i da je M(m; n) = 1: (Ulogu tvrdnje A iz gore opisane ekvivalencije imat ce

upravo tvrdnja da je M(m; n) = 1:)

Tada je m2 = an2; tj. n2p1p2

pk = m2: Prost broj p1 dijeli lijevu stranu jednakosti

pa dijeli i desnu, tj. p1 dijeli m2; dakle i m: Slijedi da je m oblika m = p 1t: Sada je
n2p1p2

pk = p2 1t2, to nakon dijeljenja s p1 poprima oblik n2p2

pk = p1t2: Sada

zakljucujemo da p1 dijeli desnu stranu jednakosti pa dijeli i lijevu, a buduci su pi

razliciti prosti brojevi slijedi da p1 dijeli n2; dakle i n: Dakle, mjera brojeva m i n
je barem p1 > 1; tj. dobili smo da istovremeno vrijedi i negacija tvrdnje M(m ; n) =
1: Drugim rijecima imamo absurd. Dakle, suprotna tvrdnja : Q nije istinita pa je
istinita tvrdnja Q:
Primjer. Dokazimo da se broj 101010 ne moze predstaviti u obliku razlike
kvadrata dva prirodna broja.
Dokaz. Pretpostavimo da vrijedi : Q ; tj. da postoje dva prirodna broja a i b takva
da je a2 ~ b2 = 101010: Tada je 101010 = (a ~ b)(a + b): Budu ci 2 dijeli 101010;
slijedi da 2 dijeli umnozak (a ~ b)(a + b): Buduci da je 2 prost broj, on dijeli ili
broj a ~ b ili broj a + b: Brojevi a ~ b i a + b su iste parnosti (ili oba parna ili oba
neparna) i u ovom slucaju oba su parni brojevi. No to znaci da je umnozak (a ~
b)(a + b) djeljiv s 4: Sada imamo da je broj 101010 djeljiv s 4; a to je neistinita
tvrdnja. Dakle, pokazali smo da iz P ^ : Q slijedi F = f"broj 4 dijeli 101010"}, tj.
doli smo do kontradikcije.
Vratimo se direktnom dokazu.
Kod direktnog dokaza neke tvrdnje Q polazimo od prepostavke P i nizom
pravilnog zakljucivanja dolazimo do tvrdnje Q:
Razmotrimo direktni dokaz teorema:
Dijagonale romba su okomite.
Pretpostavka ovog teorema je da je promatrani cetverokut romb. Denicija
romba glasi: romb je paralelogram jednakih stranica. Budu ci da je romb paralelogram i za njega vrijedi svojstvo da mu se dijagonale raspolavljaju. Neka je
dan romb ABCD i tocku presjeka dijagonala oznacimo sa S: Promotrimo
trokute 4ABS i 4BCS: Imaju zajedni cku stranicu SB; a za ostale stranice
vrijedi: jABj jBCj (romb ima jednake stranice), jASj jSCj (dijagonale mu se
raspolavljaju). Dakle, prema poucku S-S-S o sukladnosti trokuta ; trokuti 4ABS i
4BCS su sukladni, pa su i kutovi \ A S B i \BSC jednaki. Buduci su to susjedni
(suplementarni) kutovi, slijedi da se radi o pravim kutovima. Dakle, AC ? BD; to
je i trebalo dokazati.
Da li je dokaz korektan? Jest ako su nam poznate denicije romba, paralelograma i pravog kuta, te ako znademo da su istinite tvrdnje:
- dijagonale paralelograma se raspolavljaju,
1

- S-S-S poucak o sukladnosti trokuta.

Dakle, ukoliko sve to znademo dokaz je valjan. Tu se javlja problem. Zelimo li se
uvjeriti da je neka tvrdnja (T1) istinita mi mozemo pokazati da ona logicki slijedi
iz neke tvrdnje (T2) koja je ve c dokazana. Ukoliko nije, ili nemamo dokaz te
tvrdnje posluzit cemo se tvrdnjom (T 3) i pokazati da tvrdnja (T 2) logicki slijedi
iz tvrdnje (T3): Opet ostaje utvrditi istinitost tvrdnje (T 3): Nastavljanjem ovog
postupka negdje moramo stati i kona cno neku tvrdnju uzeti kao istinitu - tu
kljucnu ulogu igraju aksiomi (ili postulati) - praistine. Ne mo ze se reci koju
tvrdnju treba prihvatiti kao aksiom no potreba za njima je nesumljiva. Treba
prihvatiti dva zahtjeva kako bi dokaz bio korektan:
prihvacanje odreenih tvrdnji, koje nazivamo aksiomima ili postulatima,
koje ne provjeravamo i uzimamo da su istinite;
prihvacanje odreenih logickih pravila.
Slicno tome, pojmove u nekoj teoriji uvodimo denicijom preko drugih pojmova

cije nam je znacenje poznato. No i njih je potrebno odrediti preko jednos-

tavnijih pojmova. Dakako i ovdje negdje moramo stati i neke pojmove moramo
jednostavno prihvatiti bez svoenja na neke jednostavnije. Dakle,
u svakoj teoriji moramo krenuti od osnovnih (nedeniranih) pojmova i
preko njih denirati sve ostale izvedene pojmove.
Sumirajmo to znaci aksiomatsko zasnivanje neke matematicke teorije. Treba
utvrditi osnovne pojmove, koji su "ocigledno jasni" i ne trebaju se denirati, potom odabrati osnovne tvrdnje (aksiomi, postulati), tj. tvrdnje koje se dogovorno
uzimaju za istinite i ne dokazuju se, a zatim se iz aksioma izvode i dokazuju
tvrdnje (teoremi, propozicije, stavci, poucci, leme, korolari).
U izlaganju gradiva u ovoj skripti ukazujemo da je matematika deduktivna
znanost ne ulazeci detaljnije u aksiomatsko zasnivanje teorije. Mi cemo se
osloniti na matematicka znanja stecena u osnovnoj i srednjoj koli te gradivo
izloziti na nacin pristupacan studentima tehnickog fakulteta. Napomenimo ipak
da je u matematici pecat istine dokaz tvrdnje pa ce skoro svaka trvrdnja u skripti
biti i dokazana. Proucavanjem dokaza citatelji ce bolje razumijeti gradivo i znati
ga primijeniti na prakticnim zadacima.

1.2 SKUPOVI I RELACIJE

1.2.1 SKUP
Skup uzimamo za osnovni matematicki pojam, dakle, ne deniramo ga, tj. ne
svodimo na neke "jednostavnije" pojmove. (Njegova svojstva se zadaju ak2

siomatski - u to se ovdje ne cemo uputati.) Intuitivno smijemo tek zamiljati

da "je skup ujedinjenje bilo koje mno zine objekata - elemenata u jednu cjelinu".

Svaki skup je posve odreen svojim clanovima - elementima. Skupove cemo

ozna cavati velikim (malo nagnutim) latinskim slovima S, A, X,

, a njihove

elemente malim "italik"-slovima s, a, x,

. (Pazit cemo da ne doe do zabune pri

ozna cavanju skupova i sudova!) Ako je s element skupa S, pisat cemo s 2 S, a

ako t nije element skupa S pisat cemo t 2= S. Pretpostavljamo da su svi

elementi danog skupa meusobno razli citi, tj. da skup ne sadr zi neki element u

vie primjeraka.
Skupovima smatramo i "mno zine koje ne sadr ze nikakve objekte" - to su tzv.

prazni skupovi. Za prazan skup smijemo, dakle, re ci da je skup bez elemenata.

Skup S se cesto opisuje (zadaje) nekim svojstvom - predikatom P - koje se mo ze

primijeniti na neku mno zinu objekata. Tada se elementima od S smatraju svi

promatrani objekti sa svojstvom P i pie se: S = fs j P(s)g ( cita se: S je skup

svih elemenata s to imaju svojstvo P). Ako skup X "nema mnogo" elemenata,
primjerice, ako su x, y, z, w svi elementi skupa X, onda piemo X = fx; y; z; wg.
Denicja 1.3 Re ci cemo da je Y podskup ili dio skupa X, oznaka: Y X (znak

citamo: je sadr zan u), odnosno, da je X nadskup skupa Y, oznaka:

X Y (znak citamo: sadr zi), ako je svaki element skupa Y ujedno element

skupaX, tj. y 2 Y ) y2 X.
Primjerice, fy j y je pravokutnikg fx j x je paralelogramg.
Re ci cemo da je skup Y jednak skupu X i pisati Y = X, ako je Y X i

Y X. U protivnom, re ci cemo da je skup Y razli cit od skupa X i pisati Y =6 X.

O cigledno je Y = X onda i samo onda ako je X = Y. Takoer, Y =6 X , X =6 Y.

Primijetimo da iz navedenih denicija izravno slijedi da je ("svaki") prazan skup

podskup svakog skupa, te da je jedinstven. Uobi cajena oznaka za prazni skup

jest ;.
Ako je ispunjeno Y X i Y =6 X, onda ka zemo da je Y pravi podskup od X i

ponekad to isti cemo oznakama Y $ X ili Y X.

Denicja 1.4 Svakim skupom X je posve odreen njegov tzv. partitivni skup
elementi kojega su svi podskupovi od X.
Partitivni skup skupa X ozna cavat cemo sa P(x) ili sa 2X ( citamo: dva na iks). Na

primjer, ako je X = fx; y; zg onda je

2X = f;; fxg; fyg; fzg; fx; yg; fx; zg; fy; zg; Xg:
1.2.2 OPERIRANJE SKUPOVIMA
Denicja 1.5 Neka je U skup i neka su A i B podskupovi od U.
3

Pod unijom skupova A i B, oznaka: A [ B, podrazumijevamo podskup

fx 2 U j x 2 A _ x 2 Bg
skupa U: Presjekom skupova A i B, oznaka: A \ B, smatramo podskupsva
fx 2 U j x 2 A ^ x 2 Bg od
U: Podskup
fx 2 U j x 2 A ^ x 2= Bg
od U nazivamo razlikom skupa A od skupa B i oznacujemo s A n B.
Razliku U n A nazivamo komplementom skupa A (u skupu U) i ozna cavamo s
C A, a kad ne moze doci do zabune, oznacujemo s A .
U

Ako je A \ B = ;, kazemo da su skupovi A i B disjunktni ili da se ne sijeku. U

protivnom, tj. kad je A \ B =6 ;, govorimo da se skupovi A i B sijeku. Uniju
disjunktnih skupova nazivamo disjunktnom unijom.
Jednostavno je dokazati da su unija i presjek asocijativne operacije. To doputa
denirati uniju i presjek od vie (od dva) skupova, te istra ziti pripadne
zakonitosti.
1.2.3 RELACIJE
Dvoclane skupove, npr. X = fx; yg, obi cno nazivamo parovima. Dogovorimo li
se da cemo jednom elementu para, recimo x, dati "prvenstvo" piuci ga uvijek
ispred onoga drugogoga - y, dobivamo ureeni par (x; y). Prema tomu, dok za
parove vrijedi fx; yg = fy; xg, za ureene parove je
(x; y) = (x0; y ) , (x = x ^ y = y0).
0

Po dogovoru, ureenim parom smatramo i "par" (x; x).

Denicja 1.6 Neka su X i Y neprazni skupovi. Di r e kt n im (ili Kartezijevim)
produktom skupa X skupom Y, u oznaci X Y, smatramo skup svih ureenih
parova (x; y) elemenata x 2 X i y 2 Y. Dakle,
X Y = f ( x ; y) j x 2 X^ y 2 Yg:
U slucaju da je X = ; ili Y = ; stavljamo X Y = ;.

Primijetimo da direktni produkt nije komutativan. Posebice je va zan direktni

produkt skupa X samim sobom, tj.
X X X = f(x; x ) j x; x 2 Xg:
2

Denicja 1.7 Binarnom relacijom na skupu X smatramo svaki podskup R X

X. Ako je ureeni par (x; x ) 2 R, piemo xRx0 ili R(x; x ) i govorimo da je
0

element x u relaciji R s elementom x .

0

Za citateljevu vjezbu neka bude, primjerice, X skup svih stanara neke zgrade,
a R relacija na X zadana odnosom "biti mlai". Ili, na istom skupu X, neka
druga relacija R bude zadana odnosom "stanovati na viem katu".
0

U naim ce razmatranjima biti vazne neke posebne binarne relacije. Za binarnu

relaciju R na skupu X ka zemo da je
reeksivna ako (8x 2 X) xRx;
simetricna ako (8x; y 2 X) xRy ) yRx;
tranzitivna ako (8x; y; z 2 X) xRy ^ yRz ) xRz.
Binarnu relaciju R na skupu X koja je reeksivna, simetricna i tranzitivna nazivamo razredbenom (ili ekvivalencijskom ili klasikacijskom) relacijom i
obicno ju oznacujemo znakom

(tilda). Za dva elemanta koji su u relaciji

kazemo da su meusobno ekvivalentni. Primijetimo da se skup X na kojemu je

zadana neka razredbena relacija

cijepa na disjunktne podskupove, tzv.

razrede (ili razredbene klase), tako da se X mo ze prikazati, na jedinstven

nacin, kao disjunktna unija tih razreda. U isti razred ulaze svi oni (i samo oni)
elementi koji su meusobno ekvivalentni. Pripadni skup svih razreda oznacujemo s X/ i nazivamo kvocijentnim skupom (od X po relaciji ).
~

Primjer Neka je X skup svih hrvatskih dr zavljana do (uklju civo) sto godina
starosti, a relacija na X neka je zadana odnosom "imati jednako godina".
Lako se provjeri da je razredbena relacija, pa je X = X [
0

disjunktnih razreda X ; X ;
0

gdje podskup X

1 0 0 ,

1 0 0

[X unija
n

tvore svi hrvatski

dr zavljani koji imaju n godina (a nemaju n + 1 godina). (Ovdje smo koristili

pojam cijeloga broja i nekoliko pripadnih oznaka, to cemo ih denirati u
kasnije.)
Vrlo vazna vrsta binarne relacije R na skupu X jest i relacija djelomi cnog (ili
parcijalnog) ureaja (citamo: manje ili jednako). To je svaka relacija koja je
reeksivna, tranzitivna i
5

antisimetricna, tj. za svaki par x; y 2 X, iz x y ^ y x slijedi x = y.

Ako je x y i x =6 y, rabit cemo za to kracu oznaku x < y. Ponekad cemo x y (x

< y) zapisivati i kao y x (y > x).
Skup X na kojemu je zadana relacija djelomicnog ureaja nazivamo djelomicno (ili parcijalno) ureenim skupom i oznacujemo s (X; ). Ako relacija
zadovoljava i uvjet: za svaki par x; y 2 X je x y ili y x, onda ka zemo da je
relacija potpunog (ili totalnog) ureaja ili da je ureajna relacija, a (X; ) tada
nazivamo (potpuno) ureenim skupom.
Primijetimo da (razredbena) relacija

iz prethodnog primjera nije ureajna

relacija. Neka je Xe skup svih razrednih predstavnika (iz svakoga razreda po

jedan) kvocijentnoga skupa X / , pa denirajmo relaciju na Xe stavljaju ci x y
~

onda i samo onda kad x nije stariji od y. Lako se provjeri da je tada ( eX; ) ureen
skup.
Denicja 1.8 Neka je (X; ) parcijalno ureen skup i A X njegov neprazan
podskup. Reci cemo da je element m 2 X donja mea skupa A, ako je m a za
svaki a 2 A. Reci cemo da je skup A omeen odozdol, ako postoji barem jedna
donja mea od A. Kad je A omeen odozdol, za donju meu m od A cemo reci
da je najveca donja mea ili inmum skupa A, ako je m

m za svaku donju

meu m od A.
0

Napomenimo da ako inmum skupa A postoji, onda je jedinstven pa za njega

rabimo posebnu oznaku - inf A.
Ako donja mea m 2 X skupa A pripada skupu A, tj. m 2 A, onda ka zemo da je
m najmanji element ili minimum skupa A. I ovdje vrijedi da ako minimum skupa
A postoji, onda je jedinstven i oznacavamo ga sa min A:
Na posve slican nacin se defniraju pojmovi gornja mea ; odozgor omeen
skup; najmanja gornja mea ili supremum (sup A), te najveci element ili
maksimum (max A) nepraznog podskupa A parcijalno ureenog skupa (X; ).
Primjerice, gornja mea skupa A je svaki element m 2 X za koji je a m, za
svaki a 2 A.
Za skup A X kazemo da je omeen cim je omeen odozdol i omeen odozgor.
Na koncu denirajmo podskupove parcijalno ureenog skupa (X; ):

segment [a; b] = fx 2 X j a x bg;

interval ha; bi = fx 2 X j a < x < bg;
slijeva poluzatvoreni interval [a; bi = fx 2 X j a x < bg i
zdesna poluzatvoreni interval ha; b] = fx 2 X j a <x bg. Analogno se

deniraju i podskupovi [a; i, ha; i, h; b], h; bi od X. Primjerice, [a; i = f x 2 X j a xg.

1.3 FUNKCIJE
1.3.1 FUNKCIJA
Funkcija jest jedan od najvaznijih matematickih pojmova. Denirat cemo ga
sasvim opcenito, tj. na skupovnoj razini.
Denicja 1.9 Pod funkcijom podrazumijevamo svaki ureeni troslog (X; f ; Y),
pri cemu su X i Y neprazni skupovi, a f je bilo koje pravilo po kojemu se
svakom elementu x 2 X pridru zuje tocno jedan element y 2 Y.
Uobicajeni zapis za funkciju (X; f ; Y) jest
f : X ! Y ili
x 7! y = f(x)
i pritom cesto kazemo da je f funkcija iz skupa
X u skup Y. (Kad su u nekom razmatranju X i Y
zadani

nepromjenjivi,

cesto

se,

jednostavnosti radi, i samo pravilo f naziva

funkcijom.) Za
danu funkciju f : X ! Y, skup X
nazivamo denicijskim podru cjem (ili
domenom, oznaka: Df), skup Y vrijednosnim podrucjem (ili kodomenom,

oznaka: Rf), a element y = f(x) vrijednocu (na elementu x) funkcije f .

Ponekad se kaze da je x nezavisna varijabla (ili argument), a y zavisna varijabla funkcije f . Funkcijin graf
je skup
Gf = f ( x ; f(x)) j x 2 Xg X Y:
Reci cemo da je funkcija f 1 : X1 ! Y1 jednaka funkciji f 2 : X2 ! Y2 i pisati f1 = f2,
akoje X1 = X2, Y1 = Y2 i f1(x) = f2(x) za svaki x 2 X 1 = X2. Ocito, ako je f 1 = f2
onda je i f2 = f1.
Primjer Istaknimo sada nekoliko va znih primjera:
(1) Neka je X Y, a i : X ! Y neka je funkcija odreena pravilom (8x 2
X) i(x) = x:
To je tzv. inkluzija (ili ulaganje) koju cemo cesto oznacavati s i : X ,! Y.
Posebice, ako je X = Y dobivamo tzv. identi cku funkciju (ili identitetu) 1Y : Y !
Y, 1Y (y) = y. (Primijetimo da su, op cenito, inkluzija i identiteta meusobno
8

razlicite, jer su im domene razli cite.)

(2) Neka su funkcije p : X Y ! X i p : X Y ! Y denirane redom pravilima

X

p (x; y) = x ip (x; y) = y; (x; y) 2 X Y.

X

To su tzv. projekcije iz direktnoga produkta X Y na faktore X i Y redom.

1.3.2 FUNKCIJSKA KOMPOZICIJA

Denicja 1.10 Neka su f : X ! Y i g : Y ! Z funkcije. Pod kompozicijom funkcije
f s funkcijom g podrazumijevamo funkciju h : X ! Z zadanu pravilom h(x) =
g(f(x))
za svaki x 2 X. Zapisujemo to kao h = g f ili kra ce h = gf.
Funkcijsku kompoziciju ilustrira sljede ci crtez:

K o m p o z i c i j a

f u n k c i j a .

Funkcijska kompozicija je asocijativna, tj. ako su f : X ! Y, g : Y ! Z i h: Z ! W

funkcije, ondaje h(gf) = (hg)f. Zaista, za svaki x 2 X je (h(gf))(x) = h((gf)(x)) =
h(g(f(x))) = (hg)(f(x)) = ((hg)f)(x), dakle, h(gf) = (hg)f. Nadalje, za svaku
funkciju f : X ! Y je f1 = f i 1 f = f, gdje su 1 i 1 pripadne identitete. (Dokaz
X

preputamo citatelju.)
Neka su X

X, Y

Y (pod)skupovi i neka za funkcije f : X ! Y i f : X ! Y

vrijedi (8x 2 X ) f (x ) = f(x ). Tada ka zemo daje f su zenje (ili restrikcija)

0

funkcije f , odnosno, da je f proirenje (ili ekstenzija) funkcije f . Ako je,

0

posebice, Y = Y onda piemo f = f j . Primijetimo da je, za svaku funkciju f :

0

X ! Y, su zenje na svaki podskup X

X jednoznacno odreena tim

podskupom. Meutim, analogna tvrdnja za proirenje nije istinita.

1.3.3 INVERZNA FUNKCIJA

Denicja 1.11 Neka su dani funkcija f : X ! Y i podskupovi A X; B Y. Slikom
skupa A po funkciji f smatramo skup f[A] = fy = f(x) j x 2 Ag Y. U slu caju A = X
i f[X] = fyg (jedno clan skup), funkciju f nazivamo konstantnom funkcijom (ili
konstantom) u element y 2 Y i ozna cujemo

10

f = c , a u slu caju f[X] = Y - surjektivnom funkcijom (ili surjekcijom ili

y

preslikavanjem "na ").

Obratnom slikom (ili originalom) skupa B po funkciji f smatramo skup f 1[B]
~

= fx j f(x) 2 Bg X. (Oprez! U oznaci f 1[B] dio f

~

u X. Ovaj f

~ 1

ne ozna cuje funkciju iz Y

se ipak mo ze interpretirati kao funkcija, ali iz Y u 2 , stavljaju ci

~ 1

y 7! f (y) = f [fyg]. Nama ce, ina ce, u ovim predavanjima f

~

~ 1

slu ziti za

ozna cavanje tzv. inverzne funkcije). Ako je (8y 2 Y) f 1[fyg] = fxg jedno clan
~

podskup od X, onda ka zemo da je f injektivna funkcija (ili injekcija ili "1-1

"-preslikavanje).
Denicja 1.12 Re ci cemo da je funkcija f : X ! Y bijekcija (ili obostrano
jednozna cna funkcija), ako je f injekcija i surjekcija.
Iz Denicije 1.11 izravno slijedi:
f : X ! Y j e i n j e k c i j a , ((8x; x 2 X) f ( x ) = f ( x )) x = x 0);
0

f : X ! Y j e s u r j e k c i j a , ((8y2 Y)(9x2 X) f ( x ) = y ) . Ovo skupa s

Denicijom 1.12 odmah povla ci:
f : X ! Y j e b i j e k c i j a , ((8y2 Y)(9!x2 X) f ( x ) = y ) .
Teorem 1.13 Funkcija f : X ! Y je bijekcija onda i samo onda, ako postoji
funkcija g : Y ! X takva da je gf = 1 i fg = 1 . Funkcija g je, takoer,
X

bijekcija, jedinstvena je, a nazivamo ju inverznom funkcijom funkcije f i

ozna cujemo s f 1 .
~

Dokaz. Neka je f : X ! Y bijekcija. Budu ci da tada za svaki x 2 X postoji

to cno jedan y 2 Y za koji je f(x) = y, mogu ce je denirati funkciju g : Y ! X
pravilom g(y) = x cim je y = f(x). Za kompozicije dobivamo: gf(x) = g(y) = x
= 1 (x), za svaki x 2 X, i fg(y) = f(x) = y = 1 (y), za svaki y 2 Y.
X

Obratno, neka za f : X ! Y postoji g : Y ! X tako da je gf = 1 i fg = 1 . Ako

X

je y 2 Y, uzmimo x = g(y) 2 X, pa ce biti f(x) = fg(y) = 1 (y) = y. Prema

Y

tomu, f je surjekcija. Ako su x; x 2 X takvi da je f(x) = f(x 0) 2 Y, onda je x =

0

1 (x) = gf(x) = gf(x ) = 1 (x ) = x . Slijedi da je f je injekcija, dakle i bijekcija.

X

Za dokaz jedinstvenosti, pretpostavimo da postoje dvije funkcije g; g : Y ! X

0

takve daje gf = 1 = g f i fg = 1 = fg0. Tadaje, za svaki

X

y 2 Y, g(y) = 1 (g(y)) = (g f)(g(y)) = g ((fg)(y)) = g 0 (1 (y)) = g 0(y),

X

dakle, g = g .
0

11

1.3.4 KARDINALNI BROJ

Denicja 1.14 Neka su X; Y skupovi. Reci cemo da je X ekvipotentan (ili da
ima jednako mnogo elemenata kao) Y, ako postoji neka bijekcija f :
X ! Y.
Ekvipotentnost skupova je, ocito, razredbena relacija na klasi (pojam "skup svih
skupova" vodi k protuslovlju; mno zina svih skupova ne tvori skup nego op cenitiji objekt, tzv. klasu.) svih skupova, pa se skupovi svrstavaju u disjunktne
ekvipotencijske razrede. Razred kojemu pripada skup X nazivamo kardinalnim
brojem (ili glavnim brojem ili potencijom) skupa X i oznacujemo s jXj ili s
cardX.
Denicja 1.15 Reci cemo da je skup X beskonacan, ako postoje pravi podskup
X

X i bijekcija f : X ! X . Ako skup X nije beskona can, reci cemo da je

0

kona can.
Primijetimo da Denicija 1.15 izravno povlaci konacnost praznoga skupa ;.
Napomenimo da vrijedi tvrdnja: Neka su X i Y ekvipotentni skupovi, tj. jXj = jY j.
Tada je X (bes) konacan tocno onda kad je Y (bes) konacan.
Denicja 1.16 Reci cemo da je kardinalni broj skupa X manji i l i jednak od
kardinalnog broja skupa Y i pisati jXj jY j (ili cardX cardY), ako postoji neka
injekcija f : X ! Y. Ako je jXj jY j, a X i Y nisu ekvipotentni (tj. jXj =6 jY j), re ci

cemo da je kardinalni broj od X manji od kardinalnog broja od

Y i pisati jXj < jY j.

Vrijedi: (a) Neka je X Y. Ako je X beskona can skup onda je takav i Y, a ako je Y
konacan skup onda je takav i X; (b) Ako je X kona can, a Y beskonacan skup,
ondaje jXj < jYj.

1.4 REALNI BROJEVI

Skup realnih brojeva ima temeljnu ulogu u cijeloj matematici, a u matematickoj
analizi posebice. Uobicajila su se dva pristupa ovomu skupu:
induktivni (konstruktivni), koji polazi od Peanovih aksioma za skup prirodnih brojeva, i
aksiomatski (deduktivni), koji pretpostavlja dobro poznavanje nekih algebarskih struktura.
Mi cemo se drzati (starijega) induktivnoga pristupa.
12

1.4.1 PRIRODNI I CIJELI BROJEVI

Prihvacamo, kao "iskustvenu cinjenicu", obstojnost barem jednog skupa N koji
udovoljava ovim trima uvjetima:

(P1) N sadrzi barem jedan element - oznacit cemo ga znakom 1 i nazvati

brojem jedan (ili jedinicom);

(P2) Postoji injektivna funkcija s : N ! N, takva da je, za svaki n 2 N, s(n)=6 1;

(P3) Ako za podskup M N vrijedi:
(i)
(ii)

1 2 M;
(8n 2 N) n 2 M ) s(n) 2 M,

ondaje M = N.
Uvjete (P1), (P2) i (P3) nazivamo Peanovim aksiomima. Posebice, aksiom (P3)
nazivamo nacelom potpune (ili matemati cke) indukcije. Pokazuje se da, u biti glede algebarske i ureajne strukture (to su nama poznate operacije zbrajanja i
mnozenja i ureeja), postoji samo jedan skup N s navedenim svojstvima. Taj

cemo skup istaknuti oznakom N i nazvati skupom p ri ro d n ih brojeva, a

njegove elemente n 2 N prirodnim brojevima.

Radi lakeg sporazumijevanja najcece se koriste sljedeci (indijsko-arapski) znakovi za nekoliko "pocetnih" prirodnih brojeva (u zagradama navodimo njihova
hrvatskaimena): s(1) = 1 + 1 2 (dva), s(2) = 2+1 3 (tri), s(3) = 3+1 4 ( cetiri),
s(4) = 4+1 5 (pet), s(5) = 5+1 6 (est), s(6) = 6+1 7 (sedam), s(7) = 7+1 8
(osam), s(8) = 8+1 9 (devet), s(9) = 9+1 10 (deset), itd. (Znak 0 nam, zasebice,
za sada ne oznacuje nikakav objekt! Uvest cemo ga pri izgradnji skupa cijelih
brojeva. Znakove 0; 1; 2; 3; 4; 5; 6; 7; 8; 9 nazivamo decimalnim znamenkama, a
njihovu cemo prakticnu vaznost shvatiti prigodom uvoenja tzv. decimalnoga
sustava zapisivanja cijelih brojeva.) Dakle mozemo pisati N = f1; 2; 3;

; n; n+

1; g
Istaknimo da iz (P2) slijedi
Skup prirodnih brojeva N je beskonacan.

Sa zmimo ukratko glavne cinjenice o skupu N:

Postoji tocno jedan skup prirodnih brojeva N (beskonacan) s binarnim operacijama + (zbrajanje) i (mnozenje); koje su asocijativne i
komutativne, + je distributivna s obzirom na , i s diskretnim ureajem koji se dobro ponaa prema zbrajanju (+) i mnozenju () i u
kojemu je 1 = min(N; ): Dobivenu strukturu cemo oznaciti s (N;
+; ; ) ili samo sa N.
13

Po Deniciji 1.8 ima smisla govoriti o segmentima, intervalima,

Ozna cavat cemo ih s [m; n]N, hm; niN,

u (N; ).

. Primijetimo da je hn; n + 1iN = ;, pa

ima smisla s(n) = n + 1 nazvati sljedbenikom od n. Posebno ce nam biti va zni

tzv. pocetni komadi u (N; ), tj. segmenti
[1; n]N= fp 2 N j p ng f1; 2; ; ng:
Sam skup N = [1; iN f1; 2; 3; ; n; g, gdje u zapisu ispisujemo elemente potujuci
ureaj.
Vec smo ustanovili da je skup prirodnih brojeva beskona can. Nadalje, svaki
pocetni komad [1; n]N; n 2 N; konacni skup. Uobicajilo se poistovjetiti kardinalni broj j[1; n]Nj s prirodnim brojem n. To pojednostavnjuje zapisivanje, a i
sasvim je opravdano jer vrijedi j[1 ; m]Nj = j[1; n]Nj , m = n. Naredni teorem
pokazuje da se to moze proiriti na sve konacne neprazne skupove.
Teorem 1.17 Neprazni skup X je konacan onda i samo onda, ako je ekvipotentan nekom pocetnom komadu [1; n]N skupa prirodnih brojeva.
Teorem 1.17 doputa sljedecu deniciju:
Denicja 1.18 Neka je X konacni i neprazni skup, a n prirodni broj. Re ci

cemo da skup X ima n elemenata i pisati (cardX ) jXj = n, ako je X

ekvipotentan pocetnomu komadu [1; n]N od N.

Denicja 1.19 Reci cemo da je skup X prebrojiv ako je ekvipotentan nekom
podskupu od N. U protivnom cemo reci da je skup X neprebrojiv.
Kardinalni broj beskonacnog prebrojivog skupa X oznacavamo sa card X = @0
(cita se alef nula).
Lako je provjeriti istinitost ovih tvrdnja:

(1)
(2)
(3)
(4)

Svi konacni skupovi i skup prirodnih brojeva N jesu prebrojivi;

Skup N N je prebrojiv;
Svaki beskonacni podskup A N je ekvipotentan skupu N;
Svaki beskonacni prebrojiv skup X je ekvipotentan skupu N.

Dokazimo, ilustracije radi, tvrdnju (2)! Pokazat cemo da je direktni produkt N

N ekvipotentan skupu N. U tu svrhu promatrajmo sljede ci zapis skupa N N:
Denirajmo funkciju f : N ! N N: f(1) = (1; 1), f(2) = (2; 1), f(3) = (1; 2), f(4) = (1;
3), f(5) = (2; 2), f(6) = (3; 1), f(7) = (4; 1), f(8) = (3; 2), f(9) = (2; 3), f(10) = (1; 4),
. (f se moze propisati i neovisno o shemi!) Lako se vidi da je f bijekcija.
Na koncu ovog razmatranja vratimo se aksiomu (P3) - na celu matematicke
indukcije. On omogucava da se pokaze istinitost tvrdnji oblika T(n) gdje je n 2
N: Ilustrirajmo to primjerom.

14

Primjer Doka zimo tvrdnju: (8n 2 N) 1 3 + 2 3 + + n3 = ~n

(n + 1)~2:

Ozna cimo saM skup svih onih prirodnih brojeva n za kojeje 1 3+23 + +n 3 = ~n
2

(n+1)~ : Primjetimo daje 1 2 Mjerje 1 3 =

(1+1): Dakle, M ima svojstvo (i) iz

(P3).
Provjerimo sada da li M ima i svojstvo (ii), tj. da li iz n 2 M slijedi da je i n +
1 2 M: Da je n 2 M zna ci da je tvrdnja
i2
hn 13 +2 3+
3
+n = 2 (n+1)
istinita. Da doka zemo da je n + 1 2 M, treba dokazati da je
hn + 1
i2 = (n+1) 2
~1 3 +2 3 + +n 3 ~ + (n+ 1) 3 =_____ 2 _(n+2) 4 ___________________(n + 2) 2 :
Kako je prva zagrada na lijevoj strani jednakosti jednaka ~n

(n + 1)~ 2 imamo da

je lijeva strana jednakosti

i
~2
hn 2 ( n + 1 ) + ( n + 1 ) 3 = ( n + 1 ) 2 h~n + ( n + 1 ) = 2
(n+1)2
4 ______(n 2 + 4 n + 4 ) = (n+1)2
4
(n+2) 2 ;
pa je zaista n + 1 2 M: Dakle, skup M ima svojstva (i) i (ii) pa je
i2

M = N; i dokazano je da je polazna formula istinita za svaki prirodni broj.

Uobi cajeno je dokaz matemati ckom indukcijom provesti u tri etape koje opisuju
aksiom matemati cke indukcije, odnosno ilustrativni postupak iz prethodnog
primjera:
Baza indukcije: tvrdnja je istinita za 1;
Hip oteza indukcije: neka tvrdnja vrijedi za n;
Korak indukcije: dokaz da tvrdnja vrijedi za n + 1:
Po cetni korak, baza indukcije, umjesto 1 mo ze biti i neki n0 2 N: Ilustrirajmo
to primjerom.
Primjer Doka zite da nejednakost 2n > n 2 vrijedi za svaki prirodan broj n 5:
Primjetimo da treba dokazati da je tvrdnja istinita za svaki pripodan broj n 5: To
zna ci da treba modicirati bazu indukcije: prvo treba utvrditi da je tvrdnja
istinita za n 0 = 5: 32 = 2 5 > 25 = 5 2 :
Dakle, u ovom slu caju imamo:
Baza indukcije: tvrdnja je istinita za n 0 ;
Hip oteza indukcije: neka tvrdnja vrijedi za n (>n 0 );
Korak indukcije: dokaz da tvrdnja vrijedi za n + 1:
Ako je za neko n> 5; 2 n > n 2 (hipoteza indukcije), tada je (korak indukcije)
2n

+ 1

> ( n + 1 ) 2 tj.2 2n > n 2 + 2 n + 1 ; akoje2 n > 2 n + 1 :

15

Korak indukcije ce biti proveden ako dokazemo da je 2n > 2n + 1 za svki n > 5:

No, matematickom indukcijom lako se pokazuje da nejednakost 2 n > 2n + 1
vrijedi za n 3:
Denicja 1.20 Svaku bijekciju [1; n] N ! [1; n] N nazivamo permutacijom n - tog
reda.
Izjednacujuci takvu bijekciju s njezinom ureenom (po domeni) slikom, smijemo reci da je permutacija n-toga reda svaki n-slog (ili ureena n-torka) (i1

; in) meusobno razli citih (dakle, svih) elemenata od [1; n]N, tj. smijemo re ci daje
permutacija n-toga reda svaki ureaj skupa [1; n]N. Broj ij, 1 j n, nazivamo jtom koordinatom sloga (i1

; in). Ocito je da se gornja denicija moze

formalno prenijeti na svaki konacni skup X = fx1

; xng, pa tada govorimo o

permutaciji skupa X.
Primjer Popiimo sve permutacije skupa X = fa; b; cg. To su:
(a; b; c), (a; c; b), (b; a; c), (b; c; a), (c; a; b), (c; b; a). Ne
skupu N deniramo funkciju faktorijel na na cin
n 7 ! n!=1 2

(n~ 1) n

(citamo: n faktorijela). Npr., 1! = 1; 2! = 1 2 = 2; 3! = 1 2 3 = 6 (dodatno

deniramo i 0! = 1):
Teorem 1.21 Kardinalni broj P n skupa svih permutacija n-toga reda jest n!.
Dokaz. Po deniciji (komentaru) je svaka permutacija n-tog reda neki element
(i1

[1; n]N ([1 n]N)n kojemu su sve koordinate

:in) direktnoga produkta [1; n]N

meusobno razli cite. Za prvu koordinatu imamo, dakle, n mogucnosti izbora,

za drugu - n ~ 1,

, za zadnju (n-tu) - jednu mogucnost. DobivamoPn =n (n~ 1)

1=n!.
Reci cemo da su u permutaciji (i1

:ij

; ik;

; in) koordinate ij i ik, 1 j < k n,

tvore inverziju, ako je i k < ij. Primjerice, u permutaciji trecega reda (3; 1; 2)
inverziju tvore 3 i 1 te 3 i 2, dok u permutaciji (1; 2; 3) nema inverzija. Ako u
permutaciji (i1

:in) ima ukupno paran broj (ukljucujuci niticu) inverzija,

govorimo o parnoj permutaciji, a u protivnom o neparnoj permutaciji.

Primjerice, (2; 3; 1) ima to cno dvije inverzije pa je to parna permutacije, dok
je (3; 2; 1) neparna permutacija jer ima ukupno tri inverzije.
Radi li se o permutacijama kona cnog skupa X, jXj = n, najprije treba indeksirati njegove elemente zapisom X = fx i j i 2 [1; n]Ng, tj. odrediti "osnovnu
permutaciju" (x1

; xn), a dalje se radi vodeci racuna samo o indeksima. (In-

deksirati elemente skupa X, jXj = n, zapravo zna ci odabrati neku bijekciju f :

[ 1 n]N! X i z a p i s a t i X = f f ( i ) = x i j i 2 [1; n]Ng = f x 1
;

16

; xng.

Sada cemo dobivenu strukturu proiriti na tzv. skup cijelih brojeva. Sjetimo
sedauslucajum < n u Npostojip 2 N t a k a v d a j e m + p = n. Pisali smo p n ~
m. Jasno je da "~" ne moze biti operacija na N jer u slucaju n m ne znamo
to bi "n~m" znacilo. Ovo vodi na zamisao da se skup N razumno proiri. U tu
svrhu promatrajmo skup N i njegov preslik N = f10; 2 ; 3 ;
0

; n;

g, gdje nam

crtice slu ze za formalno razlikovanje preslika od izvornika. Ozna cimo znakom 0

novi objekt (ne pripada N ni N0), nazovimo ga nulom (ili niticom), pa
promatrajmo skup Z = N [ f0g [ N. Na skupu Z zelimo izgraditi strukturu
0

sli cnu onoj na njegovu podskupu N i to tako da se postoje ca struktura na N

ne izmijeni, tj. struktura na Z treba biti proirenje one na podskupu N. Naj prij
e deniramo zbraj anje na Z, koje cemo opet oznaciti znakom +, tj. + : Z Z !
Z. Ako su m; n 2 N (m ; n 2 N0), nekam +n (m +n0) u Z bude isto to i u N
0

(N ). Ako je m 2 N i n 2 N , neka bude

0

8
> m ~ n,
m +n =n +m = 0; >
> : (n ~ m)0;
0

cim je n < m
:

><

cimjen=m

cim je m < n
Napokon, deniramom + 0 = m = 0 + m , n +0 = n = 0 + n 0 i 0 + 0 = 0 . Lako
0

se provjeri da je zbrajanje Z proirenje zbrajanja na N i da je sacuvalo sva dobra

svojstva. Pokazuje se prikladnim oznaciti N kao ~N i n kao ~n, pa se "~"
0

mo ze interpretirati kao nova binarna operacija (oduzimanje) na Z. Mnozenje

na Z deniramo kako slijedi: Ako su m; n 2 N, neka m n u Z bude isto to i m
n mn u N; ako su m 2 N i ~n 2 ~N, stavljamo m (~n) = (~n)m = ~(mn); ako su
~m; ~n 2 N, neka bude (~m) (~n) = mn; napokon, nekabude0 m =m 0=0
(~n)=(~n) 0=0 0 = 0 , z a s v a k i m 2 Nisvaki ~ n 2 ~N.
Nije teko provjeriti da je ovo mnozenje proirenje mnozenja na N, te da nasljeuje
njegova korisna svojstva. I u Z cemo pojednostavniti zapisivanje cesto piuci
m n kao mn.
Ureaj na Z uvodimo najprije globalno zahtjevom ~N f0g N, tj. ~m 0 n za
svaki ~m 2 ~N i svaki n 2 N. Nadalje, u N Z neka bude ureaj nasljeen od
(N; ), dok u ~N obrnimo taj ureaj, tj. ~m ~n u Z kad god je n m u N.
Sazmimo ukratko glavne cinjenice o skupu cijelih brojeva.
Skup Z s operacijama + i

i ureajem

nazivamo skupom cijelih

brojeva i ozna cujemo sa (Z; +; ; ), a njegove elemente nazivamo

cijelim brojevima. Jednostavnosti radi, obi cno se pie samo Z, a

zeli li se istaknuti elemente i ureaj, pie se

Z = f ; ~n;

; ~2; ~1; 0; 1; 2;

; n;

g:

Neka citatelj doka ze ove jednostavne tvrdnje:

(a) Skup Z je ekvipotentan skupu N, dakle, jZj = @0;

17

(b) Ureeni skup (Z; ) nema najmanjega elementa.

1.4.2 RACIONALNI BROJEVI
Promatrajmo direktni produkt Z N = f(m n) j m 2 Z; n 2 Ng i na njemu binarnu
;

relaciju deniranu pravilom:

(m; n) (m0 n0) , mn0 = m0n:
Lako se provjeri da je razredbena relacija, pa se skup Z N po njoj cijepa na
;

disjunktne razrede [(m n)] Z N. Oznacimo slovom Q skup svih tih razreda, tj. Q =
;

f[(m n)] j m 2 Z; n 2 Ng. Na skupu Q deniramo binarne operacije + (zbrajanje) i

;

(mnozenje) i relaciju (manje i l i jednako) kako slijedi:

[(m1
[(m1
[(m1

n1)] + [(m2 n2)] = [(m1n2 + m2n1; n1n2)];

;

n1)] [(m2 n2)] = [(m1m2 n1n2)];

n1)] [(m2 n2)] , m1n2 m2n1;
;

gdje na desnim stranama denicijskih jednakosti stoje operacije i ureaj na Z.

Pokazuje se da su operacije + i i relacija na Q dobro denirane, tj. da ne ovise o
izboru predstavnika ekvivalencijskih razreda.
Primjerice, za zbrajanje, neka je [(m0 1; n0 1)] = [(m1 n1)] i [(m0 2; n0 2)] = [(m2 n2)].
Tadaje, po deniciji, [(m0 1; n0 )]+[(m0 2; n0 2)] = [(m0 1n0 +m0 2n0 1; n0 1n0 )] pabuduci da
;

je, po relaciji , (m0 1n0 2 + m0 2n0 1) (n1n2) = m0 1n0 2n1n2 + m0 2n0 1n1n2 = m1n2n0 1n0 2 +
m2n1n0 1n0 2 = (m1n2 + m2n1) (n0 1n0 2); to je
[(m0 1; n0 1)] + [(m0 2; n0 2)] = [(m1 n1)] + [(m2 n2)]:
;

Nadalje, pokazuje se da su operacije + i asocijativne i komutativne, da je +

obostrano distributivna na, da je ureajna relacija, te da se dobro ponaa prema
operacijama + i.
Sumiraj mo prethodno.
Skup Q s operacijama + i i ureajem nazivamo poljem (ili potpuno
ureenim poljem) racionalnih brojeva i ozna cujemo s (Q; +; ; ), a
njegove elemente nazivamo racionalnim brojevima (ili razlomcima).
Jednostavnosti radi, tu strukturu oznacujemo samo slovom Q.
Primijetimo da je pravilom m 7! [(m 1)], m 2 Z, dobro denirana injektivna funkcija
;

iz Z u Q. To doputa da se poistovjecenjem elementa m 2 Z s elementom [(m 1)] 2

;

Q skup Z shvati podskupom skupa Q, dakle, Z

Q. tovie, pri ovomu

poistovje cenju ostaju sa cuvane operacije + i , kao i ureaj na Z, pa je struktura

(Q; +; ; ) proirenje strukture (Z; +; ; ). Sada se smije poj ednostavniti zapisivanj e
racionalnih broj eva:

18