Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini

Godina 4., knjiga 2., april-juni 1892.

strana 127-133
Boji sudovi (ordalia) i porotnici (conjuratores) u Bosni i Hercegovini
Pripremio profesor El. Lilek
a) Boji sudovi
Svaki narod vjeruje u svojoj djetinskoj dobi, da e kod sudakog istraivanja Bog udom objaviti,
ko je prav ko kriv. Stoga nalazimo takozvane boje sudove ne samo u srednjem vijeku kod
Germana i Romana, nego takoer kod dananjih manje obrazovanih naroda koji jo ne znaju da se
prirodni zakoni ne mijenjaju svaki as, kad ovjek to eli.
Boiji sudovi su se koristili i jo se upotrebljavaju kao dokaz u sudskoj istrazi. Najobiniji naini
kojima je okrivljenik morao u srednjem vijeku dokazati svoju nevinost a tuitelj potkrijepiti istinu
svoje tvrdnje, bili su: dvoboj, boiji sud vatrom (judicium ignis, Feuerprobe), boiji sud vodom
(judicium aquae, Wasserprobe), boiji sud krvlju (judicium feretri, Bahr- oder Blutprobe) i boiji
sud posveenim jelom (judicium offae, Probe des geweihten Bissens). Od ovih bojih sudova
ovdanji narod poznaje te ih u svom narodnom suenju upotrebljava: boji sud vatrom ili vaenje
mazije, boji sud krvlju, boji sud posveenim jelom, ovdje zapisom i boji sud vodom.
I.

Vaenje mazije

Rije mazija kod ovdanjeg naroda znai elik, ipka od elika.

Kada i kako se mazija vadi, o tome mi je gimanzijalni uenik epan Gri slijedee napisao:
Kad nekoga osumnjie za neto, a nema svjedoka i nee da prizna da je to za to je osumnjien
uinio, onda se od njega trai da se zakune ili ako se na njegovu duu i zakletvu ne moe osloniti,
vadi se mazija. Mazija se vadi samo u teim sluajevima.
II.

Boji sud krvlju

1. Dovoenje okrivljenika pred ubijenog

Dovesti pred ubijenog sve oni koji ikako mogli poiniti ubistvo i smatrati krivim onoga pred kojim
potee krv iz rane, usta ili nosa ubijenog- je u Bosni i Hercegovini poznat obiaj i sud.
Gimnazijalac Safet beg Baagi napisao mi je sledei sluaj:
Godine 1884. u jesen nau seljaci mrtvog ovjeka u selu Docu pokraj engia dvora, pa odu i jae to
oruanicima, koji su u istom selu na strai bili. Orunici su sve seljake i sumnjive ljude odveli do
mrtvaca i nareivali im da mu stave ruke na elo ili prsa, jer su vjerovali u narodno pripovijedanje:
Kad ubica doe nad svoju rtvu, da e joj krv na nos ili na usta udariti.
Gimnazijalac epan Gri pisao mi je o tome:
Kad sam bio na kolskom prazniku u Fojnici kod Kiseljaka, imao sam priliku razgovarati sa jednim
Fojnianinom o narodnom sujevjerju. Premda sam ga u tome pobijao, on nije htio odustati od svog
vjerovanja. Izmeu ostalog je priao da e iz ovjeka potei krv na rane, kada doe krvnik nad
njega.
2. Krv privee ubojicu ili stezanje krvi
Ako neko nekoga ubije onda se ubica ne moe odmai od ubijenog, jer ga uhvati takva vrtoglavica i
nesvjestica, da uzalud mui da pobjegne. To se moe samo onda ako neto svoje baci mrtvacu
(puku, kaput ili dr.).

U ovo stezanje krvi vjeruju u istonoj Bosni.

Hadi ef., softa na erijatsko-sudakoj koli napisao mi je sledei sluaj:
Nekoliko godina prije okupacije dogodilo se ubistvo u kojem ubica nije mogao pobjei nego se
neporestano kretao oko tijela ubijenog. Narod je govorio kako ga je krv stezala. I uprkos tome to je
bilo svjedoka koji su krivo svjedoili, ubica je osuen jer je zateen na mjesto ubistva i jer je bio
zbunjen.
3. Oina kost popije djetinju krv
O ovoj vrsti narodnog suenja napisao mi je Hadi ef. to slijedi:
Po smrti nekog kralja rodio mu se sin. Bilo je sporno da li je to njegovo zakonito dijete ili ne.
Mostarac ejh Jujo ije je miljenje o tome zatraeno ree da se iskopa jedna kraljeva kost. Ako se
djetetova krv upije u mrtvu kraljevu kost , dijete je njegovo u suprotnom nije. Tako je uinjeno i u
ovom sluaju te je dokazano da je u pitanju kraljevo dijete.
4. Stavljanje djeteta na prag
Ako se momak oeni pa mu supruga rodi prije 9 mjeseci onda on posumnja da je dijete njegovo.
Budui da ena tvrdi da je ba od njega, in stavi dijete na kuni prag. Ako dijete padbe u kuu onda
je sigurno njegovo u suprotnom nije. Ovako sude u rogatikom kotaru, kako mi je to saopio
gimnazijalac Begovi, rodom iz ovog kotara.
III.

Prodiranje zapisa

U Muhamedovaca postoji, da se neke krivnjedokazuju tako to se osumnjieni prisile da svaki od

njih proguta po jedan zapis.
IV.

Boji sud vodom

U vrijeme Smail-age engia u zimu mnogo je djece umiralo od bolesti. Smail-aga je odmah
sazvao gatake age na zbor u svojoj kuli kako bi se taj sluaj istraio. Age su smatrale da su za sve
krive vjetice, a da se za bolest lahko moe nai lijek. Smail- aga je skupio preko 50 ena, a zatim
ih je bacao u rijeku govorei da je ona koja ne potone prava vjetica. Meu tim enama jedna
Romkinja i dvije hrianke ostale su na povrini vode. Proglasili su ih vjeticama, a zatim i kaznili.
Nakon toga je odmah nestala kuga. Boji sud vodom je u gatakom kotaru bio ope poznat nain
dokazivanja. Nema saznanja da se ovaj sud primjenjivao u drugim mjestima u Bosni i Hercegovini.
V.

Amini, kletvena denija i istihare- klanjanje

Amini i kletvena denija ine se od istono-pravoslavnih popova u tu svrhu da Bog zloinca smete,
da ga pomami i da tako pomamljen ispovjedi svoju krivicu. Kako se ine amini, o tome je pisao
Luka Gri-Bjelokosi u Bosanskoj Vili. Isti pisac pisao je i o kletvenim denijama u Vili.
Ako se na primjer jednom Muhamedovcu neto ukrade, a on ne moe doznati ko je kradljivac, moe
posjetiti pobonog ovjeka da ga zamoli da mu klanja istihare. Ako se odazove njegovoj elji,
pobonik e uzeti abdest u pono, onda klanjati i prije nego zaspi moliti Boga da mu u snu da znak
po kojem bi mogao raspoznati ko je prijavljenu krau poinio.
uo sam da je Hadi Mehmed ef., uitelj na Gazinom mektebu, sam pripovijedao kako je klanjao
istihare u tu svrhu da bi doznao ko mu je ukrao novac. I zaista, 2-3 dana poslije toga prijavio mu se
kradljivac rijeima: Ja sam ti ukrao novac, evo ti ih natrag, osim onoga to sam ve potroio, samo
me nemoj izdati.
VI.

Prenoenje trna, busa i kamena

Ako nastane svaa meu komijama zbog radi zemljinih granica, te se ne mogu pomiriti, tuitelj
moe od tuenog traiti da prenese bus, trn i kamen onim putem kojim misli da mu ide prava mea.
Narod vjeruje, da e nosilac u ovom sluaju pasti pod teretom trna, busa i kamena i svoje savjesti,
ako nosi krivim putem. Ovaj obiaj poznat je u Hercegovini i u brdovitim predjelima Posavine.
b) Porotnici (conjuratores, Eidhelfer)
U srednjem vijeku u Bosni je postojao obiaj da tuitelj od tuenog zahtijeva da svoju tvrdnju
potkrijepi prisegom svojih roaka, suplemenika ili zemljaka obino njih 5 (u Njemakoj 7).
Ustanova porotnika postojala je dugo u gatakom predjelu. Kako se zovu oni koji se za drugog
zakunu jo nije sigurno. Bogii kae da se zovu okletvenici i da ih je bilo u Crnoj Gori i u nekim
hercegovakim krajevima. U srednjem vijeku zvali su se porotnici.