Saborna damija u Isfahanu je damija u povijesnom sreditu Isfahana koja

moe se promatrati kao fantastina ilustracija evolucije damija tijekom vie od

12 stoljea. Ona je najstarija sauvana graevina takve vrste u Iranu i prototip za
kasnije damije diljem srednje Azije. Zbog toga je upisana naUNESCO-v popis
mjesta svjetske batine u Aziji.
Godine 1051., Isfahan je postao prijestolnica Seldukog Carstva
Branitelji sunizma su eljeli obnoviti Abasidski kalifat, a
prvi Togrulov arhitektonski kompleks bila je obnova Saborne damije u Isfahanu.
Naime, ugledni povjesniar i geograf, Jakut al-Hamavi, navodi kako su Isfahanci
bili prisiljeni sruiti staru damiju "zbog nedostatka drva" tijekom selduke
opsade.Selduci su isplanirali svoj gradski centar i trg u blizini postojee damije,
tako da je njihov trg bio omeen sjevernom stranom kompleksa.

Odlike
Kompleks, koji obuhvaa vie od 20.000 m, takoer je prvi primjer islamske
zgrade koja je prilagodila dizajn sasanidske palae s etiri graevine oko
zajednikog kvadratinog dvorita u islamsku sakralnu arhitekturu. Njegova etiri
nadsvoena portala(ajvana) gledaju jedan prema drugome u sredinjem
otvorenom dvoritu promjera 60 x 70 metara.Takoer, njegove dvo-opnaste
rebraste kupole predstavljaju arhitektonsku inovaciju koja je inspirirala graditelje
u cijeloj regiji. Juna kupola od raskone opeke iznad mihraba (tzv. Gunbad-e
Harka ili "smea kupola") iz oko 1087. godine, izgraena
tijekom selduke vlasti, djelo je vezira Nizam al-Mulka. Povrine od 101 m i
visinom od 20 metara, u svoje vrijeme bila je najvea kupola na svijetu[3].
Kompleks takoer posjeduje izuzetne dekorativne pojedinosti koji predstavljeju
stilska kretanja islamske umjetnosti tijekom vie od tisuu godina. Tako je
tukom raskono ureeni mihrab, ispod zapadnih arkada, naruio
mongolski kanOldeitu, dok je safavidski doprinos bio izgradnja nia, minareta i
ukraavanje zidova keramikim ploicama s mozaikimkaligrafskim natpisima
koji se skladno uklapaju u arhitektonsku cjelinu

ULU DZAMIJA

Ulu Cami (Velika damija) Izgraena je u seldukom stilu po projetu Ali Neccara
u periodu od 1396 do 1399. godine prema nalogu Sultana Bayezida I.
Predstavlja simbol rane osmanske arhitekture, a sa svojih 20 kupola i dva
minareta najvea je damija u Bursi. Smatra se da je dvadeset kupola izgraeno,
umjesto dvadeset zasebnih damija, iju je gradnu obeao Sultan Bayezid I za
pobjedu u bici kod Nikopolja 1396. godine. U unutranjosti se nalazi adrvan na
kojem vjernici prije molitve (namaza) uzimaju abdest. Iznad adrvana nalazi se
kupola kroz koju do unutranjnjosti damije prodire blaga svjetlost. Damija je
najpoznatiji primjer islamske kaligrafije u svijetu, koja je ispisana na zidovima,
stubovima i na malim i velikim tanjirima. Unutar damije su 192 monumentalna
zidna natpisa, koje su pisali poznati turski kaligrafi.

EDIRNE

Ove damije su dobile posebno na vanosti otkako je nastupio sveti mjesec

za muslimane, mjesec ramazan. Kako su tri damije blizu jedna drugoj, ovo
mjesto u Edirneu se zove "zlatnim trokutom". Stanovnici esto znaju rei da
posjetitelji nisu upoznali Edirne ukoliko nisu vidjeli pomenute tri damije.
Damija Selimija, koja je izgraena naredbom sultana Selima II, pet stotina
godina slui kao primjer tursko-islamske umjetnosti. Damija Mimara Sinana
stoljeima je otvorena i u slubi vjernicima.
Drugo djelo "zlatnog trokuta", damija Uc Serefeli specifina je po tome to
je to prva damija u kojoj je napravljeno dvorite sa trijemom. U ovoj
damiji, tri osobe se mogu penjati na munaru istovremeno, a da se pritom ne
sretnu. Temelje ove damije bacio je Muslihiddin Aga 1537. godine, a
izgradnja je trajala deset godina.
Eski damiju je izgradio arhitekta Haci Alaaddin iz turskog grada

Konye.Ova damija je meu narodom poznata i kao "Yazili damija"

("damija s napisima") zbog brojnih levhi ispisanih na zidovima.
EHZADA
Damija ehzada u Istanbulskoj etvrti Fatih, za Sulejmana Velianstvenog, u
spomen na njegovog sina Mehmeda koji je preminuo od malih boginja u 21
godini ivota. To je bilo prvo veliko djelo najveeg osmanskog arhitekta Mimara
Sinana i smatra se prvim remek-djelom klasine osmanske arhitekture.

Arhitektura[
Prije damije Sinan je izgradio oktogonalni turbe (mauzolej) kraljevia Mehmeda
od viebojnog kamena i terakotnim prozorskim okvirima i lukovima, trijemom i
dvostrukom kupolom. Iznutra je bogato ukraen raskonom keramikom iz Iznika,
a osim kraljevieva sarkofaga u sredini, tu su tijela i njegove kerke Humusah
Sultan i njegovog brata Cihangira. Iza ovog turbeta nalazi se i turbe velikog
vezira Rustem Pae Hrvata, zeta Sulejmana I., a uz njega i turbe Ibrahim Pae,
zeta Murata III. (djelo Ahmeda avua iz 1601. god.).
Damija ima ulazno dvorite s kolonadom stupova (avlu) koje je pribline veliine
same damije. Dvorite uokviruje portik s pet kupola na obje strane, iji su
stupovi graeni od izmjeninih tambura bijelog i ruiastog mramora. U sreditu
dvorita je nadsvoena esma (edrvan) koju je kasnije donirao sultan Murat IV..
Njezina dvaminareta imaju raskone geometrijske ukrase u niskom reljefu
s inkrustacijama od terakote.
Sama damija ima kvadratian tlocrt sa sredinjom kupolom koju podravaju
etiri polukupole na etiri masivna stuba. Promjer joj je 19 x 19 metara, a visoka
je 37 metara. Tu je Sinan prvi put primjenio tehniku smjetanja galerijske
kolonade cijelom duljinom proelja kako bi se izvana sakrili potpornji.
Iznutra je damija pratila simetrian plan, ali njezino proirenje s narteksom ispod
etiri polukupole nije bilo najuspjenije jer je poivalo na etiri masiva stuba koji
su skraivali prostor za molitvu, i Sinan ga nikada vie nije ponovio.

Sulejmanija , vrhunsko je djelo najveeg osmanlijskog (otomanskog) arhitekta i

graditelja Sinana.
Njen klasian tlocrt turskih bogomolja, primijenjen na varijantama na tisuama
moeja nadahnut je Aja Sofijom. Ali kako je sjaj Justinijanove crkve trebao biti
nadmaen, Sinan je isplanirao graevinu tako da je postavljanjem
savrenog kruga na savreni kvadrat dobio ozbiljno geometrijsko remek-djelo u
kojem ukrasi igraju sekundarnu ulogu. Sve je podreeno velikom interijeru koji je
natkriven kupolama i smislu za ureeni prostor koji on odaje. Za razliku od
Justinijanove katedrale, ispred damije nalazi se otvoreno dvorite sa stupovima,
a sama damija je u aritu grupe graevina u koju spada utemeljitev
grob, medresa, bolnica, kuhinje i hamami. Ovaj arhitektonski kompleks bio je
novost za islamski svijet i njegova harmoninost bila je izvanredno obiljeje
turskog graditeljstva.

Arhitektura
Damiju ini skup kupola i lukova koji vodi do glavne kupole. etiri
divovska stubau unutranjosti podupiru sredinju kupolu i polukupolu iznad kible,
a 138 prozora od obojenog stakla proputa prigueno svjetlo.
Pandantivi koji nose kupolu snano su projicirani na vanjski volumen ime je
stvorena zona u obliku stepenaste krnje piramide. Kako je donji dio kupole (pojas
s prozorima) zakoen, na krnju piramidu poloen je krnji stoac, a na njega, kao
najmonumentalniji mogui zavretak kupola. Kupola nije polulopta, nego je
segmentna, pa je itava masa damije oblikovana kao niz geometrijskih oblika
prekinutih u svom rastu i tako liena samostalnosti. Upotrijebljeni geometrijski
oblici su narueni u svojoj istoi (u uglove kocke utisnute su tanke
mnogostrane prizme, a nosai kupole su izvedeni u vanjski volumen, dok su
stranice piramidalnog dijela kupole stepenaste, a stoac je po sredini obogaen
vijencem).

Reetkasti zidovi toliko su otvoreni prozorima da su postali nesposobni da nose

kupolu, te su njen teret preuzeli rasteretni lukovi. Lukovi izlaze iz
ugaonih pilastara u visini unutranje galerije i penju se do iste visine kao i pilastri.
Unutranjost je oblikovana kao velik, jedinstven prostor, prazan i obilato
osvijetljen, ali statian. Oplata od fajansnih ploica pokriva sve plohe unutranjeg
volumena i svojim ornamentom naglaeno odvaja plohu od plohe. Te plohe su
jo i slikarski istaknute, a biljni motiviornamenta na ploicama, sloeni
u apstraktne sheme, nadalje ralanjuju prostor.

DZAMIJA SELIMA II
Selimija najvanije je djelo najveeg osmanlijskog(osmanskog) arhitekta i
graditelja Sinana (1489.-1588.). Damija sa svojim drutvenim kompleksom
(medresa, bazar, sat-kula, vanjsko dvorite i knjinica) je 2011. godine upisana
na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Europi kao "najskaldniji izraz
osmanske arhitekture gdje graevine oko damije djeluju kao jedinstvena
institucija.

Minareti Selimije

Damiju, koja je podignuta za Sulejmanovog sina Selima II. u prijestolnici

pokrajine Edirne, zavrena je kada je Sinan ve zaao u osamdesete godine
ivota.

Arhitektura

Unutranjost Selimije

Pogled na kupolu iznutra

Njen klasian tlocrt turskih bogomolja, primijenjen na varijantama na tisuama

moeja sagraenih od 15. do 19. stoljea, nadahnut je Aja Sofijom. Ali kako je
sjaj Justinijanovecrkve trebao biti nadmaen, Sinan je isplanirao graevinu tako
da je postavljanjem savrenog kruga na savreni kvadrat dobio ozbiljno
geometrijsko remek-djelo u kojem ukrasi igraju sekundarnu ulogu. Sve je
podreeno velikom interijeru koji je natkriven kupolama i smislu za ureeni
prostor koji on odaje. Za razliku od Justinijanove katedrale, ispred damije nalazi
se otvoreno dvorite sa stupovima, a sama damija je u aritu grupe graevina
u koju spada utemeljitev grob, medresa, bolnica, kuhinje za siromane i hamami.
Ovaj arhitektonski kompleks bio je novost za islamski svijet i njegova
harmoninost bila je izvanredno obiljeje turskog graditeljstva.

Kako je podignuta na platformi na rubu grada, svojim okvirom vertikalnih linija

etiri minaretadominira krajolikom. Minareti koji poput igala paraju nebo, visoki su
oko 90 metara, a iroki samo 4 metra. Samo su carske damije smjele imati vie
minareta, a Selimija je posebna jer su one obino imale samo dva. Damija je
takoer posebna jer ima kupolu koja je vea od kupole Sv. Sofije (to je Sinan
volio da istie) i iznutra izgleda kao da lebdi nepoduprta. Njezina teina je vjeto
razdijeljena preko kruga potpornih zidova i polukopola na osam
potpornih stupova (od milja nazvanih slonovskim nogama) i seriju lukova ispod
njih. Sinan je u Selimiji usavrio ideje i sredstva iskuane u starijim graevinama
i postigao otomanski ideal postavljanje savrenog kruga iznad savrenog
kvadrata. Iznutra je centralni plan istaknut mujezinom(platformom) u sreditu
ispod kupole. Prozori sa svakog kata osvjetljavaju unutranjost od kamena boje
krema, suzdrane keramike dekoracije i sjajnih tepiha.

DZAMIJA AHMEDA
Ahmedija ili Damija Sultana Ahmeda je turska dravna damija i
znamenitost Istanbula, najveeg turskog grada i nekadanje
prijestolnice Osmanskog Carstva (od 1453. do 1923.). Ona je jedna od nekolicine
znanih i kao Plave damije zbog plave keramike kojom su ukraene povrine
vanjskih zidova. Izgraena je tijekom vladavine Ahmeda I. Poput ostalih damija,
sadri grobnicu osnivaa,medresu i predvorje. Ahmedija je danas jedna od
glavnih turistikih atrakcija u Istanbulu[1].
Nakon poniavajueg mira u Zsitvatoroku kojim je porazom okonao rat
Osmanlija protiv Perzije, sultan Ahmed I. je odluio napraviti veliku damiju u
Istanbulu kako bi udobrovoljio Alahu. Bila je to prva velika damija nakon 40
godina. Z arazliku od prijanjih damija koje su Ahmedovi prethodnici plaali
ratnim plijenom, Ahmed je zbog ratnih gubitaka bio primoran posegnuti u dravnu
blagajnu. Ovo je izazvalo bijes obrazovanih slubenika (Alima).

Damija se poela graditi na prestinom mjestu negdanje Konstantinove

palae gledajui na Aja Sofiju (tada najposjeeniju damiju u Istanbulu)
i hipodrom. Veliki dio june strane damije se nastavlja na temelje i svodove
podruma Konstantinove palae. Nekoliko palaa, koje su ve postojale na tom
mjestu, moralo je biti kupljeno (po velikoj cijeni) i srueno (poput
palae Mehmed-pae Sokolovia).
Gradnja je zapoela postavljanjem kamena temeljca od strane samog sultana.
On je za gradnju zaduio svog kraljevskog arhitekta Mehmed Agu, uenika i
glavnog asistenta slavnog Sinana. Organizacija izgradnje je detaljno opisana u
osam knjiga koje se danas nalaze u muzeju Topkap palae. Damija je sveano
otvorena molitvom sultana u dravnoj loi (hnkr mahfil). No, posljednji radovi
na damiji su dovreni tek za njegova nasljednika Mustafe I.

Pogled na kupole i polukupole

Nacrt damije se temelji na dvostoljetnoj arhitektonskoj

tradiciji osmanskih damija i Bizantskih crkvi. Ona spaja bizantske elemente
oblinjeAje Sofije s tradicionalnom islamskom arhitekturom i smatra se najveom
damijom klasinog perioda otomanskog carstva (1437.1703.)

[2]

. Arhitekt

Mehmed Aga je uspio spojiti ideje svog uitelja Sinana u nevienu veliinu i sjaj.
No, u unutranjosti nedostaje njegove kreativnosti.
Tlocrt damije je nepravilan jer je arhitekt morao uklopiti neravno tlo na lokaciji.
Pan damije je temeljen na damiji ehzadi, prvom vanom djelu arhitekta
Sinana, koja je imala isti kvadratian plan i veliko dvorite. Ovaj hram je

nadsvoen sustavom brojnih kupola i polu-kupola (od kojih svaku podupiru po tri
eksedre), a zavrava velikom.. Kupole podupiri golemi stupovi poput onih
na Selimiji u Edirneu. Glavna fasada je gledala na hipodrom. Mehmed Paa je
bio veoma oprezan i dao ih je izgraditi izrazito masivnima, pa su ih podrugljivo
prozvali slonovim stopama. Ipak, openit dojam damije na promatraa je
snaan u harmoniji stupnjevanja kupola koje vode prema glavnoj sredinjoj
kupoli.
Fasada prostranog unutranjeg dvorita je uraena poput onoga na Sulejmaniji,
osim dodataka minareta na kutovima kutnih kupola. Dvorite je veliko poput
same damije i okrueno je kolonadom nadsvoenih arkada (revak). Samo
monumentalni uski portal dvorita presjeca kolonadu arkada. U sredini joj se
nalazi estostrana fontana koja izgleda malena prema veliini dvorita, a njena
kupola ima stalaktitnu konstrukciju iznad koje je mala rebrasta kupola na
visokom tamburu.
Iznad vrata na zapadnom ulazu se nalazi teki metalni lanac koji je tu stajao kako
bi sultan (koji je jedini smio tu ui jaui na konju) morao sagnuti glavu pri ulasku.
Ovaj simbolini lanac je osiguravao poniznost vladara u bojoj blizini.

Unutranjost damije s pogledom na mihrab (u daljini) i vladarskom loom (desno)

Donji dijelovi unutranjih zidova i stubova ukraeni su s preko 20,000 runo

izraenih keramikih ploica s preko 50 raznih oblika tulipana (izraenih
u Izniku (drevna Nicaea). Dok su ploice donjih nivoa tradicionalnije u dizajnu,
one na gornjim galerijama su plamtee u prikazu cvijea, voa i empresa.

Izraene su pod budnim okom lonarskog majstora No, kako je cijenu ploica
sultan unaprijed dogovorio i nije se smjela mijenjati, ni kada im je trina
vrijednost porasla, one kasnije postavljene su slabije kvalitete. Boje su im
izblijedile ili se promijenile (crvena u ravu, a zelena u tamno plavu), a glazura im
je izgubila sjaj.

Pogled na unutranje dekoracije sredinje kupole

Vie od 200 vitraja zanimljivog dizajna proputaju prirodno svjetlo koje se spaja
sa svjetlou s lustera u obliku nojevih jaja (zbog vjerovanja kako ovaj oblik
onemoguava pojavu pauine).[3]. Ukrasi su uglavnom stihovi iz Kurana, veinom
djelo slikara Gubarija, kojeg su smatrali najveim kaligrafom svog vremena.
Podovi su prekriveni tepisima koje vjernici sami mijenjaju ako dotraju i izgube
sjaj. Podovi sredinje galerije su ukraeni bogatim inkrustacijama. Sredinja

kupola ima 28 prozora (od kojih su 4 slijepa), a svaka polukupola ima 14, dok
eksedra ima 5.
Mihrab je vjeto isklesan od najboljeg marora sa stalatitnim niama i dvostrukom
ploom s natpisima iznad. S desna mu se nalazi bogato ukraena
propovjedaonica (minber), odakle Imam vodi molitvu svako podne, petkom i na
blagdane. On se naazi na takvom mjsetu da se moe uti i kada je damija
najpunija.
Kraljevski kiosk se nalazi u jugoistonom kutu, a sastoji se od platforme, loe i
dvije manje sobe za odmor koje su povezane s kraljevskom loom (hnkr
mahfil) na gornjoj galeriji. Ona je postala sjeditem velikog vezira za vrijeme
pobune Janjiara. Ovu lou nosi 10 stupova i ima svoj osobni mihrab koji je
ukraen ruama od jantara i zlata[4] te sa stotinu pozlaenih stihova iz Kurana[5]
Na velikim zidnim ploama Ametli Kasm Gubarm, slavni kaligraf iz 17. st., je
napisao imena kalifa i stihove iz Kurana, ali su danas zamjenjeni estim
restauracijama.

Topkapi Saraj koja je skoro 400 godina bila glavnom

rezidencijom osmanskih sultana Palaa je tada bila mjesto odravanje mnogih
povijesnih dravnih dogaaja i kraljevskih zabava danas jemuzej koji ima veliku i
vrijednu kolekciju spomenika i umjetnina (poput ogrtaa i maa
proroka Muhameda, ali iHrvojevog misala), ali i jedno od glavnih turistikih
atrakcija Istanbula.
God. 1985., Topkapi Saraj je, zajedno s ostalim spomenicima "Povijesne jezgre
Istanbula", upisan naUNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Europi kao
"najbolji primjer kompleksa palae iz osmanskog razdoblja".
Izgradnja palae Topkapi Saraj zapoela je 1459. godine po
naredbi sultana Mehmeda II., osvajaabizantskog Konstantinopola. Ime mu na

turskom znai "Palaa topovske kapije" jer je izgraena na mjestu gradskih vrata
Konstantinopola koja su unitena turskim topovima.
Na vrhuncu moi Osmanskog carstva palaa je bila grad u malom i u njoj je
ivjelo oko 4,000 ljudi odjednom i pokrivala je vee podruje uz obalu nego
danas (oko 700,000 m). Kompleks se irio stoljeima, obino u obnovama
nakon katastrofa kao to su potres 1509. i poar 1665. godine. Koncem 17.
stoljea palaa gubi svoj znaaj jer sultani vie vremena provode u svojoj novoj
palai na Bosporu. Naposlijetku je sultan Abdul Medid I. premjestio dvor u
novoizgraenu palau u stilu europskog historicizma, Dolmabahe. No, ipak su
neke funkcije, poput carske riznice, knjinice, damije i kovanice novca,
zadrane u Topkapi Saraju.
Palaa je kompleks koji ini palaa s etiri glavna dvorita, poput odvojenih
domainstava (Aulus) sa stotinama prostorija i mnogo manjih graevina na
podruju od 592,600 m. U njoj se nalaze damije, bolnica, pekare i kovanica.
Samo najvanije prostorije su otvorene za javnost, a ostatak strogo uvaju
predstavnici ministarstva i oruane snage turske vojske.
Carska vrata (Bb- Hmyn) vode do prvog dvorita u kojem su bili uredi i
uprava. U drugo dvorite su vodila "Vrata pozdrava" (Bb-s Selm) gdje se
nalazila carska vijenica (sofa) i riznica. "Vrata ednosti" (Bbssade) su vodila
u tree dvorite u kojemu je bio harem(Harem-i Hmayn) i unutarnje privatne
prostorije sultana poput privatne kole (enderun). U etvrtom dvoritu koje poput
terse gleda na Bospor, su bile privatne prostorije i graevine za dnevni boravak
sultana.
Osim to je palaa izvanredan primjer osmanske arhitekture, u njoj se nalaze i
vrijedni primjerci carskog namjetaja, porculana, odjee, oruja, iluminiranih
rukopisa (meu kojima i Hrvojev misal), kaligrafija i freski, kao i izloci nakita i
drugih vrijednosti iz osmanske riznice.