5.

Nauno-struni skup sa sa meunarodnim ueem

KVALITET 2007, Neum, B&H, 06. - 09 juni 2007.

PRIMJENA STANDARDA IZ PODRUJA MJERENJA

BUKE U LABORATORIJAMA
IMPLEMENTATION OF NORMS FROM AREA OF NOISE
MEASUREMENT IN LABORATORIES
Prof.dr. Nermina ZaimoviUzunovi, dipl.in.
Univerzitet u Zenici, Mainski
fakultet, Zenica

Narcisa Jarovi, dipl.in.

Univerzitet u Zenici,
Metalurki institut Kemal
Kapetanovi, Zenica

REZIME
Mjerni instrumenti i metode koje se primjenjuju za mjerenje buke moraju biti u skladu sa
standardima. Standardi ukljuuju :
uslove za mjerne instrumente,
mjerne metode za razliite tipove maina i
mjerne metode koje definiraju uticaj buke na ovjeka i procjenu buke i tetnih efekata.
Najvaniji standardi u ovom podruju su IEC (International Electrotechnical Commission) i ISO , pri
emu IEC je nadlean u podruju konstrukcije instrumenata, a ISO u podruju mjerne tehnike,
eksperimentalnih uslova, mjernih parametara i njihovih granica, te rezultata mjerenja.
U radu su prikazane i ocijenjene metode mjerenja buke, sa posebnim osvrtom na ISO standarde i
njihovu primjenu u istraivakim institutima.

Kljune rijei: buka, mjerenje buke, metode i standardi mjerenja buke

ABSTRACT
Measurement instruments and methods that are in use for noise measurements have to be in
acoordance with norms. Those norms include:
conditions for measuring instruments,
measuring methods for different types of machines,
measuring methods that are defying noise influence at humans and noise evaluation and it's
negative efects.
The most impertant norms in this field are (IEC International Electrotechnical Commission) and ISO,
where IEC is authorised in a field of instrument construction, and ISO in field of measurement
technique, experimental conditions, measurement parameters and their limits as well as measurement
results. In this work evaluated methods for noise measurements are shown with special review to ISO
norms and their implementation in research institutes.

1.

NAINI KONTROLIRANJA (IRENJA) BUKE

1.1 Nain mjerenja i kontrole buke u svrhu zatite ovjeka, opreme, maina, ureaja
Bilo koji problem vezan za buku se definie u zavisnosti od :
izvora buke,
puta prostiranja odnosno irenja buke,
prijemnika buke,

719

pa se i kontrola buke ostvaruje u zavisnosti od jednog ili sva tri pomenuta elementa zajedno.
Mijenjanje izvora buke je najbolji oblik kontrole buke i najprihvatljiviji s aspekta cijene
efektnosti i prihvatljivosti. Ovaj oblik kontrole se obino primjenjuje kod novih postavki dok
izvor buke nije montiran i dok je mogue i isplativo izvriti njegovu zamjenu. Ako to nije sluaj
onda se prelazi na izmjenu puta irenja buke i izmjenu prijemnika buke kao oblika kontrole buke.
Mijenjanje puta irenja buke je jedan od tri vanija naina kontrole buke. Pa se neka ili sva
djelovanja koja slijede trebaju razmotriti:
Promjena lokacije izvora buke u postojeim objektima.
Koritenje prepreka (npr. zidova), djelimino ili potpuno zatvaranje cijelog predmeta
opreme koja stvara buku.
Upotreba zatvaraa za bune komponente maine.
Priguivanje mehaniki upravljanog mainskog zatvaraa odnosno poklopca sa viskoelastinim materijalima ili zamjena krutih poklopaca koji ire buku sa metalnim mreama
odnosno sitom.
Koritenje reaktivnih ili rasipnih priguivaa, prvi priguvai namjenjeni su za buku
niskih frekvencija ili malih izduva, a drugi priguivai za vee frekvencije ili velike
promjere izduvnih otvora.
Koritenje poloenih redova ili poloenih sabirnih otvora za zrane sisteme.
Vibraciona izolacija maine od struktura koje ire buku.
Koritenje upijaa i priguivaa vibracija.
Kontrola odjekivanja dodavanje zvuno apsorbirajuih materijala u prostor gdje se
zvuk prolama tj. odjekuje da bi se smanjilo polje reflektirane buke. Za gore pomenuto
treba imati na umu da primjena apsorbirajuih materijala nee sprijeiti irenje direktnog
zvuka do prijemnika. Iskustva pokazuju da je izuzetno teko postii redukciju buke u
iznosu od 3-4 dB(A) koristei ovaj oblik kontrole buke, koji moe biti prekomjerno skup
kad su u pitanju velike tvornice.
Aktivna kontrola buke, koja ukljuuje suzbijanje, refleksiju i apsorbciju buke koja se iri
od postojeeg izvora, a koji koristi jedan ili vie sekundarnih kontrolnih izvora.
Voenje rauna o poloaju stambenih objekata pri njihovoj izgradnji u odnosu na jai
izvor buke. [L2]
Izmjene kod prijemnika buke predstavljaju trei element ili nain kontrole buke. Ovaj oblik
kontrole buke se obino upranjava kada svi drugi oblici otpadnu ili ih je nemogue
obezbjediti. Ovaj nain kontrole buke moe imati sljedee oblike:
Koritenje mufova, epova za ui ili drugu vrstu zatite sluha od buke.
Ograivanje prostora gdje je osoblje smjeteno ako je to praktino.
Izmjetanje osoblja dalje od izvora buke.
Rotiranje osoblja da bi se smanjio period izlaganja buci.
Obrazovanje i odnosi sa javnou vezano za probleme buke u zajednici.
Ugradnja prozora i vrata koji dobro dihtuju tj. sa zvunom izolacijom, kao i izvoenje
zvune izolacije na zidovima stambenih objekata u urbanim sredinama i u posebno
bunim zonama na primjer u blizini aerodroma, eljeznice, autoputeva.
Mjerenje buke je aktivnost bez koje se ne moe planirati kontrola zatite od buke kao ni
formiranje baze u odnosu na koju e se prosuivati o buci. Na osnovu mjerenja moe se doi do
pokazatelja valjanosti konstrukcije kada se radi o prototipu proizvoda ili stepenu eksploatacijske
ouvanosti same maine ili pojedinih dijelova. Eksperimentalni parametri daju informaciju o
geometrijskoj tanosti, kvalitetu montae i kompletnog dinamikog stanja maine.
Cilj mjerenja akustinih parametara svodi se na:

720

2.

identifikaciju zvunih izvora (izvora buke) koji imaju dominantan uticaj,

dobivanje baze za kontrolu mjernja buke koja se moe primjeniti na maine i opremu, i
utvrivanje nivoa buke i njegovo poreenje sa dozvoljenim vrijednostima propisanim
za rad maina i boravak zaposlenih u tom okruenju. [L2]

POSTAVKE ZA BUKU, VEZA IZMEU SNAGE I PRITISKA BUKE

Za definiranje problema kontrole buke najee se koriste dvije fizike veliine, a to su: nivo
zvunog pritiska i snaga buke odnosno izvora buke.
Zvuni pritisak predstavlja razliku izmeu trenutnih vrijednosti neprestano promjenjivog
pritiska u zvunom talasu i stalnog atmosferskog pritiska koji vlada u datoj taki prostora
kada zvuka nema.
Akustika snaga izvora ili snaga izvora zvuka predstavlja koliinu zvune energije koju
emituje izvor zvuka u jedinici vremena.
2.1. Veza izmeu snage i pritiska buke
Nivo zvunog pritiska je veliina direktno vezana za reagovanje ljudi te stvari (maina,
ureaja, opreme) na zvuk (buku) i to je veliina koju najee treba kontrolisati. Meutim,
nivo zvunog pritiska nije dovoljan pokazatelj i ne daje potpun opis izvora zvuka (buke),
poto i sam zavisi od rastojanja izmeu izvora i okoline u kojoj su pozicionirana zvuna i
mjerna mjesta. Bolji pokazatelj je veliina snage izvora zvuka.
U veini sluajeva informacija koja je dobivena iz veliine snage zvuka je dovoljna i nisu
potrebne dodatne informacije da bi se odredio nivo zvunog pritiska. U drugom sluaju, trae se i
dodatne karakteristike pravca samog izvora. Npr. izvor moe iriti zvuk efektnije u nekim
pravcima nego u drugim. Tako da ako je poznata snaga zvuka i indeks odnosno usmjerenost,
onda se nivo zvunog pritiska moe se odrediti u bilo kojoj taki podruja mjerenja. Dakle bolji
pokazatelj je veliina snage zvuka (buke) od nivoa zvunog pritiska za definiranje problema
kontrole buke. Polje zvuka nastalo od izvora se moe definirati u zavisnosti od karakteristika
zvuka i okoline koja okruuje izvor. S druge strane, polje zvuka se iri ka izvoru to utie na:
- snagu zvuka nastalu od izvora i
- odnos snage i zvunog pritiska.
Ova dva efekta se koriste za eksperimentalno odreivanje snage izvora zvuka koristei
izmjerene vrijednosti zvunog pritiska i jaine zvuka ili se koriste za odreivanje nivoa
zvunog pritiska u slobodnom polju koristei se informacijama o snazi zvuka.
2.2. Odreivanje snage zvuka koritenjem konvencionalnih mjerenja pritiska
Postoji mnogo prihvaenih metoda za odreivanje snage zvuka (buke) na osnovu mjerenja
zvunog pritiska izmjerenih u blizini izvora. Odabir metode zavisi u velikoj mjeri od
prihvatljive preciznosti, mogunosti pomicanja izvora, prisustva drugih izvora buke ako se
izvor koji se treba testirati ne moe izmjestiti i zavisi od oekivane lokacije polja samog izvora
u odnosu na reflektirajue povrine kao to su podovi, plafoni i zidovi. Svaka od ovih metoda
odreivanja snage zvuka se zasniva na mjerenjima pritiska to opet i oigledno ukazuje na vezu
izmeu snage zvuka i nivoa pritiska zvuka. Manje tana spomenuta metoda se koristi kada se
izvor koji treba testirati ne moe pomjeriti, a drugi nepokretni izvori buke su u blizini. [L2]
2.2.1. Mjerenje u slobodnom ili poluslobodnom polju
Odreivanje snage zvuka koja se iri od maine slobodno, koristei samo mjerenja pritiska,
zahtjeva da se svaki zvuk, koji se prolama, zanemari. Ovaj uslov se obino realizuje samo u

721

jednoj prostoriji gdje nema eha zvuka. Karakteristike dobivene u odgovarajuoj prostoriji,
gdje nema eha tj. odzvanjanja, su sadrane u nekoliko standarda (ISO 3745 1977, ANSI
S1.35 1979 i AS 1217.6 1985).
Preporukama ISO R3745 predloen je nain mjerenja zvuka radi izraunavanja akustike
snage. Mjerenje se vri na polu sferi polu prenika 1 m u ijem se sreditu nalazi zvuni
izvor. Mjerenje se moe vriti premjetanjem mikrofona iz take u taku na polu sferi
pomou skupa mikrofona istovremeno, ili pokretnim mikrofonom na rotacionoj pecaljki.
Na slici 3.1 date su sheme mjerenja po jednoj ili drugoj varijanti. Rotacionom pecaljkom se
osigurava automatsko kretanje mikrofona po potrebnoj putanji. Upravlja se pomou
procesora za akustiku snagu. U prilogu diplomskog rada detaljno e biti naveden proraun
snage zvuka, konkretno za standard ISO 3745 1977. [L4]

Slika 2.1. Shema mjerenja pomou skupa mikrofona istovremeno,

ili pokretnim mikrofonom na rotacionoj pecaljki

Odreivanje snage zvuka, koja se iri od maine u prisustvu jedne ili vie reflektirajuih povrina,
priblino zahtjeva da se bilo koji zvuk koji se prolama zanemari. U ovom sluaju maina i jedan
ili vie njenih zvunih odraza mogu se shvatiti kao izvor zvuka ija se jaina mjeri. Standardi
spomenuti ranije opisuju odgovarajui raspored mjerenja u prostorijama gdje se ne javlja eho.
Drugi standardi (ISO 3744 1994, ANSI S1.34 1980 i AS 1217.5 1985) opisuju slina ali
manje precizna mjerenja u otvorenim ili velikim prostorijama u kojima se moe javiti eho.
Snaga zvuka maine se odreuje integriranjem jaine preko hipotetike sferne povrine.
Centar sfere bi trebao biti akustini centar maine, a najblie tome je openito geometrijski
centar maine. Treba se izabrati takva sfera da je njena povrina unutar dalekog polja irenja
od izvora (gdje se nivo jaine zvuka odnosi direktno na nivo zvunog pritiska i gdje se moe
odrediti nivo snage zvuka i informacija o pravcu), ili bar u geometrijskom oblinjem polju,
gdje su dobiveni nivoi snage zvuka ali se ne moe dobiti pouzdana informacija o pravcu.
Ako su mjerenja izvrena u prostoriji gdje nema eha onda, prema standardima, povrina sfere
bi trebala iznositi bar talasne duine zvuka u odnosu na zidove sobe koji ne daju eho i
trebala bi imati radijus bar kao dvostruka najvea dimenzija maine, a ne manje od 0,6 m.
2.3.
Kriterij za podjelu buke
Buka iroko-frekventnog sadraja najbolje se moe analizirati u okviru opsega frekvencije. U
okviru bilo kog opsega frekvencije uvijek postoji neogranien broj frekvencija svaki sa
neogranieno malim sadrajem energije. S druge strane ton se moe okarakterisati samo

722

Indeks glasnoe (soni)

jednom frekvencijom ogranienog energetskog sadraja. Postavlja se pitanje koja irina opsega
odgovara jednoj frekvenciji. Odgovor lei u subjektivnom reagovanju i irini opsega frekventno
analizacionog sistema uha. Kad zvuk ue u uho on se kontinuirano frekventno analizira du
tubastog dijela. Ovaj dio moe se zamisliti kao da je sastavljen od velikog broja filtra uskog
opsega koji djeluju paralelno da bi analizirali smetnju koja se prenosi. Bilo koji filtar e dati
istu teinu tonu (koji prolazi) kao uskom opsegu buke istog energetsko sadraja. Praktino
rjeenje pitanja kako usporediti tonove buke sa uskim opsegom je da se primjene eksperimenti
na velikom broju zdravih mladih ljudi i empirijski definiu poreenja. Shema koja slijedi u
nastavku je izvedena za odreivanje glasnoe opsega buke.

Centar frekvencije 1/3 pojasa oktave (Hz)

Slika 2.2: Metoda izrauanavanja nivoa glasnoe zvuka irokog opsega na osnovu unaprijed
odreenih nivoa zvunog pritiska u opsezima.

Da bi se izraunao nivo glasnoe zvuka (buke) irokog opsega prvo se odreuju nivoi
zvunog pritiska u opsezima. Metoda je predstavljena za opsege oktava koristei navedenu
sliku (2.2.) [L2]
3.

KRIVULJE ZA ODREIVANJE I USPOREIVANJE BUKE

Iako je odreivanje jednog A mjernog nivoa jednostavno i pogodno, ono ne pokazuje od

kojih frekventnih komponenti moe biti sainjen izvor koji nije popustljiv. U projektne svrhe
korisnija je upotreba mjernih krivulja za odreivanje odnosno usporeivanje, a koje definiu
spektar nivoa pojasa u vidu jednog broja. Tri seta krivulja za odreivanje jednog broja koja se
trenutno koriste su prikazane na slikama (3.1-3.3). To su mjerne krivulje za odreivanje buke
(OB), kriterij buke (KB) i sobni kriterij (SK). Krivulje za odreivanje kriterija buke su
prvobitno nastale u svrhu potrebe da se odredi prihvatljiva buka uvjetovana zrakom. Jo
uvijek se ponekad upotrijebe u tu svrhu, ali je njihova upotreba proirena i u druge svrhe.
Jedna alternativa setu krivulja kriterija buke je set krivulja za procjenjivanje koje je prihvatila
Organizacija za meunarodne standarde i koja je namijenjena za ope svrhe, a posebno za
procjenjivanje nivoa buke u zajednici i industriji.
Za odreivanje (OB) i (KB), izmjereni nivoi zvunog pritiska u pojasu oktave su
predstavljeni na odgovarajuoj slici (3.1-3.3), i procjena je uraena na osnovu najvie
krivulje mjerenja koja samo sadri podatke.

723

Nivo pritiska zvuka pojasa oktave (Db re

Pa)

Srednja frekvencija pojasa oktave (Hz)

Nivo pritiska zvuka pojasa oktave (Db re

Slika (3.1): Krivulje OB odreivanja (procjene) buke

Krivulje kriterija buke vidi sliku (3.6) nisu definisane u pojasu oktave od 31.5 Hz i zbog toga se ne
uzimaju u obzir za buku niske frekvencije nastalu tutnjanjem

Srednja frekvencija pojasa oktave (Hz)

Slika (3.2): Krivulje KB kriterija buke

Takoer se smatraju kao preblage u omjeru frekvencije od 2000 Hz i viih pojasa oktave. Iz
ovih razloga su nastale krivulje za kriterij prostorije tj. sobni kriterij. Krivulje SK za sobni
kriterij ukljuuju 16 Hz i 31.5 Hz nivoe pojasa oktave (vidi sliku (3.7). Nekoliko mjeraa
nivoa zvuka sa vanjskim filtrima pojasa oktave ukljuuju i pojas oktave 16 Hz.

724

Nivo pritiska zvuka pojasa oktave (Db re 20 Pa

Srednja frekvencije pojasa oktave (Hz)

Slika (3.3): Krivulje SK sobnog kriterija. Podruja A i B: bukom izazvane vibracije koje se mogu
osjetiti u lakim strukturama, inicirano ujno klopotanje u lakim ureajima (dijelovima pribora),
vratima, prozorima, itd.; oblast A velika vjerovatnoa; oblast B umjerena vjerovatnoa.

4.

KRITERIJ NIVOA BUKE U ZAJEDNICI

Da bi umanjili uznemiravanje oblinjih susjeda ili onih koji borave u susjednim industrijskim
ili komercijalnim prostorijama, neophodno je ograniiti napadnu buku.
primjenjivi standardi kao ISO 1996-1982 dio 1, ISO 2204-1979; AS 1055-1974 slue za
procjenu uznemiravanja zajednice bukom. Oni su formirani na osnovu studije o buci koja se
stvara u industrijskim, komercijalnim te lokacijama prebivalita.
Prelazi sa vie od 5 dB(A) nivoa buke su namijenjeni kao uputa za utvrivanje nivoa buke i
prihvatljivi su za veinu naseljenih oblasti. Ako se pree maksimalno dozvoljeni prelaz buke to je
sredstvo za utvrivanje vjerovatnoe albi na smetnje uzrokovane bukom na odreenim lokacijama.
Opi metod procjene ukljuuje poreenje nivoa buke izmjerene u dB(A) sa prihvatljivim nivoima.
Za stalnu buku izmjereni nivo je prosjek metarskog oitanja na standardnom mjerau
odnosno metru nivoa zvuka a u koji je ukljuena A mjerna mrea.
Za kolebljivu ili ciklinu buku mora se odrediti ekvivalentni kontinuirani A mjerni tj. izmjereni
nivo buke. Ovo se moe uraditi koristei statiki analizator buke ili mjera nivoa zvuka koji daje
srednju vrijednost. Ako ovi instrumenti nisu dostupni, neki standardi odreuju alternativna
sredstva za dobivanje priblinih vrijednosti sa standardnim mjeraem (metrom) nivoa zvuka.
5.

UREAJI ZA MJERENJE BUKE

Instrumenti za mjerenje buke vre pretvaranje zvuka u neku drugu energiju, odnosno pomou
mikrofona i pretvaraa se zvuk detektuje i pretvara u elektrini signal. Najee se koriste
instrumenti sa ugraenim: elektrostatikim, elektrodinamikim, piezoelektrikim i
magnetofrikcionim transduktorom.
Razliiti instrumenti za mjerenje buke imaju mogunost statistike ili frekventne analize
primljenog signala, a mogu dalje vriti raunanje izmjerenih vrijednosti u eljeni oblik ili
odgovarajue jedinice, sve zavisno od problema koji se analizira.

725

Razliite vrste mjeraa nivoa zvuka su iznesene u sljedeim publikacijama: IEC 651 1979,
IEC 804 1985, ANSI S1.4 1983 i AS 1259 1982. Ovi standardi grupiraju mjerae nivoa
zvuka u etiri grupe, vrste: 0, 1, 2, 3 po redu manje tanosti. Ove vrste su opisane kako slijedi:
Tip 0: laboratorijske reference standardne, namijenjeni u potpunosti za kalibraciju
drugih (metara) mjeraa nivoa zvuka.
Tip 1: precizni (metri) mjerai nivoa zvuka, namijenjeni za laboratorijsku upotrebu ili
za rad na terenu gdje se trae precizna mjerenja.
Tip 2: (metri) mjerai nivoa zvuka za opu namjenu, namijenjeni openito za
upotrebu na terenu i za snimanje podataka nivoa buke za dalju analizu frekvencije.
Tip 3: istraivaki odnosno mjera nivoa zvuka za istraivanje, namijenjen za pripremna
istraivanja kao to su odreivanje da li su uslovi okoline buke nepropisno loi. [L2]
5.1. Kalibracija mjernih instrumenata nivoa zvuka
Kalibracija je striktno pregled instrumenata u potpunosti preko cijelog njegovog raspona
frekvencije tj. to je procedura koja zahtijeva vrijeme i specijalnu opremu koja je namijenjena u tu
svrhu. Redovno treba provjeravati napon baterije a kalibracija mjeraa nivoa zvuka i mikrofona bi
se trebala provoditi i uskladiti prema datim uputama. Preporuuje se kalibracija instrumenata svake
dvije godine. Oprema za provjeru kalibriranja se razlikuje od proizvoaa i vrste instrumenata.
Kalibriranje mjernih instrumenata nivoa zvuka vri se po elektrinoj i akustikoj kalibraciji.
Elektrina kalibracija
Vanjski ili unutranji pobueni elektrini signal sa poznatom amplitudom i frekvencijom se
ubacuje u ciklus mikrofonskog pojaala. Ako je otklon magnetne kazaljke izlaznog mjeraa
nepravilan moe se napraviti mala korekcija pojaavanja podeavanjem PRESET
upravljaa. Iako se ovom kalibracijom moe provjeriti pojaalo, mree za odreivanje i filtri,
ne moe se provjeriti osjetljivost mikrofona. Zbog toga je vano dodati ovaj oblik kalibracije
regularnoj akustikoj kalibraciji.
Akustika kalibracija
Akustiki signal poznatog nivoa zvunog pritiska se primjeni na mikrofon i oitavanje metra
se usporedi sa propisanim nivoom. Svaka greka koja je van tolerancije kalibratora moe se
podesiti sa PRESET GAIN CONTROL. Na ovaj nain se moe postii tanost i do 0.2dB.
Velike greke mogu ukazati na oteenje ili mjeraa zvunog nivoa ili kalibratora i u tom
sluaju i mjera i kalibrator bi se trebali vratiti proizvoau na provjeru. [L2]
6.

STANDARDI

Podruja ITS 13 i 17 ISO grupacije standarda sadre skupine standarda koji se tiu buke i to:
- 13.140 Buka u odnosu na ovjeka
- 13.110 Sigurnost maina
- 13.340 Zatitna oprema
- 17.140 Akustika i akustina mjerenja
7.

LITERATURA

[1] David A. Bies and Colin H. Hansen; Engineering Noise Control, E&FN Spoon, an imprint of

Chapman & Hall, London, 1996 Second edition. [L1]

[2] F. J. Fahy; Sound Intensity, E&FN Spoon, an imprint of Chapman & Hall, London, 1995 Second

edition. [L2]
[3] David A. Haris; Noise Control Manual, Van Nostrand Reinhold, New York 1991. [L3]
[4] Zavod za udbenike i nastavna sredstva Beograd; Inenjersko mainski prirunik, Novi dani,

Beograd, 1992. [L4]

726