SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG

ISPITA
III dio

Upravno pravo
Radno pravo
Ustavno pravo
Organizacije uprave i pravosua

Sadraj:

UPRAVNO PRAVO ................................. 3. str.

Upravni postupak ........................................ 3. str.
Upravni spor ................................................ 32. str.
ORGANIZACIJA UPRAVE ................... 42. str.
RADNO PRAVO ...................................... 55. str.
USTAVNO PRAVO SISTEM ................. 61. str.
ORGANIZACIJA PRAVOSUA ............. 70. str.

(ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU FBiH)

POJAM UPRAVNE STVARI I UPRAVNOG AKTA
Upravna stvar je pravna stvar o kakvoj konkretnoj situaciji koju nadleni organ
autoritativno rjeava, neposrednom primjenom materijalnog propisa u upravnom postupku, a
odnosi se na neko pravo, obavezu ili pravni interes graanina, pravnog lica i drugih stranaka.
Upravni akt je akt kojim nadleni organ (organ uprave ili pravno lice sa javnim
ovlatenjima) rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca, pravnog lica i drugih stranaka u
upravnom postupku.
NAELA UPRAVNOG POSTUPKA
1) Naelo vaenja zakona po ovom zakonu duni su postupati organi uprave Federacije i
organi uprave kantona, kao i gradske i opinske slube za upravu i drugi organi, kad u
upravnim stvarima, neposredno primjenjujui propise, rjeavaju o pravima, obavezama ili
pravnim interesima graana, pravnih lica ili drugih stranaka.
2) Naelo posebnog postupka pojedina pitanja postupka za odreenu upravnu oblast
mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drukije nego to su ureena ovim
zakonom, ako je to nuno za drugaije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti
suprotna naelima ovog zakona.
3) Naelo supsidijarne primjene zakona ako je odreenim lex specialis zakonom propisan
poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ZUPa postupa u svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom.
4) Naelo zakonitosti svi organi uprave i upravne organizacije dune su prilikom rjeavanja
upravnih stvari da primjenjuju zakone i druge propise. Ovo naelo se odnosi i na institucije
koje imaju javne ovlasti.
5) Naelo zatite prava graana i zatita javnog interesa kada organi uprave i institucije
koje imaju javna ovlaenja vode postupak i rjeavaju, duni su strankama omoguiti da
to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tome rauna da ostvarivanje njihovih
prava ne bude na tetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa zakonom utvrenim javnim
interesom.
6) Naelo efikasnosti organi uprave su duni po zahtjevima stranaka rjeavati u rokovima
koji su propisani zakonom.
7) Naelo materijalne istine prije donoenja rjeenja organ uprave duan je da utvrdi sve
injenice koje su bitne za donoenje rjeenja.
8) Naelo sasluanja stranaka organ uprave je duan dopustiti strankama da se izjasne o
svim injenicama i dokazima koji su vani za donoenje rjeenja.
9) Naelo slobodne ocjene dokaza koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje
ovlateno slubeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog
dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
10) Naelo samostalnosti u rjeavanju to znai da organ uprave, na osnovu utvrenih
injenica i dokaza, samostalno donosi odluku, bez uticaja bilo koga.
11) Naelo prava na albu (naelo dvostepenosti) protiv rjeenja doneenog u prvom
stupnju stranka ima pravo albe. Samo zakonom moe se propisati da u pojedinim
upravnim stvarima alba nije doputena, i to ako se na drugi nain osigurava zatita prava i
zakonitosti. Ako nema organa uprave drugog stupnja, alba protiv prvostepenog rjeenja
moe se izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Tim zakonom odredie se i organ koji
e rjeavati po albi. Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo albe i kad
prvostepeni organ nije u odreenom roku donio rjeenje o njenom zahtjevu. Protiv rjeenja
doneenog u drugom stupnju alba nije doputena.
12) Naelo konanosti rjeenja rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba, ali se moe
pokrenuti upravni spor je konano rjeenje.
3

13) Naelo pravomonosti rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti
upravni spor je pravomono rjeenje (formalna pravosnanost). Kada se protiv rjeenja
ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor, a rjeenjem je priznato neko pravo ili
utvrena neka obaveza, to za posljedicu ima da se o toj upravnoj stvari ne moe ponovo
rjeavati, govorimo o materijalnoj pravosnanosti.
I pravosnano rjeenje moe se izmjeniti, ponititi i ukinuti u sluajevima propisanim
zakonom.
14) Naelo ekonominosti Postupak se treba voditi brzo i sa to manje trokova i gubitka
vremena, vodei rauna da se pri tome prikupi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje
injenica potrebnih za donoenje zakonitog rjeenja.
15) Naelo pomoi neukoj stranci organ koji vodi postupak vodie rauna da neznanje i
neukost stranke i drugih lica koja sudjeluju u postupku ne bude na tetu prava koja im po
zakonu pripadaju.
16) Naelo upotrebe jezika i pisma ono znai da su u ravnopravnoj uportrebi bosanski i
hrvatski jezik. Ovo naelo derogirano je Ustavnim amandmanima kojima je utvreno da su
na teritoriji itave BIH u ravnopravnoj upotrebi sva tri jezika (bosanski, hrvatski i srpski).
17) Naelo upotrebe izraza "organ" pod organom koji vodi postupak, odnosno rjeava u
upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne
ustanove, slube i institucije iz lana 1. ovog zakona, ako ZUP-om nije drugaije odreeno.

STVARNA I MJESNA NADLENOST ORGANA UPRAVE

Stvarna nadlenost u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje:
a) odreena upravna oblast ili
b) nadlenost pojedinih organa.
Federalni organi uprave nadleni su:
1) ako se radi o upravnim stvarima iz iskljuive nadlenosti federacije,
2) ako se radi o zajednikoj nadlenosti izmeu federacije i kantona i
3) u onim stvarima u kojima je kanton jedan dio svojih nadlenosti prenio na federalnu vlast.
Kantonalni organi uprave nadleni su:
1) ako se radi o zajednikoj nadlenosti izmeu federacije i kantona,
2) ako je federacija jedan dio svojih nadlenosti prenijela na kantone i
3) u onim stvarima koje su utvrene u kantonalnim zakonima i ako je grad/opina jedan dio
nadlenosti prenijela na kanton.
Opinski i gradski organi uprave/slube nadleni su u upravnim stvarima koje su utvrene
propisom grada/opine:
a) ako je to propisano kantonalnim zakonom,
b) ako je kanton prenio jedan dio svojih nadlenosti na opinu/grad i
c) ako je federacija dio svojih nadlenosti prenijela na grad/opinu.
Nijedan organ uprave, bez obzira na kojem je nivou vlasti, ne moe izvriti prenos
dijela svoje nadlenosti u dogovoru sa drugim organom. Prenos nadlenosti se moe
propisati samo zakonom.
Ako se ne moe utvrditi stvarna nadlenost organa uprave, nadlean e biti onaj
organ uprave koji je nadlean za organizaciju uprave.
4

a)
b)
c)
d)
e)

Mjesna nadlenost se odreuje:

po federalnim propisima kojima su ureene federalne jedinice (kantoni),
po propisima o teritorijalnoj podjeli opina,
po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave i
po gradskim i opinskim propisima o organizaciji gradskih i opinskih slubi za upravu.

Mjesna nadlenost se, takoer, odreuje:

1) u stvarima koje se odnose na nepokretnosti prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi;
2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea (drutva), ustanove ili
drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedita;
3) u ostalim stvarima prema prebivalitu stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se
odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalite u
Federaciji, nadlenost se odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita
prema mjestu njenog posljednjeg prebivalita, odn. boravita u Federaciji.
4)
Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po navedenim odredbama, ona se
odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka.
Svaki organ je, tokom itavog postupka, duan da vodi rauna o svojoj nadlenosti
(stvarnoj i mjesnoj).
SUKOB NADLENOSTI
Moe biti pozitivan i negativan.
Za rjeavanje sukoba nadlenosti nadleni su:
1. Vrhovni sud FBiH - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu:
a) federalnog i kantonalnog organa,
b) organa uprave i institucija sa javnim ovlastima iz razliitih kantona.
2. Vlada FBiH - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu federalnih organa uprave.
3. Vlada kantona - nadlena je za sukob nadlenosti izmeu organa uprave istog kantona.
4. Kantonalni sud - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu:
a) organa uprave i institucije sa javnim ovlatenjima istog kantona
b) organa uprave dvije opine u jednom kantonu
5. Gradonaelnik - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu organa gradske uprave
6. Opinski naelnik - ako se radi o sukobu nadlenosti izmeu opinskih slubi za upravu.
Kada rjeava o sukobu nadlenosti nadleni organ donosi rjeenje. Protiv tog rjeenja ne
moe se izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor, a tim rjeenjem utvruje se koji je organ nadlean
i kome se predmet dostavlja na rjeavanje.
IZUZEE SLUBENE OSOBE
Zakon propisuje 2 vrste izuzea:
1. Obligatorno izuzee - postoji u sluaju:
1) ako je slubena osoba u predmetu u kome se vodi postupak sa strankom u krvnom
srodstvu u pravoj liniji, a u pobonoj liniji do 4. stupnja,
2) ako je sa strankom u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika,
3) ako je u postupku koji je prethodio bila stranka, vjetak, punomonik i sl.
4) ako je slubena osoba u prvostepenom postupku uestvovala u voenju postupka ili u
donoenju rjeenja.
5

2. Fakultativno izuzee - moe biti u sluaju ako stranka sumnja u nepristrasnost slubene
osobe.
Stranka mora pismeno traiti izuzee, a o izuzeu odluuje rukovodilac organa uprave. Ako
se trai izuzee ministra, o izuzeu e odluivati Vlada.
STRANKA I NJENO ZASTUPANJE
Stranka je:
1. osoba po ijem je zahtjevu pokrenut postupak (tzv. aktivna stranka) ili
2. osoba protiv koje se vodi postupak (tzv. pasivna stranka), ili
3. osoba koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da uestvuje u upravnom
postupku (tzv. zainteresovana stranka).
Stranka u postupku moe biti:
1. svako fiziko i pravno lice,
2. organ uprave, udruenje graana i drugi koji nemaju svojstvo pravnog lica mogu biti
stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rjeava u upravnom
postupku,
3. tuitelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti imaju u granicama svojih ovlatenja, prava i
dunosti stranke ako su zakonom ovlateni da u upravnom postupku zastupaju javne
interese,
4. sindikalna organizacija - ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes
slubenika i namjetenika u organima uprave, kao i radnika u poduzeu, ustanovi ili u
drugom pravnom licu,
Ombudsmen ne moe biti stranka u postupku, ali moe biti stranka ako pokrene upravni
spor i prisustvovati voenju upravnog postupka.
Procesna sposobnost i zakonski zastupnik
Fizika osoba koja je potpuno poslovno sposobna moe sama obavljati radnje u
postupku (procesna sposobnost).
Za procesno nesposobnu fiziku osobu, radnje u postupku obavlja njegov zakonski
zastupnik, koji se odreuje na osnovu zakona ili aktom nadlenog organa doneenog na
osnovu zakona.
Pravno lice obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog
zastupnika, koji se odreuje njegovim opim aktom, ako nije odreen zakonom.
Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odreenog predstavnika.
U toku cijelog postupka organ koji vodi postupak e po slubenoj dunosti paziti da
li osoba koja se pojavljuje kao stranka moe biti stranka u postupku i da li stranku zastupa
njen zakonski zastupnik, odnosno predstavnik.
Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moe obustaviti ili nastaviti,
zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka.
Ako prema prirodi stvari postupak ne moe da se nastavi, organ e obustaviti postupak
zakljukom protiv kojeg je doputena posebna alba.

Privremeni zastupnik
Organ koji vodi postupak postavit e stranci privremenog zastupnika u 2 sluaja:
6

a) ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika, ili

b) ako se neka radnja ima poduzeti protiv osobe ije je boravite nepoznato, i koja nema
punomonika, ali pod uslovom da to trai hitnost predmeta, a postupak se mora provesti.
Privremeni zastupnik e se postaviti i kad se ima izvriti radnja koja se ne moe
odgoditi, a stranku, odnosno njenog punomonika ili zastupnika nije mogue
pravovremeno pozvati. O tome e se stranka, punomonik ili zastupnik odmah obavijestiti.
Zajedniki predstavnik
Dvije ili vie stranaka mogu u istom predmetu istupati zajedniki. One su u takvom
sluaju dune naznaiti ko e od njih istupati kao njihov zajedniki predstavnik, ili postaviti
zajednikog punomonika.
Organ koji vodi postupak e odrediti strankama koje u postupku uestvuju s istovjetnim
zahtjevima da u odreenom roku naznae ko e ih izmeu njih predstavljati, ili da postave
zajednikog punomonika o emu se donosi zakljuak. Protiv takvog zakljuka stranke imaju pravo
posebne albe, ali alba ne odgaa izvrenje zakljuka.
I u sluaju odreivanja zajednikog predstavnika, odnosno punomonika, svaka
stranka zadrava pravo da istupa kao stranka u postupku, (daje izjave, samostalno izjavljuje
albe i koristi dr. pravna sredstva).
Punomonik
Punomonik je fizika osoba koja poduzima odreene radnje u postupku za neku
drugu osobu. Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik moe odrediti punomonika koji e je
zastupati u postupku. Radnje u postupku koje punomonik poduzima u granicama punomoi
imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka.
I pored punomonika, sama stranka moe davati izjave.
Stranka koja je prisutna kad njen punomonik daje usmenu izjavu moe neposredno
poslije date izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomonika. Ako u pismenim ili
usmenim izjavama koje se tiu injenica postoji nesuglasnost izmeu izjava stranke i njenog
punomonika, organ koji vodi postupak cijenit e obje izjave.
Punomonik moe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe
koja se bavi nadripisarstvom.
Punomo se moe dati pismeno, ili usmeno na zapisnik koji sainjava slubena
osoba organa koji vodi postupak.
Iznimno, slubena osoba koja vodi postupak moe dopustiti da u ime stranke, kao njen
punomonik, izvri odreenu radnju osoba koja nije podnijela punomo (lan porodice i dr.), ali e
istovremeno narediti toj osobi da naknadno podnese punomo za tu radnju.
Punomo se moe dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a moe se i vremenski
ograniiti.
Punomo ne prestaje smru stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom
njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik
moe opozvati raniju punomo.
Stranci e se dozvoliti da u stvarima za koje se trai struno poznavanje pitanja u
vezi s predmetom postupka dovede strunu osobu koja e joj davati obavjetenja i savjete
(struni pomaga). Ova osoba ne zastupa stranku.
KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA
7

Podnesci
Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci za automatsku obradu
podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe, prigovori i dr. priopenja kojima se pojedinci
obraaju organima.
Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili alju potom pismeno, ili se usmeno
priopavaju na zapisnik kod organa, a mogu se izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i
hitna priopenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari mogue.
Organ koji je nadlean za prijem podneska, odnosno usmenog priopenja, duan je
primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priopenje i izdati
potvrdu o prijemu podneska.
Ako organ nije nadlean za prijem pismenog podneska, slubena osoba ovog organa e
upozoriti na to podnosioca i uputiti ga da taj podnesak preda organu nadlenom za prijem. Ako
podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak primi, slubena osoba je duna primiti
takav podnesak.
Ako organ utvrdi da nije nadlean za postupanje po takvom podnesku, a poznato mu
je koji je organ nadlean, bez odlaganja e takav podnesak dostaviti nadlenom organu i o
tome obavjestiti podnosioca.
Ako organ utvrdi da nije nadlean za rad po takvom podnesku, a nije mu poznato ni
koji je organ nadlean, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti
i zakljuak odmah dostaviti stranci.
Ako organ potom dobije tubu za pokretanje upravnog spora, tubu e bez odgaanja
dostaviti nadlenom sudu, o emu e pismeno obavijestiti podnosioca tube.
Podnesak mora biti razumljiv i sadravati sve to je potrebno da bi se po njimu moglo
postupiti. Ako podnesak sadri neki formalni nedostatak, ili je nerazumljiv ili nepotpun, ne
moe se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak duan je uiniti one
radnje koje e osigurati da se nedostaci otklone i odredit e podnosiocu rok u kome je
duan da to uini.
Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odreenom roku, smatrat e se da podnesak
nije ni podneen. O tome e organ donijeti zakljuak protiv koga se moe izjaviti posebna
alba.
Pozivanje
Organ koji vodi postupak ovlaten je da poziva osobu ije je prisustvo u postupku potrebno,
a koja boravi na njegovom podruju.
Pozivanje se vri pismenim putem, ako posebnim propisima nije predvien drugi
nain pozivanja, vodei rauna da to bude u najpogodnije vrijeme za pozvanog. Samo
izuzetno se moe upititi poziv za dolazak nou.
Poziv obavezno sadri:
1. naziv organa koji poziva,
2. podatke o pozivanom,
3. predmet u kojem se poziva i u kojem svojstvu,
4. da li je duna doi lino ili moe i punomonik, te
5. naznaku da je duna obavijestiti organ o eventualnoj nemogunosti dolaska, uz
upozorenje o posljedicama neodazivanja.
Pozvana osoba duna je da se odazove pozivu. Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili
kog drugog opravdanog razloga sprijeena da doe, duna je odmah po prijemu poziva o
tome izvijesititi organ koji je izdao poziv. Ako se osoba kojoj je poziv lino dostavljen ne
odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moe biti privedena, ako je njeno prisustvo
potrebno, a pored toga i kanjena novanom kaznom do 50 KM. Ako su zbog neopravdanog
8

izostanka pozvane osobe nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi osoba
koja je izostala.
Zapisnik u upravnom postupku
Zapisnik u upravnom postupku je dokaz o toku i sadrini radnje postupka i datih
izjava.
On ima karakter javne isprave, ukoliko je sastavljen prema zakonu i ukoliko ima sve
elemente propisane zakonom.
Zapisnik se obavezno sastavlja o usmenoj raspravi, ali i o svakoj drugoj vanijoj
radnji u upravnom postupku.
O manje vanim radnjama i izjavama stranaka i treih osoba, koje bitno ne utiu na
rjeenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopenjima i usmenim uputstvima, nee se
sastavljati zapisnik, ve e se u samom spisu sastaviti slubena zabiljeka, koju potpisuje
slubena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim
usmenim zahtjevima stranke o kojima se odluuje po skraenom postupku, a kojima se
udovoljava.
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Zapisnik sadri:
naziv organa,
broj, datum, vrijeme i mjesto sainjavanja,
imena slubenih osoba,
predmet,
osobe koje su prisutne,
izjave stranaka, svjedoka, vjetaka tj. sadraj svih provedenih radnji.
U zapisniku se nita ne smije precrtavati, dodavati, a ako ima vie stranica numeriu

se.
Sve stranke koje su uestvovale u postupku potpisuju se na kraju, a ako odbijaju da
potpiu i to se konstatuje u zapisnik.
Zapisnik ima snagu javne isprave bez obzira da li stranka ima primjedbi na isti ili ne.
Dozvoljeno je dokazivati netanost zapisnika.
Kad u upravnom postupku rjeava kolegijalni organ, o vijeanju i glasanju sastavlja
se poseban zapisnik. Kad je u postupku u vezi sa albom jednoglasno odlueno, ne mora se
sastavljati zapisnik o vijeanju i glasanju, ve se o tome moe sastaviti samo slubena zabiljeka
u spisu. U zapisnik o vijeanju i glasanju upisuje se, pored podataka o linom sastavu kolegijalnog
organa, oznaenje predmeta o kome je rije i kratak sadraj onoga to je rijeeno, kao i odvojena
miljenja ako ih je bilo.
Razgledanje spisa i obavjetavanje o toku postupka
Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da ih o svom troku fotokopiraju,
a organ je obavezan to omoguiti. Spisi se razgledaju i prepisuju/ fotokopiraju pod nadzorom
odreene slubene osobe.
Ovo pravo ima svaka osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes.
Ne mogu se razgledati ni prepisivati:
1. zapisnik o vijeanju i glasanju,
2. slubeni referati i nacrti rjeenja,
3. kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi:
a) ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili
b) ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili treih
osoba.
9

Stranka i svaka druga osoba koja uini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i
zainteresirani organi, imaju pravo da se obavjetavaju o toku postupka.
DOSTAVLJANJE PISMENA
Nain dostavljanja pismena
Dostavljanje pismena (poziva, rjeenja, zakljuaka i drugih slubenih spisa) vri se
putem pote ili ga vri organ preko svoje slubene osobe.
Osoba kojoj pismeno treba da se dostavi moe biti pozvana radi prijema pismena samo
izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili znaaj pismena koje se ima uruiti.
Dostavljanje se vri samo radnim danom, i to danju. Dostavljanje se vri, po pravilu,
u stanu ili na radnom mjestu, a advokatu u njegovom advokatskom uredu.
Obavezno lino dostavljanje pismena
Dostavljanje se mora izvriti lino osobi kojoj je pismeno namijenjeno:
1) kad je takvo dostavljanje odreeno zakonom ili drugim propisom,
2) kad od dana dostavljanja poinje tei rok koji se po zakonu ne moe produavati, ili
3) kad to odredi organ (slubena osoba), koja je naredila dostavljanje.
Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvriti ne zatekne u stanu, odnosno na
radnom mjestu, dostavlja e se raspitati kad i na kom mjestu ga moe nai, pa e mu kod nekog
od odraslih lanova njegovog domainstva ili komije, ako on na to pristane, ostaviti pismeno
obavjetenje da odreeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja
pismena.
Ako i poslije toga dostavlja ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvriti,
dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem se podruju nalazi
boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili poti u mjestu njenog boravita, ako se
dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvriti
dostavlja e pribiti pismeno saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na
saopenju i na samom pismenu, dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum
kad je saopenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Dostavljanje se smatra izvrenim kad je
saopenje pribijeno na vrata, s tim da oteenje ili unitenje ovog saopenja izvreno
nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja.
O dostavljanju na opisani nain, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje.
Posredno dostavljanje pismena
Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje
se vri predajom pismena nekom od odraslih lanova njegovog domainstva, a ako se ni
oni ne zateknu u stanu, pismeno se moe predati komiji, ako on na to pristane. Ako se
dostavljanje vri na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne
zatekne, dostavljanje se moe izvriti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane
da primi pismeno.
Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti odsutna, pismeno e se
vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaenje gdje se odsutna osoba nalazi.
Ako je boravite osobe kojoj se dostavlja i pored istraivanja ostalo nepoznato,
organ koji je izdao pismeno postavit e toj osobi privremenog zastupnika i njemu e predati
pismeno.
Ako se dostavljanje ne moe izvriti nekom od odraslih lanova njegovog domainstva
odnosno komiji, ili ako osoba kojoj je pismeno upueno, odnosno odrasli lan njegovog
domainstva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, a nije utvreno da je osoba kojoj se
dostavljanje ima izvriti odsutna, dostavlja e predati pismeno nadlenom organu opine na ijem
se podruju nalazi boravite osobe kojoj se dostavljanje vri, ili poti u mjestu njenog boravita,
10

ako se dostavljanje vri preko pote. Na vratima stana osobe dostavlja e pribiti pismeno
saopenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno nalazi. Na saopenju i na samom pismenu
dostavlja e naznaiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopenje pribio na vrata, i
staviti svoj potpis. Dostavljanje se smatra izvrenim kad je saopenje pribijeno na vrata, a njegovo
naknadno oteenje/ unitenje nema uticaja na valjanost dostavljanja. O dostavljanju na ovaj
nain, obavijestit e se organ koji je naredio dostavljanje.
Posebni sluajevi dostavljanja pismena
1. Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoniku - Ako vie stranaka imaju
zajednikog zakonskog zastupnika/punomonika -dostavljanje se za sve njih vri tom
zakonskom zastupniku/punomoniku.
2. Dostavljanje pismena punomoniku za primanje pismena - Kad stranka pismeno
obavijesti organ koji vodi postupak, da je ovlastila odreenu osobu kojoj se imaju vriti sva
dostavljanja za nju, organ je obavezan sva dostavljanja vriti ovom punomoniku.
3. Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzeima, ustanovama i dr. pravnim licima
- Dostavljanje se vri predajom pismena slubenoj osobi odn. osobi odreenoj za primanje
pismena tih organa, odnosno pravnog lica. Ako dostavlja u toku radnog vremena ne nae
osobu odreenu za primanje pismena, predaja pismena se moe izvriti ma kojoj osobi
zaposlenoj u tom organu, koja se zatekne u njihovim prostorijama.
4. Dostavljanje pismena osobama u inozemstvu, stranim dravama, meunarodnim
org. i osobama u FBiH koje uivaju diplomatski imunitet - obavlja se preko MIP-a BiH.
5. Dravljanima FBiH koji se nalaze u inozemstvu - dostavljanje se obavlja preko
diplomatsko-konzularnih predstavnitava BiH u inozemstvu.
6. Vojnim osobama i pripadnicima policije - dostavljanje pismena se moe vriti i preko
njihove komande, odnosno organa ili pravnog lica u kojima su zaposleni.
7. Osobama koje su liene slobode - dostavljanje se vri preko uprave ustanove u kojoj se
nalaze.
8. Dostavljanje pismena javnim priopenjem - Dostavljanje pismena e se izvriti javnim
priopenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao, pri emu se smatra da je
dostavljanje pismena izvreno poslije isteka 15. dana od dana isticanja priopenja na
oglasnoj tabli u 2 sluaja:
a) ako se radi o osobi ili vie osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu
odrediti,
b) kad su stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijenili svoje
prebivalite ili stan, bez obavijetavanja organa koji vodi postupak, a dostavlja i
pored istraivanja ne moe saznati kuda su se odselili, organ e odrediti da se sva
daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vre pribijanjem pismena na
oglasnoj tabli organa koji vodi postupak.
Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ moe objaviti priopenje u novinama, odnosno
u drugim sredstvima javnog informiranja.
Dostavnica
Dostavnica (potvrda o dostavljanju) predstavlja dokaz o izvrenom dostavljanju
pismena. Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuju je primalac i dostavlja. Ako
primalac odbije da potpie dostavnicu, dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima
datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvreno.
ROKOVI
Postoje 2 vrste rokova:
11

1. zakonski - oni su prekluzivni i ne mogu se pomijerati;

2. slubeni - odreuje ih slubena osoba koja vodi postupak i oni se mogu produiti na molbu
zainteresirane osobe koja podnese molbu prije isteka roka ili 3 dana po isteku roka, ako
postoje opravdani razlozi za produenje, o emu se sainjava slubena zabiljeka u spisu;
Rokovi se odreuju na dane, mjesece i godine.
Teku od slijedeeg dana od dana prijema pismena.
Na poetak rokova ne utie nedelja i neradni dan, ali na zavretak utie.
POVRAT U PREANJE STANJE
Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvri neku radnju u
postupku, pa je usljed tog proputanja iskljuena od vrenja ove radnje, dozvolit e se, po
njenom prijedlogu, povrat u preanje stanje.
Stranka je duna da u prijedlogu za povrat u preanje stanje iznese okolnosti zbog
kojih je bila sprijeena da u roku izvri proputenu radnju i da te okolnosti uini bar
vjerovatnim.
Ako se povrat u preanje stanje trai zbog toga to je proputeno da se podnese kakav
podnesak, prijedlogu treba priloiti i taj podnesak.
Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se u roku od 8 dana raunajui od
dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao proputanje, a ako je stranka tek kasnije saznala
za proputanje, onda od dana kad je to saznala. Poslije isteka 3 mjeseca od dana proputanja
ne moe se traiti povrat u preanje stanje. Ne moe se traiti povrat zbog proputanja ovog
roka.
Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvriti
proputenu radnju. O prijedlogu odluuje zakljukom organ kod koga je trebalo izvriti
proputenu radnju. Neblagovremeno podneen prijedlog odbacit e se bez daljnjeg postupka.
O podnesenom prijedlogu za povrat, izjanjava se suprotna stanka, osim ako su
injenice na kojima se prijedlog zasniva ope poznate.
Protiv zakljuka kojim se dozvoljava povrat nije doputena alba, a protiv zakljuka
kojim je odbijen prijedlog za povrat doputena je posebna alba samo ako je zakljuak
donio prvostepeni organ, a ako je zakljuak donio drugostepeni organ, alba nije
dozvoljena.
Kad je povrat u preanje stanje dozvoljen, postupak se vraa u ono stanje u kome se
nalazio prije proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koje je organ donio u vezi s
proputanjem.
ODRAVANJE REDA
Slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka duna je da se stara o odravanju
reda pri radu. S tim ciljem slubena osoba je ovlatena da opominje osobe koje smetaju rad
organa i da odreuje mjere potrebne da se red odri o emu se u spisu sainjava slubena
zabiljeska.Osoba koja prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi oruje ili opasno orue.
Osoba koja i pored opomene ometa rad ili uini nepristojnost pri vrenju radnje postupka ili
nee da odloi oruje od nosno orue, moe biti udaljena. Osoba koja uestvuje u radnji postupka
moe biti udaljena tek poto je prethodno bila opomenuta da e biti udaljena i poto su joj bile
predoene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog naruavanja reda ili zbog nepristojnosti,
ili noenja oruja ili opasnog orua, izrie slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka.
Ako bude udaljena stranka koja nema punomonika, ili ako bude udaljen
punomonik iji vlastodavac nije prisutan, slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka
pozvat e osobu koja se udaljava da postavi svog punomonika. Ako pozvana osoba to ne
uini, slubena osoba moe odgoditi radnju na troak osobe koja je odbila da postavi svog
punomonika, a moe mu i sama postaviti punomonika ako je to potrebno.
12

Ko u radnji postupka tee narui red ili uini krupniju nepristojnost, moe se, pored
udaljenja,
kazniti
novanom
kaznom
do
50
KM.
Protiv zakljuka o kazni moe se izjaviti posebna alba. alba protiv zakljuka o novanoj
kazni zbog naruavanja reda ne odgaa izvrenje te kazne.
TROKOVI POSTUPKA
Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao to su: putni trokovi
slubenih osoba, izdaci za svjedoke, vjetake, tumae, uviaj, oglase i sl., a koji su nastali
provoenjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je
cio postupak vodio.
Kad osoba koja uestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obijeu trokove
pojedinih
radnji
u
postupku,
duna
je
da
snosi
te
trokove.
Kad je postupak koji je pokrenut po slubenoj dunosti okonan povoljno po stranku, trokove
postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo.
Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje trokove prouzrokovane postupkom, kao to
su: trokovi dolazenja, izgubljenog vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i struno
pomaganje.
Kad u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim interesima, stranka
koja je izazvala postupak, a na iju je tetu postupak okonan, duna je da protivnoj stranci
naknadi opravdane trokove koji su toj stranci nastali uestvovanjem u postupku. Ako je u
takvom sluaju neka od stranaka djelimino uspjela sa svojim zahtjevom, ona je duna da naknadi
protivnoj stranci trokove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela.
Ako se postupak pokree po zahtjevu stranke, a sa sigurnosu se moe predvidjeti
da e izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviajem, vjetaenjem, dolaskom
svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak moe zakljukom odrediti da stranka unaprijed
poloi potreban iznos za pokrie tih trokova. Ako stranka ne poloi taj iznos u odreenom
roku, organ moe odustati od izvoenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produenje
postupka mora nastaviti zbog javnog interesa.
U rjeenju kojim se postupak zavrava, organ koji donosi rjeenje odreuje ko snosi
trokove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti.
Ako organ u rjeenju ne odlui o trokovima, navest e se da e se o trokovima donijeti
poseban zakljuak.
Svjedoci, vjetaci, tumai (prevoditelji) i slubene osobe imaju pravo na naknadu
trokova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvrenja tih radnji, s tim
da tim osobama pripada i naknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu
na osnovu radnog odnosa. Pored naknade, vjetaci i tumai imaju pravo i na posebnu
nagradu.
Zahtjev za naknadu odnosno nagradu duni su svjedoci, vjetaci i tumai postaviti pri
sasluanju,
tumaenju
(prevoenju),
odnosno
davanju
vjetakovog
miljenja.
Naknade trokova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vjetacima i tumaima,
odnosno posebne nagrade vjetacima i tumaima, nain naplate i isplate tih naknada i nagrada,
kao i osloboenje od plaanja trokova regulie se propisom Vlade Federacije za trokove pred
federalnim organima na prijedlog federalnog ministra pravde, a propisom vlade kantona za
trokove pred kantonalnim organima i opinskim i gradskim slubama za upravu.
Organ koji vodi postupak moe osloboditi stranku snoenja trokova u cijelosti ili
djelomino, ako utvrdi da ona ne moe podnijeti trokove bez tete po nuno izdravanje
sebe i svoje porodice.
Oslobaanje od snoenja trokova odnosi se na oslobaanje od taksa, izdataka
organa koji vodi postupak, kao to su putni trokovi slubenih osoba, izdaci za svjedoke,
vjetake,
tumae,
uviaj,
oglase
i
sl.
Organ koji vodi postupak moe u toku postupka ukinuti zakljak o oslobaanju od
snoenja trokova ako utvrdi da vie ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila osloboena
snoenja trokova.
13

PRVOSTEPENI POSTUPAK
POKRETANJE POSTUPKA
Upravni postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunosti ili povodom
zahtjeva stranke.
Nadleni organ e pokrenuti postupak po slubenoj dunosti:
1. kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili
2. kad utvrdi da radi zatite javnog interesa treba pokrenuti upravni postupak.
Ako nadleni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke utvrdi da po vaeim
propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet e o tome zakljuak, kojim e se
podneeni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljuka doputena je posebna alba.
Upravni postupak je pokrenut im je nadleni organ izvrio ma koju radnju radi
voenja postupka.
Upravni postupak se okonava na 2 naina:
1. rjeenjem (ako se rjeava o upravnoj stvari u meritumu) i
2. zakljukom (za procesne radnje).
Spajanje stvari u jedan postupak
Kad je rije o pravima i obavezama vie stranaka, ili kad je jedna stanka postavila
vie zahtjeva, a prava ili obaveze stranaka zasnivaju se na istom ili slinom injeninom
stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih
predmeta stvarno i mjesno nadlean, moe se pokrenuti i voditi jedan postupak.
O voenju jednog postupka u ovakvim sluajevima nadleni organ e donijeti poseban
zakljuak, protiv koga se moe izjaviti alba, osim ako je zakljuak donio drugostepeni organ.
Izmjena zahtjeva
Poto je postupak pokrenut, stranka moe do donoenja prvostepenog rjeenja:
1. proiriti postavljeni zahtjev, ili
2. umjesto ranijeg zahtjeva postaviti drugi (pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno
istom injeninom stanju), bez obzira na to da li se proireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva
na istom pravnom osnovu.
Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli proirenje ili izmjenu zahtjeva, donijet e o tome
zakljuak. Protiv takvog zakljuka doputena je posebna alba.
Odustanak od zahtjeva
Stranka moe odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka.
Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog
zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet e zakljuak kojim se postupak obustavlja. O
tome e biti obavijetena protivna stranka, ako je ima. Ako je dalje voenje postupka potrebno
u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadleni organ e produiti voenje
postupka.
Kad je postupak pokrenut po slubenoj dunosti organ moe obustaviti postupak.
Ako postupak u istoj stvari moe biti pokrenut i po zahtjevu stranke, on e se nastaviti ako stranka
to zahtijeva.
14

Protiv zakljuka kojim se obustavlja postupak doputena je posebna alba.

Stranka odustaje od svog zahtjeva podnoenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi
postupak ili usmeno na zapisnik kod tog organa.
Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuak o obustavljanju postupka i ne
dostavi ga stranci, stranka moe opozvati svoj odustanak od zahtjeva.
Stranka moe odustati od postupka (zahtjeva) ak i ako je podnijela albu, ali do
donoenja II stepenog rjeenja. U tom sluaju organ e donijeti zakljuak o obustavi i ponititi
doneseno prvostepeno rjeenje.
Poravnanje
Ako u postupku uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim zahtjevima, slubena
osoba koja vodi postupak nastojat e u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju,
potpuno ili u pojedinim spornim takama.
Poravnanje mora biti uvijek jasno i odreeno, i ne smije biti na tetu javnog interesa,
javnog morala ili pravnog interesa treih osoba, na ta slubena osoba pazi po slubenoj dunosti.
Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljueno kad stranke, poslije
proitanog zapisnika o poravnanju, potpiu zapisnik.
Poravnanje ima snagu izvrnog rjeenja doneenog u upravnom postupku. Organ
pred kojim je zakljueno poravnanje donijet e zakljuak kojim e se postupak obustaviti.
POSTUPAK DO DONOENJA RJEENJA
Prije donoenja rjeenja imaju se utvrditi sve injenice i okolnosti koje su znaajne
za donoenje rjeenja i strankama omoguiti da ostvare i zatite svoja prava i pravne
interese, o emu se stara slubena osoba koja vodi postupak.
Ovo se moe izvriti u:
1. skraenom postupku ili
2. posebnom ispitnom postupku.
Skraeni postupak
Organ moe po skraenom postupku rijeiti stvar neposredno, pod uslovom:
1. ako je stranka iznijela sve injenice i uz zahtjev dostavila dokaze iz kojih se moe utvrditi
da su ispunjenje pretpostavke da se donese rjeenje, ili se radi o opepoznatim
injenicama ili injenicama poznatim organu, ili
2. ako organ na osnovu slubenih podataka s kojima raspolae moe da donese rjeenje, a
nije potrebno sasluanje stranke ili
3. ako se radi o poduzimanju nekih hitnih mjera, u opem interesu, koje se ne mogu odgaati,
a injenice na kojima se zasniva rjeenje su bar uinjene vjerovatnim ili
4. kada je predvieno propisom da se stvar moe rijeiti na osnovu injenica koje nisu u
potpunosti dokazane ili su posredno dokazane, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu
stranke ima udovoljiti.
Rok za donoenje ovog rjeenja je 15 dana od dana podnoenja zahtjeva.
Poseban ispitni postupak
Poseban ispitni postupak se provodi kada organu nisu dovoljni dokazi koje je
stranka podnijela, odnosno kad nisu dovoljne injenice sa kojima organ raspolae, nego je
potrebno:
15

a) da se sasluaju stranke, ili

b) da se angauju vjetaci, ili
c) da se provedu i neke druge radnje koje su neophodne da organ rjei odreenu upravnu
stvar.
Rok za donoenje ovog rjeenja je 30, odnosno 60 dana.
Tok posebnog ispitnog postupka odreuje slubena osoba koja vodi postupak.
Stranka ima pravo da uestvuje u ispitnom postupku i da daje potrebne podatke i brani
svoja prava i interese, moe da iznosi injenice i pobija tanost navoda koji se ne slau s njenim
navodima.
Slubena osoba koja vodi postupak duna je da prui mogunost stranci:
1. da se izjasni o svim okolnostima i injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o
prijedlozima i ponuenim dokazima,
2. da uestvuje u izvoenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i
vjetacima preko slubene osobe koja vodi postupak, kao i
3. da se upozna s rezultatom izvoenja dokaza i da se o tome izjasni.
Nadleni organ ne moe donijeti rjeenje prije nego to stranci prui mogunost da
se izjasni o injenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rjeenje, a o kojima
stranci nije bila data mogunost da se izjasni.
Prethodno pitanje
Pitanje bez ijeg se rjeavanja ne moe rijeiti sama upravna stvar, a to pitanje ini
samostalnu pravnu cjelinu, za ije je rjeenje nadlean sud ili neki drugi organ, nazivamo
prethodnim pitanjem
Ako organ koji vodi postupak naie na prethodno pitanje, on moe:
a) sam raspraviti to pitanje, ili
b) postupak prekinuti dok nadleni organ to pitanje ne rijei.
Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rjeenje takvog pitanja ima pravno
djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeeno.
U pitanju postojanja krivinog djela i krivine odgovornosti uinioca, organ koji vodi
postupak vezan je pravomonom presudom krivinog suda kojom je optueni oglaen krivim.
Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi:
1. na postojanje krivinog djela,
2. na postojanje braka,
3. na utvrivanje oinstva, te
4. u drugim sluajevima kada je to zakonom odreeno.
Ako se postupak vodi po zahtjevu stranke, a organ naie na prethodno pitanje, on moe
zakljukom naloiti stranci da kod nadlenog organa ili suda pokrene rjeavanje tog pitanja u
odreenom roku, te da je u tom smislu duna organu dostaviti dokaz. Ako stranka ne postupi po
tom zakljuku, smatrae se da je od zahtjeva odustala, te e se donijeti zakljuak o obustavi
postupka.
Postupak prekinut zbog rjeavanja prethodnog pitanja kod nadlenog organa nastavie se
poto rjeenje doneeno o tom pitanju postane konano.
Usmena rasprava
Slubena osoba koja vodi postupak, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke,
odreuje usmenu raspravu u svakom sluaju kad je to korisno za razjanjenje stvari, a
mora je odrediti:
16

1. u stvarima u kojima uestvuju 2 ili vie stranaka s protivnim interesima, ili

2. kad se ima izvriti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka.
Usmena rasprava ima dva cilja:
1. utvrivanje injenica i
2. pruanje mogunosti strankama da tite svoja prava i interse.
Usmena rasprava je javna, i na njoj najvie dolaze do izraaja neka od naela
upravnog postupka (naela: materijalne istine, sasluanja stranaka, pomo neukoj stranci,
efikasnosti i ekonominosti, upotreba jezika i pisma i dr.).
Slubena osoba koja vodi postupak moe iskljuiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili
samo za jedan njen dio ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, ako postoji ozbiljna i
neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj
obitelji, ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu,
profesionalnu, naunu ili umjetniku tajnu. O iskljuenju javnosti donosi se zakljuak, koji
mora biti obrazloen i javno objavljen. Pri priopavanju rjeenja javnost se ne moe
iskljuiti. Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomonike i strune pomagae.
Slubena osoba koja vodi postupak duna je da na poetku usmene rasprave utvrdi
koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne da provjeri da li su im pozivi pravilno
dostavljeni.
Ako neka od stranaka koja jo nije sasluana nije dola na raspravu, a nije utvreno da joj
je poziv pravilno dostavljen, slubena osoba koja vodi postupak odgodit e raspravu, osim u
sluaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom.
Ako na usmenu raspravu ne doe stranka po ijem je zahtjevu postupak pokrenut,
mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se moe pretpostaviti da je stranka
zahtjev povukla, tj. od njega odustala, slubena osoba koja vodi postupak obustavie
postupak.
Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane, mada je uredno
pozvana, slubena osoba moe provesti raspravu i bez nje, a moe na njen troak i odgoditi
usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rjeenja stvari.
Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono to je predmet ispitnog
postupka. Ako se predmet ne moe pretresti na jednoj raspravi, slubena osoba koja vodi
postupak prekinut e raspravu i zakazati to prije njen nastavak. Za ovaj nastavak slubena
osoba e poduzeti sve mjere koje su propisane za odreivanje usmene rasprave. Pri nastavku
usmene rasprave slubena osoba koja vodi postupak iznijet e u glavnim crtama tok dotadanje
rasprave.
DOKAZIVANJE
Kao dokazno sredstvo upotrijebie se sve to je podesno za utvrivanje stanja stvari
i to odgovara pojedinom sluaju, kao to su:
1.
2.
3.
4.
5.

isprave,
izjava svjedoka,
uviaj,
vjetaci i
sasluanje stranke/stranaka.

Da li neku injenicu treba dokazivati ili ne, odluuje slubena osoba koja vodi
postupak, ovisno od toga da li ta injenica moe imati uticaja na rjeavanje stvari ili ne.
Dokazi se izvode poto se utvrdi ta je u injeninom pogledu sporno ili ta treba dokazivati.
Ne treba dokazivati:
1. injenice koje su ope poznate,
17

2. injenice ije postojanje zakon pretpostavlja, ali je doputeno dokazivati nepostojanje tih
injenica.
1. JAVNE ISPRAVE
Javne isprave su isprave koje je u propisanom obliku izdao nadleni organ uprave ili
institucija kojoj je povjereno vrenje javnih ovlatenja u okviru svoje nadlenosti. One
mogu biti prilagoene elektronskoj obradi.
Ovakva isprava dokazuje ono to se u njoj potvruje ili odreuje, tj. smatraju se istinitim.
Pretpostavka je oboriva, pa stranke imaju pravo dokazivati suprotno.
Isprave, koje slue kao dokaz, podnose stranke ili ih pribavlja slubena osoba koja
vodi postupak.
Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka nee dobrovoljno da je
podnese ili pokae, slubena osoba koja vodi postupak pozvae tu stranku da podnese ili
pokae ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. Ako stranka ne
postupi po pozivu, slubena osoba koja vodi postupak cijenie, s obzirom na sve okolnosti sluaja,
od kakvog je to uticaja za rjeavanje stvari.
Ako se isprava nalazi kod organa uprave, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije
uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavie ovu ispravu po slubenoj dunosti.
Ti organi, institucije i pravna lica duni su postupiti po traenju nadlenog organa.
Ako se isprava nalazi kod tree osobe, a ta osoba nee dobrovoljno da je pokae, organ
koji vodi postupak pozvae zakljukom tu osobu da pokae ispravu na raspravi, da bi se stranke
mogle o njoj izjasniti.
Isprave koje je izdao strani organ, koje u mjestu gdje su izdate vae kao javne isprave,
imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domae javne isprave, ako su propisno
ovjerene.
Uvjerenja
Uvjerenje je isprava koju izdaje organ uprave ili institucija sa javnim ovlatenjima
kojom se potvruje ili utvruje odreena injenica.
Uvjerenje koje je izdao organ ili institucija u okviru svojih ovlatenja o injenicama o
kojima vodi slubenu evidenciju, ima karakter javne isprave. Slubena evidencija je
evidencija koja je propisana zakonom ili drugim propisom.
Organ uprave je duan na zahtjev graana izdati uvjerenje u roku od 5 dana od dana
podnesenog zahtjeva.
Ako organ utvrdi u postupku da ne moe izdati uvjerenje, donijee rjeenje kojim odbija
stranku sa podnesenim zahtjevom.
Organi uprave su duni izdavati i uvjerenja o odreenim injenicama o kojima ne
vode slubenu evidenciju, ako je to propisano zakonom. Tada e organ provesti ispitni
postupak, temeljem kojeg, ako utvrdi postojanje tih injenica, moe izdati uvjerenje, ali ono nema
karakter javne isprave (npr. uvjerenje o uslovnosti stambenog objekta). Organ koji je zatraio od
stranke da mu dostavi uvjerenje o tim injenicama moe ga uvaiti, ali i ne mora. U takvoj pravnoj
situaciji (ako ga ne uvai), taj organ e otvoriti raspravu o tom pitanju kojom e pokuati utvrditi
postojanje te injenice.

2. SVJEDOCI
Svjedok moe biti svaka fizika osoba koja je bila sposobna da opazi injenicu o
kojoj treba da svjedoi i koja je u stanju da to svoje opaanje saopi.
Osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubene osobe ne moe biti svjedok.
18

Svaka osoba koja se kao svjedok poziva, duna je da se odazove pozivu, a i da

svjedoi, ako ovim zakonom nije drukije odreeno.
Ne moe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost
uvanja slubene, dravne ili vojne tajne, dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti.
Svjedok moe uskratiti svjedoenje:
1. na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili
krivinom gonjenju njega, njegovog branog druga, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji,
a u pobonoj liniji do 3 stupnja zakljuno, ili srodnika po tazbini, do 2 stupnja zakljuno i
onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili staranika, usvojioca ili usvojenika;
2. na pojedina pitanja na koja bi svojim odgovorom povrijedio obavezu uvanja poslovne,
profesionalne, umjetnike ili naune tajne;
3. o onome to mu je stranka povjerila kao svom punomoniku;
4. o onome o emu se stranka ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.
Svjedok se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o pojedinim drugim injenicama
kad iznese vane razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da uini vjerovatnim.
Svjedok se sasluava pojedinano. ??? Svjedok e se prethodno, prije poetka
svjedoenja, upozoriti da je duan da govori istinu, da ne smije nita preutjeti i da moe na svoj
iskaz biti zaklet, pa e mu se predoiti i posljedice davanja lanog iskaza. ??? Od svjedoka e se
zatim uzeti opi osobni podaci. Slubena osoba koja vodi postupak ukazat e svjedoku na koja
pitanja moe uskratiti svjedoenje.???-PROVJERITI (ispitiva Kratovi Sadudin, tvrdi suprotno
da se tek nakon sasluanja trai od svjedoka da potvrdi da je govorio istinu, da nije nita
preutio ...)
Nakon toga svjedoku e se postavljati pitanja o samom predmetu i pozvae se da
iznese ta mu je o tome poznato. Nije doputeno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to
kako bi se imalo odgovoriti. Svjedok e se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono to
svjedoi.
Ako svjedok koji je uredno pozvan ne doe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili
opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude sasluan, organ koji vodi postupak moe
narediti da se prisilno dovede i da snosi trokove dovoenja, a moe ga i kazniti novano.
3. IZJAVA STRANKE
Ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva
injenica ne moe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrivanje te injenice
moe se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava se unosi u zapisnik.
Prije uzimanja izjave stranke, slubena osoba koja vodi postupak duna je upozoriti
stranku na krivinu i materijalnu odgovornost za davanje lane izjave. Ovo dokazno sredstvo je
slabo sredstvo.
4. VJETACI
Kad je za utvrivanje ili ocjenu neke injenice vane za rjeavanje stvari potrebno
struno znanje kojim ne raspolaze slubena osoba koja vodi postupak, izvest e se dokaz
vjetaenjem.
Radi izvoenja dokaza vjetaenjem slubena osoba koja vodi postupak odreuje, po
slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke, jednog vjetaka, a kad ocijeni da je vjetaenje sloeno,
moe odrediti dva ili vie vjetaka.
Za vjetake e se odrediti osobe koje su strune, i to prvenstveno one koje imaju
posebno ovlatenje za davanje strunog miljenja o pitanjima iz odgovorajue struke, ako
je takvo ovlatenje predvieno propisima.
Vjetaci mogu uskratiti svjedoenje iz istih razloga kao i svjedoci svjedoenje. U pogledu
izuzea, primjenjuju se odredbe o izuzeu slubenih osoba.
19

Nalaz se daje pismeno, a o istom stranke i slubena osoba mogu postavljati pitanja.
Ukoliko nalaz nije jasan ili je nepotpun moe se ponoviti (isti ili drugi vjetak).
5. UVIAJ
Uviaj se vri kad je za utvrivanje neke injenice ili za razjanjenje bitnih okolnosti
potrebno neposredno opaanje slubene osobe koja vodi postupak. Stranke imaju pravo da
prisustvuju uviaju. Uviaj se moe izvriti, odnosno esto se vri i uz sudjelovanje vjetaka.
Eventualno sprjeavanje vrenja uviaja od strane vlasnika/posjednika/ draoca stvari,
prostorija ili zemljita nije dozvoljeno.
Osiguranje dokaza
Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi kasnije izvesti ili da e njegovo
izvoenje biti oteano, moe se, radi osiguranja dokaza u svakom stadiju postupka, pa i prije nego
to je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti.
Osiguranje dokaza vri se po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe
koja ima pravni interes, a za osiguranje dokaza u toku postupka nadlean je organ koji vodi
postupak.
Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadlean je organ na ijem se podruju
nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na ijem podruju borave osobe koje treba sasluati.
O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljuak. Protiv zakljuka kojim se odbija prijedlog za
osiguranje dokaza doputena je posebna alba, koja ne prekida tok postupka.

RJEENJE
1. Organ koji donosi rjeenje
Rjeenje je upravni akt kojim se okonava upravni postupak o stvari koja je predmet
postupka. Donosi ga, na osnovu injenica utvrenih u postupku, organ nadlean za
rjeavanje te stvari.
Kad o stvari rjeava kolegijalni organ, on moe rjeavati kad je prisutno vie od 1/2
njegovih lanova, a rjeenje donosi veinom glasova prisutnih.
Organ uprave moe rjeenje donijeti:
1. samostalno,
2. u dogovoru sa drugim organom,
3. uz prethodno pribavljenu saglasnost ili miljenje drugog organa.
4.
U vezi donoenja rjeenja u dogovoru sa drugim organom ili uz prethodno pribavljenu
saglasnost ili miljenje drugog organa, treba istai slijedee:
Organi e se uvijek dogovoriti koji od njih e izdati rjeenje;
Vri se izdavanjem posebnog akta ili naznaenjem odobrenja na nacrtu rjeenja (rok 15
dana ako u tom roku organ uti, smatra se da je dao odobrenje);
U uvodu ovakvih rjeenja obavezno se navodi da je rjeenje doneseno uz odobrenje,
saglasnost ili miljenje drugog organa, uz naznaenje naziva tog organa;

2. Dijelovi rjeenja su:

1. Uvod, koji sadri:
a) naziv organa koji donosi rjeenje,
20

b) propis o nadlenosti tog organa za njegovo donoenje

c) ime stranke/stranaka,i
d) kratko oznaenje predmeta.
2. Izreka, koja sadri odluku kako je organ rijeio zahtjev (usvaja ili odbija zahtjev stranke).
Izreka mora biti jasna i koncizna. Sadri i odluku o trokovima postupka, te da alba ne
odlae njegovo izvrenje, kada je to propisano.
3. Obrazloenje, koje treba da sadri:
a) ukratko zahtjev stranke,
b) provedeni postupak i provedene dokaze, te
c) ta je bilo opredjeljenje organa da rijei na nain kako je rjeeno.
4. Pouka o pravnom lijeku - mora da stoji u kom roku se ulae alba, kojem organu, i putem
kojeg organa (drugostepeni organ opredjeljuje primjena propisa za federalne propise
federalni organ - npr. Rjeenje je donio opinski naelnik na osnovu federalnih propisa ta staviti u pouci o pravnom lijeku? Pouka o pravnom lijeku: alba se moe uloiti
nadlenom federalnom organu iz te oblasti.
5. Potpis slubene osobe koja je donijela rjeenje.
Rjeenje donosi rukovodilac organa uprave ili druga slubena osoba koju je
rukovodilac za to ovlastio. Prenos ovlatenja donosi se rjeenjem.
Vrste rjeenja
1. DJELIMINO - ako organ o jednoj stvari treba da rijei u nekoliko taaka, a za
rjeavanje su sazrele samo neke i kad se pokae svrsishodnim da se o tim takama
rijei posebnim rjeenjem, nadleni organ moe donijeti rjeenje samo o tim takama
(djelimino rjeenje). Protiv ovog rjeenja se moe izjaviti alba, dakle, u pogledu pravnih
lijekova i izvrenja smatra se kao samostalno rjeenje.
2. DOPUNSKO - ako nadleni organ nije rjeenjem odluio o svim pitanjima koja su bila
predmet postupka, on moe, po prijedlogu stranke ili po slubenoj dunosti, donijeti
posebno rjeenje o pitanjima koja ve doneenim rjeenjem nisu obuhvaena
(dopunsko rjeenje). Ako prijedlog stranke za donoenje dopunskog rjeenja bude
odbijen, protiv zakljuka o tome doputena je posebna alba. Ako je predmet ve dovoljno
raspravljen, dopunsko rjeenje moe se donijeti bez ponovnog provoenja ispitnog
postupka. Dopunsko rjeenje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvrenja samostalnim
rjeenjem.
3. PRIVREMENO-kojim organ uprave rjeava stvar na odreeno vrijeme do donoenja
potpunog rjeenja. Donosi se kada je potrebno prije okonanja postupka privremeno
urediti neka sporna pitanja ili odnose, na temelju injenica utvrenih do momenta njegovog
donoenja. Rjeenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okonanja postupka, ukida se
privremeno rjeenje donijeto u toku postupka. Privremeno rjeenje smatra se u pogledu
pravnih lijekova i izvrenja kao samostalno rjeenje.
Posebna vrsta rjeenja je usmeno rjeenje. To je rjeenje koje organ uprave donosi i
usmeno nareuje njegovo izvrenje, kada je potrebno provoenje hitnih mjera u cilju osiguranja
javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi i imovine.
U tom sluaju, organ je duan donijeti pismeno rjeenje u narednom roku od 8 dana (ova
vrsta rjeenja najee nastaje u radu inspekcijskih organa).
Rokovi za donoenje rjeenja

21

U skraenom postupku je 15 dana, a u redovnom rok je 30 i 60 dana (ovisno treba li

provoditi ili ne poseban ispitni postupak ili rjeiti prethodno pitanje).
Ispravljanje rjeenja
Mogu se ispravljati samo tehnike greke. Ispravka se vri zakljukom, u svakom trenutku,
koji proizvodi pravno dejstvo od kada i ispravljeno rjeenje, kojeg je on sastavni dio.
Protiv zakljuka o ispravci rjeenja dozvoljena je posebna alba.
ZAKLJUAK
Zakljukom se odluuje o pitanjima koja se tiu postupka.
Zakljuak se sainjava u vidu slubene zabiljeke u spisu i priopava zainteresiranim
osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zakljuka moe izjaviti posebna
alba, ili kad se moe odmah traiti izvrenje zakljuka.
Zakljuak koji se izdaje pismeno sadri: uvod, dispozitiv, obrazloenje i pouku o pravnom
lijeku.
Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to ZUP-om ili drugim
zakonom izriito predvieno.
alba se izjavljuje u istom roku, na isti nain i istom organu kao i alba protiv rjeenja.
Zakljuke protiv kojih nije doputena posebna alba mogu zainteresirane osobe
pobijati albom protiv rjeenja, osim ako je alba protiv zakljuka ZUP-om iskljuena.
REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI
ALBA
1. Pravo albe
Protiv rjeenja doneenog u prvom stepenu stranka ima pravo albe.
albu moe uloiti:
1) stranka i lica koja imaju pravni interes,
2) tuitelj, pravobranitelj i drugi organi protiv rjeenja doneenog u korist stranke, kojim je
povrijeen zakon na tetu javnog interesa.
(Ombudsmen ne moe uloiti albu, ali moe pokrenuti upravni spor.)
alba se ne moe uloiti protiv:
1. rjeenja domova Parlamenta Federacije, skuptine kantona, te gradskog i opinskog
vijea, kao i
2. rjeenja Vlade Federacije i vlade kantona doneenog u prvom stepenu.
Zakon predvia da se protiv svih konanih prvostepenih rjeenja (protiv kojih se ne
moe izjaviti alba) moe pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda (kantonalni sudovi).
alba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rjeenja u kojima je zakonom iskljuen
upravni spor.

2. Nadlenost organa za rjeavanje o albi

22

Ako je u I - st. postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa opinskog vijea, u
okviru iskljuivih prava i dunosti opine, o albi rjeava opinski organ odreen statutom
opine, odnosno propisom opinskog vijea.
Ako je u I - st. postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa gradskog vijea, u
okviru iskljuivih prava i obaveza grada, o albi rjeava gradski organ odreen statutom grada,
odnosno propisom gradskog vijea.
Protiv I - st. rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odnosno opinskih i
gradskih slubi za upravu koja su doneena na osnovu kantonalnog zakona, u II stepenu
rjeava nadleni kantonalni organ iz odgovarajue upravne oblasti.
Protiv I - st. rjeenja opinskog naelnika i gradonaelnika, odnosno opinskih i
gradskih slubi za upravu koja su u upravnom postupku doneena na osnovu federalnog
zakona, u II stepenu rjeava nadleni federalni organ uprave iz odgovarajue upravne oblasti.
O albi protiv I - st. rjeenja kantonalnih organa uprave, donesenih na osnovu
zakona kantona, rjeava nadleni organ kantona odreen zakonom kantona.
O albi protiv I - st. rjeenja kantonalne uprave/ustanove u sastavu kantonalnog
organa uprave, rjeava kantonalni organ uprave u ijem se sustavu nalazi ta uprava, odnosno
ustanova.
O albi protiv I - st. rjeenja organizacionih jedinica kantonalnih organa
uprave/ustanova, koje su osnovane van sjedita kantonalnog organa uprave/ustanove,
rjeavaju kantonalni organ uprave/ustanove kojoj pripada ta organizaciona jedinica.
O albi protiv I stepenog rjeenja kantonalnih organa uprave doneenih na osnovu
federalnih zakona i drugih federalnih propisa - rjeavaju nadleni federalni organi uprave iz
odgovarajue upravne oblasti.
O albi protiv I - stepenog rjeenja federalne uprave/ustanove koje se nalaze u
sastavu federalnog organa uprave, rjeava federalni organ uprave u ijem se sastavu nalazi ta
uprava/ustanova.
O albi protiv I - st. rjeenja organizacionih jedinica federalnih organa
uprava/ustanova koje su osnovane van sjedita federalnog organa uprave/ustanove, rjeava
federalni organ uprave/ustanove kome pripada ta organizaciona jedinica.
O albi protiv I - st. rjeenja federalnih organa uprave/ustanove, rjeava federalni
organ odreen federalnim zakonom.
O albi protiv I st. rjeenja institucije koja ima javne ovlasti, rjeava organ odreen
statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o albi rjeava
organ uprave odnosno drugi organ.
(npr. ako je rjeenje donio kanton. organ po federalnom propisu, II-st- organ je nadleni federalni
organ iz odreene oblasti. Ako je rjeenje donio kanton. organ po kanton. propisu, II-st. organ je
kanton. organ propisan tim kanton. propisom)
3. Rok za albu
alba protiv rjeenja se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjeenja, ali
se drugim zakonom moe propisati i drugaiji rok.
Rok za albu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rjeenje dostavlja rauna se od
dana dostavljanja rjeenja.
U toku roka za albu rjeenje se ne moe izvriti. Kad je alba propisno izjavljena,
rjeenje se ne moe izvriti sve dok se rjeenje koje je doneeno o albi ne dostavi stranci.
Iznimno, rjeenje se moe izvriti u albenom roku, pa i kada je alba izjavljena, u
sljedeim situacijama:
1) ako je to zakonom predvieno ili
2) ako je rije o poduzimanju hitnih mjera, ili
3) ako bi odgaanjem izvrenja nekoj stranci bila nanesena nepopravljiva teta.
Sadraj albe
23

U albi se mora navesti rjeenje koje se pobija, oznaka naziva organa koji ga je
donio, i broj i datum rjeenja.
Dovoljno je da alilac u albi izloi u kom je pogledu nezadovoljan rjeenjem i u
kojem ga obimu pobija, ali albu ne mora posebno obrazloiti.
U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi, ali je alilac duan da obrazloi zbog
ega ih nije iznio u prvostepenom postupku.
Ako su u albi izneene nove injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vie
stranaka sa suprotnim interesima, organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis albe i ostavlja joj
rok da se o novim injenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne moe biti krai od 8, ni dui od 15
dana.
5. Predavanje albe
alba se predaje neposredno ili alje potom organu koji je donio I -st. rjeenje, a
moe se i izjaviti usmeno na zapisnik pred I st. organom.
Ako je alba predata ili poslata neposredno II st. organu, on je odmah alje organu prvog
stupnja. alba predata ili poslata neposredno II st. organu u pogledu roka, smatra se kao da je
predata I st. organu.
6. Postupak prvostepenog organa po albi
Prvostepeni organ ispituje da li je alba doputena, blagovremena i izjavljena od
ovlatene osobe. Nedoputenu, neblagovremenu ili od neovlatene osobe izjavljenu albu
prvostepeni organ odbacit e svojim rjeenjem. Protiv ovog rjeenja, stranka ima pravo albe.
Ako organ prvog stupnja koji je donio rjeenje utvrdi da je alba opravdana, a nije
potrebno provoditi novi ispitni postupak, moe stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem
zamijeniti rjeenje koje se albom pobija, ali samo u jednostranakim postupcima.
Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe.
Organ koji je donio rjeenje je duan upotpuniti postupak ako povodom albe utvrdi:
1) da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rjeavanje stvari,
2) ako alilac u albi iznese nove injenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugaije rjeenje
stvari,
3) ako je aliocu morala biti data mogunost da sudjeluje u postupku koji je prethodio
donoenju rjeenja, a ta mu mogunost nije bila data, ili mu je bila data, ali je on propustio
da je koristi, a u albi je opravdao to proputanje.
Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rjeenje moe, u granicama
zahtjeva stranke, stvar rijeiti drugaije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se albom pobija.
Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe.
Kad organ koji je donio rjeenje utvrdi da je podneena alba doputena,
blagovremena i izjavljena od ovlatene osobe, a nije novim rjeenjem zamijenio rjeenje
koje se albom pobija duan je, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana
prijema albe, poslati albu organu nadlenom za rjeavanje o albi. Uz albu je duan
priloiti sve spise koji se odnose na predmet.
7. Rad (rjeavanje) drugostepenog organa o albi
Ako je alba nedoputena, nepravovremena ili izjavljena od neovlatene osobe, a
prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacie je rjeenjem drugostepeni
organ.

Ako albu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rjeavanje i moe:

1. odbiti albu - kad utvrdi:
24

a) da je postupak koji je prethodio rjeenju pravilno proveden i da je rjeenje pravilno i

na zakonu zasnovano, a alba neosnovana,
b) da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli
uticati na rjeenje stvari,
c) da je prvostepeno rjeenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne
zbog onih koji su u rjeenju navedeni, on e u svom rjeenju izloiti te razloge, a
albu odbiti.
2. oglasiti rjeenje nitavim - kada utvrdi:
a) da je u upravnom postupku rjeeno o stvari iz sudske nadlenosti, ili se radi o stvari
koja uopte nije u nadlenosti organa uprave, uopte nije upravna stvar,
b) kad bi izvrenje tog rjeenja dovelo do izvrenja kriv. djela,
c) ako je doneseno rjeenje ije je izvrenje nemogue,
d) ako je doneseno rjeenje po slubenoj dunosti, a predvieno je da se moe
donijeti samo na zahtjev stranke (ovakvo rjeenje se moe konvalidirati samo ako
stranka naknadno pristane na njega).
3. ponititi rjeenje - kad utvrdi:
1. da je u I. st. postupku uinjena nepravilnost koja ini rjeenje nitavim,
2. da je I. st. rjeenje donio nenadlean organ, i dostavit e predmet nadlenom
organu,
3. da su u I. st. postupku injenice nepotpuno ili pogreno utvrene, da se u postupku
nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rjeenje stvari, ili
da je dispozitiv pobijanog rjeenja nejasan ili je u protivrjenosti s obrazloenjem,
pa zavisno od procjene ta je ekonominije i bre, II. st. organ moe sam stvar
rijeiti drugaije nego to je rijeeno I. st. rjeenjem ili ponititi rjeenje i vratiti ga I.
st. organu na ponovni postupak,
4. da su u I. st. rjeenju pogreno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrenih injenica
izveden pogrean zakljuak u pogledu injeninog stanja, da je pogreno
primijenjen materijalno-pravni propis na osnovu koga se rjeava stvar, da je na
osnovu slobodne ocjene dokaza trebalo donijeti drugaije rjeenje, II. st. organ e
svojim rjeenjem ponititi I. st. rjeenje i sam rijeiti stvar.
4. izmijeniti rjeenje - ako II. st. organ utvrdi da je rjeenje pravilno u smislu utvrenih
injenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rjeenje doneeno moe
postii i drugim sredstvima, povoljnijim za stranku, II. st. organ moe povodom albe
izmijeniti I st. rjeenje u korist alioca i mimo zahtjeva postavljenog u albi, a u okviru
zahtjeva postavljenog u I st. postupku, ako se tim ne vrijea pravo druge osobe. U
obrazloenju II. st. rjeenja moraju se ocijeniti i svi navodi albe. Ako je ve I. st. organ u
obrazloenju svog rjeenja pravilno ocijenio navode koji se u albi iznose, II. st. organ se
moe u svom rjeenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rjeenju.
8. alba kad I - stepeno rjeenje nije doneeno u zakonskom roku
(alba zbog utnje uprave - administracije)
Ako je albu izjavila stranka po ijem zahtjevu I. st. organ nije donio rjeenje u
zakonskom roku, II. st. organ je duan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema
albe, traiti da mu I. st. organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese
razloge zbog kojih rjeenje nije doneeno u roku.
I. st. organ je obavezan postupiti po tom traenju u roku koji odredi II. st. organ s tim
da taj rok ne moe biti dui od 5 dana.
Ako II. st. organ utvrdi da rjeenje nije doneeno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog
krivice stranke, rjeenjem (koje nije upravni akt, nego upravna radnja) e odrediti I. st. organu rok
25

za donoenje rjeenja, koji ne moe biti dui od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na
rjeavanje.
Ako II. st. organ utvrdi da razlozi zbog kojih rjeenje nije doneeno u roku nisu
opravdani, on e rijeiti stvar prema spisima predmeta i donijee svoje rjeenje, ako je to
mogue, a ako se stvar ne moe rijeiti prema spisima predmeta, sam e provesti postupak
i svojim rjeenjem rijeiti stvar.
Izuzetno, ako II. st. organ utvrdi da e postupak bre i ekonominije provesti I. st. organ,
naloit e tom organu da to uini i da mu prikupljene podatke dostavi u odreenom roku koji ne
moe biti dui od 8 dana, a I. st. organ je obavezan postupiti po tom traenju. Nakon to I. st.
organ dostavi traene podatke, II. st. organ e odmah rijeiti stvar.
Rjeenje II stepenog organa doneeno na ovaj nain je konano.
9. Rok za donoenje rjeenja o albi
Rjeenje po albi mora se donijeti i dostaviti stranci to prije, a najkasnije u roku od
30 dana, raunajui od dana predaje albe, ako posebnim propisom nije odreen krai rok.
Ako stranka odustane od albe, postupak u vezi sa albom obustavlja se zakljukom.
10. Dostavljanje drugostepenog rjeenja
Organ koji je rijeio stvar u drugom stupnju alje, po pravilu, svoje rjeenje sa spisima
predmeta prvostepenom organu, koji je duan da rjeenje dostavi strankama u roku od 5 dana od
dana prijema spisa.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1.

Obnova postupka

To je najei vanredni pravni lijek.

Moe se traiti samo za konaan akt - naelo konanosti (akt protiv kojeg se ne moe
izjaviti alba). Pokree se (vodi se) po prijedlogu stranaka, a moe i po slubenoj dunosti
(najee kada je povrijeen javni interes).
Postupak okonan rjeenjem ili zakljukom protiv koga nema redovnog pravnog
lijeka u upravnom postupku (konano u upravnom postupku) obnovit e se iz sljedeih
razloga:
1. ako se sazna za nove cinjenice, ili se utvrdi ili stekne mogucnost da se upotrijebe
novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s vec izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli
dovesti do drugacijeg rjesenja da su te cinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili
upotrijebljeni u ranijem postupku;
2. ako je rjesenje doneseno na osnovu lazne isprave ili laznog iskaza svjedoka ili
vjestaka, ili ako je doslo kao posljedica nekog djela kaznjivog po KZ;
3. ako se rjesenje temelji na presudi donesenoj u krivinom postupku ili u postupku o
privrednom prestupu, a ta presuda je pravomocno ukinuta;
4. ako je rjesenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima
je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu;
5. ako se rjesenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju,
a nadlezni organ je to pitanje kasnije rijesio u bitnim tackama drugacije;
6. ako je u donosenju rjesenja ucestvovala sluzbena osoba koja je po zakonu morala biti
izuzeta;
7. ako je rjesenje donijela sluzbena osoba nadleznog organa koja nije bila ovlastena za
njegovo donosenje;
8. ako kolegijalni organ koji je donio rjesenje nije rjesavao u sastavu predvidjenom vazecim
propisima ili ako za rjesenje nije glasala propisana vecina;
26

9. ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogucnost da
sudjeluje u postupku;
10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa;
11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogucnost da se sluzi svojim
jezikom.
Obnova se ne moe traiti iz razloga to je organ pogreno primjenio materijalno pravo!!!
Za obnovu postupka podnosi se prijedlog. Prijedlog za obnovu postupka moe podnijeti:
1. stranka u upravnom postupku, odnosno lice koje je trebalo biti stranka u postupku, a nije i
2. organ koji je donio rjeenje po slubenoj dunosti.
Ako stranka podnese albu nakon proteka roka, ona e se smatrati prijedlogom za obnovu.
Prijedlog se podnosi u zakonskim rokovima:
1. subjektivni rok-30 dana od dana saznanja (ono se mjeri dostavljanjem), i
2. objektivni rok-5 godina od dostavljanja konanog rjeenja stranci, a moe i due u izuzetnim
sluajevima (ako se temelji na nekoj presudi koja naknadno bude ukinuta, ili se eka na razrjeenje
krivino-pravne stvari - npr. vjetak dao lani iskaz pa se eka da se predmet okona).

Stranka koja podnosi prijedlog duna je da uini vjerovatnim da postoji razlog za

obnovu i da podnese prijedlog u predvienom roku.
O prijedlogu za obnovu postupka rjeava organ koji je donio konano rjeenje. To
moe biti prvostepeni organ (npr. ako stranka nije izjavila albu) ili drugostepeni organ (ako je
rjeenje doneseno rjeavajui po albi).
Prvo se provjerava blagovremenost, da li je prijedlog izjavilo ovlateno lice i da li su
okolnosti navedene kao razlog izvjesne (stranka mora te okolnosti uiniti vjerovatnim).
Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, nadleni organ e svojim zakljukom odbaciti prijedlog.
Ako su navedeni formalni uvjeti ispunjeni, nadleni organ e ispitati da li su
okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do
drugaijeg rjeenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit e prijedlog svojim rjeenjem.
Ako nadleni organ ne odbaci, niti odbije prijedlog za obnovu, donijet e zakljuak da
se obnova postupka dozvoljava i odredie u kom e se opsegu postupak obnoviti.
Obnova postupka se odobrava zakljukom o dozvoli obnove postupka i istovremeno
se odreuje koje radnje e se provesti. Izuzetno, ne mora se donijeti zakljuak nego se moe
odmah poeti sa obnovnim radnjama, a u cilju poveanja efikasnosti.
Protiv zakljuka doneenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rjeenja
doneenog u obnovljenom postupku, moe se izjaviti alba samo kad je taj zakljuak, odnosno
rjeenje donio prvostepeni organ. Ako je zakljuak ili rjeenje o obnovi postupka donio
drugostepeni organ, protiv tog zakljuka, odnosno rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni
spor.
Organ koji je donio pobijano konano rjeenje moe, nakon provedene obnove,
svoje rjeenje ostaviti na snazi ili ga ponititi ili ukinuti. Ponitavanje djeluje ex tunc (od
dana donoenja pobijanog rjeenja), a ukidanje ex nunc (od dana ukidanja). Donoenje
zakljuka je bitno kod izvrenja. Pravilo je da podnoenje prijedloga za obnovu ne odlae izvrenje.

2.

Mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi sa upravnim sporom

27

Organ protiv ijeg je rjeenja pravovremeno pokrenut upravni spor moe do

okonanja spora, ako uvai sve zahtjeve tube, ponititi ili izmijeniti svoje rjeenje iz onih
razloga iz kojih bi sud mogao ponititi takvo rjeenje, ako se time ne vrijea pravo stranke u
upravnom postupku ili tree osobe.
Rjeenje o ponitavanju ili izmjeni rjeenja organ donosi po slubenoj dunosti u
momentu kad iz tube koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je
tuba osnovana.
Rjeenje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tubu, odnosno prije
nego se okona upravni spor.
Rjeenje se dostavlja stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor.
3.

Zahtjev za zatitu zakonitosti

Protiv pravomonog rjeenja doneenog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni

spor, a sudska zatita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tuilac ima pravo da podigne
zahtjev za zatitu zakonitosti, ako smatra da je rjeenjem povrijeen zakon. Dakle, kada
Tuilac kao dravni organ doe do tog rjeenja moe podnijeti zahtjev za zatitu zakonitosti.
Stranka moe inicirati (ne moe pokrenuti) ovaj postupak tako to samo inicira kod tuioca
da podnese zahtjev u roku od 30 dana od kada je tuiocu dostavljeno rjeenje, a ako mu nije
dostavljeno, u roku od 3 mjeseca od dana dostavljanja stranci. Inicijativu moe podnijeti i druga
zainteresirana osoba.
Zahtjev za zatitu zakonitosti podie federalni tuitelj kad se radi o rjeenju federalnog
organa, a kantonalni tuitelj kad se radi o rjeenju kantonalnog organa odnosno o rjeenju gradske
ili opinske slube za upravu.
O zahtjevu za zatitu zakonitosti rjeava organ uprave koji je nadlean za rjeavanje
o albi protiv pobijanog rjeenja, a ako takvog organa uprave nema
Vlada
Federacije/kantona.
Povodom zahtjeva za zatitu zakonitosti nadleni organ moe ukinuti pobijano
rjeenje ili odbiti zahtjev. Protiv ovog rjeenja alba nije doputena.
4.

Ponitavanje i ukidanje rjeenja po pravu nadzora

Po uestalosti ovo je drugo najee vanredno pravno sredstvo!

Ovdje se radi o ponitavanju/ukidanju konanog I stepenog rjeenja, bez albe. Kod
ovog pravnog lijeka, organ koji ima pravo nadzora ima dvojaku mogunost: ponitavanje i
ukidanje. Ponitavanjem se ponitavaju sve pravne posljedice od dana donoenja (ex tunc), a
ukidanjem se ukidaju posljedice od dana ukidanja (ex nunc). Razlozi za ponitenje i ukidanje
rjeenja nisu isti.
A.

Rjeenje e se ponititi:
1. kada rjeenje donese organ uprave koji nije stvarno nadlean (misli se na odnos niivii organ). Ako ovakvo rjeenje donese vii organ, ne moe se koristiti,
2. ako je rjeenje donio mjesno nenadleni organ (rok - 1 god.),
3. ako je u istoj upravnoj stvari ranije rijeeno na drugaiji nain,
4. ako se donese sloeno rjeenje (rjeenje u ijem donoenju uestvuje min. 2 organa), a
da nije bilo pribavljeno miljenje ili saglasnost drugog organa, a bilo je obavezno da
se to uradi, (rok- 5 godina),
5. ako je rjeenje doneseno kao posljedica prisile, prinude, ucjene i sl. (nema roka za
podnoenje).

B.
Rjeenje e se ukinuti ako je njime oigledno povrijeen materijalni zakon (rok za
podnoenje je 1 godina).
28

To moe u jednostranakim predmetima, a u dvostranakim predmetima se mora

pribaviti saglasnost druge stranke (zato to je ona moda stekla neko pravo tim rjeenjem ije
se ukidanje trai).
Pravo nadzora znai da ga rjeava vii organ. Dakle, rjeenje po pravu nadzora moe
ponititi ili ukinuti drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rjeenje moe
ponititi ili ukinuti vlada Federacije/kantona
Nadleni organ donosi rjeenje o:
ponitenju rjeenja: 1. po slubenoj dunosti, 2. na zahtjev stranke, tuioca ili
ombudsmena,
rjeenje o ukidanju: 1. po slubenoj dunosti ili 2. na zahtjev tuioca ili ombudsmena.
Protiv ovog rjeenja nije doputena alba, ve se protiv njega moe neposredno pokrenuti
upravni spor kod nadlenog suda.
5.

Ukidanje i mjenjanje pravosnanog rjeenja uz pristanak ili na zahtjev stranke

Ako je pravomonim rjeenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to
rjeenje smatra da je u tom rjeenju nepravilno primijenjen materijalni zakon, moe rjeenje
ukinuti (od dana donoenja) ili izmijeniti (za ubudue) radi njegovog usklaivanja sa
zakonom, samo ako stranka koja je na osnovu tog rjeenja stekla neko pravo ili obavezu na
to pristane i ako se time ne vrijea pravo tree osobe.
Pri tome, ako je jednostranaka stvar - stranka treba na to da pristane, a ako je
dvostranaka stvar - ne moe se mijenjati na tetu jedne strane.
Ako stranka trai da se ukine ili izmjeni rjeenje koje je nepovoljno za nju, tada je
potrebna saglasnost organa. Kada organ uprave ne pristane da se ukine ili izmjeni takvo
rjeenje, nije duan donijeti nikakvo rjeenje, ali je duan da o tom nepristajanju obavijesti
stranku.
Rjeenje u ovom sluaju donosi prvostepeni organ koji je donio rjeenje, a drugostepeni
organ samo kad je svojim rjeenjem odluio o stvari.
alba protiv novog rjeenja doneenog na osnovu ove odredbe doputena je samo
ako je to rjeenje donio prvostepeni organ. Ako je rjeenje donio drugostepeni organ,
odnosno ako je rjeenje prvostepenog organa konano, protiv tog rjeenja moe se
pokrenuti upravni spor.
Ovdje nema rokova u pitanju je dobra volja jednih i drugih.
6.

Vanredno ukidanje rjeenja

Ovdje se radi o ukidanju izvrnog rjeenja koje je doneseno u skladu sa zakonom.

Npr. odobrenjem za graenje odobreno je graenje na odreenoj zemljinoj parceli, a kasnije se
utvrdi da je na toj parceli klizite, te se gradnjom ugroavaju kue koje se nalaze ispod ili cesta
koja tu prolazi.
Izvrno rjeenje se moe ukinuti ako je to potrebno:
1. radi otklanjanja opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, ili
2. radi otklanjanja poremeaja u privredi.
Dakle, radi se o vanrednim situacijama kada je dolo do promjene okolnosti nakon
donoenja rjeenja.
Rjeenje se moe ukinuti i samo djelimino, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost
otkloni ili zatite navedeni javni interesi.
Ovo rjeenje o vanrednom ukidanju donosi drugostepeni organ.

29

Protiv rjeenja kojim se izvrno rjeenje ukida doputena je alba samo kad je to rjeenje
donio prvostepeni organ. U suprotnom, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti
upravni spor kod nadlenog suda.
Stranka koja usljed ukidanja rjeenja trpi tetu ima pravo na naknadu samo stvarne
tete. Za rjeavanje o zahtjevu za naknadu tete nadlean je u I stepenu sud koji bi po Zakonu o
upravnim sporovima bio nadlean za rjeavanje upravnog spora po ovom pravnom lijeku.
7.

Oglaavanje rjeenja nitavim

Nitavim se oglaava rjeenje:
1. ako je u upravnom postupku rjeeno o stvari iz sudske nadlenosti, ili ako se radi o stvari
koja uopte nije u nadlenosti organa uprave, uopte nije upravna stvar.
2. kad bi svojim izvrenjem to rjeenje dovelo do krivinog djela.
3. ako je doneseno rjeenje ije je izvrenje nemogue.
4. ako je doneseno rjeenje po slubenoj dunosti, a predvieno je da se moe donijeti samo
na zahtjev stranke (ovakvo rjeenje se moe konvalidirati, ali samo ako stranka naknadno
pristane na to).

Rjeenje se moe u svako doba oglasiti nitavim u cijelosti ili djelim. po slubenoj
dunosti ili po prijedlogu stranke, tuioca ili ombudsmena.
Rjeenje oglaava nitavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako
drugostepenog organa nema onda vlada, i to Vlada Federacije, ako se radi o rjeenju
federalnog organa uprave ili fed. ustanove, odnosno vlada kantona ako se radi o rje. kantonalnog
organa uprave ili kantonalne ustanove, o rje. opinskog naelnika ili gradona., i opinske ili
gradske slube za upravu.
Protiv rjeenja kojim se neko rjeenje oglaava nitavim ili se odbija prijedlog
stranke, tuioca, ili ombudsmena za oglaavanje rjeenja nitavim doputena je alba. Ako
nema organa koji rjeava o albi, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni
spor.

PRAVNE POSLJEDICE PONITAVANJA I UKIDANJA

Ponitavanjem rjeenja i oglaavanjem rjeenja nitavim, ponitavaju se i pravne
posljedice koje je takvo rjeenje proizvelo.
Ukidanjem rjeenja ne ponitavaju se pravne posljedice koje je rjeenje ve
proizvelo do dana ukidanja, ali se onemoguava daljnje proizvoenje pravnih posljedica
ukinutog rjeenja.
Organ koji sazna za rjeenje kojim je povrijeen zakon, a povreda moe biti razlog za
obnovu postupka, odnosno za ponitavanje, ukidanje ili mijenjanje rjeenja, duan je bez
odgaanja da o tome obavijesti organ nadlean za pokretanje postupka i donoenje rjeenja.
IZVRENJE
Kada prvostepeno rjeenje postaje izvrno?
1)
2)
3)
4)

istekom roka za albu kada alba nije izjavljena,

dostavom stranci rjeenja kada alba nije doputena,
dostavom stranci rjeenja kada alba ne odgaa izvrenje i
dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija.

Kada e drugostepeno rjeenje postati izvrno?

30

Danom dostave tog rjeenja. (???Kada je drugostepeni organ, rjeavajui po albi,

ponitio I stepeno rjeenje i sam rijeio stvar u meritumu???).
Kako e se rjeenje praktino izvriti? To je tzv. administrativno izvrenje, donosi se
zakljuak o dozvoli izvrenja i u dispozitivu se navodi kako e se izvriti. Moe se izvrti i prisilnim
putem.
Nakon proteka roka od 5 godina od dana kada je rjeenje postalo pravosnano ne moe se
vie izvravati. Ako je uloena alba, pa po njoj drugostepeni organ odluio da se odbija - to
rjeenje je konano, a prvostepeno na koje se lice alilo izvrno.
Upravna rjeenja se mogu izvravati administrativno i sudski (uglavnom novane
obaveze). Uslovi su:
1. rjeenje mora biti izvrno,
2. stranka na osnovu tog rjeenja mora postaviti zahtjev za izvrenje,
3. organ donosi zakljuak o dozvoli izvrenja navodei nain izvrenja, prijetnju novanom
kaznom, nalae prisilno izvrenje itd. Sve su to varijante, tj. postoji vie naina i
mogunosti izvrenja.
albom na zakljuak o dozvoli izvrenja, ne moe se uspjeno izjaviti alba protiv rjeenja
ije se izvrenje dozvoljava tim zakljukom.

(ZAKON O UPRAVNOM SPORU Sl. novine FBIH 9/05)

31

ta je upravni spor?
To je spor o zakonitosti upravnog akta.
Upravni spor predstavlja sudsku kontrolu upravnih akata.
Radi ostvarivanja sudske zatite prava graana, poduzea, ustanova i drugih pravnih lica u
Federaciji, te radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odluuju o zakonitosti
upravnih akata kojima organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti rjeavaju o pravima i
obavezama graana i pravnih lica u pojedinanim upravnim stvarima.
Ko sve moe pokrenuti upravni spor?
1. graanin pojedinac ili pravno lice - ako smatra da mu je upravnim aktom povrijeeno
neko pravo ili neposredni lini interes zasnovan na zakonu,
2. zainteresirano lice - to je pojedinac ili pravno lice koji su uestvovali u upravnom postupku
radi zatite svojih prava ili pravnih interesa,
3. organ uprave, sluba za upravu, naselje ili grupa osoba i sl., iako nemaju svojstvo
pravnog lica - ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rjeavalo u upravnom
postupku.
4. tuitelj ili dr. ovlateni organ - ako je upravnim aktom povrijeen zakon u korist
graanina.
5. pravobranilac - ako je upravnim aktom povrijeen zakon na tetu Federacije, kantona,
grada ili opine koju on po zakonu zastupa.
6. ombudsmen - ako ocijeni da je konanim upravnim aktom povrijeeno ljudsko
dostojanstvo, osnovna prava i slobode zagarantovane ustavom i meunarodnim
konvencijama.
Presude u upravnom sporu
One su obavezne prema svakom. Njih moraju uvaavati kako organi uprave, tako i druge
stranke koje uestvuju u upravnom sporu.
Sve odluke koje se donesu u upravnom sporu su pravomone, jer se protiv njih ne
moe koristiti pravo albe.
Da li u upravnom sporu ima zainteresirana stranka? POSTOJI!
Trea osoba kojoj bi ponitenje osporenog upravnog akta neposredno bilo na tetu
(zainteresirana osoba) ima u sporu poloaj stranke.
Npr. stranke su: nosilac stanarskog prava i korisnik koji je tokom rata dobio privr. rjeenje.
Vodi se spor izmeu njih. Postoji trea, zainteresovana strana, vlasnik stana, koji je takoer
zainteresovan da taj stan ostane njemu.
NADLENOST
Upravne sporove rjeava kantonalni sud i to prema sjeditu prvostepenog organa
koji je pobijano rjeenje donio.
U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. Izuzetno, u sloenim predmetima
upravnog spora sudi se u vijeu od trojice sudija, o emu odluuje predsjednik vijea za
upravne sporove.
Sukob nadlenosti izmeu kantonalnih sudova u pogledu rjeavanja upravnog spora
rjeava Vrhovni sud Federacije.
32

ta je organ u smislu ZUS-a?

Pod organom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona,
2. gradonaelnik i opinski naelnik, te gradske i opinske sube za upravu, i
3. institucije koje imaju javne ovlasti kad u vrenju javnih ovlasti rjeavaju u upravnim
stvarima (npr. Federalni zavod za PIO).
Protiv ega se pokree upravni spor?
Upravni spor moe se voditi samo protiv upravnog akta.
Upravni akt je akt nadlenog organa kada on rjeava o izvjesnom pravu ili obavezi
pojedinca ili pravnih lica u nekoj upravnoj stvari.
Dakle, trebaju biti ispunjena 3 elementa da bi se radilo o upravnom aktu:
1. da ga je donio nadleni organ,
2. da se njime rjeava o pravu ili obavezi pojedinca, odnosno pravnog lica,
3. da se radi o upravnoj stvari (nema definicije ta se smatra upravnom stvari, polazi se od
sudske prakse, npr. rjeenje o tome i tome nije upravna stvar itd.)
Upravni spor moe se pokrenuti protiv konanog upravnog akta, tj.:
1. protiv upravnog akta koji je doneen u II stepenu.
2. protiv I - stepenog upravnog akta, ako zakonom nije doputena alba na taj akt u
upravnom postupku.
3. u sluaju utnje administracije.
utnja administracije
utnja administracije postoji kad nadleni organ o zahtjevu, odnosno o albi stranke,
nije donio odgovarajui upravni akt u upravnom postupku. ta kada drugostepeni organ uti?
Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana (ili u posebnim
propisom odreenom kraem roku) donio rjeenje po albi stranke protiv prvostepenog
rjeenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka
moe pokrenuti upravni spor kao da joj je alba odbijena.
Dakle, prije nego se podnese tuba za pokretanje upravnog spora zbog tzv. utnje
administracije, stranka se mora pismeno obratiti upravnoj inspekciji. Ako upravna
inspekcija ne poduzme nikakve mjere u roku od 30 dana, tada stranka moe podnijeti tubu
sudu kojom e pokrenuti upravni spor. Nije izriito predvieno zakonom, ali kada se podnosi
takva tuba, sudu se treba pruiti dokaz da je prethodno podnesen zahtjev upravnoj inspekciji i da
ni ona nije postupila po zahtjevu u roku 30 dana od dana kada je isti njoj podnesen.
ta kada prvostepeni organ uti?
Ovdje postoji razlika da li je protiv rjeenja prvostepenog organa koji uti dozvoljena
ili nije dozvoljena alba.
Ako se radi o utnji prvostepenog organa protiv ijeg rjeenja nije dozvoljena alba postupak je isti kao i u sluaju utnje drugostepenog organa. To znai da, ako prvostepeni
organ nije u roku od 30 dana (ili u posebnim propisom odreenom kraem roku) donio rjeenje, a
ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moe pokrenuti
upravni spor.
Meutim, ako se radi o utnji prvostepenog organa protiv ijeg rjeenja stranka
moe izjaviti albu, a ovaj prvostepeni organ nije u roku od 60 dana (ili u posebnim
propisom odreenom kraem roku) donio rjeenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti
33

se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Drugostepeni organ e nakon toga provesti

postupak po zakonu. Protiv rjeenja drugostepenog organa stranka moe pokrenuti upravni spor,
a moe ga, pod gore opisanim uvjetima pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rjeenje u
propisanom roku.
Protiv kojih akata se ne moe voditi upravni spor?
Upravni spor se ne moe voditi:
1. protiv akata doneenih u stvarima u kojima je sudska zatita osigurana izvan upravnog
spora;
2. protiv akata doneenih u stvarima o kojima se po izriitoj odredbi zakona ne moe voditi
upravni spor (ovdje bi npr. mogla posluiti zatita zakonitosti);
3. u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnih ovlatenja odluuju domovi
Parlamenta Federacije BiH ili predsjednik i dopredsjednik Federacije BiH, odnosno
zakonodavno tijelo kantona - skuptina.
Izuzetno, u stvarima iz ta. 2. i 3. moe se voditi upravni spor kad je nadleni organ
pri donoenju upravnog akta:
a) prekoraio granice svoje nadlenosti ili
b) upravni akt nije donio neposredno na osnovu ustavnih ovlatenja.
Zakonski razlozi za pobijanje upravnog akta
Upravni akt se u upravnom sporu moe pobijati iz sljedeih razloga:
1. ako je akt doneen od strane nenadlenog organa;
2. ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opi
akt;
3. ako se u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a
naroito ako injenino stanje nije potpuno i pravilno utvreno, ili to je iz utvrenih
injenica izveden nepravilan zakljuak u pogledu injeninog stanja;
4. ako akt sadri takve nedostatke, odnosno nejasnoe koji spreavaju ocjenu njegove
zakonitosti ili nedostatke koji ga ine nitavim
5. ako je nadleni organ rjeavajui po slobodnoj ocjeni prekoraio granice ovlatenja koja su
mu data pravnim propisima i suprotno cilju u kome je ovlatenje dato.
Tuena strana
To je organ iji se upravni akt osporava.
Organ koji je donosio rjeenje povodom kojeg je pokrenut upravni spor nije i ne moe biti stranka
u postupku, on je samo tuena strana.
Odgoda izvrenja pobijanog rjeenja
Kada stranka podnese tubu i pokrene upravni spor, to ne odgaa izvrenje
upravnog rjeenja povodom kojeg je spor pokrenut.
Stranka moe od organa uprave koji je donio rjeenje traiti odgodu izvrenja, ako
povodom tog rjeenja namjerava pokrenuti upravni spor i ako su pri tome ispunjeni sljedei
uslovi:
1. da je stranka koja trai odgodu, uz zahtjev za odgaanje izvrenja, organu uprave dostavila
i dokaz da je pokrenut upravni spor kod nadlenog suda,
34

2. da odlaganje nije protivno javnom interesu i

3. da se tim odlaganjem ne nanosi teta drugoj stranci.
Stranka moe i od suda kojem podnosi tubu i pokree upravni spor traiti odgodu
izvrenja rjeenja, tako to e u tubi zatraiti da sud odgodi izvrenje i tada sud hitno
postupa (o zahtjevu za odgodu se rjeava u roku od 3 dana). Meutim, ako se stranka, prije
toga, obraala organu uprave za odgodu izvrenja i nije uspjela, tada ne moe isti zahtjev
isticati u tubi sudu. Zbog toga, ako osoba podnosi zahtjev za odgodu sudu, uz tubu mora
dostaviti dokaz da taj isti zahtjev nije ve podnosila organu uprave. Ako uz zahtjev za odgodu koji
je stranka podnijela sudu nije dostavljen i ovaj dokaz, sud e ovaj zahtjev odbaciti, jer je rok od 3
dana (u kojem sud o zahtjevu mora odluiti) prekratak da se stranka opominje da ispravi
nedostatke. Ako sud odbije odgodu, stranka nema prava na albu.
Pokretanje upravnog spora
Upravni spor pokree se tubom. Tuba se podnosi u roku od 30 dana od dana
dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tubu.
Rok od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta vai i za nadlenog
pravobranioca i ombudsmena kada su ovlateni za podnoenje tube ako im je upravni akt
dostavljen, a ako im akt nije dostavljen, tubu mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana
dostavljanja upravnog akta stranci u iju je korist upravni akt donesen.
Tuba se predaje neposredno ili preporuenom potom. Moe se izjaviti na zapisnik,
ak i kod opinskog suda.
Moe se desiti da, iz neznanja ili omakom, tuba bude predata drugom organu ili sudu.
Ako se to moe pripisati neukosti stranke, tada se rauna da je tuba predata u roku. Taj organ ili
sud e je proslijediti nadlenom sudu.
Sadraj tube
Tuba mora sadravati:
1. ime i prezime tuioca i druge line podatke,
2. broj i datum upravnog akta protiv koga je tuba podneena,
3. kratko izlaganje zbog ega se tui i u kom pravcu i obimu se predlae ponitavanje
upravnog akta,
4. potpis podnosioca (ako je nepismen tubu e potpisati drugo lice i naznaiti u ije ime je
potpisuje, a prstoznakom se inae u upravnom postupku akt moe potpisati samo u sluaju
kada nepismena stranka daje punomo).
Kada se podnosi tuba, uz nju se dostavlja obavezno i akt koji se pobija.
Tuba se dostavlja u dva ili u potrebnom broju primjeraka, jer se tuba dostavlja drugoj
strani ili stranama na odgovor.
Tuilac moe odustati od tube sve do donoenja sudske odluke po tubi, o emu se
sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjava na zapisnik kod suda, u kom sluaju nadleni
sud rjeenjem obustavlja postupak.
U tubi se ne mogu navoditi nove injenice i dokazi, uz jedan izuzetak moe ako
stranka uz tubu priloi izuzetno jak dokaz koji dovodi u pitanje injenino stanje utvreno
u upravnom postupku. Ovdje je bitno da je injenino stanje potpuno drugaije i da je postojalo
ranije, ali ga tuilac nije mogao ranije istai.

35

Svaka stranka je duna dokazati injenice na koje se poziva, dakle teret dokazivanja
je na strankama. Ako ona ne prui dovoljno dokaza, sud ih ne izvodi dodatno ex officio.
Odbacivanje tube
Sud e rjeenjem odbaciti tubu:
1. ako je tuba nepotpuna ili nerazumljiva, ali tek nakon to tuilac ni u naknadno ostavljenom
roku ne ukloni ove nedostatke, a oni su takvi da spreavaju rad suda.
2. ako je tuba neblagovremena, prijevremena (utanje administracije) i podnesena od
neovlatenog lica,
3. ako akt koji se tubom osporava nije upravni akt,
4. ako je oigledno da se upravnim aktom ne dira u pravo tuioca (ne odnosi se na njega),
5. ako je stranka podnijela tubu, a ima pravo na albu na prvostepeno rjeenje, a to pravo
nije iskoristila,
6. ako se radi o stvari o kojoj se ne moe voditi upravni spor, i
7. ako ve postoji pravomona sudska odluka o istoj stvari.
Ako nadleni organ za vrijeme sudskog postupka po podnesenoj tubi naknadno
donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili stavlja van snage upravni akt protiv koga je
upravni spor pokrenut, taj organ je duan, pored tuioca, pismeno izvijestiti i sud pred
kojim je spor pokrenut. Sud e u tom sluaju pozvati tuitelja da u roku od 15 dana pismeno
izjavi da li je naknadno doneenim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tubi i u kom obimu,
odnosno da li tubu proiruje i na novi upravni akt. Ako tuitelj izjavi da je naknadno doneenim
upravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku 15 dana, nadleni sud e donijeti rjeenje o
obustavljanju postupka. Ako tuitelj izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud e
nastaviti postupak.
Dostava upravnih spisa po tubi
Sud je duan tubu dostaviti organu uprave koji je donio upravni akt na odgovor,
kako bi u odreenom roku ovaj organ (tuena strana) dostavio upravni spis kantonalnom
sudu.
Ako taj organ ne dostavi sudu spis u ostavljenom roku (kojeg odreuje sud, a koji ne
moe biti krai od 10 niti dui od 20 dana), a predmet se ne moe rijeiti bez spisa, time organ
uprave povrijeuje slubenu dunost, pa tada sud ima pravo i obavezu da podnese prijavu
disciplinskoj komisiji protiv slubenog i odgovornog lica u tom organu. O pokretanju disciplinskog
postupka obavjetava se Vlada FBiH ili Vlada kantona.
Tuba se moe rijeiti i bez spisa ako stranka osporava rjeenje samo sa aspekta
primjene materijalnog prava. Tuba se, ako je predmet viestranaki, dostavlja i drugim
strankama na odgovor.
Nejavna sjednica / javna rasprava i odluivanje suda
O upravnim sporovima sud rjeava u pravilu nejavno, po sudiji pojedincu ili na
sjednici.
Kod nejavne sjednice nema rasprave.
Tuilac moe traiti da prisustvuje nejavnoj sjednici, bez obzira da li stvar rjeava
pojedinac ili vijee. Tuilac taj zahtjev moe istai samo u tubi. Sudija mora pozvati
ovakvog tuioca, predoiti mu stvar i odgovor na tubu, moe mu dozvoliti da neto
dodatno kae ako ima ili da iznese neke nove dokaze. Kada sud ocijeni da nema vie razloga
da prisustvuje sjednici puta ga da ide i nastavlja svoj rad. Raniji zakon nije imao nejavnu sjednicu.
Stranke u sporu mogu zatraiti da se u predmetu odri javna rasprava.
36

Ovaj zahtjev se moe istai samo u tubi ili odgovoru na tubu.

U tom sluaju sud mora udovoljiti zahtjevu stranke i zakazuje javnu raspravu. U tom
smislu, sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea odredit e dan rasprave i na raspravu
pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ima takvih lica. U pozivu za raspravu sud e
obavijestiti stranke da su na raspravi dune predoiti sve dokaze o injenicama na kojima
zasnivaju svoje zahtjeve i navode.
Raspravom rukovodi sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea.
Izostanak stranke sa rasprave ne zadrava rad suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave
ne moe se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, ve e se njihovi podnesci proitati.
Ako na raspravu ne doe ni tuilac ni tuena strana, sud e raspraviti spor i bez prisustva
stranaka.
Tok rasprave
Raspravom rukovodi predsjednik vijea. Takva rasprava ne bi trebala trajati due od 1/2
sata.
Na raspravi prvo dobija rije lan sudskog vijea koji je izvjestitelj, koji izlae stanje i
sutinu spora, ne dajui svoje miljenje. Poslije toga daje se rije tuitelju da obrazloi
tubu, pa zastupniku tuene strane i zainteresiranim osobama da obrazloe svoja gledita.
O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne injenice i okolnosti i dispozitiv
odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijea odnosno sudija pojedinac i zapisniar. Poto se
zapisnik potpie, stranke naputaju raspravu, a odluka se upisuje u zapisnik (ne mora odmah,
moe i u roku od 30 dana).
Kad je u predmetu odluivano nejavno (na sjednici ili po sudiji pojedincu), sud moe,
ako su za to ispunjeni uvjeti, ponititi osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i
on sadravao iste nedostatke i predmet vratiti:
1. tuenom organu na ponovno rjeavanje ili
2. prvostepenom organu na ponovno rjeavanje - kada ocijeni da e on bre i efikasnije
provesti postupak i odluiti o upravnoj stvari.
Sud rjeava spor, po pravilu, na podlozi injenica koje su utvrene u upravnom
postupku.
Kada sud na odranoj javnoj raspravi utvrdi drugaije injenino stanje u odnosu na
injenino stanje utvreno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog
postupka, ponitit e osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt ako je i on sadravao
iste nedostatke, te sam rjeiti upravnu stvar.
U ovom sluaju, sud utvruje injenino stanje, po pravilu, na raspravi ili preko jednog
lana sudskog vijea ili preko drugog suda. Na raspravu se poziva i stranka.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tube i pri
tom je vezan razlozima tube.
Ako sud po zahtjevu iz tube utvrdi da je osporeni upravni akt nitavan, ponitit e ga, a
ako su razlozi nitavosti sadrani i u prvostepenom upravnom aktu, ponitit e i taj akt.
Kada odluuje u vijeu sud donosi presudu odnosno rjeenje veinom glasova
sudskog vijea.
O vijeanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi lanovi vijea i zapisniar.
Vijeanje i glasanje vri se bez prisustva stranaka.
Sud rjeava spor presudom. Presudom se tuba uvaava ili odbija kao neosnovana.
37

Ako se tuba uvaava, presudom se upravni akt ponitava i upravna stvar se rjeava,
pa presuda u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt u slijedeim sluajevima:
a) kada sud rjeava spor na podlozi injenica koje su utvrene u upravnom postupku.
b) kada sud na raspravi utvrdi drugaije injenino stanje te sam rjei upravnu stvar.
Kad je tuba podnesena zbog utnje uprave, a sud nae da je opravdana, presudom
e uvaiti tubu i odrediti u kojem smislu e nadleni organ donijeti rjeenje. Ako nadleni
organ ne postupi po ovoj presudi suda, odgovorno lice u tom organu ini teku povredu slubene
dunosti protiv koje je nadleni sud duan pokrenuti disiplinski postupak.
Dostava/preuzimanje odluke
Ako je odrana rasprava, sud e donijeti odluku i izraditi pisani otpravak najkasnije u
roku od 30 dana od dana zakljuenja rasprave. Nakon zakljuenja rasprave sud e prisutne
stranke obavijestiti o datumu kada su dune preuzeti odluku. Ako jedna od stranaka nije
prisustvovala raspravi, sud e je pisano obavijestiti o datumu za preuzimanje odluke. Stranke,
odnosno njihovi zastupnici ili punomonici, duni su sami preuzeti odluku u zgradi suda, te
im sud nee dostavljati odluku po drugim zakonskim pravilima o dostavi pismena.
Odluke suda donesene nejavno (na sjednici ili po sudiji pojedincu) sud e dostaviti
strankama neposredno u sudu, putem pote ili na drugi nain odreen zakonom.
Sadraj presude/rjeenja
1. uvod
a) naziv suda,
b) broj i datum,
c) sastav suda,
d) oznaenje stranaka
e) kratko oznaenje predmeta spora i akta koji pobija,
f) dan kada je odrana sjednica,
2. izreka,
3. obrazloenje,
4. potpis sudije/predsjednika vijea.
Pouka o pravnom lijeku - protiv ove presude alba nije doputena.
Nema pozivanja u ime naroda ili u ime FBiH u ovom postupku.
Original presude se uva u sudu, a strankama se dostavlja ovjeren prepis.
PRAVNI LIJEKOVI
alba nema je!
Protiv odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu ne moe se izjaviti alba.
1. Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke
Protiv pravomone odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, stranka
moe podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, i to:
1. Vrhovnom sudu Federacije zbog:
a) povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili
b) povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na
rjeenje stvari putem kantonalnog suda.
38

2. Kantonalnom sudu zbog:

a) povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili
b) povrede pravila ???federalnog kantonalnog??? zakona o postupku koja je mogla
biti od uticaja na rjeenje stvari.
Zahtjev za vanredno preispitivanje ne moe se podnijeti zbog povrede pravila
postupka koja se odnose na pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje!!!
Zahtjev za vanredno preispitivanje se upuuje drugostepenom sudu preko
prvostepenog suda. Dakle, zahtjev se predaje kantonalnom sudu protiv ije odluke se podnosi
zahtjev, u roku od 30 dana od dana dostavljanja stranci te sudske odluke. Kantonalni sud zahtjev i
spise u roku od 3 dana dostavlja Vrhovnom sudu FBiH, odnosno nadlenom drugostepenom
kantonalnom sudu.
O zahtjevu za vanredno preispitivanje odluuje nadleni sud u vijeu od trojice
sudija. Kada o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluuje kantonalni sud, taj sud odluuje u
vijeu sastavljenom od trojice sudija koji nisu uestvovali u donoenju odluke.
Stranka moe traiti odravanje javne sjednice i tome se ne mora udovoljiti jer ovdje se
naelno odluuje na nejavnim sjednicama.
Kako odluuje nadleni sud po ovom zahtjevu?
Zahtjev se prvo dostavlja strankama i odreuje im rok u kojem trebaju odgovoriti.
Rjeenjem se odbacuje neblagovremen, nedoputen ili neovlaten zahtjev.
Ako ovaj zahtjev nema navedenih formalnih nedostataka, Vrhovni sud Federacije
BiH, odnosno nadleni kantonalni sud, donosi presudu kojom odbija ili uvaava zahtjev.
Ako ga uvaava pobijanu kantonalnu odluku e:
a. ukinuti ime predmet vraa na ponovni postupak ili
b. izmjeniti ime sud zapravo sam rjeava po tubi.
(U upravnom postupku/sporu nema preinaenja, moe izmjeniti rjeenje/pres.).
2. Ponavljanje (obnova) postupka
Postupak okonan presudom ili rjeenjem nadlenog suda ponovie se na zahtjev
stranke iz slijedeih razloga:
1. ako stranka sazna za nove injenice ili stekne mogunost da upotrijebi nove dokaze na
osnovu kojih bi spor bio povoljnije rijeen za nju da su te injenice/dokazi bili izneseni ili
upotrijebljeni;
2. ako je do odluke suda dolo usljed kriv. djela sudije ili zaposlenika u sudu, ili je odluka
isposlovana prevarnom radnjom zastupnika ili punomonika jedne od stranaka koja radnja
predstavlja krivino djelo;
3. ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivinoj ili graanskoj stvari, a ta
presuda je kasnije ukinuta pravomonom sudskom odlukom;
4. ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lana ili ako je svjedok, vjetak ili stranka
prilikom sasluanja pred sudom dao laan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;
5. ako stranka nae ili stekne mogunost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom
upravnom sporu;
6. ako stranci, odnosno zainteresiranom licu nije bila data mogunost da uestvuje u
upravnom sporu - najea.

39

Ponavljanje postupka moe se traiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je

stranka saznala za razlog ponavljanja, odnosno u objektivnom roku od 5 godina od
pravomonosti sudske odluke.
Ponavljanje postupka pokree se tubom.
O tubi za ponavljanje postupka rjeava sud koji je donio odluku na koju se odnosi
razlog za ponavljanje postupka i to sudija pojedinac koji nije uestvovao u donoenju te
odluke.
Tuba se podnosi istom sudu koji je nadlean za rjeavanje.
U tubi se mora naroito navesti:
1. presuda ili rjeenje doneseno u postupku ije se ponavljanje trai;
2. zakonski osnov ponavljanja (razlog) i dokazi odnosno okolnosti koje ine vjerovatnim
postojanje tog osnova;
3. okolnosti i dokazi iz kojih proizilazi da je tuba podnesena u roku;
4. u kom pravcu i obimu se predlae izmjena presude, odnosno rjeenja donesenog u
postupku ije se ponavljanje trai.
O tubi za ponavljanje postupka odluuje sudija pojedinac bez odravanja rasprave.
Sud e odbaciti tubu rjeenjem ako utvrdi:
1. da je tubu podnijelo neovlateno lice ili
2. da tuba nije blagovremena ili
3. da stranka nije uinila bar vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje.
Ako sud ne odbaci tubu zbog navedenih nedostataka dostavit e je protivnoj stranci i
zainteresiranim licima i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na tubu.
Po isteku roka za odgovor na tubu, sud presudom rjeava o tubi za ponavljanje
postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, stavie se van snage ranija sudska odluka
u cjelini ili djelimino.
Ranije procesne radnje na koje ne utiu razlozi ponavljanja postupka nee se ponavljati.
Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava rijeie se i o glavnoj stvari.
Protiv odluke suda donesene po tubi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni
lijekovi koji su dozvoljeni u glavnoj stvari.
Pravne lijekove u upravnom sporu moe podnositi i ombudsmen kada u obavljanju
poslova iz svoje nadlenosti nae da je sudskom odlukom povrijeeno ljudsko
dostojanstvo odnosno prava i slobode utvrene Ustavom Federacije i instrumentima
Aneksa tog Ustava.
OBAVEZNOST PRESUDA I SHODNA PRIMJENA ODREDABA ZPP-a
Kad sud poniti osporeni upravni akt predmet se vraa u stanje u kome se nalazio prije
nego to je poniteni akt donesen.
Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto ponitenog
upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadleni organ duan je da ga donese bez
odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.
Nadleni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u
pogledu postupka.
Ako nadleni organ poslije ponitenja osporenog upravnog akta donese upravni akt
protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tuilac
podnese novu tubu, sud je duan u ovim sluajevima ponititi osporeni upravni akt i sam rijeiti
stvar presudom, ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvreno injenino stanje. Takva presuda u
svemu zamjenjuje upravni akt nadlenog organa.
Ako nadleni organ poslije ponitenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u
propisanom roku ili ga donese protivno primjedbama suda u pogledu injeninog stanja, pa zbog
toga sud ne moe donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadlenog organa,
40

odgovorno lice u tom organu ini teku povredu slubene dunosti protiv koje je nadleni sud
duan pokrenuti disciplinski postupak.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadri odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno e
se primjenjivati odgovarajue odredbe Zakona o parninom postupku!!!
POSTUPAK ZATITE
FEDERACIJE

SLOBODA

PRAVA

POJEDINACA

ZAJAMENIH

USTAVOM

Ovo je sui generis pravno sredstvo.

Ovim pravnim sredstvom se dozvoljava da se pobijaju akti koji se inae ne mogu
pobijati (jer to uglavnom nisu upravni akti, pa ne postoji mogunost pokretanja upravnog spora), a
kojima se kre prava pojedinaca iz ustava i meunarodnih konvencija i sporazuma, pod
uslovom da nije zajamena druga sudska zatita protiv takvih akata.
Zahtjev pored pojedinca moe podnijeti i ombudsmen.
Ovakav zahtjev rjeava kantonalni sud i to sudija pojedinac ili vijee.
Zahtjev se smatra hitnim i rok rjeavanja je 15 dana.
Mora se dostaviti i drugoj strani na odgovor osim ako oigledno proizilazi da su krena
ljudska prava.
1.
2.
3.
4.

U zahtjevu se treba navesti:

radnja, mjesto i vrijeme kada je radnja uinjena,
organ, odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja uinjena,
podaci o slubenom licu, odnosno odgovornom licu koje je to uinilo, dokazi o tome, kao i
zahtjev da se otkloni zapreka ili ogranienje slobode/prava.

Zahtjev zbog nezakonite radnje moe se podnijeti sve dok radnja traje.
O zahtjevu se odluuje rjeenjem. Kad sud nae da je zahtjev osnovan donijet e
rjeenje kojim e zabraniti daljnje vrenje nezakonite radnje i odrediti mjere koje treba
preduzeti, da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajui rok za izvrenje, kao i odrediti
zakonske sankcije za sluaj neizvrenja rjeenja. U protivnom, ako sud nae da je zahtjev
neosnovan, odbit e zahtjev rjeenjem.
Protiv ovog rjeenja, ne moe se izjaviti alba, ali se moe podnijeti zahtjev za
vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije u roku od 8 dana od
dana dostavljanja rjeenja stranci.
Osim pojedinanih akata, ovaj postupak se odnosi i na pojedinane radnje tj.
ponaanje slubenog ili odgovornog lica koji svojim radnjama onemoguava stranci da
ostvari ustavom zagarantovana prava i slobode. Ako se to zaista utvrdi, tada postoji
mogunost da kantonalni sud donese rjeenje kojim e zabraniti dalje postupanje ili nepostupanje
ili e naloiti da se postupi na odreeni nain i utvrditi odreene mjere u odreenom roku kako bi
se otklonile te negativne posljedice.
Postoji i mogunost novanog kanjavanja za neizvrenje naloene radnje (200-800 KM).
Radnje naloene rjeenjem treba da izvri onaj kod koga se te radnje ine ili ne ine, a
ako on to nee da izvri, onda sud moe sam ili putem opinskih sudova da na zahtjev stranke
preuzme izvrenje tog rjeenja.

41

42

OPI POJMOVI
Dodatna nadlenost
Ustavom BiH (lan 3) propisane su nadlenosti BiH, ali isto tako lanom 3.5 a) i b)
propisane su ustavom FBiH i dodatne nadlenosti.
To znai da entiteti jedan dio svoje nadlenosti mogu prenijeti na BIH (Ministarstvo
pravde, Ministarstvo odbrane, VSTV). Prenos nadlenosti vri zakonodavno tijelo entiteta tj.
Parlament FBiH i Narodna skuptina RS.
Podjela nadlenosti
Prema Ustavu FBiH propisane su:
1. iskljuiva nadlenost Federacije,
2. zajednika nadlenost FBiH i kantona i
3. iskljuiva nadlenost kantona.
1. kod iskljuive nadlenosti FBiH - ona iz te oblasti samostalno donosi propise.
2. kod zajednike nadlenosti - propisi koje donosi FBiH mora donositi u konsultaciji sa
kantonalnom vlau.
3. kod iskljuive nadlenosti kantona- kantonalno tijelo samostalno donosi propise.
Kod zajednike nadlenosti, FBiH moe prenijeti dio nadlenosti na kanton, a kanton
na gradske ili opinske vlasti (isto se odnosi i na BiH).
Zateeni propisi to znai da svi zakoni, sudska pravila i propisi koji su se zatekli na dan
donoenja Ustava FBIH (isto vai i za Ustav BIH) e se primjenjivati u onoj mjeri ukoliko nisu u
suprotnosti sa Ustavom FBiH (isto vai i za BiH) (npr. zakon o eksproprijaciji, ZOO, zakon o
nasljeivanju).
ZAKON O ORGANIZACIJI UPRAVE U FBIH
Ovim zakonom propisan je nain organiziranja uprave u FBiH, kantonu, opini i
gradu. Ovo je jedan sistemski zakon i na osnovu njega se donose svi ostali zakoni iz oblasti
uprave, s tim da u nekim lex specialis zakonima odreena rjeenja mogu biti i drugaije
propisana.
Nadlenost federalnih organa uprave utvruje se u federalnom zakonu o federalnim
ministarstvima, a organizacija i nadlenost kantonalnih organa uprave propisuje se
kantonalnim zakonom. Nedlenost gradskih i opinskih slubi propisuje se propisom
gradskog, odnosno opinskog vijea.
Poslove uprave iz okvira nadlenosti Federacije, odnosno kantona, obavljaju organi uprave
Federacije, odnosno kantona, a poslove uprave i samouprave iz nadlenosti grada odnosno
opine vri gradonaelnik odnosno opinski naelnik, putem gradskih odnosno opinskih slubi za
upravu. Sredstva za rad organa uprave osiguravaju se u budetu FBiH, kantona, grada, odnosno
opine.

POSLOVI UPRAVE
1. Izvravanje zakona i drugih propisa stvarna nadlenost organa uprave:
43

Federalni organi uprave nadleni su za izvravanje:

a. federalnih zakona i drugih propisa, i
b. zakona BiH - ako je to utvreno u samim tim zakonima (da je za rjeavanje
odreenih upravnih stvari nadlena Federacija) ili ukoliko BiH jedan dio svoje
nadlenosti prenese na entitetet.
Kantonalni organi nadleni su za sprovoenje:
a. kantonalnih propisa i
b. federalnih propisa - ako je to utvreno zakonom Federacije ili ako je Federacija
jedan dio svojih nadlenosti prenijela na kanton.
Gradske i opinske slube su nadlene za izvravanje propisa koje donose gradska i
opinska vijea, za izvravanje kantonalnih propisa ako je utvreno u zakonima kantona, i ako je
kanton, odnosno, Federacija jedan dio svoje nadlenosti prenijeli na grad, odnosno opinu.
2. Vrenje upravnog nadzora - gdje organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih
propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna
ovlatenja.
Postoji nekoliko vrsta upravnog nadzora:
1. nadzor nad zakonitou upravnih i drugih akata,
2. nadzor nad zakonitou rada organa uprave i institucija kojima su povjerena javna
ovlatenja,
3. inspekcijski nadzor gdje organi uprave:
a) ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja
preduzea, ustanova i graana u vezi sa pridravanjem zakona i drugih propisa,
b) poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlateni zakonom, odnosno
propisom gradskog ili opinskog vijea.
3. Donoenje provedbenih propisa (podzakonskih akata) organi uprave nadleni su za
donoenje provedbenih propisa samo ako je to predvieno zakonom iz odreene oblasti
za koju je donesen zakon.
4. Pripremanje odreenih propisa i davanje preporuka organi uprave pripremaju zakone
i druge propise za oblasti za koje su obrazovani i kada o tome odlui nadlena
zakonodavna ili izvrna vlast.
Prilikom izrade zakona organi uprave duni su pribavljati odgovarajua miljenja,
posebno:
a. ako se tim zakonima propisuje i dio nadlenosti nekih drugih organa, ili
b. ako predloena rjeenja iziskuju angairanje odreenih finansijskih sredstava.
5. Davanje odgovora na pitanja zakonodavnoj vlasti to su tzv. zastupnika pitanja u vezi
sa provoenjem politike i izvravanjem zakona i dr. propisa iz svoje nadlenosti, te o stanju
i problemima u oblasti za koju su osnovani
6. Praenje stanja u oblasti za koje su ti organi osnovani.
7. Obavljanje drugih poslova kada je to zakonom propisano.
POVJERAVANJE JAVNIH OVLATENJA

44

Organi uprave u okviru obavljanja svoje djelatnosti mogu jedan dio svojih poslova
prenijeti na neku drugu pravnu osobu, to se naziva povjeravanje javnih ovlatenja.
One pravne osobe na koje je preneseno obavljanje odreene djelatnosti sa organa
uprave zovu se Institucije koje vre javna ovlatenja.
Prenos nadlenosti moe se vriti samo zakonom.
Zakon propisuje da se u okviru prenosa nadlenosti sa organa uprave na drugu
pravnu osobu ne moe prenijeti inspekcijski nadzor. Meutim, u okviru inspekcijskog nadzora
jedan dio tih poslova se moe prenijeti, a to je obavljanje odreenih ekspertiza i strunih analiza za
koje organ uprave nije tehniki ni struno osposobljen.
Organ uprave koji je prenio ovlatenja, u tom sluaju ima sljedeu funkciju:
a) rjeava po albama na donesena rjeenja od strane ovih institucija,
b) vri inspekcijski nadzor,
c) daje odreena uputstva, miljenja i objanjenja kod primjene odreenih zakona i
d) moe poduzimati i druge radnje i mjere koje ima drugostepeni organ.
Institucija na koju su prenesena javna ovlatenja ima obavezu da organu uprave sa kojeg
je preneseno ovlatenje dostavlja informacije, izvjetaje i druge podatke koji su neophodni tom
organu uprave.
KAKO SE OSNIVAJU ORGANI UPRAVE - OSNOVI ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE !!!
Federalni i kantonalni organi uprave osnivaju se i njihove nadlenosti se utvruju zakonom.
Federalni organi uprave su:
1. Ministarstva - federalno ministarstvo osniva se za obavljanje upravnih i strunih poslova iz
nadlenosti Federacije u oblastima u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u veem
obimu, neposredno provode politiku i izvravaju/osiguravaju izvravanje federalnih zakona i
drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvravanje. ta se treba uraditi za
formiranje novog ministarstva? Prvo treba pripremiti izmjene i dopune Zakona o
federalnim ministarstvima, zatim usvojiti zakon od strane federalnog parlamenta u kojem
e biti odreena nadlenost novog ministarstva, te na kraju utvrditi postojanje novog
ministarstva.
2. Uprave - federalna uprava osniva se za obavljanje odreenih upravnih i strunih poslova
ija priroda i nain izvravanja zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
3. Federalne ustanove (imaju svojstvo pravnog lica) - to su upravne organizacije koje vre
strune poslove za iji rad je potrebna primjena strunih i naunih metoda.
Kriterij za osnivanje: obim poslova, vrsta poslova i broj organa uprave treba biti primjeren
broju stanovnika koji ive na odreenom prostoru.
U federalne ustanove spadaju:
1) zavodi - osnivaju se za obavljanje strunih i drugih poslova koji zahtijevaju primjenu
istraivakih i naunih metoda.
2) direkcije-osnivaju se za obavljanje strunih poslova, koji preteno imaju privredni
karakter.
3) agencije - osnivaju se za obavljanje razliitih strunih poslova (npr. ADS)
Federalnim upravama/ustanovama rukovodi direktor, a organima uprave rukovodi ministar (jedna
od razlika). Ministar je odgovoran Vladi FBiH, predsjedniku i premijeru FBiH i na kraju Parlamentu
FBiH. Direktor je (ovisno je li u okviru ministarstva ili je samostalna) odgovoran Vladi FBiH i
premijeru, a ako je samostalna onda Vladi FBiH.
Odgovornost se uvijek treba vezivati za imenovanje u smislu - onaj ko imenuje njemu se
odgovara.
Federalne uprave i federalne ustanove mogu se osnivati:
1. kao samostalne federalne uprave/ustanove i
45

2. kao federalne uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva - ako je to potrebno:

a) zbog meusobne povezanosti poslova iz nadlenosti federalnog ministarstva i
federalne uprave/ustanove i
b) kad je, pored odreenog stepena samostalnosti u vrenju poslova, potrebno
osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih uprava/ stanova od strane
federalnog ministarstva.
U sluaju kad se uprava/ustanova nalazi u sastavu ministarstva, ministar donosi
propise i ope akte za izvravanje zakona i vri nadzor nad radom te uprave/ustanove, a
ostale poslove iz svoje nadlenosti uprava/ustanova vri samostalno. U vrenju nadzora
federalni ministar ima ovlatenja:
1) rjeavati u upravnom postupku o pravnim sredstvima protiv upravnih akata
uprave/ustanove u sastavu;
2) davati saglasnost na akte uprave/ustanove u sastavu, donesene izvan upravnog postupka;
3) traiti izvjetaje i obavjetenja o radu uprave/ustanove u sastavu;
4) odrediti izvrenje pojedinih zadataka iz nadlenosti uprave/ustanove u sastavu i rokove za
njihovo izvrenje.
Federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva, ostvaruju saradnju sa drugim
organima, preduzeima i dr. pravnim licima, a odnose prema Vladi, Predsjedniku i Parlamentu
FBiH ostvaruju preko ministra u ijem se sastavu nalaze.
Za vrenje upravnih i strunih poslova i poslova lokalne samouprave, iz okvira
nadlenosti grada i opine osnivaju se slube za upravu. One se osnivaju propisom
gradskog i opinskog vijea na prijedlog grado naelnika, odnosno opinskog naelnika.
UTVRIVANJE UNUTARNJE ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE
Unutranja organizacija organa uprave utvruje se pravilnikom o unutarnjoj
organizaciji.
Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi rukovodilac federalnog/ kantonalnog
organa uprave, uz saglasnost Vlade Federacije/ kantona.
Unutarnja organizacija federalne uprave/ustanove u sastavu ministarstva utvruje se, kao
poseban dio, pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ministarstva u ijem se sastavu nalaze.
U gradu i opini, pravilnik o unutarnjoj organizaciji donosi gradonaelnik/ opinski naelnik,
uz saglasnost gradskog/opinskog vijea.
Pravilnikom o unutarnoj organizaciji organa uprave utvruje se naroito:
1. organizacione jedinice i njihova nadlenost;
2. nain rukovoenja;
3. programiranje i izvravanje poslova;
4. ovlatenja i odgovornosti slubenika u obavljanju poslova;
5. ukupan broj slubenika i namjetenika za obavljanje poslova;
6. naziv i raspored poslova po organizacijonim jedinicama, sa opisom poslova za
svakog slubenika i namjetenika i potrebnim uvjetima u pogledu strune spreme i
drugih uvjeta;
RUKOVOENJE ORGANIMA UPRAVE
RUKOVODILAC: Organom uprave rukovodi rukovodilac. U federalnim i kantonalnim organima
uprave to je ministar, a slubama za upravu u gradu i opini rukovodi gradonaelnik, odnosno
opinski naelnik. Samostalnom upravom i upravom u okviru ministarstva rukovodi direktor.
Rukovodilac organa uprave:
1. predstavlja organ uprave,
46

2. organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova,

3. donosi propise i druge akte za koje je ovlaten, te
4. odluuje o pravima, obavezama i odgovornostima slubenika i namjetenika u
vrenju slube.
Rukovodilac je odgovoran za izvravanje svojih ovlatenja, odnosno nadlenosti organa
kojim rukovodi, a ako ocijeni da ne moe obavljati poslove, moe podnijeti ostavku. Federalni
ministar podnosi ostavku predsjedniku FBiH.
Rukovodioca smjenjuje onaj organ koji ga je imenovao u skladu sa zakonom, i to:
1. ako se u izvravanju svojih ovlatenja i obaveza ne pridrava politike i smjernica
organa zakonodavne vlasti, kao i uputstava i smjernica organa izvrne vlasti, ili
2. ako u okviru svojih nadlenosti ne osigurava provoenje zakona i drugih propisa, ili
3. ako iz drugih razloga postane nedostojan vrenja funkcije.
ZAMJENIK RUKOVODIOCA: Rukovodilac organa uprave moe imati zamjenika, koji ga
zamjenjuje ukoliko ovaj nije u mogunosti obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je
mjesto rukovodioca upranjeno, dok novi rukovodilac ne preuzme dunost, sa svim
njegovim ovlatenjima i odgovornostima u rukovoenju i pomae rukovodiocu u
provoenju njegovih ovlatenja i obaveza. Zamjenika rukovodioca organa uprave imenuje i
smjenjuje organ koji imenuje rukovodioca organa uprave.
RUKOVODEI SLUBENIK: Rukovodiocu organa uprave u rukovoenju pojedinim
podrujima rada pomau rukovodei slubenici. Rukovodee slubenike postavlja i smjenjuje
rukovodilac organa uprave.
SLUBENIK SA POSEBNIM OVLAENJIMA: Slubenici sa posebnim ovlatenjima
obavljaju poslove inspekcijskog nadzora i druge znaajnije upravne i strune poslove.
Postavlja i smjenjuje ih rukovodilac organa uprave.
Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i rukovodei slubenici ne mogu
obavljati drugu slubu ili posao. Ovo se ne odnosi na rad u sudovima u svojstvu sudije
porotnika, na rad u politikim strankama, na nastavni i odgojni rad u ustanovama za obrazovanje i
odgoj, na samostalan nauni rad, na rad u kulturnim, umjetnikim, sportskim i naunoistraivakim ustanovama itd.
Slubenici i namjetenici
Poslove uprave u organima uprave obavljaju dravni slubenici, a dopunske
(pomono-tehnike) poslove za potrebe organa uprave obavljaju namjetenici.
O prijemu slubenika i namjetenika u radni odnos u organ uprave, kao i o drugim
statusnim pitanjima tih lica odluuje rukovodilac organa uprave.
Poloaj, prava, obaveze i odgovornosti, kao i plae i druga materijalna primanja slubenika
i namjetenika u organima uprave ureuju se zakonom, odnosno propisom gradskog i opinskog
vijea, u skladu sa zakonom.
Zakonom o dravnoj slubi u Federaciji BiH ureuje se radno-pravni status dravnih
slubenika, a Zakonom o namjetenicima u organima dravne slube u Federaciji, ureuje se
radno - pravni status namjetenika.

RUKOVOENJE FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE I FEDERALNIM USTANOVAMA

47

Federalnim ministarstvom rukovodi federalni ministar, koji:

1. rukovodi, koordinira i nadzire aktivnosti federalnog ministarstva,
2. provodi federalnu politiku,
3. izvrava federalne zakone i druge propise iz okvira nadlenosti svog ministarstva,
te zadatke koje mu odredi premijer.
Federalnog ministra imenuje predsjednik Federacije BiH, uz saglasnost 2 potpredsjednika
Federacije, nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, s tim da imenovanje
ministra zahtijeva potvrdu veine glasova zastupnika u Predstavnikom domu Parlamenta
Federacije. Federalnog ministra smjenjuje predsjednik Federacije, na prijedlog premijera.
Radom samostalne federalne uprave/ustanove rukovodi direktor.
Direktora samostalne uprave/ustanove imenuje Vlada Federacije, na usaglaen
prijedlog premijera i zamjenika premijera.
U sluaju da direktor samostalne federalne uprave/ustanove nije u mogunosti obavljati
svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upranjeno, zamjenuje ga zamjenik direktora.
Radom uprave/ustanove u sastavu federalnog ministarstva rukovodi direktor.
Direktora uprave/ustanove u sastavu ministarstva postavlja i smjenjuje Vlada
Federacije, na prijedlog federalnog ministra u ijem se sastavu nalaze te uprave i ustanove.
U sluajevima da direktor uprave/ustanove u sastavu ministarstva nije u mogunosti
obavljati svoja ovlatenja i obaveze ili ako je mjesto direktora upranjeno zamjenjuje ga
rukovodei slubenik koga odredi federalni ministar.
ODGOVORNOST FEDERALNOG MINISTRA I DIREKTORA FEDERALNE UPRAVE/USTANOVE
Federalni ministar za svoj rad odgovara predsjedniku i premijeru FBiH.
Direktor i zamjenik direktora samostalne uprave/ustanove za svoj rad odgovaraju
Vladi, te premijeru i zamjeniku premijera Federacije.
Direktor ustanove/uprave koje se nalaze u sastavu ministarstva za svoj rad odgovara
Vladi i ministru u ijem se sastavu nalazi ta uprava/ustanova.
Federalni ministar moe podnijeti ostavku predsjedniku FBiH.
Direktori, kako samostalne tako i uprave/ustanove u sastavu ministarstva ostavku
podnose Vladi FBiH.
RUKOVODEI SLUBENICI U FEDERALNIM ORGANIMA UPRAVE/ USTANOVAMA
U rukovoenju pojedinim podrujima rada federalnom ministru pomau rukovodei
slubenici.
U federalnom ministarstvu, kao rukovodei slubenici, mogu se postavljati:
1) sekretar ministarstva,
2) pomonici federalnog ministra,
3) glavni federalni inspektor i
4) rukovodioci (direktori) uprava i ustanova u sastavu ministarstva.
Navedene rukovodee slubenike, bez konkursa, postavlja i smjenjuje Vlada FBiH, na
prijedlog federalnog ministra.
U samostalnoj federalnoj upravi/ustanovi mogu se postavljati pomonici direktora, a u
federalnoj upravi/ustanovi u sastavu ministarstva savjetnici direktora.
Rukovodei slubenici za svoj rad odgovaraju federalnom ministru, odnosno direktoru
samostalne federalne uprave ili federalne ustanove.
NADLENOSTI ORGANA UPRAVE I USTANOVA
Nadlenosti organa uprave/ustanove:
48

1. donose provedbene propise (pravilnike) kojima se razrauju pojedine odredbe zakona i

ureuje unutranja organizacija organa uprave.
2. izdaju ope akte:
a) uputstva kojima se propisuje nain rada u obavljanju odreenih poslova uprave i
utvruju neka pravila postupanja kod obavljanja nekih poslova.
b) instrukcije kojima se blie utvruju pravila i uputstva za rad na provoenju i
primjeni odreenih federalnih zakona i drugih federalnih propisa.
c) naredbe kojima se nareuje ili zabranjuje postupanje u odreenoj situaciji koja
ima opi znaaj.
Organi uprave/ustanove mogu donositi provedbene propise i ope akte samo kad su za to izriito
ovlateni federalnim zakonom ili po zahtjevu premijera, ako se temelji na zakonu i u granicama datog
ovlatenja. Provedbeni propisi i opi akti, objavljuju se u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Na nivou FBiH i kantona, provedbene propise i ope akte donosi ministar odn. drugi rukovodilac organa
uprave/ustanove, a na nivou grada i opine - gradonaelnik odnosno opinski naelnik. Rukovodioci mogu
ovlastiti svoje zamjenike, rukovodee slubenike ili pojedine slubenike da donose pojedinane akte, o
emu se donosi posebno rjeenje.

3. donose pojedinane akte rjeenja, zakljuke i dr. pojedinane akte. Donose ih

rukovodioci (ministar, direktor organa uprave), kada odluuju u upravnom postupku, kao i u
drugim sluajevima predvienim zakonom.
ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA IZVRNOJ I ZAKONODAVNOJ VLASTI
Odnos organa uprave prema organu izvrne vlasti
Organ izvrne vlasti (Vlada Federacije/kantona) moe traiti:
1. da organ uprave odreeni zakon/propis pripremi u odreenom roku,
2. da se ispita stanje u odreenoj oblasti i da se od utvrenog stanja pripreme
odgovarajue izmjene i dopune zakona,
3. utvrditi rokove za izvravanje pojedinih zadataka,
4. prilikom pripreme zakona i provedbenih propisa organ uprave moe traiti smjernice
i upute za pripremu zakona iz odreene oblasti i o odreenim pitanjima provoenja
politike. Organ izvrne vlasti obavezan je odgovoriti na traenje organa uprave.
Organi uprave za svoj rad odgovorni su Vladi Federacije/kantona, odnosno
gradonaellniku i opinskom naelniku.
Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti
Organi uprave imaju obavezu:
1) da organu zakonodavne vlasti iznose znaanija pitanja i daju preporuke u vezi sa

provoenjem politike i izvravanjem zakona i drugih propisa;

2) da na zahtjev organa zak. vlasti, podnose izvjetaj o radu,

stanju u svojoj oblasti,

izvravanju zakona i dr. propisa i provoenju utvrene politike;

3) da odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti;
4) da na zahtjev zakonodavne vlasti pripremaju zakone i druge propise, kao i analitike,

informativne i druge materijale;

5) da na zahtjev organa zakonodavne vlasti, poduzmu odgovarajue organizacione,

kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvravanje poslova iz nadlenosti

organa uprave;

49

MEUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE

Federalni organi uprave imaju ovlatenja i obaveze u pogledu nadzora nad provoenjem
federalne politike i federalnih zakona i drugih propisa iz iskljuive nadlenosti Federacije, kad je
provoenje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim organima uprave ili gradskim i opinskim
slubama za upravu.
Kantonalni organi uprave imaju ovlatenja i obaveze prema gradskim i opinskim slubama
za upravu u pogledu provoenja i nadzora nad provoenjem politike i kantonalnih zakona i drugih
kantonalnih propisa, ako je provoenje tih propisa preneseno na grad, odnosno opinu.
U ostvarivanju meusobne saradnje organi uprave odnosno slube za upravu na istom
nivou vlasti obavezni su jedni drugim dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje
poslova iz njihove nadlenosti kojima raspolau i do kojih dolaze u vrenju svojih poslova,
razmjenjuju informacije i iskustva, obrazuju zajednike strune komisije i druga radna tijela,
organizuju savjetovanja i ostvaruju druge oblike meusobne suradnje.
ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA
Organi uprave obavezni su ombudsmenima na njihov zahtjev omoguiti:
1) nesmetano ispitivanje djelatnosti slubenika organa uprave koji su negirali ljudsko
dostojanstvo, prava ili slobode, ukljuujui provoenje etnikog progona ili odravanje
njegovih posljedica.
2) osigurati sva slubena dokumenta, ukljuujui i tajna, kao i upravne spise i osigurati
suradnju svakog slubenika posebno u pribavljanju potrebnih informacija, dokumanata i
spisa.
3) osigurati prisustvo pri rjeavanju stvari u upravnom postupku.
Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena, oni mogu od rukovodioca
organa izvrne vlasti zatraiti osiguranje ispunjenja njihovih zahtjeva od organa uprave, a organi
uprave su obavezni postupiti po zahtjevima rukovodioca organa izvrne vlasti.
ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA GRAANIMA - STRANKAMA
1. Organi uprave rjeavaju zahtjeve podesene od strane graana u rokovima koji su propisani
zakonom.
2. Organi uprave koji ostvaruju neposredne kontakte sa strankama obavezni su organizirati
obavljanje poslova na nain i pod uvjetima kojima se strankama omoguuje da to
jednostavnije, bre i efikasnije ostvaruju svoja prava i izvravaju obaveze kod tih organa.
3. Organi uprave obavezni su, bez odlaganja razmotriti i ispitati podneene predstavke i
prijedloge stranaka na nepravilan odnos slubenika organa uprave prema njima.
Rukovodilac organa uprave je obavezan dati pismeni odgovor stranki o poduzetim
mjerama u vezi sa njegovom predstavkom, odnosno prijedlogom u roku od 10 dana od
dana prijema predstavke, odn. prijedloga.
4. Organi uprave ne mogu traiti od graana uvjerenja i isprave o kojima organi uprave vode
slubenu evidenciju. Ova uvjerenja i isprave, organ uprave, odn. institucija koja ima javna
ovlatenja, obavezno pribavlja po slubenoj dunosti.
5. Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice slubena radnja
radi koje je pozvana nije obavljenja, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih trokova. O
zahtjevu za naknadu trokova odluuje se zakljukom. Protiv ovog zakljuka, stranka moe
pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda.

50

OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU

Inspekcijski nadzor vre organi uprave - federalna/kantonalna inspekcijska uprava, a
u okviru njih inspektori.
Inspektori su dravni slubenici sa posebnim ovlatenjima.
Oni obavljaju inspekcijske preglede po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke.
Ukoliko se radi o zahtjevu stranke inspektor je duan da izvri pregled i obavijesti stranku u roku
od 15 dana od dana podnoenja zahtjeva. Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje
slubeno svojstvo, identitet i ovlatenja predviena zakonom.
Svako iji rad podlijee inspekcijskom nadzoru duan je inspektoru omoguiti
obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavjetenja i podatke od znaaja za obavljanje
tog nadzora.
U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu da neposredno pregleda
poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge
dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrivanje
identiteta osoba, sasluavanje, uzimanje uzoraka radi analiza i sl.).
O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu
navesti injenino stanje utvreno inspekcijskim pregledom.
Kada u obavljanju inspekcijskog pregleda utvrdi da je povrijeen zakon ili drugi
propis ije izvrenje nadzire, inspektor ima ovlatenja i obavezu da naloi sljedee mjere:
donijeti rjeenje kojim e narediti otklanjanje utvrenih nedostataka, i odrediti rok u kojem
se moraju otkloniti,
donijeti rjeenje o zabrani rada,
izrei mandatnu kaznu, samo ako je to propisano materijalnim zakonom,
moe podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka, zahtjev za prekraj, privredni
prijestup, krivinu prijavu.
O poduzimanju upravnih mjera, inspektor donosi rjeenje, na koje ovlatena osoba ima
pravo izjaviti albu nadlenom organu (federalnom ministru iji je inspektor donio rjeenje) u roku
od 8 dana od dana prijema rjeenja. Rjeenje po albi mora se donijeti najkasnije u roku od 15
dana od dana prijema albe. Protiv rjeenja donosenog po albi, moe se pokrenuti upravni spor
kod nadlenog suda (kod Vrhovnog suda Federacije BiH).
Federalna upravna inspekcija ostala je u nadlenosti Federalnog ministarstva pravde i
nadlena je za nadzor nad sprovoenjem Zakona o organizaciji uprave, i federalnih zakona koji se
odnose na slubenike i namjetenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne
postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave.
Mogu rjeavati u upravnim stvarima samo kada je u pitanju primjena rokova. Protiv rjeenja
Federalnog upravnog inspektora moe se uloiti alba Ministarstvu pravde FBiH. Doneseno
rjeenje je konano, i protiv njega se moe pokrenuti upravni spor pred Kantonalnim sudom i
Sudom BiH.

ZAKON O VLADI FEDERACIJE (Sl. novine FBIH 1/94, 8/95, 19/03, 54/05 i 2/06)
51

Vlada Federacije je izvrni organ FBiH, koja vri izvrnu vlast Federacije, ako odreene
izvrne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviene za Predsjednika, odnosno
Potpredsjednike Federacije.
Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH, uz saglasnost dva potpredsjednika, i nakon
konsultacija sa Premijerom, odnosno kandidatom za premijera - mandatarom.
Odluku o imenovanju potvruje Predstavniki dom Parlamenta FBiH.
Vladu FBiH ini premijer i ministri, premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ini 15 ministara.
Vlada FBiH odgovorna je svom efu, tj. Predsjedniku federacije, kao i Parlamentu FBIH, a ministri
su, pored navedenog, odgovorni i premijeru FBiH.
Vlada FBiH donosi slijedee propise:
1. uredbe sa zakonskom snagom,
2. uredbe - uredbom se:
a. ureuju najvanija pitanja iz nadlenosti Vlade,
b. blie ureuju odnosi za sprovoenje zakona,
c. osnivaju strune i druge slube i
d. utvruju naela za unutranje ustrojstvo federalnih organa dravne uprave.
3. odluke - odlukom se:
a. ureuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade,
b. daje saglasnost ili potvruju akti drugih organa ili organizacija,
c. odluuje o dr. pitanjima o kojima se ne odluuje uredbom.
4. rjeenja - rjeenjem se odluuje o imenovanjima i razrjeenjima, i drugim
pojedinanim pitanjima iz nadlenosti Vlade.
5. zakljuke - zakljucima se utvruju stavovi o pitanjima znaajnim za sprovoenje
utvrene politike.
ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE
Ukupno ima 15 ministarstva (Ministarstvo odbrane je od kraja 2005. ustanovljeno na
nivou BiH). Jedan broj ministarstava sjedite ima u Mostaru, a drugi u Sarajevu.
Ovim zakonom utvrena je nadlenost federalnih ministarstava, a osnovano je
nekoliko federalnih uprava koje mogu biti samostalne ili okviru ministarstava.
Samostalne uprave su npr.:
1)
2)
3)
4)
5)

Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove,

Federalna uprava civilne zatite,
Federalni zavod za satistiku,
Arhiv FBiH,
Federalna direkcija robnih rezervi.
I one su formirane ovim zakonom, kojim je utvrena i njihova nadlenost.

ZAKON O DRAVLJANSTVU BIH

52

STICANJE DRAVLJANSTVA BIH:

1.

Sticanje dravljanstva porijeklom

Na ovaj nain dravljanstvo stie dijete:
1) ija su oba roditelja bili dravljani BiH u vrijeme roenja djeteta, bez obzira na mjesto
njegovog roenja;
2) iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme roenja djeteta, a dijete je roeno na
teritoriji BiH;
3) iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme djetetovog roenja, a dijete je roeno u
inostranstvu, ako bi ono inae bilo bez dravljanstva;
4) roeno u inostranstvu, a iji je jedan roditelj bio dravljanin BiH u vrijeme
djetetovog
roenja, pod uslovom da do vremena kada napuni 23 godine:
a) bude registrovano kod nadlenih vlasti u BiH u zemlji ili inostranstvu;
b) ima stalno mjesto boravka na teritoriji BiH;

2.

Sticanje dravljanstva roenjem na teritoriji BIH

Ako je dijete roeno ili naeno na teritoriji BiH, a oba roditelja su nepoznata ili
nepoznatog dravljanstva. Ovo dijete e izgubiti dravljanstvo BiH ako do 14 god. putem
porijekla dobije dravljanstvo druge drave.

3.

Sticanje dravljanstva usvajanjem

Ako je dijete mlae od 18 godina i ako se radi o potpunom usvojenju.

4.

Sticanje dravljanstva naturalizacijom

Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje dravljanstva BiH moe stei dravljanstvo
naturalizacijom ako ispunjava slijedee uslove:
1) da je napunio 18 godina starosti;
2) da ima prijavljeno stalno mjesto boravka u BiH najmanje 8 g. prije podnoenja zahtjeva;
3) da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH;
4) da mu nije izreena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje;
5) da nije osuivan na izdravanje kazne za kriv. djela na zatvor due od 3 g;
6) da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja
dravljanstva BiH, osim ako bilateralni sporazum ne predvia drugaije.

5.

Sticanje dravljanstva olakanom naturalizacijom

Stranac koji je brani drug dravljanina BiH, moe stei dravljanstvo BiH pod slijedeim uslovima:
1) da je brak trajao najmanje 5 godina prije podnoenja zahtjeva i da jo uvijek traje u momentu
podnoenja zahtjeva;
2) da ima stalno mjesto boravka u BiH najmanje posljednje 3 godine;
3) da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja
dravljanstva BiH, osim ako to nije drugaije rijeeno bilateralnim sporazumom;
Dijete mlae od 18 godina iji je jedan roditelj stekao dravljanstvo BiH ima pravo da dobije dravljanstvo
BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriji BiH.
Neke osobe i bez ispunjavanja ovih uslova mogu stei dravljanstvo BiH, a to je ako se radi o
emigrantima koji su se vratili u BiH i ako se radi o njihovim potomcima (1. i 2. generacija), te osobe koje su
od posebne koristi za BiH.

1. Meunarodnim ugovorom
PRESTANAK DRAVLJANSTVA BIH
53

1. Po sili zakona - dravljanstvo prestaje dobrovoljnim sticanjem drugog dravljanstva, ako

bilateralnim sporazumom izmeu BiH i te drave nije drugaije ureeno.
2. Odricanjem - dravljanstvo prestaje ako je graanin BiH napunio 18 godina, a ivi u
inozemstvu i ima dravljanstvo druge drave ili mu je ono zagarantirano - on se moe
odrei dravljanstva BiH. Odricanje moe traiti i maloljetna osoba, ali moraju postojati
zahtjevi oba roditelja za odricanje.
3. Otpustom - dravljanstvo prestaje pod slijedeim uvjetima:
a. da ima 18 godina,
b. da se protiv te osobe ne vodi krivini postupak zbog krivinog djela za koje se goni
po slubenoj dunosti,
c. da je ta osoba izmirila odreene poreze, doprinose ili druge obaveze koje su
utvrene pravomonim odlukama, i
d. da ima dravljanstvo druge drave ili mu je ono zagrantirano.
4. Oduzimanjem dravljanstva - dravljanstvo se moe oduzeti:
a. ako je steeno prevarom, na osnovu lanih dokaza i informacija, ili skrivanjem
podataka koji bi bili relevantni za dodjelu dravljanstva,
b. ako dravljanin BiH vri vojnu slubu u nekoj drugoj dravi, a nema saglasnost
nadlenih organa BiH,
c. ako postoji pravosnana krivina presuda vezano za poduzimanje radnji kojma se
naruava ustavni poredak i sigurnost BiH,
d. odlukom Dravne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih dravljana koja je
bila zaduena za provjeru sticanja dravljanstva od 6. aprila 1992. do 1. januara 2006.

54

ZAKON O RADU
Radni odnos zasniva se zakljuivanjem ugovora o radu izmeu zaposlenika i poslodavca.
Ugovor o radu
Elementi ugovora o radu su:
1) naziv i sjedite poslodavca,
2) ime i prezime zaposlenika,
3) da li se ugovor zakljuuje na odreeno ili neodreeno vrijeme,
4) poetak rada na odreenim poslovima,
5) mjesto rada,
6) radno mjesto,
7) opis poslova,
8) raspored radnog vremena,
9) plaa i ostale naknade na koje ima pravo zaposlenik,
10) otkazni rokovi,
11) godinji odmori i odsustva (plaena i neplaena) i
12) drugi elementi predvieni pravilnikom o radu.
Poslodavac moe zakljuiti ugovor o radu sa pripravnikom i volonterom radi
strunog osposobljavanja za obavljanje odreenog posla. Ukoliko je potrebno radno
iskustvo za obavljanje odreenog posla poslodavac moe sa osobom zakljuiti ugovor o
pripravnikom radu na godinu dana koji se dostavlja zavodu za zapoljavanje, kao i ugovor
o volonterskom radu. Radno iskustvo koje je osoba stekla obavljajui pripravniki i volonterski
rad uzima se kao radno iskustvo za obavljanje nekih drugih poslova. Za vrijeme obavljanja
volonterskog rada poslodavac je duan da osigura osobu od povreda na radu i profesionalnih
bolesti.
Radno vrijeme kod poslodavca traje 40 sati sedmino, s tim da radno vrijeme moe biti:
1. puno,
2. nepuno (znai 4 ili 5 sati u toku dana) - ta osoba moe zakljuiti jo jedan ugovor kod
drugog poslodavca na nepuno vrijeme kako bi imala puno radno vrijeme,
3. skraeno radno vrijeme - to je puno radno vrijeme za osobu kojoj je umanjena radna
sposobnost od strane nadlenog organa i utvreno da ta osoba moe da radi na istim
poslovima ne 8 ve npr. 6 ili 4 sata, kao i radno vrijeme na radnim mjestima na kojima su
poslovi naroito teki i po zdravlje opasni, i gdje se ni mjerama zatite na radu ne mogu
poboljati uslovi rada rauna se kao puno radno vrijeme.
4. prekovremeni rad (10 sati sedmino + 10 sati uz saglasnost zaposlenika). Prekovremeno
ne mogu raditi maloljetnici i trudnice
ene ne mogu da rade: 1. nou, 2. pod vodom, 3. pod zemljom i 4. na naroito tekim i po
zdravlje tetnim poslovima.
Maloljetne osobe ne mogu da rade: 1. nou, 2. pod vodom, 3. pod zemljom, 4. na
naroito tekim i po zdravlje tetnim poslovima i 5.prekovremeno.
Ako priroda posla to zahtijeva, poslodavac moe napraviti preraspodjelu radnog
vremena. Npr. jedan broj dana ili mjeseci radi vie a drugi dio manje ili nikako.
Noni rad se smatra rad od 22.00-06.00, a u poljoprivredi do 05:00 sati.
Pravo na odmor postoji:
1) u toku rada - ne moe biti manje od 30 minuta,
55

2) odmor izmeu dva radna dana - koji ne moe biti krai od 12 sati,
3) sedmini odmor ne moe biti manje od 24 sata i
4) godinji odmor ne moe biti manji od 18 dana. Godinji odmor se moe koristiti iz dva
dijela, prvi ne moe biti krai od 12 dana, a drugi dio se moe koristiti do 30. juna naredne
godine.
Odsustva mogu biti plaena i neplaena. Plaena su u trajanju do 7 (sedam) dana i
neplaeno odsustvo koje utvruje poslodavac. (npr. po 4 dana za vjerske praznike, 2 dana
plaeno i 2 neplaeno)
Naknada plae: plaeno odsustvo, godinji odmor, bolovanje...
Prestanak ugovora o radu:
1. istekom vremena - ako je zakljuen na odreeno vrijeme,
2. sporazumom strana poslodavca i zaposlenika,
3. otkazom ugovora o radu (rokovi: 7 dana ako zaposlenik daje otkaz i 14 dana ako
poslodavac daje otkaz). Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog nepredvienih
okolnosti, a zaposlenik se nalazi kod njega due od 2 godine, zaposlenik ima pravo na
otpremninu.
4. kada zaposlenik ostvari uslove za starosnu penziju (kad navri 65 godina ivota i 20
godina osiguranja ili ako navri 40 godina osiguranja bez obzira na starosnu dob) - ako se
strane ne dogovore drugaije,
5. gubitkom radne sposobnosti - danom dostavljanja pravosnanog rjeenja o gubitku
radne sposobnosti,
6. ako je zaposlenik osuen na kaznu zatvora due od 3 mjeseca,
7. odlukom nadlenog suda koja za posljedicu ima prestanak radnog odnosa,
8. smru zaposlenika.
Prestankom ugovora o radu ne smatra se: bolovanje, godinji odmor, porodiljsko
odsutstvo, dopusti sa posla regulisani ugovorom o radu, vremenski period od 15 dana izmeu dva
ugovora o radu kod istog poslodavca.
Zaposlenik zatitu svojih prava moe traiti:
1) kod poslodavca,
2) kod inspekcije i
3) kod nadlenog suda (prema stvarnoj nadlenosti, to je opinski sud). Kod suda zatitu
moe traiti u roku od godinu dana od dana saznanja za povredu prava.
Ako poslodavac ima preko 15 zaposlenika, zaposlenici mogu formirati Vijee zaposlenika, a
ako nema 15 zaposlenika ili nije formirano, sindikat obavlja funkciju Vijea zaposlenika.
trajk zaposlenici imaju pravo organizirati trajk i niko ne smije iz tih razloga imati manja prava
od onih koji nisu uestvovali u trajku.
Radna knjiica
To je javna isprava koju izdaje nadlena opinska sluba za rad i moe se izdati
osobi koja ima 15 godina ivota na zahtjev te osobe.
U radnu knjiicu se upisuju opi podaci o zaposleniku i poslodavcu, steena zvanja
i diplome, zasnivanje i prestanak radnog odnosa itd.
Prilikom zasnivanja radnog odnosa zaposlenik je duan predati radnu knjiicu
poslodavcu, a poslodavac je duan izdati mu potvrdu o tome.
56

Ako se desi da se zaposleniku poslije prestanka radnog odnosa ne preda radna knjiica,
ista se dostavlja nadlenoj opinskoj slubu po prebivalitu zaposlenika. Ako je zaposlenik umro
predaje se srodnicima.
Ispravku netano upisnih podataka moe da vri Fond PIO i opinska sluba za pitanje
rada.
Privremeni i povremeni poslovi
To su poslovi za koje se ne moe zakljuiti ugovor o radu na odreeno ili
neodreeno vrijeme, dakle poslovi za koje nije sistematizovan radno mjesto u pravilniku.
Ovi poslovi ne mogu trajati due od 60 dana u toku godine
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova zakljuuje se poseban ugovor.
ZAKON O PIO (Sl. novine FBiH 29/98, 49/00, 32/01 i 73/05)
Prema ovom zakonu, osiguranik ima slijedea prava iz PIO:
1)
2)
3)
4)

pravo na starosnu penziju,

pravo na invalidsku penziju,
pravo na porodinu penziju, i
prava osiguranika sa preostalom radnom sposobnou.

Invalidnost postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena zdravstvenog stanja ne moe da
radi na odgovarajuim poslovima zbog nastalog gubitka radne sposobnosti, i to usljed:
a) povrede na radu,
b) povrede van rada,
c) bolesti koja se ne moe otkloniti lijeenjem ili medicinskom rehabilitacijom,
d) profesionalne bolesti.
Izmjenjena/umanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik ne moe da obavlja
poslove svog radnog mjesta sa punim radnim vremenom, ali moe da obavlja druge
poslove, uz prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.
Starosna penzija uvjeti:
a) da osoba ima 65 godina ivota i minimalno 20 godina staa osiguranja, ili
b) 40 godina staa osiguranja bez obzira na godine starosti.
Invalidska penzija dovoljno je da se utvrdi gubitak radne sposobnosti prouzrokovan
povredom na radu ili profesionalnom boleu.
Porodina penzija pravo na nju ima:
1. brani partner (ena preko 45, mukarac preko 65 godina),
2. djeca do 15, odnosno do 25 god. ako se nalaze na redovnom kolovanju,
3. supruga iz razvedenog braka, ako je presudom za razvod braka utvreno pravo na
izdravanje.
Vrste staa:
1. penzijski sta to je sta na osnovu koga osiguranik ostvaruje prava iz PIO, a to je samo
onaj sta za koji su plaeni pripadajui doprinosi,
2. sta osiguranja sa efektivnim trajanjem (tzv. radni sta) - pravo na taj sta imaju osobe
1. koje rade puno radno vrijeme, 2. nepuno radno vrijeme i 3. osobe koje rade sa
skraenim radnim vremenom koje se rauna kao puno radno vrijeme (uraunava se
bolovanje, GO, pla. ods.,)
57

3. sta osiguranja koji se rauna sa uveanim trajanjem odnosi se na osiguranike koji

rade na naroito tekim i po zdravlje tetnim poslovima, na kojima se ni posebnim mjerama
zatite na radu ne mogu poboljati uslovi rada,
4. poseban sta na njega imaju pravo pripadnici Armije BiH, HVO i policije koji su uzeli
uee u odbrani BiH i to u periodu od 30.04.1991. 22.12.1995. godine (rauna se u
dvostrukom trajanju).
ZAKON O DRAVNOJ SLUBI U FBIH
Svi instituti koji nisu ureeni ovim zakonom ureuju se primjenom opih propisa
Zakon o radu FBiH.
Ovim Zakonom ureuje se radno-pravni status dravnih slubenika u organima
uprave FBiH, kantona, grada i opine.
Zapoljavanje i unapreenje profesionalne karijere vri se samo na osnovu javnog
konkursa i profesionalne sposobnosti.
Ovim zakonom, odnosno dravnom slubom, obezbjeuje se primjena principa:
zakonitosti, transparentnosti, odgovornosti, efikasnosti i ekonominosti, profesionalne
nepristrasnosti i politike nezavisnosti.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Zakon o dravnoj slubi u FBiH ne primjenjuje se na:

lanove Parlamenta, predsjednika i dopredsjednik FBiH, te l. Vlade FBiH,
sudije, tuioce,
lanove kantonalnih vlada i zakonodavnih tijela kantona,
lanove opinskih i gradskih vijea, gradonaelnike i opinske naelnike,
pripadnike policije,
savjetnike nosilaca funkcija i
zaposlenike Ureda za reviziju.

Vrste dravnih slubenika

Rukovodei dravni slubenici, i to:
1. rukovodilac samostalne uprave i samostalne ustanove,
2. rukovodilac uprave i ustanove koja je u sastavu ministarstva,
3. sekretar organa dravne slube,
4. pomonik rukovodioca organa dravne slube i
5. glavni inspektori (federalni i kantonalni).
Ostali dravni slubenici, i to:
1. ef unutranje organizacione jedinice,
2. inspektori,
3. struni savjetnici,
4. vii struni saradnici i
5. struni saradnici.
O pravima i dunostima dravnih slubenika odluuje:
1) rukovodilac organa uprave,
2) Odbor dravne slube za albe i
3) Agencija za dravnu slubu.
Dravni slubenik mora da ispunjava slijedee uslove:
1) da je dravljanin BiH,
58

2)
3)
4)
5)
6)

da je stariji od 18 godina,
da ima univerzitetsku diplomu,
da je zdravstveno sposoban za obavljanje odreenog posla,
da u zadnje 3 godine nije otputen iz dravne slube kao rezultat disciplinske mjere i
da nije obuhvaen odredbom lana IX 1. Ustava BiH.

Postavljenje dravnih slubenika, nakon provedenog konkursa, vri rukovoditelj

organa uprave rjeenjem, uz pribavljeno miljenje Agencije za dravnu slubu (ADS), koje
nije obavezujue.
Popunjavanje upranjenih radnih mjesta vri se:
1. Interni premjetaj - znai da se dravni slubenici iz tog organa mogu premjestiti na drugo
radno mjesto u istom organu. Ovaj premjetaj moe biti dobrovoljan i nametnut.
2. Preuzimanje dravnih slubenika iz jednog u drugi organ, s tim da ovi organi moraju biti
na istom nivou vlasti.
3. Popuna sa liste prekobrojnih slubenika.
4. Konkursom (javno popunjavanje) preko ADS, ako se ne moe vriti popuna na gore
navedene naine.
Unaprjeenje se takoer vri internim oglasom.
Radni odnos na odreeno vrijeme - procedura je ista kao i kod zapoljavanja na
neodreeno vrijeme, ali on ne moe prerasti u radni odnos na neodreeno vrijeme.
Svoja prava dravni slubenik ostvaruje tako to ima pravo albe Odboru dravne
slube za albu (ODS), a zatim pravo tube sudu.
Kada se osoba prvi put zapoljava u organima uprave probni rad traje 6 mjeseci.
Ocjenjivanje dravnih slubenika vri se svakih 12 mjeseci i rukovodilac organa
uprave o tome donosi rjeenje. Rjeenje se donosi na prijedlog neposredno nadreenog
slubenika.
U organima uprave mogu se zaposliti pripravnici i to na 1 godinu.
Naknada za privremeno obavljene poslove - ako dravni slubenik privremeno obavlja
poslove razliite od svojih poslova, zakon predvia naknadu od 50%. Godinji odmor rukovodioci imaju min. 25, a max. 36 radnih dana, a ostali dravni slubenici min. 20 dana.
Radni odnos dravnog slubenika prestaje:
dobrovoljnim istupanjem iz dravne slube,
odlaskom u starosnu penziju,
ako izgubi dravljanstvo BiH,
ako je stekao dravljanstvo druge drave suprotno Ustavu,
u sluaju prekobrojnosti,
odbijanjem polaganja/potpisivanja teksta zakletve vjernosti,
kada mu se izrekne disciplinska mjera prestanka radnog odnosa (o disciplinskoj
odgovornosti odluuje komisija koju formira ADS, protiv rjeenja komisije moe se podnijeti
alba ODS),
8. smru slubenika,
9. ako ne zadovolji na probnom radu,
10. ako ima 2 uzastopne ocjene ne zadovoljava,
11. ako je osuen na kaznu zatvora preko 6 mjeseci,
12. predajom lanog dokumenta ili lane izjave u procesu prijema u dravnu slubu.
Mjere komisije:
1) prestanak radnog odnosa
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

59

2) javna opomena
3) suspenzija prava uestvovanja za unapreenje u naredne 2 godine (postoje obligatorna i
fakultativna suspenzija)
Agencija za dravnu slubu (ADS) (postoji i na nivou FBiH i BiH)
Nadlenosti i obaveze ADS:
1) utvruje jedinstvene kriterije, pravila i postupke za postavljenje dravnih slubenika,
2) planira i realizira proces zapoljavanja,
3) planira i realizira proces edukacije dravnih slubenika
4) prua strunu pomo organima uprave, i
5) podnosi izvjetaj o svom radu Vladi FBiH.
Odbor dravne slube za albu: To je samostalna institucija. Sastoji se od 3 lana.
Odluuje
o albama protiv svih rjeenja rukovodilaca organa uprave koja se odnose na radne odnose
slubenika i namjetenika, o albama na odluke disciplinske komisije, te o albama koje se izjave
na odluke ADS.
ZAKON O NAMJETENICIMA (Sl. novine FBiH 49/05)
Ovim Zakonom ureuje se radno-pravni status namjetenika u organima uprave FBiH,
kantona, grada i opine. Svi instituti koji nisu ureeni ovim zakonom ureuju se primjenom opeg
propisa Zakon o radu FBiH.
Namjetenici rade na dopunskim poslovima, odnosno poslovima koji su
funkcionalno povezani sa poslovima osnovne djelatnosti organa uprave (strunooperativni,informaciono-dokumentacioni, administrativno-tehniki i poslovi pomonih
djelatnosti).
O pravima i dunostima odluuje rukovodilac organa uprave, a albe mogu uloiti ODS, i
ukoliko nisu zadovoljni odlukom ODS, mogu traiti zatitu od opinskog suda.
Rasporeivanje i postavljanje namjetenika vri rukovodilac.
Popunjavanje upranjenog radnog mjesta vri se putem internog oglasa, a
rukovodilac organa uprave imenuje internu komisiju koja e sprovesti taj oglas. Ako se
mjesta ne mogu popuniti na taj nain onda e se popuniti javnim oglasom, sa tim da ga ne
raspisuje ADS ve rukovodilac.
Uvjeti su isti kao za dravne slubenike, osim strune spreme. Namjetenci su osobe
sa O, SSS i VS.
Probni rad traje 3 mjeseca, pripravniki sta: SSS 6 mjeseci, a VS 9 mj.
Ugovor na odreeno vrijeme-do 2 god. (kod dr. slub. nije odreeno).
Namjetenici se ocjenjuju svakih 12 mjeseci a dvije negativne ocjene dovode do prestanka
radnog odnosa.Godinji odmor je min. 18, a max. 30 dana.
Plaenog odsustvo - max. 7 dana, neplaeno u skladu sa kolekt. ugovorom i
pravilnikom. Prestanak radnog odnosa - kao kod dr. slub.

60

OPENITO O USTAVU BIH

Ustav je najvii pravni akt, garancija demokratije.
Ustav BiH je potpisan, nije usvojen. On je dio Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH
(OOSMBiH - Daytonski sporazum). Aneks IV ovog Sporazuma je Ustav BiH.
Ustav BiH je parafiran 21.11.1995. god. u Daytonu, SAD, a potpisan u Parizu, 14.12.1995.
god. i isti dan je stupio na snagu. Nikada nije objavljen u slubenom glasniku.
On predstavlja decentralizirani model ogranizacije drave. Zasniva se na principu podjele
vlasti.
Ima preambulu i normativni dio. Preambula govori o zatiti vlasnitva i trine ekonomije. U
normativnom dijelu obraena su ljudska prava i institucije vlasti. OOSMBiH je vrlo kratak, ima
samo 11 lanova, ali je za njega karakteristino da ima 11 aneksa, i to:
1. Aneks 1: 1A Sporazum o vojnim pitanjima;
1B- Sporazum o regionalnoj stabilizaciji;
2. Aneks 2: Sporazum o meuentitetskoj liniji definie pitanje teritorije entiteta;
3. Aneks 3: Sporazum o izborima;
4. Aneks 4: Ustav BiH Ustav ima svoja 2 aneksa: Aneks 1: Dodatni sporazum o
ljudskim pravima i Aneks 2: Prelazne odredbe;
5. Aneks 5: Sporazum o arbitrai (ustanovljen zbog Brkog, ali i kasnije koriten za
razgranienje meuentitetske linije na Dobrinji);
6. Aneks 6: Sporazum o ljudskim pravima;
7. Aneks 7: Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima;
8. Aneks 8: Sporazum o Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika;
9. Aneks 9: Sporazum o osnivanju javnih korporacija;
10. Aneks 10: Visoki predstavnik civilna implementacija OOSMBiH;
11. Aneks 11: Sporazum o policijskim snagama;
USTAVNI PRINCIPI USTAVA BIH SU:
1. Princip kontinuiteta BiH (lan I.1. Ustava BiH) sa Republikom BiH ije je zvanino ime od
tada BiH, nastavlja svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu kao drava sa
unutranjom strukturom, modificiranom ovim ustavom i sa postojeim meunarodno priznatim
granicama. Ona ostaje drava lanica UN i moe kao BiH zadrati lanstvo ili zatraiti prijem u
organizacijama unutar sistema UN-a, kao i u drugim meunarodnim organizacijama.
2. Princip vladavine prava (zakona) (lan I.2 Ustava BiH) BiH je demokratska drava koja
funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
3. Princip podjele vlasti - trodioba vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Sudska vlast je
nazavisna i samostalna od zakonodavne i izvrne vlasti.
4. Princip izvrenja sudskih odluka - svi organi vlasti su duni provoditi sudske odluke i
pomagati u njihovom izvrenju.
5. Princip kontinuiteta propisa koji su se zatekli na dan potpisivanja ustava BiH i usvajanja
ustava FBiH - zateeni propisi ostaju na snazi, ako nisu u suprotnosti sa ovim ustavom, dok
kompetentna vlast ne donese svoj propis.
6. Princip ustavnosti - podrazumijeva usklaenost sa ustavom BiH svih niih ustava, zakona i
podzakonskih akata (tzv.hijerarhija zakonskih akata).

EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA (EKLJP)

61

Potpisana je u Rimu 04.11.1950. god., a primjenjuje se od 1952. god. Do sada je

dopunjena 14 puta, pa ima 14 protokola.
U FBiH se primjenjuje od 1994. god. Objavljena je u "Sl. glasniku BIH", broj 6/99.
Odnos Ustava BIH i Evropske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP)
lan II. 2 Ustava BiH meunarodni standardi odreuje odnos ustava BiH i EKLJP.
EKLJP je inkorporirana u ustavni sistem BiH, i ona ima hijerarhijsku supremaciju u
primjeni. Ona se direktno i prioritetno primjenjuje u BiH. Direktno znai da se primjenjuje po
lanu II.2 ustava BiH. Samo je ona sastavni dio naeg ustavnog poretka. Prioritetno znai da ima
prioritet nad ostalim domaim zakonima, koji trebaju da budu usklaeni sa istom. (lan II.2 Ustava
BiH prava i slobode utvrene u EKLJP i njenim protoklima se direktno primjenjuju u BiH. Ovi akti
imaju prioritet nad svim ostalim zakonima).
Ostale konvencije se ne primjenjuju direktno i prioritetno.

Ljudska prava po EKLJP:

pravo na ivot,
pravo na slobodu i sigurnost,
pravo na dom,
pravo na jednakost pred zakonom,
pravo na pravino suenje,
kanjavanje samo na osnovu zakona i zabrana retroaktivnog djelovanja pravne norme,
pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota,
pravo na sklapanje braka,
pravo na djelotvorni pravni lijek, i dr.

Pravo na pravino suenje (l. 6) je kljuno za diplomirane pravnike i glasi: svako, tokom
odluivanja o njegovim graanskim pravima i obavezama ili o krivinoj optubi protiv njega, ima
pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom,
obrazovanim na osnovu zakona. Sudija mora biti nezavisan od svega osim od zakona i morala.
Nepristrasno znai da se sa jednakom panom cijene navodi obje strane (bez mrnje i
naklonosti). Samostalnost suda
-o prvostepenoj sudskoj odluci moe odluivati samo
drugostepeni sud.
Pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota (lan 8) Vaei porodini zakon: mu
nema pravo na tubu na razvod braka za vrijeme trudnoe ene odnosno starosti djeteta do 3
godine. Ovdje su pobijedili interesi materinstva i zatita djeteta.
Pravo na djelotvorni pravni lijek (lan 13) - pravna pouka u svakoj I st. odluci
Ljudske slobode po EKLJP:
sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti (lan 9),
sloboda izraavanja (lan 10) i
sloboda okupljanja i udruivanja (lan 11).

Zabrane po EKLJP:
zabrana muenja (lan 3),
zabrana ropstva ili prinudnog rada (lan 4),
zabrana diskriminacije (lan 14) i
zabrana zloupotrebe prava (lan 17).
62

Protokoli EKLJP
najvaniji je 1. Protokol zatita imovine.
vaan je i Protokol 6 ukidanje smrtne kazne. U ranijem sistemu je postojala, a 1998.
godine je brisana iz krivinog zakonodavstva FBIH iz razloga usklaivanja sa EKLJP.

Uslovi za pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava

Da je zemlja lanica Vijea Evrope;
Da su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi predvieni u dravi lanici iz koje dolazi
tuitelj;
Da se postupak pred sudom pokrene u roku od 6. mjeseci od dana prijema posljednje
odluke po efektivnom pravnom lijeku u domaem pravnom sistemu;
Efektivni (djelotvorni) pravni lijek podrazumjeva da su u domaem pravnom sistemu primjenjeni
svi redovni pravni lijekovi, a to je alba, te drugi pravni lijekovi koji su djelotvorni u smislu
nadlenosti odluivanja organa ili suda (revizija kod Vrhovnog suda FBiH, jer se samo u postupku
revizije u graanskim stvarima moe meritorno odluiti). Nije nuno iscrpljivanje vanrednih pravnih
lijekova, ve samo onih djelotvornih.
USTAVNI SISTEM
Ustavni sistem u BiH ine: Ustav BiH, Ustavi entiteta, Ustavi kantona u FBiH, Statut
Brko Distrikta BiH (13 ustava + 1 statut).
Poslije ustava, akti nie pravne snage su zakoni. Imamo dravne zakone, entitetske
(federalne i RS), kantonalne zakone i zakone Brko distrikta BIH.
Nakon zakona idu propisi-dravni, entitetski, kantonalni, gradski/opinski.
Kada se sputamo sa nivoa drave na Federaciju BiH, kao entitet, imamo kantonalno
ureenje federacije, sa 10 (deset) kantona, kako slijedi:
RAZLIKE VAINGTONSKOG I DEJTONSKOG USTAVA PO FORMI
Razlike po formi izmeu Daytonskog i Ustava FBiH (tzv. Washingtonskog ustava) su
slijedee:
1. Ustav BiH je potpisan 14.12.1995. godine, nije ga donijela Ustavotvorna skuptina,
Dejtonski ustav je dio mirovnog sporazuma i stupio je na snagu danom potpisivanja,
2. Ustav Federacije BiH je usvojen u ustavnopravnoj proceduri od strane Ustavotvorne
skuptine.
3. Ustav BiH nije objavljen u slubenim glasilima,
4. Ustav FBiH je objavljen u Slubenim novinama FBiH broj 1/94. i stupio je na snagu
30.03.1994. godine.
KO OBAVLJA ZAKONODAVNU VLAST U BIH?
Zakonodavnu vlast u BiH obavljaju:
1.
2.
3.
4.

na nivou BiH - Parlamentarna skuptina BiH,

na nivou FBiH - Parlament FBiH,
na nivou kantona - Skuptine kantona,
u RS Narodna skuptina RS,
63

5. u Brko distriktu BiH - Skuptina Brko distrikta BiH,

U gradovima i opinama postoje gradska, odnosno opinska vijea (skuptine gradova i
optina u RS), koje nemaju zakonodavnu vlast, ve su to predstavnika tijela koja donose samo
propise iz svoje nadlenosti.
NADLENOSTI INSTITUCIJA BIH
Slijedea pitanja spadaju u iskljuivu nadlenost institucija BiH:
Vanjska politika;
Vanjskotrgovinska politika;
Carinska politika;
Monetarna politika;
Finansiranje institucija i meunarodnih obaveza BiH;
Politika u vezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila;
Meunarodna provedba krivinog prava, te provedba krivinog prava izmeu entiteta,
ukljuujui odnose s Interpolom;
8. Reguliranje meunarodnog i meuentitetskog prometa, ukljuujui osnivanje javnih
korporacija;
9. Kontrola zranog prostora;
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Dodatne nadlenosti
BiH moe preuzeti odgovornost i u drugim pitanjima o kojima se sloe entiteti, a koje
su u nadlenosti entiteta ili pak koja su neophodna za ouvanje suvereniteta, teritorijalne
cjelovitosti, politike nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta BiH.
Prema potrebi se za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu osnivati dodatne
institucije. Do sada je, uz saglasnost entiteta izvren prijenos nadlenosti u pogledu 1. odbrane,
2. indirektnog oporezivanja, 3. granine policije i dr.
ZAKONODAVNA VLAST NA NIVOU BIH
To je Parlamentarna skuptina BiH, koja se sastoji od dva doma:
1. Predstavniki (zastupniki) dom - ima 42 poslanika (zastupnika) koji se biraju sukladno
izbornom zakonu na neposrednim tajnim izborima, i to 2/3 iz FBiH a 1/3 iz RS. Kvorum ini
veina svih zastupnika.
2. Dom naroda - ima 15 delegata (izaslanika) i to 2/3 iz FBiH (5 H + 5B) a 1/3 iz RS (5S).
Bira ih Dom naroda Parlamenta FBiH, odnosno Narodna skuptine RS. Devet delegata
Doma naroda ine kvorum, s tim da su prisutna najmanje 3 hrvatska, 3 bonjaka i 3
srpska delegata.
Poslanici Predstavnikog doma BiH se biraju na neposrednim tajnim izborima, sa lista
politikih stranaka, lista nezavisnih kandidata i nezavisnih kadidata, a delegati Doma naroda BiH
se delegiraju iz Doma naroda Parlamenta FBiH i Vijea naroda Narodne skuptine RS, na mandat
od 4 godine.
NAIN ODLUIVANJA
U Zastupnikom domu vrijedi pravilo veine. U toj veini mora biti ukljueno min. po 1/3
zastupnika iz oba entiteta. Ako nema 1/3, slijedi pokuaj usaglaavanja unutar klubova entiteta, a
ako i to ne uspije, onda se odluka donosi veinom onih koji su prisutni i koji glasaju, s tim da ta
veina ne ukljuuje vie od 2/3 onih koji su protiv iz jednog entiteta!

64

U Domu naroda odluuje se veinski (8 delegata). Ako jedan od klubova naroda pokrene
pitanje vitalnog nacionalnog interesa povodom odluivanja o nekom pitanju, mora se postii veina
u svakom klubu naroda. Ako postoji spor da li je neko pitanje zaista od vitalnog nacionalnog
interesa, ustav nalae formiranje posebne komisije koja nastoji usaglasiti sporna pitanja. Ako to ne
uspije, onda o tom pitanju odluuje Ustavni sud BiH. Ovisno od odluke suda, zavisi dalji postupak.
Imajui u vidu postojanje dva doma, postavlja se pitanje da li svi zakoni prolaze kroz oba
doma? DA! Zakon se smatra usvojenim kad je u istovjetnom tekstu usvojen u oba doma. U
sluaju da bude usvojen u razliitim tekstovima, ide se na usaglaavanje, koje obavlja zajednika
komisija oba doma.
NADLENOST
Nadlenost je kogentna norma i povreda nadlenosti predstavlja najteu formalnu
povredu postupka.
Nadlenosti Parlamentarne skuptine BiH su:
1. Donoenje ustava i zakona;
2. Odluivanje o izvorima i visini sredstava za rad institucija BiH i za podmirivanje
meunardonih obaveza BiH;
3. Odobravanje budeta za institucije BiH;
4. Potvrivanje imenovanja Vijea ministara;
5. Odluivanje o davanju saglasnosti na ratifikaciju ugovora, koje ratificira Predsjednitvo BiH,
nakon dobivanja ove saglasnosti;
6. Ostale nadlenosti potrebne za izvravanje njenih dunosti ili one nadlenosti koje su joj
dodijeljene uzajamnim sporazumom entiteta;
IZVRNA VLAST U BiH
Izvrna u vlast BIH: 1. Vijee Ministara, 2. Predsjednitvo, 3. Centralna banka;
Izvrna u vlast u Federaciji: 1. Predsjednik i 2 dopredsjednika i 2. Vlada;
Izvrna vlast u RS: 1. Predsjednik republike i 2. Vlada RS;
Izvrna u vlast u kantonu: Vlada kantona na elu sa predsjednikom Vlade Kantona (Premijer
kantona)
Izvrna u vlast u opini i gradu: Opinski naelnik i Gradonaelnik.
Predsjednitvo BiH
Predsjednitvo BiH sastoji se od 3 lana: jednog Bonjaka i jednog Hrvata, od kojih
je svaki direktno biran na podruju Federacije, te jednog Srbina, direktno biranog na
podruju RS.
lanovi Predsjednitva neposredno se biraju u svakom entitetu na mandat od 4 godine.
lanovi Predsjednitva mogu biti birani dvaput uzastopce, te potom 4 god. ne mogu biti ponovo
birani.
Nadlenosti Predsjednitva BiH su:
1. Voenje vanjske politike BiH, ukljuivo imenovanje ambasadora i predstavnika BiH u
drugim meunarodnim organizacijama;
2. Kolektivni komandant Oruanih snaga BiH imenovanje i postavljenja generala u OS BiH;
3. Zastupanje BiH u meunarodnim i evropskim integracijama;
65

4.
5.
6.
7.
8.

Voenje pregovora o sklapanju meunarodnih ugovora BiH i ratificiranje takvih ugovora;

Imenovanje predsjedavajueg Vijea ministara;
Izvravanje odluka Parlamentarne skuptine BiH;
Predlaganje godinjeg budeta Parlamentarnoj skuptini BiH;
Obavljanje i drugih funkcija koje mu dodjeli Parlamentarna skuptina ili na koje pristanu
entiteti;

Vijee ministara BiH

To je organ izvrne vlasti BiH koji vri svoja prava i dunosti kao vladine funkcije, u
skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima BiH. Sjedite Vijea ministara je u
Sarajevu.
VIJEE MINISTARA INE PREDSJEDAVAJUI I MINISTRI, I TO:
1. Ministar vanjskih poslova;
2. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;
3. Ministar financija i trezora;
4. Ministar komunikacija i prometa;
5. Ministar civilnih poslova;
6. Ministar za ljudska prava i izbjeglice;
7. Ministar pravde;
8. Ministar sigurnosti;
9. Ministar odbrane;
Navedena ministarstva se osnivaju Zakonom o ministarstvima i drugim tijelima uprave u
BiH, i istim zakonom su odreene nadlenosti tih ministarstava.
Mandat Vijea ministara je 4 godine, isto kao i lanova Parlamentarne skuptine BiH.
Predsjedavajueg Vijea ministara imenuje Predsjednitvo BiH, a odluku o
imenovanju potrvuje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH.
Ministre imenuje predsjedavajui Vijea ministara (2/3 iz FBiH, a 1/3 iz RS), a odluku o
imenovanju takoer potrvuje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine. Svaki ministar ima ?
jednog? zamjenika. Oni su iz razliitih konstitutivnih naroda u odnosu na ministra i zamjenjuju
ministre u sluaju njihove odsutnosti ili sprijeenosti da obavljaju dunost.
Predsjedavajui Vijea ministara moe podnijeti ostavku Predsjednitvu BiH.
Podnoenjem ostavke predsjedavajueg, cijelo Vijee ministara je u ostavci.
Isto tako, Predsjednitvo BiH moe pokrenuti postupak opoziva predsjedavajueg
Vijea ministara, a ako to prihvati Parlamentarna skuptina, dolazi se u istu situaciju kao i
da sam podnosi ostavku. lanovi Vijea ministara i predsjedavajui ostaju da obavljaju te
poslove do izbora novih lanova.
Vijee ministara radi i odluuje u sjednicama.
U ostvarivanju svojih prava i dunosti Vijee ministara:
1. donosi: odluke, zakljuke i rjeenja;
2. usvaja: nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijska dokumenta, programe,
sporazume, protokole i druga akta;
Vijee ministara, o svim pitanjima i temama o kojima u daljoj proceduri konano
odluuje Parlamentarna skuptina BiH, donosi akta veinom glasova od ukupnog broja
svojih lanova, a o ostalim pitanjima odluuje konsenzusom, a naroito o propisima,
imenovanjima i postavljenjima.
66

U sluaju da se konsenzus ne postigne, predsjedavajui saziva ministre koji su protiv kako

bi se postiglo rjeenje, a ako ni na ovaj nain konsenzus ne bude postignut u roku od 7 dana,
odluka se donosi veinom glasova koja podrazumijeva najmanje 2 lana iz svakog konstitutivnog
naroda.
ZAKONODAVNA VLAST FBIH
Zakonodavna vlast FBiH je Parlament FBiH koji ima 2 doma:
1. Zastupniki (predstavniki) dom - sastoji se od 98 poslanika (zastupnika), koji se biraju
na na neposrednim tajnim izborima, sa lista politikih stranaka, lista nezavisnih kandidata i
nezavisnih kadidata.
2. Dom naroda - sastoji se od 58 delegata (izaslanika) i to po 17 delegata iz reda svakog
od konstitutivnih naroda i 7 delegata iz reda ostalih. Delegate biraju kantonalne
skuptine na mandat od 4 godine.
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Nadlenosti Parlamenta FBIH su:

Donoenje ustava
Donoenje zakona o vrenju funkcija federalne vlasti;
Izbor predsjednika i dva potpredsjednika FBiH;
Potvrivanje imenovanja Vlade FBiH veinom glasova;
Donoenje budeta FBiH;
Vrenje drugih nadlenosti koje su mu povjerene;

IZVRNA VLAST F BIH

ef federalne izvrne vlasti je Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika. Biraju se u
Parlamentu FBiH, na nain da u Zastupnikom domu dobiju veinu, a u Domu naroda
veinu u svim klubovima. Mandat im je 4 godine, a mogu biti smjenjeni od strane Ustavnog
suda FBiH, na prijedlog Parlamenta FBiH.
Nadlenosti Predsjednika (i dopredsjednka) FBIH su:
1. Imenovanje Vlade FBiH;
2. Imenovanje sudija Ustavnog suda FBIH na prijedlog Visokog sudskog i tuilakog vijea
BiH;
3. Potpisivanje odluka Parlamenta FBiH nakon njihovog donoenja;
4. Davanje pomilovanja za djela utvrena federalnim zakonima;
5.
Vlada Federacije je izvrni organ FBiH, koja vri izvrnu vlast Federacije, ako
odreene izvrne kompetencije nisu Ustavom Federacije predviene za Predsjednika, odnosno
Potpredsjednike Federacije.
Vladu FBiH imenuje Predsjednik FBiH uz saglasnost dva potpredsjednika i nakon
konsultacija sa Premijerom, odnosno kandidatom za premijera - Mandatarom. Odluku o
imenovanju potvruje Predstavniki dom Parlamenta FBiH. Vladu FBiH ini premijer i
ministri, premijer ima 2 zamjenika, a Vladu ini 15 ministara.
Vlada FBiH utvruje nacrte i prijedloge zakona, uredbe sa zakonskom snagom,
uredbe, odluke, rjeenja i zakljuke.
KANTONALNO UREENJE FBIH - Zakon o federalnim jedinicama-kantonima
FBiH je jedan od entiteta drave BiH. Sastoji od federalnih jedinica kantona. Imamo 10
kantona obrazovanih u FBiH.
Kantoni imaju nazive odreene iskljuivo prema gradovima koji su sjedita
odgovarajuih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.
67

Svaki kanton ima ustav kojim se osiguravaju institucije vlasti i zatita ljudskih prava.
Naziv kantona se utvruje ustavom kantona:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Unsko-sanski kanton sa sjeditem u Bihau

Posavski kanton sa sjeditem u Oraju (sjedite kant. suda je u Odaku)
Tuzlanski kanton sa sjeditem u Tuzli
Zeniko-dobojski kanton sa sjeditem u Zenici
Bosansko-podrinjski kanton sa sjeditem u Goradu
Hercegovako-neretvanski kanton sa sjeditem u Mostaru
Srednje-bosanski kanton sa sjeditem u Travniku (sjedite kantonalnog suda je u Novom
Travniku)
8. Zapadnohercegovaki kanton sa sjeditem u irokom Brijegu
9. Sarajevski kanton sa sjeditem u Sarajevu
10. Kanton 10 sa sjeditem u Livnu
ZAKONODAVNA VLAST KANTONA
To je Kantonalna skuptina koja se sastoji od jednog doma.
Nadlenosti kantonalne skuptine su:
1. Priprema i 2/3 veinom usvaja kantonalni ustav;
2. Donosi zakone i druge propise za izvravanje kantonalnih nadlenosti;
3. Usvaja budet kantona;
NADLENOSTI GRADSKOG VIJEA
1.
2.
3.
4.

Priprema i 2/3 veinom usvaja statut grada;

Bira gradonaelnika;
Donosi budet grada;
Donosi druge propise u izvravanju prenesenih ovlatenja i vri druga ovlatenja utvrena
statutom;

NADLENOSTI OPINSKOG VIJEA

1.
2.
3.
4.

Priprema i 2/3 veinom usvaja statut opine;

Usvaja opinski budet;
Donosi propise o oporezivanju i na druge naine osigurava potrebno oporezivanje;
Donosi propise i akte u izvravanju opinskih nadlenosti;

ZATEENI PROPISI PREMA USTAVU FBIH

To su zakoni, drugi propisi i sudska pravila koja su bila na snazi na dan stupanja
na snagu Ustava FBiH (30.03.1994. godine).
Oni ostaju na snazi pod uvjetom da nisu u suprotnosti sa ustavom FBIH dok nadleni
organi vlasti ne odlue drugaije, odnosno dok kompetentna vlast ne donese svoj propis.
PRINCIP IZVRENJA SUDSKIH ODLUKA PREMA USTAVU FBIH
Svi organi vlasti izvravat e i pomagati u izvravanju presuda i rjeenja svih sudova
navedenih u ovom Ustavu. Premijer FBIH predsjednik Vlade FBIH nadlean je za osiguranje
izvravanja odluka sudova FBiH.

68

AMANDMANI NA USTAV FBIH

1.
2.
3.
4.

Moe ih predlagati:
Predsjednik FBiH u saglasnosti sa potpredsjednicima, ili
Vlada FBiH, ili
veina poslanika u Predstavnikom domu Parlamenta FBiH, ili
veina bonjakih ili hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.

AMANDMANI NA USTAV BIH

Izmjene i dopune ustava BiH mogu se vriti odlukom Parlamentarne skuptine BiH
donesenom dvotreinskom veinom prisutnih delegata koji su glasali.
STUPANJE NA SNAGU ZAKONA
Zakoni stupaju na snagu kako je u njima utvreno, ali ne ranije nego to budu objavljeni u
slubenom glasilu FBiH.
Zakoni nemaju retroaktivno dejstvo.
PRAVILO: Ustavom se stvari utvruju, a zakonom propisuju.
Vacatio Legis - vakacioni rok (ekanje zakona) rok po isteku kojeg e se zakon
poeti primjenjivati, iako je stupio na snagu npr. zakon stupa na snagu 8. dana od dana
objavljivanja, a poet e se primjenjivati u roku od 6 mjeseci kao to je npr bio sluaj sa
porodinim zakonom, (razlog za vakacioni rok je, najee, radi donoenje podzakonskih propisa).
Odluke visokog predstavnika su konane i obvezujue (lan 10 Ustava BiH),
objavljuju se u slubenim glasilima, a Parlament je duan usvojiti zakone u identinom
tekstu kao te odluke.

69

SUDSKI SISTEM U BIH

Na nivou BiH postoji:
1. Ustavni sud BiH (ustavna kategorija) i
2. Sud BiH (zakonska kategorija)

USTAVNI SUD BIH

Ustavni sud BiH nije redovni sud, on je ustavna kategorija!
Sastav ustavnog suda
Ustavni sud ima 9 (devet) sudija, a od toga:
4 bira Predstavniki dom Parlamenta FBiH,
2 Narodna Skuptina RS-a i
3 predsjednik Evropskog suda za ljudska prava uz obavezne konsultacije sa
Predsjednitvom BiH koje nemaju obavezujui karakter (ne mogu biti iz susjednih zemalja).
Imenuju se bez ogranienja mandata, i to do 70. god. ivota, ukoliko ranije ne budu
razrijeeni saglasnou svih sudija ili sami podnesu ostavku. Odluuje se veinski (potrebno 5
glasova). Procedure i postupak pred sudom ureeni su Pravilima procedure, koje donosi Ustavni
sud veinom glasova.
Nadlenost ustavnog suda
1. Rjeavanje ustavnih sporova koji se pojavljuju izmeu entiteta, sporovi o uspostavljanju
paralelnih odnosa sa susjednim dravama, te ocjenjuje usklaenost zakona BiH i entiteta
sa ustavom BiH (ove sporove mogu pokrenuti: svaki lan predsjednitva, predsjedavajui ili
zamjenik predsjedavajueg jednog od domova PS BiH, predsjedavajui VM, te
zastupnika bilo kojeg doma zakonodavnog tijela u BiH ili entitetima);
2. Apelaciona nadlenost (tzv. ustavne tube) pred Ustavnim sudom BiH moe se pojaviti
pojedinac, jer je Ustavom propisano da on ima drugostepenu nadlenost o pitanjima
sadranim u Ustavu (lj. prava) kada ona postanu predmetom spora po osnovu odluke bilo
kojeg suda u BiH.
Tri su pretpostavke da bi pojedinac podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH: 1. krenje
ustavnog prava, 2. iscrpljivanje svih pravnih lijekova u entitetu i 3. rok od 60 dana od
pravomone odluke po redovnim pravnim lijekovima (ili 60 dana od dana prijema odluke
suda iz entiteta???);
3. Rjeavanje ustavnih pitanja koje prosljeuju neki od sudova u BiH kada dou u
situaciju da odluuju u nekom sporu u kojem treba primjeniti neki zakon za koji smatraju da
je neustavan;
4. Deblokada rada PS BiH, vezano za pitanje vitalnog nacionalnog interesa;

70

SUD BIH
On je redovni sud, utemeljen Zakonom o sudu BiH. On je i prvostepeni i drugostepeni
sud.
Sud BiH ima krivino odjeljenje (za krivina djela iz KZ BIH i drugih zakona BiH nadlean
je Sud BiH u prvom stepenu), upravno odjeljenje (upravni sporovi protiv konanih akata organa i
institucija BiH i graanskih stvari vezano za dravu) i apelaciono odjeljenje (odluuje po albama
na odluke njegovih odjeljenja i po prigovorima u izbornom postupku).
Na nivou FBiH:
1. Ustavni sud FBiH (ustavna kategorija) i
2. Vrhovni sud FBiH (zakonska kategorija)
Finansiraju se iz budeta FBiH.
Na nivou kantona:
1. kantonalni sudovi (10 sudova - svaki kanton po jedan) i
2. opinski sudovi (ukupno u FBiH ima ih 28)
Finansiraju se iz budeta kantona.
Na nivou Republike Srpske:
1. Ustavni sud RS,
2. Vrhovni sud RS,
3. Okruni sudovi (ukupno 5)
Osnovni sudovi (ukupno19) (Finansiraju se iz budeta kantona.)
Na nivou Brko distrikta:
1. Osnovni sud Brko distrikta BIH (prvostepeni),
2. Apelacioni sud Brko distrikta BiH (drugostepeni).
Finansiraju se iz budeta Brko distrikta BiH.
Po sadanjem ustavnom sistemu, mi imamo podjeljenu nadlenost izmeu nivoa BiH, dva
entiteta (unutar FBiH kantona), i Brko distrikta. Trenutno postoje 4 sudska sistema, 2 zatvorska
sistema i 4 krivine procedure.
SUDSKI SISTEM U FBIH - Mrea sudova
Mjesna nadlenost opinskih sudova
Mrea sudova u FBiH prati kantonalno ureenje. Sjedita op. sudova:
1. Unsko sanski kanton: Opinski sud u Bihau, Opinski sud u Bosanskoj Krupi (postoji
Odjeljenje u Buimu), Opinski sud u Cazinu, Opinski sud u Sanskom Mostu, Opinski
sud u Velikoj Kladui;
2. Posavski kanton: Opinski sud u Oraju;
3. Tuzlanski kanton: Opinski sud u Tuzli, Opinski sud u Graanici, Opinski sud u
Gradacu (postoji Odjeljenje u Srebreniku), Opinski sud u Kalesiji i Opinski sud u
ivinicama (postoji Odjeljenje u Kladnju);
4. Zeniko-dobojski kanton: Opinski sud u Kaknju, Opinski sud u Tenju, Opinski sud u
Visokom (ima Odjeljenje u Olovu), Opinski sud u Zavidoviima (ima Odjeljenje u Maglaju),
Opinski sud u epu, Opinski sud u Zenici;
71

5. Bosansko-podrinjski kanton: Opinski sud u Goradu;

6. Hercegovako-neretvanski kanton: Opinski sud u Mostaru, Opinski sud u Konjicu,
Opinski sud u apljini;
7. Srednje-bosanski kanton: Opinski sud u Travniku, Opinski sud u Bugojnu (ima
Odjeljenje u Jajcu), Opinski sud u Kiseljaku;
8. Zapadnohercegovaki kanton: Opinski sud u irokom Brijegu i Opinski sud u
Ljubukom;
9. Sarajevski kanton: Opinski sud u Sarajevu;
10. Kanton 10: Opinski sud u Livnu (ima dva odjeljenja: u Drvaru i Tomislavgradu);
Opinski sudovi sa privrednim odjeljenjima
Privredna odjeljenja obrazuju se u opinskim sudovima u sjeditu kantona: u Bihau,
Oraju, Tuzli, Zenici, Goradu, Travniku, Mostaru, irokom Brijegu, Sarajevu i Livnu.
U privrednim predmetima ovi opinski sudovi mjesno su nadleni za podruje cijelog
kantona. BiH nema trgovake sudove.
Izvrena je koncentracija opinskih sudova kao privrednih sudova u privrednim
predmetima i to su naprijed navedeni sudovi koji se nalaze u sjeditu kantona i mjesno su
nadleni za cijeli kanton.
Drugostepeni sud u ovom sluaju je kantonalni sud tog kantona.
(U Republici Srpskoj prvostepeni sudovi sa privrednim odjeljenjima su osnovni sudovi u sjeditu
okrunih sudova /Trebinje, Bijeljina, Banja Luka, Sokolac - ovo je izuzetak jer nije u sjeditu
okrunog suda u Istonom Sarajevu; i Doboj), a u Brko Distriktu je to Osnovni sud Brko Distrikta
BiH. To je sve ukupno 16 privrednih odjeljenja u BiH. Privredna odjeljenja i Registri pravnih osoba
su u ovih 16 sudova.)
Opinski sudovi koji vre poslove upisa u Registar pravnih osoba
Poslove upisa u Registar pravnih osoba vre opinski sudovi sjeditu kantona, a to
su opinski sudovi u: Bihau, Oraju, Tuzli, Zenici, Goradu, Travniku, Mostaru, irokom Brijegu,
Sarajevu i Livnu (svaki je nadlean za podruje cijelog kantona).
Ovdje je dolo do promjene stvarne nadlenosti, jer su ranije ove poslove obavljali
Kantonalni sudovi (Zakon o sudovima u Federaciji, SN FBIH 38/05).
Stvarna nadlenost opinskih sudova
1.

U krivinim predmetima:
1) Da u prvom stepenu sudi za krivina djela za koja je zakonom propisana kao glavna kazna
2)
3)
4)
5)
6)
7)

novana kazna ili kazna zatvora do 10 godina;

Za krivina djela za koja je posebnim zakonom odreena nadlenost opinskog suda;
Za krivina djela za koja je Sud BiH prenio nadlenost na opinski sud;
U svim krivinim postupcima prema maloljetnicima;
Da postupa tokom istrage i nakon podizanja optunice za djela iz nadlenosti opinskog
suda;
Da odluuje o vanrednim pravnim lijekovima kada je to zakonom predvieno (ponavljanje
postupka);
Da odluuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na
osnovu sudske odluke;
72

8) Da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom;

2.

U graanskim predmetima
U svim graanskim sporovima i u vanparninom postupku.

3.

U privrednim predmetima
a) u sporovima koji se odnose na prava i obaveze po osnovu pravnog prometa roba, usluga,
vrijednosnih papira, vlasnikih i drugih stvarnih prava na nekretninama, te na prava i
obaveze proistekle iz vrijednosnih papira u kojima su obje stranke u postupku pravna
osoba ili fizika osoba koje u svojstvu samostalnog poduzetnika ili u drugom svojstvu
obavlja privrednu i drugu registriranu djelatnost u vidu osnovnog ili dopunskog zanimanja;
b) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na moru i unutranjim vodama, te u
sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika;
c) u sporovima koji se odnose na avione, te u sporovima na koje se primjenjuje
vazduhoplovno pravo, osim sporova o prijevozu putnika;
d) sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasnitva;
e) sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili
monopolistiki sporazum;
f) privredne prijestupe;
g) u postupcima steaja i likvidacije;

4.

U drugim predmetima:
a. da vodi izvrni postupak (podrazumijeva i upuivanje na izvrenje krivinih sankcija - IKS
referat);
b. da odreuje mjere osiguranja;
c. da obavlja zemljino-knjine poslove (moe se formirati izdvojena ZK jedinica izvan sjedita
opinskog suda);
d. da prua pravnu pomo sudovima u BiH;
e. da vri poslove meunarodne pravne pomoi, ako zakonom nije odreeno da neke od tih
poslova vri kantonalni sud (kantonalni sud uvijek radi meunarodnu pravnu pomo u
krivinim predmetima, a opinski sud u graanskim predmetima prema prebivalitu
stranke);
f. da vri poslove upisa u Registre pravnih osoba;
g. da vri druge poslove odreene zakonom;

Mjesna i stvarna nadlenost kantonalnih sudova

Sjedita kantonalnih sudova prate kantonalno ureenje FBIH.
8 kantonalnih sudova ima sjedite u sjeditu kantona, uz 2 izuzetka: Novi Travnik
(Srednjobosanski kanton) i Odak (Posavski kanton).
Prvostepena stvarna nadlenost kantonalnih sudova:
1) da sudi za krivina djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora vie od 10 godina ili
dugotrajni zatvor;
2) da postupa u toku istrage i nakon podizanja optunice za djela iz nadlenosti kantonalnog
suda;
3) da sudi za krivina djela na koja je Sud BiH prenio nadlenost na kantonalne sudove;
4) da odluuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zatitu sloboda i prava
utvrenih ustavom ako su takve slobode i prava povrijeeni konanim pojedinanim aktom
ili radnjom slubene osobe u organima uprave, odnosno, odgovorne osobe u preduzeu,
ustanovi, ili drugoj pravnoj osobi kada za zatitu tih prava nije osigurana druga sudska
zatita;

73

Drugostepena stvarna nadlenost kantonalnih sudova:

1) odluuje o albama protiv odluka opinskih sudova i
2) odluuje o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima ako je to odreeno zakonom
(apelaciona1 i kasaciona nadlenost);
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)

Ostale nadlenosti kantonalnih sudova:

Rjeava o slukobu mjesne nadlenosti opinskih sudova sa podruja kantona;
Odluuje o prenosu mjesne nadlenosti sa jednog opinskog suda na drugi opinski sud
na podruju kantona;
Odluuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude na
osnovu sudske odluke;
Postupa po molbama za pomilovanje;
Rjeava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovakih sudova i stranih arbitraa;
Prua meunarodnu pravnu pomo u krivinim predmetima;
Obavlja i druge poslove odreene zakonom;
Stvarna nadlenost Vrhovnog suda FBiH:

1)
2)
3)
4)

da odluuje o albama protiv odluka kantonalnih sudova;

da odluuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomonih odluka sudova;
da odluuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijea;
da rjeava sukobe nadlenosti izmeu kantonalnih i opinskih sudova sa podruja
razliitih kantona;
5) da odluuje o prenoenju mjesne nadlenosti sa jednog suda na drugi sud
6) da obavlja i druge poslove;
Prema navedenom, vidi se da Vrhovni sud FBiH nema prvostepene nadlenosti.
Ranije je imao u upravnim sporovima i nekim krivinim stvarima (terorizam, organizirani kriminal i
sl.). Ustavom FBiH je predvieno da Vrhovni sud moe imati prvostepenu nadlenost.
VISOKO SUDSKO I TUILAKO VIJEE BIH (VSTV)
VSTV je nezavisno i samostalno tijelo BiH i ima svojstvo pravne osobe. Ima zadatak da
osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosue.
Ranije su postojala 3 VSTV u BiH (entitetska i na nivou BiH). Danas postoji jedno VSTV i ono je na nivou BiH.

Ima 15 lanova, mandat im je 4 god. i moe se jo jednom obnoviti. Jedan lan je predstavnik
meunarodne zajednice.
Predstavnike daju sudovi, tuilatva, Parlamentarna skuptina BiH, Vijee ministara BiH i
advokatske komore.
Nadlenosti su mu:
Imenovanje sudija u redovne sudove i tuitelja,
Vodi disciplinske postupke,
Donosi naredbe za razrjeenja sudija i tuilaca,
Odreuje minimum strunog usavravanja u saradnji sa Centrom za edukaciju sudija i
tuitelja,
5. Utvruje kriterije za ocjenjivanje sudija i tuilaca,
6. Stara se o razvoju informatikih i tehnolokih sistema,
1.
2.
3.
4.

Apelacija alba; Kasacija Vanredni pravni lijek

74

7. Sudjeluje u izradi godinjeg budeta za pravosue, itd.

Centar za edukaciju sudija i tuitelja
On je javna ustanova osnovana zakonom.
Nadlenost Centra za edukaciju sudija i tuitelja je permanentna i organizirana edukaciju sudija i
tuilaca. Centrom rukovodi direktor, a popuna Centra vri se u okviru procedura VSTV.
FUNKCIJA SUDOVA
Sudovi sude i kad sud sudi tada ima represivnu i preventivnu funkciju.
Sud je u represivnoj funkciji kada sudi u krivinim predmetima.
Preventivnost se ostvaruje kroz statistiku i analitiku. Na osnovu toga sainjavaju
informacije za nadlena tijela (npr. podatak o porastu maloljetnikog kriminaliteta).
SUDSKA POLICIJA U FBIH
To je u FBiH ustavna kategorija, jer je u ustavu FBiH utvreno da e se osnovati
sudska policija radi pomoi sudovima u FBiH u:
1) osiguranju informacija,
2) osiguranju prisustva svjedoka,
3) privoenju optuenih osoba,
4) odravanju reda u sudnici i sigurnosti suda, te
5) izvravanju sudskih naloga.
Predsjednik Vrhovnog suda FBiH odgovoran je za upravljanje sudskom policijom, a
moe svoja ovlatenja prenijeti na zapovjednika sudske policije. Organizovana je u 11
odjeljenja (10 kantonalnih i 1 VS FBiH)
Pored ustava, postoji i Zakon o sudskoj policiji.
Postoji sporazum izmeu Vrhovnog suda FBiH i Federalnog tuilatva o saradnji i podrci
sudske policije tuilatvima. Sudska policija pomae i Ombudsmanima na njihov zahtjev.
Za sudsku policiju na nivou BiH odgovoran je Ministar pravde BiH.
TUILATVA
Tuilatvo goni!
U reformi krivinog prava polazni princip bio je da je krivino pravosue vrenje javnih
ovlatenja. Tuilatvo goni za sva krivina djela. U FBiH privatne tube vie nema, oteeni ne
moe vie preuzeti krivino gonjenje (u RS jo uvijek postoji ova mogunost).
Organizacija tuilatava
Na nivou drave postoji Tuilatvo BiH i ono postupa pred Sudom BiH. U njemu
imamo i meunarodne tuitelje.
U FBiH postoji Federalno tuilatvo FBiH i 10 Kantonalnih tuilatava.
U RS postoji 5 Okrunih javnih tuilatava sa sjeditima kao i okruni sudovi i Republiko javno
tuilatvo RS
U Brko Distriktu BiH postoji Javno tuilatvo Brko distrikta BiH.
U okviru tuilatava u FBiH postoje Glavni federalni/kantonalni tuilac i
federalni/kantonalni tuioci. Nema vie zamjenika.
75

Kod tuilatava postoji princip subordinacije (odnos vieg i nieg) kod nadlenosti
Glavnog federalnog tuioca koji je najodgovorniji za rad tuilatava u FBiH. On ima
ovlatenje da:
izdaje obavezna uputstva (moe ga izdati i u konkretnom predmetu),
naloi da se predmet izuzme od jednog tuioca/tuilatva i da u rad drugom
tuiocu/tuilatvu.
Federalni tuilac moe biti osoba sa 10 godina iskustva u radu kao sudija, tuilac, advokat ili
na slinim pravnim poslovima nakon poloenog pravosudnog ispita, a mandat je neogranien.
Glavni federalni tuilac mora da ima rukovodne i organizacione sposobnosti, njegov mandat
je 6 godina i moe biti reimenovan.
FEDERALNO PRAVOBRANILATVO
Federalno pravobranilatvo prua pravnu zatitu imovini i imovinskim interesima
FBiH, kantonalno pravobranilatvo prua pravnu zatitu imovini i imovinskim interesima
kantonu, a opinsko pravobranilatvo pravnu zatitu imovini i imovinskim interesima
opine.
Federalni pravobranitelj moe biti diplomirani pravnik sa poloenim pravosudnim ispitom i 10
godina iskustva na imovinsko-pravnim poslovima i da je stekao ugled strunjaka u imovinskopravnim odnosima, koji nije osuivan za odreena krivina djela i da ispunjava zdravstvene uslove
koji se trae za dravnog slubenika.
Pored federalnog pravobranitelja, imamo zamjenika federalnog pravobranitelja, pomonike
i druge slubenike pravobraniteljstva.
Federalnog pravobranitelja predlae Federalni ministar pravde, a imenuje ga
Premijer FBiH uz saglasnost dva zamjenika, i uz potvrdu Parlamenta FBiH.
Obavezna uputstva federalnog pravobranitelja: izdaje ih kantonalnim i opinskim
pravobraniteljima u pogledu primjene federalnih zakona (radi ujednaavanja primjene federalnih
zakona na podruju cijele FBiH).
U kantonima su kantonalnim zakonima propisana kantonalna/opinska pravobranilatva.
ADVOKATURA
To je nezavisna profesionalna djelatnost koja se obavlja u skladu sa Zakonom o advokaturi FBiH.
Organizacija
Na nivou FBiH postoji 5 regionalnih advokatskih komora i jedna federalna
advokatska komora. Organizacija advokature ne prati kantonalno ureenje FBiH, nego je
napravljena po principu regionalizacije:
1. U Sarajevu - za Sarajevo i Gorade;
2. U Mostaru - za HNK, Kanton 10 i Zapadnohercegovaki kanton;
3. U Tuzli - za Tuzlanski i Posavski kanton;
4. U Bihau - za Unsko-sanski kanton;
5. U Zenici - za Zeniko-dobojski i Srednjebosanski kanton;
Polae se advokatski ispit koji ubuhvata slijedee oblasti: Zakon o advokaturi, advokatska
tarifa, pravilnik o disciplinskoj odgovornosti i kodeks advokatske etike. Ove oblasti, izuzev Zakona
o advokaturi, istovremeno predstavljaju i osnovne akte komore.
76

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Organi Federalne advokatske komore su:

Skuptina,
Nadzorni odbor,
Upravni odbor,
Predsjednik i Potpredsjednik,
Disciplinski sud i disciplinski tuilac,
Komisija za advokatske ispite
Mandat organa Federalne advokatske komore traje 4 godine.

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Advokatska djelatnost obuhvata:

davanje pravnih savjeta,
pisanje razliitih podnesaka,
sastavljanje raznih isprava (ugovori, testamenti i dr.),
zastupanje stranaka u svim parninim, upravnim i ostalim postupcima,
odbrana u krivinom, prekrajnom i drugim postupcima,
pruanje drugih oblika pravne pomoi fizikim i pravnim osobama.

Advokat e uvijek odbiti zastupanje:

1) ako je pruao pravnu pomo suprotnoj stranci u istom predmetu ili po bilo kom drugom
pitanju vezanim za taj predmet,
2) ako je suprotnoj stranci u istom predmetu pravnu pomo pruao advokat koji radi u istoj
advokatskoj kancelariji/drutvu,
3) ako je on ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva radio kao advokatski
pripravnik sa advokatom koji prua pravnu pomo suprotnoj stranci,
4) ako je u istom predmetu on ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva postupao
kao sudija, tuilac, ovlatena slubena osoba MUP-a, ili kao slubena osoba u organu
uprave,
5) ako se on ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva bavio na drugi profesionalni
nain predmetnim sluajem,
6) ako ili lan ili zaposlenik advokatske kancelarije/drutva ima lini interes koji je ili moe biti
u sukobu sa interesima zastupane stranke.
Pravo na upis u imenik advokata ima osoba:
1. dravljanin BiH,
2. zavren pravni fakultet,
3. da ima poloen pravosudni ispit,
4. da je nakon poloenog pravosudnog ispita stekao najmanje 2 godine radnog iskustva na
pravnim poslovima,
5. da nije osuivan na kaznu zatvora za odreena krivina djela, osim ako je proteklo 5
godina od izdrane, oprotene ili zastarjele kazne,
6. da nije u radnom odnosu,
7. da pokae zadovoljavajue znanje pred advokatskom ispitnom komisijom i
8. da je dostojan obavljanja advokatske djelatnosti.
Odobrenje na advokatsku tarifu daje Federalno ministarstvo pravde.

77

NOTARI
Notari su samostalni i nezavisni nositelji javne slube. Notarske isprave su one
isprave koje notar, u okviru svoje nadlenosti, saini na temelju Zakona o notarima.
To su slijedee isprave:
1. Isprave nastale notarskom obradom,
2. Notarske ovjere (npr. potpisa),
3. Notarske potvrde (npr. o ivotu odreene osobe).
Sve ove isprave imaju karakter javnih isprava.
U skladu sa lanom 73. Zakona o notarima, utvrena je obaveza notarske obrade
slijedeih pravnih poslova:
1. Regulisanje imovinskih odnosa branih partnera,
2. Pravni poslovi kojima se obeava neka inidba kao poklon,
3. Pravni poslovi kojima se vri prenos i sticanje prava vlasnitva i drugih prava na
nekretninama i
4. Osnivaki akti privrednih drutava i utvrivanje njihovih statuta.
Ako ovi pravni poslovi nisu obavljeni od strane notara, nitavi su!
Notare imenuje kantonalni Ministar pravde uz saglasnost federalnog Ministra pravde. U
sluaju da za jedno mjesto notara konkurie vie osoba koji ispunjavaju uslove, prednost ima
kandidat sa najboljom ocjenom na notarskom ispitu. Za notara moe biti imenovan dravljanin BiH,
diplomirani pravnik sa 10 godina iskustva na pravnim poslovima i sa poloenim pravosudnim i
notarskim ispitom, koji nije osuivan za odreena krivina djela i da ispunjava zdravstvene uslove
koji se trae za dravnog slubenika.
Notar mora biti osiguran na 250.000 KM kod osiguravajueg drutva za sluaj naknade
tete uinjenje tokom obavljanja notarskih poslova.
Notarski obraena isprava ima snagu izvrnog naslova.
OMBUDSMENI BiH
Imamo trojicu ombudsmena za ljudska prava BiH. Osnovna im je funkcija da tite ljudska
prava i slobode u BiH. Imenuje ih Parlamentarna skuptina BiH.
Mandat im je est godina i mogu biti ponovo imenovani. Imenuju se iz reda tri konstitutivna
naroda, ne iskljuujui mogunost da bude i iz reda ostalih.
Za ombudsmana moe biti imenovan dravljanin BiH, koji nije osuivan za odreena
krivina djela, koji ispunjava zdravstvene uslove koji se trae za dravnog slubenika, diplomirani
pravnik sa poloenim pravosudnim ispitom i sa 10 godina iskustva na pravnim poslovima, te sa
dokazanim iskustvom u oblasti zatite ljudskih prava i sloboda, te koji ima visok moralni ugled.
Sjedite im je u Banjaluci, a uredi u Sarajevu, Mostaru i Brko Distriktu.

78

dodatci
Javni konkurs
1. Agencija utvruje znaaj i sadraj javnog konkursa.
2. Javni konkurs sadri:a) ispit opeg znanja; b) struni ispit.
3. Vlada Federacije, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom utvruje uvjete, nain i program
polaganja ispita iz stava 2. ovog lana.
4. Kandidati koji su poloili struni upravni ispit ili pravosudni ispit izuzeti su od polaganja ispita
opeg znanja iz stava 2. taka a) ovog lana.
Postavljenje dravnog slubenika
1. Dravnog slubenika postavlja rukovodilac organa dravne slube, uz prethodno pribavljeno
miljenje Agencije, s liste uspjenih kandidata koji su proli javni konkurs.
2. Nakon prethodno pribavljenog miljenja od Agencije, opinski naelnik i gradonaelnik
postavljaju nadlene opinske i gradske dravne slubenike sa liste uspjenih kandidata koji su
proli javni konkurs.3Ocjena rada
1. Ocjena rada dravnog slubenika podrazumijeva nadzor i ocjenu njegovog obavljanja
dunosti utvrenih radnim mjestom za vrijeme trajanja slube. Dravni slubenik ravnopravno
sarauje tokom datog perioda sa njemu neposredno nadreenim dravnim slubenikom.
2. Ocjenu rada rukovodeih i drugih dravnih slubenika utvruje rukovodilac organa dravne
slube. 3. Rukovodilac organa dravne slube ocjenjuje rad svih dravnih slubenika, na prijedlog
neposredno nadreenog slubenika, najmanje svakih 12 mjeseci.
4. Ocjena rada zasniva se na rezultatima postignutim u realiziranju poslova predvienih opisom
radnoga mjesta i ciljevima koje za dati vremenski period utvrdi neposredno nadreeni slubenik.5.
Rezultati ostvareni u obavljanju poslova u toku perioda koji se ocjenjuje oznauju se sljedeim
ocjenama: nezadovoljavajue, zadovoljavajue, uspjeno i izuzetno uspjeno, to se blie
odreuje propisima koje donosi Agencija.
6. Rezultati ocjene rada uzimaju se u obzir prilikom unapreenja i internih premjetaja. Svi dravni
slubenici:a) imaju nesmetan pristup ocjenama svoga rada koje se nalaze u linom dosjeu, u
skladu sa lanom 62., stav 1., ovog zakona;
b) imaju mogunost da u odgovarajuem vremenskom roku priloe pisane informacije uz ocjenu
svoga rada i imaju pravo izjaviti albu Odboru za albe radi preispitivanja ocjene o radu. 7. Ukoliko
je ocjena rada negativna, dravni slubenik, s ciljem poboljanja stanja, prolazi poseban program
koji uz konsultacije s njim odredi njegov direktno nadreeni dravni slubenik.
8. Ukoliko su dvije uzastopne ocjene rada negativne, rukovodilac organa dravne slube, po
prethodno pribavljenom miljenju Agencije, razrjeava dunosti dravnog slubenika. Dravni
slubenik moe izjaviti albu Odboru za albe radi preispitivanja razrjeenja, u skladu sa lanom
65. ovog zakona.
Ostvareni rezultati, kao i ukupni rezultat rada dravnih slubenika i zaposlenika
oznaavaju se sljedeim ocjenama: ne zadovoljava, zadovoljava, uspjean i naroito
uspjean

Odgovornost za materijalnu tetu

1. Dravni slubenik je duan naknaditi materijalnu tetu koju u vrenju dravne slube uini
namjerno ili krajnjom nepanjom.
79

Agencija za dravnu slubu

1. Vlada Federacije osniva Agenciju za dravnu slubu Federacije.
2. Agencija vri sljedee poslove:
a) utvruje jedinstvene kriterije, pravila i postupke selekcije, imenovanja i postavljanja dravnih
slubenika u organima dravne slube u Federaciji, u skladu s ovim zakonom;
b) planira i realizira proces zapoljavanja dravnih slubenika, na zahtjev i u skladu sa potranjom
organa dravne slube;
c) organizira i realizira struno obrazovanje i usavravanje dravnih slubenika uposlenih u
organima dravne slube, kao i razvoj dravne slube;
d) organizira edukaciju kandidata za polaganje strunog ispita za dravnu slubu koji predstavlja
uvjet za rad u organu dravne slube;
e) prua strunu pomo organima dravne slube u realiziranju njihove kadrovske politike,
organizacijskih poboljanja i razvoja, kao i uspostavu i voenje registra dravnih slubenika;
f) podnosi godinji izvjetaj o stanju kadrova u organima dravne slube u Federaciji i podnosi svoj
plan rada za narednu godinu Vladi Federacije na odobravanje;
g) obavlja ostale poslove i zadatke koji su joj ovim zakonom stavljeni u nadlenost.
3. Agencijom rukovodi direktor Agencije kojeg imenuje Vlada Federacije na osnovu javnog
konkursa.
4. Ravnatelj Agencije ima status sekretara.
5. Direktor Agencije donosi Pravilnik o unutranjoj organizaciji Agencije, uz saglasnost Vlade
Federacije.
6. Pravilnikom o unutranjoj organizaciji Agencije uredit e se osnivanje detairanih odjeljenja u
kantonima koja e vriti poslove i zadatke iz nadlenosti Agencije.
7. Vlada Federacije moe svojim propisom urediti osnivanje posebne institucije koja e vriti
edukaciju dravnih slubenika.
Vlada Federacije osniva Odbor dravne slube za albe (Odbor za albe) koji se sastoji od tri
lana.

80