Professional Documents
Culture Documents
Moretti - Buržuj Između Istorije I Književnosti Za Grupu PDF
Moretti - Buržuj Između Istorije I Književnosti Za Grupu PDF
naslov izvornika
Franco Moretti
The Bourgeois. Between History and Literature
VERSO, 2013
Franco Moretti 2013
Multimedijalni institut
ISBN 978-953-7372-26-2
Kulturtreger
ISBN 978-953-55518-1-2
* knjiga je objavljena u suradnji s Kurzivom - platformom za pitanja kulture,
medija i drutva / kulturpunkt.hr
CIP zapis je dostupan u raunalnome katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 000917075.
Zagreb, listopad 2015.
Franco
Moretti
GRAANIN
izmeu
povijesti i
knjievnosti
prevela Iva Gjurkin
Sadraj
Uvod
Pojmovi i proturjeja
Radini gospodar
1. PUSTOLOVINA, PODUHVAT, FORTUNA 33
2. TO JE DOKAZ DA NISAM BIO LIJEN 37
3. KLJUNE RIJEI I: KORISNO 43
4. KLJUNE RIJEI II: UINKOVITOST 46
5. KLJUNE RIJEI III: UGODA 51
6. PROZA I: RITAM KONTINUITETA 57
7. PROZA II: PRONALI SMO PRODUKTIVNOST DUHA
64
II
Ozbiljno stoljee
III
Magla
IV
Napomena o izvorima
Nekoliko rijei o izvorima koje sam esto koristio u ovoj knjizi. Korpus
Google Books zbirka je od nekoliko milijuna knjiga koju je vrlo lako
pretraivati. Baza podataka Chadwyck-Healey sadri 250 probranih
britanskih i irskih romana napisanih u razdoblju od 1782. do 1903.
Korpus Literary Laba sadri oko 3500 britanskih, irskih i amerikih
romana 19. stoljea.
Pored toga, esto se referiram na rjenike, citirajui ih u
navodnicima ili zagradama bez daljnjih objanjenja. To su: OED ili
Oxford English Dictionary, francuski rjenik autora Roberta i Littra,
njemaki Grimma i talijanski Battagliae.
GRAANIN
izmeu
povijesti i
knjievnosti
Uvod
Pojmovi i
proturjeja
11
napisao je Max Weber 1895.1 Tko bi danas mogao ponoviti ove rijei?
Graanska miljenja i ideali to je to uope?
Promjena ozraja zrcali se i u akademskome radu. Simmel
i Weber, Sombart i Schumpeter: svi su oni vidjeli kapitalizam i
graanstvo ekonomiju i antropologiju kao dvije strane istoga
novia. Ne znam ni za jednu ozbiljnu povijesnu interpretaciju ovog
naeg modernog svijeta, napisao je Immanuel Wallerstein prije etvrt
stoljea, u kojoj je ideja buroazije odsutna. Ima tome dobar razlog,
jer teko je ispriati priu bez glavnoga junaka.2 Pa ipak, danas se
ak i povjesniari koji najvie naglaavaju ulogu miljenja i ideala u
usponu kapitalizma - Meiksins Wood, de Vries, Appleby, Mokyr malo
ili nimalo ne zanimaju za figuru graanina. U Engleskoj je postojao
kapitalizam, pie Meiksins Wood u The Pristine Culture of Capitalism,
no nije ga u u ivot prizvala buroazija. U Francuskoj je postojala
(manje-vie) pobjedonosna buroazija, no njen je revolucionarni
projekt imao malo veze s kapitalizmom. Ili, konano: buruj i
kapitalist nisu pojmovi koje nuno valja poistovjeivati.3
Istina, ne valja ih nuno poistovjeivati; no nije o tome rije.
Problem poetka graanske klase i njenih svojstvenosti, pie
Weber u Protestantskoj etici, proces je usko povezan s poetkom
kapitalistikog organiziranja radne snage, ali nije sasvim ista stvar.4
Usko povezan, ali nije sasvim ista stvar to je ideja u pozadini
Graanina: gledanje na graanina i njegovu kulturu (jer veinu je
povijesti graanin bio on) kao na dijelove strukture moi s kojom oni
ipak nisu istovjetni. No govoriti o graaninu u jednini smo je po sebi
upitno. Visoka buroazija nije se mogla formalno odvojiti od onih njoj
inferiornih, pie Hobsbawm u The Age of Empire: njena struktura
Max Weber, Protestantska etika i duh kapitalizma, Misl, Zagreb 2006; naslov
izvornika: Die protestantische Ethik und der Geist des Kapitalismus, 1905;
prijevod s njemakog: Dragutin Hlad.
12
Franco Moretti
Eric Hobsbawm, The Age of Empire: 18751914, New York 1989 (1987), str. 177.
13
DISONANCE
Graanska kultura. Jedna kultura? arena bunt rije koja bi prije
mogla posluiti za klasu koja mi se nalazi pod mikroskopom, pie
Peter Gay na kraju svog djela u pet svezaka naslovljenog The Bourgeois
Experience.9 Ekonomski oportunizam, religijski ciljevi, intelektualna
uvjerenja, natjecanje za status u drutvu, prava en to su postala
politika pitanja oko kojih se graanin sukobljavao s graaninom,
dodaje on u kasnijoj retrospektivi; ti su razdori toliko ozbiljni da je
lako posumnjati u to da je graanstvo entitet koji se uope moe
definirati.10 Za Gaya su sva ova upadljiva kolebanja11 rezultat
ubrzavanja drutvenih promjena u 19. stoljeu, te su tako tipina
za viktorijanski stadij graanske povijesti.12 No opreke graanske
kulture mogu se sagledati i mnogo ire. Aby Warburg je u svom eseju
o kapeli Sassetti u bazilici Svetog Trojstva u Firenci, koji se referira
na Machiavellijev portret Lorenza u Istorie Fiorentine usporedite
li njegovu lakou i teinu [la vita leggera e la grave], nai ete u njemu
dvije razliite osobnosti, naizgled nepomirljive [quasi con impossibile
congiunzione congiunte] primijetio da je
9
Peter Gay, The Bourgeois Experience: Victoria to Freud. V. Pleasure Wars, New
York 1999 (1998), str. 2378.
10
11
12
14
Franco Moretti
Preputanje svjetovnim uicima i stara pravovjernost: Burger iz Delfta
Jana Steena koji nas promatra s naslovnice Schamine knjige (Slika
1): krupan ovjek koji sjedi odjeven u crninu, s jedne mu je strane ki
u srebru i zlatu, a s druge prosjakinja u izblijedjeloj odjei. Od Firence
do Amsterdama otvorena ivotnost lica iz bazilike Svetoga Trojstva
potamnjela je; burger je neveselo posjednut u svojoj stolici, kao da
13
14
Simon Schama, The Embarrassment of Riches, California 1988, str. 338, 371.
15
16
17
16
Franco Moretti
Slika 1. Jan Steen: Adolf en Catharina Croeser aan de Oude Delft (Delftski
17
18
19
OED kratica za Oxford English Dictionary. Ovdje su, kao i kasnije u tekstu,
umjesto koritenja definicija iz hrvatskoga rjenika definicije iz oxfordskoga
rjenika prevedene najvjernije mogue kao prvo, zato to se autor poziva
na upravo te definicije, te kao drugo, zato to se definicije u hrvatskome i
engleskome ponekad dosta razlikuju. Op. prev.
18
Franco Moretti
21
19
22
23
24
20
Franco Moretti
28
21
22
Franco Moretti
30
31
23
APSTRAKTAN JUNAK
No ona nam govori iskljuivo putem medija forme. Prie i stilovi: tamo
ja nalazim graanina. Napose u stilovima to je prilino iznenaenje
kada se uzme u obzir koliko se esto narativi razmatraju kao temelj
drutvenog identiteta32 i koliko je esto graanstvo bilo poistovjeeno
s turbulencijama i promjenom od nekih slavnih prizora u
Fenomenologiji duha, do reenice sve to je vrsto i postojano pretvara
se u dim iz Komunistikog manifesta ili Schumpeterova stvaralakog
razaranja. Zbog svega toga oekivao sam da e graanska knjievnost
biti definirana novim i nepredvidljivim radnjama: skokovima u
nepoznato, kao to Elster opisuje kapitalistike inovacije.33 Umjesto
toga, kao to tvrdim u Ozbiljnome stoljeu, ini se da je u pitanju
suprotno: pravilnost je, a ne neravnotea, bila veliki pripovjedni izum
graanske Europe.34 Ono to je bilo vrsto postalo je jo vre.
Zato? Glavni je razlog vjerojatno u samome graaninu.
Tijekom 19. stoljea, jednom kada je stigma novopeenog bogataa
bila prevladana, oko ove se figure grupiralo nekoliko ponavljajuih
kao knjievne povijesti u kojoj je mnogobrojnost, pa ak i nasuminost,
formalnih mogunosti kljuan aspekt slike i povijesti knjievnosti kao
(dijela) drutvene povijesti: u kojoj je naglasak na povezanosti izmeu
odreene knjievne vrste [form] i njene uloge u drutvu [social function].
32
33
34
24
Franco Moretti
Ne znam ba, oko, ni, niti, nita, ne ba... Margaretin sud, inae
prilino precizan, gubi se u spirali izbjegavanja. To je ta apstrakcija
graanskoga tipa: u svom krajnjem obliku on je tek personificirani
kapital, ili ak maina za proizvoenje vika vrednosti u viak
35
36
37
25
39
26
Franco Moretti
41
44
Lewis Carroll, to je Alica otkrila iza zrcala, u Alica u zemlji udesa i iza
zrcala, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1985; naslov izvornika: Through the
Looking-Glass and what Alice found there, 1872; prijevod s engleskog: Antun
oljan. str. 193.
27
GRAANIN JE IZGUBLJEN...
14. travnja 1912. Benjamin Guggenheim, Solomonov mlai brat,
naao se na Titanicu. Kada je brod poeo tonuti, bio je meu onima
koji su pomagali enama i djeci da se ukrcaju u amce za spaavanje,
odupirui se mahnitosti, a ponekad i surovosti, drugih mukih
putnika. A kada su njegovom sluzi naredili da vesla jednim od amaca,
Guggenheim se oprostio s njime i zamolio ga da porui njegovoj eni
da ni jedna ena nee biti ostavljena na brodu zbog kukaviluka
Bena Guggenheima. I to je bilo to.45 Moda su njegove rijei bile neto
manje zvune, no to doista nije vano; postupio je ispravno usprkos
tome to je to bilo iznimno teko. Nije stoga udno to je istraiva koji
je radio na pripremi Cameronova Titanica iz 1997. prenio ovu anegdotu
scenaristima im ju je otkrio. Koja scena! No njegov je prijedlog
odluno odbijen: nerealistino. Bogati ne umiru za apstraktne principe
kao to su kukaviluk ili hrabrost. I doista, u filmu vidimo kako se
45
28
Franco Moretti
47
29
***
Ovoj knjizi mnogo toga nedostaje. O nekima od tih stvari sam ve
raspravljao drugdje, te mi se nije inilo da tome imam to dodati:
sluaj je to s Balzacovim skorojeviima ili Dickensovom srednjom
klasom, koji su odigrali vanu ulogu u The Way of the World i Atlas
of the European Novel.50 Ameriki autori kasnog 19. stoljea Norris,
Howells, Dreiser opoj slici gotovo da nisu imali to pridonijeti;
pored toga, Graanin je pristran ogled, bez enciklopedijskih ambicija.
Ipak, postoji tema koju bih bio rado ukljuio da nije prijetila da se
pretvori u zasebnu knjigu a to je paralela izmeu viktorijanske
Engleske i Sjedinjenih Drava nakon 1945., ime bi se naglasila
paradoksalna injenica da su ove dvije hegemonijske kapitalistike
kulture jedine takve koje su dosad uope postojale poivale
uglavnom na protugraanskim vrijednostima.51 Mislim, dakako, na
49
50
Oba su naslova teoretska djela autora knjige, Franca Morettija. Op. prev.
51
30
Franco Moretti
Thomas Mann, Stories of Three Decades, New York 1936, str. 506.
31
32
Franco Moretti
Radini
gospodar
54
Pun naslov romana (pod kojim je prvi put i objavljen) glasi: The Life and
Strange Surprizing Adventures of Robinson Crusoe, Of York, Mariner: Who
lived Eight and Twenty Years, all alone in an un-inhabited Island on the Coast of
America, near the Mouth of the Great River of Oroonoque; Having been cast on
Shore by Shipwreck, wherein all the Men perished but himself. With An Account
how he was at last as strangely deliverd by Pyrates. Ili, u prijevodu: ivot i
udesne i iznenaujue pustolovine Robinsona Crusoea od Yorka, pomorca: koji je
dvadeset i osam godina ivio sam na nenaseljenu otoku pored obale Amerike, blizu
ua velike rijeke Orinoko; a nakon to se nasukao na obalu nakon brodoloma u
33
Ibid, str. 21. Iako adventure obino znai pustolovina, u ovom sluaju small
adventure doista znai malo robe. Op. prev.
Ian Watt, The Rise of the Novel: Studies in Defoe, Richardson and Fielding,
Berkeley, 1957, str. 65.
Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century: Money, Power, and the Origins
of Our Times, London 1994, str. 122.
34
Franco Moretti
62
63
Margaret Cohen, The Novel and the Sea, Princeton 2010, str. 63.
35
66
William Empson, Some Versions of Pastoral, New York 1974 (1935), str. 204.
67
The Arabian Nights: Tales of 1001 Nights, Harmondsworth 2010, vol. II, str.
464.
36
Franco Moretti
Stuart Sherman, Telling Time: Clocks, Diaries, and English Diurnal Forms,
16601785, Chicago 1996, str. 228. Sherman citira, s manjim promjenama,
rijei E. P. Thompsona u Time, Work-Discipline, and Industrial
Capitalism, Past & Present 38 (December 1967), str. 59.
71
37
74
Alexandre Kojve, Kako itati Hegela, Veselin Maslea, Sarajevo 1964; naslov
izvornika: Introduction la lecture de Hegel: leons sur la Phnomnologie de
lEsprit professes de 1933 1939 lcole des Hautes tudes; 1958; prijevod s
francuskog: dr. Anelko Habazin. str. 213.
38
Franco Moretti
78
79
Albert O. Hirschmann, The Passions and the Interests: Political Arguments for
Capitalism before its Triumph, Princeton, 1997 (1977), str. 656.
80 Defoe, Robinson Crusoe, str. 117. Tri sata lova svakog jutra, te ureivanje,
spremanje i kuhanje koje mu je oduzimalo veliki dio dana oito bi se
trebali zbrojiti s ona etiri sata naveer, to bi zajedno inilo satnicu daleko
veu od one veine radnika njegova vremena.
39
81 Ibid.
82
83
40
Franco Moretti
41
42
Franco Moretti
88 Defoe, Robinson Crusoe, str. 52., 56., 59. Prvi citat iz prijevoda romana
doslovno glasi: koji mi je zaista bio neophodan, no ovdje je radi smisla
Morettijeva teksta promijenjen blie izvorniku (which was a very useful
prize to me). Op. prev.
89
90
U svijetu orua i ljudi smi postaju orua to jest, puki zupci u drutvenoj
podjeli rada. Tako se Robinson nikada ne prisjea pomoraca po imenu, ve
tek po ulozi koju obnaaju kao lanovi posade: mornar, tesar, topnik...
43
u knjizi, 1984.
44
Franco Moretti
92
45
95
Georg Wilhelm Fridrich Hegel, Estetika III, Kultura, Beograd 1970; naslov
izvornika: Vorlesungen ber die sthetik, 1823-1829; prijevod s njemakog: dr.
Nikola Popovi. str. 378.
96
97
46
Franco Moretti
99
100
101
47
106
107
108
48
Franco Moretti
110
111
112
Ibid., str. 83. Autor ne navodi stranicu s koje citira, no ovdje je svejedno,
dosljednosti radi, upotrijebljen Severov prijevod. Prijevod je minimalno
49
Max Weber, Protestantska etika i duh kapitalizma, str. 57., 58. Rije
iracionalno proima Weberov opis etike kapitalizma. No za njega postoje
dvije vrste kapitalistike iracionalnosti koje stoje u opoziciji: ona pustolova
gdje su sredstva doista iracionalna, iako cilj (uivanje u dobiti) to nije i
50
Franco Moretti
ivot u svijetu, ali koji nije niti od ovoga, niti za ovaj svijet. Ba kao i
Robinsonov ivot: na otoku, ali ne od otoka niti za otok. Pa opet
ne dobivamo dojam da on od svoje djelatnosti, kao to Weber pie o
kapitalistikoj etici, nita ne dobiva za sebe, osim iracionalnog osjeaja
da je svoj poziv dobro obavio.115 Roman je proet osjeajem potisnuta,
neuhvatljiva uitka to je vjerojatno jedan od razloga njegova uspjeha.
No u emu se to uiva?
Ranije sam citirao trenutak kada se Robinson obraa itatelju
to je dokaz da nisam bio lijen tonom osobe koja se opravdava pred
sucem. Tada, meutim, reenica skree u neoekivanom smjeru: da
nisam bio lijen i da nisam tedio truda kad je trebalo uiniti bilo to
potrebno za ugodan opstanak.116 Ugodan: to je klju. Ako je korisno
ona modernog kapitalista, gdje su, za razliku od prethodne vrste, sredstva u
potpunosti racionalizirana ali je rezultat ovjek postoji poradi svog posla,
umjesto da je obratno u potpunosti iracionalan. Tek se u posljednjem
sluaju razotkriva apsurd instrumentalnog uma.
114 Weber, Protestantska etika, str. 114.
115
51
52
Franco Moretti
122
123
Bernard Mandeville, The Fable of the Bees, London 1980 (1714), str. 136.7.
124
53
126
Zapravo postoji poprilino jasna razlika izmeu ideje ugode [comfort] i one
pogodnosti [convenience]: ugoda ukljuuje neku vrst uitka, a pogodnost ne.
(Naravno, i ovdje postoji odreena razlika izmeu znaenja u hrvatskome
i engleskome: u hrvatskome pogodnost iako je to vjerojatno najblii
prijevod rijei convenience moe ukljuivati i ugodu. U engleskome je dotle
naglasak na praktinosti; convenience je neto to olakava posao ili ivot
openito a to ne podrazumijeva nuno ugodu neto to je jednostavno
zgodno i to ne stvara probleme. Op. prev.)
54
Franco Moretti
129
130
55
Jan de Vries, The Industrious Revolution, str. 21, 23. De Vries ovdje usvaja
sasvim nepovijesnu antitezu ugode i uitka o kojoj govori Tibor Scitovsky u
The Joyless Economy, Oxford 1976.
132
Joyce Oldham Appleby, Economic Thought and Ideology in SeventeenthCentury England, Los Angeles 2004 (1978), str. 186., 191.
133
134
56
Franco Moretti
57
Moretti zapravo govori o engleskom glagolskom obliku: past gerund ili gerund
u perfektu. U ovom konkretnom primjeru, od glagola drink, piti, gerund
glasi: drinking, a gerund u prolosti: having drunk. Posljednji se oblik moe
prevesti ili vremenskom reenicom, kao to je to uinila Ivana Beli u
citiranom prijevodu, ili glagolskim prilogom prolim. Ovdje su vremenske
reenice zamijenjene glagolskim prilogom prolim, zato to taj oblik, isto kao
i gerund u perfektu, oznaava prolu radnju koja se odvija prije neke druge
prole radnje te je stoga blie onome na to Moretti eli ukazati.
Za ilustraciju, ovdje je analizirani odlomak u izvorniku: about a furlong
from the shore, to see if I could find any fresh water to drink, which I did,
to my great joy; and having drank, and put a little tobacco in my mouth to
prevent hunger, I went to the tree, and getting up into it, endeavored to place
myself so as that if I should sleep I might not fall; and having cut me a short
stick, like a truncheon, for my defense, I took up my lodging. (Daniel Defoe,
Robinson Crusoe, Harmondsworth 1965 [1719], str. 63.). Op. prev.
138
58
Franco Moretti
59
140 Defoe, Robinson Crusoe, str. 114., 142., 110. I ovdje je citat promijenjen zbog
vremenskog slijeda, te doslovno glasi ovako: Kad sam ga nahranio vezao
sam ga kao i prije kako bih ga poveo. ... smjestivi amac na sigurno, otiao
(sam) na obalu pogledati gdje sam. ... Kada sam prevladao ovu potekou i
utroio mnogo vremena, pourih pronai nain da zadovoljim dvije potrebe.
A izvornik: ...and having fed it, I tyd it as I did before, to lead it away ... and
having stowed my boat very safe, I went on shore to look about me ... Having
mastered this difficulty, and employed a world of time about it, I bestirred
myself to see, if possible, how to supply two wants. Op. prev.
141
60
Franco Moretti
143 Lukcs, Teorija romana, str. 42. I ovdje je jedan dio reenice promijenjen, u
formi, ali ne i u smislu, poradi analize koja slijedi. Citat doslovno glasi: Tada
samo proza moe jednako snano obuhvatiti patnju i osloboenje, borbu i
pobjedu, put i zanos; samo njena gipkost i neritmino vezivanje izraavaju s
jednakom snagom okove i slobodu, datu teinu i izborenu lakou svijeta, koji
je obasjan imanentnim smislom sada otkrivenim. Op. prev.
144
145
61
Georg Lucs, Dua i oblici, Nolit, Beograd 1973; naslov izvornika: Die Seele
und die Formen, 1908; prijevod s njemakog: Vera Stoji. str. 48.
147
Simetrija igra vanu ulogu u estetskoj misli Georga Simmela, koji je imao
velik utjecaj na mladoga Lukcsa. Temelj svakog estetkog postupka
nalazi se u simetriji, pie Simmel u Soziologische Aesthetik: da bismo
predmetima podarili smisao i sklad, prvo ih moramo oblikovati simetrino,
tako da uskladimo sve dijelove u cjelinu i organiziramo ih oko neke sredinje
toke. Vidi Georg Simmel, Soziologische Aesthetik, Die Zukunft, 1896;
citirano prema talijanskom prijevodu: Arte e civilt, Milano, 1976, str. 45.
62
Franco Moretti
Hans Blumenberg, The Legitimacy of the Modern Age, Cambridge, 1983 (1966
76), str. 32 (kurziv je dodan).
63
Pierre Bourdieu, Outline of a Theory of Practice, Cambridge 2012 (1972), str. 72.
153
64
Franco Moretti
65
...ne treba teiti sadanjim dobrima [things that are now], ve ekati
ona to dolaze.
...jer su vidljive stvari prolazne, a nevidljive vjene.
to je vrednije uprezanja jezika i usta od nain na koji je Bog
postavio stvari?
...samo elim staviti stvari na njihovo pravo mjesto.
Stvari zagonetne, duboke i skrite.
Zato bi ... on ...ispunio um ispraznim stvarima?156
66
Franco Moretti
159 Defoe, Robinson Crusoe, str. 52., 55., 56., 75., 120., 122.
67
Peter Burke, Varieties of Cultural History, Cornell 1997, str. 180. Vidi i njegov
lanak, The Rise of Literal-Mindedness, Common Knowledge 2 (1993).
Walter Bagehot, The English Constitution, Oxford 2001 (1867), str. 1735.
68
Franco Moretti
Dan, jutro, vjetar koji slabi, smirujui time more. Napola alegorijsko
upozorenje brodarima nakon kojega se tonost vraa: rt, obala,
amac, dubina, struja, sve do straha od smrti na kraju (koji je istog
trena odreen: ne utapanjem, ve od gladi). Tada slijedi jo detalja:
da, umrijet e od gladi, ali on zapravo u amcu ima kornjau; veliku
kornjau, koju sam jedva mogao podii (ne: gotovo da je nije mogao
podii). Ima sa sobom i up vode: veliki up svjee vode iako to nije
zaista up, ve jedna od mojih zemljanih posuda ... Nepogreiva
odreenost. No emu ona slui? Alegorija je oduvijek imala jasno
znaenje: poantu. to je, meutim, s ovim detaljima? Ima ih previe
i na njima se previe ustraje da bi sluili pukom efektu realistinosti
beznaajni predmeti, suvine rijei koje e Barthes otkriti u
stilu realizma. Pa opet, to bismo trebali uiniti sa saznanjem da
se Robinson ujutro otisnuo na more, ili s time da je kornjaa toliko
velika? Takve su injenice. U redu. Ali to one znae?
to to znai stalni epitet, pita Emil Staiger u Temeljnim
pojmovima poetike ili tonije: koje je znaenje iza stalnog ponavljanja?
Koje je znaenje toga da je more uvijek boje tamnog vina, a Odisej
hirovit svakog dana svoga ivota? Ne; to navraanje jednakoga
upuuje na neto openitije i vanije: na to da vrsto opstoji
predmetnost i da, posljedino, ivot vie ne protjee nezadrivo.166
Individualnost danog epiteta manje je vana od vrstoe koju njegovo
vraanje daje epskome svijetu. Ista je logika primjenjiva na detalje
proze obiljeene doslovnou: njihov znaaj ne skriva se u njihovom
osebujnom sadraju, ve u neoekivanoj preciznosti koju podaju svijetu.
Detaljan opis vie nije rezerviran za iznimne predmete, kao to je
to bio u dugoj tradiciji ekfraze, ve postaje normalan nain vienja
stvari ovoga svijeta. Normalan i vrijedan po sebi. Ima li Robinson
up ili posudu doista nije vano; vano je da smo uli u stanje uma u
165 Defoe, Robinson Crusoe, str. 139. Posljednja reenica citata doslovno glasi:
Svjee vode sam imao u upu koji sam napravio..., no ovdje je promijenjena
blie izvorniku kako bi Morettijeva analiza imala smisla.
166
Emil Staiger: Temeljni pojmovi poetike, Ceres, Zagreb 1996; naslov izvornika:
Grundbegriffe der Poetik, 1946; prijevod s njemakog: Ante Stama. str. 88.89.
69
167
Daniel Defoe, An Essay upon Honesty, u Serious Reflections during the Life
and Surprising Adventures of ROBINSON CRUSOE With his Vision of the
Angelic World, ur. George A. Aitken, London 1895, str. 23.
168
70
Franco Moretti
Priblinost ... nikada ostvarena ... zdvojne ruke ... nedovrenost. Svijet
produktivnosti duha [Produktivitt des Geistes] ujedno je i svijet koji je
Bog napustio o kojemu se govori na drugom mjestu u Teoriji romana
(str. 64.). Preostaje nam da se zapitamo: to je ovdje prevladavajui
osjeaj: ponos zbog onoga to je postignuto ili melankolija zbog
onoga to je izgubljeno? Bi li moderna kultura trebala slaviti svoju
produktivnost ili oplakivati svoju priblinost?172 Isto je to pitanje
koje postavlja i Weberova raaranost (a u doba Teorije romana,
Lukcs i Weber bili su vrlo bliski). to u procesu raaravanja
170 Lukcs, Teorija romana, str. 23.
171
172
71
173
174
72
Franco Moretti
II
Ozbiljno
stoljee
Svetlana Alpers, The Art of Describing: Dutch Art in the Seventeenth Century,
Chicago, 1983, str. xxv, xx.
73
74
Franco Moretti
75
177
76
Franco Moretti
77
179
Denis Diderot, Entretiens sur le fils naturel, u Oeuvres, Paris 1951, str. 1243ff.
78
Franco Moretti
180
79
UMECI
Goetheovo Naukovanje Wilhelma Meistera (1796); knjiga druga,
poglavlje dvanaesto. Draesna mlada glumica Philine koketira s
Wilhelmom na klupi ispred krme; ustaje, koraa prema hotelu i
okree se da ga jo jednom pogleda; trenutak kasnije, Wilhelm je
slijedi no na vratima hotela prolaz mu prijei Melina, voditeljica
glumake drube kojoj je odavno obeao zajam. Mislei samo o
Philine, Wilhelm uvjerava Melinu da e dobiti novac ve te veeri i
nastavlja dalje; no opet mu netko prijei put, sada Friedrich, koji ga
pozdravlja sa svojom svojstvenom toplinom... i uspinje se stepenicama
do Philine, pretjeui ga. Razoaran, Wilhelm odlazi u svoju sobu,
gdje nalazi Mignon; snuden je i otresit. Mignon je povrijeena, no
Wilhelm to uope ne zapaa. Ponovo izlazi; gostioniar razgovara sa
strancem koji ga pogledava ispod oka...
80
Franco Moretti
81
stil koji zauzvrat stvara novi tip opisa, unutar kojeg je svijet vien iz
perspektive nepristranog suca.184 Ova je morfoloka kaskada od
umetaka prema analitikome stilu i potom prema opisu tipina za
knjievnu evoluciju; u svojoj interakciji s drugim dijelovima strukture,
ova nova tehnika promie itav val naprava (kako se govorilo za
industrijsku evoluciju). Narataj kasnije naprave su preoblikovale
krajolik.
Balzac, drugi dio Propalih iluzija (1839): Lucien de Rubempr
(napokon!) pie svoj prvi lanak lanak koji e predstavljati
revoluciju u novinarstvu koja e obiljeiti njegovo doba. Prilika
je to koju je ekao od svog dolaska u Pariz. No u ovu se euforinu
prekretnicu neprimjetno ugnijezdila jedna druga epizoda: novinama
nedostaje lanaka za pun broj, te se trai njih nekoliko, o bilo emu,
tek toliko da se popuni nekoliko stranica; Lucienov prijatelj posluno
sjeda i pie. Platonistika je to ideja umetka: rijei napisane tek toliko
da popune prostor, toka. Ali nekoliko je likova u romanu uvrijeeno
ovim drugim lankom likova koji e, pored dugog niza preokreta, na
kraju unititi Luciena. To je Balzacov leptirov efekt: bez obzira na
to koliko se uzroni dogaaj inio nevanim, samim time to je ekosustav velikoga grada toliko bogat poveznicama i varijablama, njegove
posljedice postaju strahovito preuveliane. Uvijek postoji neto izmeu
poetka i kraja neke radnje; neka trea osoba koja, kao u Hegelovoj
prozi svijeta, eli zadovoljiti vlastite interese i koja skree radnju
u neoekivanom smjeru. Tako i najbanalniji trenuci svakodnevice
postaju nalik poglavljima romana (to, kod Balzaca, nije uvijek dobro...)
Bildungsroman i slatko-gorka mjeavina razoaranja i
mogunosti; prie o udvaranju i potisnuta narativnost pravila
ponaanja; povijesni roman i neoekivani rituali prolosti; mnotvo
urbanih radnji i naglo ubrzanje tempa ivota. To je opetovano
buenje svakidanjice ranog 19. stoljea. No, narataj kasnije, dolazi
do preokreta koji se zrcali u sceni u kojoj Emma i Charles Bovary
veeraju moe li itko zamisliti savreniji umetak? i Auerbach kae:
U prizoru se ne dogaa nita posebno, ni malo prije njega se nije
dogodilo nita posebno. To je proizvoljan trenutak sata koji se
redovito ponavlja, kada mu i ena zajedno jedu. Ne svaaju se, ne
184
82
Franco Moretti
186
83
188
189
84
Franco Moretti
RACIONALIZACIJA
Kakav nagao prijelaz. Oko 1800. umeci su jo uvijek rijetkost;
stotinu godina kasnije nalaze se posvuda (braa Goncourt, Zola,
Fontane, Maupassant, Gissing, James, Proust...). Mislili ste da itate
Middlemarch, ali ne, itali ste veliku zbirku umetaka to je, napokon,
jedini pripovjedni izum itavog stoljea. A ako se tako skromno
sredstvo rasprostranilo tako iroko i toliko brzo, u graanskoj je Europi
moralo postajati neto to je nestrpljivo oekivalo njegov dolazak. Ali
to? Jedan je itatelj napisao Thomasu Mannu: Neobina knjiga,
ovi Buddenbrookovi, toliko se malo toga deava da bi mi trebalo biti
dosadno ali nije. To jest neobino. Kako je svakidanjica mogla
postati tako zanimljiva?
Kako bismo pronali odgovor, valja nam se pozabaviti s malo
obrnutog inenjeringa; obrnutog, jer rjeenje nam je ve dano, tako
da se moramo vratiti unazad do problema: znamo kako su umeci
napravljeni, a sada nam valja razumjeti zato su napravljeni tako
kako su napravljeni. U tom procesu, horizont se mijenja. Ako smo
traili kako umetaka u slikama, romanima i teoriji pripovijedanja,
njihovo zato nai emo kako izvan knjievnosti tako i izvan
slikarstva, u kraljevstvu privatnog ivota graana. Jo emo jednom
zapoeti s nizozemskim zlatnim dobom, kada je privatna sfera koju
i danas nastanjujemo prvi put zadobila svoj oblik; kada su kue
postale udobnije ponovo ta rije a vrata i prozori se umnoili;
kada se namjena soba stala diferencirati, tako da je jedna od njih
specijalizirana za svakodnevni ivot: dnevna soba ili salon
u engleskome living ili drawing room (to je zapravo soba za
povlaenje, with-drawing room, objasnio je Peter Burke, u koju su se
gospodari povlaili od svojih slugu kako bi uivali u novini slobodnog
vremena).190 Vermeerova soba i ona u romanu: u Goethea, Austen,
190
85
Barrington Moore, Jr, Moral Aspects of Economic Growth, Cornell 1998, str.
39.
194
86
Franco Moretti
Walter Bagehot, The English Constitution, Oxford 2001 (1867), str. 173.4.
87
88
Franco Moretti
199
Mary Ann Evans pravo je ime knjievnice George Eliot. Op. prev.
200
Friedrich Schlegel, Lucinde and the Fragments, Minneapolis, MN, 1971, str.
231.
201
202
89
notnim papirom. Ili moda nije tako? Dobro, ali mi smo struni
poznavaoci literature te primjeujemo da ideja nije neto novo,
da dapae i odvie podsjea na neto to se javlja ve kod RimskiKorsakova i Brahmsa. I to da se uini s njome? Pa, jednostavno,
ideja se mijenja, preinauje. Ali preinaena prva ideja da li je to
jo uope ono to ti je najprije palo na pamet? Uzmi Beethovenove
biljenice sa skicama! Tu ne ostaje nikakva tematska koncepcija
onako kako ju je dao Bog. On je prekraja i k tome pripisuje:
Meilleur. Slabo povjerenje u boansko nadahnue i krto
strahopotovanje dolazi do izraaja u tom jo uvijek nimalo
zanosnom Meilleur!203
Meilleur. Eliot je zacijelo sama sebi esto aputala ovu rije. I tad
ponovo proitamo tu stranicu iz njezina velikog romana i pitamo se:
je li doista bilo vrijedno toga? a zatim se oborilo na nju onako bolno,
kako je to uvijek kod mnotva pobrkanih misli, koje koe bujicu
emocija: tko moe doista slijediti doista razumjeti ove reenice a da
se pritom ne izgubi u labirintu preciznosti? Sjetite se Defoea: u njega
je problem tonosti i jasnoe proze u tome to s porastom lokalne
preciznosti cjelokupno znaenje stranice postaje nejasno: mnogi jasni
detalji spajaju se u maglovitu cjelinu. Ovdje je problem radikaliziran:
Eliotina je sklonost analizi toliko snana da se ve i sami detalji staju
opirati razumijevanju. Pa ipak, ona nastavlja dodavati pridjeve,
participe, zavisne reenice, kvalifikacije. Zato? to je preciznost
uinilo toliko vanijom od znaenja?
Koliko prednosti prua trgovcu dvostruko knjigovodstvo!
itamo na slavnoj stranici prve knjige Meistera:
To je jedan od najljepih pronalazaka ljudskog duha, i svaki
dobar domain morao bi ga uvesti u svom gospodarstvu. Red i
jasnoa poveavaju elju za tednjom i stjecanjem. ovjek, koji
loe gospodari, osjea se vrlo dobro u mraku: on nerado zbraja
svote, koje duguje. Naprotiv, za jednog dobrog gazdu nema nita
203
90
Franco Moretti
ugodnije, nego da svaki dan sabire sumu svoje sve vee sree. ak
ni nezgoda, ako ga neugodno iznenadi, ne plai ga; jer on smjesta
zna, kakve steene probitke moe staviti na drugu stranu vage.204
To je upravo ono to Emma Bovary, zrcalna slika graanina 19. stoljea, nee
nikada nauiti jer tik prije svoje propasti Kadto je ... pokuavala svesti
raune, no pri tome otkrivae takve strahote da u njih nije mogla vjerovati.
Onda bi poela iznova, brzo se u tome izgubila, od svega dizala ruke i nije
vie o tome mislila. (Gustave Flaubert, Gospoa Bovary, Mozaik knjiga,
Zagreb 2006; naslov izvornika: Madame Bovary, 1856; prijevod s francuskog:
Divina Marion. str. 291.) U njenu bismo se obranu trebali sjetiti da su braa
Rothschild, neposredno prije no to su postali financijski mit 19. stoljea,
razmjenjivali pisma u panici oko kaotinog stanja svojih rauna U ime
Boje, ovako vane transakcije trebaju se izvoditi precizno! i pitali se jesu
li postali milijuneri ili su bakrotirali; ivimo poput pijanaca, zakljuio je
Mayer Amschel melankolino. Vidi Niall Ferguson, The House of Rothschild:
Moneys Prophets 17981848, Harmondsworth 1999, str. 1023.
206
207
Lorraine Daston, The Moral Economy of Science, Osiris, 1995, str. 21.
Samoodricanje o kojem Daston govori doslovno je upisano u povijesni
razvoj dvostrukog knjigovodstva: od poetnog zapisa koji nalikuje
dnevnikome gdje su pojedinci koji vre transakciju jo uvijek ljudi od krvi
i mesa do postupnog brisanja svega konkrentog, ime se sve svodi na niz
apstraktnih koliina.
91
208
Leonore Davidoff i Catherine Hall, Family Fortunes: Men and Women of the
English Middle Class, 17801850, London 1987, str. 384.
92
Franco Moretti
211
Max Weber, Economy and Society, New York 1968 (1922), vol. III, str. 975.
93
Lorraine Daston i Peter Galison, Objectivity, New York 2007, str. 36.
213
Hans Robert Jauss, Estetika recepcije: Izbor studija, Nolit, Beograd 1978;
prijevod s njemakog: Drinka Gojkovi. str. 99.-100.
214
Maria Edgeworth, Castle Rackrent (1800), u Tales and Novels, New York
1967 (1893), vol. IV, str. 13.
94
Franco Moretti
U Castle Rackrent Thady se fiziki namee u scenu (Ja sam prvi vidio...
podigao sam fenjer ... ja sam je jasno vidio) i projicira svoje emocije na
dogaaj (tek neto bolja od crnkinje ... i bijah sav zapanjen). ini se da je
svrha odlomka vie u tome da prenese njegove subjektivne reakcije
nego da uvede nov lik. Za razliku od toga, u Scotta je scena odreena
uglavnom tjelesnim detaljima: brada je opisana emotivno neutralnim
pridjevima; njena duina izmjerena je naspram obine odjee, ije su
nam boja i materijal opisani. Ponegdje jo uvijek zaiskri emocija (divlja
narav ... oi ... podsjeale na takora); no u Kenilworthu usprkos tome
to je Scottov zvjezdoznanac daleko zlokobniji nego Edgeworthina
mladenka kljuan je analitiki prikaz lika, a ne njegova emotivna
procjena. Ne intenzitet, nego preciznost. Jauss je, dakle, u pravu, jer
u Scotta se povjesniar liava svoje osobnosti, a povijest (ini se) pria
svoju vlastitu priu. No pria jo uvijek nije sasvim prisutna, jer
analitiko-impersonalni stil daleko je tipiniji za Scottove opise nego za
smo pripovijedanje. Iz toga proizlazi novo pitanje: to je opise uinilo
toliko zanimljivima publici 19. stoljea? Umeci su ve stali usporavati
ritam romana; je li jo jedno usporavanje doista bilo potrebno?
Odgovor emo, prije nego u Scotta, nai u Balzaca. Kod
Madame Vauquer, pie Auerbach, nije navedena nikakva razdioba
odjee i tijela, a ni granica izmeu fizikih znaajki i moralnog
znaenja; openito, Balzac
nije samo ljude iju je sudbinu ozbiljno pripovijedao stavio
u njihov tono odreeni povijesni i drutveni okvir, ve je taj
kontekst shvatio kao nuan: svaki ivotni prostor postaje mu
obiajno-ulnom atmosferom koja proima krajolik, stan,
215
95
96
Franco Moretti
220
O von Rochau i Grundstze der Realpolitik vidi Otto Brunner, Werner Conze
i Reinhart Koselleck, ur., Geschichtliche Grundbegriffe, Stuttgart 1982, vol. IV,
od str. 359. nadalje. Ostali citati (anonimni) mogu se nai u Gerhard Plumpe,
ur., Theorie des brgerlichen Realismus, Stuttgart 1985, str. 45.
221
O ovome aspektu comdie humaine opirno sam pisao u The Way of the World:
The Bildungsroman in European Literature, London 1987.
222
97
Emma sjede da razmilja, sva utuena. Sve je to zaista bilo alosno! Ton
i red reenice u kurzivu tiu se Emmina upravnog govora. Emma sjede
da razmilja, sva utuena. Sve je to zaista bilo alosno! Vremena su
sama po sebi ona neupravnog govora. Neobino je kako se istovremeno
osjeamo Emmi bliima (zato to je filter pripovjedaeva glasa nestao)
i daljima, zato to je pripovjedna vremena objektiviziraju, otuujui
je tako od nje same. Ovdje je jo jedan primjer iz Ponosa i predrasuda,
konkretno iz scene u kojoj se mogunost braka izmeu Darcyja i
Elizabeth ini nepovratno izgubljenom:
Sad je poela uviati da je on ba onakav ovjek kakav bi joj,
zbog svog karaktera i sposobnosti, najvie odgovarao. Njegov um
i narav, iako razliiti od njezinih, slagali bi se sa svim njezinim
eljama. Taj bi brak bio koristan oboma; njezina prirodnost i
ivahnost razvedrile bi njegov duh i poboljale njegovo ponaanje;
223
224
Jane Austen, Emma, Targa, Zagreb 1997; naslov izvornika: Emma, 1815;
prijevod s engleskog: Vjera Balen-Heidl. str. 120.
98
Franco Moretti
226
Roy Pascal, The Dual Voice: Free Indirect Speech and Its Functioning in the
Nineteenth-century European Novel, Manchester 1977, str. 9.10.
227
228
99
U 20. se stoljeu to mijenja; vidi moj prikaz u Graphs, Maps, Trees: Abstract
Models for Literary History, London 2005, str. 81.91.
230
231
100
Franco Moretti
Nije u pravu? Oito nije, jer stoljee kritike Flauberta smatra nevinim:
Gospoa Bovary logian je zakljuak sporoga procesa koji je europsku
knjievnost oslobodio od didaktine funkcije, zamijenivi sveznajueg
pripovjedaa velikom dozom slobodnog neupravnog stila.234 No
ako je povijesna putanja jasna, njeno znaenje to nije; tumaenja
su se okupila oko dvije neuskladive pozicije. Za Jaussa (i druge)
slobodni neupravni stil, zato to je uspio u tome da itatelja izbaci iz
samorazumljivosti njegovog moralnog suda i jedno unapred odlueno
pitanje javnog morala [razvitak preljuba] uini ponovo otvorenim
problemom, postavlja roman u opoziciju s prevladavajuom
kulturom.235 Iz ove je perspektive, kada je rije o tome to je dovedeno
izvornika: Madame Bovary, 1856; prijevod s francuskog: Divina Marion. str.
166.
232
Tako, poev od te prve greke, prvog pada, ona glorifikuje preljubu, njenu
poeziju, njenu slast. Eto, gospodo, to je ono to je za mene mnogo opasnije,
mnogo nemoralnije nego sam pad! (Jauss, Estetika recepcije, str. 85., fusnota
142.)
235 Jauss, Estetika recepcije, str. 87. Jaussovu tezu ponavlja Dominick La Capra
(koji ushieno pie o Flaubertovu ideolokom zloinu: Madame Bovary
on Trial, Ithaca, 1982, str. 18), kao i neto umjerenija Dorrit Cohn (The
Distinction of Fiction, Baltimore 1999, od str. 170. nadalje).
101
102
Franco Moretti
238
103
III
Magla
104
Franco Moretti
Ibid., 369.
242
T. J. Clark, The Painting of Modern Life: Paris in the Art of Manet and His
Followers, London 1984, str. 133.
105
243
Rijei Camille Lemonnier citira Clark u The Painting of Modern Life, str.
129. Anoniman komentar uz Grku robinju [The Greek Slave] najpoznatiju
erotsku skulpturu 19. stoljea izraava istu ideju: ini mi se da je razlika
izmeu francuske i grke umjetnosti u sljedeem: Francuz zamilja da je
ena svukla odjeu kako bi je se promatralo; Grk prikazuje enu koja i ne
zna to je odjea, koja je naga, ali se pritom nimalo ne stidi. Vidi Alison
Smith, The Victorian Nude: Sexuality, Morality and Art, Manchester 1996, str.
84.
106
Franco Moretti
Anadyomne), 1848.
107
Slika 10. John Everett Millais: A Knight Errant (Lutajui vitez), 1870.
108
Franco Moretti
Slika 11. John Everett Millais: The Martyr of Solway (Solwayska muenica),
rendgenski snimak.
109
Slika 12. John Everett Millais: The Martyr of Solway (Solwayska muenica),
1871.
110
Franco Moretti
IZA KOPRENE
Zato je uope viktorijansko doba nastalo? ini se da engleski akt nije
dovoljno znaajan podvig da bi odgovorio na tako veliko pitanje. Stoga:
And he, shall he,
Man, her last work, who seemd so fair,
Such splendid purpose in his eyes,
Who rolld the psalm to wintry skies,
Who built him fanes of fruitless prayer,
Who trusted God was love indeed
And love Creations final law
Tho Nature, red in tooth and claw
With ravine, shriekd against his creed
Who loved, who sufferd countless ills,
Who battled for the True, the Just,
Be blown about the desert dust,
Or seald within the iron hills?
(Tennyson, In Memoriam, odjeljak LVI)245
245
111
...Il biti zatoen u eljeznim brdima? / Ne vie? udovite, tada, ili san, /
Nesklad. Prvobitni zmajevi, / to u vlastitoj se sluzi prodiru, / U usporedbi
su s njime blaga glazba. / O, ivot je zaludan, krhak! / O, da tvoj me glas utjei
i blagoslovi! / Ima li nade u odgovor il pravdu? / Iza koprene, iza koprene.
112
Franco Moretti
248 Recenzija Kue lutaka, nepotpisana, objavljena u Between the Acts 15. lipnja
1889. sada u Michael Egan, ur., Ibsen: The Critical Heritage, London 1972,
str. 106.
249 Conrad, Srce tame, str. 75.-76., 152.-153.
250
251 Conrad, Srce tame, str. 153., 152. Iako je rije o kratkome tekstu, Srce
tame predstavlja kompendij retorikih proturjeja. Na primjer, Kurtzovi
neizrecivi obredi (ovdje je pridjev istovremeno razotkrivaju i suzdran),
113
Benito Prez Galds, Gospoa Perfecta, Alfa, Zagreb 2013; naslov izvornika:
Doa Perfecta, 1876; prijevod sa panjolskog: eljka Lovreni. str. 27.
253
114
Franco Moretti
GOTIKI, UN DJ-L
Sredinom 19. stoljea pojavljuje se anr romana koji je iz oitih razloga
svojstven engleskoj knjievnosti: takozvani industrijski roman ili
roman stanja-u-Engleskoj, koji se prvenstveno bavi sukobom izmeu
gazde i radnika. Mnogi od ovih romana, meutim, nalaze prostora za
jedan drugi tip sukoba, onaj izmeu narataja iste graanske obitelji.
Praktini se Gradgrind u Tekim vremenima (1854) osjea izdanim
kada otkriva da njegova djeca vole odlaziti u cirkus (mogao sam ih
isto tako zatei kako itaju poeziju); u Sjeveru i jugu (1855) stara se
gospoa Thornton buni protiv klasika (Klasici mogu posluiti ljudima
koji besciljno provode ivote na ladanju ili na uilitima [str. 128.]),
ali ih njen sin, vlasnik predionice pamuka, prvo prouava, a potom
se eni kerkom svoga uitelja. U Craikinom romanu John Halifax,
Gentleman (1856), mladi industrijalac Halifax gorko se sukobljava sa
svojim mentorom Fletcherom koji odbija zaboraviti na profit u doba
teke gladi. Detalji se razlikuju, no uzorak ostaje dosljedan: u sukobu
dva narataja uvijek se uspostavlja da je onaj stariji vie buroaski od
mlaega. Stariji je narataj stroi, uih gledita i motiviran zaradom
no isto je tako neovisan, beskompromisan i netrpeljiv prema
predindustrijskim vrijednostima, suvie ponosan da bi bio gospodin,
kao to je reeno za Cobdena. Ovdje je, meutim, neovisnost opisana
kao osamljenost: gospoa Thornton je postala udovicom, ba kao i
Fletcher, Gradgrind, Dombey (u Dombey i sin [1848]) i Millbank (u
Disraelijevom Coningsbyju [1844]); svi oni nose oiljak sakaenja koji
nikada nije sasvim zacijelio. To pak zauzvrat proganja ivote njihove
djece: u Dombey i sin maleni Paul umire zbog nedostatka ivotne
snage; Fletcherov je sin invalid koji mrzi oevu tavionicu i ija je
jedina srea to to mu je gospodin Halifax uitelj; Millbankova sina
od sigurne smrti spaava mladi Lord Coningsby, dok Gradgrindova
115
Igor Webb, The Bradford Wool Exchange: Industrial Capitalism and the
Popularity of the Gothic, Victorian Studies, Autumn 1976, str. 45.
255
Martin J. Wiener, English Culture and the Decline of the Industrial Spirit, 1850
1980, Cambridge 1981, str. 64.
256
Arno Mayer, The Persistence of the Old Regime: Europe to the Great War, New
York 1981, str. 4., 191.2.
257
116
Franco Moretti
John Seed i Janet Wolff, Introduction, u Janet Wolff i John Seed, ur.,
The Culture of Capital: Art, Power, and the Nineteenth-Century Middle Class,
Manchester 1988, str 5.
261
Luc Boltanski i Eve Chiapello, The New Spirit of Capitalism, London 2005
(1999), str. 20.
117
GOSPODIN
Gotika kao dj-l koje zavija moderni kapitalizam u plat povijesti.
Jasno je to to znai u arhitekturi: sagradite eljezniki kolodvor i
prekrijte ga transeptom. Ali to to znai u knjievnosti? Najblie
objanjenju mogla bi biti ova stranica o Voama industrije iz Past and
Present:
Svijet rada, ba kao ni svijet borbe, ne moe se voditi bez
plemenita vitetva rada ... Junake vojske ratnika i radnika, ba
kao i sve prije njih, morat ete uiniti odano vaima; njima se mora
vladati i bit e vladano, njima mora biti sustavno osiguran njihov
poten udio u osvajanju koje za vas sprovode; - one moraju biti s
vama povezane kao prava braa i sinovi, sponama drugaijima i
dubljima od onih pukih nadnica!262
Thomas Carlyle, Past and Present, Oxford 1960 (1843), str. 278.80.
118
Franco Moretti
264
Dinah Mulock Craik, John Halifax, Gentleman, Buffalo, 2005 (1843), str. 116.
265
266
267
119
268
269
272
120
Franco Moretti
274
275
121
122
Franco Moretti
Antonio Gramsci, Prison Notebooks, ur. Joseph A. Buttigieg, New York 2007,
vol. III, str. 345.
281
282
283
A tada mi je [tvoj otac] ... pruio zlobne novine, koje su naeg Fredericka
nazvale izdajnikom najgore vrste i nezahvalnom sramotom svoje profesije.
Oh! Ne mogu ti ispriati kakve su sve rune rijei koristili. Uzela sam novine
im sam ih proitala i pokidala ih u komadie oh, Margaret, vjerujem da
sam ih raskomadala zubima. (Gaskell, Sjever i jug, str. 122.)
123
286
124
Franco Moretti
125
126
Franco Moretti
127
Smilesova sklonost tome da pridjeve radije koristi kao atribute nego kao
predikate jedan je od imbenika ove transformacije. Kao to je istaknuo
Dwight Bolinger, kada je i jedna i druga upotreba jednako mogua, atribut
upuuje na stalnu i kljunu karakteristiku (ovo je plovna rijeka), a uloga
predikata opisuje prolazno stanje (ova je rijeka danas plovna). Bolinger
dalje primjeuje da brojni pridjevi u spoju s agentivnim imenicama (pjeva,
radnik, laljivac, gubitnik i sl.) u ulozi predikata imaju doslovno znaenje
(borac je bio ist; daktilograf je bio alostan), a u ulozi atributa preneseno
vrijednosno znaenje (ist borac; alostan daktilograf). Iako ovi nalazi
nisu jednaki mojima i ne odnose se samo na viktorijansko doba, oni su
ipak dovoljno slini da potaknu daljnja istraivanja. Vidi Dwight Bolinger,
Adjectives in English: Attribution and Predication, Lingua, 1967, str. 3.4.,
28.9. Leo Spitzer je u svome eseju The Rcit de Thramne in Racines
Phdre (1948) ve zapazio, iako usput, da pridjev koji stoji ispred imenice
ne opisuje fizike karakteristike, ve iz sukoba izvlai moralne implikacije.
Vidi Leo Spitzer, Essays on Seventeenth-Century French Literature, ur. David
Bellos, Cambridge 2009, str. 232.
128
Franco Moretti
129
130
Franco Moretti
297
131
299
132
Franco Moretti
301
133
134
Franco Moretti
Thomas Hughes, Tom Browns Schooldays, Oxford 1997 (1857), str. 73.4.
303
135
nov ivot. No nije to jedina sila koja pokree stvari u tom smjeru.
Kako je divno vidjeti... debelokona, naizgled tupa, moda nadurena,
gotovo glupa Praktinog ovjeka, pie Carlyle u Past and Present,
nasuprot vedra, vjeta Teoretiara;305 naravno da nije prolo dugo
prije nego to je Praktian ovjek posramio svog vjetog suparnika.306
Genijalnost nije nuna, dodaje Smiles u poglavlju naslovljenom
Posveenost i ustrajnost;307 to se tie kola, akademija i fakulteta,
oni su isto precijenjeni; daleko je bolja ivotna kola koju nam pruaju
nai domovi, ulice, trgovine, radionice, tkalaki stanovi i plugovi,
raunovodstveni uredi i manufakture.308
Radionice i tkalaki stanovi umjesto kola i akademija.
Industrijska revolucija malo toga duguje znanstvenoj teoriji,
napominje Houghton a kao posljedica toga, uspjeh rane
tehnologije, namjesto da potakne znanstveno istraivanje,
potvrdio je antiintelektualizam priroen poslovnome umu.309
Antiintelektualizam je antisemitizam poslovnog ovjeka, ponavlja
Richard Hofstadter, koji je slijedio njegovu razvojnu putanju od
viktorijanske Britanije do poslijeratnih Sjedinjenih Drava.310 To,
meutim, vie nije veseo barbarizam vlastelina Browna s njegovim
grkim esticama i arhainim slovima; industrijskome je drutvu
znanje potrebno ali doista mu je potrebno tek onoliko koliko je korisno.
I opet ta rije: bojni pokli viktorijanskoga doba koji se razlijee od
Drutva za irenje korisnoga znanja (Society for the Diffusion of
Useful Knowledge) do rijei industrijalca u Sjeveru i jugu (svaki ovjek
koji zna itati i pisati ravan je meni po koliini korisnoga znanja),311
Newmanove knjige Idea of a University (duhovna je kultura svakako
305 Carlyle, Past and Present, str. 164.
306
136
Franco Moretti
314
315
Ibid. Priblian prijevod glasi: Tko ne voli Znanje. Naravno. Ali... / Ali na
njegovu elu blista vatra: / Ono, naravi drske, otvorene, / Skae na svaku
priliku to se otvara / Sve eljama svojim podreuje. / Jo napola dijete,
oholo, / Sa strahom se od smrti ne zna boriti. / Od ljubavi i vjere odvojeno, to
137
Higher hand - via sila. Jadno znanje; kada ga ne prisiljavamo da bude
korisno, mora biti dobro. Jedina mu je utjeha u tome to je ljepoti
jo gore nego njemu. U 20.000 rijei poeme In Memoriam ljepota se
spominje dvaput. Jednom u odlomku koji smo upravo naveli, gdje je
kao atribut uz znanje (Who shall rail / Against her beauty?) i sama
vezana nebeskom mudrou; i drugi put ovdje:
je / Do Palada neka divlja to iz mozga / Demona iskoi? U aru da porui /
Sve prepreke u utrci za mo. / Neka naui gdje joj je mjesto; / Jer ono je tek
drugo, a ne prvo. Op. prev.
316
From the brain / Of Demons; to burst / All barriers; onward race / For
power. Jo tri opkoraenja odmah nakon: Who loves not Knowledge:
rail / Against, mix / With men, and fix / Her pillars ovdje dovode do
metriko-sintaktike nestabilnosti.
317
138
Franco Moretti
Fantastic beauty - fantastina ljepota. Za Tennysona, meutim,
ovaj pridjev ne prenosi ushit kao to ga prenosi danas; vie je nalik
izmiljenoj vjeri [fantastical faith] Neupuenog u Hodoasnikome
postajanju: nosi znaenje iluzornog, prolaznog, opasnog: neega to
vreba vreba! u nekom razuzdanom pjesniku (kao wild Pallas
u odjeljku CXIV) koji djeluje bez savjesti. Taj pjesnik vjerojatno
je protagonist idue strofe koju je Tennyson, kako tvrdi njegov sin,
napisao nadahnut uzvikom Umjetnost radi Umjetnosti:
Art for Arts sake! Hail, truest Lord of Hell!
Hail Genius, Master of the Moral Will!
The filthiest of all paintings painted well
Is mightier than the purer painted ill!319
Ibid., XXXIV. Priblian prijevod glasi: Moj bi me vlastiti tmurni ivot trebao
pouiti, / Da ivot e zanavijek ivjeti, / Jer u suprotnome zemlja nije nita
drugo do tama, / A sve to postoji tek prah i pepeo; / Ovaj krug zelenila,
ova kugla ognjena, / Fantastina ljepota; takva kakva vreba / U nekom
razuzdanom Pjesniku koji djeluje / Bez cilja ili savjesti. Op. prev.
319
Hallam Tennyson, Alfred Lord Tennyson: A Memoir by his Son, New York
1897, str. 92. Priblian prijevod stihova glasi: Umjetnost radi umjetnosti!
ivio, istinski Gospodaru Pakla! / ivio, Geniju, Gospodaru Moralne Volje! /
Najprljavija od svih slika naslikana dobro / Monija je od one iste naslikane
loe! Op. prev.
320
139
322
Matthew Arnold, Culture and Anarchy, Cambridge 2002 (1869), str. 81.
323
324
140
Franco Moretti
325 Ibid.
326
327
141
142
Franco Moretti
335
143
IV
Nacionalne
malformacije:
preobraaj u
poluperiferiji
144
Franco Moretti
338
Roberto Schwarz, The Poor Old Woman and Her Portraitist, u Misplaced
Ideas, London 1992, str. 94.
145
340
341
342
343
344 Ibid.
146
Franco Moretti
346
347
147
Benito Prez Galds, Torquemada, New York 1986 (188996), str. 534.
349
Vidi Jacques LeGoff, Your Money or Your Life: Economy and Religion in the
Middle Ages, New York 1990 (1986), passim.
350
Roberto Schwarz, Who Can Tell Me That This Character Is Not Brazil?, u
Misplaced Ideas, str. 103.
148
Franco Moretti
Giovanni Verga, Metar don Gesualdo & novele, Naprijed, Zagreb 1961; naslov
izvornika: Mastro-don Gesualdo, 1889; prijevod s talijanskog: Ivo Frange. str.
42.
354
355
149
Giovanni Verga, Lettere al suo traduttore, ur. F. Chiappelli, Firenze 1954, str.
139.
357
358
150
Franco Moretti
361
362
151
365
152
Franco Moretti
370
371
Giovanni Verga, Imanje, u Metar don Gesualdo & novele, Naprijed, Zagreb
1961, str. 498.
153
373
374
375
154
Franco Moretti
155
386
387
156
Franco Moretti
157
392
393
Ibid., str. 226. U ovome su navodu sve rijei istaknute kurzivom istaknute i u
izvorniku.
394
158
Franco Moretti
395
Ibid., str. 9.
396
Francesco Fiorentino, Il ridicolo nel teatro di Molire, Torino 1997, str. 67., 80.81.
397
159
399
400
401
160
Franco Moretti
PA TO JE OBINA MATEMATIKA!
Kada bismo traili lik koji utjelovljuje besprijekornu graansku narav,
izvrstan bi primjer bio mladi rukovoditelj Stolz to na njemakome
znai ponos iz jednoga od velikih ruskih romana 19. stoljea. Iako
neprestano u kretanju, u savreno djelotvorna Stolza nema izlinih
kretnji. Kada ga njegov prijatelj iz djetinjstva, izluen njegovom
aktivnou, prekida s krotkom primjedbom: Jednom e i prestati
da radi, Stolz odgovara jednostavno: Nikad neu prestati. Zato?
(A kasnije dodaje rijeima vrijednima Fausta: Ah, da je poivjeti
kojih dvjesta, trista godina! Koliki bi se poslovi mogli posvravati!)
Po ocu Nijemac zbog ega se njegova ruska majka plemkinja boji
da e postati Brger Stolz je iva poveznica s dinamikom zapadne
Europe, s ijim kompanijama neprestano trguje. Na pola romana on
putuje u Pariz, prethodno natjeravi svog prijatelja da mu obea kako
e mu se uskoro pridruiti, a sve ne bi li zajedno zapoeli novi ivot. Za
graanina Istone Europe to je dobar ivot: Stolz je aktivan, smiren,
inteligentan; kupuje prelijepo imanje, eni se enom koju voli, sretan
je... Od autora romana dobiva sve to je mogao poeljeti osim onog
najvanijeg: on nije protagonist romana.402
On nije protagonist jer je Gonarov opinjen divovskim,
udesnim Oblomovom. Pa ipak, to to Stolzova tipina graanska
narav tako jasno nije tema romana govori o veem problemu. Ruska
knjievnost nije ravnoduna prema novoj moi novca; u Zloinu i
kazni imati novca je u Petrogradu (barem) jednako vano kao i u
Dickensovu Londonu ili Zolinu Parizu. U ovom je sluaju, meutim, to
tono na vrlo specifian nain: bilo da je rije o pohlepi stare lihvarice
Aljone Ivanovne, nemilosrdne bujice rijei koju student izgovara
402
161
406
162
Franco Moretti
410
163
Viktor klovski, Energija zablude: strani esej, Prosveta, Beograd 1985; naslov
izvornika: ; prijevod s ruskog: aneta uki. str. 281.
412
413
414
415
164
Franco Moretti
165
Ibsen i duh
kapitalizma
SIVA ZONA
Prije svega, drutveni univerzum Ibsenova ciklusa: brodograditelji,
industrijalci, ulagai, trgovci, bankari, graevinski poduzetnici,
rukovodioci, suci, upravitelji, odvjetnici, lijenici, ravnatelji, profesori,
inenjeri, sveenici, novinari, fotografi, dizajneri, raunovoe,
inovnici, tampari... Ni jedan se drugi pisac nije toliko predano
usredotoio na svijet buroazije kao Ibsen. Mann ali u Manna postoji
stalna dijalektika graanina i umjetnika (Thomas i Hanno, Lbeck i
Krger, Zeitblom i Leverkhn), to u Ibsena nije sluaj. Jedan jedini
veliki umjetnik kojega nalazimo u Ibsena kipar Rubek u Kad se
mi mrtvi probudimo (1899), koji mora neprestano stvarati, sve dok ne
umre i koji voli biti gospodar svog materijala graanin je kao i svi
ostali Ibsenovi likovi.416
Drutveni povjesniari ponekad sumnjaju u to da bankar i
fotograf, ili brodograditelj i sveenik, pripadaju istoj drutvenoj klasi.
416 Henrik Ibsen, Kad se mi mrtvi probudimo, Adami, Drutvo hrvatskih
knjievnika, HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka 2001; naslov izvornika: Nr vi
dde vaagner, 1899; prijevod s norvekog: Ivo Slavni. str. 52., 26.
166
Franco Moretti
U Ibsena je tako; ili, oni ako nita drugo dijele isti prostor i govore istim
jezikom. Ovdje ne postoji kamuflaa srednje klase kakvu nalazimo
u Engleskoj; ova klasa ne nalazi se u sredini drutva; nad njom se
ne nadvijaju oni vieg drutvenog statusa, niti je ona nevina i bez
utjecaja na tijek svijeta; ovo je vladajua klasa, a svijet je takav kakav
jest jer su ga oni takvim uinili. Upravo je zato Ibsen epilog ove knjige:
njegove su drame, da upotrijebimo jednu od njegovih metafora, veliko
podmirivanje rauna graanskoga stoljea. On je jedini pisac koji
gleda buroaziji u oi i pita ju: I? to si ti donijela svijetu?
Ovome u se pitanju, naravno, vratiti. Zasad mi dopustite
da kaem koliko je neobino imati pred sobom tako iroku fresku
buroazije a da pritom, ako se izuzme nekoliko kunih slugu, na njoj
nema radnika. Stupovi drutva (1877), prva drama ciklusa, jedini je
izuzetak ovome pravilu; ona zapoinje sukobom izmeu voe sindikata
i upravitelja brodogradilita oko vanosti sigurnosti naspram zarade;
usprkos tome to ta tema nikada nije u sreditu radnje, ona se ipak
protee kroz itavo djelo i odluujua je za kraj drame. Poslije toga,
meutim, sukob izmeu kapitala i rada nestaje iz Ibsenova svijeta
iako u njemu zapravo nita ne nestaje: Sablasti (1881) su savren
Ibsenov naslov zato to mnogi njegovi likovi jesu sablasti: sporedan
lik iz jedne drame vraa se kao glavni junak u drugoj, ili obratno; na
kraju jedne drame ena naputa svoj dom, a u drugoj ostaje do samoga
kraja... Kao da Ibsen sprovodi pokus koji traje dvadeset godina: tu
i tamo promijeni varijablu da vidi to e se promijeniti u sistemu.
U pokusu, meutim, nema radnika usprkos tome to u to vrijeme
sindikati, socijalistike stranke i anarhizam mijenjaju lice europske
politike.
Nema radnika zato to je sukob koji je Ibsenu zanimljiv unutar
same buroazije kao klase. etiri djela to jasno potvruju: Stupovi
drutva; Divlja patka (1884); Graditelj Solness (1882) i John Gabriel
Borkman (1896). etiri drame kojima prethode slini dogaaji, u kojima
se dva poslovna partnera i/ili prijatelja uputaju u oajniki sukob,
koji pak dovodi do financijske propasti i tjelesnog osakaenja jednoga
od njih. Ovdje je konkurencija unutar buroazije borba na ivot i smrt,
tako da lako postaje nemilosrdna. Meutim to je iznimno vano
usprkos tome to je nemilosrdna, nepravedna, dvosmislena i mutna,
iznimno je vano da je ta borba zapravo rijetko nezakonita. Ponekad i
167
168
Franco Moretti
419
Jonathan Glater, On Wall Street Today, a Break from the Past, New York
Times, 4 May 2004.
169
Ove rijei citira Richard Tilly u Moral Standards and Business Behaviour
in Nineteenth-Century Germany and Britain, u Kocka i Mitchell, Bourgeois
Society in Nineteenth-Century Europe, str. 190.-191.
170
Franco Moretti
171
422
Henrik Ibsen: Divlja patka, u Drame I, Veselin Maslea, Sarajevo 1986; naslov
izvornika: Vildanden, 1884; prijevod s norvekog: Zeina Mehmedbai. str.
249.
172
Franco Moretti
173
U izvorniku poslovica glasi: Past might, becomes present right. Op. prev.
174
Franco Moretti
429
Theodor W. Adorno, Problems of Moral Philosophy, Palo Alto, 2001 (1963), str.
161.
430
431
175
Henrik Ibsen, Nora (Kua lutaka), kolska knjiga, Zagreb 1985; naslov
izvornika: Et Dukkehjem, 1879; prijevod s norvekog: dr. Nikola Batui. str.
78.
176
Franco Moretti
177
A ovdje je Borkman:
Vidi li one planinske lance tamo... tamo je moje duboko,
neizmjerno, neiscrpno carstvo! Taj dah je moj zrak ivota.
Taj dah mi je pozdrav od podanikih duhova. Ja nasluujem
okovane milione; osjeam ile ruda koje pruaju svoje izvijene,
granate, zavodljive ruke prema meni. Vidio sami ih pred sobom
kao oivjele sjenke u onoj noi kad sam stajao dolje u trezoru
banke sa svjetiljkom u ruci. Tad je trebalo da vas oslobodim. I
pokuao sam. Ali nisam mogao. Blago je opet potonulo u dubine.
(Ispruenih ruku) Ali doapnuu vam ovdje, u tiini noi. Ja vas
volim, vas to prividno leite u tamnim dubinama! Volim vas,
vi dragocjenosti to udite za ivotom sa svom vaom sjajnom
pratnjom moi i gospodstva. Volim vas, volim, volim!437
437
178
Franco Moretti
440
441 Chancellor, Devil Take the Hindmost: A History of Financial Speculation, str.
74.
442 Ibsen: John Gabriel Borkman, str. 216.
443 Ibsen, Complete Major Prose Plays, str. 856.
179
180
Franco Moretti
Bethany McLean i Peter Elkind, The Smartest Guys in the Room: The Amazing
Rise and Scandalous Fall of Enron, London 2003, str. xxv.
445
181
Popis
ilustracija
Slika 1.
Slika 2.
Slika 3.
Slika 4.
Slika 5.
Slika 6.
Slika 7.
Slika 8.
Slika 9.
Slika 10. John Everett Millais: A Knight Errant (Lutajui vitez), 1870.
Slika 11. John Everett Millais: The Martyr of Solway (Solwayska
muenica), rendgenski snimak.
Slika 12. John Everett Millais: The Martyr of Solway (Solwayska
muenica), 1871.
183
Indeks imena
(masno otisnuti brojevi stranica odnose se na ilustracije)
185
186
187
188
189
oblikovanje: Ruta
Ilustracija na koricama prema slici
Bonvivan Miroslav Kraljevi, 1912.
pisma: Eames Century Modern [house industries]
papir: Munken Print, 90 gr.
tisak: Tiskara Zelina d.d.
naklada: 500
Zagreb, listopad 2015.
* knjiga je objavljena u suradnji s Kurzivom
- platformom za pitanja kulture, medija i drutva /
kulturpunkt.hr