar ovjek te su se i njegovi neprijatelji ustezali od ulaska u
raspravu s njim znajui unaprijed da e ih pobjediti svojom rjeitou i
pronicljivou te snagom argumenata. U knjigama koje su prevedene na
bosanski jezik, a bave se ivotom Poslanikovih unuka hazreti Hasana i
Husejna, navedeno je nekoliko takvih.
Hasan je bio blage naravi, plemenit i veoma poboan. Bio je smiren,
dostojanstven, dareljiv i hvaljen. Stalno je naginjao miru. Prezirao je
svau i nered. Nije volio da se prolijeva krv. Od njega se nikad nije ula
runa rije.
El-Hakim od Zuhejra b. el-Erkama biljei:
Hasan, sin Alijin, ustao je da dri govor i jedan iz plemena Ezdu Senua
je ustao i rekao: 'Svjedoim da sam vidio Vjerovjesnika - neka su na nj
mir i blagoslovi Boiji! - kad je ovoga stavio u svoj ogrta i rekao: Ko
mene voli, neka voli i njega! Neka to prisutni prenese odsutnome!, i da
nije asnosti Boijega Poslanika - neka su na nj mir i blagoslovi Boiji! ja to nikome ne bih rekao!
Hazreti Hasan je bio gospostven i blag, staloen, dostojanstven i edan,
dareljiv, drag, mrzio je smutnje i sablju, samo jednog ovjeka znao je
nagraditi stotinom hiljada.
El-Hakim od Abdullaha b. Ubejda b. Umejra biljei sljedee: Hasan je
dvadeset i pet puta pjeice obavio hadd, premda su s njim voene
rasne kobile!
Buharija, prvi tom, str. 1069, fusnota 2: Mudahid je rekao da je Adem,
alejhi selam, etrdeset puta iao na hadd pjeice, da su to tako inili
Ibrahim i njegov sin Isma'il, a Hasan b. Ali iao je na hadd dvadeset
pet puta pjeice.

Muhammed ibn Al rekao je da je uo hazreti Hasana kako govori:

Stvarno me je stid da susretnem Gospodara a da nisam pjeke iao do
Njegove Kue.[28]
Ibn Sa'ad biljei sljedei iskaz Umejra b. Ishaka: Niko kod mene nije
govorio tako da sam elio da ne prestane sem Hasana, sina Alijina.
Nikada od njega nisam uo runu rije osim jedanput. Naime, izmeu
Hasana i Amra, sina Osmanova, bilo je neke razmirice u vezi s jednim
zemljitem pa je Hasan tom prilikom iznio neto to Amru nije bilo po
volji. Hasan je na to rekao: 'Sve to dolazi od nas, njemu ne valja!' To je
neto najrunije to sam uo od njega!
O staloenosti, miru i moralnoj veliini hazreti Hasana svjedoi i
zabiljeeno predanje od Ibn Sa'ad od Umejra b. Ishaka koji biljei
sljedeu izjavu: Vladar nam je bio Mervan i on je svakoga petka s
minbera hulio na Aliju. Hasan je sve to sluao i ni na koji nain nije
uzvraao i Mervan je potom k njemu poslao jednog ovjeka. Hasan je na
to dotinome rekao: 'Otii mu i ovako mu reci: Ne elim ti izbrisati nita
od onog to govori time to u huliti na tebe, meutim srest emo se
kod Allaha, pa ako bude govorio istinu Allah e te nagraditi za tvoju
iskrenost, a ako bude lagao, pa - Allah je osvetnik ei!
Ibn Sa'ad od Zurejka b. Sevvara biljei sljedee: Hasan i Mervan su
razmijenili neke neugodne rijei, pa mu je Mervan priao i grubo se ponio
prema njemu - dok je Hasan samo utio - i Mervan se utom svojom
desnom rukom useknuo. 'Pobogu', rekao mu je na to Hasan, 'zar ne
zna da je desna ruka za lice, a lijeva za sploni organ; teko tebi!', i
Mervan je na to zautio!
Ibn Sa'ad od Alije b. Zejda b. Dud'ana biljei: Hasan je dvaput iz svoje
imovine izdvajao za borbu na Boijem putu (lillahi), a triput je tako
polovio svoj imetak - jednu bi obuu dao a drugu zadrao, jednu bi
pregrt dao, a drugu zadrao!
Ibn Asakir od Duvejrije, sina Esminog, biljei sljedeu izjavu: Kada je
Hasan umro, Mervan je na njegovoj denazi zaplakao, pa mu je Husejn
rekao: 'Zar to plae za njim, a onako si ga provocirao!?' 'inio sam to
nekome ko je bio vri od ovoga!', rekao je Mervan i pritom rukom
pokazao prema brdu!
Zapisano je da Hasan nikad nije ulazio u sporove s nekim bez prisustva
kadije. Govorio bi ono to je radio, a nekad uradio i ono o emu nije
govorio. Bio je izrazito paljiv prema svima s kojima je dolazio u dodir. Za
svoje potrebe nakon ehadeta njegova oca, hazreti Alije, zadrao je
kadiju, kojeg je imao i njegov otac Alija. Takoer je imao i svoga linog
pisara, koji je vodio evidenciju njegovih radnji i zaduenja.
U Tirmizijinoj zbirci hadisa nalazimo zabiljeeno da je hazreti Hasan
nosio prsten na lijevoj ruci[29], da je stavljao crnu kanu i imao duu kosu
koju bi (ponekad) vezao na zatioku.

Kajs tienik Habbaba kazuje: Vidio sam Hasana i Husejna, r.a., da su

stavljali crnu kanu.[30]
Ebu Davud s dobrim nizom prenosilaca biljei da je Hasan, sin halife
Alije, radijallahu anhu, pred samo klanjanje odvezao svoju sabranu kosu
na zatioku, rekavi: Ovo je loga (sjedite) ejtana.[31]
Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Hasan je imao sedam-osam
godina. Zbog toga je broj hadisa koje je prenio direktno od Poslanika,
a.s., prilino mali. Meutim, prenio je mnogo hadisa od drugih ashaba,
poevi od svog oca hazreti Alije. Poslije su od njega mnogi prenosioci
preuzeli hadise, kao to su hazreti Aia, sin njegovog brata Ali, njegova
dva sina Abdullah i Bakir te Ikrime, Ibn Sirin, Dubejr b. Nefir, EbulHavra, Rebia b. ejban, Ebu Midlez, Hubejre b. Berim, ejban b. Lejl,
abi, ekik b. Seleme, Musebbib b. Nuhbe, Ishak b. Bear i drugi.
Hasan, r.a., svoju djecu i roake savjetovao je podstiui ih na stjecanje
znanja.
Liio je na djeda i u ponaanju. Bio je mnogo blag, strpljiv i pokoran.
Trudio se da ljude uini zadovoljnim. Prema njima je bio mnogo milostiv.
Jednog dana je u Medinu doao ovjek koji je bio neprijateljski
raspoloen prema Poslanikovoj porodici. Vidio je Hasana, r.a., i priao
mu. Poeo mu je govoriti rune rijei. Drsko mu se obraao. Hasan, r.a.,
gledao je u njegovo lice sa samilou. ovjek se najzad umorio, vie nije
nalazio rije koju bi mogao rei. Hasan, r.a., koji je sve te uvrede strpljivo
sluao, nazvao je ovjeku selam i sa osmje-hom mu ovako rekao:
ejhu, ti si sigurno stranac u ovom gradu. Vara se u miljenju o nama,
sigurno su ti pogreno rekli. Ako eli da budemo zadovoljni tobom, bit
emo zadovoljni. Ako neto od nas trai, dat emo ti. Ako eli onog koji
na put ukazuje, mi emo te uputiti na Istinu i Pravi put. Ako od nas trai
pomo u noenju svog tereta, mi emo ti ga nositi. Ako si gladan,
nahranit emo te; ako si edan, napojit emo te; ako ima neku potrebu,
zadovoljit emo je; ako nema kue, dat emo ti neko mjesto za
stanovanje; ako ima neku elju, ispunit emo je. Ako nam doe sa
svojom poputninom, uinit emo te naim gostom i, sve dok si tu,
ugoavat emo te sa radou i ljubavlju. To je zato to mi imamo iroku
kuu i sve to je potrebno da ugostimo.
ovjek se, uvi ove Hasanove rijei pune ljubavi i samilosti, rasplaka iz
sveg glasa i, postien zbog svog postupka, ree:
Svjedoim da si ti halifa na zemlji. Allah dobro zna koju e porodicu
odabrati za poslanstvo. Hasane, od Allahovih robova, ti i tvoj otac ste mi
bili najvei neprijatelji, a sada ste mi najdrai od svih Allahovih robova.
Malo poslije, stari ovjek bio je gost u Hasanovoj kui. I tako je tretiran
tokom cijelog boravka u Medini. Postao je i jedan od bliskih prijatelja
Poslanikove porodice.

O Hazreti Hasanovoj plemenitosti preneen je veliki broj primjera. Jedan

ovjek je traio od njega sadaku, a Hasan nije imao nita kod sebe.
Zastidio se da prosjaka vrati prazne ruke, pa mu je rekao:
Hoe li da te uputim na neto od ega e dobiti, pa e biti
zadovoljan?
Prosjak je rekao: ,Svakako, a ta je to?
Kazao mu je:
Otii kod halife. Njemu je umrla kerka. On je veoma pogoen, i ni od
koga jo nije uo ta'ziju. Ti mu iskai sauee ovim rijeima: Hvala
Allahu, Koji je tvoju kerku obradovao tvojim sjedenjem na njenom
kaburu, a nije je raalostio njenim sjedenjem na tvome kaburu.
Prosjak je otiao i postupio kako mu je Hasan rekao. To se halif svidjelo i
tuga mu je otila iz srca te je naredio da mu se da nagrada. Pitao ga je:
Je li to tvoj govor?
Prosjak mu je odgovorio da nije.
Nego iji je?- upitao ga je.
Prosjak mu je odgovorio da je to govor Hasana, sina Alijinog.
Halifa mu je rekao:
Istinu je rekao. On je uistinu riznica rjeitog govora.
Onda mu je odluio dati i drugu nagradu.
Niko ko se obratio Ehlu-l-bejtu za neku potrebu nije vraen bez
ispunjenja potrebe. Obino bi dobio i vie nego to je oekivao. lanovi
Ehlu-l-bejta bili su izvor plemenitosti, dareljivosti i dobroinstva. Hasan
se mogao izviniti onom ko je traio od njega, uz obrazloenje da ne
posjeduje od ega bi mogao dati, i da mu izvinjenje bude primljeno. Ali,
on je, kao to smo vidjeli, potraio drugi nain kako da unese radost u
srce onome kome je ona potrebna.
Jedne prilike hazreti Hasan je uo ovjeka kako moli Allaha da mu podari
deset hiljada dirhema. Vratio se kui i naredio svome pisaru da tome
ovjeku isplati iz njegove blagajne.
Jedan ovjek se poalio Hasanu na svoje jadno stanje i zatraio pomo.
Hasan je pozvao svoga opunomoenika i isplatio mu pedest hiljada
dirhema. Zato je Hasanu reeno:
Zato ti nikad ne odbija onoga koji od tebe neto trai? Takav si ak i u
situaciji kad nemas?
Rekao je: Ja se obraam Allahu i njemu udim, pa se stidim da budem
odbijen kad traim. Allah je plemenit prema meni i daje mi velike
blagodati, pa i ja dajem ljudima. Bojao bih se da e, ako prestanem
davati ljudima, meni prestati davati Allah, d..
Krenuli su, jedne prilike, Hasan, Husejn i Abdullah ibn Da'fer, r.a., da
obave hadd. Kad su preli dio puta, osjetili su glad i e, a njihove su
se zalihe bile iscrpile. Ugledali su u daljini ator te su se uputili prema

njemu. Tamo su zatekli staricu. Pitali su je ima li im ta dati da ugase

e. Rekla je da ima. Pokazala im je ovcu i kazala: Pomuzite je i pijte!
To su i uinili. Napili su se mlijeka. Kad su je pitali ima li ta za pojesti,
rekla im je da ima samo tu ovcu. Dozvolila im je da je mogu zaklati, a da
e im ona ispei meso i da, onda, mogu jesti. Tako su i uinili. Odmorili
su se i, kad su poli, rekli su joj: Mi smo skupina iz plemena Kurej. Ako
se vratimo zdravi sa ovoga puta, potrai nas u Medini da ti se oduimo
za tvoje gostoprimstvo, inallah.
Potom su otili.
Kad joj se vratio mu, koji je, takoer, bio starac, starica ga je obavijestila
o gostima i njenom ikramu prema njima. Mu se naljutio i otro je
ukorio:Kako tako moe vjerovati mladiima i dati im sve to ima?
Meutim, nakon izvjesnog vremena, zavladala je sua, pa je ovaj brani
par bio prisiljen iz pustinje se povui prema Medini Munevveri. Ova
starica je prola ispred Hasanove kue. Hasan ju je poznao. Zovnuo je i
upitao sjea li ga se?
Starica se nije mogla sjetiti i Hasan je podsjetio da je on od onih koje je
ona ugostila kad su isli na hadd i naredio svome slugi da joj kupi
hiljadu ovaca i poklonio joj jo hiljadu dirhema, te je poslao svoga slugu
da je odvede do brata Husejna. Hazreti Husejn ju je upitao:
Sa ime te nagradio moj brat?
Kad mu je odgovorila, i Husejn je uinio isto.
Husejn ju je poslao do Abdullaha ibn Da'fera i, kad je obavijeten kako
su postupili Hasan i Husejn, on je svoj poklon udvostruio, dao joj je dvije
hiljade ovaca i dvije hiljade dirhema.
Starica je od tada postala vlasnica velikog bogatsva.
Kao primjer njegove dareljivosti navodi se i sluaj kad je jednom
pjesniku dao veliku koliinu novca. To su mu sa prijekorom prigovorili:
Kako moe dati pjesniku veliko blago, a on grijei prema Milostivom i
govori ono to nije istina?
Hasan je odgovorio: Najbolje kako moe utroiti imetak jest u odbranu
svoje asti.
U Buharijevoj zbirci hadisa pod poglavljem: KADA NEKO SVOJE
POTRAIVANJE (DUG) POKLONI OVJEKU - DUNIKU nalazimo
zabiljeenu predaju:
u'be je kazao prenosei od Hakema (o ovoj temi naznaenoj u naslovu)
To je dozvoljeno. Hasan b. Ali, neka s njima Allahovo zadovoljstvo,
poklonio je svoje potraivanje jednom ovjeku. Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: Ko ima kod njega kakvo svoje pravo, da mu
ga da, ili da on od njega zatrai da mu to oprosti.
O hazreti Hasanovoj uenosti i drutvenim manirima svjedoi predaja u
kojoj je prensen razgovor izmeu hazreti Alija i hazreti Hasana. Upitao
ga je otac jednog dana:

Sine moj, ta je pravi pogodak?

Rekao je: Otkloniti loe dobrim!
A ta je ast?
Ree: Ljubaznost prema porodici i podnoenje uvreda!
A ta je tolerancija?
Ree: Ulaganje truda u lahkoi i potekoi.
Ko je taj koji e sam sebe proklinjati?
Osoba koja uva imetak, a troi ast.
ta je kukaviluk?
Ree: Kukaviluk je iskazivati bijes nad prijateljem, a pokazivati
naklonost neprijatelju.
ta je bogatstvo?
Ree: Bogatstvo je zadovoljstvo due sa onim to ti je Allah propisao,
pa makar izgledalo i malo.
ta je blagost?
Savladati srdbu i imati kontrolu nad sobom.
ta je vrstina?
Hasan ree: Teina iskuenja i spor sa najdraim osobama.
ta je ponienje?
Hasan ree: Strah kod prvog udara nedaa.
ta je pretjeranost u govoru?
Govor o onome to te se ne tie.
ta je ponos?
Ree: Ponos je da da kad si siromaan i da oprosti kad moe
kazniti.
ta je ispravnost?
Ree: Prilazak lijepom, a naputanje runog.
ta je gaflet (nemarnost)?
Ree: Naputanje damija i pokornost grijeniku.[32]
Kada je upitan o ispravnom odnosu i rezonovanju u drutvu (dananjim
rjenikom reeno o ivotnoj politici) hazreti Hasan je odgovorio:
To je da se vodi briga o Allahovim pravima, pravu na ivot i pravu mrtvih.
to se tie prava Allahovog, treba obavljati ono to On je zapovjedio, i
suzdrati se od onoga to je On zabranio. to se tie prava na ivot,
treba ispuniti svoje obveze prema svojoj brai. Ne smije se podbaciti u
sluenju zajednici. Trebali bi biti vjerni vladaru sve dok je on odan svojoj
zajednici, i dizati glasa kad on odstupi od pravog puta. to se tie prava
mrtvih, treba ih spominjati po njihovim dobrim djelima i ne obazirati se na
njihova zla djela, jer oni imaju Gospodara koji e ih sabrati (Koji zna
svaku trun dobra i zla i Koji e im pravedno suditi (op.autora).[33]
Imam Zejnu-l-Abidin je kazao: Hasan ibn Ali ibn Ebi Talib bio je
najpoboniji, najvei isposnik i sa najveim vrlinama u svome vremenu.
Kada je iao na hadd, iao bi pjeke, esto ak i bos. Kada bi se

spomenula smrt, plakao bi. Kada bi se spomenuo kabur, plakao bi. Kada
bi se spomenulo proivljenje i Sudnji dan, plakao bi. Kada bi se
spomenuo prolazak preko Sirat uprije, plakao bi. Kada bi se spomenuo
izlazak pred Sud Boije pravde, toliko bi jecao da bi ostao bez svijesti.
Kada bi stao na namaz, tresao bi se pred svojim Gospodarom. Kada bi
se spomenuo Dennet i Dehennem, uvijao bi se kao zmija i traio bi od
Allaha Dennet i zatitu i utoite od Dehennema.
Ahmed ibn El-Mueddib u Fununu, i Ibn Mehdi u Nuzhetu-l-ebsaru:
Prolazio je Hasan ibn Ali pored skupine siromaha koji su sjedili na zemlji
i jeli hljeb izmrvljen pred sobom. Rekoe mu: O sine keri Boijeg
Poslanika, doi da jede sa nama! Sjede i ree: Zaista Allah ne voli
ohole!, i poe jesti s njima sve dok se nisu svi zasitili. Njegovim
blagoslovom na kraju je ostala ista koliina hrane. Potom ih je pozvao
kod sebe u goste gdje ih je nahranio i obukao.
Neki ovjek iz ama kazao je: Kada sam uao u Medinu, vidio sam
ovjeka ija me ljepota zaslijepi. Upitah: Ko je ovo? Rekoe: Hasan ibn
Ali. Pozavidio sam Aliju na takvom sinu. Otiao sam do njega i upitao ga:
Ti si sin Ebu Taliba? On ree: Ja sam njegov sin. Rekao sam: Neka ste
prokleti ti i tvoj otac, neka ste prokleti ti i tvoj otac! On je utio i nita mi
nije odgovorio. Potom ree: Mislim da si stranac, ako treba jahalicu, mi
emo ti je dati, ako eli poklon, mi emo ti ga dati, ako treba pomo, mi
emo ti je pruiti. Otiao sam od njega, a da mi niko nije bio drai od
njega na Zemlji. [34]
U hadiskim zbirkama susreemo poglavlja koja govore o vrlinama hazreti
Hasana i njegovog brata hazreti Husejna te njihova oca i majke. Tako u
Buharijevoj zbirci hadisa, br.3 imamo na str.40 poglavlje: O vrlinama Alije
b. Ebu-Taliba Kurejija Haimija, radijallahu anhu, na str. 45. isti izvor,
poglavlje: O vrlinama Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem,
porodice i njegove kerke Fatime, radijallahu anha, te na stranici 60.
Poglavlje: O vrlinama Hasana i Husejna, radijallahu anhuma.
U Tirmizijinoj zbirci hadisa, knjiga 7, na strani 524 nalazi se poglavlje: O
vrijednosti Fatime, radijallahu anha, na strani 466. istog djela nalazi se
poglavlje: Vrline Ebu Muhammeda Hasana b. Alije b. Ebu Taliba i
Husejna b. Alije b. Ebu Taliba, radijellahu anhu, a na strani 429.
poglavlje: Vrline Alije b. Ebu Taliba, radijellahu anhu, koji ima dva
nadimka: Ebu Turab i Ebul-Hasan

Poslanik, a.s., o hazreti Hasanu

(i njegovu bratu, hazreti Husejnu)
Mnogi oevi se ne ponaaju ni blizu odgovorno i s milou i ljubavi kakvu
je Poslanik, a.s., iskazivao prema svojim unucima. Takoer, on se brinuo

i poduzimao je sve preventivne mjere da ih ne zadesi kakvo zlo i nedaa.

Tako imam Buhari biljei:[35]
Moda e najbolje oslikati velianstven oinski odnos Poslanika, a.s.,
kada je sa minbera drao hutbu, ispunjavajui obavezu poslanice i
poziva u vjeru, podsticao vjernike na bogobojaznost i dobroinstvo, ali
kada je ugledao svoja dva unuka kako tek prohodavaju, malo idu pa
padnu, siao je sa minbera te ih uzeo u naruje i s njima se ponovo
popeo na minber.
Ebu Davud je zabiljeio predanje sa lancem prenosilaca koji see do
Burejde, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, a.s., nam je jednom drao
hutbu, kad dooe Hasan i Husejn, r.a., u crvenim kouljama, hodali su
posrui, a Poslanik, s.a.v.s., sie i uze ih, pa se s njima pope na minber,
te ree: Istinu je rekao Allah: Imanja vaa i djeca vaa samo su
iskuenje,[36] vidjeh ovu dvojicu, pa se nisam mogao strpiti. Potom je
nastavio s hutbom.[37]
Buharija od Ibn Omera biljei sljedee: Vjerovjesnik, neka su na nj mir i
blagoslovi Boiji, rekao je: 'Njih dvojica su moji ovosvjetski mjezimci!', tj.
Hasan i Husejn.
Tirmizi i Hakim biljee od Ebu Se'ida el-Hudrija: Boiji Poslanik - neka su
na nj mir i blagoslovi Boiji - rekao je: 'Hasan i Husejn su prvaci
dennetskih mladia!
Tirmizi od Usame b. Zejda biljei sljedee: Vidio sam Vjerovjesnika neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - na njegovim bedrima bijahu Hasan i
Husejn, a on govori: 'Ovo su moji sinovi, sinovi moje kerke. Boe moj, ja
ih zbilja volim, pa voli ih i Ti, i voli one koji njih vole!'
Buharija, 2 dio, str. 210., 2122. PRIAO NAM JE Ali b. Abdullah, njemu
Sufjan prenosei od Abdullaha b. Jezida, on od Nafija b. Dubejra b.
MutMma, a ovaj od Ebu- Hurejre Devsija, radijallahu anhu, koji je rekao:
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izaao je u neko doba dana.
Nije mi nita govorio, a nisam nita govorio ni ja njemu. Kada je doao
na trg (plemena) Benu Kajnuka, sjeo je u dvoritu Fatimine kue i rekao:
Je li tamo malian! Je li tamo malian (Hasan)!
Ona ga je neto zadrala i ja sam mislio da mu oblai ljepu koulju ili ga
kupa. Potom je on dotrao, zagrlio ga i poljubio, a Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: Allahu moj, voli ga i voli onog ko njega voli!
Od Enesa biljei: Vjerovjesnik - neka su na nj mir i blagoslovi Boiji upitan je ko mu je od ukuana najdrai; rekao je: 'Hasan i Husejn!'
El-Hakim od Ibn Abbasa biljei sljedee: Prilazio nam je Vjerovjesnik neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - nosei na vratu Hasana. Utom je
naiao jedan ovjek i rekao: 'Divnu li si jahalicu uzjahao, dijete!' i
Vjerovjesnik je na to rekao: 'Ta on je divan jaha!'
Ibn Sa'ad biljei sljedeu izjavu Ebu Seleme b. Abdur-rahmana:
Vjerovjesnik - neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - plazio je jezik

Hasanu, sinu Alijinu, pa kad bi dijete ugledalo crvenilo njegova jezika, s

ushitom bi se nasmijalo!
Prenosi Ebu Bekr, r.a., a biljei Buhari u Sahihu, da je jedan dan Allahov
Poslanik, s.a.v.s., iznio Hasana pa se s njim popeo na minber, te rekao:
Ovaj moj sin je prvak, a Allah e preko njega pomiriti dvije skupine
muslimana.
Takoer, hadis koji prenosi Ebu Lejla, r.a., a biljei imam Ahmed u
Musnedu, u kojem je rekao: Bio sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a
na njegovim grudima (ili stomaku) Hasan (ili Husejn), pa vidjeh ga kako
mokri (to se deava u vrijeme dok je bio malo djete). Mi mu priosmo, a
Poslanik, s.a.v.s., ree: Ostavite mi sina, ne prekidajte ga dok ne zavri
sa mokrenjem, a poslije oistite vodom. Potom je ustao i otiao u sobu
gdje su se ostavljale hurme koje su se dijelile kao sadaka, a za njim
doe i djeak pa uze jednu hurmu u usta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu
je izvadi iz usta i ree: Nama sadaka nije dozvoljena.
U Buharijinoj zbirci hadisa na str. 1022 u poglavlju pod naslovom
Uzimanje zekata od datula prilikom branja palmi, i da li je djetetu
dozvoljeno uzimati datule date kao zekat?
1. Isto na str. 1026: hadis 1491 kao i hadis:3072 na str 774.[38])
Poslanik, s.a.v.s., ih je esto uzimao sa sobom (jaui) na mazgi
crnobijele grive[39], pa bi jednog posjedni isped sebe, a drugog iza.
Imam Muslim biljei sa predanjem koje see do Ijasa, koji prenosi od
svoga oca, da je rekao:
Vodio sam Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., mazgu E-ehbu, a Hasan i Husejn
s njim (sjede), sve dok je nisam doveo do Vjerovjesnikove, s.a.v.s., kue,
jedan je sjedio naprijed, a drugi iza njega.[40]
Ebu Hurejre, r.a, nam takoer prenosi kako je Poslanik, s.a.v.s., prema
svoja dva unuka bio posebno blag i paljiv. To biljei Ebu Davud, a
predanje see do Ebu Hurejre, r.a., koji kae da je El-Akrea' ibn Habis
vidio kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., ljubi Hasana, pa mu je rekao: Ja
imam desetero djece, nikada nijedno nisam poljubio. A njemu Allahov
Poslanik, s.a.v.s., odvrati: Ko se ne smiluje, nee se ni njemu
smilovati.[41]
A u drugom predanju se dodaje: ta u ti ja, kad ti je Allah uklonuo
samilost iz srca.[42]
1. PRIAO NAM JE Ebu-Jeman, njemu u'ajb, a ovome Zuhri da je
uo od Ebu-Seleme b. Abdur-Rahmana, a on od Ebu Hurejre,
radijallahu anhu, da je kazivao:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio je Hasana, sina
Alijinog, u prisustvu Akre'a b. Habisa Temimija, koji je kod njega sjedio,
pa je Akrea rekao: Ja imam desetero djece, ali nikada nijedno nisam
poljubio!

Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao u njega i

rekao mu: Ko prema drugima nije milostiv - nee ni drugi biti (milostivi)
prema njemu.[43]
Ibn Hiban takoer biljei predanje koje Ebu Seleme prenosi od Ebu
Hurejre, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokazivao je svoj
jezik Husejnu (igrajui se s njim), a kada bi djeak vidio njegovo crvenilo,
stao bi se smijati. Na to mu Ujejne ibn Hasan ibn Bedr ree: Zar se tako
odnosi prema djetetu, tako mi Allaha, imam sina koji je ve odrastao, ali
ga nikada nisam poljubio. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu ree: Ko se ne
smiluje, nee se ni njemu smilovati.[44]
Nafl' b. Dubejr prenosi od Ebu-Hurejre da je kazivao: Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, grlio je Hasana.[45]
PRIAO NAM JE Sadeka, njemu Ibn-Ujejna, a ovom Ebu-Musa,
prenosei od Hasana, koji je uo Ebu-Bekru da je kazivao: Sluao sam
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, (dok je govorio) na minberu, a
pored njega je bio Hasan. Pogledao bi jednom u ljude, a drugi put u
njega, govorei: 'Ovaj je moj sin plemi; moda e Allah putem njega
pomiriti dvije skupine muslimana.'
PRIAO NAM JE Haddad b. Minhal, njemu u'ba, a njega obavijestio
Adijj, koji je uo Beraa, radijallahu anhu, da je kazivao: Vidio sam
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako za vratom nosi Hasana b.
Aliju i govori: 'Gospodaru moj, ja ga volim, pa ga i Ti zavoli!'
PRIAO NAM JE Abdan, njega je obavijestio Abdullah, a njega Umer b.
Seid b. Ebu-Husejn, prenosei od Ibn-Ebu-Mulejke, a on od Ukbe b.
Harisa da je kazivao: Vidio sam Ebu-Bekra, radijallahu anhu, kako nosi
Hasana i govori: 'Drai mi je od oca; lii na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, a ne lii na Aliju!' Alija se na to samo nasmijao.
PRIALI SU MI Jahja b. Me'in i Sadeka, rekavi da ih je obavijestio
Muhammed b. Da'fer, prenosei od u'be, on od Vakida b.
Muhammeda, ovaj od svoga oca, a on od Ibn-Omera, radijallahu
anhuma, da je kazivao: Ebu-Bekr je govorio: 'Pazite na Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu njegove porodice!'
PRIAO MI JE Ibrahim b. Musa, da ga je obavijestio Hiam b. Jusuf,
prenosei od Ma'mera, a on od Zuhrij a, a on od Enesa; a PRIAO JE i
Abdur-Rezzak, da ga je obavijestio Ma'mer, prenosei od Zuhrija, kojeg
je obavijestio Enes rekavi: Niko nije bio sliniji Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, od Hasana b. Alije.[46]
Tirmizijeva zibrka hadisaa, knjiga 7, str. 466: Vrline Ebu Muhammeda
Hasana b. Alije b. Ebu Taliba i Husejna b. Alije b. Ebu Taliba, radijallahu
anhu:
Jednom prilikom se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispe na
mimber i ree: Ovaj moj unuk bit e voa ijim e gestom Allah izmiriti
dvije skupine![49]

Tirmizi u svom Sunenu navodi da je Hasan b. Ali rekao: Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, me je nauio da na vitrama, umjesto Kunuta,
izgovaram tekst: 'Allahummeh-dini fi men hedejte, ve afini fi men afejte,
ve tevelleni fi men tevellejte, ve bakir fi ma a'tajte, ve kini erre ma
kadajte fe inneke takdi ve la jukda alejke, ve innehu la jezillu men valejte.
Tebareke rabbena ve te'alejte.[51]

Hazreti Hasanove supruge

O broju ena hazreti Hasana iz ovih ili onih razloga napisano je dosta
tekstova u kojima se oito pretjerivalo. Svakako su, posebice evropskim
orjentalistima odgovarali izvori koji su preuveliavali broj supruga hazreti
Hasana da bi na taj nain okaljali ili omalovaili njegovu linost, a na
odreeni nain i istou Poslanikove, a.s., porodice. I u nekoj naoj
(islamskoj) literaturi ima zabiljeki o velikom broju ena koje je oenio i
razvjenao, do mjere da se u nekim od tih izvora navodi da je znao istog
dana i vjenat i razvjenat enu. Kako je danas vrijeme prevoenja
mnogih knjiga sa Istoka i Zapada moe se desiti da uskoro budu
prevedena i ona djela gdje se trvdi kako je hazreti Hasan imao 70, 100
pa i vie ena. Ta djela hazreti Hasana pokuavaju predstaviti kao
ovjeka sklona uivanjima i shodno tome, budui da je od Poslanika,
a.s., predstavljen kao predvodnik dennetskih mladia i islam u cjelosti
predstavit u takvom raskalaenom svijetlu to je svakom naem
vjerniku znano kao la. Ali, eto, nije zgoreg spomenuti, kako rekoh, ove
injenice da bismo na vrijeme, zdrava razuma, znali prepoznati i odbaciti
takve stavove. Treba se prisjetiti da su slino ili jednako postupali i sa
prikazom Poslanika islama i njegovim enidbama u elji da ga krivo
predstave u mnogim djelima nastalim na Zapadu. U broju hazreti
Hasanove djece, takoer, jasno uviamo neistinitost navoenja velikog
broja ena, jer, ako je imao 21 i 22 djece kako se navodi u izvorima onda
bi ih sigurno sa veim brojem ena morao imati i daleko vie djece. I u
naim hadiskim zbirkama ima predaja da je hazreti Alija sugerisao
ljudima da ne udaju keri za hazreti Hasana jer ih on lahko otputa.
Dobri poznavaoci hadisa znaju koliko je ova predaja ispravna ili ne, meni
lino vie lii na nastojanja odreenih ljudi u odreenim vremenskim
razdobljima koji su zbog politikih i drugih interesa pokuali da stepen
Poslanikove, a.s., porodice svedu na najobiniju mjeru i oduzmu im
ikakvo prvenstvo u iem osim krvnom srodstvu ime po meni umanjuju
veliinu samog Poslanika, jer ispada da je samo zbog tog to su mu bili
unuci davao izvjesna prvenstva i atribute hazreti Hasanu i Husejnu.[52]
Ne bih se opirnije osvrtao na ovu temu jer mislim da ovo to smo do
sada kazali o hazreti Hasanu, njegova uenost, moral i dr. ine
nemoguim ovakve tvrdnje te ih kao takve samo spominjem kako se

eventulano itaoci ove knjige ne bi na nekom drugom djelu koje donosi

ovakve navode nali zadeverani takvim kazivanjem. Ja vjerujem da je
Uzvieni Bog sauvao Poslanika i njegovu porodicu, njegove asne
supruge, od ikakvih moralnih i bilo kojih drugih izopaenosti.
Prema izvorima koji su po meni najblii istini sa sigurnou se moe
tvrditi da je imao etiri ene a najvie da je za svog ivota oenio devet ili
u nekim predajama 13 ena. Ovo ne znai da je imao vie od etiri ene
istovremeno.
Prema dostupnoj literaturi imena njegovih supruga su:
-Umi Kulsum ki Al-Fadlova;
-Havla ki Mensurova. Neki historiati navode da je hazreti Hasan s njom
imao 12-tero djece. Za nju se navodi da je umrla 675.g. u Medini i da je
majka: Hasanova, Salihova, Akilova, Abdurahmanova, Ahmadova,
Ismailova, Hamzina, Jakubova, Rukajina, Huseinova, Abdullaha-Ebu
Bakra...;
-Ummi Beir ki Ebu Mes'uda El-Ensarija;[53]
-D'ada bint el-E'as b. Kajs Ma'di Karb Alkindi;
Neki povjesniari kau da joj je ime bilo Aia, neki Sukejna, ja sam se
opredjelio za ime koje se najee koristi u izvorima. U svakom sluaju
radi se o istoj osobi. Nije imala djece kako se navodi u predajama. U
izvorima se navodi, a i ja u pred kraj ove knjige to prenijeti pozivajui
sa na knjigu Povijest halifa, da je upravo ona otrovala hazreti Hasana
na nagovor Jezida, sina Muavijinog, koji joj je obeao da e je on oeniti,
pa je tako postupila po njegovom nagovoru.
-Ummi Ishaq ki Talha bin Abdullah al-Tamimi;[54]
-Zejneb kit Sabee 'bin Abdullaha;
-Baqliya;
-Ummul Kasim, navodi se da je bila ropkinja, neki je spominju pod
imenom Nufejla ili Remla;[55]
-Safia;
- Umm Abdullah, ki alil bin Abdullaha;
- Hafsa bint Abdurrahman.[56]
Hazreti Hasanova djeca
Ba kao i predaje o njegovim suprugama tako su i predaje o broju djece
hazreti Hasana razliite.
Neki navode da je imao 15 djece: jedanaest sinova i pet keri, drugi
opet da je imao 22 ili 23 djece (sedamanest sinova) i slino.
Muhammed Rida u svom djelu navodi da je imao 11 sinova i navodi
njihova imena:[57]
1. Zejd
2. Hasan
3. Kasim
4. Ebu Bekr

5.

Abdullah (ovih pet sinova prema Ridi su postali ehidi na Kerbeli sa

hazreti Husejnom)
6. Amr
7. Abdurrahman
8. Husejn
9. Muhammed
10. Jakub
11. Ismail
Prelistavajui literaturu naiao sam i na (mogua kompletna) imena
hazreti Hasanove djece:
1. Zejd, Navodi se da je imao troje muke djece. Rida navodi da je
pao kao ehid na Kerbeli dok neki drugi izvori navode da je ivio
skoro sto godina i da je imao sina po imenu Hasan Amir i keri po
imenu Nafeesa. Bio je najstariji sin hazreti Hasana;
2.
Kasim, ehid na Kerbeli;
3. Abdullah Ebu Bekr, ehid na Kerbeli, Navodi se da je imao sina
Sulejmana;
4. Abdullah, s 21 godinu postigao ehadet na Kerbeli;
5. Salih, navodi se da je imao dvoje djece;
6. Abdur-Rahman;
7. Ismail;
8. Hamza;
9. Hasan (Poznat i kao Hasan Drugi);[58]
10. Jakub;
11. Rukaja;
12. Husejn Drugi;[59]
13. Ali Abdullah;[60]
14. Omer, navodi se da je postigao ehadet na Kerbeli;
15. Fatima (ili Ummul-Abdullah);[61]
16. Nefisa (poznata i kao Ummul-Hasan);
17. Talha (ehid na Kerbeli);
18. Ummi Selema;
19. Muhammed;
20. Umi Husejn i, kao prenosilac hadisa u Davudovu sunenu br.1.
navodi se:
21. Muhamed b. Amr b. Hasan b. Ali ibn Ebi Talib to se slae s
navodima Muhammeda Ride koji meu hazreti Hasanovim sinovima
navodi i Amra.
Moe se primjetiti da u ovim razliitim izvorima i nema velikog
razilaenja budui da se neko opredjeli za nadimak kao ime, pa tako
Rida navodi meu imenima Ebu Bekr, a na drugom mjestu se navodi da
je ime tog hazreti Hasanova sina bilo Abdullah a Ebu Bekr nadimak i sl.

Odreeni izvori uslijed razliitih pogleda i miljenja spram uloge i

vanosti Ehlu-l-bejta u elji da se iskae sloga izmeu ashaba Boijeg
Poslanika, a.s., i Ehlu-l-bejta meu imenima hazreti Hasanovih sinova
navode imena hulefa-i-raidina hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera dok
drugi izvori to negiraju i slino. Ja, koliko je to mogue, u ovoj knjizi ne
elim da se uope bavim tim pogledima niti njihovim nijetovima, navodim
ono to se nalazi u izvorima do kojih sam doao, drei da je ta tematika
na naem podneblju na najljepi nain uokvirena levhama naih starih
bosanskih damija gdje se meu hulefa-i-raidinima nalaze i imena
Poslanikovih, a.s. unuka, hazreti Hasana i Husejna. Ova knjiga
prvenstveno ima za nijet u tim okvirima obogatiti nae znanje o ivotu
hazreti Hasana i doprinijeti veoj spoznaji ove izuzetne islamske linosti
o ijoj dunjalukoj veliini svakako svjedoi njegova ahiretska veliina,
predvodnika dennetskih mladia zajedno sa bratom hazreti Husejnom.
S tim, da smatram kako se zbog ovih politikih i drugih potreba kroz
historiju islama inilo da se razdvoji ahiretsko i dunjaluko to je po meni
neispravno. udno mi je da neko ne nijee hazreti Husejnovo
predvodni-tvo na ahiretu, a ne vidi da je to iim povezano s njegovim
poloajem na dunjaluku. Shodno izreci koja se pripisuje Poslaniku islama
da je dunjaluk ahiretska njiva, tj. to ovdje sijemo tamo enjemo.

Smrt hazreti Alija i biranje Hasana za halifu

Alija je priznat za halifu u Medini dan nakon Osmanova ubistva. Priznali
su ga svi ashabi koji su se tu nalazili. Ipak, neki tvrde da su Talha i Zubejr
to uinili pod pritiskom, mimo svoje volje, nakon ega su otili za Mekku
kod Aie, odakle su zajedno otputovali za Basru zahtjevajui kaznu za
vinovnike Osmanova ubistva. Kad je za to saznao Alija krenuo je za Irak i
u Basri se sukobio s Talhom, Zubejrom, Aiom i onima koji su bili uz njih.
Bila je to 'Bitka oko deve' koja se odigrala u mjesecu dumade'l-ahire 36.
godine po Hidri. Tu su poginuli Talha, Zubejr i mnogi drugi ljudi, tako da
je broj poginulih dostigao trinaest hiljada.[62]
Zanimljivo je da su neki hazreti Aliju optuivali da je kriv za hazreti
Osmanovo ubistvo, a u Tarihul hulefa nalazimo i ovo kazivanje: Kada su
ljudi opkolili Osmana r.a. i zabranili mu vodu, on se izdignu iznad ljudi i
ree:
Je li meu vama Alija?
Ne! odgovorie.
Da li je Sa'd meu vama?
Ne!
Osman malo zauti pa ree:
Hoe li neko od vas obavijestiti Aliju o naem stanju, pa da nam on
poalje vode?

Kada je haber doao do hazreti Alije r.a., on odmah Osmanu posla tri
mjeine vode. I umalo da voda ne doe do hazreti Osmana, jer je masa
to pokuala sprijeiti, sukobei se sa osloboenim robovima Benu
Haima i Benu Umejje, koji pri tome zadobie povrede.
Do hazreti Alije r.a. stigoe i haberi da se eli Osmanovo ubistvo, pa je
na to hazreti Alija r.a. odgovorio: elimo da nam izrui Mervana, a ne
njegovo ubistvo.
Potom hazreti Alija r.a. ree Hasanu i Husejnu r.a.: Idite sa svojim
sabljama i stanite pred vrata Osmanove kue i dobro ga uvajte.
Zubejr je poslao svoga sina, Talha svog i nekoliko ashaba svoje sinove
r.a., radi zatite hazreti Osmana od provale svijeta u njegovu kuu,
istovremeno traei od Halife da izrui Mervana.
Vidjevi to, svjetina strijelama zasu vrata hazreti Osmanove kue.
Rezultat toga je bilo ranjavanje Hasana ibn Alije, Muhammeda ibn Talhe,
Kambera osloboenog roba hazreti Alije r.a.. Jedna strijela koja je
doletjela u kuu ranila je Mervana. Muhammed ibn Ebu Bekr se poboja
srdbe Haimovia zbog stanja u kome se nalaze hazreti Hasan i Husejn
r.a., pa pozva dvojicu ljudi malo ustranu i ree im: Ako dou Haimovii i
vide krv na Hasanovom licu, prestae opsada Osmana, a time i nai
planovi propasti. Nego uimo mu preko zida na stranjem dijelu kue.
Ako nam to poe za rukom, ubit emo ga a da to niko nee znati.[63]
Alija se u Basri, nakon Bitke oko deve, zadrao petnaest veeri a potom
otiao u Kufu. Nedugo iza toga na njega je poao Muavija, sin Ebu
Sufjanov, s vojskom iz ama, pa kad je Alija saznao za taj njegov pohod,
krenuo mu je u susret. Susreli su se u Siffinu, u mjesecu saferu 37.
godine i borba izmeu njih je trajala danima. Oni iz ama su osjetivi da
e izgubiti podigli Mushafe i stali pozivati onome emu ti Mushafi
pozivaju - to bijae samo varka koju je smislio Amr b. el-'As - i to je
borce destimuliralo i oni su jedni druge poeli pozivati na mir.Tako su
imenovali dvojicu presuditelja: Alija je imenovao Ebu Musu el-E'arija, a
Muavija Amra b. el-'Asa. Njih su dvojica sainila jedan dokumenat koji je
predviao da se po isteku godine nau u Erzuhu i da tada razmotre
sreivanje situacije u zajednici (ummet).
Vojske su se tako razdvojile i Muavija se vratio u am a i hazreti Alija u
Kufu. Na to su se neki iz njegova tabora pobunili protiv njega - haridije naglaavajui da ne moe biti drugog presuditelja osim Boga i izdvojili
se u Herevrau. Alija je k njima poslao Ibn Abbasa koji je s njima vodio
otru polemiku i uvjeravanja i to je rezultiralo time da su se mnogi od njih
povratili, dok su drugi ustrajali u svojim stavovima i otili u Nehrevan,
tako se isprijeivi na putu.
Potom je Alija otiao tamo i tu, u Nehrevanu, obraunao se s njima. Bilo
je to 38. godine, godine u kojoj je, u mjesecu abanu, bio dogovoreni
susret kad su se u Ezruhu nali Sa'ad b. Ebi Vekkas, Ibn Omer i brojni

drugi ashabi. Amr se i tu posluio lukavstvom, pustivi Ebu Musu elE'arija da govori prvi. Ebu Musa je u svom obraanju stavio van snage
Alijin izbor za halifu, a kad je rije uzeo Amr on je potvrdio Muaviji hilafet i
prisegnuo mu na vjernost, to je meu prisutnima dovelo do raskola.[64]
Iza toga trojica haridija - Abdurrahman b. Muldem el-Muradi, Berk b.
Abdullah et-Temimi i Amr b. Bukejr et-Temimi - izdvojili su se i otili u
Mekku gdje su se dogovorili i vrsto obavezali da e ubiti svu trojicu: Aliju
b. Ebi Taliba, Muaviju b. Ebi Sufjana i Amra b. el-'Asa i ljude konano
osloboditi njihova pritiska. Ibn Muldem se obavezao da e ubiti Aliju,
Berk da e zavriti s Muavijom a Amr b. Bukejr da e dokrajiti Amra b.
el-'Asa. Dogovorili su se da e to uiniti iste veeri - jedanaeste ili
sedamnaeste veeri ramazana - i svaki je poao tamo gdje se nalazila
njegova meta. Ibn Muldem je doao u Kufu kod svojih haridija, no
nikome nije otkrivao njihove namjere, tj. ta kani uiniti u noi uoi petka,
17. ramazana 40. godine po Hidri.
Kad se probudio u rano jutro Alija je svom sinu Hasanu ispriao: Sanjah
noas Boijega Poslanika - neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - rekoh
mu u snu: 'Boiji Poslanie, ja od tvojih sljedbenika vidjeh mnogo muke i
neprijateljstva!', a on mi na to kaza: 'Prokuni ih!', te ja izgovorih: 'Boe,
zamijeni mi ih boljim od njih, a njima mene zamijeni gorim od mene!'
Utom je uao Alijin mujezin Ibn Zebbah i rekao: Vrijeme je namazu!, i
Alija je iziao i glasno dozivao: Ljudi, namaz! Namaz! Tada je pred
njega iskoio Ibn Muldem i udario ga sabljom, rasjekavi mu elo sve
do tjemena, tako da je posjekotina dola do mozga. Na to su se ljudi sa
svih strana bacili na njega, pa je uhvaen i svezan. Alija je poivio jo
petak i subotu. Umro je u noi uoi nedjelje, a ogasulili su ga Hasan,
Husejn i Abdullah b. Dafer. Ukopan je nou, u vladarskoj rezidenciji u
Kufi, a denazu mu je klanjao sin Hasan.
Oporuka Hazreti Alije sinu Hasanu - napisana kada je hazreti Alija
taborovao u Hadirinu u povratku sa Siffina.[65]
Od roditelja koji je smrtan, koji priznaje tegobe vremena, koji se okrenuo
od ivota, koji se predao usudu vremena, koji kori svijet ovaj, koji
nastanjuje prebivalita mrtvih i koji e ih sutra napustiti - sinu koji ezne
za onim to se ne moe postii, koji koraa putem onih koji su nestali,
koji je meta bolesti, koji je zatoenik dana, koji je rtva tegoba, rob svijeta
ovog, trgovac njegove varke, dunik elja, zatoenik smrtnosti, saveznik
briga, drug jada, stradalnik od nedaa, koji je nadvladan strastima i koji
je nasljednik umrlih!
A sad, zaista, ono to sam shvatio iz okretanja svijeta ovog od mene, iz
snanog napada vremena na me i pribliavanja svijeta onoga meni,
dovoljno je da me zatiti od sjeanja na bilo koga, osim na sebe i od
razmiljanja mimo sebe. Ali kad se ograniim na brige svoje, ostavljajui
brige drugih, razum me moj izbavljuje i titi od elja mojih. To proiava

pitanja moja i vodi me ozbiljnosti, gdje nema igre, i Istini koja nije
pomuena laima. Smatram te dijelom sebe; tanije - smatram te
cjelinom svojom. Tako, ako te ita zadesi, to je kao da je zadesilo mene. I
ako ti smrt doe, isto je kao da je dola meni. Ono to je tvoje zato me
se tie kao i ono to je moje. Piem ti, tako, savjet ovaj kao put traenja
pomoi preko njega, bilo da ti ostanem iv, bilo da ti prestanem postojati.
Savjetujem ti svjesnost o Bogu, sinak moj, da ustraje na odredbama
Njegovim, da ispuni srce svoje sjeanjem na Nj i da se dri za ue
Njegovo. Koja je veza pouzdanija od veze izmeu tebe i Boga, bude li
se drao za ue Njegovo?!
Okrijepi srce svoje savjetom lijepim, smiri ga sustezanjem, ojaaj ga
vjerovanjem vrstim, obasjaj ga mudrou, uini ga poniznim sjeanjem
na smrt, navedi ga da vjeruje u prolaznost, omogui da sagleda nesree
svijeta ovoga, upozori ga na mo vremena i brzinu mijene noi i dana,
predoi mu dogaaje naroda minulih, podsjeti ga na ono to je zadesilo
one koji bijahu prije tebe, te prohodaj izmeu stanita i tragova njihovih,
pogledaj ono ta su inili, od ega su otili i gdje su dospjeli i ostali.
Uvidjet e da su otputovali od prijatelja i nastanili kue samoe. Uskoro
e i ti biti poput jednoga od njih. Uredi zato mjesto boravka svoga i ne
prodaj budui svijet svoj za svijet ovaj. Okani se raspravljanja o onome
to ne zna i ne govori o onome to te se ne tie. Kloni se staze od koje
se boji da ne zastrani, jer doista je ustezanje, kada postoji bojazan od
zastranjenja, bolje od uplitanja u opasnosti. Nareuj injenje dobra, bit
e meu dobrim. Odvraaj od zla rukom i rijeju svojom i nastoj da si
to udaljeniji od onoga ko ini zlo. Bori se u ime Boga borbom istinskom i
nemoj da te odvrati prijekor bilo iji od Boga. Baci se u opasnosti radi
Istine, ma gdje ona bila, i uputi se u razumijevanje vjere. Privikni duu
svoju da trpi neugodnosti, budui da je najbolje svojstvo udi trpljenje u
pitanjima Istine. U svim poslovima svojim predaj se Bogu svome, jer tako
e se predati zaklonu sigurnom i zatitniku jakom. Ii samo od
Gospodara svoga, jer je u ruci Njegovoj sve, davanje i uskraivanje.
Trai dobro to god vie moe. Razumi ovu oporuku moju i nemoj je
nipoto ostavljati, jer je zaista govor najbolji onaj koji koristi. I znaj da
nema dobra nikakva u znanju onom koje ne koristi. Ako znanje nije
korisno, onda ni stjecanje njegovo nije opravdano.
Sinak moj, kad sam opazio da sam dobrahno ostario i kad sam primijetio
da slabim, pourih s oporukom svojom tebi, te iznesoh glavne poruke
njezine, kako me smrt ne bi sustigla prije nego ti otkrijem ono to mi je u
srcu, prije nego to pamet moja bude pogoena kako je pogoeno tijelo
moje i prije nego to te nadvladaju sile strasti ili iskuenja svijeta ovog,
inei te poput deve tvrdoglave. Srce ovjeka mlada doista je kao zemlja
neobraena koja prima sve to se u nju baci. Pourih zato da te odgojim
prije nego ti srce otvrdne i um ti postane zauzet, tako da bi bio pripravan

prihvatiti kroz razum svoj plodove iskustva drugih. Tako bi bio poteen
da sam prolazi kroz ta iskustva. Na taj e nain zaobii tegobu
traenja njihova i sauvati se od tekoe pokuavanja. Time postie
saznavanje onog to smo mi iskusili, postaje ti jasno ak i ono to mo
mi moda propustili.
Sinak moj, makar ne dosegoh doba koje su dosegli oni prije mene, ipak
sam razmatrao djela njihova i razmiljao o dogaajima iz ivota njihovih.
Slijedio sam tragove njihove, tako da sam postao poput njih; zapravo,
preko onog njihovog to mi postade poznato kao da sam ivio s njima od
poetka do kraja. Bio sam zato u stanju razluiti ono to je isto od
onoga to je prljavo i ono to je korisno od onoga to je tetno. Odabrao
sam za te najizvrsnije od toga i sabrao za te dobre biti toga, a udaljio od
tebe nekorisnosti. Budui da te osjeam onako kako roditelj brini treba
osjeati i da te smjeram poduiti, mislio sam da to treba da bude u
vrijeme kad ti uznapreduje u dobi svojoj i dok si svje na pozornici
svijeta, imajui namjeru ispravnu i srce isto, i da bi valjalo zapoeti s
poduavanjem Knjizi Boga, Monog i Uzvienog, i s tumaenjem
njezinim, odredbama islama i propisima njegovim, o onome to on
zabranjuje i doputa, te da ne bi trebalo ii izvan tog radi tebe. Onda sam
se pobojao da se ne zaplete u nejasnoe onako kako su se drugi ljudi
zapleli uslijed strasti i miljenja svojih. Pa i pored moga osjeanja
nesklonosti prema nainu da tako bude opomenut, ustvrdio sam da mi
je bolje ojaati to stanje, nego te ostaviti u poloaju u kojem te ne
smatram zatienim od pada u propast. Nadao sam se da e ti Allah
pomoi u razboritosti tvojoj i voditi te u nakani tvojoj. Ostavljam ti zato
kao obavezu ovu oporuku moju. Znaj, sinak moj, ono to bih najvie elio
da usvoji za sebe iz oporuke moje jeste da si svjestan Boga, da se
ogranii na ono to ti je Allah uinio obaveznim i da slijedi djela minulih
predaka svojih i ljudi dobrih porodice svoje. Oni nisu propustili da se
brinu o sebi kao to se i ti brine i razmiljaju kao to i ti razmilja. I to ih
je onda na kraju dovelo do toga da prihvate ono to su saznali, a da se
suzdre od onoga to im nije stavljeno u dunost. Ako srce tvoje to ne
prihvaa bez stjecanja znanja kao to su ga oni stjecali, onda neka
traenje tvoje bude s razumijevanjem i uenjem, a ne zapadanjem u
sumnje ili zaplitanjem u rasprave.Prije nego se okua u tome, zatrai
pomo od Boga svoga i obrati Mu se da ti omogui da uspije i da
napusti sve ono to bi te bacilo u sumnju ili odvelo u zabludu. Kad se
uvjeri da ti je srce isto i ponizno i da se miljenje tvoje upotpunilo i
sabralo, te da ti je to postalo brigom jedinom, onda e uvidjeti ono to
sam ti razjasnio. Ako, meutim, nisi sposoban dosegnuti tu smirenost
promatranja i miljenja koje bi elio imati, onda znaj da ti samo gazi
zemlju poput deve slijepe i da zapada u mrak, dok onaj koji luta po
mraku i tvori zapletenost nije tragalac pravi za vjerom. Bolje je sustegnuti

se od toga. Nastoj dobro shvatiti moj savjet, sinak moj, i znaj da je

Gospodar smrti takoer Gospodar ivota, da Onaj Koji stvara takoer
umrtvljuje, da je Onaj Koji unitava takoer Obnovitelj ivota i da je Onaj
Koji daje bolest takoer i Izljeitelj. Svijet ovaj traje na nain koji je Allah
ustvrdio za nj u odnosu na zadovoljstva njegova, kunje, nagrade na
Danu sudnjem i sve ono to On hoe a ti ne zna. Ako neto od ovoga
nisi razumio, tada to pripii neznanju svome o tom, jer kad si roen,
roen si kao neznalica. Potom si stekao znanje. Mnogo je onog o emu
si neznalica i u emu se koleba misao tvoja i luta pogled tvoj, ali ga
poslije spozna. Dri se zato Onoga Koji te je stvorio, opskrbu ti dao i
potpunim te uinio. Neka sluenje tvoje bude Njemu, enja tvoja prema
Njemu, a strijepnja tvoja od Njega.
Znaj, sinak moj, da niko nije izvijestio o Bogu Uzvienom kao to je
izvijestio Poslanik - blagoslovi Boiji neka su s njim i njegovim! Zato budi
zadovoljan s njim kao vodiem i predvodnikom prema izbavljenju. Doista
neu tedjeti truda nikakva da bih te posavjetovao. I doista, ak ako se
silno potrudi, nee moi postii dobrobit kakvu osobno imam za tebe.
Znaj, sinak moj, kad bi Gospodar tvoj imao sudionika, poslanici njegovi bi
ti takoer dolazili i ti bi vidio znake vlasti i moi njegove, te bi upoznao
djela i svojstva njegova. Ali, On je Bog, Jedan i Jedini, kako je On opisao
Sebe Sama. Niko Mu ne moe biti oprean u vlasti Njegovoj. On je
oduvijek i zauvijek. On je, prije svega, bez poetka ikakva i On je
posljednji, bez kraja ikakva. On je toliko velik da gospodstvo Njegovo ne
moe biti obuhvaeno srcem ili okom. Kad shvati ovo, onda treba da
ini ono to bi inio slian tebi uz nisko stanje svoje, manjkanje moi
svoje, rastuu nesposobnost i golemu potrebu svoju za Gospodarom
svojim u traenju pokornosti Njemu, bojei se kazne Njegove i strijepei
od gnjeva Njegova, jer On ti doista nije zapovijedio nita do ono to je
dobro i nije ti zabranio nita do ono to je nevaljalo.
Sinak moj, izvijestio sam te o svijetu ovom, stanju njegovom, rasapu i
prolaenju njegovom. Izvijestio sam te i o svijetu buduem i onom to je
u njemu pripremljeno za stanovnike njegove. Iznio sam ti primjere o
njima, tako da moe izvui iz njih pouku i raditi skladno njima. Primjer
onih koji su razumjeli svijet ovaj jest poput putnika onih koji, osjeajui
omrazu prema krajevima pogoenim suom, kreu prema predjelu
zelenom i plodnom, onda trpe tekoe na putu, razdvajanje od prijatelja,
tegobe putovanja i hranu oporu da bi dosegli prostranstva stanita svoga
i predio boravka svoga. Zato oni u svemu tome ne osjeaju bol nikakvu i
ne smatraju nikakav troak gubitkom. Nita im nije drae od onog to ih
pribliava cilju i to ih vodi blie predjelu boravka. A primjer onih koji se
zavaravaju svijetom ovim jest poput ljudi koji su bili u kraju zelenom, ali
im je omrznuo, te odlaze u predio suom pogoeni. Zato njima nije nita

odvratnije ili gadnije od naputanja mjesta iz koga trebaju ii u mjesto u

koje moraju iznenada dospjeti i prema kojem se kreu.
Sinak moj, uini sebe mjerom u onom to je izmeu tebe i drugih. Tako,
eli drugom ono to eli sebi, a mrzi u njega ono to mrzi u sebe. Ne
tlai, kao to i ne eli da bude tlaen. ini dobro, kao to eli da
dobro bude injeno tebi. Smatraj loim za sebe to god smatra loim za
druge. Zadovolji se u ljudi onim ime si zadovoljan s njima u vezi sa
sobom. Ne govori o onome to ne zna, ak ni o onom o emu zna vrlo
malo. Ne reci drugima ono to ne voli da bude kazano tebi.Znaj da je
ushiivanje sobom suprotno ispravnosti i nesrea za razum. Ojaaj, zato,
napor svoj i ne postani rizniar za drugog. Kad si voen na Putu pravom,
budi skruen pred Gospodarem svojim koliko god vie moe.
Znaj da je pred tobom put duljine velike i tegoba estokih, te da ne
moe zaobii traenje njegovo. Procijeni potrebu svoju u opskrbi koja te
nee opteretiti. Nemoj nipoto natovariti lea svoja mimo snage svoje, pa
da taj teret postane nedaa za tebe. Kad god susretne osobu kojoj je
potrebna pomo i koja moe nositi za te opskrbu tvoju do uruenja
natrag na Danu sudnjem, kad e ti ona trebati, onda je primi kao priliku
dobru i podaj da ti opskrbu nosi. Stavi u nju to vie moe, jer moda
e je traiti, pa je nee moi nai. Ako osoba neka eli pozajmiti od
tebe u doba obilja tvoga da bi ti to vratila u doba potrebe tvoje, onda
iskoristi tu priliku. Znaj da je ispred tebe uspon tegoban i strm, na kojem
e osoba s bremenom lahkim biti u poloaju boljem od one s tekim, dok
e spora i na njemu biti u poloaju gorem od brze. Tvoj krajnji ishod
prolaenja tog bit e neizbjeno ili Dennet ili Dehennem. Razvidi zato,
radi sebe, prije sputanja i pripremi mjesto prije stizanja, jer poslije smrti
nema primicanja nikakva, niti povratka na svijet ovaj.
Znaj da ti je Onaj u ijoj su vlasti riznice nebesa i zemlje dopustio da Ga
moli i da ti je obeao primanje molitve. On ti je naredio da ie od
Njega, da bi ti On udijelio, i da trai milost Njegovu, da bi ti Se On
smilovao. On nije postavio nita izmeu tebe i Njega to bi te zastrlo od
Njega. On te ne primorava da sebi pribavi posrednika u Njega. A ako
pogrijei, On te ne prijei u pokajanju. On ne uri s kaznom. On te ne
kori to se kaje, niti te On sramoti kada je sramoenje tvoje umjesno.
On nije strog prema tebi u primanju pokajanja. On te ne ispituje otro u
grijesima tvojim. On te ne razoarava milou Svojom. tavie, On tvoje
naputanje grijeha ubraja u djelo dobro. On rauna jedan grijeh tvoj kao
jedan, dok jedno dobro tvoje On rauna deseterostrukim.
On ti je otvorio kapiju kajanja i kapiju traenja zadovoljstva. Zato, kad
god Ga zove On uje poziv tvoj, a kad Mu se tajno obraa, On zna
tajno obraanje tvoje. Poloi pred Njega potrebe svoje, razotkrij se pred
Njim, poali Mu se na brige svoje, moli Ga da otkloni neprilike tvoje,
utjei se pomoi Njegovoj u poslovima svojim i trai iz riznica milosti

Njegovih ono to niko drugi ne moe dati, a to je duljina ivota, zdravlje

tijela i obilje opskrbe. Uz to, On je stavio kljue riznica Svojih u ruke
tvoje, time to ti je dopustio da od Njega trai.Otvaraj zato molitvom
kapije blagodati Njegove gdje god eli, pa neka se kie obilne milosti
Njegove izliju na tebe. Odgoda u prihvaanju Njegovu ne smije te
razoarati, budui da je dar doista primjeren namjeri. Moda je
prihvaanje odgoeno zato da bi to traitelju bilo vrelo nagrade vee i
darivanja obilnijeg onome koji iekuje. Moda si traio neto to ti tada
nije dato, pa ti je ubrzo ili kasnije podareno neto bolje od tog, ili je od
tebe odbijeno zato to je to bolje za te. Moda si ti traio puno onog u
emu bi, da ti je dato, bila propast za vjeru tvoju. Zato, tvoje traenje
mora biti radi onog ija je ljepota trajna i iji e teret ostati daleko od
tebe. to se tie imetka, on nee vjeno biti tvoj, niti e ti vjeno
pripadati njemu.
Znaj, sinak moj, da si stvoren za svijet budui a ne za ovaj, za nestanak
a ne za trajanje vjeno, za smrt a ne za ivot. Ti se nalazi na mjestu
koje ti ne pripada, u kui pripremanja i na putu prema svijetu buduem.
Gonjen si smru od koje bjegunac ne moe izmai, budui da e ga ona,
zasigurno, nadvladati. Zato budi oprezan spram nje da te iznenada ne bi
nadvladala, kad si u stanju grjenom i misli o pokajanju, ali ona stvara
smetnju izmeu tebe i pokajanja. U sluaju takvom, upropastit e sebe.
Sinak moj, esto se sjeaj smrti i mjesta gdje e iznenada otii i dospjeti
poslije smrti, tako da si, kad ti doe, ve na oprezu spram nje i da si ve
sebe pripravio za nju, te ti ona ne dolazi sasvim iznenada i ne zatie te.
Pazi se da te ne bi zavarale sklonosti ljudi prema draima svijeta ovoga i
navaljivanje njihovo na njih. Allah te je upozorio u pogledu toga, a svijet
te je ovaj obavijestio o prolaznosti svojoj i razotkrio ti zla svoja. Doista,
oni koji su za njega slie psima to laju, ili zvijerima prodrljivim koje ree
jedna na drugu. Jaa izjeda slabiju i velika gazi malu. Neki su poput
vezane a neki poput odvezane stoke koja se raspametila i juri u
smjerovima nepoznatim. Oni su stada nevolja koja lutaju po dolinama
surim. Nema obana da ih zadri, niti se iko nudi da ih uzme na ispau.
Svijet ovaj ih vodi putem sljepila i odvraa im pogled od svjetionika
upute. Oni su zato zapleteni u pometnjama njegovim i tonu u uicima
njegovim. Uzimaju ga kao gospodara, pa se on njima poigrava, a oni se
igraju s njim i zaboravljaju ono to je iza njega. Tmina iezava polahko.
Sad je to kao da putnici sjahuju, a oni koji ure uskoro e stii. Znaj,
sinak moj, da je onaj u sedlu noi i dana noen njima, makar mirovao, i
prevaljuje razdaljinu, makar stajao i poivao.
Znaj sa sigurnou da ne moe ostvariti elju svoju i premaiti odreeni
rok svoj i da si na stazi onih prije tebe. Budi zato ponizan u iskanju i
stjei na nain najljepi, jer mnogo je iskanja, koja vode gubljenju. Nije
traitelj svaki darivan opskrbom, niti je uskraen svaki onaj koji trai na

lijep nain. Izdigni duu svoju iznad niskosti svake, pa makar te vodila
eljenim ciljevima tvojim, zato to nikad nee moi nadoknaditi ono to
si rtvovao od sebe. Ne budi rob drugog, jer te je Allah stvorio slobodnim.
Nema dobra u dobru koje se postie preko zla i nema dobra nikakva u
ugodnosti koja se postie preko tegobe. Pripazi se da te ne nose jahalice
pohlepe i da te ne strovale u vrela propasti. Ako moe to provesti da ne
bude osobe imune izmeu tebe i Boga, uini tako, budui da e
svakako nai ono to je tebi dovoljno i dobiti udio svoj. Malo, izravno
dobijeno od Boga Slavnog, vee je i plemenitije od mnotva dobijenog
preko stvorova Njegovih, mada je sve od Njega.
Lake je ispraviti ono to si propustio utnjom svojom, nego dosegnuti
ono to si izgubio govorenjem. Ono to je u posudi zadrava se
stavljanjem poklopca. Meni je drae da zadri ono to je u rukama
tvojim, nego da trai ono to je u rukama drugih. Bolja je gorina
neuspjeha, nego traenje od ljudi. Rad rukama uz estitost bolji je od
imetka uz razvrat. ovjek je uvar najbolji tajni svojih. Mnogo je
trudbenika u onome to im teti. Onaj koji mnogo govori - besmisleno
govori. Ko god razmilja - shvaa. Drui se s ljudima vrline - bit e jedan
od njih. Dri se podalje od ljudi opaine - napustit e ih. Najgora hrana
je ona koja je zabranjena. Tlaenje slabih jest tlaenje najopakije. Tamo
gdje je blagost neprikladna, strogost je blagost. esto je lijek bolest, a
bolest lijek. esto zlonamjernik ispravno savjetuje, dok dobronamjernik
prevari. uvaj se oslanjanja na elje, jer su one odjea mrtvih. Mudro je
upamtiti iskustvo neije. Najbolje iskustvo tvoje je ono koje te pouava.
Pouri iskoristiti priliku prije nego to ona postane jad teki. Tragalac
svaki ne nalazi, niti se odlazitelj svaki vraa. Upropastiti opskrbu i stei
zlo za Dan sudnji - znai propasti. Sve ima posljedicu. Ono to ti je
odreeno stii e te. Trgovac je onaj koji se izlae gubitku. Neznatno je
esto korisnije od mnotva. Nema dobra nikakva u pomagau podlom i
prijatelju nepouzdanom. Budi popustljiv prema vremenu sve dok ti je ono
podlono. Ne izlai opasnosti bilo ta oekujui vie od tog. Pripazi da te
ne nadvlada osjeanje neprijateljstva.
Ponaaj se prema bratu svome tako da ti uva srodstvo ako ga on i
zanemari. Kad se on odmetne, budi ljubazan prema njemu i primakni mu
se. Kad on krtari u dijeljenju, troi za nj. Kad se on udaljava, pribliuj mu
se. Kad je on strog, budi blag. Kad on poini krivo, misli o isprici njegovoj
toliko kao da si mu ti rob a on gospodar blagonaklon nad tobom. I uvaj
se da to ne uini tamo gdje nije mjesto ili da to ne uini onima koji ne
zasluuju. Ne uzimaj nipoto neprijatelja prijatelja svog kao prijatelja, jer
e tako postati neprijatelj prijatelja svog. Daj pravi savjet bratu svome,
bio on dobar ili gorak. Progutaj srdbu, jer ne naoh nita slae od tog
naposljetku i nita ugodnije u ishodu. Budi blag prema onom koji je grub
prema tebi, jer je vjerojatno da e on ubrzo postati blag prema tebi.

Postupaj blagonaklono s neprijateljem svojim, jer je to ugodnije od dva

uspjeha.
Ako kani prekinuti s bratom svojim, ostavi mu neto prostora sa strane
svoje kojim on ponovno moe zapoeti prijateljstvo, ako to bude htio
jednog dana. Ako bilo ko ima miljenje dobro o tebi, povjeruj u to
miljenje njegovo. Ne zapostavljaj nipoto pravo brata svoga oslanjajui
se na odnose izmeu tebe i njega, jer nije ti brat onaj ije si pravo
upropastio. Neka ukuani Tvoji ne budu ljudi najsiromaniji radi tebe. Ne
tei nipoto onome ko se suzdrava od tebe. Neka brat tvoj nipoto ne
bude postojaniji u prekidanju veze s tobom nego to si ti u odravanju te
veze. I nikada ne dopusti da zlo bude jae od tvoga injenja dobra. Neka
ti nipoto ne pada teko tlaenje onoga koji te tlai, jer on doista uri
nakoditi sebi a koristiti tebi. Nije naknada odgovarajua da ini zlo
onome koji ti ugaa. Znaj, sinak moj, da su dvije vrste opskrbe: opskrba
koju trai i opskrba koja tebe trai, pa ako ti ne doe do nje ona e
doi do tebe. Kako li je poniznost runa pri potrebi a grubost u
neovisnosti! Od svijeta ovoga treba imati samo ono ime moe
unaprijediti trajno boravite svoje. Ako tuguje nad onim to je otilo iz
ruku tvojih, onda tuguj i za svim onim to uope nije stiglo do tebe.
Zakljuuj o onom to se jo nije dogodilo iz onog to se ve dogodilo, jer
su pojave uvijek sline. Ne budi od onih kojim pouavanje javno ne
koristi sve dok im ne nanese bol, jer razuman uzima uputu iz
poduavanja, dok ivotinje poduava udaranje.
Odbij od sebe jake napade briga vrstinom trpljenja i istotom vjere. Onaj
koji zanemaruje umjerenosti - zastranjuje. Drug je poput srodnika.
Prijatelj je onaj ije odsustvo takoer dokazuje prijateljstvo. Strast je
drugarica sljepoe. Mnogo je udaljenih koji su blii od blinjih i mnogo je
blinjih koji su udaljeniji od udaljenih. Stranac je onaj koji nema prijatelja.
Onaj koji kri pravo suava put svoj. Ko se ogranii na mjeru svoju ustrajava na njoj. Veza najpouzdanija koje se dri jest veza izmeu tebe
i Boga Uzvienog. Onaj koji se ne brine o tebi, neprijatelj ti je. Kad
pohlepa vodi unitenju, odricanje je postignue. Nije manjkavost svaka
vidljiva, niti je prilika svaka iskoristiva. esto onaj koji vidi promai stazu,
dok slijepac pronalazi put ispravan. Odgodi zlo, jer kad htjedne, moe
ga ubrzati. Naputanje neznalice ravno je posjeivanju razumnog.
Onoga koji uzima trajanje ovo sigurnim - ono e izdati, onoga koji ga dri
velikim - ono e poniziti. Ne ustrjeljuje svaki koji strijelja. Kad se
promijeni vlast, promijeni se i vrijeme. Raspitaj se o saputniku prije
putovanja i susjedu prije kupovine kue. Pripazi da ne bi spominjao u
govoru svome ono to nasmijava, pa makar to prenosio i od drugoga.
uvaj se savjetovanja sa enama, jer miljenje je njihovo slabano, a
odlunost njihova nestalna. Pokrij poglede njihove drei ih pod velom,
jer ih strogost zastiranja opseno zatiuje. Izlaenje njihovo u javnost

nije gore od odobrenja tvoga ovjeku nepouzdanom da ih posjeti. Ako

moe udesiti da one ne upoznaju nikog drugog osim tebe - uini tako.
Ne dopusti nipoto eni drugo do ono o njoj samoj, jer je ena doista
biljka mirisna a ne upravitelj. Ne iskazuj joj tovanje mimo istine o njoj.
Ne potii je da posreduje za druge. uvaj se ljubomore neumjesne u
vidu sumnjienja, jer to eni zdravoj donosi bolest a krjeposnu baca u
sumnju. Za svakog meu slugama svojim utvrdi posao za koji ga moe
smatrati odgovornim. Na taj nain oni nee prebacivati posao jedan na
drugog u sluenju tebi. Potuj bliu rodbinu svoju jer oni su krila kojima
leti, poetak kojem se vraa i ruke kojima napada. Poloi vjeru svoju i
svijet svoj Bogu na uvanje i ii od Njega da odredi najbolje za te spram
bliskog i dalekog, svijeta ovog i budueg. Selam!
Dogaaji nakon ehadeta hazreti Alije
Rida u svom djelu Hazreti Hasan i Husejn, unuci Muhammeda, a.s. na
str. 63-64 donosi ovaj govor hazreti Husejna odran poslije ehadeta
hazreti Alije: Kada je umro Alija, r. a., Hasan je otiao u veliku damiju, u
kojoj se je okupilo mnogo ljudi. Oni su mu dali prisegu -bej'at. Tom
prilikom odrao je govor:
Zar ste to uradili? Ubili ste vou pravovjernih! Tako mi Allaha, on je
ubijen u noi u kojoj je objavljen Kur'an i u kojoj je podignuto pero i tinta
se osuila. U toj noi je umro i Musa ibn Imran i u toj noi je bilo
uzdignue Isaa, a. s.
Kad je Hasan na licima svojih drugova vidio slutnju poraza i lijenost i
lanu samopouzdanost, ustao je da im se obrati: O ljudi, postalo mi je
neizdrivo trpljenje slabosti koje viam kod muslimana. U vas gledam
kao u sebe. Hou vam rei zato traim da me podrite i ne odbijajte
moje miljenje. Ono to prezirete u objedinjavanju muslimana, bolje je od
onoga to volite, a to vodi podjeli. Vidim da vas je veinu rat iscrpio i da
se ne elite dalje boriti. Ja vas ne elim primoravati na neto to vae
due preziru!
U literaturi[66] nalazimo zabiljeeno obraanje hazreti Hasana nakon
babinog mu ehadeta:
O ljudi onaj koji me zna, zna me, a onaj koji me ne zna, neka zna da
sam ja Hasan, sin Muhammedov (a.s.). Ja sam sin donositelja radosnih
vijesti, sin onoga koji je bio poslan da upozori, sin onoga koji je pozivao
Allahu Ja pripadam Poslanikovoj porodici (Ehlibejtu) koju je Allah
proisitio a ljubav za nju uinio obaveznom u Knjizi kada je rekao: Reci
(Muhammede!): 'Ne traim za ovo od vas nikakvu drugu nagradu, osim
ljubavi za (moju) rodbinu.'
Poslije toga Ubjedullah b. Abbas ree okupljenim: Ovo je va imam. On
je unuk vaeg Poslanika i nasljednik vaeg imama. Zato mu podajte
prisegu na vjernost! Gotovo svi prisutni pourie da to urade, tj. zaklee
se da e biti u miru sa onim sa kojima je hazreti Hasan miru, a u ratu

protiv onih protiv kojih je on u ratu. Dan je bio 21. ramazan 40. p.H.
Gotovo sve vanije linosti meu Muhadirima i Ansarijama poloie
zakletvu. Tako 40. godine po Hidri, muslimani izabrae Hasan za halifu.
U amu i jo nekim pokrajinama muslimani su za halifu priznavali
odranije Muaviju. Poto Hasan uvidje da su se muslimani podijelili na
dvije skupine: skupinu koja slijedi njega i skupinu koja slijedi Muaviju, i
da bi moglo doi do krvoprolia meu njima, s ciljem da bi sprijeio
krvoprolie, Hasan se odree hilafeta u korist Muavije. Tako je u
spomenutom hadisu pokazana jo jedna mudiza Posljednjeg Allahova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je nagovijestio ta e se u
budunosti dogoditi, i to trideset godina nakon njegove smrti.[67]
O ovom se u Buharijevoj zbirci hadisa, 2.dio, str.557-558 prenosi izjava
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o Hasanu, sinu Alijinom,
radijallahu anhuma: Ovaj moj sin je prvak (gospodin). Moda e Allah
njegovim posredovanjem izmiriti dvije velike (zavaene) skupine.
Tada je Amr b. As rekao: Ja, stvarno, vidim odrede i ne okreem se dok
se ne pobiju njeni vrnjaci. Potom mu Mu'avija ree, a on je, Allaha mi,
bio jedan od dva (tada) najbolja ovjeka: Amre, ako budu ubijeni ovi i ovi
ili oni i oni (njihovi), koga imam (zaduiti) za poslove ljudi, koga imam za
njihove ene, koga imam za njihove nekretnine (i djecu)?
Tada je Mu'avija poslao Hasanu dva ovjeka od Kurejija iz plemena
Benu-Abdu-Sems: Abdur-Rahmana b. Semuru i Abdullaha b. Amira b.
Kurejza i rekao:
Idite do toga ovjeka, izloite mu situaciju, recite mu i traite od njega
miroljubivo rjeenje!
Potom su mu oni doli, uli mu, razgovarali i rekli mu poruku i traili od
njega izmirenje, pa im je Hasan b. Ali odgovorio:
Mi smo sinovi Abdul-Muttaliba i pripada nam ovo dobro (od zajednice) i
zaista e ovaj narod s prolijevanjem svoje krvi uiniti zlo.
Mu'avija ti nudi - rekoe obojica - to i to, a trai od tebe i pita te...
Ko mi to jami? - upitao je Hasan.
Mi ti to jamimo - odgovorie oni.
I to god im je Hasan traio, oni su odgovarali:
Mi ti za to jamimo. I oni su se s njim izmirili....
Isti dogaaj je naveden i u Buharijevoj zbirci hadisa, 4 dio, str. 960 u
poglavlju naslovljenom: O rijeima koje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, izgovorio o Hasanu b. Aliji: Zaista je ovaj moj sin prvak;
moda e Allah pomou njega izmiriti dvije skupine muslimana.
PRIAO NAM JE Ali b. Abdullah, prenosei od Sufjana, a on od Israila
Ebu-Musaa, kojeg je Sufjan sreo u Kufi, a bio je doao kod Ibn-ubrume.
Uvedi me kod Isaa[68] da ga posavjetujem!, zamolio je Israil Ibnubrumu. Izgleda da se Ibn-ubruma pobojao za njegovu (Israilovu)
sigurnost, pa to nije uinio. Israil pripovijeda da je Hasan[69] kazivao:

Kada su vojne jedinice pod zapovjednitvom Hasana b. Alije krenule

protiv Muavije, Amr b. As rekao je Mu'aviji: 'Nijedna se jedinica nee
povui sve dok se protivnika jedinica ne povue!'
'Ko e ostati da se brine o muslimanskoj djeci?',[70]upitao je
Mu'avija.
'Ja!', odgovori on. Abdullah b. Amir i Abdur- Rahman b. Semura rekli su:
'Srest emo se s njim i predloiti mu mirovno rjeenje.'
Prenosi se da se Hasan s poloaja halife povukao 41. godine, u
mjesecu rebiu'l-evvelu[71].
Potom je napustio Kufu i otiao za Medinu, gdje se i nastanio.
El-Hakim od Dubejra b. Nufejra biljei sljedee: Rekao sam Hasanu:
'Ljudi govore da udi za hilafetom!?' i on mi je na to odgovorio: 'Najbolje
arapske glave bile su u mojoj ruci, spremne da se bore protiv svakog
onoga protiv koga bih ja zaratovao i da u miru budu s onima s kojima bih
se ja mirio, i ja sam to ostavio nastojei postii Allahovo zadovoljstvo i
zaustaviti prolijevanje krvi Muhammedovog, a.s., ummeta.

Analiza razloga mira s Muavijom

Dosta je tekstova, duih i kraih, napisano u vezi hazreti Hasanovih
postupaka i mira s Muavijom. Najvaniji i najosjetljiviji dio o kome se
najvie raspravljalo i koji je izazivao podozrivos,t kako njegovih neukih
prijatelja i zlobnih neprijatelja tada a i nas danas, jeste njegov mir sa
Muavijom, i njegovo povlaenje sa politike scene odnosno odustajanje
od hilafeta.
Zato je hazreti Hasan, uspostavio mir s Muavijom? Zar nije trebalo da
nastavi oevim stopama? Zar se ne bismo mi danas pozvali na to i
smatrali to obavezom? Zar nije bilo bolje da je odmah uinio ono to e
kasnije uiniti hazreti Husejn, tj. da je krenuo u borbu te tako ili ostvario
pobjedu ili bi svojim ehadetom poljuljao Muavijinu vlast?
Odgovori na ova pitanja bilo da ih postavlja musliman sunija ili ija,
dakle, s bilo koje platforme , dakle, ostaju aktuelna i nisu bitna samo iz
pozicije propitivanja ivota hazreti Hasana nego i zbog uzimanja pouke
za nas danas, pogotovo u ovom tekom vaktu za sve muslimane bez
obzira kojem pravcu pripadaju i gdje se, manje-vie, na Zemlji nalaze.
Pokuau u nastavku da se dotaknem nekih injenica koje mogu pomoi
shvatanju i pronalaenju odgovora na ova pitanja.
Prije nego se upustimo u iznalaenje odgovora na ova pitanja, potrebno
je napraviti krai uvod u kome emo ukazati na nekoliko injenica:
Shodno historijskim svjedoanstvima, hazreti Hasan, bio je izuzetno
hrabar i odvaan ovjek, i nikada nije pokazao strah ili plaljivost. Na
putu napretka islama nije izbjegavao upustiti se u bilo kakvu opasnost, i
uvijek je bio spreman za borbu na Boijem putu.

Uestvovao je u Bici oko deve gdje se borio uz svoga oca u prvim

redovima.[72]
Takoer, prije poetka borbe, po naredbi svoga oca, skupa s Ammarom
Jasirom i nekolicinom drugova Zapovjednika vjernika, mir neka je na nj,
otia je u Kufu kako bi pozvao Kufljane da uzmu uea u dihadu.[73]
Uestvovao je u bici na Sifinu gdje je imao vanu ulogu u opoj
mobilizaciji snaga i motiviranju vojske za rat protiv Muavijine vojske.
Svojim vatrenim i mobilizatorskim govorima poticao je Kufljane da se
pridrue dihadu.[74]
Njegova spremnost za borbu na Boijem putu bila je takva da je
Zapovjednik vjernika u Bici na Sifinu traio od svojih drugova da hazreti
Hasana i njegovog brata Husejna, odvrate od dalje borbe, kako njihovom
pogibijom ne bi bila prekinuta loza Poslanikova, blagoslov i mir neka je
na nj i njegove.[75]
Hazreti Hasan nije pokazivao ni najmanju popustljivost kada se radilo o
Istini i odbrani svetinja islama. Otvoreno je kritizirao sve neislamske
postupke u svom vremenu, a i nakon uspostave sporazuma o miru,
dakle onda kad je Muavijina mo porasla i kad je ovaj uvrstio svoj
poloaj, kritizirao je pogreke njegove vlasti.
Treba opratiti panju na injenicu da u islamskom uenju ne postoji
jedinstveni zakon koji bi se ticao pitanja rata i dihada. Tako, kao to pod
odreenim uvjetima islam nareuje muslimanima da ratuju protiv
neprijatelja, takoer im je naredio da se, ukoliko borba nee donijeti
rezultata, okrenu uspostavi mira. U ivotopisu Poslanika islama,
blagoslov i mir neka je na nj i njegove, sreemo oba ova sluaja:
Poslanik islama koji se upustio u borbu na Bedru, Uhudu, Hendeku i
drugim bojitima, u drugaijim uvjetima, onda kad se pobjeda nije inila
moguom, obavezno je s neprijateljima islama postizao mirovni
sporazum, i privremeno bi odustajao od rata kako bi osigurao napredak
islama. Meu ovakve primjere spadaju Poslanikovi, a.s., mirovni
sporazumi sa plemenima Benu Damra i Benu Eda, te ugovor sa
Mekkelijama (sa Hudejbije).
Prema tome, upravo onako kako je Poslanik islama, a.s., zarad
dugorone koristi koja tad mnogima nije bila shvatljiva, privremeno
sklapao mir s neprijateljima, tako je i hazreti Hasan, znajui sve aspekte
situacije bolje od bilo koga drugoga, shvatio, na osobit nain dugorono
promiljajui, da dobro po islamsko drutvo lei u prestanku borbi. Kako
bi nam povodi i rezultati mira hazreti Hasana bili jasniji, potrebno je vratiti
se stranicama historije i analizirati ovo pitanje oslanjajui se na izvorne i
validne historijske dokumente.
U pogledu ondanje vanjskopolitike situacije, unutanji sukobi meu
muslimanima zasigurno ne bi nikome donijeli koristi. Naime, Bizantijska
imperija, koja je ve pretrpjela nekoliko estokih udaraca od islama,

vrebala je povoljnu priliku da islamu zada razoran protuudarac i napokon

prekine njegov rastui utjecaj. Kad su bizantijskim poglavarima stigle
vijesti o tome da se vojske Imama Hasana i Muavije postavljaju jedna
nasuprot druge, Bizantijci su pomislili kako je to najbolja mogua prilika
da ostvare svoje planove. Stoga su s ogromnom vojskom navalili na
islamske teritorije, kako bi se napokon osvetili muslimanima. Zar bi u
takvim uvjetima osoba poput hazreti Hasana imala drugog izbora osim,
prihvatanjem mira, otkloniti ovu veliku opasnost od islamskog svijeta.
Historiar Jakubi pie: U vrijeme Muavijinog povratka u am (nakon
uspostave mira sa hazreti Hasanom), stie mu vijest da su Bizantijci
pokrenuli veliku i organiziranu vojsku da bi napali na islamsku zemlju.
Budui da nije imao snage da se suprotstavi takvoj sili, on dogovori
primirje s njima i obaveza se da e Bizantijskim vlastima isplatiti sto
hiljada dinara.[76]
Ovaj historijski izvor pokazuje da je u vrijeme trvenja izmeu dviju strana
u islamskom drutvu, zajedniki neprijatelj muslimana uvijek bio spreman
iskoristiti priliku i napasti ih, te tako dovesti islamsku dravu u opasnost.
Da je dolo do rata izmeu hazreti Hasanovih i Muavijinih snaga, ni
Hasan ni Muavija naposljetku ne bi pobjedili, nego bi jedini pobjednik bila
Bizantijska imperija. Ali, zahvaljujui uviajnosti i dalekosenom
razmiljanju hazreti Hasana, takva opasnost je izbjegnuta. Ako bismo
sebi dopustili jednu obinu ljudsku analizu iz pozicije sadanjeg trenutka,
bez obzira pripadali onima koji prednost daju hazreti Hasanu ili Muaviji (a
takvih ima) ne moemo da ne primjetimo veliinu i vanost ove hazreti
Hasanove odluke kojoj emo rijetko svjedoiti ikada poslije a i danas u
islamskom svijetu. Hazreti Hasanovi govori koji su ostali zabiljeeni
zorno nam svjedoe da on nije smatrao Muaviju veim niti ravnim sebi,
ak ta vie, zabiljeene su neke predaje u kojima on sasvim jasno daje
do znanja i Muaviji i drugim oko sebe veliinu i vanost svoje porodice u
odnosu na njih, no hazreti Hasan svojim postupkom iskazuje kroz djelo
tu veliinu na koju se poziva. Kao da kae Muaviji: Da moje mjesto jeste
iznad tvoga i imam prednost naspram tebe u stvari hilafeta ali ba zato
to jesam to to jesam ja u nadii ove ljudske porive kojima se malo ko
moe odhrvati, i kad ti ne moe predat hilafet meni i pored ovih mojih
odlika te se svojom snagom i utjecajem koji ima upregnuti da popravimo
i uvrstimo jedinstvo muslimana, ja mogu, i ja u u ovom trenutku
sudbonosnom za muslimane izdejstvovati mir... Za mene je ovaj
postupak hazreti Hasana pokazatelj koji nema premca i pouka koja bi i
danas u mnogim mjestima islamskog svijeta donijela prestanak
krvoprolia meu muslimanima, da ima meu njima onih koji su odgajani
na Poslanikovoj mudrosti onako kako je odgajan sam hazreti Hasan.
Sama injenica da o njegovom ivotu znamo vrlo malo i vrlo malo
propitujemo na jedan posredan nain svjedoi nam da, naalost, snage

napajane ovom mudrosti jesu marginilizirane u ime onih drugih koji sebe
i svoje JA izdiu iznad svih drugih svetih i nesvetih interesa. Te iste
snage u osnovi svoga djelovanja donose opasne namjere da ak i priu
o ovakvim primjerima i uzorima kakav je hazreti Hasan postave u ravan
sektakog propagiranja, a njezina govornika na vrh sablje za takve
pripremljene. Ako se nadamo, a s Boijom pomoi jesmo, da e nam
Allah ukazati milost da budemo sastavnim dijelovima povorke denetske
onda svakako moramo uvati i plemenitim drati znanja i primjere njenih
predvodnika.
Ne postoji pokret, skupina, zajednica, drutvo na zemlji gdje njeni ili
njihovi lanovi ne znaju o svom voi i ne podravaju primjere, misli, rijei
i ideje svojih voa. Moemo li onda praviti izuzetak spram dennetskog
drutva.
Gdje misli da ide nakon smrti?
U Dennet!
Ko e te tamo predvodit?
Poslanikovi unuci Hasan i Husejn.
Ko su oni?
Ma ne znam ti, zbog nekih dunjalukih problema nije bilo zgodno da ita
znam o njihovom ivotu. udno, jako udno. Tuno, jako tuno.
Nelogino, nerazborito. Mirisali bi miruhe Denneta a ne vidimo korisnim
mirisati Poslanikove bosiljke!?

Smrt hazreti Hasana

Prema kazivanju iz knjige Povijest halifa[77] str.318-320 Hazreti Hasan
- neka ga obujmi Allahovo zadovoljstvo[78] - otrovan je u Medini: otrovala
ga je njegova ena D'ada bint el-E'as b. Kajs na nagovor Jezida, sina
Muavijinog, koji joj je obeao da e je on oeniti, pa je tako postupila po
njegovom nagovoru. Kad je Hasan umro, ona je Jezidu poslala poruku
traei od njega da ispuni obeanje koje joj je dao. On joj je, meutim,
odgovorio: Mi te nismo eljeli ni za Hasana, pa kako da te elimo za
sebe!
Hasan je umro 49. godine po Hidri, po nekima 5. rebiu'l-evvela 50.
godine, odnosno - po drugima -51. godine. Njegov brat se navraao da
mu kae ko ga je otrovao, no to nije uinio. Rekao je: Allah je vei
osvetnik ukoliko je to onaj ko mislim da jeste. Meutim, Allaha mi, niko s
moje strane nee biti ubijen nevin!
Ibn Sa'ad od Imrana b. Abdullaha b. Talhe biljei sljedee: Hasan je
sanjao kao da mu izmeu oiju pie: Kulhuvallahu ehad, i njegovi
ukuani su se obradovali tom njegovom snu, te ga ispriali Se'idu ibnu'lMusejjebu. On je na to rekao: 'Ako mu je san istinit, nije mu ostalo jo
puno ivota!' Zbilja, umro je samo nekoliko dana iza toga!

Bejheki i Ibn Asakir, posredstvom Ebu'l-Munzira Hiama b. Muhammeda,

koji se pozivao na svoga oca, biljee sljedee: Hasan, sin Alijin, zapao
je u oskudicu. On je, naime, godinje dobivao stotinu hiljada, pa mu je
Muavija taj iznos jedne godine obustavio, te je tako zapao u izrazitu
oskudicu. Tako sam, kae on, zatraio da mi donesu divit pa da
Muaviji napiem pismo, da ga podsjetim na sebe, no skanjivao sam se
da to uinim. Utom sam sanjao Boijega Poslanika - neka su na nj mir i
blagoslovi Boiji! - i on me upitao: Kako si, Hasane? i ja sam rekao da
sam dobro, te mu se poalio na kanjenje prihoda. 'Zar si traio divit',
upitao me on, 'da pie stvorenju poput tebe, da njega podsjea na
sebe?!' 'Jesam, Boiji Poslanie!', rekao sam ja. 'No, kako da postupim?'
'Reci:', kazao je, 'Boe moj, ubaci u moje srce pouzdanje u Tebe i prekini
mi pouzdanje u svakog mimo Tebe, tako da se ne obraam nikome sem
Tebi! Boe moj, naknadi mi ono u emu je meni ponestalo snage, u
emu je moje djelo nedostatno, to nije dosegla moja elja, do ega nije
doprla moja molba, to nije prelo preko jezika moga, i daj mi pouzdanje
(jekin) kakvo nikome nisi dao, ni prije ni kasnije, o Gospodaru svih
svjetova!'
'Allaha mi', kae on, 'nisam na tome ustrajao ni jednu sedmicu, a Muavija
mi je poslao milion i pet stotina!' 'Hvala Allahu', rekao sam, 'Koji ne
zaboravlja onoga ko Ga spomene, Koji ne ostavlja u beznau onoga ko
mu se obrati dovom!' Utom sam usnio Vjerovjesnika - neka su na nj mir i
blagoslovi Boiji! - 'Hasane, kako si?', upitao me i ja sam rekao: 'Dobro
sam, Boiji Poslanie!', te mi ispriao ta mi se desilo. 'Siniu', kazao je,
'tako to bude onome ko se pouzda u Stvoritelja a ne stvorenoga!'
U Tujjuratima je zabiljeena sljedea izjava Sulejma b. Isaa, kufanskog
uaa Kur'ana: Kad se Hasanu smrt bila ve sasvim primaknula on je
osjetio strah, pa mu je Husejn rekao: 'Otkuda taj strah, brate?! Ta, ide
kod Boijega Poslanika -neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - i kod Alije,
kod svojih oeva; kod Hadide i Fatime, svojih matera; kod Kasima i
Tahira, svojih teia, kod Hamze i Dafera, svojih amida...!' 'Brate',
rekao mu je Hasan, 'ulazim u jednu zonu Allaha Uzvienoga - u neto
slino ranije nisam zalazio, i vidim neka Boija stvorenja kakva nikada
ranije nisam vidio!'
Ibn Abdi'l-Berr kae: Posredstvom vie osoba nam je preneseno da je
na samrti rekao svom bratu: 'Brate, tvoj otac nadao se da e on preuzeti
hilafet pa ga je Allah odvratio od njega, davi ga Ebu Bekru. Potom ga je
i drugi put iekivao pa je, umjesto njemu, pripao Omeru; zatim je, dok je
trajalo vijeanje, bio siguran da ga nee mimoii, no i tada mu je izmakao
i otiao Osmanu. Tek kad je Osman ubijen, lojalnost je izraena Aliji.
Potom smo se razdijelili do te mjere da je isukana i sablja i ja za nju
nisam bio pripravan. Allaha mi, ne mislim da e Allah u nama objediniti i
poslanstvo i hilafet i, zbilja, ne znam zato su te kufanski prostaci najprije

eljeli za halifu, a onda te odatle protjerali! No, ja sam zamolio Aiu -neka
je obujmi Allahovo zadovoljstvo - da me ukopaju s Boijim Poslanikom neka su na nj mir i blagoslovi Boiji - i ona se saglasila sa tim, pa kada
umrem, ti to zatrai od nje, premda mislim da e te neki u tome sprijeiti.
Ako, dakle, oni to uine, u tom sluaju nemoj insistirati na tome!'
Kada je umro, Husejn je otiao do 'majke vjernika' Aie - neka je obujmi
Allahovo zadovoljstvo - i ona je rekla: Svakako, to je ast!, no Mervan
ih je sprijeio da to i sprovedu. Husejn i njegovi ljudi na to su uzeli oruje,
ali ga je Ebu Hurejre odvratio od toga. Tako je Hasan pokopan u ElBeki'u, pored svoje majke - neka je obujmi Allahovo zadovoljstvo!
Turski historiarNihat Hatipoglu u tekstu naslovljenom DVIJE RUE
DENNETSKE, govori o ivotu i smrti unuka Boijeg poslanika,
Muhammeda, a.s, Hasanu i Husejnu iz kojeg prenosimo dio teksta koji
govori o zadnjim dunjalukim trenucima hazreti Hasana:
Bijae sehurski vakat i Hasan htjede ustati pa pored sebe ugleda au
sa vodom. Ona mu je u tu au usula slatkasti prah. Hz. Hasan prinese
au usnama, i im ispi vodu, osjeti da mu se svi unutranji organi
zapalie. aa mu ispade iz ruke a tijelo zgri i klonu na pod. Nutrina mu
je gorjela. Dozivao je hz. Husejna, koji dotra i uhvati ga za ruku.
- ta se desilo brate moj?
- Ne pitaj me!, ree mu, nutrina mi gori
- Ko ti je to urdio???
- Sabur Husejne, sabur...
- Ko ti je ovo uinio, moj Hasane?
- Sabur brate
Nije odgovarao. Ime ubice nije ni spomenuo. Nikada nije spomenuo
imena onih, koji su pokuali da ga ubiju. Hz. Hasan, unuk Resulullahov
Ime nijednog zalima nije se moglo uti sa njegovih usana. Eto ta je
edeb!
U jednom trenutku blago pogleda Husejna pa proaputa:
- Daj mi ruku, Husejne moj
Nutrina mu je gorjela. Njegov brat primijeti da mu se tijelo trese i da
gori
- Drhti, ree mu brat.
- Kako ne bih drhtao? Eno, pogledaj! Tamo mi djed! Otac mi je tamo...
Moja majka Fatima je tamo. Dozivaju me Govore da doem. Kako da
ne drhtim? Potom pogleda svoga mlaeg brata Husejna sa svoja dva
predivna oka i ree:
- Husejne, pogledaj Evo ih! Nisu ni insani ni dinni! Smijee mi se.
Eto, tolikoa onda je zautao hazreti Hasan, unuk Pejgamberov.
Ustvari, on je dan prije toga usnio san. - Vidio sam sino u snu...,
zapoe...
- ta si vidio u snu, Hasane?

- Husejne, vidio sam kako mi je na grudima ispisana sura Ihlas.

Znate li, koliko je tada godina imao hz. Hasan? Imao je 47 godina. Prije
par mjeseci je bio dan njegovog ehadeta i preseljenja; 9. Ramazan.
Kada je preselio, imao je 15 sinova i 8 keri. A njih e slomiti na Kerbeli.
Hasan je ukopan na Bakijskom mezarju, kraj svoje majke hazreti Fatime,
na mezarju Voljenih. I tada e za hz. Husejna poeti muke
Kad je pokopan Hasan, r.a., nad njegovim kaburom ustao je brat
Muhammed ibn Hanefijja i rekao: Ako je tvoj ivot za nas bio ast i
ponos, tvoja smrt je za nas gorina i tuga. Divna li je dua koja je bila u
ovome tijelu! Divno li je tijelo koje pokriva tvoj efin! Kako da ne bude
tako, a ti si primjer upute i nasljednik takvaluka! Peti si od druine ispod
ogrtaa. Zadojen si takvalukom iz prsa ene koja je primjer imana.
Odgojen si u kui Islama. Divan li si i iv i mrtav! Nae due nisu sretne
tvojim rastankom od nas. Neka ti se Allah smiluje, o Ebu Muhammede!
U drugoj predaji stoji da je njegov brat Muhammed ibn Hanefijja ustao na
njegovome kaburu i rekao: O Ebu Muhammede, ako nam je bio lijep
ivot s tobom, bolna nam je tvoja smrt. Kako da ne bude tako, a ti si peti
iz druine ispod ogrtaa, unuk si Muhammeda Mustafe, sin Alije Murtede
i Fatime Zehra i sin si drveta Tuba!
Nad Hasanovim mezarom ustao je jedan od potomaka Ebu Sufjana ibn
Harisa ibn Abdul-Mutalliba i rekao: Vae noge i lea prenijeli su u mezar
Allahovog evliju da bi se obradovao Allahov Poslanik, a.s., njegovom
dolasku. Nebesa su otvorila svoje kapije za prolaz njegove plemenite
due. Denetske hurije se raduju susretu s njim i radost iskazuju
stanovnici Denneta. A bol za rastankom s njim osjeaju vjernici na
Dunjaluku. Neka ga prati velika Allahova milost![79]
Ovaj dio kazivanja o hazreti Hasanu zavrit u hadisom koji se preko
njega prenosi: Hasan ibnu Ali, radijallahu anhu, veli: Upamtio sam od
Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovo: 'Ostavi ono to ti je
sumnjivo i dri se onoga u emu sumnje nema!'[80]

Izreke, govori i kazivanja iz ivota Hazreti Hasana

Jedne prilike Hasan, r.a., odrao je ovakvu hutbu: Poslije zahvale Allahu,
d.., i salavata za Allahovoga poslanika Muhammeda, a.s., rekao je:
Mi smo Allahova partija koja e pobijediti! Mi smo Poslanikova porodica i
njemu smo najblii. isti i dobri njegov ehli-bejt. Mi smo prva od dvije
teke i vane stvari koje je Muhammed, a.s., ostavio muslimanima u
emanet poslije svoje smrti. Druga je Allahov Kitab, u kome je pojanjenje
za svaku stvar. On je zatien i nikakva manjkavost ga ne moe zadesiti
ni sa jedne strane. Njemu se vraamo u svakoj potrebi i Njegovo
tumaenje nam samo pomae da smo jo vri u ubjeenju njegovih
apsolutnih istina. Zato nama se pokoravajte. Propisana vam je vaa

pokornost nama. Uzvieni Allah kae: O vjernici, pokoravaj-te se Allahu i

pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne
slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj
svijet - to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe![81] Upozoravam vas na
spletke ejtanove; on je uistinu otvoreni neprijatelj. Nemojte biti kao
njegova druina, kojoj je rekao: Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja
sam va zatitnik!, a onda je on, kad su se dva protivnika tabora
sukobila, uzmakao i rekao: Ja nemam nita s vama, ja vidim ono to vi
ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strano kanjava![82]
Jedne prilike je Alija naredio Hasanu da klanja dumu namaz ljudima
umjesto njega. Hasan se popeo na minber, iskazao zahvalu Allahu, d.
., izrekao salavat i selam za poslanika Muhammeda, a.s., a onda rekao:
O ljudi, uistinu je Allah, kad je poslao Poslanika, odabrao posebnu
linost za to i odabrao mu je pomagae i porodicu. Tako mi Onoga Koji je
poslao Muhammeda sa istinom, ko oskrnavi nae pravo, pravo ehli-bejta,
Allah e mu uskratiti slinim djelom. Krajnja pobjeda bit e u nau korist,
a o tome ete znati vijest, pa makar malo kasnije.[83]
Hasan je rekao: Lijepo postavljeno pitanje je pola odgovora!
Ko pone govor prije selama, ne odgovarajte mu!
Upitan je o utnji, pa je rekao: Ona je tajna spoznaje i ukras ponude. Ko
je prakticira - bit e u miru, a njegov sagovornik u sigurnosti!
Reeno mu je: Ebu Zer kae da je siromatvo bolje od bogastva, bolest
bolja od zdravlja!
Hasan je na to rekao:Neka se Allah smiluje Ebu Zerru, a ja kaem: Ko
se osloni na Allahov izbor u stanju u kome se nalazi, nai e da je za
njega najbolje ono to mu je Allah odabrao!
Hasan bi govorio: Sine Ademov, kloni se zabrana - bit e pobonjak,
budi zadovoljan sa onim to ti je Allah odredio - bit e bogat, budi
ljubazan prema komiji - bit e musliman, ophodi se prema ljudima
onako kako bi volio da se ljudi ophode prema tebi - bit e pravedan!
Hasan je govorio: Nema lijepog ponaanja ko pameti nema, niti ljubavi
ko elje nema, niti stida ko imana nema. Vrhunac pameti je da se na
najljepi nain ophodi sa ljudima. A sa pameu se postiu oba svijeta,
dunjaluki i ahiretski.
Rekao je: Propast ljudima je u tri grijeha: u kiburu (oholosti), pohlepi i
zavidnosti. Oholost unitava vjeru. Radi nje je proklet Iblis. Pohlepa je
neprijatelj ljudske due i radi nje je Adem izbaen iz Denneta. Zavidnost
je bajrak svakog zla. Zbog zavidnosti je Kabil ubio brata Habila.
Oporuio je svojim sinovima i sinovima svoga brata: Pouite se znanju,
a ako ne moete pamtiti - onda ga piite i ostavite na uvanje u vaim
kuama.
U jednoj svojoj pjesmi spjevao je slijedee:
Zadovolji se od stvorenja Stvoriteljom,

bit e neovisan i od iskrenog i laca.

Obrati se Milostivom za opskrbu iz Njegova dobra, jer pored Allaha nema
drugog opskrbitelja.
Ko misli da ljudi opskrbu daju,
taj nema povjerenje u Milostivog...
O Hazreti Hasanu se u naoj literaturi moe nai povei broj pria iz
njegovog ivota, kako nisam naao zgodnim da ih umeem u hronologiju
prethodnih kazivanja donosim ih u zasebnom poglavlju

Pria o hazreti Hasanu i siromanom jevreju

Jednog dana okupao se Hasan, r.a., i obukao najljepu odjeu koju je
imao. Namirisao se i izaao u etnju. Na putu ga je sreo Jevrej koji je
imao krutu i runu odjeu. Izgledao je jadno i ponieno. Bila je velika
vruina, a on je na glavi nosio posudu sa vodom. Zaustavio je Hasana i
rekao mu: O unuku Resulullahov, mogu li te neto upitati?
Odgovorio mu je: Da, izvoli!
Tvoj djed kae da je Dunjaluk zatvor za mu'mina, a Dennet za kjafira.
Ti si mu'min, a ja sam kjafir. Ali, ja vidim da je dunjaluk tebi Dennet, a
meni zatvor.
Kad je Hasan sasluao njegov govor, rekao mu je: O Jevreju, kad bi ti
vidio ta je Allah pripremio meni (kao mu'minu) na Ahiretu, saznao bi da
je ovo sadanje moje stanje u odnosu na to zatvor. A kad bi vidio ta je
Allah pripremio tebi (kao kjafiru) na Ahiretu za bolnu kaznu, saznao bi da
si sa tim u emu si sada na Dunjaluku, u odnosu na ono to te eka na
Ahiretu, u Dennetu prostranom.
...
Jedan ovjek u nevolji otiao je hazreti Hasanu i zamolio ga za
pomo.Imam Hasan mu je odgovorio: Napii mi to to ti treba pa mi daj
to napisano.
Poslije, kada je proitao retke molioca, odmah je ispunio njegovu elju i
to u duplom omjeru. Neko od prisutnih primjeti: Kako su mu samo reci
bili blagoslovljeni.
Na to mu hazreti Hasan ree: Meni je on jo veu sreu pribavio, jer mi
je putem njega bilo omogueno da uinim neto to za sobom povlai
Allahovo d.. zadovoljstvo. Ti zna, da onaj koji nekom da ono to mu
treba, a da ga taj za to i ne pita, zasluuje Allahovo zadovoljstvo. Neto
to se dadne oevidno, pri emu molilac mora zaloiti linu ast i
dostojanstvo, postaje beznaajno. Najvjerovatnije je, da je onaj, no
proveo pun nemira i sumnje, rastrgan izmeu bojazni i nade, pri tom
muen pitanjem, hoe li onaj kojeg on za svoju potrebu zamoli, njegovu

elju odbaciti ili istu rado ispuniti. Da je on tebi doao i ti mu dao samo
ono za ta te je i molio, to bi, u odnosu na njegovu ast i dostojanstvo
koje je pred tobom na kocku stavio, predstavljalo neznatnu
protuvrijednost.
...
Mesrevak ibn Eres pria: Jednog dan otiao sam kui Husejna ibn Alija
i zatekao ga u razgovoru sa nekoliko muslimana. Pored njega je bio
otvoren Kur'an i posuda sa piem, oigledno pripremljena za iftar. (Radi
se o nafili postu). Pitanje koje mi je bilo na srcu postavio sam hazreti
Husejnu, uo odgovor, a poslije posjetio hazreti Hasana. Kod njega je
boa s jelom i plodovima ve bila prostrta, ljudi su dolazili, sjedali, za
sofru, jeli i odlazili. Ja sam ekao na Imama. im je doao upitao me je:
'O Mesrevak, zato ne jede?'
Ja odgovorih:'Vrijeme iftara jo nije nastupilo, a ja postim.'
Potom mu rekoh da bih ga neto upitao, ako mogu.
'A to bi to elio znati?'
Ja otpoeh: 'Da me Allah d.. sauva takve predodbe, da izmeu tebe
i tvog brata postoji razmimoilaenje. Ali u kui hazreti Husejna vidio sam,
da on sa svojim prijateljima iekuje iftar, dok se u tvojoj kui ve jede.'
Imam Hasan me privue sebi i ree: 'Moj dragi prijatelju, zar ne zna da
je na cilj jedan te isti? Ali mi moramo misliti na sve iz naeg okruenja,
na one koji poste i na one koji to ne mogu. To znai da mi ne smijemo
svoju pozornost usmjeriti na pojedine grupe. Ako bi mi ili uskim,
tegobnim i oskudnim putem, to svi ne bi mogli slijediti. Danas ja ne
postim, da se oni, koji ne mogu postiti, ne bi uznemirili i razili. Doim
moj brat posti kako bi postae sauvao uznemirenosti i razilaenja.'
...
Neki Arabljanin, vjet u govoru, bio je gost kod hazreti Hasana. Nakon
objeda on zatrai najukusnije pie.
Imam ga zapita.A ta bi elio piti?
On odgovori: Ono ega kad nema, vrednije je od svega drugog, a kad
ga ima manje vrijedi od svega drugog.
uvi ovo, hazreti Hasan ree: Donesite mu vode!
U gostima medinskoj djeci
Hasanu su bile drage medinske ulice i volio ih je. Ponekad bi se uputio
Medinom, prisjeajui se onih godina kada bi sa svojim dedom,
Poslanikom, etao tim istim ulicama. Hasanu je bilo milo prisjeati se
toga vremena. Jednog dana, kada je Hasan ovako prolazio ulicama,
pogled mu se zaustavi na nekoliko djeaka, koji su se igrali. Djeca su
bila posjedala ukrug i u sredinu su stavili jednu posudu s hurmama.
Jedan od djeaka je prepoznao Hasana. Rekao je svojim drugovima:

Hasan, Alijev sin, i svi su pogledali prema Hasanu. Znali su da je Hasan

najvie liio na Poslanika i da je on Poslanikov sin. Znali su, takoer, da
je Hasan bio Poslanikov drug u igri i da je Poslanik mnogo, mnogo, puta
nosio Hasana na leima i tako sa njim etao ovim ulicama. Zbog toga je
jedan djeak rekao: Kako bi bilo dobro da doe Poslanikov sin i sjedne
kod nas i da jede s nama ove hurme. Drugi je rekao: Moda i doe.
Trait emo od njega da nam doe.
Trei je rekao: Idem ja da ga zamolim.
Ustao je i polahko poao prema Imamu. Kada je stigao nekoliko koraka
do njega, poselamio ga je: Selam, Poslanikov sine. Imam je odgovorio
na selam i osmjehnuvi mu se, stavio je ruku na njegovu glavicu. Djeak
ga je, potom, zamolio: Poslanikov sine, hoe li biti na gost i jesti
hurme s nama?
Prihvativi poziv, Hasan je otiao s njim do ostalih. Sjeo je meu djecu.
Sada je bio njihov gost i jeo hurme koje su bili donijeli. Djeaci su mu se
veoma obradovali. Poslanikov sin je sada njihov drug i Poslanikov
prijatelj je njihov gost! Ovo su mogli priati prijateljima i hvaliti se.
Poslije nekog vremena Hasan je ustao i pozvao ih: Sada vi doite kod
mene da budete moji gosti. Djeca se jo vie obradovae. Ustali su i
otili su s njim njegovoj kui. Hasan je naredio da se priredi
velianstvena gozba. Pripremili su ukusna jela. Kad je bilo spremno,
prostrli su sofru i Hasan je sjeo pored djeice. Prema njima se odnosio
kao prema uvaenim gostima. Djeca su jela i pila. Kad su se zasitili,
Imam Hasan je svakom djeaku poklonio novu i lijepu odjeu. Ugledavi
novu odjeu, njihovoj srei nije bilo kraja. Svi su se i obukli. Jedan djeak
je rekao: Poslanikov sine! Mi smo Vas ugostili samo s nekoliko hurmi, a
Vi nama dadoste jo i odjeu. Kako ste samo dareljivi i ljubazni. Hasan
je rekao: Ne, dragi sine. Vaa dareljivost je vea. Jer, vae imanje je
bilo samo onih nekoliko hurmi, a moje imanje nisu samo ova hrana i ova
odjea.
Sretna i radosna, djeca se vratie kuama, a uspomena tog gostovanja
je ostala trajno u njihovim sjeanjima.[84]

Umjesto zakljuka

Sve komplikovanija drutvena i politika situacija, skretanje i

izobliavanje misli i osnova vjerovanja iziskuju da se u primjerima onih
na iju ispravnost je ukazao sam Poslanik, a.s., trai istinska mudrost

upute i put koji valja birati i kojim treba ii. Savremen ili da kaem
ovovremen pristup islamskim pojmovima te njihovo predstavljanje,
razumljivo u naem periodu i naoj generaciji, trebalo bi da spada u
aktuelnu i stalnu obavezu muslimanskih intelektualaca, jer kretanje
ukorak s promjenama i ovjekovim intelektualnim potrebama jedna je od
odlika posljednje religije, vjenoga islama.
Veliki uenjak Muhiddin b. Arabi je rekao: Boiji Poslanik (a.s.) je traio
od nas da volimo njegove blinje i ako poslije ovoga neko od vjernika ne
ispuni ovu elju Muhammeda (a.s.) kako e mu sutra na Sudnjem danu
pogledati u oi, kako e se nadati efaatu od Boijeg Poslanika (a.s.)?
Poslanik Muhammed, a.s., ostavio je svojim sljedbenicima u amanet
Kur'an i svoju porodicu. Predaje, u kojima je ukazano na Ehlu-l-bejt i
njihove potomke, potvruje toliki broj prenosilaca hadisa da se u njih ne
moe sumnjati. Nerijetko se iz njihovih ivotnih biografija koriste oni
fragmenti kojima se potkrjepljuje samo miljenje da ih se potuje i slijedi.
Znanje o ivotu, rijeima i djelima porodice i potomaka poslanika
Muhammeda, a.s., nije ni sufijska, ni i'ijska ni sunnijska batina. To je
pravo svakog sljedbenika Muham-meda, a.s. To je potreba i obaveza
svakog muslimana, jer su oni katalizatori Dobra, Ispravnosti i Uspravnosti
s jedne strane i dvolinjatva i dvolinjaka s druge. Oni su Svjetlo Upute
bez kojeg se prilike i stanja ne mogu vidjeti u punoj mjeri, usljed ijeg
nedostatka nastaju prividi i djelimina vienja, to kao posljedicu ima
donoenje pogrene procjene i odabira.[85]
Jedna od islamskih doktrina koja bi trebala da se prihvata i primjenjuje
kao najvanija dunjaluka dimenzija islamskog ummeta jeste jedinstvo
muslimana. U asnom Kur'anu i predajama, jedinstvo se ubraja meu
temeljne farzove islamskog ummeta. asni Kur'an, skreui panju na
povijest prethodnih ummeta, ukazuje na vanost i poloaj jedinstva
predstavljajui ga kao jedan od kljunih zakona povijesti, od kojeg zavisi
ogroman broj velikih promjena, te kao to je to inio prethodnim
ummetima i muslimanima, nareuje da ga se pridravaju.
Od samog poetka islamskog poziva asni Poslanik, a.s., istovremeno
prezentirajui temeljne principe vjerovanja i vjerskog uenja, pristupa
izgradnji ummeta i jedinstvene, meusobno povezane i jednodune
zajednice, borei se protiv svih sredstava, velikih i malih, koja izazivaju
raskol i sukobe i postavljaju se kao prepreka meusobnom zbliavanju i
postizanju prisnosti i jednoduja, uklanjajui ih jednu po jednu s puta
svojih sljedbenika. Njihovu je panja usmjeravao i, upozoravajui ih,
unosio napredne korake u eliminaciji i brisanju iz zajednice svih takvih
prepreka, tako to je oko sebe okupljao ljude s rasnim, jezikim,
drutvenim i grupnim razlikama razliitih stremljenja, drutvenih nivoa te
starosnih doba, stvarajui na taj nain jedan ummet, meusobno
povezan vrstim nitima.

Nije se zaustavio na uspostavljanju bratstva meu vjernicima i obavezi

meusobnog skrbnitva, ve je u nekoliko osjetljivih i kljunih faza meu
ljudima na praktian nain stvarao bratski odnos, da bi na taj nain
uklonio sve psiholoke prepreke i stvorio u njima osjeaj meusobne
bliskosti i povezanosti.
Pozivajui na duhovne vrijednosti i podizanje intelektualnog nivoa i
ovjekovih ambicija, Poslanik unitava sva materijalna i izmiljena mjerila
vrijednosti i vrjednovanja, uspostavljajui meu ljudima mjerila vrijednosti
i duhovnosti, a istiui jednakost meu svim lanovima ummeta potie ih
na meusobno dopunjavanje i pomaganje u postizanju uzvienih vrlina i
dobrota. Kao jedino mjerilo isticanja on predstavlja posjedovanje vieg
stepena takvaluka (svijesti o Bogu) i duhovnih vrlina.
Zbilja, jedan od najveih iskaza besprimjerene portvovanosti plemenitog
Poslanika, a.s., jeste stvaranje prisnog, skladnog i slonog ummeta od
bezbrojne grupe pojedinaca i plemena, koje su se decenijama
meusobno nadmetale na temeljima izmiljenih vrijednosti, proljevajui
jedni drugima krv, teei za prednjaenjem nad drugima, meusobno se
hvaliui.
Danas se stotine asopisa, internet i televizijskih kanala i desetine hiljada
knjiga s ogromnim tiraom irom svijeta, uz finansijsku i tehniku
podrku razliitih centara, na razliite naine bave proizvodnjom razdora
i sukoba meu muslima-nima. Uveliavaju se male razlike, prikazuje se
kao esencijalno ono to je od perifernog znaaja, a u emu postoje
meusobne razlike, iskrivljuju se i manipulie se vjerovanjima i
gleditima da bi se ismijala vjerovanja jedne skupine pred drugima, bodri
se tekfir, teke naune rasprave povlae se po trotoarima i sputa ih se
na nivo obinoga naroda. Runa i nazadna ponaanja pojedinaca
pripisuju se cijeloj skupini kojoj oni pripadaju. Tua vjerovanja se
komentiraju u skladu sa sopstvenim miljenjem te se i sudi na osnovu
istih tih komentara i objanjenja. Poziva se na izvore jedne grupe koji
nisu mjerodavni i pouzdani i na temelju istih tih izvora iznosi se sud o toj
grupi. Povezuju se neke nepovezane stvari i mijeaju se s vjerskim
doktrinama, poput rase, jezika, narodnosti, podruja, politikih,
geografskih i ekonomskih sporova, kulturolokih razliitosti, obiaja i
tradicije... i to sve je popraeno etiketiranjima poput besmisleno,
idiotski, nevjerniki, uz pogrde i razliite vrste omalovaavanja i proklinjanja. Kada te stvari stignu u ruke povrnih osoba i neznalica i kada
emocije nadvladaju razum, tada je u potpunosti pripremljen teren da
neprijatelj pone ubirati plodove, i kako taj fabrikovani sukob postaje
dublji, s jedne strane se mrnja i neprijateljstvo koji izrastaju iz slijepe
nepodnoljivosti pretvaraju u fiziki sukob i nastojanje da se protivnik
eliminie, to rezultira najgorim oblicima krvoprolia, unitavanja
sigurnosti, drutvenih i ekonomskih izopavanja, problema siromatva,

zaostalosti i drugih popratnih pojava, a s druge strane, meusobnom

razmjenom neosnovanih optubi, na udaru se nalaze i one stvari koje su
opeprihvaene od svih muslimana. Upravo to otvara put neprijateljima
islama za njihove neasne napade na islamske svetinje. U takvim
uvjetima obaveza islamskih uenjaka, intelektualaca i dobronamjernika
je veoma teka. Svaki propust i nepanja mogu prouzrokovati
nenadoknadive tete. Oni u svom nastojanju trebaju ozbiljnim i
uzastopnim naporima podizati religijsku svijest i znanje muslimana i u
njihovim duama iriti i jaati svijest o Bogu, pokoravanje i predanost
Bogu i Poslaniku, a.s. Treba ukazivati na vanost, neophodnost i poloaj
islamskog jedinstva i na opasnosti koji prijete ummetu, kao i na teke
posljedice unitavanja jedinstva meu muslimanima. U vane ivotne
potrebe u vremenu brzih i pristupanih informacija spada i promicanje
morala i isprav-nih manira suivota, podizanje duha potivanja shvatanja
i vjerovanja drugih ljudi kao i buenje kritikog duha i oslanjanja na
argumente te prihvatanja injenice da je svaka osoba odgovorna pred
Bogom za svoja vjerovanja i djela. Meu muslimanima treba iriti kulturu
potenog, preciznog i neposrednog meusobnog upoznavanja koje se
oslanja na izvore prihvaene i poznate od svake grupe i mezheba.
Ukoliko ova kultura ne zaivi, i ukoliko se zbog toga muslimani ne budu
upoznavali na ispravan i poten nain, uvijek e biti izloeni udaru
zloupotrebe ljudi s predrasudama i neprijatelja islama.
Knjiga koju drite u ruci, i pored toga to nije obimna, nastoji predstaviti i
oslikati vrijednosti uzoritog Poslanikovog, a.s., unuka hazreti Hasana te
ponuditi u dananjem vaktu, prisjeanjem na njegov ivot i djelo, nova
preispitivanja naih misli i inicijaciju nove nade i snage kojom bi
nadvladali trenutani rascjep i bezizlazni put pred kojim se, pod
utjecajima totalitarnih reima, nalaze mnogi muslimani u svijetu a pod
njihovim sve jaim utjecajem i mi ovdje u Bosni.
I Poslanikovi unuci nazreti Hasan i Husejn i njihovi potomci, zasmetali
su, u vremenima velikih politikih previranja u islamskom svijetu,
totalitarnim reimima koji su eljeli sauvati vlast, i bili su njihove rtve.
[86] U njihovim ivotima imamo ponuene module moguih djelovanja i
oni su nam potrebniji nego ikad. Da li u situaciji kakva je bila u vrijeme
hazreti Hasana mi danas umjesto primirja u korist islama i muslimana
vodimo ratove, a u situaciji koja karakterie ivot Poslanikova, a.s.,
unuka, hazreti Husejna, mi moda umjesto otpora i borbe sklapamo mir.
Zamjenom odabira u ovim sluajevima mogu se muslimanima irom
svijeta nanijeti nesagledive tekoe.
Allahu Uzvienom upuujemo dove da svim ljudima podari ljubav prema
Njegovom miljeniku i odabraniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, njegovoj asnoj porodici i putu na koji je on pozivao. Allahumme,
ujedini muslimanska srca na putu promoviranja istine i opeg dobra!

[1] Tirmizijin dami'sunen, Tirmizijina zbirka hadisa, sedma knjiga, Eli

Ibrahim paina medresa, Travnik 2009. Uvijek kada se u ovoj knjizi
navodi Tirmizi, sve oznake (broj knjige, stranice i dr.) se odnose na ovo
izdanje.
[2]O ovoj temi preneseni su hadisi i od Ebu Zerra, Ebu Seida, Zejda b.
Erkama i Huzejfea b. Usejda.
[3]Ovaj hadis je hasenun-garibun, biljei ga i Muslim u Sahihu.
[4]El-Kalem, 4.
[5]Sire Ibn Hiam, sv. 2, str. 34.
[6]El-Kevser.
[7] 616619 n.e. traje potpuni bojkot, i izolacija muslimana u pustinjskom
mijestu ib.
[8]Sire Ibn Hiam.
[9]Puno ime mu je Alija bin Ebi Talib bin Abdul-Mutalib bin Hiam bin
Abdu-Menaf bin Kusajj bin Kilab bin Ka'b bin Lu'j el-Kureji. Majka mu je
bila Fatima bint Esad bint Hiam. Nosio je nadimak Ebu Hasan po
hazreti Hasanu. Bio je amidi i zet Poslanika, a.s., te je jedan od onih
kojima je Allah, d.., obeao Dennet.
[10]Ovaj hadis poznat nam je samo sa ovim senedom. Izvor Tirmizija
zbirka hadisa, knjiga 7, str.525.
[11]Menakib Harezmi, str. 114.
[12]Ahzab, 33.
[13] Esmir M. Halilovi, Poslanikove kerke, str. 81.
[14] Kada je rije o krvnoj i genetskoj Vjerovjesnikovoj lozi jasno je da je
sva ona sadrana u hazreti Fatiminom i hazreti Alijevom mubarek
potomstvu. Ali, kad se govori o duhovnome nasljeu Resulullaha,
Muhammeda, a.s., njega se ne moe ograniiti samo na njegove krvne
potomke. Odnosno, moe se rei da batinika Vjerovjesnikova
duhovnoga naslijea ima tri skupine: Prvu skupinu ine ueni i nadahnuti
vjernici, koje dragi Allah odabira izmeu Svojih stvorenja onako kako On
hoe; Druga skupina ljudi su Ehlu-l-bejt, Poslanikovi krvni nasljednici;
Treu skupinu ine ljudi koji pripadaju Ehli-l-bejtu, ali ne po krvnoj lozi
ve po rijeima Resulullaha, Muhammeda, a.s., lino. Primjer ovakvih
osoba je hazreti Selman el-Farisi za kojega je Vjerovjesnik izriito rekao
da je on od Ehlu-l-bejta mada uope nije Arap ve Perzijanac.
[15] Ebu Bekr Siraduddin (Martin Lings), Muhammed, njegov ivot
zasnovan na najranijim izvorima, str. 370., odnosno na str. 415., 416. u
Ljiljanovom izdanju.

[16]Ovaj hadis je sa ovim senedom hasenun-ganbun. Ovaj hadis je sa

vie seneda prenesen od Aie. Preneen iz Tirmizijine zbirke hadisa,
knjiga 7. Str. 536.
[17] U knjizi Polanikove kerke a prema izvoru: ezeratuz- Zeheb, I/15.
Bilo je to u utorak, treeg dana ramazana, ll godine po hidri. I kae se
da je tada imala oko 27 godina to je donekle u suprotnosti sa istom
knjigom gdje se na poetku teksta navodi da je roena 5 godina prije
poetka objave te je shodno tome trebalo da ima 29.g.
[18]Prema navodu iz Tirmizije zbirke hadisa, knjiga 7. Str. 524.
[19] El-Mustedrek, (4853). S njim se sloio Zehebi.
[20] Buharijeva zbirka hadisa, 3, Sarajevo 2009.g. Izdava: Visoki
saudijski komitet.
[21] Crveno blago - u to vrijeme najbolje vrste kamila nazivane su
crvenim blagom.
[22] Veina predaja upuuje da je to bilo 14. ramazana tree godine po
Hidri.
[23] M. Rida, Hazreti Hasan i Husejn, unuci Muhammeda, a.s., En-nur
Zenica, 2001.g. str. 19.
[24] Biljei ga i El-Buhari u Sahihu. Hadis je hasenun-sahihun
[25] Po nekim drugim predajama hazreti Ebu Bekr.
[26] Vidi, Buharija, br.2, hadis:3542, str.1073.
[27] Bihar al-Anwar, vol. 10, p. 89.
[28] Samir Beglerovi, Muahremska predavanja 4, 10 dan. Internet
izvor:www.znaci.com.
[29] Tirmizi naime biljei da je Muhammed el-Bakir rekao: Hasan i
Husejn su nosili prsten na lijevoj ruci, Tirmizi, poglavlje: Odijevanje stavljanje prstena na desnu ruku, br. 1743.
[30] El-Mu 'demul-kebir, 9/98, br. 2782, takoer br. 2779, od Enesa, i br.
2781, od El-I'zara ibn Harisa, koji kae: Vidio sam Hasana i Husejna da
stavljaju kanu i boju.
[31] Buharija, 1. dio, fusnota na str.548.
[32] Ibn Kuthayr, Tarikh, vol. 8, p. 39.
[33] Baqir Shareef al-Qurashi, The Life Of Imam Al-Hasan Al-Mujtaba,
Ansariyan Publications, Qom,2000., isto navedeno u: Al-Urfan
Magazine, vol. 40, part 3.
[34] Muhammedi Rey ehri, Mjera mudrosti 1, Fondacija Mulla Sadra,
Sarajevo, 2012., str.59-61.
[35] Buharijeva zbirka hadisa, 2 dio, str 964.
[36] Et-Tegabun, 15.
[37] Sunenu Ebi Davud, poglavlje: Namaz Imam prekine hutbu zbog
nekog dogaaja (1109).
[38]PRIAO NAM JE Muhammed b. Bessar, njemu Gunder, ovome
prenio Su'be od , Muhammeda b. Zijada, a (on) od Ebu-Hurejre,

radijallahu anhu, da je Hasan, sin Alije, uzeo jednu datulu od zekata i

stavio je u svoja usta. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ree mu
na perzijskom: Keh, keh! (Ispljuj, ispljuj), zar ne zna da mi ne jedemo
sadaku (zekat)!
[39] Poslanik, s.a.v.s., imao je samo jednu mazgu crnobijele grive, bilo joj
je ime Ed-Duldul, kao to biljei Taberani u El-Mu'demul-evsat, 4/202,
od Enesa, r.a., da je rekao: Kada su muslimani bili poraeni na Hunejnu,
Vjerovjesnik, s.a.v.s., jahao je na mazgi E-ehba, koju su zvali EdDuldul...
[40] Muslim, poglavlje: Vrijednosti Hasana i Husejna (2421).
[41] Sunenu Ebi Davud (5220). i Ahmed (7636), Isti hadis biljee Muslim
(2318), ali se umjesto Husejna spominje Hasan.
[42] Sahihu Ibn Hiban (5595).
[43]Buharijina zbirka hadisa, br. 4. Dio str.344-345.
[44] Sahihu Ibn Hiban (6975), Musned Ebi Ja'la, 10/ 395, br. 983, 5892 i
6113.
[45] Buharijeva zbirka hadisa, br.3, str 60.
[46]Buharija, 3 dio str. 60-62.
[47] Uz prijevod ovog hadisa ponuena je i fusnota u kojoj se navodi:
Imajui u vidu da e svi stanovnici Denneta biti mladi, Muzhir smatra
da ovo ima znaenje da e njih dvojica, poslije vjerovjesnika i etverice
prvih halifa, biti najugledniji stanovnici Denneta.
[48] Ovaj hadis je hasenun-garibun. lbn Hibban i Hakim ga smatraju
vjerodostojnim hadisom.
[49] Hadis biljei i Ebu Davud, Sunen Ebu Davuda,, knjiga 6, str 38-39,
hadis broj 4653.
[50] Biljee ga i El-Buhari i Muslim u Sahihima i En-Nesai u Sunenu.
[51] Navedeno prema: Buharija, 1 dio, fusnota na strani 678.
[52] To se posebno da osjetiti u nekim komentarima hadiskih zbirki gdje
se, kad se spomene neki stepen Poslanikovih, a..s, unuka, navodi i ista
ili slina predaja za nekog drugog kako bi se izravno negirala posebnost
Poslanikovih, a.s., unuka u odnosu na druge ljude iz njihova okruenja.
Nakon iitavanja svih ovih predaja ta posebnost na kraju, bar kod
mene, prevagne ali ostaje zapitanost ta se htjelo s ovim drugim
nainom predaja. Moj opti dojam nakon iitavanja prijevoda svih
hadiskih zbirki, njihovih komentara i fus-nota na na jezik u dijelu koji se
odnosi na hazreti Hasana i Husejna jeste da se njima ne daje nikakva
prednost u odnosu na druge ashabe, ak u komentaru hadisa o
predvodnicima Denneta koji sam prethodno naveo komentatori hadisa
nakon citiranog hadisa u kom se navodi da ih je Poslanik oznaio kao
predvonike dennetske donose zakljuak da su oni predvodnici
dennetskih mladia uz... pa se tu nabrajaju drugi bliski Poslanikovi
ashabi, najee hulefai-raidini. Vjerujem da se ti komentari naslanjaju

na neke druge predaje koje su meni nepoznate, a u kojima se na ovu

poziciju predvodnika ubrajaju i hulefai-raidini inae ne bi imali nikakvog
smisla.
[53] Sin Zejd i keri Ummul Hasna i Ummul Husejn.
[54] Majka: Fatime, Talhe, i Huseina ( po nekim navodima kae se da
mu je bilo ime Hasan). kada je Hasan, r.a., preselio na ahiret, njom se
oenio hazreti Husejn, i navodi se da mu je tako brat Hasan ostavio u
oporuci. Ummu Ishak je Husejnu, r.a., rodila Fatimu es-Sugra, tj. Fatimu
Mlau.
[55] Majka Idrisov, Omerova i Kasimova (a po nekima Ebu Bekrova,
Kasimova i Abdullahova).
[56] Ensabul-eraf, 1/381, autora El-Belazirija, i u djelu El-Mehber, str.
448, autora Ibn Habiba. Unekim se izvorima navodi da je bila Husejnova
a ne Hasanova ena).
[57] M. Rida, Hazreti Hasan i Husejn, unuci Muhammeda, a.s., En-nur
Zenica, 2001.g. str. 28.
[58] Uesnik je Kerbele gdje je teko ranjen ali je od strane mjetana
njegovan poslije i preivio. Navodi se da je nakon Husejnovoh ehadeta
na Kerbeli prvi podigao ustanak protiv emevijskog halife Abdul-Melika ibn
Mervana. Ovaj ustanak je poznat kao Dijerul Demadim (po mjestu gdje
se odrao u blizini irakog grada Kufe ili Ma'reketul fuqaha - revolucija
uenih), a Hasan je poslije toga umro 86. hidretske traen od novog
halife Velida ibn Abdul-melika, vjerovatno otrovan. Imao je petero djece:
Abdullaha el Mehdija, Ibrahima, Hasana (Treeg) Umi Kulsum i Zejneb.
Od njega, kako se navodi u nekim predajama, vode porijeklo Idrisije u
Sjevernoj Africi.
[59] Navodi se da je imao dvoje djece Zehru i Fatimu.
[60] Navodi se da je imao petero djece.
[61] Navodi se da je imala deset sinova od kojih je i Muhammed El Baqir,
etvrti ijjski imam.
[62] Prema: Delaluddin Es-Sujuti, Povijest halifa, Novi keveser, 2003.g.
str. 288-291.
[63] Preuzeto iz knjige: Hazreti Osman Trei Halifa, koju je na osnovu
brojnih djela, meu kojima su i djela Es-Sujutija, Ibn Arebija, Ibn Kesira,
Ibn Hadera i mnogih drugih, sabrao Mehmed Karahodi (str. 132-138).
[64] Isto.
[65] Preveli: Rusmir Mahmutehaji i Mehmedalija Handi.
[66] Abdu-l-Hafiz Ebu-s-Su'ud, Muhammed alejhiselamovi unuci hazreti
Hasan i Husejn (njihovo stradanje i ubistvo), II izdanje, Novi Pazar,
2006., str.77.
[67] Tirmizina knjiga 7 str. 469, fusnota 1918.
[68]Radi se o Isau b. Musau b. Muhammedu b. Aliju b. Abdullahu b.
Abbasu, bratiu Mensurovu, namjesniku Kufe. Ibn-ubruma nije ga

odveo Isau, bojei se za njegovu (Israilovu) sigurnost. Iz toga je IbnBettal izveo zakljuak da u situaciji u kojoj neko strahuje za svoju
sigurnost nema obaveze pozivanja na dobro, a odvraanja od zla.
[69]Tj.Hasan Basri.
[70] Tj. ako se ove dvije velike skupine muslimana meusobno sukobe i
poubijaju, ko e nakon toga ostati da se brine o muslimanskoj djeci?
Navodi se da je postignut mirovni sporazum etrdesete ili etrdeset i
prve godine. Ajni smatra da se to dogodilo etrdeset i prve, i ta je godina
nazvana Godinom jedinstva.
[71] Prema nekim predajama bilo je to u mjesecu rebiu'l-ahiru, odnosno
dumade'i ulau.
[72]Ibn ehraub, Menaqibi Ali ibn Ebi Talib, priredio i sastavio hadi
sejjid Haim Resul Mahalani, Qom, Muasese-ye entesharat Allame, sv.
4., str. 21.
[73] O ovom odlasku svjedoi i hadis koji biljei Tirmizi.
[74]Nasr ibn Muzahim, Veqa'e Sifin, Menshurati mektebeti basireti, Qom
1382, str. 113.
[75]Ibn Ebul-Hadid, erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed EbulFadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo, Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g.,
sv. 11, str. 25. (govor 200).
[76]Tarihi Jaqubi, Menshureti mektebetul-haydariyye, Nedef 1384, sv. 2,
str. 206.
[77] Knjiga je pod ovim naslovom prevedena i na bosanski jezik.
[78] Shodno prenoenju izvora iz ove knjige prenosimo i ovaj dodatak uz
hazreti Husejnovo spominjanje: - neka ga obujmi Allahovo zadovoljstvo!
onako kako se koristi u citiranom djelu.
[79] Muhammed Rida, hazreti Hasan i Husejn, unuci Muhammeda, a.s.
str. 61-62.
[80] Ovaj hadis se nalazi u Nesainoj i Tirmizijinoj zbirci hadisa. Tirmizija
veli da je ovaj hadis dobar i vjerodostojan.
[81] En-Nisa, 59.
[82] El-Enfal, 48.
[83] Muhammed Rida, hazreti Hasan i Husejn, unuci Muhammeda, a.s.
str. 61-62.
[84] Husejn Fettahi, Imam Hasan, str. 15.
[85] Mifhat elebi, Predgovor knjige Mehmeda Katahodia: Laa
spasa, str.9.
[86] Halilovi, Safvet, Sira ivotopis posljednjeg Allahovog Poslanika, ElKalem i Islamski pedagoki fakultet u Zenici, Sarajevo 2010. str. 85.