In memorIam

Zorka DelI
svjeDOk pAklA lOGORA ZA Djecu NDH

oi su je
spasile
od klanja
preivjela je klanje, izala iz jame pune mrtve djece prije
posipanja ivim kreom. Odgajana kao Hrvatica u porodici iz
koje su dolazili krvnici koji su ubijali po njenom zaviaju
pRIReDIO Marko ikuljak
marko.ikuljak@magazinistina.com

etvrtog juna ove godine okonan je teki ovozemaljski ivot

Zorke Deli. Bila je jedan od rijetkih preivjelih svjedoka uasa koje je srpski narod proao u
drugom svjetskom ratu, ona koja je uspjela da ispria prie toliko jezive, da se od
njih ledi krv u venama.
Ve na samom poetku rata Zorka je
sa braom i sestrama ostala siroe. Ustae su ubile njenog oca, majku, dedu, strica, kao i mnogobrojnu porodicu djeda sa
majine strane, u masovnim zloinima
po tadanjem srezu Sanski Most, od kojih je najstraviniji bio pokolj na unjaru, 2. avgusta 1941. U tom danu ubijeno
je oko 5.500 Srba i 50 Jevreja, vezanih icom i sprovedenih do gubilita.

ostavljeni kraj Save

Zorka je posle svjedoila da su nesretnicima jo u zatvorima u kojima su ih sakupljali govorili da ne pokuavaju da bjee, jer e im zbog toga biti pobijene itave
porodice, i da su ljudi iz tog straha tako
mirno ili na klanje. No bio je to trik. Porodice su stradale masovno, a za mnotvo siroadi koje je ostalo za njima, NDH
je zvanino poela sa brigom u aprilu
30

ISTINA NARODNI MAGAZIN

1942. Rasporeivani su po hrvatskim porodicama u kojima bi bili odgajani kao Hrvati, a prije toga su proli kroz logore. Zorka se
sjeala da su ih rasporedili u Jastrebarsko kod
Zagreba, a da je prva stanica na putu stonim vagonima, u kojima su prevoena djeca,
bio Jasenovac. Po dolasku im je prvo nareeno da iznesu leeve djece koja nisu preivjela
put. U barakama su samo spavali, posle su ih
istjerivali vani. ekajui pored Save, ostavljeni da umru na suncu i od gladi, djeca su pojela svaku travku koja su tu mogla nai.
- Ustae nam nisu dale da pijemo vodu iz
Save, nego sa nekih pritoka i movara u koji-

ma je bilo, vidjeli smo, dosta leeva u raspadanju i nekih malih crvenih crva, tako kad
smo pili tu vodu nikako nismo mogli da se
napijemo, a da ne progutamo i kojeg crva
svjedoila je posle Zorka. Njen stariji brat
Drako im nije dao da piju tu vodu, kriom
je iao na Savu da donese bistru vodu, ali i
po njoj su plutali ubijeni Srbi.

Humke u pijesku
Iz meunarodnog Crvenog krsta su doli kada se uz obalu moglo nai ve previe hrpa pijeska. Zorka je eprkajui po jednoj, vidjela da se ispod nalaze mrtva djeca,

iz vlanog
podruma su
svaki dan vaena
mrtva srpska
djeca, dok su
na spratu bila
ustaka siroad,
koja su imala svu
njegu

15. juN 2015.

bROj 9


None more o majci u plamenu prestale
su kada je prvi put otila u rodni kraj,
prepoznala kuu u kojoj je roena...

navikla na smrt i njenu blizinu.

- Kada mi je asna sestra rukom zahvatila glavu i povukla je unazad, ja sam koljaa
mirno, ali netremice gledala. Onim istim,
milim, nevinim, djetinjim pogledom. Bio
je potpuno izgubljen. Umjesto da do kraja zarije no, odjednom ga je izvadio. Krv
je ikljala iz mog vrata. Tada su me odveli u ambulantu, oprali ranu i zaili, stavili
mi obloge na lea, zavili vrat, dali lijekove
i potom mene i moje sestre preselili na prvi sprat gdje su bila smjetena ustaku siroad. Oni su imali istinsku njegu, dobre
obroke, ili su u kolu.

NezaBorav

Borba za istinu,
protiv utanja
Na poziv SUBNOR 1979. Zorka je
na meunarodnom susretu pionira
prvi put govorila o paklu koja su prolazila djeca u ustakim logorima, to
je nailo na negodovanje javnosti i
medija. O Zorkinom djetinjstvu je pisao Jovan Kesar u knjizi Djetinjstvo
moje ukradeno, a 1984. godine u
Prijedorskom pozoritu je prikazana monodrama sa istim nazivom.
Reiser je bio Ahmet Obradovi iz
Mostara, a glumica Zlata Kogelnik.
Savez logoraa Drugog svjetskog
rata u Banjaluci izdaje prvu Zorkinu
knjigu Spasile me umiljate oi, a
nakon toga Zorka izdaje jo dvije
knjige pod nazivom Zloin pod
platom milosra i Bili smo djeca
logorai. RTV Prijedor je 2007. godine snimio dokumentarni ilm o Zorki
pod nazivom Oiljak.

sklupana kao u nekom grozdu. Dio preivjelih meu kojima je bila Zorka prebaeni
su u dom za gluvonijeme u Zagrebu, gdje

www.magazinistina.com

su se malo oporavili. Potom su ih poslali u

logor Jastrebarsko, 20 kilometara od Zagreba, koji je osmislio Mile Budak, a rukovodila katolika crkva. Iako zamiljeno da tu
postanu katolici, proli su uasnu torturu.
Stotine i stotine djece bilo je smjeteno u
vlanom podrumu, iz koga su svakodnevno iznoena mrtva.

No u grlu
Zorka je u logoru dobila broj 97 na kartonu
koji je trebalo nositi oko vrata. Bila je gladna i pojela ga je, zbog ega je dobila batine.
Nakon 50 iba se onesvijestila, a ostatak do
97 dobila je njena sestra. Onesvijeenu su
je bacili na gomilu sa mrtvom djecom, koje su istovarili u jamu.
- Uasan je bio oseaj kada sam se osvijestila u jami sa mrtvom djecom. Imala sam
samo est godina i bila svjesna da u biti
iva zatrpana ako ne izaem. U magnovenju sam drhtavim nogama pokuavala da
se popenjem. Moje noge su propadale pored glava, ruku, nogu, mrtvih. Nekako sam
uspjela da se iskobeljam i u trenutku kada
je grobar krenuo da pospe kre, vidio me je
i toliko se uplaio da je vrisnuo i pobjegao
mislei da sam vaskrsla.
Ali odmah je optuena da je pokuala da
pobjegne, za ta je kazna bilo klanje. Bila
je poslednja u redu od stotinu djece koje
je ustaa klao uz pomo asne sestre. Ve

facebook.com/magazinistina

twitter.com/magazinistina

Bez oprosta
Sudbina je htjela da jedan od zloinaca sa
unjara, ustaki oicir Slavko Dasovi, doe u Jastrebarsko da bi usvojio muko dijete. Ali njih nije bilo, a on nije elio neku
od mravih i izmuenih srpskih djevojica.
Zorka je poslije govorila da se stidjela toga
to mu je pritrala, uhvatila za nogu i rekla
da e biti dobra ako uzme nju. Nakon toga postala je Marija Dasovi, morala je alom da krije oiljak koji je nosila na vratu, a
njen ouh ju je dao svojoj starijoj sestri Jelki. Znala je samo da se zove Zorka Deli, jer
je to sluajno ula od sestara koje su imale
njen karton. Odgajana je kao katolkinja, a
Jelka joj je stalno govorila da je siroe zbog

U logoru je dobila karton

sa brojem 97, koji je zbog
gladi pojela, zbog ega je
prebijena skoro na smrt
srboetnika. Slavko Dasovi je nakon rata
zbog optubi za zloine bio u zatvoru godinu dana, potom je puten i otiao u Ameriku. Vratio se pred kraj ivota i na samrti ga
je Zorka poslednji put vidjela.
- Na samrti mi je priznao da je kriv za
smrt moje porodice i molio me da mu oprostim. Nisam mogla. Dao mi je neku fotograiju. Okrenula sam se i otila.
Zorka je poslije uspjela da pronae istinu i svoj mir, kada je prvi put posjetila rodno selo. Zavrila je Pedagoku akademiju u
Mostaru, udala se, dobila dvoje djece. Kao
nastavnik je radila u osnovnoj koli Braa
imi u Mostaru, sve do 1990. kada je protjerana. ivjela je u selu Koprivna, u optini Otra Luka.

NARODNI MAGAZIN ISTINA

31