Islam u fokusu

Munir Zahirovi

 I. dio

Vjera
Pridravanje Kur'ana i Sunneta
Tefsir
Islamsko pravosue kada'
Da'va
Ahlak
2

 Vjera

Vjera
ovjekova potreba za vjerom
Poznavanje vjerskih propisa
3

Vjera
Allah, delle enuhu, je stvorio ovjeka i u njegovoj prirodi nainio
sklonost vjerovanju da nema boga osim Njega. Taj nagon, ta ovjekova potreba da
vjeruje da je samo Allah Bog i da samo Njega treba oboavati zove se fitra
prirodna vjera, vjera sa kojom se ovjek raa.
U jednom hadisu Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, kae o fitri:
"Svako dijete se raa u prirodnoj vjeri, a zatim njegovi roditelji, ako su
nemuslimani, od njega uine jevreja, kranina ili vatropoklonika."1
Da bi ovjek ispravno vjerovao u Allaha, delle enuhu, i ispravno Mu
robovao, potrebno je da ima nekog da ga uputi i ukae mu na pravi put. Zbog
toga je Allah, delle enuhu, slao odabrane ljude kao poslanike. Tim poslanicima
je slao objavu koju su oni prenosili i objanjavali ljudima, ukazujui im na pravi
put.
Allah, delle e'nuhu, za njih kae:
"Mi smo svakom narodu poslanika slali da Allaha samo oboavaju i da se
klonu oboavanja svega drugog mimo Allaha."2
Svi poslanici koje je Allah, delle enuhu, odabrao i kojima je slao Objavu
pozivali su da se oboava samo Uzvieni Allah, pozivali su u islam predanost,
pokornost Allahu. Vjera svih Allahovih poslanika bila je islam. Kao to je Allah,
delle enuhu, slao Objavu svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, tako je i prije slao objave Svojim poslanicima. Allah, delle enuhu,
govorei o tome, kae:
"Mi objavljujemo tebi, kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima
poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i
unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali
Zebur, i poslanicima o kojim smo ti prije kazivali, i poslanicima o kojima ti nismo
kazivali; a Allah je sigurno s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su radosne
vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja
imali. A Allah je silan i mudar."3
Nakon smrti poslanika, koje je Allah, delle enuhu, slao, dolo je do
mjenjanja Objave od strane ljudi.
Iz raznih razloga, ljudi su Objavi, nakon smrti poslanika, poeli neto
dodavati, izbacivati, iskrivljavati, mjenjajui sadraj Objave, iskrivljavajui njen
smisao. Tako se, malo po malo, poelo zapadati u mnogobotvo, idolatrije i razne
druge zablude. U takvom stanju, u kojem su se nali ljudi, Allah, delle enuhu,
alje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Svog posljednjeg poslanika.
Objavljuje mu Kuran, koji je do dan danas neizmjenjen i koji e kao takav i
ostati, jer Allah, azze ve delle, kae:
"Mi uistinu Kuran objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdijeti."4
Govorei o vjeri Uzvieni Allah je spominje na vie mjesta u Kuranu.
Neki od ajeta u kojima Allah, subhanehu ve te'ala, spominje vjeru su:
Biljei ga Muslim.
Kur'an, 16:36.
3
Kur'an, 4:163-164.
4
Kur'an, 15:9.
1
2

- "Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu inei jo i dobra
djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu."1
- "... ali oni koji se pokaju i poprave i koji vrsto Allaha prihvate i vjeru
svoju u Allaha iskreno ispolje, bie s vjernicima, a Allah e sigurno vjernicima
veliku nagradu dati."2
- "Reci: "Gospodar moj nareuje pravednost. I obraajte se samo Njemu
kad god obavljte molitvu; i molite Mu se, iskreno Mu ispovijedajui vjeru."3
- "Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braa su
vam po vjeri."4
- "On je poslao poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je
uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo po volji mnogobocima."5
- "Reci: "O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere pa ja se neu
klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu koji
e vam duu uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik."6
- "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik!"7
- "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem
ta ete dobiti," - ree Jusuf. "To je samo dio onoga emu me je nauio Gospodar
moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne
priznaje."8
- "Oni kojima se, mimo Allaha klanjate, samo su imena koja ste im
nadjenuli vi i vai preci. Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada
jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedina prava
vjera, ali veina ljudi ne zna."9

Kur'an, 4:125.
Kur'an, 4:126.
3
Kur'an, 7:29.
4
Kur'an, 9:11.
5
Kur'an, 9:33.
6
Kur'an, 10:104.
7
Kur'an, 10:105.
8
Kur'an, 12:37.
9
Kur'an, 12:40.
1
2

ovjekova potreba za vjerom

Allah, subhanehu ve teala, kae:
"Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim."1 U ovom ajetu se istie da je
Allah Stvoritelj svega, a meu Njegova stvorenja spada i ovjek.
Od svih stvorenih bia na Zemlji, Allah je ovjeka stvorio u najljepem
obliku.
Meutim, ovjek je jako slabo bie. Osjetljiv je na promjenu temperature
(pri visokoj temperaturi dobiva opekline, a pri niskoj promrzline), jedna kap
otrova moe ga ubiti, nesposoban je da u unutranjosti sobe, koja izgleda u
dubokoj tiini, uje tonove i melodije koje se emituju iz radio-stanica, odreena
koliina alkohola ga moe opiti tako da ne zna ta radi, a vea koliina alkohola
ga moe ubiti itd.
Meutim, Allah, subhanehu ve te'ala, nije ostavio ovjeka sa njegovim
slabostima. On mu je dao i neke sposobnosti koje e mu pomoi da ih prevazie.
Dao mu je kao prvo razum da se razlikuje od onih koji su nerazumni i da bi se
uzdigao iznad njih. Obdario ga je tenjom za upoznavanjem prirode i svega to ga
okruuje, dao mu je slobodnu volju, sposobnost govora i sporazumjevanja, dao
mu je najljepi oblik. I pored svega toga ime je Allah, delle e'nuhu, ovjeka
obdario, ovjek se mora iskljuivo boriti ta e pojesti, popiti i ime e zadovoljiti
svoje osnovne potrebe da bi preivio.
Da bi zadovoljio te svoje osnovne potrebe Allah, delle e'nuhu, je dao
stvari koje su ovjeku za to potrebne u prirodi koja ga okruuje. Ali ovjek se ne
sastoji samo od tijela, ve i od due i nije mu dovoljna samo hrana i pie da bi
mogao zadovoljiti svoje potrebe. Kako god mora hraniti tijelo, i kako ono ima
svoje potrebe, tako se i dua mora hraniti i ona ima svoje potrebe. Da bi ovjek
mogao zadovoljiti potrebe due Allah, delle e'nuhu, mu je dao vjeru.
Vjera je ono ime se dua hrani i s ime stie svoje bogatstvo. Dua bez
vjere umire kao to umire tijelo bez hrane. Tako danas, naalost, nije rijetkost na
ulicama vidjeti mnotvo "ivih mrtvaca". Meutim, vjera nije potrebna samo kao
duhovna hrana dui, ona je, takoer, potrebna i tijelu, jer ovjeka kompletnim
ini dua i tijelo. Ne treba davati prednost jednim nad drugim da se ne bi otilo u
jednu od dvije krajnosti kao to je davanje prednosti dui asketizam ili davanje
prednosti tijelu raskalaenost. Izmeu ove dvije krajnosti treba postii
uravnoteenost, da bi se ovjek osjeao normalno, jer ni jedna od ove dvije
krajnosti nisu u prirodi ovjeka. Uravnoteenost ovjeka moe se postii samo
praktikovanjem i slijeenjem vjere, njenih propisa, klonjenjem onoga to ona
zabranjuje i izvravanjem onoga to ona nareuje. Da bi se upoznali sa onim to
nam je propisano u vjeri i da bi se toga mogli pridravati Allah,delle e'nuhu, je
poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao:
"...svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onoga ko treba da
opominje da u Allaha i poslanika Njegova vjerujete i da vjeru Njegovu
pomognete, i da Ga veliate i da Ga ujutro i naveer hvalite."2
Poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa:
1
2

Kur'an, 39:62.
Kur'an, 48:8-9.

"...uputstvom i pravom vjerom..."1 i naredio: "Predaj se pravoj vjeri i ne

budi kumirima poklonik."2
"Predaj se pravoj vjeri" su rijei upuene svim ljudima bez obzira na
njihove razlike u imetku, boji koe, narodnosti, jeziku kojim govore i sl.
Slijeenje prave vjere je potrebno da bi se postigla srea na ovom i na buduem
svijetu, i da bi se izbjegla bolna kazna pirpremljena za nevjernike.
"...pa Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili."3
Da bi se zatitili od patnje potrebno je da zasluimo Allahovu milost i
oprost, a to se postie vjerovanjem i dobrim dijelima:
"A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu
veliku."4
Vjerovanje i injenje dobrih dijela je ovjeku potrebno da bi se sauvao
dehenemske vatre i patnje u njoj. Te dvije stvari su nerazdvojne, jer izraz pravog
vjerovanja su dobra djela, a da bi dobra djela bila primljena potrebno je ispravno
vjerovanje. Tako ako neki ovjek ini dobra djela, podie bolnice, gradi puteve,
pomae siromane i sl., a ne vjeruje u Allaha na Sudnjem danu od tih dobrih djela
nee imati koristi. A ovjek kada sretne svoga prijatelja u putu, pa mu se samo
prijateljski nasmjei i pozdravi ga ili ukloni granu s puta, a vjeruje u Allaha, na
Sudnjem danu e od toga imati koristi, imat e za to nagradu. Kakva li je tek
nagrada onaga koji bude radio dobra dijela vrijednija od ovih, to jest onog ko se
bude vie trudio!
Allah, subhanehu ve te'ala, kae:
"Neka lica tog dana bit e radosna, trudom svojim zadovoljna, u Dennetu
izvanrednome."5
to se tie onih koji ne vjeruju ili nee da vjeruju oni se ne trude da
upoznaju pravu vjeru i da je slijede. Za to nalaze mnoge izgovore. Meutim, ovdje
emo spomenuti samo njihova tri glavna izgovora pomou kojih obmanjuju
svijet, a najvie same sebe, kao to Allah, delle e'nuhu, kae: "Oni nastoje da
prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni ne znajui, samo sebe varaju."6
Ta tri glavna izgovora su:

"Ne vjerujem da postoji ono to ne vidim"

ta rei za ovjeka koji ovo tvrdi? Da je normalan? Ne! Zato?
Allah, delle e'nuhu, kae: "Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto
vjeruju, a i u vama samima, zar ne vidite?"7
Imajmo na umu sljedee: ovjek, dakle, kae da ne vjeruje u ono to ne
vidi. Da li je to istina? Nije! Kad ovjek ne bi vjerovao u ono to ne vidi ne bi
vjerovao da postoji Sunce, jer ga nou ne vidi, ne bi vjerovao u zvijezde, jer ih
danju ne vidi, ne bi vjerovao u zrak koji udie jer ga ne vidi, ne bi vjerovao u silu
zemljine tee, jer je ne vidi, ne bi vjerovao da more ima dno, jer ga ne vidi, ni da
Kur'an, 9:33.
Kur'an, 10:105.
3
Kur'an, 48:13.
4
Kur'an, 48:29.
5
Kur'an, 88:8-10.
6
Kur'an, 2:9.
7
Kur'an, 51:20-21.
1
2

postoji magnetna sila kojom magnet privlai eljezo, jer je ne vidi, ne bi vjerovao
da je Zemlja okrugla, da Mjesec ima dvije strane, jer mu uvijek moemo vidjeti
samo jednu stranu mada se i on okrene oko svoje ose itd. Dakle, ako taj ne bi
vjerovao u sve to, Sunce, Mjesec, vazduh, silu zemljine tee i sl., zar bi mogli rei
za njega da je normalan??
Ili posluit emo se drugim primjerom gdje Allah, delle e'nuhu, kae:
"Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju, a i u vama samima, zar ne
vidite?"
Ne zaboravimo rijei onoga koji kae: "Ja ne vjerujem u ono to ne vidim."
Da li govori istinu? Opet kaem: Ne! Zato?
Kada bi odbacili sve navedene primjere, kao i mnotvo nenavedenih mogli
bi se posluiti sljedeim primjerom - ovjekom.
ovjek ivi, radi, razmnoava se, razboljeva se, hrani se i obavlja mnoge
druge funkcije. Meutim, ta ovjek zna o sebi? Rodio se, a ne zna kad je roen,
ve su ga drugi obavjestili o datumu njegovog roenja. Prije toga je bio u
maternici devet mjeseci o kojima, takoer, nita ne zna. Nastajao je u njoj
polagano od kapi sjemena, a da toga nije bio ni svjestan. ivi, a ne zna kad e
umrijeti. Da li ima iko da kae da ovo nije istina?! Nema! ak ni onaj koji kae da
ne vjeruje u ono to ne vidi ne moe rei da nije istina da je nastao u matrenici od
kapi sjemena, da je u maternici proveo devet mjeseci, a sve to nije vidio, niti se
sjea toga!!!

"Za mene je sve to postoji materija"

Sa ovom postavkom najpoznatiji su marksisti. Karl Marks kae:
"Kod mene je idejni svijet sama materija, svijet prenijet i preraen u
ljudskoj glavi."
Inae, marksistiki materijalizam tvrdi da je materija u osnovi svega to
postoji u prirodi i ljudskom drutvu. Dakle, ovjekovo miljenje, svijest, njegove
ideje, sve je to materija. Meutim, ako je sve to materija kako to materijalisiti
tvrde, namee se pitanje od kakve se materije sastoji misao ili dua?!
Ako je tana njihova tvrdnja da je sve materija zato se onda ovjek ljuti,
ili pak osjea, jer materija nema osjeaj?! Ako je pak i osjeaj materija od kakve je
onda materije??
Oni koji zastupaju ovu tezu govore i to znaju i to ne znaju. Oni su glupi.
Neznalice koje nee da priznaju neznanje. Pogledajmo sljedei primjer koji e
nam najbolje pokazati u kakvoj su oni zabludi: roboti su satavljeni od materije,
samo materije, pa da li oni mogu misliti, osjeati, ljutiti se, voljeti...??? Zato
onda ne razmisle?!

Priroda je nastala sluajno

Na ovaj izgovor najbolji nam komentar daje Ali Tantavi koji kae:
"Priroda nije nastala sluajno. Tvrdnja da je priroda nastala sluajno slii
primjeru dvojice koji su zalutali u pustinju i u tom lutanju naili na veliki, lijepo
uraeni dvorac sa ukraenim zidovima, skupocjenom prostirkom, satovima i
lusterima. Jedan od njih ree:
- Doista je ovo djelo nekog velikog majstora, - a drugi mu odgovori:

- Ovo je bila jedna stijena, pa je naila bujica, vjetar i drugi meteoroloki

faktori i prolaskom mnogih vjekova sluajno je nastao zid.
A prostirka? - upita ga prvi.
- Razletila se vuna sa ovaca, pa se zatim spojila. Onda je dola boja, pa se
to obojilo i tako nastala ova divna prostirka.
- A satovi ? - upita ga ponovo prvi.
- eljezo se izlilo utjecajem vremenskih faktora, zatim se ispresjecalo i
nastali su krugovi, a prolaskom mnogih vjekova nastao je ovaj oblik.
Zar neete rei da je ovo luak?!"1
ta rei za onog ko ovo tvrdi? Pogledajte primjer ovih ljudi. Zar oni nisu u
zabludi? Allah, subhanehu ve te'ala, za njih kae:
"Kad im se kae: "Vjerujte kao to pravi ljudi vjeruju !" oni odgovaraju:
"Zar da vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju ?"- A uistinu, oni su bezumni, ali
ne znaju."
Oni koji dobro razmisle o ovom sami mogu donijeti zakljuak hoe li
vjerovati ili nee, a Allah, subhanehu ve te'ala, je Svome Poslaniku naredio:
"I reci: "Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe neka vjeruje, a ko
hoe neka na vjeruje."2
Allah, subhanehu ve te'ala, ne prisiljava ljude da vjeruju:
"A da je Gospodar tvoj htio sve bi ljude sljedbenicima jedne knjige uinio.
Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se tvoj
Gospodar smiluje."3
to se tie onih prema kojima se Allah Uzvieni smilovao, tj. uputio ih u
pravu vjeru, pa "Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoe i upuuje u nju
onoga ko mu se iskreno obrati."4
Njemu je "prava vjera jedino islam"5, a "onaj ko eli neku drugu vjeru osim
islama nee mu biti primljena i on e na onom svijetu stradati."6

Ali Tantavi "Opi prikaz islamske vjere", VSK, Zagreb 1995/1416 g/h, str. 47.
Kur'an, 18:29.
3
Kur'an, 11:118-119.
4
Kur'an, 42:13.
5
Kur'an, 3:19.
6
Kur'an, 3:15.
1
2

Poznavanje vjerskih propisa

priredio ejh Hammad El-Ensari1
Muavija ibn Ebi Sufjan, radijallahu anhu, je rekao:
"uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
"Kome Allah eli dobro poui ga propisima vjere."
Hadis prenosi Buharija u "Sahihu", a Ebu Jala El-Musili dodaje: "a ko se
ne poui vjerskim propisima, on Allaha ne interesuje."
Od Ibn Mesuda se prenosi da je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"O Abdullah ibn Mesude!"
"Odazivam ti se, Allahov Poslanie!" rekoh ja tri puta.
"Zna li koje su imanske veze najvre?" upita on.
"Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." odgovorio sam.
"Prijateljstvo u ime Allaha, ljubav u ime Njega i srdba u ime Njega."
ree on i zovnu:
"O Abdullah ibn Mesude!"
"Odazivam ti se, Allahov Poslanie." rekoh ja tri puta.
"Zna li koji su ljudi najbolji?" upita on.
"Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." odgovorih ja.
"Uistinu su najbolji ljudi najbolji dijelima kada pouavaju propisima svoje
vjere." Zatim zovnu:
"O Abdullah ibn Mesude!"
"Odazivam ti se, Allahov Poslanie." rekoh ja tri puta.
"Zna li ko je najueniji ovjek?" upita on.
(Abdullah ibn Mesud) ree:
"Rekao sam: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju."
"Najueniji ovjek je onaj koji najbolje vidi istinu kada doe do razilaenja
meu ljudima, pa makar bio i nemaran u djelovanju."
Od Alije ibn Ebi Taliba se prenosi da je rekao:
"Hoete li da vas obavjestim o najboljem poznavaocu eri'atskog prava
(fekihu)?"
"Svakako!" odgovorie (prisutni).
"To je onaj koji ne sprijeava ljude od Allahove milosti, koji ih ne baca u
oaj da gube nadu u Allaha i koji ne ostavlja Kuran dajui prednost neemu
drugom mimo njega.
Znajte da nema dobra u ibadetu u kojem nema poznavanja eri'atskih
propisa, ni u znanju u kojem nema razumjevanja, ni u itanju na kojem nema
zadravanja." ree on.
Malik ibn Enes je upitan:
"Kome je dozvoljeno da izdaje fetve?"
"Dozvoljeno je samo onome ko poznaje ono u emu se ulema razila."
odgovori on, te ga upitae:
1

Profesor na Islamskom univerzitetu u Medini.

10

"Razilaenje ehlu reja (hanefija)?"

"Ne, ve razilaenje ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem."
odgovori on.
Ibn Hajjan Et-Tejmi je rekao:
"Tri su vrste uenih ljudi (alima):
1. onaj koji poznaje Allaha i Allahove naredbe,
2. onaj koji poznaje Allaha, a ne poznaje Allahove naredbe, i
3. onaj koji poznaje Allahove naredbe, a ne poznaje Allaha.
to se tie onoga koji poznaje Allaha i Njegove naredbe, taj se boji Allaha,
poznaje Njegove zakone, Njegove granice i njegove propise.
Onaj koji poznaje Allaha, a ne poznaje Njegove naredbe, taj se boji Allaha,
ali ne poznaje Njegove zakone, Njegove granice, a ni Njegove propise.
A to se tie onoga koji poznaje Allahove naredbe, a ne poznaje Allaha, taj
poznaje Njegove zakone i Njegove granice i Njegove propise, a ne boji Ga se."
Halil ibn Ahmed je rekao:
"Postoje etri vrste ljudi:
1. onaj ko ne zna i zna da ne zna, taj je neuk pouite ga;
2. onaj ko zna, a ne zna da ne zna, taj je nemaran opomenite ga;
3. onaj ko ne zna, a ne zna da ne zna (tj. misli da zna), taj je budala
klonite ga se;
4. onaj ko zna i zna da zna, taj je pametan slijedite ga."
Hasan El-Basri je esto citirao ovaj stih:
"Mladia e radovati to je bogobojazan bio,
kad sazna za bolest koja ga ubija1."

Najverovatnije se time misli na starost i smrt.

11

 Kuran i Sunnet

Pridravanje Kurana i Sunneta

Obaveznost slijeenja Kurana i Sunneta
12

Pridravanje Kurana i Sunneta

Mesaid ibn Sad el-Hudejli i Ahmed ibn Raid Er-Ruhejli1
Obaveza na svakom studentu2 je da se pridrava Vjerovijesnikovog,
sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i sunneta ispravnih halifa, neka je Allah sa
njima zadovoljan, i da se udalji od uvoenja novotarija u vjeru, jer je svaka
novotarija zabluda, a svaka zabluda zavrava u Vatri.
afija, Allah mu se smilovao, je rekao:
"Muslimani su se sloili da onome kome je jasan neki sunnet Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu dozvoljeno da ga ostavi zbog
neijeg govora (miljenja)."
Obavezno je vraanje, po pitanju razumjevanja Kurana i sunneta,
razumjevanju ashaba i tabiina, zbog toga to je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, posvjedoio da su oni najbolji ljudi.
Nakon to su neki muslimani to ostavili pojavile su se meu njima
mnogobrojne novotarije i raznovrsne grupe (sekte). A vjera je dola od Allaha. Ne
zasniva se na prohtjevima nekog od ljudi. Ko slijedi svoje prohtjeve i miljenje
postao je otpadnik od vjere i izaao iz islama.
Malik, neka mu se Allah smiluje, je rekao:
"Ko u islam uvede neku novotariju smatrajui je lijepom, on onda smatra
da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije ispunio zadau poslanstva."
Student treba da pazi na to da ne odgovara na ajete i hadise i da ih ne
odbacuje kao dokaze ako se kose sa mezhebom njegovog imama3, kao i da daje
prednost neijem miljenju nad eri'atskim tekstovima (Kuranu i Sunnetu).
Uistinu svaki alim (uenjak) grijei i mora da grijei. Niko nije bezgrijean osim
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Nije dozvoljeno davati svoje miljenje (idtihad) o dokazima i izvoenju
eri'atskih propisa iz njih osim onima koji su sposobni davati svoje miljenje
(mudtehidima).
Na mudtehidu je da uzme odreeni mezheb po pitanju odreenog
problema ako nije u mogunosti da o njemu da svoje miljenje.
Obinom ovjeku koji ne zna propis dozvoljeno je da slijedi nekog od
imama, shodno rijeima Uzvienog Allaha: "Pitajte uene ljude ako vi ne znate."4
Slijedi se najueniji i najpoboniji.

Profesori na Islamskom univerzitetu u Medini.

Obraanje studentima Islamskog univerziteta u Medini.
3
Pod imamom, u ovom kontekstu, se podrazumjeva jedan od etvorice velikih imama poput Ebu
Hanife, Malika, afije i Ahmeda ibn Hanbela. Oni su bili osnivai poznatim mezheba. (op. prev.)
4
Kur'an, 16:43.
1
2

13

Obaveznost slijeenja Kurana i sunneta

dr Muhammed Salim Muhejsin
Kuran i sunnet su dva osnovna izvora u eri'atu. Ko ih se bude pridravao
i radio po njima, uspjet e i na dunjaluku i na Ahiretu, a ko ih, Allahu se
utjeemo od toga , bude ostavio, propao je i na dunjaluku i na Ahiretu.
Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji govore o vrijednosti pridravanja
Kurana i sunneta. Evo nekoliko hadisa koji govore o tome:
Prenosi se od Dubejr ibn Mutima, radijallahu anhu, da je rekao:
"Bili smo sa Vjerovijesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Duhfi1, pa
ree:
"Zar ne svjedoite da nema Boga osim Allaha, koji nema sudruga, da sam
ja Allahov Poslanik i da je Kuran od Allaha?"
"Naravno (da svjedoimo)" rekosmo mi.
"Onda budite radosni, jer je jedan kraj Kurana u Allahovoj ruci, a drugi
kraj u vaim rukama, pa ga se vrsto drite. Neete nikada propasti, niti zalutati
poslije njega."2
Zbilja, to je jedna velika radosna vijest koju je Vjerovijesnik rekao
islamskom ummetu. Plemeniti Kuran je Allahovo vrsto ue. Njegovo jasno
svjetlo. On je mudra opomena. Strasti ga ne mogu izmjeniti, niti jezici iskriviti.
Ueni ga se ne mogu zasititi, niti bogobojazni mogu osjetiti dosadu od njega.
Ko po njemu govori, istinu govori, a ko po njemu sudi pravedno sudi. Ko
ga uini svojim predvodnikom, on ga vodi u Dennet, a ko ga ostavi iza sebe on
ga gura u Vatru. Ko ga se bude pridravao ui e u Dennet i biti od onih koji su
uspjeli.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kae da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, drao hutbu ljudima na oprosnom haddu, pa je rekao:
"ejtan je izgubio nadu da e biti oboavan u vaoj zemlji, ali on je
zadovoljan da mu se bude pokorno u drugim stvarima od vaih djela kojima vi ne
pridajte panju, pa budite oprezni!!!
Ja sam vam ostavio ono to ako ga se budete pridravali, neete nikad
zalutati: Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Vjerovijesnika."3
To znai da je ejtan ovjekov neprijatelj kao to kae Uzvieni:
"ejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva
pristae svoje da budu stanovnici u Vatri."4
Kada nastupi Sudnji dan ejtan e se odrei ovjeka i koriti ga kao to
kae Uzvieni:
"I kada sve bude rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao,
a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao,
samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve sebe, niti ja
mogu pomoi vama, niti vi moete pomoi meni. Ja nemam nita s tim to ste me
prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno eka bolna patnja."5
Mikat stanovnika ama. (op. autora ovog lanka).
Biljee ga Bezzaz i Taberanije u "El-Kebiru".
3
Prenosi ga Taberanija u "El-Kebiru" sa dobrim senedom.
4
Kur'an, 35:6.
5
Kur'an, 14:22.
1
2

14

S obzirom na ejtanovu mrnju prema ovjeku, Vjerovijesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, nas je upozorio da ga ne slijedimo, a to neemo postii osim
pridravanjem uenja Kurana i sunneta, i slijeenjem puta islama.
Od Ebu Ejjuba El-Ensarije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Doao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je
prestraen, pa ree: "Pokoravajte mi se dok budem meu vama! uvajte Allahovu
Knjigu, i drite halalom ono to je u njoj halal, a haramom ono to je u njoj
haram."1

Prenosi ga Taberanija u "El-Kebiru", a prenosioci su pouzdani.

15

 Tefsir

Povodi objave pojedinih ajeta iz sure "El-Bekare"

16

Povodi objave pojedinih ajeta iz sure

El-Bekare
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
***
2. "Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji
se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz klanjali i udjeljivali
od onoga to im Mi budemo davali;
4. onima koji budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je
objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali.
5. Njima e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni e ono to ele
ostvariti."
***
6. "Onima koji nee da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne
opominjao oni nee vjerovati.
7. Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima njihovim je
koprena; njih eka patnja golema."
***
8. "Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i onaj svijet a oni nisu
vjernici.
9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajui samo
sebe varaju.
10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo vie poveava; njih
eka bolna patnja zato to lau.
11. Kad im se kae: "Ne remetite red na Zemlji!" odgovaraju: "Mi samo
red uspostavljamo!"
12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaaju.
13. Kad im se kae: "Vjerujte kao to pravi ljudi vjeruju!" oni
odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?" A, uistinu, oni su
bezumni, ali ne znaju.
14. Kada sretnu one koji vjeruju govore: "Vjerujemo!" a im ostanu
nasamo sa ejtanima svojim govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
15. Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih da u svome nevjerstvu lutaju.
16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im
nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ta rade.
17. Slini su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolinu,
Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide!
18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvjeste.

17

19. Ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom
mraku, usred grmljavina i munja, stavljaju zbog gromova prste u ui svoje bojei
se smrti, - a nevjernici ne mogu umai Allahu, - i
20. munja samo to ih ne zaslijepi; kad god ona bljesne, oni pou, a im
utone u mraku, stanu. A da Allah hoe mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah,
zaista, sve moe."1
***
Poznati mufessir Mudahid povodom ovih ajeta kae: "etri ajeta s
poetka sure El-Bekare su objavljeni o vjernicima, dva o nevjernicima, a trinaest
ajeta o munaficima (licemjerima)."

Povodi objave 6. i 7. ajeta

Ibn Derir biljei putem Ibn Ishaka od Muhammeda ibn Ebi Muhammeda,
od Ikrime, od Seida ibn Dubejra od Ibn Abbasa o rijeima Uzvienog: "Onima
koji nee da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao oni
nee vjerovati. Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima
njihovim je koprena; njih eka patnja golema", da su ova dva ajeta objavljena o
medinskim Jevrejima.
Takoe Ibn Derir biljei od Er-Rebia ibn Enesa da je rekao: "Ta dva ajeta
su objavljeni u bici na Hendeku."
Prenosi se od Alijj ibn Ebi Talhe, a on od Ibn Abbasa povodom ovih rijei:
"Onima koji nee da vjeruju svejedno je opiminjao ih ti ili ne opominjao oni nee vjerovati", da je rekao: "Allahov Poslanik se trudio da svi ljudi vjeruju i
slijede ga u uputi, pa ga je Uzvieni Allah obavjestio da nee vjerovati osim oni
kojima je od Allaha prethodila srea kod prve opomene, niti e otii u zabludu
osim oni kojima je od Allaha prethodila alost kod prve opomene."

Povodi objave 14. ajeta

"Kada sretnu one koji vjeruju govore: "Vjerujemo!" a im ostanu nasamo
sa ejtanima svojim govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
Biljei Vahidi i Salebi putem Muhammeda ibn Mervana i Siddija Mlaeg,
on od Kelbija, on od Ebu Saliha, a on od Ibn Abbasa da je rekao: "Ovaj ajet je
objavljen o Abdullahu ibn Ubejju i njegovim drugovima i to kada su oni izali
jednoga dana, pa ih je susrela grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, te je Abdullah ibn Ubejj rekao:
"Gledajte kako u od vas odvratiti ove glupake", pa je otiao, uzeo Ebu
Bekra za ruku i rekao: "Dobro doao, Es-Siddiku, prvae Benu Temima, ejhu-lislamu, ti koji si bio sa Poslanikom u peini, ti koji si zaloio sebe i svoj imetak za
Allahovog Poslanika."
Zatim je uzeo Omera za ruku i rekao: "Dobro doao prvae Benu Adijja
ibn Kaba, ti koji rastavlja istinu od neistine u Allahovoj vjeri, koji zalae sebe i
svoj imetak za Allahovog Poslanika", potom je uzeo Aliju za ruku i rekao: "Dobro
1

Kur'an, 2:2-20.

18

doao amiiu Allahovog Poslanika i njegov zete, prvae Benu Haima poslije
Poslanika." Zatim su se oni razili, pa Abdullah ree svojim drugovima:
"Jeste li vidijeli kako sam postupio? Kada ih i vi vidite postupite kao i ja",
te su ga oni pohvalili.
Muslimani su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavjestili
ga o tome te je objavljen ovaj ajet.
Ovaj lanac prenosioca hadisa je jako slab, jer je Siddi Mlai laac, a takoe
i Kelbi, dok je Ebu Salih slab prenosilac hadisa.

Povodi objave 19. ajeta

"Ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba u punom
mraku, usred grmljavina i munja, stavljaju zbog gromova prste u ui svoje bojei
se smrti, - a nevjernici ne mogu umai Allahu."
Ibn Derir biljei putem Siddija, on od Ebu Malika, on od Ebu Saliha, on
od Ibn Abbasa i nekih ashaba, pa kae: "Rekli su:
"Bjeala su dva ovjeka, munafika, iz Medine od Allahovog Poslanika
muricima, pa ih je zadesio pljusak kojeg Allah spominje: "u kojem su jaki
gromovi, munje i grmljavina."
Svaki put kada bi zagrmilo oni bi stavljali prste u ui da ne bi uli
grmljavinu koja bi ih ubila, pa kada bi munja zasvjetlila oni bi se kretali po toj
svjetlosti, a kada bi prestala zastali bi, pa su pjeice doli do svog odredita i
poeli govoriti: "Kamo sree da hoemo osvanuti, pa da pruimo Muhammedu
ruke (da mu dadnemo zavjet)", te su mu doli, dali zavjet i postali pravi
muslimani.
Allah je ovu dvojicu munafika koji su izali (iz Medine), naveo kao
primjer munficima u Medini, jer su munafici kada bi prisustvovali
Vjerovijesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, skupu, stavljali prste u ui kako ne
bi uli njegov, sallallahu alejhi ve sellem, govor da se ne bi ta objavilo u vezi njih,
ili pak da ne bi bili spomenuti po neemu, pa zbog toga budu ubijeni, kao to su i
ta dva munafika koja su ili stavljala prste u ui i kada bi im (munja) osvjetlila
(put) oni bi krenuli naprijed.
Tako kada bi im se povealo bogatstvo i broj djece i dobili ratni plijen ili
pobjedu, oni bi ili i govorili: "Muhammedova vjera je istinita", i ustrajali bi u njoj
kao to su i ta dva munafika ili kada bi im munja osvjetlila (put), a im bi
nastupila tmina stali bi.
Kada bi im propali imeci i djeca i zadesila ih nevolja, govorili bi: "Ovo je
zbog Muhammedove vjere". Onda bi se odmetali od vjere i postajali nevjernici
govorei isto ono to i gore navedena dva munafika kada bi nastupila tama nakon
(bljeska) munje.

19

 Islamsko pravosue kada

Kada islamsko pravosue

Temelji kadaa islamskog pravosua
20

Kada islamsko pravosue

Malo ko da do sada nije imao priliku da uje za kadiju, eri'at, eri'atsko
suenje i sl. Meutim, mnogo je onih koji i pored toga to su uli za te pojmove
ne znaju ta oni u stvari znae i kakva je njihova uloga u ivotu ovjeka kao
pojedinca (jedinke) i drutva kao zajednice.
Uzroci za nepoznavanje tih stvari su mnogobrojni, a jedan od njih je da se
ne pie o tim temama, ili se pak pie, ali nedovoljno. To je bio razlog da ovom
prilikom bar neto kaemo o islamskom pravosuu, ili, kako se na arapskom
kae, o kadau.

ta je to kada?
Islamski uenjaci kada bi objanjavali neki termin navodili bi njegovu
jeziku i terminoloku definiciju, pa emo i mi slijediti njihovu praksu da bi dali
odgovor na pitanje: ta je to kada?
Rije kada ima vie jezikih definicija zbog razliite upotrebe samog tog
glagola u arapskom jeziku. Tako se kada upotrebljava u znaenju:
- propisa, odredbe, a ona moe biti:
- obavezujua, kao to je u ajetu: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada
neto odredi (kada), za to samo rekne: "Budi!" i ono bude."1
- ili pak moe biti u vidu naredbe kao to se navodi u sljedeem
kuranskom ajetu: "Gospodar tvoj zapovjeda (kada) da samo Njega oboavate."2
Moe znaiti zavravanje, upotpunjavanje ili obavljanje neega, kao to se
navodi u sljedeem ajetu: "A kada se molitva obavi onda se po zemlji raziite i
Allahovu blagodat traite."3
Isto tako moe znaiti dostavljanje vijesti, objavljivanje, obavjetavanje: "I
Mi smo mu objavili (kadajna) ono to e se zbiti: da e oni, svi do posljednjeg, u
svitanje uniteni biti."4
Dolazi u znaenju ubistva i smrti: "Kamo sree da me je smrt (kadijeh)
dokrajila bogatstvo mi moje nije od koristi, snage moje nema vie."5
Navodi se, takoe, u znaenju stvaranja: " pa ih u dva vremenska
razdoblja, kao sedam nebesa stvorio (fe kadahunne) "6
Najblie znaenje koje odgovara rijei kada je prvo koje smo spomenuli,
tj. da doe u znaenju propisa, odredbe, jer, u osnovi, propisi i odredbe u sebi
sadravaju zabrane, a dunost kadije i jeste da ljude sprijeava, tj. da im
zabranjuje injenje nasilja.

Terminoloka definicija kadaa

Kur'an, 2:117.
Kur'an, 17:23.
3
Kur'an, 62:10.
4
Kur'an, 15:66.
5
Kur'an, 69:27-30.
6
Kur'an, 41:12.
1
2

21

Islamski uenjaci su se razili po pitanju definicije kadaa. Uzrok tog

razilaenja je vieznanost same rijei i njena upotreba u razliitim kontekstima
kao to smo to prethodno vidijeli.
Tako Ibn Abidin, uenjak hanefijske pravne kole, dajui definiciju kadaa
kae: "To je prekidanje parnica i prepirki na ispravan nain."
El-Kasani, takoe uenjak hanefijske pravne kole, definie kada time da
je on: "Presuda (suenje) ljudima po pravdi."
Predstavnici malikijskog mezheba kau da je to: "Obavjetavanje o
eri'atskoj presudi obvezujuim putem."
afije pak kau da je kada: "Donoenje presude u parnici od strane onoga
ko je duan da je sprovede."
Hanbelije daju svoju definiciju pa kau: "Pojanjavanje eri'atskog propisa,
injenje istog obaveznim i prekid parnjienja."
Te bi se definicije ukratko mogle saeti u to da je kada donoenje
pravedne presude na osnovu eri'atskih dokaza kojom se kategoriki prekidaju i
rjeavaju parnjienja meu ljudima.

ta kada mora sadravati?

Ako se malo bolje osvrnemo na definicije uvidjeemo da kada mora
sadravati sljedee stvari:
- objanjenje i donoenje propisa,
- eri'atski propis (presuda) mora biti donijeta na osnovu Kurana i
sunneta,
- obavezno sprovoenje eri'atskog propisa i
- problem (parnicu) zbog koje je dolo do svae, tj. parnjienja.

22

Temelji kadaa islamskog pravosua

Kada, ili u prevodu islamsko pravosue, je oblast koja je malo poznata
veini muslimana. Njihova spoznaja ove oblasti se ograniava samo na to da se
kradljivcu sjee ruka, a ubici glava. Meutim, oblast kadaa islamskog
pravosua nije tako uska; naprotiv ona je veoma iroka. No, ovaj put emo se
ograniiti na to da spomenemo temelje (ruknove) kada.

Ruknovi (temelji) kadaa

Kada islamsko pravosue ima etri rukna (temelja):
1. el-muddei tuitelj,
2. el-muddea alejhi optueni,
3. el-muddei bihi spor i
4. el-hukm presuda.
Meutim, ima islamskih uenjaka poput Ibn Abidina, Et-Tarablusija i
drugih koji zastupaju miljenje da kada ima est ruknova, i to:
1. el-kadi - kadija (sudija),
2. el-mukda fihi spor, tj. parnica,
3. el-mukda lehu onaj u iju se korist donosi presuda,
4. el-mukda alejhi onaj protiv kojeg se vodi pravni postupak, tj.
optueni,
5. el-mukda bihi ono zbog ega se, ili ime se tereti, tj. razlog tube,
6. turuku-l-isbat metode i naini utvrivanja istine.
to se petog rukna tie, on se odnosi na ono ta je optueni poinio, tj. ija
je prava povrijedio. Ta prava se mogu podijeliti na etri vrste :
1. Allahova prava - to su stvari vezane za ono to je Allah naredio ili
zabranio. Ukoliko se ovjek ne bude klonio krenja Allahovih zabrana i ne bude
izvravao Allahove naredbe, sljeduje ga eri'atom predviena kazna.
2. Prava ovjeka ili ljudska prava, ukoliko ih neko narui sljeduje ga
predviena kazna.
3. Stvari u kojima se preplie Allahovo pravo i pravo ljudi, ali je Allahovo
pravo vee, kao to je kraa, jer je Allah zabranio krau, pa tako onaj koji krade
povrijedio je Allahovo pravo, Allahovu zabranu, a isto tako je povrijedio i ljudska
prava ovjeka od kojih je pravo posjedovanja imetka. Shodno tome sljeduje ga
eri'atom propisana kazna.
4. Stvari u kojima se preplie Allahovo pravo i pravo ljudi, ali je pravo
ljudi vee1, kao to je kazna za ogovaranje, potvoru i sl.

Moda e nekome biti nejasno kako to da pravo ljudi moe biti vee od Allahovog, pa emo to
ukratko objasniti na primjeru ogovaranja. Kada neko ogovori nekoga, time je zasluio grijeh i
kaznu kod Allaha, jer je Allah zabranio ogovoranje. Meutim, on se, u biti, ogrijeio o ovjeka i
kriv je ovjeku, pa je Allah dao pravo onome koji je ogovoren da svojevoljno odlui hoe li
oprostiti onome koji ga je ogovorio ili ne. Tako ako bi neki ovjek ogovorio nekoga i zamolio od
Allaha da mu oporsti, Allah mu nee oporostiti sve dok mu ne oprosti onaj kojeg je ogovorio.

23

 Dava

Hikmet u davi
24

Hikmet u davi
Svjedoci smo mnogih sluajeva loeg pristupa ovjeku kada ga treba
upozoriti na neto loe ili potaknuti na neto dobro. Jedan od takvih sluajeva
priao nam je prof. dr. Tarik ElHaddari:
- Bio sam u mesdidu, - pria profesor, - ekajui da se proui ikamet. U
tom je uao jedan mladi i klanjao sunnete. Meutim, prilikom sjedenja u
namazu nije sjedio kako treba, pa im je zavrio sa namazom, neki se ovjek
izdera na njega:
- ta to radi?! Kako to sjedi?! Poslanik, alejhis-selam, to nije tako radio!!!
Ti ne zna klanjati!!!
Svi se ljudi okrenue prema njima dvojici. Onaj mladi na kojeg se ovjek
izgalamio je oborio glavu i utio. U to se proui ikamet.
- Poslije ikameta,- nastavlja profesor,- priem ja tom ovjeku koji je
galamio i nazovem mu selam, pa mi on odgovori na njega, te ga ja upitah:
- Dobro ovjee, zna li ti ko je taj mladi?
- Ne znam. ree on.
- Taj mladi je zavrio eri'atski falkultet i sad je na magistratu.
- ta?! zaudi se ovjek.
- Da, tako je. A jesi li ti prije nego to si se na njega izgalamio pomislio da
on ima problema s nogom?
- Nisam. u udu e ovjek.
- Dobro, onda u ti ja rei. On ima vjetako koljeno i ne moe sjediti kako
bi trebalo.
- Vidi,- ree ovjek,- na to nisam ni pomislio.
Ovakvih i slinih primjera kao to je ovaj sluaj sa mladiem i ovjekom
koji na krajnje lo nain postupa sa njim, na alost ima mnogo, i takvi sluajevi
nisu rijetkost. To se uglavnom deava zbog pomanjkanja znanja i odsustva
hikmeta u davi.

ta je to, u stvari, hikmet?

Hikmet je rije arapskog porijekla. Prevodi se kao "mudrost", dok u osnovi
znai: "postaviti stvar na njeno mjesto". Tako moemo rei da je hikmet u stvari
"mudrost", a "mudrost je da postavi stvar na njeno mjesto", tj. da uradi pravu
stvar u pravo vrijeme.

ta je dava?
Dava je, takoe, rije arapskog porijekla. U osnovi znai "poziv", ali se
upotrebljava u smislu "poziva u islam".
Mi emo je ovde upotrebljavti, ne u smislu pozivanja drugih u islam, ve u
smislu pozivanja na injenje dobra, a odvraanja od zla, kao to Uzvieni Allah
kae:
"I neka meu vama budu oni koji e na dobro pozivati i traiti da se ini
dobro, a od zla odvraati. "1
1

Kuran, 3/104.

25

Neemo se zadravati na tome kako treba initi davu, ve emo navesti

neke primjere koji e nas, ako Bog da, potaknuti na razmiljanje i istraivanje o
ovoj temi, kao i o tome kako prii ovjeku i upozoriti ga na neto, tj. odvratiti ga
od neeg loeg i potaknuti ga na injenje dobra.

Mirenje muslimana
Prvi primjer koji emo navesti je primjer imami afije, rahimehullah, kada
su mu dole dvije skupine muslimana svaajui se oko toga ko je bolji Alija ili
Ebu Bekr, radijallahu anhuma, pa ree:
" " onaj ija je erka u njegovoj kui, te su obe zavaene
strane otile zadovoljne.
Prvi su protumaili njegove rijei onaj ija je erka u njegovoj kui time
da su rekli:
- On je time mislio na Ebu Bekra, jer je njegova erka u njegovoj (tj.
Poslanikovoj) kui. pa su otili zadovoljni.
Drugi su pak te rijei protumaili tako to su rekli:
- On je time mislio na Aliju, jer je njegova (tj. Poslanikova) erka u
njegovoj (tj. Alijinoj) kui. pa su i oni otili zadovoljni.

Rasprava
Sljedei sluaj se prenosi od Ebu Hanife da su mu dole pristalice ehlu
kelama elei voditi sa njim raspravu o postojanju Allaha, te im on ree:
- Recite mi, prije nego to ponemo govoriti o tom pitanju, ta mislite o
lai koja plovi Tigrisom, koja se sama natovari stvarima i hranom, sama sobom
upravlja, sama istovari svoj teret, a sve to se deava bez iijeg upravljanja?
- To je nemogue! rekoe oni, te im Ebu Hanife ree:
- Kada je to nemogue po pitanju jedne lae, kako je tek onda po pitanju
cijelog svijeta?!!

Navoenje primjera
Navodi se takoe jedan od sluajeva kada je neki od bogataa, koji je bio
veliki grijenik, doao na svoje imanje i naredio slugi da mu na jednoj od njiva
zasije penicu.
Kada je bilo vrijeme etve doao je da obie svoju njivu da vidi kako mu je
napredovala penica i koliki bi pazar otprilike mogo uzeti za nju, ali
Kada je doao ugledao je zob!!! Odmah je pozvao slugu i izderao se na
njeg:
- Budalo jedna!! ta si ovo uradio?! Jesam li ti rekao da posije penicu?!
- Jesi. odgovori sluga.
- Pa zato si onda posijao zob?- osorno ga upita.
- Zato to sam se nadao da e niknuti penica. odgovori on.
- ta?!! u udu e bogata.

26

- Vidio sam te da grijei prema Allahu i tajno i javno i pored svega toga
nada se da e ui u Dennet, pa sam pomislio: Kad je tako, ja u samljet
penicu i pojest je, a posijau zob da mi rodi penica.
Tada se bogata zamisli i ree:
- Ti si, u ime Allaha, slobodan, a ja se Allahu kajem za ono to sam uradio.

A Allah voli dobroinitelje

Isto tako navodi se sluaj da je jednom prilikom Zejnu-l-'abidin htio
abdestiti, te je naredio svome slugi da mu donese vode.
Meutim, kako je sluga krenuo da mu prinese vodu sapleo se o kamen, pa
su i posuda i voda pale na Zejnu-l-'abidina, te je on bio mokar od glave do pete.
Sluga se pobojao njegove ljutnje, pa je citirao dio kuranskog ajeta: i
one koji ljutnju svoju savladavaju1, pa Zejnu-l-'abidin ree:
- Ve sam savladao ljutnju.
i one koji oprataju ljudima.2 ree sluga.
Ve sam ti oprostio. ree Zejnu-l-'abidin.
- a Allah voli dobroinitelje.3 ree sluga, pa mu Zejnu-l-'abidin
ree:
- Idi, slobodan si!

Od tebe su svi sigurni osim muslimani

Sufjan ibn Husejn kae:
- Jednom prilikom kad sam bio kod Ijas ibn Muavije spomenuo sam
nekog ovjeka po njegovoj mani, te me je on pogledao i upitao:
- Jesi li se ti borio protiv Vizantijaca?
- Nisam. odgovorio sam.
- A protiv Hindusa?
- Nisam.
- A protiv Turaka (Mongola)?
- Nisam. opet sam negativno odgovorio, pa mi on ree:
- Izgleda da su od tebe svi sigurni osim muslimani.
Nakon toga vie nikad nisam ogovorio nijednog ovjeka.

Alim i djeak
Prolazio je neki alim ulicom Kufe, pa je vidio djecu gdje se igraju, a u
blizini njih je ugledao jednog djeaka kako sjedi. Pomislio je alim da je djeak
moda siroe ili siromaan i prui mu jedan zlatnik, pa mu djeak odgovori:
- Nemam ja potrebe za tim.
- Pa zato se onda ne igra s djecom. upita ga alim.
- Zato to je dunjaluk prolazan. odgovori djeak, pa mu alim, udei se,
ree:
Kur'an, 3:134.
Ibid.
3
Ibid.
1
2

27

- Ali ti si jo malehan.
- Znam, ali sam vidio kada je moja mati potpaljivala vatru da je ona poela
od manjih drva, pa se bojim da ne budem od malih stanovnika dehennemske
vatre. odgovori mu djeak.

28

 Ahlak

Neki od loih obiaja prilikom zijareta

Znanje i ta treba da ga krasi
Dobroinstvo prema roditeljima
29

Neki od loih obiaja prilikom zijareta

Zijaret je arapska rije koja znai "posjeta". to se zijareta tie, on je jedan
obiaj koji ne samo da je prihvaen od strane islama, ve na njega potiu i
mnogobrojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U jednom od hadisa koji prenosi Ebu Hurejere, radijallahu anhu, od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se kae:
"Kada neko obie bolesnika, ili posjeti brata muslimana, melek ga zovne:
"Divan li si, divno li je djelo koje si uinio, i u Dennetu si sebi pripremio
boravite!"1
Meutim, ovom prilikom neemo govoriti o tome kako trebamo
posjeivati jedni druge, jer je to i inae ustaljena praksa meu ljudima, ve emo
ukazati na neke loe postupke i obiaje prilikom zijareta (posjete), a koji su, na
alost, prisutni kod velikog djela muslimana.
Od loih postupaka i obiaja prilikom zijareta je slijedee:
- vremensko oduljivanje; to je inae esta praksa kod mnogih ljudi da ne
obraajui panju na to koliko vremena provodi kod nekoga, ostane po nekoliko
sati, tako da domain, koji ima i drugih obaveza, jedva eka i moli Allaha da se
otarasi gosta, tako da taj zijaret umjesto jaanja prijateljskih i komijskih veza
ima za posljedicu pucanje tih veza, a sve to zbog neumjerenosti prilikom posjete;
- uestalost zijareta; to je takoe jedna od stvari koja spada u loe obiaje,
jer kada neko nekoga esto posjeuje (zijareti), on ne samo da postane dosadan,
ve ga ovjek poinje izbjegavati ne elei da ga vidi, a kamoli da ga posjeti ili da
mu on doe u posjetu;
- ogovaranje i prenoenje tuih rijei; ovo, bez ikakve sumnje, ne samo da
je lo, ve i zabranjen obiaj. esto je on posljedica dugog sjedenja kod nekoga
tako da nemajui ta pametnije priati zapadaju u ono to im je Allah zabranio;
- aenje gosta onim to nije dozvoljeno; svjedoci smo, na alost, da i dan
danas ima muslimana koji svoje goste doekuju aicom rakije i cigarom,
smatrajui to bontonom (lijepim ponaanjem), mada im to vjera strogo
zabranjuje;
- mjeanje mukaraca i ena prilikom sjela; ranije je bio obiaj da se imaju
prostorije posebno za ene, a posebno za mukarce, i prilikom posjete ne bi
sjedali jedni sa drugima, dok danas to ljudi, na alost, smatraju dozvoljenim ne
interesujui se ta u stvari islam kae o tome, ve slijepo slijede obiaje drugih.
Podsjeanja radi na "lijepe" obiaje drugih dovoljno je samo da se
prisjetimo da je 30. godina smatrano od kulture i bontona da prilikom susreta ili
rastanka mukarca sa mukarcem jedan drugog treba da poljube u usta!!
Ili pak, da se "dentlmen" nakloni "dami, a zar je dozvoljeno da to ovjek
ini ikome drugom osim Allahu?!!
Na poetku, iz hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
smo vidijeli kakvu nagradu ima onaj ko zijareti brata muslimana, pa ko eli tu
nagradu nek ostavi ove i njima sline loe i zabranjene postupke i obiaje, koji ne
samo da nisu lijepi i dobri, ve, naprotiv, vode ka kidanju bratskih, komijskih i
prijateljskih veza i odnosa, a to nam nije cilj kojem teimo.

Biljei ga Tirmizi, a hadis je hasen dobar.

30

Allaha molimo da nam popravi nae meusobne odnose, da nam oprosti

nae grijehe i da nas uvede u Dennet.

31

Znjanje i ta treba da ga krasi

Znanje je ukras koji krasi onoga koji ga posjeduje lijepotom,
dostojanstvenou i ozbiljnou. Allah je podigao stepen uenih ljudi i ukazao im
ast tako to ih je spomenuo zajedno sa Sobom i melecima u izjavi o Svojoj
jednoi:
"Allah svjedoi da nema drugog Boga osim Njega, - a i meleki i ueni."1
Onaj koji trai znanje treba da se krasi lijepim svarima po kojima e se
razlikovati od ostalih. Uvaeni ejh dr. Abdur-Rahman Es-Sudejs govorei o
njima je rekao:
"Nema sumnje da znanje trai lijepe postupke kojima se treba krasiti svaki
onaj koji se pone baviti prouavanjem i traenjem znanja. Ti lijepi postupci se
dijele na:
- postupke kojima se treba okititi lino onaj koji je krenuo putem traenja
znanja,
- postupke prema svojim uiteljima (ejhovima), i
- na postuke prema ostalim ljudima.
Najvaniji postupci su sljedei:
1. iskrenost jer je znanje ibadet koji mora da se zasniva na iskrenosti
prema Allahu, tako da nema mjesta za rija, elju za slavom i ugledom i ostalim
to kalja vrijednost znanja kako bi se zadovoljili dunjaluki interesi: "A Allahu
treba iskreno vjeru ispovjedati."2
I kae Uzvieni: " a nareeno im je samo da Allaha oboavaju, da mu
iskreno kao pravovjerni vjeru ispovjedaju."3
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Ko izuava nauku kojom se trai zadovoljstvo Uzvienog Allaha, samo da
bi njime dobio ovosvjetska dobra, nee nai miris Denneta na Sudnjem danu."4
2. elja za traenjem znanja i ulaganje truda radi postizanja tog cilja
jedna poslovica kae: "Kada lijenina da radi? U jesen ima mnogo blata, u
proljee mnogo vode, zimi je hladno, a ljeti vrue."
afija, rahimehullah, kae:
"Brate, nee stei znanje, osim sa est stvari. Umjesto da ti detaljno
govorim o njima samo u ih navesti:
- otroumnost,
- volja,
- trud,
- rad za cilj bez obzira na sve,
- druenje sa uenim,
- i dugo vrijeme."
3. strpljivost i upornost; Kako je lijepo neko kazao: "Ko ne okusi neko
vrijeme gorinu uenja, cijeloga ivota ivjet e u ponienju neznanja."

Kur'an, 3:18.
Kur'an, 39:3.
3
Kur'an, 98:5.
4
Biljee ga Ahmed i Ebu Davud.
1
2

32

Isto tako neko je rekao: "eli da bez interesovanja i truda postane

islamski uenjak koji e rasprave voditi, a to je ludost! Ni imetak ne moe stei
bez zanata kojeg si nauio, a kako tek onda znanje bez truda kojeg ulae?!"
4. provoenje u praksu onoga to se naui; Uzvieni Allah kae: "O
vjernici, zato govorite ono to ne radite?"1

Kur'an, 61:2.

33

Dobroinstvo prema roditeljima

Muhammed ibn Salih El-'Usejmin
Upitan je uvaeni ejh Ibn Usejmin:
"ta se smatra dobroinstvom prema roditeljima? I da li je dozvoljeno
obavljanje umre za njih, mada su je oni ve ranije obavili?"
Odgovorio je:
"Pod dobroinstvom prema roditeljima podrazumijeva se lijepo
postupanje prema njima, materijalno pomaganje i lina briga za njih, to je
ujedno i farz (obaveza).
Nepokornost prema roditeljima spada u velike grijehe, jer se time
sprijeava njihovo pravo na lijep odnos prema njima. Lijepo postupanje prema
njima dok su ivi smatra se dobroinstvom, a ono, kao to smo maloprije
spomenuli, moe biti materijalno pomaganje i lina briga za njih.
Nakon njihove smrti u dobroinstvo spada uenje dove za njih, traenje od
Allaha da im oprosti grijehe, izvravanje njihove oporuke, plemenit odnos prema
njihovim prijateljima i odravanje rodbinskih veza. To je pet stvari koje spadaju u
dobroinstvo nakon njihove smrti.
to se tie sadake za njih, ona je dozvoljena, ali neemo rei djetetu:
"Dadni sadaku za njih!", ve ukoliko on sam dadne sadaku, to se smatra
dozvoljenim, a ako ne dadne sadaku onda je bolje da za njih ui dovu, zbog toga
to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Kada ovjek umre prestaju sva njegova djela osim troje:
1. trajne sadake,
2. znanja kojim se koristi,
3. i dobrog djeteta koje moli za njega."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ovde spomenuo dovu, govor
umjesto djela, pa se to uzima za dokaz da je dova za roditelje nakon njihove smrti
bolja od davanja sadake za njih, bolja od injenja umre za njih, bolja od uenja
Kurana za njih. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi odstupao od onoga to
je nabolje radi onoga to je dobro, ve je bila na njemu dunost da objasni ono to
je najbolje i ono to je dobro. U ovome hadisu on je objasnio ono to je najbolje.
to se tie dozvoljenosti onoga to je dobro, to se moe vidjeti iz hadisa od
Sa'd ibn Ubade od kojeg se prenosi da je traio dozvolu od Poslanika, sallallahu
aleji ve sellem, da udijeli sadaku za svoju majku, pa mu je Poslanik, sallallahu
aleji ve sellem, to i dozvolio.
Isto tako to se moe vidjeti iz hadisa kada je neki ovjek rekao Allahovom
Poslaniku, sallallahu aleji ve sellem:
"O, Allahov Poslanie, mati mi je umrla iznenada, a ja mislim da je mogla
ta rei, da bi rekla da se dadne sadaka. Pa hoi li ja dati sadaku umjesto nje?"
"Da." odgovori on.
Zbog toga savjetujem ovom bratu da to vie upuuje dovu Allahu za njih
umjesto da ini umru, dijeli sadaku i sl., jer je to ono na ta je Allahov Poslanik,
sallallahu aleji ve sellem, uputio da se radi. Meutim, to ne znai da ne treba da
dadne sadaku za njih, obavi umru ili hadd, ili ui Kur'an i namjeni to svojim

34

roditeljima ili jednom od njih. Ukoliko oni nisu obavili hadd ili umru, u tom
sluaju je obavljanje dunosti (farza) za njih bolje od dove, a Allah najbolje zna.1
Isto tako ejh je rekao:
"Roditeljsko pravo je da im ini dobroinstvo lijepo se ophodei prema
njima rjeima, djelom, novano i lino, da im se pokorava u onome to ne
predstavlja grijeenje prema Allahu, ni tetne posljedice za tebe. Treba sa njima
razgovarati blagim rijeima, biti vedra lica u njihovom prisustvu, sluei im na
nain koji im prilii. Nemoj da se srdi na njih kad ostare, kad su bolesni i slabi.
Neka ti to ne bude teko, jer e i ti doi u njihov poloaj. Bie roditelj
poput njih. Ostarie kod svoje djece, ako Allah htjedne, kao to su i tvoji
roditelji kod tebe doivjeli starost. Trebat e ti panja tvoje djece kao to je tvojim
roditeljima bila potrebna tvoja panja.
Ako si se ve prema njima na lijep nain odnosio, onda se nadaj obilnoj
nagradi i istim takvim odnosom tvoje djece prema tebi. Onaj ko prema svojim
roditeljima bude na lijep nain postupao i njegova djeca e prema njemu na lijep
nain postupati; dok onaj ko bude neposluan svojim roditeljima i njegova djeca
e biti neposluna prema njemu. Nagrada je prema uinjenom djelu pa kako
posije tako e ponjeti.

"Fetava islamijje".

35

 II. dio

Nareivanje dobra, a zabranjivanje zla

Dova
36

 Nareivanje dobra i zabranjivanje zla

Vrijednost nareivanja dobra i zabranjivanja zla

37

Vrijednost nareivanja dobra i zabranjivanja zla

dr. Muhammed Salim Muhejsin
Nareivanje dobra i zabranjivanje zla spada meu najbolja djela pomou
kojih se ovjek pribliava Uzvienom Allahu.
Zbog same vrijednosti i veliine onih koji pozivaju u islam, Allah je
pohvalio onoga ko poziva Njegovom putu, nareuje dobro i zabranjuje zlo, pa
kae: "A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji
govori: "Ja sam, doista, musliman."1
Nareivanje dobra i zabranjivanje zla je jedna od najvanijih dunosti
vjerovijesnika i poslanika, neka je na njih Boiji mir i blagoslov, pa ko to
preuzme, preuzeo je veliki dio. Posluaj rijei Uzvienog Allaha:
"Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada
trae da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela ine ili da se uspostavlja sloga
meu ljudima. A ko to ini iz elje da Allahovu naklonost stekne, Mi emo mu,
sigurno, veliku nagradu dati."2
Zbog same veliine vrijednosti nareivanja dobra i zabranjivanja zla od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose se brojni hadisi koji potiu na
nareivanje dobra i zabranjivanje zla. Oni govore i o tome kakva je vrijednost
onih koji vre tu dunost.
Evo nekoliko hadisa na tu temu:
Od Numan ibn Beira, radijallahu anhuma, se prenosi da je Vjerovijesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Prvi nedostatak koji se pojavio meu Izraelanima je taj to bi jedan od
njih sreo drugoga, pa bi mu rekao: "Boj se Allaha i ostavi to to radi, jer je to
haram!" Zatim bi sutradan susreo istog ovjeka, u istom stanju, i to ga ne bi
sprijeilo da sa njim jede, pije i sjedi. Poto su oni tako postupili, Allah je njihova
srca sastavio (istim ih uinio)."
Potom je Alejhisselam prouio: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina,
prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali zato to su se bunili i
uvijek granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraali od grijenih postupaka
koje su radili. Runo li je, zaista, to kako su postupali!
Ti vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo je, zaista,
ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vjeno
ostanu.
A da vjeruju u Allaha i Vjerovijesnika i ono to se njemu objavljuje, oni s
njima ne bi prijateljevali, ali mnogi od njih su grijenici."3
Zatim je rekao: "Tako mi Allaha, vi ete nareivati dobro i zabranjivati
zlo, i za ruku uzeti zulumara i silom ga natjerati na istinu i samo ga na nju
ograniiti, ili e Allah sastaviti vaa srca, a zatim vas prokleti, kao to je i njih
prokleo."4

Kur'an, 35:33.
Kur'an, 4:114.
3
Kur'an, 5:78-81.
4
Biljee ga Ebu Davud i Tirmizi, s tim da Tirmizi kae da je hadis hasen.
1
2

38

- Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao:
"Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, vi ete nareivati dobro i
odvraati od zla, ili e Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa ete Ga poslije
toga moliti, a On vam se nee odazvati."1
Prenosi se da je Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, rekao: "O ljudi,
zaista vi pogreno razumijevate ajet: "O vjernici, brinite se o sebi, ako ste na
pravom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao."2
Ja sam uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad kae:
"Zaista ljude kad vide zalima (zloinca), i ne sprijee ga u njegovim dijelima, eka
bliska kazna od Allaha."3

Prenosi ga Tirmizi i kae da je hadis hasen.

Kur'an, 5:105.
3
Prenosi ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i, a hadis je sahih.
1
2

39

 Dova

Lijepi postupci prilikom dove i uzroci njenog

primanja
40

Lijepi postupci prilikom dove i uzroci njenog primanja

Abdullah ibn Ahmed El-Allaf

Adabi (lijepi postupci prilikom) dove i uzroci njenog

primanja
* iskrenost prema Alahu,
* otpoinjanje sa zahvalom Alahu, a zatim s donoenjem salavata na
Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i zavravanje dove na taj nain,
* vrsto ubjeenje u dovu i uvjerenje u njeno ispunjenje,
* ustrajnost u dovi i ne pourivanje (njenog ispunjenja),
* prisustvo srca prilikom (uenja) dove,
* upuivanje dove u (stanju) oskudice i blagostanja,
* moliti samo Allaha Jedinog,
* ne proklinjati porodicu, imetak, dijete i sebe,
* stiavanje glasa prilikom dove, tj. da se ui poluglasno,
* priznavanje grijeha i traenje oprosta za njih; priznavanje blagodati i
zahvaljivanje Allahu na njima,
* ne oteavati sebi rimovanjem dove,
* moliti ponizno, skrueno, s enjom i strahopotovanjem,
* ispravljanje uinjene nepravde (prema nekom) kajui se (zbog
uinjenog),
* moliti po tri puta,
* okrenuti se prema kibli,
* dizati ruke prilikom dove,
* abdestiti se prije dove, ako se bude u mogunosti,
* da onaj koji moli pone od sebe kad moli za druge,
* da se nastoji pribliiti Allahu putem Njegovih lijepih imena i uzvienih
svojstava ili dobrim dijelima koja je uinio lino onaj koji moli ili dovom dobrog
ovjeka koji je iv i prisutan,
* da hrana, pie i odjea budu zaraeni na halal nain,
* da ne moli za grijeh (da ga poini) ili za raskidanje rodbinskih veza,
* da nareuje dobro i zabranjuje zlo,
* udaljavanje od svakog grijeenja.

Vrijeme, stanja i mjesta na kojima se prima dova

* no Lejletu-l-kadr,
* poslije zavretka klanjanja pet dnevnih namaza,
* izmeu ezana i ikameta,
* jedan as svake noi,
* prilikom ezana za obavezne namaze,
* prilikom padanja kie,
* prilikom sukoba vojske na Allahovom putu,

41

* jedan as petkom; najodabranije miljenje o njemu je da je to zadnji as

ikindijskog vremena petkom, a moe biti da je za vrijeme hutbe i namaza,
* prilikom pijenja Zem-zem vode s iskrenim nijetom,
* na seddi,
* prilikom buenja iz sna nou i uenja dove zikrom koji se o tome
prenosi od Poslanika1, sallallahu alejhi ve sellem,
* kada (ovjek) spava s abdestom, zatim se probudi u noi i proui dovu,
* prilikom dove:

"."
- "La ilahe illa ente. Subhaneke, inni kuntu minez-zalimin"
- "Nema boga osim Tebe, slavljen neka Si. Uistinu sam ja bio od onih koji
nepravdu ine,"
* dova ljudi neposredno nakon smrti mejjita (mrtvaca),
* dova nakon zahvale Allahu i donoenja salavata na Vjerovesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, na zadnjem teehhudu,
* prilikom molenja Allaha Njegovim najveim imenom, kojim, ako se
zamoli njime, On dovu uslia, ako se trai njime, On to da,
* dova muslimana za svog brata muslimana u njegovom odsustvu,
* dova na Arefatu na dan Arefata,
* dova u ramazanu,
* prilikom okupljanja muslimana zbog zikra,
* prilikom dove u nevolji rijeima:
". . "
- "Inna lillahi ve inna ilejhi radi'un. Allahumme edirni fi musibeti ve
ehlif li hajren minha."
- "Uistinu smo mi Allahovi i Njemu se vraamo! Allahu moj, nagradi me u
mojoj nevolji i zamijeni je dobrom."
* dova u stanju okretanja srca prema Allahu i poveanja iskrenosti,
* dova mazluma (onome kome je uinjena nepravda) protiv zalima
(onoga koji je uinio nepravdu),
* dova roditelja za svoje dijete, i proklinjanje svoga djeteta,
* dova putnika,
* dova postaa prije iftara,
* dova postaa prilikom iftara,
* dova onoga koji je u nevolji,
* dova pravednog vladara,
* dova djeteta dobroinitelja za svoje roditelje,
* dova neposredno nakon abdesta, ako se dova proui onako kako je
prenesena od Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
* dova nakon bacanja (kamenia) na malo demre (demretus-sugra),
* dova nakon bacanja (kamenia) na srednje demre (demretu-l-vusta),
* dova u unutranjosti Ka'be, i (dova) onog ko klanja u hidru, jer je on
dio Ka'be,
* dova na Saffi,
O tome zikru i ta se kae nakon buenja iz sna noi pogledaj u knjizi "Zatita svakog
muslimana" od Kahtanija.

42

* dova na Mervi,
* dova kod asnih mjesta (me'ari-l-haram).
Vjernik stalno moli Allaha, ma gdje bio: "A kada te robovi moji za Mene
upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi molitelja kada me zamoli."1

Kur'an, 2:186.

43

 III. dio

Nauka i vjera
Intervju
Fetve
Organizacije, pokreti i institucije
44

 Nauka i vjera

Dok je Evropa spavala islam je cvjetao

Nauna diskusija izmeu ejha Abdu-l-Medida
Ez-Zindanija i prof. Nilsona
45

Bertrand Russel je rekao: "Nae davanje naziva "mrano doba" obuhvata

period izmeu 699.-1000. godine, zbog toga to smo svoja interesovanja posvetili
zapadnoj Evopi, ali to nije prava istina. Od Indije, pa do panije, u to doba,
islamska civilizacija je blistala. Ono ega su bili lieni kranski gradovi, nije bio
lien grad openito, nego ba suprotno tome. Jedino grad zapadne Evrope po naem
poimanju je grad, ali to je jedno usko poimanje."
("Historija zapadnjake filozofije", London, 1948, str. 419)

46

Dok je Evropa spavala, islam je cvjetao

Rije-dvije o znanju u islamu
U islamu znanje (nauka) zauzima visoko mjesto. Islam je obavezao svakog
muslimana da se obrazuje i da islamski ummet uini ummetom koji e biti
svjetionik ostalim ljudima u njihovom cijelokupnom ivotu i radu. Vrijednost
toga moemo shvatiti kada se osvrnemo na injenicu da je to bilo prije vie od
1400 godina, tj. naredba o traenju znanja dolazi u doba koje je kod nas poznato
kao Srednji vijek, kao vijek zaostalosti, neznanja i nepismenosti, kao vijek
proganjanja vjetica, zlih demona i sl.
Ono to je islam donio u tom vremenu ostavilo je neizbrisiv trag koji se
ak i danas osjea u svim podrujima ljudskog ivota i djelovanja. Da bi nam to
bilo blie i razumljivije, osvrnut emo se na stanje znanja u tadanjoj Evropi.

Stanje znanja u srednjovjekovnoj Evropi

Navodimo dva primjera koji dobro oslikavaju stanje znanja i naune
svijesti u to doba:
Prvi koji se vee s poljem nauke, a spominje ga Francis Bacon, veliki
engleski filozof i uenjak:
"Ljeta Gospodnjeg 1432. razvila se meu braom redovnicima diskusija
oko pitanja o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnila je diskusija
bez prestanka. Sve stare knjige i hronike bile su izvuene i pri tom se ispoljila
jedna takva divna i dubokoumna erudicija kao nikada na tom podruju. Na
poetku etrnaestog dana jedan mladi redovnik uglednoga porijekla zamoli svoje
ugledne starjeine da i on rekne koju rije i na veliko zaprepaenje diskutanata,
ija duboka mudrost bijae veoma uznemirena, on ih zamoli da rijee stvar na
jedan vulgaran i neuven nain: naime, da otvore usta jednog konja, prebroje
zube i nau rijeenje svog problema. Na to ostali osjeajui se duboko povrijeeni
u svom dostojanstvu, uz veliku galamu navalie na njega, izudaraju ga i izbace:
"Jer," - rekli su oni, "sigurno je sam sotona ponukao onog utokljunca da
spomene taj neuveni, bezboni put za pronalaenje istine, koji je u suprotnosti
sa itavim uenjem crkvenih otaca."
Poslije jo mnogo dana divlje svae i diskusije, golub mira se spustio na
na skup i oni, svi kao jedan, proglase da e taj problem ostati vjeita tajna zbog
nedostatka historijskih i teolokih podataka o tome, te narede da se isto
zabiljei."
I drugi primjer, koji navodi Muhammed Hamidullah, a odnosi se na polje
sudstva:
- "Vana novost, bila je izjava Muhammedova da su bia koja ne spadaju u
ljudski rod osloboena svih odgovornosti.
Do proglaenja Judicatre Acta sredinom XIX. stoljea engleski su sudovi
kanjavali "smru" kola, stabla, zidove, brodove, ivotinje itd. ukoliko su iste
prouzrokovale smrt nekog ovjeka."
Slinih primjera ima mnogo, ali ih zbog ogranienosti prostora ne
moemo navesti. Meutim, iz samo ova dva primjera moemo vidjeti kakvo je

47

bilo stanje nauke prije pojave islama kada su Arapi kanjavali bunareve, rudnike,
ivotinje i sl., a to je dokinuto dolaskom islama, kao i stanje nauke u Srednjem
vijeku na podrujima na koje nije doprlo svjetlo islama. udno je to to su se
kanjavali bunarevi, kola i sl., ali je jo udnije da se praksa kanjavanja tih stvari
odrala sve do XIX. stoljea kod Engleza. Zato?

Odnos Evrope prema znanju i islamu

To se desilo zbog toga to se Evropa otimala utjecajima islama, napadajui
ga i tvrdei da je jeres, kao to je to uinio Jovan Damaskin. Gilbert de Hogeht je
utemeljio svoju kritiku islama na injenici da su vino i svinjetina zabranjeni u
islamu, a djelo Guillamea Tripolija je pisano s krajnjom mrnjom, iji su opisi bili
daleko od zbilje, mjeavina mitskih elemenata i historije.
Dok su se tadanji narodi guili u neznanju i pisali svakojake bajke, islam
se poput munje irio na sve strane svijeta, pronosei svjetlo znanja i Allahove
vjere. Nakon to su osvojili paniju, po gradovima su uveli javna kupatila, ulinu
rasvjetu, poploane ulice, kanalizaciju, a pored svega toga iznad grada bi sadili
cvijee po okolnim breuljcima, tako da kada bi naiao vjetar, gradom bi se irio
miris tog cvijea. Usporedbe radi, London je poploane ulice, javnu rasvjetu i
kanalizaciju dobio "samo" 800 godina nakon to su to muslimani uveli u paniji!!!
ta je bio uzrok napretka muslimana u to doba?

Uzrok napretka muslimana u to doba

Njihov napredak je bio vezan za pridravanje Allahove Knjige i
Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. U njima se pridaje znaaj i
visoko mjesto znanju.

Mjesto znanja u islamu

U islamu je davanje vanosti znanju izraeno samim tim to Allah,
subhanehu ve teala, prvu objavu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,
poinje rijeima:
"itaj (ui)! Plemenit je Gospodar tvoj koji stvara, stvara ovjeka od
ugruka.
itaj (ui)! Plemenit je Gospodar tvoj, koji poduava peru, koji ovjeka
poduava onome to ne zna."1
Znanje se spominje u Kuranu i kada se poziva vjerovanju u Allaha,
vjerovanju da nema Boga osim Njega Allaha, delle enuhu: "I znaj da nema
Boga osim Allaha."2
To jest da bi se vjerovalo mora se prvo imati znanje, to samim tim
iskljuuje slijepo vjerovanje koje je prisutno u svim religijama mimo islama.

Podsticaj na razmiljanje

1
2

Kur'an, 96:1-5.
Kur'an, 47:19.

48

Kuran podstie na razmiljanje o onome to je On stvorio, kao i na

injenje ibadeta samo Njemu. Allah, delle enuhu, kae:
"A va Bog - jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana i noi, laa koja morem plovi s korisnim
tovarom za ljude, kia koju Allah sputa s neba pa tako u ivot vraa zemlju
nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka bia, promjena vjetrova,
oblaci koji izmeu neba i zemlje lebde - doista su znakovi za one koji imaju
pameti."1

Jedna od mudrosti navedenog ajeta

Ono to moemo vidjeti iz gore navedenog ajeta je da Allah navodi
ljudima koji pameti imaju mnoge znakove u raznim stvarima, kao to je npr.
sputanje kie i sl. Nakratko emo se osvrnuti na dio ajeta "promjena vjetrova."
Koliko je to vano i vezano za ljudski opstanak na Zemlji veina ljudi ne zna, pa
emo to usporediti sa primjerom tunela.
Kada se tunel ne bi vjetakim putem zraio, tj. putem ventilacije, dolo bi
do poveane koncentracije ugljen-monoksida od izduvnih gasova automobila,
tako da bi u nedostatku ventilacije dolazilo do trovanja u tunelu. Uzrok je, dakle,
nagomilavanje otrovnih gasova koji se zadravaju u njegovoj unutranjosti. Zbog
tih gasova se i rudnici zrae i dovodi isti zrak.
Meutim, da li ima razlike izmau tunela i rudnika s jedne strane, i grada,
s druge strane, po ovom pitanju?
Odgovor je nema! Koliko je god potrebno zraiti rudnike i tunele, jo je
potrebnije zraiti gradove. Kad se oni ne bi zraili dolo bi do ugroavanja
ljudskog opstanka na Zemlji. Ljudi su sposobni napraviti ventilaciju za rudnik ili
tunel i zraiti ih, ali nisu sposobni da to uine za jedan grad, dravu i sl. Pa ko je
to onda sposoban uiniti? Niko drugi do Allah, Moni i Silni. Zbog toga se to
navodi kao jedan od znakova pametnom ovjeku, iskazujui mu poast i navodei
ga na razmiljanje i istraivanje onog to je stvorio Moni i Silni.
I na kraju, mnogo je ajeta i hadisa koji govore o znanju i njegovoj vanosti,
a mi zavravamo s jednim od njih koji glasi:
"Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima
je dato znanje."2

1
2

Kur'an, 2:163-164.
Kur'an, 58:11.

49

Nauna diskusija izmeu ejha Ez-Zindanija

i prof. Nilsona
ejh Abdu-l-Medid Ez-Zindani, prvi sekretar
Instituta za nauna dostignua, obuzet je ljubavlju za
voenjem naunih diskusija sa vodeim strunjacima
iz raznih naunih oblasti kako bi dokazao da su
Kuran i hadisi pretekli naune injenice o svijetu i
ovjeku. Ovo je jedna od diskusija voena na jednom
od tih naunih susreta sa uvaenim profesorom
Nilsonom,
poznatim
britanskim
predavaem
parazitologije. Uee u
diskusiji uzeli su i prof.
Muhammed Jusuf Sekr i dr.
Muhammed Sadik Arefe sa
univerziteta "Kralj Abdu-l-Aziz" iz Dedde.
U ovom broju asopisa "El-idazu-l-ilmi"
prenijet emo jedan dio te diskisije koji je u vezi sa
zatitom od parazita i mikroba, prilikom ega emo
sasvim jasno vidjeti kako su hadiski tekstovi pretekli
ono to je potvreno iz ove oblasti.

ejh Ez-Zindani:
ta Vi, dr. Nilson, mislite o jedenju mesa grabeljivih ivotinja openito, s tim
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio jedenje svih grabeljivih ivotinja
koje posjeduju zube (onjake) i ptice koje posjeduju kande?

Dr. Nilson:
To je moja specijalnost. Postoje tri vrste trihina koje
napadaju sve grabeljive ivotinje (mesojede). Jednu od tih trihina
sam ja lino otkrio u istonoj Africi. Ona je nazvana po meni
Nilsonova trihina. Meutim, ono to je bitno je to da se ti paraziti
prenose na ivotinje mesojede, a samim tim i na ovjeka ukoliko ih
jede.
Zboga toga smatram da je zabrana jedenja tih ivotnja jedna
dobra stvar. To su uvidjela i neka plemena u istonoj Africi, tako da
oni izbjegavaju jedenje mesa grabeljivih ivotinja.

ejh Ez-Zindani:
Kada ste otkrili taj parazit?

Dr. Nilson:

50

Prije dvadesetak godina, i cijelo to vrijeme neki ljudi su sumnjali da li se

radi o posebnoj vrsti trihina koja se razlikuje od ostalih. Razvojem novih naunih
metoda otkrili su se hemijski sastojci ovog parazita poput clordrique kisaline,
koja je razliita kod svakog parazita. Time je potvreno da se radi o posebnoj
vrsti trihina.

ejh Ez-Zindani:
Da li su ljudi znali da postoji taj parazit kod grabeljivih ivotinja?

Dr. Nilson:
Ljudi su se po svome prirodnom nagonu klonili
jedenja mesa tih ivotinja bojei se da ih ne zadesi kakva
bolest, meutim, nisu znali za tu bolest.
Ja jo nisam odgovorio na pitanje o pticama
grabljivicama. U novije vrijeme je otkrivena nova vrsta
parazita trihine koja se naziva trihina sidospartus i to u
SSSR-u.
Taj parazit ivi u pticama grabljivicama, a jo nije
potvreno da se moe nai i kod ovjeka iz tog razloga to
ljudi, obino, ne jedu meso ptica grabljivica poput npr. leinara, orlova, sova.
Zbog toga taj virus nije dospio do ovjeka.

ejh Ez-Zindani:
Da li bi taj parazit mogao dospjeti u ovjekov organizam ako bi jeo meso tih
grabljivica?

Dr. Nilson:
Jo nije registrovan ni jedan sluaj oboljena od tog parazita meu ljudima,
ali svi nauni dokazi ukazuju na to da on moe dospjeti u ovjekov organizam.

ejh Ez-Zindani:
Kada je otkriveno da meso ivotinja i ptica grabljivica prouzrokuje bolesti?
Kada je ovjek mogao to da spozna?

Dr. Nilson:
Moemo vidjeti kroz historiju da je
ovjek obolijevao od napada tih parazita i
bolesti koje oni izazivaju jo od drevnih
vremena. To je utvreno otkopavanjem
starih egipatskih grobnica i mumija koje su
stare oko 4000 godina, tako da je
pronaena bilharzija. Do prije 150 godina

51

jo niko nije poeo prouavati ulogu postojanja tih parazita.

Otkrie mikroskopa utjecalo da se promjeni cjeli pravac u odnosu na
bakterije. Razvila se ideja o prouavanju uloge postojanja tih parazita, a to se
desilo tek prije 150 godina.
Naveu jedan primjer za to:
to se tie parazita bilharzije, njega je otkrio njemaki naunik koji je
radio u Egiptu 1852. godine.
Tada smo saznali za postojanje parazita, jer smo bili u mogunosti da ga
vidimo pomou mikroskopa, ali se uloga postojanja parazita bilharzije u mokrai
i van nje otkrila tek 1914. godine, tj. tek nakon otprilike 140 godina.
Meutim, Japanci su otkrili jedan drugi parazit godinu dana prije toga.
Spoznaja bolesti i njenih uzronika je novijeg datuma.

ejh Ez-Zindani:
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Neka niko od vas ne mokri u stajau vodu, pa se zatim kupa u njoj," u tom
hadisu je ukazao na dvije stvari: mokrenje u stajau vodu i kupanje u njoj. Ima li
nekakva mudrost u tome?

Dr. Nilson:
Ono to bih mogao rei o tome je da mi danas znamo da kupanje u
stajaoj vodi i mokrenje u nju prenose bolesti, a izbjegavanje tih stvari sprijeava
irenje bolesti.

ejh Ez-Zindani:
Da li je u tom vremenu, tj. za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
ljudski razum bio sposoban da uvidi da ne treba mokriti u stajau vodu, a zatim se
kupati u njoj?

Dr. Nilson:
Ima mnogo stvari iz narodne medicine jo od vremena faraona, Musaa
(Mojsija), i vremena Poslanika, Muhammeda, koje se primjenjuju kod
sprijeavanja bolesti, i smatram da je bilo neko iskustvo u vezi s tim, tako da
"kada bi uradio to i to zadesila bi te bolest, a ako se kloni toga i toga bie zdrav".
Smatram da je to neto to se moe opaziti zbog toga to se radi o mokrai
i stajaoj vodi, a sve to ima veze sa oboljenjima.

ejh Ez-Zindani:
Meutim, malo prije ste rekli da ovjek nije spoznao ulogu postojanja tih
parazita sve do 1912. godine, jer se oni ne vide golim okom, niti se golim okom moe
utvrditi uloga njihovog postojanja.

52

Kako se onda moe ocijeniti neto to se moe vidjeti samo pomou

mikroskopa? Da li je onda ovjek bio u mogunosti da uvidi vezu izmeu mokrenja u
stajau vodu i kupanja u njoj i oboiljevanja, a taj se parazit ne vidi golim okom, niti
ga je ovjek mogao posmatrati i znati za njega sve do 1912. godine?
Kako onda moemo rei da se to otkrilo opanjem i posmatranjem? Tj.
opaanjem (posmatranjem) neega to se ne moe vidjeti okom? I da li je u historiji
zabiljeeno da je onaj ko mokri u stajau vodu obolio od neke bolesti?

Dr. Nilson:
Nema nita to bi ukazivalo na to.

ejh Ez-Zindani:
Da li onda moete oekivati da su drevni narodi bili u mogunosti da to
posmatraju bez mikroskopa?

Dr. Nilson:
Nisam mislio da kaem da su posmatrali te parazite, ve da su to dovodili
u vezu s uzrokom i posljedicom. Npr. uvidijeli su da onaj ko jede meso
grabeljivih ivotinja oboli od neke bolesti, pa su se klonili jedenja njihovog mesa.

ejh Ez-Zindani:
Meutim, prije spoznaje istine i naina (simptoma) oboljenja i lijeenja, kao i
naina prenoenja bolesti na ovjeka, ovjek je imao razne predodbe o tome koje su
daleko od stvarnosti. Ponekad bi uzrok za to vidijeli npr. u postojanju ejtana,
ponekad da se ubo na trn, ili da mu je mati bila ljuta na njega, ili da je on pio tu i tu
krv. Nema nita to bi precizno odredilo o emu se radi.

Dr. Nilson:
Radio sam u Keniji u jednom primitivnom mjestu. Tu je harala bolest koja
je bila uzrok sljepila i izazivala kona oboljenja. Za nju se nije znalo, sve do 1929.
kada je otkrivena pomou mikroskopa i novih naunih saznanja, da je uzronik
te bolesti muha koja je prenosi iz vode na ljude, s tim da su ljudi u tom mjestu, i
prije nego se saznalo za ulogu postojanja parazita, primijetili da onaj ko se izloi
ujedu te muhe, ili ode u tu i tu dolinu obolijeva od sljepila, pa bi se klonili toga,
mada nisu poznavali naune znanosti.

ejh Ez-Zindani:
Meutim, Vi ste rekli da ne znate za naunu potvrdu za postojanje veze izmeu
mokrenja i bolesti kao posljedice kupanja u stajaoj vodi. Da li bi onda mogli
smatrati ovaj hadis, izreen prije etrnaest stoljea, prvom naunom potvrdom za to?

53

Dr. Nilson:
Da, moemo rei da je to prvi nagovjetaj veze izmeu vode i mokrenja s
jedne strane i obolijevanja od raznih bolesti s druge strane, ali ne moe se utvrditi
njegova veza sa bilharzijom, jer on ne navodi neku bolest vezanu za nju. Ipak
moemo rei da ovjek, ako se klone vrenja velike nude u vodu ili na
otvorenom prostoru; to je bolje za sprijeavanje bolesti.

ejh Ez-Zindani:
Ima jedna druga stvar, radi se o psu i maki,
ivotinjama koje ive sa ovjekom. Iz Poslanikovog,
sallallahu alejhi ve sellem, pouavanja moemo
vidjeti da je on zabranio da pas ulazi u kuu, i da se
koristi bilo ta nakon psa, ali je dozvolio da se
koristi voda koju je maka pila.
Dakle, pravljenje razlike izmeu te dvije
stvari je krajnje jasno. Vi ste s medicinske strane
objasnili bolesti koje nastaju kao posljedica toga, a
niko za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za tu razliku. Voljeli
bi znati sa historijskog stanovita da li je igdje spomenuta ta razlika izmeu psa i
make?

Dr. Nilson:
Bolesti koje prenose psi ili make nisu bile poznate sve do prije otprilike
sto godina. Jedina bolest za koju se znalo je psee bjesnilo. To je jedina bolest za
koju se znalo do prije sto godina.

ejh Ez-Zindani:
Da li svi psi prenose bolest bjesnila?

Dr. Nilson:
Da, ak i sve grabeljive ivotinje prenose tu bolest.

ejh Ez-Zindani:
Da li kroz historiju postoji neko pravljenje razlike u ovjekovom postupanju
sa ove dvije vrste ivotinja?
Ili, bolje reeno, da li postoje neka uenja sa historijske ili medicinske strane
za koja ste Vi uli da prave razliku izmeu njih ili potiu ovjeka da se kloni pasa,
dok po pitanju maaka to smatraju dozvoljenim?

54

Dr. Nilson:
Ne, tu jasnu stvar spomenutu u Poslanikovom hadisu, nije niko naveo, niti
spomenuo.

ejh Ez-Zindani:
Sada smo sa medicinske strane spoznali simptome (uzroke) bolesti. Da li su te
uzroke mogli spoznati u tom vremenu? Ili bolesti koje izazivaju psi?

Dr. Nilson:
Ne.

ejh Ez-Zindani:
Pa kako to onda Vi tumaite?

Dr. Nilson:
Ne znam sigurno. ovjek je pripitomio psa prije
otprilike 10 000 godina. U osnovi, on ga je pripitomio
kako bi se sauvao od vukova, tako da je pas stalno bio
sa ovjekom, bez obzira da li se radilo o lovu ili ne. ak
su neki ljudi navikli da spavaju sa psom kako bi se
zagrijali uz njih.
Ne mislim da je ovjek drao psa podalje od kue
i zabranjivao mu da ulazi u kuu prije Vjerovijesnika Muhammeda.

ejh Ez-Zindani:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae da mu je to dolo putem objave.

Dr. Nilson:
Smatram da moramo prihvatiti Poslanika kojem je dola objava od Boga,
ali dole su objave i drugim poslanicima u kojima se spominju neke druge bolesti.
Kao to Poslanik kae da se ne jede svinjsko meso, tako isto je i Mojsiju
(Musau) dola objava u kojoj se zabranjuuje jedenje svinjskog mesa ili
dodirivanja leine. Zbog toga, neke od tih spoznaja se vraaju na period spoznaje
postojanja jednog jedinog Boga.

ejh Ez-Zindani:

55

Mi to vjerujemo, jer je sve poslanike Allah, subhanehu ve te'ala, slao, ali smo
oprezni i imamo rezerve prema onome to se prenosi od njih, zbog toga to je dolazilo
do izmjene u tome.

Dr. Nilson:
Da.

ejh Ez-Zindani:
Da sada preemo na temu ivotnja koje se prije klanja moraju
hraniti odreeni period istom hranom, jer one jedu neist (izmet).
Da li je gledajui kroz historiju iko zabranio jedenje tih ivotinja?

Dr. Nilson:
Ne znam jedino to to ovjek u svojoj biti ima osjeaj prema lijepim
stvarima i osjeanjem za nekim redom, a postojanje ivotinja koje jedu izmet
spada u stvari koje nisu lijepe.

ejh Ez-Zindani:
Uz duno potovanje prema onome to ste rekli, ovjek koristi gnjojivo na
njivama koje daju plodove, meutim, ono se promjeni. Pa kada to ovjek prihvata u
sluaju njive, isto tako to prihvata i u sluaju ivotinja.

Dr. Nilson:
Shvatio sam problem. Izmet se koristi kao gnjojivo za zemlju. Ljekari koji
rade u pustinji su koristili neke materije izdvojene iz izmeta, kao npr. u Africi, za
lijeenje nekih bolesti koje kod njih postoje. ak, koliko se sjeam, i u Britaniji i
u Evropi. Nedavno sam itao da se Martin Luter, koji je bio jedan od velikih
vjerskih ljudi u staroj Evropi, izlijeio od malarije tako to je pojeo konjski izmet.

ejh Ez-Zindani:
Dakle, ova posljednja izjava proturijei onoj prvoj, a to je da su ljudi prezirali
ivotinje koje jedu izmet, dok izjave poput ovih ine im bliske te ivotinje.

Dr. Nilson:
Ne, nije tako. To nije prihvatljivo sa vidljive strane.

ejh Ez-Zindani:

56

Dakle, sa naune i historijske strane, da li je zabiljeeno u historiji nauke ili u

historiji ljudskoga roda da je neko zabranio jedenje ivotinja koje jedu neist (izmet)?

Dr. Nilson:
Ne znam. Meutim, moram rei da ja nisam historiar, ali sam siguran da
kad bi due istraivali papiruse iz doba faraona stare egipatske civilizacije, ili
rimske, ili grke, ili pak stare asirske, da bi nali neto to upuuje na odvratnost
prema tim ivotinjama koje jedu izmet. Ne znam

ejh Ez-Zindani:
Pitam Vas u naunim okvirima, kada su ljenici zabranili da se jede meso
ivotinja koje jedu izmet? Ili to oni jo uvijek ne zabranjuju?

Dr. Nilson:
Otkrivanje prvog parazita koji se prenosi ovim putem (tj. sa ivotinja koje
jedu neist na ovjeka) se desilo 1838. god. kada je nauni istraiva Bagehot
otkrio parazit trihine. Nauni istraiva Zenka je otkrio ulogu tog prazita 1858.
godine, tj. prije vie od 100 godina.
Zenka i njemaki naunik Fichte su otkrili da svinja prenosi parazit
trihine na ovjeka. To sve je bilo prije samo 130 godina, otprilike. Priblino u isto
vrijeme Kikin, Majs, Fichte i dr. su otkrili ulogu postojanja jedne vrste trihina
koja je poznata pod imenom tinijasidijat i tinasolijam. Ona dospijeva u fazu
razvoja kada neka ivotinja pojede neist.
Mi jo uvijek govorimo o 50-tim godina XIX. stoljea.
Smatram da znate da ja uim svoje studente da koriste hadise koje ja
smatram vanim za obian narod.
Nakon posmatranja hadisa po drugi put sa Vama saznao sam da ima
mnogo hadisa za koje ja jo uvijek ne znam.
Meutim, stigao sam do jednog generalnog zakljuka, a to je da kad bi
ljudi na svim krajevima svijeta slijedili ono na ta upuuju pomenuti hadisi
Vjerovijesnika Muhammeda, nestale bi mnoge bolesti koje izazivaju paraziti.

ejh Ez-Zindani:
Hvala Vam. Da preem na temu ptica i ivotinja za lov i zabranu jedenja ptica
i ivotinja grabljivica po drugi put. Da li je, gledajui kroz historiju, zapisano neto
na naunoj osnovi po tom pitanju, ili su to samo Vaa lina zapaanja iz Afrike?

Dr. Nilson:
Ne, nema nita zapisano to bih mogao navesti, ali je ustaljena praksa kod
ljudi da oni ne jedu ptice grabljivice poput leinara i orlova. Veina ljudi u svijetu
ne jede ptice koje se koriste za lov.

57

ejh Ez-Zindani:
Dakle, da li moemo smatrati ovaj hadis prvim dokumentom kojim se
zabranjuje jedenje ptica koje imaju kande (ptica grabljivica)?

Dr. Nilson:
To je jedan rani nagovjetaj, mada da ja, lino, jo ne znam neke bolesti
koje prouzrokuje jedenje mesa tih ptica, ali e se moda u budunosti otkriti nove
vrste bolesti koje nastaju kao posljedica jedenja mesa tih ptica.

ejh Ez-Zindani:
To je tema naunog istraivanja.

Dr. Nilson:
Ja sam jako zainteresovan za prouavanje parazita sidospartusa za kojeg je
utvreno postojanje u tim vrstama ptica, a jo nije potvreno njegovo postojanje
u ljudskom organizmu, s tim da sam ja siguran da bi taj parazit napao ljudski
organizam ukoliko bio jeo meso tih ptica. Naravno, neu to eksperimentisati na
sebi.

ejh Ez-Zindani:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Pokrijte posude,
zakljuajte vrata i ugasite svjetiljke."
ta Vi imate dodati na to sa medicinske strane?
Tu je jo i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se
nalazi u Buharijinom "Sahihu": "Ugasite svjetiljke nou kada htjednete lei, zatvorite
vrata i dobro ih zakljuajte, i pokrijte hranu i pie."

Dr. Nilson:
Da, kada ljudi u svojim kuama ili u putu ne bi pokrivali (zatvarali)
posude iz kojih piju, onda bi se na njih sputale muhe. Muha u kui prenosi
bolest koja se zove uta groznica, a ta groznica se prenosi tako to muha polae
svoja jajaca u vodu. To je prvo.
Druga stvar je da u vodu mogu dospjeti paraziti putem mieva ukoliko se
ne pokrije. Mislim da zakljuavanje vrata sprijeava ulazak muha i mieva u
kuu. A takoe i gaenje svjetla sprijeava ulazak insekata i muha koje
prouzrokuju bolesti, a koje po prirodi privlai svjetlost unutar kue.

ejh Ez-Zindani:

58

to se mieva tie, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih smatra tetoinama

koje treba ubiti, tako da se u Buharijinom "Sahihu" nalazi hadis Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Pet su vrsta ivotinja za koje nema grijeha onaj ko ih ubije: gavran, lunja
(vrsta sokola), mi, akrep (korpion) i pas koji hoe ujest "

Dr. Nilson:
Ne znam za gavrana, ali najvanije od spomenutog je mi, jer je on uzrok
za prenoenje mnogih bolesti. On npr. u Saudijskoj Arabiji prenosi brojene
parazite poput hinlivenza i limanije, kao i brojne druge bolesti. Zbog toga se
ubijanje mieva smatra nunim.

ejh Ez-Zindani:
Vi ste specijalista za prouavanje odnosa izmeu ovjeka i ivotinja. Ve ste
upoznali neka uenja, pa da li bi se na njih mogla dodati uenja islama?

Dr. Nilson:
ivotinje koje ste spomenuli su posebno odabrane. Ja znam ta pas koji
hoe ujest nanosi tete, takoe i mi, ali za gavrana ne znam.
U svakom sluaju moda emo u budunosti otkriti da je gavran
odgovoran za prenoenje nekih drugih bolesti, jer se svake godine otkrivaju nove
bolesti koje se prenose putem ivotinja i ptica na ovjeka.

ejh Ez-Zindani:
Da li se ova tema, takoe, moe smatrati predmetom za nauno istraivanje?

Dr. Nilson:
Da, mislim da moe, jer se o pticama najmanje zna pogotovo njihova uloga
u prenoenju bolesti, osim od strane naunika koji se bave virusima, tako da je
utvreno da ptice prenose mnoge jako vane viruse koji se ne prenose putem
muha.

Dr. Muhammed Sadik Arefe:

U ime Allaha, Milostivog, Samislosnog.
Neka je salavat i selam na najasnijeg poslanika Muhammeda, na njegovu
porodicu i sve njegove drugove (ashabe). A zatim:
Uistinu, ova zanimljiva diskusija koja se odvijala izmeu uvaenog ejha
Abdu-l-Medida Ez-Zindanija i profesora Nilsona je krajnje interesantana. Ona

59

nam je otkrila mnoge stvari upuujui na istinitost Poslanikovih, sallallahu alejhi

ve sellem, hadisa, pogotovo to se tie jedenja mesa nekih ivotinja i drugog to
ima veze sa ljudskim bolestima, a naruito bolestima kojima su uzroinici
paraziti to je i bila tema ove diskusije.
Vidljivo je i jasno da su ovi hadisi nagovijestili mnoge vane naune istine
prije nego je za njih saznala savremena nauka.
Kao to je prof. Nilson objasnio u biti radi se o veini otkria koja su se
desila u XIX. stoljeu, tako da su ona postala poznata tek u novijem vremenu, a
Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi su na njih upuivali jo prije
etrnaest stoljea.
To je, u sitinu, jedno udo koje upuuje na to da Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, nije govorio po hiru svome, ve je "to samo Objava koja mu se
obaznanjuje."1
ejh Ez-Zindani Vam zahvaljuje na ovom interesantnom razgovoru i
obilju informacija koje smo danas uli prilikom ega ste Vi objasnili mnoge
bolesti otkrivene u novije doba.

Dr. Nilson:
I ja, takoe, zahvaljujem ejhu Abdu-l-Medidu Ez-Zindaniju. Mnogo sam
nauio iz ovih razgovora koje sam imao sa njim i jako cjenim njegove nove
prilaze Kuranu i hadisima za koje nisam ranije znao.2

1
2

Kur'an, 53:4.
Preuzeto iz asopisa "El-'idazu-l-'ilmi", br. 7, dumade-l-'ula 1421. g/h, str. 22-26.

60

 Intervju

Dr Zakir Abdu-l-Kerim
Intervju sa ejhom Muhammedom ibn Salihom ElUsejminom

61

Dr. Zakir Abdu-l-Kerim1

Rastu hinduski osjeaji u Indiji uz nasilje koje se ubrzano sprovodi
potaknuti na razne naine poput:
- politikog prisustva nacionalne hinduistike partije,
- gubljenja potrebne nade, progoni kongresne stranke, podijele koje su
obino prisutne u bilo kojoj izbornoj trci, stvari su koje su dovele do poraza
sekularizma na kojeg se poziva, to je mnoge potaklo da se prikljue
hinduistikoj skupini,
- razdora koji je doveo do cijepanja ljeviarskih Indijaca, prelaska na
svau i do pojave mnogih ljeviarskih stranaka kao posljedice tih podjela,
- svirepih postupaka koje ine neke hinduistike partije ili terorostike
organizacije u njihovom sklopu protiv drugih vjerskih manjina, kao to se desilo
protiv muslimana u decembru 1992. g., kada su sruili damiju Babari u pokrajini
Itarburadi.
Povod za ruenje damije Babari je "argument" da su je muslimani
sagradili na mjestu jednog od najpoznatijih hinduskih hramova. Oni se sada
spremaju da ponovo grade hram na mjestu damije.
Ti postupci i ispoljavanje svireposti koji obino uspiju, i bez pitanja o
jaanju simpatija u duama onih koji ele da se prikljue ekstremistikim
partijama (strankama), su stvar koja je dovela do irenja njihove masovnosti
meu ljudima.
Iz mora tih meusobnih sukoba pojavio se dr. Zakir Abdu-l-Kerim, u
gradu Bombaju, glavnom gradu indijske kinematografije, sreditu mafije,
rodnome gradu Bal Thakarya, voe stranke Shiva sena (ivina vojska), iji je
glavni grad Bombaj kao posljedica uspjeha njegove stranke na opinskim
izborima koji su odrani 1996. g.

Ko je dr. Zakir Abdu-l-Kerim?

ovjek, musliman, roen 1965. g. Vatreno je
zagrijan za svoju vjeru. Odrastao je u konzervativnoj
porodici koja se pridrava vjere.
Njegov otac je jedan od najpoznatijih doktora
(lijenika) u Bombaju. Izvrstan je ua Kurana i
jedinstven debatant. Aktivno se zalae da pokae
specifinosti vjere islama i njegovih uzvienih ciljeva. I
pored svega toga on je diplomirani student medicine i
dobitnik mnogobrojnih diploma iz raznih oblasti.
Praktino se bavio ljekarskim zanimanjem nakon
zavretka kolovanja, pa je dnevno odvajao treinu svoga vremena za pozivanje
ljudi u islam. Ne dugo za tim potpuno se posvetio pozivanju u islam ostavljajui
ljekarsku profesiju nakon savjetovanja sa lanovima svoje porodice. Svi su sloili
sa njim, pa je on poeo lijeiti due i njene bolesti.

Preuzeto iz "The Muslim World", 13-19 September, 1999, str. 8.

62

Posjetio je mnoge islamske i neislamske drave pozivajui ljude Allahu s

dokazima, naoruan Allahovom Knjigom i sunnetom (hadisima) Allahovog
poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne bojei se u ime Allaha
prijekora ljudi.
Uprkos tome to je on u tridesetim godinama svoga ivota, preao je veliki
put na polju dave (pozivanja u islam), pa tako rei nije doao u neki grad, a da ga
ve u drugom nisu uskoro oekivali.
Nije se prepustio dunjaluku i njegovim uicima. rtvovao je veliku zaradu
i napustio ljekarsku profesiju kad je vidio kako neodlunost i oklijevanje
obuzima muslimansku omladinu, jer je bio vrsto ubjeen da e ga Allah pitati o
mladosti u ta ju je proveo.
Kada je vidio da njegovi napori daju plodove, uz Allahovu pomo, pourio
je da osnuje Islamski istraivai centar u Bombaju, zbog toga to je shvatio da je
organizovani rad organizacije bolji od pojedinanih neorganizovanih napora.

ta je to Islamski istraivaki cenetar?

Februara 1991. g. osnovan je Centar. Sveano ga je otvorio dr. Abdullah
Omer Nesif, bivi glavni sekretar Rabitatu-l-alemi-l-islamijj (Svjetske islamske
organizacije). Neki od ciljeva ovog Centra su jaanje pozivanja u islam na
ispravan i moderan nain meu muslimanima i nemuslimanima, meu ljudima
drugih vjera i kultura uporedo sa suprotstavljanjem sumnjama koje krue oko
islama, kao i njihovo opovrgavanje dokazima i argumentima iz Kurana i
Sunneta.
Centar se prouo po svome organiziranju otvorenih susreta sa naunim i
kulturnim organizacijama i uneverzitetima, uporedo sa organizovanjem
mnogobrojnih susreta u samome Centru.
Aktivnosti Centra moemo saeti u sljedee:
Centar koristi savremenu tehnologiju da bi ispunio svoj program i
predstavio islam. Veina njegovih aktivnosti zavrava snimljena na audio i video
kasetama, a takoe radi i na prezentaciji tih kaseta putem TV ekrana, kako bi ih
mogli posmatrati milioni musliamana u i van Indije.
1. Centar ima audioteku i poseban studio za izvoenje svojih aktivnosti.
Vri mnoge davetske aktivnosti u mnogobrojnim podrujima, a najizraenija je
komparacija vjera.
Audioteka sadri vie od 3500 naslova obuhvatajui predavanja.
2. Centar organizuje javne debate (rasprave) najuvenijih daija poput
Ahemda Didata, da mu Allah podari zdravlje, dr. Demala Bedevija, Jusufa
Islama, dr. Zakira Abdu-l-Kerima i dr.
3. Centar tampa mnogobrojne svoje aktivnosti u manjim knjiicama i
dijeli ih besplatno. Pored toga dijele se primjerci Kurani Kerima s prevodom na
engleski jezik od Abdullaha Jusufa Alija, i vri opremanje kola i univerziteta sa
svojim izdanjima i to bespalatno.
4. Centar ima bogatu biblioteku koja sadri 12 000 naslova na engleskom
jeziku i odjel na arapskom jeziku u sklopu kojeg se nalazi Centar za istraivanje
na arapskom jeziku.
Biblioteka je otvorena za iroke mase i besplatna je ko god hoe da ita i
okoristi se njome.

63

5. U Centru se nalazi velika sala koja u kojoj se vre razne aktivnosti. U

njoj se subotom i nedeljom zavrava prezentacija video filmova iz razliitih
oblasti islamske kulture i civilizacije prikazivanih u kontinuitetu tokom sedmice.
6. Takoe postoji odjel za ene koji nije manje aktivan od ostalih odjela.
Tu je isto tako i odjel za djecu. to se tie ovog posljednjeg, za njega postoje
posebni programi. U njemu se vodi briga o djeijoj dobi i prirodnoj postepenosti
u njihovom ispravnom islamskom odgajanju.
7. Pored toga Centar ima i aktivnosti koje se veu za brigu o
muslimanskim studentima. Postoji i sanduk za dobrovoljne priloge koji idu
onima kojima su potrebni u skladu s ve prouenim planovima i kontinuiranim
programima.
U toku razgovora za novine dr. Zakir Abdul-Kerim kae:
"Ovaj Centar je osnovan prije osam godina. Razlog za to bio je
obrazovanje muslimana koji se specijaliziraju na medicini, tehnologiji i sl., a
nemaju vremena da upoznaju vjeru dok u svojim srcima imaju sumnje oko
islama.
Mi pokuavamo da ih ubijedimo na naunim osnovama sluei se
argumentovanjem kuranskim ajetima i hadisima. Njihov prikaz se vri sa naune
strane."

Pozivanje nemuslimana
"Mi vrimo dnevno emitovanje naih programa i aktivnosti u periodu od
tri sata putem kablovske televizije, koji su usmjereni na milione kua. Takoe
imamo svoje predstavljanje u periodu od pola sata na satelitskom kanalu ATN
koji obuhvata 36 drava u Evropi, na jugu i istoku Azije, kao i drave Arapskog
zaljeva.
Satelitski programi su jedno od najboljih sredstava za pozivanje u islam, u
ovome dobu. Ulaemo napor u sklapanju ugovora sa satelitskom stanicom ART s
tim ciljem.
Naalost, i uprkos novanih mogunosti muslimana oni nemaju satelitski
program koji bi sluio islamu i pozivanju u islam 24 sata dnevno.
Mi emo to, ako Bog da, pokrenuti iz Bombaja, jer u njemu su velike
mogunosti, a i jeftinije je . On je na polju kinematografije poput Holivuda."

Njegove veze sa ejhom Ahmedom Didatom

"Moje povezivanje sa ejhom Ahmedom Didatom, da mu Allah podari
zdravlje, je poelo kad sam bio druga godina na medicinskom falkultetu 1987.
godine. Bio sam oaran njime.
On je posjeivao moga oca u Bombaju i odsjedao u naoj kui. Ja sam
tada, i pored toga to sam se pridravao vjere, bio mlad. Meutim, nisam bio
aktivan, niti sam pozivao u islam. ejh je, Allah ga sauvao, uspio na nas prenijeti
elan i volju za radom.
Poeo sam slijediti njegov put u pozivanju u islam. To je bio jedan
individualni napor. Nisam iao na ve organizovan i isproban nain. Nakon to
sam zavrio kolovanje na medicinskom falkultetu, bilo je razumljivo da se

64

usmjerim na vie studije. Meutim, Allah je htio da se posvetim pozivanju u

islam.
ejh me je uputio na upoznavanje budizma, hinduiznma i kranstva. I
stvarno, poeo sam raditi po hadisu koji kae: "Prenesite od mene, pa makar
jedan hadis." Ko god krene tim putem, Allah ga pomae. Moja spoznaja tih vjera
je postala iroka.
Ja poznajem njihove tekstove sa onim to oni sadre i znae. Na
raspravama ja pobijam njihovu vjerodostojnost vrstim argumentima iz Kurana i
Sunneta: "One koji se budu zbog Nas borili, Mi emo, sigurno, putevima koji
nama vode uputiti."1
ejh Amed Didat mi je dao usmjerenje i rekao: "Ne ekaj da bude kao ja,
ve odmah poni."
Klanjao sam istiharu namaz i oslonio se na Allaha.
U svome pozivanju u islam proao sam kroz nekoliko etapa. U poetku
sam bio blag, nenapadaki, a onda sam preao na eu raspravu u odnosu prema
drugima i odgovoru njima. Meutim, onaj ko poziva u islam mora kombinovati
oba ova naina.
Trenutno vie naginjem blagosti i pozivanju u islam s ljubavlju, no
situacija ponekad zahtijeva i napad kako ne bi bio poraen u raspravi."

Kontaktiram s ljudima slobodnog miljenja

"Moja nauna pozadina i moje studiranje medicine mnogo su mi koristili u
pozivanju u islam, tako da kontaktiram s mnogim slobodumnim ljudima na koje
djeluje savremeni nauni argument vie nego bilo koji dokazi.
U Indiji sam raspravljao o mnogim simbolima budizma, kranstva i
hinduizma. U Kanadi sam imao raspravu s dr. Vilijamom Kampelom i mnogim
drugima. Neki su nakon rasprave primili islam.
"Ti opominji, ti si onaj koji opominje."2

1
2

Kur'an, 29:69.
Kur'an, 88:21.

65

Intervju sa ejhom
Muhammedom ibn Salihom El-Usejminom
Sukob u Afganistanu nije novijeg datuma. Napad biveg SSSR-a, svjetske
velesile, na Afganistan uinio je da se branioci Afganistana ujedne u zajedniku
borbu protiv zajednikog neprijatelja.
Meutim, ta nakon pobjede?
Pitanje i dalje stoji, a odgovor se, na alost, eli dobiti putem oruja.
Muslimani se i u drugim krajevima svijeta susreu sa slinim problemima koji su
se javljali u toku afganistansko-ruskog rata. Za neke od tih problema s kojima su
se suretali muslimani upitan je uvaeni ejh Muhammed ibn Salih El-Usejmin
prilikom jednog intervjua. Mada je intervju dat 1409. g/h, tj. prije 15 godina,
smatram da su neka pitanja i danas aktuelna, te stoga prenosimo taj intervju u
potpunosti koji je dat listu "El-Mudahid":

"El-Mudahid":
Neki ljudi smatraju da nema koristi od vjersko-naune kulture za
muslimansko drutvo, pa ta vi mislite o tome?

ejh Ibn Usejmin:

Moje miljenje je da je onaj ko to kae neznalica i da on ne poznaje
vrijednost znanja. Vjersko znanje je jedna vrsta borbe na Allahovom putu
(dihada). Allah, subhanehu ve te'ala, ga je uinio ravnim dihadu, pa kae
Uzvieni:
"Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko od njih iz svake
zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj
kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali."1
Od Vjerovijesnika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao:
"Kome Allah eli dobro, poui ga vjerskim propisima."
Onaj ko zastupa takvu tezu spada u jednu od dvije grupe:
- ili on nita ne zna o znanju i njegovoj vrijednosti,
- ili je on egoist koji eli da ih odvrati od onoga to interesuje one koji su
mu se posvetili. U tom sluaju on se mora pokajati Allahu, azze ve delle, od toga
to zastupa i razmisliti o tom pitanju sve dok ne doe do ispravog rijeenja.

"El-Mudahid":
Uvaeni ejhu, neki kau da je briga oko okupljanja ljudi i zajedniki posao
prei od tranja znanja kod uenjaka (alima). ta vi kaete na to?

ejh Ibn Usejmin:

Kur'an, 9:122.

66

Ja kaem o tome isto ono to sam ve rekao u odgovoru na prethodno

pitanje. Uostalom, kakva je korist za islam i muslimane od okupljanja koje se ne
zasniva na ispravnom vjerskom znanju?
To je samo odstupanje od Vjerovijesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem,
puta i puta onih koji ga slijede. Uzvieni Allah svome Vjerovijesniku kae:
"Reci: "Ovo je moj put; ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja i
svaki onaj koji me slijedi."1
Ja ne znam kako e ta skupina oboavati Allaha, subhanehu ve te'ala? Da
li e Ga oboavati na osnovu neznanja, ili e Ga oboavati na osnovu znanja?
Ako Ga budu oboavali na osnovu neznanja, onda je to gubljenje vremena
i zabluda, a ako Ga budu oboavali na osnovu znanja, pa otkud znanje narodu
koji se ne okuplja da bi se neemu poduili?!!

"El-Mudahid":
Neki intelektualci kau da je dihad, borba na Allahovom putu, prea od
pouavanja tevhidu i osnovama vjere. Tako se desi da pogine mudahid u Afganistanu
koji u svome vjerovanju ima greaka, ili je zapao u irk. ta Vi imate rei na to?

ejh Ibn Usejmin:

Ono to bih imao rei na to je, ne obraajui panju samo na Afganistan,
slino onome to je prethodno reeno. Ne moe se ovjek boriti na Allahovom
putu bez vrstog i ispravnog vjerovanja. Dakle, smatram da se ovjek mora
pouiti onome od propisa Allahove vjere na emu poiva vjerovanje u Njega,
injenje ibadeta Njemu i dobro za Allahove robove. Ibn Kajjim, Allah mu se
smilovao, u djelu "Mukaddimetun-nunijje" smatra da je dihad (borba) znanjem
prea od dihada (borbe) orujem, i ne samo to ve dihad, borba na Allahovom
putu, ne moe se temeljiti osim na znanju.
Zbog toga smatram da je dunost na omladini, - a posebno u sadanjem
vremenu u kojem se poveao broj novotarija i onih koji napadaju islamske drave
ateistikim pogledima i loim pravcima -, smatram da je dunost na omladini da
se trude na polju sticanja znanja iz Allahove Knjige i Sunneta Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se tome u potpunosti posvete i stignu do
eri'atskih propisa, njegovih mudrosti i tajni, i da ljude pozivaju Allahu uz jasne
dokaze.

"El-Mudahid":
Kakva je vanost dihada u izgradnji islamskog drutva i uzdizanju rijei "la
ilahe illellah"? I Va komentar na to to neki kau da je dihad najvanija dunost
(fardi ajn) na svakom muslimanu?

ejh Ibn Usejmin:

Kur'an, 12:108.

67

Dihad je, kao to smo ve rekli, dihad (borba) znanjem i dihad (borba)
orujem. Nema sumnje da njime ummet postie svoju snagu (mo), svoju ast i
pobjedu nad neprijateljem. Lijen (umao) narod koji ne ide u dihad znanjem i
dihad orujem ne moe biti nita drugo do sjenka drugima i slab pred ljudima.
Zbog toga islamski ummet mora iznova da krene traiti put ispravnih
prethodnika, neka je Allah sa njima zadovoljan, koji su sauvali znanje, pa ih je
Allah sauvao znanjem, i koji su uspostavili Allahov zakon (eri'at).
Ono to ja mislim je da islamski ummet nee postii ugled osim naunom i
praktinom borbom i da on, ako ostane i dalje lijen, neuk, daleko od istinskog
vjerovanja i bogobojaznosti, od izgradnje vojnog znanja, doivjet e ponienje sve
dok se ne bude povinovao Allahovoj naredbi i dok se ne vrati Njegovoj vjeri.
Rijei "dihad na Allahovom putu je najvaniji fardi 'ajn (obligatna
dunost) na svakom muslimanu" - nisu ispravne, zato to je najprea stvar za
muslimana spoznaja Allaha, azze ve delle, tevhida, spoznaja Njegovih propisa.
Ni jedan uenjak ne moe da kae da je dihad na Allahovom putu
najbolji. Mislim na to, da kae, da je dihad orujem bolji od izgovaranja "la ilahe
illellah", ili obaveznih namaza, ili zekata ili posta, ili hadda. To su osnove
islama. Ni jedan uenjak se ne razilazi u tome da su (spomenute stvari) fardi 'ajn
svakome muslimanu kada se za njih ispune uslovi, a to se dihada, borbe na
Allahovom putu, tie, nema sumnje da on nekada bude fardi 'ajn, nekada fardi
kifaje, a nekada sunnet, shodno onome to je ulema o tome ve rekla.

"El-Mudahid":
Svaki dan, hvala Allahu, sluamo o pobjedama mudahida i Allahovoj pomoi
njima. Meutim, mi iekujemo veliku pobjedu koja e biti onda kada mudahidi
zavladaju itavom afganistanskom zemljom. Tada e nastupiti osloboenje uz
Allahovu pomo, pa koji su to uzroci i faktori koje moemo poduzeti da bi uz
Allahovu pomo ostvarili tu pobjedu?

ejh Ibn Usejmin:

Faktori koji se moraju poduzeti za ostvarenje te pobjede su da u duama
mudahida, a posebno njihovih voa, bude vrsta namjera da se bore za jedan
zajedniki cilj, a to je uzdizanje Allahove, azze ve delle, rijei, kao i da oni budu
jedna zajednica u kojoj nema razlikovanja, svaa i razilaenja. Ako krenu tim
putem i utemelje svoju borbu na toj plemenitoj namjeri, neka se nadaju pobjedi.
Meutim, ako budu imali druge ciljeve, kao to je vlast i vladanje, a dihad
samo zbog osloboenja drave, jer je ona njihova domovina, a ne zato to je ona
islamska drava koja se mora osloboditi od nevjernika i njihovih pomagaa, onda
bi vrlo lahko mogli doivjeti neuspjeh.
Zbog toga upuujem savjet brai mudahidima da se trude na ostvarivanju
jedinstva meu sobom i da budu iskreni prema Uzvienom Allahu, radi uspostave
Njegovog eri'ata u svojoj dravi da bi im Allaha pomogao.
Vjerovijesnik je upitan o onome ko se bori na Allahovom putu; da li je to
onaj koji se bori zbog nacionalizma, ili onaj koji se bori zbog toga da se za njega
kae da je hrabar, ili onaj koji eli da se dokae (stekne ugled), pa je odgovorio:

68

"Onaj ko se bude borio da Allahova rije bude gornja." On je borac na

Allahovom putu.
Nema sumnje da je najvrijednije to ovjek moe zaloiti na ovom svijetu
on sam, pa kada mudahid bude rtvovao sebe i izloio se neprijateljskom oruju,
onda ne prilii da prema sebi bude nemaran i zanemari svoj duevni ivot time da
pokvari svoj nijjet.

"El-Mudahid":
Mnogi ljudi kau da je dihad u Afganistanu samo za Afganistance i da niko
nije duan da im pomogne. Da li Vi smatrate da je to pogreno miljenje i molimo
Vas da nam objasnite na koji nain muslimani mogu pomoi svoju brau mudahide
u Afganistanu?

ejh Ibn Usejmin:

Smatram da je to miljenje pogreno i da su vjernici poput jedne zgrade.
Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Muslimani su jedna ruka naspram drugih," i "Primjer vjernika u
meusobnoj panji, milosru i saosjeanju je kao primjer jednog tijela. Kad oboli
jedan njegov organ, svi ostali organi mu se pridrue u bolu s nesanicom i
temperaturom."
Vjernik koji ne osjea bolove muslimana i ne dijeli njihovu radost, on nije
od njih u potpunosti. Smatram da smo i mi odgovorni za ono to je zadesilo nau
brau muslimane u Afganistanu, ili Palestini, ili bilo kojem drugom kraju svijeta,
i da je i na nama dunost da ih pomognemo u granicama naih mogunosti,
ukoliko bi situacija to zahtijevala, i ukoliko bismo vidijeli iskrenu namjeru i
traenje da se uzdigne Allahova rije.
to se naina pomoi tie, kao to znate borba na Allahovom putu
(dihad) moe biti putem rtvovanja ivota ili imetka.
Onaj ko smatra da je bolje i korisnije da ostane u svojoj dravi radi
studiranja, pouavanja drugih i nareivanja na dobro i zabranjivanja loeg, neka
pomogne svojim imetkom.
Onaj ko smatra da u svojoj domovini,- kaem u svojoj domovini mada su
sve islamke drave jedna domovina -, nije od neke velike koristi, ve da e vie
koristiti u dihadu, nek se bori na Allahovom putu zalaui svoj ivot.

"El-Mudahid":
ta imate da poruite Arapima koje su ljubav prema borbi na Allahovom putu
i napad na njihovu vjeru natjerali u borbu (dihad) zajedno sa svojom braom
Afganistancima? I kako da oni najbolje provedu svoje vrijeme u trenucima predaha
nakon borbi?

ejh Ibn Usejmin:

Moja poruka Arapima koji napustili svoje krajeve i zaputili se u
Afganistan kako bi zajedno sa svojom braom uestvovali u dihadu je da se

69

trude na uspostavi zajednitva, ostavljanju svaa i razmimoilaenja, da rjeavaju

probleme na koje tamo nailaze s mudrou i promiljenou i da se trude da na
najbolji nain prezentiraju ideju tevhida i eri'ata prije nego napadanu na onoga
ko se sa njima razilazi po tom pitanju. Napad e otjerati onoga ko eli da se
popravi. Treba im prvo prezentirati istinu na najljepi nain kako bi je oni
prihvatili i kako bi nakon toga sami otkrili ono to je zabranjeno.
to se tie mog savjeta u pogledu iskoritavanja njihovog vremena, mislim
da ne bi trebali traiti svoje vrijeme daleko od svojih porodica. Ne bi trebalo da se
nemarno odnose prema svome vremenu, nego trebaju da to vrijeme iskoriste da
sami neto naue i druge pouavaju tome, ako su u mogunosti.
Takoe neka se potrude da sa sobom imaju knjige koje je pisala prijanja
ulema kako bi njihov put bio ispravan za razliku od onoga to se na drugim
podrujima nalazi od knjiga koje su suprotne navedenim, pogotvovo u vezi s
Allahovim lijepim imenima i Njegovim svojstvima, s tevhidu uluhijje, tevhidu
rububijje, kao i onim to je vezano za pravce koji su suprotni ispravnom miljenju
na koje upuuje Kuran i Sunnet.

"El-Mudahid":
Poznato Vam je da postoji jedna grupa mudahida, Afganistanaca, koji su se
posvetili pitanju akide (vjerovanja) i daju joj prednost kako bi ispravna akida stigla u
sve krajeve Afganistana s tim da oni ne ostavljaju dihad i borbu protiv agresora.
Na njihovom elu je ejh Demilur-Rahman, zapovjednik grupe koja poziva
Kuranu i Sunnetu, da ga Allah sauva, pa ta biste im Vi poruili kako bi oni, ako
Bog da, nastavili da i dalje idu tim putem?

ejh Ibn Usejmin:

Mislim da je to sada olakano i da tome predstoji svijetla budunost, kao i
da je izuavanje ispravne akide i pravoga puta ivotni put svakoga muslimana. To
bi mogao biti i jedan od uzroka pobjede, jer se Allah, azze ve delle, obavezao da
e pomoi onoga ko pomogne Njegovu vjeru, a nema sumnje da je izuavanje
vjere i akide kako su je propagirale prve generacije, kao i iskrenost prema Allahu,
azze ve delle, i slijeenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan
od uzroka pobjede, a nadam se da e to buenje i povratak vjeri obuhvatiti svu
nau brau u Afganistanu.

"El-Mudahid":
Zamolili bi Vas da uputite savjet za nae vojno vostvo posebno i za ostale
mudahide openito i neka Vas Allah nagradi svakim dobrom.

ejh Ibn Usejmin:

Ono to ja smatram najvanijim je njihovo jedinstvo i da budu iskreni
prema Uzvienom Allahu, ne elei pri tome da dou do vlasti ili asti, ve
prvenstveno da ele postii osloboenje svoje zemlje od nevjernika i njihovih

70

pomagaa kako bi njihova zemlja bila islamska u skladu s onim to je dolo od

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pravednih halifa i ashaba.
Dunost Afganistancima u dihadu koji se vodi u njihovoj zemlji je vea
od dunosti koja je na drugima. Zbog toga njima nikako ne prilii da i jedan od
njih ostane dokon ili da ostavi oruje i borbu na Allahovom putu onima koji im
dolaze sa strane poput Arapa i drugih, ve oni moraju da budu u prvim redovima
prije bilo koga drugog, jer je na njima najvea odgovornost za tu borbu na
Allahovom putu (koja se vodi u njihovoj zemlji).

71

 Fetve

Ako nekoga proe namaz, kao npr. podne, pa se

sjeti (da ga nije klanjao), a ve je prouen ikamet
za ikindiju, da li e on pristupiti dematu s
nijjetom da klanja ikindiju ili podne?Ili e sam
klanjati podne, a zatim ikindiju?
ta znae rijei islamskih pravnika (fakiha): "Ako
se boji da e ga proi namaz, onda nema
redosljeda"? I da li bojazan da e ga proi namaz u
dematu stavlja redosljed naklanjavanja namaza
van snage?
Mnogi radnici odgaaju podne i ikindiju do
navee opravdavajui to time da su oni zauzeti
svojim poslom, ili da im odjea nije ista. ta vi
imate na to rei?
Ko nakon to klanja namaz nae na odjei
neistou da li e obnoviti namaz?
72

Fetve
Abdu-l-Aziz ibn Abdullah ibn Baz

Pitanje:
Ako nekoga proe namaz, kao npr. podne, pa se sjeti (da ga nije klanjao), a
ve je prouen ikamet za ikindiju, da li e on pristupiti dematu s nijjetom da klanja
ikindiju ili podne?Ili e sam klanjati podne, a zatim ikindiju?
ta znae rijei islamskih pravnika (fakiha): "Ako se boji da e ga proi
namaz, onda nema redosljeda"? I da li bojazan da e ga proi namaz u dematu
stavlja redosljed naklanjavanja namaza van snage?

Odgovor:
Propis, za onoga ko je spomenut u pitanju, je da klanja sa dematom, s tim
to e zanijetiti podne, a zatim klanjati ikindiju, zbog obaveznosti redosljeda
(naklanjavanja namaza), a bojazan da e ga proi namaz u dematu ne stavlja
redosljed naklanjavanja namaza van snage.
to se tie rijei islamskih pravnika (fakiha), da im se Allah smiluje,: "Ako
se (neko) boji da e ga proi namasko vrijeme, onda nema redosljeda", to znai da
je na njemu obaveza da pone sa proputenim namazom prije namaza ije je
namasko vrijeme nastupilo, pa ako mu je ostalo samo malo vremena od namaza
ije je vrijeme nastupilo, onda e poeti s tim namazom. Npr. da na njemu bude
obaveza da klanja jaciju namaz, pa se prisjeti (da je nije klanjao) tek pred izlazak
Sunca, a jo nije klanjao sabah namaz, onda e klanjati sabah namaz kako ne bi i
njega propustio, jer je to vrijeme sabah namaza, a zatim e klanjati proputeni
namaz (tj. jaciju).

Pitanje:
Mnogi radnici odgaaju podne i ikindiju do navee opravdavajui to time da
su oni zauzeti svojim poslom, ili da im odjea nije ista. ta vi imate na to rei?

Odgovor:
Nije dozvoljeno muslimanu, ni muslimanki da odgaaju obavezni namaz
van njegovog vremena, nego je obaveza na svakom muslimanu i muslimanki, koji
su obavezni izvravati vjerske dunosti da obavljaju namaz u njegovom vremenu
shodno njihovim mogunostima.
Posao nije razlog za odgaanje namaza, a isto tako i prljava i neista
odjea.
Namaska vremena se moraju izuzeti iz radnog vremena, a na radniku je da
kad nastupi namasko vrijeme opere odjeu od neisti (tj. da opere ono mjesto na
kojem se nalazi neist, to ne znai da mora oprati svu odjeu pr. prev.), ili da
obue istu odjeu.

73

to se prljavtine (na odjei) tie, ona nije zapreka da se u njoj obavlja

namaz, osim ako ta prljavtina ne bude prouzrokovana neistoom (ljudskim ili
ivotinjskim izmetom, mokraom i sl. pr. prev.), ili se uje runim mirisom koji
uznemirava klanjae.
Ako bi prljavtina ili pak njen neugodan miris uznemiravali klanjae,
onda je dunost na muslimanu da je opere prije namaza, ili da je zamijeni
drugom, istom odjeom kako bi obavio namaz u dematu.
Dozvoljeno je po eri'atu onome ko je bolestan ili putniku da spoji podne i
ikindiju u jednom od ta dva namaska vremena, kao to je to potvrdila praksa
(sunnet) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a takoe je dozvoljeno
spajanje namaza zbog kie i blata koji prave potekoe ljudima.

Pitanje:
Ko nakon to klanja namaz nae na odjei neistou da li e obnoviti namaz?

Odgovor:
Ko klanja i na njegovom tijelu ili odjei bude neisti, a on za to nije znao,
njegov namaz je ispravan (punovaan) po ispravnijem miljenju islamskih
uenjaka. Isto tako, ako je za to znao ranije, a poslije to zaboravio prilikom
nastupanja namaskog vremena i nije se sjetio sve dok nije klanjao, njegov namaz
je ispravan zbog Allahovih, azze ve delle, rijei: "Gospodaru na, ne kazni nas
ako zaboravimo ili to nehotice uinimo!"1, pa je Allah usliao tu dovu kao to se
prenosi u vjerodostojnom hadisu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, a i zbog toga to je on, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana klanjao, a
na obui mu je bilo neisti, pa ga je Dibril obavjestio o tome, te ju je on skinuo i
produio svoj namaz.
To je olakica od Allaha, subhanehu ve teala, iz Njegove milosti prema
Svojim robovima.
Meutim, to se tie onoga ko klanja, a zaboravio je da nema abdesta, on
e obnoviti namaz po idmau svih islamskih uenjaka, shodno
Vjerovijesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijeima: "Ne prima se namaz bez
tahareta2, niti sadaka od onoga ko sakrije ratni plijen"3, i: "Ne prima se namaz ni
jednog od vas kada izgubi abdest (tj. uini hades4) sve dok se ne abdesti."5

Kur'an, 2:286.
Taharet eri'atsko ienje koje moe biti putem uzimanja abdesta, kupanja ili tejemuma. (op.
prev.)
3
Prenosi ga Muslim u svome "Sahihu".
4
Hades sve ono to kvari abdest, poput male i velike nude i sl. (pr. prev.)
5
Hadis je vjerodostojan.
1
2

74

 Organizacije, pokreti i institucije

Masonstvo
Islamski univerzitet u Medini
75

Masonstvo
Ebu Delal
Masonstvo je opasna tajna organizacija koja okuplja grupu ljudi koji se
veu za razliite pravce, religije, nacije i drave. Njegovi lanovi su ateisti i drugi,
poput komunista, nacionalista, kapitalista, radnika, poduzetnika, aristokrata i
demokrata.
Sve njih okuplja jedinstven cilj, - i na oko gledajui oni rade za njega-, ali
ta je pravi cilj znaju samo pojednici i najui krug lanova u masonskoj
organizaciji, dok ostali nemaju pojma kakva je stvarna bit tih organizacija. Oni
uvaju njene tajne kako ne bi izale na vidjelo i pri tome svako ko pristupi toj
organizaciji polae zakletvu iji je tekst:
"Zaklinjem se Tvorcem Univerzuma da neu iriti masonske tajne, niti
njihova obiljeja, rijei, uenja i obiaje, i da u ih vjeno uvati skrivene u svom
srcu.
Zaklinjem se najveim Tvorcem Univerzuma da neu iznevjeriti obeanje
dato organizaciji i da neu odati njene tajne znakom, rijeima, pokretom, niti u
ita pisati o njoj, niti iriti putem tampe, graviranja ili slikanja (fotografisanja i
fotokopiranja).
Ako prekrim datu zakletvu, onda se slaem s tim da se moja usta spre
usijanim gvoem, da mi se odsjeku ruke, da mi se glava odsjee, a moje tijelo
objesi u masonskom muzeju kako bi ga drugi vidijeli i kako bi bio pouka
drugima, a onda da se spali moje tijelo i dadne da vjetar raznese moj pepeo kako
ne bi ostao nikakav trag mojoj izdaji."
Istraivai se slau u tome da je masonstvo proizvod jevreja koji su iznali
najgore naine spletkarenja, prevare i zavoenja u zabludu drugih, kao i
najopasnije sredstvo unitenja u rukama onih koji ele unititi ono ljudsko u
ovjeku i uiniti ga alatkom koju pokreu jevrejski prsti koji rade po nagovoru
sotone (ejtana) na odvoenju ljudskoga roda u zabludu, unoenju nemorala
meu njih i ruenju svega s ime su doli poslanici od upute i iskrenosti.

Historija masonstva
Masonstvo ili slobodno zidarstvo se pojavilo u XVIII stoljeu u Engleskoj,
tanije 1717. g, mada je ono postojalo jo od vremena Isa, alejhis-selam, (Isusa) u
skrivenom obliku nazivajui se "tajnom silom".
Ameriki zapovjednik Vilijem K. u svojoj knjizi koja je na arapski
prevedena pod naslovom "Piuni na ahovskoj tabli" i "Svijet je igraka u rukama
Izraela" tvrdi da se Adam Ajzenhajt, njemaki svetenik, odmetnuo od vjere, pa
su ga neki bogatiji jevreji zaduili da pregleda zakljuke koje su jevreji donijeli i
da ih formira u konanoj formi dodajui sve ono to se slae sa jevrejskim
planovima na ruenju svjetskog poretka. On je postavio pravila za planove
cionistikih mudraca elei time naruiti vjerske i moralne vrijednosti, kao i
unititi vlasti i posijati mrnju u svakom drutvu. Radio je na irenju nemorala i
odvajanju ovjeka od svake ljudske vrijednosti. Izmeu ostalog Ajzenhart je
uticao i na nastajanje raznih pokreta koje danas moemo vidjeti poput cionizma,
komunizma i kapitalizma.

76

Ajzenhart je smatrao da je cilj masonskih loa uspostava samo jedne vlasti

nad cijelim svijetom koja e se sastojati od istaknutih mislilaca, tako da je njegov
rad zavarao mnoge uenjake i obrazovane ljude na Zapadu. Uspio je da prikupi
2000 pristalica. Meu njima su se nalazili najistaknutiji profesori na
univerzitetima, estradni umjetinici, knjievnici, znanstvenici i ekonomi.
Posljedni korak koji je uinio bilo je otvaranje velike istone masonske
loe koja mu je dala primat nad svim ostalim loama u svijetu.

Padanje Engleza pod uticaj masona

Uz pomo masonske loe jevreji su zagospodarili engleskom ekonomijom
putem banaka, velikih preduzea i fabrika. Preuzeli su velika poljoprivredna
dobra i dvorce koji su postali njihovo vlasnitvo iz ruku Engleza koje su jevreji
uvalili u velike dugove. Mnoga vlastela i lordovi su potpali pod milost i nemilost
zajmodavaca i pokoravali im se. Tako su se jevreji enili enama iz uglednih
porodica i nasljeivali plemike titule. Postali su lordovi i vlastela i dospjeli do
najveih poloaja.
1922. godine jevreji su u Engleskoj imali 26 barona, est savjetnika u
kraljevskoj palai i 6 lanova u upravi nad Londonom pored hiljada knjievnika,
pisaca i novinara. Trojica jevreja su imali funkciju namjesnika kralja u Indiji za
vrijeme engleske okupacije Indije.
Autor knjige "El-mufsidune fi-l-erd" koja predstavlja prevod knjige "Na
pragu unitenja" navodi da je princ Albert, mu engleske kraljice Viktorije naao
da su svi engleski prinevi bili vanbrana djeca nekog od jevreja. Engleski vladar
iz 1738. je bio mason. Kralj Dord I je bio predsjednik prve masonske loe u
Londonu. Zbog toga nije ni udno da engleski narod, lanovi parlamenta, voe
partija i ministri budu potinjeni jevrejima. Ko bi se tome suprostavio tajna
masonska sila je bila dovoljna da ga "urazumi" ili ga se "oslobodi".

Francuska
I Francuska je pala u masonske ruke. U jednom periodu broj lanova
istone loe dostizao ak je pola miliona!
Poznato je da je francuska revolucija koja je ukinula monarhistiki reim,
koja se borila protiv vjere i pozivala u sekularizam, bila djelo masonskih ruku.
Tridesetih godina, tj. prije II. svjetskog rata, a i nakon njega, jevrejski
mason Lion Blum je postao predsjednik vlade. On je radio na irenju nemorala.
Napisao je knjigu o braku koja se ubraja u najgoru porno literaturu. U njoj je
govorio o najvulgarnijim stvarima. Samo u Francuskoj je prodato 7 000 000
primjeraka te knjige, dok su je masoni preveli na razliite jezike!!
U njoj on savjetuje djevojku u adolescensiji (pubertetu) da bez stida
pristupa momcima, da im se predaje i "traga" za njima, a isto tako poziva na
voenje "slobodne ljubavi" sa onima sa kojima nije dozvoljeno stupiti u brak.

SAD masonski centar

U novije vrijeme masoni su "uzeli za uzdu" najveu dravu na svijetu, tj.
Sjedinjenje Amerike Drave. Preuzeli su upravu nad njenom unutranjom i

77

vanjskom politikom. Time je amriki narod pao u okove masona, ba kao i

Englezi.
Predsjednici SAD-a i vodei ljudi u politici, upravi i vojsci su postali
potinjeni masonima i provoenju jevrejskih ciljeva. Ko bi odluio da se
suprostavi tome, onda bi u pitanje dola njegova ast, njegov ili ivot njegove
porodice. Veina slobodnih Amerikanaca, bilo vojnih lica, graana ili mislilaca,
koji su se suprostavili masonstvu je doivjela njihovu osvetu.
Mada su ti, dravi odani graani, upozoravali na opasnost masonstva,
SAD je jo uvijek potinjenja njihovim interesima.

Masonska hijerarhija
Masoni imaju hijerarhiju od tri ljestvice koje se dijele na 33 stepena:
- prva ljestvica se naziva "poetniki simbolizam". Ona se opisuje kao
"malo sljepilo". Oni koji su na tom stepenu prolaze kroz stravina iskustva i
estoke i precizne ispite. To traje godinama prilikom ega se odabiru oni koji se
ele prikljuiti masonima u grupu koju smo ve spomenuli na poetku lanka.
- druga ljestvica se naziva "imperijalistiki masonizam". Ona obuhvata
jevreje i njihove simpatizere. Oni se odabiru od strane onih koji imaju 33. stepen
od kojih je i sainjeno masosnko vijee.
- trea ljestvica se naziva "vladanje Univerzumom". To je navea ljestvica u
masonskoj hijerarhiji. Njeni lanovi su samo jevreji i samo je u njihovim rukama
potpuna vlast nad svim loama u svijetu.
Oni su iznad vrhovnih sveenika i vladara. Oni upravljaju njima
postavljajui svuda oko njih svoje ljude od kojih su neki tijelohranetlji, ministri,
vojni zapovjednici i sl.
Sve cionistike voe su na ovoj ljestvici. U njoj se ne moe nalaziti niko
drugi osim jevreja. I Hertzl spada u ovu grupu. On se smatra ocem cionizma.
O istinitosti odluka iz "Protokola cionistikih mudraca" su se jasno
izjasnile cionistike voe potvrujui ih na jednom od sastanaka svoje loe.

Prodor masonstva u dravne i svjetske organizacije

Organizacija UN-a je puna masona, a takoe i sve oraganizacije u njenom
sklopu poput UNESCO-a.
Na kraju moramo skrenuti panju na ruilake ciljeve masona koji su
oborili carsku Rusiju i potpamagali marksizam i komunizam od kojih pate
islamske zemlje na Kavkazu, Uralu, Turkistanu, Sibiru, kao i na njihovu ulogu u
ruenju Osmanske imperije, ukidanju institucije hilafeta, okupaciji Palestine i
protjerivanju njenog stanovnitva.
Masonske loe uporno rade na ruenju Kudsa i izgradnji njihovog
svetilita na njegovim temeljima. Molimo Allaha da ne dadne da se ostvare
njihovi ciljevi, a Allah je u stanju da to uini.

78

Islamski univerzitet u Medini

Osnivanje Univerziteta
1961. g. po Isau, alejhis-selam, ili 1381. g/h je obiljeena jednim znaajnim
dogaajem. Te godine je kralj Fahd ibn Abdu-l-Aziz dao
da se osnuje Islamski univerzitet u Medini koji e biti
znaajna prekretnica za muslimane irom svijeta.
Osnivanjem tog falkulteta vlada Kraljevine
Saudijske Arabije e pruiti ansu mnogim
muslimanskim studentima da se upoznaju sa vjerom i
vjerskim propisima u gradu u
kojem je nekad boravio Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Poeli su pristizati sudenti sa svih strana svijeta
edni znanja. Da bi im ta e za znanjem i spoznajom bila
utaena, vlada je angaovala vodee islamske strunjake od
kojih su rahmetli ejh Bin Baz, ejh Salih Usejmin i ejh
Muhammed Nasiruddin El-Albani, Allah im se smilovao,
kao i ejh Jusuf El-Kardavi i mnogi drugi.

Falkulteti
U okviru Univerziteta osnovani su sljedei falkulteti:
1. Falkultet Kur'ana na kojem se akcenat stavlja na nauke vezane za
prouavanje Kur'ana, poput tefsira, tedvida i sl.;
2. Falkultet Hadisa na kojem se akcenat
stavlja na nauke vezane za prouavanje hadisa
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
poput mustaleha (hadiske terminologije), ilmirridal (nauke o prensiocima hadisa) i sl.;
3. Falkultet erijata na kojem se panja
pridaje fikhu i njemu srodnim znanostima;
4. Falkultet Da'va ve usulid-din koja
panju posveuje da'vi islamskom misionarstvu
i usulud-dinu, tj. temeljima vjere ili drugim
rijeima predmetima vezanim za osnove
vjerovanja poput akide i sl.;
5. Falkultet arapskog jezika koji posebnu panju pridaje arapskom jeziku i
naukama vezanim za njega, ali ne zapostavlja ni vjerske predmete.

Institut za arapski jezik

U sklopu Univerziteta djeluje i Institut za arapski jezik koji studentima
koji ne poznaju ili slabije poznaju arapski jezik omoguava da ovladaju arapskim
jezikom u dovoljnoj mjeri da nakon toga mogu pratiti nastavu na falkultetu. Po

79

dolasku na Univerzitet vri se testiranje studenata koji dolaze iz sredina u kojima

se ne govori arapski jezik da bi se odredio nivo njihovog poznavanja arapskog
jezika, a samim tim i stepen na koji treba ui.
Cilj osnivanja Unvireziteta je prvenstveno da studentima van Saudijske
Arabije omogui dolazak i studiranje na Islamskom univerzitetu u Medini tako
da oni ine preko 80% studenata dok ostatak ine studenti iz Saudijske Arabije.

Ostale ustanove pri Univerzitetu

- Pri Univerzitu djeluje i Odsjek za prevoenje koji uz saradnju studenata
prevodi islamsku literaturu na razne jezike, a zatim ih besplatno dijele.
- U okviru Univerziteta nalazi se i centralni mesdid koji moe primiti
nekoliko hiljada studenata.
- Otvorene su tri fotokopinice, kao i prodavnica islamskih kaseta.

Sportski ivot na Univerzitetu

Kako bi oni koji se ele baviti sportom bili u mogunosti da to ostvare
izgraena je teretana, zatim dva stadiona na kojima se moe igrati nogomet,
koarka i odbojka, a tu je, takoe, i bazen.
U okviru sportskog programa panja se posveuje i stolnom tenisu, kao i
drugim sportskim disciplinama.

Ishrana studenata
to se tie ishrane studenata, postoji restoran u kojem se mogu kupiti
bonovi za ishranu tokom mjeseca. Pored tog restorana postoje i jo dva manja u
kojima se mogu kupiti sendvii i razni osvjeavajui napici. U sklopu
Univerziteta, takoe, djeluje i prodavnica prehrambenim artiklima.

Kulturni ivot
Pored biblioteka koje djeluju pri svakom od gore spomenutih falkulteta
postoji i centralna biblioteka, kao i jedna knjiara.
U velikoj sali koja se nalazi u sklopu zgrade centralne biblioteke esto se
odravaju predavanja kojima prisustvuje veliki broj studenata.
Isto tako prireuju se i razna takmienja i kvizovi.
U okviru Univerziteta otvorena je i prodavnica sa audio kasetama gdje se
po jako povoljnoj cijeni mogu nabaviti predavanja, kasete Kur'ana, razni CD-eovi
i dr.

Odsjek za komunikacije
Kako bi studenti mogli lake kontaktirati sa svojim blinjima otvoren je i
jedan ogranak pote.

80

 IV. dio

Problemi s kojima se sree islamski ummet

81

 Problemi s kojima se sree islamski ummet

Problemi dananjice
Uvoenje neislamskih obiaja
Nemoralnost novinskih asopisa
Sestro muslimanko, pazi se!
Odgoj djece dunost o kojoj malo znamo
Patnja muslimanskih studenata sa kolama
kranskih misionara u Keniji
Vrijeanje islamskih svetinja
Pravopis u islamskoj literaturi
82

Problemi dananjice
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Gospodaru svega stvorenog na
blagodatima kojima nas je obasuo, a zatim:
Osvrnemo li se na svijet oko sebe moemo vidjeti da je on na mnogim
poljima napredovao, pogotovo na polju nauke, tehnike i tehologije. ta vie, svijet
sve vie i vie, iz dana u dan, napreduje, otkriva nepoznate stvari, istrauje,
eksperimentie, pravi, izgrauje...
Kada bi se samo na tome zustavili slika koju nam taj svijet prua bila bi
lijepa, ali... medalja ima dvije strane.
Istina je da je svijet otiao daleko na polju nauke, tehnologije itd., ali je
isto tako istina da je on na moralnom polju jako zaostao. Taj svijet, kojeg smo i
mi jedan dio, izloen je mnogim nemoralnim stvarima poput droge, alkohola,
prostitucije, ali i takvim stvarima koje zdrav ljudski razum ne moe da zamisli, a
koje ljudi ipak ine i ta vie uivaju u njima!
Taj svijet koji je pun izopaenosti, kojim hara kamata, mito, prevara i sl.,
zaslue ukore, savjete, opomene... i mi ne moemo, kada govorimo o njemu, tj. o
loim i negativnim stvarima u njemu, a da ne upozoravamo na njih, da ne
savjetujemo da se takve stvari ne ine, da ne korimo one koji ih ine
Meutim, ta mi, kao muslimani, moemo ponuditi tom i takvom svijetu?
ta to, u stvari, mi imamo? Po emu se mi razlikujemo od ostalog svijeta?
Razlika izmeu nas i tog svijeta koji je ogrezao u blatu svojih grijeha je
i s l a m, vjera koju je Allah objavio Svome poslaniku Muhammedu, alejhis-selam.
Razlika izmeu nas i njih je ta to mi imamo Objavu koju nam je Allah dostavio
preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A on, Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Ostavio sam vam ono to, ako ga se budete
pridravali, neete nikada nakon mene zalutati: Allahovu Knjigu i sunnet
Allahovog Poslanika."
Istina, ovdje se namee pitanje: Pa zar i prije Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, Allah nije slao poslanike i sputao im objave? Zar Allah nije
objavio Musau, alejhis-selam, Tevrat (Toru), Isau, alejhis-selam, Indil (Bibliju)?
Zar i drugim poslanicima koje je slao nije sputao Svoju objavu da je prenesu
ljudima kako bi se oni pridravali onog to im je Allah objavio, i kako bi svoje
ivote uskladili prema tome?
Da, i prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allah je slao objave,
objavio je Musau, alejhis-selam, Tevrat, Isau, alejhis-selam, Indil, a sputao je
Svoju objavu i drugim poslanicima koje je slao kako bi ljudi izvravali ono to im
Allah naredi, a klonili se onoga to im zabrani. Ali, i pored svega toga sa
sigurnou moemo tvrditi da su sve te prijanje objave u veoj ili manjoj mjeri
iskrivljene, i da one kao takve ne mogu ponuditi jedan osnov na kojem ovjek, a
pogotovo drutvo, mogu graditi svoj ivot koji e im biti pun sree i blagostanja.
Ono to je islam ponudio ovjeanstvu je spas na ovom i buduem svijetu.
Ponudio mu je ono to, ako ga se bude pridravao postie sreu na ovom svijetu i
rijeiti svoje mnogobrojne probleme koji ga pritiu. Kako bi to najbolje
ilustrovali navest emo neke probleme, a zatim rjeenja koja je islam ponudio:

Alkohol

83

To je problem s kojim se susree svako drutvo i zajednica, problem koji

pogaa i razara mnoge porodice, koji dovodi do saobraajnih nesrea, ubistava,
smanjenja radne sposobnosti, velikih dravnih trokova, raznih oboljenja i bolesti
i mnogih drugih stvari. O njegovoj tetnosti i opasnosti po drutvo najbolje
svjedoi to da je vlada SAD-a bila pokrenula akciju u borbi protiv alkohola, pa su
zabranili toenje, transport, proizvodnju, prodaju, reklamiranje i pijenje
alkohola. Meutim, akcija nije urodila plodom, mada je u zatvoru bilo preko pola
miliona ljudi koji su uhapeni zbog kriminalnih radnji s alkoholom! Nije uspjela i
pored toga to je tampano na hiljade raznoraznih broura i knjiga koje su, tako
rei, bile u milionskim tiraima!
Da bi saznali kakav je stav islama po tom pitanju obratiemo se na
kuranski ajet u kojem Allah, subhanehu, kae:
"Zaista ejtan eli da meu vas ubaci neprijateljstvo i mrnju u opojnom
piu i kockanju i da vas odvrati od sjeanja na Boga i (klanjanja) namaza. Pa
hoete li se vi sustegnuti (od opojnih pia i kocke)?"1
U fusnoti prevoda Kurana od M. Pande i D. auevia se navodi
sljedee: "Ovim ajetom se najstroije zabranjuju sva opojna pia kao i sve
hazardne igre. Kad je objavljen ovaj ajet, po ulicama Medine je zaao jedan
glasonoa, koji je svijet izvjestio da je objavljen ovaj ajet kojim se zabranjuju
opojna pia i kockanje. Muslimani su odmah pobacali i porazbijali sve sue u
kojem su drali pie i iz kojeg su pili. U historiji svijeta ne moemo nai slina
primjera. Nikada nije bre uklonjeno jedno zlo koje se bilo duboko uvrijeilo u
narodnu duu. Pod dojmom ove Boije zabrane muslimani su smjesta odbacili
uivanje opojnih pia."
U emu je tajna uspjeha zabrane alkohola u islamu i ostovljanje istog
odmah nakon to je zabranjen, a neuspjeha u drugom sluaju kada je jedna
komplet drava pokuala svim sredstvima da se odupre tom zlu i da ga uniti u
korijenu, sluei se policijom, medijima, i ostalim?
Odgovor je jednostavan. Islam je u pojedincu izgradio moralnu svijest,
zabranio mu je sve to ne valja, a uputio ga na sve to je dobro, dok u primjeru
Amerike to nije sluaj. Kako da ovjek koji ivi u pokvarenoj sredini koja je puna
lai, obmana, pljake, ubistava, nasilja, porno literature, u sredini punoj bluda, u
sredini u kojoj se o ovjeku ne vodi dovoljna panja, u sredini punoj nemorala,
kako onda da taj ovjek iz moralnih pobuda ostavi alkohol?!
Moda e neko rei da je to to su muslimani ostavili alkohol bila
posljedica toga to su oni ivjeli u drugaijim okolnostima nego ovjek dananjice
i da danas jednostavno nije mogue stati na put i iskorijeniti to zlo. No da je i
danas mogue stati na put tom zlu moemo vidjeti na primjeru mnogih arapskih
drava u kojima nema alkohola poput S. Arabije, Pakistana i dr.

Blud i prostitucija
To su dva meusobno povezana zla koja pogaaju drutvo i porodicu koja
je elija tog drutva. Naalost te dvije abnormalne pojave nisu rijetkost u
dananjem svijetu u kojem ivimo, ve se naprotiv smatraju neim potpuno
normalnim, dok su obe, u sutini, strane istoj ljudskoj prirodi i zdravom razumu.
1

Kur'an, 5:94.

84

Koliko je blud uzeo maha, toga veinom nismo ni svjesni. Nije rijetkost da se
mnoge "ljubavne afere" veu ak za predsjednike drava koji se smatraju vodeim
i uglednim ljudima u dravi!!!
ta tek onda rei za obian narod? Ko e njemu biti uzor na kojeg e se
ugledati?
Da blud nije samo privatna stvar pojedinca moe se vidjeti iz mnotva
filmova u kojima "filmske zvijezde" na oigled miliona ljudi ine blud bez i
najmanje stida!!! Tako je blud naao sebi put u filmsku "umjetnost", ali ne i samo
u nju ve i mnoge druge, poput likovne i sl. ta onda rei nekome ko se odao
bludu, kad je on ve postao sastavni dio u m j e t n o s t i i savremenog naina
ivota?!
Pojava bluda i njegovo irenje je dovelo od pojave prostitucije. No
posljedice koje su proizale iz toga su nesagledive. Prema statistikim podacima
iz Engleske ustanovljeno je da svako sedmo dijete nema pravog oca! Mnotvo je
ubijene novoroene neeljene djece. Pojavile su se mnoge bolesti od kojih je
najuvenija sida. Postala je normalna pojava u svijetu filma, estrade, knjievnosti
i sl., da ako se hoe postii vea gledanost filma i mnotvo publike, ili se pak hoe
privui itateljstvo i sl., onda se ubaci malo erotskih scena i rezultat je tu.
ak se blud ne naziva bludom ve slobodnom ljubavi!
Time su sva vrata na koja je blud zakucao otvorena. Kako onda na kraju
svega toga da govorimo o moralnom, kulturnom i civilizovanom drutvu?
U islamu to nije sluaj. Naprotiv, islam ne samo da je zabranio blud, ve i
sve to vodi tome. Allah, subhanehu ve teala, kae: "I to dalje od bluda, jer to je
razvrat, kako je to ruan put!"1
Ovim ajetom ne samo da se zabranjuje blud, ve i sve to vodi njemu.
Tako se ne kae "zabranjen vam je blud", ve "i to dalje od bluda". Na drugom
mjestu Allah, subhanehu, nareuje vjernicima i vjernicama da obaraju svoje
poglede kako ih oni ne bi naveli na pomisao o bludu, pa ta tek onda rei za sam
blud?!
Meutim, islam nije samo zabranio to zlo i taka, ve je potakao vjernike i
vjernice da se ene i udaju, pa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"O skupino mladia, ko od vas moe neka se oeni, jer tako e najbolje
sauvati svoj pogled i svoj polni organ", tj., ko imadne sredstva treba da se eni, a
pod tim sredstvima se smatra da treba imati sobu u kojoj e ivjeti i opskrbu od
koje e se izdravati. to se tie pogleda, to znai da nee gledati svata, a to se
polnog organa tie to znai da e ga brak sauvati od toga da padne u blud i sl.
Mnotvo je i drugih problema pored spomenutih koji razaraju drutvo.
Govor o njima bi se oduio, zato emo zastati ovdje, mada je ostalo dosta
nedoreenog. Meutim, moramo imati na umu da svaki problem ima svoje
rjeenje, samo se ono mora potraiti i prihvatiti. Svjedoci smo da danas moemo
nai mnoga rjeenja savremenih problema u vjeri, ali je problem to se ona, u
veini sluajeva, ne prihvataju zbog predrasuda prema njoj. Dakle nije problem u
nepostojanju rjeenja, ve je problem u njegovom neprihvatanju.

Kur'an, 17:32.

85

Uvoenje neislamskih obiaja

Hvala Allahu koji je Svome robu objavio Knjigu u kojoj je uputa za cijelo
ovjeanstvo, i koji je preko Svoga roba objasnio ljudima ta im je dozvoljeno, a
ta zabranjeno.
Zahvala pripada Allahu koji je Svoga roba poslao ljudima kao poslanika,
koji e ih upuivati na dobro, a odvraati od zla i koji e biti svjedok njima na
Sudnjem danu, ako ga budu slijedili i pridravali se onoga to im je on ostavio, a
svjedok protiv njih ako to iznevjere. A zatim:
Uistinu Allah nije zabranio neku stvar, a da u njoj nije neko zlo, niti
naredio neto, a da u njemu nije dobro. Nekada je teko razluiti u emu je zlo, a
u emu dobro, pa Allah, subhanehu ve teala kae:
"Ne volite neto, a ono moe biti dobro za vas, i neto volite, a ono ispadne
zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate."1
Tako u nekim stvarima koje se ine dobrim moe biti zlo, ali veina ljudi
to ne zna. Mnogi misle u pogledu nekih obiaja da su islamski samo zbog toga to
ih praktikuje veina ljudi, pogotovo zbog toga to se takvi obiaji izvode pod
raznim reklamama. Naime, u vezi nekih dogaaja esto je kriva islamska ulema
ili ueniji ljudi jednoga kraja u kome se nalaze takvi obiaji.
Ako takvi, moemo slobodno rei neislamski obiaji (tj. obiaji koji se
kose sa islamom), se ukorijene, bilo da samo ostanu u tome kraju ili se raire i
dalje, onda su samo "dodavanje ulja na vatru". Zbog ega?
Ako se jedan lo obiaj ukorijeni u jednom narodu i smatra se od vjere
onda to mjesto prua pogodne temelje za uvoenje drugih neislamskih obiaja ili
pak do manjeg ili veeg iskrivljavanja vjere i islamskih obiaja. Kao bolest koja
sasvim malo zahvati bilo koji dio tijela, pa se ne poduzme lijeenje na vrijeme, i
onda oboli itavo tijelo.
Najbolja preventiva da se neka bolest suzbije bilo u vjeri ili u tijelu
ovjeka, je njeno sprijeavanje prije samog pojavljivanja. Ali u mnogim
sluajevima primorani smo ne da sprijeavamo, nego da lijeimo bolesti, jer se
one pretvaraju u prave epidemije.
to se tie neislamskih obiaja oni se obino uvode na taj nain to u
nekom kraju nema uenih ljudi koji bi se tim obiajima suprostavili ili pak
posredstvom onih koji se smatraju uenim ljudima ili ulemom tog kraja koji te,
neislamske, obiaje legalizuju na taj nain to ih proglaavaju islamskim
praznicima. Tako npr. krani slave Novu godinu, da bi im mi parirali ti uenjaci
uvode slavljenje Nove muslimanske godine.
Drugi nain ulaska ovih obiaja u narod je vezivanje tih dogaaja za neka
mjesta koja se proglase svetim, pa ljudi masovno obilaze ta mjesta i hodoaste ih.
Trei nain je da se ti dogaaji veu za neke dobre ljude poslije njihove
smrti, pa se onda na njihovim grobovima pravi turbe ili se pak prave godinjice
njihove smrti, kao to je primjer sa Boijim poslanicima i sa drugim dobrim
ljudima (evlijama).
Najgori nain uvoenja neislamskih obiaja je njihovo legalizovanje i
pripisivanje istim islamskih epiteta. O mnogim takvim obiajima je ve govorila
1

Kuran 2/16

86

ulema, prijanja i dananja. Neki od tih obiaja su iskorijenjeni, neki nisu, a neki
se tek uvode ili se pak "usavravaju" oni prijanji, a svi su bez izuzetka zabranjeni.
Bilo kako bilo na svakome onome koji vjeruje u Allaha i voli Njegovog
poslanika je slijeenje samo onoga to su Allah i Njegov Poslanik propisali.
Uzvieni kae:
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe
vam oprostiti." A Allah prata i samilostan je."1
Na kraju molim Allaha da oprosti meni, mojim roditeljima i svim
muslimanima.
Nae posljednje rijei su: "Hvala Allahu Gospodaru svjetova."

Kuran 2/31

87

Nemoralnost novinskih asopisa

uvaeni ejh Muhammed ibn Salih El-Usejmin
Hvala Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i oprost traimo.
Njemu se kajemo.
Traimo zatitu kod Allaha od zla nas samih, i od naih loih postupaka.
Koga Allah uputi, niko ga ne moe u zabludu odvesti, a koga u zabludi ostavi,
niko ga ne moe na pravi put uputiti.
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, kojem nema ravnoga, i
svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik kojeg je Allah poslao s
uputom i istinitom vejrom.
On je ispunio svoju zadau i povjereni emanet, uputio svoje sljedbenike i
ostavio ih na putu jasnome kao dan.
Neka je salavat i selam na njega, njegovu porodicu, njegovo drugove i sve
one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana. A zatim:
O ljudi, o Allahovi robovi, bojte se Uzvienog Allaha i uvajte se nemorala,
javnog i tajnog. uvajte se svega onoga to vas odvodi od oboavanja Allaha zbog
ega vas je i stvorio!
uvajte se svega to kalja vau ast i va moral! To je ono na emu poiva
vae drutvo.
"Drutvo je moral u njemu,
pa ako njega nestane i drutvo nestaje."
uvajte se smutnji, jer one se uvlae u srca i odvraaju ga od spominjanja
Allaha i namaza! One ulaze u srca koja se smekaju kada se Allah spomene i koja
su skruena pred Njegovom velianstvenou, pa ih zaogru tvrdokornou i
oholou.
Zaista smutnje i nemoral prodiru u srca i truju ih, kao to i otrov prodire u
tijelo i truje ga sve dok ga ne uniti. O ljudi uvajte se smutnji ma kakve one bile!
Klonite se onoga to vodi njima, i neka niko od vas ne kae:
"Ja sam vjernik. Ja sam na pravom putu i meni te smutnje i nemoral nee
koditi." Neka niko od vas to ne govori, da ga to ne zavede i padne u iskuenje
nadajui se da nee pasti u grijeh.
Iblisove strelice pogaaju svoj cilj. ejtan kola ljudskim tijelom kao to krv
kola venama, kako je to rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da se to vie
udaljimo od Deddala klonei se njegove smutnje (iskuenja), pa je rekao:
"Ko uje za Deddala neka se to vie udalji od njega. Tako mi Allaha,
doi e mu ovjek mislei da je vjernik, - to jest da mu nee tetiti poto je on
vjernik -, pa e ga slijediti u onome s im je on poslan od sumnji."1
O muslimani, vi koji vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika, ovo je savjet
koji nam je uputio na Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi nam bio vodi
kojeg emo slijediti u svim situacijama iskuenja, to jest da bi ih izbjegli, makar
mi mislili da emo iz njih izai bez problema.

Biljei ga Ebu Davud.

88

Zaista ovjek pred iskuenjem ne moe sebi garantovati da nee upasti u

grijeh, niti sebe moe osigurati od zla tog iskuenja.
O ljudi, o brao, mi smo danas u vremenu u kojem je mnotvo puteva koji
vode u iskuenje. Sva vrata su otvorena.
Otvorio nam se ovaj dunjaluk, pa su se ljudi poeli meusobno natjecati za
njega i on ih je unitio.
Poela su nova iskuenja da se uvlae u ista srca ljudi, pa su ih pokvarila.
Uestale su mnoge fetve i broure bez prethodne verifikacije, pa su zbunile ljude i
uinile ih malodunim. Tako je nastala katastrofa posredstvom tih novina i
asopisa koji opisuju bestidnosti, grijeenja i raskalaenosti u vremenu u kojem
ima vie vremena za tjelesni odmor, kada su mnoge strasti zavladale ljudima, pa
su oni uzeli itati te novine i asopise i tako izgubili dobra svoje vjere i ovoga
svijeta, i samim tim postali rtve tekih bolesti, - da nas Allah sviju sauva od
toga.
O ljudi, zaista je alosno, da u rukama nae omladine, ljudi i staraca,
mukaraca i ena, budu neke poput tih novina i asopisa koji putem svojih
pisanja i fotografija pozivaju na naruavanje ljudske asti i sputanje na najnie
granice nemorala.
Mnogo sam sluao o pojedinim novinama, neu da kaem kako se zovu, da
neki ljudi ne bi razumjeli iz tog da su novine mimo tih koje bih naveo dozvoljene,
nego u ih opisati.
To su novine koje ire nemoral i razvrat. Nervozno sam prebacivao nogu
jednu preko druge zbog gubljenja vremena u gledanju nekih poput ve
spomenutih novina kada su neki ljudi od mene traili da bar samo na brzinu,
krajikom oka pogledam neke od tih novina. Poslali su mi neke od njih kako bi
se mogla izdati fetva u pogledu njih na osnovu onoga to one sadre, jer ne moe
se neega kloniti i izdati fetvu protiv toga ako onaj koji izdaje fetvu ne poznaje to.
Uvidio sam da su te novine, uvidio sam da su one tako mi Allaha, Allahom
se kunem, vi ste mi svjedoci, a i Allah mi je svjedok za ono to u rei, za ono to
ete uti, uvidio sam da su te novine propast za moral, one kvare ljudsko drutvo.
Niko pametan ne sumnja u to to se eli sa njima postii u muslimanskom
drutvu. Nakon to sam ih letimino pregledao uvidio sam da je to i gore nego
to sam uo. Svaki moralan ovjek bi se zastidio onoga to u njima pie.
Vidio sam slike ena na naslovnim stranicama, a i u samim novinama, one
su privlane, bez ikakvog stida, duboko potonule na dno nemorala, koje bi
svakoga uzbudile.
U njima sam naao kako se poziva muzici i svirci. U njima su reklame
cigareta i druge jako loe i razvratne stvari. To je ono to je dolo do mene, a ima
mnogo toga to nije dospjelo do mene, a ono je moda i gore.
O ljudi, ta da kaem ja ili neko drugi ko eli dobro, a Allaha molim da mi
svi budemo od onih koji vole dobro i koji ga ine, ta da kaem u pogledu tih
novina i asopisa? Kome da govorim? Da li da govorim odgovornim ljudima u
dravi?
Govor odgovornim ljudima u dravi s mjesta poput ovog mimbera se ne
moe ni zamisliti, niti vjera to nalee, jer nije dobro da apelujem na njih s mjesta
poput ovog mimbera!
Ako u tome nije dobro, onda kao to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kae: "Ko bude vjerovao u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili uti."

89

Da li da apelujem na odgovorne u vezi sa ovim novinama?

Nemogue je da apelujem na njih, jer oni nisu ispred mene, ali u rei
nadajui se da e to, Allahovom voljom doprijeti do njih.
Kaem onima koji su odgovorni za ove novine da e oni odgovarati pred
Allahom kada dou pred Njega na Dan kada nee koristiti imetak, niti sinovi,
osim ko doe sa istim srcem. Zaista oni koji ire zabranjene stvari odgovorni su
za svaku posljedicu koja se desi zbog onoga to oni ire.
Drutvo, kada postane ivotinjska zajednica, ne moe da sprovodi istinu,
niti zabranjuje zlo. Ne moe biti pokorno Allahovim naredbama, ne uzimajui u
obzir pokornost naredbama Allahovih robova, i samim tim nastaje anarhija kojoj
nema kraja.
O ljudi, ako ne mogu da uputim svoj apel ovima i onima, onda mogu da ga
uputim vama, dragi graani. Pozivam vas, o vjernici, ba zato to ste vjernici; i
vas uglednike, ba zato to ste ugledni; i vas ljubomorne prema svojoj vjeri, ba
zato to ste ljubomorni; i vas oeve, ba zato to ste oevi; pozivam i vas
predstavnike vlasti, ba zato to predstavljate vlast; pozivam vas da uvate svoju
vjeru i moral!!! Pozivam vas da se udaljite od nemorala bilo tajnog ili javnog!!!
Opominjem vas da su te novine i asopisi puni nemoralnih slika i lanaka
koji odvode u zabludu i polahko se uvlae u vae kue, tako da dolaze u ruke vae
obitelji i upropatavaju je, unitavaju njihov moral, njihov um, njihovu ast.
Sve ono to se prezentira u takvim novinama i asopisima utjecat e na
onoga ko ih posjeduje uivajui u njima i u onome to se u njima publikuje poput
raznih ideja i vienja.
O vjernici, postojanje takvih novina i asopisa u kuama sprijeava ulazak
meleka u njih, jer meleci ne ulaze u kuu u kojoj ima slika. A ta misli kakva je
kua u koju meleci ne ulaze?!
Posjedovanje novina poput tih je haram, kao i njihovo tampanje,
prodaja, zarada od njih, davanje nekome na poklon ili uzimanje tih novina na
dar, sve to je haram.
Svako pomoganje na tampanju i irenju tih novina meu muslimanima je
haram, zbog toga to je to pomaganje u injenju grijeha i neprijateljstvu. Uzvieni
Allah kae:
"Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i bogobojaznosti, a ne sudjelujte
u grijehu i neprijateljstvu."1
Bojte se Allaha, o Allahovi robovi!!! I uvajte se toga da se ove novine i
dalje nalaze u vaim rukama. Spalite ih! To su novine koje e biti dokaz protiv
vas (ako ih budete itali ).
Spalite te novine! Unitite ih tako da ne ostanu u rukama vae porodice,
vaih sinova i keri.
uvajte se da svoj imetak troite na njihovu kupovinu ili da se
pretplaujete na njih, jer je u tome velika teta.
To je rasipanje novca kojeg je Allah dao ljudima na upravljanje, a koji
treba da slui za dobro u njihovoj vjeri i ovodunjalukom ivotu. Rasipanje novca
je njegovo troenje u ono u emu nema koristi ili u emu je teta. Od Poslanika se
pouzdano prenosi da je on zabranio da se imetak rasipa.

Kur'an, 5:2.

90

Od tete koju prouzrokuju te novine i asopisi je i gubljenje vremena koje

je kod pametnih ljudi vrijednije od novca, jer ono predstavlja ivot koji je sam po
sebi vrijeme, a gubljenje vremena je teta za ivot. Svaki ovjek e biti pitan za
njega isto kao to e biti pitan za imetak. Kada bi ovjek svoj ivot proveo u
itanju onoga to je korisno poput Allahove Knjige i Vjerovijesnikovog, sallallahu
alejhi ve sellem, sunneta, i onoga to e mu pomoi da to dvoje razumije poput
tefsira, ivotopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ispravnih
nasljednika, time bi postigao mnoga dobra.
Od tete koju te novine i asopisi uzrokuju je i matanje o ljubavi i
tonjenje u lani zanos. To je "kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad
do tog mjesta doe, nita ne nae, a zatei e da ga eka kraj njega Allahova
kazna i On e potpuno isplatiti raun njegov, jer Allah veoma brzo obraunava."1
Od toga zanosa i matanja nema nita drugo do duevna uzmenirenost,
rasijanost i zaborav vjerskih i dunjalukih interesa.
Od tete koju prouzrokuju te novine je i to da one utiu na moral i obiaje
zbog onoga to sadre poput slika, pa drutvo prelazi u zajednicu poput takvih
nemoralnih drutava.
O vjernici, nemojte imati nikakve veze sa takvim novinama! Ne
potpomaite se u grijehu sa onima koji ih izdaju, jer na osnovu toga to vi
kupujete te novine, oni stiu bogatstvo i jaa njihov kapital, i podsticaj da i dalje
izdaju te, i mnoge druge, jo gore stvari. Zbog toga i saradnik sa njima i kupac i
onaj koji ih uzima, postaju sauesnici u grijehu i neprijateljstvu. Imajte na umu o
vjernici, imajte na umu Allahove rijei:
"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo
ljudi i kamenje biti, i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome to
im Allah naredi nee opirati, i koji e ono to im Allah naredi izvriti."2
O Allahu, jesam li im rekao? O Allahu, jesam li im rekao? O Allahu, jesam
li im rekao?
O Allahu, budi mi svjedok za ono to u rei i budi svjedok njima za ono
to e uti. Na vama je dunost, ponavljam na vama je dunost da raskinete sa
tim novinama i asopisima, da ih spalite ukoliko ih imate, kako bi se spasili od
grijeha.
O Allahu, uputi nas na najljepi odgoj i na najbolja djela. Sauvaj nas od
nemorala i nemara. Samo nas Ti od toga moe sauvati, o Gospodaru svjetova.
Uniti one koji unose nemoral, one koji nam nude grijehe i od pravog puta
odvraaju. O Allahu, osramoti ih! Ponizi ih! Uniti ih! O Allahu, daj da
ekonomski propadnu kako bi se pokajali, i Tebi povratili, i povratili uputi u kojoj
je dobro za njihovo drutvo, o Gospodaru svjetova.
Allahu, daj vlast nad njima onima koji e ih sprijeiti da ine zlo koje je
mnoge ljude odvelo u raskalaenost, bestidnost i grijeenje, a Ti si sve moan.
Allahu primi od nas naa dobra djela.
Allahu primi od nas naa dobra djela.
Neka je salavat i selam na Tvoga roba i poslanika Muhammeda, na
njegovu porodicu i drugove.

1
2

Kur'an, 24:39.
Kur'an, 66:6.

91

Sestro muslimanko, pazi se!1

uvaeni ejh Abdur-Rahman Es-Sudejs,
imam i hatib u asnome Hramu u Mekki
Hvala Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i oprost traimo.
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, kojem nema ravnoga. On je
stvorio parove, muko i ensko i svakome od njih odredio ulogu na ovome svijetu.
I svjedoim da je na Vjerovijesnik Muhammed Njegovo rob i Njegov
Poslanik koji je svome ummetu savjetovao da lijepo postupaju prema enama.
Neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, njegove drugove i
njegove sljedbenike sve dok ima dana i noi, neka je vjeno Boiji mir i spas na
njega. A zatim:
O muslimani, bojte se Uzvienog Allaha! O muslimanke, bojte se Allaha,
Monoga i Silnog!
O Allahovi robovi, zaista je od lijepih stvari nae vjere islama i jedna od
odlika eri'ata da je ona dola potpuna i sveobuhvatna. Nije ostavila ni jednu
stvar u ivotu, a da je nije na najbolji i najprecizniji nain uredila.
Allahu pripada potpuna mudrost u onome to stvara i odabire.
"A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o
svemu obavjeten."2
Od glavnih stvari o kojima je islam poveo panju i odredio im najbolji
pravac zbog vanosti i stepena koje imaju, su one koje se veu za enu i njene
probleme, njenu ulogu i poloaj u drutvu, stvari koje se veu za njena prava i
njene dunosti. To je zbog toga to je ona uzrok uspona drutva i izgradnje
civilizacije, za to to je ona njena, samilosna, edna, odgajateljica, voljena
supruga i prijateljica, plemenita i dobra sestra, ljubazna kerka i dobroiniteljka.
I ne samo to, ve je ona istinska uiteljica koja priprema generacije i
odgaja ljude.
Brao po vjeri, islam je doao u vrijeme kada je ena bila obespravljena,
sputana, obeaena. Doao je vrijeme kada se smatralo da je sramota biti
ensko ili imati ensko dijete. U vrijeme kada se sa njom loe postupalo, kada je
smatrana najjeftinijom trgovaom robom koja se moe kupiti ili prodati,
pokloniti ili uzeti u zakup. Nije imala pravo posjedovanja imetka, niti je imala
pravo na naslijee, ve ju je mogao bilo ko ubiti ili ivu zakopati ne smatrajui to
nikakvim grijehom ili zloinom.
Nakon to je islam doao podigao je njen stepen, povratio joj njenu ast
ispravio nepravdu koja joj je nanesena i dao joj njena prava, ukinuo predislamske
obiaje u vezi s njom i stavio je u istu ravan sa ovjekom.
Uzvieni Allah je na vie mjesta u Kuranu spominje, kad spominje
ovjeka:
"O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i ene stvaramo."3

Hutba odrana u Mekki, u asnome hramu, 06/02/1408. g/h.

Kur'an, 57:14.
3
Kuran, 49:13.
1
2

92

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je savjetovao da se lijepo postupa

prema njima. U Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" se prenosi da je Ebu
Hurejre, radijallahu anhu, rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Odnosite se
prema enama na lijep nain."
Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi u svojim zbirkama biljee da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Vjernik najpotpunijeg imana je onaj koji je najlepeg ponaanja (ahlaka),
a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim enama."
Islam joj je dao ljudsko dostojanstvo, ast, i slobodu, propisao joj djela
(dunosti) koje su u skladu sa njenom prirodom, i dopustio ono to se ne kosi sa
Kuranom i sunnetom, niti je u suprotnosti sa pravilima eri'ata iz oblasti vezane
za enu. Npr. izjednaio ovjeka i enu u brojnim situacijama, s tim da je to
izjednaavanje zasnovano na eri'atskim osnovama.
Na osnovu vjerodostojnih dokaza i zdravog razuma moemo uvidjeti da je
Allah i ovjeku i eni dao posebne stvari kojima se odlikuju. Dao je sposobnosti i
ovjeku i eni koje e im pomoi da ispune svoju ulogu u ivotu. Tako je ovjeku
dao snagu u njegovom tijelu kako bi radio i zaraivao, a eni blagost i samilost
kako bi odgajala djecu, podizala generacije i gradila porodicu na temeljima
islama.
ta nakon te poasti hoe ena?! ta to hoe Havvine keri nakon ove
panje i brige prema njima?!
Zamijenile su ono to je bolje za ono to je gore!! Zar daju prednost
skidanju hidaba?! Zar daju prednost razgoliavanju, otkrivanju, skrnjavljenju
svetinja i mjeanju sa mukarcima nad ednosti, neporonosti i estitosti?!
Zar su kuranske ajete i hadise o pokrivanju i estitosti bacile za lea?! Zar
su zavedene raznim spletkama?! Podignutim glasovima?! Tvrdnjama koje
pozivaju u zabludu?! Slatkim varljivim rijeima koje nas zapljuskuju s vremena
na vrijeme?!
Zar su ostavile povoenje za estitim majkama pravovjernih, poznatim
enama koje su bile dobre poput Aie, Hadide, Fatime i Nesibe, a slijede
bestidne ene i oponaaju grijenice, da nas Allah zatiti od toga?!!
Sestro, muslimanko, ti nee u potpunosti postii svoj cilj, niti povratiti
svoju izgubljenu ast, niti e dostii visok ugled, osim slijeenjem islamskog
uenja i zastajanjem pred eri'atskim granicama. To je dovoljno da u tvoje srce
unese ljubav prema plemenitim stvarima, a prezir prema loim. Allahu zahvaljuj
na poloaju koji ti je dao, unesi sreu u svoju kuu, oblai hidab i budi estita i
edna:
"U kuama svojim boravite i lijepotu svoju, kao u davno pagansko doba,
ne pokazujte."1
"O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika
neka spuste haljine svoje niza se."2
Ti si u islamu brino uvani biser, skriveni dragulj, a bez islama ti si jedan
obini biseri u rukama pokvarenjaka, igraka i roba kojom se trguje, igraka

1
2

Kur'an, 33:33.
Kur'an, 33:59.

93

kojom se igraju vuci ljudskoga roda, pa joj oduzimaju njenu ast i ednost, a
zatim je nazivaju nukleusom drutva.
Onda kada ena napusti islamske obiaje i pone se nemarno odnositi
prema hidabu otkrivajui se pred ljudima kako bi im bila suparnik, namirisana,
nestaje njen sjaj, gubi se njen stid i njena lijepota, te se zbog nje poveava
nemoral i dolaze do izraaja loe stvari.
O muslimansko ojaana islamskom au! O estita muslimansko, ti si
najbolja ena koja se pojavila, pa se pridravaj Allahove Knjige i sunneta
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i budi oprezna! uvaj se ruku
koje spletke unose i oiju koje ti zavide na tvome sjaju, a koje hoe da te izvedu iz
tvoga sretnog ivota!!
uvaj se prevare i poraza u ratu izmeu oblaenja i skidanja hidaba
(razgoliavanja), ednosti i raskalaenosti!
Neprijatelje islama poput jevreja i one koji ih slijede je oalostilo i
uznemirilo to to muslimanka uiva potpunu zatitu i ast, pa su na nju usmjerili
reflektore i bacili mreu, a zatim su je poeli gaati strijelama i kopljima.
udno je to to neki od nas pomau da se ostvare njihovi ciljevi i trude se
da ire njihove ideje i pokreu estoki ideoloki rat protiv naih sestara
muslimanki! Eto, naa elita kroz novinske natpise i lanke tu i tamo obmanjujui
ljude pozivaju na slobodu ene i trae da i ena radi i izlazi iz svoje kue!
ire svakakve glasine i sumnje o eni muslimanki, pa kau o
muslimanskom drutvu da je jedna njegova polovina bolesna i da ono die samo
na jedno plue, da je ena ostavljena zatvorena meu etri zida i sl.!
ta oni hoe?! ta je njihov cilj?!
Oni hoe da oslobode enu od njenog lijepog ahlaka (ponaanja) i odgoja,
da ona vie ne bude primjer na koji se ugleda, da nema svoje vrijednosti, svojih
korjena, da je bace u nemoral!!!
ele da bude pedmet za ukras!!!
Recite mi, tako vam vaeg Gospodara, kakav e tek nemoral i smutnja
nastati kao posljedica njenog razgoliavanja i mijeanja sa mukarcima u javnim
ustanovama, kolama, ariji i kakvi e se problemi pojaviti kada ena ostavi i
skine hidab i sebe izloi vucima ljudskoga roda?!
Zar nije dovoljno za savjet i
opomenu ono u ta su pala razliita
drutva koja ne slijede uenja islama poput
padanja u movare loih stvari i zla, u
more nemorala kada su zanemarili pitanje
ene, pa su se ustalili apeli koji trae
povratak ene njenoj ednosti i asti.
Da li je onaj u kome ima i malo
mukosti i ljubomore zadovoljan da
njegova ena bude predmet za gledanje
svakakvom olou, premet za gledanje loim
oima, da bude otvoren zalogaj onima koji
nemaju ljudskosti?!!
Trenutna situacija ukazuje na to da je izlazak ene iz njene kue predznak
kvarenja, nemorala i prekidanje puteva spajanja srca i ljubavi, kao i irenja
pokvarenosti i nemorala kod omladine.

94

Pozivamo sve muslimake na istoku i zapadu iz ovog blagoslovljenog

mjesta da se pridravaju Allahove Knjige i da vrsto prihvate sunnet Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da slijede uenja islama.
Upozoravam sve organizacije muslimaki u svim krajevima svijeta da se
paze ostavljanja onoga na to islam upuuje i upozoravam ih da ne sluaju
svakakve otrovne pozive koji naruavaju enin moral, napadaju na njenu ast i
odvode u zabludu!!
Poruujem svim onima koji su odgovorni da vode brigu o muslimanskoj
djevojci da se boje Allaha, azze ve delle, i da ispune svoju obavezu prema njoj
vodei posebnu panju o imanskim, odgojnim i karakternim stranama.
Mora se postaviti granica i podignuti brana pred tom bujicom protesta,
loeg miljenja, porno filmova, slika golih ili gotovo golih ena koje utiu na
nestanak ljubomore i lijepog ponaanja!
to se tie onih koji treba da vode brigu o eni poput mueva i oeva,
podsjeam ih na ispunjenje njihove dunosti shodno Allahovim rijeima:
"Mukarci vode brigu o enama."2
Oni se moraju bojati Uzvienog Allaha, te sebe, svoje ene i djecu uvati
od Allahove kazne tako to e pristupiti njihovom odgoju i podsticati ih na
pridravanje islamskog uenja.
Potiem njihovu ljubomoru prema enama i obraam se njihovoj vrstini
kako bi branili svoju ast, uvali svoje svetinje, a pogotovo svoju vjeru i moral.
O razumom obdareni, uzmite pouku i budite oprezni! Nemojte se
zavaravati!! Blago onome ko se ui na tuim grekama!
Znajte da se problem ovoga ummeta danas u njegovom ahlaku (moralu)
pojavio onda kada se poremetio porodini sistem i ostavilo se voenje brige o
eninom odgoju.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Poslije mene nee
biti veeg iskuenja za mukarce od ene."3
A Uzvieni Allah kae:
"O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice uvajte od vatre ije e gorivo
ljudi i kamenje biti, i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome to
im Allah zapovjedi nee opirati i koji e ono to im se naredi izvriti."4
Molimo Allah da dadne da se okoristimo plemenitim Kuranom i
sunnetom Prvaka poslanika.
Molim Allaha za oprost sebi i vama, i svim muslimanima od svakog
grijeha, pa i vi traite oprosta od Njega, a uistinu, je On Onaj koji puno prata,
Milostivi.
1

Misli se na Mekku.
Kur'an, 4:.34.
3
Muttefekun alejhi.
4
Kur'an, 66:6.
1
2

95

Odgoj djece dunost o kojoj malo znamo

- O Boe, ta sam ti zgrijeila pa da me tako kazni? Zar ih nisam sve
jednako odgajala? Zar se nisam brinula za njih? A pogledaj sad kad sam ostarila
oni me alju u staraki dom.
Ovo su rijei koje se danas mogu jako esto uti. ta one predstavljaju?
Predstavljaju albu jedne majke na svoju djecu koja se odmalena brinula
za njih i odgajala ih da bi je oni kad je ostarila poslali u staraki dom. A da li je
zaista ona odgajala svoju djecu kako treba??
Kad pogledamo u novine moemo nai dosta naslova u kojima se govori
da je sin ubio svoga oca!
ak ponekad i da je maloljetnik ubio svoga oca ili svoju majku, ili oboje!!
Takvi sluajevi, na alost, nisu rijetkost! Sve je vie novinskih natpisa koji
govore o tome! Sudnice su pune sluajeva u kojima se otac tui na zlostavljanje
od strane sina!
Zato??
Kad bilo koga upita kako je odgajao svoje dijete, svako e odgovarati da
ga je odgajao na najbolji mogui nain! Ali, da li je zaista tako?!
Koliko mi znamo o odgoju djece? Gdje su greke? ta treba ispraviti?
Jedne prilike u jednom mjestu nestao je otac dva brata. Sluaj je prijavljen
policiji. Izvrena je istraga, ali bez rezultata.
Nakon nekog vremena jedan od ta dva brata se napio i posvaao sa
drugim bratom, te mu je zaprijetio:
"Nemoj se igrat sa mnom ili u te ubiti kao to sam ubio i oca i zakopao ga
ispod jasala!!"
Sluaj je odmah prijavljen policiji koja je dola na lice mjesta i izvrila
uviaj. Naeno je tijelo nestalog oca, a krivac je uhapen i protiv njega je
pokrenut krivini postupak.
Sluajevi poput ovog postaju sve brojniji.
Nije rijedak sluaj da na Zapadu komija prijavi policiji da se iz susjednog
stana iri nepodnoljiv smrad, da bi nakon toga policija intervenirala i ustanovila
da se u tom stanu nalazi tijelo ovjeka koji je ve due vremena mrtav tako da se
poeo raspadati!
Prilikom kontakta sa njegovim najbliim, tj. s njegovom djecom, policija
ustanovljuje da oni ne znaju za njegovu smrt i da su smatrali da je njihov roditelj
iv!
Zato se ne interesuju za svog oca?? Zato ne kontaktiraju sa njim?? Gdje
je i zato dolo do propusta??
Sljedei sluaj: Njemaka. Nakon to je stanar prestao plaati stanarinu
kuepazitelj je kucao na vrata kako bi vidio zato kasni s plaanjem. Meutim, on
uporno nee da otvori vrata, tako da policija mora intervenirati.
Nakon to nije htio otvoriti vrata ni policiji, bili su prinueni da provale u
stan. Nakon provale nali su ostatke ovjeka koji je ve pet godina bio mrtav!
Istragom je ustanovljeno da je majka dotine osobe platila kiriju vie
godina unaprijed, tako da kuepazitelj nije imao razloga da mu dolazi na vrata.
Njegovoj majci ni malo nije bilo udno to njen sin nije sa njom
kontaktirao tolike godine. To nije bilo udno ni policiji, jer je tako neto postala
noramalana pojava!

96

Zato??
Da li emo se jednom zapitati gdje su greke ili nam treba jo primjera?!
Nema sumnje da je zapadna pedagogija i zapadni nain odgoja djece
nesposoban da odgoji dijete da potuje svoje roditelje. Nesposoban je da mu
dadne pravi odgoj i pravo usmjerenje u njegovom ivotu. Dokaz te nesposobnosti
ne treba posebno traiti, dovoljna nam je slika naeg dananjeg drutva i
problema s kojima se ono susree u odgoju mladih.
To me je i navelo da makar malo skrenem panju na islamski nain odgoja
djece, da prikaem neka rejeenja koja on nudi kako najbolje odgajati dijete i da
upozorim na neke greke u njihovom odgoju.
Islam djetetu posveuje panju ve samim njegovim roenjem, ali i ranije.
Tako, od stvari kojima je islam posvetio panju prije djetetovog roenja je
sljedee:
- izbor odgovarajueg branog partnera, jer e on biti roditelj tom djetetu,
pa se stoga skree panja kako mukarcu, tako i eni da gleda da izabere sebi
odgovarajuu osobu koja e biti lijepog karaktera i naravi, bogobojazna, pobona
i sl.;
- da i jedno i drugo, tj. i otac i mati budueg djeteta, znaju svoje dunosti
spram djeteta;
- da prije samog odnosa sa svojom enom ovjek proui dovu "Bismillahi
Allahumme denibne-ejtane ve denibi-ejtane mima rezaktena" (U ime
Allaha. Allahu, udalji nas od ejtana i udalji ejtana od onoga ime nas opskrbi),
jer za tu dovu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae da onaj ko je proui, pa
mu Allah podari dijete, ejtan nikad nee moi nauditi tom djetetu.1
Nakon to se dijete rodi, islam propisuje da se obrije njegova glava, zatim
da se izvaga ta kosa i podijeli sadaka koliko iznosi vrijednost izvagane kose u
srebru.
Islam isto tako propisuje da se djetetu nadjene lijepo ime. To ime e ga
pratiti kroz njegov ivot, zato treba izbjegavati runa imena pogotovo to ovjek
kad ostari nimalo lijepo ne zvui da se zove tim imenima.
Islam propisuje i da se roenje tog djeteta proslavi.
Proslavljanje roenja djeteta je uobiajena stvar, tako da to ne bi bilo
potrebno posebno isticati kad ne bi bilo velike razlike u islamskom i neislamskom
nainu obiljeavanja djetetovog roenja.
Neislamski nain proslavaljanja veinom prati alkohol, muzika, svirka,
pjeva ili pjevaica, duhan. Dijete se daruje parama, pa doe gost koji bazdi na
rakiju i duhanski dim i ljubi dijete, a zatim mu pod jastuk stavlja neto novca,
dok dijetetove ui para glasna muzika i veselje gostiju.
Po islamskom nainu obiljeavanja djetetovog roenja sedmi dan po
djetetovom roenju se upriliuje proslava koja se naziva akika. Pri tom se kao
kurban zakolju dva ovna ako se radi o mukom djetetu, a jedan ukoliko se radi o
enskom i napravi proslava.
Potom se prilazi djetetu i na desno uho mu se ui ezan, a na lijevo ikamet
kako bi to bilo prvo to e uti u svome ivotu.
Nakon toga djetetu se nadijeva lijepo ime. Potom se djetetu kad ve
odraste nareuju neke stvari, poput namaza i sl.
1

"Sahihu-l-Buhari", 6/141.

97

Ovom prilikom emo se osvrnuti i na jedan hadis Allahovog Poslanika,

sallallahu alejhi ve sellem, koji nam dosta govori o odgoju djece, te emo ga
ukratko i prokometarisati.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "Nareujte djeci namaz
kad napune sedam godina. Udarite ih zbog namaza kad napune deset i
rastavljajte ih u postelji."
Tako prva stvar koju Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
spominje je naredba djeci da obavljaju namaz. Ta naredba je ograniena djeijom
dobi, a to je sedam godina, jer dijete od te godine poinje razlikovati dobro od
loeg. Ima djece koja su to sposobna i prije sedme godine, kao i onih koji su to
sposobni tek kasnije, ali u obzir se uzima veina tako da se ovaj propis odnosi na
tu veinu.
Druga stvar koju Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodi je to
da se udare zbog namaza ako nee da klanjaju kad imadnu deset godina.
Udaranje djece koja nee da klanjaju ili se nemarno donose prema
namazu je stoga to oni otprilike u toj dobi postaju punoljetna, pogotovo u
toplijim krajevima, pa im i namaz postaje stroga obaveza, ali i da steknu naviku
klanjanja ukoliko nisu dostigli doba punoljetnosti.
Moramo napomenuti da po islamu osoba postaje punoljetna od onog
momenta kad doivi prvu poluciju (izluivanje sjemena u snu) ili menstruaciju,
ili eventualno s navrenom petnaestom godinom ukoliko izostane ta polucija ili
menstruacija. Postoje jo neke stvari po kojima se odreuje da li je osoba
punoljetna ili ne, ali poto to nije tema ovog lanka neemo dublje zalaziti u nju.
Takoe moramo skrenuti panju i na udarac. Koliko je to vano u ivotu
djeteta mnogi nisu svjesni, pa tako udaraju dijete od onog momenta kad prohoda
ako im neto skrivi. Kad malo poraste onda ga udaraju prutem, njurom od
usisivaa ili pegle, akama, tupim predmentima. Isto tako ne vodi se rauna ni
kuda se udara, tako da neki svoju djecu udaraju po glavi, amaraju i sl.
Mada je islam dozvolio udaranje djeteta ograniio ga je mnogim stvarima.
Prvo ime je islam ograniio udaranje djeteta je starosna dob. Tako islam
ne dozvoljava udaranje djeteta prije navrene desete godine ivota. Zbog ega?
Ve smo naveli da dijete poinje razlikovati dobre od loih stvari sa
svojom sedmom godinom ivota, tako da od udaranja djeteta prije tog perioda
nema koristi. Udaranje je kanjavanje, ali ako dijete ne razumije za to se
kanjava onda nema koristi od tog udaranja. Naprotiv udaranje prije te dobi
ostavlja na djetetu teke psihike posljedice koje se taloe u njegovog podsvijesti,
da bi pod uticajem okolnosti isplivale na povrinu i uticale na djetetovo daljenje
ponaanje. Dijete to pamti, da bi onda kad postane punoljetan svojim roditeljima
"vratio milo za drago". Zbog toga nisu rijetki sluajevi kao to smo na poetku
naveli da se otac ali sudu na zlostavljanje svoga djeteta, dok zaboravlja da je on
svoje dijete zlostavljao dok je ono bilo nejako!!
Zbog toga je islam zabranio da se dijete udara prije te dobi.
Ako kaemo da dijete poinje razlikovati dobre od loih stvari od svoje
sedme godine, zato ga onda ne bi udarali od te godine, a ne od desete?
To je zbog toga to cilj islama nije kanjavanje, ve naprotiv ono se
izbjegava i primjenjuje samo u krajnjim sluajevima. Tako od one godine kad
dijete poinje razlikovati dobro od loeg, nareuje mu se namaz i podstie se na

98

njega raznim stvarima poput obeanja da e mu se neto kupiti ako bude klanjao,
ili da mu se nee kupiti ako ne klanja i sl.
Za to je ostavljeno tri godine. Nakon toga ako i pored svega toga nee da
klanja onda se dozvoljava da se dijete udari.
to se tog udarca tie islam ga je ograniio time da ne smije biti jak! ak i
prilikom sprovoenja eri'atske kazne poput bievanja za neke od prestupa, islam
ne dozvoljava da se osoba udara iz sve snage, ve iz lakta, tj. onaj koji biuje tu
osobu ne smije zamahnuti svom snagom, nego mora ruku priljubiti uz tijelo tako
da je pomie iz lakta, a ne iz ramena!!
Udarac kojim se dijete udara mora biti blag, a ne da zaboli dijete, jer je cilj
tog udarca prvenstveno odgojne prirode, a ne muenja ili, da nas Allah toga
sauva, zlostavljanja djeteta!
Sljedea stvar kojom je islam ograniio udarac je mjesto gdje se dijete
udara. Islam je strogo zabranio udaranje po glavi ili pak amaranje!!
ak je zabranio da se ivotinji udara ig na glavu ili lice ili da se ivotinja
udara po glavi ili licu!!!
ta tek onda rei po pitanju ovjeka?!!
Ostaje jo da spomenemo rastavljanje, razdvajanje, djece u postelji. To je
zbog toga to, kako smo ve spomenuli, to djeca otprilike u tom razdoblju
postaju punoljetna, pa je bolje da spavaju odovojeno.
Ovo to smo dosad naveli je samo jedan mali dio islamskog naina odgoja
djece. Postoji jo mnogo stvari na koje islam skree panju prilikom odgoja djece,
no ovom prilikom se ograniavamo na spomenuto.
Molim Uzvienog Allaha da nas poui onome to e nam koristiti, i da nas
okoristi onim emu nas podui.
Neka je salavat i selam na naeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, na njegovu porodicu, njegove drugove i sve one koji ih budu slijedili
dobra djela inei do Sudnjeg dana.
Nae posljednje rijei su:
"Hvala Allahu, Gopodaru svjetova."

99

Patnja muslimanskih studenata sa kolama kranskih

misionara u Keniji
Muhammed Omer Ahmed Es-Sirmani
Edukacija u Keniji je jo uvijek nepravedna u kranskim
oraganizacijama, jo od kolonijalizacije koja je kole uinila sredstvom za
vladanje idejama i mozgovima ljudi, kao i za otklanjanje prepreka pred
kolonijalizatorima. Zbog toga danas u Keniji nema kole koju ne dre kranski
misionari.
U Najrobiju postoje stotine viih kola kojima upravljaju kranske
organizacije. Povodom sto godina od rada katolike crkve u Keniji, zastaemo na
kranskim aktivnostima u Keniji koja vodi upravu nad 70% kola.
im su muslimani vidijeli na emu se zasniva britanski kolonijalizam i da
je uprava kola u rukama kranskih misionara i sveenika, zabranili su svojoj
djeci da se koluju kako ih ne bi pokrstili. Nakon osamostaljenja vlast je osnovala
kole u predijelima gdje muslimani ive, ali ne na nivou na kojem su kranske
kole. Sve istaknutije kole sa uzornom edukacijiom na dravnom nivou su kole
kranskih misionara.
udno je da u kenijskom sistemu vlast ne gradi kole, niti pak uionice
oprema kolskim namjetajem. Njena uloga je samo da osigura nastavni kadar,
dok je ostalo na privatnim kolama i djeijim starateljima. Isto tako kranske
organizacije u Keniji posjeduju 12 privatnih falkulteta i ustanove za pripremu
nastavnog kadra i strunu obuku.
Muslimani su pokuali da osnuju dva zavoda za obuku nastavnog kadra za
dravne kole koji bi predavali islamsku vjeronauku kao dodatak nastavnom
planu i programu, ali je vlast, tj. ministar obrazovanja odbio da registruje ova dva
zavoda argumentirajui to nedovoljnim edukacijskim osnovama, kao i time da
zgrade ne odgovaraju edukacijskim zahtjevima. Meutim, to je slab argument.
Nakon velikog uloenog truda muslimanskih voa, posebno predstavnika
u Parlamentu, podigli su se glasovi muslimana u svim krajevima Kenije.
Vlast je zbog toga odluila da registruje jedan od ta dva zavoda u
Mombasi, a odgodi registrovanje drugog dok se ne zavri njegova izgradnja.
Mnogobrojni muslimanski studenti susreu se sa problemima i nedaama
u nekim kolama koje su u posjedu kranskih organizacija. Neki od tih
problema su:
1. zabranjivanje muslimanskim djevojkama da se islamski oblae. est
muslimanskih studentica je izbaeno iz jedne srednje kole u gradu Meru zbog
toga to su obukle hidab. Meu tim rtvama bila je i kerka guvernera grada
Reft Falija gospodina Muhammeda Jusufa Hadda.
2. muslimanski studenti su obespravljeni za ramazan, jer sistemi nekih
kola odbijajaju primanje pomoi za studente od strane porodica i islamskih
organizacija koje im pripremaju iftare i sehure.
3. sistemi u nekim kolama onemoguavaju studentima obavljanje pet
dnevnih namaza, dume i Bajram namaza, a odbijaju i da dadnu studentima, koji
se nalaze u kolama, mjesto za obavljanje namaza. Nekoliko uenica jedne od
srednjih kola u Najrobiju je izbaeno zbog toga to su klanjale.

100

Isto tako, jedna od srednjih kola za djevojke u Najrobiju pokuala je da ih

primora da jedu svinjsko meso, to je bio uzrok da su one naputale kolu.
4. neke kole primoravaju muslimanske studente da prisusutvuju
crkvenim misama subotom i nedeljom.
5. neki studenti se primoravaju da ue kransku vjeronauku umjesto
islamske, a takve vrste kola su kole kranskih organizacija.
No, to se tie dravnih, privatnih i kola koje dre nekranske
organizacije, one, openito gledajui, vode panju o muslimanskim osobenostima,
a posebnu panju posveuju muslimanskim studentima.
6. od problema muslimanskih studenata u dravnim i specijalnim kolama
je manjak profesora i islamskih predmeta, kao i nepostojanje istih u nekim
kolama.
U glavnom gradu, Najrobiju, ima samo 50 kola za islamske predmete,
dok su stvarne potrebe za 200 kola.
Uprkos postojanju tih problema, vlast je donijela odluku o slobodi
vjeroispovjesti i dozvolila je muslimankama da se islamski oblae.
Predsjednik se umijeao u taj problem, pa je donio proglas o tome da
muslimanke mogu slobodno nositi hidab.
I muslimanske voe snose dio krivice i prijekora zbog naruavanja prava
muslimanskih studenata, jer nisu traili prava svoje djece u zvaninim
krugovima, niti su se meusobno potpomagali u sredstvima javnog informisanja.

101

Vrijeanje islamskih svetinja

Promjene u vjerskom ivotu
Dananje vrijeme u kojem ivimo unijelo je velike promjene u na nain
ivota. Meutim, najvee promjene koje su nastale, nastale su u naem vjerskom
dijelu ivota. Slika koju danas muslimani irom svijeta pruaju vie je nego
alosna. esto se moe prepoznati ovjek kojoj vjeri pripada samim odnosom
prema svojoj vjeri. Tako, na alost, muslimana, ili bolje rei "muslimana" u veem
broju sluajeva moemo poznati po tome to vrijea svoju vjeru i vjerske svetinje
bilo svjesno ili ne.
Primjera ima mnogo, ali moda je najupeatljiviji onaj kada sam ljeti
prolazio pored ljudi koji su kupili sjeno. Mjesto mi je bilo nepoznato, tako da
nisam znao da li se radi o muslimanima ili ne, pa sam bio neodluan da li da im
nazovem selam. Taman kad sam odluio da im nazovem selam, uo sam kako
jedan od onih koji kupe sjeno opsova Allaha!! Bio sam siguran da su "muslimani",
ali preko mojih usta nisu mogle prei rijei selama.

Vrijeanje svetinja
Zaista je alosno kako se neki muslimani izigravaju svojom vjerom,
vrijeaju svoje svetinje, i pored toga vjeruju da e u Dennet ui na bilo koja
vrata!! Vrijeanje svetinja, pogotovo vrijeanje Allaha, - ne kaem psovanje
Allaha zbog toga to samim vrijeanjem Allaha ovjek izlazi iz vjere, a psovanje,
kao to to neki ljudi ine na naim prostorima, bez sumnje je vee i gore od toga i
na Sudnjem danu e imati estoku kaznu,- vrijeanje Allaha nije dozvoljeno i
samim tim inom ovjek izlazi iz vjere.
Uzvieni Allah navodei rijei jevreja kae:
"Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i
prokleti bili zbog toga to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On
udjeljuje koliko hoe!."1
Ovdje se moe vidjeti kako jevreji opisuju Allaha da je krt, to Allah
negira i proklinje one koji to tvrde. to se tie Allahovog prokletstva, ono ne biva
osim nad nevjernicama. Ove rijei su vrijeanje za ta slijedi Allahovo
prokletstvo! Pa ta onda rei za nekog ko opsuje Allaha?!!

Zabrana vrijeanja svetinja drugih

Ne samo da je zabranjeno vrijeati Allaha, ve Allah zabranjuje da se
vrijeaju svetinje drugih. Tako, mada se radi o lanim boanstvima koje drugi
mimo Allaha oboavaju, nije dozvoljeno da se vrijeaju kako oni ne bi vrijeali
Allaha. Allah time sprijeava muslimana da ne daje povod za vrijeanje Allaha od
strane onih koji oboavaju druge mimo Allaha.
Tako nakon to je muslimanu zabranjeno vrijeati svoje svetinje,
zabranjuje mu se da bude povod drugim da ih vrijeaju. Sama ta zabrana govori o
koliko vanoj stvari se radi. Zbog toga bi svaki musliman trebao posebno obratiti
1

Kur'an, 5:64.

102

panju na to i ne samo izbjegavati da to uini, ve sprijeavati i druge da to ine.

Uzvieni Allah kae:
"Ne vrijeajte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni
nepravedno i ne mislei ta govore Allaha vrijeali. Kao i ovima, tako smo
svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni e se, na kraju,
Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onome to su radili obavijestiti."1
Kada se govori o zabrani vrijeanja svetinja drugih mora se napomenuti
da se time ne priznaju te svetinje koje se oboavaju mimo Allaha, ve se
zabranjuje njihovo vrijeanje kako se ne bi vrijeao Allah i islamske svetinje, a
oni koji su oboavali boanstva mimo Allaha "oni e se, na kraju, Gospodaru
svome vratiti, pa e ih On o onome to su radili obavijestiti."

Zabrana vrijeanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Pored vrijeanja Allaha, zabranjeno je vrijeati Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Neki muslimani imaju obiaj opsovati Pjegambera, tj, Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko bude vrijeao Allaha, Poslanika ili bilo ta od
vjere je nevjernik i njegovo mjesto je u Dehennemu, ukoliko se ne pokaje.
Uzvieni Allah kae:
"Ima ih koji vrijeaju Vjerovijesnika govorei: "On vjeruje to god uje!"
Reci: "On uje ono to je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je
onima izmeu vas koji vjeruju." A one koji Allahova Poslanika vrijeaju eka
patnja nesnosna."2
Ima nekih koji dodue smatraju da nije dozvoljeno opsovati Allahovog
Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa zato psuju druge Allahove
Poslanike kao npr. Isa'a, alejhis-selam. Ni to nije dozvoljeno, ve je jedan od
temelja islamskog vjerovanja vjerovanje u sve poslanike i njekanjem ili
vrijeanjem bilo kojeg od tih poslanika ovjek izlazi iz vjere.

Kazna za one koji vrijeaju Allaha i Njegovog Poslanika

Onaj koji vrijea Allaha, Njegovog Poslanika ili bilo ta od vjere islama
ima za kaznu Allahovo prokletstvo na ovom i na onom svijetu. To je kazna kojom
Allah kanjava nevjernike, a pored toga Allah e im sramnu patnju pripremiti.
to se kanjavanja tie, vjernik moe uiniti neki grijeh za koji e imati
bolnu kaznu na Sudnjem danu, ali e nakon toga zbog svoga vjerovanja i nakon
to bude kanjen za poinjeni grijeh ui u Dennet, dok e onaj koji bude
vrijeao islamske svetinje imati sramnu patnju, a taj izraz Allah koristi samo kada
govori o nevjernicima.
Uzvieni Allah kae:
"One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeali Allah e i na ovom i
na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti."3

ta uiniti da bi se spasio Allahove kazne

Kur'an, 6:108.
Kur'an, 9:61.
3
Kur'an, 33:57.
1
2

103

Onaj ko je uinio neto ime se vrijeaju islamske svetinje, pogotovo ako

je ta opsovo to je i najgori oblik vrijeanja, treba da se iskreno Allahu pokaje i
ostavi to to je radio, jer je samim tim izaao iz islama tako da ga samo iskrena
tevba (pokajanje) moe vratiti u njegovo okrilje.
Isto tako ta osoba treba izbjegavati sredinu u kojoj se vrijeaju islamske
svetinje. Ukoliko bi se zadesio u nekom drutvu u kojem se pone ismijavati i
izigravati sa islamskim svetinjama, onda ih treba savjetovati da to ne rade i
promijene temu razgovora, pa ako oni tako ne postupe, onda ih treba napustiti.

104

Pravopis u islamskoj literaturi

itajui mnoge knjige, novine, broure, letke i sl. sa islamskim sadrajem
ovjek ne moe a da u njima ne nae dosta kontradiktornosti kod pisanja nekih
vjerskih termina. Nije rijetkost da te kontradiktornosti budu u vezi s gramatikom
i/ili pravopisom bosanskog jezika.
Prije nego to navedem neke praktine primjere za ovo, osvrnuu se na
sam problem zbog kojeg se te kontradiktornosti javljaju.
Prvo, vjerski termini koje upotrebljavaju muslimani bosanskog podneblja
potiu iz njima stranog jezika, tj. arapskog, poput Denneta, Dehennema, dok
ima termina preuzetih iz turskog i perzijskog jezika poput Bajrama, namaza,
abdesta i sl, a ima i termina koji su iz arapskog jezika u uli turski, a zatim iz
turskog u bosanski, poput ramazana i sl.
Drugo, sve do unazad nekoliko desetljea pismo koje se koristilo u Bosni
nije bilo latinino, ve je pisano arapskim slovima na bosanskom jeziku. To
pismo se zvalo arebica. Zbog same specifike tog pisma nisu mogla doi do
izraaja neka posebna pravila pravopisa koja vae kod pisanja latininim slovima,
pa se stoga i nije posveivala potrebna panja pravopisu i pravopisnim pravilima
sve do unazad nekoliko desetljea, to je jako kratak period za razvoj nauke o
jeziku i njenih disciplina.
Tree, bosanski jezik je u odnosu na arapski jako siromaan i zboga toga
se javljala potreba za usvajanjem raznih termina iz arapskog, turskog i perzijskog.
Takvih sluajeva imamo i u drugim jezicima. Tako je arapska rije habl koja
znai kab(a)l ula u bosanski, francuski, engleski i jo neke druge jezike, s
neznatnim razlikama u izgovoru.
etvrto, est problem prilikom prevoenja sa arapskog jezika na bosanski
predstavlja to to oni oni koji se prihvataju prevodilakog posla ne poznaju
dovoljno gramatiku bosanskog jezika i njen pravopis, a oni koji pregledaju i
ispravljaju taj prevod ne poznaju dovoljno vjerske termine i njihova znaenja
tako da ne mogu obaviti svoj posao onako kako treba.
Prve ne moemo koriti zbog njihovog nedovoljnog1 poznavanja gramatike
bosanskog jezika i njenog pravopisa, jer njihova specijalizacija nije bosanski jezik,
a druge ne moemo koriti zbog njihovog nedovoljnog poznavanja vjerskih
termina i njihovih znaenja, jer njihova spezijalizacija ne obuhvata religiju i njene
znanosti, pa tako ni njenu terminologiju, pogotovo to je ta terminologija
zasnovana na stranim jezicima koji nisu bliski bosanskom.
Ono to moemo da uinimo je da dadnemo savjet i upozorimo na greke
kako se one ne bi ponavljale u budunosti.
Prvo to bih spomenuo je pisanje rijei Dennet i Dehennem. Oni bi se
trebali pisati velikim slovom, zbog toga to su to nazivi za mjesta, tako je Dennet
naziv za mjesto u kojem e boraviti oni koji su vjerovali u Allaha, a Dehennem
je naziv za mjesto u kojem e boraviti oni koji nisu vjerovali u Allaha. Dennet i
Dehennem se spominju na dosta mjesta u Kuranu, kao i u hadisima Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se pojanjava da ta dva mjesta i
Veinom se prevoenja prihvataju studenti koji studiraju u arapskim ili nekim drugim zemljama
u kojima se, sasvim logino, ne izuava bosanski jezik, tako da im je poznavanje bosanskog jezika
i njegove gramatike svedeno na ono to su usvojili u osnovnoj ili srednjoj koli.

105

sada postoje samo to ih ljudi ne mogu vidjeti, niti znati gdje se nalaze. Poto se
radi o posebnim mjestima i posebnim nazivima za ta mjesta, trebali bi da se piu
velikim slovima kao to je to i pravilo kod pisanja naziva mjesta.
U vezi s tim Senahid Halilovi kae: U svom osnovnom znaenju velikim
slovom pie se: Dennet, Dehennem1
Drugo, smatram da se ne treba velikim slovima pisati hadd, umra i sl.,
poto to ne spada ni pod jedno pravilo pisanja velikim slovima, za razliku od
Bajrama koji se pie velikim slovom jer je to naziv praznika. Zbog toga prilikom
pisanja ovih i slinih termina treba obratiti panju da li oni ulaze u neko od
pravila pisanja velikim slovom ili ne. Neki smatraju da se ti nazivi trebaju pisati
velikim slovima zbog toga to se radi o vjerskim terminima, meutim, to
miljenje nema nikakve osnove, jer pisanjem tih naziva malim slovima ne dolazi
do umanjivanja njihovog znaaja, niti im se pridaje poseban znaaj ako se napiu
velikim slovima. Poto pisanjem tih naziva ne dolazi do mjenjanja ili umanjivanja
njihovog znaenja, a ne potpadaju ni pod jedno pravilo o pisanju velikim slovima,
onda ih treba pisati u skladu s ve ustaljenjim pravopisnim pravilima.
Tree, imena hidretskih mjeseci, takoe, ne treba pisati velikim slovima,
poto se po pravopisu bosanskog jezika nazivi mjeseci piu malim slovima.
etvrto, treba izbjegavati pisanje imena islamskih linosti i vjerskih
termina onako kako se piu po engleskom pravopisu. Tano je da u arapskom
postoje neki glasovi koji ne postoje u bosanskom, kao npr. tri slova s, tri z, tri
h, dva d i sl., i da je engleski izgovor nekih od tih glasova istovjetan ili blii
arapskom od bosanskog izgovora, ali ta se postie njihovim pisanjem na
engleskom kada veina ljudi ne poznaje engleski pravopis i ne zna ih pravilno
proitati i izgovoriti.
Pisanjem tih termina na stranom jeziku se praktino ne postie nita, jer
je izgovor glasa jednog stranog jezika objanjen izgovorom glasa u drugom
stranom jeziku, a ne u bosanskom. U arapskom za to postoji jedna poslovica koja
kae: Rekao je da voda znai voda, tj. nita nje objasnio.
Treba upozoriti na tu praksu pogotovo zbog toga to se pisanje i itanje
bosanskog i engleskog jezika jako puno razlikuje. Bosanski jezik se zaniva na
pravilu da svaki glas odgovara jednom slovu, dok to u engleskom nije sluaj. U
engleskom ima vie glasova (fonema) nego slova, a takoe esto vie slova
oznaava jedan glas.
Teufik Mufti govorei o ovome problemu kae: Inae treba prestati s
loom, ali naalost prilino odomaenom praksom nastalom iz potpunog
nepoznavanja arapskog jezika, te odbaciti nakaradnu transkripciju arapskih rijei
esto doslovno preneenu iz stranih, zapadnih jezika u kojima ona moe imati
svoje relativno ili puno opravdanje, jer se njome nastojalo pribliiti arapskom
izgovoru drei se pravila izgovora i pravopisa dotinog jezika. Tako, npr. ime
" "u engleskom pisano Nagib (to bi se naunom transkripcijom za engleski
jezik pisalo: neiib, dakle blisko arapskom izgovoru), preneseno je kod nas i
izgovoreno po pravilima naeg jezika i pravopisa, kao neko novo, nama do sad
nepoznato, arapsko ime (po uzoru na nau rije: nagib), ne vodei rauna da to
ime postoji i kod nas pisano Nedib, dakle s izgovorom vrlo bliskim onom
S. Halilovi Pravopis bosanskoga jezika prirunik za kole, DOM TAMPE dd Zenica,
Sarajevo, 1999, str. 110

106

klasinom arapskom. Tako se usljed (preuzete tue) grafije iskrivljuje oblik i

izovor mnogih arapskih rijei ili se bar udaljava od onog kod nas uobiajenog i
blieg arapskom (kao to je npr. sluaj s naim arabizmima) kod vlastitih imena,
kao to su: Naser mj. Nasir, Mohamed mj. Muhammed, Anvar mj. Enver, Kaled
mj. Halid i mnoga druga.1
Peto i posljednje na to bih ovom prilikom skrenuo panju je pisanje rijei
melek u mnoini. Nije rijetko vidjeti esta kolebanja prilikom pisanja te rijei u
mnoini, tako da se moe vidjeti pisanje te rijei na dva naina:
- prvi: meleki i
- drugi: meleci.
esto se ak i u pisanju samo jedne osobe moe vidjeti to kolebanje tako
da jedanput pie meleki, a drugi put meleci.
Dilema se ovdje javlja zbog pisanja te rijei u jednini kao melek. Oni
koji pribjegavaju zadravanju slova k u mnoini vraaju se na tu osnovu. U
prilog im ide i to to u arapskom jeziku nema slova c koje bi se pojavilo ako bi
mnoinu od rijei melek napisali kao meleci.
Meutim, tano je da u arapskom jeziku nema slova c, ali, uostalom, mi
i ne govorimo arapskim jezikom, ve bosanskim. Promjena slova k u c koja
se ovdje javlja je u stvari promjena zadnjonepanih suglasnika k, g, h ispred
samoglasnika prednjeg reda (e, i, a) koja se zove palatalizacija.
Imaju dvije vrste palatalizacije, a ovdje se radi o drugoj palatalizaciji u
kojoj slovo k ispred samoglasnika i prelazi u c.2
Ovo dosad reeno nije imalo za cilj da nekoga direktno ili indirektno
uvrijedi, niti je upueno i usmjerno na neku posebnu adresu, ve je ovo pokuaj
da se skrene malo panje na jezik kojim govorimo i kojim piemo u naoj vjerskoj
literaturi. Ako bi samo malo proveli vremena itajui stranice historije islama, i
ako bi se zadrali na svjetlim primjerima velikih islamskih uenjaka, uvdijeli bi
da su oni dobro poznavali gramatiku i ostale znanosti usko povezane sa jezikom i
da su im posveivali posebnu panju to se ogledalo u njihovom nainu
izraavanja. Onaj ko bi itao njihove knjige mogao je spoznati bogatstvo jezika u
svoj njegovoj arolikosti i osebujnosti, a samim tim i njihov stepen znanja.
Kada je Omer ibn Hattab prolazio pored jedne skupine mladia koji su se
natjecali u gaanju strijelama uo je jednog mladia kako je neto pogreno
rekao, te mu se obrati rijeima: Tako mi Allaha, da si promaio u gaanju drae
bi mi bilo nego to si pogrijeio u govoru.
Ovdje sam spomenuo samo neke stvari za koje sam smatrao da se treba
upozoriti na njih. Za neke od tih stvari sam iznio svoje lino miljenje, ali
konani sud preputam onima koji su sposobni da daju svoj sud, a to su
strunjaci za jezik. Nadam se da ako proitaju ovo nee ostati ravnoduni, ve da
e reagovati na eventualne greke. Uostalom, savrenstvo pripada samo
Uzvienom Allahu.

Tufik Mufti Arapsko-bosanski rjenik, III izdanje, str. XIII, El-Kalem, Sarajevo, 1997.
v. Hanka Vajzovi Husein Zvrko Gramatika bosanskog jezika, Ministartsvo obrazovanja i
kulture, Sarajevo, 1994, str.26.

1
2

107

 V. dio

Dogaaji iz prolosti
Poznate islamske linosti
108

 Dogaaji iz prolosti

Mudiza Saliha, alejhis-selam

Na Allahovom putu
Krvave kande kolonijalistikih sila
109

Mudiza Saliha, alejhis-selam

Spominjui uda (mudize) Allah, subhanehu, u Svojoj plemenitoj Knjizi
kae: "A da ne aljemo uda, zadrava nas samo to to drevni narodi nisu u njih
povjerovali; Semudu smo kao vidljivo udo kamilu dali, ali oni u nju nisu
povjerovali. A uda aljemo samo da zastraimo."1
udo koje se spominje u ovom ajetu je kamila koju je Allah dao Svome
poslaniku Salihu, alejhis-selam, da mu bude dokazom njegovog poslanstva i
istinitosti onoga emu poziva. Naime, njegov narod mu nije vjerovao da je on
poslanik kojeg je Allah poslao da ih poziva i upuuje na pravi put. Govorei o
tome Allah, subhanehu, u Svojoj plemenitoj Knjizi kae:
"I Semud u opomene nije vjerovao. "Zar da slijedimo jednog od nas!"
govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. Zar ba njemu,
izmeu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je laljivac oholi!"2
Oni su bili ustrajni u svome nevjerovanju, ali se nisu zadravali samo na
tome, ve su pokuavali da odvrate od vjerovanja u Allaha one koji su povjerovali
Salihu, alejhis-selam, i prigrlili njegovu vjeru. Kada u tome nisu uspjeli, onda su
pokuali na drugi nain da ostvare svoj cilj. Zatraili su od njega da im doe sa
kamilom koja e biti dokaz istinitosti onoga emu poziva. Tu kamilu su opisali
tako da je bilo nemogue da takva kamila postoji, a kamoli da on Salih, ovjek
kao i oni, doe s takvom kamilom, ili pak njoj slinom. I zbilja on to nije mogao
uiniti.
Meutim, ono to ne moe ovjek moe Allah.
Allah, subhanehu ve teala, kae:
"Vrlo brzo e oni saznati ko je laljivac oholi! Mi emo poslati kamilu da
bismo ih iskuali, pa priekaj i budi strpljiv. I upozori ih da e se voda izmeu
njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupie onaj iji je red!"3
On mu je poslao kamilu, ba onakvu kakvu su oni traili, i ona je, na
zaprepatenje sviju, izila iz kamene stijene. To je bio dovoljan znak pametnome
da se uvjeri u istinitost njegovog poslanstva.
Nakon toga jedna grupa onih koji ranije nisu vjerovali u Allaha prihvatila
je njegovu vjeru, meutim veina, mada su i oni obeali da e mu povjerovati ako
uini ono ta oni od njega trae, nije mu povjerovala, ve je razmiljala o tome
kako da ubiju devu.
O tome dogaaju Allah, subhanehu, kae:
"Semud je zbog obijesti svoje poricao: kad se jedan nesretnik izmeu njih
podigao, Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i
vremenu kad treba da pije!", ali mu oni nisu povjerovali, ve su je zaklali i
Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih unitio i do posljednjeg istrijebio, ne
strahujui zbog toga od odgovornosti."4
I kae Uzvieni:

Kur'an, 17:59.
Kur'an, 54:23-25.
3
Kur'an, 54:26-28.
4
Kur'an, 91:11-15.
1
2

110

"Ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je i kakve su

bile kazna Moja i opomene Moje. Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni
postadoe poput zdrobljenog suhog lia koje sakuplja onaj koji ima tor."1

Kur'an, 54:29-31.

111

Na Allahovom putu
Za vrijeme vladavine Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, ljude je
zadesila sua. Nakon to im se pogoralo stanje otili su Ebu Bekru i rekli: "O
halifo Allahovog Poslanika! Iz neba se kia ne sputa, a ni iz zemlje nita ne raa.
Ljude je zadesila nesrea. ta da radimo?"
"Vratite se i budite strpljivi! Nadam se da neete omrknuti, a da vas Allah
ne obraduje." ree im on.
Pred kraj dana pronijela se vijest da je karavana Osmana ibn Affana na
putu iz ama i da e osvanuti u Medini.
Nakon to je karavana stigla, ljudi su izali da je doekaju, kad ono hiljade
deva koje nose penicu, ulje, i suho groe. Zaustavila se kod Osmanovih vrata.
Nakon to je unio tovar, u svoju kuu, dooe mu trgovci, pa ih Osman upita:
"ta hoete?"
"Ti zna ta hoemo. Prodaj nam ovo to je stiglo. Ti zna potrebe ljudi za
tim." rekoe trgovci.
"S najveim zadovoljstvom. Koliko mi dajete da zaradim prodajom?"
"Za svaki zlatnik dva zlatnika (duplo)."
"Traim vie od toga."
"etiri."
"Traim vie."
Trgovci: "Dajemo ti da zaradi pet."
"Traim vie." ree Osman.
"U Medini nema trgovaca osim nas, a niko ti nije doao prije nas, pa ko e
ti dati vie nego to ti mi dajemo?" rekoe trgovci.
"Allah mi za svaki dirhem daje deset, pa imali ko od vas vie?" upita
Osman.
"Nema." odgovorie trgovci, pa Osman ree:
"Pozivam Allaha za svjedoka da sam dao ono to je ova karavana nosila
kao sadaku siromanim", zatim poe dijeliti robu, tako da nije ostao ni jedan
siromah, a da nije uzeo onoliko koliko e biti dovoljno njemu i njegovoj porodici.
Allah ti se smilovao Osmane i podigao tvoj stepen u Dennetu.

112

Krvave kande kolonijalistikih sila

Svako ko i malo sagleda situaciju muslimana i islama u svijetu ne moe
biti zadovoljan. Ako bi se samo osvrnuli na arapske zemlje vidijeli bismo
zaostalost muslimana, nedovoljnu prosvjeenost, ugledanje na Zapad i slijeenje
(prihvaanje) svega sa Zapada bez pravljenja razlike izmeu dobrog i loeg ili pak
odbacivanje svega to dolazi sa Zapada bez pravljenja razlike izmeu dobrog i
loeg.
Meutim, ta je uzrok zaostalosti muslimana kad islam posebno stavlja
akcenat na prosvjetu, znanje? Zato su arapske zemlje zaostale kada su bile
nosioci napretka, prosvjete i kulture?
Da bi doli do odgovora na to pitanje moda bi bilo dobro da se osvrnemo
na situaciju u islamskom svijetu (posebno arapskim dravama) u ne tako davnoj
prolosti koja i dan danas utie na arapske zemlje.

ta se deavalo 1920. godine?

Mirovnim ugovorom 1920. godine pobijeena je Turska. Ona gubi brojne
zemlje kojima je vijekovima vladala kao to su S. Arabija, Sirija, Palestina i dr.
Sile Atante su tada okupirale Istanbul (Carigrad) i veliki dio maloazijske
Turske. Sultan je bio u njihovoj vlasti. Grka vojska se iskrcava i postaje opasnost
po Tursku.
Da bi se svrgao sultan i sruio hilafet bilo je potrebno da se na vlast
dovede ovjek iz turskog naroda koji bi to uinio.
Kao ovjek pogodan za to javlja se Kemal paa koji e protjerati grku
vojsku i sruiti sultana. On ubrzo dobija naziv Atatutrk Otac Turaka.
Da je cilj bio ruenje islama i hilafeta dokaz su reforme koje je proveo
nakon preotimanja vlasti kao to su: ukidanje vjerskih kola, erijatskih sudova,
zabrana noenja odjee po kojoj su se muslimani odlikovali, kao to je noenje
fesova i dr., uvoenje gregorijanskog kalendara, obavezno kolovanje za svu
djecu u mjeovitim kolama
Da bi prekinuo svaku vezu sa islamom ukida arapsko pismo i uvodi
latinicu.
Te reforme mnogi muslimani u Turskoj nisu prihvatili i negodovali su
protiv njih, ali nisu bili u stanju da ita promjene.

U arapskom svijetu
Da bi se slina situacija stvorila i u arapskom svijetu mlaem narataju se
prua mogunost kolovanja na zapadnim falkultetima, prvenstveno mogunost
studiranja drutveno politikih nauka.
Sile Antante su u I. svjetskom ratu iskoristile nacionalno osjeanje za
borbu protiv Turskog Carstva i Njemake.
Oni su Arapima obeali slobodu nakon rata i jedinstvo arapskog svijeta.
Koliko e se drati svojih obeanja datih Arapima dovoljno kazuje to da su
oni umjesto ispunjenja obeanja podijelili njihove zemlje izmeu sebe i pretvorile
ih u kolonije.

113

Tada je oko polovine stanovnitva ostalo bez stalnog zaposlenja.

Nepismenih je bilo 80%-90%. Smrtnost je bila velika. Takvo stanje je rodilo
ogorenost i mrnju.
Ogorenje i pobuna protiv imperiajlistikih sila prvo se javljaju u Egiptu,
najrazvijenijoj arapskoj zemlji.
Nakon mnogo demonstracija, trajkova, napada na vozove s britanskim
trupama i drugog, Britanci su prisiljeni da 1922. godine proglase nezavisnost
Egipta s tim da su u njemu zadrali svoje baze, Suecki kanal, pravo tienja
interesa stranaca i manjina. Meutim, Egipani nastavljaju svoju borbu za punu
nezavisnost koju e dobiti kasnije.
Na Bliskom i Srednjem istoku Britanci su se koristili plemenskim,
dinastikim i vjerskim suprotnostima, da bi uz pomo vojske i avijacije nametnuli
svoju vlast. Irak i Transjordaniju pretvaraju u zavisne kraljevine. Te su zemlje za
imperijaliste bile vane i u privrednom, i u saobraajnom i u stratekom pogledu.
U Iraku su iskoritavali bogata nalazita nafte. Iraka petrolejska
kompanija s britanskim kapitalom bila je u stvari drava u dravi.
Postavljenom kralju plaala je nadokandu za svaku proizvedenu tonu
nafte, ali sve to je htjela uvozila je bez carina i po svojoj volji ureivala luke,
puteve i eljeznice.
Upoljavala je jedva tristoti dio domaeg stanovnitva i to na kopanju
zemlje, uvanju cjevi i drugim nekvalifikovanim poslovima.
Narodne mase, ne samo da nisu imale koristi od prirodnog bogatstva svoje
zemlje, ve su naprotiv ivjele u velikoj bijedi i neznanju.
U Siriji i Libanu Francuzi uvode svoju vlast.
to se Palestine tie, tamo je uveden poseban razdor i zabuna. Tome treba
zahvaliti Britancima koji su tamonjim Arapima obeali slobodu, a idovima da
e im dati da osnuju svoju dravu.
Progonjeni u mnogim evropskim dravama idovi na temelju tog obeanja
doseljavaju nakon I. svjetskog rata u
Palestinu iz svih krajeva svijeta i poinju
protjerivati, ubijati i muiti tamonje
muslimansko stanovnitvo uz bogatu
pomo zapadnih drava.
Moda ne bi bilo loe prisjetiti se
da i danas te zemlje pomau Izrael. Tako
SAD i druge drave izdvajaju ogromne
svote novca za Izrael u navodnoj "borbi
protiv
terorizma
muslimanskih
fundamentalista" to bi u prevodu
znailo daljnje progone, muenja i
ubijanja muslimanskog stanovnitva.
Palestina je bila razdirana
naprestanim borbama izmeu idova i
Arapa, jer su idovi traili stvaranje
vlastite drave, a Arapi su se tome krvavo
opirali.

114

Ta borba izmeu nenaruanog arapskog stanovnitva, ije jedino oruje

predstavlja kamenje, i izraelske vojske koja je naoruana najsavremenijim
amerikim naoruanjem potrajat e i do dan danas.
Duboki tragovi koje e ostaviti krvave kande kolonijalostikih sila tada,
vidljivi su i danas. Oni koji su te tragove urezali, ne doputaju im da zacjele, ve
ih uvijek nanovo otvaraju.

115

 Poznate islamske linosti

Ibrahim ibn Edhem

Kraj jednog junaka (Posljednji asovi iz ivota
junaka i ehida Omera Muhtara)
116

Ibrahim ibn Edhem

Kroz historiju bilo je ljudi koji su se poput iskrice pojavili da bi na kratko
zasijali, a potom nestali. No, iza sebe su ostavljali spomen. Spomen na njihove
moralne odlike i kvalitete koje e poput iskrice u mnogima zapaliti plamen.
Plamen hrabrosti, portvovanosti, skromnosti
Oni su bili i jo uvijek su uzor i, poput zvijezda na nebu, vodi ljudima u
tmini koji su izgubili orijentaciju i ne vide put. Oni su uzor ljudima u znanju i
moralnom pogledu, vodii onima koji hoe da se za njima povedu.
Po emu su zasluili da ih historija spominje pokuat emo predstaviti
kroz spomen jednog od njih. To je Ibrahim ibn Edhem.

Njegovo ime i porijeklo

Njegovo puno ime je Ebu Ishak Ibrahim ibn Edhem ibn Mensur ibn Jezid
El-'Idli El-Belhi.
Roen je u Belhu.

Poetak njegove ivotne prie

Ibrahim ibn Edhem bio je sin jednog od vladara Horosana. Bio je bogat.
Kao i svi drugi mladii i Ibrahim je volio da se zabavlja. Njegova zabava i
preokupacija bila je lov. Kad smo ve spoemuli lov odmah da kaemo da je
njegova ivotna pria usko povezana sa njim.
Kae se da je, kad je jedne prilike lovio i ve stigao zeca ili lisicu, zauo
glasnika kako ga doziva: "Zar si za ovo stvoren? Ili ti je ovo nareeno?"
U drugoj predaji se kae da je uo nevidljivog glasnika kako ui kur'anski
ajet: "Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da se nama neete povratiti?!", pa
je Ibrahim, rahimehullah, rekao: "Proao sam se (toga), proao!"
Ebu Nudejm kae da se tri puta ponovilo: "Zar si za ovo stvoren? Ili ti je
ovo nareeno?", pa je Ibrahim rekao: "Ovo je opominja od Gospodara svjetova",
zatim se vratio odakle je doao, te je u putu naiao na obana i od njega uzeo
njegovu odjeu, a njemu dao svoju. Potom je pobjegao i doao u am.
Odbacio je dunjaluk i njegove ukrase i ivio od zarade svojih ruku. Radio
je na sijanju i uvanju bati.
Posvetio se i znjanju, te je imao mnoge ejhove.

Njegovi ejhovi
Neki od njegovih ejhova kod kojih je traio znanju su: Jahja ibn Se'id ElEnsari, Ibrahim ibn Mejmun Es-Saig, Amr ibn Abdullah, Muhammed ibn 'Idlan,
Malik ibn Dinar, Sufjan Es-Sevri, Hiam ibn Hasan, Musa ibn Jezid El-Basri, Ebu
Isa El-Mervezi.

Njegovi uenici i oni koji prenose (znanje) od njega

117

Znanje koje je stekao od njega su prenosili njegovi uenici od kojih su:

Ebu Ishak Ibrahim ibn Muhammed El-Gazari, Muhammed ibn Hamir, Bekijje
ibnu-l-Velid, ekik El-Belhi, Evza'i, Halef ibn Temim, Davud ibn Idlan, 'Isa ibn
Hazim, Fadl ibn Junus El-Kafi.

Pohvale od strane uleme

Ibrahim ne samo da je traio znanje kod velikih uenjaka, nego je na njih
ostavljao i lijep utisak tako da su ga mnogi i hvalili.
Meu islamske alime koji su pohvalili Ibrahim ibn Edheman spada: EnNesa'i, Ebu Zur'a Ed-Dimiki, Darekutni, Jakub ibn Sufjan, Ibn Me'in, dok Ibn
Hibban kae: "Bio je pouzdan prenosilac hadisa, strpljiv, bogobojazan i dareljiv
sve do svoje smrti."
Abdullah ibn Hubejk prenosi od Halef ibn Temima da je rekao: "uo sam
Ebu-l-Ahvesa kako kae: "Vidio sam kod Bekra ibn Vaila petoricu kakve nikad
nisam vidio u ivotu: "Ibrahima ibn Edhema, Jusufa ibn Esbata, Huzejfu ElMer'iijja, Nu'ajma El-'Idlija i Ebu Junusa El-Kavijja."

Dogaaji iz njegovog ivota

Ibrahim ibn Edhem se nastanio u amu. Tu je proboravio 24 godine
bjeei od bogatog ivota kojim je mogao ivjeti trudei se da jede od rada svojih
ruku, da jede halal. Prenosi se da je rekao: "Nastanio sam se u amu 24 godine.
Nisam se nastanio zbog dihada, niti zbog stanovanja, ve sam se nastanio u
njemu da se zasitim halal hljeba."
Meutim, njegov ivot nije prolazio u monotoniji kako bi na prvi pogled
moglo izgledati. Naprotiv bio je ispunjen raznim dogaajima.

Na pijaci
Tako je jedne prilike, kako kae ekik ibn Ibrahim: "Ibrahim ibn Edhem
uao na pijacu Basre, pa su se ljudi okupili oko njega i rekli mu:
"O Ebu Ishak, Uzvieni Allah kae: "Molite Me, Ja u vam se odazvati." Mi
Ga molimo due vremena, pa nam se ne odaziva."
Na to Ibrahim ree:
"O stanovnici Basre, vaa su srca zamrla u pogledu deset stvari:
1. spoznali ste Allaha, a ne ispunjavate Njegovo pravo,
2. itate Kur'an, a ne radite po njemu,
3. pozivate se na ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, a ostavili ste njegov sunnet,
4. pozivate se na mrnju prema ejtanu, a pristali ste uz njega,
5. rekli ste: "Mi volimo Dennet!", a ne radite za njega,
6. rekli ste: "Mi se bojimo Vatre!", a zaloili ste sebe za nju,
7. rekli ste da je smrt istina, a ne spremate se za nju,
8. zaokupili ste se tuim, a zaboravili na svoje mane,
9. jedete Allahove blagodati, a ne zahvaljujete na njima,
10. ukopavate svoje mrtve, a ne uzmimate pouku od njih."

118

Na moru
Sljedei dogaaj koji se vee za Ibrahim ibn Edhema se desio na moru.
Naime dok je jedne prilike laom putovao morem, more se uzburkalo i laa se
poela ljuljati. Ljudi su se pobojali i pourili do Ibrahima ibn Edhema, pa ga
upitali:
"O Ebu Ishak, te misli?"
Na to on ree: "O Allahu, pokazao si nam Svoju mo, pa nam pokai Svoj
oprost."
Samo to je to rekao laa se smirila.

Ibrahim ibn Edhem i rob

Prenosi se od Alije ibn Bekra da je rekao:
"Bili smo u amcu. Meu nama je bio i Ibrahim ibn Edhem, kad nam je
doao neki ovjek iz Horosana i upitao:
"Ko je od vas Ibrahim ibn Edhem?"
Pa su ljudi, ili je moda on (tj. Ibrahim) rekao: "Ja sam taj."
"Tvoja braa su me poslala tebi." ree ovjek.
im je Ibrahim uo spomen svoje brae, ustade, uze ga za ruku, odvede u
stranu i ree: "Sa im dolazi (s kakvim vijestima)?"
On mu odgovori: "Ja sam tvoj rob. Tvoja braa su me poslala tebi zajedno
s konjem, mazgom i deset hiljada dirhema."
"Ako si iskren," ree Ibrahim "onda si slobodan, a ono to je s tobom to
je tvoje. Idi i ne govori to nikome."

Ibrahim ibn Edhemov savjet jednom ovjeku

Jedne prilike poalio se Ibrahimu ibn Edhemu neki ovjek na brojnost
svoje porodice, pa mu on ree:
"Poalji mi od njih onoga kome Allah ne daje opskrbu", pa je taj ovjek
uutio.

Ibrahim ibn Edhem i njegov prijatelj

Vidio je Ibrahim ibn Edhem jednog od svojih prijatelja kako se smije, pa
mu je rekao:
"Ne ezni za onim to nije bilo i ne zaboravi na ono to e biti."
Potom je upitan:
"Kako to, o Ebu Ishak?"
Na to on ree:
"Ne ezni za vjenou, a smrt te trai, pa kako da se smije onaj koji e
umrijeti, a ne zna gdje e biti odveden, u Dennet ili Vatru? I ne zaboravi da e ti
smrt doi jutrom ili veeri."
Zatim taj ovjek ree: "Ah! Ah!", i pade u nesvjest.

Njegovi savjeti, izreke i mudrosti

119

Ibrahim ibn Edhem je rekao:

O pokajanju
"Ko hoe da se pokaje, nek' ostavi injenje nepravde i mjeanje s ljudima,
u protivnom nee postii ta eli."

O alosti
"alosti ima dvije vrste: alost u prilog tebi i alost protiv tebe. Tvoja
alost za Ahiretom je u prilog tebi, a tvoja alost za dunjalukom i njegovim
ukrasima je protiv tebe."

O siromatvu
Govorio bi: "ta nam je? alimo se na siromatvo nama slinima, a ne
traimo od naeg Gospodara da ga otkloni."

O nemaru
"Ako bude po noi spavao, po dani matao, u grijesima stalno bio, kako
e uiniti da zadovoljan bude Onaj koji nad tobom bdi."

Savjet prijatelju
Pisao je Ibrahim ibn Edhem svome prijatelju Sufjanu Es-Sevriju i rekao:
"Ko zna ta trai, ne gleda koliki e trud uloiti da bi to postigao. Ko
dadne slobodu svome pogledu, povea mu se alost. Ko dadne slobodu svojoj
nadi, pokvari mu rad. Ko dadne slobodu svome jeziku, ubio je sebe."

Njegova smrt
Kae se da se Ibrahim ibn Edhem sa svojim drugovima borio u jednoj bici
na moru, te je u njoj i poginuo. Meutim, u drugom predanju se kae da je u noi
u kojoj je umro iao dvadeset pet dvadeset est puta u hamam i mjenjao abdest
za namaz, a kad je osjetio smrt, rekao je: "Dajte mi moj luk!"
I umro je sa njim. Allah mu je uzeo ivot, a njegov luk mu je bio u ruci.

120

Kraj jednog junaka

Posljednji asovi iz ivota junaka i ehida Omera Muhtara
Oduilo se ekanje pomoi sedam mjeseci. Jedne septembarske noi,
tanije 12. septembra, krenuo je sa jednom grupom vojnika da otkrije
neprijateljsko skrovite kako bi prevarili neprijatelja, kad tamo neprijateljska
vojska se uz veliku galamu iznenada okomila na njega, pa se izmeu njih
rasplamsala bitka od ije strahote bi i dijete osijedilo. Tu su mnogi prijatelji
Omera Muhtara pali kao ehidi. Njegov konj je pogoen i on je pao ispod njega
poprskan njegovom krvlju. Jedan neprijateljski vojnik pourio je prema njemu i
svezao ga.
Odmah te noi prebaen je u Susu. U njoj je ukrcan na brzi ratni brod za
Bengazi.
16. septembra poelo mu je suenje u atmosferi punoj straha. Nakon to
su ga vojnici uveli u salu sudnice, svi su zapanjili kada su vidijeli zarobljenika
kako izgleda dostojanstveno. Nastala je utnja kao u grobnici. ak i sudije,
kojima je rije "izdaja" poela kruiti po njihovim jezicima, njihovim mislima i u
njihovm odlukama i prije zarobljenikova sasluanja, su uutjeli.
ak i vojnici, koji su klali i ubijali, su uutjeli.
ta je?! Zar se bojite jednog beduina (nomada) koji je ve jednom nogom u
grobu, kojem ste ruke sputali lisicama?! O faisti, ta vas je to zapanjilo?!
Ne, on je zbilja, neto vie od jednog starca, neto vie od jednog ovjeka.
On je oznaka za neto, za to niko ne zna ta je to. Jedan mraan zatvor iz kojeg
se die nur (svjetlost) i iri miris mousa. Recite mi znate li ta je to?
Zatvorenikovo dostojanstvo je primoravalo pukovnika koji je zasjedao
sudnicom, po imenu Marinoti, na dostojanstveno dranje, pa od njega nije izbio
ruan postupak, niti kakva glupost, niti musolinijevska uobraenost. Okruili su
ga jedan oficir i tri sudije. Prevodioc je poloio zakletvu, pa je pisar poeo itati
optunicu:
- Nepokornost dravi, objava rata protiv nje, ubijanje njenih oficira i
vojske, ubiranje poreza od ljudi, itd...
Optunica je prevedena na arapski, pa je predsjedavajui traio od
zatvorenika da se predstavi. Sa jasnim, smirenim i suzdranim glasom on ree:
- Zovem se Omer Muhtar. Moja mati je Aia bint Meharib iz plemena elMuneffe. Imam 72 godine. Roen sam u mjestu Defna. Stanujem u Dangbubu.
ejh sam Kasrijske tekije.
Predsjedavajui:
- Jesi li uo kakve ti se opasne optube pripisuju?
- Da, i odgovorit u na sve njih, jednu po jednu, bez obzira koliko bile
velike i opasne.
I poeo je starac priati o tragediji Libije od njene okupacije 1911. godine,
potom je spomenuo pregovore kojima su pozivali okupatori, njihova lana
obeanja i njihova krenja tih obeanja. Govorio je o nasilju i tiraniji, o samovolji,
silovanju, krenju zabranjenih stvari i omalovaavanju svetinja.
Govorio je i govorio, da bi na kraju sa zauujuom hladnokrvnou
rekao:

121

- Priznajem sve optube koje mi je Vrhovni vojni sud pripisao, osim jedne.
Presjedavajui:
- Jesi li ti voa pobunjenika protiv Italije?
- Da, ja sam taj.
- Jesi li se borio protiv Italije?
- Da, borio sam se protiv nje.
- Ponoviu pitanje, pa obrati panju na njegove posljedice. Jesi li se borio
protiv Italije, tj. da li si upotrebljavao oruje protiv njenih snaga i lino
uestvovao u tim borbama?
- Da! Da! Da!
- U koliko si akcija uestvovao poevi od 1911., pa sve do danas?
- Ne sjeam se tano broja, jer je to bilo jako esto. Ne moe se izbrojati.
- Da li si ti ubio dva oficira pilota koje si zarobio?
Zadrhtao je voa mudahida, a zatim rekao:
- to se toga tie, ne! I opet ne! Zarobio sam ih i potedio im ivot.
Pregovarao sam sa italijanskom centralom po pitanju njih dvojice, ali nas je vaa
vojska napala i izmeu nas je planula bitka koja me je natjerala na povlaenje.
Kada sam se vratio saznao sam da su ta dva oficira ubijena. Ne znam kako, niti
ko ih je ubio, meutim, sigurno tvrdim da su oni ubijeni bez mog nareenja, bez
moje volje i bez mog znanja.
- Jesi li ti naredio da se ubiju vojnici koji uvaju izgradnju puteva?
- Da, ja sam taj koji je naredio da se ubiju.
- Koliko dugo si voa pobunjenika?
- Deset godina.
Vrhovni dravni sudija obraa se prevodiocu:
- Da li je optueni naredio svojim ljudima da pljakaju, da se bore i
presjecaju puteve?
- Da, nareivao sam im.
- Da li si uestvovao sa njima u tim aktivnostima?
- Da, uestvovao sam u svemu tome.
Ponovo se obraa prevodiocu:
- Da li je optueni nareivao svojim pojedincima da od naroda ubiru
porez?
- Da, i to prije seljenja plemena sa njihovih prvobitnih prebivalita.
I tako redom. Na taj nain odvijalo se itavo suenje.
- Da, da, da, - bili su odgovori zarobljenika na sve optube koje su mu
pripisivane. Nijednu nije poricao. Pa on je bio voa revolucije i dihada!
Uestvovao je, tokom deset godina, u borbi protiv okupacije, ubijanju okupatora,
ruenju njihovih djela i napadima na njihove puteve, osim u jednoj lanoj,
izmiljenoj oprubi, a to je da je on ubio dva oficira, pilota koja je zarobio.
to se suda tie, on je namjerno insistirao na toj optubi da bi s okupatora
i njihovog voe Musolinija sprao ljagu ubistva starca, zarobljenika koji je pao u
ruke faista. Razlika je izmeu ta dva dogaaja. Ta dva zrobljena pilota su ubijeni
i nema ni jednog dokaza koji potvruje da je Omer Muhtar naredio da se oni
ubiju. A to se njega tie, mudahida, tamnoputog Arapa, on je ispred svojih
delata koji mu sude zato to se suprotstavio njihovoj tiraniji i njihovim
zloinima, a ubrzo e ga javno pogubiti.

122

Odredili su mu jednog oficira da ga brani. Odbrana tog advokata bila je na

nivou suenja. Nakon mnogo sramnog govora oficir ree:
- Odbrana optuenog se zasniva na tome da je ovjek zaao u godine i da
zasluuje olakice, naroito zbog toga to se on razlikuje od ostalih voa po tome
to nije pljakao dravnu imovinu.
Smatram da je ovdje neophodno objanjenje advokatovog iskaza u vezi s
tim da Omer Muhtar nije pljakao dravni italijanski imetak. Mnogo se govorilo
o toj temi u toku suenja, pa je slubeno potvreno svima prisutnima da je
arapski junak stalno odbijao pomo koju su mu okupatori nudili u pregovorima
voenim meu njima radi uspostave mira, i da se nije okoristio prolaznim
dunjalukom i imetkom. Nije bio od onih koji trae poklone, niti od onih koji ih
primaju. Takoer, je sudu potvreno da okupatorska vlast nema ni u jednom
zvaninom ili nezvaninom dokumentu da je dala ikakav novac Omeru Muhtaru
tokom okupacije.
Suenje je zavreno i sudije su ule u tajnu prostoriju. Nisu dugo ostali.
Vratili su se da objave smrtnu presudu. Cijelo suenje, od ulaska optuenog u
salu u 5h poslije podne, pa sve do isticanja presude istom u 6 i 15h, nije prelazilo
vie od 75 minuta. Sve je ve ranije bilo pripremljeno, ak je Omer pomogao tu
pripremu, pa nije oklijevao da brzo, jasno i iskreno odgovori:
- Da! Da, ja sam taj. Da, ja sam taj koji je to naredio.
U historiji suenja, otkako ga svijet poznaje, nije se desilo neto slino
Omeru Muhtaru, i ono je s pravom jedinstveno po tom pitanju, jer je i osoba kojoj
se sudilo jedinstvena..
Pripovjeda kae:
- Optueni je uo prijevod presude na arapskom jeziku, pa nije ni trepnuo,
ve je ponosno podignute glave pogledao prema sudijama i rekao: "Elhamdulillah!"
Narednog dana stanovnike Bengazija je pritisnula nevolja i alost, dok je
za faistiku vlast to bio praznik. Centar "Seluk" je poduzeo neophodne pripreme
za izvrenje presude. Okupilo se mnotvo stanovnika tog kraja, iz grada i iz
pustinje, da bi posmatrali sprovoenje presude. Sainjen je vojni tabor od svih
rodova vojske, milicije, mornarice i vazduhoplovstva za ouvanje reda i mira.
Tano u 9.00h predat je Omer Muhtar delatima, pa je smireno, hladnokrvno i
vjerniki rekao:
"Ehedu en la ilahe illellah, ve ehedu enne Muhammeden resulullah."
(Svjedoim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik).
S tim ehadetom preselio je Omer Muhtar.

123

 VI. dio

Savjeti, hutbe, predavanja

124

 Savjeti, hutbe, predavanja

Deset savjeta za uspjeh u praktinom ivotu

Ne oajavaj
Sjeti se smrti
O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba
bojati i umirite samo kao muslimani
"I vrsto se Allahovog ueta drite!"
125

Deset savjeta za uspjeh u praktinom ivotu

Dr. Ali Ahmed Ali
Nema sumnje da se uspjeh pojedinca, individue, u praktinom ivotu
smatra jako vanom stvari, jer on znai uspjeh u njegovom poslu i profesiji.
Takoe znai da ga ljudi vole i interesuju se za njega, kao i da je on uspjean u
komuniciranju sa drugima.
Postizanje uspjeha u praktinom ivotu nije lahka stvar. U ovome lanku
emo navesti deset savjeta nadajui se da e vam oni pomoi u vaem buduem,
praktinom ivotu nakon to zavrite kolu ili falkultet.

1. Pokuaj da razumije sam sebe

Pojedinac moe da bolje razumije sam sebe putem upoznavanja svojih
jaih i slabijih strana, kako bi mogao razvijati jae strane, a osloboditi se slabijih.
On, takoe, moe bolje razumjeti sam sebe kroz probleme na koje nailazi u svom
praktinom ivotu, s tim da ne optuuje druge za stvaranje tih problema i nedaa,
ve da kontrolie sam sebe, jer je mogue da se uzrok tih problema krije u
njegovom ponaanju.
Razumijevanje samog sebe podrazumijeva da ovjek upozna svoje stvarne
mogunosti i sposobnosti, tako da se ne obavezuje iznad svojih mogunosti, nego
da sebi postavi realne ciljeve koje moe ostavariti.

2. Navikavaj se na sistematsko razmiljanje

Sistematsko razmiljanje je jedno od najvanijih oruja s pomou kojeg se
pojedinac suoava sa razliitim ivotnim situacijama. Bez obzira koliko on
sakupio informacija, proitao knjiga to mu nee koristiti u suoavanju sa ivotom
u onoj mjeri koliko e mu koristiti da se okiti nainom sistematskog razmiljanja,
koji e mu pomoi da otkrije uzroke problema i nae odgovarajua rjeenja za
njih.

3. Suoi se sa praktinim ivotom radosno i s optimizmom

Optimizam potie ovjeka na napredovanje i olakava mu potekoe na
koje nailazi. Osoba koja eli uspjeh u praktinom ivotu mora na ivot gledati sa
osmijehom i sreom na licu, pristupiti poslu oekujui samo najbolje, i ne
zatvarati svoje srce i oi pred mnogim lijepim stranama ivota. Sve dok ovjek na
ivot bude gledao optimistiki, uspijevat e u savladavanju potekoa.

4. Dijeli osjeanja drugih

Suosjeanje je jako bitna i neophodna stvar. Ono se ogleda u tome da
saslua tue probleme i uestvuje sa njima u njihovom rjeavanju. Ono se,
takoe, ogleda i u tome da se raduje i tuguje sa njima, kao i da se sa prema

126

njima lijepo odnosi u raznim prilikama, da stalno osjea da si sa ljudima i uz

ljude.

5. Ne budi umiljen i ohol

Neki ljudi u ivot ulaze pogreno smatrajui da su sve postigli, da njima ne
treba nikakav savjet. Zbog toga oni nee da uju bilo kakav savjet ili uputu.
Umiljenja osoba je obino prezrena od strane drugih, ima jako malo
prijatelja, dok je skromna osoba koja se ne uzdie nad drugima obino omiljena
kod onih koji ga okruuju.

6. Nemoj oajavati zbog neuspjeha i uzimati ga kao nain ivota

Praktini ivot je put prostrt trnjem. Malo je onih koji su uspjeli u
praktinom ivotu, a da nisu doivjeli neuspjeh vie puta. Meutim, oni su se
borili protiv njega i uspjeli da iz te bitke izau kao pobjednici i prokre sebi put
ka uspjehu i slavi.
Gdje god se susretne sa neuspjehom u svome ivotu prostudiraj njegove
uzroke, jer e moda iz toga uzeti pouku koja e ti pomoi da izbjegne neuspjeh
u budunosti.

7. Uini dan ulaska u praktini ivot poetkom dugog i mukotrpnog

uenja
Uenje u koli se potpuno razlikuje od uenja u koli ivota. Jako je vano
da uenje smatra ustaljenom praksom koje dolazi putem itanja i kontinuiranog
prouavanja.
to se iskustva tie, ono se stie samo dolaskom u dodir sa raznim
iskustvima i situacijama u praktinom ivotu. Susretanje sa razliitim situacijama
u ivotu daje ti iskustvo.

8. Budi suzdrljiv i nemoj puno priati

Lijepa rije je sadaka. Lijepa rije ima magian uinak na ljude. Tako
rijei poput "molim te" i "ako dozvoli", ako sa njima pone kada trai neto
odreeno, obino ostavljaju lijep utisak na onoga od koga to trai.
Isto tako, mora se nauiti da saslua druge kada oni govore kako bi imao
koristi od toga.

9. Nemoj oekivati da e odmah dobiti nagradu za posao koji uradi

Ima ljudi koji ne pristupaju nekom poslu ako ih nagrada za njega i novac
ve ne ekaju. Onaj ko eli da iskae potovnje prema svojim prijateljima i
naredbodavcima ustrajae u obavljanju svoga posla u potpunosti na oekujui za
to nagradu ili pohvalu. Zato poni raditi dobra djela, pomai ljudima i olakavaj
im njihove probleme.

10. Imaj na umu da se ljudi razlikuju

127

Imaj na umu da se ljudi razlikuju i da meu njima postoje meusobne

razlike. Meu mnogima sa kojima sarauje nee nai dvojicu koji su isti u
svemu.
Ljudi se razlikuju po svojoj tjelesnoj grai, boji koe, tenjama i
osobenostima. Zbog toga mora povesti rauna o tome prilikom kontaktiranja sa
drugima. Ne oekuj da e se svi ljudi prema tebi isto ponaati.
Nemoj oekivati ni da e se svi oni jednako ponijeti u istoj ivotnoj
situaciji.
Nema sumnje da e ti spoznaja tih razlika omoguiti bolji odnos prema
njima bez obzira na njihove vrline i mahane.
Kako se ti bude ophodio prema ljudima, tako e se i oni ophoditi prema
tebi.
Na kraju, ako uistinu eli uspjeh u praktinom ivotu, onda pored ovih
deset savjeta mora se ukrasiti lijepim ahlahkom (ponaanjem) poput iskrenosti,
povjerljivosti, samilosti, bogobojaznosti, i mora stalno imati na umu da kako se
ti bude ophodio prema ljudima, tako e se i oni ophoditi prema tebi.

128

Ne oajavaj
Muhammed Ed-Duvej
Moe se desiti da mladi ili djevojka budu praktikovali neto to je vjerom
zabranjeno (haram) i zapadnu u loe stanje, te ih strast, koja je sklona zlu, navede
da poine neko runo djelo. To ne treba da bude povodom bacanja u oaj i
predavanja malodunosti. Treba imati na umu da ovjek ta god uradio, ako se
iskreno pokaje Allahu, Allah e mu primiti pokajanje (tevbu) i oistiti ga od
grijeha.
Uzvieni Allah kae:
"Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u
Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prata
i On je milostiv."1
Brate, mladiu, ovo su neki primjeri koji e ti pomoi da se oslobodi
grijeha i okrene Allahu, tebareke ve te'ala:
Jedna grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su
inili zinaluk i loa djela u dahilijjetu, prije nego su primili islam. Onoga
trenutka kada je islam osvijetlio njihova srca, oni su savladali svoje strasti i
odazvali se Allahovoj, tebareke ve te'ala, naredbi. Od njih je ugledni ashab
Mersed ibn Ebi Mersed, radijallahu anhu.
Mufessiri (komentatori Kur'ana) u vezi s povodom objave kur'anskog
ajeta: "Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a
bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili mnogobocu, to je
zabranjeno vjernicima,"2 prenose od Amr ibn u'ajba, on od svoga oca, a on od
svoga djeda da je rekao:
"Bio je neki ovjek po imenu Mesed ibn Ebi Mersed koji je dovodio
porodice3 iz Mekke u Medinu.
U Mekki je bila jedna prostituka koja se zvala Anak i bila mu je
prijateljica. On je obeao nekom ovjeku da e mu dovesti porodicu iz Mekke, pa
ga je Anak ugledala i rekla mu:
"Ostani noas kod mene."
"Anak, Allah je zabranio zinaluk." ree on.
"O ljudi, i on vam vodi porodice." ree ona.
"Kada sam stigao u Medinu," kae on "doao sam Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao:
"O Allahov Poslanie, da li da oenim Anak?"
On mi nije odgovorio sve dok nije objavljen ovaj ajet: "Bludnik ne treba da
se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom", pa je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
"Nemoj se eniti njome."4
Sljedei primjer:
Kur'an, 39:53.
Kur'an, 24:3.
3
Koje su tajno inile hidru. (op. prev.)
4
Prenosi ga Tirmizija, hadis br. 3177, Nesa'ija, hadis br. 3228, i Ebu Davud, hadis br. 2501.
1
2

129

Neka ena iz plemena Benu Isarail (Izraelanka) je inila blud, pa je

ugledala jedan prizor koji je pobudio njene plemenite osjeaje koji su bili duboko
skriveni u njoj, te je to bio uzrok da joj Allah oprosti.
Od Ebu Hurejere, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Dok je neki pas kruio oko bunara, a samo to nije uginio od ei,
ugledala ga je jedna bludnica (prostituka) iz plemena Benu Israil (Izaraelanka),
pa je skinula svoju cipelu i donijela mu u tome vode, te joj je Allah oprostio."1
Brate i sestro, ejtan se svim snagama trudi da ovjeka dovode u takvo
stanje da izgubi nadu u to da e mu tevba (pokajanje) biti primljena, i da smatra
da je trenutno stanje u kome se nalazi postalo njegovo glavno obiljeje koje ne
moe prevazii. Time se volja za pokajanjem pretvara u pustu elju umjesto da to
bude snaga koja e potaknuti ovjeka da vrsto odlui promijenuti trenutno
stanje.
Uvijek je bila grupa, ak i izmeu onih koji su vjerovali u Allahov eri'at,
iz sadanjih i prijanjih naroda, koji su se odavali vinu (alkoholu), ili runa djela
i odazivali se onome na ta su ih poticale njihove elje i prohtjevi, pa samo to je
Allah osvijetlio njihova srca svjetlom imana naputali bi svoje strasti i prohtjeve i
vrsto se pridravali Allahovih, tebareke ve te'ala, naredbi.
Strasti i prohtjevi od kojih pate mladii i djevojke nisu vezane samo za
njih. ak i dobre i estite ljude i ene koji ive estito i plemenito prohtjevi
navode da se odazovu svojim strastima. Kod nekih koji se ne odaju strastima je
strast jaa nego kod onih koji se preputaju istima, kao to su (esto) i poticaji na
to kod njih jai nego kod drugih. Uspjeno savladavanje srasti od strane tih ljudi
dovoljan je dokaz drugima da su i oni sposobni da ih savladaju kad hoe i kad
kod njih bude prisutna vrsta volja i duevno zadovoljstvo.

Biljei ga Buharija, hadis br. 3467, i Muslim, hadis br. 2245.

130

Sjeti se smrti!1
Gdje je doktor?! Gdje je doktor?!
Nema boga sem Allaha!!! Nema boga sem Allaha!!!
O Allahu, smiluj mu se! O Allahu, smiluj mu se! O Allahu, smiluj mu se!
Kuda?! Kuda?!
"Toga dana povratak je tvome Gospodaru."
Stvarnost, ma koliko je ovjek zanemarivao! Posljednji as! Odlazak!
Stvarnost iju su au ispili svi poslanici i vjerovjesnici! Njenu gorinu su
okusili i maloumnici i grijenici!
"Svako ivo bie e smrt okusiti! I nagrade ete dobiti samo na Sudnjem
danu. Ko bude od vatre udaljen i u Dennet uveden taj je postigao to je elio; a
ivot na ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje."2
Smrt!!! ta je to smrt?!!
Jedna velika stvar, aa koja krui iz koje emo svi piti!
Onima koji se strastima svojim odaju ona je uvijek gorka. Onima koji
pameti imaju ona je opomena, a onima ija srca samo za Allahom ude ona je
prepreka koja ih odvraa od enje za drugima.
ta je sa onim koga eka tamni kabur i obraun kod njegovog
Gospodara?!! Kada e biti pitan i kada e morati odgovor dati?! Na Dan kada e i
pametni biti zaprepaeni.
"Pazi! Kada dua dopre do kljunih kosti, i vikne se: "Ima li vidara?" i on
se uvjeri da je to as rastanka, i noga se uz nogu savije, toga dana e Gospodaru
tvome priveden biti."3
To je smrt!!
Od nje te vojska ne moe zatiti. Niti se od nje moe nai neko utvrenje.
"Gdje god bili, smrt e vas stii, makar vi bili u utvrenim gradovima."4
Ona je opominja koji ne govori. Kupi sve redom i bogate i siromane, i
zdrave i bolesne, i ugledne i loe, i djecu i odrasle.
"Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Velianstveni
i Plemeniti."5
Onome ko ostavlja namaz i slijedi svoje strasti, licemjerima i bludnicima,
nasilnicima i tlaiteljima, onim koji ogovaraju i prenose tue rijei, zavidnicima i
lihvarima, onima koji gledaju i itaju ono to ne prilii, onima ije su ui
zagluene pjesmama i muzikom, onima koje je zaokupilo sakupljanje haram
imetka i njihove firme, onima koji daju mito i onima koji ga primaju,
alkoholiarima i drogeraima, onima koje se razgoliavaju oblaei kratku i
prozirnu odjeu, svim grijenicima, gdje jeizlaz?! Gdje e pobjei od smrti, kabura
i obrauna na Sudnjem danu?!!
O Allahovi robovi, pripremite se za smrt koja nije dola nikome ne
mogavi ga savladati, niti se od nje iko mogao bilo ime zatiti, a da ga ona nije
Ovo je prevod tonskog zapisa. Prilikom njegovog prevoenja trudio sam se da tekst to vie
prilagodim, tako da sam na nekim mjestima neke stvari dodao, a neke izuzeo. (Prevodilac)
2
Kur'an, 3:185.
3
Kur'an, 75:26-30.
4
Kur'an, 4:78.
5
Kur'an, 57:26-27.
1

131

unitila. iji to bistar ivot ona nije pomutila? Ima li ikoga, a da ga ona nije
uzela? Koja je to grana izrasla, a da je ona nije slomila? Koja je to zgrada vrsto
izgraena, a da je ona nije sruila? Ko je taj koji je bio nemaran i ivot u igri i
zabavi provodio, a da ga ona nije uzela? Koji je to bogata je koji stekao veliko
bogatstvo, a da ga ona nije osiromaila?
O Allahovi robovi, budite spremni i Allaha se bojte. Nemojte se lanim
nadama zavaravati i zaboraviti da imate rok odreeni. Ne oslanjajte se na
dunjaluk, jer on vrlo esto prevari. On se ukrasio za vas svojim arima i iskuava
vas lanim nadama.
Okitio se svojim ukrasima za one koji ga prose kao kakva mlada. Oi u
njega gledaju. Srca se na njemu zadravaju. Za njim due eznu. A koliko je on
onih koji su za njim eznuli unitio?! I onoga koji je sa njim zadovoljan bio uinio
nezadovoljnim, pa gledajte na njega kakav on u stvari i jest.
On je kua puna nesree, koju Allah prezire. Onoga ko tek na njega stigne
on iskuava. Njegova mo prolazi. Onaj ko je na njemu uvaen postaje ponien.
Mnotvo sa njega nestaje i sve manje i manje postaje. Onaj ko ga voli, umire.
Dobra koja su na njemu nestaju. Pa, Allah vam se smilovao, probudite se iz svoga
nemara. uvajte se svoga izleavanja.
Za ovjeka se prvo kae: "Ah, jest bolestan! Stvarno je jako oslabio! Ima li
za njega lijeka? Moe li mu doktor pomoi?"
Onda ti se zovu doktori, mada se niko ne nada da e ozdraviti. Onda za
tebe kau: "Taj i taj mi je ostavio oporuku", a ne malo zatim: "Ne moe govoriti sa
svojom braom. Ne prepoznaje komije."
Tada ti elom poteku krupne grake znoja. Tvoje bolno zapomaganje
postaje sve jae i jae. Tada ti nestaje samopouzdanje, a obistinjuju se tvoje
slutnje. Zapada u smrtni ropac. Oni oko tebe plau. Ne moe da govori.
Nestaje ti mo govora. I tada, nastupa smrt. Dua izlazi iz tebe uzdiui se prema
nebu. Oko tebe se u tom trenutku okupljaju ljudi i prinose ti kefine, a onda te
kupaju i zamotavaju u njih. Tada te naputaju tvoja djeca, i odmaraju se oni koji
su ti bili zavidni. Tvoja se porodica vraa tvome imetku. Tada ostaje sam sa
svojim dijelima.
O grijenie, grijesi ti se piu i za njih e raun polagati, a tvoje srce je
namarno prema tome. Ti se mueniki trudi u potrazi za dunjalukom i prilikom
toga srlja u grijehe. Zar se ne sjeti da te smrt ve sutra moe iznenaditi?! Zar ne
zna da e nakon spokoja biti potreen?!
O Allahovi robovi, sjetite se smrti koja e vas rastaviti od vaih voljenih,
koja e uiniti da vam vie ne koristi vae porijeklo, koja e pognuti vae vratove,
koja je propast za nasilnike i tirane, koja nosi sa sobom vae oeve i majke!!!
Zar ne vidite kako je smrt unitila prijanje narode?! I pokosila prijanja
pokoljenja?! Poruila velike dvorce?! Raskopala njihova druenja?! Sruila
njihove kue i stanove?! Izbrisala tragove o njima?! Razorila ono to su oni
gradili?! Nije im koristilo ono to su oni gomilali!!! Nije ih zatitilo ono to su
gradili i pravili!! Postali su crvima rastoene kosti u kaburovima! Uistinu su smrt
i njene tegobe za ljude velika stvar. Ona ih izvodi iz velikih i raskonih kua u
tjeskobu kaburova. Nije vie od koristi to to su oni gomilali i zaraivali.
Napustili su ih roaci i voljeni. Ostavili ljudi i njihova braa. Zaboravili ih i
njihovi blinji i daljni.
Smrtne tegobe!! A ta ti zna ta su to smrtne tegobe?!

132

"Smrtne e muke zbilja doi to je neto od ega ne moe pobjei."1

Zaista smrt ima svoje tegobe!!!
"A zato vi kada dua do gue dopre, i kad vi budete tada gledali, - a Mi
smo mu blii od vas, ali vi ne vidite - , zato je onda kad niste u tuoj vlasti ne
povratite, ako istinu govorite."2
O ovjee, samo to ti smrt nije dola rastavljai te od onoga to ti voli i
za im udi, dok ti stenje i prevre se u estokim bolovima. Nee te moi zatiti
ni tvoj otac, a ni tvoje dijete. Nee te moi spasiti to to si za ivota zaradio i
nagomilao. Tvoja ti rodbina nee biti od pomoi, niti e te moi zatiti, a ni u kui
utoite nee nai.
Neki ljudi su rekli:
"Uli smo kod Ata Es-Sulemija kako bismo ga obili dok je bio bolestan,
prije nego to e od te bolesti i umrijeti, pa smo ga upitali: "Kako ti vidi stanje u
kojem, se nalazi?"
"Smrt mi je ve u grlu. Kabur preda mnom. Sudnji dan je mjesto na kojem
u stajati. Sirat uprija preko Dehennema moj put. A ne znam ta e sa mnom
biti."- odgovori on i estoko zapalaka, tako da je zbog toga pao u nesvjest. Kada je
doao sebi, ree:
"O Allahu, smiluj mi se! Smiluj mi se prilikom smrtnih tegoba i kaburskog
iskuenja. Smiluj mi se kad pred Tobom budem stajao, o Najmilostiviji."
Kada se prikuila smrt Muhammedu ibn Sirinu, plakao je, pa je upitan:
"Zato plae?"
"Plaem zbog onoga to sam propustio u danima koji su proli, zbog toga
to sam malo radio za Dennet i za ono to e me spasiti uarene vatre."
Prenosi se da je Hasan (El-Basri) rekao:
"Jedan od dobrih ljudi se prikazao nekome u snu nakon to je umro, pa je
bio upitan:
"Kako si podnio smrt?"
"Ah! Ah! Allaha mi, bila je teka. Tako mi Onoga osim kojeg drugog boga
nema, bila mi je gora nego da su me kuhali u kazanu ili rezali testerama. Priao
mi je Melek smrti i iupao duu iz mog tijela. Da sam kuhan u kazanu
sedamdeset puta, bilo bi mi lake. Dovoljna je smrt kao nesrea, ali ono to je
poslije smrti je jo gore."
Ibn Sirinu bi, kada bi pomenuo smrt, zamro svaki njegov organ.
Kada se razbolio Rebi ibn Hejsem, radijallahu anhu, upitali su ga:
"Hoemo li ti zovnuti doktora?"
On je to odbio, razmislio i upitao:
"Gdje su Ad i Semud? Gdje su stanovnici Resa i mnoga druga pokoljenja?
I oni su imali lijenike i lijekove, pa nisu ostali ni oni koji su lijeili, ni oni koji su
bili lijeeni. Svi su oni bili i nestali."
Sufjan Es-Sevri je rekao:
"Nema nita gore za mene od smrtnih muka. Bojim se da u ih teko
podnositi, pa moliti Allaha da mi ih ublai, a onda mi se ne uslia dova i to me
slomi."

1
2

Kur'an, 50:19.
Kur'an, 58:83-87.

133

Abdul-Melik ibn Mervan je bio emiru-l-muminin (zapovjednik

pravovjernih). Bio je zapovjednik, i to koji zapovjednik! Sve mu se pokoravalo.
Vladao je Istokom i Zapadom. Zapovjednik ije su se naredbe izvravale. Ko bi ga
vidio, osjetio bi strah od njega. Pao je na smrtnu postelju, pa je upitan:
"Kako sada vidi sebe?"
"Ba onako kao to Allah kae:
"A doi ete nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili,
napustivi dobra koja smo vam bili darovali."1
Kada mu se bolest pogorala, on je uzdahnuo, pa se podigao i rekao: "O
dunjalue, kako li si divan! Ali onaj ko je na tebi visok, je nizak. Mnotvo onoga
to je na tebi je bezvrijedno. Mi smo s tobom bili zavedeni." Zatim je recitovao par
stihova:
"Ako me bude pitao, tvoje pitanje e za mene biti patnja, o Gospodaru
moj, koju neu moi podnijeti,
a ako prijee preko mojih grijeha, pa Ti si Onaj koji oprata grijeniku
iji su grijesi poput brda."
O ti koji si ovim prolaznim ivotom zaveden, sjeti se onoga dana kada e
te gasuliti. Tada vie nee biti tvoje snage. Nestae tvoga imetka. Tada e te
odnijeti od tvojih voljenih. Spremie te da te u zemlju zakopaju, da te crvima
predaju, tako da e crvima izgriene kosti postati. Za tobom e tvoji voljeni
plakati, ali samo jedno krae vrijeme, nakon ega e te potpuno zaboraviti, pa e
sva dobra za tebe nestati.
Zar se ne prisjeti stranoga kabura u koji e doi? U njemu se tijelo,
nakon to je itavo bilo, raspada.
Zar se ne prisjeti Sudnjega dana koji e dugo potrajati i njegovih
strahota? I vage na kojoj e se djela vagati i za njih nagrada ili kazna dobiti. Svoju
mladost provodi u igri i zabavi, ali sa prvim znacima smrti e ostariti, lijeei
rane kuda dua izlazi, pa nee nai nikoga da ti se smiluje i pomogne, niti e se
imati gdje pobjei.
Sklopie ti se oi kad dua tijelo napusti, i ukoie se tvoje tijelo.
Onda e te na brzinu opremiti. Vodu i efine primaknuti. Neko e te
okupati pritom plaui, i efine koji su sloeni bili razmotati.
"Toga dana e se Gospodaru svome vratiti."2
Kada vjernik bude noen na ramenima ljudi, vikae:
"Pourite sa mnom! Pourite sa mnom!", pa e u kaburu biti pitan i
odgovor e morati dati, a onda e mu se otvoriti vrata prema Dennetu.
"Toga dana e se Gospodaru svome vratiti."3
Kada nevjernik bude noen na ramenima ljudi, vikae: "Teko meni, kuda
me to nosite! Teko meni kuda me to nosite!", pa e biti pitan i nee moi
odgovoriti, i onda e mu se vrata prema Dehennemu otvoriti, i on e njegovo
prebivalite biti, da nas Allah toga zatiti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:
"Ko bude elio da se s Allahom sretne i Allah e se htjeti s njim sresti, a ko
bude mrzio da se s Allahom sretne, i Allah e mrziti da se sa njim sretne", pa je
Aia, radijallahu anha, - ili neka druga ena Allahovog Poslanika - rekla: "Mi
Kur'an, 6:94.
Kur'an, 75:30.
3
Ibid.
1
2

134

zaista mrzimo smrt." "Nije to" ree Allahov Poslanik "ve vjernik, kada mu se
priblii smrt, bude obradovan time da je Allah njime zadovoljan, pa mu nita
drugo ne bude drae od onoga to je pred njim, te poeli da sretne Allaha, pa i
Allah poeli da ga sretne. A nevjernik kad mu doe smrtni as, bude obavjeten o
tome da je Allah srdit na njega i da ga eka kazna, te mu nita ne bude mre od
onoga to je ispred njega, te zamrzi da sretne Allaha, pa i Allah zamrzi da ga
sretne."
O Allahovi robovi, potrudite se da se spasite dehennemske kazne, da se
popravite, prije nego to bude kasno. Tako mi Allaha, nema nikoga od vas, a da
se ne pokaje i uvidi da je pogrijeio kada se smrt kao kazna pone sputati na
njega. Meutim, pokajanje tada nee biti od koristi. Nee biti opravdanja. Nikoga
nee biti da ti pomogne. Nikoga nee biti da se za tebe zauzme. Ono to je prolo
ne moe se vratiti. Tada e se ene u pla dati. Tvoja porodica i tvoja braa e
suze liti. Djeca tvoja e bez roditelja ostati. I tada e neko rei: "Umro je taj i taj."
Odnijee te od tvojih voljenih i u crnu zemlju spustiti. U tijesni kabur iz kojeg
izlaza nema.
O ovjee, ne zanosi se lanim nadama. Neka te ne zavara nada da e
dugo ivjeti, jer e u kabur biti sputen. Na umu ti ni tvoj prisni prijatelj nee
biti.
Smrt e sve uzeti, pa ni moan, ni ponien nee na ovom dunjaluku ostati.
Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, je jednom prilikom rekao onima
koji su oko njega sjedili: "Sino sam legao i nisam nikako mogao zaspati."
"ta te je to tako uznemirilo?" upitae prisutni.
"Taman kad sam legao u postelju i stavio glavu na jastuk sjetio sam se
smrti. Pred oima sam vidio sliku mrtvaca nekoliko dana nakon njegove smrti,
kada ga ostavi njegova porodica i prijatelji. Vidio sam kako mu se promjenio
miris, kako su mu se efini poderali i kako crvi nainju njegovo tijelo." zatim
zaplaka i ree: "La ilahe illellah Nema boga osim Allaha."
"Toga dana e se Gospodaru svome vratiti."1
Kada je Ebu Hurejre bio na samrtnoj postelji plakao je i rekao:
"Rasplakalo me to to se nisam dovoljno spremio (za Ahiret), slabost
vjerovanja i strah da neu prei Sirat upriju."
Zatraite utoite kod Allaha od kaburskih patnji! Zatraite utoite kod
Allaha od kaburskih patnji! Zatraite utoite kod Allaha od kaburskih patnji!
Es-selamu alejkum, o vjernici koji stanujete u ovim kuama. I mi emo
vam se uskoro pridruiti. Molimo Allaha da oprosti i nama i vama.
Od Bera ibn Aziba, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Izali smo sa Vjerovijesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, da klanjamo
denazu nekom ovjeku od Ensarija. Pribliili smo se kaburu, pa poto je tijelo
sputeno u njeg, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo pored njega,
okrenuvi se u pravcu kible, a i mi smo posjedali oko njega. Bili smo mirni kao da
su nam na glavama ptice. U svojoj ruci je imao tap s kojim je udarao po zemlji.
Ponekad bi pogledao u nebo, a zatim u zemlju. Svoj pogled je dizao prema gore i
sputao. Zatim ree:
"Utjeite se Allahu od kaburskih kazni."
To je rekao dva ili tri puta, a zatim je izgovorio tri puta:
1

kur'an, 75:30.

135

"Allahu moj, ja Ti se utjeem od kaburskih kazni i iskuenja.", i dodao:

"Zaista vjernik, rob Allahov, kad naputa ovaj svijet i ide na budui dou mu
meleci sa neba, bijela izgleda u sjaju kao Sunce. Sa sobom nose dennetsku
odjeu i dennetski miris. Priblie mu se tako da ih moe vidjeti. Zatim doe
Melek smrti pored njegove glave i kae: "O dobra duo", - a u drugoj verziji: "O
smirena duo",- "idi oprostu svoga Gospodara i Njegovom zadovoljstvu." Dua
zatim naputa svoje tijelo poput kapljice koja klizi sa svoga mjesta. Zatim je
prihvataju, - a u drugoj predaji: "pa kad dua napusti tijelo blagosiljaju ga svi
meleci na nebu i Zemlji."
Potom mu se otvaraju nebeska vrata i svi uvari tih vrata mole se Allahu
za njegovu duu. Meleci je prihvataju i ne odvajaju se od nje ni jednog trena, sve
dok je ne postave u haljine (kefine) i miris.
Uzvieni Allah o tome kae:
"A kad nekom od vas smrt doe izaslanici Nai mu bez oklijevanja duu
uzimaju."1
Od nje se proiri najljepi miris kakavog na zemlji nema, potom se, nosei
je, penju u visine. Kad prou pored grupe meleka svi upitaju: "ija je ovo
plemenita dua?" A meleci odgovaraju: "To je taj i taj", i tada spomenu njegovo
najljepe ime s kojim su ga ljudi zvali na zemlji. Tako biva sve dok ne prou
zemaljsko nebo, i zatrae dozvolu za prolazak. Poto im se dozvoli idu dalje
prema nebu koje slijedi. Tako biva sve dok ne dou do sedmog neba. Uzvieni
Allah tada kae:
"Piite moga roba u knjigu velikana." " Uistinu, knjiga estitih je u Ilijjunu,
a zna li ti ta je Ilijjun?2",
i on bude upisan u knjigu velikana, a potom im se naredi: "Vratite Moga
roba na zemlju, jer Ja sam ljude stvorio od zemlje, u nju u ih ponovo vratiti, a iz
nje e biti proivljeni i drugi put."
Zatim se njegova dua vrati u tijelo i tada uje odjeke obue svojih
drugova kako naputaju mezarje.
Tada mu dou dva snana meleka koji ga ponu ispitivati: "Ko ti je
Gospodar?" A on e odgovoriti: "Moj Gospodar je Allah."
"Koja je tvoja vjera?" oni e ponovo pitati, a on e rei: "Moja vjera je
islam."
"A ko je ovjek koji vam je poslan?" upitae oni, a on e rei: "On je
Allahov Poslanik."
Njihov daljni razgovor e tei na slijedei nain: "Kakvo ti je djelo?" On e
odgovorit: "itao sam Allahovu Knjigu i vjerovao u ono to tamo pie."
Zatim e ga stegnuti i ponove pitati: "Ko ti je Gospodar? Koje si vjere? Ko
ti je poslanik?" i to e biti posljednje kabursko iskuenje kojem e vjernik biti
izloen.
Uzvieni Allah kae:
"Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom
svijetu.3"
A on e rei: "Moj Gospodar je Allah. Moja vjera je islam. Moj poslanik je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem", a zatim e uzviknuti glasnik sa neba:
Kur'an, 6:61.
Kur'an, 83:18-19.
3
Kur'an, 14:27.
1
2

136

"Istinu je rekao Moj rob. Pripremite mu mjesto u Dennetu i otvorite

dennetska vrata."
Do njega e doprijeti dennetski miris lijep i ugodan, a kabur e mu se
proiriti dokle pogled dopire. Zatim e mu doi ovjek lijepa izgleda, u lijepoj
odjei, lijepo namirisan i rei e: "Raduj se svojoj srei, Allahovom zadovoljstvu i
Dennetu punom blagodati. Ovo je dan koji ti je obean."
On e sav radostan i sretan upitati: "Allah te nagradio, a ko si ti to mi
donosi ovu dobru vijest?"
"Ja sam tvoja dobra djela koja si inio." odgovorit e on.
"Boga mi, ja sam to inio sa eljom da postignem Allahovo zadovoljstvo
izbjegavajui grijeh. Allah neka te nagradi." rei e on.
Onda e se otvoriti dennetska i dehennemska vrata. Pokazat e mu se
mjesto u Dehennemu i rei: "Ovo ti je bilo predvieno boravite, pa ti ga je Allah
zamijenio sa mjestom u Dennetu."
Poto pogleda Dennet rei e: "Gospodaru moj, ubrzaj Sudnji dan da bi
se susreo sa svojom porodicom i imetkom."
A nevjernik, kada naputa ovaj svijet i odlazi na Ahiret, dou mu sa neba
meleci grubi i strani, tmurnog izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti.
Priblie mu se tako da ih moe vidjeti, a zatim mu doe melek smrti kraj
njegove glave i kae: "O pogana duo, izlazi! Idi! Allah je srdit na tebe!"
Zatim e njegova dua napustiti tijelo uz veliku muku, kao to se vru
oeg vadi iz vlane vune, kidajui nerve i ivce. Proklinju ga meleci i stanovnici
neba. Pred njim se zatvaraju nebeska vrata, a uvari tih vrata mole Uzvienog
Allaha da im ne alje takvu duu.
Zatim je prihvataju ona dva meleka u svoje ruke i ne putaju je ni jednog
trena, sve dok je ne postave na platno od kostrijeti. Tada se osjeti smrad kakvog
nema na zemlji, i zatim se diu u visine. Kada prou pored grupe meleka svaka
od njih upita: "ija li je ovo pogana dua?" Odgovorit e se: "To je taj i taj." i
spomenue njegovo najrunije ime s kojim su ga zvali na zemlji.
Tako e biti sve dok ne dou do kapije prvog neba i zatrae dozvolu, ali
vrata im se nee otvoriti. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouio:
"Njima se nebeska vrata nee otvoriti i prije e deva kroz iglene ui proi,
nego e oni u Dennet ui."
Allah e tada rei: "Piite ga u knjigu ponienih, a zatim ga vratite na
zemlju, jer Ja sam rekao da sam ljude od zemlje stvorio, da ih u zemlju vraam i
da u ih ponovo iz zemlje proivjeti."
Dua njegova bie protjerana sa neba i spojie se sa tijelom." Zatim je
rekao:
"A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan, bie kao i onaj ko je s
neba pao i koga su ptice ragrabile, ili onaj koga je vjetar u daleki predio odnio."1
Poto mu se dua vrati u tijelo, on uje odjeke koraka onih koji odlaze.
Zatim mu dou dva meleka strana izgleda, podignu ga i ponu ispitivati: "Ko ti
je Gospodar?", a on e rei: "Ah, ah, ne znam."
Meleci e ga upitati: "Koja je tvoja vjera?", a on e odgovoriti: "Ah, ah, ne
znam."
Ponovo e upitati: Ko je ovjek koji vam je poslan?"
1

Kur'an, 22:31.

137

"Ah, ah, ne znam." rei e on.

Tada e viknuti glasnik sa neba: "Lae on! Pripremite mu mjesto u
Dehennemu."
Otvorie mu se vrata Dehennema i do njega e dopirati njegova vrelina i
njegov smrad. Kabur e se tako stijesniti da e kost kroz kost prolaziti.
Pojavie se ovjek runog i stranog izgleda, u runoj odjei, smrad e iz
njega udarati i rei e mu: "Teko tebi sa tvojim zlom. Ovo je dan koji ti je
obean." On e povikati: "A ko si ti to mi donosi ovu stranu vijest?"
On e mu odgovoriti: "Ja sam tvoja loa djela. Boga mi, kad god si uradio
loe djelo ono te je udaljilo od pokornosti Allahu, a ubrzalo tvoj put ka
neposlunosti, i Allah te kaznio."
On e tada povikati: "O Allahu, odgodi Sudnji dan."
O ti koji si nemarano odnosi prema Allahu i Ahiretu, dokle e hodati u
tminama mraka i grijeha?!
Dokle e sam sebe sramotiti blatom grijeha?! Dokle e ostati zarobljenik
svojih strasti koje te odvraaju od tvoga Gospodara i Zatitinika?!
Mnogobrojna su pitanja koja od tebe trae panju i prisustvo srca. ta
oekuje?!
Da li oekuje smrt? A ta je poslije smrti osim polaganje rauna i kazna
ako te tvoj Gospodar ne obaspe Svojom milou?!
Ako kae: "Ne!", pa da li si dobio garanciju da nee umrijeti dok se ne
pokaje?
Ili, ta misli. Htjedne da se pokaje prilikom smrti, ali tada nema
pokajanja.
Uzvieni kae:
"Nema pokajanja za one koji rade loa djela, pa kada smrt zatee jednog
od njih rekne: "Ja se sada, uistinu, kajem." Ni za one koji umru kao nevjernici. To
su oni kojima smo pripremili bolnu kaznu."1
Skloni zastor sa svoga lica i pogledaj put prije nego se zastor digne na Dan
kada nee koristiti imetak, niti djeca.
Uzvieni kae:
"Smrtne muke e, zbilja, doi to je neto od ega ne moe pobjei i u rog
e se puhnuti to je Dan kojim se prijeti i svako e doi, a sa njim vodi i
svjedok. "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar
vid." 2
udan li je tvoj sluaj! Tvoj ivot je kratak, a ti ga u nemaru provodi. Zar
ne vidi da si svakog asa smrti sve blii i blii.
Probudi se iz svoga nemara prije nego ti smrt doe, ako imalo pameti
ima! Ubrzo e te u kabur nositi i postat e samo truhle kosti zemljom
prekrivene.
ta e biti sa tobom onog dana kada Allah mrtve proivi? I na vidjelo izae
ono to je u srcu bilo? Kada e za ono to si radio pred Gospodarom svjetova
odgovarati? Kad raun bude polagao pred Onim koji zna ono to krije i ono to
javno iznosi? Kada se vaga tog dana postavi?

1
2

Kur'an, 4:18.
Kur'an, 50:19-22.

138

"Mjerenje toga dana bie pravedno: oni ija dobra djela prevagnu, oni e
ta ele postii; a oni ija dobra djela budu lahka, oni e, zato to dokaze Nae
nisu priznavali, stradati."1
Jezid El-Ukaijj bi sebi govorio: "Teko tebi Jezide! Ko e za tebe klanjati
kad umre? Ko e za tebe postiti nakon to umre? Ko e umjesto tebe uiniti da
tvoj Gospodar tobom bude zadovoljan?"
"Toga dana e se Gospodaru svome vratiti."2
Koliko si velikih i malih grijeha ve zaboravio da si poinio, a melek ih je
sve zapisao!!! Koliko si nevolja prouzrokovao?!! Koliko si samo tajni krio, pa su
se one na tvoje oi razotkrile?!! Boj se onoga dana kada e pred Gospodarem
svojim stajati i raun ak i za najmanju sitnicu polagati! Pokaj se prije nego to
bude kasno! Prije nego bude govorio: "Gospodaru moj, povrati me da dobra djela
inim!" Tada nema povratka. Tvoj ivot je proao. U igri i zabavi si ga proveo.
"Kad nekom od njih smrt doe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me
da uradim kakvo dobro u onome to sam ostavio!" Nikada! To su rijei koje e
on uzalud govoriti, pred njima e biti prepreka sve do dana kada e proivljeni
biti."3

Kur'an, 6:8-9.
Kur'an, 75:30.
3
Kur'an, 23:99.
1
2

139

"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite

samo kao muslimani!"
Uzvieni kae:
"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani!"1

Bogobojaznost
Bogobojaznost se na arapskom jeziku kae "takva". Ona ima vie znaenja
od kojih su dva osnovna:
1. bogobojaznost, i
2. klonjenje grijeha.
Jedna od odlika arapskog jezika je postojanje mnotva rijei sa vie
znaenja, kao i obrnuto, tj. da za jednu stvar ima vie rijei i izraza koji mogu
dostii ak i nekoliko stotina. Zbog te vieznanosti islamska ulema se i razila po
pitanju definicije bogobojaznosti.
Meutim, jedna od najljepih definicija je ta da je bogobojaznost
"klonjenje grijeha iz straha od Allahove kazne i injenje dobra iz nade u Allahovu
milost", ili drugim rjeima "klonjenje svega onoga to nam je vjerom zabranjeno
iz straha od Allahove kazne i izvravanje svega onoga to nam je vjerom nareeno
iz nade u Allahovu milost i nagradu."
Allah nam na mnogim mjestima u Kur'anu nareuje bogobojaznost, pa
kae:
"I bojte se Allaha i znajte da ete svi biti pred Njim sakupljeni."2
"I bojte se Allaha i znajte da ete pred Njega stati."3
"Allaha se bojte i da Allah sve zna na umu imajte."4
Brojna su mjesta u Kur'anu gdje nam Uzvieni Allah nareuje
bogobojaznost. Na nekim mjestima spomen bogobojaznosti dolazi u obliku
imperativa (naredbe), kao u malo prije navedenim ajetima, dok na nekim
mjestima Allah spominje da je Kur'an uputa bogobojaznima:
"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji
se budu Allaha bojali."5
Time se na neposredan (indirektan) nain daje na znanje da treba biti
bogobojazan. Primjer takvog naina obraanja bio bi poput nastavnikovog
obraanja uenicima u kojem kae: "da je dobra ocjena samo za marljive
uenike", to znai: "Budite marljivi, pa ete imati dobre ocjene." A Allahu
pripada najsavreniji primjer.
Allah daje i opise bogobojaznih. Od opisa bogobojaznih Allah, subhanehu
ve te'ala, na poetku sure El-Bekare spominje:
"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji
se budu Allaha bojali;
Kur'an, 3:102.
Kur'an, 2:203.
3
Kur'an, 2:223.
4
Kur'an, 2:231.
5
Kur'an, 2:2.
1
2

140

onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali

dio od onoga to im mi budemo davali;
i onima koji budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je
objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali."1
Iz tih ajeta se mogu izdvojiti sljedee osobine:
- vjerovanje u nevidljivi svijet,
- obavljanje namaza,
- davanje zekata,
- vjerovanje u ono to je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno,
- vrsto uvjerenje u budui svijet, Sudnji dan i sve to slijedi nakon toga.
Da je svako duan biti bogobojazan dovoljno nam govori to to Allah,
subhanehu, bogobojaznost nareuje i Svome Poslaniku, pa kae:
"O Vjerovjesnie, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne sluaj Allah,
uistinu, sve zna i mudar je."2
ovjek je uvijek i na svakom mjestu duan da bude bogobojazan kao to
se moe vidjeti iz hadisa u kojem je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
obraajui se Ebu Zerru, radijallahu anhu, rekao: "Boj se Allaha, gdje god bude,
i loe djelo poprati dobrim koje e ga ponititi."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam kao primjer
bogobojaznosti i vrstog pridravanja vjere navodi patnje prijanjih naroda. Tako
Habbab ibn Eret, radijallahu anhu, spominje:
Mi smo se poalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na progone
idolopoklonika, a on bijae u hladu Kabe, naslonjen na svoj ogrta, pa mu
rekosmo:
Zar nam nee traiti pomo od Allaha, zar nam nee uiti dovu?
On nam na to odgovori:
Znajte da je meu narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u
zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu na dva
djela, ili bi mu eljeznim bodljama meso i kou od kostiju odvajali, ali sve to ga
ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru.
Tako mi Allaha, uistinu e Allah upotpuniti ovu vjeru dotle da e
konjanik putovati sam iz Sane do Hadramevta, nikog se ne plaei, osim Allaha i
od vuka za svoje stado, meutim, vi to pourujete (nestrpljivi ste).3

Naputanje ovog svijeta sa vjerom u Allaha

Allah, subhanehu, nam nareuje i da umremo kao muslimani. On nas je
stvorio i On nam alje Meleka smrt da nam due nae uzme. Dao nam je dovoljno
vremena da razmislimo o dokazima koji upuuju na Njega, poslao nam poslanike
da nas pozivaju uputi i pravom putu, propisao nam stvari od kojih emo imati
korist i na ovom i na buduem svijetu, a zabranio stvari koje su tetne po nas na
ovom i na buduem svijetu. Odredio nam je as smrti.
Od onoga momenta kada dolazimo na ovaj svijet pa do asa smrti, za koji
samo Allah zna kada e nastupiti, nalazi se dovoljno dug period da se ovjek
Kur'an, 2:1-4.
Kur'an, 33:1.
3
"Rijadus-salihin", hadis br. 41.
1
2

141

vrsto prihvati vjere i izvrava ono to mu je njegov Gospodar naredio, a kloni se

onoga to mu je njegov Gospodar zabranio. Govorei o tome Uzvieni Allah kae:
"A zar vas nismo ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao
da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je doao i onaj koji opominje?
Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoi!"1
Taj period izmeu roenja i smrti ovjek treba to bolje da iskoristi, jer e
na Sudnjem danu biti upitan za pet stvari, a jedna od njih je za ivot u ta ga je
proveo?
Smrt je svakome blizu. Allah je taj koji odreuje kada e nekome smrtni
as doi. Uzvieni kae:
"Mi odreujemo kada e ko od vas umrijeti."2
Ljudi se, esto, zavaravaju ovim prolaznim ivotom i smatraju da je smrt
daleko od njih. Veina mladia i ljudi srednje dobi gledaju da svoju mladost
protrate po kafanama, kafiima, injenju harama kako bi "iskoristili" svoju
mladost, a onda kad ostare oni e se pokajati, poeti klanjati, postiti, ii na
hadd i biti pokorni Allahu.
Drugi pak, kad im se kae da klanjaju i budu pokorni Allahu, odgovaraju:
"Eh, da mi je doekat vakat da klanjam pet vakata. Nemam sad vremena
da klanjam. Ako ja budem klanjao ko e mi se brinuti za djecu."
Takvi se zavaravaju ovim prolaznim ivotom i nee da vide da smrt ne bira
i kosi sve redom, mlade i stare, mukarce i ene, bogate i siromane, nasilnike i
potlaene, zdrave i bolesne, djecu i starce!! Pa kako ovjek moe biti siguran, ako
je vidio sunev zalazak danas da e vidjeti i njegov izlazak sutra?!!
Ljudi se zavaravaju ovim prolaznim ivotom i nee da vide da sate i sate,
pa ak i dane provode u onome to im je Gospodar njihov zabranio, a asa jednog
ne mogu da odvoje za izvrenje onoga to im je On naredio?!!
Tako ovjek kad ode u kafanu moe sjediti satima, u njoj provesti pola
dana, a u damiju ne moe doi na deset minuta!! Zato? Zato to nema
vremena?
Ne!! Tako mi Allaha, koji je Sunce i Mjesec stvorio i Zemlju prostranom
uinio, nego ih je ejtan zaveo i s pravog puta skrenuo!! On trai sebi drutvo u
Dehennemu, a oni mu se objeruke odazivaju!! Kada se na pravi put pozivaju,
oni glave okreu i haramu se predaju!! Ako ih smrt u takvom stanju zatekne, a
oni se nisu pokajali, zar se nadaju da e nakon toga ui u Dennet?!!
"To nee biti ni po vaim eljama ni po eljama sljedbenika Knjige; onaj
ko radi zlo bie kanjen za to, i nee nai, osim Allaha, ni zatitnika ni pomagaa;
a onaj ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, - ui e u Dennet i nee
mu se uiniti ni koliko trun jedan nepravda."3
Smrt je svakome bliska i kako je neko rekao: "Svi smo mi mrtvaci, samo se
redom kopamo." Zbog toga ovjek treba da to bolje iskoristi vrijeme koje mu je
dato na ovom kratkotrajnom i prolaznom dunjaluku i gleda da svoj ivot okona
kao musliman. U jednom od vjerodostojnih hadisa se prenosi da e u Dennet ui
onaj ije posljednje rijei na ovome dunjaluku budu "la ilahe illellah" nema
Boga osim Allaha!

Kur'an, 35:37.
Kur'an, 56:60.
3
Kur'an, 4:123,124.
1
2

142

Sama veliina nagrade upuuje na to koliko je teko umrijeti kao

musliman, koliko je teko na samrti izgovoriti te rijei!!
Sufjan Es-Sevri kae:
"Vidio sam nekog ovjeka kako se uhvatio za pokriva Ka'be i govori: "O
Allahu, spasi me, spasi!", pa sam ga upitao: "U emu je problem?", te me mi on
odgovori:
"Bilo nas je etvero brae i svi smo bili muslimani. Troje od nas je umrlo
tako da je svaki bio iskuan prilikom smrti (i nije umro kao musliman). Samo
sam ja ostao, pa ne znam kako u zavriti svoj ivot."
ovjek uvijek treba da razmilja o smrti i onome to ona nosi sa sobom.
Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, je jednom prilikom rekao onima koji su
oko njega sjedili: Sino sam legao i nisam nikako mogao zaspati.
ta te je to toliko uznemirilo? upitae prisutni.
Taman kad sam legao u postelju i stavio glavu na jastuk sjetio sam se
smrti. Pred oima sam vidio sliku mrtvaca nekoliko dana nakon njegove smrti,
kada ga ostavi njegova porodica i prijatelji. Vidio sam kako mu se promjenio
miris, kako su mu se efini poderali i kako crvi nainju njegovo tijelo. zatim
zaplaka i ree: La ilahe illellah Nema boga osim Allaha.

143

"I vrsto se Allahova ueta drite!"

Uzvieni Allah, subahanehu ve te'ala, obraajui se vjernicima kae:
"Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se
Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On
sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, braa; i bili ste na ivici vatrene
jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da biste
na pravom putu istrajali."1
Ovim ajetom Allah, subhanehu ve te'ala, nareuje vjernicima sljedee
stvari:
- da se vrsto dre Allahova ueta,
- da se ne razjedinjuju,
- da se prisjete Allahove milosti kada su jedni drugima neprijatelji bili.
Zatim Uzvieni kae:
"I neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini
dobro, a od zla odvraati, - oni e ta ele postii.
I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u miljenju podvojili kada su im
ve jasni dokazi doli, - njih eka patnja velika."2
Dalje Uzvieni nareuje:
- da meu vjernicima bude onih koji e pozivati da se ini dobro, a od zla
odvraati,
- da ne budu kao oni koji su se razjedinili i u miljenu podvojili nakon to
su im jasni dokazi doli.
U prvom ajetu koji smo naveli Allah, subhanehu ve te'ala, kae: "Svi se
vrsto Allahova ueta drite." Ovaj ajet je samo nastavak prethodnog u kojem
Uzvieni kae:
"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani!"3
Tim rijeima Allah, subhanehu ve te'ala, nareuje svim onim koji vjeruju
u Njega da se boje Allaha i umiru kao muslimani, da bi odmah u sljedeem ajetu
naredio da se vrsto dre Allahovog ueta. Mada se taj ajet prevodi kao "Svi se
vrsto Allahova ueta drite", u biti bi trebao glasiti: "i svi se", kako i u Kur'anu
stoji. Tako bi i znaenje bilo sljedee:
"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao
muslimani i svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte!"
Allah svoje obraanje vjernicima poinje rijeima: "O vjernici."
Ugledni ashab i poznati mufessir (tuma Kur'ana) Ibn Abbas, radijallahu
anhu, povodom takvog naina obraanja vjernicima od strane Allaha kae:
"Kad god u Kur'anu doe "o vjernici", posluaj dobro, jer se radi ili o
dobru koje se nareuje, ili o zlu koje se zabranjuje."
Ajeti koji slijede nakon tog poziva vjernicima sadravaju i dobro koje se
nareuje i zlo koje se zabranjuje.
Od dobra koje se nareuje je sljedee:
- bogobojaznost,
Kur'an, 3:103.
Kur'an, 3:104-105.
3
Kur'an, 3:102.
1
2

144

- da se umire kao musliman,

- vrsto dranje za Allahovo ue,
- prisjeanje Allahove milosti,
- postojanje grupe koja e nareivati dobro, a odvraati od zla.
Od loih stvari koje se zabranjuju je samo:
- razjedinjavanje.

145

 VII. dio

Islamska knjievna batina

146

 Islamska knjievna batina

Abbas Mahmud El-Akkad - "Iblis"

Ebu Bekr Es-Said "Pismo muslimanskom
uitelju"
Dr. Sefer El-Havali "Kuds"
147

Iblis
Ono o emu sam sada namjeravao pisati nije
predstavljanje nove knjige koja je tek ugledala svjetlo
dana na bosanskom jeziku, ili pak neko novo izdanje
knjige na stranom jeziku od nekog uvenog autora, ve
mi je namjera da predstavim, onoliko koliko sam u
mogunosti, jednog autora nepoznatog naoj javnosti
kroz njegovu knjigu Iblis, za koju se moe rei da joj
nije posveana potrebna panja ni u krugu italake
publike onog podneblja na kojem je jeziku objavljenja.
Svjestan sam da sam se prihvatio nezahvalnog
posla, a to je da predstavim jednog islamskog mislioca
kojem, to bi narod rekao, ne mogu politi ni na ruke,
ali elja da ne ostane daleko od javnosti je uinila da
ipak preem preko toga i kaem neto o knjizi koju je napisao i o autoru koji ju je
napisao.
Knjiga Iblis autora Abbasa Mahmuda El-Akkada nije novijeg datuma.
Ovo izdanje koje mi je dolo do ruke nema na sebi datuma izdanja, niti broj
izdanja, ali se moe primjetiti da se ne radi o prvom izdanju. Knjiga je objavljenja
u Bejrutu.
O emu knjiga govori moe se vidjeti iz samog naslova. Ono to je
zanimljivo je da je ova tematika privlaila mnoge islamske uenjake koji su se
laali pera da piu o Iblisu, ejtanu kojeg je Allah protjerao iz Denneta zbog
njegove nepokornosti. Spomenut emo samo neke od tih autora od kojih su Ibn
Kajjjim El-Devzijje, Abdur-Rahman El-Devzi, Tekijuddin Ebu Ishak Ibrahim
ibnu-l-Alame, Mustafa El-Adevi i mnogi drugi.
Klasini autori su tu tematiku promatrali kroz prizmu kuranskih ajeta i
hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki od njih su ak
navodili i razne israilijate, legende koje se prenose od Izraelana. Oni koji su
pisali poslije njih uglavnom su slijedili njihov stil i nain pisanja. Jedan vei
iskorak na tom polju uinio je autor knjige Iblis, Abbas Mahmud El-Akkad,
koji je toj tematici priao na sasvim nov i orginalan nain.
Naime, onaj ko bude mislio da e tu nai kazivanja o Iblisu utemeljena na
kuranskim ajetima i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
ostavie knjigu razoaran. U stvari i nije bila namjera, niti cilj autora da sabere
kuranske ajete i hadise koji govore o Iblisu. Autorova namjera je bila da o Iblisu,
tj. ejtanu, govori kroz prizmu razliitih religija.
Sasvim nov pristup i sasvim orginalan.
Govor o Iblisu poinje prikazujui ga onako kako ga vide primitivna
plemena.
Da bi slika koju hoe ponuditi itaocu bila potpunija kada bude govorio o
ejtanu u drugim religijama autor se zaustavlja na samim nazivima koji se koriste
za njega u tim religijama objanjavajui njihovo porijeklo i njihova znaenja koje
nose sa sobom.
Kada je obradio tu temu, autor nastavlja sa govorom o ejtanu onako kako
je on vien u staroegipatskoj civilizaciji. Nakon toga redaju se civilazacije i
religije poput staroindijske civilizacije, zoroastroizma, amanizma, da bi se na

148

kraju osvrnuo na kranstvo, judaizam, i islam. Meutim, ak ni tu autor se ne

zaustavlja, ve nastavlja i govori o ejtanu onako kako ga vide ljudi savremenog
doba.
U predogovoru ove knjige, kojeg je napisao Munejjif Lutfi, se kae:
Knjiga Iblis koju je napisao veliki mislilac i sposobni nauni istraiva,
rahmetli Abbas Mahmud El-Akkad, najvjerovatnije nema sebi slinu na bilo
kojem jeziku u svijetu. On je u njoj sabrao sve to je pisano o Iblisu i reeno o
njemu u raznim civilizacijama i kulturama kroz koje je prolo ovjeanstvo i u
raznim religijama koje se oslanjaju na objavljenu knjigu kao i drugim religijama
koje je upoznalo ovjanstvo od najranijih vremena.
Prilazei ovoj temi na takav nain dolazi do izraaja autorovo ogromno
znanje i poznavanje tematike o kojoj govori, kao to do izraaja dolazi i njegovo
poznavanje razliitih kultura, civilizacija i religija.
Autor je svoj govor o Iblisu saeo u sljedea poglavlja:
I. Poetak dobra; u kojem autor daje opu sliku o ejtanu, pa poinjui
svoj govor o Iblisu autor kae:
Onaj dan kada je ovjek spoznao ejtana je poetak dobra. To je jedna
izvrsna i neobina izjava. Ona je poput matematikih istina koje su potvrene
na sve naine, i svugdje ima svoje argumente.
Da bi nam ova izjava, za koju i sam autor kae da je neobina, bila jasnija
autor nam je pruio obrazloenje:
Spoznaja ejtana je bio poetak razluivanja izmeu dobra i zla.
II. Prije (spoznaje) ejtana vrste i stepeni zabranjenih stvari, vrste ejtana;
u ovom poglavlju autor navodi uvjerenja raznih primitivnih plemena koja
smatraju da dua nakon smrti moe ui u bilo koju stvar u prirodi, poput drvea i
sl., to ujedno stvara i bojazan kod tih plemena da te due imaju uticaja na
njihovu svakodnevnicu, pa se tako boje da ih ne razljute. Tako su te due dijelili
na dobre i loe, one koje donose korist i one koje mogu ovjeku nauditi.
III. Najvea (najpoznatija) ejtanova imena ejtan u egipatskoj civilizaciji,
ejtan u indijskoj civilizaciji, ejtan u Mesopotaniji, ejtan u grkoj civilizaciji; u
ovom poglavlju autor govori o vienju ejtana u razliitim kulturama i
civilizacijama dotiui se i vjerovanja vezanih za faraone i sl., ali se prije svega
osvre na same nazive, tj. imena za ejtana i njihovo porijeklo.
IV. Na putu vjera kojima je objavljena knjiga vjere kojima je objavljena
knjiga: ibrijje (judaizam), kranstvo, islam; pod vjerama kojima je objavljena
knjiga podrazumijeva se judaizam koji ima Toru (Tevrat), kranstvo koje ima
Bibliju (Indil) i islam koje ima Kuran. U ovom poglovlju autor se osvre na
vienje ejtana u spomenutim vjerama.
V. Oboavanje ejtana ejtanovi saveznici; u ovom poglavlju objanjava
kako je dolo do ulaenja nekih paganskih vjerovanja i obiaja u razliite religije
poput kranstva i sl. dotiui se amanizma, astrologije, vjerovanja u Mitru koje
je bilo raireno u Rimskom Carstvu, gnosticizma, orfizma i dr.
VI. ejtan i umjetonst u arapskoj knjievnosti, u modernom dobu, ejtani u
peru pjesnika i pisaca; u ovom poglavlju se govori o vienju ejtana u arapskoj
knjievnosti, ili bolje reeno u arapskom pjesnitvu, kao i o vienju ejtana u
oima savremenog doba. Prilikom govora o ejtanu u arapskoj knjievnosti, autor
nije zaboravio ni stranu knjievnost, ak ni autore koji su o Iblisu pisali na
drugim jezicima dajui svoj kritiki osvrt na njihovo pisanje.

149

Autor je porijeklom Egipanin. Roen je u Esvanu 1889. god., a na Ahiret

preselio 1964. god. Poznat je kao pjesnik i novinar. Iza sebe je ostavio najvie
poetskih djela od kojih je "Divanu-i'ri" ("Divan poezije").
Djela koja je ostavio iza sebe svjedoe o blagodati znanja kojeg mu je
Allah dao, tako da ono predstavlja vrelo koje utaljuje e svakome ovjeku
ednome znanja. Ovde u spomenuti neka od tih djela od kojih su Cionizam i
problem Palestine, zatim ovjek, kako ga vidi plemeniti Kuran, ena, kako
je vidi plemeniti Kuran, Svjetski cionizam, Bilal ibn Rebbah i mnoge druge.
Na kraju, molimo Allaha da nagradi autora za njegov trud koji je uloio
prilikom pisanja ovih knjiga, i molimo Ga da i nas i njega uvede u dennetske
vrtove.

150

Pismo muslimaskom uitelju

itaj (ui), u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka!
itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjeka pouava
onome to ne zna.1
Navedeni ajeti su naredba koju je Allah, subhanehu ve teala, uputio
Svome poslaniku, a preko njega i svim ljudima. Samim tim Allah je naglasio
vanost i potrebu traenja znanja.
Bez sumnje veliku vanost i stepen kod Allaha imaju oni koje samo
posljednje sklapanje oiju sprijeava da i dalje trae znanje kako bi neto novo
saznali. Kada je Abdullah ibn Mubarek pred smrt bio upitan do kada e traiti i
pisati znanje, odgovorio je:
Moda rije od koje u imati koristi na Sudnjem danu jo nisam zapisao.
Allah, subhanehu ve te'ala, o njima kae: i Allah e na visoke stepene
uzdignuti meu vama one koji vjeruju i kojima je dato znanje.2
I mnogi drugi alimi su se trudili da steknu znanje, ali i da ga prenesu na
druge sve dok ih smrt nije rastavila od ovoga svijeta. Ne treba se uditi to su ga
oni do posljednjeg asa traili i pisali kako bi ostalo u nasljedstvo onima koji e
doi poslije njih. Njihov trud se moe usporediti sa saenjam voaka za budue
generacije. Kada je jedne prilike neki mladi naiao putem i ugledao oronulog
starca kako sadi voku zauen on ga je upitao:
- Zato to radi kad nee doekat da uzbere plod sa nje?
- Nama su sijali oni prije nas, zato onda ne bi mi sijali onima poslije nas?
bio je starev odgovor.
Nauka je poput jedne zgrade s velikim vratima. Kada ue kroz ta velika
vrata nae stotinu malih ve otvorenih.
Na putu sticanja znanja uloga uitelja, nastavnika ili profesora je
nezaobilazna, pogotovo u dananjem vremenu i nainu kolovanja.
Mnogi uitelji, nastavnici i profesori esto se nespremni prihvaaju
pouavanja djece ne snalazei se kako ih na ispravan nain odgojiti i usaditi u
njih vrline islamskog morala pogotovo onda kada se radi o onima koji predaju
predmete kao to su hemija, fizika i sl.
Da bi im na tom putu pomogao profesor Kuvajtskog univrziteta dr. Ebu
Bekr Es-Said im je uputio jedno krae djelo koji nosi naziv Pismo
muslimanskom uitelju.
O tome kome je pismo upueno dr. Ebu Bekr Es-Seid kae: Bez obzira
ta predavali (matematiku, fiziku, historiju, jezik, itd.) i gdje to radili (osnovna,
srednja kola ili falkultet), piem vam ovo pismo obuhvatajui neke komentare,
ideje i metode pozivanja uenika Allahu.
Ovo djelo je kratko po obimu, ali ujedno i bogato sadrajem i porukama
koje su upuene muslimanskom uitelju dajui mu smjernice kako bi trebao da
se odnosi prema svojim uenicima, kao i kakve bi karakteristike trebao da
posjeduje muslimanski uitelj.
1
2

Kur'an, 96:1-5.
Kur'an, 58:2.

151

Autor svoje djelo poinje uvodom u kojem kae:

"Rad i pozivanja na ponovno usvajanje muslimanskog naina ivota u
naoj slaboj zajednici je naa vjerska dunost. Ovaj rad i pozivanje nee uroditi
plodom ukoliko bude podran od strane manjeg broja pojedinaca, naprotiv, on
zahtijeva podrku i saradnju zajednice."
Nakon uvoda slijedi sadraj pisma u kojem se autor obraa onima kojima
je ovo pismo namijenjeno ukratko izlaui ta je sadraj pisma, tj. njegova poruka
muslimaskom uitelju, skreui mu panju na vanost i neophodnost pozivanja
uenika islamu. Nakon sadraja pisma autor vie panje posvjeuje vanosti
pozivanja uenika u islam i to kroz slijedee teme:
1. Danas uenici sutra voe,
2. Plodno tlo za islamski rad s uenicima,
3. Velika nagrada Allaha Svemogueg,
4. Svako je odgovoran za one koje voli,
5. Borba zla i razorne propagande,
6. kolstvo kao polje dihada.
Nakon toga autor govori o nainima pozivanja uenika Allahu,
karakteristikama i osobinama muslimaskog uitelja, da bi ga odmah zatim
savjetovao da svoje uenike upozorava na ono to protuslovi islamu.
Od tema koje autor ukratko obrauje su i Uenje i vezanje za uenike,
Nareivanje dobra i odvraanje od zla, Podsticanje uenika muslimana i
naklonost prema njemu.
Svoje djelo autor zavrava temom Vannastavne aktivnosti i usmjeravanje
uenika ka islamu.
Ovo djelo, kako kae izdava, doprinijee, inaa-Allah, da se bar
dijelimino popuni praznina kada je rije o strunim radovima iz praktine
islamske pedagogoije napisanim na bosnakom jeziku ili prevedenim na
bosanski.
I na kraju, pridruujemo se eljama izdavaa Pisma muslimanskom
uitelju da e to djelo ostvariti eljeni cilj, da e se to vei broj uitelja i
nastavnika okoristiti njegovim porukama, te da e ono biti podstrek naim
alimima i prevodiocima da zapoeti posao nastave i da djela iz ove i njoj srodnih
oblasti bude to vie.
Isto tako molimo Allaha da nagradi prevodioca za njegov trud i sve one
koji su pomogli da jedno takvo, uistinu, vrijedno djelo ugleda svjetlo dana na
bosanskom jeziku.

152

"Kuds"
Ve due vremena izvjetaji s Bliskog Istoka i sukobi na podruju
Palestine ispunjavaju stupce raznih novinskih asopisa i magazina. Mnogobrojne
mirovne konferencije privlae panju novinara iz itavog svijeta. Svaka nova
konferencija ili mirovni dogovor sa sobom nose nadu da bi ipak moglo doi do
mirovnog rjeenja, ali surova stvarnost te nade baca u sjenu i sa sobom donosi
nove patnje i tegobe palestinskom narodu.
ta se deava u Palestini? Da li je mirovni dogovor izmeu dvije strane
mogu ili ne? Zato uvijek jedna strana kri dogovor bez ikakvih sankcija? Zato
svijet, a posebno Amerika blagonaklonim okom posmatraju zloine koje ine
izraelski vojnici nita ne inei? Zato svijet pomae Izrael u tim zloinima vojno
i financijski?
To su pitanja koja bi svakoga trebalo interesirati. No pravi odgovor na njih
je teko nai zbog pristrasnosti samih medija i nedovoljnog informisanja po tom
pitanju.
Uviajui kako je teko doi do pravih i potpunih informacija, neki
islamski uenjaci su latili pera da odgovore na neka od tih pitanja i osvjetle ono
podruje koje Zapad uporno eli da zadri u sjeni. Jedan od njih je i uvaeni
islamski uenjak dr. Sefer El-Havali, autor djela "Kuds izmeu istinitog i lanog
obeanja" koje govori o problemu Palesatine, a kojeg ujedno i predstavljamo
italakoj publici.
Autor se na samom poetku, u predogovoru ovog djela, dotie same sri
problema, a to je da li je sukob u Palestini jedan od mnogobrojnih sukoba za koji
je potrebno nai rjeenje?
U odogovoru na to pitanje on kae: "Nipoto! Ovo predstavlja veliki
historijski znak kojim se eli napraviti golem zaokret u dugotrajnom sukobu
izmeu dva vjerovanja, dvije civilizacije, dvije historije koje su u meusobnom
antagonizmu!"
U daljem svom izlaganju on e obrazloiti svoje miljenje i dokazati ono
to tvrdi.
Knjiga na jedan jednostavan i privlaan nain uvodi itaoca u sr samog
problema zbivanja u Palestini i osvjetljava mu sasvim nove segmente tog sukoba.
Vjerovatno e veliki broj italaca ovog djela biti iznenaen nekim injenicama
koju su vjeto skrivane od strane zapadnih medija, ali sve ono to autor navodi
potkrijepljeno je argumetima.
Autor se u okviru svoga izlaganja oslanja na tekstove iz Starog i Novog
zavjeta, kao i na izjave onih ljudi koji su odigrali znaajnu ulogu u svemu onome
to se zadnjih nekoliko decenija deavalo u Palestini.
Zapanjujue su i izjave koje navodi u svojoj knjizi, a koje su davali neki od
prijanjih predsjednika SAD-a. Jedna od njih je i izjava predsjednika Kartera u
kojoj kae:
"Sedam amerikih predsjednika su vjerovali u ovo. Oni su praktino
utijelovili ovo vjerovanje time to su veze SAD-a sa Izraelom vie nego posebene
veze. To su jedinstvene veze stoga to se njihovi korijeni nalaze duboko u
savijesti, moralu i vjerovanjima samog amerikog naroda. Izrael i SAD
sainjavaju emigranti koji su bili pioniri i zbog toga zajedno dijelimo nasljedstvo
Tevrata."

153

Zbog same aktuelnosti tematike i njene nedovoljne rasvjetljenosti, kao i

zbog jednostavnosti stila kojim je knjiga pisana i naina prilaenja tom problemu,
toplo bi preporuili ovu knjigu svima kojima je stalo do istine i zainteresovani su
da dokue sutinu samog problema Palestine.
Nadamo se da e ovim djelom biti skinut veo sa istine koji ju je prikrivao, kao i
da e ovo djelo biti jedan znaajan doprinos i poticaj u otkrivanju sutine
problema koji danas pogaaju razne narode, a pogotovo muslimane

154

 VIII. dio

Iskrice mudrosti
155

 Iskrice mudrosti
156

Iskrice mudrosti
Abdullah ibn Mesud je rekao: "Nije znanje mnotvo predaja, ve je znanje
bogobojaznost."1
***
El-Asmei je upitao Dagfel En-Nesabu:
- Pomou ega si stekao znanje?
- Pomou jezika koji je mnogo pitao, srca koje je razumijevalo, a kada bi
sreo alima uzimao bi od njega i davao mu. odgovori on.2
***
Ibn-l-Mukaffe je rekao:
"Ako ti ljudi iskau potovanje zbog imetka ili vlasti, neka te to ne
zadivljuje, jer e to potovanje nestati kad nestane i to dvoje, ali treba da te zadivi
kad ti ljudi iskau potovanje zbog vjere i lijepog odgoja."3
***
Tri svojstva ko bude imao, tetie mu4:
1. nepravda; Uzvieni Allah kae : "O ljudi, nepravda koju inite da biste u
ivotu na ovom svijetu uivali samo vama teti."5
2. spletkarenje; Uzvieni Allah kae : " a spletke e pogoditi upravo one
koji se njima slue."6
3. krenje zakletve; Uzvieni Allah kae : "Onaj ko prekri zakletvu kri je
na svoju tetu."7
***
Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, je rekao: "Znanje je bolje od imetka,
jer te znanje uva, a ti uva imetak. Imetak se troenjem umanjuje, a znanje se
dijeljenjem poveava."8
***
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae:

Ebu Abdur-Rahman Abdullah El-Kari - Mevsuatu el-musabekati es-sekafije, str. 5.

Isto, str. 6.
3
Isto, str. 7.
4
Isto, str. 20.
5
Kuran, 10:23.
6
Kuran, 35:43.
7
Kuran, 48:10.
8
Ebu Abdur-Rahman Abdullah El-Kari - Mevsuatu el-musabekati es-sekafije, str. 24.
1
2

157

"ovjek koji e imati najgori stepen kod Allaha na Sudnjem danu je onaj
kojeg su ljudi ostavili bojei se njegovog zla."1
***
"O ovjee, majka te je rodila, a ti plae,
dok se ljudi oko tebe radosno smiju,
pa potrudi se da, kad oni budu plakali na dan tvoje smrti,
bude radosno nasmijan."
***
"Ako ne bude iao naprijed ostae, pozadi."
***
Ebu Berze El-Eslemi, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Niko se nee pomaknuti s mjesta obrauna dok ga Allah ne upita za:
- ivot, u ta ga je proveo,
- za znanje, je li radio po njemu,
- za imetak, kako ga je zaradio i u ta ga je potroio
- za tijelo, u ta ga je koristio.2
***
"Znanje je Allahovo svijetlo, a Allahovo svijetlo se ne daje grijenicima."
***
"Teko onom ko za dunjalukom leti,
a sjenka smrti nad glavom mu prijeti."
***
"Ne sanjaj itav dan o dobrim dijelima, nego ih radi."
Rekao je Bezer Demher:
"Ni najivahnija ivotinja ne moe bez bia, ni najasnija ena ne moe bez
braka, ni najpametniji ovjek ne moe bez savjetovanja."
***
Muhammed ibn Husejn je rekao:
1
2

Buharija i Muslim.
Biljee ga Tirmizija i Nesa'i, a hadis je vjerodostajan.

158

"Prepirka (svaa) brie vjeru i u srcima ljudi raa mrnju."

***
Ebu Derda, radijallahu anhu, je rekao:
"Koliko dunjaluk kod Allah ima malu vrijednost govori to to Mu se ne
moe biti nepokorno, nego na dunjaluku, niti se moe postii ono to je kod
Njega, osim ostavljanjem dunjaluka."
***
Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, je rekao:
"Nita vie ne pomuuje ovjekov razum od elja (ambicija)."
***
Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, je rekao:
"U povuenosti je odmor od mijeanja sa loim ljudima."
***
Fudajl ibn 'Ijad, rahimehullah, je rekao:
"Spominjanje ljudi je bolest, a spominjanje Allaha lijek."
***
Ebu Hatim, rahimehullah, je rekao:
"Trgovina koja donosi najveu korist je spominjanje Allaha, a trgovina
koja donosi najveu tetu je spominjanje ljudi."
***
Reeno je:
"Tri su svojstva imana:
- umjereno davanje,
- pravedno postupanje prema sebi i
- nazivanje selama drugom prije nego ga on nazove.
***
Reeno je:
"Tri su upropatavajua grijeha: pohlepa, zavist i oholost."
***
Ibn Durejd je rekao:
"Problem razuma je strast, pa ko svoju strast savlada razum je svoj spasio."

159

***
Hasan El-Basri, rahimehullah, je govorio:
"Osnovu zla ine tri stvari: oholost, pohlepa i zavist.
Oholost je Iblisa sprijeila da Ademu uini seddu, pohlepa izvela
Adema iz Denneta, a zavist navela Ademovog sina da ubije svoga brata."
***
Prenosi se od Ikrime, a on od Ibn Abbasa da je rekao:
"Uzmi mudrost od koga god je uje. ovjek ponekad kae neku mudru
stvar, a sam nije mudar."
***
Ebu Derda, radijallahu anhu, je rekao:
"Onaj koji govori istinu i radi po njoj nije bolji od onoga koji je uje i
prihvati."
***
Mudri ljudi su rekli:
"Stvari koje najvie pomau razumu su: savjetovanje sa uenima,
polaganost u svemu i koritenje iskustvima."
***
"Kada e graevina jednom biti potpuna
ako je ti bude gradio, a drugi ruio."

160

Biljeka o autoru
Autor ove knjige, Munir Zahirovi roen je u Travniku,
17. 07. 1976. god. Osnovnu kolu zavrio je u Turbetu, a srednju
u Travniku.
Nakon zavrene srednje kole upisuje studij na Islamskoj
pedagokoj akademiji u Zenici koji zavrava 1998. god. Iste te
godine upisuje studij na Islamskom univerzitetu u Medini i
zavrava ga 2003. god., te stie zvanje profesor fikha.
Vrlo rano poinje objavljivati svoje radove u "Glasu
islama", "Preporodu", "Nuru", i asopisu "Iqre". Broj objavljenih
radova u islamskim novinama i asopisima i internet stranicama prelazi cifru od
ezdeset.
Poinje se baviti i prevoenjem, tako da mu je dosad objavljeno pet
prevedenih knjiga, i to: "Ispovjest" od Abdu-l-Mun'ima El-Dedavija, "Prie iz
historije islama" od Ebu-l-Hasena En-Nedevija, "Kako i ime se zatititi od
ejtana?" od Mustafe El-Adevija, "Kazivanja o vjerovijesnicima" od Ebu-l-Hasena
En-Nedevija, i "U hladu sadake" od Muhenneda Et-Tunisija.

161