Zbornik Konferencija Damir Za CD-A

ISSN 1986 9886
ACIJSKOUK
Univ
I FAKUL
SK
T
IJ zli
u
HABILITAC
RE zitet u
T
er
ERF
1993
ET
ED
Udruenje za
podrku i kreativni razvoj
djece i mladih
Tuzla
Univerzitet u Tuzli
Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet
UNAPREENJE KVALITETE
IVOTA DJECE I MLADIH
Tuzla, 2010.
UDRUENJE ZA PODRKU I KREATIVNI RAZVOJ DJECE I MLADIH

EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI FAKULTET
UNIVERZITETA U TUZLI
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA

DJECE I MLADIH
ISSN 1986-9886
Tuzla, 2010
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE I MLADIH

Izdava:
Udruenje za podrku i kreativni razvoj djece i mladih
Glavni urednik:
Doc.dr.sc. Medina Vanti-Tanji
Urednici:
Dr.sc. Milena Nikoli
Dr.sc. Alma Huremovi
Sanela Imamovi
Organizacioni odbor:
Doc.dr.sc. Medina Vanti-Tanji
Doc.dr.sc. Zamir Mrkonji
Dr.sc. Milena Nikoli
Dr.sc. Alma Huremovi
Sanela Imamovi
Mirela Fazli
Nauni odbor:
Prof.dr.sc. Fata Ibrali
Prof.dr.sc. Nenad Glumbi
Prof.dr.sc. Mira Oberman Babi
Prof.dr.sc. Zora Jahova
Prof.dr.sc. Osman Sinanovi
Prof.dr.sc. Stane Koir
Prof.dr.sc. Jasmina Kovaevi
Prof.dr.sc. Draenka Blai
Prof.dr.sc. Farid Ljuca
Dr.sc. Bego Omerevi, docent
Prof.dr.sc. Branimir Miki
Prof.dr.sc. Rua Tomi
Poasni odbor:
Prof.dr.sc. Devdet Sarajli
Prof.dr.sc. Behija ii
Mr.sc. Hajrudin Hadihasanovi
Prof.dr.sc. Obrad arenac
Prof.dr.sc. Ismet Kurtagi
Prof.dr.sc. Izudin Kapetanovi
Prof.dr.sc. Enver Halilovi
Prof.dr.sc. Nada Mladina
Prof.dr.sc. Jasmin Imamovi
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA

DJECE I MLADIH
tampa:
OFF-SET Tuzla
Naslovna strana:
OFF-SET Tuzla
Godina izdanja:
2010
Tira:
150 primjeraka
Skuptina Udruenja za podrku i kreativni razvoj djece i mladih na

redovnoj sjednici odranoj 05.11.2010. godine, odobrilo je tampu
zbornika radova Unapreenje kvaliteta ivota djece i mladih.
SADRAJ
Predgovor ............................................................................................... 13
Tema I
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE PREDKOLSKOG
I KOLSKOG UZRASTA
Koludrovi, M., Rei Ercegovac, I
KOMPETENCIJE UITELJA IZ PERSPEKTIVE KURIKULUMSKOG
PRISTUPA: STAVOVI UENIKA O IDELANOM UITELJU ..................... 17
Rogulj N., Papi V., Foreti N.
UVOENJE PREDMETA DRUVENI ODGOJ U OBVEZNI
KOLSKI SUSTAV ............................................................................................... 25
Nikoli N., Kranjec S., Ninkovi D
MENTALNE MANIPULACIJE NAJMLAIM LANOVIMA U
DRUTVU MENTALNO NASILJE I RAZVOJNA PREVENCIJA
MANIPULACIJA .................................................................................................. 29
Ljubeti M., Mandari, A., Zubac, V.
USTANOVE RANOG I PREDKOLSKOG ODGOJA POLJA
PRIMARNE PREVENCIJE POREMEAJA U PONAANJU (NOVE
PARADIGME) ........................................................................................................ 47
Huseinagi E.
OPTIMIZACIJE MREE KOLA NA TUZLANSKOM KANTONU ................ 57
Krampa Grljui A., Lisak N., ic Rali A.
TO UITELJI MISLE O ULOZI ASITENTA U NASTAVI? ............................ 67
Junuzovi-uni L., Ibrahimagi A., Mrkonji Z.
JEZIKI RAZVOJ KOD DJECE .......................................................................... 79
Buli A.
KONSTRUKTIVNO RJEAVANJE KONFLIKATA KAO FAKTOR
KVALITETNIH ODNOSA U KOLI .................................................................. 95
Mladina N., Konji E., Hadi D.

ODGOVORNO RODITELJSTVO I UTJECAJ OBITELJI NA RAZVOJ
DJETETA ............................................................................................................. 103
Kuzmanovi Z., Bai A.
DIDAKTIKO-METODIKE OSNOVE I MODELI
INDIVIDUALIZACIJE RAZREDNE NASTAVE GRAMATIKE I
PRAVOPISA ........................................................................................................ 107
Novovi T.
PREDKOLSKO VASPITANJE I OBRAZOVANJE U CRNOJ GORI ............ 115
Odobai A.
KRENJE DJEIJIH PRAVA U MEDIJIMA ..................................................... 127
Tema II
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA MLADIH
Noajevic S., Ferhatovi D., Bojagi A., Ferizovi S.
MULTIFUNKCIONALNI PRISTUP PORODICE I KOLE U ODGOJU
ADOLESCENTNE POPULACIJE U JU O BAIGOVCI
BAIGOVCIMA .................................................................................................. 141
uni-Pavlovi V., Kovaevi-Lepojevi M., Glumbi N.
OSEANJE POVEZANOSTI SA DRUGIMA U ADOLESCENCIJI ................ 151
Huski E., Lukavaki S.
PREVENCIJA MALOLJETNIKE DELINKVENCIJE USMJERENA NA
RIZINE I PROTEKTIVNE FAKTORE .......................................................... 161
Tema III
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE I MLADIH SA
POSEBNIM POTREBAMA
Slaviek I., Banjanin M.
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE S NEURORAZVOJNIM
SMETNJAMA KROZ EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKE
PROGRAME ........................................................................................................ 171
Kaljaa S., Dapevi D.
POVEZANOST POREMEAJA PONAANJA I ETIOLOGIJE KOD
DECE SA INTELEKTUALNOM OMETENOU ........................................... 175
6
Dizdarevi A., Pepeljak S., Begi A., Deli E.

KOLSKA MOTIVACIJA I STRATEGIJE ZA UENJE UENIKA
TIPINOG RAZVOJA I UENIKA SA INTELEKTUALNIM
TEKOAMA ..................................................................................................... 183
Teskeredi A., Jablan B.
METODA EHOLOKACIJE I POBOLJANJE KVALITETA
IVOTA SLIJEPIH OSOBA .............................................................................. 193
Nikoli M., Vanti-Tanji M., Baruki M.
PROCJENA USAMLJENOSTI I SOCIJALNOG NEZADOVOLJSTVA
UENIKA USPORENOG KOGNITIVNOG RAZVOJA U ODNOSU
NA SPOL ............................................................................................................. 201
Milanovi-Dobrota B., Radi-esti M.
SLOBODNO VREME ADOLESCENATA OMETENIH U RAZVOJU ........... 211
Gjorgievska A., Markovska B., Petrov R.
PREVENTION FROM ABUSING CHILDREN (PERSONS) WITH
SPECIAL EDUCATIONAL NEEDS-KEY ELEMENT FOR THEIR
SUCCESSFUL INTEGRATION IN THE SOCIETY ......................................... 221
Ibrali M., Muji-Ibrali A.
SOCIJALNE USLUGE ZA IVOT U ZAJEDNICI OSOBA SA
INTELEKTUALNIM TEKOAMA ................................................................. 229
Koji M., Markov Z.
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE PREDKOLSKOG
UZRASTA SA SMETNJAMA U RAZVOJU ..................................................... 237
Jokovi Oreb I., Ljuti T., Pinjatela R.
UTJECAJ RANOG INTEGRACIJSKOG PROGRAMA NA DIJETE S
NEURORAZVOJNIM RIZIKOM ....................................................................... 257
Bratovi V., ari E., Mujanovi A.
OTKRIVANJE I PRAENJE DJECE SA SMETNJAMA U PSIHOFIZIKOM RAZVOJU NA PODRUJU TUZLANSKOG KANTONA .......... 267
Tulumovi ., Rado Alibegovi D.
KVALITETA PISANJA PO DIKTATU KOD UENIKA SA I BEZ
OTEENJAVIDA .............................................................................................. 277
Radi-esti M., Gligorovi M., Milanovi-Dobrota B.,

UTICAJ VRNJAKA NA PONAANJE ADOLESCENATA S LAKOM
INTELEKTUALNOM OMETENOU ............................................................. 283
Horvati S., Dragojevi D., enjug V.
PRAENJE I VRJEDNOVANJE POSTIGNUA KORAK NA PUTU
PREMA KVALITETNIJEM ODGOJU I OBRAZOVANJU DJECE KOJA
TREBAJU PODRKU ......................................................................................... 295
Glumbi N., Brojin B., uni-Pavlovi V.
IVOT U ZAJEDNICI OSOBA SA INTELEKTUALNIM
POTEKOAMA ................................................................................................ 307
Vanti-Tanji M., Nikoli M., Imirovi F.
UTJECAJ NEKIH ZNAAJKI STUDENATA NA STAVOVE PREMA
INTEGRACIJI UENIKA USPORENOG KOGNITIVNOG RAZVOJA ....... 315
Dragojevi D., Lisak N., Horvati S.
OBRAZOVANJE KAO IMBENIK KVALITETE IVOTA DJECE I
MLADIH S TEKOAMA ................................................................................. 323
Osmanevi-Katki L., Salaj I.
NAIN UTJECAJA DJEIJE KNJIEVNOSTI I ANIMIRANOG FILMA
NA OBLIKOVANJE STAVOVA PREMA OSOBAMA S
INVALIDITETOM .............................................................................................. 333
Huremovi A., Ilikovi M
KARAKTERISTIKE SAMOSTALNOG PISMENOG IZRAAVANJA
OSOBA OTEENA SLUHA ............................................................................ 343
Tulumovi ., Ekirovi B., Vuini V.
PROCJENA KVALITETE PASIVNOG RJENIKA KOD UENIKA SA I
BEZOTEENJA VIDA ..................................................................................... 351
Deli S.
UTICAJ TIPA USTANOVA ZA OSOBE SA MENTALNOM
RETARDACIJOM NA POJAVU BURNOUT SINDROMA KOD
ZAPOSLENIKA .................................................................................................. 357
Baki S.
ADAPTIVNO PONAANJE DJECE S MENTALNOM RETARDACIJOM
OSNOVNOKOLSKE DOBI .............................................................................. 367
8
Omerovi M., Tomi R.

ULOGA OBITELJI I KOLE U ORGANIZOVANJU SLOBODNOSG
VREMENA DJECE I MLADIH SA TEKOAMA U RAZVOJU ................... 377
Musi H., Tufeki N.
ULOGA SAVJETODAVNOG RADA U RADU SA
DELINKVENTNOM DJECOM .......................................................................... 387
akoti N., Velji .
PRIMJENA INDIVIDUALNOG OBRAZOVNOG RAZVOJNOG
PLANA U VOP .................................................................................................... 399
Petrov R., Gjurcinovska L.P., Stanojkovska Trajkovska N., Ramo
Akgjun N.
EDUCATIONAL WORK IN DORMITORIES FOR CHILDREN WITH
SPECIAL EDUCATIONAL NEEDS IN REPUBLIC OF MACEDONIA ......... 409
Savi-Glamoanin M., Meseldija S.
STRUNO TIMSKA PODRKA U INKLUZIJI ............................................... 415
vraka E., ari E.
ZADOVOLJSTVO OPTIM KVALITETOM IVOTA OBITELJI
KOLSKE DJECE S INTELEKTUALNIM ONESPOSOBLJENJIMA .............. 423
Tema IV
SLOBODNE TEME
Milenovi ., Destani N.
OSNOVNO I SREDNJE OBRAZOVANJE U METOHIJSKOJ UPI
GORA POSLIJE 1999. GODINE ........................................................................ 433
Foreti N., Uljevi O., Rogulj N
ANTROPOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RUKOMETAA
DOBI 12 I 14 GODINA ....................................................................................... 439
Tufeki A.
KRITIKA ZNANOST O ODGOJU I RAZUMJEVANJE POLOAJA
DJECE I MLADIH U SAVREMENOJ EDUKACIJSKOJ KRIZI ...................... 451
igi V., Banovaki I.
PREVREMENO PENZIONISANJE OSOBA SA OTEENJEM VIDA ......... 457
9
ivkovi Z.
PRIMENA BT-A U LIJEENJU SPASTINE DISFONIJE .............................. 467
Toni Z., akoti N.
BINOKULARNA SARADNJA I KVALITET STEREOSKOPSKOG VIDA
KOD ANIZOMETROPA ..................................................................................... 473
POSTER PREZENTACIJE - SAETCI
Buli D., Jokovi Oreb I., Nikoli B.
ANGAMAN MAJKI DJECE S TEKOAMA U RAZVOJU U
AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOG IVOTA ............................................. 485
Nikoli N., Plantak J.
EDUKATIVNE RADIONICE NAMJENJENJE INTERKULTURALNOM
VASPITANJU MLADIH ..................................................................................... 487
Nikoli N., Kolatus C.
MODELI POSRKE SOCIJALNOJ INTEGRACIJI DECE IMIGRANATA
U SKANDINAVSKIM ZEMLJAMA .................................................................. 489
Krampa-Grljui A., Opaak T.
OBILJEAVANJE DANA OSOBA S INVALIDITETOM U O
LJUDEVITA GAJA U OSIJEKU ................................................................... 491
Opaak T., Osmanevi-Katki L.
VJERODOSTOJNOST PODATAKA O DJECI S TEKOAMA U
RAZVOJU U REPUBLICI HRVATSKOJ KAO PREDUVJET
UNAPREENJA KVALITETE IVOTA .......................................................... 493
Banovaki I., Drini N.
TAKTILNA BROJANKA ................................................................................... 495
Krampa-Grljui A., Mihanovi V.
MODELI KOLOVANJA UENIKA S TEKOAMA U REDOVITOM
KOLSKOM SUSTAVU U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................... 497
Mihanovi V., Krampa-Grljui A.
INSTITUCIJA ILI DEINSTITUCIONALIZACIJA ETIKE
DILEME ............................................................................................................... 499
10
Salaj I., Osmanevi-Katki L.

OBRAZOVNA POLITIKA KAO OBJEKTIVNI INDIKATOR
KVALITETE IVOTA DJECE S TEKOAMA U RAZVOJU I
STUDENATA S INVALIDITETOM .................................................................. 501
Omerbai M., Fazli M., Mati M., M.ehaji N., Krdi S., Begi H.
PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA DJECE ........................................................ 503
Krdi S., Omerbai M., Fazli M., Mati M., M.ehaji N.,
Mulahusi A., Begi H.
KOMPARACJA NIVOA SAMOPOTOVANJA ROMSKIH I
NEROMSKIH UENIKA U REDOVNIM OSNOVNIM KOLAMA ............. 505
Markovi S., Sulji A., ii E.
PRAKTINA PRIMJENA INDIVIDUALIZOVANOG PLANA
PODUAVANJA U PREDKOLSKOM ODGOJU .......................................... 507
Koprnicki S., Mujinovi M.
SOCIJALNA KOMPETENTNOST INTELEKTUALNO OMETENIH
OSOBA (PONAANJE PRI UENJU I RADU, IDENTITET) ......................... 509
11
Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih
Predgovor
Tematski zbornik Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih publikovan je
kao rezultat istoimene konferencije koja je posveena problemima djece i
mladih, elei upozoriti na potrebu vee strune posveenosti i drutvenog
angamana ovoj izuzetno vanoj problematici. Isticanjem aktuelnosti zatite
prava i potreba djece i mladih, upuen je poticaj i izazov strunjacima svih
struka vezanih za ovo podruje, da u svojoj praksi i naunom radu uine
dodatni napor, te ovom problemu poklone dunu panju.
U radu konferencije uea su uzeli defektolzi, pedagozi, psiholozi,
psihijatri, pedijatri, neurolozi, lijenici ope i obiteljske medicine, pravnici,
novinari, socijalni radnici, sociolozi, radni terapeuti, kao i drugi
profesionalce ostalih struka, koji se u svom svakodnevnom radu bave ovom
problematikom. Upravo ovakva struktura osigurala je bogatstvo tematskih
sadraja i zanimljivost programa kroz korisnu razmjenu dragocjenih strunih
i naunih iskustava.
Prvi dio Zbornika sadri radove koji tretiraju pitanja unapreenja kvalitete
ivota djece predkolskog i kolskog uzrasta. U radovima koji tretiraju ovu
problematiku, imamo priliku upoznati se sa kompetencijama uitelja iz
perspektive kurikulumskog pristupa:, uvoenjem predmeta druveni odgoj u
obvezni kolski sustav u drutvu mentalno nasilje i razvojna prevencija
manipulacija, to uitelji misle o ulozi asistenta u nastavi, jezikim razvojem
kod djece, odgovornim roditeljstvom i utjecajem obitelji na razvoj djeteta,
didaktiko-metodikim osnovama i modelima individualizacije razredne
nastave gramatike i pravopisa, krenjem djeijih prava u medijima.
Drugi dio Zbornika sadri radove koji tretiraju unapreenje kvalitete ivota
mladih multifunkcionalnim pristupom porodice i kole u odgoju
adolescentne populacije, osjeanjem povezanosti sa drugima u
adolescenciji,kolskom motivacijom i strategijom za uenje uenika tipinog
razvoja i uenika sa intelektualnim tekoama,
Trei dio Zbornika tretira probleme koji se bave problematikom unapreenja
kvalitete ivota djece i mladih sa posebnim potrebama kroz teme
unapreenje kvalitete ivota djece s neurorazvojnim smetnjama kroz
edukacijsko-rehabilitacijske programe, metodom eholokacije i poboljanje
kvaliteta ivota slijepih osoba, karakteristikama samostalnog pismenog
izraavanja u djece oteenog aluha, sposobnostima slobodnim vremenom
adolescenata ometenih u razvoju, prevencijom zlostavljanja djece sa
posebnim edukacijskim potrebama, socijalnim uslugama
za ivot u
zajednici osoba sa intelektualnim tekoama, obrazovanje kao imbenik
kvalitete ivota djece i mladih s tekoama...
etvrti dio Zbornika je rezerviran za slobodne teme, kao to su Kritika
znanost o odgoju i razumjevanje poloaja djece i mladih u savremenoj
13
edukacijskoj krizi, Primena bt-a u lijeenju spastine disfonije Prevremeno

penzionisanje osoba sa oteenjem vida Binokularna saradnja i kvalitet
stereoskopskog vida kod anizometropa.
Planirani globalni ciljevi su unapreenje kvalitete ivota i kreativne
afirmacije djece predkolskog i osnovnokolskog uzrasta, zatita sloboda i
prava djece, razvijanje programa kojima e se poveati obuhvaenost djece
osnovnokolskim obrazovanjem, pruanje podrke osobama s posebnim
potrebama, informiranje i educiranje ire drutvene javnosti o potrebama
djece i mladih i o inkluziji djece i mladih s posebnim potrebama putem
masmedija, mijenjanje stavova prema osobama s posebnim potrebama,
pruanje podrke konstantnom procesu dijaloga izmeu roditelja, nastavnika,
vladinih i nevladinih struktura s ciljem unapreivanja inkluzije i ukupnog
obrazovnog sistema, poticanje znanstveno-istraivakog rada u korist osoba
s posebnim potrebama i djece i mladih uopte, kao i suradnje sa nadlenim
organima iz oblasti prosvjete, zdravstva, socijalne i djeje zatite, fizike
kulture i drugim organima koji se bave zatitom, edukacijom i
rehabilitacijom djece i mladih.
U nadi da emo zajedno ostvariti barem neke od planiranih ciljeva
Konferencije, elimo da Vam boravak u Tuzli ostane u ugodnom sjeanju.
14
TEMA I
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE
PREDKOLSKOG I KOLSKOG UZRASTA
KOMPETENCIJE UITELJA IZ PERSPEKTIVE

KURIKULUMSKOG PRISTUPA: STAVOVI UENIKA O
IDELANOM UITELJU
Koludrovi, M., Rei Ercegovac, I.
Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu.
Saetak
U kurikulumskom pristupu usmjerenom na razvoj uenikovih kompetencija, kljunu
ulogu ima pedagoki, didaktiki, metodiki, te emocionalno kompetentan uitelj. To
potvruju brojna istraivanja koja su se bavila kompetencijama uitelja vanima za
ostvarivanje kvalitetne nastave i pozitivnog razrednog ozraja. Meutim, stavovi
uenika o poeljnim osobinama uitelja rijetko su bili predmetom istraivanja, a
vani su za razumijevanje uenikovih oekivanja, te primjereno zadovoljavanje
njegovih potreba. S ciljem stjecanja boljeg uvida u uenikova razmiljanja o
vanosti intrapersonalnih i intepersonalnih znaajki uitelja i njegovog rada,
provedeno je istraivanje u kojem je sudjelovalo 272 uenika drugih, treih i
etvrtih razreda osnovne kole. Uenici su anonimno popunili upitnik o poeljnim
osobinama uitelja, odnosu prema uenicima te nainu organiziranja rada koji bi
najbolje odgovarao potrebama uenika. Uenici su imali zadatak zamisliti idealnog
uitelja i procjenjivati stupanj slaganja s tvrdnjama koje su opisivale razliite
osobine zamiljenog uitelja, njegov odnos s uenicima, te metode rada. Rezultati su
pokazali da s obzirom na dob i spol ne postoje razlike u poimanju poeljnih osobina
uitelja. Uenici su najvanijima procijenili didaktiko-metodike kompetencije
uitelja, vanost humora u nastavi te poticanje uenika na meusobnu suradnju. S
druge strane, najmanje vanim u radu svog idealnog uitelja uenici smatraju
poticanje uenikog samovrednovanja, te uiteljevu zainteresiranost za ivot
uenika izvan kolskog okruja. Razvidno je da uenici prepoznaju vanost
uiteljevih nastavnih i komunikacijskih umijea dok s druge strane nisu prepoznali
dvije vane odrednice kurikulumskog pristupa koje se odnose na samovrednovanje,
te ukljuenost uitelja u ivot uenika izvan kole, to upuuje na potrebu
osvjetavanja i uenika i uitelja o njihovoj vanosti.
Kljune rijei: suvremena kola, kompetencije uitelja, stavovi uenika
Uvod
Suvremeno obrazovanje usmjereno na razvoj drutva znanja, u svom
kurikulumskom pristupu posebnu panju posveuje sudionicima odgojno
obrazovnog procesa. tovie, kurikulumski pristup promie odgoj i
obrazovanje usmjereno na uenika kojem je cilj osigurati obrazovni uspjeh
svakog pojedinca1. To je mogue prilagoavanjem metoda, oblika i
sredstava rada, uvaavanjem stilova uenja svakog uenika, te stvaranjem
ugodnog odgojno obrazovnog ozraja. U tom procesu uitelji se smatraju
kljunim osobama koji mogu pomoi uenicima razvijati svoje talente i
prepoznati potencijale za osobni i drutveni rast i dobrobit. Stoga uitelji
imaju najvaniju ulogu u razvoju suvremenih i kvalitetnih obrazovnih
17
sustava2,3,4. Suvremeni uitelj kao akcijski istraiva i refleksivni praktiar,

organizator stjecanja znanja, otkrivanja, istraivanja, motiviranja, poticanja i
vrednovanja2,3,4,5,6,
mora biti profesionalno, emocionalno i socijalno
kompetentan struanjak. U suvremenoj pedagogiji prevladava miljenje da
emocionalno kompetentni uitelji ostvaruju kvalitetniju nastavu, te potiu
razvijanje emocionalne kompetencije uenika7. Takvi uitelji kod uenika
kvalitetnije potiu vjetine prepoznavanja i upravljanja emocijama,
kontroliranja vlastitih emocionalnih reakcija, kao i vjetine empatije i
prosocijalnog ponaanja, to su nune pretpostavke za ostvarivanje kole kao
zajednice koja ui8. Unato brojnim istraivanjima koja su se bavila
prouavanjem kompetencija uitelja, vrlo su rijetka istraivanja koja su
ispitivala stavove uenika o poeljnim osobinama uitelja, te nainima
pouavanja koji bi njima bili prihvatljivi. S obzirom da suvremena nastava
vie nije usmjerena samo na stjecanje znanja, ve i na zadovoljavanje
uenikovih potreba s ciljem razvoja njegove cjelokupne linosti, sve vie do
izraaja dolaze i poeljne osobine uitelja u nastavi. Stavovi uenika prema
uitelju i njegovom radu su vani budui da su neposredno povezani s
motivacijom uenika za uenje i odravanjem kvalitetnog razrednog ozraja.
Samovrednovanjem kao procesom trajnoga praenja, analiziranja i
procjenjivanja rada odgojno obrazovne ustanove, koje ima ulogu potaknuti
otvorenu raspravu o kvaliteti odgoja i obrazovanja u pojedinoj koli eli se,
izmeu ostaloga, ukljuiti i uenike u postupak (samo)vrednovanja jer i
njihovo miljenje pridonosi stvaranju potpune slike o odreenoj ustanovi i
omoguava njezin bolji razvoj1. Meutim, rijetka su istraivanja koja su se u
irem, odnosno znanstvenom kontekstu bavila prouavanjem stavova
uenika o radu uitelja. Takvim, sustavnim uvidom u uenikove potrebe u
nastavi, i kvalitetnom prosudbom kako nastavnog rada, tako i socijalnih
odnosa na relaciji uenik uitelj moe se doprinjeti veoj kvaliteti samog
procesa samovrednovanja, te jo vanije, shvaanju uenikovih stavova i
potreba o nastavnom radu kako bi se mogui nedostatci i manjkavosti u
odnosima ili u radu nadile. Takoer, u procesu samovrednovanja na razini
odgojno obrazovne ustanove uenici procjenjuju stvarnog uitelja i
veinom se usmjeravaju na nedostake uitelja koji s njima radi u nastavi.
Prema rijetkim starijim istraivanja uoljivo je da je uenicima najvanije u
radu uitelja odravanje reda u uionici, objanjavanje zadataka i pomaganje
uenicima, te prijateljski odnos uitelja prema uenicima unutar i izvan
kole9. Brown i McIntyre9 utvrdili su da uenici najvanijim u radu uitelja
procjenjuju stvaranje ugodnog i oputenog razrednog ozraja, odravanje
discipline, objanjavanje gradiva na zanimljiv i motivirajui nain,
iskazivanje vlastitih oekivanja, pomaganje uenicima s posebnim
potrebama te poticanje kvalitetnih odnosa meu uenicima. Iako uenici
nemaju formalna znanja iz podruja psihologije i teorije pouavanja, vidljivo
je da su dobro prepoznali temeljna nastavna umijea potrebna za kvalitetan
18
rad u nastavi. S obzirom na vanost problematike i nedostatak empirijskih

istraivanja o osobinama uitelja iz perspektive uenika, a u kontekstu
suvremenog kurikulumskog pristupa usmjerenog na uenikove potrebe,
inilo se vanim i zanimljivim ispitati kako uenici niih razreda osnovne
kole zamiljaju idealnog uitelja. Stoga je cilj provedenog istraivanja bio
ispitatati stavove uenika i uenica o vanosti intrapersonalnih i
intepersonalnih znaajki uitelja i njegovog nastavnog rada sa svrhom
stjecanja boljeg uvida u djeje poimanje idealnog uitelja.
Metode rada
U istraivanju je sudjelovalo ukupno 272 uenika, a struktura uzorka
prikazana je u tablici 1.
Tablica 1. Struktura uzorka s obzirom na spol i dob
2. razred
3. razred
4. razred
ukupno
uenici
31
52
62
145
uenice
32
37
58
127
ukupno
63
89
120
272
Uenici su anonimno popunili upitnik o poeljnim osobinama uitelja,

odnosu prema uenicima te nainu organiziranja rada koji bi najbolje
odgovarao potrebama uenika. Uenici su imali zadatak zamisliti idealnog
uitelja i procjenjivati stupanj slaganja s tvrdnjama koje su opisivale razliite
osobine zamiljenog uitelja, njegov odnos s uenicima, te metode rada.
Ispitivanje je provedeno u drugom polugoditu kolske godine 2009/2010.
grupno, tijekom sata razrednika. Popunjavanje upitnika trajalo je 20 minuta,
a u razredima za vrijeme ispitivanja nije bio prisutan razredni uitelj. Upitnik
se sastojao od dva dijela. U prvom dijelu nalazila su se dva pitanja
viestrukog izbora u kojima se od uenika trailo da od ponuenih odgovora
odaberu onaj koji najbolje opisuje njihovo razmiljanje o tome kako bi
eljeli da im se uitelj predstavi pri prvom susretu, te kakav bi trebao biti
prvi sat s tim uiteljem. Drugi dio upitnika sadravao je 17 tvrdnji koje su se
odnosile na osobine uitelja (Moj idealan uitelj bi bio raspoloen i veseo
na satu), odnos prema uenicima (Moj idealan uitelj bi na lijepi nain
pomagao sporijim uenicima da stignu ostale), i nain rada (Moj idealan
uitelj bi nam ponekad dopustio da sami isplaniramo aktivnosti i zadatke).
Uenici su na priloenoj skali od 1 (uope se ne slaem) do 5 (potpuno se
slaem) procjenjivali stupanj slaganja sa svakom tvrdnjom.
Rezultati i diskusija
Na pitanje kako bi eljeli da im se predstavi idealan uitelj, od ukupno 145
djeaka, njih 8% odgovorilo je da bi idealan uitelj rekao svoje ime, njih
19
61% je odgovorilo da bi uitelj trebao kazati svoje ime i ispriati neto o

svom iskustvu u radu s uenicima, a 31% uenika je odgovorilo da bi uitelj
rekao svoje ime i ispriao neto o svojim hobijima. Od 127 djevojica, svega
3% smatra da bi se uitelj trebao predstaviti samo kazujui svoje ime, 67%
ih navodi da bi trebao kazati svoje ime i ispriati neto o svom iskustvu u
radu s uenicima, a 30% uenica je odgovorilo da bi uitelj rekao svoje ime i
ispriao neto o svijim hobijima. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da uenici
pokazuju interes za boljim upoznavanjem uitelja, njegovim preferencijama
u radu te njegovim osobnim znaajkama, pri emu nema razlika s obzirom
na spol djece. Izraunati hi-kvadrat test pokazao je da se djevojice i djeaci
ne razlikuju znaajno u frekvencijama odgovora na pitanje kako bi im se
trebao idealan uitelj predstaviti prvi sat (hi-kvadrat=0,004; p>0,05). Na
drugo pitanje, kakav bi novi uitelj trebao biti tijekom prvog sata, odgovor
uinkovit, organiziran i poslovan odabralo je 2% uenika i 6% uenica,
odgovor prijateljski, simpatian i pun razumijevanja odabralo je 51%
uenika i 58% uenica, dok 10% uenika i 5% uenica smatra da bi novi
uitelj na prvom satu trebao biti ozbiljan i strog, ali poten. 37% uenika i
30% uenica je odgovorilo da bi na prvom satu novi uitelj trebao biti pun
razumijevanja, prijateljski i odluan. Ponovno se pokazalo da nema razlika
izmeu djeaka i djevojica u nainu na koji vide idealnog uitelja tijekom
prvog sata nastave (hi-kvadrat=2,97; p>0,05). Prema dobivenim rezultatima
uoljivo je da iako ni uenici ni uenice nemaju formalna znanja o
kompetencijama uitelja, prepoznaju vanost izgradnje kvalitetne
interpersonalne komunikacije usmjerene na uspostavljanje prijateljskog i
pozitivnog razrednog ozraja. U drugom dijelu upitnika uenicima su
ponuene tvrdnje koje se odnose na razliite dimenzije profesionalnih,
osobnih i interpersonalnih znaajki uitelja. Obje skupine su najvanijima u
radu svog idealnog uitelja procijenili da im uitelj zna dobro objasniti
gradivo, dok druge didaktiko metodike osobitosti kurikulumskog
pristupa i suvremene kole kao to su ocjenjivanje zadaa, planiranje i
dogovor o radu s uenicima i samovrednovanje ne smatraju izrazito
vanima. Dobiveni rezultati mogu ukazivati na to da njihovi stvarni uitelji
ne pridaju znaajnu pozornost samovrednovanju, samostalnom radu uenika
i dogovaranju o zajednikim aktivnostima, pa uenici ne percipiraju te
segmente rada vanima, a oni to dakako jesu. S druge strane, uenici i
uenice jako dobro prepoznaju vanost pozitivnog, suradnikog i
motivirajueg razrednog ozraja, kojega je kreator dobro raspoloen uitelj
sa razvijenim smislom za humor, te smislom za stvaranje i odravanje
grupne kohezije. Najmanje vanim u radu svog idealnog uitelja uenici
smatraju
poticanje
uenikog
samovrednovanja,
te
uiteljevu
zainteresiranost za ivot uenika izvan kolskog okruja, to ne udi s
obzirom da se u naim obrazovnim sustavima ne ostvaruje dovoljno ni jedna
od navedenih aktivnosti. Zanimljivo je da meu uenicima i uenicama
20
gotovo da i nema razlika u kategorizaciji prioriteta rada zamiljenog

uitelja, to potvruju i rezultati Mann Whitneyjev U testa koji je pokazao
da se uenici i uenice ne razlikuju znaajno u poimanju osobina idealnog
uitelja (U=121,5; z= -0,79; p>0,05). Neto vea razlika u rangovima
izmeu djeaka i djevojica moe se primjetiti samo kod pitanja o stavu
prema zabavljanju uitelja s uenicima na satu koje su uenici procijenili
neto vanijim od uenica.
S obzirom na dob ispitanika, uoljivo je da ponovno prvo mjesto zauzima
kvaliteta objanjenog gradiva, iza ega uenici svih razreda znaajno mjesto
pridaju humoru uitelja u nastavi i kvalitetnoj intepresonalnoj komunikaciji.
Najmanje vanim u radu svog idealnog uitelja uenici procjenjuju
vanost samovrednovanja u nastavnom radu. Da statistiki znaajne razlike
izmeu uenika prema dobi ne postoje, potvruju i rezultati Kruskal Wallis
testa koji je pokazao da se uenici razliitog uzrasta ne razlikuju znaajno u
poimanju osobina idealnog uitelja (H(2,N=51)=0,29; p>0,05). Primjetne
razlike u rangovima kod tvrdnje Moj idealan uitelj bi mi dao vie vremena
za rijeiti neki zadatak, ako bih ga to i zamolio ne iznenauju s obzirom da
su uenici drugog razreda poetnici i da im je esto potrebno dodatno
vrijeme za obavljanje zadataka. S druge strane, uenici drugog razreda ne
smatraju vanim pomaganje uitelja na svakom satu za razliku od starijih
uenika koji su takvo ponaanje procijenili poeljnijom znaajkom idealnog
uitelja. To je vjerojatno posljedica veih zahtjeva u viim razredima gdje se
poveava obim i kompleksnost gradiva.
Tablica 2. Rangovi prema frekvencijama odgovora s obzirom na spol i razred
Uenici
Uenice
2.
razred
3.
razred
4.
razred
... znao dobro objasniti gradivo.

... uvijek se nasmijao dobroj ali.
... elio da se uenici meusobno
pomau.
... bio raspoloen i veseo na satu.
1
2
3
1
3
2
1
2
3
1
3
2
1
2
5
... dobro znao sasluati uenike.

... na lijepi nain pomogao sporijim
uenicima da stignu ostale.
... uvijek bio ljubazan.
5
6
5
8
5
7
6
5
6
8
10
10
13
12
14
10
11
10
10
12
Moj idealan uitelj (uiteljica) bi:
... dao mi vie vremena za rijeiti neki

zadatak, ako bih ga to i zamolio.
... me odmah pohvalio kad neto dobro
napravim.
... se s nama dobro zabavljao na

satovima.
... na vrijeme ocjenjivao zadae.
21
... pitao razred to misli o zadatku

koji planira s nama raditi.
... ponekad nam dopustio da sami
isplaniramo aktivnosti i zadatke.
... mi puno pomogao u uenju na
svakom satu.
...oekivao da zavrimo sve
zadatke do kraja sata.
... bio zainteresiran za ono to
radim i izvan kole.
... dozvolio nam da sami
ocjenjujemo svoje testove.
12
11
11
13
13
13
12
14
11
14
14
14
16
12
11
15
15
13
15
16
16
16
15
16
15
17
17
17
17
17
Zakljuak
Rezultati ovog istraivanja pokazali su da uenici prepoznaju vanost
profesionalnih, intrapersonalnih i interpersonalnih kompetencija uitelja
nunih za realizaciju kvalitetnog odgojno-obrazovnog procesa. Uenici su
tako najvanijima procijenili didaktiko-metodike kompetencije uitelja,
vanost humora u nastavi te poticanje uenika na meusobnu suradnju. S
druge strane, najmanje vanim u radu svog idealnog uitelja uenici smatraju
poticanje uenikog samovrednovanja, te uiteljevu zainteresiranost za ivot
uenika izvan kolskog okruja. Pri tome, nisu utvrene razlike u poimanju
idealnog uitelja s obzirom na spol i dob uenika. Iz dobivenih rezultata
moe se zakljuiti da su uenici prepoznali vanost uiteljevih nastavnih i
komunikacijskih umijea dok, s druge strane, nisu prepoznali dvije vane
odrednice kurikulumskog pristupa koje se odnose na samovrednovanje, te
ukljuenost uitelja u ivot uenika izvan kole, to upuuje na potrebu
osvjetavanja i uenika i uitelja o njihovoj vanosti.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Nacionalni okvirni kurikulum 2010. Pristupljeno 1. 10. 2010.,

www.mzos.hr.
Commom European Principles for Teacher Competences and
Qualifications.
Retrieved
March
30,
2010,
from
http://domus.srce.hr/iuoun/images/dokumenti/dokumenti170209/principles
_en.pdf.
Improving the Quality of Teacher Education. Communication from the
Commission to the Council and the European Parliament. Retrieved March
25, 2010 from http://ec.europa.eu/education /com392_en.pdf.
Quality Assurance in Teacher Education in Europe. Retrieved March 30,
2010,fromhttp://eacea.ec.europa.eu/ressources/eurydice
/pdf/0_integral/062EN.pdf.
Pivac J. Izazovi koli. Zagreb: kolska knjiga, 2008.
Sekuli Majurec A. Uloga sudionika odgojno obrazovnog procesa u
stvaranju, provedbi i vrednovanju kurikuluma. U: V. Previi (ur.).
22
7.
8.
9.
Kurikulum: teorije metodologija sadraj struktura. Zagreb: kolska

knjiga, 2007: 351 380.
Davies M., Bryer F. Developing Emotional Competence in Teacher
Education Students: The Emotional Intelligence Agenda. Reimagining
Practice: Researching Change 2003; 1: 136 148.
Davies M. i Bryer F. Personal Skills for Teachers: Measuring and
Developing Their Emotional Competencies. Educating Weaving Research
into Practice 2004; 1: 246 258.
Kyriacou C. Effective teaching in schools. Theory and practice. UK:
Cheltenham: Stanley Thornes Publishers LTD, 1997.
TEACHER COMPETENCIES FROM CURRICULUM

APPROACH PERSPECTIVE: STUDENTS' ATTITUDES
TOWARD "IDEAL TEACHER
In curriculum approach directed at the development of students' competencies, a
teacher with pedagogical, didactic, methodological and emotional competencies has
a key role.This has been proved by many researches concerned with those teacher
competencies important for accomplishing high-quality teaching and a positive
classroom atmosphere. However, students ' attitudes about desirable characteristics
of a teacher have rarely been subject of research, and they are important for
understanding students 's expectations, as well as for meeting his or her needs in an
appropriate way.Having for a goal getting a better insight into student's thinking
about the importance of a teacher's intrapersonal and interpersonal characteristics
as well as of his work, a research was conducted, in which 272 primary school
second, third and fourth grade students took part. The students answered an
anonymous questioannaire about desirable characteristics of a teacher, relationship
with students and the way work is organized in order to meet their needs the best.
The students had an assignment to imagine an ideal teacher and to define the degree
of compatibility with the claims describing different characteristics of the imagined
teacher, his relationship with students and working methods.The results showed that
there were no differencies in perceiving desirable characteristics of a teacher in
terms of age and sex. The students perceived teacher's didactic-methodological
competencies, the importance of humor in the classroom and stimulating students'
interaction as the most important. On the other hand, they found stimulating student
self assessment and teacher's interest in student life outside the school environment
to be least important. It is clear that students recognize the importance of teacher's
teaching and communication skills, while on the other side they did not recognize
two important determinants of curriculum approach referring to self assessment, as
well as teacher's involvement in student life outside of school, which indicates the
need for raising students' and teachers' awareness about their importance.
Key words: modern school, teachers competency, pupils attitudes
23
UVOENJE PREDMETA DRUVENI ODGOJ U OBVEZNI

KOLSKI SUSTAV
Rogulj N., Papi V., Foreti N.prof.
Kinezioloki fakultet Sveuilita u Splitu
Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Splitu
Saetak
Brojna nesnalaenja oko uvoenja seksualnog odgoja, pozicije vjeronauka u
kolama, nedefiniranog statusa sata razredne zajednice, dvojbama oko
eksperimentalnih programa zdravstvenog odgoja, navode na zakljuak da bi ova i
slina nastojanja valjalo objediniti u jedinstveni novi nastavni predmet pod nazivom
drutveni odgoj kojeg bi trebalo najprije uvesti u vie razrede osnovne kole, a zatim
i u srednjokolsko obrazovanje. Pokuaje parcijalnog i eksperimentalnog uvoenja
pojedinih drutvenih aspekata u kolski sustav (religija, seksualnost, zdravlje)
drimo neprimjerenim aktualnosti trenutka i potrebama tranzicijskih drutava.
Osnovni programski sadraji bili bi sljedei: drutveni odnosi i komunikacija,
ovjek i ponaanje u drutvu, drutvo i ideologija, drutvene aktivnosti i igre,
drutvo i priroda, drutvo i zdravlje, drutvo i znanost, drutvo i religija, drutvo i
psihologija, drutvo i politika, dijete, obitelj i odgoj, dijete, kola i uenje te drutvo,
rad i profesionalna orijentacija. Uenici bi stekli znanja i vjetine koje bi im
omoguili realno sagledavanje ovjeka u odnosu na drutvo i prirodu, pripremili ih
za ivot u drutvu, omoguili lake snalaenje u ivotnom okruenju, osigurali veu
profesionalnu uinkovitost u buduem zanimanju, bolji drutveni aktivitet te
humanije i civiliziranije ponaanje, to je od nemjerljivog znaaja za pojedinca i
temeljni preduvjet za razvoj svakog ureenog drutva.
Kljune rijei: drutvo, drutveni odgoj, sustav obrazovanja
Uvod
Potreba za ovakvim predmetom u viim razredima osnovne kole, a kao
svojevrsnom nastavku predmeta Priroda i drutvo iz niih razreda osnovne
kole, vie je nego prepoznatljiva. Suvremene tendencije modernog drutva,
posebno u tranzicijskim zemljama nose i negativne posljedice na obiteljsko
okruenje koje se prvenstveno manifestira u sljedeem: roditeljska
preokupacija poslom i materijalno-financijskim statusom, nedostatak
slobodnog vremena, nedostatna komunikacija u obitelji, zaokupljenost djece
i roditelja elektronskim medijima, otuenje u obitelji te izmeu obitelji i
rodbine, otuenje od ivotnog okruenja, nedostatak vremena za drutvene
igre i aktivnosti, okupiranost individualizmom i osobnim ambicijama,
emocionalna praznina i nestabilnost, porast frustracija, izloenost brojnim
drutveno nepoeljnim oblicima ponaanja, itd. Ovakvo se stanje posebno
negativno manifestira na djecu te ostavlja teke i trajne posljedice, posebno u
uzrastu pred-adolescencije i adolescencije. Drim stoga potrebnim i nunim,
uz dodatne napore i edukacijsko djelovanje u obitelji, da i drutvo kroz svoje
25
institucije, a posebno kole, porade na prevenciji i ublaavanju ovakvog

stanja. Najvanija je zadaa kole odgojiti emocionalno zdravo i stabilno
dijete, koje potuje sebe i druge, ima izgraen sustav vrijednosti, ija je
razina tolerancije na frustracije suvremenog drutva visoka, koji raspoznaje
poeljne od nepoeljnih vidova ponaanja, koji zna komunicirati i odnositi se
prema osobama oba spola svih uzrasta, koji raspoznaje to je ivot, religija,
ljubav, seksualnost, koji zna uskladiti svoje mogunosti i ambicije s realnim
uvjetima i okruenjem, koji je human i eli pomoi drugima, koji uvaava
razliitosti i po potrebi se moe podrediti zajednikim interesima itd.
Svakako da ovo nije jednostavan zadatak, ali nedvojbeno da je izuzetno
vaan za normalno funkcioniranje, revitalizaciju i odravanje zdravog
ljudskog potencijala u svakom ureenom drutvu.
Programske osnove
Osnovni tematski sadraji koji bi se obraivali u okviru ovog predmeta
mogu se usustaviti u 13 cjelina:
1. drutveni odnosi i komunikacija (s osobama oba spola svih uzrasta, s
osobama s posebnim potrebama, verbalna, tekstualna, elektronska, u
dijalozima, grupi, itd.)
2. ovjek i ponaanje u drutvu (objektivno mjesto ovjeka u drutvu,
drutveno prihvatljiva i neprihvatljiva ponaanja)
3. drutvo i ideologija
4. drutvene aktivnosti i igre
5. drutvo i priroda
6. drutvo i zdravlje (higijenske navike, seksualnost, antropoloke
znaajke)
7. drutvo i znanost (znanstveno poimanje drutva i ivota)
8. drutvo i religija (religije i religijsko poimanje ivota)
9. drutvo i psihologija (sustav vrijednosti, pozitivne i negativne
emocije, psihologija mase)
10. drutvo i politika (demokracija, humanizam)
11. dijete, obitelj i odgoj
12. dijete, kola i uenje
13. drutvo, rad i profesionalna orijentacija
Distribucija programskih sadraja (nastavne teme)
V razred - osnove antropolokog razvoja ovjeka, bio-psiho-socioloke
znaajke pred-pubertetskog i pubertetskog razdoblja, dijete i kola (to je
kola i zato kola), uenici i nastavnici (relacije, odnos, pristupi), dijete i
obitelj (odnos i komunikacija s roditeljima, braom, sestrama, rodbinom),
odnosi i komunikacija sa starijim osobama, odnos ovjeka spram prirode i
zaite okolia.
26
VI razred - sustav vrijednosti u drutvu, antropoloke znaajke i sustav

vrijednosti osobe, komuniciranje uz pomo suvremenih tehnologija, vjetine
i obrasci verbalnog komuniciranja u dijalogu i grupi, drutvene aktivnosti i
igre, znaaj, vrijednost, naini i tehnike uenja, seksualnost.
VII razred - ekstremna i drutveno neprihvatljiva ponaanja, obrasci i
modeli drutveno prihvatljivih ponaanja, religije i religijsko poimanje
ivota, kultura govorenja, emocije i motivi, kako ih kontrolirati i koristiti,
uskladiti s umom, okruenjem i biolokim potencijalom, psihologija mase,
voenje i upravljanje (uzori, idoli), odnosi prema osobama s posebnim
potrebama.
VIII razred - znanstveno poimanje ivota i drutva, rad, zanimanja i
profesionalno usmjeravanje, pojedinac, drutvo i politika, ideologije,
humanizam, osnove demokracije, psiholoka adaptacija u drutvenom
okruenju.
Prepokrivanja predloenih nastavnih sadraja s postojeim predmetima su
zanemariva (priroda, biologija), s obzirom da navedeni predmeti o evoluciji i
spolnosti govore s pozicija prirodnih, a predloeni predmet s pozicija
drutvenih znanosti.
Raspored nastave - Program se provodi u obimu od jednog sata nastave
tjedno, dakle ukupno 35 sati godinje u svakom razredu. U svakom se
razredu obrauje po 7 nastavnih cjelina koji se realiziraju u obimu od 5 sati
(2 sata predavanja i 3 sata praktinog kreativnog rada uenika u okviru
vjebaonica, kruoka, igraonica i sl.).
Provedba nastave - Osnovna metodika specifinost predloenog predmeta
je njegova usmjerenost k uenicima i poticanje njihovog angamana,
kreativnosti, aktiviteta mentalnih potencijala, provociranje kritinosti i
socijalne osjetljivosti, smanjenje anksioznosti te poticanje pozitivnih
emocija. Naglasak je na to veem neposrednom angamanu uenika i
pobuivanju njihovog interesa i kreativnog drutvenog aktiviteta. Ove
zadae mogue je ostvariti manjim obimom klasinih teorijskih predavanja,
a veim obimom poticajnih metodikih formi u vidu radionica, vjebaonica,
igraonica, natjecanja, kruoka, verbalnog sueljavanja, radnih grupa,
parlaonica, seminara, terenske nastave i slino. Na isti bi se nain pristupilo
i vrednovanju znanja i ocjenjivanju ovog predmeta, gdje bi ocjena
prvenstveno predstavljala odraz neposrednog angamana uenika,
ostvarenog napretka i logikog razumijevanja drutva i ivota. Nositelji
predmeta bili bi profesori sociologije, pedagogije ili psihologije.
27
Zakljuak
Prezentirana je inicijativa te osnovne programske i metodike osnove novog
predmeta Drutveni odgoj u viim razredima osnovne kole. Drimo da je
uvoenje predmeta ovakve vrste nedvojbeno i krajnje opravdano. Uenici bi
stekli znanja i vjetine koje bi im omoguili realno sagledavanje ovjeka u
odnosu na drutvo i prirodu, pripremili ih za ivot u drutvu, omoguili im
bolje spoznavanje sebe i lake snalaenje u ivotnom okruenju, osigurali
veu profesionalnu uinkovitost u buduem zanimanju, bolji drutveni
aktivitet, humanije i civiliziranije ponaanje i jo mnogo toga. Sve ove
vrednote su od nemjerljivog znaaja za pojedinca i drutvo i jedan od
temeljnih preduvjeta njegova razvoja. Uz to, novi predmet ne bi dodatno
optereivao satnicu uenika jer bi zamijenio postojei sat razredne zajednice.
Na taj nain sat razredne zajednice ije su programski sadraji u velikoj
mjeri i bili polazitem za predloeni program, stekao bi status normalnog
predmeta, a odgojna komponenta koja u postojeem kolskom sustavu nije
dostatno naglaena, ovim bi putem dobila na znaaju.
INTRODUCTION OF SOCIAL EDUCATION SUBJECT

IN REGULAR SCHOOL SYSTEM
Summary
Numerous disorientation about the introduction of sexual education, positioning
religion in schools, undefined status of a class community hour, doubts about the
experimental program of health education, suggest that these and similar efforts
should be consolidated into a single new school subject called social education.
That subject should be first introduced in the higher grades of elementary school,
and then in the high school education. Attempts of partial and experimental
implementation of certain social aspects in the school system (religion, sexuality,
health) authors of this article hold inappropriate in regard to needs of transitional
societies. The main program content of this subject would be as follows: social
relations and communication, behavior of man in society, society and ideology,
social activities and games, society and nature, society and health, society and
science, society and religion, society and psychology, society and politics, child,
family and education, child, school and learning, society, work and career
orientation. Students will acquire knowledge and skills that would enable them to
understand a real picture of man in relation to society and nature, prepare them for
life in society, enable easy orientation in the living environment, ensure greater
professional performance in future jobs, better social activity and more humane and
civilized behavior, which is of immeasurable importance to the individual and the
fundamental condition for the development of any regulated society.
Key words: school system, social education, society,
28
MENTALNE MANIPULACIJE NAJMLAIM

LANOVIMA U DRUTVU
MENTALNO NASILJE I RAZVOJNA PREVENCIJA
MANIPULACIJA
1
Nikoli N.1, Kranjec S.2, Ninkovi D3
OSO Radivoj Popovi, Sr. Mitrovica, R. Srbija,

Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Zagreb, R. Hrvatska,
3
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, R. Srbija
2
Saetak
Najvei broj televizijskih kanala emituje i uporno obnavlja serijale razliitih
medijskih sadraja koji utiu na iroku narodnu masu, odnosno, na optu populaciju
u kontekstu njihovog permanentnog mentalnog otupljivanja i svojevrsne psiholoko
mentalne letarginosti. Za mentalno zdravlje je izuzetno i od neprikosnovenog
znaaja rani razvoj deteta, kad ono ui i stie sposobnost uspenog podnoenja
frustracija, konstruktivnim a ne destruktivnim nainima, to mu obezbeuje i
psihiku stabilnost i sa odrastanjem sve konstruktivnije naine reavanja
intrapsihikih konflikata. No, ako dete jo od malena zatrujete pogrenim i mentalno
violentnim sadrajima ( crtani filmovi ), ono nee kasnije moi na pravi nain ni da
rezonuje o postojanju problema, a kamoli da mu se konstruktivno suprotstavi. S
druge strane, kod mladih koji su bili predmet, ili su i dalje predmet manipulacije
propagandom, video igrama, diskutabilnim virtuelnim relacijama i medijskim
nastranostima, moe nastati i mentalna konfuzija, manifestovana emocionalnom
uznemirenou, destabilizacijom panje i distraktibilnou, kratkotrajnim
amnezijama i dezorijentacijom. Medijski sadraji koji su mentalno destruktivni i u
svim svojim elementima mentalno manipulativni, doprineli su razdoru porodinih
relacija na razini roditelja i dece u celom svetu, koje se jedino finesama razvojne
prevencije psihomentalnih manipulacija mogu socijalno suspendovati, odnosno,
kvalitetno kompenzovati.
Kljune rei: mentalne manipulacije, mladi, razvojna prevencija, mediji, mentalno
zdravlje.
Psihomentalne manipulacije
Pojam manipulacije srodan je pojmovima propagande i reklame. Sam termin
izveden je iz latinskog jezika i predstavlja kovanicu od dve rei manus ili
ruka i pulare ili dodirivati, pipati, odnosno, od rei manipulatio1 koja znai
rukovanje. U prvobitnom znaenju, manipulacija se odnosila na obradu
nekog predmeta pomou vetog korienja ruku, da bi kasnije oznaavala
''rukovanje ili upravljanje stvarima ili ljudima da bi se ostvario neki
zajedniki cilj''2. U svakodnevnom govoru, termin manipulacija, u ijem se
sreditu nalazi kategorija obmanjivanja, koristi se da oznai takve odnose
meu ljudima u okviru kojih jedni vre uticaj na druge u cilju ostvarenja
linih ili grupnih interesa. Mentalne manipulacije 3 primenjene od strane
29
sekte ili kuta, obuhvataju itave nizove tehnika i postupaka, vrlo

profesionalizovanih, sa ciljem i posledicama da se stvori ili iskoriava
psiholoka ili fizika zavisnost lica koja uestvuju u tim aktivnostima. Ta
lica se nazivaju adeptima. Mentalnim manipulacijama se naruava
psihiki, socijalni i fiziki integritet linosti, njeno dostojanstvo, naruava se
sloboda u svakom pogledu, a neretko su materijalna dobra adepta na meti
kulta ili sekte. Ukoliko to osmotrimo iz drugog ugla, primetiemo da se
ogroman broj kraa dogaa ljudima koji odlaze u sekte, tamo provode po
cele dane, ostavljajui svoju imovinu neobezbeenu i relativno lako
dostupnu sabrai, koja e se po obavljenom poslu nai tu da utei svog
novog lana i u svoju kako materijalnu, tako i psiholoku korist minimizira
znaajnost samog dogaaja i situacije. Uzimajui u obzir da ponaanje ljudi
nije determinisano iskljuivo uslovima u kojima oni ive, kao i zabludu da je
ovek samo racionalno bie, moemo uvideti iracionalnu stranu ovekovog
socijalnog Ja i osnovu njegove socijalne konekcije sa ostatkom drutva.
Upravo kroz tu poluiracionalnu komponentu manipulatori uspevaju da na
njega utiu, menjajui mu stavove i ubeenja, racionalnim i iracionalnim
kanalima koje u svoj gunguli invertuju, a da ovek ovakve prevare nije ni
svestan, ni trenutno, a ponekad ni na due staze. Nain funkcionisanja
humane svesti svako od nas otkriva korak po korak. ovekova svest, koja je
tek u usponu svog razvitka, veoma je podlona promenama i
manipulacijama, a ako to jo prebacimo na nivo dece koja su identino
odraslima postala predmet grubih i finijih manipulacija, onda je stanje
socijalne egzistencije naeg drutva alarmantno. Ko su osobe kojima se
moe manipulisati? Ako kaem da svako od nas moe da postane objekat, da
ne kaem rtva manipulacije, mnogi e se naljutiti. Ali, primera radi, da li
nam ne godi da nam neko kae neto lepo o nama, istinito pri tom, a da
potom neto pita, trai, uzme? Pa ak ni to, nego da samo zadovolji svoju
potrebu da neto uradi. Sueljavajui se sa ovakvom konstelacijom odnosa, i
promatrajui bezazleno detinjstvo, puno istote i nevinosti u svim
dimenzijama sa jedne, i izazova sa druge strane, psihomentalne manipulacije
koje se plasiraju crtanim filmovima i drugim sadrajima za najmlae,
predstavljaju okosnicu manipulacija u dobu adolescencije i dalje u ivotu.
Otuda i razmiljanje da su u najveem broju sluajeva za nastanak i razvoj,
odnosno, uvrivanje zavisnosti o sektama ili kultovima ( meditativnim,
satanistikim ) odgovorni direktno roditelji, tako da je neophodno investirati
na poljima razvojne prevencije manipulacija. To se moe postizati vrlo
jednostavno i konstruktivno, uz malo vie truda u ranom detinjstvu i
predkolskoj i kolskoj dobi, za bezbrinu budunost deteta u adolescenciji i
odraslom dobu. Primerima koji mogu biti univerzalni i odnositi se i na ostale
oblike zavisnosti u smislu razvojnog preventivnog delovanja, roditelji mogu
obuhvatiti i staviti pod nadzor i konkretnu, a za dete naizgled blagu kontrolu,
30
kompletan njegov intelektualni i socijalni razvoj i postepeno socijalno

otvaranje i eksponiranje, odnosno, mentalnu socijalizaciju.
Manipulacije i mentalno nasilje
Termin propaganda, potie od latinskog glagola propagare, ije je osnovno
znaenje iriti, odnosno proiriti. Fenomen propagande predstavlja planski
organizovano i smiljeno irenje raznovrsnih religioznih, politikih,
privrednih i drugih ideja, kako bi se uticalo na javno mnenje. Propaganda
utie na javno mnenje razliitim sredstvima kao to su govor, predavanja,
kongresi, masovni skupovi, manifestacije, reklame. Najvei broj televizijskih
kanala emituje i uporno obnavlja serijale razliitih medijskih sadraja koji
utiu na iroku narodnu masu, odnosno, na optu populaciju u kontekstu
njihovog permanentnog mentalnog otupljivanja i svojevrsne psiholoko
mentalne letarginosti. U emu je zapravo stvar, ljudi su skloni gledanju
razliitih medijskih prezentacija u kojima se glorifikuju niski sadraji ili pak
sadraji kvalitativno posrnulog karaktera. U okviru ovih sadraja pojedinci u
prvom, ali i mase ljudi u drugom planu, pronalaze utoite za svoje
svakodnevne probleme sa kojima ne ele da se suoe ba u tim trenucima,
inei njihovo odlaganje i samim tim gomilanje, a danonono se
uljukavajui u konstelaciji drugih siromanih i obinih graana. Meutim,
materijalno siromatvo ovih lanova opte populacije narae sa
osiromaenjem u mentalnoj sferi funkcionisanja njihove linosti, kada ne
budu imali naina i sposobnosti da iznau realna reenja za njihove
probleme, a da prethodno nisu preneli nita intelektualno korisno ni na svoje
potomke. Mentalitet, koji po definiciji4 predstavlja karakteristian
funkcionalni (ili manje funkcionalan) sklop naina miljenja, verovanja i
emocionalnog reagovanja odreenog pojedinca, odnosno, naroda ili drutva
uopte, postao je u poslednje dve decenije izuzetno specifian, a da ne
budem grub i prilino deformisan u pogledu prihvatanja i socijalnog
uzdizanja odreenih vrednosnih orijentacija. Postalo je pravilo da je dobro
ono to je loe, pa se dolo i do neprihvatljive medijske inverzije vrednosti.
Sa ulaskom u novi milenijum, poelo se i sa invertovanjem vrlina i mana u
okviru vrednosnih sistema dece i mladih u Srbiji i okruenju, a najlake je
bilo zapoeti ovakav vid psiholoke revolucije putem masovnih medija.
Mass mediji oduvek su predstavljali pogodno tlo da se izraze pojedinci i
grupe, pa makar one bile i krajnje negativne i mentalno destruktivne. Tako
su godinama medijski prostor zauzele raznovrsne linosti koje su nazivane i
zvedama, a da to nisu zasluivale svojom intelektualnom deficitarnou, a
nadasve sklonosti manipulisanju narodom. Povrh svega, mediji su ih forsirali
u sve udarnijim terminima ne bi li ostvarivali veu gledanost i na njihovim
manipulacijama profitirali i zgrtali ogromne svote novca. Danas postoje i
dalje idu u ekspanziju ovakvi i slini sadraji (tarot karte, numerologija,
astrologija), proirujui i medijsko polje sa onog u prethodnim decenijama
31
isto televizijskog, na druga polja poput radija, tampe i telekomunikacionih

sistema. Ovakvim postupcima na due staze, ugroeno je i mentalno zdravlje
nae populacije. Poemo li od operativne definicije da mentalno zdravlje
predstavlja stanje dobrog i skladnog psihikog funkcionisanja koje
podrazumeva odsustvo duevnih poremeaja4, nee biti preteko da se
sloimo sa injenicom da je naa populacija (spram velikog broja duevno
obolelih i graana sa razliitim oblicima psiholoko psihijatrijskih
poremeaja) izloena jakom psiho mentalnom nasilju. Za mentalno zdravlje
je izuzetno i od neprikosnovenog znaaja rani razvoj deteta, kad ono ui i
stie sposobnost uspenog podnoenja frustracija, konstruktivnim a ne
destruktivnim nainima, to mu obezbeuje i psihiku stabilnost i sa
odrastanjem sve konstruktivnije naine reavanja intrapsihikih konflikata.
No, ako dete jo od malena zatrujete pogrenim i mentalno violentnim
sadrajima, ono nee kasnije moi na pravi nain ni da rezonuje o postojanju
problema, a kamoli da mu se konstruktivno suprotstavi. U narednim
segmentima osvrnuu se i na kategoriju dece kao najmlaih lanova drutva
koji nisu izuzeti od mentalnog nasilja i destruktivnih sadraja, koje veti
manipulatori prilagoavaju njihovom uzrastu i interesovanjima. S druge
strane, kod odraslih koji su bili predmet, ili su i dalje predmet manipulacije
propagandom i medijskim nastranostima, moe nastati i mentalna konfuzija,
manifestovana emocionalnom uznemirenou, destabilizacijom panje i
distraktibilnou, kratkotrajnim amnezijama i dezorijentacijom. Ovako
posmatrano, mentalno nasilje je svako nametanje, instruiranje (direktno ili
indirektno) i prekomerno prezentovanje medijskih sadraja koji mogu i koji
iznad svega utiu negativno i destruktivno na pojedinca (od najmlaih do
najstarijih), inei da vremenom se kod pojedinca razvije odreena vrsta
zavisnosti (obaveze, opsesivnosti) za odreenim sadrajima, koje ako ne
dobije u eljenom trenutku postaje socijalno agresivna ili autoagresivna, to
moe imati i dublje posledice u prosocijalnom funkcionisanju.
Crtani filmovi za novo doba mentalno nasilje nad najmlaim
lanovima u drutvu
Mediji imaju veliki uticaj na formiranje odreenih oblika ponaanja kod
dece, jer svojim programskim sardajima nude raznovrsne modele ponaanja
koje mladi i deca usvajaju tokom svog razvoja ili slue kao podloga razvoju
nekih devijantnih oblika ponaanja. Po reima raznih kritiara, mass-mediji
podstiu, sugeriu i inspiriu oponaanje negativnih uzora i oblika ponaanja.
To se deava u sluajevima kada mladi gledajui izvesne izvetaje, serije,
reportae, dokumentarne, dramske i filmske programe, za uzor uzimaju
preteno negativne junake i tee da se identifikuju sa njima, tako to e u
realnom svetu i okruenju ispoljiti odreene negativne radnje. Najbitnija
posledica uticaja masovnih medija i permanentne prezentacije devijantnih
sardaja je navikavanje medijskih konzumenata, populacije koja nije
32
devijantna, na takve pojave kao na drutvenu normalnost, a samim tim se

postepeno gubi i instinkt drutvene reakcije. Nastup pseudoverskih
organizacija je umiven i naminkan, a "naivne" poruke koje emituju kroz
razne vrste delovanja usmerene su na najosetljivije grupe ljudi sa
komplikovanom ivotnom problematikom, a neretko i na najmlai uzrast.
Deca se vezuju za ono to vide i uju i to oponaaju. Deca oponaaju i
roditelje, ali im je nekad zanimljivije da imitiraju ono to nije svakidanje. U
narednom razmatranju osvrnuu se na naine kojima moderator Novog doba
ire i inkorporiraju moral i ideje pokreta Nju Ejd munjevitim brzinama, a
cilj im je osvajanje i dalje perfidno indoktriniranje najmladje populacije. U
poslednjih dvadesetak godina1 crtani filmovi postali su prave propovedi
okultnog pogleda na svet. Poev od Vanzemaljca u reiji Spilberga, pa
Ratova zvedzda, pa demona i avola u razliitim crtanim filmovima.
Jednostavno, crtai su postali i ostali podijum ili bolje rei tle za podsvesno,
ali i direktno svesno irenje ideje paganizma, to se moe i dokazati kroz
tumaenja pojedinih dugometranih crtanih filmova dananjice. S druge
strane, pojedini crtani filmovi koje u kasnije razmatrati, imali su preterano
destruktivne sadraje kojima su kod dece i mladih bili deklanirani
odreenih psihiki poremeaji. Analizirajui dugometrani crtani film
Pokahontas mogue je opaziti mnogobrojne ideje paganizma. Realna
istorija govori o mladoj, indijanskoj princezi udatoj za belca, koja se, mirei
svoje pleme sa belcima preselila u Englesku, a njeno pleme se inae krstilo i
ostalo u Hrianstvu. No, ideja Nju Ejda, plasirana kroz crtani film je
sasvim druge prirode. U diznijevskoj verziji prie Pokahontas, princeza
prilazi svom spiritualnom vodiu ( duhu dvestogodinje vrbe ) koji joj
pomae u odluivanju o vanim pitanjima u ivotu, tako to je ui da priziva
duhove savetodavce. Dalje, pouavajui belca Dona o paganizmu kao veri
u oduhovljenost i oduhotvorenost prirode, Pokahontas govori da belac misli
da je zemlja mrtva, a da Indijanci znaju da je sve od zemlje do vazduha,
vode i kamena ustvari ivo, odnosno, da svaka stena i drvo imaju duh i
ime2. Pandan ovoj prii jeste izjava u kojoj jedna od predstavnica vetiijeg
kulta govori na potpuno isti nain o gotovo identinim stvarima. Poznata
vetica Nju Ejd pokreta, Mirijam Starhok, kae da sve vetice znaju da su
kamen i zvezde ivi, a donekle i svesni. Pokahontas govori o reci i oluji kao
svojim sestrama. Kad belac Don prihvati religiju Pokahontas, tada dobija
duha vodia u vidu orla, postajui iniciran u jednu od tajni neznabotva.
Drugi crtani film sa porukama i eko-paganskim misticizmom pripada isto
Diznijevoj produkciji. Kralj Lav je, prema amerikom istraivau Nju
Ejd pokreta Viliju Petersonu
pria5 sa odreenim simbolikim
1
2
Pravoslavni svetionik, 2007., 38

Pravoslavni svetionik, 2007., 39
33
potencijalom kroz koji se propagira paganizam predstavljen kao pozitivna

meuzavisnost svih ivih bia, hrianski totalitarizam u funkciji razaranja
prirode, a na kraju se pobeda oivelog pagansta odslikava kroz lik mladog
lava Simbe i njegovu pobedu i otkrivanje sebe tek sa odagnavanjem
uasnog hrianskog oseanja krivice za smrt njegovog oca, koja mu je
nametnuta.
Niz objanjenja o delovanju i upuivanju pojedinih manipulativnih sadraja

kroz crtani film zavravam jednim crtaem kolumbijske produkcijske kue.
Re je o crtau Balto II deo. Prvo i osnovno, to bi se bilo koji italac
ovakvog teksta zapitao, zato drugi deo crtanog filma ? Pa odgovor lei u
faktu da je prvi deo filma izuzetno uraen, prebukiran plemenitim porukama
koje su pogodne za razvoj oseanja portvovanja i elje da se pomogne
drugom i slabijem. No, u drugom delu pas Balto upada u krizu identiteta,
susreui se stalno sa indijanskim totemima koji ga kroz komar teraju da
poe u potragu za samim sobom, to i ini, kreui u potragu za vukovima.
Meutim, vano je u ovoj diskusiji ukazati da u toj potrazi nailazi na
prepreke u vidu demona i drugih sila, te na glodara amana u nekakvoj
peini koji mu gata pomou kristala (to je jedna od favorizovanijih i kultnih
tehnika u Nju Ejd pokretu). Uoiemo, ako se malo zadubimo u sr,
esenciju ideja koje se crtaima alju mladim naratajima, da se sublimisane
poruke prenose na vrlo suptilan nain. Jedno potpunije objanjenje suptilne
indoktrinacije dao je Dejms Le Bar3 koji ukazuje da je vrstina vere ljudi
pre mnogo godina bila vea i jaa, poto su paljivo izuavali svoju istoriju
religije, te bili okrenuti moralnim zapovestima i samim tim imali utemeljenje
u odbrani od sporednih stvari koje navode na odstupanje u prosocijalnom
ponaanju. Mogli su pojedinano, ali i kao narod odoleti pritisku,
suprotstavljanju i progonu. Prema Le Bar-u posmatrajmo mozak kao jedno
3
Pravoslavni Svetionik, 2007., 41
34
spremite puno motivacije i znanja, uokvirenog informacijama prosocijalnog

karaktera. Kad bi strani sadraj pokuavao da ue unutra, bivao bi odbijen,
na ovaj ili onaj nain, ali ne bi ostajao dugo ni u podsvesti kao predmet
interesovanja pojedinca. Meutim, danas je, bez vrstog utemeljenja u
sopstvenoj veri (hrianstvu, islamu, ili drugoj ivoj religiji ili veri)
prosocijalnih dimenzija, mozak pojedinca, i to naroito mladog lana
drutva, u prilici da satansku poruku razmatra da li da je odbije ili prihvati,
a poto nema suprotstavljanja u prethodno uskladitenoj memoriji, zadrava
je sa ostalim uskladitenim informacijama, bez obaveze da je kasnije i
prihvati. No, kad neki drugi stimulans pone da donosi poruku sa slinim ili
jo destruktivnijim i prodornijim satanskim sadrajem, mozak nee pruati
otpor, poto se prisea poruke koju je ranije uskladitio, a koja je sline
konotacije sa novim, pa sad poinje da usvaja nove poruke iz razloga
dodatne akumulacije slinih sadraja. Prema Le Bar-u, posle izvesnog
vremena, poruke i sadraji slinog sadraja koji se prihvataju uinie da
mozak pone da se suprotstavlja onome to je bilo normalno. Moemo
zakljuivati logikom da su deca koja gledaju crtae sa simbolikom Nju Ejd
pokreta, liena donekle verskog obrazovanja u Crkvi, njihov rani razvoj u
svetu religioznih simbola kree se u pravcu tolerisanja i prihvatanja
paganskih znamenja i vrednosti. Mozak ove dece ne odbacuje, nego skladiti
ovakve sadraje, pa kasnije kad deca odrastu i sretnu se sa okultizmom,
sektama, magijom i drugim mentalno destruktivnim pokretima, njima je to
ve poznato i oni u taj svet ulaze svesno, glavom, poto im je sve to poznato
manje ili vie, na ovaj ili onaj nain, od najranijih dana detinjstva. Ilustracije
radi, Pokahontas decu ui animistikom konceptu ivota, Kralj Lav im
govori da bez pravog gurua koji meditira sa nogama prekrtenim u dalekoistonom stilu nema spoznaje samog sebe, a Balto II deo moe doprineti
podsvesnom verovanju u mo amanskih inicijacija. Kasnije kad deca
odrastu, u biblioteci mogu pronai raznovrsne materijale (od Kastanede do
Kroulija), pa produbiti svoje vetine i na polju praktinog iskustva. Onda
roditeljima preostaje samo da se pitaju u emu su napravili propust ili
pogreili, a na pamet im nee pasti da su ovakve sublimisane poruke u
crtanim filmovima mogle dovesti do kasnijeg odstupanja u mentalnom i
socijalnom diskursu ponaanja njihovog deteta. ovek nije rob
subliminalnog, i podsvesnog, bilo linog, bilo kolektivnog. Najvanije je
izvui pouku roditeljima, da nije dobro povrno pristupati sadrajima koje
ele da prenesu i plasiraju svojoj deci, makar to bilo i kroz crtane filmove. U
crtanim filmovima esto su plasirane sublimisane poruke sa niskim
sadrajima, ali kroz frejmove i u mili delovima sekundi, tako da se
ponavljanjem gledanja istog crtaa one dublje usauju u podsvest dece, to
se opet moe karakterisati jednim oblikom mentalnog nasilja ili makar
mentalno destruktivnog sadraja spram uzrasta auditorijuma, ili populacije
kojoj je osnovni sadraj upuen.
35
Crtani filmovi sa izrazito mentalno destruktivnim sadrajima

Jo jedno sredstvo za paganizaciju i udaljavanje dece od standarda u
ponaanju su istonjaki crtai pod nazivom Pokemoni. Pokemon
mitologija je paganska u fundamentu, a Pokemi demoni kojma su se u
drevnim vremenima ljudi klanjali kao bogovima. Deca se ue da hvataju i
dresiraju demone metodama vrlo slinim onima koje se upotrebljavaju u
magiji i okultizmu. Naredni korak u razvoju zavisnosti od Pokemona bio je
potez Nintendo industrije koja je stalno proizvodila nove vrste Pokemon
demona, od kojih su neki bili strahovito retki i skupi, ali je time deje ludilo
uz parolu da treba skupiti sve modele, postalo jo ekspresivnije. Ako ste se
nekad pozabavili u dubljem smislu problematikom makar u domaim
okultnim sektama i udruenjima Vike (vetiiji kult, evropske vetice)
praktikuje se prizivanje duhova i njihovo zarobljavanje radi ostvarivanja
ciljeva vetice. Lice i nalije crtanog filma Pokemon je vrlo blisko ovim
magijskim i okultnim ritualima manifestovanim u stvarnosti. Naime, deca
moraju zarobiti u igri jednog Pokemona, pa dalje razvijati tehnike njegove
dresure, a krajnji cilj jeste inicijacija u gospodara ili MC master of
ceremony (to je elja velikom broju drutveno neprilagoene dece).
Pokemoni su u Japanu 1996. godine prezentovani najpre kroz crtani film, pa
album i sliice, da bi vrhunac pranjenja depova i osmiljavanja
profitabilnog, latentno manipulativnog marketinga Nintenda4 (Pravoslavni
svetionik, 2007)5 bila pojava video igrice, a jo dalji koraci bili su u
trodimenzionalnim varijetetima video igrice Pokemon. Posebna zanimljivost
vezana za maniju, odnosno, sakupljanje i kolekcioniranje depnih
monstruma (pocket monster) Pokemona je u tome da je svet Pokemona
sasvim izmiljen, sa svojim jezikom, pravilima i svim drugim, koje odrasli
uopte ne razumeju, ime je oseaj elitistike superiornosti kod dece jo vie
razvijen, pojaan i ojaan u odnosu na roditelje. Pokemoni su bili zabranjeni
u Japanu i u Australijskim kolama, uglavnom zbog izazivanja
antisocijalnog ponaanja prezentovanog kroz krae sliica, novca, a ilo je i
do tua i otimanja. U jednom istraivanju realizovanom u Japanu, uoena je
pojava epipotencijala u odreenim regijama u mozgu kod vie od 200
maliana, a zajedniko za sve te maliane jeste da su redovno gledali crtani
film "Pokemoni". Nakon Pokemona, pojavljuju se Jugio karte, novi nain
demonizacije detinjstva i indoktrinacije neprirodnih i socijalno devijantnih
sadraja za decu. Pojavila se i crtana serija, dodue bez ikakvog konkretnijeg
sadraja, uz neprestane borbe i prikazivanja naina useljavanja demona u
drugo bie. Ali, sa kartama je drugaije. Na njima su bili prikazani crnomagijski simboli poput obrnutih pentagrama ili su prikazivane magijske
vetine. Likovi karata5 nose imena poput crni mag, majstor crne magije,
4
5
Pravoslavni Svetionik, 2007.

36
avo lakrdija, tajni ubica i slino. Svi ovi medijski sadraji koji su
definitivno bili mentalno destruktivni i u svim svojim elementima mentalno
manipulativni, doprineli su razdoru porodinih relacija na razini roditelja i
dece u celom svetu, koje se sa povremenim prestankom ovakvih medijskih
sadraja ne mogu tako lako i kvalitetno kompenzovati.
Manipulativni trikovi i subliminalni podsticaji u crtanim filmovima i
njihova povezanost sa globalnim poretkom
Mnogi crtani filmovi su odvie interesantni i zaslepljujui za decu na prvo
gledanje, da bi deca trenutno i kasnije u detinjstvu mogla spoznati neto vie
od obinih crtanih likova. Meutim, analizom pojedinih crtanih filmova
ustanovljene su neke konstelacije koje nisu nimalo naivne, a koje odraslom
svetu upadaju u mentalno polje. Posmatrajui crtae poput Tom i Deri ili
Pera Kojot i Ptica Trkaica, uoiemo odnos i red stvari pomalo
neprirodan, a krajnje apsurdan. Ovakve igrarije praktino inferiornih nad
evolutivno superiornima jesu sa jedne strane kobajagi, za decu, ali sa
druge strane prema stavovima strunjaka, ukazuju nedvosmisleno na
poigravanje odreenih zemalja sa svetskim integritetom, odnosno,
pokazivanje navodne nadmoi i superiornosti jedne zemlje nad celim
svetskim poretkom. U pojedinim crtanim filmovima (Crvenkapa i zli vuk)
moemo demaskirati pojedine likove i oznaiti ih krajnje nehumanim
(crvenkapina bakica), to deci opet nije mogue i nije ni potrebno
obrazlagati na uzrastu na kome je gledaju, ali u razvoju i intelektualnoj
nadgradnji kroz adolescenciju nije manje vano podstai ih i na ovakve
poglede na svet. to se tie subliminalnih podsticaja u crtaima, uglavnom
su okrenuti seksualnosti, tako da ih neu preterano ni komentarisati, poto
nemam ni korektnih mogunosti da prikaem pojedine frejmove u kojima se
u pozadini, kroz listove suncokreta ili na nebu u razliitim nijansama
ispisuju asocijacije upravljene na ovakve podsticaje. Postoji veliki broj
naina da se deci kroz crtani film plasiraju i prosocijalne vrednosti, ali bi
trebalo voditi rauna o moguim podvalama, koje deluju podsvesno i kasnije
mogu imati pogubno i destruktivno dejstvo po mentalni sklop mladih u
razvoju.
Zastupljenost i otvoreno propagiranje satanizma u medijima no
Vetica, Hallowen
Godine ratovanja i tranzicije nisu u Srbiju donele nita drutveno korisno, ali
jesu onu drugu, tamniju stranu ojaale. U noi izmeu 31. oktobra i
1.novembra proslavlja se praznik nastao iz druidskog obiaja praznovanja
dana mrtvih, poznatiji pod nazivom Helouvin ili No vetica. Poto
tema rada nije fokusirana na sekte i satansku organizaciju, ve prvenstveno
na manipulacije, onda se neu previe baviti doktrinom i dubljim
analiziranjem pozadine ovog praznovanja, iako bi posve bilo pregrt
37
zanimljivosti. No vetica predstavlja na amerikom tlu, a sa razvojem

drutava i u Evropi i drugim delovima sveta, praznik kad deca maskirana u
vetice, vukodlake, pa i vampire idu od kue do kue i trae slatkie,
predstavljajui sobom due mrtvih. Kao to sam ukazao, ovo praznovanje
vezano je za druidski praznik mrtvih kada su se Kelti klanjali bogu zla
Samainu (Samhajn, aneo smrti, Satana), prinosili ljudske rtve i gatali o
predstojeoj godini. Poetkom ovog milenijuma beogradski klubovi poput
onih u Evropi, postali su stecite novih obiaja, pa sa njima je i No
vetica nala svoje mesto u garnituri za satanizaciju Srbije. U godinama
koje su usledile, elitni beogradski klubovi, pa i Elington klub u hotelu
Hajat je organizovao na najviem nivou proslavu ove satanske maskarade,
to implicira da je na nae prostore ovaj obiaj donela elita, koju e u svakoj
prilici mladi podrati, jer tee da se identifikuju sa njima. Tako je i bilo, pa
je ova moda preneta na mlade, koji se sad pripremaju i po mesec dana ranije
za proslavu Helouvin-a (prave kostime, osmiljavaju koreografije,
minku). Na radost opte populacije sadraji iz klubova opremljenih
kosturima, sablasnim biima i duhovima nisu javno prezentovani na
tadanjim medijskim servisima. Ali, to ne menja i dalju konfuziju oko
medijskog eksponiranja satanizma. Okolnosti su se natimovale, pa je
frontmen jedne stare beogradske pop grupe (koji je deklarisan kao satanista)
koji je obelodanio svoju antihriansku nastrojenost jo krajem sedamdesetih
godina prolog stolea, nastupajui sa tetovaom obrnutog krsta na levom
ramenu, postao urednik filmskog programa jedne domae televizije. Kasnije,
filmski program koji je uglavnom bio izvrstan, postao je udan i naoj
samosvesnoj populaciji sa jo uvek zdravim razumom nasilan i vrlo
negativan. Svake godine u noima pred najvee srpske i uopte pravoslavne
(ali esto i muslimanske, odnosno, islamske) praznike na ovoj televiziji su
emitovani filmovi o Noi vetica, pa serije filmova poput Scary movie i
Scarface, zatim drugi filmovi kojima predominiraju i preovlauju horor
sadraji i satanistiki motivi. Dugi niz godina tekao je i razvijao se taj sistem
prezentovanja satanistikih sadraja optoj populaciji u duhovnim
momentima u kojima ne bismo smeli pomisliti, a kamoli delati u ovom
diskutovanom smeru. Praznici poput Helouvin-a postojali su pod drugim
nazivima i u pre-hrianskom dobu kad se i ovaj obiaj poeo praznovati, a
najzastupljenije praznovanje odvijalo se u Velikoj Britaniji, Irskoj i severnoj
Francuskoj. U prolom veku, SSSR je uspeo da jedan slian praznik nekako
pripoji drugom prazninom bloku, pa je njegov publicitet vremenom sveden
u nivo minornog.
38
Kostim za bebu
Vetiiji sabat
Ameriki san ili deca preruena u Noi vetica

Glavni problem medijskog eksponiranja satanizma i manipulacije da je sve
to bezazleno i da ostaje na nivou spoljanjeg, ne i internalizovanog
praznovanja, je i taj to se sve vie ova kultura praznovanja prenosi sa
odrasle populacije na mlade i decu, a u praznovanje u esto ukljuene i
bebice to se moe videti na slikama praktikanata ovog satanskog obiaja.
Mediji su postali beskrupulozno trite, bez cenzure o duhovno moralnim
vrednosnim sistemima. Tako je izbor filmova u kojima se detaljno opisuju
zaposedanja avola i vetiarski magijski rituali postali svakodnevica.
Recimo, Hari Poter je proslavljeno delo i film u nekoliko delova, koji se
temelji na vrstoj vetiarskoj doktrini, koja je razumski ouvanim biima po
definiciji praznoverje, ali deci kojoj se ideje o takvim stvarima prezentuju
nije, pa za decu postoji opravdana mogunost da u kasnije dobu pokuaju
neke sline sadraje da realizuju u stvarnosti ili to je jo pogubnije, da
putem interneta pristupe nekoj od mnogobrojnih vetiijih organizacija
(najblie organizacije ovog profila nalaze se u Maarskoj i Rumuniji). U
medijima satanizam je u svakoj formi predstavljen grandiozno, ali realno sa
elementima nasilnog, spiritualnog, esto povezan i sa parapsiholokim i
vetiarskim doktrinama i vetinama, te tako mami i privlai mladu
populaciju eljnu novog iskustva punog adrenalina, koji naalost, veinu njih
39
koji uu u ovaj circulus vitiosus kota glave, a njihove porodice satire u

psiholokom diskursu ivljenja.
Manipulacije kroz video igrice i internet relacije
Posle jednog masovnog ubistva u Kentakiju, amerikoj dravi, kad je uenik
izreetao svoj razred i ranio desetak drugova, od kojih je troje ubijeno,
podigla se praina i uzvisila panja medija i naune elite prema novijim
popularnim video igrama. Potpukovnik D. Grosman6 navodi odreene
korelate ovog akta u kome deak izvrilac dela nikada pre nije pucao niti
drao oruje u rukama, ali je u enormnoj meri bio zavisan od video igrica
profilisanih ubistvima, pucanjem i ratnom problematikom. Najpopularnije
video igrice naprosto vrve od nasilja, identifikacije sa kriminalcima, zla i
zloina. Uz osvrtanje na to da se savremene video igrice produkuju u
trodimenzionalnim, praktino stvarnim gabaritima, one postaju na kunim
raunarima i pravi poligoni za obuku simulacijom. Ne trebamo
prenebregnuti i injenicu da je u amerikoj armiji poveana efikasnost od
kad su poeli masovno da koriste video igrice sa simulacijama ivih meta u
obliku ljudskih silueta. Prema Grosmanu nasilne video igrice uvode igraa u
oblast u kojoj umesto da bude pasivni posmatra ljudske smrti i patnje, igra
postaje glavni moderator koji pritiskom na taster utie direktno na smrt
drugog ljudskog bia, a da igra bude zanimljivija, to vie ubijanja, vie je i
nagraivanja. Od ezdesetih godina prolog veka pa na ovamo, uraeno je na
hiljade studija koje su dokazale vezu nasilja prikazanog u medijima sa
agresivnim tendencijama u ponaanju kod dece. Na Medicinskom fakultetu
Stanfordskog Univerziteta7 2001. godine sprovedeno je istraivanje iji
rezultati ukazuju da redukcijom video igara na sedam sati nedeljno,
umanjuje verbalnu dimenziju agresivnosti za 50%, odnosno, fiziku i
socijalnu dimenziju agresivnog disocijalnog ponaanja ispitanika za 40%, to
je signifikantno bez obzira na uzorak populacije. Uz nasilje, video igrice i
interner proklamuju i okultizam, pa i ist satanizam. Postoje video igrice u
kojima je igra i njegov mentalni konstrukt na udaru tako to se poeni
sakupljaju vrenjem obreda na vrlo morbidan, a prilino trodimenzionalno
stvaran i ivopisan nain. S druge strane popularni web site Facebook
krcat je pozivima da se samostalno satanizujete, pretvorite u avola ili
veticu, podrite sataninu crkvu ili druge grupacije pseudoverskog karaktera
i orijentacije, sve do raunanja datuma i naina smrti i drugih morbidnih i
mentalno violentnih i destruktivnih sadraja, pored kojih dananji mladi
narataji definitivno i oigledno ne mogu odrastati kao zdravi i normalni
lanovi drutva. Stnistim su pripdli i reiser Romn Polnski i njegov
suprug eron Tejt. Njih dvoje su snimili film "Rozmrin beb", koj
6
7

40
govori o eni koj r stnino dete. Glumic je ksnije ubijen u trudnoi,

u svojoj kui, ubica rls Menson je ni manje ni vie stnist. Po
sopstvenom priznnju, stnistim pripd i vrlo populrn glumic u
rznim horor filmovim Sigorni Viver, koj je, dok je bil fotomodel, sluil
stnistim u crnim mism ko gol devojk na oltru, sd se bvi
vetirenjem. U Americi se nlzi i jedini proglen grd vetic, Slem
("Vetice iz Slem"), u kojem je grdonelnic vetic, erif vetc ili
vorlok. Stnisti se koriste i Internetom i to veom umeno i n visokom
profesionlnom nivou. Mreu Internet u ovom trenutku ini preko 16
milion runr, koji su z pristup otvoreni stalno. Samim tim mrea stalno
pru nesluene mogunosti z reklmu. Poznvnje i slunje novih
muzikih grup jeste nek vrst potvrivnj modernog ovek u drutvu.
Najkonkretnije informacije o ovim i drugim slinim grupama svako moe
pronai upravo na virtuelnoj mrei. Tu nslove svojih pesm nude grupe
muzikih prvc Black Metal i Metal Power, koje su njee lnice
stnistikih sekti. D od poetk ne bi bilo zbune, Web strn elitne
Black metl grupe Emperor dje njihov nziv s slovim u obliku
rogov, istiui d je grup sstvljen od loih momk. Nvedeni nslovi
njihovih pesm ne ostvljju nikkvu dilemu o tome t je u pitnju, a
naslovi su "Od stni", "No neshrnjenih du", "Gorue senke tiine",
"Gospodr oluj", "Kosmiki klju mog stvrnj", "Vetiji sbt", "Opus
u slvu stne". Muzik grup "Elektrini klub pklene vtre" jo je
neposrednij u pozivu n slunje demonskih trup i voljih trombon koji
prizivju slike prokletstv i "uzviene" dekdencije. On e vm omoguiti
d vidite vizije rspevnih vol koji trozupcim gurju due prokletnik u
pklenu vtru. Iz nvedenog poziv stoje i Sabrina Satana i Gregor
Mephisto, lnovi grupe Thomas Thorn (70), koji su obueni u crno, n glvi
imju rogove i stoje ispod nopko okrenutog pentgrm s ucrtnim likom
vol. Nrvno, tkv grup pev i odgovrjue pesme "Prizivnje",
"Dob vtre", "Psihodelino rtvovnje", "Otpli od blgoslov", "Tmo gde
je nsilje zlto", "Poziv n ve prokletstvo", "Veit giljotin", "Inkubus",
"Terzije zl", "Mli stnini pomonici", "Krteni u krvi", ili "Autoput z
pko". Reit su i imen, odnosno pseudonimi, lnov muzikih
stnistikih grup. Tko grupu Metal Power ine Mickey Stilleto, to
oznaava bode, dr Franken Smith, Carlos Satana, Snake, kojeg n Veb
portalima istiu zto to je jednom ubio ovek zbog preglsnog hrknj, i
Damian Champagne, a Demijan je zemaljsko ime kojim se oznaava
antihrist ( koristi se u umetnosti i filmu; u popularnoj seriji Muke postoji
prikladno poreenje kroz prinovu ). Svi do sd nvedeni primeri
predstvljju nivne pokuje propgnde stnizm u odnosu n sdrj
Veb strne pod nslovom "Grobnic vmpirue". Tu vm odmh n poetku
nude d prodte svoju duu Stninoj sestri u njenom delu pkl. Jeziv
iskeen lobnj s iljtim rogovim izrv srdnu dobrodolicu
41
pljivo odbrnim reim: "Dobrodoo u moje skromno stnite,

nastavljajui mnogi su dolzili k meni d potre svet ili smo d pretre
moje linkove i Veb strne, li ih je tek smrt dovel ovde, smrt koj je neto
to uprnjvju smo vmpiri, ko ponekd i j". vo koji se obr vrlo
je drutven i eli d se lepo zbvi sa posetiocem, a posetilac e njbre
postii zabavu sa avolima kompjuterskim igrm. No, poto je on zduen
z resor strh, ucene, li i prevre, njegov ponud je tome sglsn i
promovisana kroz igre s mogunostim vrnj, koje su krvolone, kao
"Sile mrk", "Silzk", "Zl kob unitenj", kao i "Kveker", ili "Uspon
trijd". Onim koji su zinteresovni z vmpire, n rspolgnju su
sledee igre: "Kfe vmpir", "Tmn strn neb", "Svetnik vmpir",
"Mrn stz", "Glerij prokletih", "Strn interncionlnih vmpir",
"Udruenje vmpir", "Smo z vmpire", "Vmpirski Internet", "Bibliotek
krvolonih", "Krv predstvlj ivot", "Kpij u tmi", "Vmpiri i mrni
pokloni", "Vrt divljtv", "Mrn strn Inernet", "Vmpiri i vmpirke",
"Nepojmljiv glvn strn. Sve ove igre nlze se ispod plfon s kojeg
neprekidno kplje krv. Z one koje interesuje sm smrt, nrvno - s ljive
strne, nlze se nslovi poput "Ni svoj grob", "Klendr smrti", "Smisli
n vreme svoj epitf", "Groblje smenih ndgrobnih spomenik",
"Kompnij elektrinih stolic", "Sob smrti", "Grd mrtvih", "Dni smrti",
"Strn itulj", "Plnirj rizik d bude ubijen". A oni kojim sve ovo nije
bilo dovoljno z upoznvnje stne, mogu d se dodtno obveste pomou
igr "Stnski stil", "Stnin mre n Internetu", "Opis stnine crkve".
Ovi nslovi nlze se izmeu dveju mrtvkih glv koje se povremeno
okreu.
N krju prezentcije, umesto zkljuk, sledi vrlo otr i upetljiv
nredb d okrenete strnjicu Bogu, uz pretnju d e oni koji to ne uine
biti okrueni vmpirim, i nek smi zkljue t e im se td dogoditi. To
je kolski primer vrbovnj uz prisilu, odnosno, prvi nivo prisilne
indoktrinacije. Stnistike sekte, dkle, rzrju drutvo i fiziki, preko
lkoloh, droge i seks, i morlno i duhovno, odnosno, unitenjem
trdicionlnih vrednosti i odvrnjem od Bog. Pri tome rspolu
ogromnim novcem, odlino su orgnizovne i sistemtski deluju preko svih
postojeih medij. S obzirom n to d one deluju u velikom broju zemlj u
svetu, moglo bi se postviti pitnje odkle one dolze, zto dolze i ko ih
orgnizovno lje i finnsir. Ali njpree je pitnje t, sgledvi njihovu
rzornu sngu, initi d se on obuzd i stavi pod kontrolu socijalnog
sistema.
Razvojna prevencija psihomentalnih manipulacija
Govorei o jednom drugaijem, ne toliko diskutovanom, ali izuzetno
korisnom i svrsishodnom konceptu razvojne prevencije, napravili smo vie
osvrtanja prema odreenim kvalitativnim dispozicijama koje mogu biti od
42
prelomnog znaaja u razvoju deteta i koje usmeravaju njegov put odrastanja.

Razvojna prevencija manipulacija podrazumeva sveobuhvatni koncept
odgoja i socijalizovanja deteta istananim kriterijima unutar primarne
porodice ako govorimo o uglavnom funkcionalnoj, odnosno, u okviru
referentnog sistema socijalne zatite ukoliko govorimo o mladima poreklom
iz disfunkcionalnih i/ili deficijentnih porodica i onih sa naruenim
porodinim odnosima.Polazite dinamine razvojne prevencije manipulacija
prvenstveno je utemeljeno na potrebi adaptacije svih sadraja prema to
niim uzrastima, zatim poetak njihove primene prema ciljnoj populaciji,
nakon toga bi usledilo inkorporiranje u svest i razvoj same svesti kod deteta
o opasnostima koje ga nesebino vrebaju u njegovom irem, ali i bliem i
susedskom socijalnom prostoru, te unapreenjem protektivnih faktora (kole,
vrtia, crkve, sportskih aktivnosti, kulturno umetnikih programa,
mogunosti za uenje i razvoj zdravog stila ivota u grupi vrnjaka sa
identinim intencijama), finalizirati i formulisati strukturne elemente
razvojne prevencije mentalnih manipulacija.
Razvojna prevencija manipulacija (psihomentalnih ili samo mentalnih,
etikih, socijalnih, politikih, susedskih) na niem ili lokalnom nivou moe
dati dalekosene rezultate, ali je za takvo ostvarenje potrebno strateko
razmiljanje na vremensku distancu najmanje dvadeset ili vie godina u
kojima bi se razvojna prevencija manipulacija permanentno aplicirala kroz
mnogobrojne edukativno razvojne i korektivne programe i projekte razvoja i
stabilizacije zdravih socijalnih vetina. Ranom edukacijom, poev od 3
godine ivota deteta, ili na uzrastu pogodnom za razumevanje sutine
prevara u drutvu kroz informacije koje mu se plasiraju kroz adaptirane i
slikovite sadraje slikovnica, stripova ili bajki i knjiga, postiu se
signifikantni i realno odrivi rezultati oslikani u bihejvioralnim sistemima
ovih mladih, koji sa usvajanjem formalnih operacija i kasnije razvojem u
adolescenciji, bivaju ne samo zatieni od manipulacija, ve postaju i
okosnica dalje razvojne prevencije manipulacija prema kategorijama mladih
na niem uzrasnom nivou od njih. Razvojem samostalnosti, sigurnosti u sebe
i svoje vrline, interiorizovanom etikom dimenzijom i socijalno
prihvatljivim odgovorom na destruktivnu dra, a na osnovu njih i u svoje
odluke (da kae ne ili da se odupre manipulatornom pritisku), razvija kroz
svaku novu socijalnu priliku i situaciju manipulativnog i ponekad
degutantnog karaktera svoje samopouzdanje, ime upotpunjuje okvir dometa
razvojne prevencije manipulacija.
43
Literatura
1. Trebjeanin . Renik psihologije. Stubovi kulture, Beograd, 2001; 258.

2. unji . Ribari ljudskih dua. Velika edicija ideja, Beograd, 1976.
3. Lukovi Z. Verske sekte i pravoslavlje- prirunik za odbranu od vesrkih
sekti. Izdavaki fond Arhiepiskopije beogradsko karlovake, Dragani,
Zemun, 2003
4. Trebjeanin . Renik psihologije. Stubovi kulture, Beograd, 2001; 265267.
5. Pravoslavni svetionik. Bratstvo Svetog Vladike Nikolaja ohridskog i
ikog, Kosjeri, 2007; (15/16): 40-41.
6. Baget M., Lee R. Eliksir i kamen tradicija magije i alhemije. Mono i
Manjana, Beograd; 1999,
7. Brooks A. From Ancient Paganism to Neo Witchraft. Spiritual
Counterfiets Projekt, Berkley, California, 1991.
8. Cavendish, R. Istorija magije. Zagreb: Mladost, 1979.
9. Dimitrijevi, V. U lavirintima tame. Cetinje: Svetigora, 1998a.
10. Dogan, S., Betelheim, S. Psihijatrija. Zagreb: Medicinska knjiga, 1961.
11. Frejzer, D. D. Zlatna grana. Beograd: IP Ivanievi, 2003.
12. Jankovi, M. Zamke. Beograd: Print, 2000.
13. Kri, V. Leksikon mitologije, religije i sekti. Beograd: VIZ, 2002.
14. Lukovi, Z. Verske sekte i pravoslavlje- prirunik za odbranu od vesrkih
sekti. Izdavaki fond Arhiepiskopije beogradsko karlovake. Zemun:
Dragani, 2003.
15. Miloevi, Z. Religija novog svetskog poretka. abac: Beli Aneo, 1995.
16. Porot, A. Manuel alphabetique de psychiatrie. 6'' edition. Paris: Presses
Universitaires de France, 1984.
17. Pravoslavni svetionik. Bratstvo Svetog Vladike Nikolaja ohridskog i
ikog. Kosjeri, broj 15/16, 2007.
18. Rosenberg, M. Spiritual Basis of Nonviolent Communications. Center for
Nonviolent Communications, a PuddleDancer Press Book, 2005.
19. Schlafly, Phyllis McAlpen Stewart. Child Abuse in the Classroom.
Crossway book, 1984.
20. unji, . Ribari ljudskih dua. Beograd: Velika edicija ideja, 1976.
21. Trebjeanin, . Renik psihologije. Beograd: Stubovi kulture, 2001.
22. Vidanovi, I., Kolar, D. Mentalna higijena. Beograd: Autorsko izdanje,
2005.
44
MENTAL MANIPULATION OF THE YOUNGEST MEMBERS

OF SOCIETY - MENTAL VIOLENCE AND
DEVELOPMENTAL PREVENTION OF MANIPULATION
Summary
The largest number of television channels broadcast repeatedly renewed serials of
various media that influence to the broad mass, ie, the general population in the
context of their continuing mental blunting and a kind of psychological and mental
lethargy. Mental health is extremely important sacrosanct and early child
development, when it learns and acquires the ability of the successful submission of
frustration, constructive rather than destructive ways, as it provides mental stability
and growing up with more constructive ways of dealing with intrapsychic conflicts.
However, if the child is of little poison abusive and mentally violent content
(cartoons), it will later be able to properly nor reasoner of the problem, let alone
confront it constructively. On the other hand, the youth who were subject, or are still
subject to manipulation, video games, virtual dubious relations and media oddity,
may occur and mental confusion, manifest emotional distress, destabilization and
distractibility attention, short-term amnesia and disorientation. Media that are
mentally destructive in all its elements mentally manipulative, contributed to the
divergence of family relationships at the level of parents and children throughout
the world, that can only nuances of developmental prevention psychomental social
manipulation may suspend or, well compensated.
Key words: mental manipulation, young, developmental prevention, media, mental
health
45
USTANOVE RANOG I PREDKOLSKOG ODGOJA POLJA

PRIMARNE PREVENCIJE POREMEAJA U PONAANJU
(NOVE PARADIGME)
Ljubeti, M., Mandari, A., Zubac, V.
Filozofski fakultet, Sveuilite u Splitu, Split
Saetak
Nova znanstvena istraivanja u podruju pedagogije, psihologije, neuroznanosti,
medicine, prava, i sl., rezultirala su promjenom paradigmi o ranom razvoju i odgoju
djece te percepcije ustanova ranog i predkolskog odgoja.Primarna uloga ovih
ustanova jest osigurati: kvalitetnu skrb, odgoj i obrazovanje djece u dobi od est
mjeseci do polaska u kolu; kvalitetne uvjete za optimalno zadovoljenje potreba
djece; poticajan odgojno-obrazovni kontekst za razvoj potencijala sve djece te
razvijati i unaprjeivati partnerski odnos s njihovim roditeljima i lokalnom
zajednicom na dobrobit djece. Posebna pozornost posveuje se kulturi ustanove,
kvaliteti komunikacije na svim razinama, voenju, slobodi izbora, suradnji te
osvjeivanju vlastite odgovornosti.Ustanove koje funkcioniraju prema ovim
naelima, postaju tako polja primarne prevencije poremeaja u ponaanju djece
rane i predkolske dobi te poligoni za stjecanje i unaprjeivanje pedagoke
kompetencije roditelja. Kompetentni strunjaci u ustanovama ranog i predkolskog
odgoja (struni suradnici, odgojitelji, ravnatelji) senzibilizirani su za prepoznavanje
djece i obitelji u riziku te osposobljeni za izradu i provedbu preventivnih programa
koji taj rizik mogu umanjiti i/ili otkloniti. Preventivni programi usmjereni prema
djeci i njihovim roditeljima, samo su jedan od znaajnih imbenika tvorbe
kurikuluma ustanova ranog i predkolskog odgoja. Kompetentni roditelji i
odgojitelji te kvalitetno i poticajno okruenje i ozraje preduvjeti su zdravog razvoja
djece rane i predkolske dobi.
Kljune rijei: djeca, odgojitelji, prevencija, roditelji, ustanove
Uvod
Pojedinac je jedinstvena bio-psiho-socijalna struktura iji razvoj ovisi o nizu
subjektivnih (genetika, temperament, psiho-fiziko zdravlje) i objektivnih
(okruenje, ozraje, roditeljski stil odgoja i sl.) imbenika. O njihovoj
kvaliteti i intenzitetu umnogome ovisi zdrav i cjelovit razvoj pojedinca.
Osvjeivanje vanosti ovih imbenika, kao i njihova kauzaliteta izuzetno ja
vano u ranoj i predkolskoj dobi kada je djetetov razvoj najintenzivniji i
kada se formira i oblikuje djetetova osobnost, stavovi, navike i ponaanja
koja e mu o(ne)moguiti kvalitetno ukljuivanje u drutvo i produktivno
sudjelovanje u njemu. Izravnim djelovanjem na objektivne imbenike
utjecaja na djeji razvoj kao to su primjerice, obiteljsko okruenje, kvaliteta
ivljenja djece i njihovih roditelja, obiteljsko ozraje, kvaliteta odgojno
obrazovnog konteksta i partnerskih odnosa obitelji, ustanove i lokalne
zajednice itd., mogue je posredno djelovati na unapreivanje djetetova
47
razvoja te umanjivanje, ili otklanjanje nepovoljnih biolokih i psiholokih

initelja. Najznaajniju ulogu u razvoju i uenju djeteta rane i predkolske
dobi imaju njegovi roditelji, ostali lanovi obiteljske zajednice, ali i
odgojitelji (i struni suradnici) u ustanovama koje su (ili bi to trebale biti)
nadopuna obiteljskom odgoju. Takvo to mogue je jedino u ustanovama
koje funkcioniraju prema naelima zajednica koje ue1 i u kojima su djeca,
njihovi roditelji i odgojitelji ravnopravni partneri u odgojno-obrazovnom
procesu, a visoka razina kvalitete ivota u njima je imperativ svih imbenika
tog procesa. Samo one ustanove koje su usmjerene na stalno unaprjeivanje
kvalitete omoguuju razvoj potencijala, uspjeno zadovoljavanje potreba,
cjelovit razvoj djeteta te stjecanje kompetencija za trenutno i budue
uspjeno djelovanje na djetetovu dobrobit i dobrobit drutva. Takve ustanove
imaju materijalne, organizacijske i primarno, kadrovske pretpostavke za rano
otkrivanje poremeaja u ponaanju djece, ali i svojom cjelokupnom
organizacijom i djelovanjem one preveniraju nastanak moguih poremeaja.
Kvalitetno educirani i senzibilizirani odgojitelji kao nositelji procesa,
osposobljeni su za prepoznavanje nepovoljnih obiteljskih utjecaja (roditeljski
odgojni stil, narueni odnosi, siromatvo, itd.) koje kvalitetnim preventivnim
programima namijenjenim roditeljima mogu ublaiti, ako ne i otkloniti.
Gradei i razvijajui jedinstveni kurikulum ustanove, gradi se i kurikulum
partnerstva s roditeljima primjeren njihovim aktualnim potrebama, eljama i
oekivanjima. Centralno mjesto u tom kurikulumu ima zadaa podizanja
razine pedagoke kompetencije roditelja kao preduvjeta kvalitetnog
roditeljstva. Pitanje kompetencije, kako one roditeljske tako i odgojiteljske
te pitanje kvalitete ustanove u cijelosti, postaju posljednjih godina
najznaajnija pitanja kojima se intenzivno bave teoretiari i praktiari u
ustanovama ranog i predkolskog odgoja. Suvremene spoznaje u podruju
pedagogije, psihologije, prava, i sl., rezultirale su promjenom paradigmi o
ranom razvoju i odgoju djece te percepcije ustanova ranog i predkolskog
odgoja kao mjesta primarne prevencije poremeaja u ponaanju.
Poremeaji u ponaanju djece rane i predkolske dobi
Svako ponaanje koje odstupa od drutveno prihvatljivog mogue je nazvati
poremeajem u ponaanju. Uzelac2 ga definira kao ponaanje koje se
znatnije razlikuje od uobiajenog ponaanja veine mladih odreene sredine,
a koje je tetno i/ili opasno kako za osobu koja se tako ponaa, tako i za
njenu iru okolinu te ponaanje, koje zbog toga iziskuje dodatnu strunu i/ili
iru drutvenu pomo radi uspjene socijalne integracije takve osobe.
Prema Bai i sur.,3 termin poremeaji u ponaanju skupni je naziv za razne
forme neprimjerenog i drutveno neprihvatljivog ponaanja djece i mladih.
Brojni autori3,4 ponudili su klasifikacije poremeaja u ponaanju djece i
mladih, a jedna od najuestalijih je podjela na dvije osnovne skupine: a)
eksternaliziran-preteito aktivni poremeaji u ponaanju: nedovoljno
48
kontrolirana i na druge usmjerena ponaanja (nametljivost, hiperaktivnost,

laganje, prkos, neposlunost) i b) internalizirani-preteito pasivni
poremeaji u ponaanju: ponaanja koja su pretjerano kontrolirana i
usmjerena prema sebi (plaljivost, povuenost, nemarnost)2. Kad je rije o
djeci rane i predkolske dobi, potrebno je s velikim oprezom rabiti termin
poremeaji u ponaanju5 kako zbog izbjegavanja stigme, tako i zbog
injenice da je neke probleme u ponaanju djece (npr. plaljivost,
agresivnost, povuenost) mogue relativno lako ukloniti uobiajenim
pedagokim postupcima (uvjeravanje, osobni primjer, nagrada-kazna,
navikavanje itd.), ali i prilagoavanjem odgojnog konteksta stvarnim
potrebama djece. Stoga, primjerenije je govoriti o manama u ponaanju. Ako
se takva ponaanja ponu ee i intenzivnije dogaati te predstavljati
opasnost za djecu i okolinu, tada je rije o simptomu dubljih tekoa koje
je mogue nazvati poremeajima. Autorice Bai, Koller-Trbovi i iak6
poremeaje u ponaanju predkolske djece svrstavaju u tri kategorije: a)
Poremeaji u socijalnom razvoju: agresivnost, nametljivost, prkos, la,
lijenost, povuenost; b) Poremeaji u emocionalnom razvoju: strah,
plaljivost, plaljivost, depresija, ljutnja te c) Poremeaji navika
(manifestiraju se na tjelesnom planu): poremeaji eliminacije, prehrane,
spavanja, govora, motorike, stereotipne radnje i neobina ponaanja. U
praksi ustanova ranog i predkolskog odgoja nailazi se relativno esto na
djecu koja povremeno/uestalo pokazuju jedno i/ili vie poremeaja u socioemocionalnom ponaanju ili na planu navika, to ne iznenauje ima li se u
vidu dob i aktualni razvoj djece. esto se dogaa da odrasli neka djetetova
ponaanja doivljavaju i interpretiraju kao asocijalna i antisocijalna, a ona su
u stvari samo oajniki pokuaj djeteta da uspostavi kontrolu, uspostavi i
odri socijalne kontakte ili doe u posjed (npr. igrake), a nema razvijene
socijalne kompetencije kojima bi to napravilo na drutveno prihvatljiv nain.
Rezultati akcijskih i empirijskih istraivanja7-10 u pedagokoj praksi ustanova
implicite pokazuju kako je veliki dio tih ponaanja mogue dovesti u izravnu
svezu s kvalitetom pedagokog konteksta odnosno, otkloniti pedagokim
intervencijama u taj isti kontekst. Primjerice, agresivnost je, kako naglaava
Haug-Schnabel11, dio ponaanja pojedinca i kao takva spada u djeju
svakodnevnicu kao i pjevanje, igranje i sl., a najee je opisivan i istraivan
poremeaj u ponaanju djece. Autorice iak i Jeud12 istiu kako je
agresivno ponaanje svako ono ponaanje koje je utemeljeno na namjeri da
se nekomu ili neemu nanese teta, neugoda, povreda ili nametnu vlastite
ideje, rjeenja ili aktivnosti. Prva agresivna ponaanja se zamjeuju ve kod
malih beba u obliku provala bijesa, dok poslije etvrte godine nakon
agresivnih ispada raste broj reakcija poput nepoputanja, mrgoenja ili
plakanja. Kod male djece agresivno ponaanje uvijek predstavlja ili obranu
(sebe, drugih, predmeta koji su mu vani) ili borbu za neto11.
Mackonochie13 istie da djeca u mlaoj dobi koriste agresiju kako bi dobila
49
ono to ele, dok kao stariji to ponaanje mogu preuzeti od vrnjaka u vrtiu
ili odraslih u svom okruenju14. U najranijoj dobi, djeca agresijom reagiraju
na nezadovoljene primarne nagone (hrana, toplina) i u tom je razdoblju jako
vaan roditeljski primjer, postavljanje normi i pravila u obitelji, poticanje
djece i njihovih aktivnosti, postavljanje granica-voenje, pomaganje,
primjereno zahtijevanje i davanje primjera. Rumpf15 razlikuje tri oblika
agresije: dobroudnu - ovjeku uroenu agresivnost, koja je u slubi
ivota, reaktivno-obrambenu koja sadri neprijateljske dijelove, a slui
obrani od straha i aktivno-destruktivnu s jasnim, svjesnim neprijateljskim i
ruilakim tenjama koja nije uroena i koju ovjek stjee tijekom ivota. U
ustanovama ranog i predkolskog odgoja najee, nailazi se na dobroudnu
te povremeno na aktivno-destruktivnu agresivnost koje su u funkciji
zadovoljenja djetetovih potreba, a do njih dolazi u pomanjkanju i
nerazvijenosti socijalnih kompetencija. Kompetentni odgojitelji osposobljeni
su za prepoznavanje izvora djeje agresivnosti te pravodobno i primjereno
odgovaranje na njih. Oni e pozornim promatranjem djetetova ponaanja i
situacija u kojima se ono ponavlja te praenjem interakcija i komunikacije
djece meusobno, zakljuivati radi li se o obrascima ponaanja koje je dijete
preuzelo od odraslih i/ili vrnjaka u obiteljskom/vrtikom okruenju,
djetetovoj nezrelosti i nedostatku socijalne kompetencije, nekvalitetnom
vrtikom okruenju s manjkom materijalnih poticaja ili pak, ponaanjima
koja ve postaju dio djetetove osobnosti. Ovisno o postavljenoj dijagnozi
kao rezultatu dugotrajnijeg promatranja i analize u suradnji sa strunim
suradnicima, oni e primjereno djelovati (razgovor, preusmjeravanje,
obogaivanje materijalnih poticaja, redizajniranje okruenja i sl.).
Ustanove rane i predkolske dobi nove paradigme
U procesu poticanja cjelokupnog djetetovog razvoja osim obitelji, znaajnu
ulogu imaju i odgojno-obrazovne ustanove, ija je temeljna zadaa osigurati
primjerenu skrb, odgoj i obrazovanje djece od roenja do polaska u kolu, a
svrha im je podupirati i nadopunjavati obiteljski odgoj16. Osnovni cilj im je
stvaranje optimalnih uvjeta za uspjean i cjeloviti rani razvoj djeteta u
kontekstu odgojno obrazovne ustanove. Tradicionalna uvjerenja o
djetetovu razvoju i uenju (djetetova nesposobnost, nemo i ovisnost o
odraslima, znaaj izvanjske kontrole, ekstrinzina motivacija, nemogunost
djejeg samoorganiziranja i sl.) odraavala su se i na oblikovanje odgojnoobrazovnog okruenja i cjelokupnog procesa, ponaanje i ulogu odgojitelja
kao prenositelja znanja (svemogui odrasli) te na percepciju roditelja kao
korisnika usluga. Takva uvjerenja ostavljala su prostor za ignoriranje i/ili
manipuliranje djejim eljama i interesima, u ijoj su pozadini djetetove
potrebe (preivljavanje, ljubav/pripadanje, mo/kompetencija, sloboda i
zabava)17. Nezadovoljene i/ili ugroene potrebe poticale su dijete na traganje
za novim/kreativnim, esto neprihvatljivim ponaanjima (destrukcija, fiziki
50
obraun, povlaenje, pla, odbijanje ili prekomjerno konzumiranje hrane

itd.) kako bi ih dijete barem donekle zadovoljilo. Takva ponaanja djeteta
kvalificirana su kao neprimjerena i upuivala su na zakljuak da je rije o
pojavi poremeaja u ponaanju te je dijete najee bilo stigmatizirano i
etiketirano. Nerijetko, stigmu su imali i djetetovi roditelji to je dodatno
optereivalo odnos roditelja i odgojitelja. Dijete koje u ranoj i predkolskoj
dobi u obitelji i ustanovi razvija destruktivna i autodestruktivna,
antisocijalna i asocijalna ponaanja i/ili je tomu svjedok u velikom je riziku
da e takva ponaanja postati uobiajeni obrazac za zadovoljavanje potreba
te s vremenom sastavni dio njegove osobnosti. Na sreu, danas se dijete rane
i predkolske dobi shvaa kao: cjelovito bie koje se tako razvija i ui;
subjekt svog vlastitog odgoja, obrazovanja i uenja; kreativna, aktivna i
znatieljna osoba, sposobna testirati vlastite teorije i sukonstruirati vlastito
znanje; drutveno bie, sposobno graditi, odravati i njegovati odnose s
vrnjacima i odraslima; osoba koja ima vlastitu kulturu, potrebe i prava;
osoba spremna i sposobna samoorganizirati se i uspjeno zadovoljavati svoje
potrebe; osoba spremna initi izbore, u skladu sa svojom dobi i
sposobnostima te preuzimati odgovornost1,7,8,18,19,20,21. Nove spoznaje i
uvjerenja o djeci determiniraju suvremenu odgojno obrazovnu praksu te su
razlog redizajniranja odgojno obrazovnog konteksta koji omoguava
razvoj i uenje po mjeri djeteta. Predkolska ustanova je institucija u kojoj
djeca, izmeu ostaloga, razvijaju stavove i naela, odnose s vrnjacima, ue
socijalne i komunikacijske vjetine, razvijaju svoju osobnost, odnos prema
drutvu i sl. To je mjesto dijaloga, suradnje i zajednikog uenja7 u kojem
je koncentrirano znanje i emocije koje djetetu pruaju optimalne mogunosti
zdravog i prirodnog razvoja. U takvoj ustanovi - zajednici koja ui,
odgojitelji djeci i njihovom uenju pristupaju s uvjerenjem da djeca ue
inei i suraujui s drugom djecom i odraslima, u bogato opremljenom i
raznovrsnom okruenju, uz mnotvo zanimljivih i neoblikovanih materijala
koji potiu na aktivnosti i promoviraju istraivanje, suradnju i samostalnost
djece. No, u djejem vrtiu djeca ue i promatrajui i oponaajui svoje
vrnjake, preuzimajui tako razliite obrasce ponaanja22 od kojih su neki
drutveno neprihvatljivi. Miljak8 smatra kako stupanjem u odnose s
vrnjacima djeca upoznaju i neprihvatljivo ponaanje svojih vrnjaka te u
skladu sa svojom dobi, stavovima i osobinama linosti neka se i sama
poinju tako ponaati. Shapiro23 naglaava kako je tad iznimno vana uloga
odgojitelja kao moderatora i njegovo ustrajanje na dogovorenom ponaanju,
jer ako djeca u toj razvojnoj fazi ne usvoje osnovne navike, s vremenom
neprimjereno ponaanje moe prerasti u poremeaj. U zajednici koja ui
svakom djetetu pristupa se kao individui, s uvaavanjem i potivanjem i s
ciljem podupiranja njena razvoja. Posebna pozornost posveuje se razvoju
djetetove samostalnosti, jer tek samostalno dijete je i slobodno i
samoaktualizirano. Svrhovite aktivnosti koje djeca sama odabiru omoguuju
51
istraivanje, otkrivanje i uenje prilagoeno vlastitom tempu i interesima.

Pozornim promatranjem i aktivnim sluanjem djece otkrivaju se njihovi
interesi koji najee znae aktualni stupanj djetetova razvoja. U
zajednicama koje ue, djecu se ne potie samo na planiranje vlastitih
aktivnosti, ve i na samoprocjenu i zajedniku procjenu uspjenosti u tim
aktivnostima ime im se omoguuje razvoj odgovornosti7,18. Takoer,
podrava se i potie samoregulirano uenje20 koje djetetu omoguava
otkrivanje najdjelotvotnijih naina vlastita uenja i razvoja. Ovakvo
shvaanje i pristup odraslih dijete stavlja u aktivnu ulogu te ga dovodi u
situaciju da osvjeuje svoje potrebe i trai najefikasnije putove njihova
uspjenog zadovoljavanja, a preduvjet tomu je svjesnost o pojedinanoj
odgovornosti za ponaanje u zajednici. Stoga, zadaa je odraslih osigurati
uvjete za razvoj i pomoi djetetu u stjecanju kompetencija koje omoguavaju
odrivi razvoj kolektiva. Ako se uvaavaju sva navedena naela te se iskljui
prisila u odgoju, velika je vjerojatnost kako e se dijete ponaati asertivno i
tolerantno, te e uspjeno zadovoljavati svoje temeljne potrebe bez elje da
ugroava tue. Transformacija ustanova iz tradicionalnih u zajednice koje
ue, najbolji je put za unapreivanje kvalitete ivota djece i odraslih u njima
te tako one postaju vrlo djelotvorna polja primarne prevencije poremeaja u
ponaanju djece rane i predkolske dobi.
Partnerstvo kao prevencija programi osnaivanja roditelja
Prevencija podrazumijeva uinkovitu provedbu preventivnih aktivnosti
odnosno primjenu metoda, tehnika i postupaka kojima e biti uspostavljeni
uvjeti u kojima nee uope doi do pojave, jaanja i napredovanja initelja
rizika, njihova eliminacija, onemoguavanje djelovanja ili omoguavanje
uinkovitog suoavanja s posljedicama njihovog djelovanja24. Bai25
navodi tri razine prevencije: 1. razina - primarna prevencija: ulaganje u
kvalitetu ivljenja, djecu, mlade i odrasle, ulaganje u mentalno zdravlje,
odrastanje, roditeljstvo i sl., (pokuaj smanjivanja broja novih sluajeva
poremeaja ili bolesti); 2. razina - sekundarna prevencija: ulaganje u
specifine programe akcije obuhvat rizinih populacija (pokuaj
smanjivanja stope utvrenih sluajeva s poremeajima ili bolestima u
populaciji te 3. razina - tercijarna prevencija: ulaganje u specifine tretmane
obuhvat bolesnih (pokuaj smanjivanja nestabilnosti povezane s
postojeim poremeajima ili bolestima). U kontekstu ustanova ranog i
predkolskog odgoja, primarna prevencija odnosi se posebice, na podizanje
razine kvalitete ivljenja (djece i odraslih u ustanovi). Visoka razina
kvalitete ivljenja u ustanovi postie se stalnim ulaganjem u humanizaciju
prostora, obogaivanje materijalnih uvjeta, izgradnju kulture ustanove,
omoguavanje vrnjake interakcije, odsustvo prisile te percipiranjem
roditelja kao ravnopravnih partnera u odgojno obrazovnom procesu.
Razvoj i unapreivanje partnerskih odnosa na relaciji ustanova obitelj 52
roditelji omoguuje praenje djetetova razvoja i ponaanja u okruenju bitno

drugaijem od obiteljskog, usporedbu s ponaanjem djece iste ili sline
kronoloke dobi, posredno uenje od kompetentnih strunjaka (odgojitelja)
te razgovor o aktualnim temama u svezi djeteta i roditeljstva s drugim
roditeljima i strunjacima u ustanovi. Sve te spoznaje mogu znaajno
unaprijediti roditeljsko odgojno djelovanje te pozitivno djelovati na razvoj
njegove pedagoke kompetencije. Roditelji koji se osjeaju dobrodolima i
prihvaenima u ustanovi, spremni su na izgradnju partnerskih odnosa s
odgojiteljima i strunim suradnicima te najee, prihvaaju i djelatno
sudjelovanje u razliitim programima namijenjenim roditeljima, a koji za cilj
imaju podizanje razine njihove pedagoke kompetencije. Ti programi su
skup mjera i aktivnosti usmjerenih na populaciju odraslih s ciljem
podupiranja pozitivnog razvoja djece i mladih i smanjivanja utjecaja
imbenika rizika na razvoj rizinih ponaanja i poremeaja u ponaanju prije
njihova pojavljivanja25. Provedba ciljanih programa usmjerenih roditeljima
predstavlja suptilnu i nenasilnu intervenciju strunjaka ustanove u
roditeljsko odgojno djelovanje. Pod pojmom intervencije, autorica Feri26
podrazumijeva programe i aktivnosti usmjerene prema djeci i/ili obiteljima
na podruju primarne prevencije i ranih intervencija te intervencije
namijenjene visoko rizinoj djeci i mladima odnosno njihovim obiteljima.
Programi osnaivanja roditelja u njihovoj roditeljskoj ulozi, a koji se,
naalost, samo povremeno susreu u pedagokoj praksi ustanova ranog i
predkolskog odgoja, namijenjeni su ciljanim skupinama roditelja (razvedeni
roditelji, samohrani roditelji, roditelji djece s tekoama u razvoju itd.),
omoguavaju roditeljima stjecanje specifinih znanja (i vjetina) u
roditeljstvu te zadovoljavaju njihove aktualne potrebe. Stalna evaluacija
programa omoguava njihovo unapreivanje i kljuni je dio svake
prevencije, jer daje okvir za planiranje i implementiranje, kao i procjenu
kratkoronih i dugoronih rezultata i utjecaja25. Tako, kvalitetno osmiljeni,
struno voeni i sustavno evaluirani programi u ustanovama ranog i
predkolskog odgoja podiu razinu roditeljske pedagoke kompetencije koja
je najdjelotvornija prevencija poremeaja u ponaanju djece.
Zakljuak
S primarnom prevencijom poremeaja u ponaanju djece rane i predkolske
dobi potrebno je zapoeti od njihova roenja, osposobljavanjem roditelja za
kvalitetno roditeljstvo te stvaranjem uvjeta za kvalitetan razvoj i uenje u
ustanovama ranog i predkolskog odgoja.
Visoka razina kvalitete ivota u obitelji i ustanovama temelj je zdravog i
cjelovitog razvoja djeteta, ali i preduvjet za rano otkrivanje i struan tretman
poremeaja/mana u ponaanju djece rane i predkolske dobi.
53
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
Cagliari P., Giudici C. School as a Place of Group Learning for Parents. In:
Giudici, C., Rinaldi, C. (ed.): Making Learning Visible Children as
Individual and Group Learners, Reggio children, 2002: 136 147.
Bouillet D., Uzelac S. Osnove socijalne pedagogije. Zagreb: kolska
knjiga, 2007
Bai J., Koller-Trbovi N., Uzelac, S. Poremeaji u ponaanju i rizina
ponaanja: pristupi i pojmovna odreenja. Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2004.
Koller-Trbovi N., iak A. i Bai J. Odreenje, prevencija i tretman
poremeaja u ponaanju djece i mladih. Dijete i drutvo, 2001; 3(3): 319342.
Wakschlag L.S., Tolan P.H., Leventhal B.L. Research Review: Aint
misbehavin: Towards a developmentally-specified nosology for preschool
disruptive behavior. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 2010;
51(1): 3-22.
Bai J., Koller-Trbovi N., iak A. Integralna metoda u radu s
predkolskom djecom i njihovim roditeljima. Zagreb: Alinea, 1993: str.37.
Slunjski E. Djeji vrti: zajednica koja ui: mjesto dijaloga, suradnje i
zajednikog uenja. Zagreb: Spektar Media, 2008: str.2.
Miljak A. ivljenje djece u vrtiu Novi pristupi u shvaanju, istraivanju
i organiziranju odgojno-obrazovnog procesa u djejim vrtiima. Zagreb:
SM Naklada d.o.o., 2009.
Ljubeti M. Vano je znati kako ivjeti. Zagreb: Alinea, 2001.
Braja ganec A. Roditeljske metaemocije i socijalno-emocionalni razvoj
djece (disertacija). Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, 2002.
Haug-Schnabel G. Agresivnost u djejem vrtiu: razumijevanje i
svladavanje problema. Zagreb: Educa, 1997.
iak A., Jeud I. Agresivnost djece i mladih. Dijete i drutvo, 2005; 7(1):
60-75:str. 62.
Mackonochie A. Djeji ispadi bijesa i runo ponaanje. Zagreb: Mozaik
knjiga, 2006.
Ramani G.B., Brownell C.A., Campbell S.B. Positive and Negative Peer
Interaction in 3- and 4-Year-Olds in Relation to Regulation and
Dysregulation. The Journal of Genetic Psychology, 2010; 171(3): 218-250.
Rumpf J. Vikati, udarati, unitavati: Kako postupati s agresivnom djecom.
Jastrebarsko: Naklada Slap, 2006.
Lenzen D. Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli. Zagreb:
Educa, 2002.
Glasser W. Teorija izbora: nova psihologija osobne slobode. Zagreb:
Alinea, 2000.
Ljubeti M. Vrti po mjeri djeteta.Prirunik za odgojitelje i roditelje.
Zagreb: kolske novine, 2009.
Goouch K. Supporting Children's Development and Laerning. In: Early
Childhood A Guide for Students, Bruce. T. (Ed.). London, UK: SAGE
Publications Ltd., 2006.
54
20. Benson L. Leading and Managing Others. In: Early Childhood A Guide
for Students, Bruce.T. (Ed.) London, UK: SAGE Publications Ltd., 2006.
21. Moylett H. Supporting Children's Development and learning. In: Early
Childhood A Guide for Students, Bruce. T. (Ed.) London, UK: SAGE
Publications Ltd., 2006.
22. Cambell S. B. Behavior problems in preschool children: clinical and
developmental issues. London, New York: The Guilford Press, 2006.
23. Shapiro L. E. Malo prevencije: kako roditelji mogu sprijeiti probleme u
ponaanju i emocionalne probleme djece. Zagreb: Mozaik knjiga, 2002.
24. http://www.mobms.hr/media/881/poremecaj-u-ponasanju20082010.pdf(str.5., preuzeto 10. rujan 2010.
25. Bai J. Teorije prevencije: prevencija poremeaja u ponaanju i rizinih
ponaanja djece i mladih. Zagreb: kolska knjiga, 2009
26. Feri M. Preventivne intervencije usmjerene prema obitelji. Kriminologija i
socijalna integracija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, 2002; 10(1): 1-12
EARLY CHILDHOOD AND PRESCHOOL EDUCATIONAL

INSTITUTIONS-THE AREA OF PRIMARY PREVENTION OF
BEHAVIOURAL DISORDERS
(NEW PARADIGMS)
Summary
New scientific research in the areas of pedagogy, psychology, neuroscience,
medicine, law and so on have resulted in changing paradigms in the early
development and upbringing of children and in the perception of early childhood
and preschool educational institutions.
The primary role of these institutions is to ensure: the quality care, upbringing and
education of children from the age of six months until going to school; quality
conditions for optimally satisfying children's needs; an encouraging upbringing educational context for the development of all children's potential, and the
development and advancement of a partnership-like relationship with their parents
and the local community in the interests of the childrens welfare. Particular
attention is paid to the institution's culture, quality communication at all levels,
leadership, freedom of choice, co-operation and self awareness of one's own
responsibility.
Institutions which function according to these principles become both areas of the
primary prevention of behavioural disorders in early and preschool aged children
and polygons for acquiring and advancing the pedagogical competences of parents.
Competent experts in early childhood and preschool education (professional
associates, preschool educators, and principals) are sensitive to recognising
children and families at risk and are equipped to formulate and implement
prevention programmes which can decrease or remove that risk. Prevention
55
programmes aimed at children and their parents are only one of the significant
factors of the curriculum of early childhood and preschool educational institutions.
Competent parents and preschool educators and a quality and encouraging
environment and atmosphere are the pre-conditions for the healthy development of
children of an early or preschool age.
Key words: children, preschool educator
56
OPTIMIZACIJE MREE KOLA

NA TUZLANSKOM KANTONU
Huseinagi E.
O Jala, Tuzla
Saetak
Misija OSCE-a u Bosni Hercegovini je jo 2007. godine pokrenula kampanju pod
nazivom Bolje planiranje bolji budeti bolje kole sa uvijek, vrlo aktualnim
ciljem informiranja nadlenih organa vlasti i javnosti o trenutnom stanju kao i
viziju o finansiranju i upravljanju obrazovanjem u Bosni i Hercegovini. Jedan od
nanina da se unaprijedi na obrazovni sistem je sigurno u optimizaciji kolskih
uvjeta po uzoru na obrazovne sisteme u okruenju. Prema postavkama i
preporukama OECD-a od 2002. godine koji tretiraju kvalitet ljudskog kapitala kroz
optimalno unapreenje obrazovanja stoji da je potrebno: podizati prosjenu
kvalitetu postignua uenika kao i aktivnog stanovnitva i to veu prosjenu
obrazovnu kvalitetu realizirati uz to manje razlike u postignuima uenika koji
pripadaju razliitim soscijalnim grupama a koji se koluju u razliitim dijelovima
zemlje. S obzirom da su obrazovna postignua u direktnoj vezi sa vanjskim uvjetima
kole, proces optimizacije kolske mree se smatra jednim od najvanijih elemenata
obrazovne reforme. Kad se govori o uvjetima kole u okviru racionalizacije
(optimizacije), misli se na vanjske uvjete uenja koji su u funkciji uenikih
postignua. To su materijalni i ljudski. Potujui sva naela optimiziranja i
uzimajui u obzir optimizacijske parametre mogua su i kvalitetna optimizacijska
rjeenja u Tuzlanskom kantonu. Mogui modeli optimiziranja na osnovu relevantne
literature iz podruja ekonomike obrazovanja su: odranje postojee mree kola,
zatvaranje pojednih kola, prijevoz uenika do najblie susjedne kole, mobilni
nastavnici, produetak razredne nastave do VI razreda, osnovna kola internat,
proirivanje obrazovne funkcije tertirane kole, osnovno + predkolsko obrazovanje,
lokalna kola kao lokalni kulturni centar, lokalna kola kao centar komunalnog
razvoja i kombinacija razliitih modela.
Kljune rijei: racionalizacija, kvalitet obrazovanja, modeli optimizacije.
Uvod
U prolom stoljeu Bosna i Hercegovina je imala razvijenu mreu osnovnih
kola. S obzirom da ta mrea poslije rata nije analizirana sa aspekta
demografsakih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih stajalita, javila se
potreba sa njenim usaglaavanjem sa realnou. U Tuzlanskom kantonu taj
problem je jo vie izraen, jer nije postojala ni struna ni politika volja da
se takvo stanje donekle harmonizira. Trenutno, u Tuzlanskom kantonu
egzistira 89 osnovnih i 130 podrunih kola sa kreiranom finansijskom
projekcijom od prije deset godina koja ne daje pretpostavku za
samoneodrivost (u budetu TK za prethodne godine). Tabela 1. ilustrira
finansijsku prijekciju.
57
Tabela 1. Finansijska projekcija kola po opinama u Tuzlanskom kantonu

kolska 2006/2007. godina
Optina
Tuzla
Kalesija
Lukavac
Kladanj
ivinice
Optina
Tuzla
Kalesija
Lukavac
Kladanj
ivinice
Optina
Tuzla
Kalesija
Lukavac
Kladanj
ivinice
Optina
Tuzla
Kalesija
Lukavac
Kladanj
ivinice
Ukupno
odjeljen
ja
508
206
205
74
296
Ukupno
odjeljen
ja
510
186
197
74
295
Ukupno
odjeljen
ja
509
183
192
70
292
Ukupno
odjeljen
ja
477
174
185
67
278
Ukupno
uenika
Srednja
ocjena
11354
4893
4754
1669
7371
4,11
3,87
3,84
3,76
3,79
Ukupno
uenika
11022
4289
4506
1622
7087
Ukupno
uenika
10909
4216
4472
1541
6930
Ukupno
uenika
10611
4142
4344
1433
6789
Broj
nastav
nika
832,3
267
317,5
109
435,2
Br.uenika
po jednom
nastavniku
13,641
18,325
14,973
15,311
16,937
kolski
budet
KM/
uenik
12.644.900,00
4.005.900,00
5.206.000,00
1.849.100,00
7.720.000,00
1113,695
818,700
1095,077
1107,908
1047,347

Srednja
Broj
Br.uenika
kolski
KM/
ocjena
nastav
po jednom
budet
uenik
nika
nastavniku
4,04
840,25 13,117
15.562.461,37 1411,945
3,65
273
15,710
5.718.051,00 1333,189
3,76
320,7
14,050
6.867.317,55 1524,038
3,67
104
15,596
.664.058,00 1642,452
3,73
445
15,925
8.982.136,00 1267,410
Broj
Br.uenika
kolski
KM/
Srednja
nastav
po jednom
budet
uenik
ocjena
nika
nastavniku
4,04
855,15 12,756
17.390.715,00 1594,162
3,68
265,24 15,895
6.795.600,00 1611,859
3,70
305,85 14,621
7.454.150,00 1666,849
3,62
103
14,961
3.034.296,00 1969,043
3,69
452
15,331
10.222.198,00 1475,064
Broj
Br.uenika
kolski
KM/ue
Srednja
nastav
po jednom
budet
nik
ocjena
nika
nastavniku
4,07
866,25 12,249
17.087.698,94 1610,375
3,66
265,07 15,626
6.294.042
1519,565
3,77
306,5
14,172
7.295.767,79 1679,504
3,79
103
13,912
2.871.877,00 2004,101
3,75
462
14,694
10.054.205,00 1480,955
Reakcije na ove ekonomske pokazatelje (Budeta TK) su dosta razliite. U

vie strunih radova, organiziranih okruglih stolova u organizaciji OSCE-a,
reakcijama direktora osnovnih kola na sastancima aktiva, izlaganjima
skuptinskih zastupnika TK, Izvjetaja Svjetske banke 2006. godine i
Meunarodnog monetarnog fonda 2005. godine, artikulirani su problemi
organizacije kole, ravnopravnosti uenika u obrazovanju i kvaliteta
uenikih postignua. Ovakva multidimenzionalna projekcija postojeena
probleme, nije obavezala prosvjetne i strune vlasti Tuzlanskog kantona na
58
obezbjeivanje kvalitetnog obrazovanja za sve i to sa akcentom na

dostupnost kvalitetnom obrazovanju za svu djecu. Upravo, dobro
distribuirana mrea kola je osnovni sistem za obezbjeivanje univerzalne
dostupnosti obrazovanju. Sve ove injenice mogu se inkorporirati u
interakciju dimenzija optimizacije i racionalizacije.
Racionalizacija mree kola
Pod racionalizacijom mree kola se podrazumijeva stvaranje mree kola na
jednom dijelu zemlje koja je ekonomski, odnosno finansijski maksimalno
racionalna sa stanovita analize trokova i dobiti. Kao ekonomski pojam,
takva racionalizacija je legitimni zahtjev u svakoj zemlji pa prema tome i u
zemljama u tranziciji (Bosna i Hercegovina), odnosno Tuzlanskom kantonu
koji egzistira u ekonomskoj krizi i finansijskoj oskudici. Racionalizacija u
obrazovanju nije samo finansijska uteda u mrei i kapacitetima odgojnoobrazovnih ustanova, ukidanje postojeih kola, korekcija nastavnih planova
i programa, ve je to skup sistemskih promjena koje treba da omogue da
odgojno-obrazovni sistem bude efikasniji u smislu smanjenja neracionalnih
trokova. Ovaj problem ekonomske racionalizacije u djelatnosti obrazovanja
u Tuzlanskom kantonu, razliito se prikazuje u kratkoronoj i dugoronoj
perspektivi. Racionalizacija je ekonomska dimenzija i u obrazovanju nije
popularna, jer ne obuhvata socijalne elemente u kontekstu prava na
obrazovanje svih i socijalne inkluzije, niti obrazovne elemente i to kroz
dostupnost obrazovanja, kvalitet obrazovanja, obrazovanje za ivot u
zajednici itd. Iz ovakvog shvatanja racionalizacije mree kola, evaluirao je
pedagoki pojam proces opimizacije mree kola i to na nacionalnom,
regionalnom i lokalnom nivou.
Optimizacija mree kola
Optimizacija mree kola kao pedagoki pojam u odnosu na racionalizaciju,
uzima u obzir rekonstrukciju mree kola na jednom prostoru u dugoronoj
perspektivi kako bi se uinkovito garantiralo kvalitetno i relevantno
obrazovanje za svu djecu bez obzira na njihovo geografsko, socijalno,
nacionalno i kulturno porijeklo i nacionalnu pripadnost, uz maksimalno
uvaavanje ekonomske racionalnosti i ekonomskih mogunosti zemlje ili
regije. Izjednaavanjem uenikih postignua spreava se podjela graana na
vie ili manje kompetentne i osigurava njihovo aktivno uestvovanje u
razliitim podrujima u drutvu znanja. Ovako kreirani ciljevi optimizacije
mree kola, omoguavaju veu stopu prosjene obrazovanosti stanovnitva
i smanjuju one razlike u obrazovnim postignuima koje zavise od kole.
Uglavnom se procesi optimizacije mree kola provode u osnovnom
obrazovanju koje je temeljni preduslov svakog ekonomskog i socijalnog
razvoja drutva i pravo na obrazovanje kao jednu od osnovnih ljudskih
prava koje je danas definirano na globalnom nivou (Konvencija UN o
59
pravima djeteta). Problemi koji se danas pojavljuju u Tuzlanskom kantonu

su relikti starog sistema i poslijeratne krize upravljanja obrazovanjem na
svim nivoima. Naime, ako se komparira postojea mrea kola sa budetom
za obrazovanje u zadnjih deset godina, dolazi se do zakljuka da su ove
dimenzije u krajnjoj disharminiji. Preispitivanjem postojee mree kola
moe se iznai rjeenje kada su u pitanju utede, kako u finansijskom
segmentu kroz ukidanje nekih kola, prodajom kolskih zgrada (naroito
podrunih kola), iznalaenjem ekonominijih rjeenja za kolovanje djece
iz manjih naselja i metodologijom povezivanja osnovnog obrazovanja sa
drugim sektorima, tako i poveanjem uinkovitosti obrazovanja kroz vea
uenika postignua, poveanje relevantnosti steenih znanja i umijea te
vei doprinos kole lokalnoj zajednici. Sve ovo je mogue realizirati i ako
trokovi odravanja malih kola ostanu na istom nivou.
Strategije optimizacije
U vremenu finansijske oskudice veoma je bitno iznalaenje mogunosti
finansijskih uteda u obrazovanju. Pristup ekonomskoj racionalizaciji
omoguava znatne finansijske utede, a ne omoguava poboljavanje
kvalitete obrazovanja. Ako sve ovo posmatramo za dui vremenski period,
finansijske utede bivaju anulirane opadanjem koristi od obrazovanja zbog
smanjivanja kvalitete obrazovnih postignua uenika. Cilj optimizacije
kolske mree je poboljati dostupnost i kvalitetu obrazovanja na
nacionalnom nivou uz minimiziranje razlika meu kolama. Iz ovakvih
ciljeva proistiu i razliite strategije optimiziranja mree kola. Strategije
optimizacije podrazumijevaju razliite pristupe pri rjeavanju problema
konstrukcije mree kola. To se odnosi na:
1. Rjeavanje problema mree kola u srednjoronoj i dugoronoj
perspektivi;
2. Sistemsko rjeavanje problema mree kola na nivou cijelog
obrazovnog sistema ili odreenog entiteta;
3. Rjeavnje problema na nain na koji se integriraju demografski,
ekonomski i obrazovni elementi pomou kojih se donose konana
rjeenja o mrei kola.
Najee provoene strategije opimizacije mree kola u tranzicijskim
zemljama su Harmonizacija, Vertikalna i Horizontalna prostorna
koordinacija donoenja optimizacijskih odluka. Pod Harmonizacijom se
podrazumijeva mrea kola usklaena sa demografskim, ekonomskim,
socijalnim, kulturnim i obrazovnim realnostima. Vertikalna koordinacija
donoenja optimizacijskih odluka se sastoji u sveukupnoj decentralizaciji
svih elemenata u obrazovanju, to u Tuzlanskom kantonu, gdje je visok
stepen centralizacije, nije prihvatljivo rjeenje. Vertikalna koordinacija
podrazumijeva usaglaavanje hijerarhijskih nivoa obrazovnog sistema, a u
BiH obrazovanje je u nadlenosti kantona. Znai, strategiju vertikalne
60
koordinacije na opinoskom nivou nije mogue realizirati. Razlog vie za to

je to sve opine koje pomau kolstvo, a nije im to obaveza, nisu u istom
materijalnom poloaju. Depopulirane opine sa slabom razvojnom
infrastrukturom, imale bi uskraeno demokratsko pravo na obrazovanje. Na
postojei odgojno-obrazovni sistem, odnosno finansijsku projekciju,
ugradnja elemenata decentralizacije ne bi imala efekta. Horizontalna
koordinacija se sastoji u prevazilaenju sektorske zatvorenosti i izolacije
obrazovanja, te u prevazilaenju sektorskih barijera i povezivanju razliitih
sektora kao to je obrazovanje, kultura, privreda itd.
Koja e se strategija
primijeniti zavisi od kvalitete parametara relevantnih za donoenje odluka o
optimizaciji mree kola. Najuinkovitiji su slijedei parametri prikazani u
tabeli 2:
- stepen ekonomske razvitka

opina,
mjesnih zajednica - mjeren
prihod.
po glavi stanovnika,
- broj uposlenih,
- broj nezaposlenih,
- budetska potronja za
obrazovanje
- planovi ekonomskog razvoja
Podaci o obrazovanju
- tip reljefa,
- veliina teritorije,
- veliina naselja,
- blizina naselja,
- stanje putne infrastrukture,
- klimatski uvjeti,
- razdaljina izmeu susjednih
kola.
Podaci o
kulturi
Geografski podaci
- broj stanovnika u opini, naselju...

- starosna struktura stanovnitva,
- stopa nataliteta,
- demografske promjene kao to su
migracije, izbjegli-raseljeni itd..
Ekonomski podaci
Demografski
podaci
Tabela 2. Relevantni parametri za donoenje odluka o

optimizaciji mree kola
- obrazovni nivo stanovnitva,
- podaci o dostupnosti kola,
- procenat zavravanja kole,
- obrazovna infrastruktura - zgrade
i druge institucije,
- karakteristike kola,
- raspoloivi kolski prostor,
- stanje svake kole pojedinano i
njezina trina vrijednost,
- oprema,
- broj nastavnika,
- broj uenika,
- broj ostalog osoblja u koli,
- kvalificiranost nastavnog kadra.
- razvijenost infrastrukture kulture,

- stepen razvoja kulture,
- broj kulturnih institucija,
- kulturna tradicija
Iz svega nabrojanog moe se zakljuiti da staregija optimizacije mree kola

poiva na sublimaciji raspoloivih podataka koji su relevantni za donoenje
odluka. Kreacija dobrih i loih rjeenja zavisi od kvalitete integracije
61
parametara koji su u funkciji optimizacije. Da bi se ovakav projekat

realizirao u Tuzlanskom kantonu, nuno je posjedovanje kvalitetnog
informacionog sistema (EMIS koji je pokazao slabosti i bilo ga je potrebno
jo prije pet godina inovirati), koji bi omoguavao informacije o
demografskim i drugim promjenama na lokalnom nivou. Smanjenjem
budetskih sredstava za odravanje mree kola u Tuzlanskom kantonu,
dolo je do erozije mree kola jer nisu pronaena alternativna rjeenja.
Svaka podruna kola u lokalnoj sredini, bez obzira na razvijenost, djelovala
je kao entitet centraliziranog kantonalnog sistema obrazovanja, a ne kao
kola te sredine. Jo pogubnije je da i danas dominiraju birokratske
projekcije koje ne uzimaju u obzir interese uenika, roditelja i uposlenika,
niti poreskih obveznika. U strategiji optimiziranja u Tuzlanskom kantonu,
potrebno je preispitati mreu kola koja bi bila kompatibilna sa sadanjim
nivoom ekonomskog razvitka, pri tome garantirajui ustavno pravo na
obrazovanje svih graana. Naravno, na tom podruju se mora obezbijediti
pravilna geografska distribucija mree kola uzimajui u obzir i umjetnike,
specijalne, i druge kole.
Mogui modeli optimizacije
Na osnovu iskustava zemalja koje su bile u tranziciji a i na osnovu
relevantne literature iz podruja ekonomike obrazovanja, definirani su
mogui modeli optimizacije mree kola. Svi modeli su kreirani na osnovu
liste relevantnih parametara, potrebnih za dimenzioniranje uinkovite
strategije. Odranje postojee mree kola
je primjenjiv model
optimizacije u onim podrujima gdje ne postoje opravdani razlozi da se
postojea mrea kola na jednom podruju mijenja jer za to ne postoje
demografski i organizacioni razlozi. Ovaj model optimiziranja bi koristio
strategiju medernizacije obrazovnog procesa u cilju unapreenja efikasnosti i
kvaliteta obrazovanja. Modernizacija obrazovanja, u smislu promjene u
obrazovanju, kreira se u pravcu modernizacije kolskih programa, efikasnije
organizacije kola, profesionalnog razvoja nastavnika, poveanjem
autonomije kola i izmjenom neuinkovitih metoda nastave i uenja. Iz
ovako provedene strategije proizilaze i podstrategije kao to su: strategija
cjeloivotnog obrazovanja, kvalitetno obrazovanje za sve, stvaranje
viefunkcionalne kole i stvaranje kole kao komunalnog razvojnog centra.
Spajanjem svih ovih dimenzija pri optimiziranju mree kola, realizira se
cilj pronalaska rjeenja koja e biti prilagoena stanju obrazovnog sistema
harmoniziranog u specifinosti sredine na koju se odnose odluke
optimiziranja. Zatvaranje pojednih kola je model koji je bio primijenjen i
u Tuzlanskom kantonu poetkom ovog vijeka. Ova metodologija
ekonomske racionalizacije nije bila osmiljena i provedena na sistematski
nain. Ovaj model je primjenjiv samo kada nije mogue provesti
optimizaciju kao pedagoku dimenziju u funkciji kvaliteta. Elementi za
62
realizaciju ovog modela bili bi iskljuivo demografski parametri ako je broj

upisane ili djece koja pohaaju nastavu izuzetno mali. Naravno i za ovakve
sluajeve moe se pronai prihvatljivije rjeenje. Najee se pristupa
privremenim zatvaranju kolskih objekata to je u funkciji finansijske utede
(plaa nastavnika, materijalsni trokovi, odravanje kolske zgrade).
Problemi koji proizilaze artikuliranjem ovog modela, su rjeenja za uenike
koji pohaaju ovakve koleali i problem tehnolokog vika nastavnika koji
ostaju bez posla, i negativan uticaj gaenja kola kao jedinog mjesta
kulturnih dogaanja u naselju. Prevoz uenika do najblie susjedne kole
se primjenjuje ako je putna infrastruktura harmonizirana i ima za
pretpostavku mogunost adekvatnog prevoza do najblie razvijene kole, to
je finansijski isplativije od odravanja postojee kole. Prednost ovog
modela je finansijska dobit (plae nastavnika, materijalni trokovi...), a
osnovni problem je prevoz uenka na dui vremenski rok, napor kojim su
uenici izloeni, a kroz to i kvaliteta postignua uenika. Mobilni
nastavnici je model koji je primjenjiv za manja mjesta i pokazao se jako
uinkovitim u Skandinavskim zemljama gdje je rijeen problem prevoza
nastavnika i njihove naknade za prevoz. Najee primjenljiva kombinacija
je prevoz nastavnika i fleksibilnog plana rada u smislu promjene strukture
radne sedmice ili godinjeg kolskog kalendara i formiranje mobilnog tima
nastavnika koji naizmjenino rade u nekoliko lokalnih kola zavisno od
njihovih profesionalnih kompetencija. Prednosti ovog modela su u tome to
se osigurava pravo na obrazovanje svakog djeteta i poveava se kvalitet
nastave zbog boljeg koritenja profesionalnih kompetencija nastavnika.
Glavni problem ovog modela je organiziranje kvalitetnog prevoza i gubici
radnog vremena nastavnika koji realiziraju nastavu primjenom ove strategije
optimizacije mree kola (umor, odvajanje nastavnika od porodice).
Produetak razredne nastave do VI razreda je veoma prihvatljivo rjeenje
u devetogodinjoj osnovnoj koli. Ovim modelom bi se postigle odreene
finansijske utede koje ne bi bile u disharmoniji sa kvalitetom s obzirom na
odgojnu komponentu, jer bi uenici imali kontinuitet sa nastavnikom
razredne nastave. Osnovni problem koji se javlja primjenom ovog modela su
kompetencije nastavnika pri realizaciji nastave stranih jezika. Ovaj problem
je rjeiv uz dodatnu obuku nastavnika. Osnovna kola internat kao
rjeenje je prihvatljivo samo za uenike viih razreda osnovnih kola kada
postoje uvjeti za internatski smjetaj, kada su finansijski efekti isplativiji od
odravanja kole, prevoza uenika ili mobilnih nastavnika. Osnovni
problem kod ovog modela je u odvajanju uenika od porodice i eventualno
visoka cijena smjetaja to se odraava na porodini i budet osnivaa.
Proirivanje obrazovne funkcije tretirane kole je rjeenje koje se sastoji u
tome da kola proiri svoju obrazovnu funkciju na druge uzrasne grupe i to
prvenstveno na predkolsku djecu i na polaznike starijeg uzrasta koji imaju
identificirane obrazovne potrebe. Osnovno + predkolsko obrazovanje je
63
rjeenje koje je u veini zemalja EU ima svoju primjenu kroz razliite

varijante. Najea varijanta je da osnovna kola preuzme obrazovanje
predkolske djece (kombinacija nastavnika razredne nastave i odgajatelja) i
time prostorno objedini i djecu i uenike. Takoe objedinjuje se
menadment, administracija i pomono osoblje. Glavna dobit je finansijske
prirode kroz utede u plaama, uteda na prostoru i opremi, kao i prelazak
djece iz predkolskog u osnovno obrazovanje bez neuralginih taaka.
Tekoe koje proizilaze iz primjene ovog modela su socijalne prirode.
Javljaju se tehnoloki vikovi uposlenika u predkolskim i kolskim
ustanovama. Osnovno obrazovanje + obrazovanje odraslih je rjeenje koje
je proirilo svoje obrazovanje sa osnovnog i na obrazovanje odraslih koji
imaju obrazovne potrebe. To je osnovno obrazovanje odraslih koji nisu
zavrili osnovnu kolu ili su je zavrili ali im je potrebno dodatno
obrazovanje zbog informatike pismenosti, znanje stranih jezka U zemljama
EU ovo je tzv. obrazovanje za tree doba odnosno obrazovanje za uloge
graana. Prednosti u primjeni ovog naina su poveanje doprinosa kole
obrazovnom, kulturnom i privrednom razvoju lokalne sredine, poveanju
prihoda nastavnika, jer se ovakvo obrazovanje finansira iz posebnih,
programa, iz line participacije konzumenta, racionalno se koristi kolski
prostor i resursi kole. Nedostatak ovog rjeenja je angairanje kompetentnih
nastavnika koji bi realizirali ovakve programe. Lokalna kola kao lokalni
kulturni centar je rjeenje u kojem je osnovna kola multifunkcionalna
institucija koja ima kulturnu misiju. Prostorno, organizaciono i kadrovsko
objedinjavanje kole i kulturnih institucija (dom kulture, biblioteka, KUD,...)
je jedna od efikasnijih mogunosti optimizacije. Dobiti od primjene ovog
modela su viestruke, od finansijske utede osnivaa do pozitivnih socijalnih
dimenzija uposlenika i lokalne zajednice. Lokalna kola kao centar
komunalnog razvoja poiva na razgranatim odnosima kole u svim
segmentima ivota u loklanoj zajednici. Ovo rjeenje je rasprostranjeno u
zemljama jugoistone Europe. U ovom modelu se mijenja obrazovna
funkcija kole i kola postaje mjesto gdje se izlazi u susret obrazovnim
potrebama cjelokupnog lokalnog stanovnitva i u kojoj se koriste svi loklani
obrazovni resursi (finansijski, materijalni, prirodni, kadrovski.). Dobiti od
primjene ovog modela na dui rok su velike. kola daje veliki doprinos
ekonomskom, socijalnom i kulturnom razvoju lokalne sredine. Takoe,
unapreivanje efikasnosti i kvaliteta obrazovanja odnosno motivacije za
uenje je smisleno i dobiva svoju pravu dimenziju. Glavne barijere za
primjenu ovog modela u praksi su velike tekoe u prevazilaenju
tradiconalnih shvatanja o tome ta je kola i nerazumijevanje lokalnih valsti
o znaaju obrazovanja za lokalni razvoj, kao i otpor ljudi prema
promjenama profesionalnih obrazaca. Kombinacija razliitih modela kao
rjeenje daje vee mogunosti da se za svaku opinu ili njen dio pronae
odgovarajue rjeenje koje e uzeti u obzir sve ranije opisane parametre koji
64
su relevantni za selekciju modela optimizacije. Bosna i Hercegovina je prije

rata imala precizne podatke o parametrima relevantnim za optimizaciju
mree kola za svaku opinu. Optimizacija kolske mree u principu se
uvijek odnosila na osnovno obrazovanje jer je osnovna kola obavezna i
neselektivna, pa je drava inila sve to je u njezinoj moi da osigura uvjete
za potpuni obuhvat djece i uspjeno zavravanje osnovnog obrazovanja.
Kako su u dananje vrijeme novana ulaganja u obrazovanje skromna,
odnosno nedovoljna, za visoki nivo obrazovnih ishoda na nacionalnom
nivou, nuno je provesti optimizaciju osnovnokolske mree koja bi bila u
funkciji omoguavanja dostupnosti kvalitetnog obrazovanja svima.
Zakljuak
Kako se optimizacija ne sastoji samo u graenju novih i zatvaranju pojedinih
kola, ve je to proces osiguravanja kvalitetnog obrazovanja za sve, za
kvalitetno donoenje optimizacijskih odluka potrebno je raspolagati
podacima o svim dimenzijama odgojno-obrazovnog sistema od kojih zavisi
dostupnost i kvaliteta obrazovanja. Uspjeh optimizacije u prvom redu zavisi
od kompetencija obrazovnih vlasti i stavova lokalnih interesnih grupa od
kojih zavisi prihvaanje i na kraju i uspjeh optimizacijskih rjeenja. To
podrazumijeva da Ministarstvo obrazovanja, opinske vlasti (lokalna
zajednica) i svi konzumenti obrazovanja, sinergino prihvate proces
donoenja konkretnih optimizacijskih rjeenja. Ovakva metodologija
realizacije optimizacije mree kola pored unapreenja kvaliteta
obrazovanja, nuna je i nudi napredak naroito u ambijentu finansijske
oskudice kakva je u Bosni i Hercegovini, odnosno Tuzlanskom kantonu.
Treba naglasiti da i pored mogunosti izbora velikog broja rjeenja
optimizacije mree kola, jasno je da ne postoji univerzalni recept za
optimizaciju na bilo kojem nivou. Potrebno je da kantonalne i strune vlasti
u cjelini naue da posmatraju mreu kola kao znaajan resurs i da ukau
na negativan aspekt obrazovne politike koja je projecirana na funkcioniranje
mree kola dugorono.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Anti S. i sar. Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski i

pedagoko-knjievni zbor, 1999.
Badelt M. Kaj mora ola izdelovati. Koper: Fakulteta za management,
1997.
Huseinagi E. Racionalizacija-optimizacija mree kola. Sarajevo: Naa
kola, 2008; 46:79-88.
Materijali Pedagokog zavoda Tuzla.
Potkonjak N., imlea P. Pedagoka enciklopedija 2. Sarajevo: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, 1989.
UNESCO/OECD. World Education Indicators. Paris: OECD, 2002.
65
7.
Vrgo H. Europska iskustva u finansiranju obrazovanja, u Europska

orijentacija hrvatskog kolstva. Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni zbor,
1995.
8. World Bank. World Development Report. Washington: World Bank. 2000.
SCHOOL NET OPTIMIZATION IN TUZLA COUNTY

Summary
OSCE mission in Bosnia and Herzegovina in 2007. has started a campaign called
Better planning better budgets better schools with a long - term, very actual
aim of informing leading authorities and public of on going condition as well as
vision of financing and managing education in Bosnia and Herzegovina. One of
ways of improving our educational system is for sure optimizing school conditions
by educational systems in the area. By sets and recommendations of OECD since
2002, that treats quality of human capital trough optimal education improving,
stands that it is needed: to raise average quality of students achievements as active
citizens and, to realize larger average educational quality with least differences in
students achievements who belong to different social groups but educate in
different parts of the country. Concerning that educational achievements are
directly related to external school conditions, the process of school net optimization
is considered one of the most important elements of education reform. When spoken
of school conditions in domains of rationality (optimization), it is meant of external
learning conditions which are in function of students achievements They are
material and human. Respecting all optimization principles and considering
optimizing parameters there are also possible quality optimization solutions in Tuzla
County.
Key words: rationalization, education quality, optimization models.
66
TO UITELJI MISLE O ULOZI ASISTENTA U NASTAVI?

Krampa Grljui A.1, Lisak N.2, ic Rali A.2
1
Osnovna kolaLjudevit Gaj, Osijek, R. Hrvatska

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, R. Hrvatska
Saetak
Edukacijsko ukljuivanje djece s tekoama u redovni sustav odgoja i obrazovanja
predstavlja vaan indikator kvalitete ivota ove skupine djece8. Prethodna
istraivanja ukazala su kako je za sustavnu podrku potrebna aktivna uloga uitelja,
pozitivni stavovi prema integraciji1, struno usavravanje uitelja (Stani, KiGlava, Igri, 2001), te njegova dobra suradnja sa strunim suradnikom, roditeljima
i samim djetetom (Hirsto, 2010). U evaluaciji modela podrke edukacijskom
ukljuivanju - mobilni struni tim i asistent u nastavi, koji je prisutan u Hrvatskoj,
pokazalo se kako je neophodna dobra suradnja uitelja i asistenta8. Cilj ovog
kvalitativnog istraivanja bio je ispitati miljenje uitelja o iskustvu rada s
asistentima u Osnovnoj koli Ljudevita Gaja u Osijeku o ulozi asistenta, suradnji i
radu s asistentom te prijedlozma i oekivanjima od budue suradnje. Sudionici ovog
istraivanja su uitelji Osnovne kole Ljudevita Gaja u Osijeku koji imaju iskustvo
rada s asistentom u nastavi. Sudionika je 12, svi su enskog spola s podjednakim
radnim staom i podjednakim iskustvom rada s djecom s tekoama. Istraivanje je
provedeno polustrukturiranim intervjuom, konstruiranim za potrebe ovog
kvalitativnog istraivanja. Analiza odgovora u skladu s unaprijed postavljenim
kategorijama: uloga asistenta, suradnja i rad s asistentom, prijedlozi i oekivanja
od budue suradnje, s obzirom da se radi o inkluzivnoj koli, daje smjernice o
poeljnom odnosu uitelja i asistenata u nastavi i o uvjetima koji pogoduju takvom
odnosu.
Kljune rijei: uitelji, asistent u nastavi, djeca s tekoama, kvalitativno
istraivanje
Uvod
Edukacijsko ukljuivanje djece s tekoama u Republici Hrvatskoj provodi
se od 1980. godine. U poetku implementacije istraivai su upozoravali na
preteno negativne stavove prema integraciji1, a u ranim 90-tim, na
uinkovitost razliitih edukacijsko-rehabilitacijskih programa za djecu s
tekoama i njihove roditelje koji doprinose socijalizaciji djece2,3,4. U drugoj
polovici 90-tih panja istraivaa usmjerena je na uitelje koji iako smatrani
glavnim nosiocima procesa integracije, nisu tijekom svog studija, kao niti u
svojoj kolskoj praksi, dobivali dovoljno informacija o znaajkama djece s
tekoama, o nainu rada u uvjetima integracije, kao niti o prednostima
edukacijske integracije. Isto tako, u devedesetim godinama prolog stoljea
uitelji su se vrlo esto nosili s zahtjevima integracije bez podrke strunog
suradnika edukacijskog rehabilitatora u koli, bez prirunika za rad uitelja i
bez kontinuiranog strunog usavravanja kolskih djelatnika. Unato tome,
od uitelja se oekivalo da prihvate djecu s tekoama, izvre potrebnu
67
individualizaciju programa, pripreme ostale uenike za prihvat djece s

tekoama i surauju s roditeljima. Takvi zahtjevi bili su u neskladu sa
znanjem i podrkom koju uitelji imaju, te ne treba uditi njihov otpor prema
integraciji5. U cilju poboljanja odnosa redovnih uitelja prema integraciji, te
poveanja zadovoljstva i uspjenosti u radu s uenicima s tekoama, od
1996. godine provodi se Edukacija uitelja za prihvaanje djece s
tekoama koja je zapoela kao znanstveno istraivaki projekt na
Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, pod
vodstvom prof.dr.sc. Ljiljane Igri. Ki-Glava1 je utvrdila neke pozitivne
uinke ove edukacije uitelja na promjenu stavova prema integraciji. Nakon
edukacije, uitelji eksperimentalne skupine vie uoavaju negativnosti
segregacijskog kolovanja djece s tekoama, smatraju da se redovne kole
mogu prilagoditi djeci s tekoama, te sebe doivljavaju kompetentnijima za
rad s ovom djecom. Indirektni uinci Edukacije uitelja za integraciju djece
s tekoama oituju se u pozitivnim promjenama kod uenika s tekoama.
Tako je ic5 utvrdila da su djeca s tekoama, iji su uitelji sudjelovali u
edukaciji, procijenila svoje odnose s vrnjacima statistiki znaajno bolje
nego djeca s tekoama iji uitelji nisu bili na edukaciji. Osim toga, oita je
tendencija pozitivnog uinka edukacije uitelja na samoprocjenu ponaanja
djece s tekoama u koli. Za razliku od opisane situacije iz 90-tih godina,
danas mnoge kole imaju strunog suradnika (edukacijskog rehabilitatora,
logopeda, socijalnog pedagoga) ija je zadaa pruiti podrku djeci s
tekoama, njihovim uiteljima i roditeljima. U nedavnom istraivanju6
uitelji izraavaju da su kompetentni za pouavanje djece s tekoama, ali i
potrebu za daljnjom edukacijom, a suradnju sa strunim suradnikom u koli
pozitivno vrednuju. Uitelji imaju priliku sudjelovati na strunom
usavravanju od predavanja i radionica koje im se nude u njihovoj koli,
preko usavravanja koje organizira Agencija za odgoj i obrazovanje, do
Edukacije uitelja za integraciju djece s tekoama koje nakon znanstvene
evaluacije provodi udruga Idem, posljednjih godina uz podrku
pretpristupnih fondova Europske unije. Pored toga, Dravni pedagoki
standard osnovnokolskog sustava odgoja i obrazovanja7 predvia nove
oblike podrke redovnim kolama i lankom 15. uvodi nove djelatnike u
kole, poput pomonika u nastavi i mobilnih polivalentnih timova. Model
podrke koji ukljuuje mobilni struni tim i asistenta u nastavi nastao je
prilagodbom engleskog modela podrke8. Prema tom modelu uloga asistenta
u nastavi je pomaganje ueniku s tekoama tako to potie njegovo
sudjelovanje u socijalnim i odgojno-obrazovnim procesima u koli, nastoji
poticati neovisnost u uenju, te pomae podii standarde dostignua uenika
s tekoama9. Modificirani hrvatski model, dodaje kako se u okviru poticanja
uenika na sudjelovanje podrazumijeva omoguavanje i ohrabrivanje
uenika da se ukljui u socijalne i odgojno-obrazovne aktivnosti koliko god
je to mogue te ohrabrivanje drugih uenika da ukljue svojeg vrnjaka s
68
tekoama u kolski ivot10. Vano je naglasiti da uz svu zakonsku

regulativu koja jami edukacijsko ukljuivanje djece s tekoama postoji
veliki raskorak izmeu kreiranja i stvarne implementacije u drutvu11.
Posebnu ulogu u edukacijskom ukljuivanju djece s tekoama imaju
neformalni akteri kao to su interesne skupine, dakle nevladin sektor. Model
asistenta u nastavi kao oblika podrke edukacijskom ukljuivanju razvijen je
na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u okviru meunarodnog projekta
norveke vlade Cooperation programme with the Western Balkans Development towards the inclusive school: practice-research-capacity
building 2006-2009, a provoenje i unapreivanje odvija se u Hrvatskoj
udruzi za strunu pomo djeci s posebnim potrebama IDEM. Evaluacija
podrke mobilnog strunog tima i asistenta u nastavi ukazuju na pozitivne
promjene u smislu poveavanja uestalosti poeljnih oblika ponaanja, te
smanjenja uestalosti nepoeljnih oblika kod djece s tekoama. Detaljna
kvalitativna analiza nalazi jasnu poveznicu izmeu provoenja modela
podrke mobilnog strunog tima i asistenta u nastavi i pozitivnih promjena u
ponaanju uenika8. Svjetska istraivanja o modelu podrke edukacijskom
ukljuivanju djece s tekoama u vidu asistenta u nastavi ukazuju na
znaajke ovog modela i na evaluirane prednosti i nedostatke koje moramo
uzeti u razmatranje kod daljnje implementacije ovog modela podrke kod
nas. Uloga asistenta u nastavi ukljuuje pruanje uputa u nastavnim
sadrajima; podrka djeci s tekoama; provoenje osobne skrbi; poticanje
socijalnih interakcija i prikupljanje podataka o uenicima12. Istraivanja
ukazuju na neke nedostatke ovog modela podrke. Uloga asistenta koja se
razvija i nije jasno definirana unosi zbunjenost u suradnju izmeu uitelja i
asistenta i ulogu jednog i drugog12. Uenici koji imaju asistenta u nastavi
bivaju esto izolirani od odnosa s uiteljima, jer uloga asistenta postaje
dominantna i na taj nain se unutar procesa inkluzije dogaa ponovno
separacija13. Miljenje djece s tekoama o podrci koju dobivaju od
asistenta u nastavi istraile su Krampa-Grljui, ic Rali i Lisak14.
Zadovoljstvo djece s tekoama podrkom koju dobivaju od asistenta u
nastavi uoljivo je kroz prihvaanje asistenta, naglaavanje njegove uloge
pomoi u izvravanju nastavnih sadraja, aktivnosti izvan nastavnog sata,
zatite od vrnjaka i pozitivnih oekivanja generalno. Isto tako pozitivna
percepcija izraena je i u crteu kroz doivljaj odnosa. Ove smjernice u
skladu su sa svjetskim istraivanjima o ulogama asistenta u nastavi12 i
upuuju na injenicu da asistent postaje sve vie usmjeren na dijete, a ne na
administrativne poslove i da u skladu s tim ima i veu odgovornost12.
Nepovoljan aspekt prisustva asistenta u nastavi prema istraivanju KrampaGrljui, ic Rali i Lisak14 odraava se u dvije djeje izjave: da dijete treba
asistenta, jer nije u stanju raditi stvari sam i oekuje da ga asistent zatiti od
neprimjerenog ponaanja vrnjaka i od ozljeda; te izjava djeteta o
nezadovoljstvu jer ne eli da mu asistent pomae kad on neke stvari moe
69
napraviti sam. Ove izjave djece smjernica su za tumaenje zatitnike uloge

asistenta , koji svojim aktivnostima ne potie dijete na razvoj samostalnosti
u obavljanju zadataka, kao to su potvrdila i svjetska istraivanja12,13.
Interpretacijom crtea kroz doivljaj okruenja takoer je vidljivo da je
prisustvo asistenta mogua prepreka za interakciju s drugima u kolskom
okruenju to Krampa-Grljui, ic Rali i Lisak14 povezuju s prethodnim
istraivanjima koja su upozorila na to da zatitniki i prijateljski odnos
asistenta i djeteta mogu doprinjeti gubitku slike o sebi djeteta, stvaranju
osjeaja da su dijete i asistent jedno, nevidljivosti ove djece od strane
vrnjaka i uitelja u inkluzivnom ozraju, pa i smanjenju interesa za
vrnjake i uitelje od strane same djece15. Istraivanje miljenja uitelja o
uinkovitosti asistenta u nastavi16 govori kako uitelji vode asistente na
nain da oni pozitivno utjeu na vrijeme koje je na raspolaganju uitelju i
organizaciju razreda. Unato generalno pozitivnom miljenju o ulozi
asistenta u nastavi, mnoge kole izvjeuju o nedostatku raspoloivog
vremena u kojem bi uitelj i asistent planirali zajednike aktivnosti. Bez
planiranja, dobrobit jo jednog para ruku u razredu je ograniena16.
Ofstedova16 evaluacija asistenata u nastavi sugerira da je kvaliteta nastave s
asistentom bolja nego to je kvaliteta nastave bez njega, te istie da uitelji
visoko cijene podrku asistenata i da pozitivno ocjenjuju dobrobiti jo jedne
izuene odrasle osobe u razredu. Asistenti u nastavi tijekom zadnjih godina u
Hrvatskoj bili su razliitog stupnja znanja u drutveno humanistikom
podruju, najee studenti. Edukaciju asistenata provodila je udruga IDEM,
a kasnije su se u provoenje eduakcije ukljuili i uredi lokalnih vlasti. Radili
su najee 4 sata dnevno u razredu s djetetom s tekoom, a jednom
mjeseno imali su superviziju prilikom koje su mogli izraziti svoje
nedoumice. Kako asistentima u nastavi ovaj posao nije bio dugorono
profesionalno rjeenje, ve neto privremeno, fluktuacija asistenata bila je
esta, najee jer su negdje drugdje dobili atraktivniji posao vezan uz
njihovu bazinu struku. O profesionalno nezahvalnom statusu asistenta u
nastavi pie Takala17 istiui nesigurnu poslovnu poziciju, nisku plau i
kratko trajanje radnog ugovora jednu kolsku godinu. Vezano uz ulogu
asistenta u nastavi, u literaturi se jo uvijek istiu nejasnoe. U Velikoj
Britaniji asistent je najprije bio zamiljen kao pomo uitelju u situaciji kad
je u razredu uenik s tekoama, a zadnjih desetak godina naglaava se da je
asistent takoer usmjeren na podrku uenicima s tekoama18. Britanski
Odjel za obrazovanje i zapoljavanje 2000 sugerira da uloga asistenta u
nastavi ima etiri aspekta18: podrka uenicima; podrka uitelju; podrka
kurikulumu; podrka koli. Podrka uenicima ukljuuje individualan rad s
uenicima koji imaju tekoe u ponaanju ili u svladavanju gradiva, rad s
malim grupama i supervizija ostatka razreda za vrijeme dok uitelj neto radi
s manjom grupom. Podrka uitelju opisuje se kao priprema nastavnog
materijala za pojedine aktivnosti, sluanje djejeg itanja, priprema
70
materijala za prezentaciju. Asistent se bez obzira na broj sati koje provodi u

koli, smatra lanom kolskog tima i stoga se od njega oekuje da provodi
politiku kole i unapreuje kolski etos18. Lorenz18 predlae nadopunu ovog
koncepta suradnikim odnosom izmeu uitelja i asistenta koji
podrazumjeva meusobno uvaavanje uloge i podruja rada u razredu, a se
ogleda u sljedea etiri aspekta: asistent treba uvijek imati na umu da je
uitelj odgovoran za sve uenike u razredu; asistent treba pruati podrku
uitelju kad god su uenici prisutni; asistent treba pitati uitelja za smjernice
u radu kada god se uenik ne moe nositi sa zadatkom; asistent treba nauiti
da uitelju daje povratnu informaciju to je uestalije mogue. Mistry i sur.
18
istiu vanost podrke asistentu u koli u smislu ukljuivanja u timski rad i
suradnju, bez ega je uinkovitost rada asistenta nedovoljna. Mortimore i
sur.18 identificiraju nain na koji bi menadment asistenata bio uinkovitiji:
jasan opis poslova koji obuhvaaju razliita zaduenja specifina za pojedinu
dobnu grupu djece; unapreenje komunikacije redovitim izvjeivanjem i
timskim planiranjem; poveanje ukljuenosti asistenta u kolske sastanke;
poveanje mogunosti sudjelovanja u relevantnim edukacijama; neki oblik
procjene rada asistenta. Cilj ovog kvalitativnog istraivanja bio je ispitati
miljenje uitelja o iskustvu rada s asistentima u Osnovnoj koli Ljudevita
Gaja u Osijeku kroz ulogu asistenta u nastavi, suradnju i rad s asistentom te
prijedlozma i oekivanjima od budue suradnje u svrhu dobivanja uvida
odnosa uitelja i asistenta kao iznimno vanog imbenika u edukacijskom
ukljuivanju djece s tekoama i stvaranju inkluzivnih uvjeta u razrednom i
kolskom okruju. Istraivaka pitanja: to uitelji misle o ulozi asistenta u
nastavi? Na koji nain uitelji doivljavaju osobnost asistenta u nastavi?
Kakvo iskustvo imaju uitelji u suradnji s asistentima u nastavi? Na koji
nain uitelji komuniciraju s asistentom u nastavi? to uitelji misle o
potrebi za asistentom u nastavi u budunosti i to predlau za unapreenje
suradnje?
Metode rada
Sudionici u ovom istraivanju su uitelji predmetne i razredne nastave u
osnovnoj koli Ljudevita Gaja u Osijeku. Kod izbora sudionika u
istraivanje bitno obiljeje, s obzirom na cilj istraivanja, bilo je iskustvo
rada s asistentom. Sudionici istraivanja temeljem svog bogatog
neposrednog iskustva mogu pridonijeti dubljem i specifinom razumijevanju
s obzirom na cilj kvalitativnog istraivanja i istraivaka pitanja. U ovom
istraivanju sudjelovalo je 12 uitelja osnovne kole, 6 uitelja razredne i 6
uitelja predmetne nastave. Sve sudionice su enskog spola i imaju 1-4
godine iskustva rada s asistentom. Asistenti su apsolventi fakulteta
drutvenog i humanistikog podruja i zavravaju hrvatski jezik, povijest,
psihologiju, te uiteljsku akademiju. U provoenju ispitivanja slijediti e se
naela etikog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
71
Prema etikom kodeksu istraivanja od istraivaa i ustanova u kojima se

istraivanja provode zahtijeva se pridravanje odgovarajuih meunarodnih i
nacionalnih zakona i pravilnika o zatiti ispitanika. Pri tome je potrebno
jamiti dragovoljno sudjelovanje svih ispitanika, povjerljivost, tajnost i
anonimnost podataka o ispitanicima te povoljan omjer boljitka/rizika za
ispitanike.Prije poetka samog ispitivanja, ispitanicima je naglaeno da e
istraivanje biti u potpunoj tajnosti i da njihovo sudjelovanje nije obavezno.
Ispitanici su dali informirani pristanak prije pristupanja istraivanju. U
informiranom pristanku pojanjen im je cilj istraivanja, da je njihovo
sudjelovanje dobrovoljno te da mogu odustati u bilo kojem trenutku. U
ovom istraivanju teilo se zadovoljavanju etiri opa naela: dobrobiti
sudionika i asistenata, uvaavanje ljudskih prava i dostojanstva osobe,
odgovornost, te zatiti integriteta znanosti i znanstvenika. U svrhu
prikupljanja podataka za kvalitativnu analizu koristio se polustrukturirani
intervju. Pitanja u intervjuu slijedila su cilj istraivanja i istraivaka pitanja
koje nam osvjetljuju relevantne teme za ispitivanje.Intervju je s obzirom na
cilj koji se njime eli postii informativan, s obzirom na nain tretiranja
ispitanika individualan , a s obzirom na formu intervjua polustrukturirani
intervju19. S obzirom na osnovni cilj koji intervju ima, a to je prikupljanje
informacija o subjektivnom odnosu pojedinca prema nekoj pojavi, u skladu s
postavljenim istraivakim pitanjima, strukturiran je intervju, kako bi se
dobili odgovori o iskustvu uitelja u radu s asistentom u nastavi. Pitanja u
intervjuu usmjerena su na ispitivanje miljenja uitelja o ulozi asistenta u
nastavi i doivljaju osobnosti asistenta, o iskustvu dosadanje suradnje i
komunikacije s asistentom u nastavi, o nastavku suradnje i prijedlozima za
buduu suradnju. Primjena kvalitativne metodologije prikupljanja i obrade
podataka koristi e se jer se istraivanjem ele ispitati potrebne fleksibilne
informacije i razumijevati kompleksnost, detalje, kontekst20. Ispitivanje je
provedeno u Osnovnoj koli Ljudevita Gaja u Osijeku. Sudjelovanje je bilo
dobrovoljno. Ispitanici su dali pristanak prije pristupanja istraivanju. Za
provoenje istraivanja osigurano je mjesto prikladno ispitaniku koje je bilo
mirno i bez ometajuih utjecaja na ispitanika, te je osigurana dobra
atmosfera i oputenost ispitanika. Razgovor je sniman na audio zapis putem
diktafona. Ispitivanje je bilo voeno od strane intervjuera putem
individualnog intervjua. Istraivanje je provoeno u trajanju od 60 minuta po
intervjuu. Koritene su kvalitativne analize teksta, odnosno naela i postupci
kao to su opisali Mesec19 i Jeud21. Kodiranje je napravljeno putem analize
sadraja. Pomou otvorenog kodiranja je interpretiran sadraj intervjua, te su
zakljuci doneseni na temelju interpretacija. U ovom istraivanju vodilo se
rauna o ulozi istraivanja za valjanost i pouzdanost podataka koji se
prikupljaju i obrauju. Koristila se triangulacija istraivaima, kao tehnika
za smanjivanje pristranosti u kvalitativnoj metodologiji. Pri postavljanju
pitanja posebno se vodilo rauna da istraiva ne utjee na odgovore uitelja
72
pitanjima koja sugeriraju odgovor. Kvalitativno istraivanje je dinamino22 i

omoguuje ispitanicima da opirno razgovaraju sa istraivaem o odreenoj
temi, umjesto da odgovaraju na niz pripremljenih pitanja. Pretpostavlja se da
e dobiveni materijal biti u veoj mjeri blii stvarnom ivotu ispitanika.
Postupak pripreme prikupljene grae za analizu sastojao se od prepisivanja
intervjua u parafraziranom obliku, minimalnog jezinog ureivanja, te
podjele parafraziranih zapisa na tri tematske jedinice: uloga asistenta,
suradnja i komunikacija s asistentom, potreba za daljnjom suradnjom i
prijedlozi za unapreenje budue suradnje. Pitanja koja su bila postavljena u
okviru polustrukturiranog intervjua su slijedea: Opi podaci (dob, spol,
godine rada s asistentom, uitelj razredne ili predmetne nastave), Jeste
sudjelovali u izboru asistenta?, Koja je uloga asistenta u nastavi prema
Vaem miljenju?, Smatrate li da su asistenti educirani za rad s djecom s
tekoama?, Kako bi opisali (komunikativnosti, kompetentnosti,
emocionalne pristupanosti)asistenta svoga uenika (3-5 rijei)? Pod pitanja
po potrebi: Kao osobu?; Kao pomagaa ueniku?;Kao lana razreda na
Vaem satu? (Ili kao sudionika na vaoj nastavi?), Oko ega najee
komunicirate s asistentom?, Dajete li asistentu upute kako raditi ukoliko
vidite da je ueniku teko ili se ne moe nositi sa zadatkom?, Dobivate li
povratne informacije od asistenta vezano uz rad uenika? Ako da, koliko
esto?, Na koji nain asistent pomae vama u realizaciji nastave? Pod pitanja
po potrebi: Omoguuje li vam da se vie bavite drugim uenicima? Imate li
bolju radnu atmosferu u razredu? Priprema li asistent neke materijale za
uenika s tekoama umjesto vas?, Jeste li imali nesporazume s asistentom?
Ako jeste, oko ega?, Jeste li vi nadleni za asistenta u vaem razredu?,
Kome pomae Va asistent (ueniku s tekoama i/ili drugim uenicima,
uitelju) i u kojim aktivnostima?, Smatrate li da je asistent doprinosi
napretku uenika s tekoama? Kako i u kojim podrujima?, Je li asistent i
na koji nain utjecao na poveanje razine ukljuenosti uenika s tekoama u
vrnjaku skupinu?, Koliko dugo imate asistenta?, Imate li istog asistenta ili
su se oni mijenjali? Zato?, U koje aktivnosti je ukljuen asistent Vaeg
uenika u koli, pri pripremi za nastavu (izrada listia, prilagodba teksta..),
pri evaluaciji uenikih uradaka ili nekim drugim aktivnostima i kojim?,
Kakva je komunikacija s asistentom i na koji nain komunicirate (pismeno,
usmeno, u koli, izvan, meilom)?, elite li u budunosti imati asistenta u
nastavi? Zato?, Imate li neke prijedloge koji bi poboljali daljnju suradnju
s asistentom? Koja su vaa oekivanja od budue suradnje s asistentom?,
Smatrate li da smo neto znaajno izostavili tijekom razgovora?, Imate li
potrebu jo neto rei? Prikupljeni su podatci obraeni kvalitativnom
analizom koja je sadravala sedam koraka20: ureivanje empirijske grae,
parafraziranje zapisa svih odgovora ispitanika koji se odnose na suradnju
izmeu asistenta djeteta s tekoama i uitelja, podcrtavanje odgovora koji
se odnose na aspekte suradnje izmeu asistenta djeteta s tekoama i uitelj,
73
ispis podcrtanih izjava o aspektima suradnje izmeu asistenta djeteta s

tekoama i uitelja, otvoreno kodiranje izdvojenih izjava s obzirom na
slijedee aspekte suradnje izmeu roditelja djeteta s tekoama i uitelja:
a) uloga asistenta
b) suradnja i komunikacija s asistentom
c) nastavak suradnje i prijedlozi za buduu suradnju
1. kodiranje razvrstanih izjava o suradnji izmeu uitelja djeteta s
tekoama i asistenta
2. izrada modela odnosa meu kategorijama
Analizom intervjua izdvojilo se nekoliko glavnih tema za interpretaciju s
obzirom na istraivaka pitanja: uloga asistenta; suradnja i komunikacija s
asistentom; nastavak suradnje i oekivanja od budue suradnje. Prva tema
Uloga asistenta prikazuje miljenje uitelja o ulozi asistenta u nastavi.
Odgovori uitelja o ulozi asistenta uglavnom navode njihovu ulogu kao:
pomagaa djetetu s tekoama; njihov zadatak je da iskljuivo rade s
djetetom s tekoama, dijete s tekoama je samostalnije, asistent doprinosi
kvaliteti nastave (jer se posveti djetetu s tekoama); asistent doprinosi
sigurnosti djeteta, dijete ima nekoga samo za sebe, tko mu je 100%
posveen; asistent olakava uitelju u radu, jer se uitelj uz prisustvo
asistenta moe usredotoiti na rad s ostalim uenicima; objanjavaju ulogu
asistenta vezom izmeu uitelja i uenika s tekoama; naglaavaju kako je
njegova pomo ueniku s tekoama vidljiva kroz usvajanje gradiva i
socijalne vjetine. Takoer vide ulogu asistenta u komunikaciji s roditeljima,
ali naglaavaju i da je asistent nedovoljno educiran s obzirom na ulogu koju
ima i da mu treba znanja. Samo par uitelja objanjava kako je uloga
asistenta i da pomae ostalim uenicima u razredu. Dva uitelja navode kako
je nejasna uloga asistenta, jer se ponekad namee uitelju, u situacijama
kada je dijete s tekoama odsutno uitelj postavlja pitanje koja je u toj
situaciji uloga asistenta u nastavi. Svi uitelji smatraju kako asistent ima
pozitivne osobine (strpljiv, dobar, vrijedan, komunikativan, suosjeajan,
pristupaan, staloen, eljan znanja). Uitelji su podijeljeni u miljenju o
ukljuenosti asistenta u razredno okruje, jer jedni naglaavaju kako je
usmjeren na uenika s tekoama i slabo je dio razreda, a drugi smatraju da
se asistent uklopio i da sudjeluje u radu s drugom djecom.
Druga tema Suradnja i komunikacija s asistentom. Ova tema se odnosi na
uiteljevo iskustvo suradnje s asistentom i na nain komunikaicje izmeu
uitelja i asistenta. Uitelji se uglavnom izjanjavaju da je suradnja dobra,
da je obostrana, ali kako je asistent onaj koji najee postavlja pitanja.
Naglaavaju kako suradnju s asistentom vide kroz pomaganje asistenta na
satu, u izradi materijala, umirivanju djeteta i rastereenju uitelja. Prema
odgovorima uitelja suradnja se uglavnom odvija na nastavi i neposredno
74
poslije nastave. Komunikacija je za uitelje dobra, a ona se najvie vee uz

povratne infomracije o djetetu s tekoama i odvija se na satu, ali
naglaavaju kako nije sustavna. Trea tema potreba za daljnjom suradnjom i
prijedlozi za unapreenje suradnje. Ova tema prikazuje miljenje o potrebi
za daljnjom suradnjom i prijedlozima za unapreenje suradnje. Svi uitelji
izraavaju potrebu za daljnjom suradnjom s asistentom, naglaavaju kako je
to iznimno vano za dijete, jer se netko moe baviti s djetetom s tekoama,
ali isto tako i za uitelja, jer se moe posvetiti drugoj djeci u razredu. Uitelji
predlau za buduu suradnju kontinuirano sastajanje uitelja i asistenta i
donoenje zajednikih odluka. Smatraju da je vano da uitelj i asistent
zajedno planiraju i da budu ukljueni u zajedniku edukaciju, te da asistent
bude ukljuen u rad uitelja i strunog suradnika. Uitelji smatraju kako je
vano da isti asistent ostane to due s djetetom, da se asistenti ne mijenjaju
stalno, jer to ne pogoduje djetetu, a isto tako uitelj i asistent kroz duu
suradnju mogu bolje suraivati. Temeljem prikaza relevantnih tema s
obzirom na istraivaka pitanja iz ovog kvalitativnog istraivanja uoavaju
se smjernice za unapreenje odnosa uitelja i asistenta u nastavi. Iz odgovora
uitelja o ulozi asistenta u nastavi vidljivo je kako uitelji stavljaju naglasak
na rad asistenta s uenikom s tekoama, kako bi uitelj mogao kvalitetnije
provoditi nastavu i biti usmjeren na drugu djecu. Ove izjave u skladu su
svjetskim istraivanjima autora9,12,16 o ulozi asistenta u nastavi. Uitelji
takoer izjavljuju kako je uloga asistenta i da rade s drugim uenicima, to je
u skladu s nalazima istraivanja autora Mistry i sur.18 o ulozi asistenta.
Uitelji naglaavaju i nejasnu ulogu asistenta u nastavi na to su ukazala i
druga istraivanja autora Mistry i sur.18 i Lamont, Hill; prema Tews,
Lupart12 koja upuuju na nejasnu suradnju. Iz odgovora uitelja o suradnji i
komunikaciji uoava se kako su zadovoljni komunikacijom i kako je ona
obostrana, ali je asistent onaj koji inicira komunikaciju i kako se ona odnosi
na povratne infomracije o djetetu s tekoama i nije sustavna. Vanost
sustavne suradnje i timskog rada i podjednake ukljuenosti uitelja i
asistenta za kvalitetu podrke naglaava autor Lorenz prema Mistry i sur.18.
Odgovori uitelja o nastavku suradnje i prijedlozima za unapreenje
suradnje iznimno su vaan dio ovog istraivanja. Uitelji navode kako bi
eljeli buduu suradnju, jer je vana za dijete zbog posveenosti asistenta
djetetu, ali i za njih jer se mogu posvetiti drugoj djeci. Iz istraivanja
Krampa-Grljui, ic Rali i Lisak14 o miljenju uenika s tekoama o
ulozi asistenta u nastavi ukazalo se kako djeca istiu povezanost s asistentom
u vidu prijetelja, majke i uitelja, kako se uz njega osjeaju zatieno od
vrnjaka i kako ele asistenta i u budunosti. Nalazi istraivanja ovih autora
u skladu su s nalazima svjetskih istraivanja koja govore kako uloga
asistenta ne smije biti prezatitinika, jer se na taj nain izolira dijete iz
odnosa s vrnjacima i uiteljem, to nije cilj inkluzije. Uitelji predlau i
zajedniku edukaciju s asistentima, ukljuenost asistenta u rad uitelja i
75
strunog suradnika i vanost sustavne suradnje i zajednikog odluivanja. O

vanosti prethodno navedenog , a posebno o potrebi jasnog opisa uloga
asistenta i uitelja, ukljuenosti asistenta u kolske sastanke i relevatne
edukacije govore i druga istraivanja autora Mortimore i sur., prema Mistry i
sur.18. Uitelji istiu kako je veliki problem u estom mijenjanju asistenata,
koji su aposlventi, zbog inetresa asistenta za dobivanje stalnog radnog
mjesta, nesigurnosti u dugoronost ovog posla i isplatu naknada. Na
nezahvalan status asistenata ukazuju i istraivanja autora Woolfson &
Truswell16 i Takala17.
Zakljuak
Iz svega navedenog proizlaze smjernice za unapreenje odnosa uitelja i
asistenta kroz potrebu jasnog definiranja uloge asistenta i uitelja, sustavne
suradnje i kontinuirane obostrane komunikacije vezane ne samo uz dijete s
tekoama nego i uz ostale uenike u razredu. Usmjerenost asistenta samo na
dijete s tekoama i obrnuto, u skladu s navedenim istraivanjima, nije dobra
za samo dijete, razred u koji je dijete ukljueno, niti za uitelja. Ovakav
pristup vodi segregaciji u uvjetima inkluzije iz ega proizlazi nunost da se
uitelje osvjesti o ispravnom konceptu podrke. Potreba je i za sustavnom
edukacijom asistenata, ali i uitelja, te timskim radom uz suradnju sa
strunim suradnikom kole. Nedostatak za kvalitetu podrke koji istiu
uitelji nalazi se u nepovoljnom statusu asistentata, koji su studenti ili
apsolventi, pa u ovom poslu ne osjeaju sigurnost zbog kratkog trajanja
ugovora i niske naknade, to je razlog da se asistenti esto mijenjaju.
Financiranje edukacija asistenta i njihovih naknada nije jasno definirano u
Hrvatskoj, provodi ga nevladin sektor i lokalne vlasti, ali ne sustavno i
dugorono. Predlae se sustavan pristup formalnih aktera u osiguravanju
dugorone podrke ovog modela edukacijskog ukljuivanja.
Literatura
1.
2.
3.
4.
Ki-Glava L. Effects of the teacher-training programme: Education of

teachers for the acceptance of pupils with special needs, rad prezentiran na
11svjetskom kongresu IASSID-a New Millennium, Research to Practice,
1.- 6.8.2000., Seattle, Washington, USA.
Stani Z. Analiza uinaka rehabilitacijskih programa na podruju socijalne
kompetencije i spremnosti za uenje uenika usporenog kognitivnog
razvoja. Doktorska disertacija, Fakultet za defektologiju Sveuilita u
Zagrebu, 1996.
ic A., Nikoli B., Igri Lj. The Influence Of Integrative Gestalt Therapy
On Acquisition Of Daily Life Skills And Habits, Utjecaj integrativne
gestalt terapije na usvojenost vjetina i navika svakodnevnog ivota,
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 1997, 33 (2): 143-152.
Igri, Lj, ic, A., Nikoli, B. Integrative treatment of undesirable behaviour
in children with learning disabilities, Integrativni tretman nepoeljnih
76
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
oblika ponaanja kod djece s tekoama u uenju, Hrvatska revija za

rehabilitacijska istraivanja, 1999, 35 (1): 29-36.
ic, A. Odnosi s vrnjacima i ponaanje u koli uenika s posebnim
potrebama nakon edukacije uitelja, Zbornik radova 4. meunarodnog
seminara Kvaliteta ivota osoba s posebnim potrebama, odranog u
Varadinu od 16. do 18. svibnja 2002. godine, str. 81-94
ic Rali A., Krampa-Grljui A., Lisak N. How do teachers evaluate
support and collaboration in accordance to children with disabilities ?
3rd IASSID European Regional Congress Integrating biomedical and
psycho-social-educational aspects, Rim, 20.-22.10. 2010
Dravni pedagoki standard osnovnokolskog sustava odgoja i
obrazovanja. Narodne novine 2008, 63/08
Igri Lj., Kobeti D., Lisak N. Evaluacija nekih oblika podrke
edukacijskom ukljuivanju uenika s posebnim potrebama. Dijete u
drutvo. 2008., 10, br.1/2
Halliwel, M. Supporting Children with Special Educational Needs, A
Guide for Assistants in Schools and Pre-Schools. David Fulton Publishers,
London 2003.
Kobeti D. Podrka edukacijskom ukljuivanju uenika s tekoama u
razvoju putem mobilnog strunog tima i asistenta u nastavi. Diplomski rad.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2008.
Petak, Z., Kekez,A., Petek, A. Politika prema mladima u Republici
Hrvatskoj: primjena analize javnih poltika u radovima studenata Fakulteta
politikih znanosti. Zagreb: DIM, 2006.
Tews, L., Lupart, J. Students With Disabilities Perspectives of the Role
and Impact of Paraprofessionals in Inclusive Education Settings. Journal of
Policy and Practice in Intellectual Disabilitie 2008, 5 (1): 3946.
Giangreco, M.F., Doyle, M.B. Students with disabilities and
paraproffesional support: Benefits, balance and band-aids. Exceptional
Children 2002, 34 (7): 2-17.
Krampa-Grljui, A; ic Rali, A; Lisak, N. to djeca s tekoama misle o
podrci asistenta u nastavi, Zbornik radova Ukljuivanje i podrka u
zajednici, 8. kongresa s meunarodnim sudjelovanjem Saveza defektologa
Hrvatske, Varadin od 22. do 24. travnja 2010. godine, str.181-194.
Broer S.M., Giangreco M.F., Edelman W.S. Paraproffesional support of
students with disabilities:Literature from the past decade. Exceptional
children, 2001, 68 (1): 45-63.
Woolfson R.C., Truswell E. Do classroom assistants work? Educational
Research, March 2005, 47 (1): 63 75.
Takala M. The work of classroom assistants in special and mainstream
education in Finland. British Journal of Special Education 2007; 34 (1):5057.
Mistry M., Burton N., Brundrett M. Managing LSAs an evaluation of the
use of learning support assistent in an urban primary school. School
leadership & Menagament 2004; 24 (2): 125-137.
Mesec, B. Uvod v kvalitativno raziskovanje v socialnom delu. Dopunjeno
izdanje. Ljubljana: Visoka kola za socijalno delo.
77
20. Novak,T., Koller-Trbovi, N. Kvalitativna metodologija i kvalitativna

analiza. U: Koller-Trbovi, N., iak, A. (ur.). Participacija korisnika u
procesu procjene potreba planiranja intervencija- Socijalnopedagoki
pristup. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
21. Jeud, I. Alisa u zemlji uda - kvalitativna metodologija i metoda
utemeljene teorije. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008;
43(2): 83-101.
22. Knosa,K. Kvalitativni intervju. Metodoloki esej. Sveuilite u Splitu,
Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju, 2008.
WHAT DO TEACHERS THINK ABOUT THE ROLE OF

TEACHING ASSISTANT?
Summary
Educational inclusion of children with disabilities in regular education system is an
important indicator of life quality for this group of children8. Previous studies have
shown that it is very important for systematic support to insure the active role of
teachers, positive attitudes toward integration1, professional development of
teachers (Stani, Ki-Glava, Igri, 2001), and teachers good cooperation with
special need consultant, parents and the child itself (Hirsto, 2010). The evaluation
of one model of support for educational inclusion - a mobile expert team and
teaching assistants, which is present in Croatia, it was shown that the good
cooperation of teachers and assistants is required8. The aim of this qualitative study
was to examine primary teachers' thinking about the role of assistants, collaboration
and working with assistants, suggestions and expectations of future cooperation.
Participants in this study were primary school teachers, 12 of them, all women with
equal years of work experience and equal experience working with children with
disabilities in school Ljudevit Gaj in city Osijek. The semi-structured interview
was designed for the purpose of this qualitative research. Analysis of the transcribed
material was based on predefined categories: the role of assistants, collaboration
and working with assistants, suggestions and expectations of future cooperation.
This study provides the guidelines for the desirable relationship between teachers
and assistants and conditions that favour such relationship.
Key words: teachers, teaching assistant, children with disabilities, qualitative study
78
JEZIKI RAZVOJ KOD DJECE

Junuzovi-uni L, Ibrahimagi A, Mrkonji Z
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli
Saetak
Jeziki razvoj djeteta je jedan od kljunih faktora za akademski uspjeh. Stoga je
neophodno poznavati kako se jezike sposobnosti razvijaju kod djece. Cilj ovog rada
je predstaviti rezultate istraivanja jezikih sposobnosti kod djece uredanog jezikog
razvoja. Istraivanje je provedeno na uzorku od 61 ispitanika, hronoloke dobi od
sedam do jedanaest godina. Rezultati istraivanja pokazuju veliku homegenost
uzorka. Utvrene su statistiki znaajne srednje i jake veze meu analiziranim
varijablama, to ukazuje na meusobnu ovisnost svih jezikih sastavnica. Bolje
vladanje odreenim jezikim apektima vodi generalno boljim jezikim
sposobnostima ispitanika. Rezultati pruaju smjernice logopedima, ali i drugim
strunjacima koji se bave ovom problematikom o normalnom jezikom razvoju u
djece u ranoj kolskoj dobi.
Kljune rijei: jeziki razvoj, smjernice
Uvod
Komunikacija se odnosi na slanje i primanje poruka, informacija, ideja ili
osjeanja1. Individualni govorni znakovi su bez znaenja dok im se ne
dodaju neke pravilnosti2. Jezik je sistem u kojem pravila ili regularnosti
upravljaju onime to kodirani sistem moe kombinovati sa ostalim
simbolima i sa kojim redom i kako simboli mogu biti koriteni i u kojim
situacijama. Ova pravila su predvidiva i mogu se koristiti da identificiraju ta
jeste i ta nije prihvatljivo za jezik1. Jezik se moe definisati kao socijalno
rasprostranjeni kod ili konvencionalni sistem za predstavljanje koncepta kroz
uporebu dogovorenih simbola i pravilima rukovoenih kombinacija ovih
simbola2. Jezik moe podijeliti na tri glavne komponente: formu, sadraj i
upotrebu. Jeziku formu oblikuju sintaksa, morfologija i fonologija,
sastavnice koje povezuju glasove ili simbole sa znaenjem2. Sadraj se
odnosi na znaenje ili semantiku, a upotreba se odnosi na praktinu
primjenu3. Smatra se da dijete ima oteenje jezika kada pokazana
komunikacija omoguava da kliniar predvidi deficit jezikog razvoja, kao i
socijalnog, kognitivnog, edukacijskog ili emocionalnog razvoja koji se
znaajno oslanjaju na jezike sposobnosti4. Jezik u male djece obino javlja
kao posljedica lingvistikog iskustva (izloenosti govornom ili znakovnom
jeziku) i uroenih sposobnosti, npr., sposobnosti da se usvajaju odreeni
tipovi jezikih obrazaca5. Kako djeca rastu, njihove se jezike vjetine i
kompetencije normalno razvijaju kroz odreene stadije6. Jeziki razvoj je
naroito znaajan u prvih pet godina2. Dopolaska u kolu djeca kontroliu
veinu, ako ne i sve glavne odlike (fonologiju, fluentnost, semantiku i
pragmatiku) govora i jezika7. Jeziki sistem djeteta je kljuni faktor za
79
njegov edukacijski uspijeh ili neuspijeh6. Za vrijeme kolskog doba i

adolescencije, dolazi do poveanja u veliini i kompleksnosti djetovog
lingvistikog repertoara i u upotrebi repertoara unutar konteksta u razgovoru
i pripovijedanju. U ovoj dobi znanje o upotrebi jezika raste. Dijete sada
prelazi na to kako upotrijebiti jezik2. Za djecu koja su pola u osnovnu kolu,
u pogledu kapaciteta, se istie da su im u tom periodu jezike vjetine dobro
razvijene. Openito se moe rei da mogu koristiti gotovo kao i odrasli,
sintaktike i fonoloke strukture, njihov rjenik se brzo iri i djeca poinju da
koriste jednu ili vie odgovornosti za komunikaciju8. Cilj ovog rada je
predstaviti rezultate istraivanja jezikih sposobnosti kod djece koja imaju
uredan jeziki razvoj.
Metode rada
Uzorak ispitanika inio je 61 ispitanik (19 ispitanika enskog spola i 42
ispitanika mukog spola), hronoloke dobi od sedam do jedanaest godina,
urednog jezikog razvoja.
Za ispitivanje razvijenosti jezikih sposobnosti koriten je Dijagnostiki
komplet za ispitivanje sposobnosti govora, jezika, itanja i pisanja9 iz kojeg
su izdvojene sljedee jezike varijable koje su se procjenjivale: fonematska
percepcija (sluno uoavanje i ispravljanje greaka u reenicamaSUIGREC); svjesnost fonematske komponente jezika (ponavljanje slogova u
opozicijskim glasovima-PSLOGOGL); ispitivanje funkcije fonematske
analize i sinteze (uoavanje rijei sa zadanim glasom unutar reeniceURZGREC); varijable rjenika imenica (samostalno imenovanje predmeta
iz djetetovog okruenja bez vizualnog oslonca-SIPRBVO, imenovanje
naslikanih predmeta-INPR, prepoznavanje predmeta prema opisu- PRPRO,
poznavanje i upotreba zbirnih pojmova bez vizualnog oslonca-PUZPBVO,
imenovanje zbirnih pojmova prema slikama-IZPPSL, poznavanje i upotreba
rijei koje oznaavaju orua i radne materijale za razliita zanimanjaPURORMZ, poznavanje i imenovanje dijelova predmeta-PIDP, poznavanje i
upotreba imenica sa suprotnim znaenjem-PUISZ; varijable rjenika
pridjeva (imenovanje predmeta odreene boje-IPOB; imenovanje predmeta
iste boje-IPIB, uporeivanje predmeta prema boji-UPPB, razlikovanje oblika
bez vizualnog oslonca-RPVO, razlikovanje oblika naslikanih predmetaRONP, razumijevanje i upotreba pridjeva koji oznaavaju prostorne
kvalitete (veliina predmeta-VP, duina predmeta-DP, visina predmetaVISP, dubina predmeta- DUBP, irina predmeta-P, tvrdoa predmeta-TP,
debljina predmeta-DEBP, razlikovanje predmeta prema okusu-RPO, rjenik
gradivnih pridjeva-RJGP, odabir pridjeva za zadane imenice-OPZIM, odabir
pridjeva sa suprotnim znaenjem-OPSZ, razumijevanje pridjeva sa bliskim
znaenjem-RPBZ; varijable rjenika glagola (imenovanje glagola koji
oznaavaju djelovanje-IGLD, razumijevanje glagola-RAZG, poznavanje i
upotreba glagola sa suprotnim znaenjem-PUGLSZ; varijable rjenika
80
priloga (imenovanje priloga koji oznaavaju kvalitet i nain djelovanjaIPKVND, razumijevanje priloga koji oznaavaju kvalitet i nain djelovanjaRPKVND, imenovanje priloga s prostornim znaenjem-IPPZ, poznavanje
priloga sa suprotnim znaenjem-PPSZ; varijable rjenika prijedloga
(RPRIJEDI); varijabla razumijevanja i ispravne upotrebe zamjenica
(RUIZAM); morfoloke varijable (tvorba rijei- TVRIJEC, oblici rijeiOBRIJEC; varijable sintakse (sastavljanje smislenog teksta od reenicaSSTR, odreivanje sintaktikih veza unutar reenica-OSVUR; varijable koje
opisuju povezani govor (ponavljanje reenica za logopedom-PONAV,
prepriavanje (proitanog teksta, omiljene bajke, gledanog filma-PREP,
sastavljanje reenica (prema slikama, kljunim rijeima, naslikanoj situacijiSREC, sastavljanje prie (prema seriji logiki povezanih slika, prema
vlastitom doivljaju, prema zadanim kljunim rijeima-SPRI). Testiranje
ovim testom obavljeno je u skladu sa propozicijama koritenog testa.
Odgovori ispitanika su biljeeni u poseban obrazac konstruisan za potrebe
ovog istraivanja. U obrascu su navedeni osnovni podaci o ispitaniku (ime i
prezime ispitanika, hronoloka dob ispitanika, datum procjene, naziv
osnovne kole u kojoj je izvrena procjena i dodatni komentari) i rezultati
koje je ispitanik ostvario na ispitivanim varijablama. Za odreene zadatke
koriten je odreeni slikovni material koji je priloen u Dijagnostikom
kompletu za ispitivanje sposobnosti govora, jezika, itanja i pisanja9. Za sve
varijable izraunati su osnovni statistiki parametri: aritmetika sredina,
standardna devijacija, minimalni i maksimalni rezultat, raspon rezultata. Za
ispitivanje povezanosti izmeu analiziranih varijabli primijenjena je
korelacijska analiza.
Osnovni statistiki pokazatelji varijabli koje opisuju rjenik imenica mogu se
uoiti u tabeli 1. Ispitanici sa urednim jezikim razvojem su na varijablama
koje opisuju fonematske karakteristike i varijabli koje opisuju rjenik
imenica su pokazali raznoliko znanje. Naime, na varijablama koje opisuju
sluno uoavanje i ispravljanje greaka u reenicama (SUIGREC),
ponavljanje slogova u opozicijskim glasovima (PSLOGOGL) i uoavanje
rijei sa zadanim glasom unutar reenice (URZGREC), poznavanje i
upotreba imenica sa suprotnim znaenjem (PUISZ) neki ispitanici nisu
pokazali znanje ili su postigli veoma nizak rezultat (prepoznavanje predmeta
prema opisu-PRPRO). Na pojedinim varijablama ispitanici su imali veoma
raspreno znanje kao na varijablama imenovanje naslikanih predmeta
(INPR) (SD=17,1), samostalno imenovanje predmeta iz djetetovog
okruenja bez vizualnog oslonca SIPRBVO (SD=7,23), poznavanje i
upotreba rijei koje oznaavaju orua i radne materijale za razliita
zanimanja (PURORMZ) (SD=5,89) i poznavanje i imenovanje dijelova
predmeta (PIDP) (SD=6,42).
81
Tabela 1. Osnovni statistiki pokazatelji varijabli koje opisuju fonematske

karakteristike i varijabli koje opisuju rjenik imenica
Varijabla
SUIGREC
3,96
SD
1,15
PSLOGOGL
3,95
1,56
URZGREC
5,55
1,16
SIPRBVO
9,34
7,23
10
46
36
12,96
17,10
61
141
80
PRPRO
5,27
1,12
PUZPBVO
5,70
0,58
IZPPSL
13,40
1,24
14
PURORMZ
24,32
5,89
42
36
26,13
6,42
41
33
3,00
1,31
INPR
PIDP
PUISZ
Minimum Maksimum Raspon

0
5
5
U varijablama koje opisuju rjenik pridjeva ispitanici ak na deset varijabli

nisu pokazali znanje (minimalni rezultat je 0 bodova). Na varijabli koja
opisuje imenovanje predmeta iste boje (IPIB) ispitanici su pokazali veliki
raspon znanja (raspon=62). Na varijabli odabir pridjeva za zadane imenice
(OPZIM) takoer su ispitanici pokazali rasprenje svog znanja (SD=5,06).
Na ostalim varijablama, uvidom u SD moe se uoiti mala rasprenost
rezultata (tabela 2.).
Tabela 2. Osnovni statistiki pokazatelji varijabli
koje opisuju rjenik pridjeva
Varijabla
SD
IPOB
7,47
1,36
IPIB
49,59
16,28
16
78
UPPB
7,67
1,15
RPVO
7,42
1,51
RONP
13,81
2,72
15
VP
5,88
0,63
DP
5,73
1,81
5,73
1,81
5,73
1,81
VISP
DUBP
Minimum Maksimum
82
Raspon
6
62
12
5,73
1,81
TP
5,73
1,81
DEBP
5,73
1,81
RPO
11,11
1,85
12
RJGP
4,45
1,25
12,67
5,06
22
5
OPZIM
OPSZ
4,52
1,20
RPBZ
2,29
1,37
22
Na zadacima koji ispituju rjenik glagola, ispitanici su pokazali, kao i na

prethodnim zadacima, vee rasprenje rezultata na nekim varijablama
(imenovanje glagola koji oznaavaju djelovanje-IGLD) (SD=3,14), dok na
drugim varijablama koje ispituju rjenik glagola nije pokazano takvo
rasprenje znanja u poznavanju glagola, ali je bilo ispitanika koji nisu
pokazali nikakvo znanje (tabela 3.).
Tabela 3. Osnovni statistiki pokazatelji rjenika glagola
Varijable
SD
Minimum
Maksimum
Raspon
IGLD
10,75
3,14
16
RAZG
4,34
1,07
1,71
PUGLSZ
3,88
14
Na varijablama koje ispituju rjenik priloga ispitanici su pokazali prilino

loe znanje. Neto bolje rezultate su postigli na varijablama koje ispituju
rjenik prijedloga i rjenik zamjenica (tabela 4.).
Tabela 4. Osnovni statistiki pokazatelji varijabli koje opisuju
rjenik priloga, prijedloga i zamjenica
Varijable
SD
IPKVND
7,77
3,29
15
15
RPKVND
3,63
1,57
IPPZ
4,29
1,2
PPSZ
4,49
1,31
RPRIJED
6,57
1,04
RUIZAM
7,9
0,39
83
Na zadacima koji ispituju morfoloke karakteristike, tvorbu i oblike rijei,

ispitanici su postigli solidne rezultate, iako na zadacima koji ispituju
sintaktike karakteristika pojedini ispitanici nisu uspjeli rijeiti postavljene
zadatke (tabela 5.).
Tabela 5. Osnovni statistiki pokazatelji ispitivanih morfolokih i
sintaktikih karakteristika
SD
Varijable
TVRIJEC
9,59
1,14
10
OBRIJEC
7,34
1,6
SSTR
2,29
1,14
OSVUR
2,31
1,16
Iz tabele 6. se moe uoiti da su ispitanici na zadacima koji ispituju povezani

govor ostvarili zadovoljavajue rezultate.
Tabela 6. Osnovni statistiki pokazetelji varijabli koje ispituju povezani
govor ispitanika
Varijable
PONAV
3,22
PREP
SD
Minimum
Maksimum
Raspon
0,8
2,73
0,47
SREC
2,77
0,49
SPRI
2,86
0,34
Analizom rezultata korelacijske analize moe se uoiti da su analizirane

varijable ostvarile statistiki znaajnu povezanost (srednje i jake veze) u
odnosu na prostor koji opisuju i povezanost sa varijablama koje opisuju
razliite jezike aspekte. Ovakvi rezultati pokazuju da je poznavanje
odreene kategorije rijei i/ili odreenog jezikog aspekta kljuno i usko
vezano za sve ispitne zadatke koji ispituju upravo odreenu kategoriju rijei,
odnosno odreeni jeziki aspekt. S druge strane, rezultati pokazuju da bolje
poznavanje i vladanje odreenim jezikim apektima (fonologija,
morfologija, sintaksa, semantika, pragmatika) vodi generalno boljim
jezikim sposobnostima ispitanika.
84
85
86
87
88
Rezultati provedenog istraivanja pokazuju homogeniziranost ispitanika na

veini ispitivanih zadataka, iako se na nekim zadacima koji ispituju jezik
uoava veliko rasprenje znanja meu ispitanicima. U pogledu kapaciteta, na
kolskom uzrastu djetetove jezike vjetine su dobro razvijene. Openito,
djeca mogu korisiti gotovo sve sintaktike i fonoloke strukture kao i odrasli,
njihov rjenik se brzo iri i djeca poinju preuzimati sve vie i vie
odgovornosti za komunikaciju. U ovoj dobi djeca imaju dobru motornu
kontrolu njihove govorne muskulature i mogu izgovoriti/artikulirati
normalnom brzinom8. Za vrijeme kolskog perioda, poveava znanje o
upotrebi jezika i presudna je upotreba koja poinje uticati na formu. Dijete
ima usvojeno mnogo od toga ta je jezika forma koje je steklo u
predkolskom dobu i sada se okree ka tome kako koristiti jezik2.
Osjetjivost na foneme u rijeima se moe razviti kod djeteta sa 5 ili 6 godina,
ali vie zavisi od zadataka kao to su manipulacija fonemima koja se razvija
nakon to je dijete izloeno opismenjavanju10. Mnogi faktori utiu na
postojanje velikih varijacije u razvoju fonoloke svjesnosti, koja predhodi
formalnim instrukcijama opismenjavanja. Ovi faktori izmeu ostalih
ukljuuju i razvoj rjenika10, a Elbro, Borstrom i Petersen, Swan i Goswami,
navode i kvalitet djetetove fonoloke reprezentacije izgovorene rijei10,
socioekonomski faktori11, te kako navode Cossu i sar., Holm i Dodd,
iskustvo u maternjem jeziku10. Baddeley, Gathercole i Papagno, Gathercole i
sar., istiu da postoji kognitivna/semantika komponenta uenja novih rijei
ili struktura, ali takoer postoje dokazi za odvojeni sistem poznat kao
fonoloka petlja. Pretpostavlja se da djeca koriste fonoloku petlju za
uvanje formi rijei i da koriste njeno trenutno poznavanje rjenika kada ue
nove rijei12 . U sri jezike formulacije je sposobnost da se iz verbalnog
rjenika odabere rije koja nosi znaenje date rijei13. Sveukupni proces
semantikog razvoja poinje u ranom kolskom dobu i moe biti povezan sa
opim promjenama u kognitivnom procesiranju. U kolskom periodu
poveava se veliina djetetovog rjenika i specifinosti definiranja. Vie
nego ostala podruja jezika, razvoj semantike veoma varira, to se moe
uoiti i u ovom istraivanju, u zavisnosti od edukativnog nivoa,
socioekonomskog statusa, spola, uzrasta i kulturne pozadine. Izmeu 7 i 11
godine dolazi do znaajnog poveanja u razumijevanju prostornih,
vremenskih, slinih, rastavnih i loginih odnosa. Brzina ovog rasta usporava
i stabilizuje se negdje oko 10 godine2. Broj rijei se poveava sa dodavanjem
morfolokih prefiksa i sufiksa, to mijenja znaenje rijei. Jeziki razvoj za
vrijeme kolskog perioda sastoji se od simultane ekpanzije postojeih
sintaktikih formi i usvajanja novih formi. Openito se moe rei da se
razumijevanje lingvistikih odnosa ispoljenih kroz reenice poboljava u
kolskom periodu2. Djetetove jezike vjetine napreduju to dijete ima vei
broj leksikih itema i vie semantikih polja iz kojih moe napraviti
selekciju8. Podruje veoma vanog lingvistikog rasta za vrijeme kolskog
89
doba i adolescencije je upotreba jezika ili pragmatika. Struktura reenice kod

djeteta kolskog uzrasta lagano postaje sve detaljnija kako dijete sazrijeva.
Kod djeteta kolskog uzrasta poveava se i razumijevanje figurativnog
jezika. Dijete je u ovom periodu postavljeno kao visoko odgovorno za
odgovore i od njega se zahtjeva da koristi precizno znaenje rijei2.
Prepriavanje je opi dio jezike upotrebe i nije ogranien u odnosu na
informacije o filmovima ili priama. Prepriavanje je monolog koji postavlja
veoma teak zahtjev za logikim struktuiranjem, vremenskim i uzronim
poretkom i unaprijed predpostavljenim sposobnostima. Kao takve, uspijene
narativne sposobnosti su jezike vjetine koje se kasnije razvijaju kod djece.
Djeca openito nisu uspjena u produkciji punog prepriavanja do rane
kolske dobi1. Priprema rijei za govornu produkciju je normalan brz i tean
proces. Generiramo dvije do tri rijei u sekundi u fluentnom govoru. Nakon
prvog stadija konceptualne pripreme, generacija rijei poinje kroz leksiki
odabir, morfoloko i fonoloko ifrovanje, fonetiko ifrovanje i samu
artikulaciju14. U skladu s ovim su i rezultati ovog istraivanja gdje je
utvrena meusobna statistiki znaajna povezanost veine jezikih
varijabli, to se moglo i oekivati, jer opisuju isti prostor i zavise jedna od
druge. Rezultati ovog rada mogu pruiti smjernice o jezikom razvoju djece
koja imaju uredan jeziki razvoj. Naime, u Bosni i Hercegovini ne postoji
standardizirani test za ispitivanje jezikih sposobnosti u djece. Meutim,
raene su neformalne procjene jezikih sposobnosti uz koritenje dostupnih
nestandardiziranih mjernih instrumenata, kako djece sa urednim jezikim
razvojem, tako i djece sa razliitim jezikim smetnjama. U dosadanjim
istraivanjima na ovim prostorima u kojima su se radila ispitivanja jezikog
razvoja kod djece uglavnom su se poredili meusobno rezultati koje su
ostvarila djeca urednog jezikog razvoja i djeca sa kanjenjem u jezikom
razvoju, s obzirom da norme jo uvijek nisu utvrene. Tako se u rezultatima
istraivanja Junuzovi-uni15, navodi postojanje razlika u govornim i
jezikim varijablama izmeu skupina ispitanika sa mucanjem i fluentnih
ispitanika gdje su utvrene statistiki znaajne razlike u cijelom sistemu
varijabli. Statistiki znaajne razlike meutim, nisu utvrene u svim
analiziranim varijablama, ali su djeca koja mucaju pokazala neto slabije
rezultate na veini ispitivanih varijabli, iako su na nekim varijablama imali
priblino jednake rezultate kao i njihovi fluentni vrnjaci, a na nekim
varijablama ak i bolje rezultate. U istom istraivanju rezultati pokazuju da
ispitanici sa koji mucaju i fluentni ispitanici imaju priblino jednake
rezultate na mjerenjima sintaktikih i morfolokih sposobnosti. Takoer,
izuzev u varijabli ponavljanje reenica za logopedom, gdje su ispitanici koji
mucaju imali loije rezultate, u ostalim varijablama koje ispituju povezani
govor (prepriavanje, sastavljanje reenica i sastavljanje pria) rezultati su
priblino jednaki u dvije analizirane skupine ispitanika15. Morfoloki razvoj
se poboljava sa poveanjem dobi djeteta, te da je morfologija usko
90
povezana sa fonologijom i semantikom16. Bock, Bock i Loebell, Pickering i

Branigan, Smith i Wheeldon, navode da kada govorimo o sintaksi, vaan
rezultat empirijskog istraivanja iz podruja sintakse openito sugerie da
sintaktika istrajnost ne moe biti pripisana leksikoj (tipovi rijei),
tematskoj (tipovi dogaaja) ili metrikoj/prozodijskoj (oblici izgovora
glasova) slinosti izmeu osnove i cilja, ve bi se moglo prije rei da je
sintaktika istrajnost povezana sa odreenim aspektima sintaktike
reprezentacije (pozivanje i sastavljanje reenikih komponentnih strukturnih
okvira17. Istraivanja jezikog razvoja djece koja mucaju i fluentne djece
provedena na podruju nae zemlje openito sugeriu da djeca koja mucaju
imaju tendenciju da ostvaruju nie rezultate u odnosu na svoje vrnjake koji
ne mucaju, na razliitim govorno-jezikim mjerenjima, ali jo uvijek je
njihov rezultat unutar prosjenog raspona sposobnosti18. Ovi autori koristili
su drugi neformalni jeziki test za procjenu, ali su dobili iste rezultate kao
Junuzovi-uni15 kada su se poredila djeca koja mucaju i fluentna djeca.
Ibrahimagi i sar.5 su u istraivanju karakteristika semantikog i sintktikog
razvoja kod djece nie osnovnokolske dobi, primjenom jednog od
nestandardiziranih testova za ispitivanje jezikih sposobnosti, koji nije
primijenjen u ovom istraivanju, dobili rezultate slinima onima u ovom
istraivanju. Dobivene su niske vrijednosti standardnih devijacija na
ispitivanim varijablmama to ukazuje na homogeniziranost grupe ispitanika.
U istraivanju razvijenosti morfologije bosanskog jezika kod djece koja se
socioekonomski razlikuju, Ibrahimagi i sar.19 su utvrdili da se djeca koja
ive u domovima bez roditeljskog staranja znaajno razlikuju u
sposobnostima morfoloke analize i sinteze rijei od djece koja ive sa
roditeljima. Rezultati slinog istraivanje Ibrahimagi i Junuzovi-uni4 o
poznavanju semantike kod djece pokazuju da neke od ispitivanih varijabli
mogu biti valjana mjera razvijenoti semantikih znanja. Salihovi i sar.20, su
u istraivanju izbjeglike djece koja su ivjela u kolektivnom smjetaju
utvrdili slabije rezultate u razvijenosti rjenika svih vrsta rijei. Testiranje
neformalnim testovima koje koriste logopedi u Bosni i Hercegovini daju
sline rezultate onima u svijetu.
Zakljuak
Poznavanje jezikog razvoja kod djece je neohodno, a posebno poznavanje
individualnih varijacija. U Bosni i Hercegovini ne postoji standardizirani test
za ispitivanje jezikih sposobnosti u djece. Meutim, raene su neformalne
procjene jezikih sposobnosti uz koritenje dostupnih nestandardiziranih
mjernih instrumenata, kako djece sa urednim jezikim razvojem, tako i djece
sa razliitim jezikim smetnjama. Imajui u vidu navedeno, rezultati ovakvih
i slinih istraivanja pruaju valjane smjernice logopedima, ali i
nastavnicima i drugim strunjacima koji se bave ovom problematikom. U
91
budunosti treba tei standardizaciji jezikih testova koji se primjenju u

Bosni i Hercegovini.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Reed VA. An Introduction to Children with laguage Disorders third edition

USA: Pearson Education Inc., 2005.
Owens RE Jr. Language Development: An Introduction. State University of
New York, Geneseo, New York: Pearson Education, Inc., 2005
Zei S, Mujkanovi E i Devoli A. (2010) Logopedija. Sarajevo:
Connectum.
Ibrahimagi A., Junuzovi-uni L. Poznavanje semantike djece iz
institucionalog smjetaja. Defektologija 2009; 15 (2): 137-143.
Ibrahimagi A., Salihovi N., Duranovi M., Junuzovi-uni L.
Karakteristike semantike i sintakse u djece urednog govorno-jezikog
razvoja. Defektologija 2008; 14 (1): 31-38.
Chan-Pensley H., Corley G., Paddon T., Penniceard R., Rabinowitz A.,
Reid A. Article reprinted from Which School? for Special Needs
2000/2001 Classification of Special Needs, (2000/2001),
retrieved
http://www.ld-help.com/articles.htm
Caruso AJ, Ritt CA i Sommers RK. Interaction Between Fluency and
Phonological Disorders: A Case Study. Contemporary Issues in
Communication Science and Disorders 2002; 29: 146-153.
Stewart T i Turnbull J. Working with Disfluent children. Bicester:
Winslow Press Limited., 1995.
Bjelica J i Posokhova I. Dijagnostiki komplet za ispitivanje sposobnosti
govora, jezika, itanja i pisanja u djece. Lekenik: Ostvarenje, 2001.
Gillon GT. Phonological Awerness Intervention: A Preventive Framework
for Preschool Children. In McCauley RJ i Fey ME (2006) (Eds). Treatment
of Language Disorders in Children.Baltimore: Paul H. Brookes Publishing
Co., 2006: 279-287.
McCauley RJ i Fey ME. Treatment of Language Disorders in
Children.Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co., 2006.
Hakim HB i Ratner NB. Nonword repetition abilities of children who
stutter:
an exploratory study. Journal of Fluency Disorders 2004; 29: 179199.
Zei S. Afazija I. Tuzla: Defektoloki fakultet Univerziteta u Tuzli, 2002.
Levelt WJ, Roelofs A i Meyer AS. A theory of lexical assess in speech
production. Behav Brain Sci. 1999; 22 (1): 1-38.
Junuzovi-uni L. Povezanost jaine mucanja sa jezikim sposobnostima
u djece. Doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,
Univerzitet u Tuzli, 2008.
Ibrahimagi A, Salihovi N, Duranovi M i Junuzovi-uni L.
Karakteristike morfologije djece koja ive u institucionalnom smjetaju.
Defektologija 2006; 9 (2): 173-177.
Anderson JD i Conture EG. Sentence-Structure Priming in Young Children
Who Do and Do Not Stutter. J Speech Lang Hear Res. 2004; 47(3): 552
571.
92
18. Salihovi N, Junuzovi-uni L, Duranovi M i Fatui A. Characteristics

of vocabulary in school-age stuttering children. The Journal of International
Social Research 2010; 12 (3): 399-406.
19. Ibrahimagi A, Salihovi N, Duranovi M i Junuzovi-uni L.
Development of Bosnian Language Morphology in Socioeconomics
Diverse Children. Zbornik referatov 2. Kongres logopedov Slovenije,
Kvaliteta slovenske logopedije v evropskem prostoru, 2007; 73-76.
20. Salihovi N, Junuzovi L, Ibrahimagi A, Mrkonji, Kabil K i Hamzi S.
Utjecaj sociokulturne deprivacije na govorno jeziki razvoj djece. Zbornik
radova Simpozijuma sa meunarodnim ueem "Interdisciplinarni aspekti
u edukaciji i rehabilitaciji", Tuzla, 2005: 17-21.
LANGUAGE DEVELOPMENT IN CHILDREN

Summary
Childs language development is one of the key factors for academic success.
Therefore it is necessary to know development of language abilities of children. The
aim of this paper is to present the results of language abilities in children with
normal language development. The study was conducted on a sample of 61 subjects,
chronological age seven to eleven. The results show a large homegenity of sample.
It was established statisticlly significant medium and strong correlations between
the analyzed variables that indicating the interdependence of all components of
language. Better overmastering of specific language aspect maintain generally to
the better language abilities. The results also provide guidelines for speech
therapists, but in other professionals who deal with the problem of normal language
development in children at early school age.
Key words: language development, guidelines
93
KONSTRUKTIVNO RJEAVANJE KONFLIKATA KAO

FAKTOR KVALITETNIH ODNOSA U KOLI
Buli A.
Filozofski fakultet Univerzitet u Tuzli
Saetak
Vaan socijalizacijski agens preko koga se moe snano djelovati u cilju
preveniranja poremeaja u ponaanju jeste kola. U koli se posebna panja treba
posvetiti razvijanju konstruktivnog rjeavanja konflikata kao posebnom aspektu
socijalnih vjetina. Uvjet za stjecanje ove socijalne vjetine kod uenika jeste
posjedovanje iste od strane nastavnika. Na taj nain e uenici uei po modelu
moi da usvoje socijalno prihvatljive obrasce ponaanja ali i obratno. Iz ovoga se
jasno vidi da je uloga nastavnika od ogromnog znaaja za razvoj prihvatljivih
obrazaca ponaanja kod uenika. Ovdje imamo na sceni ne samo pedagoki nego i
andragoki problem. Jednako je bitno raditi na educiranju nastavnika kao i uenika.
Konflikti su sastavni dio svakodnevnih kolskih zbivanja. Zbog toga je razvoj
vjetine konstruktivnog rjeavanja konflikata uvjet za stvaranje to boljih odnosa u
koli kao i kreiranja kvalitetnijeg okruenja za razvoj uenika.
Kljune rijei: konflikt, kola, socijalne vjetine, konstruktivno rjeavanje
konflikata.
Uvod
U situaciji kada imamo veliki broj poremeaja u ponaanju kod djece i
mladih, poseban problem predstavlja injenica da se poremeaji javljaju sve
vie kod djece mlae kronoloke dobi, to opet predstavlja realnu opasnost
prerastanja u delinkventno ponaanje. Zbog toga drutvo preuzima razliite
mjere preko agenasa socijalizacije kako bi preveniralo njihov nastanak, a
samim time doprinjelo i unaprijeenju kvalitete ivota meu djecom i
mladima.Kao vaan agens socijalizacije preko kojega se moe snano
djelovati na djecu i mlade treba pomenuti kolu. Ona utjee na sve dimenzije
razvoja linosti uenika: intelektualnu, emocionalnu i socijalnu. Tu dijete
usvaja na samo znanja nego razvija i druge sposobnosti i osobine linosti.
Cilj svake kole jeste da kod svojih uenika formira onaj vrijednosni sustav i
sposobnosti, koje kao zadau posatvlja ira drutvena zajednica.Iz razloga
to kola predstavlja mjesto brojnih konfliktnih situacija, njihovo
konstruktivno rjeavanje doprinjeti e boljoj i uspjenijoj socijalizaciji samih
uenika. Konstruktivno rjeavanje konflikata predstavlja poseban aspekt
socijalnih vjetina, a u procesu formiranja socijalnih vjetina kod uenika,
uloga kole, od neprocjenjivog je znaaja. Ona je, kako Henting kae, mjesto
gdje se ui, ivi i stiu iskustva potrebna za ivot u zajednici9. Shodno tome
poticanje razvoja socijalnih vjetina, koje su osnova uspjenog
uspostavljanja i odravanja odnosa unutar zajednice, jedan je od imperativa
kole. Komunikacijske vjetine nastavnika od presudne su vanosti za
95
konstruktivno rjeavanje konflikata u koli. Od naina njihovog postupanja u

konfliktnim situacijama ovisit e i ponaanje uenika, kao i cjelokupna
kvaliteta odnosa u koli. Na osobnom planu socijalne vjetine pridonose
uspostavljanju boljih odnosa sa okolinom1. Sve ovo kazuje nam da stilovi
rjeavanja konflikta kao satavni dio ljudske komunikacije i kao poseban
aspekt socijalnih vjetina, direktno utjeu na socijaliziranje djece.
Osobenosti procesa socijalizacije
Da bismo mogli bolje shvatiti mogunosti razvoja nenasilnog rjeavanja
konflikata kod djece, kao posebnog aspekta ili grupe socijalnih vjetina,
neophodno je pomenuti i osnovne karakteristike procesa socijalizacije u
sklopu koga se i odvija pomenuti razvoj. U literaturi postoje
mnogobrojne razliite definicije, a nama se kao najprihvatljivija ini ona
od Stojakovia gdje se socijalizacija odreuje kao kontinuirano
mijenjanje ponaanja pod utjecajem socijalnih faktora kao to su: obitelj,
kola, vrnjaci i ira drutvena sredina15. Meutim, procesom
socijalizacije pojedinac ne usvaja samo socijalno-prihvatljiva ponaanja,
nego uei po modelu, usvaja i ona ponaanja koju su socijalno
neprihvatljiva. Pored pozitivnih osobina kao to su drutvenost,
drugarstvo, odgovornost, moralnost, asertivnost, itd., usvajaju se i ona
koja imaju negativan predznak kao: agresivnost, pasivnost, ljenost,
neodgovornost itd. Tako Bai, Koller-Trbovi i iak navode da ako je
dijete u situaciji da se identificira sa socijalno neprilagoenim,
neuravnoteenim i kulturno primitivnim osobama posljedice e biti
jasne. Ovakav vid socijalnog uenja naziva se identifikacija sa
agresorom3. Socijalizacija linosti je cjeloivotni proces. Prema Pehar,
proces socijalizacije se ne moe odvijati u vakumu, on se odvija u grupi,
u komunikaciji10. Konflikti svakako predstavljaju komunikacijski
problem, ije uzroke treba traiti u razliitim tumaenjima znaenja
pojedinih rijei, neprikladnoj emocionalnoj pratnji, neverbalnoj pratnji,
neusklaenosti verbalne i neverbalne pratnje itd.4. Koliko e osoba biti
socijalno vjeta ovisi od stupnja na kojem e komunicirati sa okolinom,
tako da ostvari svoje potrebe, prava i elje, a da pri tome ne ogranii
druge osobe u ostvarivanju slinih potreba, prava i elja. Bitan agens
socijalizacije jeste kola, stoga bi uvjet pravilnog socijaliziranja mladog
ovjeka bila adekvatna pedagoka komunikacija izmeu uenika i
nastavnika. Tako bi uenici, uei po modelu, u konfliktnim situacijama
mogli usvajati socijlne vjetne (nenasilno rjeavanje konflikata) od
svojih odgajatelja, te iste primjenjivati u konfliktnim situacijama sa
vrnjacima. Ukoliko imamo neprimjerenu pedagoku komunikaciju u
koli, rezultati e biti suprotni prethodno pomenutim, a uenici e
usvojiti negativne obrasce rjeavanja konflikata. Samim tim na djelu
emo imati i drugu stranu procesa socijalizacije, a to je uenje socijalno
96
neprihvatljivih ponaanja, to e voditi naruavanju odnosa u relaciji

uenik-nastavnik, a to e se poslije manifestirati i na naruavanje
odnosa izmeu samih uenika meusobno.
Nastavnik kao model ponaanja
Od izuzetne vanosti za proces socijalizacije uenika jeste linost
nastavnika, koji predstavlja model na koga se djeca ugledaju i ue
njegove manifestacije ponaanja, i odnos prema radu i drugima15.
Nastavnik treba poznavati vjetine konstruktivnog postupanja s
konfliktima i ponaati se u skladu sa tim. Pored ovih vjetina nastavnik
treba da posjeduje posrednike (medijatorske) sposobnosti kako bi znao
posredovati u rjeavanju konflikata meu uenicima, te i na taj nain dati
primjer uenicima kako da se ponaaju u konfliktnim situacijama.
Nastavnici bi morali biti posrednici u rjeavanju konflikata u koli.
Kako bi taj posao obavljali, oni moraju biti vjerodostojni, imati
kredibilitet kod uenika i ostalih nastavnika. Njima se mora vjerovati4.
Ukoliko imaju pozitivan model u nastavniku, uenici e uei pomenuta
vjetine, usvajati socijalno prihvatljive oblike ponaanja, a samim time
pridonositi kvalitetnijim odnosima u koli, kako sa nastavnicima, tako i
sa drugim uenicima.
Rjeavanje konflikata- pedagoki i/ili andragoki problem
Nenasilno rjeavanje konflikata ini poseban aspekt socijalnih vjetina1.
Drugi ih percipiraju kao posebnu grupu socijalnih vjetina. Znajui da
se pomenute vjetine vjebaju i usvajaju tokom cjeloivotnog procesa
socijalizacije, proizilazi da se poduavanje ovoj vjetini ne moe svesti
samo na populaciju djece, bez obzira to se veina literature koja tretira
ovu problematiku usmjerava upravo prema njima, zaobilazei odrasle
osobe.Djeca koja imaju slabo razvijenu ovu socijalnu vjetinu, ili ne
posjeduju nikakve tehnike o nenasilnom rjeavanju konflikata, rezultat
su uenja po modelu unutar socijalne interakcije djeteta sa roditeljima,
nastavnicima, vrnjacima itd. Socijalna interakcija izlae pojedinca
modelima i primjerima sa kojima je mogue identifikovati se i koje je
mogue imitirati13.Sagledavajui pomenuto oigledno je da se pored
pedagokih trebaju poduzimati i andragoke akcije, kako bi se odrasli
(posebno nastavnici) to bolje poduili ovoj socijalnoj vjetini. U tom
sluaju ne bi djelovali samo na posljedicu tj. slabo razvijene vjetine
rjeavanja konflikata kod uenika, nego bi nastojali otkloniti i uzroke
takvog ponaanja, a to su u ovom sluaju postupci njihovih nastavnika.
Odgovor na pitanje iz naslova glasio bi da poduavanje vjetini
nenasilnog rjeavanja konflikata predstavlja i pedagoki, a ujedno i
andragoki problem.
97
Tradicionalni i suvremeni pristup prema konfliktu

Postojanje konflikata u svakodnevnom ivotu tj. obitelji, koli, radnom
mjestu isl. predstavlja neto to je nemogue negirati. Moe se govoriti o
njihovim eventualnim prednostima i nedostacima, ali o njihovoj
prisutnosti nikako ne moe. Imajui ovu injenicu u vidu, Braja govori
o dva razliita pristupa prema konfliktu i to: tradicionalnom i
suvremenom pristupu6. Od toga koji od ovih pristupa dominira kod
odgajatelja, ovisiti e i kvaliteta odgojnog procesa. Pod tradicionalnim
pristupom on podrazumijeva gledanje na konflikt, kao na neto
nepoeljno, tetno, neprihvatljivo, nepristojno. Konflikt se treba
izbjegavati i potiskivati, svi se uvijek moramo slagati. Suvremeni pristup
podrazumijeva da je konflikt neizbjean i sastavni dio svake promjene.
Konflikt je ansa a ne opasnost, neto korisno a ne tetno. Od njega se ne
bjei, niti ga se potiskuje. Moemo povui paralelu i postaviti sebi
pitanja: Ako imamo probleme, hoemo li ih potiskivati i bjeati od njih
ili emo pristupiti njihovom rjeavanju? ta emo dobiti jednim, a ta
drugim pristupom? Odovor bi nedvojbeno glasio da emo ih rjeavati,
jer emo na taj nain uiti tj. mijenjati se. U svom modelu uspjenih
odnosa Gordon iznosi tezu kako kvalitetan odnos nije onaj u kojemu
nema problema, nego onaj u kojemu se problemi rjeavaju uspjeno i
prihvatljivo za sve sudionike odnosa3. Dosta su esti sluajevi kada nam
govore da je konflikt neto loe, neto to treba izbjei. Na ovaj nain se
konflikti potiskuju ak se i negira njihovo postojanje u svakodnevnim
odnosima, to nije u suglasju sa stvarnou. Kao posljedicu imamo sve
izraeniji konfliktni potencijal i sve veu koliinu latentnih konflikata.
To se nadalje manifestira u pojaanoj razdraljivosti, meusobnoj
netrpeljivosti i sve slabijoj suradnji meu ljudima. Razvijanje apriornog
stava prema konfliktu poinje jo u periodu najranijeg djetinjstva1. Svi
smo odgajani u skladu sa tradicionalnim pristupom prema konfliktu, jer
takav pristup dominira naim odgojem, bilo u obitelji bilo u koli6. Ovo
samo potvruje prethodno pomenutu tezu da se pored pedagokih,
moraju preduzimati i andragoke akcije, kako bi se to uspjenije nosili
sa ovim problemom koji neprestano naruava meuljudske odnose i
ostavlje mnoge negativne posljedice prilikom kreiranja pozitivnog
pedagokog okruenja za razvoj djece.
Prednosti i nedostaci konflikata
Kako bi upotpunili djelovanje ka promjeni tradicionalnog pristupa
konfliktu kao neemu to je apriori negativno, poeljno je roditeljima i
nastavnicima ukazati na sve dobre strane koje konflikti nose sa sobom.
Veina autora1,4,16 odreuje konflikt kao neutralnu kategoriju. Meutim,
oni pri tome misle na nain kako se oni rjeavaju, odnosno kako se s
njima postupa. Od konstruktivnog i destruktivnog naina rjeavanja
98
konflikata ovisiti e hoe li oni predstavljati prednost ili nedostatak, za

pojedinca ili grupu, na individualnom ili na interpersonalnom planu.
Konflikt sam po sebi nije destruktivan i negativan. Ajdukovi i Penik
smatraju da on moe dovesti do boljeg sagledavanja problema i
poticanja novih, uspjenijih rjeenja. Takve konflikte nazivamo
konstruktivnim konfliktima. Na subjektivnom planu oni dovode do
osjeaja zadovoljstva i samopouzdanja ali i potiu radoznalost i
kreativno miljenje. Na interpersonalnom planu oni dovode do situacije
da svi sudionici budu zadovoljni ishodom tj. da ishod predstavlja
unapreenje socijalnih odnosa. Pored pomenutih prednosti isti autori
istiu i nedostatke i negativnosti ukoliko se konflikti rjeavaju
destruktivno (agresijom i povlaenjem). Takvim postupanjem se
konflikti nee moi biti rijeeni, nego samo potisnuti. Nerazrijeeni
konflikt na individualnom planu moe dovesti do dugotrajne
frustriranosti koja moe varirati od osjeaja tjeskobe, nelagode,
zabrinutosti, preko gubitka samopouzdanja i samopotovanja, pa do
neurotskih i psihosomatskih poremeaja. Na interpersonalnom planu u
pravilu dolazi do eskalacije, razbuktavanja konflikta1.
Konflikti u koli
Konflikti su sastavni dio ljudskih odnosa tako da ni kola ne predstavlja
izuzetak. U koli moemo sresti intrapersonalne konflikte i kod uenika i
kod nastavnika. I jedni i drugi imaju svoju unutarnju psihodinamiku tj. i
donesene i u koli stvorene unutarnje konflikte. Ti intrapersonalni
konflikti i te kako utjeu na vanjsko ponaanje nastavnika i uenika.
Samim tim vidimo i veliki znaaj unutarnjih konflikata na cjelokupan
odgojno-obrazovni proces. Intrapersonalni (unutarnji) konflikt djeluje u
nama kroz sukob stavova, elja, potreba, htijenja, interesa i motiva.
Nastavnici koji su konfliktni u sebi, nisu u stanju da slobodno, kreativno
i kvalitetno odgajaju i obrazuju, a takoer i uenici koji su konfliktni u
sebi iskrivljeno doivljavaju uitelje i njihove poruke. Kao rezultat
odnosno posljedica javlja se neadekvatno meusobno ponaanje i
reagiranje, to predstavlja osnovu za meusobne konfliktne interakcije4.
Interpersonalni konflikti izmeu samih nastavnika, samih uenika ali i
nastavnika i uenika, takoer su sastavni dio kolske stvarnosti. I oni kao
i konflikti uope nisu sami po sebi ni dobri ni loi. Od naeg postupanja
sa njima ovisit e i njihov pozitivan ili negativan ishod. Postojanje
konflikata u koli ne smijemo apriori vezivati za kvalitetne odnose. Ono
to je vano jeste: a) broj nerijeenih konflikata; b) metodi koji se koriste
pri rjeavanju konflikata7. Bitno je istai da konflikti nose ogroman
razvojni potencijal. Ukoliko sa njima postupamo na adekvatan nain,
omoguiti emo konstruktivan razvoj i nastavnika i uenika. Oni su
prilika i nastavnicima i uenicima da uoe brojne kolske probleme koji
99
bi proli neopaeno da se nisu pojavili u konfliktnom kontekstu. Vidimo

da se konflikti mogu i te kako odgojno-obrazovno iskoristiti. Ukoliko
se u koli konflikti izmeu nastavnika i uenika rjeavaju na
destruktivan nain, oni nee biti rijeeni nego samo potisnuti,
produbljeni i odgoeni. Takvi potisnuti konflikti proizvode tetne
posljedice za odgojno-obrazovni proces, jer veu za sebe veliku koliinu
energije i nastavnika i uenika, a ostaje samo malo kreativne energije za
odgojno-obrazovni razvoj i jednih i drugih. to je broj nerijeenih
konflikata vei, vei e biti i negativni utjecaj na kvalitetu nastavnog
procesa. kola je mjesto gdje se ue stilovi rjeavanja konflikata. U
takvim situacijama veliku ulogu zauzima uenje po modelu, posebno
kada se radi o rjeavanju konlikata u relaciji nastavnik-uenik.
Nastavnici su ti koji moraju biti svjesni odgovornosti svoje uloge u
odgajanju uenika. Posebnu panju moraju obratiti na vlastito ponaanje
u konfliktnim situacijama, jer e ono predstavljati model za mnoge
uenike. Svojim kvalitetnim ponaanjem u toku konflikta nastavnik
moe i te kako odgojno-obrazovno djelovati na uenika. Upravo bi
konflikt sa uenikom trebalo iskoristiti kao mono odgojno sredstvo.
Jedan od ciljeva suvremenog odgoja i obrazovanja trebalo bi biti
osposobljavanje uenika za kvalitetno i uspjeno rjeavanje konflikata,
to se najbolje moe uiti na primjeru ponaanja nastavnika u
konkretnom konfliktu s uenikom4. Vanost uvoenja sadraja o
nenasilnom rjeavanju konflikata u obrazovanje istie i UNESCO (1986)
u svojim dokumentima. U novije vrijeme se u pojedinim kolskim
sistemima uvodi obrazovanje za nenasilno rjeavanje konflikata. Radi se
prije svega o usvajanju pretpostavki, da se u konflikt ue i iz njega izae
bez koritenja sile. Odreene vjetine omoguavaju djetetu da u konflikt
ue te da iz njega izae bez upotrebe sile. Neke od tih vjetina su:
samopouzdanje pri suoavanju sa protivnikom, komunikacijske vjetine
kao i kreativnost pri pronalaenju rjeenja1. Iz do sada navedenog
vidimo da je kola mjesto gdje su konflikti neminovnost. Ako smo ve
suoeni sa takvom situacijom onda nam je i suoavanje sa njima i
njihovo konstruktivno rjeavanje, jedini put ostvarivanju kvalitetnih
interakcija u koli. Kao neminovnost se namee i injenica da je pored
obuavanja uenika za nenasilno rjeavanje konflikata, isto potrebno
initi i sa nastavnicima koji predstavljaju modele uenja za uenike.
Uenici koji u koli naue odreene vjetine za konstruktivno rjeavanje
konflikata to mogu prenijeti i u obitelj, ali i meu vrnjake. Iz ovoga se
vidi jo vea potreba i iri drutveni interes za obuavanje uenika i
nastavnika ovoj grupi socijalnih vjetina. I ovdje se ne iscrpljuju sve
mogunosti kole, ona takoer moe i treba usmjeriti svoje djelovanje i
na pouavanje roditelja pomenutim vjetinama, jer su i oni modeli ije
ponaanje uenici koriste kao primjer. Djelujui u vie pomenutih
100
pravaca kola e ostvariti puno vee efekte na polju izgradnje

kvalitetnih interakcija, kao i cjelokupnog kolskog ozraja.
Zakljuak
Iz prethodno reenog vidimo da je kola mjesto gdje su konflikti
neminovnost, te da nisu unaprijed ni pozitivni a ni negativni.
Konstruktivnim pristupom prema konfliktu (vodei rauna o svojim, ali i
tuim potrebama i interesima) pretvoriti emo konflikte u neto to je
zaista pozitivno. U protivnom e imati negativan predznak i predstavljati
osnovu za razvoj pasivnosti i agresivnosti kod uenika. Moda i najvea
opasnost od svega do sada reenog krije se u mogunosti uenja
negativnih oblika ponaanja i stilova rjeavanja konflikata od nastavnika.
Bandurina istraivanja pokazala su da se posmatranjem usvajaju
agresivni modeli ponaanja, ali i to da se oni primjenjuju u novim
situacijama gdje se ranije nisu ispoljavali14. Iz ovoga vidimo da e djeca
uei po modelu usvajati i naine rjeavanja konflikata od svojih
nastavnika, i primjenjivati ih meu svojim vrnjacima. Da se vrlo esto
radi o nekonstruktivnim nainima rjeavanja konflikata moemo vidjeti
iz svakodnevnih saznanja o porastu agresivnosti i nasilnikog ponaanja
meu uenikom populacijom. Radei sa uenicima i nastavnicima na
usvajanju vjetina konstruktivnog rjeavanja konflikata omoguiti emo
preventivno djelovanje kako bi se to je mogue vie smanjio broj
drutveno neprihvatljivih ponaanja (npr. agresivnosti), ali i u isto
vrijeme unaprijedili odnosi u koli te stvorilo to kvalitetnije ozraje za
razvoj samih uenika.
Literatura
1.
Ajdukovi M., Penik N. Nenasilno rjeavanje sukoba. Zagreb: Alinea,

1998.
2. Bai J., Kooler-Trbovi N., iak A. Integralna metoda u radu sa
predkolskom djecom i njihovim roditeljima. Zagreb: Alinea, 2005.
3. Bai J., Kooler-Trbovi N., iak A. Integralna metoda u primjeni.
Zagreb:Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu i
Alinea, 2005.
4. Braja P. Pedagoka komunikologija. Zagreb: kolske novine, 1994.
5. Braja P. Sedam tajni uspjene kole. Zagreb: kolske novine, 1995.
6. Braja P. Umijee svaanja. Pula: C.A.S.H, 1996.
7. Gordon T. Kako biti uspean nastavnik. Beograd: Kreativni centar,
2001.
8. Grant W. Kako rijeiti sukobe i pretvoriti ih u suradnju. Zagreb:
Mozaik knjiga, 2005.
9. Henting H.Humana kola. Zagreb: Educa, 1993.
10. Pehar, L. Psiholoke posljedice reforme osnovne kole. Sarajevo: JP
NIO Slubeni list BIH, 2007.
11. Pehar-Zvako, L.Oduzeto djetinjstvo. Zenica: Dom tampe, 2000.
101
12. Plut, D., Marinkovi, Lj. Konflikti - i ta s njima. Beograd: Kreativni

centar, 2002.
13. Popadi, D., Plut, D., Kova-Cerovi, T. Socijalni konflikti. Beograd:
Grupa MOST, 1996.
14. Rot, N. Osnovi socijalne psihologije. Beograd: Zavod za udbenike i
nastavna sredstva, 2003.
15. Stojakovi, P. Psihologija za nastavnike. Banja Luka: Prelom, 2003.
16. Suzi, N. Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT-Centar, 2005.
CONSTRUCTIVE CONFLICT SOLVING AS A FACTOR OF

QUALITATIVE SCHOOL RELATIONS
Summary
An important agent of socialization through which it can be hard act to prevent
disruptions in behavior is the school. At school, special attention should be paid to
the development of constructive conflict resolution as a special aspect of social
skills. Condition for the acquisition of social skills in students is the possession of it
by teachers. In this way, students will be learning the model able to adopt socially
acceptable patterns of behavior and vice versa. From this it is clear that the role of
teachers is of great importance for the development of acceptable behaviors in
students. Here we have on stage is not only an educational but also adult education
problem. It is equally important to work on educating teachers and students.
Conflicts are an integral part of everyday school events. Therefore, the development
of skills of constructive conflict resolution as a condition for the creation of better
conditions in schools and creating a better environment for students.
Key words: conflict, school, social skills, constructive conflict resolution.
102
ODGOVORNO RODITELJSTVO I UTJECAJ OBITELJI NA

RAZVOJ DJETETA
Mladina N., Konji E., Hadi D.
UKC Tuzla, Bosna i Hercegovina
Mali ljudi, koje mi zovemo 'deca', imaju svoje velike bolove i druge patnje,
koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju. Upravo, gube ih iz vida. A
kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne
kole iz koje smo davno izili, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod
tim uglom, ti bolovi i te patnje ive i dalje i postoje kao svaka stvarnost.
(Ivo Andric)
Saetak
Roditeljstvo kao i uloga obitelji veoma su bitni za razvoj svakog djeteta. I obitelj je
stoga klijent u oblasti zdravstvene njege i zatite. Zdravlje i bolest, kao i razvoj
djeteta usko su povezani sa kulturnom, etnikom, religiskom pripadnou
obitelji.Imamo razliite tipove obitelji: nuklearnu , obitelj jednog roditelja,
zatvorenu obitelj i druge grupe obitelji. Svaki tip obitelji ima utjecaja na razvoj
djeteta. U ovom radu opisali smo razvojne zadae kao i ciljeve roditelja i obitelji,
kao i nau odgovornost za podrku jaanja samopouzdanja roditelja.
Kljune rijei: roditeljstvo, razvoj djeteta
Uvod
Drutveni razvoj u svijetu imao je za posljedicu i utjecaj na interes za razvoj
i ulogu porodice u kontekstu zatite djeteta i njegovog psihosomatskog
razvoja. U devetnaestom stoljeu djeca su bila pratea briga majkama koje
su obraivale polja tako da je oko 20% djece umiralo prije drugog
roendana, a oko 50 % nije moglo oekivati da e doivjeti dvadesete
godine. Obitelji su bile mnogolane, ime se nastojalo kompenzirati
gubitke. Naalost, danas u 21. stoljeu u mnogim zemljama treeg svijeta je
ovaj podatak i dalje realnost, to jasno govori u prilog injenici da mnoga
djeca danas u svijetu nemaju osnovne uvjete za rast i razvoj. Socijalno
raslojavanje i problemi socijane pozicije obitelji i roditelja determiniraju
spremnost za odgovorno rodteljstvo i ostvarivanje prave uloge u vezi sa
rastom i razvojem djeteta.
Motivacija za roditeljstvo
Dominantna karakteristika u svakom drutvu i zajednici je da odrasle osobe
oekuju da postanu roditelji i budu nagraeni tim divnim iskustvom.
Tradicija, sentiment u vezi sa osjeajem materinstva, kao i religijska
shvatanja i opredjeljenja postaju dodatno, uz znake fertiliteta, utjecaj od
dubljeg znaaja pri donoenju odluke nego konformistiko oekivanje u
vezi sa socijalnom komponentom vezano za planiranje obitelji. Mada su
mnoge trudnoe neplanirane, postoje brojni razlozi zato se parovi odlue na
103
trudnou. Mnoga djeca su shvaena kao sastavni dio brane zajednice, neka
kao obeanje nastavka imena porodice i njene sree, a druga kao
ispunjenje elje roditeljima mladih da im daruju unuad. U svakom sluaju
najvei broj parova iskreno eli postati roditeljem. Svakako, koliko parovi
odgovorno koriste sredstva za kontracepciju utie znaajno na planiranje
broja lanova obitelji. injenica da i u sluaju razvoda i ponovne brane
veze mogu odluiti imati vie djece sa novim branim partnerom ini
situaciju vezano za odgovorno roditeljstvo i odnose prema djeci i njihovom
razvoju jo raznolikijim i poesto sloenijim.
Priprema za roditeljstvo i planiranje porodice
Dijete, u cilju potpunog i skladnog razvoja linosti treba rasti u prodinoj
sredini, u atmosferi sree, ljubavi i razumijevanja. Odgovorno roditeljstvo
podrazumjeva izgraenu svijest o ulozi roditelja, o djetetu kao posebnoj
linosti sa svim specifinostima uloge odraslih u doprinosu njegovom
nesmetanom rastu i razvoju. Zdravlje oboje, majke i djeteta, moe se
znaajno unaprijediti izbjegavanjem trudnoe prije 18. godine, razmakom
izmeu poroda od minimalno dvije godine i ogranienjem ukupnog broja
trudnoa na etiri. Trudnoa prije 18. godine ili nakon 35. godine poveava
zdravstveni rizik i za majku i za bebu. Bebe roene od majki mlaih od 18
godina ee se raaju prije vremena, sa malom poroajnom teinom i ee
umiru u prvoj godini ivota. Planiranje porodice obitelji daje parovima
mogunost izbora, kada e imati dijete, koliko e ih imati, u kom
vremenskom periodu i kada e zakljuiti da je osta djece. Odgovorno
rodteljstvo vodi rauna o svim ovim faktorima.
Socijalna stimulacija i uticaj na rast i razvoj
Uz potrebe za tjelesni rast dijete ima i druge potrebe za njegov mentalni i
emocionalni razvoj. Prianje, igranje, izraavanje ljubavi esencijalni su za
djeiji tjelesni, mentalni i emocionalni razvoj. Sva djeca imaju potrebu za
bliskom, osjeajnom i ljubavlju ispunjenom vezom sa odraslom osobom ili
odraslima koji ga njeguju. Od prvog dana ivota beba je u stanju primati i
odavati afektivne reakcije i tako graditi vezu. Ova veza, osjeaj da je voljena
i eljena vitalna je za unutarnji razvoj bebe. To je osnova za razvoj
djetetovog osjeaja sigurnosti, samopouzdanja i sposobnosti da izgrauje
odnose sa drugim ljudima i svijetom uope. Rijei i postupci roditelja razvit
e djetetov osjeaj sigurnosti, nauit e ga ta da oekuje u vezi sa ljudima i
razvit e mu jasan osjeaj za pravo i krivo. Ljutnja i nasilje u djetetovoj
obitelji otetit e unutarnji razvoj djeteta. Svi ovi odnosi, uspostavljeni vrlo
rano u ivotu pomau osposobljavanju za uspostavljanje odnosa u zreloj
ivotnoj dobi.
104
Kako pomoci djetetovom rastu i razvoju?

Djetetovom umu, kao i njegovom tijelu treba pomoi da raste. Tri najvanije
hranljive tvari za rast uma su: govor, igra i ljubav. Od najranije dobi, od
prvih dana dijete treba da se kupa rijeima tepa, smije, oslukuje i
ohrabruje da reagira na zvukove i kretanja. Sva djeca trebaju intereakciju sa
drugim ljudima. Oni imaju potrebu da taknu druge, da im se govori,
osmjehuje i reagira na njihovu reakciju. Nedostatak panje uinit e dijete
nesretnim. Zanemareno dijete gubi interes za zivot, gubi apetit i zaostaje u
razvoju i tjelesno i mentalno. Djeca uce tako sto su aktivna i igre. Kako djete
raste tako raste i potreba za slobodom izrazavanja. Igra je veoma znacajan
segment stimulacije razvoja. Ona je jedan od najesencijalnijih dijelova
odrastanja. Pomaze mentalnom razvoju, razvoju socijalnih i tjelesnih
vjestina, ukljuujuci i govor i hodanje. Igra razija djetetovu radoznalost,
sposobnost, samopouzdanje. Djeci treba pomoi da razviju svoju kreativnost.
Pjevanje pjesmica, recitiranje, crtanje crtea, itanje pria potiu djetetov
mentalni rast i razvoj i utiru put za kasnije savladavanje itanja i pisanja.
Svakoj bebi je potrebna fizika igra za razvijanje manipulativnih i
motorikih vjetina. Kako je igra proces, koji nikad nije zavren, odrasli su ti
koji moraju na poetku razvoja djeteta kreirati uvjete omoguavajui im to
vie stimulacije, ali sa odredjenim ciljem. Razliite igre pojaavaju i
omoguavaju razvoj finih miica i miinih pokreta koji su neophodni za
razvoj sloenijih pokreta. Sa bebom je neophodno
svakodnevno
uspostavljati i emotivne kontakte prilikom njege i hranjenja, jer to
omoguava nastavak ovjekove bazine odgovornosti da daje i stvara,
pomae i prima pomo. Igra slui za emocionalno rastereenje i ima kljunu
ulogu u spreavanju razliitih vrsta poremeaja i problema u kasnijim
razvojnim periodima. Znamo da su ljudi izrazito socijalna bica. Veza djeteta
sa osobama koje ga okruzuju i brinu o njemu od rodjenja znaajno utjee na
kasniji razvoj djeteta i njegove linosti. Za pravilan odnos odraslih prema
djetetu vazno je da odnos odraslih i kada su odvojeni bude topao i brian i da
reagiraju na signale djeteta ime pozitivno utiu na djetetov nacin doivljaja
okoline. Cilj saradnje roditelja i strunjaka je dobrobit djeteta. Taj je cilj
najlake postii ako pomo i podrka obuhvati cijelu obitelj i to preko
roditelja. Uloga roditelja se esto zanemaruje, a upravo roditelji preuzimaju
odgovornost i u sluaju potrebe lijeenje djeteta i najveim dijelom ga
provode, kako u fizikom tako i psiholokom smislu. Proces suradnje
strunjaka i roditelja odvija se po modelu partnerstva, a podrazumijeva
edukativni rad, poeljno ponaanje (motivaciju) znanje, vjetine, zdravstvena
vjerovanja i socijalnu podrku institucija. Ciljevi pomoi usmjereni su na
adekvatnu adaptaciju roditelja i lanova obitelji na dijete i na bolest ili
poremeaj u razvoju djeteta u psiholokom, socijalnom i fizikom smislu.
Na taj nain u njihovom svakodnevnom ivotu reducira se ili srijeava u
105
najveoj mjeri pojava poremeaja u razvoju djeteta, a odgovorno roditeljstvo

razvija na najbolji mogui nain.
Literatura
1.
2.
3.
Mladina N .Vase dijete u prvoj godini zivota. Tuzla: HUG Zemlja djece,
2003.
Mladina N i sar. Zastita razvojnog doba. Tuzla: Bosanksa rijec, 2004.
Grupa autora: Bolnica prijatelj djeteta u Bosni i Hercegovini. Sarajevo:
Health Net Int i UNICEF, Grafo Art , 2004.
PARENTING AND FUNCTIONS OF THE FAMILY FOR THE

CHILD DEVELOPMENT
Summary
Parenting and functions of the family are very important for development any child.
The family is also the client in the field of health care. Health and illness but also
and childs development, are in the connection with the culture, ethnicity, religion.
We have different types of families like nuclear family, one-parent family, extended
family, and also our responsibilities for supporting parents self- esteem, blended
family and other groups of families. Eac types of families has a influeze to the
development of child. In this paper we describe a developmental tasks and goals of
parents and families.
Key words: parenthood, child development
106
DIDAKTIKO-METODIKE OSNOVE I MODELI

INDIVIDUALIZACIJE RAZREDNE NASTAVE GRAMATIKE
I PRAVOPISA
Kuzmanovi Z., Bai A.
Centar Zatiti me, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Svako dijete je pametno na svoj nain

Dr Mel Livajn
Saetak
Svijest o razlikama meu djecom jesu polazni podsticaj razmiljanja i praktinih
pokuaja o tome kako da se nastava prilagodi njihovim individualnim
sposobnostima. Sve izraenija potreba da se rad sa djecom na bilo kom nivou
kolovanja u to veem obimu individualizuje, odnosno, prilagodi njihovim
osobinama linosti, posljednjih decenija je u svijetu jo naglaenija, zbog tendencije
da se potovanje ljudskih prava, uvaavanje razlika medju ljudima i potovanje
ovjeka, kao osobenog bia, smatraju najvanijim tekovinama civilizovanog drutva,
u kojem se ne moe zamisliti obrazovan ovjek koji se jeziki usmeno i pismeno
pogreno izraava, koji ima siromaan aktivni rjenik, koji ne poznaje osnovne
zakonitosti naeg standardnog knjievnog jezika. Imajui u vidu da je znaaj
maternjeg jezika fundamentalan, opredijelili smo se da ispitamo efikasnost modela
individualizacije nastave gramatike i pravopisa. Cilj empirijskog istraivanja je
utvrditi da li se individualizacijom razredne nastave gramatike i pravopisa postiu
statistiki znaajno bolji rezultati nego nastavom koja nije individualizovana tj.koja
je tradicionalna. U ovom radu prikazaemo rezultate istraivanja iz kojih se vidi da
se individualizacijom razredne nastave gramatike i pravopisa postiu statistiki
znaajno bolji obrazovni rezultati nego nastavom koja nije individualizovana tj.koja
je tradicionalna. Dobijeni rezulta mogu predstavljati izuzetno znaajan prilog
rjeavanju jednog nadasve aktuelnog i vanog pitanja naeg savremenog
obrazovanja i vaspitanja. Prethodna razmatranja, prezentacije i interpretacije mogu
podsticati daljnja istraivanja u ovoj oblasti.
Kljune rijei: individualizacija razredne nastave gramatike i pravopis, modeli
individualizacije razredne nastave gramatike i pravopisa, didaktiko-metodike
osnove individualizacije razredne nastave gramatike i pravopisa.
Uvod
Tema ovog rada je didaktiko-metodike osnove i modeli individualizacije
razredne nastave gramatike i pravopisa. Sagledavajui zadanu tematiku ovog
rada moramo ispuniti osnovni zadatak koji ona zahtijeva. Taj zadatak je
provjeriti efikasnost modela individualizacije nastave gramatike i pravopisa.
Da bi postigla svoju efikasnost i funkcionalnost, savremena nastava
gramatike i pravopisa mora biti otvorena prema inovacijama. Naputanje
tradicionalnog naina rada i uvodjenjem inovativnih oblika, nastavu
gramatike i pravopisa emo uiniti privlanijom i zanimljivijom. Ako
107
omoguimo takav rad u kome e svi uenici doivjeti uspjeh i napredovati u

skladu sa svojim mogunostima, onda moemo govoriti o nastavi koja je
prilagodjena svakom ueniku. Upravo individualizovana nastava ide u susret
tim razlikama medju uenicima i na taj naim otklanja slabosti ispoljene u
tradicionalnoj nastavi. Reformom obrazovanja u naoj zemlji pojaana je
tendencija individualizacije nastave. U ovom radu posebnu panju emo
posvetiti individualizaciji razredne nastave gramatike i pravopisa.
Prikazaemo rezultate istraivanja iji je cilj bio utvrditi da li se
individualizacijom razredne nastave gramatike i pravopisa postiu statistiki
znaajno bolji rezultati nego nastavom koja nije individualizovana tj.koja je
tradicionalna. Dobijeni rezultati mogu inicirati nastavnike da kreiraju i
primijene varijante navedenih modela individualizacije nastave ne samo u
nastavi gramatike i pravopisa ve i u ostalim predmetima i oblastima
vaspitanja i obrazovanja.
Metode rada
Mnogobrojna istraivanja su nedvosmisleno potvrdila da postoje oite
potrebe za uvaavanjem, izriito individualnih razlika kod uenika istih
razreda. Otuda potreba za postepenom i sve radikalnijom izmjenom
koncepta vaspitno-obrazovnog rada, poev od fleksibilnije postavljenih
kolskih normativa o pohaanju nastave, nastavnih planova i programa, do
zavrnih i u svom bogatstvu i raznovrsnosti, pravilno odmjerenih i svakom
ueniku konkretno prilagoenih nastavnih sadraja, zahtjeva, postupaka i
koraka kojima se obezbjeuje i usmjerava njegovo napredovanje. Te izmjene
ne zmae ukidanje postojee organizacije nastave ve njenu nadogradnju i
modernizaciju u smislu poveanja vaspitno-obrazovnih efekata koji bi na
istanan nain prezentovali visoko organizovanu i u svojoj osnovi i sutini
individualizovanu nastavu. U pedagokoj literaturi poznato je nekoliko
studija u kojima su prezentovani rezultati prouavanja i istraivanja
fenomena individualizacije uenja. S toga, predmet naeg istraivanja
moemo definisati kao sintezu teorijskog prouavanja i empirijskoeksperimentalnog ispitivanja. Nisu nam poznata teorijski zasnovana
didaktiko metodika istraivanja koja su vezana za individualizaciju
razredne nastave gramatike i pravopisa, to u izvjesnom smisli predstavlja
izazov za ovaj istraivaki rad.Izazov je jo vei, uzmemo li u obzir
injenicu da je individualizacija razredne nastave gramatike i pravopisa
veoma aktuelna inovacija u nastavi koja podrava izmjenu postojee
nastavne prakse, a naglaeni individualizirani pristup svim uenicima razvija
i jaa specifine potrebe u poduavanju svih uenika u uslovima optimalnim
za njihov razvoj. Poslije teorijskih prouavanja individualnih razlika
uenika, a naroito djece sa posebnim potrebama, kao i sagledavanja potreba
i mogunosti individualizacije njihovog uenja, pristupiemo razvijanju ili
realizaciji koncepta empirijskog istraivanja. Zato je osnovni problem naeg
108
empirijskog istraivanja utvrditi potrebe i mogunosti primjene modela

individualizacije razredne nastave gramatike i pravopisa, te eksperimentalno
utvrivanje obrazovnih efekata takvih modela. Nakon koncipiranje
didaktiko-metodikih osnova individualizacije razredne nastave gramatike i
pravopisa, te na osnovu njih razvijanja modela individualizacije uenja
gramatike i pravopisa (primjena nastavnih listia, individualno planirana
nastava, nastava razliitih nivoa sloenostii i interaktivna nastava razliitih
nivoa sloenosti) definisali smo i predmet istraivanja. Predmet naeg
empirijskog istraivanja je utvrivanje obrazovnih efekata tih modela u
odnosu na tradicionalnu razrednu nastavu gramatike i pravopisa. U okviru
predmeta istraivanja empirijski eksperimentalno smo provjerili primjenu
modela individualizacije razredne nastave gramatike i pravopisa, izdvajajui
njihov kljuni obrazovni efekat: znanje uenika koje je diferencirano na tri
nivoa sloenosti, koji sublimiraju osnovne didaktike kvalitete znanja i to:
1) poznavanje osnovnih programskih sadraja,
2) razumijevanje i shvatanje injenica i
3) uenje otkriem, uz stvaralaku primjenu znanja.
U uslovima kada savremeni nain ivota pred kolu postavlja nove
civilizacijske izazove, postaje oigledno da tradicionalni formalni obrasci
nastave ne obezbjeuju razvoj linosti sposobne da se nosi sa izazovima
civilizacije 21. vijeka. Prouavanje i ispitivanje problema iznalaenja
najracionalnijeg pristupa uenju gramatike i pravopisa, kao i modela
individualizacije nastave gramatike i pravopisa koji omoguavaju afirmaciju
i razvoj linosti, nije samo od znaaja za unapreenje rada svakog
nastavnika. Ovaj problem reflektuje se mnogo ire, te kao takav ima
viestruk znaaj. Ovo istraivanje ima naunu, drutvenu i strunu
opravdanost. Cilj prouavanja teme je identifikacija teorijskih osnova i
razvijanje modela individualizacije razredne nastave gramatike i pravopisa, a
cilj empirijskog istraivanja je utvrditi da li se individualizacijom razredne
nastave gramatike i pravopisa postiu statistiki znaajno bolji rezultati nego
nastavom koja nije individualizovana tj.koja je tradicionalna.
Zadaci istraivanja bili su:
1. Provjeriti da li se individualizacijom nastave gramatike i pravopisa
putem nastavnih listia postiu statistiki znaajno vei obrazovni
rezultati nego u tradicionalnoj nastavi koja nije individualizovana.
2. Utvrditi da li se individualizacijom nastave gramatike i pravopisa u
okviru nastave razliitih nivoa sloenosti (NRNS) postie statistiki
znaajno vei uspjeh u usvajanju programskih sadraja nego
nastavom koja nije individualizovana.
3. Provjeriti da li se individualizacijom nastave gramatike i pravopisa u
okviru interaktivne nastave razliitih nivoa sloenosti (INRNS)
postiu statistiki znaajno bolji obrazovni rezultati nego nastavom
koja nije individualizovana tj. koja je tradicionalna.
109
Glavna hipoteza - Pretpostavljamo da se individualizacijom razredne nastave

gramatike i pravopisa postiu statistiki znaajno bolji obrazovni rezultati
nego nastavom koja nije individualizovana tj.koja je tradicionalna. Pomone
hipoteze:
1. Pretpostavljamo da se individualizacijom nastave gramatike i
pravopisa putem nastavnih listia postiu statistiki znaajno vei
obrazovni rezultati tj. uspjeh na testu znanja iz gramatike i pravopisa
nego u tradicionalnoj nastavi koja nije individualizovana.
pravopisa u okviru nastave razliitih nivoa sloenosti (NRNS)
postie statistiki znaajno vei uspjeh u usvajanju programskih
sadraja (provjeravan testo znanja iz gramatike i pravopisa) nego
nastavom koja nije individualizovana.
pravopisa u okviru interaktivne nastave razliitih nivoa sloenosti
(INRNS) postiu statistiki znaajno bolji obrazovni rezultati
utvreni testom znanja iz gramatike i pravopisa nego nastavom koja
nije individualizovana tj.koja je tradicionalna.
Svaka karakteristika bilo koje pedagoke pojave kod koje posmatramo
kvantitativne i kvalitatativne
rezltate je varijabla u pedagokom
eksperimentu. Na osnovu postasvljenog cilja i zadataka u ovom
eksperimentalnom istraivanju moemo definisati sljedee varijable:
nezavisnu varijablu i zavisnu varijablu. U naem istraivanju nezavisnu
varijablu predstavlja organizovanje individualizovane nastave (koja je
eksperimentalni faktor), iju efikasnost smo eljeli ispitasti s obzirom na
odreenu grupu vaspitanika. Zavisnu varijablu pretstavljaju didaktiki efekti
koji se ispoljavaju u pozitivnim promjenama, tj. u uspjenijem usvajanju
programskih sadraja iz srpskog jezika (gramatike i pravopisa).
Izbor
metoda istraivanja zavisi od samog karaktera istraivanja. Uzimajui u
obzir karakteristike ovog istraivanja, nain prikupljanja podataka, njegovog
cilja i zadatke, moemo rei da su u njemu primijenjene sljedee metode:
Metoda teorijske analize i sinteze, Servej- istraivaki metod i
Eksperimentalna metoda. U toku istraivanja koristili smo sljedee
istraivake tehnike: Testiranje i Analiza pedagoke dokumentacije. Za
istraivanje smo koristili sljedee instrumente: Test osnovnog znanja
gramatike i pravopisa (forma A) i Test osnovnog znanja gramatike i
pravopisa (forma B ). Prilikom statistike obrade podataka primijenili smo
statistike postupke koji su najprimjereniji za kvalitetnu analizu rezultata i
provjeravanje postavljenih hipoteza, s obzirom na prirodu istraivakog
problema. Primjenjeni statistiki postupci su: procentualni iznos, t-omjer
(razlika aritmetikih sredina) i hi - kvadrat i koeficijent kontingencije.
Primjenom ovih statistkih postupaka dobili smo tabelarne i grafike
preglede stanja i injenica. Polazei od cilja istraivanja odluili smo da na
110
uzorak istraivanja obuhvati uenike petih razreda. Uzorak smo izabrali iz

populacije uenika osnovnih kola sa podruja Banjaluke. U namjernom
uzorku uzeemo 6 odjeljenja petog razreda sa 150 uenika od ega su 3
odjeljenja eksperimentalna (oko 75 uenika) i 3 kontrolna (oko 75 uenika).
Podaci o strukturi uzorka dati su u sljedeim tabelama.
Tabela 1. Struktura uzorka uenika po grupama
Grupa
Eksperimentalna (E)
Kontrolna (K)
Osnovna kola
Branko Radievi
Ivo Andri
Odjeljenje
V3, V4, V5
V2, V3, V4
Broj uenika
80
79
Pregled strukture uzorka po grupama ukazuje da je istraivanje provedeno u

dvije osnovne kole. Strukturu kontrolne grupe inilo je 79 uenika iz tri
odjeljenja
V razreda O Ivo Andri Banjaluka. Strukturu
eksperimentalne grupe inilo je 80 uenika iz tri odjeljenja V razreda O
Branko Radievi Banjaluka. Tok naeg istraivanja je bio sljedei:
1. itanje literature koja nam je bila dostupna i neophodna za teorijsko
zasnivanje i metodoloko utemeljenje empirijskog istraivanja (mjesec:
maj, juni, juli);
2. Razvijanje detaljnih priprema individualizacije nastave gramatike i
pravopisa (mjesec avgust);
3. Pripremanje instrumenata za provjeravanje znanja uenika (mjesec
avgust);
4. Sprovoenje eksperimentalnog istraivanja (mjesec: septembar, oktobar,
novembar, decembar);
5. Sreivanje, obrada, grafiko predstavljanje, analiza dobijenih podataka i
izvoenje zakljuka (mjesec januar, februar, mart).
Zakljuak
U ovom radu posebnu panju posvetili smo individualizaciji nastave
gramatike i pravopisa. Koncipirali smo didaktiko metodike osnove
individualizacije razredne nastave gramatike i pravopisa, te na osnovu njih
razvili modele individualizacije uenja gramatike i pravopsa. Zatim su
eksperimentalno utvrdjeni obrazovni efekti modela individualizacije
razredne nastave gramatike i pravopisa u odnosu na tradicionalnu razrednu
nastavu gramatike i pravopisa Nakon obavljenog eksperimenta, statistike
obrade podataka i interpretacije rezultata istraivanja, pristupili smo
izvodjenju zakljuaka. Prikazani modeli uenja i pouavanja teorijski i
praktino potvrdjuju svaku nau pretpostavku. Ukupni rezultati naih
istraivanja potvrdili su sve pomone hipoteze, a time i glavnu hipotezu da
se individualizacijom razredne nastave gramatike i pravopisa postiu
statistiki znaajno bolji obrazovni rezultati nego nastavom koja nije
individualizovana tj.koja je tradicionalna.
Shvatanje nastave kao vane i
111
ozbiljne djelatnosti, njeno zasnivanje na uvaavanju individualnih razlika

izmedju uenika, njeno utemeljenje na to samostalnijem uenju i
modernijim inovativnim modelima uenja i pouavanja, garancija je za
pozitivne promjene u stvarnom unapreivanju nastave. Nadamo se da e
ovaj rad predstavljati izuzetno znaajan prilog rjeavanju jednog nadasve
aktuelnog i vanog pitanja naeg savremenog obrazovanja i vaspitanja.
Prethodna razmatranja, prezentacije i interpretacije mogu podsticati daljnja
istraivanja u ovoj oblasti. Kao, na primjer:
1) ispitivanje obrazovnih efekata modela razredne nastave gramatike i
pravopisa koji nisu primjenjeni u ovom istraivanju;
2) ispitivanje obrazovnih efekata individualizacije razredne nastave
gramatike i pravopisa ne samo u tandemskom ve i u ostalim oblicima
interakcije;
3) ispitivanje obrazovnih efeketa individualizacije razredne nastve
gramatike i pravopisa u ostalim razredima (II, III, IV).
Imajui u vidu injenicu da se organizovanjem individualizacije pozitivno
utie na razvoj i edukaciju uenika, pojaava socijalizacija, razvije empatija,
informacije prerauju na kreativan nain, nadamo se da emo ovim
skromnim istraivanjem dati doprinos razvoju didaktiko metodike teorije i
prakse, posebno u razrednoj nastavi gramatike i pravopisa. Svako dijete je
pametno na svoj originalan nain17. Na nama je da tu pamet otkrijemo i
iznesemo na svjetlost dana.
Literatura
1.
Bandjur, V. i Potkonjak, N. Pedagoka istraivanja u koli. Beograd:

Uiteljski fakultet, CURS, 1996.
2. Brankovi, D. Metodoloki postupci konstrukcije testa znanja. Naa kola,
1999: 3-4.
3. Camoy, M. Technological Change and Education, in Tuijnman, A., Ed.
International Encyclopedia of Adult Education and Training. Oxford:
Pergamon Press Elsevier Science, 1996.
4. Delors, J. i saradnici. Uenje-blago u nama. Zagreb: Educa, 1998.
5. Dixon, N. The organization Learning Cycle. How we can learn
collactivelly. London: Mc Grew- Hill, 1994.
6. Dotran, R. Individualizovana nastava. Sarajevo : Svjetlost, 1962.
7. orevi, M. Individualizacija vaspitno-obrazovnog rada u koli. Beograd:
IGRO, Nova prosvjeta, 1985.
8. uki, M. Didaktike inovacije kao izazov i izbor. Novi Sad: Savez
pedagokih drutava Vojvodine, 2003.
9. Howes,V.M.(ed). Individualization of instructon: A teaching strategy. New
York: Macmilan, 1970.
10. Ili, M. Individualizovani rad na knjievnom tekstu i brzina itanja. Naa
kola, 1983: 9-10: 606-615.
11. Ili, M. Nastava razliitih nivoa sloenosti.. Beograd: Uiteljski
fakultet,1998.
112
12. Ili, M. Interaktivna nastava razliitih nivoa sloenosti. U knjizi:

Interaktivno uenje (str. 77-108). Banja Luka: Ministarstvo prosvjete
Republike Srpske i UNICEF Kancelarija u Banja Luci, 1999.
13. Ili, M.Metodika nastave poetnog itanja i pisanja. Banja Luka :
Filozofski fakultet, 2000.
14. Kyriacou, Ch. Temeljna nastavna umijea. Zagreb: Educa, 2001.
15. Leki, . Metodika razredne nastave. Beograd: Prosvetni pregled, 1997.
16. Lerner, A. J. Principi kibernetike. Beograd: ISC, 1975.
17. Livajn, M. Svako dijete je pametno na svoj nain. Beograd: Mo knjige,
2003.
18. Mandi, P. Metodologija naunog rada. Banja Luka: Akademija nauke i
umjetnosti Republike Srpske, 2004.
19. Markovac, J. Nastava i individualne razlike uenika. Zagreb: kolska
knjiga, 1970.
20. Marsh, C. Kurikulum. Zagreb: Educa, 1994.
21. Mui, V. Uvod u metodologiju istraivanja odgoja i obrazovanja. Zagreb:
Educa, 2000.
22. Nastavni plan i program za osnovnu kolu. Srpsko Sarajevo: Zavod za
23. Paivi, A. Theoris of curriculum and teaching. (Plan for lecturing), 2002.
24. Stevanovi, M. Metodiki prirunik za nastavu srpskohrvatskog jezika i
knjievnosti u osnovnoj koli. Gornji Milanovac: Djeije novine, 1982.
25. Stojanovi, S. Obrazovno-vaspitni efekti responsibilne i interaktvne
razredne nastave. Neobjavljen. Banja Luka: Filozofski fakultet, 2007.
26. Suzi, N. Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT-Centar, 2005.
27. imi, M. i Prica, A. Nastava gramatike u osnovnoj koli. Beograd: Vuk
Karadi, 1966.
28. Teak, S. Gramatika u osnovnoj koli. Zagreb: kolska knjiga, 1980.
113
PREDKOLSKO VASPITANJE I OBRAZOVANJE

U CRNOJ GORI
Novovi T.
Filozofski fakultet u Nikiu
Saetak
Reforma obrazovanja u Crnoj Gori zapoeta je, zvanino 2000. godine iako su se, u
praksi- odozdo, uveliko deavale promjene u obrazovnim institucijama, posebno
na poetnim nivoima u vertikali-u vrtiu i osnovnoj koli.Savremeni programski
modeli oslonjeni na brojne naune i teorijske postulate o razvojnim potrebama
djece, o nainima i putevima saznavanja, o kvalitetu i funkcionalnosti znanja,
ukazuju na injenicu da svijet djece i odraslih nijesu tako udaljeni kako je to
prethodni-tradicionalni sistem pretpostavljao, da institucija i porodica nijesu
potpuno odvojena mjesta ivljenja, da vrti i kola ne predstavljaju potpuno
odvojene cjeline te da uspostavljanjem kontinuiteta na svim nivoima izgraujemo
logine prirodne veze izmeu svih segmenata u sistemu-horizontalno i vertikalno,
kao i sa ivotnim kontekstom. U svijetlu tih spoznaja koncipirane su kljune novine u
sistemu predkolskog vaspitanja - uspostavljanje fleksibilnije i otvorenije prostornovremenske organizacije rada, partnerstvo sa porodicom i zajednicom u uslovima
aktivnijeg participiranja i razmjene izmeu svih uesnika u cilju
dezinstitucionalizacije i pribliavanja ivotnom kontekstu, usvajanje Osnova
programa kao konceptualnog okvira za razvijanje programskih ciljeva po
razvojnim podrujima.
Kljune rijei: reforma, kontinuitet, dekontekstualizacija, kurikulum, partnerstvo,
aktivno uenje
Uvod
Procesi kontinuiranih i ubrzanih promjena i inovacija, na makroplanu,
oslanjaju se na jednu od kljunih okosnica razvoja - sistem obrazovanja.
Neophodnost usvajanja novih znanja predstavlja prirodan preduslov za
razvoj drutva u skladu sa stratekim razvojnim opredjeljenjima i ciljevima
reformi u Crnoj Gori, koji, u prvom redu, otvaraju zajednicu ka vladavini
prava, skladnoj meuetnikoj koegzistenciji, razumijevanju i toleranciji8.
Kljuni obrazovni ciljevi, koji predstavljaju projektovane indikatore
reformskih intencija, na makroplanu, su: poveanje stepena obuhvaenosti
predkolske djece drutveno organizovanim institucionalnim okvirima,
poveanje stepena obuhvata osnovnokolske populacije kolovanjem poslije
osnovne kole, poveanje broja uenika i studenata koji e stei, zadrati,
razumjeti i koristiti steena znanja i graanske vrijednosti, visoka prolaznost
uenika i studenata uz ostvarivanje kvaliteta znanja, obrazovani i motivisani
Knjiga promjena, 2001, str. 7
115
nastavnici9. Dosezanje projektovanih stratekih ciljeva zahtijeva izmijenjeni

i osavremenjeni koncept demokratizovanog i decentralizovanog obrazovnog
sistema, koji e kontinuirano izgraivati funkcionalne veze sa razuenim
promjenama u drutvu, i pratiti efekte postignua na planu implementacije.
U poslednjim decenijama 20. og vijeka, intencije reformatora kreu se u
pravcu
deinstitucionalizacije
vrtia
i
kole
i
prevazilaenja
dekontekstualizacije vaspitanja i obrazovanja, u najirem smislu, te otvaranja
radnog ambijenta, u kojem e biti dovoljno prostora za samoaktivnost i
djeje stvaralatvo, kooperativnu aktivnost djece i nastavnika, partnerski i
timski rad uz stalnu saradnju sa drutvenim institucijama. U takvom sistemu,
nastavnik dobija nova zaduenja i uloge. Imajui u vidu potrebe djece,
razvojne zakonitosti, kao i personalne osobenosti uesnika u vaspitnoobrazovnom procesu, vaspitai kreiraju izmijenjeni, okolnostima prilagoeni
radni ambijent. Savremeni programi oslonjeni na brojne naune i teorijske
postulate o razvojnim potrebama djece, o nainima i putevima saznavanja, o
kvalitetu i funkcionalnosti znanja, ukazuju na injenicu da svijet djece i
odraslih nijesu tako udaljeni kako je to prethodni-tradicionalni sistem
pretpostavljao, da institucija i porodica nijesu potpuno odvojena mjesta
ivljenja, da vrti i kola ne predstavljaju potpuno odvojene cjeline te da
uspostavljanjem kontinuiteta na svim nivoima izgraujemo logine prirodne
veze izmeu svih segmenata u sistemu-horizontalno i vertikalno.
Obrazovne promjene i drutveni izazovi
Nijedna oblast drutvenog i javnog ivota nije bila izloena pritisku
promjena kao to je obrazovanje. Ovo posebno vai u drugoj polovini
dvadesetog vijeka i na poetku 21. stoljea. U cilju rasvjetljavanja
reformskih obrazovnih ciljeva neophodno je sagledati dimenzije radnog
ambijenta, psiholoke, pedagoke i fizike preduslove za realizovanje
anticipiranih ideja i prikupiti povratne informacije o dobrim stranama kao i
nedostacima i nedoreenostima aktuelnog obrazovnog modela. Sagledavanje
sadanjeg stanja u vaspitno-obrazovnoj praksi zahtijeva detaljniji pogled
unazad na obrazovnu tradiciju i drutveno-istorijski kontekst kao okvir za
teorijska i nauna opredjeljenja nae kulture, period tranzicije, na makro
planu kao i na nivou obrazovnog sistema i, konano definisanje novogreformisanog koncepta, na planu projekcije, predikcije a, zatim i
implementacije. Zahtjevi za reformom su, prirodno, pokazatelj drutvene
dozrelosti za optim promjenama na svim nivoima. Sloenost i vieslojnost
konsekvenci koja proizilazi iz reformskih pokreta, u osnovi ima iroku
podrku i mnotvo participatora u njenom kreiranju i izvoenju. Gotovo da
nema sfere i drutvenog segmenta koji nije pogoen reformom
obrazovanja kao to su i promjene u obrazovnom sistemu posledica novog
9
Knjiga promjena, 2001, str. 8
116
drutvenog preispitivanja, generacijskog preuzimanja nadlenosti i

odgovornosti za preureivanje i unapreivanje postojeeg stanja.
Suoavanje sa neeljenim efektima obrazovnog sistema, na razliitim
nivoima, poput niske stope obuhvata predkolske populacije organizovanim
drutvenim vaspitanjem, propusta u bazinom znanju pri kraju kolovanja,
nefunkcionalnog znanja, naputanja kole, neinventivne nastavei dr.,
neminovno pokreu brojna pitanja o moguim putevima prevazilaenja
uoenih manjkavosti. U knjizi Obrazovanje i upravljanje, ruski autor
Ananinev V. M. analizira lanak Stevle Pogrova Reformiui reformatore.
Zato reforme propadaju? Na postavljeno pitanje autor istie da je istorija
pedagokog reformatorstva niz neprekidnih neuspjeha i nemogunosti da se
ustale rezultati u praksi. Najvanije izmjene vuku za sobom radikalnu
transformaciju u bitnoj praksi, tj. nastanak novih paradigmi. Najee se
koristi, naglaava on, fraza - smjena paradigmi. Obrazovanje vie ne moe
sebi dozvoliti gomilanje rezultata loe promiljenih mjera, nastalih pri
odsustvu ideje, koja objedinjuje. Konano, obrazovne promjene iziskuju
promjene ponaanja, vrijednosti onih koji u manjoj ili veoj mjeri
implementiraju nova rjeenja. Primjena novih oblika, metoda rada,
programskih sadraja i drugaija pozicija nastavnika i djeteta u procesu
nastave, namee i druge ire perspektive o ukupnoj matrici funkcionisanja na
makro planu. Obrazovni sistem integrie razliite vrednosne sisteme i
oekivanja posebnih ivotnih zajednica stavljajui ih u zajedniku
institucionalnu ravan. Pri koncipiranju kljunih principa o funkcionisanju
obrazovnog sistema javljaju se oprena miljenja o tome da li teiti
univerzalizaciji obrazovanja ili izotravati i isprofilisati posebne pravce i
osobenosti razliitih interesnih zajednica. Savremeni obrazovni sistemi tee
prevazilaenju ekstremne parcijalizacije. Jedan od uobiajenih problema kod
veine kolskih sistema lei u potpunom otuenju i izoptavanju iz ireg
obrazovnog, institucionalnog i drutvenog okruenja. Ne postoji jednom
zauvijek uspjeno uraena reforma. Na kraju, i po uinjenim reformskim
izmjenama, razvojne drutvene zakonitosti identifikuju slijepe mrlje u
obrazovnom sistemskom tkivu. Intencija reforme, uopte, je poboljanje
obrazovnog sistema, no, putevi ka ciljevima zahtijevaju zdrave debate i nova
sagledavanja kroz sistem komunikacije i korespodencije izmeu razliitih
uesnika ak i po cijenu preoblikovanja poetno projektovanih standarda.
Rasprave o ciljevima, nainima njihovog dosezanja vode ka poboljanju
obrazovanja i rekonstrukciji drutva u cjelini.
U svojoj knjizi Sile promjene, Fulan3 izvodi osnovne pouke promjena:
ukoliko je sloenija promjena, manje podlijee utvrenim i
predvienim intervencijama,
promjena se ne odvija pravolinijski i u kontinuitetu, prema zacrtanoj
emi, ve predstavlja put, proces...
problemi su izvor novih ideja, inicijativa...
117
strateki planovi zahtijevaju promiljanje i iskustvo,

individualizam i kooperativno ponaanje imaju jednako vanu
ulogu,
angaovanije ukljuivanje razliitih uesnika iz pozicije praktiara,
eksperata, politiara doprinosi uspjenijoj razmjeni ili stvaranju
zamrenog vezivnog tkiva koje raste(obije strategije-odozdo
nagore ili odozgo nadolje),
kontinuitet sa okruenjem;
Konano, svaki uesnik utie na promjene putem refleksije vlastite prakse.
Kako su poele promjene u predkolskom vaspitanju kod nas?
U osnovi svakog predkolskog sistema stoje teorijska polazita, koja
impliciraju uvjerenja o vaspitanju i obrazovanju, o prirodi djeteta o uenju
na ranom uzrastu. Od nastanka institucionalnog (pred)kolstva pa do danas,
dominiraju sadrajno-gradivni - bihejvioristiki obrazovni modeli. U naem
kontekstu, od 1994. godine poelo se sa realizacijom projekta Djeji vrti
kao porodini centar, u okviru ireg meunarodnog programa Korak po
korak, u predkolskim ustanovama u Crnoj Gori a od 2000. god. u
osnovnim kolama. Kako se radilo o odabranom uzorku tih vaspitnoobrazovnih institucija i njihovog vaspitakog kadra, samo su uspostavljeni
prvi preduslovi za dalje ravanje pedagokih ideja humanistikog koncepta
vaspitanja u ostale obrazovne institucionalne kanale. U naim okvirima,
poetni koraci u uvoenju promjena u obrazovnom sistemu, dogodili su se u
vrtiima-u praksi, te time otvorili put promjena odozdo nagore. Od 1994.
godine otpoinje obuka vaspitakog kadra iz dvije predkolske ustanove u
Crnoj Gori za primjenu osnovnih vaspitno-obrazovnih ideja prema
operativnom programu projekta Djeji vrti kao porodini centar s
intencijom kreiranja i razvijanja individualizovanog predkolskog programa
u budunosti. Program predstavlja integrativni pristup vaspitno-obrazovnom
procesu, polazei od stava da je razvoj svih aspekata linosti jednako vaan
za svukupni napredak djeteta. Vaspitno-obrazovna institucija se ne shvata
kao sredina odijeljena od porodinog ivota, u kojoj djeca ue, a uenje se ne
vezuje samo za te institucije. Djeca ue svuda, a njihovi najuticajniji
vaspitai su upravo njihovi roditelji. Stoga se zahtjev za saradnjom izmeu
predkolske institucije i porodice odnosio na proirivanje i produbljivanje
iskustva koje djeca donose iz roditeljskog doma. Segmenti djetetovog
okruenja su i vrtika, lokalna sredina, i ira drutvena zajednica. Projekat se
oslanja na interaktivizam, razvojnu prilagoenost postupaka uz uvaavanje
individualnih osobenih potencijala i otvoreno vaspitanje. Filozofija
operativnog programa Djeji vrti kao porodini centar implicira
potovanje dejih potreba, interesovanja i razliitih stilova uenja, to treba
imati na umu prilikom oblikovanja sredine za uenje. Boljem razumijevanju
autentinih djejih potreba doprinosi partnerski odnos vaspitaa i roditelja i
118
njihovo meusobno usaglaavanje ciljeva i vaspitne klime, pogodne za

razvoj individualnih djejih potencijala. Izmeu djeteta i sredine postoji
interakcija, a ne jednosmjerni uticaj sredine na dijete. U ovom projektu
teite je na uvaavanju personalnih stilova i individualnih potreba u
irokom kontekstu provizorno definisanih razvojnih stadijuma. Putem
razvojno prilagoenih vaspitnih postupaka, vaspita moe da pronae
ravnoteu koja zadovoljava i proiruje samu situaciju uenja. Projekat
Djeji vrti kao porodini centar je, pored ukupnih promjena
podrazumijevao, izmijenjenu ulogu vaspitaa, kao profesionalca a time i
drugaiju interakciju na nivou aktiva i drugih strunih i irih profesionalnih
tijela. Implementacija ovog projekta u vrtiima u Crnoj Gori zahtijevala je
profesionalni razvoj praktiara, preispitivanje i dopunjavanje njihovih
strunih kompetencija i osposobljavanje za novu ulogu kreatora sopstvene
prakse, to je rezultiralo postepenim mijenjanjem vaspitno-obrazovnog
ambijenta u predkolskoj instituciji. Tako je izmijenjeno struno djelovanje
preraslo u neku vrstu istraivanja prakse gdje su bili ukljueni svi akteri
vaspitno-obrazovnog konteksta-djeca, roditelji i, naravno- vaspitai. Time je
otpoeo proces promjena odozdo nagore, kao prirodan uvod u predstojeu
reformu vaspitno-obrazovnog sistema.
Pozicija predkolskog vaspitanja u obrazovnom i drutvenom kontekstu
Pozicija i uloga predkolskog vaspitanja u kontekstu drutvenog ureenja,
administrativne, finansijske i strune nadlenosti se razlikuje od jedne do
druge sredine. U nekim zemljama predkolsko vaspitanje i obrazovanje je
dio obrazovne vertikale i u nadlenosti je Ministarstva prosvjete, kao kod
nas u Crnoj Gori, dok u nekim sredinama, ovaj je segment u nadlenosti
Ministarstva zdravlja ili socijalne zatite. Zatim, negdje se, predkolsko
vaspitanje i obrazovanje pribliava osnovnoj koli dok se, na drugoj strani,
ono suprotstavlja konceptu osnovne kole i potpuno su odvojena i u sebe
zatvorena i krajnje institucionalizovana ova dva segmenta. Neke alternativne
kole, nastale kao rezultat otpora prema tradicionalnom konceptu kole su
posebno poentirale potrebu povezivanja ova dva obrazovna segmenta. Kod
nas, u Crnoj Gori, predkolsko vaspitanje i obrazovanje je, do 1958. godine,
bilo u nadlenosti institucija socijalne i drutvene zatite. Donoenjem
Opteg zakona o kolstvu i Zakona o ustanovama za predkolsko vaspitanje,
djeji vrtii postaju dio sistema vaspitanja i obrazovanja. Predkolskim
vaspitanjem i obrazovanjem obuhvaena su djeca uzrasta do 6 godina (tj. do
polaska u kolu). U Crnoj Gori postoji 21 predkolska ustanova, sa mreom
od 100 vaspitnih jedinica, u okviru kojih su organizovane 431 vaspitne
grupe. Ukupan broj upisane djece u predkolske ustanove na teritoriji Crne
Gore u kolskoj 2009/10. godini iznosio je 12718. U odnosu na ukupan broj
djece uzrasta do 6 godina u Crnoj Gori (47044), predkolskim vaspitanjem i
obrazovanjem obuhvaeno je 27% djece u kolskoj 2009/2010. godini.
119
Jaslice su dio predkolske ustanove namijenjene djeci uzrasta do 3 godine.

Najee pokrivaju djecu uzrasta od 1 do 3 godine, dok je sve vie zahtjeva
roditelja/staratelja za upis djece mlae od godine dana, najee iz
ekonomskih razloga. Po Zakonu o predkolskom vaspitanju i obrazovanju
jaslice obuhvataju dvije vaspitne grupe, meutim, zbog ukljuivanja djece
mlae od 12 mjeseci u nekim vaspitnim jedinicama organizovane su tri
jaslene vaspitne grupe. Jaslicama je u kolskoj 2009/2010. godini bilo
obuhvaeno 2.830 djece. Djeca uzrasta od 3 do 6 godina (tj. do polaska u
kolu) organizovane su u tri vaspitne grupe, djeca uzrasta od 3 do 4 godine
(mlaa grupa), djeca od 4 do 5 godina (srednja grupa) i trea (starija grupa)
obuhvata djecu uzrasta od 5 godina do polaska u kolu.
Grafikon 1. Obuhvat djece uzrasta od 3 do 5 godina predkolskim

vaspitanjem i obrazovanjem, po optinama
Prelazni period oznaava sponu izmeu predkolskog vaspitanja i
obrazovanja i osnovnokolskog obrazovanja. Sa pripremom djece za kolu
poinje se u predkolskim ustanovama. U kolskoj 2008/09. godini obuhvat
djece uzrasta od 5 godina do polaska u kolu je iznosio 3929 djece. U
poreenju sa ukupnim brojem djece ovog uzrasta (ukupan broj 9225 na
nivou Crne Gore) obuhvaeno je 42,59% djece ovog uzrasta (42,38%
djeaka i 42,82% djevojica)10. Prema novousvojenoj Strategiji ranog i
predkolskog vaspitanja i obrazovanja za period od 2010-2015.u Crnoj
Gori, jasno je fokusiran cilj: Poveati obuhvat predkolskim sistemom
vaspitanja i obrazovanja (40%) putem proirivanja prostornih kapaciteta,
obezbjeivanjem raznovrsnih i proirenih modela usluga ranog i
10
Strategija ranog i predkolskog vaspitanja i obrazovanja u Crnoj Gori,

2010-2015
120
predkolskog vaspitanja
roditelje/staratelje.
obrazovanja,
za
svu
djecu
njihove
Koncept reformisanog predkolskog vaspitanja i obrazovanja

u Crnoj Gori
Prethodno je bilo rijei o drutvenim uslovima, pretpostavkama, pedagokim
paradigmama, kontekstualnim determinantama, iskustvenim-tradicionalnim
obrazovnim vrijednostima koje ine okvir za koncipiranje promjena,
fragmentarno ili cjelovito, na optem planu. Realizovani su i projekti ili
edukativni programi, pilotski izvedeni u odabranim sredinama u Crnoj Gori,
koji su, u manjoj ili veoj mjeri predstavljali modele za promiljanje,
dooblikovanje i prenoenje steenih pozitivnih iskustava na druge korisnike
u obrazovnim institucijama. Reforma obrazovnog sistema, kao sloen i vrlo
zahtjevan proces, podrazumijeva promjene u sastavnim djelovima ukupne
strukture i njihovo slaganje u manje ili vie, loginu kompoziciju. Postavilo
se pitanje realnih oekivanja u pogledu koncipiranja promijenjenog sistema,
prioriteta, dobrih strana dosadanjeg rada, koje treba zadrati, optimalnog i
uvremenjenog intervenisanja u praksi. Dok je prethodni sistem bio
centralistiki i hijerarhijski izgraen, sa statino pozicioniranim ulogama u
institucijama, nosiocima obaveza i moi, nastojanje reformatora je
usmjereno ka uvaavanju osobenosti obrazovnog konteksta i autonomije
nastavnika. Umjesto tradicionalne normativno-pozitivistike pedagoke
paradigme koja je bila u temeljima prethodnog sistema, savremeno
obrazovno ustrojstvo poiva na postmodernom pristupu humanoj i kreativnoj
nauci o vaspitanju. Brojni projekti, seminari, okrugli stolovi i debate o
obrazovanju, sugestije i iskustva stranih eksperata, predstavljaju uvod u
proces oblikovanja nove obrazovne koncepcije, polazei od holistikog
pristupa. Kljune promjene na nivou sistema su: izrada novog kurikuluma,
individualizacija i diferencijacija vaspitno-obrazovnog procesa, partnerstvo
sa porodicom i lokalnom zajednicom, inkluzija djece sa posebnim
potrebama, praenje, procjenjivanje i deskriptivno-analitiko ocjenjivanje,
uvoenje novih programa i izbornih predmeta. Od 2000. te godine zvanino
su postavljene osnovne konture vaspitno-obrazovnog sistema u Crnoj Gori,
poevi sa predkolskim a zavrno sa srednjokolskim obrazovanjem.
Polazei od markiranih dobrih rjeenja ali i uoenih slabosti u naem
tradicionalnom vaspitno- obrazovnom sistemu kao i prikupljenih pozitivnih
iskustava, izgraenih tokom projekatski realizovanih modela u praksi,
koncipiran je sloaj funkcionalnijh pravaca promjena predkolskog segmenta
u kontekstu jedinstvene Knjige promjena. Kljune znaajke reformisanog
sistema predkolskog vaspitanja i obrazovanja u Crnoj Gori, su:
uspostavljanje fleksibilnije i otvorenije prostorno-vremenske organizacije
rada (nema odreenih, uniformnih rjeenja), partnerstvo sa porodicom i
drutvenom zajednicom u uslovima aktivnijeg participiranja i razmjene
121
izmeu svih uesnika u cilju dezinstitucionalizacije i pribliavanja ivotnom

kontekstu, usvajanje Osnova programa kao konceptualnog okvira za
razvijanje programskih ciljeva po razvojnim oblastima ili podrujima,
ukljuivanje djece sa posebnim potrebama u redovne vrtike grupe i, u cilju
uspostavljanja prirodnog kontinuiteta u obrazovnoj vertikali-ukljuivanje
vaspitaa u realizaciju programa za prvi razred devetogodinje osnovne
kole. Stimulisanje specijalizovanih programa je jedan od naina da se
omogui diversifikacija ponuda djeci i roditeljima i ispotuju elje, potrebe i
interesovanja svih zainteresovanih. Prijedlog da se na osnovu opte
programske koncepcije razviju posebni i specijalizovani programi, zakonom
je utvren 2003.godine. U Zakonu o predkolskom vaspitanju i obrazovanju
se, u nastavku, istie da na osnovu opteg obrazovnog okvira-Osnova
programa sa razraenim podrujima aktivnosti, treba koncipirati primarni,
krai, specijalizovani, posebni i druge programe. Posebni programi
obuhvataju kompenzacione i razvojne programe (2003). Podrka privatnoj
inicijativi je jo jedan kvalitativno znaajan iskorak u pravcu razvijanja
razliitih programskih i organizacionih ideja i opcija.
O aktuelnom kurikulumu
Bilo da su programi decidno propisani, preskriptivno dati ili su, a priori,
ciljno ili procesno oblikovani kao djelimino ili u znaajnom stepenu otvoreni, uvijek su jedna strana stvarnog pedagokog procesa i tek u
konkretnim okolnostima dobijaju puni izraz. Razlike izmeu zvaninih ideja,
koncepata i njihove implementacije u praksi su oigledne. U vrtiu vie nego
u koli. Osim institucionalnog miljea, projekcija zvaninog vaspitnoobrazovnog programa zavisi i od implicitne pedagogije vaspitaa. Ako
imamo na umu injenicu da je saznanje proces aktivne razmjene sa spoljnim
svijetom, postaje jasno da je u atmosferi uvaavanja svih aspekata, koji
prirodno konstituiu vaspitni ambijent, program, u odreenoj mjeri (u
zavisnosti od prihvaene kurikularne strategije i ukupnog okvira
funkcionisanja) otvoren i oblikuje se prema konturama ukupnog konteksta.
Program se shvata kao skup kompleksnih i dinaminih interakcija, koje se
odvijaju u irim kontekstima i zavise od njih... Proces vaspitanja se ne moe
shvatiti kao jednostavno spoljanje dejstvo, kao linearan uzrono-posledini
odnos, ve pre kao proces razmena i izgraivanja znaenja9. Planiranje i
programiranje vaspitnoobrazovnog rada u predkolskoj ustanovi u
tradicionalnom vrtiu kod nas, vezivalo se za zatvorenu pedagoku
koncepciju vaspitanja i obrazovanja, koja je polazila od unaprijed propisanih
sadraja, apstrahujui, pritom, individualne razlike, sredinske i porodine
prilike. Polazilo se od odraslog ka djetetu, a ne od djetetovih potreba,
interesovanja, porodine pozadine. Savjet za nastavne planove i programe u
Crnoj Gori, usvojio je Osnove programa kao programsku orjentaciju za
razvijanje kurikuluma na nivou predkolske ustanove kao i za izradu
122
specijalizovanih, kraih i posebnih programa, zajedno sa Programima za

podruja aktivnosti, koje su uradili predstavnici Komisija za pojedine oblasti
iz predkolskog vaspitanja i obrazovanja. Data su temeljna naela, ciljevi,
didaktike preporuke za rad vaspitaa, nain planiranja i evaluacije. U
Osnovama programa dati su ciljevi ali ne i konkretni sadraji ve je zadatak
ustanove odnosno vaspitaa da ih operacionalizuju putem odgovarajuih
aktivnosti imajui u vidu ukupne i specifine kontekstualne okolnosti.
Najpouzdaniji i konani kriterijum da su sadraji adekvatno pozicionirani u
planovima su djeca. U razradi Osnova programa po podrujima aktivnosti
identifikovani su tri vrste ciljeva za svaku oblast: otkrivanje i ovladavanje
sobom, razvijanje odnosa i izgraivanje saznanja o drugima i otkrivanje
svijeta i izgraivanje znanja o njemu; zatim tri vrste aktivnosti: ivotno
praktine i slobodne aktivnosti, specifine i kompleksne aktivnosti. Slijede
metodska uputstva, uloga vaspitaa, znaaj sredine za uenje i porodice.
Sadraji i aktivnosti nijesu propisani ve je vaspitaima data prilika i
profesionalna autonomija da razvijaju program prema konkretnom
kontekstu, koga ine jedinstveni sastav djece, profesionalaca, roditelja u
ambijentu posebno struktuiranom i u lokalnom i drutvenom okruenju koje,
neminovno daje specifian peat kurikulumu. Umjesto tradicionalnog
suprotstavljanja svijeta djece i odraslih, u okviru novog programa polazi se
sa stanovita da su potrebe djece i odraslih u osnovi sline i
komplementarne. Nova programska koncepcija temelji se na holistikom
pristupu djetetu, sakonstrukciji znanja, aktivnom uenju i permanentnom
sagledavanju svih razvojnih aspekata kao cjeline a ne kao izdvojenih
domena, koje pojedinano podstiemo. Polazite nove obrazovne filozofije
je naglaavanje procesno-ciljnog obrazovnog planiranja, koji, u prvom redu
zastupa usmjerenost programa na djecu i uenje, podsticanje svih razvojnih
aspekata a ne samo kognitivnog, holistiki prilaz procesu u obrazovnom
sistemu, obezbjeivanje kontinuiteta vertikalno i horizontalno. Programi su
zamiljeni kao cjelovit sistem isprepletenih pojmova i koncepata, a uenje je
sistematsko, kumulativno, kroz stalno povezivanje prethodnog sa novim
iskustvenim cjelinama, institucionalnog i ivotnog konteksta. Insistira se na
autonomiji profesionalaca i vaspitno-obrazovnih institucija a, s druge strane
jedinstveni ciljevi i ishodi za sve obrazovne institucije obezbjeuju koheziju
i cjelovitost sistema. Osnovne intencije zvaninog programa prevedene u
praksu dobijaju obiljeja konkretnog konteksta. Oigledno je da polazna
osnova pri kreiranju vaspitne prakse nije samo zvanini program ve mnogo
inilaca, koji grade jedinstveni institucionalni kontekst. Programiranje i
planiranje predstavlja dinamian proces uslovljen evaluacijom postignutog i
kontinuiranim praenjem i modifikovanjem uraenog u skladu sa razvojnim
promjenama. Umjesto orjentacije na produkte i sadraje teite intervencija
je na procesu i vjetinama koje djeca stiu.
123
Zakljuak
Savremena kola i otvoreni vrti polaze od djeteta, kao cjelovite linosti.
Dugorone akcije predkolske ustanove tee stvaranju partnera u drutvemo
kontekstu, vertikalno i horizontalno, stalnom razmatranju kvaliteta ivljenja
djece na ranom uzrastu, ostvarivanju njihovih potreba i prava u paljivo
kreiranom ambijentu pogodnom za razvoj razliitih individualnih
potencijala, ne samo u vrtiu ve i u drutvu. Zato je potrebno ulagati u
rano obrazovanje? Nasuprot nekadanjum
naunim miljenjima o
konstantnosti kapaciteta mozga kao i invarijantnosti intelektualnog
potencijala, naunici danas nedvosmisleno ukazuju na injenicu da iskustvo
koje djeca svakodnevno dobijaju, nain na koji primaju i odgovaraju na
utiske iz okoline, stimulacije na koje reaguju oblikuju njihov mozak, kao i
njihovu linost u cjelini. Nauke koje se bave ue i suptilnije ovom fazom u
odrastanju ukazuju na veliku mogunost primanja uticaja i sklonost
promjenama, prilagoavanju, usavravanju, napredovanju, ime se artikuliu
ozbiljni zahtjevi za osmiljenim i promiljenim intervencijama upuenim
djetetu na ranom uzrastu. Djetetu je, prirodno data tenja za razvojem,
samoaktualizacijom, stvaranjem. Programi podrke djeci, stoga moraju
obuhvatiti razliite forme podrke i pomoi potrebne kako bi svako dijete
napredovalo u ivotu, kao i podrku porodici i zajednici koja je potrebna za
promovisanje zdravog djeijeg razvoja.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Arijes, F. Vekovi detinjstva. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna

sredstva, 1989
Blum, B. S.Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i odgojnih ciljeva,
Knjiga 1-kognitivno podruje. Beograd: Republiki zavod za
unapreivanje vaspitanja i obrazovanja, 1981.
Fullan, M. Sile promjene. London: The Falmer Press, 2000.
Griffin, G. Promjene u obrazovanju nastavnika-pogled u budunost.
Sarajevo: Pedagoki zavod BiH, 2007.
Marjanovi, A. Deji vrti-otvoreni vaspitni sistem. Beograd: Predkolsko
dete br. 3-4, 1987.
Miljak, A. Teorijski okvir sukonstrukcije kurikuluma ranog odgoja. Zagreb:
Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2007.
Paleki, M. Od kurikuluma do obrazovnih standarda. Zagreb: Zavod za
pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2007.
Paali-Kreso, A. Rano uenje ili uenje u funkciji uveavanja kapaciteta
mozga. Sarajevo: Centar za obrazovne inicijative, Step by step, BiH, 2000.
Pei, M. Vrednovanje predkolskih vaspitnih programa. Beograd: ZUNS,
1987
Pei, M. Otvoreni kurikulum u dejem vrtiu zajednici uenja. Filozofski
fakultet u Beogradu Odeljenje za pedagogiju i andragogiju, 2009
124
11. Pirl, E., Hrvati, N. Kurikulum pedagoke izobrazbe uitelja. Zagreb:

Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2007.
12. Strategija ranog i predkolskog vaspitanja i obrazovanja, 2010-2015.,
Ministarstvo prosvjete I nauke Crne Gore.
13. poljar, K.. Istraivanje i unapreivanje odgojne prakse i koncepcije
permanentnog usavravanja odgojitelja, Zbornik radova Uiteljske
akademije u Zagrebu, 1 (1), Izvorni znanstveni lanak, 1999.
14. Vonta, T. Organizirana predolska vzgoja v izzivih drubenih sprememb.
Ljubljana: Pedagoki intitut, Digitalna knjinica, 2009.
15. Zakoni iz oblasti obrazovanja Crne Gore. Podgorica: ZUNS, 2002.
PRESCHOOL EDUCATION IN MONTENEGRO

Summary
The educational reform in Montenegro officially started in 2000, although the
practical implementation of changes within the educational institutions had already
taken place significantly in a bottom-up manner, especially at primary levels in
the kindergarten and elementary school. Contemporary curriculum models
supported by numerous scientific and theoretical postulates about developmental
needs of children, methods and ways of cognition, quality and functionality of
knowledge indicate the fact that the childrens world is not so remote from the world
of adults as suggested by the previous traditional system, and that neither the
institution and family nor the kindergarten and school represent separated
existential places or divided units. In that sense, establishing the continuity at all
levels, naturally logical links are built between all segments of the system, vertically
or horizontally, including the life context.In the light of these perceptions, crucial
innovations in the system of education are conceived such as the establishment of
more flexible and open organization of work in terms of time and space, the
partnership with family and community in terms of more active participation and
exchange between all the participants in order to start the deinstitutionalisation
process and approach the life context, as well as the adoption of The Programme
Fundamentals as the conceptual framework for the development of curricula
objectives within the developmental stages.
Key words: reform, continuity, decontextualisation, curriculum, partnership, active
learning
125
KRENJE DJEIJIH PRAVA U MEDIJIMA

Odobai A.
JZU UKC Tuzla
Saetak
Privatizacija medija (televizije, radija i tampanih medija) utie na izbor sadraja i
tema koje plasiraju mediji. Novosti, udarne vijesti , naslovnice, ispunjavaju
sadraji koji provociraju auditorij. Zbog trine privlanosti, loe vijesti najei su
izbor. Pritisak oglaivaa ima sve vei uticaj na ureivaku politiku. U takvoj
situaciji potrebno je stvoriti medijski sadraj koji e se istaknuti i privui kupca. To
se postie osjetljivim temama kojima se ele isprovocirati emocije kod graana.
Djeca, u tome, postaju idealan objekt izvjetavanja jer urednici pretpostavljaju kako
ni jedan potencijalni konzument, kupac sadraja, nee ostati indiferentan na neki
tragini dogaaj koji ukljuuje djecu. Pored uticaja medija na podizanje svijesti o
zatiti prava djece esto se u medijima na najgrublji nain kre njihova prava,
posebno pravo na privatnost. Razlozi lee u nedovoljnom poznavanju propisa
kojima se tite prava djeteta, odnosno Konvencije o pravima djeteta, ali i povrnog i
nedovoljnog ukljuivanja novinara u prezentiranje informacija javnosti. Prema
razliitim istraivanjima ali i kroz analizu tekstova u dnevnoj tampi najizraenije
je krenje prava na zatitu indentiteta i djetetove privatnosti. Najea negativna
izvjetavanja medija veu se za crnu hroniku, rtve nasija u porodici,
meuvrnjakog nasilja ili upotrebe oruja. Roditelji esto sami potaknu
objavljivanje i otkrivanje identiteta djeteta, elei tako upozoriti na neki nastali
problem i time ugroavaju njihovo pravo na privatnost. Problem je takoer, i jezik u
medijima. Na primjer, maloljetni prestupnici se u medijima esto nazivaju
delinkventima, to dodatno stigmatizira dijete koje je u sukobu sa zakonom.
Nerijetko se prava djeteta kre i kroz neprimjereno reklamiranje i oglaavanje
raznih proizvoda neprikladnih za djecu iz raznih razloga, npr. zdravstvenih ili
odgojno- obrazovnih. U reklamama, danas ili u velikom broju televizijskih sadraja
eksplicitno se serviraju sadraji neprimjereni mlaim dobnim skupinama ( sadraji
sa eksplicitno izraenim seksualnim porukama, fotografijama, agresivnim
ponaanjem i sl.). Djeca su danas putem medija izloena raznim stavovima i
ponaanjima, izloena su nasilju, seksualnosti, gender stereotipima, temama
vezanim za droge i alkohol. Nasilje u medijima je sve eksplicitnije, sadistiko i
seksualno orijentisano. Poveava se antisocijalno ponaanje, a nasilje se sve ee
prihvaa kao legitiman nain rjeenja konflikta. Uticaj medija na formiranje
stavova kod djece nije nimalo beznaajan. Mediji su na treem mjestu kao izvori
uenja nasilja, odmah iza porodice i drutvenog okruenja. Djeca su od najranije
dobi izloena djelovanju nasilja u medijima. Danas televizija dominira ivotom
djece kako u gradskim, tako i seoskim sredinama. Pored televizije, djeca rano
dolaze i u kontakt sa kompjuterima, pa su dosta i u kontaktu sa internetom i
informacijama koje na njemu mogu dobiti. Vie od 50% svog slobodnog vremena
djeca provedu u gledanju televizijskih sadraja i sve uestalijem igranju igrica na
kompjuteru, koje su ponekad prepune nasilnog sadraja i koje nisu prilagoene
djeijem uzrastu, pa ih djeca esto shvataju i oponaaju bukvalno. To djecu dovodi
127
do toga da ih ona u svakodnevnom ivotu primjenjuju u istim ili slinim

situacijama.Negativni efekti medijskog nasilja su sljedei: Djeca postaju
tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta, Razvijaju krive stavove i imaju
gubitak saosjeanja prema onima koji trpe nasilje, Poinju gledati svijet kao
nasilan, plaei se da e se nai u situaciji da trpe nasilje, Sve vie ispoljavaju
asocijalno i nasilno ponaanje, Ispoljavaju nasilje u igri, Konfliktne situacije
pokuavaju rijeiti koristei se nasiljem kao prihvatljivim i poeljnim, Ne razvijaju
optimalno emocijalnu inteligenciju ni samopouzdanje, Manjka im kreativnosti,
poveava im se mogunost razvoja depresije i nesigurnosti, Prisutno je
nerazumijevanje pravog znaenja nasilja, pa iz toga proizilazi pogreno
zakljuivanje, Nasilje vri konstantan uticaj na navike i nain ivota. Da bi se
donekle suzbili efekti nasilja u medijima na djecu, neophodno je da se na televiziji
emituju upozorenja za gledaoce, koja se odnose na donju uzrasnu granicu za koju je
sadraj koji slijedi nekodljiv. Prilagoditi tome i termine emitovanja takvih sadraja.
Takoe, potrebno je educirati novinare, prilikom izvjetavanja o nasilju nad
djecom, da imaju obavezu da zatite identitet djece ukljuene u in nasilja, da vode
rauna o njihovom dostojanstvu i ansama za rehabilitaciju, koja e biti oteana
ukoliko djeca ostanu javno obiljeena ovim inom. Ipak, mora se imati u vidu da
novinarski kodeksi imaju propise za zatitu maloljetnika u medijima, i da je od
posebne vanosti potovati te propise kada se izvjetava o nasilju. To je vano zbog
tete koja se moe nanijeti djeci na koju se konkretan sluaj odnosi a moe imatu i
kontraefekte promocije nasilja umjesto borbe. Primjena odgovarajue terminologije
od strane medija znaajna je i zbog educiranja javnosti kako bi se prekinuo
zaarani krug stigmatiziranja i potkrepljivanja rizinog i delinkventnog ponaanja.
U isto vrijeme jako je vano u medije ukljuiti djecu sa svojim stavovima,
miljenjima ili izjavama koji bi osvijetlili prisutne probleme, sve veu upotrebu
alkohola i oruja kod maloljetnika ili uzroka agresivnog povaanja. U medijima
takoer, nema istraivanja o djeci. Potrebno je u medijima obezbijediti mjesto za
interese i stavove maloljetnika i pozitivne primjere njihovog djelovanja, kako ne bi
bili u ii interesovanja jedino kada se sukobljavaju sa zakonom. Potrebno je
zapitati se koji su to njihovi najvei problemi te ta ih uistinu zaokuplja.
Kljune rijei: djeija prava, mediji
Uvod
U 21. stoljeu stoljeu znanja dolo je i do promjena u oekivanjima i
zahtjevima od medija. Uz informaciju (obavijest), korisnik poruka sve vie
trai izvor i profesionalno i etiko objanjenje informacije i injenica. Uz to
se trai i odmor i oputanje uz medijsku poruku to utie na kvalitet ivota.
Mediji danas tako sve vie imaju ulogu i u estetici i u eksplikaciji
informacija. Ali, ako analiziramo stanje u medijima dolazimo do injenice
da privatizacija medija (televizije, radija i tampanih medija) utie, takoer,
na izbor sadraja i tema koje plasiraju mediji. Novosti, udarne vijesti ,
naslovnice, ispunjavaju sadraji koji provociraju auditorij. Zbog trine
privlanosti, loe vijesti najei su izbor. Loa vijest je najbolja vijest.
Pritisak oglaivaa ima sve vei uticaj na ureivaku politiku. Novine
128
postaju sve tanje, donose sve vie fotografija na manjem formatu i po nioj
cijeni ili ak besplatno. U takvoj situaciji potrebno je stvoriti medijski
sadraj koji e se istaknuti i privui kupca. To se postie osjetljivim temama
kojima se ele isprovocirati emocije kod graana. Djeca, u tome, postaju
idealan objekt izvjetavanja jer urednici pretpostavljaju kako ni jedan
potencijalni konzument, kupac sadraja, nee ostati indiferentan na neki
tragini dogaaj koji ukljuuje djecu. Demokratizacija nosi prepoznavanje
ljudskih prava, a to znai i stvaranje pretpostavki za zakonsku zatitu tih
prava. U tom procjepu, izmeu dvije vatre, mediji danas i proteklih godina
utiu na mijenjanje miljenja, izgradnju stavova i podizanju svijesti o
djeijim pravima i vanosti zatite prava djeteta. Svjedoci smo da novinari
sve ee i glasnije upozoravaju na krenje prava djece u mnogim
podrujima, pa tako i u medijima. Zapravo, mediji sve vie piu o pravima
djeteta i donose kritike slabosti razliitih sistema, obrazovanja, socijalne
politike, zdravstva i upozoravaju da dananje drutvo nedovoljno ima
razviejne sisteme zatite djece, a u isto vrijeme mnogi novinari u u velikom
broju medija imamo ozbiljna krenja prava djeteta, posebno prava djeteta na
privatnost. Novo vrijeme donosi promjene u medijima kada je
senzacionalizam u pitanju, i deava se sve ee da zbog senzacije djeca u
medijima bivaju izloena na neadekvatan nain i na nain kojim se kre
njihova prava. Bez obzira da li se radi o dogaajima u koje su ukljuena kao
rtve, akteri ili svjedoci kaznenih djela, i sve prisutnije kao uesnici
meuvrnjakog nasilja. Listajui tampane medije i pratei informativne
emisije TV stanica namee se zakljuak da je u Bosni i Hercegovini trenutno
vrlo sloena situcija kada je u pitanju socijalna slika stanovnitva, da je u
porastu upotreba alkohola i droga, da je oruje u kolama postala
svakodnevnica i da je opta drutvena slika nepovoljna i ne ostavlja
prostoru za osjeaj sigurnosti. Ovoj slici peat su dali mediji koji skloni
senzacionalistikom i simplificiranom izvjetavanju, posebno u samim
naslovima, gdje se istiu negativne strane, informacije se vade iz konteksta, i
problem maloljetnike delikvencije predstavljaju na dramatian nain.
Mediji maloljetnike u veini tekstova i izvjetaja predstavljaju kao ubice,
palikue, silovatelje, nasilnike, tj. kao ozbiljnu prijetnju za drutvo koje
mora nai neki nain da se bori sa tom 'poasti'. Osim toga, dogaaji se u
negativnom ozraju predstavljaju uglavnom kroz crnu hroniku i bombastine
naslove, bez istraivakog i adekvatnog pristupa utvrivanji u definisanju
problema, uzroka za njegov nastanak i otvaranja mogunosti za njegovo
rjeavanje. Uticaj medija i krenje prava djeteta ogleda se i u prezentaciji
niza neadekvatnih sadraja, samo iz razloga podizanja gledanosti ili tiraa
medija, senzacionalistikim tekstovima o ivotu poznatih. U tom smislu
djeca su izloena sadrajima koji daju krivu sliku o realnom svijetu i
poistovjeujui se sa poznatim glumcima i pjevaima djeca grade stavove o
nainu ivota. Poistovjeuju se s medijski nametnutim javnim osobama
129
meu kojima su mnoge zvijezde bez pokria, dospjele na pozornicu, na

naslovnice, oskudno obuene, zbog opijanja na javnim mjestima, plastinih
operacija, uee u Reality Show-u i iznoenju vlastite intime. Spominjanje
imena i prezimena i drugih podataka iz kojih okolina lako moe prepoznati
identitet maloljetnih prijestupnika od iznimke je postala gotovo pravilo, i
tako ih se ostavlja s druge strane zakona bez mogunosti povratka i nade za
drugu ivotnu priliku. Novinari svoje ponaanje opravdavaju interesom
javnosti, ali, pri tome zaboravljaju da pravo javnosti na informacije ne moe
biti iznad prava djeteta na zatitu privatnosti. Neprimjereno izlaganje u
medijima moe dodatno traumatizirati djecu i negativno uticati na njihov
razvoj, potaknuti na negativne reakcije i izloiti osudama okruenja. U
medijima u BiH, prema podacima razliitih istraivanja, problem
predstavljaju mali budeti u medijima i obrazovanje novinara.. Meutim,
trenutna medijska slika ih ne opravdava, niti oslobaa od obaveze potovanja
etikih naela struke.
Konvencija o pravima djeteta
Donoenje "Povelje o pravima djeteta", 20. novembra 1959. godine
predstavljalo je prvi korak u naporima da se ponu rjeavati sve izraeniji
problemi krenja prava djece u cijelom svijetu. Otada je 20. novembar
proglaen Danom prava djeteta. U preambuli te povelje stoji reenica koja
ukazuje na njen smjer: "ovjeanstvo duguje djeci najbolje to ima."
Dvadeset godina kasnije, 1979. godine - u "godini djeteta"- predloeno je da
se ta povelja, koja je kao preporuka imala manji znaaj, proiri tako da bude
meunarodno pravno obvezujua. Deset godina kasnije - nakon napornih
pregovora - Generalna skuptina Ujedinjenih naroda usvojila je "Konvenciju
o pravima djeteta" sa 54 lana. Konvenciju, koju je dosad potpisalo vie od
180 zemalja. "Konvencija o pravima djeteta" je u svijetu najvie puta
ratificiran dokument o ljudskim pravima, ali i uprkos tome njeno provoenje
je jo uvijek u "djejim cipelama". Bosna i Hercegovina je potpisnica UN
Konvencije o pravima djeteta, to obavezuje i medije da je potuju.
Konvencijom su djeca po prvi put izdvojena kao poseban subjekt
meunarodnog prava i zatite. Konvencija daje cjelovito vienje prava
djeteta kojem se priznaje dostojanstvo, jednaka i neotuiva prava, bez obzira
na rasu, boju koe, spol, jezik, vjeru, politiko i drugo uvjerenje, nacionalno,
etniko ili socijalno porijeklo i imovnsko stanje i roenje.. etiri temeljna
principa Konvencije su vrlo bitna za sve koji se bave pitanjem ili problemom
prava djeteta. O njima i novinari moraju voditi rauna kada se bave temama
o djeci i u vezi sa djecom. To su: najbolji interes djeteta; pravo svakog
djeteta da ne bude diskriminirano; pravo svakog djeteta da se
njegovo/njezino miljenje uje u vezi sa svim pitanjima koja ih se tiu, i
pravo svakog djeteta na opstanak i razvoj. Najbolji interes djeteta je
prioritetan. U lanu 3. Konvencije o pravima djeteta se navodi da, bez obzira
130
na to da li neku aktivnost u vezi sa pravima djeteta provode javne ili privatne

institucije za socijalnu zatitu, sudovi, administrativni organi ili
zakonodavna tijela, moraju prioritetno utvrditi najbolji interes djeteta. U
okviru graanskih prava i sloboda djeteta, u lanu 13. Konvencija definie
medijska prava djeteta. I konano, u lanu 17. Konvencije definie se pravo
djeteta na pristup informacijama i obaveza drave da prepozna vanost
medija za pravilan psihiki, fiziki i drutveni razvoj djeteta. Mediji moraju
biti izvor korisnih sadraja za razvoj djeteta. Djeci se garantuju sloboda
izraavanja i uea u medijima, kao i pravo na zatitu u medijima.
Konvencija garantuje pravo djeteta na privatnost, to je takoer izuzetno
vano kod medijskog izvjetavanja. Medije, osim Konvencije na zatitu
prava djeteta obvezuju i drugi zakoni i akti. To su:
Etiki kodeks istraivanja o djeci (Vijee ministara BiH (Slubeni glasnik
BiH, broj 26, od 10.04.2006.).
Kodeks za tampu BiH usvojen 29.04.1999. od svih udruenja novinara u
BiH, a dopunjen 25.02.2005 i 24.08.2006.
Zakon o komunikacijama BiH, koji je donijela Parlamentarna skuptina BiH
(Slubeni glasnik 31/03).
Kodeks za emitiranje radio televizijskog programa je na temelju ovlasti iz
Zakona o komunikacijama donijela Regulatorna agencija za komunikacije
("Slubeni glasnik BiH", broj 31/03).
Kodeks o oglaavanju i sponzorstvu za radio i televiziju je donijelo Vijee
Regulatorne agencije za komunikacije ("Slubeni glasnik BiH", broj 31/03).
Zakon o krivinom postupku BH (i entiteta)
Kako djeci osigurati zatitu privatnosti u medijima?
Pored uticaja medija na podizanje svijesti o zatiti prava djece esto se u
medijima na najgrublji nain kre njihova prava, posebno pravo na
privatnost. Razlozi lee u nedovoljnom poznavanju propisa kojima se tite
prava djeteta, odnosno Konvencije o pravima djeteta, ali i povrnog i
nedocvoljnog ukljuivanja novinara u prezentiranje informacija javnosti.
Prema razliitim istraivanjima ali i praenju tekstova u dnevnoj tampi
najizraenije je krenje prava na zatitu indentiteta i djetetove privatnosti.
Najea negativna izvjetavanja medija veu se za crnu hroniku, rtve
nasija u porodici, meuvrnjakog nasilja ili upotrebe oruja. Vrlo se esto
dogaa da novinar u tekstu direktno ili indirektno otkrije identitet djeteta
koje je rtva ili poinitelj nasilja, osumnjienik za kazneno djelo, svjedok
nasilja, lan porodice, poinitelja ili rtve kaznenog djela ili je rtva spolnog
zlostavljanja. Bez pristanka djetetovih roditelja ili staratelja objavljuje se
njegovo ime i fotografija. Takoer se fotografije djeteta objavljuju izvan
konteksta u kojem su snimljene, koriste se kao ilustracije neke negativne
teme. esto se bez prikrivanja identiteta snimaju djeca u razliitim
situacijama, npr. na mjestu nesree. Upotreba privatnih detalja, fotografija,
131
oprotajnih pisama radi izazivanja emocija. U novinarskim priama se

donose se pune informacije o identitetu djeteta, porodici, dijagnozi ako je u
pitanju povreda ili bolest, naziv kole u koju ide ili adresa stanovanja i
neadekvatne i povrne ocjene o ponaanju, karakteru ili uzrocima
devijantnog ponaanja kod djeteta, kao i niz ocjena koje mogu tetiti razvoju
djeteta i definisati ga u budunosti. Novinari i urednici preesto zaboravljaju
obavezu prema zatite identiteta djeteta. Prilikom izvjetavanja o dogaajima
u kojima su akteri djeca preesto se zaboravlja na zakonske okvire i obavezu
zatite indentiteta maloljetnika (Zakon o medijima i Kodeks asti novinara).
Posebno je zabrinjavajue to to povjerljive informacije o djetetu, kojima
mogu raspolagati samo policija, zdravstveni profesionalci i zaposlenici
socijalne slube koji su ih duni uvati kao slubenu i profesionalnu tajnu,
ipak dospijevaju do novinara i bivaju objavljeni. Novinari svoje ponaanje
opravdavaju interesom javnosti, meutim, pritom zaboravljaju da pravo
javnosti na informacije ne moe biti iznad prava djeteta na zatitu
privatnosti. Dakle, na pitanje o emu je toano rije kad govorimo o
privatnosti, moemo odgovoriti da je rije o djetetovu privatnom ivotu,
njegovu identitetu, duevnom integritetu, slici u javnosti, sudjelovanju u
stvaranju slike o njemu, razumijevanju interpretacije i tumaenja njegova
ivota i njega samog. Identitet se otkriva objavom fotografije, imena,
inicijala, podataka o obiteljskim prilikama, osobnoj povijesti ili razvoju,
prikazivanjem roditelja, citiranjem djetetovih rijei, prikazivanjem djeteta,
govorenjem o njemu. To se moe initi direktno, no i indirektno, bavei se
drugima koji su na razne naine povezani s djetetom. Nee svaki medijski
prikaz natetiti djetetu. Naprotiv, elimo da djeca budu vidljiva u drutvu, da
se njihov glas uje i tu su mediji dragocjeno sredstvo i put. No, problem
nastaje kad medijski prikaz nije u interesu djeteta. Obaveza novinara je da
jasno i precizno utvrde to je to dobrobit djeteta i koji je najbolji interes
djetata. Dalje, neophodno je na moralno prihvatljiv nain objavljivati slike
(maloljetnih lica u specifinim i delikatnim situacijama ). Posebo izraen
problem, primjetan u dnevnim listovima kada je u pitanju prosjaenje i teme
o rasprostranjenosti prosjaenja na ulicama bosanskohercegovakih gradova.
Nije rijedak sluaj objavljivanja djece romske populacije na slikama uz
naslove koji diskriminiraju poloaj te djece, koja sigurno nisu svojom
voljom na ulicama.
Odgovornost za otkrivanje identiteta djeteta u medijima snose i roditelji
Roditelji esto sami potaknu objavljivanje i otkrivanje identiteta djeteta,
elei tako upozoriti na neki nastali problem i time ugroavaju njihovo pravo
na privatnost. Objavljivanje djetetovih fotografija u novinama i na televiziji
predstavlja takoer oblik manipulacije djecom, tokom ili nakon razvoda
roditelja, kad majka ili otac medijskim izlaganjem djeteta nastoje izvriti
pritisak na biveg branog druga ili partnera, ocrniti ga u javnosti ili ostvariti
132
neki svoj interes. Za te oblike krenja djetetova prava na privatnost

odgovorni su i mediji, dakle novinari i urednici ali i roditelji koji za to daju
saglasnost, a nerijetko i sami iniciraju objavljivanje djetetove intime.
Posebno su u medijima este takve zloupotrebe djece poznatih roditelja. Da
li je krenje djeijih prava i pojavljivanje maloljetnica na izborima za miss?
Ovogodinja miss BiH je 16-to godinja djevojka ije su uee u izboru
ljepote podrali roditelji. Ona je vrlo oskudno obuena, u bikiniju, bila
izloena ocjenjivanju komisije iji su lanovi u dobi izmeu 40 i 60 godina.
Da li ima smisla govoriti o pronografiji? Pedofiliji ? u situaciji kada se u
svim medijskim sadrajima pojavljuje slika maloljetnice, kao predstavnice
BiH na izboru ljepote. Otkrivanje identiteta djeteta u pojedinim sluajevima
moe biti u djetetovu interesu. Na primjer, kad se nastoji prikupiti pomo za
skupu operaciju ili lijekove koji su djetetu potrebni, a sistem zdravstva ih ne
finansira. Tu se krije i druga zamka a to je ugroavanje dostojanstva djeteta.
Takve novinarske prie moraju biti detaljno istraene i prezentirane javnosti
na vrlo poseban nain. U kampanjama i populariziranju vrijednih
humanitarnih aktivnosti dijete treba prikazivati s empatijom, a ne sa
saaljenjem, dakle ne kao bespomonu rtvu, ve kao osobu koja ima svoja
prava i treba ih ostvariti. Mediji imaju mo promocije, ne samo u zatiti
djejih prava nego u svemu. Ono to predstavlja problem je nastojanje
medija da istinito prenose sve relevantne informacije. S druge strane,
interes Konvencije je najbolji interes djeteta. Ova dva interesa moraju ii
zajedno i moraju nai zajedniki jezik. Mediji treba da izvjetavaju istinito,
ali u najboljem moguem interesu djeteta. Medijska udruenja moraju raditi
na tome da budu izgraena odreena pravila i da se doe do nekih optih
standarda kada je u pitanju izvjetavanje o djeci. Problem je takoer i jezik u
medijima. Na primjer, maloljetni prestupnici se u medijima esto nazivaju
delinkventima, to dodatno stigmatizira dijete koje je u sukobu sa
zakonom. Izlaganje djece neadekvatnim medijskim sadrajima je danas vrlo
rasprostranjeno. Nerijetko se prava djeteta kre i kroz neprimjereno
reklamiranje i oglaavanje raznih proizvoda neprikladnih za djecu iz raznih
razloga, npr. zdravstvenih ili odgojno- obrazovnih. U reklamama, danas ili u
velikom broju televizijskih sadraja eksplicitno se serviraju sadraji
neprimjereni mlaim dobnim skupinama (sadraji sa eksplicitno izraenim
seksualnim porukama, fotografijama, agresivnim ponaanjem i sl.).
Reklamne poruke na bilbordima poput Mediji, a posebno televizija, imaju
veliku ulogu u edukaciji. Djeca izgrauju sopstvene vrijednosti na osnovu
vienog na televiziji i ue kako da komuniciraju, a mala djeca esto misle da
je sve to vide na TV prihvatljivo. Djeca su danas putem medija izloena
raznim stavovima i ponaanjima, izloena su nasilju, seksualnosti, gender
stereotipima, temama vezanim za droge i alkohol.
Nasilje u medijima je sve eksplicitnije, sadistiko i seksualno orijentirano.
Poveava se antisocijalno ponaanje, a nasilje se sve ee prihvaa kao
133
legitiman nain rjeenja konflikta. Mediji imaju odgovornost da zatite

integritet djece i da ih zatite od nasilja i pornografije. Djeca ve od prve
godine ivota percipiraju sadraje koji se emituju na televiziji. Sadraji se
trebaju prikazivati uz prethodno upozorenje. Djeci treba pojasniti na
primjeren nain ono to vidi na televiziji, a nikako ih ne treba drati pod
staklenim zvonom jer kad kroe na ulicu njih doeka surov ivot. S djecom
treba jednostavno razgovarati, objasniti im zbog ega je neto dobro, a zbog
ega nije. Djeca su svakodnevno izloena tetim medijskim sadrajima na
malim ekranima. Pretjerana izloenost medijima bez nadzora roditelja moe
se smatrati novim oblikom zanemarivanja. Djeca se lako daju impresionirati,
tee razlikuju realnost od mate, ne mogu jednostavno razabrati motive
nasilju, te ue promatranjem i podraavanjem (imitacijom). Djeca koja
gledaju nasilje u medijima imaju veu mogunost iskazivanja agresivnog
ponaanja kasnije u ivotu od one djece koja nisu gledala nasilje u medijima.
Nasilne video igrice pojaavaju agresivnost u djece, njihovim mislima,
osjeajima, te poveavaju neosjetljivost za probleme drugih. Kod djeca koja
ee gledaju televiziju te igraju video-igrice vjerojatnije je agresivno
ponaanje prema vrnjacima. Agresivno ponaanje na ekranu kojemu
nedostaju posljedice ocrtava ga opravdanim te e imati vei uinak na djecu.
Kada nasilje vri atraktivni, karizmatski junak s kojim se dijete
poistovjeuje, uinak toga nasilja bit e jo i vei. Scene nasilja koje izgleda
da najvie oblikuju njihovo ponaanje nakon gledanja su one u kojima se oni
poistovjeuju s poiniteljem nasilja. Namee se zakljuak da BH drutvo nije
dovoljno senzibilirano na povrede prava djeteta u medijima jer niti
rodietlji/staratelji, niti nadleni dravni organi, kada za to imaju mandat,
uglavnom ne pokreu postupke za zatitu prava djeteta i pred nadlenim
sudovima, za to ima osnova. Nove rizike i odgovornosti u zatiti privatnosti
djece donosi i internet. I internetske stranice, forumi, blogovi i drugi oblici
javno dostupne elektornske komunikacije sve ee se pojavljuju kao novi
naini ugroavanja privatnosti i drugih prava djece. Oni postaju novi mediji
putem kojih se iznose osobni podaci, objavljuju fotografije i otkriva intima
djece, a esto ih se na taj nain izlae riziku od elektronskog i drugog
zlostavljanja. injenica je da su djeca vrlo tiha, da u medijima ima malo ili
nikako sadraja u kojima iznose svoje stavove, miljenja ili uestvuju u
kreiranju stavova o djeci.U isto vrijeme jako je izraeno odsustvo
pojavljivanja djece sa svojim stavovima, miljenjima ili izjavama koji bi
osvijetlili prisutne probleme, sve veu upotrebu alkohola i oruja kod
maloljetnika ili uzroka agresivnog povaanja. i medijima takoer, nema
istraivanja o djeci.
Nasilje meu djecom kolske dobi velik interes medija
Sve ee pojedinani sluajevi vrnjakoga nasilja u koli dobivaju velik
prostor u medijima, tretiraju se kao vijesti dana, o njima se izvjetava uz
134
iznoenje mnogobrojnih detalja, pretpostavki i nagaanja o moguim

motivima, krivcima. Nasilje i zlostavljanje meu djecom zasluuju panju
javnosti, ali kao pojave, a ne kao medijski dogaaji. Posebno zabrinjava to
to informacije medijima najee daju roditelji rtve nasilja, koji smatraju
da kola nije dovoljno zatitila njihovu djecu. ini se da su medijima
posebno zanimljiva djeca koja pokazuju probleme u ponaanju odnosno ije
ponaanje odstupa od norme. Medijska industrija prodaje nasilje,
pornografiju i reklame kao unosnu robu, a sudbine i tragedije ljudi kao
dobre prie. U nastojanjima da se ukae na taj problem te da se problem
komunikacijskih prava djece i zatite privatnosti djece u medijima drutveno
regulira, UNESCO je Deklaracijom o medijskom odgoju 1982. godine
inicirao projekt medijskog odgoja. Pornografija na filmu, televiziji ili
internetu, ozbiljan je problem savremenog svijeta. Djeca su izloena
razliitim sadrajima koji utiu na izgradnju stavova, promjena u percepciji
svijesti ali i razvoha odreenih matrica ponaanja. Roditelji, obrazovne
institucije i medijski strunjaci s pravom svakoga dana postavljaju pitanje
kakav je taj medijski sadraj koji svi percipiramokonzumiramo, te na koji
nain medijski sadraj moe uticati na mlade. Bonfadelli je jo 1988. doao
do nalaza koji pokazuju kako konzumiranje medija moe dovesti do loijih
ocjena u koli, pada itanja knjiga i poveanja razine apatije u gotovo svakoj
generaciji adolescenata. Kako je maloljetnika delikvencija stvarni i veliki
drutveni problem s kojim se susreu kako kolska djeca, tako i njihovi
uitelji i roditelji, jednom rijeju cijela zajednica, postavlja se pitanje naina
izvjetavanja o ovom problemu, jer slika koju mediji plasiraju o ovim
sluajevima moe uticati na miljenje javnosti o rasprostranjenosti ove
pojave, te njihovog karaktera i znaaja. Mediji bi svakako trebali
maksimalno potivati privatnost i ne kriti prava maloljetnika na nain koji
bi mogao uticati na njihovu psihu ili ak njihove ivote. O tome govori i
lan 11 Kodeksa za tampu koje je sastavilo Vijee za tampu BiH.
Analizirajui medijske natpise dolazi se do podataka da je najvei broj
tekstova vezan za Crnu Hroniki i povrno prezentiranih informacija o
maloljetnikoj delikvenciji, a vidno odsustvo serioznih novinskih tekstova na
pomenutu temu. Primjena odgovarajue terminologije od strane medija
znaajna je i zbog educiranja javnosti kako bi se prekinuo zaarani krug
stigmatiziranja i potkrepljivanja rizinog i delinkventnog ponaanja. U
interesu je svakog drutva da poticajnim djelovanjem na maloljetne osobe
unaprijedi njihovo ponaanje i mogunost reintegracije te umanji rizik od
recidiva, odnosno povratka delinkventnom ponaanju. Jedino uz pomo
zajednice i saradnju institucija, maloljetni poinitelji kaznenih dijela mogu
postati zdravi i aktivni lanovi drutva. Izvjetavanje o maloljetnikoj
delinkvenciji trebalo bi doprinositi razumijevanju tog problema, a ne
zastraivati javnosti. Meutim, mediji rijetko govore o uzrocima i rizinom
ponaanju koje mu prethodi. Nedostatak informacija o kontekstu, uzrocima,
135
trendovima i moguim rjeenjima problema maloljetnike delinkvencije vodi

ka osjeaju nesigurnosti, nemoi i apatije. Umjesto da ukazuju na faktore
rizika, mediji su skloniji izvjetavanju o "devijantnosti" maloljetnika, kao da
je rije o osobama koje su "prirodno" predodreene za vrenje kaznenih
dijela. Devijantnost je socioloki pojam koji ukazuje na odstupanje od
drutvenih normi, vrijednosti i prihvaenih modela ponaanja odreene
drutvene zajednice. Oznaavanje neke osobe kao "devijantne" predstavlja
prvi korak drutvene kontrole. Porazno je da u medijima esto nema mjesta
za interese i stavove maloljetnika i pozitivne primjere njihovog djelovanja.
Kako ne bi bili u ii interesovanja jedino kada se sukobljavaju sa zakonom,
potrebno je zapitati se koji su to njihovi najvei problemi te ta ih uistinu
zaokuplja.
Mediji i nasilje
Pod "medijima" podrazumijevamo novine, magazine, radio i televizijske
stanice, te internet.
Uticaj medija na formiranje stavova kod djece nije nimalo beznaajan.
Mediji su na treem mjestu kao izvori uenja nasilja, odmah iza porodice i
drutvenog okruenja. Djeca su od najranije dobi izloena djelovanju nasilja
u medijima. Danas televizija dominira ivotom djece kako u gradskim, tako i
seoskim sredinama. Pored televizije, djeca rano dolaze i u kontakt sa
kompjuterima, pa su dosta i u kontaktu sa internetom i informacijama koje
na njemu mogu dobiti. Vie od 50% svog slobodnog vremena djeca provedu
u gledanju filmova i sve uestalijem igranju igrica na kompjuteru, koje su
ponekad prepune nasilnog sadraja i koje nisu prilagodjene djeijem uzrastu,
pa ih djeca esto shvataju i oponaaju bukvalno. To djecu dovodi do toga da
ih ona u svakodnevnom ivotu primjenjuju u istim ili slinim situacijama.
Nasilni junaci postaju uzori djeci irom svijeta.
Negativni efekti medijskog nasilja su sljedei:
o Djeca postaju tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta.
o Razvijaju krive stavove o nasilju i imaju gubitak saosjeanja prema
onima koji trpe nasilje.
o Poinju gledati svijet kao nasilan, plaei se da e se nai u situaciji
da trpe nasilje.
o Sve vie ispoljavaju asocijalno i nasilno ponaanje.
o Vie su izloena nasilju i imaju potrebu za vie nasilja u igri.
o Konfliktne situacije pokuavaju rijeiti koristei se nasiljem kao
prihvatljivim i poeljnim.
o ive u virtuelnom svijetu, ne razvijaju optimalno emocijalnu
inteligenciju ni samopouzdanje.
o Manjka im kreativnosti, poveava im se mogunost razvoja
depresije i nesigurnosti.
136
Prisutno je nerazumijevanje pravog znaenja nasilja, pa iz toga

proizilazi pogreno zakljuivanje.
o Nasilje vri konstantan uticaj na navike i nain ivota.
Da bi se donekle suzbili efekti nasilja u medijima na djecu, postaje praksa da
se na televiziji emituju upozorenja za gledaoce, koja se odnose na donju
uzrasnu granicu za koju je sadraj koji slijedi nekodljiv. Takoe, potrebno
je skretati panju novinarima, prilikom izvjetavanja o nasilju nad djecom,
da imaju obavezu da zatite identitet djece ukljuene u in nasilja, da vode
rauna o njihovom dostojanstvu i ansama za rehabilitaciju, koja e biti
oteana ukoliko djeca ostanu javno obiljeena ovim inom. Ovo ponekad
nije lako, jer je u stalnoj borbi za gledanost i tira, senzacionalizam veoma
zastupljena novinarska praksa, kod nas, ali u svijetu. Ipak, mora se imati u
vidu da novinarski kodeksi imaju propise za zatitu maloljetnika u medijima,
i da je od posebne vanosti potovati te propise kada se izvjetava o nasilju.
To je vano zbog tete koja se moe nanijeti djeci na koju se konkretan
sluaj odnosi a moe imatu i kontraefekte promocije nasilja umjesto borbe
protiv njega.
o
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Zatita privatnosti djece u medijima. Zbornik priopenja s tribine, Zagreb 2009.

MC Online www.media.ba (mediji-u-bih-i-prava-djeteta-pravni-osnov.htm,
maloljetnik-predator-drustvo-abolirano.htm).
Mandi A. Nasilje u medijima, Seminarski rad.
Zgrablji Rotar N. Medijimedijska pismenost, medijski sadraji i medijski
utjecaji, www.mediaonine.ba
Iliin V., Marinovi Bobinac A. i Radin, F. Djeca i mediji. DZZOMM i IDIZ .
Zagreb, 2001
http://www.zastitimodjecuodnasilja.org
137
Tema II
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA MLADIH
MULTIFUNKCIONALNI PRISTUP PORODICE I KOLE U

ODGOJU ADOLESCENTNE POPULACIJE U JU O
BAIGOVCI U BAIGOVCIMA
Noajevi S.1, Ferhatovi D.2, Bojagi A.1, Ferizovi, S.3
1
JU O Baigovci Baigovci, ivinice

Prirodno-matematiki fakultet Univerzitet u Tuzli
3
NO DUGA, Sarajevo
Saetak
Uloga porodice u odgoju adolescenata se ogleda u podsticanju, usmjeravanju
razvoja mlade linosti, te formiranje slobodne, humanizovane, svestrane i kreativne
linosti, u cilju da se doprinose zdravom i vedrijem djetinstvu u skladu sa
zakonitostima i osobenostima psihikog razvoja djece adolescenata. Sve navedene
aktivnosti realizovane su uz pomo menademnta i struno osposobljenih uposlenika
kole (koordinacija). Istraivanje je uraeno na uzoraku 157 uenika (sedmih i
osmih razreda, iz est odjeljenja). Istraivanje je raeno u kolskoj
2009./2010.godini. Ukljuenost roditelja je 71 (sedmih razreda) i 69 (osmih
razreda), ukupno 140 roditelja. Akcent je dat na nekoliko aktuelnih kljunih
problem situacija (nasilje meu vrnjacima, neopravdano odsustvo sa nastave,
prisutnost tabakizma). Uz primjenu odgovarajuih instrumenata, tehnika
(opservacija, tema koje govore o neprimjerenim oblicima ponaanja kao i
angaovanje strunih lica). Rezultati su bili vidni, posebno se popravio odnos
saradnje porodice i kole kroz ukljuivanje roditelja u vijee roditelja, vijee
uenika, sa nadlenim organima i institucijama ove kole, kao i pozitivan pristup u
odgoju, a to najbolje pokazuje septembar 2010.godine u odnosu na septembar
prole kolske godine, a oituju se kroz rapidno smanjeni broj neopravdanih
izostanaka,smanjeno nasilje meu vrnjacima i smanjeno koritenje duhanskih
proizvoda.
Kljune rijei: porodica,kola, adolescenti, nasilje
Uvod
Adolescencija je vrijem odrastanja prelaz iz nezrelosti djetinstva u zrelost
odrasle dobi. Adolescencije obuhvata biolosko,psiholoko socijalne
promjene te za posljedici imaju emocionalnu razdaljinu prema roditeljima, a
raste vanost pripadanja grupi vrnjaka. ovjek kao ljudsko bie u pojedinim
fazama ili godinama ima potekoe u prilagoavanju samome nainu ivota,
koje od tih tekoa uzrokuju problem nije lahko definisati. U poslijednje
vrijeme sve vei broj djece i omladine su okarakterisani kao osobe sa
poremeajem u ponaanju. Ovaj problem je toliko doao do izraaja da se
moe jasno rei da je poprimio oblik epidemije. Problem poremeaja u
ponaanju predstavlja planetaran problem istovremano i kod nas a naroito
141
je doao do izraaja poslije rata. injenica koja zabrinjava jeste da

poremeaj u ponaanju zahvata sve ee djecu mlae hronoloke dobi,
javlja se u razliitom obliku i pretstavlja inilac koji sve vie prijeti
njegovom prerastanju u delikventno ponaanje, pa i u kriminalitet odraslih.
U dananjem vremenu imamo itav niz nepovoljnih okolnosti u kojima se
promijenio koncept samoga naina ivljenja od moralnih, ekonomskih,
socijalnih i drutvenih faktora predstavlja jasne korake ka nastajanju
neprihvatljivog oblika ponaanje. Ovim radom emo pokuati dati odgovore
na slijedea krucijalna pitanja:
- Uloga porodice u odgoju adolescenata
- Uloga kole u odgoju adolescenata
Teorijsko nauno razmatranje problema
Poremeaj u ponaanju (pojam, uzroci)
Pod pojmom osobe sa poremeajem u ponaanju podrazumjevaju se osobe u
kojih su odstupanja od prosjene populacije tolika da im je zbog toga
potreban odgoj, obrazovanje i osposobljavanje za ivot i rad posebnim
uslovima. Takvo ponaanje je socijalno neprihvatljivo opasno za pojedinca i
drutvo. Kao djecu sa poremeajem u ponaanju oznaavamo onu djecu ije
ponaanje uzrokuje konfliktne situacije. U tom sluaju govorimo o
emocionalnom oteenju ili o socijalno neprilagoenoj djeci. Ako ponaanja
linosti u odreenoj okolnosti dobije prekraj onda se govori o delikventnom
ponaanju. Cilj ovog istraivanja je ustanoviti koji se najee poremeaji u
ponaanju javljaju kod adolescentne populacije u JU O Baigovci i koji
su uzroci tih poremeaja. Istraivanjem je ustanovljenje da u JU O
Baigovci adolescentnoj populaciju preovladavaju tri najea oblika
poremeaja u ponaanju, a to su: bjeanje i neopravdano odsustvo sa
nastave, konzumiranje duhanski preraevina i nasilje meu vrnjacima.
Istraivanjem su bili obuhvaeni uenici i roditelji, 71 uenik sedmih razreda
i 69 uenika osmih razreda u starosnoj dobi od 14-15godina to ukupno
iznosi 157 uenika te 149 roditelja. Govorei o hronolokoj dobi ispitanika
(uenika) treba napomenuti da se radi o zavrnoj fazi rane adolescencije i
poetnoj fazi srednje adolescencije.
Metode rada
Metode koritene u ovom istraivanju su: serwey-metoda i analitiko
deskriptivna metoda. Navedene metode u istraivanju smo koristili kroz
razliite upitnike u kojima smo ispitivali stavove, vjerovanja i miljenja
ljudi. Tehnika koritina u ovom istraivanju jeste tehnika anketiranje gdje
smo ispitivali stavove i miljenja uenika i roditelje te njihova oekivanjam,
elje i potrebe.
142
Tokom istraivanja indetifikovani su najuestaliji nepoeljni oblici
ponaanja meu adolescentima JU O Baigovci, a to su: bjeanje i
neopravdano odsustvo sa nastave, konzumiranje duhanski preraevina i
nasilje meu vrnjacima.
Bjeanje i neopravdano odsustvo sa nastave
Bijegom se smatra nedozvoljeno i neprkladno udaljavanje iz odgojne sredine
na krae ili due vrijeme. Prema rezultatima anketiranja uenika O
Baigovci glavni uzroci bjeanja i izostajanja sa nastave su:bjeanje zbog
nemogunosti uklapanja u razrednu zajednicu, nepostojanja radnih
navika,razdora u porodici,negativnih stavova prema koli, negativnih uticaja
okoline itd. Opservacijom uenike popilacije primjetili smo da uenici
sedmih i osmih razreda imaju naglaeniji afinitet prema bjeanju i izistajanju
sa nastave nego uenici mlaih razreda. Primjetili smo da je jedan od glavnih
razloga neopravdanog izostajanja sa nastave takozvani strah od kole gdje
adolescenti nisu u stanju da se nose sa skolskim obavezama.kolske
2009/2010 godine broj izostanaka uenika sedmih i osmih razreda
sveukupno iznosi 2478, od toga 2142 opravdana i 336 neopravdanih asova.
Broj uenika sedmih i osmih razreda kolske 2009/2010 je iznosio 165 gdje
je broj izostanaka po uceniku bio 15,018 ili 0.15%. Broj opravdanih asova
po ueniku iznosi 12,98 ili 0,12% a abroj neopravdanih asova po ueniku
iznosi 2,036 ili 0,02%. Treba napomenuti da se nesmije izvriti
generalizacija svih uenika ve navesti da je odreeni broj uenika bio
nosioce neopravdanog izostajanja sa nastave. Odnos izmeu uenika i
uenica u izostavljanju sa nastave je 85% neopravdano izostaju uenici a
15% neopravdano izostaju djevojice.
Konzumiranje duhanskih preraevinja
Konzumiranje duhanskih preraevinja je izrazitoloa i rasprostranjena
osobina kod odraslih, mladih, a sve ee i kod djece. Konzumiranje
duhanskih preraevina kod odraslih se smatra normalnom pojavom iako
tetnom ali kada do konzumiranja istih doe kod djece smatra se loom i
negativnom navikom. Upotrebom duhanskih preraevina kod djece izaziva
veu i bru ovisnost nego kod odraslih. Najei razlog konzumiranja
duhanskih preraevinja je elja da se izjednae ili identifikuju sa odraslima.
Konzumiranje duhanskih preraevina esto za sobom povlai i druge loe
navike kao npr. druenje sa pojedincima asocijalnog ponaanja dovodi do
konflikta sa roditeljima i nastavnicima, javljaju se vee potrebe za novcem, a
esto se javlja kraa i la.
143
Nasilje meu vrnjacima

Sljedei oblik poremeaj u ponaanju koji je predstavljen u ovom radu je
nasilje meu vrnjacima.To je jedan od najteih oblika poremeaja u
ponaanju zbog toga to za posljedicu imam nepopravljivu tetu. Problem je
kompleksan pa smo prema njemu tako postupili. Postoji vie definicija ta je
to nasilje. Jedna od najjednostavnijih je da se nasilje meu vrnjacima moe
definisati kao ponaanje izmeu dvoje ili vie mladih ljudi s ciljem kontrole,
moi i zastraivanja.
Uzroci nasilja
Uzroci nasilja su sloeni i esto isprepleteni. Nasilje u koli je relativno
kasno postalo predmet interesovanja znanstvenika. Naa zapaanja su
sljedea:
- sve je vie uenika koji svojim ponaanjem ometaju rad u razredu,
- djeca su vie nasilna nego ranije, a nasilju su posebno skloni adolescenti,
- mnogo djece pokazuje manjak bilo kakvog osjeaja brinosti prema
drugima ili osjeaj aljenja zbog uinjenog,
- nastavnici sve vie uenike opisuju kao agresivne i neprijateljski
raspoloene mlade osobe.
Nasilje u koli ima sljedee zajednike elemente:
- Da se radi o agresivnom inu
- Postoji ne srazmjer u snazi i moi ( rtvi se je teko braniti )
- Radi se o inu koji se ponavlja
- Moe se raditi o fizikom zlostavljanju (uderanje, guranje, potezanje),
verbalnom (nazivanjem runim imenima, prijetnje i ismijavanje) ili
indirektno zlostavljanje (iskljuenje iz grupe, ogovaranje).
Tipovi nasilja
Tipovi nasilja mogu biti sljedei: Fiziko, Emocionalno ili psihiko,
Seksualno, Ekonomsko i Kulturno nasilje. Fiziko nasilje manifestira se kroz
razliite oblike fizikog zlostavljanja, a za posljedicu ima nanoenje ozlijeda.
Ukljuuje ponaanja kao to su amaranje, uderanje ekstremitetima,
predmetima, guranjem, ugriz i opekotine, zakljuavanje i ugroavanje
slobode kretanja. Psihiko ili emocionalno nasilje oituje se kroz verbalne i
emocionalne prijetnje i ucjene, govorenje pogrdnih rijei, izolaciju od
prijatelja i/ili porodice, nazovanjem pogrdnim imenima, kontroliranje
kretanja, govorenja i odijevanja. Seksualno nasilje odnosi se na spolno
uznemiravanje kao to su dobacivanje i uvredljivi komentari, ili bilo koji
oblik fizike seksualne aktivnosti ( ljubljenje, dodirivanje, prisilni spolni
odnos) bez pristanka druge osobe. Ekonomsko nasilje ukljuuje krau,
uzimanje ili iznuivanje novca. Kulturno nasilje podrazumijeva vrijeanje
na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi.
144
Uloga porodice u odgoju adolescenata

Porodica se definira kao osnovna drutvena elija i kao jedna od
najsloenijih, najstarijih i najtrajnijih drutvenih grupa. Ona zahvata vrlo
razliite strane ljudskoga ivota, pa zbog toga postoji itavo bogastvo
znaenja i objanjenja, od filozofskih, socijolokih, psiholokih, odgojnih,
socijalnih pa do ekonomskih i pravnih. Porodica je najvaniji faktor u prvim
godinama odgoja mladih linosti. Ona udara temelje cjelokupnoj strukturi
linosti. Odgvorno roditeljstvo vrlo je vana osobina zrelog ovjeka i zato
joj pripada ugledno mjesto meu odgojnim vrijednostima porodinog odgoja
uopte. Ima li vanije uloge u drutvu od uloge dobre majke ili dobrog oca?
Ima li vrijednijeg poziva od poziva roditelja, staratelja i odgajatelja, koji
donose na svijet, njeguju i usmjeravaju novi ivot novog ovjeka? To je
ljudski topao, ljubavlju protkan, potovanja vrijedan ali i vrlo odgovoran
poziv. Uloga porodice u odgoju adolescenata se ogleda u podsticanju,
usmjeravanju razvoja mladih linosti te formiranje slobodne, humanizovane,
svestrane i kreativne linosti, a u cilju da se doprinese zdravom i vedrijem
djetinstvu u skladu sa zakonitostima i osobenostima psihikog razvoja
adolescenata. Za svaku osobu sa psihike take gledita nekoliko ivotnih
perioda su posebno znaajni. Jedan od tih perioda je i adolescentni period. U
njemu se deavaju mnogobrojne promjene. Jedna od promjena jeste i
promjena komunikacije naroito komunikacije na relaciji roditelj
adolescent.
Odnos roditelj adolescent
Jedna od velikih promjena u adolescenciji je poveanje emocionalne
udaljenosti u odnosu roditelj dijete. Iako je i dalje prisutna emocionalna
toplina u porodici, adolescenti poinju graditi nove odnose izvan njih. Ti
novi intrapersonalni odnosi se stvaraju s vrnjacima. Roditelji moraju
postaviti standarde i pravila ponaanja kako bi sprijeili da njihova djeca
upadnu u probleme. Dobar odnos izmedu roditelja i adolescenta sastoji se u
pronalaenju ravnotee izmeu dozvoljevanja adolescentima da istrauju i
zadre svoju nezavisnost, i njihovog zatiivanja i postavljnja granica.
Kako razgovarati i komunicirati sa adolescentom:
- Sluati govorite to manje da bi vae dijete reklo to vie
- Koristite to manje rijei u kratkim reenicama
- Ne ponavljajte se jer to je jako dosadno
- Govorite normalnim tonom. to vie viete manje vas uje
- Organizujte svoje misli prije razgovora
- Pazite na tajming. Nije svako vrijeme dobro za razgovor
- Prekinite razgovor ako se ljutnja ili frustracija pojaavaju
- Dopustite adolescentu da ode, moda je to njegov nain na koji
kontrolira ljutnju
- Ne postavljajte ultimatume
145
Nikada ne poniavajte
Prikupite hrabrosti i priznajte kada ste pogrijeili
Pruite im ljubav i njenost
Nauite da adolescenti moraju imaju svoj kutak intime, u koji neete
ulaziti niti ga kontrolirati
Kako odgojiti nenasilno dijete

Roditelji imaju vanu ulogu u smanjivanju nasilja, upravo odgajajui svoju
djecu u sigurnim domovima. Svakom djetetu je potreban blizak odnos sa
roditeljima pun ljubavi kako bi se osjealo sigurno i zatieno te razvilo
osjeaj povjerenja. Manja je vjerovatnoa da e se kod djeteta javiti
poremeaj u ponaanju ako se roditelj posveti djetetu, puno njime bavi,
pogotovo u ranim godinama razvoja. Bez pravilnog nadzora djeca ne
dobivaju potrebnu sigurnost. Studije su pokazale da djeca koja nemaju
kvalitetan nadzor roditelja, vrlo esto razvijaju poremeaj u ponaanju.
Osigurajte da znate gdje su vam djeca u svakom trenutku i ko su prijatelji s
kojima se drue.Ohrabrite kolsku djecu za sudjelovanje u nadgledanim
kolskim aktivnostim, sportu i rekreaciji. Budite model prihvatljivog
ponaanja svojoj djeci. Ne tucite djecu, hvalite djete, komunicirajte i budite
dosljedni. Sve ovo gore navedeno su modeli koji nam mogu koristiti u
odgoju ne nasilnog djeteta.
Uloga kole u odgoju adolescenata
kola je institucija koja se sastoji od dvije komponente, s jedne strane
obrazovne a s druge odgojne. U posljednje vrijeme smo svjedoci kako je
odgojna komponenta zanemarena pa moda tu moemo traiti problem i
uzrok poremeaja u ponaanju. Menadment kole i razrednici su odluili da
se u najozbiljnijoj mjeri pozabave ovim problemom. Bilo je potrebno izraditi
program za prevenciju neprihvatljivog ponaanja ( bjeanje i neopravdano
odsustvo sa nastave, konzumiranje duhanskih proizvoda i nasilje meu
vrnjacima). Izradi programa se je pristupilo multidisciplinarno. Pored samih
uposlenika kole, direktora, pedagoga, razrednika angaovali su se i vanjski
saradnici kao to su: roditelji, defektolog, psiholog, socijalni radnik,
nevaldine organizacije. Da bi se dolo do izrade najprihvatljivijeg programa
za prevenciju neprihvatljivog oblika ponaanja koristila su se vlastita
iskustva te domai i inostrani modeli programa ovakvoga tipa. Prema
navedenim komponentama, iskustvu te domaim i inostranim modelima za
izradu ovaknih programa bilo je potrebno ispuniti sljedee uslove:
- Osvijetenost; odrasli u koli i kod kue moraju priznati postojanost
problema za razvijanjem efikasnog programaprevencije nuno je bilo
prikupiti podatke o specifinim prilikama kole.
- Odluka odraslih ( osoblja kole i roditelja, lokalne zajednice) da e se
angaovati u rjeavanju ovog problema.
146
Mjere na razini kole; ukoliko je kola odluila neto uiniti po tom

pitanju, morao se organizovati jedan radni sastanak cjelokupnog radnog
osoblja, predstavnika roditelja i uenika. Kako bi plan bio konkretan
potrebno je ostaviti dovoljno prostora za diskusijui izabrati mjere koje su
prilagoene koli
- Mjere na razini razreda; ako se zna da se u razredu pojavljuju
neprihvatljivi oblici ponaanja vano je odmah reagovati i razgovarati sa
uenicima. Osnovna svrha takvog razgovora je naprosto prekid
neprihvatljivog oblika ponaanja kroz postavljanje jasnog i energinog
zahtjeva da se takav oblik ponaanja odmah prekine. Cilje je poslati
poruku da se takvo ponaanje prihvata i da emo se pobrinuti da ono
prestane
Prouavajui inostrane modele prevencije neprihvatljivog oblika ponaanja
doli smo do zakljuka da se veina strunjaka za probleme neprihvatljivog
ponaanja meu uenicima u koli dijele sljedea uvjerenja o efikasnoj
prevenciji. Strategije koje se koriste moraju biti tane, vano je koliko su
efikasne a ne koliko su lake i brze. Ako se ne smanjuje i neprihvatljiv oblik
ponaanja ne koristiti ih!
Kljune strategije i intervencije zasnivaju se na vrijednostima, a ne
nagradama i kaznama uenici se moraju nauiti izbjegavanju
neprihvatljivog oblika ponaanja i u odsutnosti autoritea. Sva ponaanja za
koja elimo da ih uenici biraju i slijede moramo i sami pokazivati kao
model i pouavati ih o njima. Svaki uenik je dobrodoao u kolu ak i onaj
koji se ne ponaa dobro. U koli ne smijem postojati marginalizacija i manje
vrijedni uenici, treba ih uiti i pokazivati im da nitko nije manje vrijedan, a
prema iskazanom neprihvatljivom obliku ponaanja odnositi se kao brian
roditelj koji to nastoji ispraviti. Svi u koli moraju biti ukljueni kako u
stvaranjutako i provedbu programa prevencije neprihvatljivog oblika
ponaanja bez sudjelovanja svih neemo dobiti eljeni program. Kada smo
ispunili sve preduslove ovog programa dobili smo jedan veoma kvalitetan
preventivni program neprihvatljivog oblika ponaanja.
U prilogu naeg istraivakog projekta donosimo ANEKS sprovedenih
aktivnosti u kolskoj 2010./2011. godini. Tu e biti navedene aktivnosti koje
su se poduzele u rjeavanju navedenih problema:
- Analiza odgojno obrazovnog rada u kolskoj 2010.godini
- Aktivnosti poduzete na rjeavanju postojeih problema
- Edukacija nastavnika
- Edukacija roditelja
- Planska razmjena uenika
Kada je rije o edukaciji ona je provoena kroz razliite radionice, seminare
i simpozije. Edukacija je bila usmjerena kako prema nastavnicima tako i
prema roditeljima. Proces edukacije su vrile razliite vladine i nevladine
147
organizacije ( DUGA, EDUCAID, SAVE CHILDREN), struna lica iz

Centra za socijalni rad, uposlenici Doma zdravlja ivinice, defektolozi,
socijalni pedagozi itd. Sve uenike sedmih i osmih razreda a naroito
uenike koji imaju neprihvatljiv oblik ponaanja smo od poetka godine
maksimalno ukljuili u plansko-organizirani i kontrolisani van nastavne
aktivnosti ( sportske, kulturne, umjetnike itd.). Formirali smo jedan projekat
u kojemu je za cilj bila razmjena uenika, pa smo tako napravili razmjenu
naih uenika sa uenicima Srednjo-bosanskog kantona. Naa djeca su ila u
posjetu na nekoliko dana svojim vrnjacima u Ustikolinu, gdje su stekli nova
prijateljstva, svoju cjelokupnu socijalizaciju podigli na jedan vei nivo,
posjeivali kulturne, historijske i ekoloke destinacije tog kraja.
Zakljuak
Poremeaj u ponaanju u poslijednje vrijeme dobijaju karakteristike
epidemije. Oni zahtjevaju sve veci broj djece i mladih. Ovaj je problem
prisutan u cijelome svijetu, pa tako i kod nas a naroito poslije rata.
injenica koja zabrinjava jeste da poremeaji u ponaanju zahvataju sve
ee djecu mlae hronoloke dobi, da se javljaju u razliitim vidovima i da
pretstavljaju inilac koji sve vise prijeti njihovom prerastanju u delikventno
ponaanje, pa i u kriminal. Osnovni cilj ovog istraivanja bio je ispitati i
utvrditi koji su najei poremeaji u ponaanju koji se javljaju kod
adolescenata. Ono to zabrinjava jeste da djeca ve u ranoj dobi poinju
konzumirati stvari koje su tetne za njihov kako fiziki tako i psihiki razvoj.
Potrebno je mnogo vise raditi na preventivnom djelovanju kako bi se
smanjili neprihvatkjivi oblici ponaanja i time pomogli u razvoju djeteta kao
cjelokupno zdrave linosti. Neophodno je sprovesti to kvalitetniju edukaciju
nad roditeljima i osobama koje se bave radom s tom djecom kako bi se
dobilo to manje neeljenih oblika ponaanja.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Tomi, R. Poremeaj u ponaanju kod djece i mladih, Tuzla, 2005.

ati, R. Porodina pedagogija, Zenica, 2003.
Stojakovi, P. Psihologija za nastavnike, III izdanje Banja Luka, 2005.
Stanojlovi, DB. Porodica i vaspitanje djeteta. Beograd: Nauna knjiga,
1990.
Winhel, R . Djeca koju je teko odgajati. Zagreb: EDUCA, 1996.
www.udrugaroditelja.hr
www.opera.top-forum.net
www.odgoj.com
148
MULTIFUNCTIONAL APPROACH TO FAMILIES AND

SCHOOLS FOR THE EDUCATION OF ADOLESCENT
POPULATION IN THE PUBLIC INSTITUTION PRIMARY
SCHOOL "BASIGOVCI" IN BASIGOVCI
Summary
The role of families in the education of adolescents is reflected in encouraging,
guiding the development of a young person, and the formation of free, humanized,
versatile, creative personality, in order to contribute to a healthy and serene
childhood in accordance with the principles and features of the psychological
development of children - adolescents. All these activities have been realized with
the help of the Management of professionally trained school staff (coordination).
The study was carried out on samples of 157 students (7th and 8th graders from six
departments). The survey was conducted in the school 2009/2010 year. Involvement
of parents is 71 (7th grade) and 69 (8th grade), a total of 140 parents. Emphasis is
given to several key current problem situation (violence among peers, unjustified
absence from school, the presence of Tabacco). With the application of appropriate
tools, techniques (observations, and themes that speak about the inappropriate
behaviors and engagement of experts). The results were visual, especially to
improve the relationship of cooperation of family and school by involving parents in
the parent council, student council, with the competent authorities and institutions of
the school, and a positive approach to education, which best shows in September of
2010 compared to September last school year, and reflected the rapidly reduced the
number of unexcused absences, reduced violence among peers and reduced use of
tobacco products.
Key words: family, school, teens, violence
149
OSEANJE POVEZANOSTI SA DRUGIMA U

ADOLESCENCIJI
uni-Pavlovi V., Kovaevi-Lepojevi M., Glumbi N
Fakultet za specijalnu edukaciju i rahabilitaciju Univerziteta u Beogradu
Saetak
Oseanje povezanosti sa drugima odnosi se na individualne percepcije socijalnih
odnosa i relaciona iskustva pojedinca. Re je o sloenom konstruktu koji objedinjuje
vie razliitih aspekata, kao to su: oseanje poverenja, opaeni pristup podrci,
zadovoljstvo u drutvu drugih osoba i tolerancija na razliitost. Brojne empirijske
studije otkrivaju povezanost izmeu adekvatnih individualnih relacionih kapaciteta i
pozitivnih razvojnih ishoda, zbog ega se oseanje povezanosti smatra jednim od
najznaajnijih protektivnih faktora. Prouavanje oseanja povezanosti sa drugima
kod adolescenata ima poseban znaaj. Tokom ovog razvojnog perioda dolazi do
restrukturiranja interpersonalnih odnosa, to moe uticati na relacione kapacitete i
iskustva. Istraivanje je predmetno usmereno na sagledavanje razvijenosti oseanja
povezanosti sa drugima u velikom reprezentativnom uzorku srednjokolaca (N=805,
uzrast 14-18 godina). Podaci su prikupljeni Sense of Relatedness Scale (PrinceEmbury, 2007). Rezultati istraivanja otkrivaju da oko 20% adolescenata ima
deficijentno oseanje povezanosti sa drugima. To se posebno odnosi na stepen
zadovoljstva ispitanika u drutvu drugih osoba i sposobnost da se doivi i izrazi
razliitost. Sudei prema ostvarenim skorovima, oseanje povezanosti sa drugima je
razvijenije kod devojica u odnosu na deake i kod mlaih u odnosu na starije
ispitanike. Na osnovu rezultata istraivanja moe se izvesti zakljuak o potrebi za
unapreivanjem oseanja povezanosti sa drugima kod adolescenata. Shodno tome,
date su preporuke za primenu odgovarajuih intervencija.
Kljune rei: adolescenti, oseanje povezanosti, poverenje, socijalna podrka,
tolerancija.
Uvod
Rad je predmetno usmeren ka ispitivanju razvijenosti oseanja povezanosti u
adolescenciji. Oseanje povezanosti moe se odrediti kao kapacitet za
uspostavljanje i odravanje kvalitetnih interpersonalnih odnosa koji bazira
na individualnim percepcijama socijalnih odnosa i relacionim iskustvima
adolescenta. U klasinim studijama rezilijentnosti ukazuje se na znaaj koji
povezanost sa drugim ljudima ima za pozitivan razvoj dece i omladine. Na
primer, Werner smatra da su rezilijentna deca, izmeu ostalog, socijabilnija,
sposobna da uspostave pouzdane odnose sa lanovima porodice i drugim
osobama, da imaju bliske prijatelje i da dobijaju podrku odraslih i
socijalnog okruenja1. Garmezi i saradnici, ukazuju na vanost sledeih
faktora rezilijentnosti: pozitivna socijalna orijentacija, podravajue
porodino okruenje, dostupnost eksternih sistema podrke i drugo2.
Oseanje povezanosti objedinjuje etiri osnovna koncepta: oseanje
151
poverenja, opaeni pristup podrci, zadovoljstvo u drutvu drugih osoba i

tolerancija na razliitost3. Prema teoriji afektivnog vezivanja ili atamenta,
mala deca imaju potrebu za zatitom od strane roditelja koja je izvedena iz
bioloki baziranih motiva duboko ukorenjenih u evoluciji nae vrste4. U
zavisnosti od kvaliteta interakcija izmeu deteta i roditelja, razvijaju se
razliiti obrasci afektivnog vezivanja, odnosno siguran ili nesiguran
atament. Obrazac atamenta ima vanu ulogu u socijalizaciji deteta, jer
odreuje bazino oseanje poverenja. Posebno se naglaava uticaj atamenta
na kasnije odnose izmeu deteta i roditelja, jer su deca sa sigurnim
atamentom responsivnija na vaspitne uticaje roditelja. Atamemnt odreuje
i kapacitet za bliskost i intimnost, pa time utie na uspostavljanje odnosa sa
drugim odraslim osobama i vrnjacima. Na kraju, na osnovu ranih iskustva u
interakcijama sa roditeljima, dete formira mentalne reprezentacije odnosa
koje e oblikovati njegove reakcije i iskustva u interpersonalnim odnosima
tokom ivota. Tako, ovaj rani socio-emocionalni proces izmeu deteta i
roditelja ima veliki znaaj za razvoj oseanja poverenja u druge, u smislu
individualnih oekivanja u odnosu na druge i ocene njihove pouzdanosti. U
literaturi se mogu nai razliite definicije socijalne podrke koje se
uglavnom odnose na oseanje pojedinca da je voljen, potovan i prihvaen u
svojoj sredini. Tardy5 predlae daleko iri model konceptualizacije socijalne
podrke koji obuhvata pet sledeih dimenzija: smer podrke, koji se odnosi
na to da li je podrka data ili primljena; dispozicija, odnosno da li je podrka
samo dostupna ili se aktuelno koristi; deskripcija ili evaluacija, to zavisi od
toga da li se od pojedinca trai da podrku opie ili da je proceni; sadraj
podrke koji moe biti emocionalan, instrumentalan, informativan ili
procenjivaki; mrea, odnosno izvor ili izvori individualne podrke.
Dosadanja istraivanja sugeriu da opaena socijalna podrka stoji u
pozitivnoj vezi sa indikatorima socijalne prilagoenosti (socijalne vetine,
kolski uspeh i dr.) i u negativnoj vezi sa eksternalizovanim i
internalizovanim obrascima problematinog ponaanja6. Zadovoljstvo u
drutvu drugih osoba i tolerancija su, takoe, vani aspekti oseanja
povezanosti i povezani su sa prethodno diskutovanim oseanjem poverenja i
socijalnom podrkom. Recimo, zadovoljstvo u drutvu drugih podrazumeva
manji stepen nelagodnosti i anksioznosti u interpersonalnim odnosima, s tim
da manjak zadovoljstva ne mora nuno predstavljati problem, ukoliko kod
pojedinca postoji razvijeno oseanje bazinog poverenja i adekvatna
percepcija podrke3. Prema istoj autorki, tolerancija se odnosi na uverenje
pojedinca da se u socijalnim interakcijama moe izraziti razliitost, a da se
pritom odre dobri interpersonalni odnosi. Ostvarivanje autonomije, koja se
reflektuje i kroz sposobnost izraavanja sopstvenog miljenja onda kada ono
nije u skladu sa miljenjem ostalih, predstavlja vaan preduslov za
uspostavljanje kvalitetnih veza tokom ivota. Treba napomenuti da stepen
zadovoljstva pojedinca u drutvu i tolerancija, u velikoj meri, zavise od
152
prethodnog iskustva. Brojna istraivanja otkivaju da oseanje povezanosti

ima uticaj na kolsko postignue, ponaanje i socijalnu prilagoenost
adolescenata. Primera radi, DuBois i saradnici7, ispitujui uticaj socijalne
podrke na prilagoavanje dolaze do sledeih vanih zakljuaka: podrka
porodice moe redukovati psiholoke probleme i poremeaje ponaanja i,
uprkos tome to veze sa vrnjacima dobijaju na znaaju u adolescenciji, jake
i suportivne veze sa roditeljima i ostalim lanovima porodice ostaju vaan
izvor sigurnosti i stabilnosti; podrka kolskog osoblja je veoma znaajna za
decu koja odrastaju u nepovoljnim ivotnim okolnostima i povezana je sa
pozitivnim akademskim i socio-emocionalnim ishodima. Drugi primer
potie iz oblasti istraivanja atamenta i tie se konstruisanja "internih
radnih modela" koji slue kao filter putem koga dete rekonstruie svoja
iskustva iz novoustanovljenih veza u skladu sa ranijim iskustvima4. Interni
radni modeli utiu na mentalne reprezentacije deteta ukljuujui nain na
koji ono razume druge (npr. njihove emocije), interpersonalne odnose (npr.
pravila, oekivanja) i sebe. Iako se veina autora slae da oseanje
povezanosti ima vanu protektivnu funkciju, o mehanizima delovanja
oseanja povezanosti postoje razliita miljenja, to e biti ilustrovano na
primeru socijalne podrke. Prema tzv. hipotezi tamponiranja, socijalna
podrka ima ulogu medijatora izmeu stresnih iskustava i poremeaja u
razvoju, pa e se tei mentalni poremeaji razviti u stanjima koje odlikuju
visok stres i slaba socijalna podrka nego u stanjima visokog stresa i snane
podrke8. Drugi autori zagovaraju tzv. hipotezu glavnog efekta, prema kojoj
socijalna podrka ostvaruje pozitivne efekte nezavisno od izloenosti stresu9.
Drugim reima, neki autori smatraju da je socijalna podrka vana za dete
koje se nalazi u rizinim ili stresnim situacijama, dok drugi smatraju da je
ona vana za svu decu, jer utie na njihovo psihiko stanje. U literaturi se
mogu nai empirijski dokazi koji podravaju oba navedena stanovita, pa su
potrebna dalja istraivanja koja bi dala preciznije odgovore. Smisao ovog
istraivanja je da omogui uvid u razvijenost oseanja povezanosti u
velikom reprezentativnom uzorku adolescenata. Nain na koji je istraivanje
koncipirano ima prednost nad dosadanjim istraivanjima koja su uglavnom
bila fokusirana na specifine grupe unutar opte populacije. Zahvaljujui
tome, rezultati ovog istraivanja mogu da poslue kao dobra polazna osnova
u planiranju preventivnih intervencija koje su usmerene ka unapreivanju
interpersonalnih odnosa adolescenata i otklanjanju zapreka koje postoje u
tom pogledu.
Metode rada
Istraivanje ima dva osnovna cilja, a to su: 1) ispitivanje kljunih dimenzija
oseanja povezanosti (poverenje, podrka, zadovoljstvo i tolerancija) i 2)
sagledavanje razlika u oseanju povezanosti u odnosu na uzrast i pol
ispitanika. Istraivanje je raeno u kraljevakim srednjim kolama, tokom
153
kolske 2009-2010. godine. Uzorak je formiran od uenika svih srednjih

kola u Kraljevu, tako to je iz svake kole ukljueno po jedno odeljenje I
(27,3%), II (23,9%), III (26,3%) i IV (22,5%) razreda. Anketirano je ukupno
805 uenika devet kola, uzrasta 14-18 godina (14 godina 0,6%, 15 godina
15,8%, 16 godina 25,0%, 17 godina 29,7% i 18 godina 28,9%), oba pola
(45,2% momaka i 54,8% devojaka). Za prikupljanje podataka upotrebljena je
Skala rezilijentnosti za decu i adolescente (Resiliency Scales for Children
and Adolescents), odnosno jedna skala ovog instrumenta pod nazivom Skala
oseanja povezanosti (Sense of Relatedness Scale REL)3. Skala REL se
sastoji od 24 pitanja koja su rasporeena u etiri podskale, a to su:
Poverenje, Podrka, Zadovoljstvo i Tolerancija. Za svako pitanje su
ponueni odgovori na petostepenoj skali Likertovog tipa: 0 nikad, 1
retko, 2 ponekad, 3 esto i 4 skoro uvek. Instrument je normiran za
uzrast od 9 do 18 godina, za oba pola. Ima dobre metrijske karakteristike:
visoku internu konzistenciju (koeficijent alfa za Skalu REL iznosi 0,91 za
uzrast 12-14 godina i 0,95 za uzrast 15-18 godina) i adekvatnu test-retest
relijabilnost (koeficijent korelacije za Skalu REL je 0,84). Obrada rezultata
ispitanika podrazumevala je primenu metoda deskriptivne statistike,
frekvencija, procenata, aritmetikih sredina i standardnih devijacija. Pored
toga, za ispitivanje razlika u skorovima na Skali REL i njenim podskalama u
zavisnosti od uzrasta i pola ispitanika korien je Hi-kvadrat test i Kramerov
V-koeficijent asocijacije dve varijable.
Skala oseanja povezanosti (REL) meri povezanost sa drugim ljudima i
relaciona iskustva i sastoji od etiri podskale kojima se ispituju kljuni
aspekti oseanja povezanosti: oseanje poverenja, opaeni pristup podrci,
zadovoljstvo u drutvu drugih osoba i tolerancija na razliitost. Opseg
sirovih skorova za Skalu REL iznosi 0-96, a opseg T-skorova je <1-68, za
uzrast 12-14 godina i <1-64 za uzrast 15-18 godina (AS=50; SD=10).
Distribucija T-skorova ispitanika na Skali REL prikazana na Grafikonu 1.
Raspon ostvarenih T-skorova na Skali REL iznosi 23 do 64, a srednja
vrednost je u granicama proseka (50,14). Vie od polovine ispitanika
(56,1%) ostvarilo je skorove u kategoriji prosean (46-55). Na drugom
mestu po zastupljenosti su skorovi u kategoriji nadprosean (56-59) sa
15,2% i kategoriji ispodprosean (41-45) sa 12,2%. Najmanje su zastupljeni
skorovi u kategoriji visok (60) sa 7% i kategoriji nizak (40) sa 9,6%.
Najvei broj ispitanika ostvario je skor 55 (69, odnosno 8,6%) koji
predstavlja gornju granicu kategorije prosean. Distribucija ukupnih Tskorova ima negativan skjunes (-0,765; SD=0,086), odnosno pomerena je
ulevo ka viim vrednostima i zailjena je (kurtosis 0,835; SD=0,172).
154

70
Broj ispitanika
60
50
40
69
61
30
34
10
0
17
16
4 2 5 5 3 5
1 2 1 2 2 1
49
46
43
20
55
29
27
20
29
39
33
24
23
11
10 9 8
23 24 25 26 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64
T-skorovi na skali REL
Grafikon 1. Distribucija T-skorova ispitanika na Skali REL

U odnosu na normativni uzorak3, ispitanici imaju neto bolje razvijeno
oseanje povezanosti sa drugima. Tome u prilog govori neto vea srednja
vrednost skorova ispitanika i vee uee ispitanika u kategorijama prosean
i nadprosean, a manje u kategorijama ispodprosean i nizak. Iako je velika
veina adolescenata iskusila vrste i pouzdane veze sa drugima, kod vie od
20% ispitanika identifikovano je deficijentno oseanje povezanosati sa
drugima. U Tabeli 1. prikazana je distribucija ispitanika prema ostvarenim
T-skorovima na podskalama Skale REL u sledee kategorije: nizak (4),
ispodprosean (5-7), prosean (8-12) i nadprosean (13-15).
T-skorovi
Nizak
Ispodprosean
Prosean
Nadprosean
Ukupno
Poverenje
Broj
%
22
2,7
96
11,9
605
75,2
82
10,2
805
100,0
Podrka
Broj
%
20
2,5
75
9,3
546
67,8
164
20,4
805
100,0
Zadovoljstvo
Broj
%
33
4,1
103
12,8
463
57,5
206
25,6
805
100,0
Tolerancija
Broj
%
20
2,5
107
13,3
539
67,0
139
17,3
805
100,0
Tabela 1. Distribucija T-skorova na podskalama Skale REL

Podskala poverenja ispituje bazino oseanje poverenja, odnosno iskustvo
intimnosti, oseanje prihvaenosti od strane drugih i sposobnost autentinog
povezivanja sa drugima. Na ovoj Podskali najvei broj ispitanika ostvario je
rezultate u kategoriji prosean (75,2%), a zatim u kategorijama
ispodprosean (11,9), nadprosean (10,2) i nizak (2,7%). Srednja vrednost
skorova ispitanika na podskalama Poverenje (9,70) je neto nia u odnosu na
normativni uzorak i znatno je vee uee ispitanika u kategoriji prosean, a
znatno manje u kategoriji nadprosean. Podskala podrke meri opaenu
155
dostupnost podrke, odnosno percepcije da postoje osobe od kojih se moe

traiti i dobiti pomo u nevolji. U odnosu na ostvarene skorove na Podskali
podrke, veina ispitanika je svrstana u kategorije prosean (67,8%) i
nadprosean (20,4%), dok je znatno manje ispitanika u kategorijama
ispodprosean (9,3%) i nizak (2,5%). U odnosu na normativni uzorak, neto
je vea srednja vrednost skorova (10,60) i manja je zastupljenost ispitanika u
nepovoljnijim kategorijama. Podskala zadovoljstva je dizajnirana da izmeri
stepen lagodnosti koju pojedinac osea prilikom interakcija sa drugima,
odnosno lakou kojom uspostavlja i odrava prijateljstva. I u ovom sluaju
veina ispitanika je ostvarila skorove u kategoriji prosean (57,5%) i
nadprosean (25,6%), a manji broj je razvrstan u kategorije ispodprosean
(12,8%) i nizak (2,5%). U poreenju sa normativnim uzorkom, srednja
vrednost skorova je neznatno via (10,06) i znatno je vea zastupljenost
kategorije prosean, dok je zastupljenost svih ostalih kategorija manja.
Uverenje da se razliitost u odnosu na druge moe spokojno ispoljiti i
oekivanje da e se drugi odnositi na fer nain uprkos razlikama spadaju u
domen merenja Podskale tolerancija. Skorovi ispitanika na ovoj podskali su
uglavnom u kategoriji prosean (67%), dok je proporcionalno uee u
ostalim kategorijama znatno manje: 17,3% nadprosean, 13,3%
ispodprosean i 2,5% nizak. Na osnovu poreenja ovih rezultata sa
podacima za normativni uzorak, zapaa se da ispitanici imaju neznatno niu
srednju vrednost skorova (9,97), kao i da je uestalost individualnih skorova
u kategoriji prosean vea, a u svim ostalim kategorijama manja. Podaci
prikazani u Tabeli 2. ukazuju na postojanje izvesnih razlika u skorovima na
Skali REL, odnosno pripadnosti ogovarajuim kategorijama i kolskog
uzrasta ispitanika. Ova veza je statistiki znaajna i umereno izraena
(2=30,365; df=12; p=0,002; V=0,112). Dodatno, otkrivene su statistii
znaajne veze izmeu kolskog uzrasta i rezultata na podskalama Poverenje
(2=30,694; df=9; p=0,000; V=0,113) i Zadovoljstvo (2=19,083; df=9;
p=0,024; V=0,089). Na podskalama Podrka (2=4,596; df=9; p=0,868) i
Tolerancija (2=6,997; df=9; p=0,637) nisu postojale razlike izmeu uenika
razliitog kolskog uzrasta. Konstatovane razlike idu u pravcu razvijenijeg
oseanja povezanosti kod uenika mlaih razreda. Mada ovaj rezultat
odstupa od zapaanja autora primenjenog instrumenta o minimalnim
uzrasnim razlikama u normativnom uzorku, drugi autori nalaze da je
oseanje povezanosti razvijenije na mlaem uzrastu i da sa godinama
opada10.
156
Tabela 2. Razlike u rezultatima na Skali REL u odnosu na kolski uzrast

T-skorovi na
Skali REL
Nizak
Ispodprosean
Prosean
Nadprosean
Visok
Ukupno
I razred
Broj
%
18
8,2
21
9,5
110
50,0
44
20,0
27
12,3
220
100
II razred
Broj
%
20
10,4
22
11,5
107
55,7
33
17,2
10
5,2
192
100
III razred
Broj
%
23
10,8
35
16,5
126
59,4
21
9,9
7
3,3
212
100
IV razred
Broj
%
16
8,8
20
11,0
109
60,2
24
13,3
12
6,6
181
100
Ukupno
Broj
%
77
9,6
98
12,2
452
56,1
122
15,2
56
7,0
805
100
U Tabeli 3. prikazani su rezultati ispitivanja razlika u ostvarenim rezultatima

na Skali REL izmeu momaka i devojaka. Otkrivene su statistiki znaajne
umereno izraene veze izmeu pola i pripadnosti ispitanika odreenoj
kategoriji na osnovu ostvarenih rezultata na Skali REL (2=20,561; df=4;
p=0,000; V=0,160). Detaljnija analiza je pokazala da su prisutne statistiki
znaajne visoko izraene razlike izmeu ispitanika i ispitanica u pogledu
skorova na Podskali podrke (2=42,413; df=3; p=0,000; V=0,230) i
statistiki znaajne umereno izraene razlike u pogledu skorova na Podskali
tolerancije (2=18,350; df=3; p=0,000; V=0,151). Sve otkrivene razlike idu u
pravcu veih skorova kod ispitanica u odnosu na ispitanike. Meu
ispitanicima razliitog pola nisu otkrivene statistiki znaajne razlike u
skorovima na podskalama Poverenje (2=5,160; df=3; p=0,160) i
Zadovoljstvo (2=3,602; df=3; p=0,308).
Tabela 3. Razlike u rezultatima na Skali REL u odnosu na pol
T-skorovi na
Skali REL
Nizak
Ispodprosean
Prosean
Nadprosean
Visok
Ukupno
Muki
Broj
%
50
13,7
54
14,8
188
51,6
47
12,9
25
6,9
364
100,0
enski
Broj
%
27
6,1
44
10,0
264
59,9
75
17,0
31
7,0
441
100,0
Broj
77
98
452
122
56
805
Ukupno
%
9,6
12,2
56,1
15,2
7,0
100,0
Prikazani rezultati su u skladu sa nalazima drugih autora. Burke i Weir11 u

svom istraivanju nisu nali znaajnije razlike izmeu adolescenata
razliitog pola u percepcijama roditelja kao resursa pomoi, ali su devojke
imale pozitivnija iskustva neformalne podrke prijatelja, odnosno ee su
razgovarale sa prijateljima o svojim problemima i bile su zadovoljnije
podrkom koju su dobile od njih. I drugi istraivai nalaze da je oseanje
povezanosti bolje razvijeno kod devojaka, to se posebno odnosi na opaenu
socijalnu podrku iji su izvori nastavnici, drugi uenici iz odeljenja i
prijatelji6. Sa druge strane, Burke i Weir11 otkrivaju da su devojke ee
izloene stresu koji je povezan sa prihvatanjem od strane vrnjaka, odnosima
157
sa suprotnim polom, oseanjem izolovanosti i usamljenosti, kao i

neslaganjem sa roditeljima. Ovakvu, pomalo kofuznu sliku o devojkama,
navedeni autori objanjavaju razvijenijom socijalnom kompetencijom,
manjim oekivanjima u odnosu na druge i tendencijom ka davanju socijalno
poeljnih odgovora. Neki autori smatraju da devojke drugaije vide odnose
sa drugima i da oni imaju centralnu ulogu u njihovom ivotu, to potvruju
rezultati istraivanja da one imaju iru socijalnu mreu i bolje odnose sa
odraslima koji im nisu roditelji i vrnjacima9. Meutim, ovi autori nisu
sigurni da li ovakvu snaniju i iru ukljuenost u socijalne odnose treba
shvatiti kao prednost, jer su devojke daleko osetljivije na interpersonalne
stresore.
Zakljuak
Postoje brojni empirijski dokazi koji govore u prilog tome da razvijeno
oseanje povezanosti doprinosi pozitivnom socijalnom razvoju i da oseanje
poverenja u druge, socijalna podrka, pozitivna orijentacija ka drugima i
asertivnost imaju protektivne efekete. Iz dosadanjih istraivanja moe se
zakljuiti da oseanje povezanosti sa drugima ini vaan deo procesa
suoavanja sa ivotnim nedaama. Rezultati ovog istraivanja otkrivaju da
20% adolescenata ima nedovoljno razvijeno oseanje povezanosti.
Generalno, vie od 80% ispitanika ostvarilo je prosene i nadprosene
skorove na svim podskalama koje mere kljune konstrukte oseanja
povezanosti (Poverenje, Podrka, Zadovoljstvo i Tolerancija). Meu
adolescentima koji su ostvarili nie skorove od prosenih, neto su uestaliji
problemi nesigurnosti i anksioznosti koje se javljaju u interpersonalnim
odnosima uopte ili prilikom iznoenja sopstvenog miljenja, dok su oni ree
izvetavali o nedostatku poverenja i podrke. Oseanje povezanosti je
razvijenije kod uenika mlaih razreda u odnosu na starije uenike i kod
devojaka u odnosu na momke. Ovi rezultati su u skladu sa nalazima
istraivanja drugih autora. Sudei prema rezultatima ovog istraivanja, kod
adolescenata iz opte populacije postoji potreba za primenom odgovarajuih
intervencija sa ciljem unapreivanja oseanja povezanosti. Imajui u vidu da
oseanje povezanosti ima veoma vanu ulogu u psihosocijalnom razvoju i
funkcionisanju, delovanje ne treba ograniiti samo na adolescente kod kojih
su identifikovani deficiti, ve je opravdano raditi na daljem razvoju ovih
potencijala i kod adolescenata koji su ostvarili prosene i nadprosene
rezultate. Prilikom izbora intervencija koje e se primeniti, prednost treba da
imaju grupni oblici rada koji omoguavaju uspostavljanje bliskih odnosa sa
vrnjacima i strunjakom koji vodi grupu. Diskusije o pojmu poverenja, kao
i iskustvima poverenja i izdaje mogu da doprinesu revidiranju oekivanja
adolescenta od strane drugih i sagledavanju realnih mogunosti da drugi
odgovore na njihove potrebe u odreenim situacijama. S tim je povezana i
tema prihvatanja od strane drugih, pa se kroz razgovore o prijateljstvu i
158
razoaranjima mogu se reinterpretirati proli dogaaji i tanije proceniti

aktuelni socijalni odnosi. Dosadanja iskustva pokazuju da su kod osoba
koje imaju probleme smanjene sposobnosti da vide druge kao izvor pomoi i
da aktiviraju mreu podrke kada je to potrebno. Zbog toga je vano da se u
okviru rada na promeni percepcija podrke realno sagleda njena dostupnost i
unaprede sposobnosti da se trai pomo. Prevazilaenje oseanja
nelagodnosti i anksioznosti u drutvu moe se ostvariti unapreivanjem
socijalne kompetencije putem treninga socijalnih vetina. Unapreivanje
tolerancije podrazumeva razvijanje vetina koje e pomoi adolescentu da
lake izae na kraj sa izazovima koje im postavljaju odrasli i vrnjaci, a
efektivan nain za ostvarivanje takvih pozitivnih promena su trening
asertivnosti i trening reavanja konflikata. Preporuene intervencije variraju
prema sadraju i zahtevanom nivu strunosti realizatora, ali veinu njih
mogu realizovati nastavnici i struni saradnici u srednjim kolama u okviru
uobiajenih obrazovno-vaspitni aktivnosti.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Werner E.E. Protective factors and individual resilience. In S. Meisels J,

Shonkoff (Eds.), Handbook of early childhood intervention (pp. 115-132).
Cambridge, UK: Cambridge University Press, 1990.
Garmezy N., Masten A.S., Tellegen A. The study of stress and competence
in children: A building block for developmental psychopathology, Child
Development, 1984; 55 (1): 97-111.
Prince-Embury S. Resiliency scales for children and adolescents: A profile
of personal Strenghts. San Antonio, TX, USA: Harcourt Assessment Inc,
2007.
Laible D., Thopson R.A. Early socialization: A relationship perspective. In
J. E. Grusec, P. D. Hastings (Eds.), Handbook of socialization: Theory and
Research (pp. 181-207). New York, NY: Guilford Publications Inc, 2006.
Tardy C. Social support measurement. American Journal of Community
Psychology, 1985; 13 (2): 187-202.
Demaray M.K., Malecki C.K. Critical levels of perceived social support
associated with student adjustment. School Psychology Quarterly, 2002; 17
(3): 213-241.
DuBois D.L, Felner R.D., Meares H., Krier M. Prospective investigation of
the effects of socioeconomic disadvantage, life stress, and social support on
early adolescent adjustment. Journal of Abnormal Psychology, 1994; 103
(3): 511-522.
Compas B.E., Slavin L.A., Wagner B.M., Vannatta K. Relationship of life
events and social support with psychological dysfunction among
adolescents. Journal of Youth and Adolescence, 1986; 15 (3): 205-221.
Ystgaard M., Tambs K., Dalgard O.S. Life stress, social support and
psychological distress in late adolescence: A longitudinal study. Soc
Psychiatry Psychiatr Epidemiol, 1999; 34 (1): 12-19.
159
10. Malecki C.K., Demaray M.K. Measuring perceived social support:

Development of the Child and adolescent social support scale (CASSS).
Psychology in the Schools, 2002; 39 (1): 1-18.
11. Burke R.J., Weir T. Sex differences in adolescent life stres, social support
and well-being. The Journal of Psychology, 1978; 98 (2): 277-288.
SENSE OF RELATEDNESS IN ADOLESCENCE

Summary
Sense of relatedness to others refers to individual perceptions of social relations and
relational experience of the individual. It is a complex construct that encompasses
many different aspects, such as feelings of trust, perceived access to support,
satisfaction in the company of others and tolerance of diversity. Numerous empirical
studies reveal a correlation between adequate individual relational capacities and
positive developmental outcomes, and that is why the feeling of relatedness is
considered as one of the most important protective factors. Investigation of the sense
of relatedness to others among adolescents is of particular importance. During this
developmental period interpersonal relations are being restructured, which can
certainly affect the relational capacities and experience. The objective of this
research was to determine sense of relatedness to others in a large representative
sample of high school students (N=805, age 14-18 years). Data were collected using
the Sense of relatedness Scale (Prince-Embury, 2007). The research results reveal
that about 20% of adolescents have deficient sense of relatedness to others. This
especially applies to the degree of satisfaction of respondents in the company of
others and their ability to experience and express diversity. Judging by the achieved
scores, the sense of relatedness to others is more developed in girls than in boys and
in younger compared to older respondents. Results of this research point out to
necessities of improving the sense of relatedness to others in adolescents.
Accordingly, recommendations are given for the implementation of appropriate
interventions.
Keywords: adolescents, sense of relatedness, trust, social support, tolerance
160
PREVENCIJA MALOLJETNIKE DELINKVENCIJE

USMJERENA NA RIZINE I PROTEKTIVNE FAKTORE
Huski E.1, Lukavaki S.2
JU Disciplinski centar za maloljtnike TK Tuzla BiH

2
Kazneno-popravni zavod Tuzla BiH
Saetak
S obzirom da se delinkventno ponaanje djece i mladih javlja kao posljedica niza
uzroka, prevencija daje najbolje rezultate kada se uzroci identifikuju i daljnje
aktivnosti usmjere ka njihovom potpunom otklanjanju ili ublaavanju. Osnovni cilj
prevencije jeste da se otklone uzroci i da se osigura da djeca i mladi ne dou u
sukob sa zakonom. Rad na prevenciji veoma je kompleksan i multidisciplinaran, jer
su i uzroci koji dovode do delinkventnog ponaanja takoe vrlo sloeni i razliiti.
Maloljetniku delinkvenciju ne moemo potpuno razumjeti samo iz tijesnog sociokulturolokog ili psihoanalitikog ugla. Treba procijeniti recipronu dinamiku
razliitih faktora, rizinih i protektivnih. Smjernice za preventivno djelovanje
proistiu iz koncepta rizinih i protektivnih faktora i njihove interakcije. Na taj
nain se obezbjeuju programske opcije koje optimalno odgovaraju potrebama i
potencijalima ciljne populacije.
Kljune rijei: prevencije, rizini i protektivni faktori
Uvod
Prevencija, kao osnovno podruje suprotstavljanja prestupnitvu djece i
omladine, dugi niz godina je predmet razmatranja velikog broja naunika i
strunjaka razliitih naunih disciplina i podruja1. Prve misli o prevenciji
kriminaliteta javljaju se dosta rano jo u vremenu poznatih antikih mislilaca
Platona i Aristotela, koji pokreu pitanje prevencije kriminaliteta. Tako,
prema Platonu, zakone treba stvarati tako da oni odvraaju od izvrenja
krivinog djela. Platonovu ideju ozakonio je rimski dravnik Seneka.
Zapravo, Seneka je smatrao da e kazna koja se izrekne uinitelju krivinog
djela imati dvostruko preventivno djelovanje, prvo e djelovati da uinitelji
krivinog djela vie ne ine ista ili slina djela, i drugo, djelovat e
preventivno na ostale graane da ne ine krivina djela kako ne bi bili
kanjenji1. Istina, ova se shvatanja o prevenciji znaajno razlikuju od
drutvene prevencije savremenog doba, ali su ona interesantna u objanjenju
razvoja prevencije, odnosno njenim znaajnim promjenama. Za razliku od
ovih prvih misli, shvatanja o prevenciji znatno su drugaija u 18., 19. i 20.
vijeku. Tako po Bentamu koji je prevenciju podijelio na direktnu i
indirektnu, u prevenciji kriminaliteta neophodna je energina borba protiv
graanske nesavjesnosti, a za podizanje moralnog nivoa graana potrebno je
da se vodi briga o naputenoj djeci i djeci iji su roditelji skloni kriminalnom
ili socio-patolokom ponaanju. Meutim, ideja o znaaju prevencije
161
maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta uopte, posebno je dolo doo

izraaja u 19. i 20. vijeku. Velika panja je posveena znaaju borbe protiv
razliitih socijalnih problema i nevolja koje su dovodile do delinkventnog
ponaanja, ukazaujui na znaaj uvoenja odreenih socijalnih mjera. Od
druge polovine 20.vijeka prevenciji kriminaliteta poklanja se posebna
panja. S obzirom da se delinkventno ponaanje djece i mladih javlja kao
posljedica niza uzroka, prevencija daje najbolje rezultate kada se uzrosi
identifikuju i daljnje aktivnosti usmjere ka njihovom potpunom oklanjanju ili
ublaavanju. Osnovni cilj prevencije jeste da se otklone koji mogu dovesti
djecu i mlade do aktivnosti koje su u suprotnosti s pozitivnim zakonskim
propisima, ili drugaije reeno, cilj prevencije jeste da osigura da djeca i
mladi ne dou u sukob sa zakonom. Prevencija se najee odreivala kao
sistem raznovrsnih mjera i aktivnosti koju preduzimaju dravni i drutveni
subjekti radi spreavanja javljanja i ponavljanja prestupnitva. Jednostavno
reeno, prevencija se dovodila u vezu sa itavim nizom mjera i aktivnosti
koje treba da omogue da ne doe do ispoljavanja prestupnitva2,3. Proces
prevencije za svoj krajnji cilj ima stvaranje uslova koji e omoguiti i
podstai pravilan socijalni rauzvoj individue praen formiranjem i
uvrivanjem prosocijalnih oblika ponaanja, ime se posredno djeluje na
spreavanje ispoljavanja i ponavljanja onih oblika ponaanja koji nose
elemente prestupnitva. Savremena nauka prevenciju odreuje kao proces
sadran u djelovanju na razvoj individue, pri emu je razvoj shvaen kao
sloeni process postupnog progresivnog mijenjenja i uslonjavanja linosti
koji se odvija od prvih dana po roenju, pa do zrelosti ili kraja ivota, sa
krajnjim ciljem formiranja cjelovite, dobro integrisane, socijalizovane i zrele
linosti4. Rad na prevenciji je veoma kompleksan i multidisciplinaran, jer su
uzrocoi koji dovode do delinkventnog ponaanja takoer vrlo sloeni i
razliiti. Dakle, pristup u prevenciji proao je kroz tri razliite faze, i to od
represivne, preko reformistike do savremene faze. Najsavremeniji pristupi u
prvi plan stavljaju podizanje kvaliteta ivljenje cjelokupne populacije. Tako
se unutar tog pristupa prevencija prvenstveno odreuje kao ouvanje i
unapreenje zdravog, adaptiranog naina ivota mladih ljudi, a tek nakon
toga i kao spreavanje razvoja nastanka neadaptiranih, bolesnih naina
ivota i ponaanja djece i mladih, al ii zajednice u cjelini. Postoje razliite
podjele prevencije, a uobiajena je ona koja je preuzeta iz medicine:
primarna, sekundarna i tercijarna. Pored ove susree se i podjela koja polazi
od neposrednosti uticaja pojedinih uzroka, i onda se govori o optoj ili
indirektnoj i posebnoj i pojedinanoj, odnosno direktnoj prevenciji2.
Primarna prevencija ima za cilj da se razliitim aktivnostima unaprijed
djeluje na mogue uzroke maloljetnike delinkvencije . Najee mjere
primarne prevencije se izjednaavaju sa socijalno-politikim mjerama, koje
su usmjerene na poboljanje ivotnih i radnih uslova svih graana, a posebno
djece. Meu ovim mjerama od posebnoig znaaja su odreena materijalna
162
davanja i razliite vrste pomoi u cilju stvaranja socijalne sigurnosti

porodice. Sekundarna prevencija usmjerena je na identifikaciju i kontrolu
simptoma, zaustavljanja daljnjeg napredovanja problema, te pomoi u
rjeavanju nekog problema koji se ve ispoljio. U sutini sekundarna
prevencija je usmjerena na porodice koje nisu u stanju da svokju funkciju
obavljaju na drutveno poeljan i prihvatljiv nain. Najee su to porodice
sa niskim novanim primanjima, porodice s poremeenim odnosima i
strukturom, odnosno porodice koje se u literature nazivaju rizine porodice.
U ovim porodicama djeca imaju nepovoljne uslove za socijalni razvoj i zato
postoji poveana mogunost pojave maloljetnike delinkvencije. Sekundarna
prevencija ppodrazumijeva i djelovanje na identifikovane neposredne
uzroke maloljetnike delinkvencije u konkretnoj sredini , grupi i u odnosu
na konkretne pojedince. Tercijarna prevencija usmjerena je na tretiranje
maloljetnika kod kojih se ve ispoljilo delinkventno ponaanje, a u cilju
spreavanja recidivizma. U literature postoje neslaganja meu autorima,
zbog injenice da se ova vrsta prevencije izjednaava s mjerama zatite
maloljetnika i drutvene zajednice. Uprkos razliitim miljenjima, za
maloljetnike i drutvenu zajednicu vano je da se organizovanim mjerama i
akcijama otklone uzroci koji su doveli do delinkventnog ponaanja, jer se
na taj nain vri prevencija recidivizma, odnosno ponovnog vrenja krivinih
djela. Prema savremenom sistemu klasifikacije, sve preventivne aktivnosti se
mogu razvrstati u tri osnovne kategorije :
- univerzalna prevencija, koja obuhvata aktivnosti namjenjene optoj
populaciji bez obzira na prisustvo rizinih faktora;
- selektivna prevencija, koja sadri aktivnosti usmjerene ka pojedincima i
grupama koji su izloeni djelovanju veeg broja rizinih faktora i
- indikovana prevencija, koja je usmjerena ka individuama kod kojih je
dolo do ispoljavanja predznaka ili samog prestupnikog ponaanja
(IOM,1994).
Rizini i protektivni faktori
Koncept faktora rizika i protektivnih faktora predstavlja jednu od
savremenih teorija u oblasti prevencije prestupnitva koja prua nauno
zasnovano objanjenje vjerovatnoe nastanka i razvoja prestupnikih oblika
ponaanja.Sutinska postavka koncepta faktora rizika i faktora zatite
sadrana je u tezi da je stepen vjerovatnoe javljanja i ponavljanja
prestupnikog ponaanja determinisan interakcijom veeg broja raznovrsnih
faktora koji svojim djelovanjem ostvaruju uticaj na socijalni razvoj i
oblikovanje socijalnog ponaanja. Poveanje ili smanjenje vjerovatnoe
ispoljavanja prestupnitva uslovljeno je postojanjem veeg broja faktora i
njihovih interakcija. Ujedno, time su odreeni obim i mogui pravci
preventivnog djelovanja. Faktori socijalnog razvoja, za koje je nauno
utvreno da su u vezi s ispoljavanjem prestupnitva, na taj nain to djeluju
163
u pravcu poveevanja stepena vjerovatnoe formiranja i razvijanja

prestupnikih ponaanja, neovisno da li su oni biloke, psiholoke ili
socioloke prirode , niti da li njihovo djelovanje ima odlike uzroka, uslova ili
povoda , nazvani su rizinim faktorima ili faktorima rizika5. Pored rizinih
faktora postoje i neki drugi faktori socijalnog razvoja koji, kao protivtea
postojeim rizicima, djeluju u pravcu stvaranju uslovakoji podstiu pravilan
socijalni razvoj i time doprinose smanjenju vjerovatnoe javljanja, razvijanja
i ponavljanja prestupnitva. Ti faktori socijalnog razvoja nazvani su
protektivnim faktorima ili faktorima zatite6,7. Smjernice za preventivno
djelovanje koje proistiu iz postavki koncepta rizinih i protektivnih faktora
su :
- uvaavanje postojanja dvije grupe faktora koji svojim djelovanjem
odreuju razvoj prosocijalnog ili prestupnikog ponaanja;
- otkrivanje i opis faktora rizika;
- utvrivanje stepena prisustva protektivnih faktora;
- razumijevanje dinamikog meuodnosa i interakcije rizinih i
protektivnih faktora.
Rizini faktori
Rizini faktori ili faktori rizika, najee se dovode u vezu sa svim onim
iniocima koji svojim prisustvom u ivotu mladih ljudi poveavaju
vjerovatnou formiranja i ispoljavanja prestupnikih oblika ponaanja. To su
faktori koji svojim djelovanjem ometaju pravilan socijalni razvoj i
onemoguavaju formiranje prosocijalnih oblika ponaanja, odnosno stvaraju
individualne stavove i uvjerenja, kao i stanja, uslove i okolnosti koji
pogoduju javljanju, razvijanju i ponavljanju prestupnitva. Naunim
istraivanjima je utvreno das u rizini faktori ee prisutni meu mladim
ljudima koji ispoljavaju prestupnike oblike ponaanja i da su povezani sa
javljanjem, razvijanjem ili odravanjem prestupnikih oblika ponaanja.
Prisustvo rizinih faktora u ivotu mladih ljudi ne znai nuno da e se
prestupniki oblici ponaanja ispoljiti, ve samo ukazuje na vei stepen
rizika i vjerovatnoe njihovog formiranja i razvijanja8 .
Protektivni faktori
Pojmovno odreenje protektivnih faktora ili faktora zatite mnogo je
sloenije budui da se vjerovalo da protektivni faktori nisu nita drugo do
odsustvo rizinih faktora u ivotu mladih ljudi. Takvo uvjerenje uslovljeno
je pogrenim usmjerenjem ranijih istraivanja u kojima su prouavani
pojedinci i grupe koji se prestupniki ponaaju, te se na taj nain, posrednim
putem, na osnovu identifikovanja elemenata i faktora rizika koji izostaju u
ivotu prestupnika, zakljuivalo o moguim protektivnim faktorima.
Empirijska istraivanja novijeg datuma, koncentrisana na izuavanja djece
164
koja, uprkosinjenici da odrastaju u visokorizinim sredinama u kojima su

izloeni djelovanju velikog broja rizinih faktora, ne postaju prestupnici,
ukazala se da postojanje protektivnih faktora nije uslovljeno odsusutvom
faktora rizika7. Danas je ope prihvaeno stanovite da protektivni faktori ne
podrazumijevaju odsustvo rizinih faktora, ve da oni sami po sebi
predstavljaju izdvojenu specifinu grupu faktora, nezavisno odreenu od
istraivanja rizinih faktora. Prisustvo protektivnih faktora predstavlja
snanu prepreku razvijanju i uvrivanju razliitih oblika prestupnikog
ponaanja. Drugim rijeima, protektivni faktori ine protivteu rizinim
faktorima i doprinose stvaranju uslova kohji podstiu pravilan socijalni
razvoj i omoguavaju formiranje prosocijalnih oblika ponaanja. Protektivni
faktori inhibiraju ili smanjuju negativne efekte izloenosti mladih ljudi
faktorima rizika, podstiu razvoj prosocijalnog ponaanja djece i omladine i
time djeluju u pravcu smanjenja vjerovatnoe javljanja i ponavljanja
prestupnikog oblika ponaanja.
Interakcija rizinih i protektivnih faktora
Rizini i protektivni faktori imaju kumulativno dejstvo. Prisustvo veeg
broja rizinih faktora u razvojnom okruenju mladih ljudi neminovno
poveava i stepen vjerovatnoe javljanja i ponavljanja prestupnikih oblika
ponaanja. Suprotno tome, prisustvo veeg broja protektivnih faktora, koji
tite mlade ljude od negativnih efekata izloenosti faktorima rizika, djeluje u
pravcu smanjenja te vjerovatnoe. U nauci su se definirala tri konceptualna
modela koja opisuju mogue naine dinamikih relacija izmeu rizinih i
protektivnih faktora:
- model kompenzacije,
- model izazova i
- protektivni model.
Model kompenzacije istie da protektivni faktori svojim djelovanjem
jednostavno netraliu negativne uticaje rizinih faktora6. Drugi model, model
izazova, ukazuje na to da rizini faktori svojim prisustvom predstavljaju
neku vrstu izazova za razvijanje i jaanje protektivnih faktora koji bi
posluili kao sredstvo suprotstavljanja negativnim efektima rizika6. I trei
konceptualni model objanjenja interakcije izmeu faktora rizika i faktora
zatite jeste protektivni model, koji svojevrsnom sintezom, modifikacijom i
proirivanjem postavki kompenzatornog modela izazova nudi cjelovito
objanjenje postojeih oblika interakcije faktora koji ostvaruju uticaj na
oblikovanje socijalnog ponaanja.
Izbori programskih opcija
Izbor nivoa preventivnog djelovanja podrazumijeva odreivanje
obuhvatnosti programa , odnosne ciljne populacije za koju e preventivni
165
program biti kreiran. Odreivanje ciljne populacije za preventivne programe

zasniva se na procjeni potreba i potencijala sredine. Potrebno je obezbjediti
programske opcije koje optimalno odgovaraju potrebama i potencijalima
populacije i sredine.
U izboru nivoa preventivnog djelovanja treba se pridravati optih
preporuka:
- Univerzalni preventivni program se pokazuju uspjenim u razvijanju i
jaanju protektivnih faktora, kao i u redukovanju rizinih faktora koji
nisu u velikoj mjeri zastupljeni u populaciji,
- Selektivni preventivni program se primjenjuju u situacijama kada postoji
mogunost selekcije grupe djece kod koje su prisutni specifini rizini
faktori koji ukazuju na vii nivo rizika,
- Indikovane preventivne programe je opravdano primjeniti kada postoji
vei broj djece koji pokazuju znake prestuponikog ponaanja ili visok
nivo individualnog rizika9.
Zakljuak
Prevencija kao proces usmjeren ka stvaranju uslova koji omoguavaju i
podstiu pravilan socijalni razvoj mladih ljudi, obuhvata sve one aktivnosti
koje djeluju u pravcu suzbijanja, smanjenja, neutralisanja i eliminacije
dejstva rizinih a razvijanju, jaanju i unapreivanju protektivnih faktora.
Moe se zakljuiti da prevencija prestupnikog ponaanja podrazumijeva
djelovanje radi omoguavanja formiranja i uvrivanja prosocijalnih oblika
ponaanja i spreavanja ispoljavanja prestupnikih oblika ponaanja. Za
provoenje uspjene prevencije neophodna je izrada programa prevencije.
Potrebno je pruiti strunu podrku maloljetnim prestupnicima i njihovim
roditeljima, kao i djeci u riziku od ispoljavanja a/anti-socijalnog ponaanja,
kroz
razliite aktivnosti, od osnivanja
socio-terapijskog kluba za
maloljetnike, psiholoke radionice, socioedukative programe za roditelje,
tribine za adolescente u riziku, pomo u profesionalnom osposobljavanju,
ukljuivanje u sportske aktivnosti itd. Dakle, neophodno je postojanje
specifinih programa koji su povezani u jednu cjelinu usmjerenu ka istom
cilju prevenciji maloljetnike delinkvencije.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
Krivokapi, V. Prevencija kriminaliteta. Beograd: Policijska akademija,

2002.
Milosavljevi, M. Devijacije i drutvo. Beograd: Dragani, 2003.
Milutinovi. M., Aleksi, . Maloletnika delinkvencija. Beograd: Nauna
knjiga, 1989.
Berk, L.E.Child Development.Boston. Allyn and Bacon. 2000.
Loeber. R. Child delinquency: Early intervention and prevetion. Child
Delinqency Bulletin.Washington, DC: DOJ, OJP, OJJDP, 2003.
166
6.
7.
8.
9.
Benard. B., Marshall, K. Protetctive factorsin individuals, families, and

school:
National
longitudinal
study
of
adolescent
healt
findings.Minneapolis, MN: National Resilience Resource
Center,
University of Minnesota, College of Continuing Education. 2001.
Henderson, N. Resilliency in action: Practical for overcoming risks and
building strengths in youth, families and communities. Gorham, ME:
Resiliency in Action, Inc. 1999.
Hawkins, J.D., Herrenkohl, T.I. Predictors of youthviolence. Bulletin.
Washington, DC: DOJ, OJP; OJJDP. 2000.
Popovi- iti B., uni-Pavlovi V. Prevencija prestunitva dece i mladih.
Beograd: Ministarstvo prosvete, kultura i sporta Republike Srbije, 2005.
PREVENTION OF JUVENILE DELINQUENCY DIRECTED

TO RISK AND PROTECTIVE FACTORS
Summary
With regard to the fact that delinquent behavior of children and young people is the
consequence of number of causes, prevention could give the best results when
causes are identified and further activities are directed to their elimination or
mitigation. The basic goal of prevention is to eliminate causes and to provide
children and youth not to go against the law. Work on prevention is very complex
and multidisciplinary approach, because the causes of delinquent behavior are also
very complex and diverse. Juvenile delinquency could not be understood completely
only from socio-cultural or psychoanalytic point of view. It is necessary to assess
reciprocal dynamics of multiple factors, risk and protective ones. Suggestions for
prevention performance come from the concept of risk and protective factors and
their interaction. This way it is possible to provide program options which would
optimally correspond to the needs and potentials of the target population.
Key words: preventions, risk and protective factors
167
Tema III
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE I MLADIH SA
POSEBNIM POTREBAMA
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE S

NEURORAZVOJNIM SMETNJAMA KROZ EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKE PROGRAME
Slaviek I., Banjanin M.
Centar Goljak, Zagreb, Hrvatska
Saetak
Hospitalizacija i odvajanje od obiteljske sredine vrlo esto dovode do znatnih
promjena bio-psiho-socijalne strukture djeteta s neurorazvojnim smetnjama.
Edukacija i psihosocijalna rehabilitacija koje provodi edukacijsko-rehabilitacijski
strunjak (defektolog), kao lan strunog tima u hospitalnim uvjetima, predstavlja
sloen praktian model koji je uvjetovan raznolikou psihofizikih karakteristika
djeteta s tekoama u razvoju. Edukacija i psihosocijalna rehabilitacija obuhvaaju
irok spektar aktivnosti i zadaa, ukljuuju preventivne, kurativne i terapijske oblike
rada te socijalizaciju i inkluziju u svakodnevnu ivotnu sredinu. U ovom radu
interpretirani su neki
modeli rada edukacijsko.rehabilitacijskog strunjaka
(defektologa) koji se realiziraju u skupini hospitalizirane djece sa sindromom
neurorazvojnih smetnji. Program koji je artikuliran kroz faze edukativnog procesa,
kreativnog izraavanja i glazbenog ozraja, pokazao se djelotvornim u preveniranju
i ublaavanju emocionalnih smetnji i nepoeljnih oblika ponaanja te razvoju
samopouzdanja i preostalih ouvanih sposobnosti djece.
Kljune rijei: kvaliteta ivota, edukacijsko-rehabititacijski programi
Uvod
Neurorazvojna oteenja predstavljaju najtipiniji primjer oteenja
sredinjeg ivanog sustava te su najei uzrok psihomotorikog
invaliditeta u djejoj dobi. Potekoe koje proizlaze iz abnormalnosti
funkcije mozga proteu se preko itavog niza neurolokih, ortopedskih i
psiholokih potekoa i problema u svezi sa socijalnim i profesionalnim
prilagoavanjem1. Djeca s neurorazvojnim smetnjama vrlo esto su, zbog
prirode svojeg oteenja, smjetena u bolnicu pri kojoj djeluje i kola.
Dugotrajna, viegodinja hospitalizacija reducira kontakt djeteta s obitelji
kao primarnim odgojnim imbenikom. Komuniciranje s vrnjacima odvija se
u uem krugu sebi sline djece, u bolnikom okruenju, pa je i razmjena
iskustava ograniena2. Hospitalizacija djeteta i odvajanje od obiteljske
sredine, vrlo esto dovode do znatnih promjena bio-psiho-socijalne strukture
individue. Kako e dijete reagirati na bolesno stanje i hospitalizaciju ovisi o
sposobnostima djeteta, obiteljskom odgoju te o bolnikom okruenju. Ako je
hospitalna sredina organizirana tako da zadovolji potrebe i interese djeteta,
ono e lake prebroditi svoje stanje, efekti lijeenja bit e vei, a sve to
rezultirat e emocionalnim zadovoljstvom djeteta, obitelji i strunog kadra3.
Edukacija i rehabilitacija kao transdisciplinarno znanstveno podruje, upravo
su usmjerene na prouavanje bio-psiho-socijalnih struktura osobe s takvim
171
tekoama socijalne integracije koje su povezane s trajnim ili relativno

trajnim oteenjima, odnosno poremeajima odreenog stupnja, kao i
djelotvornou transformacije takvih struktura pod utjecajem posebno
programiranih terapijskih postupaka4. Edukacija i rehabilitacija obuhvaaju
irok spektar aktivnosti i zadaa, ukljuuju preventivne i terapijske oblike
rada te inkluziju u primarnu sredinu. Tretman djece s neurorazvojnim
smetnjama iziskuje edukacijsko-rehabilitacijski program koji e osloboditi
potencijale ove djece te ublaiti i otkloniti emocionalne potekoe i
poremeaje koji se manifestiraju nepoeljnim oblicima ponaanja2.
Poveanjem pozornosti na osobnost djeteta i njegov razvoj te prenoenjem
pozitivnog ozraja na dijete moe se ciljano utjecati na preveniranje smetnji
u ponaanju i emocionalnom doivljavanju. Uporabom razliitih medija u
tretmanu djetetu se prua prilika da doivi ona iskustva koja e mu pomoi
da upozna svoje neotkrivene mogunosti u izraavanju, osjeanju i
djelovanju te na taj nain potaknut osjeajem sigurnosti, povjerenja i
pripadnosti koje se razvija u skupini, ostvari bolji kontakt sa sobom i
drugima, za njega vanim osobama u drutvenoj sredini4. Edukacijskorehabilitacijski strunjak (defektolog) znaajan je imbenik strunog tima u
hospitalnim uvjetima. Edukacijsko-rehabilitacijski postupci defektologa
predstavljaju sloen praktian model koji je uvjetovan raznolikou
djetetovih psihofizikih karakteristika naruenih bolesnim stanjem. U radu
su interpretirani modeli rada defektologa koji se realiziraju u skupini
hospitalizirane djece sa neurorazvojnim smetnjama u Centru Goljak u
Zagrebu.
Metode rada
Edukacijsko-rehabilitacijski rad artikuliran je kroz faze kreativnog
izraavanja (origami tehnika) i glazbenog ozraja. Origami tehnika - Papir
je udesno sredstvo: Prenosi zamisli, znanje, misli i poruke. U rukama djece
od najranije dobi papir je sredstvo igre i zadovoljstva. Jedna od tehnika
presavijanja papira vezana je uz pojam origami. Origami je rad papirom,
specifina tehnika presavijanja papira, sredstvo manipulativne ekspresije,
psihomotorika aktivnost5. Uporabom origamija ostvaruje se niz
integrativnih zadataka, prije svega vjebanje koordinacije rada i oiju.
Presavijanje papira, uza sve navedeno, dovodi do oputanja, okupiranosti,
zaposlenosti i rastereenja. Presavijanje papira smiruje djecu, omoguuje im
da u taj rad unesu svoje osjeaje, izraze brige i probleme na specifian
nain. Glazboterapija - U rad je uvedena i glazbena kulisa koja ima funkciju
glazboterapije. Licul i sur. (1974) te Liebman i McLoren (1991) istiu
znaajan utjecaj glazbe na ublaavanje emocionalnih poremeaja i oputanje
muskulature u djece s cerebralnom paralizom, kao jednim od oblika
neurolokih oteenja(6,7). Tenja psihologije da analitiki kvantificira
odreeno psihiko stanje i mogunost objektivnih mjerenja autonomnih i
172
svjesno reguliranih tjelesnih funkcija izdigli su glazboterapiju iz sfere

filozofskih rasprava i neznanstvenih spekulacija, osiguravi joj da postane u
lijeenju i rehabilitaciji ravnopravni imbenik meu ostalim terapijskim
modelima. Naznaeni program provodio se u skupini djece s neurorazvojnim
smetnjama. U rad je bilo ukljueno 15-ero djece ouvanih motorikih
sposobnosti gornjih ekstremiteta, kronoloke dobi od est do devet godina.
Intelektualne sposobnosti djece bile su u iroj granici tolerancije za dob.
Prije poetka skupnog rada bile su uoene neke emocionalne tekoe i
smetnje ponaanja koje su opaali defektolozi tijekom provoenja kolskog i
predkolskog programa. Naznaene smetnje manifestirale su se u obliku
emocionalne
razdraljivosti,
verbalne
agresivnosti,
plaljivosti,
introvertiranosti i psihikog nemira. Jedan dio edukacijsko-rehabilitacijskog
programa provodio se kroz aktivnosti predkolskog programa (3 puta tjedno
po 30 min.), a drugi dio u okviru PPDP-a (posebni pedagoko defektoloki
postupci) u okviru nastavnog programa u koli (3 puta tjedno po 40 min.)
kroz period od 8 mjeseci. Djeca tijekom rada, uz demonstraciju svih oblika
sadraja od strane defektologa, upoznaju vrste papira, postupak rada i
oblikovanja modela, nain rezanja karama, dobivaju smjernice za rad prema
predloenom modelu, a razvijaju i slobodne kreacije. Cjelokupan praktian
rad praen je glazbenim predlokom relaksirajue melodije. Tiha glazbena
kulisa djeluje vrlo stimulirajue na radni potencijal, a istovremeno psihiki
oputa dijete.
Ve tijekom drugog mjeseca rada uoene su pozitivne promjene u
ponaanju djece. Naznaene promjene bile su evidentne tijekom nastavnog
procesa (usvajanje kolskog programa na nastavnim satovima) te u
aktivnostima predkolskog programa. Djeca su manifestirala duu
koncentraciju panje, veu motiviranost za rad, samostalnost, psihiki su bila
smirenija, povjerljivija, to je rezultiralo i boljim kolskim uspjehom i
vladanjem u drugom polugoditu, a evidentirano je opisnim i brojanim
ocjenjivanjem. Primijenjeni program rada djelovao je preventivno i
terapeutski.
Zakljuak
Edukacijsko-rehabilitacijski rad proveden na skupini djece sa
neurorazvojnim smetnjama u hospitalnim uvjetima pokazao se djelotvornim
u preveniranju i ublaavanju emocionalnih smetnji i nepoeljnih oblika
ponaanja te razvoju samopouzdanja i preostalih ouvanih sposobnosti.
Intencija je da rezultati ovog rada budu u funkciji praktinih edukativnih i
rehabilitacijskih programa u radu s djecom s posebnim potrebama u
hospitalnim uvjetima.
173
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Geralis E, Ritter DI. Children with cerebral palsy. Bethezda: Woodbine House,
1991: 10 11.
Gruden Z. Djeja psihoterapija. Zagreb. Mladinska knjiga, 1991.
Kocijan Hercigonja D. Moje dijete se mijenja u emu je problem. Zagreb:
kolska knjiga, 1996.
Stani V, Mejovek M. Rehabilitacija kao defektoloka praksa. Defektologija
1990; 2: 303 314
Golac S. Oblikovanje papira. Zagreb. kolska knjiga, 1991.
Licul F, Breintelfeld D, Sabol R, Stojevi M, Novak Z. Lijeenje glazbom
djece s cerebralnom paralizom. Anali Klinike bolnice Dr.M.Stojanovi
1974; 3: 287 300.
Liebman SS, McLoren A. The effects of music and relaxation on third
triemester anxiety in adolescent pregnancy. The Journal of Music Therapy
1991; 28: 89 100.
PROMOTION QUALITY OF LIFES CHILDRENS WITH

NEURODEVELOPMENT DEMAGES THROUGH
EDUCATIONAL REHABILITATIONAL PROGRAMMES
Summary
Hospitalization and extraction from its own family often lead to huge changes in
bio-psycho-social structure of children with neurodevelopment damages.
Psychosocial rehabilitation which lead an expert (defectologyst) as a member of
expert team in the hospital conditions is a complex practical model which is caused
by many different psychosocial characteristics of the child with damages in
development. Education and psychosocial rehabilitation includes preventive,
curative and therapeutic kind of works, socialization and inclusion in normal
environment. In this work there are interpretated models of work of experts which
are realized in the group of children with syndrome neurodevelopment damages
who are hospitalized. Programme which is articulated through the phases of
education, creative expression and musical environment shown as successful in
prevention of emotional damages and some unconventional kinds of behaviours and
it shown as successful in development of self confidention on children and in
development of other good capability of children.
Key words: Life quality, programs of education and rehabilitation
174
POVEZANOST POREMEAJA PONAANJA I ETIOLOGIJE

KOD DECE SA INTELEKTUALNOM OMETENOU
Kaljaa S.1, Dapevi D.2
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu

2
kola za osnovno i srednje obrazovanje Milan Petrovi- Novi Sad
Saetak
Procena kvaliteta adaptivnog ponaanja predstavlja neophodanu etapu u proceduri
definisanja i dijagnostikovanja stanja i potreba dece sa intelektualnom ometnou.
Adaptivno ponaanje podrazumeva konceptualne, socijalne i praktine vetine koje
su potrebne za svakodnevno funkcionisanje individue. Smatra se, da je deficit u ovim
sposobnostima tesno povezan sa problemima u ponaanju, kao to su agresija i
samopovreivanje. Cilj ovog istraivanja je utvrivanje prisustva korelacije izmeu
razliitih etiolokih stanja i nivoa ispoljenog agresivnog ponaanja kod dece sa
umerenom intelektualnom ometenou (UIO). Istraivanje je vreno u deset
osnovnih kola za decu sa intelektualnom ometenou. Uzorkom je obuhvaeno 75oro dece sa umerenom intelektualnom ometenou, uzrasta od 7 do 15 godina, oba
pola, podeljenih u dva poduzorka (deca sa Daunovim sindromom i deca sa
umerenom intelektualnom ometenou bez poznate etiologije). Poremeaji
ponaanja procenjeni su Skalom za ispitivanje pojavnih formi i funkcija agresivnosti
i neprijateljstva - The Childrens Scale of Hostility and Aggression: Reactive/
Proactive (C- SHARP). Ova Skala sadri 58 ajtema koji su svrstani u dve subskale.
Prva subskala (problem skala) meri stepen prisustva odreene forme agresivnog
ponaanja, dok se drugom (provokaciona skala) utvruje funkcija agresije
(reaktivna ili proaktivna agresija). Rezultati istraivanja pokazuju da deca sa
Daunovim sindromom ispoljavaju delimino vei stepen prisustva agresivnosti na
primenjenoj C-SHARP skali u odnosu na vrnjake ija etiologija umerene
intelektualne ometenosti nije utvrena. Znaajna razlika u oblasti agresivnosti
iskazala se samo na nivou problem skale, ali ne i na provokacionoj skali
agresivnosti.
Kljune rei: umerena intelektualna ometenost, Daunov sindrom, poremeaj
ponaanja, agresivnos
Uvod
Empirijska istraivanja koja se bave opisom fenomena intelektualne
ometenosti, kao i procenom kvaliteta saznajnog razvoja, ponaanja i ivota
osoba koje funkcioniu na nekom od ispodprosenih nivoa intelektualnog
razvoja, nedvosmisleno ukazuju na prisustvo znaajnog stepena
heterogenosti izmeu onih, koji se svrstavaju u istu kategoriju intelektualnih
poremeaja. Individualne razlike koje se uoavaju, zasnovane su upravo u
odnosu na pomenute aspekate procene, kao i na sposobnostima ovih osoba
da adekvatno odgovore na odreene socijalne situacije ili zahteve. Zbog toga
se danas zagovara multidimenzionalan pristup u definisanju ovog stanja, koji
uzima u obzir razliite dimenzije, kao to su: karakteristike linosti, faktori
175
sredine, potreba za podrkom i sl., ne zanemarujui pri tom i intelektualna

ogranienja1,2. U tom smislu, smatra se, da je mogunost i kvalitet socijalne
inkluzije i aktivnog socijalnog uea svake osobe, odreena interakcijom
izmeu personalnih i socijalnih faktora3. Nivo ostvarene socijalne
participacije temelji se na usvojenim socijalnim znanjima i vetinama,
potrebnim za uee u nekom drutvenom procesu, rayvoju sposobnosti da
se donose line odluke, bitne za vlastiti ivot i ivot zajednice , kao i za
preuzimanje odgovornosti, kako u samom procesu realizacije, tako i u
odnosu na postignute rezultate4. Da bi ovo bilo mogue, potrebna su
socijalna, praktina i konceptualna znanja i vetine, sadrana u pojmu koji
oznaavamo kao adaptivno ponaanje. Ove vetine su od kljunog znaaja za
normalno funkcionisanje i prilagoavanje5, a deficit u ovim sposobnostima
je tesno povezan sa razliitim problemima u ponaanju, koji se mogu
ispoljiti i kao agresija ili samopovreivanje6. Korektna procena adaptivnih
vetina je veoma bitna, jer omoguava definisanje programa obuke,
prilagoenog posebnim potrebama osoba sa specifinim dijagnozama, koje
mogu podrazumevati i prisustvo maladaptivnog ponaanja. Jedan od razloga
zbog koga se osobe sa intelektualnom ometenou (u daljem tekstu IO)
iskljuuju iz mnogih drutvenih i obrazovnih aktivnosti je upravo prisustvo
poremeaja u ponaanju, pre svega, agresivnog ponaanja7. Komparativna
studija koja se bavila analizom ovog problema6, istie da osobe sa IO, kod
kojih je utvreno prisustvo agresivnog i samopovreujueg ponaanja, imaju
nii nivo socijalnih vetina u odnosu na kontrolnu grupu, kod koje nisu
prisutni navedeni poremeaji u ponaanju. Autori u svom istraivanju izvode
zakljuak da prisustvo maladaptivnog ponaanja negativno utie na razvoj
socijalnih vetina, jer oteava obuku pojedinca u odreenim oblastima
socijalnim razvoja6. Deca koja imaju problem u ponaanju (pre svega
agresivno ponaanje), imaju sklonost da u socijalnim odnosima uitavaju
pretnju ili neprijateljske namere drugih, iako one objektivno ne postoje8.
Agresivno ponaanje se dovodi u vezu sa nedostatkom sposobnosti da se
realno procene socijalni signali kao to su: izrazi lica, gestovi, govor tela ili
verbalni pokazatelji, koji su bitni za racionalno tumaenje znaenja socijalne
interakcije8. Prema modelu antisocijalnih sklonosti, kojim se definie
fenomen antisocijalnog ponaanja neke osobe8, navodi se nekoliko kljunih
faktora koji mogu uticati na prisustvo antisocijalnih manifestacija u
ponaanju: temperament, okolina, neurokognitvini faktori i karakteristike
roditelja. Temperament kao mogui uzronik obuhvata sklonosti ka
verbalnim i fizikim konfliktima, provokativnom ponaanju ka drugima sa
ciljem da se izazove njihova neprikladna reakcija, prkos, nedostatak empatije
za druge i sl. Neurokognitivni uzronici obuhvataju visok nivo impulzivnosti
ili hiperaktivnosti u ponaanju, kao i niu verbalnu inteligenciju. Smatra se,
da bi osobine roditelja kao to su preterana krutost ili nedoslednost u
vaspitanju, kao i nedovoljana kontrola i usmeravanje deteta, mogle biti
176
riziko faktori za pojavu problema u ponaanju kod dece8. Pored navedenih

faktora, u literaturi nalazimo podatke koji potvruju stav, da se i priroda
razliitih etiolokih inilaca, koji uzrokuju stanje intelektualne ometenost,
moe dovesti u vezu sa nekim tipinim obelejima ponaanja. U tom smislu,
navode se istraivanja, koja ukazuju da odreeni genetski poremeaji
uslovljavaju specifian fenotip ponaanja9. Individue sa odreenim
sindromom mogu se izdvojiti po jednoj ili vie karakteristika u ponaanju u
odnosu na druge osobe sa poremeajima u razvoju, ali generalna
karakteristika nekog sindroma, ne podrazumeva nunu prisutnost odreene
karakteristike kod svakog pojedinanog deteta9. Autori komparativne studije,
koja je imala za cilj utvrivanje eventualne fenotipske specifinosti osoba sa
Daunovim sindromom, u odnosu na druge grupe razvojnih poremeaja ili
sindroma, su doli do podataka da, osobe sa Daunovim sindromom pokazuju
veu socijalnu sposobnost u odnosu na poduzorak dece sa razvojnim
poremeajima, dok su njihove ekspresivne jezike sposobnosti kao i motorna
koordinacija deficitarne u odnosu na kontrolne grupe9. Procenom adaptivnih
sposobnosti u okviru etiri oblasti (socijalizacija, komunikacija,
svakodnevne ivotne vetine i motorika) u ovom istraivanju, dolo se do
podataka, da se osobe sa Daunovim sindromom statistiki znaajno razlikuju
od osoba koje pripadaju kontrolnoj grupi ispitanika u oblasti socijalizacije,
dok se u ostalim podrujima sposobnosti nisu iskazale znaajne razlike
izmeu ove dve grupe. S obzirom da su uzorkom ovog istraivanja
obuhvaena deca uzrasta od druge do tree godine starosti, autori smatraju
da je specifian fenotip ponaanja osoba sa Daunovim sindromom (u daljem
tekstu DS), prisutan od najranijih godina ivota9. Cilj ovog istraivanja je
utvrivanje prisustva korelacije izmeu razliitih etiolokih stanja (DS i
nepoznata etiologija) i nivoa ispoljenog agresivnog ponaanja kod dece sa
UIO.
Metode rada
Uzorkom je obuhvaeno sedamdeset petoro dece sa UIO, oba pola, uzrasta
od 7 do 15 godina. U skladu sa definisanim ciljem i zadacima istraivanja,
uzorak je podeljen na dva poduzorka. Prvi poduzorak obuhvata 37 ispitanika
sa Daunovim sindromom, a drugi 38 ispitanika sa umerenom intelektualnom
ometenou bez poznate etiologije. Svi ispitanici pohaaju osnovne kole za
decu sa poremeajima u mentalnom razvoju, na teritoriji Vojvodine i
Beograda. Istraivanje je realizovano tokom kolske 2009/10. godine.
Podaci o spolu i uzrastu ispitanika utvreni su na osnovu kolskih dosijea,
dok su nalazi koji se odnose na etiologiju i nivo intelektualne ometenosti
ispitanika preuzeti iz anamnestikih lista, koje sadre nalaz i miljenje
komisije za procenu dece ometene u razvoju. Za ispitivanje poremeaja u
ponaanju, forme i funkcije agresivnosti, korien je instrument pod nazivom
The Childrens Scale of Hostility and Aggression: Reactive/ Proactive (C177
SHARP)10. Ova skala sadri 58 ajtema, koji su svrstani u dve subskale. Prva
subskala, problem skala, meri prisustvo i stepen odreene forme agresivnog
ponaanja, kroz sledee nivoe:
- 0 - nikada se nije desilo (ukoliko navedeno ponaanje nije prisutno kod
ispitanika ne vri se procena na drugoj, provokacionoj skali)
- 1 - retko se deava
- 2 - esto se deava
- 3 - veoma esto i burno
Druga subskala, provokaciona skala, utvruje funkciju agresije (reaktivna ili
proaktivna agresija), odnosno zato se odreeno ponaanje desilo (da li kao
provokacija ili kao odgovor na provokaciju). Procena obuhvata sledee
nivoe:
- 2 - uvek je od drugog isprovociran (reaktivan)
- 1 - esto je od drugog izprovociran
- 0 - nisam siguran
- 1 - esto druge provocira
- 2 - uvek druge provocira (proaktivan)
C- SHARP skala obuhvata pet kategorija agresivnog ponaanja: verbalnu
agresiju, siledijstvo, otvorenu agresiju, neprijateljstvo i fiziku agresiju.
U proceduri statistike obrade podataka koriena je metod deskriptivne
statistike, odnosne mere centralne tendencije (aritmetika sredina,
standardna devijacija), u cilju opisa osnovnih rezultata. Za testiranje hipoteza
korien je t-test za male, nezavisne uzorke.
Forma, uestalost i funkcija agresivnog i neprijateljskog ponaanja
ispitanika sa Daunovim sindromom.Na osnovu pregleda Tabele 1.
uoavamo da je proseni skor ispitanika sa DS na problem skali agresivnosti
32.19 (AS = 32. 19), pri emu se raspon dobijenih rezultata na ovoj skali
kree od min. 0 do max. 84 poena. Prosean skor na provokacionoj skali je
3.17, dok se rezultati kreu u rasponu od -39 do max. 62 poena. Dobijeni
rezultati su u skladu sa nalazima drugih autora koji su, bavei se slinom
procenom, doli do zakljuka, da se problem u ponaanju kod mlaih osoba
sa DS javlja u rasponu od 13 do 50 % sluajeva, a da je kod odraslih
pripadnika ovog dela populacije navedeni problem jo izraeniji (van Allen,
i sar., 1999)11. Sline navode uoavamo i u drugim istraivanjima, prema
kojima su poremeaji u ponaanju najea psihijatriska dijagnoza koja se
postavlja kod osoba sa DS mlaih od 20 godina. Ona potvruju da je u 6,1%
sluajeva prisutan poremeaj panje, 5,4% poremeaj ponaanja (inaenje),
dok se agresivno ponaanje javlja u 6,5% sluajeva. Ovi oblici poremaaja u
ponaanju su uestaliji od anksioznih i stereotipnih poremeaja. Meutim, na
uzorku odraslih osoba, preko 20 godina, utvreni su najee depresivni
poremeaji (6,1%) i agresivno ponaanje (6,1%)9.
178
Tabela 1. Deca sa Daunovim sindromom - forma i funkcija agresivnosti

agresivnost
problem skala
provokaciona
skala
AS
32.19
SD
26.76
3.17
22.97
Minimum
0
-39
Maximum
84
62
Forma, uestalost i funkcija agresivnog i neprijateljskog ponaanja

ispitanika sa UIO bez poznate etiologije
Rezultati prikazani u Tabele 2 ukazuju da je prosean skor koji se odnosi na
prisustvo i uestalost ispoljavanja ispitanih tipova agresivnog ponaanja kod
ispitanika sa UIO bez poznate etiologije 19.68 (AS = 19.68), a da se raspon
dobijenih rezultata na ovoj subskali kree od min. 0 do max. 77 poena. Ove
vrednosti su neto vie u odnosu na rezultate dobijene u slinom istraivanju
realizovanom ranije u naoj sredini, prema kome se kod dece sa UIO
agresivno ponaanje javlja kod 9,7% ispitanika, dok se autoagresivne
manifestacije ispoljavaju u 2,2% sluajeva12. Na provokacionoj skali
ispitanici ovog poduzorka imaju prosenu vrednost AS = -0.74, dok se
rezultati kreu u rasponu od -26 do max. 50 poena. Ovi rezultati navode na
zakljuak da je, kod ispitanika sa UIO bez poznate etiologije, ee prisutna
reaktivna u odnosu na proaktivnu formu agresije.
Tabela 2. Deca sa UIO bez poznate etiologije - forma i funkcija agresivnosti
agresivnost
problem skala
provokaciona skala
AS
SD
19.68
-0.74
19.41
15.99
Minimum
0
-26
Maximu
m
77
50
Analiza statistike znaajnosti razlika izmeu dobijenih prosenih skorova u

ispoljavanju forme i funkcije agresivnog i neprijateljskog ponaanja izmeu
dve podgrupa ispitanika
Analizom skorova izraenih aritmetikim sredinama prisutna razlika izmeu
dva poduzorka je odmah primetna na problem skali, koja meri prisustvo i
uestalost neke od formi agresivnog ponaanja. Statistikom obradom dobija
se podatak da poduzorak dece sa DS izraava vei stepen agresivnosti u
odnosu na poduzorak dece sa UIO bez poznate etiologije. Rezultati dobijeni
na provokacionj subskali ne prikazuju statistiki znaajnu razliku izmeu
dva poduzorka, to znai da je prisustvo reaktivne i proaktivne agresije
podjednako zastupljeno kod svih ispitanika, nezavisno od etiolokih inilaca
koji su u osnovi ovog nivoa intelektualnog funkcionisanja.
179
Tabela 3. Razlike u ispoljavanju i funkciji agresivnosti izmeu dece sa

Daunovim sindromom i dece sa UIO bez poznate etiologije
agresivnost
problem skala
provokaciona skala
df
2.31
.85
72
72
.02
.40
Prisustvo veze izmeu etiolokih faktora i specifinih obeleja ponaanja,

dokazano je i istraivanjem Farmera i Amana 13. Ovi istraivai su uzorkom
obuhvatili 365 ispitanika koje su zatim podelili u etiri grupe, prema
kriterijum razliite klinike etiologije: poremeaj panje- ADHD, poremeaj
ponaanja (poremeaj sa prkoenjem i suprotstavljanjem), autizam i Daunov
sindrom. Grupa ispitanika sa poremeejem u ponaanju je imala znaajno
vie skorove na svim ajtemima problem skale. Najvii skor se iskazao u
oblasti verbalne agresije, dok je najmanji bio u oblasti fizike agresije. Neto
nii nivo agresivnosti je ispoljila grupa ispitanika sa poremeajem panje,
najvie na nivou otvorene agresije, dok su najmanji nivo iskazali na polju
verbalne agresije. Deca sa autizmom najvii skor iskazuju u oblastima
fizike agresije, a najmanji u oblastima gde se ispitivala otvorena agresija.
Deca sa Daunovim sindrom su ocenjena sa znatno niim skorom u odnosu
na sve prethodno navedene podgrupe ispitanika, ali se njihov nivo
agresivnosti na problem skali najvie ispoljio u oblasti hostilnost, a najmanje
u oblasti bulinga. Deca sa poremeajem u ponaanju pokazuju znatno
drugaije rezultate u odnosu na druge ispitanike i na provokacionoj subskali
agresivnosti. Oni su znatno aktivniji (vii nivo proaktivne agresije) u
oblastima verbalne agresije, bulinga, otvorene i fizike agresije, dok je
reaktivno usmerena agresija prisutnija u oblasti procenjene hostilnosti, za
razliku od ispitanika sa DS koji reaktivnost najmanje ispoljavaju upravo u
ovoj oblasti. Na drugom mestu po nivou ispoljavnja proaktivne agresivnosti
su deca sa poremeajem panje. Deca sa autizmom su znatno manje
proaktivna u oblasti otvorene agresivnosti13. Pored navedenog, ima i drugih
istraivanja iji rezultati ukazuju da osobe sa DS ispoljavaju nii nivo
psihopatolokih poremeaja u odnosu na druge osobe sa poremeajima u
razvoju (Stores et all. 1998)9. Iako rezultati naeg istraivanja ukazuju da
ispitanici sa DS ispoljavaju vii nivo agresivnosti u odnosu na ispitanike sa
UIO bez poznate etiologije, injenica da oni istovremeno postiu i vii nivo
postignua u oblasti interpersonalnih odnosa, kako u ovom, tako i u veini
drugih istraivanja (Fidler, Hepburn, Rogers, 2006)9, mogla bi se tumaiti
pretpostavkom da deca sa DS socijalno prikladne ciljeve reavaju i ostvaruju
na manje socijalno kompetentan nain, nekim formama agresivnog
ponaanja. ini se da njima ovi tipovi ponaanja ponekad slue za
ostvarivanje odreene vrste interakcije sa svojom okolinom, pre svega sa
180
vrnjacima, to primenjena skala i procenjuje. Simetrini odnosi, u kojima su

svi jednaki po moi, mogu da izazovu potrebu ka ispoljavanju socijalno
manipulativnog i agresivnog ponaanja, koje bi bilo u funkciji ostvarivanja
statusa u grupi vrnjaka, radi osnaivanja sopstvenog uticaja i realizacije
individualnih ciljeva i potreba.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
AAMR. Mental Retardation: Definition. Classification and Systems of

Supports (10th ed.). Washington DC Author. 2002.
Svetska Zdravstvena Organizacija. ICD-10 Klasifikacija mentalnih
premeaja i poremeaja ponaanja. ZUNS. Beograd. 1992.
Glumbi N. Kvalitet socijalne participacije dece sa umerenom mentalnom
retardacijom. Socijalna misao. 2005, (2-3): 143-154.
Vidanovi I. Renik socijalnog rada. Drutvo socijalnih radnika Srbije.
Beograd.2006.
Marchetti A. G., Campbell V. A. in: Matson J. L. (ed.). Handbook of
Behavior Modification with the Mentally Retarded. Social Skills. 2nd. eds.
plenum, New York. 1990, 333350.
Duncan D., Matson J.L., Bamburg J.W., Cherry K.E., Buckley T. The
relationship of self-injurious behavior and aggression to social skills in
persons with severe and profound learning disabilities. Research
Development Disabilities. 1999; (20): 441448.
Tsiouris J. A. Pharmacotherapy for aggressive behavior in persons with
intellectual disabilities: treatment or mistreatment? Journal of Intellectual
Disability Research. 2010; 54 (1): 116.
Essau C. A., Conradt J. Agresivnost u djece i mladei. Naklada Slap.
Zagreb.2006.
Fidler D. J., Most D. E., Booth-LaForce C., Kelly J. F. Temperament and
behavior problems in young children with Down syndrome at 12, 30, and
45 months. Down Syndrome Research and Practice. 2006; 10 (1): 23-29.
Farmer C. A., Aman M. G. Development of the Childrens Scale of
Hostility and Aggression: Reactive/ Proactive (C-SHARP), Research in
Developmental Disabilities.2009; (30): 1155-1167.
Clark D, Wilson GW. Behavioral Assessment of Children With Down
Syndrome Using the Reiss Psychopathology Scale, American Journal of
Medical Genetics.2003; 118. A.: 210216.
Kaljaa S. Umerena intelektualna ometenost. Fakultet za specijalnu
edukaciju i rehabilitaciju. Izdavaki centar (CIDD), Beograd.2008
Farmer C. A., Aman M. G. Psychometric properties of the Children's Scale
of Hostility and Aggression: Reactive/Proactive (C-SHARP) Research in
Developmental Disabilities.2010; 31 (1): 270-280.
181
THE CONNECTION BETWEEN BEHAVIOR DISORDER AND

ETIOLOGY IN CHILDREN WITH INTELLECTUAL
DISABILITY
Summary
Assessing the quality of adaptive behavior is a necessary stage in the procedure of
defining and diagnosing conditions and needs of children with intellectual disability.
Adaptive behavior involves conceptual, social and practical skills needed for the
day-to-day functioning of an individual. The deficit in these abilities is considered to
be closely connected with behavior problems such as aggression and self-injury.
The aim of this research is to determine the presence of correlation between the
different etiological states and levels of aggressive behavior in children with
moderate intellectual disability. The research was conducted in ten primary schools
for children with intellectual disability. The sample comprised 75 children with
moderate intellectual disabilities, aged 7 to 15, both sexes, divided into two samples
(children with Downs syndrome and children with moderate intellectual disability
without known etiology). Behavior disorders were assessed using the scale for
examination of exhibited forms and functions of aggressiveness and hostility - The
Childrens Scale of Hostility and Aggression: Reactive/Proactive (C-SHARP). This
scale contains 58 items divided into two subscales. The first subscale (problem
scale) measures the degree of the presence of a certain form of aggressive behavior,
while the other scale (provocation scale) determines the function of aggression
(reactive or proactive aggression). The results of this research show that the
children with Downs syndrome exhibit partly higher degree of aggressiveness
presence on the applied C-SHARP scale compared to the children of the same age
whose etiology of moderate intellectual disability has not been determined. A
significant difference in the aggressiveness area only showed on the problem-scale
level, but not on the provocation scale of aggressiveness. Key words: moderate
intellectual disability, Downs syndrome, behavior disorder, aggressiveness.
182
KOLSKA MOTIVACIJA I STRATEGIJE ZA UENJE

UENIKA TIPINOG RAZVOJA I UENIKA SA
INTELEKTUALNIM TEKOAMA
Dizdarevi, A.1, Pepeljak, S.2, Begi, A.3, Deli, E1
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerzitet u Tuzli, Tuzla1

O Simin Han Tuzla2
Zavod za odgoj i obrazovanje uenika sa smetnjama u psihikom
i tjelesnom razvoju Tuzla,3
Saetak
Jedan od najveih i najznaajnijih izazova sa kojima se suoavaju uenici u svom
akademskom ostvarenju je svakako uenje kako da ue i dok ovo moe da izgleda
kao jednostavan zadatak na prvi pogled, multidimenzionalna priroda uenja
zahtjeva koordinaciju i izvoenje mnogih razliitih vjetina i strategija. Cilj ovog
istraivanja je bio da se procjeni kolska motivacija i koritene strategije za uenje
uenika tipinog razvoja i uenika sa intelektualnim tekoama osnovne kole Simin
Han. Uzorak ispitanika se sastojao od 170 uenika. Za procjenu kolske motivacije i
koritenih strategija uenja uenika primjenjen je Inventar za procjenu kolske
motivacije i strategija uenja. Ispitivanje je provedeno tokom kolske 2008./2009.
godine. Nalazi istraivanja ukazuju da uenici tipinog razvoja redovne kole imaju
adekvatno razvijenu kolski motivaciju i strategije za uenje, dok uenici sa
intelektualnim tekoama imaju izraene tekoe na podruju razvoja i koritenja
strategija za uenje, dok na podruju akademske morivacije i panje pokazuju
prosjean razvoj. Ovo istraivanje nas navodi na nunost kreiranja programa koji
e u fokus poduavanje staviti uenika sa tekoama u primjeni efikasnih strategija
za uenje, ime bi se ovim uenicima osiguralo aktivno uenje u razredu i samim
time unaprijedio akademski uspjeh i njihovo ukljuivanje, kako u socijalni ivot
razreda tako i u svakodnevne aktivnosti u koli i zajednici.
Kljune rijei: kolska motivacija, strategije za uenje
Uvod
Kao to je poznato dojenad i malu djecu pokree znatielja, voena
intenzivnom potrebom za istraivanjem, interakcijom i shvatanjem njihova
okruenja. Rijetko se uje da se roditelj ali da je njihov predkolac
nemotiviran1. Naalost, kako djeca rastu, njihova strast za uenjem esto se
smanjuje. Uenje esto postaje povezano s naporom umjesto uitkom. Velik
broj uenika naputa kolu prije nego je zavri, vie su fiziki prisutni u
uionici, psihiki su odsutni i ne mogu da se u potpunosti investiraju u
iskustvo uenja. Uenika motivacija je povezana sa uenikom eljom da
sudjeluje u procesu uenja, ali isto tako se odnosi na razloge ili ciljeve koji
poivaju na njihovoj ukljuenosti ili neukljuenosti u akademske aktivnosti.
Koncept uenika motivacija koristi se da bi se objasnio stepen u kome
uenik ulae panju i napor u razliitim tenjama, koje mogu ili ne moraju
183
da budu eljene od njihovih uitelja2. Iako uenici mogu biti jednako

motivirani za obavljanje zadatka, izvori njihove motivacije mogu se
razlikovati. Uenika motivacija je usaena u uenikovo iskustvo, posebno
ono koje je povezano sa spremnosti da se angauje u poduavanju i uenju i
svojim razlozima da to uradi. Uenik koji je intrinzino motiviran poduzima
akciju "zbog svoje vlastite koristi ili zadovoljstva koje mu uenje prua, dok
uenik koji je ekstrinzino motiviran poduzima akciju kako bi dobio neku
nagradu ili kako bi izbjegao kaznu3. Pojam motivacija za uenje ili kolska
motivacija ima neto drugaiji smisao. Motivacija za uenje okarakterisana
je dugoronom, kvalitetnom ukljuenou u uenju i predanost procesu
uenja4 i predstavlja sistem znaajnih vrijednosti od kojih uenik ima koristi,
bez obzira da li je ili nije intrinziki zainteresiran5. Prema tome motivacija
je ono to potie uenike da usvajaju, transformiraju i koriste znanja6. Moda
je jedan od najveih i najznaajnijih izazova sa kojima se suoavaju uenici
u svom akademskom ostvarenju svakako uenje kako da ue i dok ovo moe
da izgleda kao jednostavan zadatak na prvi pogled, multidimenzionalna
priroda uenja zahtjeva koordinaciju i izvoenje mnogih razliitih vjetina i
strategija. Poznavanje i vjetina koritenja ovih strategija je razvijana kao i
uenikov napredak u koli. Jo uvjek je malo poznato o ovom razvojnom
procesu, velikim djelom zbog toga to ne postoje mjere koje pokrivaju irok
rang faktora koji su udrueni sa koritenjem strategija za uenje od osnovne
do srednje kole. Strategije za uenja se definiraju kao tehnike, principe ili
pravila koja pomau sticanje, manipulaciju, integraciju, pohranjivanje i
prisjeanje informacija kroz situacije i okolnosti7. Razliite osobe
zahtjevaju razliite tehnike uenja za njihov vlastiti razvoj i upuuje na
individualne strategije fokusiranja panje, rjeavanja problema, memoriranja
i praenja procesa uenja i rijeavanja problema8. Uenici koji imaju dobro
razvijene strategije postiu bolji uspjeh od ostalih uenika u akademskim
zadacima i isto tako poduavanje kako da koriste strategije za uenje
unapreuje uspjeh uenika, koji, prije svega nisu koristili odgovarajue
strategije ili su ih koristili neefikasno. Uenici koji nemaju dobro razvijene
strategije kontinuirano doivljavaju tekoe u akademskom uspjehu, kao to
je doivljavanje anskioznosti ili nedostatak uspjeha u koritenju strategija za
uenje ili razumjevanje proitanog. Cilj ovog istraivanja je bio da se
procjeni kolska motivacija i koritene strategije za uenje uenika tipinog
razvoja i uenika sa intelektualnim tekoama osnovne kole Simin Han.
Polazimo od pretpostavke da uenici tipinog razvoja redovne kole imaju
adekvatno razvijenu kolski motivaciju i strategije za uenje, te da uenici
sa intelektualnim tekoama imaju nii nivo kolske motivacije i koritenih
strategija za uenje.
184
Metode rada
Uzorak ispitanika se sastojao od 170 uenika podjeljenih na dva poduzorka:
1. Uzorak uenika tipinog razvoja 150-ero
2. Uzorak uenika sa intelektualnim tekoama 10-ero.
Ispitivanje je provedeno u redovnoj osnovnoj koli Simin Han Tuzla.
Istraivanjem je obuhvaeno 80 djeaka (53,3%) i 70 djevojica (46,7%)
tipinog razvoja, te 4 djeaka (40%) i 6 djevojica (60%) sa intelektualnim
tekoama. Za procjenu kolske motivacije i koritenih strategija uenja
uenika primjenjen je Inventar za procjenu kolske motivacije i strategija
uenja (School Motivation and Learning Strategies Inventory- SMALSI)9.
Za procjenu kolske motivacije i strategija za uenje koritene su sljedee
varijable: Strategije za uenje, Zabiljeka/vjetine sluanja, itanje/strategije
razumjevanja, Pisanje /vjetine istraivanja, Strategije kod radjenja testa i
Organizacija vremena/tehnike organizacije, Niska akademska motivacija,
Test anksioznosti i Koncentracija/tekoe panje. Zavisno od sposobnosti
itanja ispitaniku je potrebno oko 20-30 minuta, mada mladji uenici su
trebali vie vremena. Uenici su na svaki ajtem koristili izbor 4 odgovora: Nnikada, P-ponekad, -esto i U-uvijek. SMALSI rezultat je standardni
rezultat poznat kao T-rezultat sa srednjom vrijednosti od 50 i standardnom
devijacijom 10. Ispitivanje je provedeno tokom kolske 2008./2009. godine.
Dogovor je ostvaren sa direktorom i pedagogom kole gdje je provedeno
ispitivanje. Inventar za procjenu kolske motivacije i strategija za uenje dat
je svakom treem odlinom, vrlodborom i dobrom ueniku tipinog razvoja
u razredu, te je dat svim uenicima sa intelektualnim tekoama. Sa ciljem
utvrivanja nivoa kolske motivacije i strategija za uenje uenika tipinog
razvoja i sa intelektualnim tekoama izraunate su mjere centralne
tendencije-aritmetika sredina za sve posmatrane varijable i mjere
disperzije-standardna devijacija. Za testiranje znaajnosti razlika
aritmetikih sredina posmatranih varijabli koriten je t-test na razini
znaajnosti od 5%.
Dobiveni rezultat na Inventaru za procjenu kolske motivacije i strategija za
uenje koji se kree u rasponu od 40-60 ukazuje na prosjean razvoj
strategija za uenje i kolske motivacije. Rezultati procjene kolske
motivacije i strategija za uenje uenika tipinog razvoja i uenika sa
intelektualnim tekoama prikazan je u tabeli 1. Uenici tipinog razvoja
osnovne kole postigli iznadprosjean rezultat na varijablama
Zabiljeka/vjetine sluanja i itanje/strategije razumjevanja, sa
aritmetikom sredinom od 62,75 sa standardnom devijacijom 9,09 i 61,52 sa
standardnom devijacijom 9,34. Ovi uenici obino imaju plan za uenje,
uvjebavaju materijal za uenje, ine materijal interesantnim za uenje, te ih
nije strah da trae pomo sa materijalom koji im predstavlja tekou za
185
uenje. Oni obino planiraju uzimanje zabiljeki i dobri su u sluanju

nastave. Uenici tipinog razvoja postigli su prosjean razvoj na varijablama
Strategije za uenje, Pisanje /vjetine istraivanja, Strategije kod radjenja
testa, Organizacija vremena/tehnike organizacije. Ovakav rezultat ukazuje da
uenici tipinog razvoja su prosjeni u razvijanju i primjeni strategija za
razumjevanje, ponekad koriste napredne tehnike za uenje, prosjeni su u
istraivanju i navoenju literetaure, znaju kako da koriste pisani materijal,
zatim su prosjeni u razvijanju i koritenju strategija za raenje testa, te
pokazuju prosjene vjetine u organiziranju i upravljanju materijala za
uenje. Na varijablama Niska akademska motivacija, Test anksioznosti i
Koncentracija i tekoe panje uenici tipinog razvoja takoer su ostvarili
prosjean rezultat. Ovi uenici pokazuju prosjenu motivaciju za svoj
akademski uspjeh, zatim pokazuju prosjean doivljaj anksioznosti koji je
udruen sa testiranjem i ispitivanje, te su prosjeni u sluanju i vjetinama
usmjeravanja panje u uionici.
Tabela 1. Rezultati procjene kolske motivacije i strategija za uenje
uenika tipinog razvoja
Max
Aritmetik Standardna
a sredina
devijacija
60,01
9,88
Varijable
Min
Strategije za uenje
Zabiljeka/vjetine
sluanja
itanje/strategije
razumjevanja
Pisanje /vjetine
istraivanja
Strategije kod
radjenja testa
Organizacija
vremena/tehnike
organizacije
Niska akademska
motivacija
Test anksioznosti
Koncentracija/teko
e panje
150
34,00
80,00
150
32,00
80,00
62,75
9,09
150
32,00
80,00
61,52
9,34
150
27,00
80,00
54,94
10,60
150
29,00
77,00
56,02
9,83
150
29,00
74,00
56,13
9,31
150
15,00
78,00
57,90
7,61
150
31,00
75,00
52,60
8,63
150
20,00
62,00
41,42
9,74
Iz tabele 2. moemo uoiti da su uenici sa intelektualnim tekoama

ostvarili ispodprosjean razvoj na varijablama Strategije za uenje,
Zabiljeka/vjetine sluanja, Strategije kod radjenja testa i Organizacija
vremena/tehnike organizacije. Ovi uenici rijetko imaju plan za uenje, nisu
uspjeni u razvijanju efikasnih strategija za uenje, slabo su organizirani u
uzimanju zabiljeki, imaju tekoe u razlikovanju bitnih informacija, rijetko
186
primjenjuju strategije prilikom raenja testa, i imaju tekoe u njihovoj

primjeni, te nisu uspjeni u organiziranju materijala za uenje i u
organiziranju vremena za uenje. Neadekvatan razvoj ostvarili su na
varijablama itanje/strategije razumjevanja i Pisanje /vjetine istraivanja,
gdje veina uenika sa intelektualnim tekoama gotovo nikada ne koriste
strategije prilikom itanja, ne moe rei kljune dijelove prie, obino imaju
vee tekoe prilikom itanja, te izraene tekoe u pretraivanju literature,
slabu organizaciju prilikom pisanja. Na varijablama Niska akdemska
motivacija, Test anksioznosti i Koncentarcija i tekoe panje uenici sa
tekoama intelektualnog razvoja ostvarili su prosjean rezultat. Oni
pokazuju prosjenu motivaciju za svoj akademski uspjeh, prosjean doivljaj
anksioznosti koji je udruen sa testiranjem i ispitivanje, te su prosjeni u
sluanju i vjetinama usmjeravanja panje u uionici.
Tabela 2. Rezultati procjene kolske motivacije i strategija za uenje
uenika sa tekoama intelektualnog razvoja
47,00
Aritmetika
sredina
33,40
Standardna
devijacija
8,28
23,00
43,00
33,80
7,37
10
20,00
41,00
29,30
7,88
10
20,00
45,00
29,60
9,86
10
20,00
54,00
33,40
11,43
10
20,00
50,00
32,30
10,67
10
44,00
69,00
56,80
9,13
10
22,00
59,00
44,40
10,82
10
38,00
62,00
49,70
7,86
Varijable
Min
Max
Strategije za uenje
Zabiljeka/vjetine
sluanja
itanje/strategije
razumjevanja
Pisanje /vjetine
istraivanja
Strategije kod radjenja
testa
Organizacija
remena/tehnike
organizacije
Niska akademska
motivacija
Test anksioznosti
Koncentracija/tekoe
panje
10
20,00
10
Razlika u strategijama za uenje i kolskoj motivaciji uenika tipinog

razvoja i uenika sa intelektualnim tekoama prikazani su grafikonu 1.
187
70
60
50
40
30
20
10
0
uenici tipinog
razvoja
Uenici sa
intelektualnim
tekoama
Grafikon 1. Razlike u kolskoj motivaciji i strategijama za uenje uenika

tipinog razvoja i uenika sa intelektualnim tekoama
Iz grafikona je uoljivo da uenici tipinog razvoja u odnosu na uenike sa
intelektualnim tekoama pokazuju napredniji razvoj na svih 6 strategija za
uenje. Na varijabli niska akademska motivacija izmeu ove dvije skupine
uenika nema razlike, dok na varijabli test anksioznosti uenici sa
intelektualnim tekoama pokazuju nii nivo anksioznosti koji je udruen sa
testnim procedurama. Na varijabli Koncentracija, tekoe panje uenici sa
intelektualnim tekoama pokazuju vei nivo tekoa koje su udruene sa
tekoama sjedenja na asovima, praenja nastave i prisustvom nekih
unutarnjih distrakcija. Na osnovu prezentiranih rezultata moemo rei da
uenici tipinog razvoja pokazuju zadovoljavajui razvoj strategija za uenje
i zadovoljavajui nivo kolske motivacije. Uenici sa intelektualnim
tekoama pokazuju znatno zaostajanje u razvoju i primjeni razliitih
strategija za uenje, uprkos tome oni na podruju kolske motivacije i
tekoa koncentarcije ne pokazuju znatniji zaostatak. Ovo potvruje i
rezultat t-testa za nezavisni uzorak prikazan u tabeli 3. Moemo uoiti da su
uenici tipinog razvoja uspjeniji u primjeni strategija za uenje u odnosu
na uenike sa intelektualnim tekoama, gdje na razini znaajnosti p 0,05 je
pronaena statistiki znaajna razlika izmeu ove dvije skupine ispitanika
na 7 varijabli. Na razini znaajnosti p 0,05 nije pronaena statistiki
znaajna razlika na dvije varijable za procjenu kolske motivacije.
Ovaj rezultat nam ukazuje da se uenici tipinog razvoja i uenici sa
intelektualnim tekoama ne razlikuju u nivou akademske motivacije i nivou
koncentarcije i tekoama panje. Ovakav rezultat je jako bitan ako ga
posmatramo sa aspekta organiziranja nastave tipinim uenicima u redovnoj
koli, jer nam ukazuje da su zahtjevi koji se postavljaju pred ove uenike u
skladu sa njihovim sposobnostima. S obzirom na izraene tekoe na
podruju razvoja i strategija za uenje kod uenika sa intelektualnim
188
tekoama, poznato je da ovi uenici usljed nieg nivoa intelektualnog

funkcioniranja imaju i nii nivo usvojenosti akademskih vjetina, to se
neposredno odraava na sposobnost razvoja i upotrebe strategija za uenje.
Ovi uenici jednostavno imaju tekoe prilikom usvajanja ovih strategija, te
je jako vano poduavati djecu sa intelektualnim tekoama razliitim
strategijama za uenje, jer kako Gersten (1998) navodi mnogi uenici sa
intelektualnim tekoama ne znaju trikove uenja koje koriste akademsko
kompetentni uenici10. Uenici sa niskim akademskim postignuima esto
pokazuju nedjelotvorne vjetine uenja. Oni imaju sklonost da preuzmu
pasivnu ulogu u uenju i da se oslone na druge (npr. uitelje, roditelje) kako
bi unaprijedili svoje uenje. Oni esto pokazuju manje sposobnosti
koritenja iskustva i nauenih strategija, i esto nisu svjesni svrhe uenja.
Tabela 3. Razlika procjene kolske motivacije i strategija za uenje uenika
tipinog razvoja i uenika sa tekoama intelektualnog razvoja
Varijable
Strategije za uenje
Zabiljeka/vjetine sluanja
itanje/strategije razumjevanja
Pisanje /vjetine istraivanja
Strategije kod radjenja testa
Organizacija vremena/tehnike
organizacije
Niska akademska motivacija
Test anksioznosti
Koncentracija/tekoe panje
t
8,317
9,849
10,644
7,345
6,969
df
158
158
158
158
158
Sig.
,000
,000
,000
,000
,000
7,768
158
,000
,440
2,860
-2,628
158
158
158
,661
,005
,009
Ovo istraivanje potvruje i istraivanje Georgieva i Cholakova11, koje

navode vanost kreiranja uinkovitog tretmana za uenike sa intelektualnim
tekoama i kreiranje adekvatnih strategija pouavanja. Mi smo svjedoci da
se posljednjih godina poseban naglasak stavlja na to kako ukljuiti djecu s
posebnim edukacijskim potrebama u socijalni ivot razreda, pri emu se daje
premalo panje tome kako tu djecu ukljuiti u proces aktivnog uenja u
razredu to je podjednako bitno12. Iako su najvaniji zadaci kolovanja
bazirani na transferu znanja, uloga kole u koritenju efikasnih strategija za
uenje, u odgoju, i socijalizaciji djece je podjednako vana13. Uenici koji
su bili ukljueni u srukturirane aktivnosti i koji su bili poduavani u manjim
grupama, su pokazali da su strukturirane grupe imale mnogo vie uputa i
pomoi jedni drugima i zabiljeen je znaajno vei uspjeh u poreenju sa
nestrukturiranim grupama14. Napredak se zabiljeio i kod uenika sa
tekoama kao i kod onih bez tekoa.
189
Zakljuak
S obzirom na prikazane rezultate moemo zakljuiti da uenici tipinog
razvoja redovne kole imaju adekvatno razvijenu kolski motivaciju i
strategije za uenje. Uenici sa intelektualnim tekoama imaju izraene
tekoe na podruju razvoja i koritenja strategija za uenje, dok na podruju
akademske morivacije i panje pokazuju prosjean razvoj, te nisu utvrene
statistiki znaajne razlike izmeu uenika tipinog razvoja i uenika sa
intelektualnim tekoama. Ovo istraivanje nas navodi na nunost kreiranja
programa koji e u fokus poduavanje staviti uenika sa tekoama u
primjeni efikasnih strategija za uenje, ime bi se ovim uenicima osiguralo
aktivno uenje u razredu i samim time unaprijedio akademski uspjeh i
njihovo ukljuivanje, kako u socijalni ivot razreda tako i u svakodnevne
aktivnosti u koli i zajednici.
Literatura
1. Raffini J. Winners Without Losers: Structures And Strategies For

Increasing Student Motivation To Learn. Boston: Allyn and Bacon, 1993.
2. Brophy J.E. Motivating Students to Learn. Edition: 2, revised. Routledge,
2004.
3. Lepper M.R. Motivational Considerations in the Study of Instruction.
Cognition and Instruction 1988; 5(4): 289-309.
4. Ames C.A. Motivation: What Teachers Need to Know. TEACHERS
COLLEGE RECORD 1990; 91, 3: 409-421.
5. Marshall H. Motivational Strategies of Three Fifth-Grade Teachers. THE
ELEMENTARY SCHOOL JOURNAL 1987; 88(2): 135-150.
6. Groccia J.E. The college success book: A whole-student approach to
academic excellence. Lakewood, CO: Glenbridge Publishing Ltd, 1992.
7. Smaji M. Adjusting the curriculum to individual needs. A single case study
and innovation project. Master thesis. Department of Special Needs
Education.University of Oslo, 2004.
8. Taba H. Curriculum Development. Theory and Practice. New York.
Harcourt, Brace & World, Inc., 1962.
9. Stroud K. i Reynolds C. School Motivation and Learning Strategies
Inventory- SMALSI. Western Psychological Services, Los Angeles, USA,
2006.
10. Gersten R. Recent advances in instructional research for students with
learning disabilities: An overview. Learning Disabilities Research and
Practice, 1998; 13(3).
11. Georgieva D., Cholakova M. Speech and Language Disorders in Children
with intellectual disability. Annual World Congeress of the International
Association for the Scientific Study of Intelectual Disabilities 10th.
Helsinki, Finland, 1996.
12. Lypsky D.K. i Gartner A. Beyond Separate Education. Quality Education
for All. Baltimore. Paul H.Brookes Publishing Co., 1989.
190
13. Johnsen B.H. Curricula for the Plurality of Individual Larning Needs. In
Johnsen, B. H. and Skjrten, M.D. (eds). Education-Special Needs

Education. An Introduction. Oslo. Unipub, 2001.
14. Mitchell D.R. What Really Works in Special and Inclusive Education:
Using Evidence-based Teaching Strategies. Published by Routledge; 2007.
SCHOOL MOTIVATION AND LEARNING STRATEGIES OF

STUDENTS WITH TYPICAL DEVELOPMENT AND
STUDENTS WITH INTELLECTUAL DISABILITIES
Summary
One of the largest and most significant challenges faced by students in their
academic achievement is certainly learning how to learn and while this may seem
like an easy task at first glance, the multidimensional nature of learning requires the
coordination and performance of many different skills and strategies.
The aim of this study was to assess the school motivation and used learning
strategies of students with typical development and children with intellectual
disabilities in primary school Simin Han. The sample consisted of 170 students. To
assess academic motivation and learning strategies of students was used the School
motivation and learning strategies Inventory. The survey was conducted during the
2008/2009 school year. The findings indicate that students with typical development
mainstream schools have a properly developed educational strategies and
motivation for learning, while students with intellectual disabilities have increased
difficulties in the development and use of learning strategies, while in the field of
academic motivaton and attention show the average development. This research
leads us to the necessity of creating a program that will put the focus of teaching
students with disabilities in the implementation of effective learning strategies,
which would ensure the students actively learning in the classroom and thus
improve academic performance and their involvement, both in the social life of the
class so and everyday activities in school and community.
Keywords: school motivation, learning strategies
191
METODA EHOLOKACIJE I POBOLJANJE KVALITETA

IVOTA SLIJEPIH OSOBA
1
Teskeredi A1., Jablan B.2
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerzitet u Tuzli, BiH

Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerzitet u Beogradu, Srbija
Saetak
U ovom radu smo eljeli da ukaemo na znaaj novih metoda, koje se koriste u
rehabilitaciji slepih osoba u cilju poboljanje kvaliteta njihovog ivota. Zbog
jedinstvenih karakteristika koje poseduje, zvuk ima veliki znaaj u svakodnevnim
aktivnostima. injenica da se zvuk moe prepoznati i da se moe identificirati
njegov izvor je za slijepu osobu izuzetno vana. Odrediti karakteristike zvuka koje
potiu od razliitih izvora, je presudno umijee koje slijepe osobe koriste redovno,
ali je veoma malo panje usmjereno na usavravanje ove sposobnosti i na
istraivanja u podruju eholokacije. Eholokacija ili Flash sonar program se zasniva
na energiji valova, odnosno procesu zvuka koji od izvora putuju kroz zrak i odbijaju
se od prepreke te dolaze do ula sluha. Na osnovu ovih informacija slijepe osobe
dobijaju informacije o preprekama na koje nailaze. U radu su objanjene vrste
eholokacija, kao i pripremne vjebe eholokacije i mobiliteta.
Kljune rijei: eholokacija, flash sonar, mobilitet
Uvod
Odrediti karakteristike zvuka koji potiu od razliitih izvora, es una
habilidad crucial que utilizamos regularmente, aunque ha recibido poca
atencin pje presudno umijee koje koristimo redovno, ali je veoma malo
panje usmjereno na ovu problematiku od strane istraivaa. Zbog
jedinstvenih karakteristika zvuka, pojedinac moe pronai, prepoznati i
identificirati izvor zvuka. Postoje mnogobrojne studije od tradicionalnih
perspektiva do nove paradigme, koje se odnose na direktnu percepciju
zvuka, a koje nisu pod kontrolom subjekta. Dvije osnovne karakteristike
zvuka su da osoba manipulira i kontrolie zvuk koji dolazi i proizvoljno ga
generira. localizar, reconocer e identificar la fuente que lo produce.El estudio
de la audicin, por otra parte, tanto desde la perspectiva tradicional cPojam
eholokacije prvi je upotrebio Donald Griffin, koji je 1938. godine, utvrdio da
imii imaju navigaciju uz pomo visokih frekvencija koje se odbijaju od
prepreke u njihovom okruenju1. Slinu sposobnost imaju i delfini prilikom
kretanja kroz vodu. Naime eholokacija je uoena kod veine glodavaca, a
posebno nonih ptica. ivotinje koriste eholokacije za lov i navigaciju, ali
kada je uoeno da se isto moe koristiti i kod slabovidnih i slijepih osoba
kao dio receptorskog aparata za orjentaciju, poela su znaajnija istraivanja.
Od 1944. do 1947. godine, Odbor za senzorske ureaje Nacionalne
Akademije za razvoj nauke razvio je oko osamdeset razliitih vrsta pomoi
slijepim osobama, od kojih ni jedan nije bio potpuno uspjean1. U novije
193
vrijeme je preciznije definisana upotreba eholokacije kod slijepih osoba, na

osnovu udaljenosti predmeta2. Proces poinje u mozgu, odnosno u
neuronima koji djeluju kao prenosioci informacija koje dolaze do oba uha3.
Mozak ovjeka ima mogunost da registruje i klasifikuje jainu, vrstu, boju
tona ili neke druge promjene u sloenim zvukovima. Ova sposobnost
omoguava ovjeku da koristi eholokaciju za mobilnost. Neki istraivai idu
toliko daleko da istrauju efikasnost eholokacije za percepciju dubine4.
Duen5, istie da je vjetina upotrebe eholokacije kod slijepih osoba zavisna
od pojedinca, odnosno njegove izotrene percepcije. U polju izvora zvuka (u
sredini u kojoj zvuk dolazi sa vie strana do uha), njegovo kretanje od take
A do take B stvara globalne promjene u samom zvuku koji dolazi do uha tj.
zvuku koji stvara zvuni tok4. U principu, akustiki protok nosi infomacije
koje su dovoljne da se omogui percepcija i njena kontrola djelovanja te da
se na osnovu toga zauzme stav. Dakle, mogue je predvidjeti nain upotrebe
dobijene informacije iz akustikog protoka i imati vlastiti osjeaj iste4.
Koritenje eholokacije oteavaju predrasude, nedostatak razumjevanja i
generalizovanje problema, nedovoljno poznavanje od strane videih osoba, a
sa druge strane, i odbojnost samih slijepih da koriste eholokaciju.
Stroffregen i
Pittenger su ispitivali sposobnost osnovne percepcije
akustikih impulsa i njihovo djelovanje na slijepe i osobe bez oteenja
vida4. Doli su do saznanja da su i slijepe i videe osobe sposobne da na
osnovu upotrebe akustikih impulsa i specifikacije vremenskog pojavljivanja
precizno percipiraju objekte koji se nalaze oko njih, zatim njhovu udaljenost,
veliinu, oblik, sadraj i relativno pomjeranje u prostoru. U studijama veine
istraivaa zakljueno je da su slijepe osobe sklone subjektivnim osjeajima
od kojih zavisi primjena eholokacije6,7,8. Problem koji se esto pojavljivao
kod slijepih je oslanjanje na ranije negativno iskustvo sa percepcijom
objekata iz okoline9,2,10,11,12. U brojnim studijama je takoer dokazano da je
perceptivna tanost eholokacijom vea kada se ona direktno koristi. Ovaj
predmet prouavanja usko je povezan con la localizacin de sonidos
reflejados y se inscribe en el rea tan escasamente estudiadas lokacijom
zvukova i oblika u prostoru, to podrazumjeva perceptivno-kognitivne
procese svakodnevnog sluanja i utilizacin de sonidos autoproducidos para
detectar, localizar y reconocer objetos que no skoritenje koncepta za
otkrivanje, pronaenje i prepoznavanje objekata koje nisu u mogunosti da
vide13. Osnovna uloga ppercepcin y guan la accin o cul es el patrn que
lleva la informacin relevante (Stoffregeercepcije je da usmjeri aktivnost i
ova Ovasposobnost je kljuna za postizanje pokretljivosti i nezavisnosti
slijepe osobe4. Eholokacija ili Flash sonar program se zasniva na energiji
valova odnosno procesu valova zvuka koji od izvora putuju kroz zrak i
odbijaju se od prepreke te dolaze do ula sluha. Na osnovu ovih informacija
slijepe osobe dobijaju informacije o preprekama na koje nailaze. Znai, rade
po principu valova odjeka, a specijalizirane zvukove odnosno odjeke
194
zvukova nazivamo eho ili sonar signal. Program jo nije potpun, jo uvijek
se razvija, ali prua vrsti temelj u olakavanju percepcijske adaptacije
procesa te omoguava sigurno i brzo kretanje. Znai moemo rei da je
eholokacija pomona metoda kretanja slijepih koja se zasniva na dobijanju
informacije o preprekama uz primjenu zvuka koji se odbija od nailazee
prepreke te daje povratnu informaciju o mjestu gdje se prepreka nalazi
njenom obliku, materijalu i veliini i kao takva utie na poboljanje kvaliteta
ivota slijepih osoba. Primjenljiva je kod osoba koje se kreu pomou
bijelog tapa. Na osnovu toga moemo zakljuiti da eholokaciju moemo
koristiti i poeti sa vjebanjem onda, kada osoba ima ve usvojenu
spacijalnu emu i mogunost orjentacije u prostoru. Thurlow i Smali bili su
prvi koji su opisali fenomen percepcije kod ljudi bez oteenja vida14. Slijep
ovjek na taj nain moe ispuniti tamu s dinaminim slikama izvedenim, ne
od svjetlosti, nego od zvuka, kojim moe percipirati viedimenzionalne
informacije iz udaljenosti i vie od desetak metara, zavisno od okolnosti.
Odjeci e uiniti dostupne informacije o prirodi, okolini (zidovi, vrata,
stubovi, stepenice, pjeaci). Odjeci mogu dati detaljnije informacije o:
lokaciji (gdje su objekti), njihovim dimenzijama (veliini i obliku) te o
gustoi, odnosno tvrdoi predmeta i objekata koji se nalaze oko njih.
Vrste eholokacije
U dostupnoj literaturi su opisana dva komplementarna oblika ljudske
eholokacije: duga i kratka udaljenost. Eholokacije vee udaljenosti (2m - 5m
izmeu subjekta i objekta), sudjeluju u procesu detekcije i lokacije objekta.
Eholokacije udaljenosti manje od 2m, pripadaju eholokacijama kratke
udaljenosti i sudjeluju u lociranje, diskriminacije i identifikaciji objekta.
Eholokacija se moe podjeliti na pasivnu i aktivnu eholokaciju. Pasivna
eholokacija je detektovanje prepreke na osnovu odbijanja statinog zvuka
koji je lokalizovan, na nekoj taki u prostoru koja je bitna za orijentaciju.
um vode, udarci tapa, koraka, zvuk motora autaAktivna eholokacija je
detektovanje prepreke na osnovu odbijanja zvuka kojeg slijepa osoba
proizvede, odnosno koritenje signala u produkciji sluatelja. Slijepa osoba
zvuk koji proizvodi u eholokaciji moe dobiti na nekoliko naina. To moe
da bude udarac bijelog tapa, pucketanje prstima ili klikom. Udarac bijelog
tapa ili povlaenje tapa po tlu je osnova kretanja slijepih osoba, ali
pucketanje prstima tada nije praktino jer su ruke zauzete. Pucketanje
prstima takoer nije praktino ni za jako malu djecu, koja ne znaju puckati.
Zbog toga se u aktivnoj eholokaciji najee koristi klik jer ne zahtjeva
dodatan napor ruku kao kod pucketanja prstima i zvuk je lokalizovan
najblie uhu, te je zbog toga povoljniji nain proizvodnje aktivnog zvuka od
udarca bijelim tapom. Klik je poseban zvuk dobijen prelaskom jezika preko
nepca. Klik se treba izvjebati kako bi se dobio jasan zvuk, odnosno zvuk
koji e dati prave informacije o prepreci. esto se deava da slijepa osoba
195
proizvodi tzv. dvostruki klik koji moe da je navede na pogreno

zakljuivanje o preprekama.
Pripremne vjebe eholokacije
U vjebanju i poduavanju slijepe osobe eholokaciji kreemo sa vjebama
klika, zatim pripremnim vjebama eholokacije, da bi na kraju vjebali
mobilitet pomou eholokacije15. Veliku ulogu u vjebama ima motiviranost,
odlunost i elja za novim spoznajama, izazovima, pri emu se razvija
samopouzdanje i koncentracija. Prilikom prvih vjebi radi se u mikro pa
onda u makro sredini, jer je u veem i otvorenom prostoru vie buke.
Ukoliko klijent koristi bijeli tap sa upotrebom klika, dobija se kompletna
tehnika. Bez obzira, i u sluajevima postojanja izuzetno dobre eholokacije,
ona se ne moe zamisliti bez kretanja pomou tapa. Prilikom vjebanja radi
se kretanje sa ili bez tapa za prepoznavanje lokacije predmeta i na kraju,
ako je mogue koristiti i taktilnu percepciju koja je dopuna u
raspoznavanju16. Npr. dimenzija se odnosi na visinu objekta (visok ili kratak)
i irinu (irok ili uzak). Gustoa se odnosi na to koliko su vrsti ili rastresiti
predmeti tj. kako objekti reflektuju ili upijaju zvukove. Objekt koji je visok,
uzak i uniforman od dna do vrha, moe se prepoznati brzo kao stub. Za
razliku od objekta koji je visok, uzak i vrst pri dnu, dok se iri ili postaje
sve vie prorijeen na vrhu i prepoznaje se kao stablo. Neto iroko sa jo
oskudnijim zvukom bi registrovali kao ogradu; neto kratko, malo ire, s
oskudnim ehom, moe biti grmZvuk pri blizini prepreke pravi
interferenciju zvuka i zbog toga se preporuuje u prostoru prvo uraditi klik,
da bi se procjenila veliina prostora i eventualne prepreke. Veoma je vano
da nikakve posebne fizike sposobnosti nisu potrebne kako bi slijepa osoba
razvila ovu vjetinu. Pripremne vjebe eholokacije imaju za cilj da osoba
postane sposobna da prima informacije koje dobija koristei se klikom.
Pripremne vjebe eholokacije se izvode tako to instruktor stoji iza slijepe
osobe i sputa blizu njezinog lica predmet od vstog materijala, a slijepa
osoba koristei klik treba da detektuje kada je predmet sputen17. Nakon
to osoba detektuje predmet ponavlja se vjeba, ali se predmet stavlja dalje
od lica. Na poetku se koriste vei predmeti od vrstog materijala da bi se
kasnije koristili sve manji. Ova vjeba se moe izvoditi i tako to instruktor
stoji iza slijepe osobe i sputa predmet sa strane, a zadatak slijepe osobe je
da pomera glavu levo-desno i koristei klik otkrije s koje je strane predmet.
Vjebe modaliteta u poetku traju 3-4 minute i ide se od jednostavnijih ka
sloenijim vjebama (tacna, veliki papir mali papir, mobitel..). Vjeba se
radi u trajanju od 3-4 minute kako bi se dozvolilo da mozak percipira razliku
pravljenih klikova na blizinu i na daljinu. Tokom izvoenja pripremnih
vjebi moemo da koristimo metodu preiavanja informacija. U sluaju
kada slijepa osoba ne moe da detektuje prepreku, koristimo prepreku vee
povrine ili vreg materijala koju emo sputati na isto mjesto na kome se
196
nalazi prepreka koju osoba nije mogla detektovati te traiti od slijepe osobe
da je pokua sada detektovati. Ako uspe, onda ponavljamo isti postupak sa
predmetom kao preprekom koju osoba nije mogla detektovati.
Vjebe mobiliteta
Vjebe mobiliteta se izvode nakon provedenih pripremnih vjebi eholokacije
u kojima je slijepa osoba postala svjesna na koji nain proizvodi zvuk, kako
se on odbija od prepreke i daje povratnu informaciju o njoj. Slijepa osoba se
postepeno ukljuuje u vjebe mobiliteta. U poetnim vjebama mobiliteta
slijepa osoba treba da naui da detektuje prepreke na razliitim
udaljenostima i da uoi razliitost u veliini prepreka i materijalu od kojeg je
ta prepreka napravljena. Poetne vjebe mobiliteta izvodimo tako to osobu
dovodimo do razliitih objekata iz okruenja i zahtjevamo od nje da pomou
klika odredi o kojim je objektima rije. Slijepa osoba treba da uoi razliku u
povratnoj informaciji koju dobija detektujui prepreke razliitog materijala.
Kada detektuje vee povrine od vrstog materijala kao to su zidovi ili
razliiti stubovi, zvuk klika se odbija od njih. Kada detektuje povrine koje
nisu od vrstog materijala imae povratnu informaciju prolazeeg zvuka
kroz njih. Nakon to osoba postane sposobna da uoava prepreke na
razliitim udaljenostima i da detektuje tano o kojim je objektima rije
instruktor treba da odredi taku, odnosno objekt do kojeg osoba treba da
doe izbjegavajui prepreke koje se nalaze na putu i nezamjenjujui ih sa
objektom kao zadatim ciljem kretanja. Korienje belog tapa podrazumeva i
potovanje sledeih principa :
1. Princip visine
2. Princip teine
3. Provodljivosti interferacija (krai tapovi i tanji tapovi bolje
provode interferaciju do djeteta)
4. tap koristi kao produetak ruke
5. Princip rane upotrebe tapa (u SAD, Australiji, Novom Zelandu sa
obukom korienja bijelog tapa se poinje od 3. godine)
Vjebe mobiliteta pojaavaju auditivnu svjesnost i usmjerenost kod osobe.
Uz eho lokaciju klijent moe da tri, vozi biciklo, igra fudbal, radi mnoge
brze stvari i pokrete kao i osobe bez oteenja vida. Naravno, ovakvo
kretanje ne podrazumeva upotrebu samo flesh sonara nego i predhodno
iskustvo, auditivnu percepciju, koja je neophodna radi sistematine
diferencijacije podraaja. Ovaj program i aktivnosti se moraju prilagoditi ili
modificirati prema potrebama klijenta i njegove okoline. to se tie
edukacije ona je varijabilna i u velikoj meri zavisi od same osobe, i okoline u
kojoj se kree. Mlae osobe bre savladavaju program vjebi nego starije.
Kada je u pitanju vreme potrebno za obuku kree se od 5 do 15 sati. Flash
Sonar trening se moe primeniti kod mnogih slijepih osoba koje ga eli
nauiti, i ko ima priliku za redovnu praksu pod odreenim okolnostima. Kod
197
osoba niske verbalne i kognitivne sposobnosti, preporuka je koristiti vie

iskustveni pristup, sa vie verbalnih objanjenja. Prilikom vjebanja ne treba
oblaiti ukave jakne, iskljuiti mobilni telefon, jer takvi zvuci
dekoncentriu osobu. Uloen je veoma veliki napor od strane istraivaa i
pronalazaa za elektronska pomagala, kako bi se prevazili problemi
mobilnosti slijepih, ali su rezultati jo uvijek daleko od optimalnih. Zbog
toga je istraivaki rad na ljudskim eholokacijama i uvid u stvarne
perceptivne mogunosti i razvoj ostalih neiskoritenih osjetila.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Uy C. "Seeing" Sounds: Echolocation by Blind (1994)

Humans.http://hcs.harvard.edu/~husn/BRIAN/vol1/echo.html
Rosenblum L. D., Gordon M. S., Jarquin L. Echolocating distance by
moving and stationary observers. Ecological Psychology 2000; 12:181206.
Hoshino O., Kuroiwa K. Echo sound detection in theinferior colliculus for
human echolocation. Neural:AnInternational Journal 2001; Special Issue
38-40:1289-1296.
Stroffregen T.A.,. Pittenger J. B. Human Echolocation as a Basic Form of
Perception and Action. Ecological Psychology 1995; 7, (3):181 216.
Duen H.Y. On Electronic Travel Aid Design. 1996 Retrieved Marth 29
2010, www.noogenesis.com/eta/design.html
Lackner, J. R. Induction of nystagmus in stationary subjects with a rotating
sound field. Aviation, Space and Environmental Medicine, 1977; 48:129131.
Rice, C. E. Human echo perception. Science, 1967;155:656-664.
Rice, C. E. Perceptual enhancement in the early blind. Psychological
Record, 1969;19:1-14.
Ashmead, D. H., Wall, R. S., Eaton, S. B., Ebinger, K. A., Snook-Hill, M.,
Guth, D. A., Yang, X. Echolocation reconsidered: Using spatial variations
in the ambient sound field to guide locomotion. Journal of Visual
Impairment & Blindness 1998; 92:615-632.
Schenkman, Bo N., Jansson, Gunnar. The detection andlocalization of
objects by the blind with the aid of long canetapping sounds. Human
Factors 1986; 28(5): 607-618.
Strelow, E. R., & Brabyn, J. A. Locomotion of the blind controlled by
natural sound cues. Perception 1982; 11:635-640.
Supa, M., Cotzin, M., & Dallenbach, K. M. "Facial vision": The perception
of obstacles by the blind. American Journal of Psychology 1944; 57:133183.
Arias, C. Investigaciones argentinas en Ecolocacin Humana. Simp.
Plasticidad cerebral en dficit sensoriales y transplante. Revista Argentina
Neuropsicologa, Nm. Especial X Congreso Latinoamericano de
Neuropsicologa 2007; ISSN: 1668-5415, (10):15.
Turlow, WR; Small Jr.AM. Pitch perception for certain periodic auditory
stimuli. Journal of the Acoustical Society of America 1955;27:132-137.
198
15. Kish, D. & Bleier, H. Echolocation: What it is and how it can be taught and
learned. 2000. Retrieved December 3, 2007.from http://www.world
accessfortheblind.org/docs/echolocation_training_guide.txt
16. Kish D. Flash sonar program: Helping blind people learn. Copyright 2009,
April Revision By World Access for the Blind
17. Kish, D. Echolocation: How humans can see without sight. 2002.
Retrieved December 3, 2007. from http://www.worldaccessfortheblind.org
/echolocationreview.rtf
METHOD ECHOLOCATION AND QUALITY OF LIFE

OF BLIND PERSONS
Summary
In this paper we would like to decree the importance of new methods, which are
used in the rehabilitation of blind persons in order to improve the quality of their
lives. Because of the unique characteristics that have, the sound is of great
importance in daily activities. The fact that sounds can be recognized and that its
source can be identified is extremely important for a blind persons. Identify the
characteristics of sound originating from different sources, it is crucial skills that
blind people use regularly, but very little attention has been focused on improving
these skills and research in echolocation. Echolocation or sonar Flash program is
based on energy waves or sound process from the source travel though the air and
bounce off of obstacles and reach the sense of hearing. Based on this information,
blind people can obtain information about the obstacles they encounter. The paper
explains the types of echolocation, as well as preparation exercises of echolocation
and mobility.
Keywords: echolocation, flash sonar, mobility
199
PROCJENA USAMLJENOSTI I SOCIJALNOG

NEZADOVOLJSTVA UENIKA USPORENOG
KOGNITIVNOG RAZVOJA U ODNOSU NA SPOL
Nikoli M., Vanti-Tanji M., Baruki M.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli
Saetak
Cilj ovoga rada bio je ispitati uticaj spola na procjenu usamljenosti i socijalnog
nezadovoljstva kod uenika usporenog kognitivnog razvoja u uslovima integracije.
Istraivanjem su obuhvaeni uenici usporenog kognitivnog razvoja, njih 150, od
ega je 92 uenika mukog spola i 58 uenika enskog spola. Usamljenost i
socijalno nezadovoljstvo procjenjeno je primjenom Upitnika za procjenu
usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva. Rezultati istraivanja pokazuju da ne
postoje statistiki znaajne razlike u procjeni osjeanja usamljenosti i socijalnog
nezadovoljstva uenika usporenog kognitivnog razvoja u odnosu na spol, odnosno
uenici usporenog kognitivnog razvoja mukog i enskog spola podjednako
ispoljavaju osjeanje usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva u koli.
Kljune rijei: usamljenost i socijalno nezadovoljstvo, spol, uenici usporenog
kognitivnog razvoja, integracija
Uvod
Usamljenost je emocija koja je pod velikim uticajem socijalnog ivota
osobe1. Usamljenost sama po sebi nije patoloka pojava. To je sasvim
prirodna pojava i veina osoba se u nekoj ivotnoj fazi osjea usamljeno.
Zapravo, usamljenost se moe posmatrati kao neizbjena posljedica
uspostavljanja odnosa i vezivanja za ljude. Ukoliko dijete ne bi teilo da
uspostavlja veze sa ljudima i da ima odreene potrebe, u tom sluaju nebi
bilo osjetljivo na usamljenost. Drugim rijeima, sasvim je normalno da djeca
povremeno iskuse usamljenost u situacijama kada nemaju druga za igru ili se
odvoje od nekoga koga vole2. Autori ukazuju na injenicu da je usamljenost
nerazdvojiv dio ljudskog iskustva, te da stoga ne bi trebalo previe se brinuti
zbog kratkotrajne, situacione, usamljenosti, dok sa druge strane hronina
usamljenost je razlog za brigu jer moe imati ozbiljne emocionalne
posljedice. Istraivanja Cassidy i Ashe3 pokazuju da odbijana djeca koja
pohaaju razrednu nastavu (3-6 razred) sosjeaju se usamljenije u odnosu na
svoje prihvaene vrnjake. Asher i Paquette1 istiu da je mogue imati puno
prijatelja a osjeati se usamljeno, kao i biti loe prihvaen od strane vrnjaka
a ne osjeati se usamljeno. Meutim, Yu i sar.,3 istiu da dobre veze sa
vrnjacima doprinose smanjenu osjeanja usamljenosti s obzirom da te veze
pruaju socijalnu podrku i osjeaj sigurnosti. Smatralo se da djeca mogu
osjeati pravu usamljenost tek u ranoj adolescenciji. Meutim, istraivanja
Cassidy i Asher1 ukazuje da djeca uzrasta 5 do 6 godina imaju barem
201
rudimentarno razumjevanje koncepta usamljenosti. Zapravo, djeca shvataju

da usamljenost podrazumjeva nemanje nikoga za igranje i osjeanje tuge, to
je u potpunosti u skladu sa definiranjem samog pojma usamljenost.
Istraivanje Asher i sur.1 pokazalo je da ak 10% djece osnovnokolske dobi
osjea gotovo stalnu ili povremenu usamljenost1. Takoer, djeca su sposobna
da identificiraju situacije koje izazivaju usamljenost. Tako Hayden i sur.,
1988. ukazuju da djeca jasno shvataju da usamljenost nastaje kao rezultat
konflikta i iznevjerenog povjerenja2. Veu usamljenost ispoljavaju djeca
koja nemaju prijatelja, bez obzira na spol4. Istraivanja Brendgen, Vitaro i
Bukowski2 pokazuju da djeca sa devijantnim prijateljima (prijateljima koji
ispoljavaju devijantna ponaanja) su manje usamljena u odnosu na vrnjake
koji nemaju prijatelja2. Parker i Asher1 utvrdili su da sposobnost formiranja i
odravanja prijateljstva je povezana sa usamljenou. Djeca koja esto
upoznaju nove prijatelje, ali koja teko odravaju prijateljstvo ispoljavaju
vei nivo usamljenosti u odnosu na vrnjake koji imaju stabilna prijateljstva.
Sa usamljenou esto se povezuju stidljivost i povuenost. Stidljiva i
povuena djeca znatno manje uestvuju u verbalnoj komunikaciji sa
vrnjacima te stoga imaju slabiju komunikacijsku kompetenciju, manje su
priljiva, mirna su, vrnjaci ih esto procjenjuju kao nepristupane, loije su
socijalno kompetentna i manje su poeljna kao partneri5. Na osjeanje
usmaljenosti kod djece veliki uticaj ima i kvalitet prijateljstva sa vrnjacima.
Djeca koja svoja prijateljstva procjenjuju kao visoko kvalitetna ispoljavaju
manji stepen usamljenosti u odnosu na vrnjake koji nemaju kvalitetna
prijateljstva4. Istraivanje Asher i Gazelle2 ukazuje da osjeanje usamljenosti
kod djece je pod uticajem posebnih dimenzija prilagoavanja u skupinu
vrnjaka: prihvatanja od strane vrnjaka, participiranja u prijateljstvu,
kvalitete prijateljtsva i injenice da li je dijete otvoreno zlostavljano od
strane vrnjaka. Hoza, Bukowski, Beery6 smatraju da postoje razliiti tipovi
usamljenosti u odnosu na veze sa vrnjacima. Autori nastoje povezati
specifine tipove tekoa u upostavljanju veza sa vrnjacima (tekoe vezane
za ulazak u grupu vrnjaka nasuprot tekoama izmeu dvije osobe u
prijateljskoj vezi) sa specifinim tipovima usamljenosti. Zapravo autori
razlikuju dva tipa usamljenosti u odnosu na veze meu vrnjacima:
usamljenost vezana za vrnjaku grupu (usamljenost vezana za izoliranost iz
skupine vrnjaka) i usamljenost vezana za prijateljstva u paru (usamljenost
povezana sa neposjedovanjem bliskog, stalnog, emocionalno intimnog
prijateljstva sa odreenim vrnjakom). Kada je u pitanju osjeanje
usamljenosti i spol, istraivanja pokazuju da djevojice obino pokazuju
manju zastupljenost usamljenosti u obostranim prijateljskim vezama6. Autori
ove razlike objanjavaju injenicom da su veze djevojica puno intenzivnije
i ekskluzivnije nego li veze djeaka. Do istih rezultata doli su Negel i sur.,7
koji navode da razlog tome moe biti i injenica to djeaci vie tee
globalnim i grupnim prijateljstvima, dok djevoice vie tee druenju u paru,
202
odnosno u manjim grupama. Ve je ranije istaknuto da djeca koja su

socijalno neprihvaena od strane vrnjaka su znatno usamljenija u odnosu na
vrnjake koji su bolje prihvaeni2. Kada su u pitanju djeca usporenog
kognitivnog razvoja poznatno je da su ona u skupini odbaenih u redovnim
razredima, te istraivanja ukazuju da u poreenju sa vrnjacima tipinog
razvoja uenici usporenog kognitinvog razvoja ispoljavaju vei stepen
usamljenosti i nii stepen prihvatanja od strane vrnjaka8,3. Studija koju su
proveli Tur-Kaspa, Margalit, Most9 takoe potvruje injenicu da djeca
usporenog kognitivnog razvoja na svim uzrastima pokazuju vii nivo
usamljenosti, nii nivo koherentnosti i razliite odlike kvalitete prijateljstva
u odnosu na prosjene vrnjake. Istraivanje je provedeno u dvije vremenske
take, na poetku i na kraju kolske godine. U njihovom istraivanju djeaci
usporenog konitivnog razvoja pokazuju porast usamljenosti na kraju kolske
godine u odnosu na vrnjake tipinog razvoja. Djevojice obje skupine pak
pokazuju opadanje u osjeanju usamljenosti na kraju kolske godine u
odnosu na poetak kolske godine. Cilj ovoga rada bio je ispitati uticaj spola
na procjenu usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva kod uenika usporenog
kognitivnog razvoja u uslovima integracije.
Metode rada
Istraivanjem su obuhvaeni uenici usporenog kognitivnog razvoja, njih
150, od ega je 92 uenika mukog spola i 58 uenika enskog spola.
Uzorak uenika usporenog kognitivnog razvoja ine uenici od III do VIII
razreda, iz osnovnih kola sa podruja Tuzlanskog katona. Osnovni kriterij
odabira ispitanika usporenog kognitivnog razvoja je da su od strane
nastavnika i Tima za identifikaciju i detekciju djece s posebnim potrebama
sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli
identifikovani kao djeca usporenog kognitivnog razvoja10. Prisutnost
osjeanja usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva procjenjen je primjenom
Upitnika za procjenu usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva (Loneliness
and Social Dissatisfaction Questtionnaire11). Upitnik je namijenjen za
procjenu usamljenosti djece osnovnokolskog uzrasta. Sastoji se od 24
ajtema od kojih 16 procjenjuje osjeaj usamljenosti i socijalnog
nezadovoljstva u koli, a preostalih 8 ajtema su umetnuti kao dopuna. Djeca
odgovaraju na sve ajteme zaokruujui jedan od 5 ponuenih odgovora
ukazujui time u kojoj mjeri je odreeni ajtem istinit za njih. Ajtemi
procjenjuju (a) osjeaj usamljenosti kod djece (ajtem U koli sam
usamljen), (b) procjenu djece o trenutnim prijateljstvima sa vrnjacima
(ajtem U koli nemam prijatelja), (c) percepciju stupnja zadovoljenja
potreba u odnosu sa vrnjacima (ajtem U koli nema djeteta kojem se
mogu obratiti kada mi je potreban pomo), i (d) percepcija vlastite socijalne
kompetencije (ajtem Dobar sam u radu sa drugom djecom u razredu).
Ukupan rezultat se kree u rasponu od 16 do 80 bodova, gdje vei broj
203
bodova ukazuje i na veu usamljenost i socijalno nezadovoljstvo. Upitnik je

primjenjen u nekoliko studija i pokazuje dobru unutarnju konzistentnost
(Cronbach 0,90). Istraivanje je provedeno tokom kolske 2007/08. i
2008/09. godine u redovnim osnovnim kolama koje se nalaze na teritoriji
Tuzlanskog kantona. Uenici usporenog kognitivnog razvoja testirani su
individualno u posebnoj prostoriji kole. Statistika obrada podatka
obuhvatila je primjenu metoda deskriptivne statistike, a razlike meu
spolovima utvrene su t-testom. Statistika obrada je raena u softverskom
paketu SPSS 14. for Windows.
Rezultati procjene usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva ispitanika
usporenog kognitivnog razvoja prikazani su u Tabelama 1. i 2. U Tabeli 1.
prikazane su frekvencije i postoci odgovor ispitanika na varijablama
Upitnika, a u Tabeli 2. prikazane su aritmetike sredine i standardne
devijacije odgovora ispitanika po varijablama. Analizom Tabele 1. moemo
vidjeti da ispitanici usporenog kognitivnog razvoja u veem procentu
negiraju varijable U razredu neman niti jednog prijatelja (130 ispitanika
odnosno 86,7%), Ne slaem se dobro sa djecom u koli (118 ispitanika
odnosno 78,7%), U koli se nemam s kim igrati (116 ispitanika odnosno
77,3%), U koli nemam djeteta kojoj se mogu obratiti kada mi je potrebna
pomo (108 ispitanika odnosno 72,0%), te na varijabli U razredu nemam
nikoga sa kime bi mogao razgovarati (96 ispitanika 64,0%). Takoe veina
ispitanika (82/54,7%) negira i varijablu Osjeam se iskljuenim iz
aktivnosti u koli. Sa varijablom Mogu pronai prijatelja u razredu kada
mi je potreban slae se 101 ispitanika odnosno 67,3%, dok 14 (9,3%) se
uglavnom slae. Takoe, veina ispitanika (87 odnosno 58,0%) slae se i sa
varijablom Dobar/a sam u radu sa drugom djecom u razredu. Veina
uenika UKR smatra da Imam puno prijatelja u razredu (82/54,7%
odabralo je odgovor stavrno istina, a 22/14,7% ispitanika odabralo je
odgovor uglavnom istina). Meutim, sa druge strane isti broj ispitanika
(82/54,7%) smatra da im je jako teko sklopiti novo prijateljstvo u koli,
odnosno 53 (35,3%) stvarno misli da lako sklapa nova prijateljstva u koli, a
28 (18,7%) da uglavnom lako sklapa nova prijateljstva u koli. 91 (60,75%)
ispitanik UKR stvarno se slae sa varijablom Dobro se slaem sa svojim
drugarima u razredu, a 27 (18,0%) ispitanika uglavnom se slae. Meutim,
varijabliu Djeca u koli teko me prihvataju negira 77 (51,3%) ispitanika,
te neto manje od polovine ispitanika osjea da ih djeca u koli teko
prihvata. Takoe, 57,3% ispitanika smatra da ih djeca u koli ba i ne vole.
Kada je u pitanju procjena osjeaja usamljenosti u koli 83 (55,3%), odnosno
87 (58,0%) ispitanika negira da se u koli osjea usamljeno. Dakle, neto
manje od polovine ispitanika osjea odreeni stupanj usamljenosti u koli.
204
Tabela 1. Frekvencije i postotci odgovora ispitanika usporenog

kognitivnog razvoja na varijablama Upitnika
Varijable
Lako sklapam nova
prijateljstva u koli
U razredu nemam nikoga sa
kime bi mogao/la razgovarati
Dobar/a sam u radu sa
drugom djecom u razredu
Jako teko mi je sklopiti
prijateljstvo u koli
Imam puno prijatelja u
razredu
Osjeam se usamljeno u koli
Mogu pronai prijatelja u
razredu kada mi je potreban
Djeca u koli teko me
prihvataju
U koli se nemam s kim igrati
Dobro se slaem sa svojim
drugarima u razredu
Osjeam se iskljuenim iz
aktivnosti u koli
U koli nemam djeteta kojoj
se mogu obratiti kada mi je
potrebna pomo
Ne slaem se dobro sa djecom
u koli
Ja sam usamljen u koli
Djeca u koli me veoma vole
U razredu neman niti jednog
prijatelja
uopte
nije istina
jako malo
istina
djelimin
o istina
uglavnom
istina
stvarno
istina
37
24,7
4,0
26
17,3
28
18,7
53
35,3
96
64,0
12
8,0
18
12,0
5,3
16
10,7
6,0
10
6,7
20
13,3
24
16,0
87
58,0
82
54,7
3,3
19
12,7
5,3
36
24,0
22
14,7
11
7,3
13
8,7
22
14,7
82
54,7
83
55,3
11
7,3
20
13,3
4,0
20,0
14
9,3
10
6,7
11
7,3
14
9,3
30
10
1
77
51,3
4,0
32
21,3
4,7
28
18,7
116
77,3
6,0
10
6,7
2,0
12
8,0
4,7
5,3
17
11,3
27
18,0
91
60,7
82
54,7
4,0
17
11,3
4,0
39
26,0
108
72,0
10
6,7
11
7,3
3,3
16
10,7
118
78,7
2,0
12
8,0
4,7
10
6,7
87
14
58,0
9,3
5
14
3,3
9,3
18
58
12,0
38,7
8
22
5,3
14,7
32
42
21,3
28,0
130
86,7
2,0
6,0
2,7
2,7
67,3
U Tabeli 2. navedene su aritmetike sredine i standardne devijacije odgovora

ispitanika na varijablama Upitnika za procjenu usamljenosti i socijalnog
nezadovoljstva. Aritmetika sredina odgovora ispitanika na varijabli U
razredu nemam niti jednog prijatelja iznosi 1.32 i odgovara odgovoru
uopte nije istina bodovanim sa jednim bodom. Aritmetike sredine
odgovora na varijablama U koli se nemam s kim igrati, Ne slaem se
dobro sa djecom u koli, U koli nemam djeteta kojoj se mogu obratiti
kada mi je potrebna pomo, U razredu nemam nikoga sa kime bi mogao/la
razgovarati, Osjeam se usamljeno u koli, Ja sam usamljen u koli,
Djeca u koli teko me prihvataju, Jako teko mi je sklopiti prijateljstvo
u koli kreu se u rasponu od 1.57 do 2.40 i u skladu su sa odgovorm
205
bodovanim sa 2 boda, tj. jako malo istina. Uenici UKR su na varijabli

Lako sklapam nova prijateljstva u koli postigli aritmetiku sredinu 3.36, a
na varijabli Djeca u koli me veoma vole 3.42 to odgovara odgovru
bodovanim sa tri boda djelimino istina. Na varijablama Imam puno
prijatelja u razredu, Dobar/a sam u radu sa drugom djecom u razredu,
Mogu pronai prijatelja u razredu kada mi je potreban, te varijabli Dobro
se slaem sa svojim drugarima u razredu ispitanici su dali odgovore ije
aritmetike sredine se kreu u rasponu od 3.87 do 4.24 i odgovaraju
odgovoru uglavnom istina bodovanom sa 4 boda.
Tabela 2. Procjena usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva

uenika usporenog kognitivnog razvoja
Varijable
Lako sklapam nova prijateljstva u koli
U razredu nemam nikoga sa kime bi mogao/la
razgovarati
Dobar/a sam u radu sa drugom djecom u razredu
Jako teko mi je sklopiti prijateljstvo u koli
Imam puno prijatelja u razredu
Osjeam se usamljeno u koli
Mogu pronai prijatelja u razredu kada mi je potreban
Djeca u koli teko me prihvataju
U koli se nemam s kim igrati
Dobro se slaem sa svojim drugarima u razredu
Osjeam se iskljuenim iz aktivnosti u koli
U koli nemam djeteta kojoj se mogu obratiti kada mi
je potrebna pomo
Ne slaem se dobro sa djecom u koli
Ja sam usamljen u koli
Djeca u koli me veoma vole
U razredu neman niti jednog prijatelja
AS
3.36
1.90
SD
1.58
1.39
4.13
2.40
3.87
2.26
4.18
2.35
1.57
4.24
2.42
1.74
1.22
1.70
1.49
1.61
1.35
1.57
1.21
1.14
1.73
1.35
1.58
2.28
3.42
1.32
1.22
1.66
1.24
0.90
Na temelju iznesenog moe se zakljuiti da uenici usporenog kognitivnog

razvoja procjenjuju da u razredu imaju barem jednog prijatelja, te da se
veoma rijetko osjeaju usamljeno u koli. Takoer, procjenjuju da im nije
teko sklopiti novo prijateljstvo u koli, da se imaju sa kime igrati, da se
dosta dobro se slau sa vrnjacima u razredu i koli. Smatraju da imaju puno
prijatelja u razredu i da mogu pronai prijatelja u razredu kada im je
potreban, te da s dobro slau sa drugarima u razredu. Meutim, u procjeni
uenika usporenog kognitivnog razvoja postoji odreena kontradiktornost.
Iako navode da imaju prijatelja u koli, da se sa njima dobro slau, da se ne
osjeaju usamljeno u koli, ipak smatraju da ih njihovi drugari iz razreda ba
206
Meunarodna nauno-struna ko
onferencija Unapreeenje kvalitete ivvota djece i mladih
h
i ne vole. Ovaaj rezultat upuuje na potrebu detaljnijeg anaaliziranja poloaaja

uenika usporenog kognitivnnog razvoja u reedovnim razrediima, kao i odnoosa
vrnjaka tipinnog razvoja prema njima. U raadu je ispitan utiicaj varijable sppol
i procjenu osjjeanja usamljeenosti i socijaln
nog nezadovoljstva kod ueniika
usporenog kognitivnog razvooja. Na Grafik
konu 1. prikazaana su postignuua
uenika usporrenog kognitivnnog razvoja na sumarnoj variijabli Upitnika za
procjenu usam
mljenosti i socijaalnog nezadovoljstva u odnosuu na spol.
45
40
35
30
25
20
15
10
5
0
Muki
enski
AS
SD
D
Usaamljenost
Grafik
kon 1. Procjena usamljenosti i socijalnog
s
nezaadovoljstva
uennika usporenog kognitivnog razzvoja u odnosu na spol
Na Grafikonu 1. moe se viddjeti da uenicii usporenog kognitivnog razvooja
oba spola dostta ujednaneno procjenjuju osjjeanje usamljeenosti i socijalnnog
nezadovoljstvaa u kolskom
m okruenju. Uenici
U
usporeenog kognitivnnog
razvoja enskkog spola isppoljavaju neto
o veu zastupljenost osjeannja
usamljenosti i socijalnog neezadovoljstva u koli nego uuenici usporennog
kognitivnog raazvoja mukog spola. Mogue je da djevojicee, kao osjetljivijji i
njeniji spol, tee doivljavaju odbijanje od
o strane vrnjjaka, dok uennici
usporenog kognitivnog raazvoja mukog
g spola, pottujui drutveenu
stereotipiju daa su jai spol, nastoje prikritti stvarne emoccije, ili ih slabbije
prepoznaju. Razlike
R
u procjjeni usamljeno
osti i socijlanoog nezadovoljsttva
uenika usporeenog kognitivnoog razvoja u od
dnosu na spol isppitane su t-testoom
(Tabela 3.). U Tabeli 3. moee se vidjeti da su
u uenici usporrenog kognitivnnog
razvoja mukog spola postiigli prosjean rezultat
r
42,43, a da su uennici
usporenog koognitivnog razvvoja enskog spola postigli pprosjean rezulltat
44,29. Rezultaati t-testa pokazzuju da ne posttoje statistiki zznaajne razlikee u
207
procjeni osjeanja usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva uenika

usporenog kognitivnog razvoja u odnosu na spol, odnosno uenici usporenog
kognitivnog razvoja mukog i enskog spola podjednako ispoljavaju
osjeanje usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva u koli. Meutim,
istraivanja drugih autora6,7, te Lackovi-Grgin12 i Klarin12 pokazuju da
djevojice obino pokazuju manju zastupljenost osjeanja usamljenosti i
socijalnog nezadovoljstva u koli, dok djeaci ispoljavaju neto vei stepen
usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva.
Tabela 3. Razlike u procjeni usamljenosti i socijalnog

nezadovoljstva uenika usporenog kognitivnog razvoja u odnosu na spol
Spol
Muki
enski
AS
42,4348
44,2931
SD
6,81998
6,25485
-1,677
0,096
Zakljuak
Na temelju iznesenog moe se zakljuiti da uenici usporenog kognitivnog
razvoja procjenjuju da u razredu imaju barem jednog prijatelja, te da se
veoma rijetko osjeaju usamljeno u koli. Uenici usporenog kognitivnog
razvoja procjenjuju da im nije teko sklopiti novo prijateljstvo u koli, da se
imaju u koli sa kime igrati, te da se dosta dobro slau sa vrnjacima u
razredu i koli. Meutim, u procjeni uenika usporenog kognitivnog razvoja
postoje odreene kontradiktornosti. Naime, smatraju da ih djeca u koli ba
i ne vole, dok sa druge strane smatraju da imaju puno prijatelja u razredu i da
mogu pronai prijatelja u razredu kada im je potreban, te da s dobro slau sa
drugarima u razredu. Ovaj rezultat upuuje na potrebu detaljnijeg
analiziranja poloaja uenika usporenog kognitivnog razvoja u redovnim
razredima, kao i odnosa vrnjaka tipinog razvoja prema njima. Rezultati
istraivanja su pokazali da ne postoje statistiki znaajne razlike u procjeni
osjeanja usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva uenika usporenog
kognitivnog razvoja u odnosu na spol, odnosno uenici usporenog
kognitivnog razvoja mukog i enskog spola podjednako ispoljavaju
osjeanje usamljenosti i socijalnog nezadovoljstva u koli.
208
Literatura
1.
Asher S.R., Paquette J.A. Loneliness and peer relations in childhood.

Current directions in psychological science, 12 (3): 75-78. 2003.
2. Asher S.R., Gazelle H. Peer Relations, and Language Disorder in
Childhood. Top Lang Disord, 19(2): 1633. 1999.
3. Yu G., Zhang Y., Yan R. Loneliness, peer acceptance, and family
functioning of chinese children with learning disabilities: characteristics
and relationships. Psychology in the Schools, 42 (3): 325-331. 2005.
4. Parker J.G., Asher S.R. Friendship and Friendship Quality in Middle
Childhood: Links Wih Peer Group Acceptance and Feeling of Loneliness
and Social Dissatisfaction. Developmental Psychology, 29 (4): 611-621.
1993.
5. Fordham K., Stevenson-Hinde J. Shyness, Friendship Quality, and
Adjustment During Middle Childhood. J. Child Psychol. Psychiat, 40 (5):
757-768. 1999.
6. Hoza B., Bukowski W.M. Beery, S. Assessing Peer Network and Dyadic
Loneliness. Journal of Clinical Child Psychology, 29 (1): 119-128. 2000.
7. Nagle D.W., Erdley C.A., Newman J.E., Mason, C.A., Carpenter, E.M.
Popularity, Friendship Quantity, and Friendship Quality: Interactive
Influence on Children s Loneliness and Depression. Journal of Clinical
Child and Adolescent Psychology, 32 (4): 546-555. 2003.
8. Margalit M., Meira E. Loneliness, coherence and companionship
among children with learning disorder. Educational Psychology, 16

(1): 69-80. 1996.
9.
Tur-Kaspa H., Margalit M., Most T. Reciproca friendship, reciprocal

rejection and socio-emotional sdjusment: the social experience of children
with learning disoreder over a one.year period. European Journal of Special
Needs Education, 14 (1): 37-48. 1999.
10. Salihovi N., Duranovi M., Meali, . Osmi, H. Detekcija i
identifikacija djece s posebnim potrebama u redovnim osnovnim kolama
na Tuzlanskom kantonu. Defektologija, 13 (1): 1-9. 2007.
11. Asher S.R., Wheeler V.A. Children s loneliness: a comparation of rejected
and neglected peer status. Journal of Consulting and Clinical Psychology,
53: 502. 1985.
12. Klarin M. Osjeaj usamljenosti i socijalno ponaanje djece kolske dobi u
kontekstu socijalne interakcije. Ljetopis socijalnog rada, 9 (2): 1-13. 2002.
209
LONELINESS AND SOCIAL DISSATISFACTION

ASSESSMENT OF PUPILS WITH DELAY COGNITIVE
DEVELOPMENT BY COMPARISON WITH GENDER
Summary
The aim of this research was to exam the influence of gender to assessment of
loneliness and social dissatisfaction of pupils with delay cognitive development in
integration conditions. Sample of the research were pupils with delay cognitive
development, 150 of them, whereof 92 are males and 58 are females. Loneliness and
social dissatisfaction were assessing with applying Loneliness and Social
Dissatisfaction Questionnaire. Research results shows that there is no significant
differences in assessment of loneliness and social dissatisfaction of pupils with delay
cognitive development by comparison with gender. Pupils with delay cognitive
development both genders, male and female, equally reveal feeling of loneliness and
social dissatisfaction in the school.
Key words: loneliness and social dissatisfaction, gender, pupils with delay cognitive
development
210
SLOBODNO VREME ADOLESCENATA

OMETENIH U RAZVOJU
Milanovi-Dobrota B., Radi-esti M.
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, Srbija
Saetak
Slobodno vreme se posmatra kao drutveno uslovljen integralni deo ovekovog
vremena tokom kojeg ne obavlja obavezne aktivnosti kao to su kolske ili
profesionalne obaveze, ve samostalno vri izbor sadraja aktivnosti kako bi
zadovoljio svoje unutranje potrebe i podsticaje. Nain organizovanja i korienja
slobodnog vremena adolescenata ometenih u razvoju korelira sa socio-ekonomskim
uslovima, interesovanjima, ivotnim stilom, bogatstvom ponuda aktivnosti,
informisanou, vremenskom organizacijom nastave i vannastavnih aktivnosti itd.
Kroz prostor slobodnog vremena moe se najbezbolnije delovati u cilju razvitka i
samoostvarivanja mladih osoba, ali ukoliko je slobodno vreme bez sadraja i
neosmiljeno moe se pretvoriti u dosadu i postati podlono razliitim vidovima
manipulacije. Cilj naeg istraivanja je sticanje bazinog uvida u prostor
interesovanja adolescenata sa lakom intelektualnom ometenou (N=60) i gluvih i
nagluvih adolescenata (N=60) za slobodnim aktivnostima, kako bi se mogle utvrditi
preferencije i razlike u istim. Upitnikom,, Slobodno vreme -interesovanja (Arbuni,
1998) procenili smo njihova opta interesovanja, angaovanja u kunim, drutvenim
i kolskim aktivnostima, i ispitivali da li su prisutni nepoeljni oblici drutvenog
ponaanja. Rezultati istraivanja pokazuju da su lako intelektualno ometeni
ispitanici okrenuti konzumiranju televizijskog sadraja i sluanju muzike, a gluvi i
nagluvi ispitanici korienju mobilnog telefona i kompjutera. Utvrdili smo da su
deaci aktivniji od devojica tokom slobodnog vremena, a da angaovanje svih
ispitanika u drutvenim aktivnostima korelira sa angaovanjem u kunim (p=0,000)
i kolskim aktivnostima ( p=0,000).
Kljune rei: slobodno vreme, aktivnosti u slobodnom vremenu, gluvi i nagluvi
adolescenti, adolescenti sa lakom intelektualnom ometenou
Uvod
Veina savremenih drutava prepoznala je znaaj slobodnog vremena koji
poslednjih godina postaje predmet interesovanja mnogih naunih disciplina
u kojima je u sreditu prouavanja ovek. Problem slobodnog vremena
povezuje se sa pojavom industrijskog drutva kada se tretiralo kao vreme
odmora koje je potrebno za reprodukciju radne snage. Jedan od prvih
mislioca koji se bavio prouavanjem slobodnog vremena bio je Karl Marks,
dok se interesovanje za pojavu slobodnog vremena u Evropi pojaava 50-tih
i 60-tih godina prolog veka i potie iz francuske socioloke kole.
Dimazdijeje definisao slobodno vreme kao skup aktivnosti kojima se
pojedinac po svojoj volji moe potpuno predati, bilo da se odmara ili
zabavlja, bilo da poveava svoje obavetenosti ili svoje obrazovanje, bilo da
se dobrovoljno drutveno angauje, ili da ostvaruje svoju slobodnu
211
stvaralaku sposobnost poto se oslobodi svojih profesionalnih, porodinih i

drutvenih obaveza. Peordanavodi da se obino slobodno vreme definie
kao vreme izvan radnih obaveza, porodinih dunosti i fiziolokih potreba,
kojim pojedinac samostalno raspolae po vlastitom nahoenju i
preferencijama. Prema zakljucima 4. Svetskog foruma mladih Ujedinjenih
naroda (2001) svi mladi ljudi imaju pravo i mogunosti uestvovanja u
socijalnim, kulturnim i sportskim aktivnostima bez obzira na pol, rasu,
religiju, socioekonomski status ili mesto gde ive. Prema tome, slobodno
vreme treba da omogui mladima da se opuste, izraze svoju linost i
interesovanja, bilo individualno ili timski kroz razliite vidove zadovoljstva
svojih potreba, kao to su igra, zabava, sticanje novih znanja i vetina,
izgradnja novih odnosa, osnaivanje i mnoge druge. Iliin smatra da je
nain korienja slobodnog vremena usko povezan s interesima, koji imaju
veliku ulogu u oblikovanju identiteta i u samoaktualizaciji pojedinca.
Zajedniki interesi utiu na formiranje neformalnih grupa, kao to su
vrnjake grupe u kojoj su lanovi emocionalno povezani, a koje se smatraju
bitnim iniocem socijalizacije. Najvanijim vrnjakim grupama Rot smatra
adolescentne (12 do 18 godina) vrnjake grupe u kojima dominiraju oseaj
simpatije u meusobnim odnosima lanova, te zajednika iskustva na
temelju zajednikih aktivnosti4 . Te se aktivnosti uglavnom ubrajaju u sferu
slobodnog vremena. Inae, period adolecencije sam po sebi nosi problem
odrastanja i sukoba sa autoritetom. S jedne strane su oekivanja roditelja i
njihovo nametanje obaveza u kui, dok su sa druge strane vrnjaci i elja da
se sopstvena interesovanja prilagode vrnjakoj grupi kojoj se pripada. Ova
injenica pojaana je i saznanjem da su mladi iz naeg istaivanja pripadnici
razliitih socijalno-kulturnih skupina koji imaju razliite doivljaje
slobodnog vremena. U tom kontekstu, uloga i znaaj slobodnog vremena,
kao civilizacijskog fenomena, postaje sve aktuelnije, jer se pojavljuju tipini
obrasci ponaanja koji su relevantni za pojedine potkulturne grupe mladih.
Takoe, uenici veliki deo dana provode u koli i njihova participacija u
slobodnim aktivnostima zavisi, ne samo od njihovih aspiracija, ve i od
ponuda vannastavnih aktivnosti. Kao vaspitno-obrazovna institucija, kola
vri uticaj na uenike: s jedne strane realizuje obavezne i izborne nastavne
predmete, a s druge strane ostvaruje svoju vaspitnu ulogu, koja se posle
porodice, smatra najvanijom determinantom
procesa socijalizacije.
Dosadanje reforme kolstva bile su koncentrisane na izmene nastavnih
planova i programa, obim programskih sadraja, broj obaveznih i izbornih
predmeta, broj uenika u odeljenju, a vrlo malo panje je posveeno
vaspitnim aspektima i organizovanim sadrajima nakon zavretka obaveznih
aktivnosti, odnosno tokom slobodnog vremena uenika. Iz dosadanje prakse
nae kole i iskustva razvijenih zemalja moe se zakljuiti da je slobodno
vreme, prema oreviu: a) faktor emancipacije uenikove linosti, b) uslov
za rekreaciju i aktivan odmor, c) mogunost za socijalizaciju i humanizaciju
212
uenikove linosti, d) slobodno vreme u funkciji samovrednovanja i

samoidentifikacije uenika5. Irby i Tolman prema Jeud, Novak6 o
slobodnom vremenu govore kao prilici za samoizraavanje, relaksaciju i
vebanje samokontrole te razvoj i uenje u drugaijim uslovima- manje
kritizerskim nego u kolskom okruenju. Pozitivni rezultati aktivnosti
slobodnog vremena na decu i mlade prema njima su: 1) socioemocionalni
razvoj i angaman- ukljuujui i odravanje prijateljstva, druenja i
sposobnost da se nose sa razliitim situacijama; 2) profesionalni razvoj /
orijentacija i angaman- vetine nune za zapoljavanje, razumevanje
profesionalne karijere i naina ostvarivanja iste; 3) fiziki razvoj i
angaman- podrazumeva bioloku maturaciju i zdravlje; 4) kognitivni
razvoj i angaman- ukljuuje kritiko miljenje, kreativnost, reavanje
problema; 5) civilni razvoj i angaman- vlastiti uticaj na socijalnu okolinu te
odgovornost prema drugima uz priliku da se zajedniki radi na postizanju
nekog cilja. Kroskulturna istraivanja slobodnog vremena dece i mladih
irom sveta (Larsom i Verma, prema Irby i Torman7 ) kao znaajan faktor
provoenja slobodnog vremena pominju media use ( gledanje televizije i
slusanje muzike). Meutim, istraivanja u Danskoj8 pokazala su da je glavna
aktivnost u slobodnom vremenu bavljenje sportom, istiui pri tom da su
aktivnosti i interesovanja uslovljenja i ograniena njihovom cenom.
Istraivanja u naoj zemlji govore da 47% srednjokolaca provodi slobodno
vreme u nestrukturiranom druenju sa vrnjacima, 45, 8% u gledanju
televizije, 32,8% uz mobilni telefon, a 28,6% uz kompjuter, dok se vrlo mali
broj bavi sportom, a jo manji broj nekom stvaralakom aktivnou 9.
Pitanjem prouavanja slobodnog vremena bavili su se mnogi naunici i
struni saradnici i svako je iz svog ugla nudio razliite definicije. Meutim,
slobodno vreme kao pojava jo uvek nema jasno odreene i definisane
granice. Kao tri vane funkcije slobodnog vremena smatraju se odmor
(rekuperacija), zabava i razonoda i razvoj linosti, to prua mnogo
mogunosti i izbora raznovrnih sadraja. Bez obzira to neke aktivnosti
iziskuju dodatno fiziko i mentalno angaovanje porodice, nastavnog kadra,
i ire javnosti, kao i finansijske izdatke, trebalo bi uvek imati na umu
injenicu da se adolescenti nalaze u periodu kada vie nisu deca, ali jo uvek
nisu ni odrasli ljudi, te da im nedovoljno osmiljen prostor slobodnog
vremena vrlo lako moe ostaviti mesta da ,,upadnu'' u zamke asocijalnog
ponaanja. Na osnovu navedenog nikako ne smemo umanjiti ulogu
slobodnog vremena, ve naprotiv, moramo joj posvetiti dublju i
sveobuhvatniju analizu. Zbog toga je za celokupan razvoj mladih osoba
vano kako, gde i sa kime provode svoje slobodno vreme. Istraivanja o
slobodnom vremenu mladih uglavnom obuhvataju populaciju uenika
tipinih osnovnih i srednjih kola, dok je opti cilj naeg istraivanja je da
ispitamo kako adolescenti sa lakom intelektualnom ometenou i gluvi i
nagluvi provode svoje slobodno vreme, dnosno kako i koliko su angaovani
213
h
u drutvenim aktivnostima, aktivnostima u kui i kolii, kao i da li su

primeeni obllici drutveno neprihvatljivog
n
ponaanja. Kaoo posebne ciljeeve
eleli smo da ispitamo a) daa li postoje razzlike u interesoovanjima gluvihh i
om intelektualoom ometenou b)
nagluvih adoleescenata i adoleescenata sa lako
da li postoje razlike u naiinima korienjja slobodnog vvremena v) daa li
postoje razlikke prema polu u odnosu na zastupljenost aktivnosti tokoom
slobodnog vreemena.
Metode rada
Uzorak istraivanja ini ukkupno 120 ispiitanika, od kojjih 60 sa lakoom
intelektualnom
m ometenou koji pohaaju
u prvi i drugi razred ,,Srednnje
zanatske kolee u Beogradu i 60 gluvih i naagluvih ispitaniika, koji pohaaaju
kolu za oteene sluhom ,,Stefan Deansk
ki'' u Beograduu, kolu za deecu
oteenog sluha i govora ,,R
Radivoj Popov
vi'' u Zemunu i kolu za deecu
oteenog sluhha sa internatskiim smetajem u Kragujevcu.
120
100
80
muski
60
zenski
40
ukupno
20
0
IO
GL
L
UKUPNO
Grrafikon 1.Distribbucija podatakaa po polu i omettenosti

Od ukupnog broja
b
ispitanikaa, 67 ili 55,8%
% su deaci, a 53 ili 44,2% su
devojice. Disstribucija pola po
p ometenosti je
j 38 (31,66%)) deaka lako IO,
I
29 ili 24,17% gluvih i nagluvvih deaka, dok
k su 22 ili 18,333% devojice laako
ojica. Kako bi uzorak po vrrsti
IO i 31 tj. 255,8 % gluvih i nagluvih devo
ometenosti biio ujednaen, a zbog nedovo
oljnog broja ggluvih i nagluvvih
uenika u sreddnjoj koli, za potrebe
p
istraivaanja anketirali ssmo i uenike VII
V
i VIII razreda.. Distribucija poodataka po razreedima je sledea: Obuhvaenoo je
13 uenika (10,8%) VII razrreda, 16 ili 13,3% uenika VIIII razreda, 61 tj.
r
i 30 ilii 25% uenika drugog razredaa. Uenici prvogg i
50,8% prvog razreda
drugog razredda osposobljavaaju se za razliita zanimanjaa : frizer, pekkar,
priprema nam
mirnica, knjigovvezac, kroja, tapetar,
t
autolim
mar, koja u naeem
istraivanju niisu bila od znaaja i nisu uticala na dobijene reezultate.
Upitnikom ,, Slobodno vrem
me-interesovanjja (Arbuni, 1998)17 prikuppili
p
(bez mogunosti
m
uv
vida u socio-eekonomski stattus
smo opte podatke
ispitanika) i na
n osnovu 1200 struktuisanih pitanja procennili njihova opta
interesovanja, angaovanja u kunim, drutv
venim i kolskiim aktivnostimaa, i
214
ispitivali da li su prisutni nepoeljni oblici drutvenog ponaanja. U

statistikoj obradi podataka koritena je metoda deskriptivne statistike
(frekventnost) i neparametrijski metodi ( Chi-square, Spearmans test,
Kruskal-Wallis Test).
Zavisno od interesovanja, volje, kreativnosti, od podrke porodice i kole,
kao i od materijalnih sredstava zavise i mogunosti izbora sadraja tokom
slobodnog vremena.
knjige
33,30%
stvaralast
59,20%
skola
65,80%
kompj.ig
70%
muzika
83,30%
mob.t
86,70%
ulepsava
90%
tv,film
91,70%
Grafikon 2- opta interesovanja

Ispitanici obe kategorije ometenosti svoja arina interesovanja usmerili su
na konzumiranje televizijskog sadraja i gledanje filmova (91, 70%), to se
slae sa istraivanjima tipine populacije u naoj zemlji, regionu i
kroskulturnim istraivanjima slobodnog vremena mladih irom sveta. Zatim
sledi okupacija oko linog izgleda (90%) kojoj vie preferiraju lako IO, kao i
sluanju muzike, dok gluvi i nagluvi vie koriste mobilne telefone i
kompjutere kao multifunkcionalno multimedijalno sredstvo, ne samo za
zabavu tokom slobodnog vremena ve i kao vid asistivne tehnologije.
Tabela1. Odnos ometenosti i aktivnosti u slobodnom vremenu
H
D
f
p
bios
k
karte
Spre
m
hran
e
Bratsestr
a
igra
Bratsestr
cuva
Bratsestr
-TV
Brat,
sestsva
Rodpria
Rodetnj
Rod
izlet
Kom
grad
Odm
pria
Odmsport
4,25
0
1
4,84
6
1
9,88
5
1
7,69
6
1
8,47
6
1
4,84
6
1
5,66
7
1
5,86
0
1
6,59
6
1
7,01
1
1
8,94
9
1
7,62
1
1
19,4
35
1
,039
,028
,002
,006
,004
,028
,017
,015
,010
,008
,003
,006
,000
Na osnovu rezultata Kruskal-Wallis testa u Tabeli 1. izdvojene su znaajne

aktivnosti prema vrsti ometenosti. Rezultati pokazuju da su gluvi i nagluvi
ispitanici angaovaniji od lako IO ispitanika u aktivnostima koje se
215
obavljaju u kui, koli i iroj drutvenoj zajednici. Neke od aktivnosti u

kojima je uoena znaajnija razlika su : gluvi i nagluvi uenici se za vreme
odmora vie bave sportom (61,4%), ee pripremaju hranu (57,8%), sa
roditeljima etaju (56,3%), uvaju brata ili sestru (57,6%), ili se igraju sa
njima ( 56,9%), itd. Meutim, primeeno je da su skoro sve aktivnosti
orijentisane na porodicu, drugove ili drugarice, odnosno, poznato i blisko
okruenje, to samo potvruje injenicu da ometeni u razvoju jo uvek
,,funkcioniu unutar zatvorenih grupa.
Tabela 2. Korelacija znaajnih aktivnosti tokom slobodnog vremena u
odnosu na pol
Mob
sms
Ko
mp
igri
ce
Sport
kladi
on
Dru
t
igre
pok
er
Spo
rt
Peca
nje
Partn
er
Film,
ku
ist
Bri
e
Rod
it
Pri
a
Komi
jekladio
n
Odm
or
pria
Odmo
rgleda
4,48
7
12,6
40
5,3
43
6,1
69
9,5
54
7,31
5
5,55
5
5,7
49
5,9
74
10,07
5
11,1
49
6,918
D
f
p
13,
21
5
1
,00
0
,000
,02
1
,01
3
,00
2
,007
,018
,01
0
,01
5
,002
,001
,009
,034
Rezultati poreenja naina korienja slobodnog vremena prema polu

pokazuju da su muki ispitanici aktivniji. Deaci svoje slobodno vreme
provode ispred zgrade (60,5%), na igralitu (59,4), bave se sportom, igraju
drutvene igre, vie koriste kompjuter itd. To potvruje i istraivanje Babia
koji kae da tradicionalni obrasci ponaanja, koji su jo uvek uticajni,
drugaije statusno pozicioniraju pripadnike dva pola, te se u tom smislu
razlikuju zahtevi i oekivanja od deaka i devojica, to se bitno reflektuje u
sferi slobodnog vremena10.
vozi pr
luta
kocka
slomi
svadja
pobije
kladinice
20,80%
12,50%
8,30%
9,20%
12,50%
13,30%
15%
pije
24,20%
pusi
17,50%
Grafikon 5. Distribucija nepoeljnih oblika ponaanja

216
Kao to se moe primetiti na Grafikonu 5.,od ukupnog broja, 24,20% naih

mladih ispitanika konzumira alkohol, a 17,5% pui cigarete. Vea sklonost
ka ispoljavanju nepoeljnog drutvenog ponaanja primeena je kod gluvih i
nagluvih ispitanika. Ovi podaci se razlikuju od istraivanja Radi-esti,
igi, Vasiljevi kada su rezultati o korienju alkohola mladih gluvih i
nagluvih uenika pokazali da se 3,9% povremeno, a 4,8% esto opija11.
Sagledaemo podatke o puenju i piu u okviru norme socijalnog okruenja,
prema kojoj se ima pozitivan stav prema alkoholu (uvreeno miljenje da je
lek ili prehrambeni proizvod, slobodno se prodaje, transparentno se
konzumira pred decom itd.) i injenici da su mlade osobe sklone imitiranju
odraslih iz neposredne sredine kako bi im se pribliili i pokazali svoju
,,zrelost. U ovim rezultatima je primeeno da se veliki broj mladih (20,8%)
bezciljno vozi gradskim prevozom ili luta gradom (12,5%) . Smatramo da
nisu nadgledani od strane roditelja i svoje slobodno vreme ispunjavaju na
nain koji je njima najinteresantniji. Ovakav vid korienja slobodnog
vremena slobodno moemo nazvati besposliarenjem ili dangubljenjem to
ostavlja prostor za svakojake manipulacije. Meutim, neosmiljeno
korienje slobodnog vremena ovih mladih osoba dovodimo u vezu sa
sociolokim problemima naeg drutva koji su multifaktorski uzrokovani i
zahtevaju dublju i interdisciplinarnu analizu. Kao to se moe videti u Tabeli
3. ispitanici koji su aktivni u socijalnom polju, aktivni su i u kunim i
kolskim aktivnostima 0,000 (p=0,01). Iz ove tabele primeujemo da
interesovanja naih ispitanika vrlo malo koreliraju sa ponudama sadraja
slobodnih aktivnosti u koli, a da su u disproporciji sa manifestacijama
drutveno neprihvatljivog ponaanja. injenicu da se 65,8% naih ispitanika
izjasnilo da voli kolu trebalo bi iskoristiti i kreativno osmisliti i organizovati
sekcije, vannastavne aktivnosti koje bi zadovoljile interesovanja ometenih
adolescenata i stimulativno uticale na sveukupni razvoj ovih mladih osoba.
Tabela 3. Korelacije unutar procenjenih aktivnosti u slobodnom vremenu
interesovanja
Drutv akt
interesovanja
Drutvene
0,007
(p=0,01)
0,051
0,007
(p=0,01)
/
Kune aktiv
kolske akt
Asocijalno
0,042
(p=0,05
- 0,017
(p=0,05)
0,000
(p=0,01)
0,000
(p=0,01)
-0,001
(p=0,01)
217
Kune
aktiv
0,051
0,000
(p=0,01)
/
0,000
(p=0,01)
0,976
kolske
akt
0,042
(p=0,05)
0,000
(p=0,01)
0,000
(p=0,01)
/
Asocijalno
-0,586
- 0,017
(p=0,05)
-0,001
(p=0,01)
0,976
-0,586
Zakljuak
Dobijeni rezultati o slobodnom vremenu lako IO i gluvih i nagluvih
adolescenata pokazali su da se ne razlikuju bitno od naina korienja
slobodnog vremena tipinih mladih osoba. Utvreno je pojaano
interesovanje za ,,lakim i siromanim sadrajima kao to su gledanje
televizije i filmova, sluanje muzike, korienjem mobilnih telefona ili
igranja igrica na kompjuteru. Televizija je jedan od najznaajnijih
elektronskih medija. Kao jeftino i svima dostupno sredstvo okupiralo je
mlade, ali i njihove porodice, budui da rezultati pokazuju da ispitanici sa
roditeljima i braom-sestrama provode zajednike trenutke u kui, pratei
televizijski program. Ovakav pasivan, otudjen nacin provodjenja slobodnog
vremena zajedniki je za obe kategorije ometenosti. Gluvi i nagluvi
ispitanici pokazali su vee angaovanje u drutvenim, kolskim i kunim
aktivnostima, ali su sve aktivnosti bile orijentisane na porodicu i poznato
okruenje. Muki ispitanici su pokazali bolje rezultate u realizaciji aktivnosti
tokom slobodnog vremena, to objanjavamo socio kulturnim modelom
ophoenja prema deci razliitog pola. Prisustvo drutveno nepoeljnih oblika
ponaanja meu ometenim adolescentima, po naem miljenju, refleksija je
globalne socio-ekonomske situacije i krize sistema vrednosti u kojima mediji
promoviu negativne uzore. Kao integrisani deo ivota mladih, slobodno
vreme doprinosi emocionalnom i socijalnom razvoju, a naroito mladima
ometenim u razvoju. Iako se smatra da je slobodno vreme, vreme koje svaka
osoba svojom slobodnom voljom koristi da bude ono to jeste i da sama vri
izbor aktivnosti, miljenja smo da uenike ometene u razvoju treba usmeriti i
pomoi im u organizovanju i struktuiranju slobodnog vremena, vodei
rauna o njihovim istinskim potrebama i karakteristikama drutva u kome
ive.
218
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
Socioloki leksikon. Savremena administracija. Beograd, 599-600.

Peorda S. Kurikulum povijesti i slobodno vrijeme uenika. Povijest u
nastavi, 2007, 5 (9): 37-50.
Iliin V. Promjene u slobodnom vremenu mladih. Napredak 141, 2000; (4):
419-429.
Rot N. Psihologija grupa. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, 1983.
orevi D. Pedagoki smisao slobodnog vremena. Pedagogija. Beograd:
2003; 41(2): 42-46.
Jeud I., Novak T. Provoenje slobodnog vremena djece i mladih s
poremeajima u ponaanju-kvalitativna metoda. Revija za sociologiju,
2006; 37,(1-2): 77-90.
Irby I, Tolman J. Rethinking Leisure Time: Expanding Opportunities for
Young People and Communities. Washington: The Forum for Youth
Investment, 2002.
Mehlbye J, Jensen U. Children and Young People's Leisure Time Activities
in the Municipality of Frederiksberg 2003; from www.akf.dk.
Grandi R, Leti M. ivotni stilovi slobodnog vremena mladih u Srbiji.
Novi Sad: Pedagoka stvarnost, 2009; 5-6.
Babi D. Slobodno vreijeme mladih stanovnika otonih lokalnih zajednica primjer zadarskih otoka (I, Dugi otok, Ugljan). Migracijske i etike teme
19, 2003; (4): 391-411.
Radi-esti M, igi V, Vasiljevi T. Obrazovanje i slobodno vreme
mladih oteenog sluha, Beogradska defektoloka kola 2006; (1): 59-68.
Joksimovi S. Uee adolescenata u aktivnostima klubova za mlade.
Pedagogija 2008; 63 (4): 638-651.
Komar Z. Slobodno vrijeme kao vrijednost istinskog obrazovanja.
Filozofska istraivanja, 2009; (114): 297-302.
Poli M, Poli R. Vrijeme, slobodno od ega i za to?, Filozofska
istraivanja, 2009; (2): 255-270.
Poli R. Odgoj i dokolica. Metodiki ogledi 2003; (19): 25-37.
Bjarnadttir R. Modern adolescents leisure activities: A new field for
education? Young, (2004); 12 (4): 299-315.
Arbuni A. Interesi djece za slobodne aktivnosti. Zagreb: Napredak HPKZ,
1998; 139 (2); 186-192.
Arti M. Prema novom iskustvu slobodnog vremena - slobodno vrijeme
kao izvorite kritike svijesti. Filozofska istraivanja, 2009; (2): 281-295.
219
LEISURE TIME OF ADOLESCENTS WITH DISABILITY

Summary
Leisure time is viewed as socially conditioned integral part of man's time that
during which he does not perform the required activities such as academic or
professional commitments, but independently selects the content of activities to
satisfy his inner needs and impulses. The way of organizing and using leisure time of
adolescents with mental disability correlates with socio-economic conditions,
interests, lifestyle, variety of activities, informing, temporal organization of classes
and extracurricular activities, etc.. Through the area of free time, there can be
painless acting in order of development and self-realization of young people, but if
the leisure time is meaningless and without content it can be converted into boredom
and become subject to various forms of manipulation. Taim of our research is to
gain basic insight into the area of interest of adolescents with mild intellectual
disability (N = 60) and deaf adolescents (N = 60) for leisure activities, to be able to
identify differences in preferences and the same. Questionnaire, Leisure timeinterests'' (Arbunic, 1998), we estimated their general interests, engaging in home,
community and school activities, and examined whether there are undesirable forms
of social behavior. The results show that respondents with mild intellectual
disability are oriented to watching television content and listening to music, and
deaf and hard of hearing subjects using mobile phones and computers. We have
found that boys are more active than girls during free time, and that engagement of
all participants in social activities correlates with engagement in the household (p =
0.000) and school activities (p = 0.000).
Key words: leisure time, leisure activities, deaf and hard of hearing adolescents,
adolescents with mild intellectual disability
220
PREVENTION FROM ABUSING CHILDREN (PERSONS)

WITH SPECIAL EDUCATIONAL NEEDS-KEY ELEMENT
FOR THEIR SUCCESSFUL INTEGRATION IN THE SOCIETY
1
Gjorgievska A.1, Markovska B.2, Petrov R.3
Primary school Gjorgi Sugarev, Bitola, R. Macedonia

institution for rehabilitation of children with hearing impairment
Koo Racin, Bitola, R. Macedonia
3
Faculty of Philosophy, Institute for defectologia, Skopje, R. Macedonia
2
No one made bigger

mistake
than the person who did nothing
and still could have
done more
Edmund Burke
Maltreating children in any one of us evokes strong and deep emotions that
cannot be easily described. What is maltreatment? There is not a universal
definition of maltreatment. We can come across different definitions of this
term. On one hand, maltreatment (harassment) means inappropriate,
immoral, inadequate behaviour in favour of hurting personal dignity,
encouraging intimidation, repulsiveness, degradation, humiliation. On the
other hand, the definition of maltreatment is strongly related to the child.
Namely, maltreating children is defined as psychological or physical abuse
of children under the age of 18, caused by grown person, a parent or a close
relative. Sometimes, a child who is maltreated is such a child whose parents
or their legal guardians1:
- let the child be seriously physically abused
- create conditions for risk of serious injuries
- let the child be object of sexual abuse
Kinds of maltreatment
According WHO there are five sub-kinds of maltreatment and abuse2:
- physical abuse and maltreatment;
- sexual abuse and maltreatment;
- emotional abuse and maltreatment;
- neglecting and neglecting treatment;
- commercial and other kind of exploitation.
Some other authors classify maltreatment in four basic categories1:
- physical maltreatment- each not accidently caused injury to a child from
a parent or other adult;
221
sexual maltreatment-abuse of an adolescent by another person for sexual

satisfaction;
- neglect-chronic inability of the parent or the guardian to provide basic
subsistence conditions for food, clothes, housing, medical care,
education, supervision;
- psychic maltreatment-which can be observed as sub-kind of the previous
(neglecting), when parents are unable to provide the child with love and
concern.
In practical work, we rarely find excluded cases of children suffering from
only one kind of abuse. Usually, children who have been maltreated in any
kind, suffered great emotional abuse, manifested through lost of trust toward
the adults and low self-esteem. In other words, diagnosing of maltreatment,
abuse or violence are frequently recognized as:
- physical indicators (evident on the child)
- behavioral indicators of the child and
- indicators evident in the behavior of the childs parents.
Ever since 1990, numerous cases of research of maltreatment have been
conducted in Europe. Most of them focus on the sexual abuse, sexual
harassment, parents abusing their children and teachers abusing students.
There has been classification of countries where each kind of maltreatment
occurs no matter if it is sexual, physical or mental abuse. Having this in
mind, we can conclude that sexual abuse is most frequently found in Austria,
Finland, France, Germany, Norway, Spain, Romania, Switzerland, Great
Britain.11 Today, in the 21st century the number of abused children (no
matter if they are children with special needs or not) is even greater, almost
frightening. In one conducted research over a specific group of
representatives, we have concluded that every 3 of 4 girls, and every 7of 8
boys are sexually abused by the time they finish 18. We strongly believe that
the number is even higher that the one stated here.12 For example, in Great
Britain in 2009 there have been 21000 evidenced cases of sexually molested
children, which means 60 children of total population4.
Maltreatment and children with special educational needs
The literature describes the term children with special educational needs
differently. Since the middle of 2004, the latest term suggested in Macedonia
has been- children with developmental needs and special educational needs
and the term-persons with invalidity, for the adults. These terms have already
been used in the international documents of OUN.
11
This report is made with the coordination action on Human Rights Violations
(AHRV) financed by the European Commission project ref. 506348.
12
In the last UNICEF report, states that millions of children in the world are victims
of sexual harassment or take the role of sexual slaves.
222
Related to the categorization, and for the purposes of this research paper, we
have chosen to discuss the classification by the World Health Organization
(WHO) which classifies the children with special educational needs in this
way:
- visually impaired persons (poor vision and blindness)
- hearing impaired persons (slightly deaf and deaf)
- persons with difficulties in the voice, speech and language;
- physically disabled persons;
- mentally disabled persons (slight, medium, hard and deep retardation);
- autistic persons;
- chronically ill persons;
- persons with multiply difficulties (combined difficulties)13
(Classification of children/persons with special educational needs in R. of
Macedonia is based on the above-mentioned classification)
Each of these categories of children/persons with specific needs has its own
specifics on morphologic, biologic, physiologic and psychological level.
This demonstrates that the primary difficulty influences the mental
development of persons with special needs responsible for persons
development. Unlike other population, children (persons) with special needs
are in high risk to be maltreated. The relation between maltreatment and
disability of children (persons) with special needs complicate the kinds of
maltreatment of these vulnerable categories of children. Frequently, they
cannot state that they have been molested or they cannot understand that the
things that happen to them are wrong. The symptoms of maltreatment of
these children (persons) are easily mistaken or ignored by the society. There
are also certain cases when these children are maltreated in the family
unconsciously. The high rate of protection by the parents and the inability to
accept their childs condition is in a way maltreatment and child abuse.
There is much information pointing to the fact that maltreatment by the
family is one of the most frequent kinds of maltreatment of children with
special needs. Family violence is a serious problem of modern society. It
seriously influences the development of children who have not been victims
but have been witnesses of violent conduct of their parents. Thus, the
immediate victims of family violence are not only those who are under the
risk, but also other members of the family. Each member of a family in
which there is violence is in a way, a victim of violent acts. The problem of
family violence at the beginning did not attract the attention to the wider
community, a part from the situations when some family member committed
murder to another family member and people gained insight in the process
13
Rule book for determination of specific needs of children mentally and physically
challenged, R. Macedonia, Official Gazette of R.M. ref. 30,1776/2000
223
by consulting the media. Some of the characteristics of this inhuman

phenomenon are5:
- problem marginalization (the country pays no greater interest in the
case);
- insufficient knowledge for the condition;
- absence of official data;
- absence of empirical information;
- absence of knowledge of the laws;
- absence of formal reaction;
- approach segmentation;
- absence of transparency of the work of NGOs
Apart from other kinds of violence on women, violence over women with
disabilities is manifested in a different way, specific only to them. For
instance, sexual violation on women with disabilities means forced
sterilization and abortion. The physical violence could be manifested as
deprivation of walking aids or rearrangement of the environment increasing
the risk of free access. Failing to undertake certain activities in such cases is
another way of causing violence. Even though the number of women with
disabilities, victims of violence, is very high, the institutions still are unable
to cope with the needs of these women. The research demonstrates that some
women with disabilities are unable to recognize symptoms of violence over
them. Many of them have very limited or poor access to the information
necessary to recognize and report violence. It is worth mentioning that the
violence over women with disabilities is not only performed by their partners
but also by their guardians. In Macedonia, there are not official figures
related to maltreatment of intellectually challenged persons, who are victims
of physical, mental and sexual violence. These persons did not share their
negative experiences and live in a deep trauma. They are frequently
neglected by their families or the institutions. Unofficially, it is believed that
large percent of 20 thousand persons with physical and mental disabilities
are object to violence in or outside the family. Lack of training of
professionals engaged in the treatment of these categories of people could
only increase the risk on not hearing the cry for help. In practice,
professionals frequently use the term impaired behavior, which could be
interpreted as kind of suffering of children (persons) with special educational
needs. Lack of cooperation of organizations that offer help and support of
victims of family violence and organizations that work in the area of
protecting the rights of people with disabilities could additionally worse the
situation of women with mental disabilities-victims of family violence.
Because of these problems and obstacles the women with disabilities face,
we need to create adequate and efficient system of protection that will
provide the possibility for respect of their dignity and independence.
224
Prevention of maltreatment of children (persons) with special

educational needs
In its natural sense prevention, means protection from an illness, impaired
behavior. It is an occurrence which provokes consequences on a person or a
group, according the period of intervention, target group and main
objectives. We could talk about three levels of prevention:
- Primary prevention- that tries to stop the violence;
- Secondary prevention- protection of specific groups
- Tertiary prevention- intervention after each event with the purpose of
avoiding similar violent situation
The prevention of protection form maltreating of persons (children) with
special needs should be directed toward the kind of maltreatment3.
Family prevention
- Primary family prevention - change of style and practice of parenting
and improving inner family relationships, avoiding of protection
mechanism of the parent of a child with special educational needs;
- Secondary family prevention- promotion of good family practices;
- Tertiary family prevention - re-socialization of parents in favour of
protection from other case of family violence.
Social prevention
- Primary social prevention-adequate legal system, efficient institutional
service, activities for improving the public consciousness;
- Secondary social prevention-activities for nonviolent behavior;
- Tertiary social prevention-early diagnosis of violent situation.
Prevention of maltreatment on the part of professionals
- Primary prevention-professionals should always be compassionate with
the children the parents and their needs;
- Secondary prevention-professionals should be flexible, have high quality
interaction and not to violate privacy of children;
- Tertiary prevention-early diagnosis of violent situation and resocialization.
By the end of 2009, the campaign called Life as meaningless adventure,
related to the prevention from violence over intellectually impaired persons
and the improvement of their social status has been promoted in Macedonia.
The main objective of the campaign has been increasing awareness for the
importance of issues related to the family violence over children with special
needs and improving the situation of the organizations of mentally impaired
persons. We, in Macedonia have also had Action plan (2009-2012) related to
the emergence of many cases of sexual abuse of children (with or without
disabilities). The plan goes in favour of providing mechanisms for
conducting help and protection of children from sexual abuse and pedophilia
225
and implementing and promoting coordinated system of cooperation

between the government and non-government institutions treating the same
problem. The prevention form all kinds of maltreatment will inexorably lead
to long term contributions of different nature for the potential victims and
the society in general.
Conclusion
Children (persons) with special needs are population that seeks for
extraordinary care from the family, professionals and the wider community.
Any kind of activities and interventions would raise the level of
understanding the needs of this population which is important factor for their
successful integration, The education in this area should result in raising the
level of understanding the needs of these people with special needs, change
of attitude toward them and promoting skills for personal safety and childs
safety as well as reporting on possible cases of violence.
Bibliography
1. ( ) - ,
http://www.puls.bg/illnes/issue_435/part_3.html.
2. .
, ,
http://www.poraka.org.mk/pdf/Izlaganje%20d- r%20Dimoska.pdf, 2009.
3. . , : 1994.
4. http://daily.mk/Dnevnik/zastrashuvachko_seksualno_maltretiranje_deca_vobrita
nija/103400.
5. ,
, http://www.mhc.org.mk/?ItemID=
B037A8EAE43E1948B3A880F60DA BB 112, 2008.
226
PREVENCIJA OD MALTRETIRANJA LICA (DECE) SA

POSEBNIM OBRAZOVNIM POTREBAMA, KLJUAN
FAKTOR ZA NJIHOVU USPENU INTEGRACIJU U
DRUTVENOM IVOTU
Saetak
Lica (dece) sa posebnim obrazovnim potrebama nalaze se u veem riziku da iskuse
neki oblik maltretiranja, nego lica (deca) bez posebnim obrazovnim potrebama.
Razlozi za to proizlaze primarno od njihove popreenosti, a sekundarno od
neadekvatnog tretmana i diskriminacionog odnosa koji oni imaju u drutvenoj
sredini. Prevencija od maltretiranja lica (dece) sa posebnim obrazovnim potrebama
treba da bude samo jedan segment od prevencije cele populacije. To nam ukazuje da
prevencija trai ukljuivanje veeg broja inilaca za njejzinu uspenu realizaciju. Ta
sloenost proizilazi od interakcije izmedju inilaca porodica, profesionalna lica
institucije, kako i od percepcije, stavova i oekivanja koji utiu na nain na koj oni
grade i odravaju medjusebne odnose. Uspena prevencija pretstavlja kljuan faktor
za uspenu integraciju lica (dece) sa posebnim obrazovnim potrebama u drutvenom
ivotu.
Kljune rei: lica (deca) sa posebnim obrazovnim potrebama, maltretiranje,
prevencija od maltretiranja.
227
SOCIJALNE USLUGE ZA IVOT U ZAJEDNICI OSOBA SA

INTELEKTUALNIM TEKOAMA
1
Ibrali M.1, Muji-Ibrali A.2

Udruenje za socijalno ukljuivanje osoba sa intelektualnim tekoama
2
Dom zdravlja ivinice
Saetak
U Bosni i Hercegovini veina osoba sa intelektualnim invaliditetom ivi
segregisana u ustanovama za trajni smjetaj ili su izolovani u svojim domovima
zbog nedostatka usluga zasnovanih u zajednici. Kao odgovor na stanje njihove
socijalne iskljuenosti NVO ve 15-ak godina razvijaju model uenja produktivnog
ivota , unapreenja socijalne kompetencije i kvaliteta ivota ovih osoba. To
podrazumijeva zatitu od socijalnog iskljuivanja i smjetaja u institucije azilnog
tipa to je jo uvijek jedini i prevladavajui nain rjeavanja problema ovih osoba u
BiH nakon smrti njihovih roditelja. Pravo na ivot u zajednici je osnovno pravo za
sve osobe sa invaliditetom. Ovo je jasno naglaeno u Konvenciji UN o pravima
osoba sa invaliditetom, koja prepoznaje pravo svih osoba sa invaliditetom, bez
obzira na vrstu ili stepen njihovog fizikog, mentalnog, intelektualnog ili senzornog
oteenja, da ive u zajednici. U radu su prikazane inovativne usluge NVO za
pruanje podrke osobama sa intelektualnim invaliditetom u FBiH kako bi one
mogle da ive u svojim zajednicama kao jednaki graani. Obuhvataju mjere koje se
poduzimaju s ciljem socijalnog ukljuivanja ovih osoba u sve aktivnosti lokalne
zajednice koje su primjerene njihovoj dobi i u najmanje restriktivnoj okolini:
deinstitucionalizacija, prevencija institucionalizacije, rad i zapoljavanje, radna
okupacija, stanovanje, organizacija slobodnog vremena, brak i zasnivanje porodice
, podrka porodici. Zakljueno je da je to ujedno i najvei resurs uspostave
mjeovitog modela socijalnih usluga u FBiH koji podrazumijeva partnerstvo
vladinog i nevladinog sektora u zadovoljavnju potreba i zatiti i ostvarivanju prava
osoba sa intelektualnim tekoama.
Kljune rijei: intelektualne tekoe, pravo, ivot u zajednici
Uvod
Historija usluga za osobe s mentalnom retardacijom u Bosni i Hercegovini je
segregirajua jer je jo uvijek preovladavajua metoda pomoi ovim
osobama uspostavljanje programa koji odvajaju ove osobe iz zajednice u
globalnom pogledu. I danas, veina osoba s mentalnom retardacijom
nastavlja primati usluge u segregiranim sredinama, iako je filozofija
pruanja usluga prola kroz kompleksnu transformaciju. U takvoj sredini,
osoba s onesposobljenjem bilo koje vrste nije u mogunosti da ostvari
normalan ivot odrasle osobe, npr. kroz rad, stanovanje, slobodno vrijeme i
sl. te se najee nakon smrti roditelja smjetaju u institucije, iako ukidanje
klasinih institucija postaje zahtjevom niza UN-ovih deklaracija i ulazi u
podruje potovanja ljudskih prava, jer institucija predstavlja oblik
segregacije i getoizacije koji u savremenom svijetu nije prihvaen. Teorija i
229
praksa koja se bavila rehabilitacijom osoba s mentalnom retardacijom u

posljednjih trideset godina, pokazuje pozitivan trend koji se kretao od
iskljuivanja, tj. segregacije tih osoba, ka njihovom ukljuivanju u ivotnu
zajednicu1, 2. Ovo se razdoblje moe, uvjetno, podijeliti na tri osnovna
pristupa koja su slijedila jedan za drugim, nadopunjavajui se i iji su
elementi danas vidljivi u naoj praksi: medicinski model, model deficita i
socijalni model1,3. Socijalni model je tokom devedesetih godina zamijenio
model deficita i kao osnovni problem naglaava odnos drutva prema
osobama s tekoama u razvoju. Socijalni model naglaava prava pojedinca,
a rjeenje vidi u restruktuiranju drutva. krinjar i Teodorovi4 navode da se
socijalni model ostvaruje kroz dva procesa. Prvi se ogleda kroz neizolaciju
djece s tekoama u razvoju iz obitelji, i to tako da roditelji dobijaju
potrebnu strunu i finansijsku podrku, a dijete pohaa institucije odgoja i
obrazovanja sa svom ostalom djecom. Tako dijete, bez obzira na vrstu i
stepen oteenja, raste u svojoj prirodnoj sredini kojoj se prilagoava, dok,
istovremeno utie na sredinu koja spoznaje pozitivnosti meusobnog
druenja i ivota. U takvoj sredini, osoba s tekoama, iji je lan oduvijek
bila, u mogunosti je da ostvari normalan ivot odrasle osobe, npr. kroz rad,
stanovanje, slobodno vrijeme i sl. Drugi proces karakteriu nastojanja da se
zateeno stanje u tretmanu osoba s mentalnom retardacijom postupno
promijeni putem deinstitucionalizacije. Ukidanje klasinih institucija postaje
zahtjevom niza UN-ovih deklaracija i ulazi u podruje potovanja ljudskih
prava, jer institucija predstavlja oblik segregacije i getoizacije, koji u
savremenom svijetu nije prihvaen. U Bosni i Hercegovini u Monitoring
potivanja ekonomskih i socijalnih prava u BiH navodi se da iako ne postoji
jedinstvena politika zatite prava osoba sa onesposobljenjima, ova prava se
nastoje unaprijediti u oba entiteta uglavnom kroz ciljeve koji su postavljeni
na modernizaciji postojeih sistema socijalne zatite. Obzirom da su ovi
ciljevi definisani u Srednjoronoj razvojnoj strategiji koja je zavrena krajem
2007. godine, ne postoje novi/modifikovani ciljevi kako entitetskih tako i
dravnih institucija vlasti na polju zatite prava osoba sa onesposobljenjima5.
Veina osoba sa intelektualnim invaliditetom
ivi
segregisana u
ustanovama za trajni smjetaj ili su izolovani u svojim domovima zbog
nedostatka usluga zasnovanih u zajednici. Kao odgovor na stanje njihove
socijalne iskljuenosti NVO ve 15-ak godina razvijaju model uenja
produktivnog ivota, unapreenja socijalne kompetencije i kvaliteta ivota
ovih osoba. U odnosu na to glavni cilj rada je prikaz socijalnih usluga za
ivot u zajednici osoba sa intelektualnim tekoama koje se pruaju u
Udruenju za socijalno ukljuivanje osoba sa mentalnom retardacijom u
Tuzli i njihov doprinos unapredjenu socijalne kompetentnosti osoba sa
intelektualnim tekoama.
230
Metode rada
Istraivanjem je obuhvaeno 11 odraslih osoba sa intelektualnim tekoama
oba spola dobi od 25 do 55 godina, kategorisanih kao umjerena mentalna
retardacija, korisnika Dnevnog Centra u Tuzli. Podaci o kompetentosti osoba
pri prijemu i nakon godinu dana
prikupljeni su opservacijom u
svakodnevnim situacijama i kontaktom sa porodicama, prema Skali
procjene kompetentnosti SPK za osobe s umjerenom i teom mentalnom
retardacijom6.
Skala sadri slijedea podruja kompetentnosti/zbirne varijable: 1. Praktina
kompetentnost; 2. Kognitivna ompetentnost; 3. Socijalna kompetentnost.
Svaka varijabla ima po 8 pojedinanih estica koje se odnose na vjetinu
svakodnevnog ivota, te u odnosu na usvojenost vjetine boduje se od 0 3
boda. Sakala sadri i 2 podpodruja: 1. Osobna higijena i 2. Organizacija
slobodnog vremena. Evaluacija programa za unapredjenje kompetentnosti
osoba sa intelektualnim tekoama i vjetina svakodnevnog ivota izvrena
je na osnovu razlika u rezultatima inicijalne procjene i procjene nakon
godinu dana.
Poetak socijalne inkluzije osoba sa intelektualnim tekoama u Bosni i
Hercegovini vezan je za ciljeve rada i aktivnosti Udruenja za socijalno
ukljuivanje osoba sa mentalnom retardacijom7 koje je formirano na osnovu
inicijative grupe graana zainteresiranih za poboljanje uslova ivota osoba
sa mentalnom retardacijom i njihovo ukljuivanje u drutvenu sredinu.
Osnovano je 22.7.1998.godine kao neprofitabilna nevladina organizacija.
Osnovni cilj rada Udruenja je unapredjenje kvalitete ivota osoba sa
mentalnom retardacijom. 1998. u Tuzli je otvoren Dnevni centar Centar za
samozastupanje za odrasle osobe s mentalnom retardacijom koji je jedini
ove vrste na podruju Bosne i Hercegovine. Osnovni cilj rada u Dnevnom
centru je da za osobe koje ive u vlastitim porodicama i za osobe koje su
izale iz zavoda omogui osposobljavanje za:
a) Obavljanje poslova u domainstvu (priprema jednostavnih jela, briga o
vlastitioj odjei i izgledu, uredjenje stana, upotreba kuanskih aparata i
sl.).
b) Snalaenje u socijalnoj okolini
(koritenje javnog saobraaja,
orijentacija u gradu, koritenje javnih ustanova).
c) Svrsishodno koritenje slobodnog vremena (sticanje vjetina
samostalnog izvoenja kreativnih aktivnosti, koritenje kulturnih i
zabavnih manifestacija organizovanih u Tuzli i ukljuivanje u sportska i
rekreativna udruenja)
d) Pronalaenje radnih aktivnosti koje su u skladu sa eljama i potrebama
korisnika.
231
Da bi se korisnici radno angaovali nabavljeno je materijala za izradu

predmeta koji se prodaju (svilene marame, kravate, lanii, vazne, slike na
staklu itd). Provodio se program samozastupanja osoba u toku jedne godine,
dva puta sedmino po dva sata. Osnovni cilj seminara je razvijanje vjetine
potrebne za samozastupanje. Pri provodjenju programa samozastupanja
omoguava se da osobe predlau mogua rjeenja, da se oslobode osjeaja
zabrinutosti i uznemirenosti govorei o svom problemu pri emu se u grupi
javlja osjeaj rjeenja problema.8 Aktivnost, inicijativu i kooperativnost
sudionici postiu pruajui pomo i podrku kroz razgovor, igru i u
ivotnom situacijama.Vane teme za razvoj osjeaja vlastite vrijednosti i
pozitivne slike o sebi: 1. to smo mi? 2. Kako sam se promijenio? 3.
Prijatelji. 4. Izmiljena pria. 5. to je dobro kod mene? Izraavanje
potisnutih osjeanja omogueno je kroz igre uloga. Pruena je podrka
formiranju brane zajednice. U radu sa roditeljima dosadanja iskustva su
pokazala da roditelji imaju velikih potekoa u prihvatanju svoje djece kao
odraslih osoba i pokazala se potreba za intenzivnijim radom sa roditeljima i
boljoj informisanosti roditelja. Pozitivna iskustva steena tokom rada na
socijalnoj inkluziji osoba sa mentalnom retardacijom ohrabruju i ue da
ukoliko elimo da sredina promijeni stavove prema ovim osobama , moramo
stvarati uslove u kojima e ta sredina biti u interakciji s osobama s
mentalnom retardacijom i sticati pozitivna iskustva. Rezultati procjene
kompetentnosti osoba sa intelektualnim tekoama u inicijalnom i finalnom
istraivanju predstavljeni su u odnosu na maksimalno mogui broj bodova
po podrujima (PK-96; KK-216; SK-144; OSV-27-27; OH-21), Tabela 1.
Tabela 1. Nivo kompetentnosti u inicijalnom i finalnom ispitivanju
PK
R.b
r.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
Inic
KK
SK
OSV
OH
Dob
inic
final
inic
final
inic
final
inic
final
M.N.
O.A.
K.A.
M.M
R.N
H..
M.T
M.A
S.J
B.A.
45
30
50
52
25
31
50
26
41
32
68
11
34
23
89
71
64
59
62
63
76
14
40
26
90
75
68
62
120
66
133
23
57
35
154
120
122
109
122
111
143
31
71
45
159
127
126
113
85
117
94
30
102
74
127
101
92
79
89
85
102
35
114
79
131
106
94
81
13
89
11
3
11
2
18
13
15
8
13
10
D. S
29
58
74
142
142
110
20
110
inic
final
12
4
11
2
18
14
16
9
14
10
14
3
12
3
10
15
15
12
14
12
15
4
12
6
11
16
16
13
15
13
24
21
21
Legenda: PK Praktina kompetentnost; KK Kognitivna kompetentnost; SK Socijalna kompetentnost; OSV- Organizacija slobodnog vremena; OH Osobna
higijena
232
Rezultati upuuju da su osobe sa intelektualnim tekoama praktino

nesamostalne u najjednostavnijim svakodnevnim aktivnostima koje nisu
povezane sa dobi i mentalnim statusom. Postignuti nivo kompetentnosti
mogue je obrazloiti u relaciji sa djelotvornou podrke koju su ove
osobe imale tokom svog ivota. Mogunosti razvoja praktine i socijalne
kompetencije samoodreenje i autonomija su vrlo ogranieni. Oit je
nedostatak prilike za prirodno uenje i sticanje iskustva. Izmeu inicijalnog
i finalnog ispitivanja provodjeni su individualni programi osposobljavanja
vjetinama svakodnevnog ivota. Izbor podruja za izradu programa vren je
u zavisnosti od sposobnosti i interesa osoba kao i od znaaja pojedine
vjetine za svakodnevni ivot (kuhanje, odravanje line higijene,
odravanje odjee i obue, odravanje higijene stana, upotreba kuanskih
aparata, snalaenje u socijalnoj sredini itd). Dobijeni rezultati inicijalne
procjene posluili su za izradu individualnih programa rada pri emu su
konsultovani i roditelji pri izboru onih aktivnosti koje su prioritetnije i koje
znaajnije doprinose osamostaljivanju i socijalnoj kompetenciji korisnika.
Razlike u nivou kompetentnosti koje su rezultat provedenih individualnih
programa prikazane su grafiki po pojedinim podrujima, Grafikoni1, 2, 3, 4
i 5.
140
180
120
160
140
100
120
80
100
60
80
60
40
40
20
20
0
1 2
10 11
Grafikon 1. Razlike u nivou

praktine kompetentnosti
10
11
10
11

kogntivne kompetentnosti
140
30
120
25
100
20
80
15
60
10
40
20
0
0
1

socijalne kompetentnosti
10
11

organizacije slobodnog vremena
233
25
20
15
10
5
0
1
10
11

osobne higijene
Mogue je uoiti da je primjena individualnih programa najvie
doprinijela unapredjivanju praktine kompetenije, zatim socijalne, a
najmanje u podruju kognitivne kompetencije obzirom na stepen
intelektualne tekoe. Istraivanjem socijalne kompetencije osoba sa
mentalnom retardacijom u Bosni i Hercegovini, na uzorku od 80 osoba
oba spola, u dobi iznad 20 godina, sa umjerenom i teom mentalnom
retardacijom, od kojih su 27 osoba smjetene u institucijama, a 53
osobe ive u obiteljima utvren je nizak nivo ope kompetentnosti
osoba sa mentalnom retardacijom9. U radu se zakljuuje da osobe sa
mentalnom retardacijom u obitelji nemaju podrku koja bi omoguila
razvoj njihovih vjetina u skladu sa njihovim sposobnostima, jer nisu
ukljuene ni u kakve rehabilitacijske programe i najee su socijalno
izolovane u krugu svoje ue porodice. Spomenutom istraivanju u
prilog govore i rezultati koje je dobila Bratkovi10, a koja je, kritiki se
osvrui na podatke dobijene opservacijom uslova svakodnevnog
ivota i dnevnog programa u instituciji, upozorila da je "za sve
korisnike, bez obzira na individualne razlike i potrebe, organizovan
jedinstven sistem svakodnevnog ivljenja koji je vrsto definisan
objektivnim okvirima i prostornim uslovima, odnosno, ustaljenim
rasporedom dnevnih aktivnosti kojem se korisnici trebaju prilagoditi.
Nedostatak individualizacije u strunom pristupu potvruje
nepostojanje individualnih programa za korisnike i sve se, uglavnom,
odvija u zatvorenom krugu institucije"10. Polazei od navedenih
rezultata istraivanja socijalne kompetencije osoba sa mentalnom
retardacijom smjetenih u instituciji i onih koji ive u obitelji,
zakljueno je da postojei sistem zbrinjavanja ovih osoba u Bosni i
Hercegovini ne zadovoljava9.
234
Zakljuak
Osobe sa intelektualnim tekoama su su razliite u sposobnostima, ali
jednake u pravima. Iako prisutnost intelektualnih tekoa ne opravdava ni
jedan oblik diskriminacije, smjetaj u ustanove i socijalna izolacija u krugu
porodice uinilo ih je nevidljivim stanovnicima, i osudilo ih na grubu
diskriminaciju. Rezultati istraivanja upuuju da je uz primjerene programe
podrke i usluge u zajednici mogue unaprijediti njihovu socijalnu
kompetenciju a time i socijalnu inkluziju te e rezultirati pozitivnijim
stavovima okoline. Patrnerstvo vladinog i nevladinog sektora kao i
ukljuenost svih drugih aktera put je za uspostavu mjevitog sistema usluga
za ivot u zajednicic osoba sa intelektualnim tekoama.
Literatura
1.
Teodorovi B. Suvremeno poimanje drutvenog poloaja osoba s mentalnom

retardacijom. Na prijatelj-asopis za pitanja mentalne retardacije, 24 (1/2): 410. 1997.
2. Teodorovi B. Zadovoljavanje potreba odraslih osoba s teom mentalnom
retardacijom. Na prijatelj-asopis za pitanja mentalne retardacije, 24 (3/4): 810. 1997.
3. Teodorovi B. Kvaliteta ivljenja odraslih osoba s teom mentalnom
retardacijom. Na prijatelj-asopis za pitanja mentalne retardacije, 24 (3/4): 1216. 1997
4. krinjar J., Teodorovi B. Promicanje inkluzije, 2 . meunarodni seminar
Mentalno zdravlje osoba s tekoama socijalne integracije(zbornik radova),
Savez defektologa Hrvatske, Trakoan. 1998,
5. Agencija za lokalne razvojne inicijative: Monitoring potivanja ekonomskih i
socijalnih prava u BiH. Ko kri naa prava? Izvjetaj o napretku Bosne i
Hercegovine u potivanju i razvoju ekonomskih i socijalnih prava u 2007.
godini u okviru procesa EU integracija. 2008.
6. Holtz K.L., Eberle G., Hilling A., Marker K.P. Heilderberger-KompetenzInventar fur geistig Behinderte; Skale procjene kompetentnosti S P K za osobe
s umjerenom i teom mentalnom retardacijom (priredile: Teodorovi B.,
Levandovski D. Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu. 1986.
7. Ibrali F., Polji A. Poetak inkluzije osoba s mentalnom retardacijom u Bosni i
Hercegovini, Zbornik radova Meunarodnog seminara Dobra integrativna
praksa, Univerzitet Tuzla, 101-113. 2000.
8. Ibrali F. Samozastupanje osoba s mentalnom retardacijom, Defektologija, 6:
37-41. 2001.
9. Ibrali F. Adaptivno ponaanje osoba sa mnetalnom retardacijom. Doktorska
disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli, 2002.
10. Bratkovi D. Kvaliteta ivljenja osoba s umjerenom i teom mentalnom
retardacijom u obiteljskim i institucionalnim uvijetima ivota. Doktorska
disertacija, Zagreb: Edukacijsko-rehabilitaciski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
2002.
235
SOCIAL SERVICES FOR LIFE IN THE COMMUNITY OF

PERSONS WITH INTELLECTUAL DISABILITIES
Summary
In Bosnia and Herzegovina, the majority people with intellectual disabilities living
in segregeted institutions for permanent housing or are isolated in their homes due
to lack of community-based services. In response of the condition of their social
exclusion, NGOs 15 years were developing a model of learning, productive lives,
were improving social competence and quality of life of these people. This includes
protection against social exclusion and accommodation in asylum-type institutions
that are still prevalent and the only way to solve the problems of these persons in
B&H after the death of their parents. The right to life in the community is a
fundamental right for all persons with disabilities. This is clearly outlined in the UN
Convention on the Rights of Persons with Disabilities, which recognizes the right of
all persons with disabilities, regardless of the type or extent of their physical,
mental, intellectual or sensory impairment, to live in the community. The paper
presents the innovative services of NGOs to support persons with intellectual
disabilities in the Federation so that they could live in their communities as equal
citizens. Include measures to be undertaken with the aim of social inclusion of these
persons in any activities in the community that are appropriate for their age in the
least restrictive environment: institutionalization, prevention of institutionalization,
labor and employment, occupational therapy, housing, organization of leisure time,
marriage, and their families, support family. It was concluded that this is the
greatest resource for establishment of a mixed model of social services in the
FB&H, which involves a partnership between govrnmental and nongovernmental
sectors, in satisfing needs and the protection and realization of the rigths of persons
with intellectual disabilities.
Key words: intellectual disabilities, law, life in the community
236
UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE

PREDKOLSKOG UZRASTA SA SMETNJAMA U RAZVOJU
Koji M., Markov Z.
Visoka kola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaa u Kikindi
Saetak
Jedna od osnovnih pretpostavki za inkluzivno obrazovanje u predkolskoj ustanovi
jeste adekvatna osposobljenost odgajatelja i strunih suradnika za rad sa djecom sa
smetnjama u razvoju. Pri ovome se misli na transformiranje vaspitakih visokih
kola i fakulteta. Transformiranje kola odnosi se, prije svega, na uvoenje novih
studijskih predmeta koji bi svojim sadrajima obuhvatali problematiku inkluzivnog
obrazovanja. Pored uvoenja specijalno edukacijske i rehabilitacijske grupe
predmeta, u teorijskim okvirima, misli se i na transformiranje metodike prakse
prilikom realiziranja usmjerenih aktivnosti u vrtiu. U okviru ove prakse djetetu bi
se pristupalo na individualiziran nain. Autorica daje primjere iz pedagoe prakse
koji idu u prilog ostvarivanju unapreenja kvalitete ivota djece predkolskog
uzrasta sa smetnjama u razvoju, u kontekstu preplitanja teorije i prakse. Apostrofira
metodiku praksu iz metodike likovnog odgoja kao doprinost razvoju pedagokog
modela pomoi djeci sa smetnjama u razvoju. Naime, ona smatra da pored ve
afirmiranog i tradicionalnog medicinskog i specijalno-edukacijskog modela treba
komparativno i kompatibilno razvijati i pedagoki program pomoi i podrke djeci
sa smetnjama u razvoju, i to u okviru redovnog vrtia.
Kljune rijei: djeca sa smetnjama u razvoju, inkluzivno obrazovanje, inkluzivna
praksa,
Uvod
Od najranijeg uzrasta dete sa smetnjama u razvoju moe da bude
stigmatizovano od strane svoje okoline. Svojom razliitou izaziva
podozrenje, pa ak i opresivan stav svog prirodnog okruenja. Inhibirano i
deprivirano svojim nedostatkom, dete, bez trunke sopstvene krivice, nailazi
na netolerantno ponaanje drutva koje ga sputava da svoje bioloke
potencijale ostvari do maksimuma. Prema Rajoviu1 deca veoma rano
pokazuju sposobnost prepoznavanja sloenih apstraktnih simbola, ali ih
veina roditelja i vaspitaa ne stimulie. U tom najranijem periodu brzina
stvaranja veza i broj stvorenih veza izmeu neurona su najvei. Naime, do
sedme godine ivota unutar mozga odigrava se borba za dominaciju meu
neuronima. Tada se stvaraju nove veze izmeu aktivnih neurona i novi
komandni putevi. Potencira se razvoj vanih centara u mozgu. U ovom
periodu neaktivni neuroni odumiru, a neaktivni putevi nestaju. Logina je
pretpostavka da je i za dete sa smetnjama u razvoju ovaj period najbitniji. I
tada drutvo, umesto da se svim svojim resursima posveti detetu sa
smetnjom u razvoju, uglavnom to ne ini. Preputa ga porodici, a pri tom
sistemski ne pomae roditeljima da u zavisnosti od posebnosti razvojne
237
smetnje odaberu najadekvatniji program podrke za svoje dete. Praksa

pokazuje da su mnoga deca sa smetnjama u razvoju izrasla u kvalitetne
osobe i ostvarila se u linom i profesionalnom ivotu. Ali, predrasude prema
njima su ostale. Prevaziu hendikep, ali im se kao problem esto javljaju
reakcije drugih ljudi i njihovi negativni stavovi o vrednostima ivota uopte.
Ovo praktino znai da osobe sa hendikepom prevaziu pre ili kasnije
problem svoje razliitosti, ali esto tokom celog ivota nailaze na
nerazumevanje okoline. Ne zaboravimo da je inkluzivno drutvo ono u kome
je svaka osoba potovana i prihvaena kao ljudsko bie2. U ovom radu
autorke e pokuati da predstave jedan prosocijalni pristup deci sa
smetnjama u razvoju koji se zasniva na permanentnom preplitanju teorije i
prakse u kontekstu inkluzije. Osnovna pretpostavka za inkluzivo vaspitanje i
obrazovanje u predkolskoj ustanovi jeste adekvatna osposobljenost
vaspitaa za rad sa decom sa smetnjama u razvoju. U radu je prikazano kako
sprovoenje inkluzije u predkolskoj ustanovi moe da utie na promene u
inicijalnom obrazovanju vaspitaa u Kikindi. Promene na nivou Visoke
kole za obrazovanje vaspitaa podrazumevaju uvoenje studijskih predmeta
koji svojim sadrajima obuhvataju problematiku inkluzivnog obrazovanja.
Osim strunih izuavanja u okviru predmeta, kola organizuje i raznovrsne
aktivnosti kroz predavanja i tribine, koje ukljuuju strunjake razliitih
profila, roditelje dece sa smetnjama, kao i predstavnike lokalne zajednice.
Inkluzivno obrazovanje
Kada govorimo o inkluziji u vaspitno-obrazovnoj praksi, naa prva pomisao
odnosi se na dete sa smetnjama u razvoju. Takoe, ne smemo zanemaratiti ni
sledee entitete: vaspitae i nastavike, decu tipinog razvoja, roditelje dece
sa smetnjama u razvoju i tipinog razvoja, strune saradnike, strunjake
razliitih profila, iru drutvenu zajednicu i dr. U svetu i kod nas vrena su
mnogobrojna istraivanja kojima se ispituju stavovi ostalih inilaca
inkluzije, odnosno prihvaenost dece sa smetnjama u razvoju. evi3 je
predstavila rezultate sprovedenog istraivanja u kojem je ispitala spremnost
nastavnika osnovnih kola da prihvate uenike sa tekoama u razvoju.
Uestvovalo je 205 nastavnika iz deset osnovnih kola. Cilj je realizovan
kroz: (a) ispitivanje stavova prema zajednikom kolovanju uenika sa
tekoama u razvoju i njihovih vrnjaka, (b) ispitivanje iskustava nastavnika
u radu sa uenicima koji imaju tekoe u razvoju i (v) ispitivanje spremnosti
nastavnika da prihvate uenike sa tekoama u razvoju, u zavisnosti od
ukljuenosti/neukljuenosti u projekte inkluzivnog obrazovanja. Nastavnici
svojim stavovima pruaju podrku zajednikom kolovanju, s tim to vie od
polovine njih smatra da je u tom procesu neophodan selektivni pristup prema
vrsti i stepenu razvojne tekoe. Oni sa humanistikog stanovita podravaju
inkluzivno obrazovanje, ali su zabrinuti za akademski uspeh odeljenja u koja
su ukljueni uenici sa tekoama u razvoju. Veina je imala iskustva u radu
238
sa uenicima sa tekoama u razvoju i, na osnovu toga, dali su zanimljive

predloge za unapreivanje zajednikog kolovanja. Veu spremnost da
prihvate uenike sa smetnjama u razvoju pokazali su nastavnici u kolama
koje uestvuju u inkluzivnom obrazovanju. To implicira potrebu za
ukljuivanjem kola u sline projekte i omoguavanje neposrednog kontakta
nastavnika sa uenicima koji imaju tekoe u razvoju. Vujai4 razmatra
probleme dece sa smetnjama u razvoju i perspektivu za njihov napredak.
Autorka ispituje uslove u kojima ona ive i analizira u kojoj meri sredina
moe da obezbedi njihovo kvalitetno vaspitanje i obrazovanje. Naalost,
brojne prepreke inhibiraju razvoj deteta koje ima smetnje, jer sredinski
uslovi nisu podsticajni. esto predrasude i stereotipi deluju kao ometajui
faktor i uzrok su negativnih stavova. Meutim, istraivanja pokazuju da
organizovane aktivnosti u procesu inkluzivnog obrazovanja znaajno
doprinose promenama stavova i odnosa prema deci sa smetnjama u razvoju.
Na ovaj nain i deca sa smetnjama u razvoju dobijaju mogunost da se
kvalitetno obrazuju i, uopte, razvijaju. Promena stavova i predstava, uz
stvaranje uslova da se, u interakciji sa vrnjakom populacijom, otkriju
njihovi postojei potencijali, predstavlja osnovu za dalji razvoj ove dece.
Ovo bi doprinelo da se, u granicama sopstvenih potencijala, osposobe za
samostalan ivot, a samim tim ukljue u redovne ivotne tokove. Cilj ovog
rada je da istakne pragmatine mogunosti inkluzivnog obrazovanja i da ga
predstavi kao sasvim mogue reenje za decu sa smetnjama u razvoju.
Takoe, da ukae na probleme sa kojima se suoavaju deca sa smetnjama u
razvoju, kao i da prikae humani nain da se njihov razvoj u drutvu
permanentno stimulie i unapreuje. Nikoli i Katarina Mitrovi5 obavili
su istraivanje, kojim su obuhvaena 52 roditelja (26 suprunika) dece koja
zaostaju u mentalnom razvoju i pohaaju specijalna odeljenja u trima
osnovnim kolama, na podruju optine Loznica. Na osnovu upitnika
zatvorenog tipa, kojima se identifikuju stavovi roditelja, autori su potraili
odgovore na pitanja:
1. neophodnost organizovanja posebne slube koja bi se bavila decom
sa smetnjama u razvoju,
2. motivacija roditelja da sarauju i ukljue se u rad slube i
3. utvrivanje prioritetnih problema kod dece sa intelektualnom
ometenou.
Takoe, cilj ispitivanja bio je i da se utvrdi da li postoje znaajne razlike u
pogledu oeva i majki. Dobijeni rezultati pokazuju da se stav roditelja
ogleda u tome da je opravdano raditi na otvaranju posebne slube za decu sa
intelektualnom ometenou. Visoka motivisanost za ukljuivanje u rad
slube ovakvog tipa, saradnja i dovoenje deteta u institucije primeuje se
kod majki. Najvee probleme kod ove dece roditelji vide u njihovom
osamostaljivanju i strukturiranju slobodnog vremena. Dobijeni rezultati
imaju znaaj u kontekstu planiranja aktivnosti slube i ukljuivanja roditelja
239
u rad, a u skladu sa iznetim razlikama u stavovima. Sluba bi svojim

multidisciplinarnim pristupom mogla da osnai decu sa smetnjama u razvoju
i njihove roditelje, i da u saradnji sa kolom i lokalnom zajednicom bude
jedan od znaajnih faktora u procesu inkluzije obrazovanja. Jedan od prvih
pokuaja integracije dece usporenog razvoja u redovne kole u Bosni i
Hercegovini, kao deo sveobuhvatnijeg planiranja, organizovao je Ured
Ujedinjenih nacija za projektne usluge, pod nazivom Integracija jedan
mogui eksperiment u Bosni i Hercegovini. Ovim konceptom, uz podrku
odgovarajuih ministarstava, obuhvaena je provera obrazovnih i socijalnih
modela podrke kojima bi se deci usporenog kognitivnog razvoja omoguilo
najkvalitetnije ukljuivanje u redovnu kolu6. U ekonomski razvijenim
evropskim zemljama, poslednje godine donele su znaajne promene u
odnosu prema deci sa smetnjama u razvoju. Nove metode, tehnike i
tehnologije omoguavaju da se pronau naini za reavanje problema u
tretmanu, edukaciji i rehabilitaciji osoba sa posebnim potrebama, koje ine
oko 10 odsto svetskog stanovnitva. Ideje, sugestije i iskustva strunjaka
bave se zajednikim programima koji su u vezi sa prevencijom,
dijagnostikom, rehabilitacijom i zatitom dece sa smetnjama u razvoju7. Od
2005. godine, u hrvatskom vaspitno-obrazovnom sistemu dolazi do promena.
Nova hrvatska kola omoguuje i podstie integraciju uenika s lakim
tekoama u razvoju u redovne tokove obrazovanja. Postoje odreene razlike
koje se odnose na oblike kolovanja kada poredimo decu sa smetnjama i onu
tipinog razvoja. Deca sa smetnjama u razvoju mogu da se edukuju prema
odreenim rehabilitacijskim planovima koji mogu biti:
1. redovni nastavni plan i program za osnovne kole sa odreenim
korekcijama, prilagoen uenikim mogunostima, ili bez njih,
odnosno sa rehabilitacijskim postupcima, kao i posebnim dodatnim
pomoima, ili bez njih;
2. posebni nastavni plan i program osnovne kole za uenike s veim
tekoama u razvoju8.
Vukajlovi9 navodi da u svetu postoji tendencija davanja novih osobina
inicijativama u obrazovanju. One su povezane sa snanim uticajem mnogih
vladinih i nevladinih organizacija i pokreta, a zasnivaju se na postavci
iskazanoj sintagmom: obrazovanje za sve. U okviru ovakvog pristupa,
posebno mesto zauzimaju deca sa smetnjama u razvoju, a u kontekstu
razliitih aspekata redovne nastave. Hrnjica i sar.10 sa aspekta korisnosti
inkluzivnog obrazovanja, a na osnovu iskustava u vezi sa istraivanjima koja
su sprovedena u Srbiji i Crnoj Gori, navode da je vaspitaima i roditeljima
dece koja idu u vrti potrebno ukazati na vrednosti inkluzivnog pristupa i,
tom prilikom, treba ublaavati postojee strahove. Kada su u pitanju
vaspitai i struni saradnici, strepnje i bojazni su se pre svega odnosile na
mogunost da nee biti u stanju da odgovore na profesionalne zahteve
pristupa deci sa smetnjama u razvoju. Iskustvo govori da se njihovo
240
profesionalno samopotovanje i samopouzdanje osnailo, dok su ispunjavali

svoju dunost u grupi u kojoj su i deca sa smetnjama u razvoju. Sistematski
seminari za vaspitae i strune saradnike i programske metodike izmene
doprineli su da se ovi strunjaci obue za rad sa decom sa smetnjama u
razvoju u okviru redovnih vrtia. evi, eri i Stanii11 ispitivale su
koliko su razvijanje pozitivnih stavova vrnjaka prema deci s tekoama u
razvoju znaajni kao preduslov njihovog uspenog uenja i razvoja u
redovnoj koli. U radu su predstavljeni rezultati istraivanja iji je osnovni
cilj bio da se ispita spremnost uenika osnovne kola da prihvate decu s
tekoama u razvoju. Uestvovao je 471 uenik petog razreda, iz deset
osnovnih kola sa teritorije Srbije. Osnovni zadaci su realizovani kroz: (a)
ispitivanje stavova uenika prema zajednikom kolovanju s decom s
tekoama u razvoju, mogunostima druenja i pruanja pomoi, kao i kroz
ispitivanje odnosa koji uenici zauzimaju prema vrnjacima s tekoama u
razvoju, (b) ispitivanje uenika o prihvatanju dece s tekoama u razvoju,
zavisno od ukljuenosti/neukljuenosti u projekte inkluzivnog obrazovanja, i
(c) ispitivanje miljenja nastavnika o spremnosti ostalih uenika da prihvate
decu s tekoama u razvoju. Analiza rezultata ukazuje da kod uenika
postoji spremnost da prihvate decu s tekoama u razvoju. Pozitivniji lini
odnos prema vrnjacima s tekoama imali su oni uenici ije su kole bile
ukljuene u projekte inkluzivnog obrazovanja. To implicira da je neophodno
ukljuiti kole u sline projekte i omoguiti neposredni kontakt izmeu jedne
i druge grupe uenika. Autor pojmovno odreuje inkluzivnu nastavu kao
novi didaktiki model u savremenim kolama, uz ekspliciranje njenih
teorijskih osnova. Potom, obrazlae metodoloki koncept eksperimentalnog
empirijskog istraivanja koje se odvija u dve faze, a kojim pokuava, izmeu
ostalog, da utvrdi ukoliko interaktivna inkluzivna nastava moe uticati na
poboljanje profesionalnog kvaliteta nastavnika koji je izvode. Istraivanje
je pokazalo da su nastavnici razredne nastave tokom polugodinje
interaktivne obuke znaajno unapredili profesionalne (pedagoko-psiholoke
i didaktiko-metodike) kompetencije za izvoenje inkluzivne nastave u
odnosu na kontrolnu grupu nastavnika u kojoj je realizovan program
tradicionalnog strunog usavravanja12. Ili13 u svom istraivanju, u vezi sa
inkluzivnom nastavom kao inovativnim didaktikim modelom u savremenoj
koli, dolazi do rezultata koji idu u prilog inkluziji. Pokazano je da pod
uticajem ovakve nastave uenici eksperimentalne grupe postiu znaajno
bolji uspeh u odnosu na kontrolnu grupu, u kojoj je bio zastupljen
tradicionalni nain rada. Inkluzivno obrazovanje kao eksperimentalni faktor
uvedeno je u eksperimentalnu grupu, dok je u kontrolnoj grupi zastupljen
klasian nain, a u okviru nastave srpskog jezika. Ispitivanjem su bili
obuhvaeni uenici petog razreda osnovne kole. Efekti inkluzivne nastave
ogledaju se u znaajno boljim postignuima, pre svega u brzini itanja,
razumevanju proitanog teksta i pismenom izraavanju ispitanika
241
eksperimentalne grupe. Uenici ove grupe takoe su imali bolju motivaciju

za rad i izraenu verbalnu kreativnost. Hrnjica i grupa autora14 navode da su
saradnici u eksperimentalnim vrtima i kolama, u kojima se sprovodi
inkluzija, esto postavljali pitanja iz kojih se jasno vidi da postoji potreba za
saradnjom sa specijalnim vrtiima i kolama i sa razvojnim savetovalitima,
kako bi model psihosocijalne podrke imao efekte. Najea pitanja bila su:
1. da li je mogue izbei regresiju prilikom ukljuivanja dece sa
smetnjama u razvoju u vrnjaku grupu tipinog razvoja i
2. koje je aspekte mogue razviti do odreene granice, a za koje
postoje ogranienja.
U Srbiji su do 2005. godine uglavnom nevladine organizacije pokretale
nekoliko inicijativa kojima su pokuale da dokau da je inkluzivno
obrazovanje mogue ostvariti. Inae, termin inkluzija u Srbiji je uao u iru
upotrebu pre desetak godina. Inkluzivno obrazovanje znai mogunost kole
da obezbedi kvalitetno kolovanje svoj deci, bez obzira na njihove
razliitosti. Ovaj proces se povezuje i sa demokratizacijom u drutvu i
obrazovanju. Kada se govori o drutvenoj inkluziji u irem znaenju i
obrazovnoj inkluziji, onda se misli i na ukljuivanje u redovan kolski
sistem uenika iz marginalizovanih grupa15. Koji i Markov16, polazei od
inkluzivnog obrazovanja kao tekovine demokratskog drutva, apostrofiraju
svako dete kao jedinstvenost u svojoj biopsihosocijalnoj sferi. Da bismo
uspeli da ostvarimo bioloke potencijale deteta, moramo pre svega da
poznajemo njegovu jedinstvenost u psihosomatskom smislu. Kroz
dugogodinji pedagoki rad autorke su uoile da su deca u svom razvoju i
rastu vie razliita nego slina, pre pokazatelji mnogih osobina, te im treba
prii individualizovano. Ove razlike podjednako vae za decu tipinog
razvoja i za njihove vrnjake sa smetnjama u razvoju. Hozieva17 smatra da
inkluzija treba da zauzima znaajno mesto i ulogu u sadanjem i buduem
vaspitno-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Isto miljenje ima i
kada su u pitanju sve druge zemalje koje jo do danas nisu stvorile
adekvatne uslove za razvoj ovog procesa. Razredna nastava kao deo
kolskog sistema treba da bude temelj inkluzivnom obrazovanju i
prihvatanju razliitosti meu decom u svakom pogledu. Vano je ukljuiti
dete sa smetnjama u redovno odjeljenje, a da pri tome ne zapostavite ostalu
decu. Uitelj je taj koji treba, uz adekvatnu motivaciju, strunu
osposobljenost i podrku, da pokrene pozitivne promene kod dece tipinog
razvoja, radi prihvatanja razliitosti i stvaranja oseaja jednakosti izmeu
sve dece. U tom kontekstu, autorka smatra da studije razredne nastave treba
da budu osnova za osposobljavanje uitelja da vaspitaju i obrazuju decu sa
smetnjama u razvoju. Meali18 navodi da se u svetu integracija/inkluzija
dece i omladine s posebnim potrebama u redovni kolski sistem sprovodi
vie od pola veka. Aktuelnost problema dece i omladine s tekoama u
razvoju, u novije vreme, prisutna je u zemljama bive Jugoslavije, kao i
242
zemljama biveg Istonog bloka. Bosna i Hercegovina, uz uvaavanje

meunarodnih dokumenata, uvodi proces inkluzije na svoje prostore. No,
autorka navodi da se edukacijska integracija sprovodi samo u nekim
redovnim osnovnim kolama na podruju Bosne i Hercegovine, a potom
daje smernice koje bi mogle doprineti inkluziji. Da bi ovaj proces bio to
uspeniji, potrebno je ostvariti neke osnovne pretpostavke. Istai emo
njihovu sadrinu:
1. ukazivanje na aktuelnost promena u sistemu vaspitanja i obrazovanja;
2. uticaj i doprinos meunarodnih projekata pod ijim se pokroviteljstvom
uglavnom i sprovodi inkluzija i
3. doprinos koji su do sada dale neke inostrane vladine i nevladine
humanitarne organizacije.
Dosadanji pokuaji sistemskog uvoenja inkluzije u kole gotovo su
nemogui. Naime, ne postoji organizovan pristup ovom problemu kojim bi
rukovodila nadlena ministarstva u veem delu Bosne i Hercegovine.
Rezultati koji su dobijeni ispitivanjem subjektivnih i objektivnih
pretpostavki za uspeno uvoenje inkluzivnog kolovanja, uz primenu
sopstvenih modela koji su dali vrlo uspene rezultate u okviru sprovoenja
kolske integracije u Bosni i Hercegovini, dobijeni su uz podrku
meunarodnih projekata.
Permanentno praenje i analiziranje odnosa prema deci sa smetnjama u
razvoju u pojedinim drutveno politikim formacijama prua osnovu
demokratizaciji porodinih odnosa i kolskog sistema. Odnos prema deci sa
smetnjama u razvoju od prvobitne zajednice, preko robovlasnike drutvenoekonomske formacije do danas znaajno se menjao. Ovaj odnos je svakako
bio uslovljen promenama u drutveno-politikim sistemima, razvojem
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, a pre svega demokratizacijom
meuljudskih odnosa. Od krajnje nehumanog ponaanja prema osobama sa
hendikepom, koje se moglo manifestovati kao fiziko kanjavanje (ak
liavanje ivota!), preko izazivanja samilosti i filantropije, danas smo
svedoci potpune integracije, odnosno inkluzije u obrazovanju u mnogim
evropskim zemljama19. Inkluzija, dakle, podrazumeva mogunost da
ometene osobe ravnopravno i u punoj meri uestvuju u svim aktivnostima
koje su tipine za svakodnevni ivot u drutvu. Ona znai i potpuno uee u
drutvenom ivotu svih pojedinaca, bez obzira na njihove razliitosti.
Inkluzija je filozofija koja poiva na uverenju da svaka osoba, bez obzira na
individualne razlike, ima jednaka prava i mogunosti2.
Primer dobre inkluzivne prakse
Pored svih tekoa koje su u vezi sa uvoenjem inkluzivnog vaspitanja i
obrazovanja, vaspitai Predkolske ustanove Dragoljub Udicki, iz
Kikinde, prihvatili su decu sa razvojnim smetnjama pre vie decenija, kada
se o inkluziji jo nije ni govorilo, niti o njenom znaenjskom smislu.
243
Prilikom upisa u vrti, nije zabeleen ni jedan sluaj da je odbijeno dete sa

razvojnim tekoama. Takoe, ono nije bilo samo formalni pripadnik grupe
ve su vaspitai ovoj deci posveivali posebnu panju. Deca sa tekoama u
razvoju mogla su da rastu i razvijaju se u drutvu svojih vrnjaka. Vaspitai
su se oslanjali na svoje iskustvo i cilj im je bio da se ova deca socijalizuju.
Ovakav nain rada predstavlja jednu od najranijih faza u razvoju spontanog
inkluzivnog vaspitanja i obrazovanja u pojedinim kikindskim vrtiima.
Meutim, teko je utvrditi tane vremenske periode usavravanja spontanog
inkluzivnog procesa u ovoj ustanovi, jer se proces integracije nije
ravnomerno razvijao u svim vrtiima, i nisu ga podjednako prihvatili svi
vaspitai. Vremenom su deca sa posebnim potrebama postala profesionalni i
ljudski izazov za vaspitae. U poetku su posmatrali i zauzimali zatitniki
stav u odnosu na decu sa posebnim potrebama. Ovakav model ponaanja
uticao je na to da ostala dece prihvate svoje vrnjake sa tekoama u razvoju.
Meutim, dug vremenski period proveden uz decu sa razvojnim smetnjama
uinio je da empatija i ljubav prema ovakvoj deci prerastu u ozbiljan
profesionalni izazov. Vaspitai su pratili i beleili: ponaanje, navike,
porodinu situaciju, razvoj i sve ostalo to je predstavljalo relevantne faktore
koji su u vezi sa vaspitanjem i obrazovanjem. Takoe su, u skladu sa
mogunostima, a u zavisnosti od vrste razvojnih smetnji, stupali u kontakt sa
strunjacima koji su se bavili odreenim razvojnim poremeajima. Cilj ovih
kontakata, a kasnije i saradnje, bio je sadran u istrajnosti vaspitaa da se
posebnim pristupom detetu boravak u vrtiu uini to korisnijim i
prijatnijim. Ovo je bila neto sloenija faza razvoja spontanog inkluzivnog
procesa u predkolskoj ustanovi. Vaspitai su se, u meuvremenu, i
samostalno edukovali, prouavajui savremenu literaturu. Takoe, pohaali
su seminare posveene deci sa invaliditetom. Nove generacije predstavljale
su izazove, jer su se neki poremeaji ponavljali. Vaspita je, u pojedinim
sluajevima, mogao da primeni u vaspitno-obrazovnom procesu tretman ve
potvren u praksi. Bilo je, takoe, situacija kada se za isti razvojni
poremeaj kod razliite dece nije mogao primeniti tretman koji je u praksi
bio potvren. Razlike u biopsihosocijalnom statusu koje su postojale meu
decom masovne populacije bile su evidentne i meu njihovim vrnjacima sa
posebnim potrebama. Upravo su te razlike iziskivale od vaspitaa da svakom
detetu u grupi pristupa individualno. S obzirom na to da je predkolski uzrast
period najburnijeg razvoja, vaspitai su shvatili da moraju da se oslone na
sopstveno empirijsko i teorijsko znanje, i da pomognu deci sa razvojnim
tekoama. Ovaj segment vasptanja i obrazovanja nije bio regulisan
zakonskim normama. Meutim, poznato je da socijalne, prosocijalne i
emocionalne deprivacije tokom predkolskog uzrasta kasnije mogu
negativno da se odraze na itav ivot pojedinca. Zbog toga je vaspita na
prvom mestu voen svojom saveu i profesionalnou volonterski prihvatio
da edukuje i decu sa razvojnim tekoama. U predkolskom periodu poinje
osnovna socijalizacija, uenje, odnosno sakupljanje kognitivnih iskustava, u
244
kome se stvaraju uslovi za razvoj viih mentalnih funkcija. Neadekvatan

pristup roditelja, vaspitaa i ire drutvene zajednice mogao bi da dovede do
drastinih posledica, koje bi se odrazile na psihosomatski razvoj i kod
potpuno zdravog deteta predkolskog uzrasta. Nije potrebno naglaavati
kakve bi tek posledice ovakav pristup ostavio na decu sa invaliditetom.
Vaspitai su blagovremeno razumeli sutinu problema i preuzeli
odgovornost, kada je re o edukaciji i rehabilitaciji dece sa posebnim
potrebama. Shvatili su da puki fiziki boravak deteta sa posebnim potrebama
u uglu radne sobe, bez minimuma socijalnih kontakata sa drugom decom i
ukljuivanja u aktivnosti, predstavlja razvojnu inhibiciju. Istovremeno, za
same vaspitae to je profesionalni i moralni neuspeh. Smetanje deteta u
redovni vrti bez odgovarajueg tretmana moe da pogora njegovo stanje.
Najvaniji zadatak, istovremeno i najkomplikovaniji, jeste nauiti dete da
doivljava sebe kao kvalitetnu osobu i da razvije svoje potencijale do
maksimuma. Vaspita je, pre svega, podsticao, motivisao i stvarao istinski
oseaj da je dete sa posebnim potrebama eljeno u vaspitnoj grupi. Takoe je
kod ostale dece stimulisao prosocijalno ponaanje. U zavisnosti od vrste i
stepena posebnih potreba, vaspitai su postizali razliite rezultate. Uglavnom
se viegodinje iskustvo u radu sa decom sa posebnim potrebama
reflektovalo vrlo pozitivno na njihov biopsihosocijalni razvoj. U ovom
periodu, pristup inkluzivnom procesu je sasvim ozbiljan, ali i dalje nije imao
podrku ire drutvene zajednice ve je zavisio iskljuivo od stava vaspitaa
i pedagoko-psiholoke slube odreene ustanove. Ovakav pristup vaspitaa
prema deci sa razvojnim smetnjama doprineo je da Predkolska ustanova
Dragoljub Udicki postane sinonim za vrti po meri deteta. Roditelji su u
sve veem broju svoju hendikepiranu decu upisivali u vrti. Vaspitai se,
tokom ovog perioda, a nakon sopstvenog iskustva i edukativnih seminara,
opredeljuju da:
- bez rezerve prihvate dete sa posebnim potrebama u svoju grupu;
- prihvataju i cene razliitost dece sa posebnim potrebama;
- u skladu sa svojim strunim znanjem i tehnikim mogunostima, prue
to kvalitetniju edukaciju;
- decu sa posebnim potrebama, u skladu sa njihovim mogunostima,
ukljuuju u sve vidove vaspitno-obrazovnog procesa;
- decu sa posebnim potrebama ravnopravno, a u skladu sa njihovim
mogunostima, ukljuuju u priredbe povodom obeleavanja praznika;
- prue podrku koja bi im omoguila da svoje potencijale razviju do
maksimuma;
- ostvaruju to kvalitetniju saradnju sa roditeljima;
- pokuaju da razbiju predrasude kod roditelja dece masovne populacije,
kada su u pitanju deca sa posebnim potrebama;
- kod ostale dece razvijaju empatiju prema deci sa posebnim potrebama i
dr.
245
Iskustvo steeno nakon pet godina od uvoenja inkluzivnog vaspitanja i

obrazovanja u Predkolskoj ustanovi Dragoljub Udicki, u Kikindi,
potvruje injenicu da vaspitai, uz kvalitetnu obuku i visoke intelektualne i
socijalne sposobnosti, kreativnost, emocionalnu stabilnosti, kao i uz podrku
strunih slubi, mogu da iznesu teret inkluzije na vrlo profesionalan nain.
Integracija, pored znaajno veih profesionalnih obaveza, za vaspitaa ove
ustanove predstavlja i profesionalni izazov, radost i prijatnost.
Inkluzivno obrazovanje primeri iz prakse
Pre vie od trideset godina, u vreme kada se na naim prostorima jo nije
govorilo o inkluziji sa aspekta o kome se danas govori, profesori likovnog
vaspitanja su u tadanjoj Pedagokoj akademiji u Kikindi sprovodili ovaj
proces. Predkolska ustanova Dragoljub Udicki bila je vebaonica za
usmerene aktivnosti Pedagokoj akademiji u Kikindi. Aksiom njihovog
pedagokog rada bio je da likovna deprivacija ostavlja nesagledive posledice
po razvoj deteta, da nema deteta koje nije kreativno i da svako dete
individualnim pristupom moe da se podstakne na likovno izraavanje. Oni
takoe smatraju da usmerenu aktivnost treba posmatrati kao alfu i omegu u
kontekstu korelacije i interdisciplinarnosti ostalih pojedinanih aktivnosti.
Dete pre naui da crta nego to govori i pie. Njegova likovna ekspresija
moe da ukae na vanserijsku darovitost, moe da ima dijagnostiku ulogu u
identifikovanju nekih problema, ili da se primenjuje u terapeutske svrhe.
Likovno vaspitanje, ak i posredno, moe da utie na to da dete koje ne voli
neku usmerenu aktivnost zapone, uz adekvatan rad metodiara likovnog
vaspitanja, da je voli. Takoe, ispoljavajui sopstveni trud i rad, ako nema
dovoljno samopouzdanja i samopotovanja, poinje da veruje u sebe.
Poetkom 2004. godine, na inicijativu profesorke metodike likovnog
vaspitanja i specijalne pedagogije, organizuju se vannastavne aktivnosti,
kako bi studenti tadanje Vie kole za obrazovanje vaspitaa uspostavile
kontakt sa osobama sa invaliditetom, radi suzbijanja predrasuda koje su bile
prisutne. U periodu od 2004. do 2007. godine odrano je niz vannastavnih
aktivnosti iji su uesnici bili: osobe sa invaliditetom, njihovi roditelji,
inkluzivni vaspitai, strunjaci razliitih profila koji su se bavili
sprovoenjem inkluzije i dr. Spontano druenje dobilo je vrlo kvalitetne
profesionalne prefikse, jer su osobe koje su bile pozivane da odre tribinu
studentima dolazile na druenja izuzetno pripremljene, samouverene,
spremne da odgovaraju i na tzv. osetljiva pitanja. Gotovo svi studenti su,
pored ogromnog broja obaveza, bili ukljueni i u vannastavne aktivnosti koje
su se bavile inkluzijom. Jedno vreme, studenti su ak pokrenuli i list
Inkluzija. Pored ovoga, organizovane su posete i pedagoka praksa u
inkluzivnim vrtiima i igraonicama. Takoe, studenti su se povezali sa
razliitim udruenjima osoba sa invaliditetom. kolske 2007/08, Via kola
246
za obrazovanje vaspitaa prerasta u Visoku kolu za obrazovanje vaspitaa

strukovnih studija. Tom prilikom, kao prvi studijski predmet iz oblasti
specijalno-edukacijske i rehabilitacijske gupe nastavnih predmeta uvedena je
specijalna pedagogija, kao obavezni i inkluzivno obrazovanje, kao izborni
predmet. Studenti su se prilikom odabira tema za diplomski rad opredeljivali
i za teme iz specijalne pedagogije. kolske 2009/10. godine, na Visokoj
koli za obrazovanje vaspitaa, u okviru specijalsitikih studija, Komisija za
akreditaciju odobrila je da se u Nastavni plan i program ukljui Inkluzivni
smer, u okviru ovih studija. Takoe, uveden je jo jedan smer - Metodika
likovnog vaspitanja, koja je u okviru svojih obaveznih i izbornih predmeta,
kao i u ostalim segmentima, podjednako izuavala decu tipinog i onu sa
smetnjama u razvoju. Izmeu ovih grupa dece, u okviru smera Metodika
likovnog vaspitanja, barijere nije bilo.Najpreciznije reeno, iz svega
izloenog moemo zakljuiti da se u Vaspitakoj koli u Kikndi vie od tri
decenije razvija inkluzivni sistem vaspitanja obrazovanja. Njegovi inicijatori
bili su metodiari likovnog vaspitanja sa vaspitaima Predkolske ustanove
Dragoljub Udicki iz Kikinde. Individualni pristup svakom detetu
podrazumeva plansko i sistematsko traenje najkvalitetnijeg reenja da dete
koje u poetku nije elelo likovno da se izrazi to ipak sa velikom radou
uini. Zatim, metodika likovnog vaspitanja koristi se kao okosnica za
interdisciplinarni pristup realizaciji svih ostalih metodika. Svakako,
navedene su samo neke od tekovina spontane inkluzije koja danas poiva na
savremenim teorijskim i empirijskim osnovama, koje su rezultat rada
naunika i strunjaka iz celog sveta.Decu sa smetnjama u razvoju podstiu
studenti, vaspitai i profesori da uestvuju u svim usmerenim aktivnostima, a
u skladu sa svojim mogunostima. S obzirom na to da se u Predkolskoj
ustanovi Dragoljub Udicki od kolske 2005/06. odvija proces integracije,
susret profesora metodiara i dece sa smetnjama u razvoju bio je
svakodnevan, kako se metodika praksa odvijala u vrtiima ove ustanove.
Klasine pripreme za usmerene aktivnosti studenti su prilagoavali i
upotpunjavali individualnim pristupom deci sa smetnjama u razvoju. Da bi
ravnopravno sa vrnjakom populacijom uestvovalo u usmerenim
aktivnostima, student je morao od vaspitaa da sazna to vie o osobinama
detetata i da ga vrlo paljivo posmatra. Za to vreme, drugi studenti izvode
usmerenu aktivnost, kako bi se dete ukljuilo i anticipirao njegov uinak u
konkretnom radu. Individualnim pristupom i podrkom studenata, vaspitaa,
profesora i vrnjake populacije, dete bi bilo podsticano da bude aktivan
uesnik. Samopouzdanje i samopotovanje, pod takvim okolnostima, kod
ovakvog deteta bi se razvijali i ono bi iskazivalo prijatna oseanja. Primere
dobre inkluzivne prakse koje izdvajamo kao posebne, uz napomenu da je
ovakvih sluajeva znatno vie, u kontekstu razvijanja pedagokog modela
podrke deci sa posebnim potrebama.
247
Primer 1. Ukljuivanje dece sa Daunovim sindromom i autizmom u

inkluzivni vrti
Interdisciplinarni timovi za podrku ovoj deci delovali su kompatibilno.
Medicinski i specijalno edukacijski i rehabilitacijski modeli podrke, koji su
do tada bili primenjivani kao tradicionalni u rehabilitaciji ove dece,
dopunjeni su pedagokom podrkom koja je pruana u okviru vrtia. Deca su
redovno odlazila na kontrolne preglede u medicinske ustanove i na
specijalno edukacijske i rehabilitacijske tretmane, ali su bez prestanka
pohaala i vrti. Dete sa Daunovim sindromom bilo je u celodnevnom
boravku, a autistino dete je, nakon postepenog ukljuivanja u vrti poev od
30 minuta na dan, boravilo i do tri sata u vrtiu. Oba deteta su mukog pola.
Deca su bila uzrasta 6 godina, u vreme kada je poela primena vaspitnoobrazovnih programa prilagoenih njihovim potrebama. Na osnovu teine
intelektualnog deficita, deca su kategorisana kao lako mentalno retardirana
sa IQ oko 70. Pre primene programa podrke u redovnom vrtiu, dete sa
Daunovim sindromom je dve kolske godine boravilo u redovnom vrtiu.
Meutim, za njega u to vreme nije bio obezbeen individualni plan i
program podrke, koji su definisani i realizovani prilikom i tokom pripreme
za polazak u kolu. Dete sa autizmom je pre upisa u redovni vrti dve
godine pohaalo specijalnu predkolsku ustanovu. Pre polaska u redovni
vrti, za dete je sainjen individualni plan i program podrke. Program
podrke ovoj deci se sprovodio u razliitim vrtiima, ali oba deteta su bila u
vaspitno-obrazovnim grupama koje su bile obuhvaene obaveznim
programom pripreme za polazak u kolu. Grupe su inila deca tipine
populacije sa po 25 polaznika. Poetne osnove inkluzije ove dece u vrti
inili su sledei faktori: obueni vaspita koji je uspostavio kvalitetan odnos
sa porodicom, zatim sa oligofrenologom, logopedom i psihologom.
Koordinatori izmeu vaspitaa i medicinskog tima koji su sprovodili tretman
bili su roditelji. Oni su nakon svake medicinske kontrole dece obavetavali
vaspitae o miljenju medicinskih strunjaka i o preporukama, koje bi
trebalo realizovati u okviru programa pedagoke podrke. Nakon
prikupljenih podataka o ovoj deci i procene nivoa fizikog, kognitivnog,
socijalnog i emocionalnog statusa, timski se pristupilo izradi individualnih
planova i programa rada sa decom u vrtiu, a koji su prilagoeni planu i
programu predkolske ustanove. lanove tima inili su: vaspita, roditelji,
oligofrenolog, logoped, psiholog i pedagog. Individualni plan i program rada
u inkluzivnom vrtiu sastojao se od: linih podataka deteta, trenutnog nivoa
razvoja deteta, ciljeva i zadataka IPP, prilagoavanja prostornih uslova i
evaluacije efikasnosti programa. Predvieno je da se plan sprovede tokom
cele kolske godine, i da se, u zavisnosti od potreba, programi mogu menjati.
Posle primenjenog individualnog programa podrke deci sa posebnim
potrebama, a na osnovu prikupljenih podataka i izvrenih merenja, uraena
je evaluacija efikasnosti individualnih planova i programa podrke. Efekti
248
primene IPP mereni su prema definisanoj listi varijabli korienih pre

primene programa podrke. Dobijeni rezultati su svakako predmet
razmatranja strunih timova, a u cilju unapreivanja inkluzivne prakse.
Ovim radom u taj segment ne zalazimo. Na ovom mestu iznosimo samo
najbitnije pokazatelje napredovanja dece, koju su kontinuirano pratili
vaspitai, nakon pohaanja redovnog vrtia. Dete sa Daunovim sindromom
je, nakon primene individulanog programa podrke, pokazalo napredak:
- u govoru na sintaksikom i semantikom nivou;
- u motorikim sposobnostima;
- emocionalnoj zrelosti i
- socijalizaciji ( koja je i pre primene individualnog plana i programa
podrke bila ostvarena), ali sada je dobila kvalitetniju dimenziju.
- Vrnjaka grupa je u potpunosti prihvatila i podrala dete sa Daunovim
sindromom.
- Autistino dete je, nakon primene individualnog programa podrke,
pokazalo napredak:
- nakon dva meseca boravka u vrtiu, dete se bez agresivnih reakcija
odvajalo od majke;
- hiperaktivnost je znatno smanjena;
- dete je povremeno uspostavljalo kontakt oima sa vaspitaicom, uz
ispoljavanje gestovne komunikacije kada je htelo da ostvari neki neki
novi cilj;
- gestovna komunikacija je u nekim zahtevima zamenjivana govorom.
Smanjena je upotreba stereotipnih fraza. Dete je ee upotrebljavalo i
po tri rei koje do tada nije koristilo, a da je vaspitaica znala ta ono
hoe;
- dete je burno reagovalo ukoliko bi vaspitaica napustila radnu sobu, ali
ne i ako mu ne bi posveivala panju, kako je bilo u poetku;
- vreme boravka deteta u vrtiu postepeno se produavalo;
- na usmerenim aktivnostima muzikog vaspitanja (vrti je vebaonica za
studente Vaspitake kole za ovu oblast), nakon prvog sluanja melodije,
odmah je ponavljalo melodiju, to je izazivalo simpatije kod vrnjake
grupe. Sticao se utisak da dete eli socijalnu interakciju, ali ne zna kako
da je ostvari;
- na izmene u dnevnom ritmu dana dete je reagovalo pozitivno izlazak
u dvorite i odlazak u etnju. Procena vaspitaice je da se socijalna
udaljenost deteta od druge dece smanjila.
Vrnjaka grupa je u potpunosti prihvatila autistino dete. Roditelji su,
nakon primene ovih programa, upisali decu u Specijalnu kolu, u Kikindi.
Primer 2. Sluaj deteta koje potie iz izrazito siromane porodice
Deak uzrasta 6 godina, kolske 2000/01, prvi put je upisan u vrti, to
znai da je tek nekoliko meseci boravio u vrtiu. Potie iz izrazito siromane
porodice, tiho je, nenametljivo i povueno dete. Vrnjaci iz grupe uglavnom
249
ga izbegavaju. Deca se pripremaju za usmerenu aktivnost likovno

vaspitanje, kojoj prisustvuju studenti i profesor metodike likovnog
vaspitanja. Vaspitaica konstatuje da je neko iz grupe otetio novu igraku.
Ona trai da joj saopte ime krivca. Svi pogledi su upereni ka detetu iz
marginalizovane grupe, pomenutog na poetku studije sluaja. Na kraju,
jedno po jedno dete naglas izgovara ime siromanog deaka. On ne negira
krivicu. Prihvata je. Profesor likovnog sumnja da je dete zaista otetilo
igraku. Vaspita smiruje grupu, a nakon toga profesor likovnog vaspitanja
paradigmom o potenju, posledicama lai, drugarstvu, saoseanju, humanosti
i istini podstie decu na razmiljanje. Postavlja im razliita pitanja. Na jedno
od pitanja, deca daju odgovor da je bolje slagati nego biti kanjen. Profesor
ih dalje navodi na razgovor, da bi se na kraju sva deca sloila da je bolje biti
iskren i poten, a da je loe ne saoptavati istinu i odbacivati drugu decu
samo zbog toga to su siromana. Nakon nepunih desetak minuta,
identifikuju dete koje je zaista otetilo igraku, a koje je u isto vreme i
omiljeno u grupi. Ono poinje da plae i da vri pritisak na ostalu decu da
pokau ko je otetio igraku. Nekoliko sekundi traje tajac. Deca ostaju pri
svojoj tvrdnji da je omiljeni deak otetio igraku. Na kraju, dete priznaje da
je otetilo igraku sluajno, jer je elelo da se naali, ali je, sticajem
okolnosti, siromano dete snosilo posledice. Ovaj primer potkrepljuje
miljenje autorke Jevti20 da savremena pedagoka misao dete, odnosno
vaspitanika, aktivira. I ono se stavlja u poloaj subjekta. Deci se dozvoljava
da u neposrednim moralnim situacijama biraju ponaanje, potencira se
jednakopravnost svih uesnika vaspitno-obrazovnog procesa. Zbog toga je
potrebno intenziviranje interaktivnog odnosa vaspitanika sa sredinom, a u
cilju razvoja interaktivne, emancipatorne i komunikativne pedagogije. Ove
tendencije smatraju se snaim i neophodnim i u sadanjim drutvenim
prilikama. Profesorka likovne kulture podstakla je decu da, u odreenoj
situaciji, izmeu stereotipa i predrasuda, izaberu moralno ponaanje.
Primer 3. Sluaj vaspitaice sa dvadeset godina radnog iskustva
Vaspitaica je primetila da devojica uzrasta 6 godina ima problema sa
vidom. Saoptila je svoju pretpostavku majci. Nakon nekoliko dana, roditelji
trae da se devojica premesti u drugu vaspitno-obrazovnu grupu, jer nisu
zadovoljni radom vaspitaice. Dete su, navodno, vodili kod oftalmologa, ali
je nalaz uredan. Uprava ustanove premeta dete u drugu grupu, koja se
nalazi u istom vrtiu. Vaspitaica se svakodnevno sree sa roditeljima koji sa
njom ne ele da razmene ni konvencionalne fraze. Osea se profesionalno
deprivirano, ali joj sujeta nije povreena. Prihvata injenicu da je pogreno
procenila status deteta. Iskreno se izvinjava majci zbog pogrene procene i
diskretno prati rast i razvoj devojice koja se nalazi u drugoj grupi.
Koleginicu u iju je grupu dete prebaeno korektno je izvestila o nivou
psihosomatskog statusa deteta i razmenjuje iskustva sa njom, a za dobrobit
devojice. Vaspitaica ni u jednom momentu svoju povreenost nije
250
postavila iznad profesionalnosti i moralnog ponaanja. Nakon nekoliko

meseci, majka dolazi kod vaspitae i saoptava joj da je kod devojice
dijagnostikovano teko oteenje vida i da e morati da pohaa specijalnu
kolu za slepe i slabovide. Majka se javno izvinjava vaspitaici, pred
koleginicama i saradnicima, a kao razlog navodi injenicu da otac nije eleo
da prihvati realno stanje svog deteta. Iskrenost koju je majka izrazila zbog
injenice da nije prihvatila miljenje iskusnog i savesnog profesionalca
izazivaju kod vaspitaice oseanje razumevanja i empatije za takvo
ponaanje.
Primer 4. Vaspitaica koja je bila protiv uvoenja pilot programa
inkluzivnog vaspitanja i obrazovanja
Svi vaspitai jedne predkolske ustanove prihvatili su deklarativno program
inkluzije, osim jednog. Vaspitaica je navela niz razloga zbog kojih smatra
da je nemogue sprovesti program inkluzije, i otvoreno je bila protiv ovog
procesa. Sticajem okolnosti, u vaspitno-obrazovnoj grupi imala je dete koje
se razlikovalo od ostalih. Zainteresovala se za problem, a u isto vreme i
emotivno vezala za dete. Kod njega je dijagnostikovan autizam. Vrlo brzo,
vaspitaica se ukljuila u rad interdisciplinarnog tima za pruanje podrke
detetu sa autizmom. Ovaj vaspita danas je najvei zagovornik inkluzije u
svojoj ustanovi, i rado prihvata profesionalne izazove, kad su u pitanju deca
sa smetnjama u razvoju. Takoe, nikad ne porie da su je neiskustvo i
nedostatak informacija naveli da se usprotivi inkluziji. Kod dece podstie
razvoj za pravednost, moralnost, empatiju, toleranciju... Istraivanje
sprovedeno na nivou predkolske ustanove, u njenoj vaspitno-obrazovnoj
grupi potvruje njeno moralno opredeljenje prema razliitostima i rezultate
njenog pedagokog rada.
Primer 5. Vaspitaica koja je doprinela humanijem odnosu prema detetu sa
smetnjama u razvoju prilikom testiranja za upis u kolu
Deak uzrasta 7 godina ima autistini poremeaj. Komisija za kategorizaciju
treba da proceni da li e dete poeti da pohaa specijalnu ili redovnu kolu.
Majka je uzbuena i to saoptava vaspitaici. Ona odluuje da, pored majke,
i sama prisustvuje proveri detetovih sposobnosti pred komisijom. Prilikom
provere, koriste se uobiajeni zadaci, na isti nain kao to se to ini i kod
dece tipine populacije. Izmeu ostalog, dete sa autizmom nedopustivno
dugo eka red, da bi bila izvrena provera spremnosti za njegov polazak u
kolu. Zatim, prilikom zahteva da nacrta neki predmet, detetu se daje vrlo
mali papir. lanovi komisije mu se obraaju komplikovanim i dugim
pitanjima, glasno komentariu detetovu nemogunost da izvri neki nalog i
sl. Dete na pokazuje emocije, ali jasno se primeuje da majka postaje
nervozna, a na osnovu izraza na licu vidi se da je vrlo uznemirena.
Vaspitaica se kulturno obraa komisiji i objanjava da je ona godinama
251
lan multidisciplinarnog tima koji prati rast i razvoj deteta. Objanjava da su

oligofrenolozi, logopedi, kliniki psihijatri i kliniki psiholozi uloili mnogo
rada i truda u toku rehabilitacije deteta, te da prilikom testiranja treba biti
strpljiv i taktian. Zatim saoptava da je dete godinu dana u okviru
inkluzivnog procesa bilo obuhvaeno posebnim pedagokim programom
podrke i pomoi, i da ne funkcionie na uobiajen nain, odnosno da mu je
potreban poseban pristup. Posle krae rasprave sa komisijom, vaspitaica
dobija dozvolu da pitanja i zadatke preformulie i saopti ih na nain
prihvatljiv detetu, a u cilju dobijanja realnog psihosomatskog statusa deteta.
Nakon izvrene provere, komisija predlae da se dete upie u specijalnu
kolu. Majka je zadovoljna, jer je multidisciplinarni tim i pripremio za takvu
injenicu. Meutim, stereotipan stav komisije prilikom testiranja deteta ju je
uznemirio, jer je u jednom momentu bila sigurna da dete nee biti
predloeno ni za upis u specijalnu kolu. Vaspitaica je pored prosocijalnog i
altruistinog ponaanja prikazala sebe i svoj poziv kroz prizmu moralnosti.
Ona je svoje profesionalne kvalitete u radu sa autistinim detetom dokazala,
ali oni bez moralnog epiloga nisu kompletni. Njena anticipacija da dete u
odreenim okolnostima nee prikazati komisiji svoje prave vrednosti i da e
majka biti uznemirena i tuna pokazale su se kao tane. Ona je zbog toga,
probijajui pravne i profesionalne barijere, iskoristila moralni aspekt
situacije kako bi pomogla osobama sa kojima nije mogla da napravi
emocionalnu distancu.
Primer 6. Odnos roditelja deteta opte populacije prema detetu sa
razvojnom disfazijom
Deak sa razvojnom disfazijom bio je socijalno odbaen od vrnjaka u
vaspitno-obrazovnoj grupi. U poetku je bilo pokuaja da mu se deca
priblie, ali ono ih je zbog govornog poremeaja izbegavalo. Vaspitnoobrazovna grupa brojala je vie od tridesetoro, pa vaspita nije mogao
adekvatno da reaguje kako bi pomogao da se dete sa razvojnom disfazijom
socijalizuje. Vrnjaci su se, u zavisnosti od svojih interesovanja, delili u
grupe, a dete sa razvojnom smetnjom bilo je samo. Po izrazu lica videlo se i
da je tuno. Prilikom usmerenih aktivnosti, kada je trebalo da reava zadatke
putem grafomotorike (radne sveske i listovi), pokazivalo je visok nivo
kognitivne efikasnosti i inilo se da je jedino tada zadovoljan to je u vrtiu.
Roditelji jednog deteta iz grupe su primetili usamljenog deaka i pitali su
vaspitaa ta se sa detetom dogaa i zato je socijalno odbaen. Nakon
obrazloenja, predloili su svom detetu da pozove deaka sa razvojnom
disfazijom u posetu svojoj porodici. Njihovo dete se opiralo takvom
predlogu, jer nije elelo da bude izuzetak i da se drui sa onim koga su svi
odbacili. Roditelji su mu objasnili da takvo ponaanje nije moralno i da nije
humano da deaka odbace samo zbog toga to ima govorni poremeaj. Dete
je posle razgovora i podrke roditelja poelo da se pribliava deaku sa
252
razvojnom disfazijom i na kraju su poeli intenzivno da se drue i van vrtia.

Posle nekoliko meseci, dete je polako poela grupa da prihvata i vrnjaci su
ga pozivali na roendane. Dete je polakao sticalo samopouzdanje i
samopotovanje, i uspelo je da uspostavi verbalnu komunikaciju sa
vrnjacima i okolinom. Svi oni koji su eleli, u relativno kratkom roku,
mogli su da razumeju govor deteta. Pitanje uspostavljanja govorne
komunikacije lealo je samo u elji, altruizmu, prosocijalnom ponaanju i
moralnom stavu sagovornika da razume razliitost. Deca predkolskog
uzrasta u razliitim pedagoko-psiholokim situacijama u vrtiu spontano
iskazuju svoju empatiju, prosocijalnost, altruizam, toleranciju i etinost.
Ipak, ponekad je potrebno da ih na to podstaknu autorititeti, kao to je to
sluaj u ovom primeru. Rezultati navedenih ispitivanja pokazuju da postoje
pozitivni efekti primene individualnih programa podrke deci sa posebnim
potrebama. Ovo upuuje na mogunost pedagokog modela pomoi deci sa
posebnim potrebama u vrtiu. injenica da je vrnjaka populacija u
potpunosti prihvatila decu sa smetnjama u razvoju predstavlja znaajan
napredak u razvijanju njihovog tolerantnog, humanog i prosocijalnog
ponaanja. Potvrdu o ovakvom stavu moemo nai i u istraivanju
Kostelnika i sar.21 da pozitivan model ponaanja odraslih prema
razliitostima moe da utie na prihvaenost dece sa posebnim potrebama u
grupi. Danas gotovi svi profesori ove kole, u manjoj ili veoj meri,
pokuavaju da daju svoj doprinos inkluzivnom obrazovanju.
Zakljuak
Inkluzija je, po miljenu autora, elementarno pravo svakog oveka i zbog
toga smatra da vaspitanju i obrazovanju dece sa smetnjama u razvoju,
posmatrano iz teorijske i praktine perspektive, u naim uslovima treba
posvetiti veu panju. Na prvom mestu, potrebno je uvesti odgovarajuu
studijsku grupu predmeta, koja bi ispunjavala sve uslove da budui vaspita
bude osposobljen da radi sa decom sa smetnjama u razvoju. Program
specijalno-edukacijske i rehabilitacijske grupe predmeta ispunjavao bi
meunarodne zahteve koji se odnose na kvalitet, savremenost, primenjivost i
fleksibilnost, u kontekstu izvoenja teorijske i praktine nastave u vrtiima.
Uloga vaspitaa bi, sa aspekta inkluzije, bila jo znaajnija u odnosu na ve
dovoljno zahtevan i vaan dosadanji redovni sistem obrazovanja. U tom
smislu, prilikom upisa studenata na vaspitake fakultete i visoke kole treba
praviti kvalitetan odabir kandidata. Oni koji ele da odaberu ovakvu vrstu
kole, pored iznadprosenih intelektualnih sposobnosti i kreativnosti, trebalo
bi da budu socijalno sposobne i emocionalno stabilne linosti. Jedino sa
takvim osobinama mogli bi da savladaju teorijske i pragmatine zahteve
studijskih programa i da ih kvalitetno primenjuju u svom buduem
profesionalnom radu. Ovo bi praktino znailo da bi se detetu sa smetnjama
u razvoju pored medicinskog, specijalno-edukacijskog i rehabilitacijskohog,
253
psihosocijalnog i drugih modela pomoi, pruao i pedagoki program

podrke, koji bi kompatibilno delovao i pruao detetu veu mogunost za
kvalitetan ivot. Vano je da u svesti prosenog graanina jednog
demokratskog drutva zaivi ideja integracije kao kvalitetnog sistema
vaspitanja i obrazovanja, od kojeg korist ima celo drutvo. Inkluzija, pored
dece sa smetnjama u razvoju, obuhvata i decu tipinog razvoja, roditelje
dece, vaspitae, uitelje, pedagoko-psiholoko slubu, sve ostale zaposlene
u vrtiu i koli u uem smislu, takoe, i iru drutvenu zajednicu u sistemski
i moralno reenom smislu. Inkluzija treba da bude sinonim za humanost,
toleranciju, prosocijalnost, altruizam... ali da ima snanu podrku i pomo
drave.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Rajovi R. IQ deteta briga roditelja. Novi Sad: Mensa NTC sistem

uenja. 2009.
Doen Lj., Gai-Bradi D. Vrti po meri deteta prirunik za primenu
inkluzivnog modela rada u predkolskim ustanovama. Beograd: Beograd:
Save the Children UK, Program za Srbiju.
evi R. Spremnost nastavnika osnovne kole da prihvate uenike sa
tekoama u razvoju. Zbornik Instituta za pedagka istraivanja, 41 (2),
367-382. 2009.
Vujai, M. Problemi i perspektive dece sa posebnim potrebama. Zbornik
Instituta za pedagoka istraivanja, 38 (1), 190-204. 2006.
Nikoli, M., Katarina-Mitrovi V. Korak ka inkluziji obrazovanja.
Pedagoka stvarnost, 55 (5-6) 479-491. 2009.
Meali ., Mahmutagi A., Hadihasanovi H. Edukacija i socijalizacija
uenika usporenog kognitivnog razvoja. Tuzla: Defektoloki fakultet. 2004.
Andrejevi D. Rana intervencija u Evropi.
Beograd: Zadubina
Andrejevi. 2005.
Guberina-Abramovi. D. Prirunik za rad s uenicima s posebnim
potrebama integriranim u razrednu nastavu u osnovnoj koli. Zagreb:
kolska knjiga. 2008.
Vukajlovi B. Inkluzivno obrazovanje stavovi roditelja i nastavnika
prema inkluzivnom obrazovanju. Banja Luka: Nauna knjiga. 2004.
Hrnjica S. i sar. kola po meri deteta 2 prirunik za primenu inkluzivnog
modela prelaska sa razredne na predmetnu nastavu za uenike sa tekoama
u razvoju. Beograd: Save the Children UK Program za Srbiju. 2009.
evi R., eri I., Stanii J. Spremnost uenika redovne kole da prihvate
decu sa tekoama u razvoju. Nastava i vaspitanje, 58 (4), 561-578. 2009.
Ili M. Obrazovno-vaspitni efekti inkluzivne nastave. Pedagogija, 64 (1),
97-111. 2009a.
Ili M. Odgojno-obrazovni efekti inkluzivne nastave. Odgojne znanosti,11,
2, 111-128. 2009b.
Popadi R. Od netolerantnog do inkluzivnog vaspitanja dece sa posebnim
potrebama. Zbornik radova Uiteljskog fakulteta, Uice, (5) 341-352. 2004.
254
15. Radivojevi D. i sar. Vodi za unapreivanje inkluzivne obrazovne prakse.

Beograd: Fond za otvoreno drutvo. 2007.
16. Koji M., Markov Z. Pedagoki model podrke i hiperaktivna deca kroz
prizmu metodike likovnog vaspitanja. Nastava i vaspitanje, 3, 436-453.
2010.
17. Hozi I. Inkluzija za sve. Pedagoka stvarnost, 55 (3-4), 440-445. 2010.
18. Meali . Znaaj meunarodnih projekata za uvoenje inkluzije u kolski
sistem u Bosni i Hercegovini. Beogradska defektoloka kola, (3), 207-219.
2006.
19. Hrnjica i sar. kola na kvadrat model povezivanja specijalnih i redovnih
kola. Beograd: Save the Children UK Program za Srbiju. 2009.
20. Jevti, B. (2008). Savremena shvatanja o metodama podsticanja i
spreavanja u moralnom vaspitanju. Pedagogija, 63(4),580-588.
21. Kostelnik M.J., Onaga E., Rohde B. & Whiren A. Djeca sa posebnim
potrebama prirunik za odgajatelje, uitelje i roditelje. Zagreb: Educa.
2004.
IMPROVING THE QUALITY OF LIFE OF PRESCHOOL

CHILDREN WITH DEVELOPMENTAL DISORDERS
Summary
One of the basic conditions for inclusive education in a preschool institution is
adequate competence of educators and expert associates for their work with
children who have developmental disorders. This means the transformation of
higher schools for preschool teaching and of faculties. The transformation of higher
schools relates primarily to the implementation of new courses with contents dealing
with issues of inclusive education. In addition to introducing special educational
and rehabilitation group of subjects in the theoretical framework; methodological
practice will change during the realization of special subjects in a kindergarten.
During this practice, the approach to a child will be individualized. The authors
provide examples from pedagogical work which show the improvement of quality of
life of preschool children with developmental disorders in the context of the
interweaving of theory and practice. They emphasize methodological practice from
methodology of art education which contributes to the development of pedagogical
model which helps children with developmental disorders. In fact, in their opinion,
in regular kindergartens, pedagogical program that helps and supports children
with developmental disorders should be developed comparatively and appropriately
together with the already established traditional medical and special-educational
model.
Key words: the children with developmental disorders
255
UTJECAJ RANOG INTEGRACIJSKOG PROGRAMA NA

DIJETE S NEURORAZVOJNIM RIZIKOM
Jokovi Oreb I.1, Ljuti T.2, Pinjatela R.1
Kabinet za ranu psihomotoriku stimulaciju,

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilite u Zagrebu
2
Djeji vrti Potonica, Zagreb, R. Hrvatska
Saetak
Rane godine ivota djeteta izuzetno su vane za njegov motoriki, kognitivni,
emocionalni i socijalni razvoj, to dijete ini jedinstvenom bio-psiho-socijalnom
strukturom. Zbog nepredvidivosti psihomotorikog razvoja djeteta s neurorazvojnim
rizikom, vana je rana detekcija, dijagnostika neurorazvojnih odstupanja,
multidisciplinarno praenje i rana re/habilitacija. Dok su prvobitni programi rane
intervencije u Hrvatskoj bili preteno usmjereni na dijete i njegove potekoe, danas
se veliki naglasak stavlja i na podrku obitelji. Plastinost nezrelog novoroenakog
mozga omoguuje nam da ranim ukljuivanjem ugroene novoroenadi u
neurorazvojne i habilitacijske programe preveniramo ili umanjimo neka
psihomotorika oteenja. Cilj ovog istraivanja bio je utvrditi utjecaj Ranog
razvojnog integracijskog programa na dijete s neurorazvojnim rizikom. Program se
provodio u obitelji, a roditelji su educirani o nainu poticanja djeteta kroz
svakodnevne aktivnosti. Re/habilitacijski program sadravao je komponente
usmjerene na normalizaciju miinog tonusa, senzornu integraciju, poticanje
orofacijalne muskulature (komponente govora), te poticanje kognitivnog razvoja, za
jedno dijete kroz prvu godinu ivota. U procjeni psihomotorikog razvoja koriteni
su Denver Developmental Screening II Test (DDST) i Gross Motor Function
Measure (GMFM-66). Evaluacija rezultata izvrena je komponentnom analizom
promjena stanja djeteta opisanog nad skupinom kvantitativnih varijabli,
registriranih kroz odreeno vremensko razdoblje. Ovakav nain obrade podataka
omoguen je primjenom algoritma INDIFF. Glavna komponenta promjena
prikazuje napredak u cjelokupnom psihomotorikom razvoju djeteta. Dobiveni
rezultati pokazuju da pravovremena intervencija (bazirana na programu koji prati
svakodnevne aktivnosti u dojenakoj dobi) te bliska suradnja strunjaka i obitelji
imaju pozitivan utjecaj na razvoj djeteta roenog s neurorazvojnim rizicima, kao i
na kvalitetnije relacije unutar same obitelji.
Kljune rijei: dijete s neurorazvojnim rizicima, obitelj, rani integracijski program
Uvod
Suvremena istraivanja pokazuju trend poveanja broja novoroenadi
roene s neurorazvojnim rizikom. Prema podacima Svjetske zdravstvene
organizacije, 6-7% djece roeno je s neurorazvojnim rizikom. Vana je
njihova to ranija detekcija, kako bi i psihomotorika re/habilitacija zapoela
to ranije1. Jakupevi Grubi2 navodi da se u Hrvatskoj godinje rodi oko
6000 djece s neurorazvojnim rizikom, to ini izmeu 10 i 12 % u odnosu na
ukupan broj roene djece. Peter3, valjug4 navode podatak o 4500 5000
257
djece roene s neurorazvojnim rizikom, to ini 11 12% u odnosu na

ukupan broj roenih u Hrvatskoj. Razvojni procesi mozga u ranom
postnatalnom razdoblju, posebice reorganizacija modane kore su temelj
plastinosti mozga te pruaju izvanredne mogunosti oporavka nakon
oteenja sredinjeg ivanog sustava nastalog prije, za vrijeme ili odmah
nakon poroda. Neophodno je vano pravovremeno otkrivanje i
prepoznavanje odstupanja od tipinog razvoja, jer uspjeh rehabilitacije ovisi
o dobi djeteta u kojoj je ono ukljueno u tretman, a tek potom o teini
oteenja. Iskustva u programima rane razvojne re/habilitacije pokazala su
da se na procese plastinosti moe djelovati adekvatnim, sustavno
provoenim stimulacijama5. Osnovni cilj ovog istraivanja je ispitivanje
utjecaja ranog integracijskog programa na dijete s neurorazvojnim rizikom,
koji se temelji na poznavanju transdisciplinarnog pristupa za ranu
intervenciju, poznavanjem osnovnih terapijskih koncepata; neurorazvojnog
tretmana i programa senzorike integracije te primjena bazinih elemenata
navedenih koncepata prilagoenih individualnim potrebama djeteta s
neurorazvojnim rizikom6. Koncept istraivanja sastojao se od: a)
strukturiranja ranog re/habilitacijskog programa za dijete s neurorazvojnim
rizikom i b) istraivanja nekih aspekata dijagnostike u ranoj intervenciji
(Denver Developmental Screening II Test, Gross Motor Function Measure).
Klinika iskustva su pokazala da se ranom intenzivnom primjenom
stimulacije oteenog podruja psihomotorike mogu postii veliki rezultati
zbog tzv. plastinosti ivanog sustava tj. mogunosti modanog tkiva djece
da se odri funkcionalni kapacitet zamjenom oteenog tkiva nekim drugim
tkivom. Posebno je vano naglasiti da se procesi neuroplastinosti mogu
izazvati preko osjetila, to se mora iskoristiti u rehabilitaciji i edukaciji djece
s oteenjem sredinjeg ivanog sustava5.
Metode rada
U rani integracijski program ukljuena je djevojica dojenake dobi s
dijagnozom visoko neurorizinog djeteta. Roena je s 30 tjedana, poroajne
mase 1060 grama. Djevojica je roena iz prve kontrolirane trudnoe.
Trudnoa je bila uredna do 30 tjedna, kada je zbog izrazitog poveanja tlaka
majke (preeklampsija) dovrena hitnim carskim rezom. Pri prvom posjetu
djevojica je kronoloke dobi 4 mjeseca i 14 dana, tonus muskulature
fluktuirajui, ali prema hiper, prsti vrsto u aci, stopala u plantarnoj
fleksiji majka navodi guranje glave u podlogu i izvijanje, glava je
asimetrinog dranja u laterofleksiji desno (posljedica tromjesenog boravka
u inkubatoru), pri podizanju tijela glava visi bez kontrole, prati igraku do
30 lijevo i 45 desno u poloaju na leima, ali ju ne hvata, u poloaju na
trbuhu okree glavu uvijek u desnu stranu kratko ju odiui od podloge.
Rehabilitacijski program provodio se u okviru projekta Razvojni
integracijski programi za rane intervencije i provedba pilot projekta rane
258
intervencije u obiteljiCentra za rehabilitaciju Edukacijsko

rehabilitacijskog fakulteta, podranog od Ministarstva obitelji, branitelja i
meugeneracijske solidarnosti.
U svrhu istraivnja definirane su kvantitativne i kvalitativne varijable.
Kvantitativne varijable ine varijable po uzoru na Denver II test, Gross
Motor Function Measure (GMFM 66). Denver Developmental Screening
Test omoguuju rano prepoznavanje razliitih tekoa u razvoju, a obuhvaa
podruja grube motorike (GruMot), jezika, (RazGov) fine motorike
(FinMot) i socijalnog razvoja (SocRaz). On spada u grupu screening testova
budui da se njegovom primjenom ne dobiva kvocijent razvoja ve se
okvirno procjenjuje da li dijete zaostaje u razvoju u odnosu na svoje
vrnjake. Koristi se kod djece u dobi od 1 mjeseca do 6 godina7. Gross
Motor Function Measure test koristi se u svrhu prepoznavanja odreenih
odstupanja u djejem razvoju. Obuhvaa podruja leanje/rolanje (LezRol),
sjedenje (Sjeden), puzanje (Puzanj), stajanje (Stajan), hodanje (Hodanj),
motoriki razvoj (MotRaz). Primjenjuje se u dobi od 3 mjeseca do 6 godina8.
Za komponentnu analizu stanja djeteta opisanog nad skupinom
kvantitativnih varijabli registriranih kroz odreeni vremenski perid (14-20
vremenskih toaka) primjenjena je modifikacija algoritma INDIFF9. Za
ocjenu efikasnosti tretmana, u svakoj vremenskoj toki izvreno je mjerenje
na navedenim varijablama. Ova metoda na temelju analize prve glavne
komponente izraunava komponentu promjena, komunalitete i svojstvene
vrijednosti te korelacije izmeu manifestnih varijabli i funkcija promjena.
Na taj nain mogu je uvid u analize promjena stanja subjekta, koji je opisan
skupinom kvantitativnih varijabli registriranih putem niza vremenskih
toaka.
Prikaz ranog rehabilitacijskog programa
Rani razvojni integracijski program ukljuuje dijete kao i njegove roditelje,
obitelj i iru okolinu. Kao posljedica oteenja mozga javlja se itav niz
smetnji kako na motorikom, tako i na perceptivno-kognitivnom planu, to
zahtjeva pristup strunjaka razliitih specijalnosti, gdje bi roditelji trebali
imati aktivnu ulogu, kako bi mogli re/habilitacijski program provoditi kod
kue, i to prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Pri koncipiranju
re/habilitacijske metode za djecu sa oteenjem sredinjeg ivanog sustava
prvo mjesto zauzimaju motorike djelatnosti, jer je poznato da poremeaj
motorikog razvoja nema za posljedicu samo nesposobnost izvoenja
pokreta ve i znatno ogranienje spoznajnog procesa, kao prilog ovoj tvrdnji
slui teorija Piageta u kojoj se polazi od stajalita da su korijeni osobnosti i
inteligencije upravo u motorikoj djelatnosti10. Razvojna rehabilitacija bitno
se oslanja na razvoj socijalnog ponaanja malog dojeneta i to posebno na
razvoj samostalnosti i uspostavljanja kontakta s okolinom. Bitan element
259
razvojne rehabilitacije je obitelj, a gdje to nije mogue onda obitelj koja

adaptira ili uva dijete11. Re/habilitacijski program u ovom istraivnju
sastojao se od: a) komponenti neurorazvojnog tretmana, b) senzorike
integracije, c) postupaka za stimulaciju orofacijalne muskulature (govor i
jezik), d) poticanja kognitivnog razvoja.
Rezultati primjene re/habilitacijskog programa
Iz pojedinanih rezultata ispitanice, dobivenih poslije obrade podataka
programom INDIFF, dobiven je uvid u osnovne statistike podatke za
definirane varijable na GMFM testu (Tablica 1).
Tablica 1. Osnovni statistiki parametri
Redni
broj
1
2
3
4
6
Naziv
varijable
LezRol
Sjeden
Puzanj
Stajan
MotRaz
Aritmetike
sredine
36.75
20.75
7.38
1.00
13.25
Standardne
devijacije
18.03
18.74
10.44
2.65
9.30
Rezultati
minimalni
10.00
3.00
.00
.00
3.00
Rezultati
maksimalni
65.00
53.00
31.00
8.00
31.00
Korelacijska matrica prikazana je u tablici 2. Korelacije varijabli su

izraunate na osnovi sumarnog vektora prosjenih vrijednosti za svaku
varijablu. Inspekcijom korelacijske matrice uoljivo je da veina
koeficijenata korelacije ima statistiku znaajnost, odnosno vrlo visoke
korelacije. Najvie korelacije postignute su izmeu varijabli Sjeden i
MotRaz .98 i Puzanj i MotRaz .94, a najmanje izmeu varijabli LezRol i
Stajan .59 i Sjeden i Stajan .65.
Tablica 2. Korelacijska matrica
Redni broj
Varijable
LezRol
Sjeden
Puzanj
Stajan
MotRaz
1
2
3
4
6
LezRol
Sjeden
Puzanj
Stajan
MotRaz
1.00
.87
.79
.59
.93
.87
1.00
.93
.65
.98
.79
.93
1.00
.86
.94
.59
.65
.86
1.00
.72
.93
.98
.94
.72
1.00
Za ekstrakciju faktora u prostoru promatranih varijabli koriten je GK

kriterij. Iz tablice 3. vidljivo je da je prostor od 5 varijabli sveden na jednu
glavnu komponentu promjena koja objanjava 86% ukupne varijance
sustava. Ova glavna komponenta sadri sutinu promjena koje su se dogodile
u vremenskim tokama u sustavu promatranih varijabli.
260
Tablica 3. Karakteristini korjenovi

Redni
broj
1
Svojstvene
vrijednosti
4.32
Kumulativna
varijanca
4.32
% zajednike
varijance
86.49
2
3
4
6
.50
.17
.01
.00
4.82
4.99
5.00
5.00
96.47
99.83
100.00
100.00
Raspon komunaliteta pojedinih varijabli izraunati u prostoru jedne glavne

komponente je relativno mali i kree se od .81 do .99. Varijable MotRaz (.99),
Puzanj (.97) i Sjeden (.96) imaju najvie komunalitete to znai da e imati
bitnog utjecaja na strukturiranje glavne komponente. Testirana je znaajnost
komponente promjena i znaajnost promjena na varijablama (Tablica 4).
Vidljiva je statistiki znaajna promjena na komponenti promjena, dok na
pojedinanim varijablama nisu dobivene znaajne promjene.
Tablica 4. Znaajnost promjena na varijablama
Redni
broj
1
2
3
4
6
Aritmetike
sredine razlika
3.67
3.33
2.07
.53
1.87
Standardne
pogreke razlike
1.69
1.50
1.11
.53
.69
ttest
2.16
2.22
1.85
1.00
2.71
Stupnjevi
slobode
14
14
14
14
14
Znaajnost
.346
.338
.396
.646
.284
Kod trajektorija promjena generalnog faktora napretka u motorikom

razvoju (Grafikon 1), vidljivo je da se u prvom dijelu tretmana, do 5. toke
procjene uoavaju nii rezultati, da bi nakon toga bio vidljiv stalni porast
rezultata, a najvei napredak je izmeu 14. i 15. toke procjene.
261
h
Grafikon 1. Trajektorij
T
prom
mjena u generaln
nom faktoru nappretka motorikkog
razvoja
Iz pojedinannih rezultata ispitanice dobiv
venih poslije obrade podataaka
programom IN
NDIFF, dobiveen je uvid u osnovne statisttike podatke za
definirane variijable na Denveer II testu (Tabliica 5).
Tablica 5. Osnovni statisttiki parametri
Redni
broj
1
2
3
4
Nazziv
varijaable
GruM
Mot
RazG
Gov
FinM
Mot
SocR
Raz
Aritmettike
sredin
ne
1.25
1.000
.38
2.25
Standarrdne
devijaccije
.97
.50
.48
.83
Rezultaati
minimallni
.00
.00
.00
1 .00
Rezultatti
maksimallni
3.00
2.00
1.00
3.00
Korelacijska matrica za isppitanicu prikazzana je u tablici 6. Korelaccije

varijabli su izrraunate na osnnovi sumarnog vektora
v
prosjenih vrijednosti za
svaku varijabllu. Iz korelacijsske matrice je uoljivo da veina koeficijenaata
korelacije imaa statistiku znaaajnost Najviee korelacije posttignute su izmeeu
varijabli GruM
Mot i FinMot .87 i SocRaz i GruMot
G
.86, a najmanje izmeeu
varijabli RazG
Gov i FinMot .552 i RazGov i SocRaz .60.
Tablicca 6. Korelacijsk
ka matrica
Redni broj
1
2
3
4
Varijable
GruMot
RazGov
FinMot
SocRaz
GruMot
1.00
.77
.87
.86
RazGov
.77
1.00
.53
.60
Fin
nMot
.887
.552
1..00
.770
SocRaz
.86
.60
.70
1.00
Za ekstrakcijuu faktora u prrostoru promattranih varijabli koriten je GK

G
kriterij. Iz tablice 7 uoljivo je da je prostorr od 4 varijablee sveden na jeddnu
262
glavnu komponentu promjena koja objanjava 79% ukupne varijance

sustava. Ova glavna komponenta sadri sutinu promjena koje su se dogodile
u vremenskim tokama u sustavu promatranih varijabli.
Tablica 7. Karakteristini korjenovi
Redni
broj
1
2
3
4
Svojstvene
vrijednosti
3.17
.50
.29
.04
Kumulativna
varijanca
3.17
3.67
3.96
4.00
% zajednike
varijance
79.37
91.83
99.02
100.00
Raspon komunaliteta varijabli izraunati u prostoru jedne glavne komponente

je relativno mali i kree se od .81 do .99. Varijable GruMot (.99), SocRaz
(.89) i FinMot (.87) imaju najvie komunalitete i njihov utjecaj e biti najvei
kod strukturiranje glavne komponente. Testirana je znaajnost komponente
promjena i znaajnost promjena na varijablama (Tablica 8). Vidljiva je
statistiki znaajna promjena na komponentama promjena, dok na
pojedinanim varijablama nisu dobivene znaajne promjene.
Tablica 8. Znaajnost promjena na varijablama
Redni
broj
1
2
3
4
Aritmetike
sredine
razlika
.20
.13
.07
.13
Standardne
pogreke
razlike
.11
.09
.07
.09
ttest
Stupnjevi
slobode
Znaajnost
1.87
1.47
1.00
1.47
14
14
14
14
.393
.487
.646
.487
Gledajui komponentu promjena po vremenskim tokama moemo zakljuiti

da je kod ispitanice dolo do postepenih promjena u trajektoriju manifestnih
promjena kod faktora napretka u gruboj motorici (Grafikon 2). Najvee
promjene su zabiljeene izmeu 10. i 11. toke procjene, te 14. i 15. toke
procjene.
263
h
Grafikon 2.
2 Trajektorij prromjena u fakto
oru napretka u ggruboj motorici
Iz rezultata je vidljivo da je za
z ispitanicu prrostor od 5 variijabli GFMF testa
sveden na jednnu glavnu kompponentu promjeena koja objannjava 86% ukuppne
varijance susttava i kvalitetuu promjena kojee su se dogodiile u vremenskkim
tokama u susstavu prometrannih varijabli. Iz strukture kompponente promjeene
(Grafikon 1) vidljivo
v
je da ta komponenta saadri prikaz ukuupnog motorikkog
razvoja i imennovana je kao generalni fakto
or napretka mootorikog razvooja.
Prostor od 4 varijable
v
Denveer testa sveden je na jednu glaavnu komponenntu
promjena koja objanjava 79%
7
ukupne varijance
v
susutava. Iz struktuure
komponente promjena
p
(Grafikon 2) vidljivo je da najvei ddoprinos u njenoom
definiranju im
ma varijabla kojaa opisuje razvojj grubih mototriikih sposobnossti,
a imenovana je kao generallni faktor naprretka u gruboj motorici. Odabbir
adekvatnih oblika
o
stimulaccije psihomoto
orikog razvoj
oja rezultirao je
pozitivnim reezultatom na svim varijabllama te pokazzao napredak u
motorikom raazvoju djevojicce.
Zakljuak
Razvojni proocesi mozga u ranom posttnatalnom razvvoju, sposobnoost
reorganizacije modane korre, osnova su plastinosti m
mozga te pruaaju
temelje za rane intervencije u svrhu re/habiliitacije djece kodd koje je dolo do
oteenja sreddinjeg ivanogg sustava prije, za vrijeme ili nneposredno nakkon
poroda. Primjjena ranih inteegracijskih prog
grama moe ppospjeiti proceese
plastinosti mozga
m
i dovesti do oporavka oteene
o
funkciije. U ovom raadu
prikazana je primjena indivvidualnog re/haabilitacijskog pprograma koji se
sastojao od komponenti
k
neuurorazvojnog trretmana, senzoorike integraciije,
postupaka za stimulaciju orofacijalne
o
mu
uskulature, govvora i jezika te
poticanja koggnitivnog razvooja kod djetetaa roenog s vvie imbenikaa i
simptoma rizikka za nastanak trajnijeg oteeenja sredinjeg ivanog sustavva.
Rezultati ovoog istraivanja pokazuju nap
predak u varijjablama procjeene
motorikog razvoja
r
djetetaa, nakon prim
mjene ranog re/habilitacijskkog
programa. Nappredak djeteta pokazuje
p
vano
ost uloge rehabiilitatora kao laana
264
re/habilitacijskog tima i potrebu edukacije roditalja kao lanova tima, jer je

dijete s terapeutom samo ogranieno vrijeme, a najvei dio vremena provodi
s roditeljima.
Literatura
1.
Seme-Cigleneki, P. Predictive Value of Assessment of General

Movements for Neurological Development of High-Risk Preterm Infants:
Comparative Study. Croatian Medical Journal 2003; 44(6): 721-727.
2. Jakupevi Grubi D. Neurorizina djeca. Fizikalna medicina 2000; 10.
3. Peter B. Klinika svojstva novoroenadi zaetih postupkom izvantjelesne
oplodnje. Magistarski rad. Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2000.
4. valjug D. Prematuritet i neuromotoriki ishod. Diplomski rad.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2004.
5. Jokovi-Turalija I, Horvat D, tefanec M. Utjecaj neurorazvojnog tretmana
i senzorike integracije na dijete s oteenjem sredinjeg ivanog sustava.
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2003; 39 (2): 203 210.
6. Ljuti T. Utjecaj ranog integracijskog programa na dijete s neurorazvojnim
rizikom. Magistarski rad. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, 2010.
7. Frankenburg WK, Dodds JB. The Denver Developmental Screening Test
(DDST). Denver: University of Colorado Haelth Sciences Center, 1967.
8. Russel D. Gross Motor Function Measure (GMFM 66). CanChild Centre
for Childhood Disability Research, McMaster University, Institute for
Applied Health Sciences, 2002.
9. Nikoli B. Modeli za analizu promjena nastalih ukljuivanjem kompjutera
u transformatorske procese kod osoba s tekoama socijalne integracije.
Defektologija 1991; 28(1): 77 89.
10. Piaget J. Psihologija inteligencije. In: I Jokovi Turalija. Selektivne
stimulacije u funkciji razvoja posturalnog refleksnog mehanizma kod
djeteta s cerebralnom paralizom. Defektologija 1994; 30(1): 47 55.
11. Hellbrugge T. Koncept socijalno pedijatrijske razvojne rehabilitacije.
Defektologija 1992; 28(1): 189 197.
265
INFLUENCE OF THE EARLY INTEGRATION PROGRAM

ON A CHILD WITH NEURODEVELOPMENTAL RISK
Summary
Early childhood is the most important years for child's motor, cognitive, emotional
and social development, which makes child as a unique bio-psycho-social organism.
On the account of unexpected psychomotor development of infant with
neurodevelopmental risk, the early diagnostic of neurodevelpmental impairments,
multidisciplinary follow-up and early re/habilitation is very important. While the
first programs of early intervention in Croatia were focused on child and childs
difficulties, focus today is on a family support as well. The plasticity of child
newborn brain give us opportunity to prevent or reduce the permanently
psychomotoric impairments in imperiled child via early neurodevelopmental and
re/habilitation programs. The purpose of this study was to examine the influence of
early intervention programs on a child with neurodevelopmental risk. The program
was carried out in a family, and parents are educated about stimulation during
everyday activities. The re/habilitation program was consisted of
neurodevelopmental treatment, sensory integration, components of oral-motor
stimulation, preverbal skills and speech and stimulation of cognitive development
for one child during first year of life. The variables of Denver Developmental
Screening II Test (DDST) and Gross Motor Function Measure (GMFM-66) are used
in order to evaluate psychomotor development. The evaluation was carried out by
using component analysis of the status changes of a child registered through a
several equidistant time points. This way of data processing is based on the INDIFF
algorithm. The mail component of changes shows progress in psychomotor
development of a child with neurodevelopmental risk. Achieved results show that
timely intervention (based on program for everyday activities in infant years), and
close collaboration between experts and parents have positive influence on
development of a child born with neurodevelopmental risks, and also on the quality
of relations within the family.
Key words: child with neurodevelopment risks, family, early integration program
266
OTKRIVANJE I PRAENJE DJECE SA SMETNJAMA U

PSIHO-FIZIKOM RAZVOJU NA PODRUJU
TUZLANSKOG KANTONA
1
Bratovi V.1, ari E.1, Mujanovi A.2
Univerzitet u Tuzli, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,

Tuzla, Bosna i Hercegovina
2
Centar za djecu sa viestrukim smetnjama Koraci nade,
Tuzla, Bosna i Hercegovina
Saetak
U sistemu zdravstvene zatite djece do godinu dana starosti sa faktorima i znacima
rizika, ali i djece bez faktora i znaka rizika vaan je timski rad stunjaka razliitih
profila, edukacija, podrka i aktivno ukljuivanje porodice u praenje razvoja
njihove djece. Ciljevi ovog rada bili su da se utvrdi je kada je izvreno otkrivanje
djece sa smetnjama u psihofizikom razvoju obuhvaene ovim istraivanjem, ko je
primjetio da dijete ima smetnje, kada je dijete ukljueno u tretman, da li su i kada
roditelji informisani o posljedicama stanja njihovog djeteta na njegov dalji razvoj.
Takoe, jedan od ciljeva rada bio je da se utvrdi da djeca iz ispitivanog uzorka
spadaju u skupinu rizine djece, a kriteriji za to bili su komplikacije u trudnoi i
tokom poroda. Uzorak ispitanika sainjavao je 46 djece sa smetnjama u
psihofizikom razvoju sa podruja Tuzlanskog kantona i uglavnom su obuhvaena
djeca sa cerebralnom paralizom. Podaci koriteni u ovom istraivanju dobijeni su uz
pomo analize dosijea djeteta, intervjua sa roditeljima i upitnika konstruisanog za
potrebe ovog istraivanja. Podaci su obraeni standardnim postupcima za
utvrivanje osnovnih deskriptivnih statistikih parametara. Za utvrivanje
povezanosti izmeu ispitivanih varijabli koritena je korelaciona analiza (Pearsonov koeficijent korelacije). Rezultati rada ukazuju na potrebu sistematskog i
kontinuiranog praenja djece koja su roena iz rizinih trudnoa i komplikovanih
poroaja. S obzirom na jasno izraenu veliku ulogu majke u procesu otkrivanja,
potrebno je sprovoditi konkretniju i detaljniju edukaciju majki djece sa rizinim
faktorima i znacima o razvoju njihove djece o eventualnim razvojnim tekoama.
Kljune rijei: rano otkrivanje, praenje, smetnje u psiho-fizikom razvoju
Uvod
Jedna od najvanijih stvari vezanih za otkrivanje djece s smetnjama u
razvoju je, bez sumnje, uiniti to to ranije. Vanost ranog otkrivanja ogleda
se u injenici da je rano djetinstvo period jako ubrzanog razvoja, te stoga,
ako se propusti optimalno vrijeme za razvoj odreene sposobnosti nastaju
ozbiljne, esto i trajne posljedice. Zatim, ranim otkrivanjem utie se i na
prevenciju sekundarnih smetnji koje se javljuju ukoliko se djetetu ne osigura
pravovremeni i odgovarajui program intervencije. Provoenje tretmana
dobija posebnu vanost ako se uzmu u obzir osobine djece u ranom
razdoblju kao to su: plasticitet mozga-spremnost na uenje i bolje
mogunosti napretka, preveniranje stvaranja patolokih motorikih obrazaca
267
i prevencija obrazovne zaputenosti te razvoja sekundarnih psihikih

potekoa. Slijedea vana stvar vezana za rano otkrivanje djece s
smetnjama u razvoju je pitanje ko ima najveu ulogu u ranom otkrivanju.
Prema Hellbrge za rano otkrivanje razvojnih tekoa vrlo vaan
dijagnostiki oslonac su zapaanja roditelja, a njihovu sumnju nadopunjuje
sistem preventivnih pregleda koji obuhvata osam besplatnih pregleda, i to:
odmah po roenju, 3.-10. dan, 4.- 6. tjedan, 3.- 4. mjesec, 6.-7. mjesec, 10.12. mjesec, 21.-24. mjesec i izmeu 3,5 i 4. godine ivota.1 Jo prije vie od
jednog stoljea utvreno je da veina djece sa smetnjama u razvoju pripada
skupini neurorizine djece. Polovinom prolog stoljea istraivai su utvrdili
koja to stanja najvie ugroavaju dijete tokom trudnoe, poroda i u ranom
neonatalnom periodu. Hipoksino-ishemine lezije mozga u perinatalnom
periodu, kao i periventrikularno krvarenje, vani su imbenici
novoroenake smrtnosti i bitni uzorci kasnijeg intelektualnog i motornog
deficita. Ostali nepovoljni imbenici su: niska gestacijska dob, niska
poroajna teina, genetske predispozicije za prijevremeni porod, poremeaji
u trudnoi, virusne infekcije, lijekovi, RTG zraenje, intrauterine smetnje
rasta, kao i sve tzv. neuroloke komplikacije u prvim tjednima ivota:
konvulzije, upala sredinjeg ivanog sustava, hiperbilirubinemija,
metaboliki poremeaji i dr.2 Modruan-Mozuti navodi da su oko 10%
ivoroenih neurorizina djeca (baby at risk), ne nuno sa smetnjama u
razvoju, ali pripadaju kategoriji djece iji se razvoj mora intenzivno pratiti,
osobito tokom dojenake dobi i dobi malog djeteta. 3 Ista autorica navodi
istraivanja koja ukazuju na to da 80% djece sa smetnjama u razvoju pripada
skupini neurorizine djece. Simptomi rizika su znakovi odstupanja od
normalnog razvoja usljed oteenja sredinjeg ivanog sistema. Oni su
znaci upozorenja na koje je nuno reagirati s odgovarajuom terapijom radi
sprjeavanja razvoja klinike slike oteenja sredinjeg ivanog sistema
koje vodi ka cerebralnoj paralizi.4 Dijagnoza cerebralne paralize postavlja se
obino tek po navrenoj prvoj godini ivota. Veoma je vano rano
prepoznavanje odstupanja od normalnog razvoja u vidu asimetrija, smanjene
ili poveane pokretljivosti, promjenjivog posturalnog tonusa, neujednaenog
razvoja posturalnih aktivnosti, neuobiajenih miinih fenomena i sl. Za
abnormalnosti u dojenakom neurolokom statusu primjenjuju se termini Sy
distonije i Sy spastinosti. Neki autori smatraju da dijagnozu cerebralne
paralize treba postavljati poslije druge godine ivota kako bi se dalo prostora
fenomenu plasticiteta.5 Pojam ranog tretmana uveden je u svakodnevnu
praksu uz diferentne stavove o poetku istog. Pravovremena habilitacija je
ona kod koje lijeenje zapone u prvih devet mjeseci ivota. U tom periodu
razvoja dijete je najsposobnije primati informacije jer njegov mozak nije u
potpunosti maturirao. Pravovremena habilitacija moe se podijeliti na: super
ranu (poinje na intenzivnoj skrbi u bolnici), vrlo ranu (do treeg mjeseca
ivota), te ranu habilitaciju (od treeg do devetog mjeseca ivota).2
268
Stojevi-Polovina smatra da tretman djece sa simptomima rizika treba

zapoeti ve u prvih 6 tjedana ivota djeteta. Svrha ovog ranog lijeenja je
kompenzacija i spreavanje sekundarnih poremeaja sredinjeg ivanog
sustava.5Cambell, prema Pijagetovoj teoriji o spoznajnom razvoju
zasnovanoj na vanosti ranih refleksa i senzomotornih faktora, navodi da
tretman rizine djece treba zapoeti ve sa 4 tjedana djetetova ivota.5 Iako
se na naim prostorima sve ranije poinje sa lijeenjem, ono jo uvijek nije
praeno organizovanim i strunim ranim edukacijsko-rehabilitacijskim
tretmanom kako djece, tako ni njihovih roditelja. Roditelji su prvi
dijagnostiari poremeaja u psihomotorikom razvoju djeteta, te ih u tom
smislu treba educirati da opserviraju i identificiraju odreena oteenja i
nepravilnosti u razvoju njihovog djeteta. S obzirom na gore navedeno, ciljevi
ovog rada bili su da se utvrdi je kada je izvreno otkrivanje djece sa
smetnjama u psihofizikom razvoju obuhvaene ovim istraivanjem, ko je
primjetio da dijete ima smetnje, kada je dijete ukljueno u tretman, da li su i
kada roditelji informisani o posljedicama stanja njihovog djeteta na njegov
dalji razvoj. Takoe, cilj rada bio je da se utvrdi da djeca iz ispitivanog
uzorka spadaju u skupinu rizine djece, a kriteriji za to bili su navodi majki o
komplikacijama u trudnoi i tokom poroda.
Metode rada
Uzorak ispitanika sainjavao je 46 djece sa smetnjama u psihofizikom
razvoju sa podruja Tuzlanskog kantona i uglavnom su obuhvaena djeca sa
cerebralnom paralizom. Podaci koriteni u ovom istraivanju dobijeni su uz
pomo analize dosijea djeteta, intervjua sa roditeljima i upitnika
konstruisanog za potrebe ovog istraivanja.
Uzorak varijabli ekstrahovan je iz upitnika i inile su ga slijedee varijable:
- Ko je otkrio da dijete ima smetnje u razvoju? (KOOTK)
- Kad je je otkriveno da dijete ima smetnje u razvoju? (KADOT)
- Kad je dijete ukljueno u fizikalni tretman? (KADFI)
- Kad je dijete ukljueno u defektoloki tretman? (KADDE)
- Problemi u trudnoi (PROTR)
- Komplikacije u toku poroaja (PROPO)
- Da li je poroaj obavljen uz nadzor ljekara? (NADLJE)
- Da li je dijete redovno voeno na pedijatrijske preglede? (REDPR)
- Informisanost roditelja o tome da bi dijete moglo imati smetnje u
razvoju? (INFRP)
- Kada su roditelji informisani? (INFKA)
Podaci su obraeni standardnim postupcima za utvrivanje osnovnih
deskriptivnih statistikih parametara. Za utvrivanje povezanosti izmeu
ispitivanih varijabli koritena je korelaciona analiza (Pearson-ov koeficijent
korelacije).
269
Analizom dosijea djece koja su redovni korisnici usluga Centra za djecu sa
viestrukim smetnjama u razvoju Koraci nade izdvojeno je 41 dijete sa
dijagnozom cerebralna paraliza, troje djece s dijagnozom psihomotorna
retardacija, jedno dijete sa dijagnozom laka mentalna retardacija, te jedno
dijete kod kojeg postoji zaostajanje u motorikom razvoju, nepoznatog
uzroka, sa sumnjom na metaboliki poremeaj (tabela 1). U uzorak nisu bila
ukljuena djeca s Down sindromom i kongenitalnim malformacijama koje se
mogu vidjeti u toku trudnoe i odmah nakon poroda.
Tabela 1. Distribucija ispitanika u odnosu na vrstu poremeaja
Vrsta
Uestalos Procena
poremeaj
t
t
a
CP
41
88,0
PMR
3
6,5
MR
1
2,2
HB
1
3,3
Ukupno
46
100,0
CP-cerebralna paraliza, PMR-psihomotorna retardacija, MR-mentalna
retardacija, HB- hronina bolest
Utvreno je da su kod 73,1% djece iz ispitivanog uzorka lanovi porodice

otkrili smetnju u razvoju, od ega u 63% sluajeva majka, a da je ljekar
detektovao smetnju u razvoju kod 26,9% djece (tabela 2). Dobijeni podatak
jasno ukazuje na vanost porodice, naroito majke u ranoj detekciji djece sa
smetnjama u razvoju i na potrebu pravovremenog educiranja majki o
normalnom razvoju djeteta, ali i o simptomima rizika i mogunosti njihovog
pojavljivanja.
Tabela 2. Rezultati ispitivanja ko je prvi primjetio da dijete
ima smetnje u razvoju
Ko je prvi primjetio da
dijete
Majka
Ljekar
Drugi clanovi obitelji
Ukupno
Uestalost
Procenat
29
12
5
46
63,0
26,1
10,9
100,0
Iz tabele 3. vidi se da je kod 65,2% djece simptom otkriven u prvih 6 mjeseci

razvoja, a kod 23,9% u periodu od 6 do 12 mjeseci, to je dovoljna
pretpostavka za super ranu, vrlo ranu i ranu habilitaciju.
270
Tabela 3. Rezultati ispitivanja kada je otkriveno da dijete ima smetnje u razvoju

Kada je otkriveno da dijete
0-6 mjeseci
7-12 mjeseci
13-18 mjeseci
19-24 mjeseci
25 mjeseci i vise
Ukupno
Uestalost
Procenat
30
11
1
2
2
46
65,2
23,9
2,2
4,3
4,3
100,0
Rezultati ovog istraivanja pokazali su da je 28,3% djece ukljueno u

fizikalni tretman u periodu od roenja do 6 mjeseci ivota, a 23,9% djece u
periodu od 6-12 mjeseci, tako da moemo rei da je vie od polovine djece
ukljueno u fizikalni tretman u prvoj godini ivota, to je znaajno, ali je
takoe, znaajnan i procenat njih koji su u fizikalni tretman ukljueni od 13
mjeseci ivota (23,9%) to u biti prestavlja kasni habilitacijski tretman2, a
tek od 25 mjeseca ak njih 21,7% (tabela 4).
Tabela 4. Rezultati ispitivanja kada je dijete ukljueno u fizikalni tretman
Vrijeme poetka
fizikalnog tretmana
0 mjeseci
0-6 mjeseci
7-12 mjeseci
13-18 mjeseci
19-24 mjeseci
25 mjeseci i vise
Ukupno
Uestalost
Procenat
1
13
11
6
5
10
46
2,2
28,3
23,9
13,0
10,9
21,7
100,0
Dodatno zabrinjava i injenica da je u rani edukacijsko - habilitacijski

program bilo ukljueno samo 37% ispitanika, u kasni 19,5%, a najvei
procenat ispitanika (43,5%) defektolog/edukator rehabilitator pregledao je
od 25 mjeseci, od ega najvie tek sa polaskom u kolu, to je, s obzirom na
specifinost razvoja i kolovanja ove djece, blago reeno, prekasno (tabela 5).
Tabela 5. Rezultati ispitivanja kada je dijete ukljueno u
defektoloki tretman
Vrijeme poetka
defektolokog tretmana
0-6 mjeseci
7-12 mjeseci
13-18 mjeseci
19-24 mjeseci
25 mjeseci i vise
Ukupno
Uestalost
Procenat
9
8
2
7
20
46
19,6
17,4
4,3
15,2
43,5
100,0
271
h
Analizom rezuultata iz tabela 6 i 7 vidi se daa je 39,1% majkki imalo problem

me
u trudnoi, a 65,2% kompliikacije prilikom
m poroaja, too bi, formiranjeem
evidencije o djeci
d
sa riziko-ffaktorima, te preventivnim
p
uukljuivanjem ove
o
djece u sistem
matsko praenje i habilitacijski program takoee trebalo osigurrati
super ranu habbilitaciju.
Tabela 6.
6 Rezultati
ispitivanjaa postojanja
problemaa u trudnoi
Da li
su
ostojali
proble
mi u
trudno
i
DA
NE
Ukupn
o
Uestal
o
ost
Procen
at
18
2
28
39,1
60,9
4
46
100,0
20%
40%
nissko no
tru
udno
40%
bo
olovi
Slika 1. Najei probleemi u trudnoi
Tabela 7. Rezzultati
ispitivanja posstojanja
komplikacija u toku poroajaa
Da li su
ostojali
proble
mi u
toku
poroa
ja
DA
NE
Ukupno
vissok pr
0%
prijevvremen
porod
d
komp
plikova
produ
uen p
placen
nta pr
5%
5 5%
43%
Uestal
o
ost
Procen
at
30
16
46
65,2
34,8
100,0
47%
%
asfiksija
Slika 2. Najee kompplikacije u toku

poroaja
Sva djeca iz ispitivanog uzorrka roena su uz

u nadzor ljekarra, a 97,8% djeece
redovno je voeno na pedijatrrijske preglede (tabele 8 i 9).
Tabela 8. Rezultati
R
ispitivaanja da li je poro
oaj obavljen uzz nadzor ljekaraa
Da li je
j poroaj obavlljen uz
nadzoor ljekara
DA
NE
Ukupnno
272
Uestalost
U
Procenat
46
0
46
100,0
0
100,0
Tabela 9. Rezultati ispitivanja da li je dijete redovno voeno na

pedijatrijske preglede
Da li je dijete redovno voeno
na pedijatrijske preglede
DA
NE
Ukupno
Uestalost
Procenat
45
1
46
97,8
2,2
100,0
56,5% roditelja tvrdi da je informisano o moguim smetnjama u razvoju

njihove djece od strane fizijatra ili fizioterapeuta, i to u prvoj godini ivota, a
43,5% tvrdi da ih niko nije upozorio da bi njihova djeca mogla imati tekoe
u razvoju, (tabele 10 i 11).
Tabela 10. Rezultati ispitivanja informisanosti roditelja
o tome da bi dijete moglo imati smetnje u razvoju
Da li ste informisani o tome da bi
dijete moglo imati smetnje u
razvoju
DA
NE
Ukupno
Uestalost
Procenat
27
19
46
56,5
43,5
100,0
Tabela 11. Rezultati ispitivanja kada su roditelji

informisani o tome da bi dijete moglo imati smetnje u razvoju
Kada ste informisani o tome da bi
dijete moglo imati smetnje u
razvoju
0-6 mjeseci
7-12 mjeseci
13-18 mjeseci
19-24 mjeseci
Ukupno
Uestalost
Procenat
17
6
3
1
27
37,0
13,0
6,5
2,2
100,0
Iz matrice interkorelacija (tabela 12) vidi se da postoji statistiki znaajna

pozitivna korelacija izmeu varijabli kada je otkriven poremeaj, vrijeme
ukljuivanja u fizikalni tretman i informisanja roditelja o razvojnim
tekoama njihove djece. Stoga se moe rei da su roditelji djece koja su
ukljuena u rani fizikalni tretman i informisana o moguim smetnjama u
razvoju njihove djece. Takoe, statistiki znaajna pozitivna korelacija
naena je i izmeu varijabli problemi u trudnoi i problemi u toku poroaja
to znai da je evidencija riziko beba mogua jo za vrijeme trudnoe majke.
273
Tabela 12. Interkorelacija ispitivanih varijabli

KOO
TK
KADO
T
KA
DFI
KAD
DE
PRO
TR
PRO
PO
NAD
LJE
RED
PR
INF
RP
KOOTK
KADOT
-0,06
KADFI
-0,30
0,63
KADDE
-0,23
0,12
0,12
PROTR
0,11
-0,02
-0,04
-0,22
PROPO
-0,06
0,00
-0,05
-0,08
0,33
NADLJE
-0,11
0,19
0,22
0,18
0,10
0,15
REDPR
-0,11
-0,08
0,22
0,11
-0,19
-0,13
-0,02
INFRP
-0,11
0,43
0,42
0,03
-0,10
0,00
0,18
-0,11
INFKA
-0,09
-0,16
-0,05
0,01
0,08
-0,19
-0,13
0,37
-0,72
INF
KA
Zakljuak
Rezultati ovog istraivanja jo jednom su potvrdili da je veina djece sa
smetnjama u psihofizikom razvoju roena iz rizinih trudnoa i poroaja.
Kao najee komplikacije u trudnoi pokazale su se nisko noena trudnoa i
visok pritisak, a u toku poroda, produen, komplikovan i prijevremeni porod.
Takoe, ovo istraivanje je jo jednom istaklo ulogu porodice, prije svega
majke u otkrivanju smetnji u razvoju njihove djece, te potrebu sistematskog
ukljuivanja roditelja u proces habilitacije. Rezultati ovog istraivanja
ukazuju na to da na podruju Tuzlanskog kantona postoji praksa
ukljuivanja djece sa smetnjama u psihofizikom razvoju u rani fizikalni
habilitacijski tretman, ali da to ukljuivanje nije sveobuhvatno i da se ne
bazira na sistematskom otkrivanju, evidentiranju i praenju djece sa riziko
faktorima. Na osnovu naprijed iznesenog, jasno je istaknuta potreba i mjesto
defektologa/edukatora-rehabilitatora u timu za sistematsko praenje i
savjetovanje majki koje imaju rizine trudnoe i probleme u toku poroaja, s
obzirom na znanja koja ovaj strunjak stie tokom studija, a koje se tie
karakteristika osoba sa smetnjama u psihofizikom razvoju tokom cijelog
hronolokog kontinuuma, specifinosti njihovog rasta, razvoja,
osposobljavanja za svakodnevne aktivnosti, kolovanja, socijalnog
ukljuivanja, igre i slobodnog vrijeme, sporta i rekreacije, zatim
savjetovanja, edukacije i psihosocijalne podrke roditelja.
274
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
Hellbrgge, T. Koncept socijalno - pedijatrijske razvojne rehabilitacije.

Defektologija 1992; Vol. 28, (1-2):189-197.
valjug D., Jokovi Turalija I., Buli D., Peter B. Prematuritet i
neuromotoriki ishod. Sestrinski edukacijski magazin 2006; Vol.3 (2).
Modruan-Mozeti, Z. Djeca sa smetnjama u razvoju u sustavu zdravstvene
zatite. Medicina 2005; Vol. 42 (41): 13-24.
Stojevi-Polovina M. Mogunosti spreavanja razvoja cerebralne paralize
u djece s oteenjem sredinjeg ivanog sustava. 30 godina-Hrvatski savez
udruga cerebralne i djeje paralize, Zagreb, 1998.
Mahmutagi A. Prstai M. i saradnici. Metode u edukaciji i rehabilitaciji.
Tuzla: Harfo-graf, 2006.
EARLY DETECTION AND MONITORING OF CHILDREN

WITH DIFFICULTIES IN PSYCHO-PHYSICAL
DEVELOPMENT IN TUZLA CANTON
Summary
In the health care system of children under one year of age with risk factors and
signs, and children without risk factors and signs a teamwork of expert of various
profiles takes an important part, so is education, support and active involvement of
families in monitoring the development of their children. The objectives of this study
were to determine when
the children with difficulties in psychophysical
development involved in this research were detected, who noted that the child has a
difficulty, when the child was involved in treatment, whether and when parents were
informed about the consequences of the condition of their child on its further
development. Also, our aim was to establish whether children from the tested sample
belonged to a group of children at risk, and the criteria for this were the
complications in pregnancy and during labor. The sample consisted of 46 with
difficulties in psycho-physical development of the Tuzla Canton and mainly included
children with cerebral palsy. The data used in this study were obtained with the help
of the files analysis of the child, interviews with parents and a questionnaire
designed for the purpose of this study. The data were processed with standard
procedures for determining the basic descriptive statistical parameters. To establish
the correlation between the investigated variables correlation analysis (Pearson's
correlation coefficient) was used. The results of this study indicate the need for
systematic and continuous monitoring of children who were born in high-risk
pregnancies and complicated deliveries. Given the clearly expressed great role of
the mother in the process of discovery, it is necessary to conduct more specific and
detailed education of mothers of children with risk factors and signs of development
of their children.
Keywords: early detection, monitoring, difficulties in psycho-physical development
275
KVALITETA PISANJA PO DIKTATU KOD UENIKA SA I BEZ

OTEENJA VIDA
Tulumovi ., Rado Alibegovi D.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakul Univerziteta u Tuzli
Saetak
Za socijalizaciju uenika oteena vida i za podizanje njihova duhovnog potencijala
pismenost ima presudno znaenje. Cilj ovog istraivanja je bio utvrditi greke
prilikom pisanja po diktatu teksta. Za ispitivanje pisanja koriten je dijagnostiki
komplet za ispitivanje sposobnosti govora, jezika, itanja i pisanja u djece1.
Koritenjem metoda deskriptivne statistike dobiveni rezultati su pokazali da prilikom
pisanja po diktatu teksta, najvei broj greaka su napravili slijepi i slabovidni
uenici. Utvrene nedostatke u razvijenosti pismenog izraavanja mogu biti od
pomoi u kreiranju rehabilitacijskih programa za poboljanje razvoja ovih
sposobnosti u kojima uenici oteenog vida pokazuju najslabije rezultate.
Kljune rijei: uenici s oteenjem vida, uenici bez oteenja vida, greke, diktat.
Uvod
Pismo je nastalo kao rezultat potrebe meusobnog komuniciranja meu
ljudima2. Poslije govora najvanija pojava u kulturnoj povijesti ovjeanstva
nesumnjivo je pismo. Pisani je govor znatno apstraktniji od glasovnog, jer
prije svega on se zamilja, a ne izgovara i predstavlja formu monologa, jer
je lien sugovornika. Osim toga, situacija pisanog govora zahtijeva od
djeteta dvostruku apstrakciju: od zvunosti govora i od sugovornika 3. U
aktu pisanja uestvuje niz razliitih sposobnsti: pohranjivanje ideja,
formulacija ideja u rijei, plan i konkretnost grafike forme za svako slovo
ili rije, sintaktiku tanost, ispravnost manipulisanja pisaim priborom,
dostatnu vizuelnu i motornu memoriju, te integrativne procese u relaciji oko
ruka4. Pisanje je jedna od najsloenijih ljudskih radnji koja integrie u sebi
gotovo sve modane funkcije. Preciznije reeno to je najsloeniji oblik
jezike djelatnosti. Kompleksnije je od itanja, jer ukljuuje i koordinaciju
na relaciji oko-ruka misaono-jezike poruke. Pisanje ovisi o stupnju
intelektualnog, motornog i emocionalnog razvoja i stie se uenjem.
Razliite vrste pisanja imaju razliit stepen teine u skladu sa zadatkom i
ciljem ove aktivnosti. Niu se od: doslovnog prepisivanja, preko
prepisivanja sa dodatnim zadatkom, razliitih vrsta diktata, opisa slike ili
slika u nizu, pismenog prepriavanja i opisivanja sa ili bez dodatnih
zadataka, pisanja na zadatu ili slobodnu temu do originalnog knjievnoumjetnikog pisanja5. Uenici s oteenjem vida, kao i videi uenici,
meusobno se razlikuju osim po stupnju oteenja vida, i u pogledu
perceptivnih funkcija, kognitivnih sposobnost, motorike i oblicima
ponaanja. Svoj razvojni put, dijete s vizuelnim oteenjem zapoinje
preteno na osnovi taktilnog i auditivnog iskustva. Postoje velike varijacije u
277
biopsihosocijalnim karakteristikama u populaciji osoba s oteenjem vida,

kao to je to sluaj i u populaciji osoba intaktnog vida. Te specifine
karakteristike variraju u ovisnosti od: spola, uzrasta, stepena oteenja vida i
vremena kada je vizuelno oteenje nastalo. Ono to ini osobe s vizuelnim
oteenjem razliitim od osoba sa intaktnim vidom jest u najveoj mjeri
smetnja u komunikaciji, pisanju i manjem bogatstvu rjenika u odnosu na
videu populaciju6. Faktori koji podstiu ili ometaju pravilan vaspitnoobrazovni proces uenika oteena vida su: nivo inteligencije uenika,
razvijenost taktiliteta jagodica prstiju, stepen ostatka vida, uzrast uenika,
spol, odgovarajua priprema za polazak u kolu, viestruka psihofizika
oteenost i drugo7. Danas postoji znatan broj slijepih i slabovidnih uenika i
studenata koji zaostaju u vjetinama itanja i pisanja u odnosu na svoje
mogunosti, a jo vie u odnosu na svoje potrebe8. Sluanje je jedan od
najvanijih naina uenja za uenike s oteenjem vida. Ova populacija
takoer ima i neke zajednike karakteristike koje se kod svakog djeteta ne
moraju manifestirati. Karakteristike takve djece su: slijepo dijete ostvaruje
neposredni kontakt s okolinom oslanjajui se iskljuivo na intaktne senzorne
organe, upoznaje haptike predmete i njihove karakteristike putem taktilnih,
odnosno taktilno-motornih percepcija, sluei se analitiko-sintetikim
spoznajnim postupkom, komunicira sa socijalnom sredinom uglavnom
pomou sluha i govora. Za spoznaju taktilnom percepcijom potrebno je
daleko vie vremena nego za vizuelnu percepciju (koja je uvijek cjelovita).
Slabovidna djeca za percepciju okoline osim preostalih osjetila koriste i
preostali vid, ali im je takoer potrebno vie vremena. S druge strane
koncept o potrebi organizacije nastavnih aktivnosti koje e omoguiti ovoj
djeci to efikasnije korienje i minimalnih kapaciteta vizuelnog sistema
utemeljen je primjerima iz korektivne nastave i rezultatima razliitih
istraivanja9. Slabovidni uenici se razlikuju prema stepenu slabovidnosti,
koji se, prije svega, odnosi na otrinu vida i irinu vidnog polja. Razlikuju se
i u odnosu na: oteenje, vid kao uzrok slabovidnosti, obrazovne potrebe i
mogunosti, obuhvaenost rehabilitacijom, prilagoenost na oteenje i po
drugim parametrima10. Dakle oteenje vida ima znaajan uticaj na stanje
grafomotornih sposobnosti slabovidnih uenika. Najei uzroci tekoa u
itanju i pisanju kod uenika s oteenjem vida su: poremeaj orjentacije u
prostoru, poremeaj slova ili rijei, poremeaj vizuelne percepcije,
poremeaj auditivne percepcije i diskriminacije, nedostatak vizelnog
pamenja i dr.11. Izrazito vizuelno perceptivne i grafomotorne tekoe djece
sa oteenjem vida zahtijevaju posebnu panju u diferencijalnodijagnostikom i rehabilitacijskom pristupu vizuelnih i motornih tekoa u
pisanju12. Djeca moraju proi kroz sistemske vjebe koje sadre sve
elemente pisanja. Svaki elemenat usvajanja slova mora se posebno
obraivati, a ti elementi su: prepoznavanje glasova putem analize i sinteze
govora, prepoznavanje slova izolirano i u kontekstu, priprema grafomotorne
278
vjebe i pisanje grafema3. Za socijalizaciju slijepih uenika i za podizanje

njihova duhovnog potencijala pismenost ima presudno znaenje. Treba
stvarati takve uvjete da se slijepi uenici mogu vie taktilno suoavati s
rijei, da mogu vie razvijati sposobnosti stvaranja teksta i da imaju
odgovarajuu poduku. Sluanje ne moe potpuno nadomjestiti pisanu rije,
to upuuje na nezaobilaznost pisma u razvoju slijepih i slabovidnih
uenika. Taktilno, kao i vizuelno, rjee suoavanje s pisanom rijeju i
tekstom koje ima za posljedicu nedovoljno ili ak slabo poznavanje
pravopisa, nesigurnost u leksiku, slabo izraavanje (pogotovo slabo pismeno
izraavanje)13. Cilj istraivanja bio je ispitati razlike u pravljenju greaka
prilikom pisanja po diktatu teksta izmeu uenika sa i bez oteenja vida.
Metode rada
Uzorak ispitanika ine tri grupe uenika: Prvu grupu inili su uenici koji su
polaznici redovne osnovne kole i normalne otrine vida na podruju
Tuzlanskog kantona. Drugu grupu inili su slabovidni uenici iz
institucionalnog smjetaja Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu
Nedarii Sarajevo i Zavod za slijepe i slabovidne Budunost Derventa,
te slabovidni uenici koji su integrirani u redovnim kolama na podruju
Tuzlanskog kantona. Treu grupu inili su slijepi uenici takoer
institucionalnog smjetaja koji se nalaze na kolovanju i rehabilitaciji u
Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Nedarii Sarajevo, i
Zavodu za slijepe i slabovidne Budunost Derventa, te slijepi uenici koji
su bili integrirani u redovnim kolama na podruju Tuzlanskog kantona.
Pripadnost grupi slijepih i slabovidnih uenika odreena je na osnovu
analize pedagoko-psiholoke, defektoloke i medicinske dokumentacije.
Prilikom poreenja sa ispitanicima bez oteenja vida svi ispitanici iz druge i
tree grupe su izjednaeni prema hronolokoj dobi, spolu, intelektualnom
nivou, uspjehu, razredu koji pohaaju sa ispitanicima bez oteenja vida.
Analizirano je ukupno 6 varijabli: TEKST_PRG_D- pravopisne greke
prilikom pisanja teksta po diktatu; TEKST_GAS_D- greke analize i sinteze
prilikom pisanja teksta po diktatu; TEKST_FFG_D- fonoloko-fonemske
greke prilikom pisanja teksta po diktatu; TEKST_KNG_D- kinetike greke
prilikom pisanja teksta po diktatu; TEKST_OPG_D- optike greke prilikom
pisanja teksta po diktatu; TEKST_ISP_D- ispravno pisanje teksta prilikom
pisanja po diktatu. U analizi pisanja po diktatu ciljanoga teksta razliitog
stepena sloenosti i za utvrivanje greaka koristili smo testove Orah,
Ptice, No u umi i Jesen1. Prvi tekst sadri 4 jednostavne reenice,
primjeren je uenicima prvih razreda osnovne kole. Drugi tekst je primjeren
djeci drugih razreda osnovne kole i sadri 6 jednostavnih reenica, dok trei
tekst sadri 7 jednostavnih reenica i primjeren je uenicima treih razreda.
etvrti tekst sadri 5 reenica i primjeren je uenicima etvrtih razreda
osnovne kole. Tekstovni diktat imao je za cilj ispitati sposobnosti slunog
279
percipiranja i sukcesivnog zapisivanja ciljanog teksta. Ispitivanje je

obavljeno tako to je ispitiva diktirao djetetu tekst primjeren razredu koji
pohaa, svaku reenicu je izgovarao dva puta. Prvi puta je proitao cijelu
reenicu, a dijete je paljivo slualo, zatim je ponavljao dio po dio, a dijete je
zapisivalo. Analizom je utvren broj greaka za svakog ispitanika u vidu
izostavljanja ili dodavanja slova, slogova, rijei, reenica, pravopisne i
gramatike greke. Zbog specifinosti populacije koju ispitujemo (slijepi i
slabovidni uenici) ispitivanje je obavljeno individualno. Dobiveni podaci su
statistiki obraeni pomou raunarskog programa SPSS 10.0. for Windows.
Statistika obrada podataka obuhvatala je primjenu metoda deskriptivne
statistike, hi-kvadrat test. Sva istraivanja su sprovedena uz nivo znaajnosti
5% (0,05).
Diktati se ubrajaju u poluvezane pismene radove, gdje nastavnik uenicima
diktira odreene sadraje, a uenici ga pismeno oblikuju14. Brojnost i
specifinost greaka u samostalnom pismenom izraavanju s kvalitetom
pisanja diktata i prepisivanjem, te naglo poveanje greaka u zadacima iz
samostalnog pismenog izraavanja ukazuje na nedovoljnu razvijenost
samokontrole, samoorganiziranosti tokom pisanja i neautomatiziranost
pravopisnih vjetina1. Na osnovu dobivenih rezultata (Tabela 1) moemo
vidjeti da su najvie slijepi uenici pravili pravopisnih greaka ak 84,31%, a
slabovidni uenici 33,33%. Dok su na nivou analize i sinteze u pravljenju
greaka prednjaili slabovidni uenici sa 64,29%, a slijepi uenici 15,69%. U
preostalim varijablama su postigli identine rezultate slijepi i slabovidni
uenici u odnosu na uenike intaktnog vida.
Tabela 1. Razlike u relativnoj (procentualnoj) zastupljenosti pojedinih ocjena na
varijabli pisanja po diktatu teksta kod uenika sa i bez oteenja vida
DIKTEKST
TEKST_PRG_D
TEKST_GAS_D
TEKST_FFG_D
TEKST_KNG_D
TEKST_OPG_D
TKSTV_ISP_D
Uenici bez
oteenja
1,63%
1,63%
4,88%
8,94%
25,20%
57,72%
100,00%
Slabovidni
uenici
33,33%
64,29%
2,38%
0,00%
0,00%
0,00%
100,00%
280
Slijepi
uenici
84,31%
15,69%
0,00%
0,00%
0,00%
0,00%
100,00%
Hi-kvadrat
90,93
71,84
2,76
8,31
23,43
53,68
Zakljuak
Na temelju spoznaja prikupljenih tokom izrade rada, kao i na osnovu
dobivenih rezultata samog istraivanja moe se izvesti sljedei zakljuak: U
pisanju teksta po diktatu slijepi i slabovidni uenici nisu bili u mogunosti da
ispravno zapiu diktirani tekst. Skoro podjednak broj pravopisnih greaka
paravili su slijepi i slabovidni uenici, a u pravljenju greaka na nivou
analize i sinteze slova, slogova, rijei i reenice, znatno vei broj greaka su
imali slabovidni uenici. Na osnovu dobivenih rezultata moemo zakljuiti
kolika je vanost pravovremene edukacije i rehabilitacije za uspjean
odgojno-obrazovni proces slijepih i slabovidnih uenika, primjeren njihovim
specifinim potrebama i mogunostima, ali i u skladu sa tiflodidaktikim
ciljem. Smatramo da bi se ovakvim pristupom poveala njihova kvaliteta
svakodnevnog ivljenja i uspjenost u odgojno-obrazovnom procesu.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

govora, Jezika, itanja i pisanja djece. Lekenik: Ostvarenje, 2001.
Poljak V. Didaktika. Zagreb: kolska knjiga, 1985.
Farago E. Vjetina pisanja, procjena nastavnika i uspjeh u koli. Zagreb:
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 1996; 32 (2): 13-22.
Farago E. Razlike u verbalno glasovnom izraavanju putem pisanja i
itanja i u nekim psiholingvistikim sposobnstima izmeu djece s
tekoama i bez tekoa u pisanju. Defektologija 1989; 25 (1): 83-93.
Vladisavljevi S. Disleksija i disgrafija. Beograd: Zavod za udbenike i
Vuini V. Oteenje vida i lingvistika klasifikacija. Istraivanja u
defektologiji, Defektoloki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
Cvetkovi . Metodika vaspitno-obrazovnog rada sa slijepim licima.
Beograd: Defektoloki fakultet Univerziteta u Beogradu, 1989.
Matok D. Integracija uenika s oteenjem vida. Hrvatski savez slijepih,
2006.
Tonkovi F. Psihopedagoki profil slijepog djeteta. Zagreb: Hrvatski savez
slijepih, 2006.
Ekirovi B. Vizualna efkasnost slabovide dece u nastavi. Beograd: SD
Publik, 2002.
Vladisavljevi S. Poremeaji itanja i pisanja. Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva SR Srbije, 1984.
Zovko G. Odgoj izuzetne djece. Zagreb: Hrvatska akademija odgojnih
znanosti, 1996.
Runji T. Korak po korak. Hrvatski savez slijepih, 2006.
Vilotijevi M. Didaktika. Beograd: Uiteljski fakultet, 1999.
281
THE QUALITY OF WRITING ACCORDING TO THE DICTATES

OF PUPILS WITH AND WITHOUT VISUAL IMPAIRMENT
Summary
For the socialization of pupils with impaired vision and to rise their spiritual
potential of literacy is of crucial importance. The aim of this research he is to
establish errors at writing of a dictated text. A diagnostic set for examination of
capacities for speech, language, reading, and writing of children was used for
examination of the writing1. The using the methods of descriptive statistics obtained
results have shown that while writing dictated of text, the blind and pupils with low
vision have made the most of errors. The established shortages in development of
written expression can be helpful for creation of rehabilitation programs for
improvement of development of these capacities, in which the pupils with low vision
show the weakest results.
Key words: pupils having sight impairment, pupils without sight impairment, errors,
dictation.
282
UTICAJ VRNJAKA NA PONAANJE ADOLESCENATA S

LAKOM INTELEKTUALNOM OMETENOU
Radi-esti M., Gligorovi M., Milanovi-Dobrota B.,
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Beograd, Srbija
Saetak
Osobe sa lakom intelektualnom ometenou se razvijaju u adolescentnom periodu
kao i adolescenti tipine populacije, ali to ine na svoj nain. Dostiu stadijum
konkretnih logikih operacija, ali u potpunosti ne izgrauju kognitivne strukture,
nii je nivo socijalnih kompetencija, javljaju se potekoe u oblasti adaptivnih
vetina, potekoe u percepciji emocija, oslanjaju se na imitaciju ponaanja drugih
ljudi itd. Opti cilj istraivanja je utvrditi uticaj vrnjaka na ponaanje adolescenata
sa lakom intelektualnom ometenou. Uzorak ini 100 srednjokolaca s lakom
intelektualnom ometenou oba pola, uzrasta od 16. do 21. godine, koji se
profesionalno osposobljavaju za rad u ,,Srednjoj zanatskoj koli, u Beogradu. Za
procenu vrnjakog uticaja adolescenata s lakom intelektualnom ometenou
korien je upitnik Uticaja vrnjaka iz Programa edukacije kolskih timova o
prevenciji prestupnikog ponaanja uenika u kolskoj sredini (uni-Pavlovi i
sar.), koji je prilagoen srednjokolcima s lakom intelektualnom ometenou. U
statistikoj obradi podataka korieni su neparametrijska anliza varijanse (Kruskal
Wallis test) i mere korelacije. Ponaanje vrnjaka utie na stavove uenika s lakom
intelektualnom ometenou prema socijalno neprihvatljivim oblicima ponaanja
(p=0.000) i na usvajanje socijalno neprihvatljivih oblika ponaanja (p=0.03).
Postoji razlika u odnosu pola prema krai (p=0.02) i puenju marihuane (p=0.05), i
razlika u odnosu uzrasta adolescenta s lakom intelektualnom ometenou prema
nameri da se neko ozbiljno povredi (p=0.02), prodaji droge (0.05) i uestvovanju u
radu sekcija u koli (p=0.006).
Kljune rei: adolescenti s lakom intelektualnom ometenou, uticaj, vrnjaci,
ponaanje
Uvod
Zavisno od pristupa problemu, razliiti autori koji se bave adolescencijom
razliito definiu pojam adolescencije, njen poetak, trajanje i njene
karakteristike naglaavajui pri tom da je svaka podela arbitrarna. Tako,
moemo govoriti o ranoj adolescenciji (period od 12 do 15. godine ivota),
srednjoj ( period od 15. do 21. godine) i poznoj adolescenciji (period od 21.
do 25-26. godine). Promene koje se u adolescenciji deavaju, izuzetno su
znaajne za dalji razvoj budui da od naina ostvarivanja razvojnih zadataka
zavisi uspeno prilagoavanje i dalji razvoj odrasle osobe. To su: a) promene
fizikog izgleda, b) promene moralnog razvoja, c) promene u
socioekonomskom razvoju, i d) promene u kognitivnom funkcionisanju, koje
imaju veliki uticaj na ponaanje, stavove i nain na koji adolescenti
doivljavaju svet oko sebe.Jedan od najznaajnijih zadataka u
adolescentnom dobu je postizanje zadovoljavajueg nivoa socijalizacije koji
283
se javlja kao potreba za aktivnim ukljuivanjem u svet koji ga okruuje, i

elja za pripadanjem. Roditelji prestaju da budu jedini izvor sigurnosti, jer
adolescent zapoinje proces odvajanja od porodice i podrku za
prihvatanjem trai meu vrnjacima koji preuzimaju novu kljunu ulogu u
odrastanju.Blos govori o vrnjakim odnosima kao o jednom od
stabilizacionih mehanizama koji po njemu ima adaptivnu, kompenzatornu i
restitutivnu funkciju. Adolescent svoje simbiotske potrebe sa roditelja
prenosi na grupu, koja mu pomae da izdri odvajanje od njih, stapanjem u
zajedniko MI-grupnog identiteta, brani se od anksioznosti, naputenosti i
izolovanosti aktivirane separacijom 1. Svaki uticaj vrnjaka je, ustvari
vrnjaki pritisak koji moe biti direktan ili indirektan2,3. Pojam vrnjaki
pritisak predstavlja direktno vrnjako podsticanje, nagovaranje ili pretnju za
manifestaciju odreenog ponaanja4,5, dok je sve ostalo vrnjaki uticaj6. U
tom smislu vrnjaki uticaj se moe razmatrati7 kao a) informacijski - kada
druge osobe slue kao izvor informacija za usmeravanje ponaanja i b)
normativni - kada se ponaanje prilagoava prilikama radi prihvatanja
grupe.Vrnjaki uticaj varira u snazi i smeru zavisno od doba u kome se
adolescent nalaze, te su neki istraivai8 eleli da utvrde koji je to period
najintenzivnije podlonosti vrnjakom uticaju, a kao najkritinije doba,9
navodi se doba od 15.godine10. Smatra se, da je tada kredibilitet, autoritet,
mo i uticaj vrnjaka vei nego bilo koji drugi put u ivotu. Istraivanja su
pokazala da mladi vide svoje vrnjake kao najvei izvor podrke u odnosu na
sve druge osobe iz svoje socijalne mree , dok na uzrastu od 15-17 god.
najvaniji i najstresniji problemi postaju problemi sa vrnjacima, svae,
razoaravajua iskustva, kao i pritisci vrnjaka11. Osobe sa lakom
intelektualnom ometenou se razvijaju i menjaju u adolescentnom periodu
kao i adolescenti tipine populacije, ali to ine na svoj nain; dostiu
stadijum konkretnih logikih operacija, ali ne izgrauju u potpunosti
kognitivne strukture; nii je nivo socijalnih kompetencija; javljaju se
potekoe u oblasti adaptivnih vetina; potekoe u percepciji emocija;
motivaciju karakterie spoljanji lokus kontrole; oslanjaju se na imitaciju
ponaanja drugih ljudi itd. Ukoliko su psihiki poremeaji bili zastupljeni
pre perioda adolescencije, u adolescenciji se intenziviraju to dodatno
oteava ovaj tranzicioni period odrastanja. Iako su socijalne interakcije i
prijateljstva vana tokom celog ivota, ona su pogotovo bitna u periodu
adolescencije12. Adolescenti provode gotovo treinu vremena u drutvu
prijatelja13. U toku adolescencije, mladi ljudi postaju manje zavisni od svojih
roditelja, i sve vie okrenuti svojim prijateljima za koje su emocionalno
vezani14. Tokom adolescencije, prijateljstvo korelira sa veim angaovanjem
u koli, vee je socijalno prihvatanje, vii je nivo samopotovanja15. Za
adolescente, prijatelji esto preuzimaju ulogu savetodavca u vreme
emocionalnih stresova16. Dakle, prijatelji su izvor podrke i pomau da se
zadovolje emocionalne potrebe. Tokom adolescencije, prijateljstva pruaju
284
h
mogunosti zaa razvijanje socijalnih vetinaa, koje su neopphodne u proceesu

sazrevanja17. Meutim,
M
u druutvu u kome ivimo,
osobe ssa intelektualnoom

ometenou su
s marginlizovvane, odbaene, oznaene kaao neuspene to
stvara oseaj nesigurnosti, sumnje u sopsstvene mogunnosti i nedostattak

aspiracije u poogledu mnogih aktivnosti uklju
uujui i iniciraanje i ostvarivannje
pozitivnih vrnnjakih relacijaa, to kao posleedicu moe rezuultovati razliittim
vidovima antisocijalnog i asoocijalnog ponaanja. To potvrruju i Du Bois i
Silverthorn18, koji navode kakko postoji poveezanost izmeu niskog globalnnog
nja i druenja s devijantnim
m ponaanjem,, dok je studdija
samopotovanj
Robins,Trzesnniewskog i sar.19 najbolje pruiila dokaze o pozitivnoj korelacciji
izmeu niskogg samopotovannja i eksternalizzovanih poremeeaja u ponaanj
nju.
esta pojava je neprilagoeenog i nedrutv
venog ponaannja kod osoba sa
lakim obliciima intelektuaalne ometenossti, zapravo rezultat nemooi,
nezadovoljstvaa i bezizlaznossti iz odreeniih situacija. Kaarakteristike ovvih
adolescenata je
j da zbog ne posedovanja kritikog
k
miljeenja, potekoaa u
razumevanju uzrono-posleddinih relacija i moralnih noormi esto praave
pogrene izboore, a reakcije su
s neprilagoen
ne odreenim ssituacijama. Oppti
cilj istraivanjja je da se utvrdi uticaj vrnjaaka na ponaanje adolescenata sa
lakom intelekktualnom ometenou. Poseb
bni ciljevi suu utvrivanje: a)
ponaanja najjboljih drugovaa u koli, b) stavova adoleescenata s lakoom
intelektualnom
m ometenou prema
p
razliitim
m oblicima asociijalnog ponaannja,
c) u kojoj merri adolescenti s lakom
l
IO (intellektualna ometeenost) kre pravvila
ponaanja u srrednjoj koli d) uticaja pola na asocijalno ponaaanje, i e) uticaaja
uzrasta na asocijalno ponaannje adolescenataa s lakom IO.
Metode rada
Uzorak ini 100 srednjokolaaca s lakom IO
O oba pola, uzraasta od 16. do 21.
2
godine, koji see profesionalnoo ili radno osposobljavaju u ,,S
Srednjoj zanatskkoj
koli u Beoggradu. U odnosuu na razred kojii pohaaju, uzorrak je sainjen od
39% uenika prvog razreda,, 30% uenika drugog razredda i 31% ueniika
treeg razreda.
Grrafikon 1. Distrribucija uzorka prema polu i uzzrastu

285
Grafikon 1. ukazuje da se uzorak sastoji od 53% uenika mukog pola i 47%

enskog pola. U odnosu na uzrast, uzorak se sastoji: od 18% uenika
starosne dobi od 16 do 17 godina (11% mukog i 7%enskog pola), 55%
uenika starosne dobi od 18 do 19 godina (35% mukog i 20%enskog pola)
i, 27% uenika starosne dobi od 20 do 21 godine (11% mukog i 16%
enskog pola). Za procenu vrnjakog uticaja adolescenata s lakom IO
korien je Upitnik uticaj vrnjaka iz Programa edukacije kolskih timova
o prevenciji prestupnikog ponaanja uenika u kolskoj sredini(uniPavlovi i saradnici), koji smo prilagodili srednjokolcima s lakom IO.
Upitnik se sastoji iz 3 grupe pitanja. Prva grupa pitanja procenjuje ponaanje
najboljih drugova i drugarica u koli (uestvovanje u radu sekcija, puenje,
korienje droge, noenje oruja, kraa, zadirkivanje itd.). Druga grupa
pitanja procenjuje stavove uenika s lakom IO prema asocijalnom ponaanju
(noenje oruja, kraa, tua, konzumiranje alkohola itd.). Trea grupa pitanja
procenjuje da li i koliko esto uenici s lakom IO kre pravila ponaanja u
srednjoj koli. Tokom testiranja ispitiva je radio sa svakim ispitanikom
ponaosob, da bi ispitanik to bolje shvatio svako pitanje i dao to iskreniji
odgovor. U statistikoj obradi podataka korieni su neparametrijska anliza
varijanse (Kruskal Wallis test) i mere korelacije.
Prethodna istraivanja o druenju i prijateljstvu adolescenata s lakom IO
realizovana su indirektnom procenom, preko roditelja, nastavnika i
zdravstvenih radnika, jer su istraivai smatrali da mlade osobe sa IO ne
mogu tano izraziti svoje gledite, da ne razumeju finese, pojam prijateljstva,
i sl.20. Shvatanje pojma prijateljstva, u sutini, stvar je pojedinca i kako je on
doivljava21. Doivljaj prijateljstva mladih osoba sa IO moe se bolje
utvrditi samo ako ih sluamo i pokuamo da ih razumemo, a ne da ih
iskljuimo iz komunikacije. Ako ne elimo da se upoznamo sa iskustvima
adolescenata sa IO neemo moi da razumemo njihove socijalne interakcije,
prijateljstva i sl. Adolescenati sa IO mogu da govore u svoje ime, oni imaju
svoja miljenja, prava i odgovornosti, i njihova perspektiva je dragocen izvor
podataka u procenjivanju onih relacija koje se tiu njih samih22.
286
h
50
0
0
nijedan jedan
n
%
2 do 3
4 do
o5
6 i vie
nijedan
jedan
2 do 3
4 do 5
6 i vie
1
11
22
19
46
Grafik
kon 2. Broj najbboljih drugovi adolescenata s lakom IO
Analizom graffikona 2 uoavvamo da najvei procenat (46%
%) adolescenataa s
lakom IO imaa est i vie naajboljih drugov
va, 22% ima dvva do tri najboolja
druga, 19% im
ma etiri do pett najboljih drug
gova, 11% ima jednog najboljjeg
druga, i samoo 2 % adolesceenata nema nijjednog najboljeeg druga u kooli.
Moemo zaklj
ljuiti da 87% adolescenata s lakom IO imaa od dva do est
najboljih druggova. U studiji koju
k
su sprovelli Hartup i Stevvens23 utvreno je
da 80% do 900% adolescenataa iz tipine pop
pulacije, obinoo imaju jednog do
dva najbolja druga.
d
Grafikon
n 3. Ponaanje najboljih
n
drugova adolescenataa s lakom IO
Kao to vidim
mo na grafikonu 3, najvei broj najboljih drugoova adolescenata s
lakom IO ne pui
p
marihuanuu i ne koristi neku drugu droggu (90%). Veiina
drugova iz koole (81%) ne noosi oruje, ne prodaje
p
drogu (85%), ne napaada
nekoga s namerom da povreddi (76%), ne uestvuje u tui ((62%), i ne kraade
(72%). Neto vie od polovinne uzorka ne pu
ui (56%), ne piije alkohol (57%
%),
ne zadirkuje i ne podsmeva se
s drugim uenicima (53%), nne tue se s nekkim
ko ih zadirkuje ili im se podssmeva (50%). Ne bei sa asoova 48% drugoova
adolescenata s lakom IO. Nije
N
zaintereso
ovano za kolski uspeh 26%, i
uestvovanje u radu sekcija u koli 15% ad
dolescenata s laakom IO. Puennje
287
h
cigareta i konnzumiranje alkoohola je prisuttno u priblinom

m broju (43% do
44%). Znatan je procenat drrugova koji isp
poljavaju agresiivno ponaanjee u
vidu uestvovvanja u tui (38%
%) i fizikog napadanja
n
s nam
merom da se neeko
ozbiljno povreedi (24%). Veooma je zastupljjeno beanje saa kolskih asoova
(52%). Premaa istraivanjimaa Stavrakaki i sar.24, Emersoona i Turnballl25,
osobe sa inteleektualnom omeetenou u manj
njoj meri pue i koriste alkohol u
odnosu na osttatak populacije. Druga istraivanja daju sve vie dokaza da
neke osobe saa intelektualnom
m ometenou koriste
k
alkohol i nelegalnu droogu
(tj. kanabis, razreivai,
r
ekkstazi i amfetaamini), kao i pprekomerne dooze
prepisanih lekkova (npr. paracetamol, ibuproffen, benzodiazeepini i kodein)266,27.
Coleman i Heendry28 smatrajju da je puenjje i konzumiraanje alkohola kod
k
adolescenata ee predstavlja prihvataanje vrednosti odraslih neego
konformiranjee vrnjakom prritisku.
S
adolesccenata s lakom IO
I prema asocijalnom ponaanj
nju
Grafikon 4. Stavovi
Adolescenti s lakom IO im
maju negativne stavove premaa korienju teih
droga-ekstazi i drugo (97%
%), namernom unitavanju
u
tuih stvari (91%
%),
krai (91%), noenju pitoljja ili noa u koli
(89%), puuenju marihuaane

(87%), napaduu sa namerom da
d se neko ozbiiljno povredi (880%) i izostajannju
iz kole (766%). Oko 1/33 uzorka ima odobrava zaapoinjanje tue,
konzumiranje alkohola (33%)) i puenju cigareta (39%).
Grafikon 5.
5 Krenje praviila u ponaanju
288
h
Najvei broj adolescenata

a
s lakom IO tvrd
di da nisu upozznati sa pravilim
ma
ponaanja u kkoli (46%). Rettko kri pravila ponaanja u kkoli 39% uenikka,
ponekad 7% uenika,
u
esto 4% uenika, a niikada ne kri prravila u ponaannju
4% uenika s lakom
l
IO.
naanja prema uuzrastu

Grrafikon 6. Kreenje pravila pon
Rezultati u graafikonu 6. ukazzuju da najmla
i adolescenti ((16 do 17 godinna)
najee kree pravila ponnaanja (39%) u Srednjoj zanatskoj kooli.
Adolescenti sttarijeg uzrasta (18 do 21 godiine) u manjem broju i ree krre
pravila ponaaanja u koli (od 30% do 31%).
zapoinjanje
tue
namerna teta
napad s
namerom
izostajanje iz
kole
konzu.
alkohol
puenje
cigareta
puenje
marihuane
korienje
druge droge
.582
5.022
1.612
.144
.222
.632
2.330
1.0933
3.626
1.212
df
.445
.025
.204
.705
.637
.427
.127
.2966
.047
.271
noenje
oruja
kraa
Tabela 1.
1 Uticaj spola na
n stavove adollescenata s lakom
m IO prema
asocijalnom ponaaanju
Pratei rezultaate uticaja polaa na stavove adolescenata

a
s lakom IO prem
ma
asocijalnom ponaanju,
p
utvreno je da se razlika u polu javlja kod kraae
(p=0.025) i puuenja marihuane (p=0.047). Rezultati
R
tabelee 2 ukazuju da su
krenju pravila ponaanja poodjednako sklon
ni adolescenti m
mukog i enskkog
pola. Mere korrelacije prikazaane u tabeli 3. potvrujuu da poonaanje najbolj
ljih
drugova u znaaajnoj meri utiiu na formiran
nje stavova adollescenata s lakoom
IO prema asoccijalnom ponaaanju (0.539).
289
Tabela 2. Uticaj pola na Tabela 3. Korelacija izmeu ponaanja

krenje pravila ponaanja
najboljih drugova i stavova adolescenata
s lakom IO prema asocijalnom ponaanju
kri pravila
koliko
ponaanja
esto
H
.855
1.904
df
1
1
p
.355
.168
ponaanje
najboljih
drugova
stavovi
prema
asocijalnom
ponaanju
ponaanje
najboljih
drugova
R
1.000
p
.
N
100
r
0.539
p
0.000
N
100
stavovi prema
asocijalnom
ponaanju
0.0539
0.000
100
1.000
.
100
Generalnom analizom tabele 4 primeujemo da ponaanje najboljih drugova

utie na ponaanje adolescenata s lakom IO (0.298).
Tabela 4. Korelacija izmeu ponaanja najboljih drugova i krenja pravila
Ponaanja adolescenata s lakom IO
ponaanje najboljih
drugova
r
p
N
r
p
N
ponaanje najboljih
drugova
1.000
.
100
0.298(*)
0.029
100
krenje pravila
ponaanja
0.298(*)
0.029
100
1.000
.
100
Mere korelacije prikazane u tabeli 5 potvruju da stavovi adolescenata s

lakom IO prema asocijalnom ponaanju nisu u korelaciji sa krenjem pravila
ponaanja uenika s lakom IO u koli. To nas navodi na zakljuak da su
stavovi adolescenata s lakom IO nestabilni i da imaju slabiju voljnu
kontrolu ponaanja.
Tabela 5. Korelacija izmeu stavova adolescenata s lakom IO prema
asocijalnom ponaanju i krenja pravila ponaanja u koli
stavovi prema asocijalnom
ponaanju
r
p
N
r
p
N
stavovi prema asocijalnom

ponaanju
1.000
.
100
0.117
0.398
100
290
krenje pravila
ponaanja
0.117
0.398
100
1.000
.
100
Zakljuak
Rezultati istraivanja ukazuju da adolescenti s lakom IO vole da se drue, jer
46% uzorka ima est i vie najboljih drugova, 22% adolescenata s lakom IO
ima dva do tri najbolja druga, i 19% adolescenata s lakom IO ima etiri do
pet najboljih drugova. Prema miljenju adolescenata s lakom IO, njihovi
najbolji drugovi u veini sluajeva ne pue marihuanu (90%) i ne koristi
neku drugu drogu (90%), ne nose oruje u koli (81%), ne prodaju drogu
(85%), ne napadaju nekoga s namerom da povrede (76%), ne uestvuju u
tui (62%), i ne kradu (72%). Nije zainteresovano za kolski uspeh 26% i
uestvovanje u radu sekcija u koli 15% drugova. Puenje cigareta i
konzumiranje alkohola je prisutno u priblinom broju (43% do 44%), a
znatan je procenat drugova koji ispoljavaju agresivno ponaanje u vidu
uestvovanja u tui (38%) i fizikog napadanja s namerom da se neko
ozbiljno povredi (24%). Veoma je zastupljeno beanje drugova sa nastave
(52%). Skoro svi adolescenti s lakom IO imaju negativne stavove prema
korienju teih droga (ekstazi i drugo), namernom unitavanju tuih stvari
(91%), krai (91%), noenju pitolja ili noa (89%), puenju marihuane
(87%), napadu sa namerom da se neko ozbiljno povredi (80%), izostajanju iz
kole (76%). Adolescenti s lakom IO imaju pozitivne stavove prema
zapoinjanju tue (31%), konzumiranju alkohola (33%), i puenju cigareta
(39%). Retko kri pravila ponaanja u koli 39%, ponekad 7%, esto 4%, a
nikada ne kri pravila u ponaanju 4% adolescenata s lakom IO. Skoro
polovina uzorka tvrdi da nisu upoznati sa pravilima ponaanja u koli.
Dobijeni rezultati nameu potrebu za kontinuiranom i dobro organizovanom
edukacijom adolescenata s lakom IO o socijalnim normama i toleranciji
kako u kolskoj sredini tako i u iroj drutvenoj zajednici. Uticaj pola nije
utvren kod krenja pravila ponaanja u koli, dok je uticaj pola na stavove
adolescenata sa lakom IO prema asocijalnom ponaanju evidentan kod krae
(p=0.025) i puenja marihuane (p=0.047). Mere korelacije ukazuju da
ponaanje najboljih drugova u znaajnoj meri utiu na formiranje stavova
adolescenata s lakom IO prema asocijalnom ponaanju (0.539) i na njihovo
asocijalno ponaanje (0.298). Vrnjaki uticaj je najjai kod adolescenata od
16. do 17. godine, dok kod starijih adolescenata ima tendenciju pada za
nepunih 10%. Stavovi adolescenata s lakom IO prema asocijalnom
ponaanju nisu u korelaciji sa krenjem pravila ponaanja u koli. To nas
navodi na zakljuak da stavovi adolescenata s lakom IO nisu stabilni, i da
adolescenti sa lakom IO imaju slabiju voljnu kontrolu ponaanja.
291
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
Dunji I., Vulevi G. Grupa vrnjaka-raskrsnica na putu razvoja.

Adolescencija-revolucija i evolucija u razvoju. 1997; priredio Vojislav
uri, Kliniko-bolniki centar,, dr Dragia Miovi- Dedinje, Klinika
za psihijatriju:,,arko Albulj Beograd.
Kiran-Esen B. Examining the adolescents smoking according to their peer
pressure levels and gender. Educational Sciences: Theory & Practice, 2003;
3 (1): 179-188.
Sim T. N. & Koh, S. F. A domain conceptualization of adolescent
susceptibility to peer pressure. Journal of Research on Adolescence, 2003;
13, (1): 57-80.
McIntosh J., MacDonald F., McKeganey N. The initial use of drugs in a
sample of pre-teenage schoolchildren. The role of choice, pressure and
influence. Drugs: education, prevention and policy, 2003; 10 (2): 147-158.
Urberg K. A., Luo Q., Pilgrim C., Degirmencioglu S. M. A two-stage
model of peer influence in adolescent substance use: individual and
relationship specific differences in susceptibility to influence. Addictive
Behaviors, 2003; 28: 1243-1256.
Lebedina-Manzoni M, Lotar M,Ricija N. Podlonost vrnjakom pritisku
kod adolescenata- Izazovi definiranja i mjerenja. Zagreb, Ljetopis
socijalnog rada, 2008b; 15 (3), 401-419.
Unger J. B., Rohrbach L. A., Cruz T. B., Beazconde-Garbanati, L.,
Howard, K. A., Palmer, P. H., Johnson, C. A. Ethnic variation in peer
influences on adolescent smoking. Nicotine & Tobacco Research, 2001; 3:
167-176.
Steinberg, L., and Silverberg, S. B. The Vicissitudes of Autonomy in Early
Adolescence. Child Development, 1986; 57:841851.
Berndt T.J. Developmental changes in conformity to peers and parents.
Developmental Psychology, 1979; 15: 608-616.
Lebedina-Manzoni M., Lotar M., Ricija N. Podlonost vrnjakom
pritisku i samopotovanje kod studenata. Zagreb, Hrvatska revija za
rehabilitacijska istraivanja, 2008a; Vol.44, br.1: 77-92.
Compas B., Phares V., Ledoux N. Stress and coping preventive
interventions for childrenand adolescents, in L.Bond, B. Compas (eds.):
Primary prevention in the schools. Sage, Newbury Park, CA, 1989.
Crosnoe R. Friendships in childhood and adolescence: The life course and
new directions. Social Psychology Quarterly, 2000; 63: 377-391.
Hartup, W. W., Stevens, N. Friendships and adaptation across the life span.
Current Directions in Psychological Science, 1999; 8: 76-79.
Berndt T. J. Childrens friendships: Shifts over a half-century in
perspectives on their development and their effects. Merrill-Palmer
Quarterly, 2004; 50: 206-223.
Berndt T.J., Keefe K. Friendsinfluence on adolescents adjustment to
school. Child Development, 1995; Vol.66, No.5: 1312-1329.
Jobling A., Moni K. B., Nolan A. Understanding friendship: Young adults
with Down syndrome exploring relationship. Journal of Intellectual and
Developmental Disability, 2000; 25: 235- 245.
292
17. Buhrmester D. Need fulfillment, interpersonal competence, and the

developmental contexts of early adolescent friendship. In W. M. Bukowski
& A. F. Newcomb (eds), The Company They Keep: Friendship in
Childhood and Adolescence 1996; pp 158185, New York, NY: Cambridge
University Press.
18. DuBois D.L., Silverthorn N. Natural mentoring relationships and
adolescent health: Evidence from a national study. American Journal of
Public Health, 2005; 95: 518524.
19. Robins R.W., Trzesniewski K.H., Tracy J.L., Gosling S.D., Potter J. Global
self-esteem across the life span. Psychology and Aging, 2002; 17: 423-434.
20. Darlington Y., Scott D. Qualitativ e research in practice: Stories from the
field. Buckingham: Open University Press, 2002.
21. Day M., Harry B. Best friends: The construction of a teenage friendship.
Mental Retardation, 1999; 37: 221-231.
22. Giangreco M. F., Edelman S. W., Broer S. M., Doyle, M. B.
Paraprofessional support of students with disabilities: Literature from the
past decade. Exceptional Children, 2001; 68: 4564.
23. Hartup W. W., Stevens, N. Friendships and adaptation in the life course.
Psychological Bulletin, 1997; 121: 355-370.
24. Stavrakaki C. Substance-related disorders in persons with a developmental
disability. In: Dual Diagnosis: An Introduction to the Mental Health Needs
of Persons with Developmental Disabilities (eds D. M. Griffiths, C.
Stavrakaki & J. Summers), 2002; pp. 455509. NADD, New York.
25. Emerson E., Turnball L. Self-reported smoking and alcohol use among
adolescents with a mild intellectual disability. Journal of Intellectual
Disabilities 9, 2002; pp. 5869.
26. Sturmey P., Reyer H., Lee R., Robek A. Substance Related Disorders in
Persons with Mental Retardation. NADD, Kingston, NY. 2003.
27. McGillicuddy N. B. A review of substance use research among those with
mental retardation. Mental Retardation and Developmental Disabilities
Research Reviews, 2006; 12: 41-47.
28. Coleman J., Hendry L.B. The Nature of Adolescence. 3rd edn,
Routledge, New York, 1999.
293
THE INFLUENCE OF PEERS ON ADOLESCENT BEHAVIOR

WITH MILD INTELLECTUAL DISABILITY
Summary
People with mild intellectual disability are developing in the adolescent period as
well as typical adolescent population, but they do so in their own way. Reach the
stage of concrete logical operations, but does not fully build cognitive structures, the
lower the level of social competence`s, there are difficulties in the field of adaptive
skills, difficulties in the perception of emotion, they are relieing on imitation other
people`s behavior. The overall aim of this study is to determine the influence of
peers on adolescent behavior with mild intellectual disability. The sample comprised
100 high school students with mild intellectual disability of both sexes, aged from 16
to 21 year who are vocational trained to work in "High vocational school", in
Belgrade. Questionnaire to assess peer influence adolescents with mild intellectual
disability (Zunic-Pavlovic et al, 2009), which is adapted to high school students with
mild intellectual disability. For statistical analysis we used nonparametric analysis
of variance (Kruskal Wallis test) and measures of correlation. The behavior of peers
influences on attitudes of students with mild intellectual disability towards socially
unacceptable behaviors (p = 0.000) and the adoption of socially unacceptable
behavior (p = 0.03). There is a difference between sexes towards the theft (p = 0.02)
and smoking marijuana (p = 0.05), and the difference between the age of
adolescents with mild intellectual disability who have the attention to hurt somebody
very serious (p = 0.02), selling drugs (0.05) and participation in of school sections
(p = 0.006).
Key words: adolescent students with mild intellectual disability, influence, peers,
behavior
294
PRAENJE I VRJEDNOVANJE POSTIGNUA KORAK NA

PUTU PREMA KVALITETNIJEM ODGOJU I
OBRAZOVANJU DJECE KOJA TREBAJU PODRKU
1
Horvati S.1, Dragojevi D.2, enjug 3.
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, R. Hrvatska

2
Osnovna kola Ban Josip Jelai, Zagreb, R. Hrvatska
3
Centar za odgoj i obrazovanje Prekrije, R. Hrvatska
Saetak
Praenje i vrjednovanje postignua uenika jedan je od kljunih i iznimno
zahtjevnih elemenata kvalitete odgojno-obrazovnog rada s djecom kojoj je potrebna
podrka. Vanjskim vrjednovanjem postignua dobiva se informacija kojom je
mogue utjecati na unaprjeivanje odgojno-obrazovnoga rada. iroka paleta
potrebne podrke uenicima s tekoama u redovnoj osnovnoj koli i vanjsko
vrjednovanje njihovih obrazovnih postignua zahtijeva prilagodbu ispitne
tehnologije, odnosno prilagodbu vrsta i oblika ispita te ispitnog postupka. U radu je
prikazana metodologija ispitivanja obrazovnih postignua uenika s tekoama,
dobiveni rezultati i iskustva sudionika. Ispitivanje je provedeno kao poseban dio
Projekta vanjskoga vrjednovanja obrazovnih postignua uenika 4. i 8. razreda u
kolskoj godini 2007./2008. U vezi s ispitivanjem obrazovnih postignua uenika s
tekoama uvaavane su razlike u odnosu na programe po kojima se uenici koluju
te individualne razlike za uenike koji nemaju Rjeenje o primjerenom obliku
kolovanja, ali je tijekom obrazovanja uoena odreena tekoa pa su prema nalazu
i miljenju odgovarajuih strunjaka primjenjivane prilagodbe u odgojnoobrazovnom radu. Ideja je bila da se prilagodbom ispitne tehnologije svakom
ueniku s tekoama u redovnoj nastavi omogui da svoja obrazovna postignua
pokae u potpunosti kao i ostali uenici potujui prava svih uenika. Ostvarivanje
prava uenika s tekoama, ravnopravnost meu uenicima i primjeren odnos
prema njihovim razliitostima, uz izbjegavanje svake mogunosti naruavanja
samopouzdanja i motiviranosti za uenje, bile su nit vodilja osmiljavanja
metodologije ovog dijela projekta. Rezultati ispitivanja pruaju osnovu za daljnji
istraivaki rad, daju smjernice uiteljima i strunim suradnicima, ali i kreatorima
obrazovne politike za rad na unaprjeenju odgojno-obrazovne
prakse u
inkluzivnom obrazovanju.
Kljune rijei: unaprjeenje, podrka, vanjsko vrjednovanje, inkluzija.
Svako drutvo koje djeci, ili bilo kojoj drugoj grupi, uskrauje prava koja
pripadaju ostalim grupama, treba ponuditi jasne odrive razloge za to. Teret
dokaza uvijek poiva na onima koji ele iskljuiti druge iz sudjelovanja; od
djece se ne smije traiti da dokazuju da im pripadaju ista prava kao i svima
ostalima.
Bob Franklin (1995 cit. prema Ljudska prava djeteta)
295
Uvod
Iako se odnos drutva prema djeci s tekoama promijenio od odnosa
skrivanja i odbacivanja do prihvaanja i integracije, ipak je prihvaanje djece
s tekoama naalost jo uvijek esto samo na razini potivanja pozitivnih
propisa, bez osobne unutarnje motivacije i odluujueg stava o tome da je
razliitost ljudi oko nas nae osobno bogatstvo. Posljednjih dvadesetak
godina modeli za shvaanje invaliditeta pomakli su se od tradicionalnih
medicinskih modela usmjerenih na individualna oteenja, okolnosti i
intervencije na drutveno-politike modele koji istiu onesposobljeno
drutvo.1 Zakoni obrazovne politike u Republici Hrvatskoj doneseni su u
skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom2 te Konvencijom o
pravima djeteta3. Obrazovanje djece s tekoama u Hrvatskoj sastavni je dio
Zakona o predkolskom odgoju i naobrazbi4, Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj koli5, Dravnog pedagokog standarda predkolskog
odgoja i naobrazbe6, Dravnog pedagokog standarda osnovnokolskog
sustava odgoja i obrazovanja7, Dravnog pedagokog standarda
srednjokolskog sustava odgoja i obrazovanja8 i Nacionalnog okvirnog
kurikuluma za predkolski odgoj i obrazovanje te ope obvezno i
srednjokolsko obrazovanje9. Meutim, pravilnici koji detaljnije reguliraju
obrazovanje uenika s tekoama, dakle, Pravilnik o osnovnokolskom
odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u razvoju10 i Pravilnik o
srednjokolskom obrazovanju mladei s tekoama u razvoju11, s obzirom na
svoju starost od gotovo dvadeset godina, vie ni terminoloki, a niti
sadrajno ne zadovoljavaju potrebe djeteta/uenika s tekoama. Zakon
termin tekoe u razvoju prepoznaje kao samo jednu od triju skupina
tekoa, a oblike podrke, koje predviaju navedeni pravilnici, odavno su
ve nadili mnogi primjeri dobre prakse u hrvatskim kolama. Ambicioznu
reformu obrazovnog sustava Republika Hrvatska zapoela je na temelju
dokumenta Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.
2010.12.
Prvi od etiriju kljunih razvojnih prioriteta bio je poboljanje kvalitete i
uinkovitosti odgoja i obrazovanja. Planirano je i poduzimanje potrebnih
mjera za osiguranje jednakih mogunosti pristupa visokokolskom
obrazovanju za sve te uvoenje dravne mature, ime e se olakati
protonost pristupnika/pristupnica visokom obrazovanju. U podruju mjera
za poboljanje praenja obrazovanja planirano je da se postojei nadzor
(struno-pedagoki, upravni i inspekcijski) postupno usmjeri i razvija prema
vrjednovanju (unutarnjem i vanjskom) odgojno-obrazovnih ustanova i
sustava u cjelini. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja
ustrojen je na temelju Zakona o Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje
obrazovanja13. To je javna ustanova koja obavlja poslove vanjskog
vrjednovanja u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske i poslove
provoenja ispita temeljenih na nacionalnim standardima. Uvoenjem
sustava vanjskog vrjednovanja te samovrjednovanja kola, koje proizlazi iz
296
rezultata postignutih na ispitima temeljenim na standardima, ostvarena su

postignua na trima razinama: makrorazini, mezorazini i mikrorazini. Na
makrorazini (razina obrazovnog sustava) postignuto je unaprjeenje kvalitete
rada kola, odnosno promicanje kvalitete uenja i pouavanja, unaprjeenje
kulture provjeravanja i vrjednovanja znanja i kompetencija, podizanje
kvalitete ocjenjivanja u koli, reduciranje reproduktivnog znanja i
kompetencija, ujednaavanje pripremljenosti uenika razliitih kola i bolje
definiranje ishoda obrazovanja kao ishodite za reformu kurikuluma. Na
mezorazini (razina kole) postignuta je poveana motivacija djelatnika za
rad, poveana kompetitivnost meu kolama, dobivanje vanih podataka za
samovrjednovanje kola uoavanje vlastitih prednosti, slabosti i razvojnih
mogunosti. Na mikrorazini je kod nastavnika pojaan napor, odnosno
ulaganje u kvalitetu vlastitog rada, razvija se objektivnije praenje i
ocjenjivanje rada uenika i ulae se vei trud u bolje motiviranje uenika, to
doprinosi kvalitetnijoj komunikaciji s uenicima i razvijanju partnerskoga
odnosa na relaciji nastavnik uenik; uenici usvajaju vrijednosni stav da
se samo uenjem, savjesnim radom i zalaganjem moe ostvariti uspjeh u
koli i u ivotu, poveana je motivacija za uenje i razvijaju se bolje vjetine
samostalnog uenja. Ako se prihvati teza da su trajno preispitivanje metoda i
pristupa pouavanja i uenja, traenje najprimjerenijih oblika suradnje
izmeu svih subjekata edukacije te mjerenje i odreivanje vrsta postignua
najvaniji za edukacijsku inkluziju14, tada prvo vanjsko vrjednovanje
obrazovnih postignua uenika s tekoama u Republici Hrvatskoj
predstavlja dobre poetne pokazatelje o kvaliteti praenja napredovanja
uenika s tekoama u redovnom sustavu odgoja i obrazovanja.
Priprema provedbe vanjskog vrjednovanja obrazovnih postignua
uenika s tekoama u osnovnim kolama
Projektom vanjskog vrjednovanja obrazovnih postignua uenika 4. i 8.
razreda osnovnih kola u 2008. godini obuhvaeni su svi uenici te
generacije u cijeloj zemlji. U sklopu navedenoga projekta provedeno je prvo
vanjsko vrjednovanje obrazovnih postignua uenika s tekoama u
potpunoj integraciji. Za uenike bez tekoa bilo je provedeno probno
ispitivanje, a za uenike s tekoama to nije uinjeno. Stoga su svi rezultati
uenika s tekoama, dobiveni ovim dijelom projekta, promatrani kao
rezultati probnog istraivanja za ukupnu populaciju uenika s tekoama.
Rezultati ispita tih uenika nisu uvrteni u rezultate pojedine kole. U
cjelokupnom istraivanju nisu iskazivani pojedinani rezultati uenika.
Prema nama dostupnoj literaturi i podatcima ovakav projekt nije proveden
niti u zemljama s dugom tradicijom vanjskoga vrjednovanja. Ciljevi su bili
omoguiti svakom ueniku, koji nastavu pohaaju u redovnim razrednim
odjelima, da svoja obrazovna postignua pokae u potpunosti kao i ostali
uenici, osigurati ostvarivanje prava uenika koja mu pripadaju prema
297
h
vaeim propiisima, osigurati ravnopravnost meu uenicim

ma istoga odjela ili
kole prihvaaanjem i primjerrenim odnosom
m prema njihovim razliitostim
ma,
izbjei svaku mogunost
m
naruuavanja samop
pouzdanja ueniika i motiviranoosti
za uenje te obrazovnoga neuspjeha kod
d bilo kojega uenika i dobbiti
informaciju kojom
k
e se utjjecati na unaprrjeivanje odgoojno-obrazovnooga
rada s ueniccima u koli. Tijekom prip
premnih aktivnosti posredno je
postignuto da je
j svaka osnovnna kola u Repu
ublici Hrvatskojj dobila i prouila
Upute za vanjjsko vrjednovannje obrazovnih postignua ueenika s posebnnim
odgojno-obrazzovnim potrebaama u osnovnim
m kolama15. U nnjima su precizzno
navedene nekee ope potrebe uenika s teko
oama i naini pruanja podrke
prilikom vrjeddnovanja njihovva znanja koji mogu
m
i trebajuu biti koriteni i u
svakodnevnoj nastavi. Baza podataka16 o uenicima kojja je izraena za
cijelu Republiku Hrvatsku om
moguila je anallizu stanja zastuupljenosti ueniika
s tekoama u redovnom susstavu odgoja i obrazovanja.
o
(grafiki prikaz 1.
1 i
2.)
Grafafikon 1.
1 Podaci o ukljjuenosti uenik
ka s tekoama u redovni sustaav
obrazovanja u Republici Hrvatskoj
H
u 4. i 8. razredima ossnovnih kola u
kolsskoj godini 2007./2008.
298
h
Grafikon 2. Podaci o posttotku uenika s prilagoenim

m programom u
odnosu naa ukupan broj ukljuenih

u
ueenika s tekoaama u redovni
sustav obrazoovanja u Repuublici Hrvatsko
oj u 4. i 8. razrredima osnovnnih
kola u kkolskoj godini 2007./2008.
pitne tehnologiije
Metodologijaa prilagodbe isp
Na prilagodbbu ispitne tehnnologije (ispitn
noga materijalla i/ili ispitnooga
postupka) praavo su imali svi
s uenici ko
oji su u potpuunoj integraciji u
redovnim osnoovnim kolama u skladu s odreedbama lanakaa 4. i 6. Pravilniika
o osnovnokollskome odgoju i obrazovanju uenika s tekooama u razvojuu10
te uenici koji nisu imali Rjeenje o primjeerenom obliku kolovanja, ali je
tijekom obrazovanja uoena odreena teko
oa u razvoju i primjenjivane su
prilagodbe u odgojno-obraazovnom radu
u prema nalaazu i miljennju
odgovarajuihh strunjaka. Prrilagodbe ispitn
ne tehnologije ppodijeljene su na
dvije osnovne skupine: ueniici koji se kolu
uju prema redovvnome program
mu,
odnosno redovvnome program
mu uz individuaalizirani pristupp. Sve prilagoddbe
ispitnih materrijala koje ne ukljuuju
u
izmjeene ispitnih zaddataka ili njihoova
izuzea smatraaju se jednakovvrijednim uradcima uenika. N
Naime, ako je ispit
za slijepoga uenika
u
preveden na Brailleov
vo pismo ili jee uvean ispis za
slabovidnoga uenika te im je zbog brzinee pisanja omoguueno produljeeno
vrijeme trajanjja ispita ili pom
mo osobnoga po
omagaa (vrijeddi i za dio ueniika
s motorikim oteenjima) koji e zapisiv
vati uenikove odgovore prem
ma
njegovu diktattu, ni u emu se
s ne naruava valjanost
v
ispitivvanja. U ovom su
sluaju prilaggodbe metodike i didaktike i ne mijeenjaju oekivaane
obrazovne cilljeve kao kod uenika snieenoga intelektuualnoga razvojaa uenici koji se koluju prrema prilagoeenome program
mu. U skladu s
propisima, za uenike koji see koluju premaa prilagoenom
me programu isppiti
su bili prilagooeni nastavnom
m planu i progrramu za svaki ispitivani nastavvni
predmet.
299
Unutar prve i druge skupine prilagodba ispitne tehnologije, dakle ispitnoga

postupka i/ili ispitnih materijala obuhvaala je nekoliko razliitih
kombinacija: sadrajno i formom isti ispit kao za cijelu populaciju, ali
pisanje u produljenome vremenu trajanja; sadrajno isti ispit kao za cijelu
populaciju, ali obavljena prilagodba tiska i dijelom prilagodba jezine forme,
a vrijeme trajanja ispita je kao i kod ostalih uenika; sadrajno isti ispit kao
za cijelu populaciju, ali obavljena prilagodba tiska i dijelom prilagodba
jezine forme uz produljeno vrijeme trajanja ispita; sadrajno isti ispit
uveanoga tiska (font 22), a vrijeme trajanja ispita je kao i kod ostalih
uenika; sadrajno isti ispit uveanoga tiska (font 22) uz produljeno vrijeme
trajanja ispita; sadrajno isti ispit na Brailleovome pismu; sadrajno isti ispit
uz osobnoga pomagaa; prilagoeni ispit, dakle, ispit prilagoenoga sadraja
i prilagoeni ispit uz pomo osobnoga pomagaa.
Rezultati ispitivanja na primjeru ispita iz Povijesti i Geografije u 8.
razredima
Dobra suradnja s roditeljima naglaavana je kao kljuna toka projekta te je
suglasnost roditelja da njihova djeca pristupe ispitivanju dobivena za 94%
integriranih uenika, a u 8. razredima za ak 96% od ukupnog broja uenika
s tekoama. Nakon provedene metrijske analize, zakljuci o prilagoenim
ispitima17 donijeli su dobre smjernice za budui rad na poboljanju kvalitete
odgoja i obrazovanja uenika s tekoama. Zakljueno je da su redovni ispiti
iz Geografije i Povijesti uz produljeno trajanje zadovoljavajue pouzdana i
valjana mjera znanja za skupinu uenika s tekoama koji se koluju prema
redovnom programu. Ipak, ispiti su se pokazali teinski neprimjereni,
odnosno preteki ovim uenicima. Stoga, prilagodba ispita produljenjem
trajanja ispitivanja nije u potpunosti primjerena ovoj skupini uenika.
Tablica 1. Metrijske karakteristike ispita iz Povijesti
Rezultat uenika
Ukupan broj
uenika
M
Sd
Minimum
Maksimum
Postotak (%)
rjeivosti
prosjeni rezultat
Na redovitom ispitu
uz produljeno
trajanje
Na ispitu
prilagoenog
sadraja
366
869
9,73
4,67
0
28
8,18
3,77
0
17
34,74
48,12
300
Tablica 2. Metrijske karakteristike ispita iz Geografije

Rezultat uenika
Ukupan broj uenika
M
Sd
Minimum
Maksimum
Postotak (%)
rjeivosti prosjeni
rezultat
366
8,32
4,43
0
28
Na ispitu
prilagoenog
sadraja
869
7,73
2,91
0
17
29,71
45,47
Na redovitom ispitu uz
produljeno trajanje
U vezi s ispitima prilagoenog sadraja zakljueno je da su ispiti iz

Geografije i Povijesti zadovoljavajue pouzdana i valjana mjera znanja
uenika koji se koluju po prilagoenom programu. itav ispit, kao i njegovi
pojedini dijelovi, pokazali su se teinski primjereni ovoj grupi uenika. Ispit
se pokazao diskriminativnim za ove uenike, tj. dobro ih meusobno
razlikuje po znanju. Uratke uenika ocjenjivali su ocjenjivai uitelji
pojedinog predmeta u suradnji s edukacijsko-rehabilitacijskim strunjacima.
Na taj je nain veliki broj uitelja upoznat sa specifinostima u vrjednovanju
postignua uenika tekoama. Uitelji su stekli osobno iskustvo
suradnikog naina rada prilikom ocjenjivanja te na primjerima uradaka
uenika nauili razlikovati pogrjeke i nedostatke uvjetovane obiljejima
tekoe uenika od pogrjeaka i nedostataka uvjetovanih nedovoljnom
usvojenou nastavnih sadraja. Meutim, povezanost rezultata uenika na
ispitima i njihovih kolskih ocjena upuuje na zakljuak kako se uenici u
redovnoj nastavi ne ocjenjuju uz jasne standarde.
Tablica 3. Povezanost rezultata u dijelu ispita iz Geografije i dosadanjega
kolskoga uspjeha iz Geografije te opega uspjeha na kraju 7. razreda
Redoviti ispit
Redoviti ispit uz produljeno
trajanje
Prilagoeni ispit
Ocjena iz
Geografije
7. razreda
0,53
Opi uspjeh
7. razreda
0,36
0,42
0,17
0,14
301
0,52
Tablica 4. Povezanost rezultata u dijelu ispita iz Povijesti i dosadanjega

kolskoga uspjeha iz Povijesti te opega uspjeha na kraju 7. razreda
Redoviti ispit
Redoviti ispit uz
produljeno trajanje
Prilagoeni ispit
Ocjena iz Povijesti 7.
razreda
0,46
Opi uspjeh 7. razreda
0,44
0,46
0,15
0,14
0,47
Tijekom ispitivanja prikupljene su informacije o zapaanjima sudionika. Iz

zabiljeki osobnih pomagaa izdvajamo: uenik je dobio ispit na
Brailleovom pismu uz produljeno vrijeme pisanja. Ispit je protekao u redu i u
granicama predvienog vremena. Uenik je samostalno rjeavao ispit i
pomo mu je bila potrebna samo u manipulaciji s ispitnim materijalom.;
Uenica je u potpunosti samostalno rjeavala prilagoeni ispit. Tijekom
zadanog vremena uspjela je proi sva pitanja. Uenica pie velikim tiskanim
slovima. Ipak, primijetila sam da joj je dio ispita iz Povijesti bio znatno tei
te je ee gubila pozornost pa je bilo potrebno usmjeravanje i poticanje.;
Zbog kombiniranih kognitivnih i emocionalnih tekoa uenici je bilo
potrebno nekoliko puta proitati pitanja. Dio ispita iz Geografije koji je
povezan sa snalaenjem na zemljovidu uenica nije mogla rijeiti. Poela se
vrpoljiti na stolici i nefokusirano gledati ispred sebe i lupkala je olovkom o
gumicu. Verbalnim uputama poticala sam ju na suradnju i usmjeravala da se
opusti. Uvjeravala sam ju da ona to moe odraditi sama i da je sve dosada
odlino odradila. U jednom trenutku konano me ula i polako se oputala.
Uporabili smo tehniku oputajueg disanja. Kad se smirila, ponovno je
prionula zadatcima. U konanici je ispit rijeila do kraja.
Zakljuak
Analizom rezultata uenikih postignua kao najupeatljiviji problem
istaknuto je unutarnje vrjednovanje. Niska povezanost rezultata i kolskih
ocjena ukazuje na nepostojanje standarda ocjenjivanja, odnosno na injenicu
kako se u kolama neki fluidni i subjektivni kriteriji postavljaju kao kriteriji
vrjednovanja postignua uenika s tekoama. Rezultati ukazuju na to da
uenik s dobrim rezultatom na standardiziranom ispitu ima slabe kolske
ocjene i obrnuto te se postavlja pitanje kompetentnosti uitelja, odnosno
mogueg ocjenjivanja uenikovog ponaanja u razredu i nekih drugih
elemenata kao mjere znanja. Stoga je potrebno intenzivirati rad na
poboljanju kvalitete pouavanja i na stvaranju istinski inkluzivnih uvjeta.
Ocjenjivanje mora biti holistiko/ekoloko te mora uvaavati kolske,
ponaajne, socijalne i emocionalne aspekte uenja i pruati jasne informacije
o buduim koracima nastavnog procesa17. U vrijeme kada je dravna matura
302
postala standard u hrvatskom kolstvu i kada postoji mogunost uvoenja

zavrnih ispita na kraju osnovnokolskog obrazovanja, a samo ukljuivanje
uenika s tekoama u redovni obrazovni sustav ve je dugi niz godina
praksa u Republici Hrvatskoj, ipak ne moemo govoriti o inkluzivnom
obrazovnom sustavu niti
smijemo nekritiki prihvaati zahtjeve
standardizacije. Standardizacija mora biti odgovarajua svakom pojedinom
ueniku, to znai da je potrebno preispitati sva naela odgojno-obrazovnog
rada s uenicima s tekoama, posebice kategorizaciju tekoa uenika,
odreivanje obrazovnih programa i vrjednovanje postignua. Sva nova
istraivanja, uz ponovno promiljanje o temeljnim naelima, trebaju dovesti
do pristupa koji se usredotouje na sposobnosti, interese, ambicije i potrebe
uenika, ali s ciljem kontinuiranog praenja napretka uenika i osiguravanja
odgovarajuih odgojno-obrazovnih uvjeta. Inkluzivno obrazovanje je proces
osnaivanja mogunosti obrazovnog sustava da dotakne sve uenike.
Inkluzivni obrazovni sustav moe se ostvariti samo ako redovne kole
postanu vie inkluzivne, drugim rijeima, ako postanu bolje u obrazovanju
sve djece u zajednici,18 a poboljanju kvalitete odnosno razvoju inkluzivnih
kola zasigurno doprinosi i sustav vanjskog vrjednovanja njihova rada.
Literatura
1.
Rioux, H. New Research Directions and Paradigms: Disability is not

Measles. In M. Rioux & M. Bach (Eds.). Disability is Not Measles: New
Research Paradigms in Disability (29. 65.). North York: The Roeher
Institute.1994
2. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. Fakultativni protokol uz
Konvenciju. Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s
invaliditetom (5. rujna 2010).
(http://www.mobms. hr/media/996
/mobmskonvencijaun.txt).
Preuzeto
22.
listopada
2010.
iz:
http://www.mobs.hr
3. UN. Konvencija o pravima djeteta. 1989; Rezolucija A/44/736
4. Zakon o predkolskom odgoju i naobrazbi. 1997; NN 10/97.
5. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli. 2008; NN 87/08.
6. Dravni pedagoki standard predkolskog odgoja i naobrazbe. 2008; NN
63/08.
7. Dravni pedagoki standard osnovnokolskog sustava odgoja i
obrazovanja. 2008; NN 63/08.
8. Dravni pedagoki standard srednjokolskog sustava odgoja i obrazovanja.
2008; NN 63/08.
9. Nacionalni okvirni kurikulum za predkolski odgoj i obrazovanje te ope
obvezno i srednjokolsko obrazovanje. 2010. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i porta. Preuzeto 22. listopada 2010. iz www.mzos.hr.
10. Pravilnik o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s tekoama u
razvoju. 1991; NN 23/91.
11. Pravilnik o srednjokolskom obrazovanju mladei s tekoama u razvoju.
1992; NN 86/92.
303
12. Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005.

2010. 2005; Vlada
Republike Hrvatske
13. Zakon o Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja. 2004;
NN 151/04.
14. Stainback S. & Stainback W. Inclusion: A guide for educators. Baltimore:
Paul H. Brookes Publishing Co. 1996.
15. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Upute za vanjsko
vrjednovanje obrazovnih postignua uenika s posebnim odgojnoobrazovnim potrebama u osnovnim kolama. 2007.
16. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Izvjee o provedbi
projekta vanjskoga vrjednovanja obrazovnih postignua uenika 4. i 8.
razreda osnovne kole u Republici Hrvatskoj u kolskoj godini 2007./2008.
2008.
17. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i Institut drutvenih
znanosti Ivo Pilar . Istraivaki izvjetaj. 2008.
18. European Agency for Development in Special Needs Education. Key
Principles for Promoting Quality in Inclusive Education. Recommendations for
Policy Maker. (http://www.europeanagency.org/publications /ereports/keyprinciples-for-promoting-quality-in-inclusive-education/key-principlesEN.pdf).Preuzeto 22. rujna 2010. iz: http://www.european-agency.org
304
MONITORING AND EVALUATION OF ACHIEVEMENTS A

STEP TOWARD QUALITY EDUCATION OF CHILDREN
WHO NEED SUPPORT
Summary
Monitoring and evaluation of student achievements is one of the most demanding
and extremely relevant elements in education of children that need support. External
evaluation of the achievements gives important informations that can be used to
make influence on improvement of educational work. A wide range of necessary
support to students with disabilities in regular elementary school and external
evaluation of their educational achievement requires adaptation of technology
types and forms of tests and adaptation of test procedure. This paper will give an
overview on testing methodology, obtained results and experiences of subjects that
were involved in testing. Testing was conducted as a special part of Project for
external evaluation of educational achievements for students in fourth and eighth
grade in school year 2007./2008. The evaluation of student achievements took into
account the differences in the models of education that student with difficulties are
obtaining, as well as individual differences of students that do not have a decision of
the appropriate model of education, but do have some difficulties in attending
regular curriculum. Those students were monitored from the side of educational
experts, whose opinion was necessarily for educational adjustments. This
adjustment of test technology gave students with difficulties same chance to show
their educational achievements in same way as students without difficulties, with
respecting the rights of all students. To exercise the rights of students with disability,
equality among students and appropriate relationship with their differences while
avoiding any possibility of distortion of self-confidence and motivation for learning
were guidelines for designing methodological part of this part project. The test
results provide the basis ground for further research work as guidance to teachers
and school professionals, as well as policy makers, for working on improvement of
educational practices in inclusive education.
Key words: improvement, support, external evaluation, inclusion.
305
IVOT U ZAJEDNICI OSOBA SA INTELEKTUALNIM

POTEKOAMA
Glumbi, N., Brojin, B., uni-Pavlovi V.
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu, Srbija
Saetak
Aktivnosti ivota u zajednici od sutinske su vanosti za unapreivanje kvaliteta
ivota i za prevenciju institucionalizacije osoba sa intelektualnim potekoama.
Mogunosti koje se ovim osobama pruaju u oblasti ivota u zajednici smatraju se
kljunim faktorom za utvrivanje intenziteta potrebne podrke.Ovo istraivanje je
sprovedeno u cilju utvrivanja intenziteta podrke koju je potrebno pruiti osobama
koje provode (ili e tek provoditi) vei deo dana u dnevnim boravcima, kako bi se
one ukljuile u razliite aktivnosti unutar zajednice. Uzorak ini 100 ispitanika sa
intelektualnim potekoama, oba pola (59% mukog i 41% enskog pola), uzrasta
od 5 do 46 godina (AS=18,79; SD=8,79). Podskala Aktivnosti ivota u zejednici,
koja je sastavni deo Skale za procenu intenziteta podrke (AAMR, 2004) koriena
je u cilju utvrivanja oblasti i intenziteta potrebne podrke za ivot u zajednici.
Svaka aktivnost je procenjena u odnosu na tri parametra: uestalost pruanja
podrke, dnevni utroak vremena za pruanje podrke i tip podrke. Rezultati
pokazuju da je najvea potreba za podrkom ispoljena u oblasti kupovine i plaanja
roba i usluga (AS=6,12); u pristupu ustanovama od javnog znaaja (AS=6,14) i u
poseivanju rodbine i prijatelja (AS=6,12). U drugim oblastima ivota u zajednici
potreba za podrkom je neto nia (prosene vrednosti za pojedince aktivnosti kreu
se u rasponu od 5,05 do 5,89). Procena potrebe za podrkom predstavlja prvi korak
u obezbeivanju preduslova za uspenu socijalnu inkluziju osoba sa intelektualnim
potekoama.
Kljune rei: intelektaulne potekoe, socijalna inkluzija, potreba za podrkom
Uvod
ivot veine ljudi ukljuuje serije razliitih aktivnosti, koje odraavaju
njihova interesovanja i ivotne izbore. Uobiajena nedelja prosene osobe
tipinog razvoja podrazumeva rad, brigu o deci, izlaske s prijateljima,
provoenje vremena sa partnerom ili porodicom, odravanje domainstva,
rekreaciju i slobodno vreme. Na slian nain, osobe sa intelektualnom
ometenou (IO) treba da imaju pristup razliitim aktivnostima i iste
mogunosti izbora, koje su zasnovane na njihovom nainu ivota i njihovom
razvoju kao osoba. Veina ovih aktivnosti moe i treba da se realizuje u
zajednici. ivot u zajednici podrazumeva da se bude na uobiajenim
mestima u uobiajeno vreme radnim mestima, klubovima, radnjama,
sportskim centrima Ukoliko aktivnosti treba da omogue osobama da
izgrauju sopstvene ivote u zajednici, onda one moraju biti i sprovoene u
njoj. Ovo je dvosmeran proces koji je vaan i za ljude u zajednici, kako bi
razvili puno razumevanje onoga to osobe sa IO mogu da im ponude1.
Meutim, fiziko prisustvo je samo deo tog procesa. Biti deo zajednice ne
307
podrazumeva samo deliti isti prostor. Radi se i o kontaktu s drugim ljudima

biti vien, biti poznat, biti ukljuen. Korienje objekata u zajednici ne
znai nuno da e osobe kontaktirati sa bilo kim, osim sa onim ljudima koji
su plaeni da provode vreme sa njima. To znai da aktivnosti treba
usmeravati na razvijanje kontakata sa drugim ljudima, za ta je potrebna
snana i odogovarajua podrka. Ipak, ne treba zaboraviti da osobe sa IO
vole da provode vreme jedne sa drugima i da visoko vrednuju te odnose
razvijanje kontakata u zajednici ne sme da oduzme priliku za odravanje
ranijih i razvoj novih odnosa meu osobama sa IO1. U prolosti su osobe sa
IO tretirane kao inferiorne osobe koje ne zasluuju da u potpunosti uestvuju
u ivotu zajednice. Ovakav stav imao je za posledicu razliite naine kojima
se ograniavao pristup resursima zajednice. Na primer, masovno su smetane
u institucije i sterilisane su da bi se spreilo irenje defektnih gena 2,3.
Pored toga, osobe sa IO su imale malo prilika za interakciju sa osobama
tipinog razvoja4. Generalno, retko su uestvovale u aktivnostima zajednice.
U novije vreme menja se nain na koji se opaaju osobe sa ometenou. Dok
je ranije fokus bio na prirodi oteenja osobe i posledinom deficitu, osobe
sa ometenou se danas vide kao osobe koje imaju ivot i potrebna im je
podrka. Podrka se definie kao resursi i strategije iji je cilj da unaprede
razvoj, obrazovanje, interese i lino blagostanje osobe, kao i da poboljaju
funkcionisanje osobe. Ta promena od orijentacije ka deficitu, prema modelu
zasnovanom na podrci u kojem su potpuno uee i samoodreenje
centralne komponente, ima znaajne imlikacije u pogledu organizacije
usluga namenjenih ovim osobama. U idealnom sluaju, podrka bi trebalo da
je usmerena ka osobi, organizovana u skladu sa specifinim potrebama,
kompetencijama i sklonostima osobe sa ometenou i njene socijalne mree5.
Metode rada
Intenzitet potrebe za podrkom utvren je na uzorku od 100 ispitanika (59
mukog i 41 enskog pola), starosti od 5 do 46 godina (AS=18,79;
SD=8,79). Intelektualne sposobnosti ispitanika su u nivou umerene ili teke
intelektualne ometenosti. Istraivanje je sprovedeno u cilju utvrivanja
intenziteta podrke koju je potrebno pruiti osobama koje provode (ili e tek
provoditi) vei deo dana u dnevnim boravcima, kako bi se one ukljuile u
razliite aktivnosti unutar zajednice. U istraivanju je koriena podskala
ivot u zajednici koja je sastavni deo Skale za procenu intenziteta podrke6.
Ova Skala se sastoji od osam ajtema kojima se opisuju razliite aktivnosti
unutar lokalne zajednice. Potreba za podrkom u svakoj ivotnoj aktivnosti
ispituje se u odnosu na tri merila: uestalost, dnevni utroak vremena za
obezbeivanje podrke i tip podrke. Uestalost se odnosi na pitanje koliko
esto je potrebno obezbediti dodatnu podrku (tj. podrku koja je izvan
granica potrebnih osobama koje nisu ometene) za svaku ciljnu aktivnost.
308
Uestalost je odreena opsegom skale od 0 do 4, pri emu vei brojevi

ukazuju na vii nivo potrebe za podrkom:
0 - nije potrebna ili je potrebna manje od jednom meseno
1 - najmanje jednom meseno, ali ne i jednom nedeljno
2 - bar jednom nedeljno, ali ne i jednom dnevno
3 - bar jednom dnevno, ali ne i svakog sata
4 - svakog sata ili ee.
Vremeski period u toku dana potreban za obezbeivanje podrke takoe je
rangiran u rasponu od 0 do 4 i predstavlja vreme koje je potrebno da bi se
obezbedila podrka u onim danima u kojima se podrka inae obezbeuje.
Moe da se desi da je nekoj osobi specifina podrka u odreenoj aktivnosti
potrebna prilino retko, ali da obezbeivanje podrke zahteva puno vremena.
U odnosu na vreme potrebno za obezbeivanje podrke za svaki ajtem se
dobija jedan od sledeih poena:
0 - nije potrebno bilo kakvo vreme
1 - manje od 30 minuta
2 - vie od 30 minuta, ali manje od 2 sata
3 - vie od 2, ali manje od 4 sata
4 - 4 sata ili vie.
Tip podrke ukazuje na prirodu podrke koju je potrebno ostvariti da bi se
ometena osoba ukljuila u neku aktivnost:
0 - nije potrebna podrka
1 - kontrola (nadgledanje)
2 - verbalno ili gestovno podsticanje
3 - delimina fizika pomo
4 - potpuna fizika asistencija
Sirovi skorovi za svaku oblast aktivnosti dobijaju se sabiranjem brojanih
ocene ispitivaa koje se odnose na tri dimenzije (uestalost, dnevni utroak
vremena i tip podrke). Informanti u ovom istraivanju bili su roditelji i
defektolozi koji dobro poznaju ispitivane osobe sa intelektualnom
ometenou.
Na grafikonu br. 1 prikazane su prosene vrednosti sirovih skorova u
razliitim oblastima aktivnosti u zajednici. Vei brojevi ukazuju na vii
stepen potrebe za podrkom u odreenoj oblasti.
309

Aktivnosti ivota u zajednici
pristup ustanovama od opteg znaaja

interakcija sa lanovima zajednice
kupovina i plaanje robe i usluga
uee u aktivnostima zajednice
poseta prijateljima i porodici
korienje javnih slubi
uee u slobodnim aktivnostima
transport
nivo potrebe za podrkom
Grafikon 1. Aktivnosti ivota u zajednici osoba sa intelektalnom

ometenou
Najvei stepen potrebe za podrkom ispitanici sa IO imaju u oblasti
kupovine i plaanja roba i usluga (AS=6,88; SD=2,08). Potreba za podrkom
u ovoj oblasti u velikoj meri je uslovljena nedovoljno razvijenim
konceptualnim vetinama ove populacije. Meutim, i u mnogim drugim
oblastima detektovan je visok stepen potrebe za podrkom, a naroito u
pristupu ustanovama javnog znaaja (AS=6,14; SD=1,48) i poseti
prijateljima i lanovima porodice (AS=6,12; SD=2,11). Istraivanja ukazuju
da su osobe sa IO esto usamljene, oseaju se izolovano, imaju malo
socijalnih veza i provode veliki deo vremena u svom domu. Vreme u kui
obino provode u drutvu drugih osoba sa IO ili sa plaenim osobljem7.
Korienje javnih ustanova, pa i onih rekreativnih, takoe podrazumeva
potrebu za visokim stepenom potrebe za podrkom (AS=5,89; SD=1,40).
Jedna studija je ispitivala kojim se rekreativnim aktivnostima bave
adolescenti sa IO, kao i naine na koji provode slobodno vreme, a dobijene
rezultate je uporedila sa onima koji su dobijeni kod adolescenata tipinog
razvoja. Pronaeno je da adolescenti tipinog razvoja ee nego njihovi
vrnjaci sa IO: kupuju u trnim centrima, supermarketima i drugim
prodavnicama; odlaze u bioskope; poseuju sportske dogaaje, kafeterije i
prijatelje sve aktivnosti koje koje ukljuuju druge osobe i odvijaju se u
zajednici. Osobe sa IO su ee od vrnjaka tipinog razvoja igrale video
igre aktivnost koja je primarno usamljenika i vezana za kuu8. Gledanje
310
televizije i sluanje radija se inae navode kao naini na koji osobe sa

ometenou (bilo da su u pitanju mentalne ili fizike ometenosti) najee
provode slobodno vreme9, to su takoe aktivnosti koje ne podrazumevaju
ukljuivanje u zajednicu. Pronalazi se i znaajna razlika izmeu osoba sa
ometenou i populacije tipinog razvoja kada je u pitanju participacija u
specifinim aktivnostima u zajednici. Na primer, 58% osoba sa ometenou
(mentalnom ili fizikom) tokom godinu dana ne poseti bioskop (nasuprot
29% osoba tipinog razvoja). U istom periodu, 67% osoba sa ometenou ne
poseti nijedan koncert, dok ih sportskom dogaaju ne prisustvuje 71%
(nasuprot 51% , odnosno 43% osoba tipinog razvoja). Autori istraivanja
ove podatke interpertiraju kao dokaz da su osobe sa ometenou esto
socijalno izolovane u zajednici9. Nasuprot ovim rezultatima stoje podaci koji
pokazuju da osobe sa ometenou visoko vrednuju aktivnu ukljuenost u
zajednicu. Na primer, u prethodno navedenom istraivanju 64% osoba sa
ometenou izraava elju da budu vie ukljuene u zajednicu9. Druga
studija, koja je obuhvatila osobe razliitog stepena IO pronala je da je vie
ukljuenosti u aktivnosti zajednice na vrhu liste elja ovih osoba (ispred
promene smetaja, elja vezanih za posao, elja vezanih za posedovanje
stvari, porasta linih aktivnosti, socijalizacije).9 Smanjena ukljuenost u
zajednicu osobama sa IO ograniava i mogunosti uspostvaljanja socijalnih
odnosa. Iako ove osobe imaju socijalne odnose sa drugima osobama sa IO,
esto izostaju odnosi sa osobama tipinog razvoja, izuzimajui plaenu
pomo i lanove porodice4. S druge strane, kontakti sa osobama tipinog
razvoja su izuzetno bitni iz bar dva razloga. Najpre, uee u uobiajenim
socijalnim situacijama je vano kako bi osobe sa IO imale priliku da ue
odgovarajua socijalna ponaanja, dok se, s druge strane, oekuje da se
zahvaljujui ovim kontaktima moe smanjiti stigma vezana za IO10. Jedan od
naina na koji drutvo moe poveati mogunosti za osobe sa IO je
formiranje socijalnih odnosa kroz porast ukluenosti u zajednicu. Ne samo
da bi to dovelo da rasta mere socijalne podrke ovim osobama, ve bi
takoe moglo uticati na njihovo oseanje samoodreenja. Samoodreenje se
posmatra kao pravljenje izbora i donoenje odluka u pogledu kvaliteta
sopstvenog ivota bez nepotrebnog spoljanjeg uticaja11. Meutim, osobe sa
IO retko imaju prilike da prave izbore koji se tiu njihovih ivota,
ukljuujui i one vezane za socijalne odnose koje e uspostavljati ili
aktivnosti u kojima e uestvovati. Okruenje koje osobama sa IO ne
omoguava da donose odluke koje se tiu njihovih ivota podstie nauenu
bespomonost. Ona podrazumeva pasivan stav prema ivotu, u kojem osoba
internalizuje negativnu sliku o sebi koja je delom kreirana i zbog njenog
socijalnog statusa i osea se bespomonom da promeni sopstveni ivot11.
Nasuprot tome, socijalna inkluzija promovie samoodreenje11, to je jo
jedan razlog zbog koga su aktivnosti u zajednici znaajne u ivotima osoba
sa IO. Programi i ustanove koje pruaju usluge osobama sa IO treba da
311
ohrabruju participiranje u zajednici koje e poveati mogunosti za

socijalizaciju, tj. mogunosti da ove osobe sreu nove ljude, formiraju nove
socijalne odnose i uveavaju mreu socijalne podrke.
Zakljuak
Puna socijalna participacija osoba sa intelektualnom ometenou mogua je
uz obezbeivanje adekvatne podrke. Najvei stepen potrebe za podrkom
osobe sa intelektualnom ometenou imaju u oblasti kupovine i plaanja
roba i usluga, pristupu ustanovama od opteg znaaja, kao i oblasti
korienja javnih slubi. Obezbeivanje adekvatne podrke u navedenim
oblastima smanjuje verovatnou institucionalizacije i, sa druge strane,
unapreuje socijalne interakcije i preuzimanje adekvatnih socijalnih uloga.
Literatura
1.
Mencap. A life in the day: The modernisation of day services for people
with a learning disability. London: Mencap, 2002.
2. Glumbi N. Etike dileme u prevenciji i tretmanu ometenosti, Nove
tendencije u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji, Zlatibor, Srbija, 30. maj
03. jun. 2007; 187212.
3. Glumbi N, Kaljaa S, Milai-Vidojevi I. Mogunost primene
Antonakove eugenike skale u naoj sredini, Beogradska defektoloka
kola 2009; 15 (2): 141152.
4. Griffin C, Sweeney J. Approaching zero exclusion: The role of positive
behavioral supports in community employment. American Rehabilitation
1994; 20(2): 3236.
5. Bossaert G, Kuppens S, Buntinx W, Molleman C, Van den Abeele A, Maes
B. Usefulness of the Supports Intensity Scale (SIS) for persons with other
than intellectual disabilities. Research in Developmental Disabilities, 2009;
30(6): 13061316.
6. AAMR. Supports Intensity Scale, American Association for Mental
Retardation, Washington DC, 2004.
7. Pretty G, Rapley M, Bramston, P. Neighbourhood and community
experience, and the quality of life of rural adolescents with and without an
intellectual disability. Journal of Intellectual and Developmental Disability
2002; 27(2): 106116.
8. Bramston P, Bruggerman K, Pretty G. Community perspectives and
subjective quality of life. International Journal of Disability, Development
and Education 2002; 49(4): 385397.
9. Kampert AL, Goreczny AJ. Community involvement and socialization
among individuals with mental retardation. Research in Developmental
Disabilities 2007; 28(3): 278-286.
10. Gresham FM, MacMilan DL. Social competence and affective
characteristics of students with mild disabilities, Review of Educational
Research 1997; 67(4): 377415.
11. Wehmeyer ML, Bolding N. Enhanced self-determination of adults with
intellectual disability as an outcome of moving to community-based work
or living environments. Journal of Intellectual Disability Research 2001;
45(5): 371383.
312
COMMUNITY LIVING OF PERSONS WITH INTELLECTUAL

DISABILITIES
Summary
Community living activities are essential for persons with intellectual disabilities in
order to enhance their quality of life and to prevent their institutionalization. The
opportunities that people have for participating in community living is considered as
a key factor in determining the intensity of support needed. The objective of this
research was to determine intensity of needed support in different areas of
community living activities for persons who spend (or who are going to spend) most
of their time in day care centers. The sample consisted of 100 participants with
intellectual disabilities, of both sexes (59% males and 41% females), aged from 5 to
46 (M=18.79; SD=8.79). Community Living Activities subscale of the Supports
Intensity Scale (AAMR, 2004) was used in order to determine areas and intensity of
needed support in a domain of community living. Each of the activities was
examined in regard to three measures: frequency, daily support time and type of
support. It was revealed that our participants needed the greatest support in
shopping and purchasing goods and services (AS=6.88); in accessing public
buildings and settings (AS=6.14) and in visiting friends and families (AS=6.12). In
other areas of community living needed support is somewhat lower (ranges from
5.05 to 5.89). Assessment of needed support is an initial step toward social inclusion
of persons with intellectual disabilities.
Key words: intellectual disabilities, social inclusion, support need
313
UTJECAJ NEKIH ZNAAJKI STUDENATA NA STAVOVE

PREMA INTEGRACIJI UENIKA USPORENOG
KOGNITIVNOG RAZVOJA
Vanti-Tanji M., Nikoli M., Imirovi F.
Saetak
U Bosni i Hercegovini proces odgojno-obrazovne integracije jo uvijek nije
zvanino zapoeo, jer ne postoji niti zakonska regulativa kojom bi se to provelo u
praksi. Meutim, zadnjih godina aktualizira se ova problematika, i to kako u
teorijskom tako i u praktinom pogledu. Osnovni cilj ovog rada je utvrditi stavove
studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli prema integraciji djece
usporenog kognitivnog razvoja u redovne osnovne kole, te identificirati varijable
koje bi eventualno mogle utjecati na smjer stavova studenata prema integraciji.
Uzorak ovog ispitivanja ini 88 studenata prve i zavrne godine studija
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Kao mjerni instrument primjenjen je
Upitnik za ispitivanje stavova studenata prema edukacijskoj integraciji uenika
usporenog kognitivnog razvoja. Analiza varijance pokazala je da se stavovi
studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog prema integraciji uenika usporenog
kognitivnog razvoja statistiki znaajno ne razlikuju s obzirom na prethodno
zavrenu srednju kolu. Utvreno je i to da studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta koji smatraju da su tijekom studija stekli potrebna znanja o uenicima
usporenog kognitivnog razvoja i oni koji to ne smatraju, ne pokazuju znaajne
razlike u odnosu na stavove prema integraciji.
Kljune rijei: studenti, stavovi, integracija, uenici usporenog kognitivnog razvoja
Uvod
U strunoj literaturi je prisutan veoma ogranien broj istraivanja iji su
predmet prouavanja stavovi defektologa1 prema odgojno-obrazovnoj
integraciji djece s posebnim potrebama, iako upravo oni trebaju osigurati
glavnu suradniku pomo uiteljima u tijeku realizacije ovog procesa. Rad
defektologa vie nije vezan samo za kole s posebnim programom
(specijalne kole) nego se uloga defektologa u uvjetima integriranog
kolovanja mijenja i zajedno s uiteljem, defektolog je odgovoran za svu
djecu kojoj je potrebna pomo. Prema Bach, 1975 defektolog mora razvijati
oblike sudjelovanja-kooperacije na intradisciplinarnoj i interdisciplinarnoj
razini1. Na profil defektologa postavljaju se konkretni drutveni zahtjevi.
1
U radu e se koristiti termin defektolog, jer je on kao takav najsveobuhvatniji i

ukljuuje sve profile koji su se obrazovali i koji se obrazuju na Defektolokom
(danas Edukacijsko-rehabilitacijskom) fakultetu, a citirat e se termini koji su
koriteni u izvornim radovima (uitelj podrke, strunjak za uenike s posebnim
potrebama, defektolog-struni suradnik).
315
Defektolog treba biti osposobljen da djecu s posebnim potrebama

osposobljava za aktivno sudjelovanje u politikom, profesionalnom,
kulturnom i obiteljskom ivotu2. Defektolog u osnovnoj koli mora djelovati
na vie podruja: savjetovanje (roditelja, uitelja, ostalih zaposlenika),
odreivanje specijalnih pedagokih postupaka i zahvata, konkretna pomo
ueniku (za vrijeme nastave, izvan nastave) i praenje djetetovog razvoja3.
Analizirajui zakonske pretpostavke integracije u Bosni i Hercegovini moe
se zakljuiti da ne postoji zakonska regulativa kojom je propisana i
osigurana integracija, pa samim time nije ni definirana uloga defektologa u
redovnoj koli. Mjesto defektologa, u sadanjem sustavu odgoja i
obrazovanja, jo uvijek je u segregacijskim uvjetima, odnosno u specijalnoj
koli. Zbog ovih injenica veoma je vano da defektolog sudjeluje u
direktnom radu s uenicima, uiteljima i roditeljima, ali i u kreiranju
zakonskih propisa, kao i stvaranju uvjeta da se oni u praksi provode4. Kada
se u razred ukljue uenici s posebnim potrebama, veoma je vano
unapreivati kvalitetu rada uitelja i uvoditi nove oblike njima potrebne
podrke u radu. Bauwens, Hourcade i Friend 19895 predlau tri mogua
oblika suradnikog odnosa uitelja i defektologa. Ti oblici suradnikog rada
su: a) dodatno uenje (complementary instruction), b) pouavanje u timu
(team teaching) i c) aktivnosti podrke u uenju (supportive learning
activities). Ova tri oblika suradnikog pouavanja se meusobno ne
iskljuuju ve kola odabire onaj oblik za koji ima najbolje organizacijske i
kadrovske uvjete rada. Analizirajui ulogu defektologa u uvjetima
integracije, ista autorica navodi da se ona ogleda kao uloga animatora,
kreatora i realizatora edukacijske integracije uenika s posebnim potrebama,
te da ih u tome drugi profili (pedagozi, psiholozi, socijalni radnici) ne mogu
zamijeniti. Defektolog u uvjetima integracije, pored brojnih zadaa, jo
neposredno (dodatno u posebnom prostoru kole) radi s uenicima s
posebnim potrebama, savjetuje i pomae uiteljima i drugim strunim
suradnicima u svezi s postupcima u radu s uenicima s posebnim potrebama
te savjetuje i pomae roditeljima uenika s posebnim potrebama6. Turnbull i
Schultz 19797 takoer istiu vanost suradnje uitelja i defektologa koji e
im pruiti odgovarajue oblike pomoi: defektolozi koji ostvaruju dodatne
programe u individualnom ili grupnom radu s uenicima u posebnim
uionicama, u kojoj uenici s posebnim potrebama borave samo dio
kolskog vremena (resource teachers), mobilni defektolzi (itinerant teachers)
koji putuju od kole do kole i rade s uenicima prema utvrenom programu,
defektolozi u posebnom odjelu (self-contained class teachers) rade s
uenicima koji se iz razliitih razloga ne mogu ukljuiti u redovne razrede i
defektolozi konzultanti (special education consultants) kojima je zadatak da
pruaju dodatne potrebne obavijesti redovnim uiteljima, a takvi strunjaci
za posebne potrebe imaju obino zavren poslijediplomski studij. I mnogi
brojni autori8,9,10,11,12,13 istiu da je integracija neostvarljiva bez nazonosti
316
defektologa u redovnim kolama. Kljunu ulogu defektologa u provoenju

procesa integracije i njihovu nephodnu potporu uiteljima i uenicima s
posebnim potrebama14. S obzirom na injenicu da su primjereni ili
neprimjereni postupci i ponaanja sudionika procesa integracije veinom
rezultat njihovih stavova prema djeci s posebnim potrebama, izrazito je
vano upravo njihovo poznavanje. Svrha poznavanja stavova je mogunost
njihovog mijenjanja u pozitivnom smjeru, ukoliko se utvrdi da nisu
pozitivni. U ovom istraivanju interes je usmjeren na stavove studenata
Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, jer se polo od injenice da
su ti studenti budui nosioci procesa integracije koju e provoditi u okviru
svojeg zanimanja. ini se vanim ispitati koji su to objektivni initelji
integracije, prije svega znaajke studenata, koje utjeu na prirodu njihovih
stavova. Govorit e se o moguem utjecaju prethodno zavrene srednje kole
i znanja steenog tijekom studija, na smjer njihovih stavova prema djeci
usporenog kognitivnog razvoja.
Metode rada
Iz Tablice 1 je vidljivo da uzorak ispitanika ine studenti Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Ukupan broj studenata koji
su inili uzorak ovog ispitivanja je 88, od toga je 52 studenata sa prve godine
studija i 36 studenata etvrte godine studija.
Tablica 1. Struktura uzorka prema godinama studija koje pohaaju
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
I godina studija
IV godina studija
Ukupno
Broj studenata
52
36
88
Iz Tablice 2 je vidljiva struktura uzorka prema prethodno zavrenoj srednjoj

koli.
Tablica 2. Struktura uzorka prema prethodno zavrenoj srednjoj koli
Srednja kola
Gimnazija
Medicinska
Uiteljska
Neka druga kola
Ukupno
Broj studenata
20
56
2
10
88
Iz Tablice 2 je vidljivo da su studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta

zavrili sljedee srednje kole: Gimnazija (N=20), Medicinska kola (N=56),
Uiteljska kola (N=2) i neke druge srednje kole (N=10).
317
Stavovi ispitanika utvrdit e se pomou Upitnika za ispitivanje stavova

studenata prema edukacijskoj integraciji uenika usporenog
kognitivnog razvoja, koji je kreiran u svrhu ovog ispitivanja. Upitnik se
sastoji od dva dijela. Prvi dio se odnosi na ope podatke o studentu i sastoji
se od jedanaest pitanja. Sve varijable iz prvog dijela Upitnika nisu tretirane u
radu, a one koje jesu su: prethodno zavrena srednja kola i znanje steeno
tijekom studija. Drugi dio se odnosi na stavove studenata prema edukacijskoj
integraciji djece usporenog kognitivnog razvoja u redovne kole, a sastoji se
od tridesetest tvrdnji. Na prvi dio Upitnika ispitanici odgovaraju na
otvoreno pitanje ili zaokruuju broj ispred ponuenog odgovora. Na drugi
dio Upitnika ispitanici daju odgovore na skali Lickertovog tipa, koja se
sastoji od pet odgovora za svaku od predloenih tvrdnji. Predloeni odgovori
su: potpuno se slaem, uglavnom se slaem, ne mogu se odluiti, uglavnom
se ne slaem i uope se ne slaem. Odgovor oznaen slovom a ne znai
uvijek najpovoljniji stav i odgovor, kao ni to odgovor oznaen sa slovom
e ne znai uvijek najnepovoljniji stav prema odgojno-obrazovnoj
integraciji uenika usporenog kognitivnog razvoja. Upitnik je ifriran tako
da odgovor koji izraava najpovoljniji stav prema integraciji nosi jedan bod,
dok odgovor koji izraava najnepovoljniji stav prema integraciji nosi pet
bodova. To znai, da ispitanici koji ostvare najvei broj bodova na Upitniku
za ispitivanje stavova studenata prema edukacijskoj integraciji uenika
usporenog kognitivnog razvoja imaju najloije stavove prema integraciji,
dok oni ispitanici koji imaju najmanje bodova, imaju i najpozitivnije stavove
prema integraciji.
Istraivanje je provedeno na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u
Tuzli, grupnim ispitivanjem. Studenti su prethodno bili upoznati s ciljem i
svrhom ovog istraivanja i dobili su usmene upute o nainu popunjavanja
mjernog instrumenta.
Obrada podataka dobivenih istraivanjem izvrena je pomou osnovnih
statistikih postupaka.
Koritena je deskriptivna statistika i jednosmjerna analiza varijance.
318
Analiza varijance stavova studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta na varijabli prethodno zavrena srednja kola
Tablica 3. Analiza varijance stavova studenata Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta na varijabli prethodno zavrena srednja kola
Suma kvadrata izmeu skupina
Stupanj slobode izmeu skupina
Srednji kvadrat izmeu skupina
Suma kvadrata unutar skupina
Stupanj slobode unutar skupina
Srednji kvadrat unutar skupina
F
Razina znaajnosti
1163.043
3
387.6811
28614.40
84
340.6476
1.138071
.338506
Iz Tablice 3 je vidljivo da se stavovi studenata statistiki znaajno ne

razlikuju s obzirom na kolu koju su prethodno zavrili.
Aritmetike sredine i standardne devijacije rezultata za varijablu prethodno
zavrena srednja kola vidljive su iz Tablice 4.
Tablica 4. Aritmetike sredine i standardne devijacije rezultata za
varijablu prethodno zavrena srednja kola
kola
Gimnazija
Medicinska
Uiteljska
Druga
Ukupno
Aritmetika sredina
Standardna devijacija
78.50000
75.75000
97.00000
71.90000
76.42045
20
56
2
10
88
18.65053
17.9577
21.21320
20.59908
18.50053
Iz Tablice 4 je vidljivo da studenti koji su prethodno zavrili uiteljsku kolu

imaju najmanje povoljne stavove, a studenti koji su zavrili neke druge kole
najpovoljnije. No kako se radi o malenom broju ispitanika, iako i nema
statistike znaajnosti, ove rezultate moemo smatrati sluajnima. Meutim,
kada se uzme u obzir da uenici srednje uiteljske kole po Nastavnom planu
i programu izuavaju psihologiju, pedagogiju, razne metodike nastave,
didaktiku i slino, nije opravdano da iskazuju tako loe stavove prema
integraciji uenika usporenog kognitivnog razvoja. Osim toga, oni su se
primarno opredjelili za rad sa djecom u nastavi, bez obzira o kojoj se djeci
319
radi, a uenici usporenog kognitivnog razvoja su djeca kao i sva druga djeca.
Studenti koji su zavrili neke druge kole imaju najpovoljnije stavove prema
integraciji. Kada se izanaliziraju te kole (trgovinska, rudarska, mainska,
hemijska itd.) namee se zakljuak da vrsta kole koju su studenti prethodno
zavrili nije presudna u ispoljavanju njihovih stavova prema integraciji.
Analiza varijance stavova studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta u odnosu na varijablu znanje steeno tijekom studija
Izvrena je jednosmjerna analiza varijance stavova studenata Edukacijskorehabilitacijskog fakulteta u sustavu Upitnika za ispitivanje stavova
studenata prema integraciji uenika usporenog kognitivnog razvoja u odnosu
na varijablu znanje steeno tijekom studija, izraene u kategorijama DA (da
tijekom studija trebaju dobiti vie informacija o uenicima usporenog
kognitivnog razvoja) i NE (da tijekom studija ne trebaju dobiti vie
informacija o uenicima usporenog kognitivnog razvoja), a njezini rezultati
prikazani su u Tablici 5.
Tablica 5. Analiza varijance stavova studenata Edukacijskorehabilitacijskog na varijabli znanje steeno tijekom studija
Suma kvadrata izmeu skupina
Stupanj slobode izmeu skupina
Srednji kvadrat izmeu skupina
Suma kvadrata unutar skupina
Stupanj slobode unutar skupina
Srednji kvadrat unutar skupina
F
Razina znaajnosti
512.3822
1
512.3822
29265.06
86
340.2914
1.505716
.223143
Iz Tablice 5 je vidljivo da ne postoji statistiki znaajna razliku u stavovima

studenata koji smatraju da tijekom studija trebaju dobiti vie informacija o
uenicima usporenog kognitivnog razvoja i onih koji to ne smatraju. Treba
pritom uzeti u obzir da studenata koji smatraju da im nije bilo potrebno vie
informacija ima samo 6 (Tablica 6), te se moe zakljuiti da skoro svi
studenti Edukacisko-rehabilitacijskog fakulteta smatraju da su tiijekom
studija trebali dobiti vie informacija o uenicima usporenog kognitivnog
razvoja, to govori o jo uvijek neadostatnom Nastavnom planu i programu
po kojem se ovi studenti osposobljavaju za budue zanimanje. Aritmetike
sredine i standardne devijacije rezultata ispitanika koji smatraju da su
tijekom studija trebali ili nisu trebali dobiti vie informacija o uenicima
usporenog kognitivnog razvoja vidljive su iz Tablice 6.
320
Tablica 6. Aritmetike sredine i standardne devijacije rezultata za

varijablu znanje steeno tijekom studija
Da
Ne
Ukupno
Aritmetika sredina
77.07317
67.50000
76.42045
N
82
6
88
Standardna devijacija
18.20174
22.04314
18.50053
Iz Tablice 6 je vidljivo da studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta

koji smatraju da tijekom studija ne trebaju dobiti vie informacija o
uenicima usporenog kognitivnog razvoja pokazuju neto povoljnije stavove
prema integraciji od studenata koji smatraju da tijekom studija trebaju dobiti
vie informacija o uenicima usporenog kognitivnog razvoja. Ovakvi
rezultati su, vjerovatno, posljedica nesigurnosti studenata koji smatraju da
trebaju dobiti jo dodatnih informacija o uenicima usporenog kognitivnog
razvoja.
Zakljuak
Pokazalo se da se stavovi studenata Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta
ne razlikuju s obzirom na prethodno zavrenu srednju kolu. Utvreno je i to
da studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji smatraju da su
tijekom studija stekli potrebna znanja o uenicima usporenog kognitivnog
razvoja i oni koji to ne smatraju, ne pokazuju znaajne razlike u odnosu na
stavove prema integraciji.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Vanti-Tanji M. Stavovi studenata prema edukacijskoj integraciji uenika

usporenog kognitivnog razvoja. Magistarski rad. Edukacijskorehabilitacijski fakultet Sveuilite u Zagrebu, 2004.
Theiner C. Komparativna studija o populaciji osoba s tekoama u razvoju,
kolskom sisitemu i obrazovanju defektologa u socijalistikim zemljama.
Defektologija 1986; 22 (2): 93-106.
Zielke G. In: H Eberwein. Behinderte und Nichtbehinderte. Einsatz von
Sonderpdagogen/innen in integrativ arbeitenden
Grundschulen.
Weinheim/Basel, 1988.
Videc K. Osobe s posebnim potrebama u sistemu odgoja, obrazovanja i
rehabilitacije u Republici Hrvatskoj. Zbornik referata. Drutvena skrb za
odgoj, obrazovanje i socijalnu sigurnost osoba s posebnim potrebama.
Portoro 2000; 71-72.
Stani Z. Evaluacija programa podrke i pomoi u uenju u uvjetima
edukacijske integracije. Zbornik radova 4. meunarodnog seminara
Kvaliteta ivota osoba s posebnim potrebama Varadin. 2002; 69-79.
Stani Z., Kudek-Miroevi J. Uloga defektologastrunog suradnika u
redovitoj koli. Zbornik uiteljske akademije u Zagrebu 2001; 3(1): 277287.
321
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Stani V. Djeca s tekoama u razvoju u redovnoj koli. Zagreb: Savez

slijepih SR Hrvatske i Savez SIZ-a odgoja i osnovnog obrazovanja SR
Hrvatske, 1985.
Stani V. Odgojno-obrazovna integracija djece s tekoama u razvoju.
Teorijski problemi i istraivanja. Zagreb: Fakultet za defektologiju, 1982.
Wade B., Moore M. Patterns of Education Integration, International
perspectives on mainstreaming children with special educational needs.
United Kingdom: Triangle Books Ltd, 1992.
Biondi I. Integrativna pedagogija, Odgoj djece s posebnim potrebama,
Zagreb: kolske novine, 1993.
Lewis, A. Children's Understanding of Disability. Rentledge, London, New
York: 1995.
Musta V., Vici M. Rad s uenicima s tekoama u razvoju u osnovnoj
koli. Prirunik za prosvjetne djelatnike. Zagreb: kolska knjiga, 1996.
Ki-Glava L. Promjena stavova uitelja prema integraciji djece usporenog
kognitivnog razvoja. Doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet Sveuilite u Zagrebu, 1999.
Mittler P., Daunt P. Teacher Education for Special Needs in Europe.
Trowbridge, Wiltshire: Redwood Books Limited, 1995.
INFLUENCE OF SOME STUDENTS ATTRIBUTES ON THEY

ATTITUDES TOWARS INTEGRATION OF CHILDREN WITH
DELAY COGNITIVE DEVELOPMENT
Summary
The process of educational integration has not still began in Bosnia and
Herzegovina, because there are no larful regulations that world support its
implementation. Howerer, in recent years, this theme has been revived, theoretically
as well as in practice. The purpose of this paper is to find out the attitudes of
students at ERF in Tuzla, toward the integration of children with delayed cognitive
development, and to identify the variables which may influence the direction of
attitudes of students toward the integration. 88 students ERF examinees are
included in this investigation pattern, attending first and last year of study.
Measuring instruments used are "Attitudes of students toward integration of
children with delayed cognitive development" Questionnaire. Analiysis of the
variance has shown that attitudes of students of ERF toward integration of children
with delayed cognitive development, from the statistical point of view, differ
significantly in relation to secondary school antecedency, while no significant
difference was found in relation to level of knowledge obtained during study about
children with delayed cognitive development.
Key words: students, attitudes, integration, children with delayed cognitive
development
322
OBRAZOVANJE KAO IMBENIK KVALITETE IVOTA

DJECE I MLADIH S TEKOAMA
Dragojevi D.1, Lisak N.2, Horvati S.3
O Bana Josipa Jelaia, Zagreb, R. Hrvatska,

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveuilita u Zagrebu, Hrvatska,
3
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Hrvatska
Saetak
Zajedniko obiljeje razliitih pristupa u definiranju kvalitete ivota je da
naglaavaju vanost primarnog promatranja na razini pojedinca uz naglasak na
okolinu pojedinca koja je obiljeena razliitim fizikim, drutvenim, ekonomskim,
politikim i kulturnim obiljejima1. Mogli bismo rei da je gledanje na kvalitetu
ivota u stvari subjektivna procjena, bilo da se radi o kvaliteti s ekonomskog,
zdravstvenog ili obrazovnog gledita. Djeci s tekoama potrebno je u to ranijoj
dobi osigurati svu potrebnu podrku u drutvu. Za kvalitetu ivota djece i mladih
s tekoama posebno je vana njihova integracija u redoviti obrazovan sustav
prema naelima inkluzije2. Inkluzivno obrazovanje je preduvjet ukljuenosti djece
s tekoama u drutvo, omoguava im pristup otvorenom tritu rada, a samim
tim i neovisan ivot. Iz tog razloga nuno je osigurati im potrebne uvjete
obrazovanja kroz koje bi se mogli afirmirati u skladu sa svojim mogunostima i u
skladu s njima doprinijeti razvoju drutvene zajednice u cijelosti. Adekvatnim
uvjetima kolovanja, vodei se principima inkluzije, djeca s tekoama u razvoju
imati e mogunost da kroz odrastanje i uenje uz svoje vrnjake prosjene
populacije izgrade samopouzdanje ali i ostvare maksimum svojih potencijala.
Njihova postignua, u skladu s njihovim sposobnostima, na tome e putu ovisiti
upravo o adekvatnoj podrci tijekom njihovog obrazovanja. Ovaj rad ukazati e
na neke od smjernica koje e uenicima s tekoama omoguiti kvalitetnu
ukljuenost u obrazovanje u redovitom sustavu odgoja i obrazovanja.
Kljune rijei: kvaliteta ivota, obrazovanje, djeca i mladi s tekoama, inkluzija.
Uvod
Polazita u definiranju kvalitete ivota mogu biti vrlo razliita s obzirom
na to govori li se o kvaliteti ivljenja openito u kontekstu smisla ivota,
o kvaliteti ivljenja u odreenom drutvu, o kvaliteti ivljenja odreene
grupacije osoba ili pak pojedinca1. Svim definicijama koje odreuju
kvalitetu ivota zajedniko je da na kvalitetu ivota gledaju kao na
kompleksnu strukturu, ovisnu o vie imbenika: psiholoke stabilnosti,
zdravstvenog stanja, socijalnih odnosa, stupnja neovisnosti i nivoa
obrazovanja. Prema autorima Schmandt i Bloomberg1 termin ivot u
ovom se kontekstu odnosi na cjelokupnu funkcionalnu aktivnost osobe,
ukljuujui njen razvoj i ponaanje, izvore zadovoljstva i nezadovoljstva
te openito nain egzistiranja. Pojam kvalitetadefiniraju kao razinu
dobrobiti koju netko posjeduje i smatraju ga ukupnim zbirom znaajki
nekog subjekta. Ako pojam kvalitete ivota sagledamo sa stajalita
323
pojedinca, moglo bi se rei da kvaliteta ivota predstavlja potrebu

pojedinca za zadovoljavanjem osobnih interesa i izbora, a ta tenja ka
ispunjavanju razliitih potreba u razliitim periodima ivota predstavlja
subjektivno poimanje zadovoljstva vlastitim ivotom3. Indikatori kvalitete
ivota prema autoru Lindstromu1 su: osobni (tjelesne, psiholoke, duevne
znaajke), meuljudski (obiteljske, prijateljske i drutvene mree
socijalnih odnosa), okolni ili izvanjski (uvjeti stanovanja, rada, prihodi i
sl.) i globalni indikatori (kulturne specifinosti, stanje ljudskih prava i
drutvena skrb za pojedinca). Kada govorimo o osobama s invaliditetom,
jasno je da postoje razlike u kvaliteti ivota u odnosu na prosjenu
populaciju, s obzirom na gore navedene indikatore. Poznata je injenica da
su osobe s invaliditetom dugi niz godina bile marginalizirane i segregirane
od drutva4. Svrstavanjem osoba s invaliditetom u kategorije i
etiketiranjem kao manje vrijednih ograniavao se razvoj njihovog
samopouzdanja, mogunosti napretka svedene su na minimum, to je
utjecalo i na njihovu percepciju zadovoljstva vlastitim ivotom. Posebice
se to odnosi na populaciju djece s tekoama, kojima je bilo uskraeno
jedno od osnovnih ljudskih prava pravo na obrazovanje.
Obrazovanje uenika s tekoama
Prema Schalocku kvaliteta ivota za osobe s invaliditetom sastavljena je
od istih faktora i odnosa kao to to vrijedi za cjelokupnu populaciju5.
Jedno od podruja koje osigurava kvalitetu ivota svakako je obrazovanje,
jer izravno utjee na usvajanje znanja, stavova i vrijednosti. Kvalitetno
obrazovanje jedan je od uvjeta drutvenog ivota, drutvenog razvitka i
progresa, te omoguava kvalitetno ukljuivanje u iru drutvenu zajednicu.
Prema Konvenciji o pravima djeteta6 Svako dijete sa tekoama u
razvoju ima pravo na posebnu brigu/skrb, naobrazbu/obrazovanje i
unapreivanje. Na taj nain svakom se djetetu sa tekoama u razvoju
treba omoguiti najvea mogua mjera samostalnosti i socijalne
integracije. Obrazovanje djece s tekoama dugi niz godina odvijalo se u
posebnim odgojno-obrazovnim institucijama4. U takvim segregacijskim
uvjetima kolovanja djeca s tekoama nisu imala mogunost razviti svoje
potencijale i osobnu razliitost jer je prevladavalo stajalite da je djecu s
tekoama najbolje odgajati u drutvu njima slinih. Na taj su im nain
uskraena iskustva koja bi im omoguila kasnije ukljuivanje u sve
dijelove socijalnog ivota ire drutvene zajednice7. Obrazovna politika u
odnosu na djecu s tekoama poela se mijenjati u 80-im godinama
prolog stoljea kada su se uenici s tekoama poeli ukljuivati u
redovite osnovne kole. Tih se godina u Sjedinjenim Amerikim
Dravama (SAD-u) pojavio termin mainstreaming, a odnosio se na
ukljuivanje u glavnu struju, tj. u redovni sustav odgoja i obrazovanja8.
Osobama s invaliditetom tako se postupno pruala mogunost pristupa
324
jednakom obrazovanju i obuci, a obrazovna izolacija u posebnim

ustanovama odgoja i obrazovanja zamjenjuje se modelom inkluzije. Takav
model predstavljao je polaznu toku razvoja procesa edukacijske inkluzije
koju je Sailor9 definirao kao: prisutnost uenika s potekoama u istim
kolama u kojima su i njihovi vrnjaci bez potekoa, prirodnu
zastupljenost uenika s potekoama u pojedinim kolama, odsutnost
odnosa odbacivanja, dobno formirane skupine i razredne zajednice bez
posebnih razreda za uenike s potekoama te posebnu ili dodatnu
obrazovnu podrku osiguranu u opem obrazovnom i ostalim integriranim
okrujima za uenje. Promjenama stavova prema osobama s
invaliditetom, odbacivanjem tradicionalnog medicinskog modela, te
prihvaanjem socijalnog modela prema kojemu u zajednici ima mjesta za
sve, dovelo je i do promjena u obrazovanju djece s tekoama. U okviru
socijalnog modela, pojavom modela inkluzije, dolo je do promjena u
obrazovnoj politici u odnosu na djecu s tekoama3. Inkluzija, nudi novu
filozofiju, te za razliku od integracije pretpostavlja viu razinu uvaavanja
djece s tekoama i redefinira stvari kako bi djeca s tekoama i osobe s
invaliditetom bili cijenjeni zbog onog to jesu.
Stanje u Hrvatskoj
Prema lanku 65. Ustava Republike Hrvatske (NN, 56/90, 135/97, 8/98)
osnovno kolovanje je obvezatno i besplatno. Obrazovanje djece s
tekoama nije vezano niti jednim posebim aktom, ve je sastavni dio
Zakona o predkolskom odgoju i naobrazbi (NN 10/97) i Zakona o odgoju
i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (NN 87/08). Pravilnici koji
reguliraju obrazovanje uenika s tekoama, Pravilnik o osnovnokolskom
odgoju i obrazovanju uenika s tekoama (NN 23/91) i Pravilnik o
srednjokolskom obrazovanju mladei s tekoama u razvoju (NN 86/92)
no oni su gledajui iz perspektive dananje politike obrazovanja zastarjeli.
Pravilnikom o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju uenika s
tekoama (Ministarstvo kulture i prosvjete, 1991) utvreni su oblici
integracije uenika s tekoama u redovite osnovne kole. Prema
navedenom Pravilniku (Ministarstvo kulture i prosvjete, 1991), osnovno
kolovanje uenika s lakim tekoama u razvoju provodi se u redovitim
osnovnim kolama prema organizacijskim oblicima koji osiguravaju
njihovu potpunu ili djelominu integraciju. Potpuna odgojno-obrazovna
integracija pretpostavlja ukljuivanje uenika s lakim tekoama u
razvoju u razredne odjele redovite osnovne kole, pri emu se u razredni
odjel mogu ukljuiti do tri uenika s tekoama. Na temelju lanka 54.
stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli
(Narodne novine, broj 87/08 i 86/09) ministar znanosti, obrazovanja i
porta donio je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o broju
uenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno325
obrazovnoj skupini u osnovnoj koli. Prema njemu u redoviti razredni

odjel mogu se ukljuiti najvie 3 uenika s tekoama koji rade po
prilagoenom programu. Ti odjeli mogu imati najvie 28 uenika, ako je u
odjel ukljuen jedan uenik s tekoama, 26 uenika ako su u odjel
ukljuena dva uenika s tekoama, 24 uenika ako su u odjel ukljuena
tri uenika s tekoama. Ako uenik s tekoama ima osobnog pomonika
ili pomonika u nastavi, broj uenika u razrednom odjelu se ne smanjuje
(l.3a, stavak 6; MZO, 2010 ). Sve to dovodi do zbrke. Postavlja se
pitanje tko su uenici s tekoama? Jesu li to svi uenici koji imaju
rjeenje o primjerenom modelu kolovanja ili samo oni koji se koluju po
modelu potpune odgojno obrazovne integracije i prilagoenom programu.
Djelomina integracija za uenike s tekoama u razvoju odvija se u
posebnim i redovitim (matinim) razrednim odjelima. U posebnim
razrednim odjelima uenici svladavaju dijelove nastavnog programa
(hrvatski jezik, prirodu i drutvo, matematiku), a preostali program u
matinom razrednom odjelu (NN 59/90). Broj uenika u matinom
razrednom odjelu ne smanjuje se iako uenici s tekoama koji se koluju
po modelu djelomine odgojno-obrazovne integracije i posebnom
programu svladavaju sadraje nastavnih predmeta likovne kulture,
glazbene kulture, tjelesne i zdravstvene kulture, vjeronauka i tehnike
kulture. Hrvatska je potpisnica Konvencije o pravima osoba s
invaliditetom (UN, 2006), koju je ratificirala 2007. godine i obvezala se na
provoenje sadraja Konvencije u svim podrujima, pa tako i u podruju
obrazovanja. Nacionalna strategija za izjednaavanje mogunosti osoba s
invaliditetom 2007. 2015. (Vlada Republike Hrvatske, 2007) poetkom
2007. godine navodi podatke o broju integriranih uenika. Samo je 11 493
uenika s tekoama (od ukupno 385 535 uenika osnovnih kola) bilo
integrirano u redovan sustav odgoja i obrazovanja. Noviji podatci ukazuju
da u Hrvatskoj ivi 511 080 osoba s invaliditetom10. Invaliditet je prisutan
u svim dobnim skupinama, a u 6, 7% prisutan je u djejoj dobi (0-19
godina). Dostupni podacima o obrazovanju ukazuju da oko 71% osoba s
invaliditetom, ,nema zavrenu osnovnu kolu ili ima samo
osnovnokolsko obrazovanje, 22% srednju kolu, a samo priblino 3%
osoba ima visoku ili viu strunu spremu. U posebne ustanove ukljueno
je 3284 osoba s invaliditetom. Uvidom u podatke, vidljivo je da unato
dobro postavljenoj zakonskoj regulativi i mnogim potpisanim
meunarodnim dokumentima, ukljuivanje uenika s tekoama u redovite
kole u praksi jo nije postiglo zadovoljavajuu razinu. Postoje pozitivni
primjeri kvalitetne ukljuenosti uenika s tekoama u redoviti sustav
odgoja i obrazovanja, no to jo uvijek predstavlja premali broj uspjeno
ukljuenih pojedinaca. Nije dovoljno samo ukljuiti uenike s tekoama,
ve je nuno pruiti im adekvatnu podrku i unaprijediti kvalitetu njihovog
326
obrazovanja. Na alost, promjene su esto jo uvijek samo formalne i

rijetko u praksi pokazuju eljene rezultate11.
Prepreke uspjenom ukljuivanju uenika s tekoama
Openito govorei, niti jedan od zakona ili propisa koji su na snazi u
Republici Hrvatskoj ne osigurava ostvarenje ljudskih prava i temeljnih
ljudskih sloboda ukoliko nisu osigurani pratei uvjeti u okviru zajednice i
drutva te ukoliko ne postoji podrka drutva u vidu razvoja tolerancije
prema osobama s tekoama12. Jo uvijek ne govorimo o inkluzivnom
obrazovanju, ve samo o integraciji4. Integracija uenika s tekoama jo
uvijek u veini sluajeva, predstavlja samo fiziki smjetaj u redoviti
sustav odgoja i obrazovanja. Uenicima s tekoama kojima je odreen
primjereni model kolovanja u redovitom kolskom sustavu najee nije
osigurana primjerena podrka. Veina uenika s tekoama, suoena je s
problemima praenja redovitog nastavnog plana i programa to dovodi do
njihovog etiketiranja kao lijenih i neposlunih, a samim time postaju
drutveno i socijalno ranjiva skupina. Razlozi takvog negativnog stava
okoline, su najee nerazumijevanje njihovih specifinih potreba. Uitelji
i nastavnici nisu dovoljno educirani o radu s ovom populacijom, te zbog
svojeg neznanja esto odbijaju ukljuiti uenika s tekoama u svoj
razredni odjel. ak i oni senzibiliziraniji uitelji, koji i ukljue uenika s
tekoama u svoj razredni odjel, esto odustaju od ponovnog ukljuivanja,
jer u vrijeme prve integracije nisu imali dovoljnu strunu podrku.
Dosadanja istraivanja naglaavaju vanost stavova uitelja prema
edukacijskom ukljuivanju djece s tekoama i istrauju faktore koji mogu
utjecati na formiranje tih stavova13,14,15. Ona ukazuju na nepovoljne
stavove uitelja, to se povezuje s negativnim stavovima ope populacije,
s neinformiranou i nedovoljnom edukacijom uitelja16. Novija
istraivanja ukazuju kako profesionalno usavravanje uitelja utjee na
smanjenje otpora prema inkluzivnoj praksi17, kao i sustavna struna
podrka uiteljiima u kolama18. U Hrvatskoj je velik broj uitelja
ukljuen u edukacije i profesionalno usavravanje, podrka strunog
suradnika edukacijskog-rehabilitatora postoji u koli. injenica je kako jo
uvijek kole nemaju cjelovit struni tim kojeg ine suradnici: pedagog,
psiholog i edukacijski-rehabilitator, nego je realnost da u koli djeluje
jedan struni suradnik. Istraivanja su ukazala i na injenicu da
ukljuenost djece s tekoama ne utjee na uspjeh njihovih vrnjaka u
redovnom obrazovanju19,20. Edukacijsko ukljuivanje djece s tekoama
doprinosi razvoju tolerancije i prihvaanja razliitosti kod vrnjaka21.
Za uspjeno svladavanje redovnog nastavnog plana i programa, uenicima
s tekoama, potrebno je obrazovanje provoditi u skladu s njihovim
sposobnostima. Drugim rijeima, potreban je individualizirani pristup uz
prilagoavanje nastavnih sadraja uzimajui u obzir potrebe i sposobnosti
327
svakog pojedinog djeteta s tekoama. Individualnizirani pristup u odgoju

i obrazovanju za sve uenike proizlazi iz naela inkluzivnog obrazovanja.
Jednako tako potrebno je osigurati mogunosti u okolini za uspjeno
inkluzivno obrazovanje djece s tekoama i uiniti okolinu podravajuom
kako bi se naglasile sposobnosti djeteta, a ne njegovi nedostaci. Planiranje
u odgojno obrazovnom sustavu nije doseglo zadovoljavajuu razinu. U
proces planiranja ne ukljuuje ili minimalno ukljuuje dijete za koje se
planiranje provodi. Roditeljima bi navedeni programi trebali biti dostupni,
ali se u praksi esto dogaa da roditelji nisu ukljueni u samo donoenje i
provedbu plana. Promjene u planiranju rada za djecu s tekoama su
nune.
Preporuke
Potrebno je provesti ljudska prava i temeljne slobode djece s tekoama u
odnosu na obrazovanje kako je navedeno u Ustavu i meunarodnim
ugovorima. Potrebno je dosadanji model integracije zamijeniti modelom
inkluzije, jer inkluzivna politika naglaava djetetove individualne potrebe,
razvoj partnerstva s djetetom i njegovim roditeljima22. Obrazovna
inkluzija podrazumijeva aktivno ukljuivanje odgajatelja i uitelja u razvoj
inkluzivnog procesa. Kako bi se inkluzivna politika implementirala u
praksu potrebna je kolektivna odgovornost svih aktera (formalnih i
neformalnih). Vladini i lokalni organi (formalni akteri) duni su osigurati
inkluzivno obrazovanje djece s tekoama uzimajui u obzir filozofiju
inkluzivne politike. Potrebno je unijeti promjene koje se baziraju na
inkluzivnoj politici u zakone, programe i preporuke te prihvatiti razvijanje
svih razina obrazovanja djece s tekoama kao iznimno vaan drutveni
zadatak. Nuna je suradnja formalnih aktera sa neformalnim akterima
(udrugama, roditeljima djece s posebnim tekoama, osobama s
tekoama) u kreiranju uvjeta inkluzivne politike. Takoer preporuka je
poticanje i financiranje projekata i programa od strane formalnih aktera
prema neformalnim akterima (poput udruga). Suradnja sa strunjacima, te
bolja meusobna povezanost dravne i lokalne vlasti pomae u otklanjanju
prepreka za ukljuivanje djece s tekoama (primjerice prostorne
prepreke). Na dravnom i lokalnom nivou, potrebno je osigurati nuna
financijska sredstva i rasporediti ih tako da i djeca sa tekoama imaju
odgovarajue uvijete za odgoj i obrazovanje. To se odnosi na financiranje
dodatnih sadraja, didaktike opreme i sl. Nuna je organizacija
jedinstvene baze podataka o osobama s tekoama. Definiranjem,
lociranjem i tonim podatcima omoguuje se rana intervencija i
prevencija. Bitno je podizanje razine svijesti okoline o osobama s
invaliditetom. Okolina mora uvidjeti potrebe za promjenama, kako bi
cjelokupni proces zaivio u praksi. Potrebno je osmisliti praktian nain
komuniciranja formalnih aktera posredstvom medija (neformalnih aktera)
328
sa cjelokupnom policy zajednicom. Zajednica nije samo mjesto u kojim

smo okrueni, ve je to mjesto kojem pripadamo. Vano je razvijati
osjeaj pripadnosti kroz meuljudske odnose. Ukljuivanje roditelja kao
neformalnih aktera u proces odgoja i obrazovanja njihove djece, vano je
za kvalitetu odgoja djece s tekoama. Nuno je poticanje partnerskih
odnosa izmeu planova roditelja kao neformalnih aktera, strunih slubi i
odgajatelja kao formalnih aktera. Partnerstvo meu roditeljima,
strunjacima i odgajateljima podrazumijeva spremnost uenja jedni od
drugih. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete, zato se vei napredak
postigne ukoliko se prepliu znanja strunjaka, odgajatelja i roditelja.
Djeca s tekoama postiu bolje rezultate i rjee naputaju kole kada
uitelji, struni suradnici i roditelji surauju. Zbog svega navedenoga
potrebno je osigurati dodatna sredstva za edukacije odgajatelja, strunih
suradnika i uitelja. Educiranost strunjaka rezultirat e uspjenom
suradnjom s roditeljima i uenicima s tekoama i tako doprinijeti
kvalitetnom kolovanju i stvaranju kole za sve. Moraju se osigurati
dodatna sredstva za edukacije odgajatelja, strunih suradnika i uitelja.
Educiranost odgajatelja rezultirat e uspjenou djeteta s tekoama i
kvalitetu njegovog razvoja. Ukljuivanje svakog djeteta u postupak
donoenja odluka koje se odnose na njega takoer je iznimno vano za
uspjenost inkluzije, posebno u izradi individualiziranih edukacijskih
planova i kreiranju sustavne podrke za dijete s tekoama.
Zakljuak
Iz prethodnih istraivanja navedenih u ovom radu i iz pregleda stanja u
Hrvatskoj te davanja jasnih smjernica za daljnje edukacijsko ukljuivanje
djece s tekoama, moe se zakljuiti kako je od iznimne vanosti za
inkluzivno obrazovanje individualan pristup u radu s uenicima kroz
izradu individuliziranih edukacijskih planova i holistiki pristup u
pojimanju potrebne podrke. Edukacija uitelja kroz profesionalno
usavravanje i cjeloivotno uenje preduvjet je stvaranja inkluzivnih
uvjeta. Dobra suradnja uitelja i strunih suradnika kroz sustavnu podrku
uiteljima treba biti osigurana. Suradnja uitelja, strunjaka i roditelja je
neizostavna u odgojno-obrazovnom procesu. kola, roditelji i zajednica
moraju osvijestiti meusobnu povezanost, zajedno stvoriti viziju i
razumjeti ulogu svakog sudionika u odnosu na ulogu drugih. Takva
suradnja potrebna je kako bi osigurali potporu i pomo svakom djetetu i
omoguili odgovarajui kolski uspjeh. Posebno je vano uvaavanje
djetetovog miljenja i izbora, kako bi se postigao napredak djeteta u
obrazovnom i odgojnom smislu. Razvijanje tolerancije i prihvaanja
razliitosti izmeu uenika, polazei od koncepta ljudskih prava i prava
djece, neizostavna je komponenta u ovom ciklikom procesu kojeg
zovemo obrazovna inkluzija. Pravo na obrazovanje za svu djecu
329
zajameno je konvencijama, ustavima i zakonima i kao takvo ne smije biti

diskriminirajue, a dunost je drutva da osigura mogunosti kako bi isto
bilo bezuvjetno i jednako za sve, kao preduvjet za razvoj kvalitete
ivljenja.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
Bratkovi, D., Rozman, B. (2006.). imbenici kvalitete ivljenja osoba

s intelektualnim tekoama, Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraivanja, Vol. 42, 2, str. 101-102.
Igri, Lj., Kobeti, D., Lisak, N. Evaluacija nekih oblika podrke
edukacijskom ukljuivanju uenika s posebnim potrebama. Dijete i
drutvo. asopis za promicanje prava djeteta, 2008; 1/2; 179-197.
Gojceta M., Jokovic Oreb I., Pinjatela R. Neki aspekti kvalitete ivota
adolescenata sa i bez cerebralne paralize. Hrvatska revija za
rehabilitacijska istraivanja 2008; 44 (1): 39-47.
OECD, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj .Obrazovne
politike za uenike u riziku i uenike s tekoama u razvoju u
jugoistonoj Europi, Hrvatska. 2007.
Schalock R.L. Aplication to persons with disabilities. American
assosciation on mental retardation. Quaity of life. 1997; 2: 11.
UN. Konvencija o pravima djeteta. 1989. Rezolucija A/44/736
Urbanc K. Medicinski, socijalni ili nemedicinski pristup skrbi za osobe s
invaliditetom. Ljetopis studijskog centra socijalnog rada. 2005; 12 (2):
321-331.
Bratkovi D. Inkluzija. Dijete kola Obitelj. 2004; (14): 2-6.
Bratkovi D. Modeli skrbi u svjetlu ljudskih prava osoba s intelektualnim
tekoama. U krabalo M., Mioi-Lisjak N. & Papa J. (Ur.).
Mobilizacija i razvoj zajednica. Akcijsko istraivanje u Hrvatskoj. 2006;
198-218.
Benjak T. i sur. izvijee o osobama s invaliditetom u republici
Hrvatskoj. Hrvatski zavod za javno zdravstvo sluba za epidemiologiju
kroninih masovnih bolesti. 2010.
Cvitkovi D. Ispitna ankcioznost u odnosu na adaptivno ponaanje djece s
tekoama uenja.
Urbanc K. Mladi njegovatelji djeca osoba s invaliditetom (struni rad).
Ljetopis socijalnog rada. 2003; 10 (2):187 196.
Sekuak-Galeev S. Samopoimanje djece s posebnim potrebama u uvjetima
edukacijske integracije. Doktorska disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2009.
Leutar Z., Frantal, M. Stavovi nastavnika o integraciji djece s posebnim
potrebama u redovne osnovne kole. Napredak 2006; 147(3): 298 312.
Duli A., Bakota, K. Stavovi uitelja povijesti redovnih osnovnih kola
prema integriranim uenicima oteena sluha, i uenicima s poremecajima
govorno-jezine komunikacije te sa specifinim tekoama u uenju.
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 2008; 44(2): 31-50.
330
16. Ki-Glava L., Nikoli B., Igri Lj. Stavovi uitelja prema integraciji
uenika usporenog kognitivnog razvoja. Hrvatska revija za rehabilitacijska
istraivanja 1997, 33(1): 63-75.
17. Avramidis E., Kalyva E. The influence of teaching experience and
professional development on Greek teachers attitudes towards inclusion.
European Journal of Special Needs Education 2007, 22(4): 367389.
18. Avramidis E., Norwich B. Mainstream teachers attitudes towards
inclusion/integration: A review of the literature. European Journal of
Special Needs Education 2002; 17(2): 129-147.
19. Tapask R.C., Walther-Thomas C.S. Evaluation of the first-year inclusion
programme: student perception and classroom performance. Remedial and
Special Education 1999; 20 (4): 216-225.
20. Hunt P. et al. Achievement by all students within the context of
cooperative learning groups. Journal of the association for persons with
severe handicaps 1994; 19 (4): 290301.
21. Huber K.D., Rosenfeld J.G., Fiorello C.A. The differential impact of
inclusion and inclusive practices on high, average, and low achieing
general education students. Psychology in the school 2001; 38 (6): 497504
22. NASEN (The National Association for Special Educational Needs). Policy
document on inclusion 1999 Revija za rehabilitacijska istraivanja. 2007;
43 (2): 29 40.
23. Spajanje u zdravu cjelinu. Djeca s tekoama u razvoju u sustavu ranog odgoja i
obrazovanja. Narodni zdravstveni list. Retrieved October, 2010. from
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/37/spajanje.htm
24. Ustav Republike Hrvatske. (NN, 56/90; 135/97; 8/98)
25. Zakon o predkolskom odgoju i naobrazbi. 1997; NN 10/97.
26. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli. 2008; NN 87/08
razvoju. 1991; NN 23/ 91.
28. Pravilnik o srednjokolskom obrazovanju mladei s tekoama u razvoju.
1992; NN 86/92.
29. MZO Ministarstvo Znanosti, obrazovanja i porta. Retrieved October. 2010.
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2197
razvoju.NN 59/90
31. Nacionalna strategija izjednaavanja mogunosti za osobe s invaliditetom od
20072015. godine. Retreived October, 2010. from http://www.nn.hr/clanci/
sluzbeno/2007/1962.htm
331
EDUCATION AS A KEY ELEMENT OF LIFE QUALITY

FOR CHILDREN AND YOUTH WITH DIFFICULTIES
Summary
Different approaches to defining quality of life emphasize the importance of the
primary observation on the individual level, with focus on the environment that is
characterized by various physical, social, economic, political and cultural
characteristics1. We could say that the perception of life quality in fact is a
subjective judgment, either if it concern medicine, economical or educational
point of view. In life of persons with difficulties, there are boundaries in
perception of that subjective aspect, especially when the persons are in fact
children with difficulties. For children with difficulties it is relevant to ensure all
necessary support from their early age. For life quality of children and youth with
difficulties the integration in regular school system, according to the philosophy
of inclusion is high important indicator2. The inclusive education is a
precondition for real inclusion of children with difficulties; it enables them to
access the labor market and with that gives them opportunity for independed life.
For that reason it is necessary to assure needed conditions for education of
children with difficulties. Trough quality education, children and youth with
difficulties could be affirmed according to their abilities and according to those
contribute to development of whole social environment. With adequate education
that is guided by the principles of inclusion, children and youth with difficulties
will have possibility to achieve maximum of their potential and build up their self
esteem trough interactions with their peers. Their achievements, according to
their possibilities, will depend of that adequate support trough their education.
Key words: live quality, education, children with disabilities, inclusion
332
NAINI UTJECAJA DJEJE KNJIEVNOSTI I

ANIMIRANOG FILMA NA OBLIKOVANJE STAVOVA
PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM
Osmanevi Katki L., Salaj I.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Republika Hrvatska
Saetak
Ovaj e se rad usmjeriti na prepoznavanje imbenika koji izravno ili neizravno
utjeu na oblikovanje stavova djece i mladih, kao posebno osjetljive drutvene
skupine, prema osobama s invaliditetom. Kontekstualni utjecaji na stavove djece i
mladih mogu biti posredovani njihovom percepcijom i interpretacijom o tome koje i
kakve socijalne norme reguliraju meugrupne odnose i ponaanja u zajednici u
kojoj ive. Pregledom istraivanja uoeno je da djeca oblikuju stavove prema
osobama s invaliditetom ve od etvrte, odnosno pete godine ivota, te da su ti
stavovi najee negativni i odbijajui. Stoga ovaj rad, s aspekta studija invaliditeta,
prouava dva medija (priu i animirani film) kao djeji referentni okvir za
oblikovanje stavova prema osobama s invaliditetom. Pria je izabrana kao medij s
kojim se djeca susreu od najranijih dana, a animirani film kao medij dananjice
koji ima znaajnu ulogu pri posredovanju drutveno poeljnih modela
ivljenja/ponaanja. Knjievnost i film vani su nosioci predrasuda i
diskriminatornog jezika i percepcije osoba s invaliditetom jer se takav jezik i slike
ugraujui u djeju svakodnevnicu standardiziraju dodatno pojaavajui sterotipe.
Znanstvena praksa pokazuje da se stavovi djece i mladih prema osobama s
invaliditetom mogu mijenjati i kroz neizravno iskustvo te je svrha ovoga rada u
pruanju smjernica za stvaranje inkluzivne knjievnosti i animiranih filmova jer su ti
mediji upravo zatitini imbenici/faktori za razvojni put djeteta.
Kljune rijei: invaliditet, stavovi, inkluzivni mediji
Uvod
Stav se definira kao steena, relativno trajna i stabilna tendencija pozitivnog
ili negativnog reagiranja u odnosu na neki objekt1,2. Stav se stjee kroz
interakciju sa socijalnom okolinom, a drutveni obiaji i kulturne norme
igraju vanu ulogu u njihovom odreivanju3. Kontekstualni utjecaji na
stavove djece i mladih mogu biti posredovani njihovom percepcijom i
interpretacijom o tome koje i kakve socijalne norme reguliraju odnose i
ponaanja u zajednici u kojoj ivi4. Stavovi nisu uroeni ve se oni oblikuju
tijekom ivota. Pojedinac nije samo pasivan primatelj drutvenih instrukcija
kao to niti sve drutvene injenice koje on doivljava kao socijalnu zbilju
nisu objektivne. One su zapravo produkt objektivizirane stvarnosti jer joj
pojedinac, i kao njen aktivni kreator, svojim djelovanjem daje privid
objektivnosti5. Iako je obitelj jedan od glavnih socijalizacijskih faktora i
temeljni prenositelj socijalnih normi4 ipak djeji, referentni okvir ne ine
samo roditelji ve i njihovi vrnjaci4, drugi znaajni odrasli, npr. nastavnici4,
333
ali i ire socijentalne strukture. Kada govorimo o stavovima prema osobama

s invaliditetom brojna istraivanja su pokazala nekoliko zajednikih
elemenata6 prema kojima se stavovi stjeu kroz direktno ili indirektno
iskustvo, interakciju i dogaaje vezane uz osobe s invaliditetom. Upravo su
ti elementi rizini imbenici za nastajanje predrasuda, stereotipa, odnosno
stigmi. Haralambos stigmu definira kao drutveni doivljaj, odnosno kao
djelovanja, miljenja i osjeanja koja su izvan pojedinca, a posjeduju mo
prisile pomou koje mogu njime upravljati7. Prema Goffmanu stigma je
posebna diskrepanca izmeu virtualnog i stvarnog socijalnog identiteta 8, a
u dananjim vremenima koncept stigme odnosi se vie na diskriminirajui
odnos prema stigmatiziranoj osobi nego na neki njegov konkretni atribut5.
Drutveno znanje o stigmama prenosi se socijalizacijom, esto kao
objektivno i neizbjeno bez mogunosti prevladavanja te uvjetovanosti. Iz
objektiviziranja stigme proizlazi i drutveni stav da su stigmatizirane osobe
prirodno inferiornije te da zasluuju svoju stigmu jer se ne mogu prilagoditi
zahtjevima objektivne stvarnosti te ih je, kao nenormalne i neprirodne,
najbolje izbjegavati5. Vano je naglasiti da drutveno znanje nije objektivno
samo po sebi nego mu ljudi svojim djelovanjem daju privid objektivnosti.
Stigmatizirajui atributi nisu diskreditirajui sami po sebi ve oni takvi
postaju tek kad ih grupa koja ima mo u drutvu definira takvima. Ni
najmlaa populacija u drutvu nije imuna na ve spomenuto pa se pregledom
istraivanja uoava da djeca oblikuju stavove prema osobama s invaliditetom
ve od etvrte, odnosno pete godine ivota6 te da su ti stavovi najee
negativni i odbijajui6. Istraivanja takoer pokazuju da se stavovi djece
osnovnokolske dobi prema osobama s invaliditetom mogu mijenjati i mogu
rezultirati formiranjem pozitivnijih stavova putem izravnog iskustva s
djecom s tekoama u razvoju, kao i kroz neizravno iskustvo, npr. putem
knjiga6. Tu injenicu potvruje i istraivanje Gorenflo i Gorenflo6 koje je
pokazalo da ispitanici pokazuju pozitivnije stavove prema gluhim osobama s
tjelesnim oteenjima ukoliko im se prue dodatne informacije o ovoj vrsti
invaliditeta. Istraivanje Kamenov, Joki-Begi i Lauri Korajlija6 takoer je
pokazalo da su vee iskustvo i znanje o osobama s invaliditetom povezani s
pozitivnijim stavovima prema osobama s invaliditetom i njihovim
prihvaanjem. U novije vrijeme se uoava posebice snani utjecaj medija na
stavove. No, na djecu ne utjee samo ono to se prima putem medija, nego i
pasivnost okoline u kojoj djeca odrastaju, odnosno pasivna obitelj, vrti i
kola. Dananja mlade ivi i odrasta s medijima kao sastavnim dijelom
vlastite socijalizacije 9. Autorica Iliin (2003)10 navodi da je nuno nametnuti
pitanje o potencijalnom utjecaju medija na djecu, odnosno procesu
socijalizacije. Pritom socijalizaciju shvaa kao integriranje pojedinca u
drutveni ivot kroz proces prilagoavanja drutvenim zahtjevima i
normama to podrazumijeva uenje stavova, vrednota i poeljnih oblika
ponaanja. injenica je da je proces socijalizacije najintenzivniji u doba
334
djetinjstva i rane mladosti kada se pojedinac oblikuje kao osoba. Dob je ona
specifina znaajka koja djecu ini najranjivijim dijelom populacije, pa tako
i kada je u pitanju izloenost moguem utjecaju medija10. to su djeca
mlaa, to su i manje sposobna zatititi se od razliitih utjecaja. Roberts i
suradnici10 u svom istraivanju istiu da od svih ispitivanih medija djeca
najee gledaju televiziju, zatim se koriste kompjutorima, itaju knjige, a
najmanje sluaju radio i glazbu. Rezultati istraivanja Gunter i McAleer10
pokazuju da djeca poinju intenzivnije gledati televiziju izmeu 2. i 3.
godine ivota te da prosjeno vrijeme posveeno televiziji (za djecu ono
iznosi 2,53,5 sata dnevno) gotovo linearno raste s dobi. S druge strane,
mnogi autori istiu mo djeje knjievnosti na informiranje i poimanje
djeteta o osobama s invaliditetom11. Utjecaj djeje knjievnosti na formiranje
stavova o invaliditetu kod mlae djece u velikoj mjeri proizlazi iz studija
drutvenih utjecaja12 ili iz studija nastavnih metoda i stilova o vizualnoj
pismenosti12. Nodelman12 navodi da su slikovnice sredstva putem kojih se
djeca integriraju u kulturoloku ideologiju te da je njihova snaga u uvoenju
recipijenta u kulturoloki prihvatljive ideje o tome tko su oni i na koji nain
zamjeuju pojave oko sebe. Knjievnost obogauje unutarnji ivot
recipijenta, zabavlja ga, govori mu o njemu samom, pomae mu razviti
osobnost ona obogauje djetetovo postojanje! Arizpe i Styles12 istraivali
su kako slikovnice koje kazuju kontrastne prie, omoguujui pritom
recipijentu vlastite interpretacije, utjeu na formiranje stavova. Rezultati
istraivanja pokazali su kako su etverogodinjaci sposobni pronai i
prepoznati stavove sadrane u slikovnicama. Autorica Rabey12 je
promatrajui crtee kojima su djeca ilustrirala proitanu priu utvrdila da ak
i najmlaa djeca mogu protumaiti, razumjeti i komunicirati putem
ilustracija daleko iznad onoga to se pretpostavlja da znaju. O djejem
doivljaju knjievnih djela ili filma govore Baddleley i Eddershaw13
navodei da djeca doivljavaju emocije jednako intenzivno kao i odrasli te
da se mogu u njih potpuno uivjeti reflektirajui vlastita iskustva i
suosjeajui s drugima. Marriot14 smatra da su slikovnice kao i drugi djeji
tekstovi "inherentno ideoloki" pozivajui se na vjerovanja, vrijednosti i
ponaanja sadrana u tekstu. Ona navodi kako autori stvarajui slikovnice u
njih ugrauju vlastitu percepciju drutvenih vrijednosti te na taj nain
moraliziraju drutvenu zbilju. To naziva moralnim imperativom koji, na
svjesnoj ili nesvjesnoj razini, otvoreno ili prikriveno kroz kombinaciju slike i
rijei, teme i ideje, teksta i podteksta predstavlja ne samo svijet kakav jest,
ve i kakav bi trebao biti. S aspekta studija invaliditeta, invaliditet se treba
promatrati kroz socioloke, politike, povijesne i kulturne perspektive.
Polazei od toga, Saunders12 naglaava vanost prouavanja esto
podcijenjene uloge djeje knjievnosti u stvaranju, ouvanju i odraavanju
stavova. Tako autorica predlae da jedno od polazita za kritiko
promatranje tekstova bude traenje medicinskog ili socijalnog portreta
335
invaliditeta u tekstovima. Morris15 tvrdi da se s kulturolokog aspekta

invaliditet percipira ovisno o osjeajima osoba bez invaliditeta i njihovim
reakcijama na invaliditet bilo u knjievnosti ili filmu te navodi kako
invaliditet tako postaje metafora za poruke koje autor bez invaliditeta eli
poruiti itateljima. Takoer zamjeuje da se autori esto oslanjaju na
predrasude, neznanje i strah naspram osoba s invaliditetom znajui da e
pogrbljeni lik, lik bez noge ili lik s oiljkom na licu probuditi odreene
osjeaje kod itatelja no i da upotreba invaliditeta kao metafore za zlo ili za
izazivanje neugode dovodi do potvrivanja i uvrivanja ovakvih
kulturolokih stereotipa. Tradicionalno, drutvo je izdvajalo osobe s
invaliditetom od ostatka zajednice identificirajui ih esto s maginim ili
mistinim karakteristikama zbog neznanja i/ili nerazumijevanja. Takva je
situacija predstavljala plodno tlo za stvaranje pria, mitova, jezinih izraza,
oblika i knjievnih odgovora kojima se pokuavala objasniti abnormalnost16.
Tako su osobe s invaliditetom postajale junaci i bogovi s posebnim moima,
demoni i zlikovci17 ili pak rune i pogrbljene zle vjetice sa tapom u ruci17 .
Ponekad su se osobe s invaliditetom predstavljale u svjetlu romantiziranja,
poput Helen Keller ili Beethovena, ostvarujui pritom ono naizgled
nemogue. U animiranim filmovima moda je najoitije predstavljanje osoba
s invaliditetom gdje zli likovi esto imaju vidljive motorike, vizualne i
druge tekoe te se na taj nain razlikuju od dobrih, odnosno normalnih18.
Biklen i Bogdan17 te Barnes19 navode deset naina medijskog portretiranja
osoba s invaliditetom:
1. Osoba s invaliditetom kao "jadna i patetina", objekt aljenja.
2. Osoba s invaliditetom kao "objekt nasilja". Iako su u stvarnosti
mnoge osobe s invaliditetom rtve nasilja, esto pripisivanje
bespomonosti jaa stereotip da su osobe s invaliditetom nemone i
da si ne mogu pomoi.
3. Osoba s invaliditetom kao "zlobna ili zla" .
4. Osoba s invaliditetom kao "atmosfera". Osobe s invaliditetom su
ubaene samo zbog ispunjavanja pozadine ili stvaranja efekta (npr.
slijepi ovjek kako ispija kavu ili slijepi glazbenik).
5. Osoba s invaliditetom kao super crip. Predstavljanje osobe s
invaliditetom kao sveca, pobonog ovjeka ili ovjeka koji je
sposoban ispuniti tee zadatke te tako prevladati invaliditet.
6. Osoba s invaliditetom kao "predmet ismijavanja". Ovdje je osoba s
invaliditetom predmet ismijavanja zbog svog invaliditeta.
7. Osoba s invaliditetom kao "sebi najgori i jedini neprijatelj". Takvo
predstavljanje pojaava ideju da osoba s invaliditetom moe ili je
mogla uspjeti samo da je pokuala ili dala vie od sebe.
8. Osoba s invaliditetom kao "teret". Time se pojaava ideja da se
osobe s invaliditetom ne mogu brinuti za sebe te da trebaju stalnu
podrku druge osobe u ivotu.
336
9. Osoba s invaliditetom kao "aseksualna osoba". Osobe s

invaliditetom esto se prikazuju kao osobe koje ne mogu ostvariti
intimne odnose ili se o tome jednostavno ne govori.
10. Osoba s invaliditetom kao nesposobna za puno sudjelovanje u
svakodnevnim aktivnostima. Ovdje spadaju prie u kojima likovi s
invaliditetom ne sudjeluju u svakodnevnim aktivnostima, npr.
odlazak na posao, ivot s obitelji, druenje s prijateljima i slino.
McKee17 navodi da je kategorija "sebi najgori i jedini neprijatelj" najei
stereotip, a potom slijedi "super crip". S obzirom na vrste invaliditeta
McKee je utvrdio da je najei stereotip za likove s oteenjem vida bio
"super crip", a za likove s oteenjem sluha i motorikim tekoama "sebi
najgori neprijatelj." Povijesno gledano, predstavljanje osoba s invaliditetom
u knjievnim djelima i filmu esto je bilo tetno, restriktivno, stereotipno,
pesimistino i netono20. Posljedino tome i danas se javlja potreba za
kritikim promatranjem sadraja koja se nude djeci i mladima s ciljem
praenja i evidentiranja moguih negativnih utjecaja na oblikovanje stavova
prema osobama s invaliditetom. Brodski21 navodi devet naina za procjenu
knjievnih djela koja adresiraju invaliditet kao dio raznolikosti:
1) Provjeravanje ilustracija
Potraite stereotipe;
Knjievna djela za djecu ne smiju pruati podrku stereotipima posebice ako
predstavljaju djecu s tekoama. Pozitivan primjer su knjievna djela koje
prikazuju djecu s tekoama koja polaze iste razrede kao i njihovi vrnjaci
bez tekoa i koja sudjeluju u istim aktivnostima kao i drugi.
Potraite tokenizme;
Na primjer, za pronalaenje tokenizama u knjievnim djelima potrebno je
promatrati da li se djeca s tekoama prikazuju na stereotipan nain ili kao
pojedinci sa svojim prepoznatljivim znaajkama. Prihvatljivo je prikazati
dijete s motorikim tekoama u invalidskim kolicima dok god se itatelju
prua mogunost sagledavanja osobnosti i drugih karakteristika djeteta.
Tko to radi? ;
Ilustracije trebaju prikazivati djecu s tekoama u aktivnim ulogama i
vodstvu. Djecu s tekoama ne treba predstavljati iskljuivo kroz uloge
aktivnih promatraa, a djecu bez tekoa kroz uloge izvritelja.
2) Provjeravanje tijeka prie
Formula za uspjeh;
Djeca s tekoama ne trebaju imati neke izvanredne osobine poput iznimne
memorije ili razvijenih matematikih vjetina kako bi bila prihvaena. Dijete
ne mora hodati ili trati uz prijatelje da bi ga oni prihvatili.
337
Rjeavanje problema;
Pogledajte kako su problemi u knjievnom djelu prikazani, osmiljeni i
rijeeni. Djecu s tekoama ne treba smatrati dijelom problema. Kada je to
prikladno, razloge tekoe/invaliditeta treba objasniti djetetu.
Uloga djeteta s tekoama;
Postignua djece s tekoama trebaju se temeljiti na njihovoj vlastitoj
inicijativi i sposobnostima. Pria treba biti takva da se moe ispriati na isti
nain i kada glavni lik nema tekou.
3) Promatranje naina ivota
Ako je dijete s tekoama opisano kao drukije ne trebaju se odmah tome
implicirati i negativni vrijednosni sustavi. Ilustracije i tekst trebaju ponuditi
pravi uvid.
4) Promatranje odnosa meu ljudima
Djeca bez tekoa ne trebaju posjedovati svu mo, ne trebaju imati liderske
uloge te donositi sve vane odluke. Djeca s tekoama ne trebaju dobivati
samo uloge podravatelja ili podreenih ve je potrebno uspostaviti dobru
ravnoteu izmeu likova.
5) Uzimanje u obzir uinaka na stvaranje slike o sebi
Norme ne trebaju biti utemeljene na nain da limitiraju aspiracije i
samopoimanje djeteta. Kontinuirano bombardiranje djece s tekoama s
predstavljanjem djece bez tekoa kroz ljepotu, istou i vrline proizvodi
negativne osjeaje te utjee na stvaranje loe slike o sebi. U svakom
knjievnom djelu treba biti barem jedan ili vie likova s kojima e se dijete s
tekoama
moi
lako
identificirati.
6) Upoznavanje autora i ilustratora
Analizirajte biografski materijal autora. Potraite kvalitete koje autor ili
illustrator imaju, a koje im mogu pomoi da shvate i daju doprinos pri obradi
odreenog podruja ili teme.
7) Provjeravanje autorove perspektive
Niti jedan autor ne moe biti u potpunosti objektivan. Svi autori piu
uzimajui u obzir kulturoloki ili osobni kontekst.
8) Traenje jezika diskriminacije
Jo uvijek se u pojedinim knjievnim djelima mogu pronai rijei s
uvredljivim prizvukom. Primjeri rijei specifinih za djecu s tekoama su:
spor, retardiran, lijen, posluan, zaostao, lud, malouman, bogalj, idiot, gluh,
glup i ponekad poseban.
9) Provjeravanje godine izdanja i kojem je uzrastu namijenjeno
knjievno djelo
Odreeni broj knjievnih djela koristi jezik kojim se naglaava tekoa
umjesto osoba/dijete (autistini djeak/djeak s autizmom) ili jezik
diskriminacije. Pojedini autori jo uvijek nisu upoznati s vanou upotrebe
nestigmatizirajue terminologije.
338
Ovim se radom nastojala istaknuti samo jedna dimenzija problematike

oblikovanja stavova prema osobama s invaliditetom koja ukljuuje neke
medijske sadraje kao znaajne faktore utjecaja. Stigma i negativni stavovi
prema osobama s invaliditetom jo uvijek su prisutni u porama drutvenog
ivota to ukazuje na dunost i obvezu drutva za djelovanjem u svrhu
potpunog ukljuivanja djece, mladih i odraslih osoba s invaliditetom u ivot
zajednice te poboljanja kvalitete njihova ivota. Iako je neposredno
iskustvo glavni element izgradnje stavova, dokazano je da se posrednim
informacijama i znanjima moe utjecati na razvijanje pozitivnijih stavova.
Djeja knjievnost i animirani film dopiru do djejeg svijeta vrlo rano, onda
kada su najprijemljiviji za vanjske utjecaje i najmanje skloni samozatiti i
selekciji pristiglih informacija. Oni mogu biti nosioci predrasuda i
diskriminatornog jezika, te se tada pogrena terminologija i kriva percepcija
ugrauju u djeju svakodnevnicu dodatno pojaavajui stereotipe. Kako
brojna istraivanja pokazuju da su stavovi podloni promjenama, autorica
Saunders12 naglaava vanost promiljanja o uvoenju inkluzivne literature u
vrtie i kole koja bi pratila i unapreivala proces ukljuivanja djece i
mladih s tekoama u razvoju u odgojno obrazovni sustav te stvarala
najbolju polaznu toku za uklanjanje stigme i stjecanje pozitivnih stavova
prema invaliditetu. Utjeui na stavove kao bitnu komponentu
interkulturalne kompetencije ujedno se i promie interkulturalnost s ciljem
unapreivanja odnosa, meusobnoga razumijevanje i potovanja izmeu
razliitih drutvenih skupina. Takoer se namee potreba za istraivakim
radom u podruju utjecaja razliitih medija na oblikovanje stavova prema
osobama s invaliditetom te nuna suradnja meu edukacijskorehabilitacijskim strunjacima, odgajateljima, uiteljima, nastavnicima,
profesorima i drugim strunjacima.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
afranko, E. Stavovi prema osobama s teom mentalnom retardacijom i

inkluzija. Zagreb: Na prijatelj 2001; 28 (1-2):60-68.
Petz, B. i sur. Psihologijski rjenik. Zagreb:Prosvjeta, 1992.
Prilin, R. Kada se i kako nae ponaanje slae s naim stavovima? U
Kolesari, V., Krizmani, M. I Petz, B. (ur.) Uvod u psihologiju,
Zagreb:Grafiki zavod hrvatske. 1991: 172-215.
orkalo Biruki, D. i Ajdukovi, D. Promjene meuetnike diskriminacije
u djece i meuetniki stavovi i ponaanja njihovih roditelja. Ljetopis
socijalnog rada 2008; 15(3):377-400.
Hromatko, I. i Mati, R. Stigma-teatar kao mjesto prevladavanja
stigmatizacije. Sociologija i prostor 2008; 46(179):77-100
Najman-Himan i dr. Stavovi graana prema osobama s invaliditetom u
Hrvatskoj u usporedbi s europskom unijom. Socijalna ekologija 2008; 17
(1):71-93.
339
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
Haralambos, M. Uvod u sociologiju. Zagreb: Nakladni zavod Globus,

1994.
Goffman, E. Stigma. Notes on the Managment of Spoiled Identity. New
York: Jason Aronson, Inc., 1974.
Livazovi, G. Teorijsko-metodoloke znaajke utjecaja medija na
adolescente. ivot i kola 2009; 21 (1):108-115.
Ilin,V. Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim
sadrajima Medijska istraivanja 2003; 9 (2): 9-34.
Quicke, J. Disability in modern children's fiction. London; Cambridge,
Mass: Croom Helm; Brookline Books, l995.
Saunders, K. What disability Studies Can Do For Childrens Literature,
Disability Studies Quarterly 2004; 24(1):7-15.
Baddleley, P., Eddershaw, C. Linking books to develop older childrens
response to literature from Whats in the picture? Responding to
illustration in picture books. Janet Evans (ed.) London: Paul Chapman
Publishing, 1998:58-79.
Marriot, S. The moral imperative in Whats in the picture? Responding to
illustration in picture books. Janet Evans (ed.) London: Paul Chapman
Publishing ,1998:1-25.
Disability in Media. Stirling Media Research Institute. Retrieved October
29, 2010, from www.mediaed.org.uk
Baskin, B. H., Harris, K.H. Notes from a different drummer: a guide to
juvenile fiction portraying the handicapped. New York: R.R. Bowker
Company, 1977.
Portrayal of people with Disabilities in Childrens Literature: 1940s to
1980s** Retrieved October 12, 2010, from www.bpm.slis.indiana.edu
Millett, A. "Other" Fish in the Sea: "Finding Nemo" as an Epic
Representation of Disability. Disability Studies Quarterly 2004; 24(1):2529.
Barnes, C. Disabling Imagery And The Media. An Exploration of the
Principles for Media Representations of Disabled People, the First in a
Series of Reports. The British Council of Organisations of Disabled People,
Halifax: Ryburn Publishing, 1992.
Safran, S. P. Disability portrayal in film: Reflecting the past, directing the
future. Exceptional Children 1998; 64(2):227-238.
Childrens Books About Disability. Retrieved October 10, 2010, from
www.state.nj.us/humanservices/documents
340
INFLUENCE OF CHILDREN'S LITERATURE AND

ANIMATED FILM ON THE FORMATION OF ATTITUDES
TOWARDS PERSONS WITH DISABILITIES
Summary
This paper will be focused on identifying factors that directly or indirectly influence
the shaping of attitudes of children and youth, as particularly vulnerable social
group, towards the people with disabilities. Contextual influences on the attitudes of
children and young people can be mediated by their perception and interpretation
by which and what kind of the social norms govern behavior and intergroup
relations in the communities in which they live. A review of research revealed that
children form attitudes towards people with disabilities from the fourth or fifth year
of life and that these attitudes are often negative and repellent. Therefore, this work
from the point of disability studies, examines the two media (the story and animated
film) as a children's frame of reference for the formation of attitudes towards
persons with disabilities. The story was chosen as a media, with which the children
are faced from the earliest days, and animated film as a media of today, which has a
significant role in mediating socially desirable life models/ behaviors. Literature
and film are important carriers of prejudice and discriminatory language and
perceptions of people with disabilities because such language and images are
incorporated into the child's everyday life and have standardized further reinforced
stereotypes. Scientific practice shows that attitudes towards children and young
people with disabilities can be changed also through the indirect experience, so the
purpose of this paper is to provide guidelines for creating an inclusive literature and
animated films, since these medias are very protective factors/factors for the
development of the child.
Key words: disability, attitudes, inclusive media
341
KARAKTERISTIKE SAMOSTALNOG PISMENOG

IZRAAVANJA OSOBA OTEENA SLUHA
Huremovi A., Ilikovi M
Saetak
Cilj istraivanja je bio ispitati karakteristike samostalnog pismenog izraavanja
ispitanika oteena sluha, te utvrditi faktore koji utiu na te karakteristike. Ispitanici
oteenog sluha, njih 65, su bili razvrstani su u vie skupina prema slijedeim
kriterijima: uzrast, razred koji pohaaju, spol, stupanj oteenja sluha, vrijeme
nastanka oteenja sluha, uspjeh iz maternjeg jezika, socioekonomski status, nivo
obrazovanja roditelja, sluni status roditelja, te uvjeti kolovanja. Zakljuili smo da
prilikom samostalnog pismenog izraavanja, djeca oteena sluha u najveoj mjeri
se koriste imenicama i glagolima, a tek u manjoj mjeri ostalim vrstama rijei.
Koritenje uzvika nije zabiljeeno. Najvei procenat ispitanika (32,3%) je
neispravno imenovalo predmete i radnje sa slike, dok je svega 12,3% potpuno
ispravno imenovalo predmete i radnje sa slike. Znaajan procenat ispitanika,
(26,2%), nije bio u stanju sastaviti i zapisati smislenu reenicu. Kao znaajni
prediktori nivoa izraavanja, broja koritenih reenica i broja rijei, pokazali su se:
vrijeme nastanka oteenja sluha, uspjeh iz maternjeg jezika, nivo obrazovanja
roditelja i uvjeti obrazovanja djece oteena sluha.
Kljune rijei: oteenje sluha, pismeno izraavanje, prediktori
Uvod
Moemo rei da poznajemo neki jezik ukoliko, osim to se pravilno sluimo
govornim jezikom, znamo i misli saoptiti pismenim putem na tom jeziku.
injenica je da je izraavanje pismenim putem daleko tee nego izraavanje
usmenim putem. Govornik saoptavajui usmeno svoje misli, koristi se i
intenzitetom, mimikom i intonacijom, dok prilikom pismenog izraavanja
misli, rijei mora paljivije birati, rijei u reenici mora pravilno nizati, te
sadraj mora biti saetije i preglednije iskazan. Pisani jezik je najbolji
indikator jezikog razvoja uope1. Pisane sposobnosti mnogo su vie od
rukopisa i sricanja, jer pisanje je jedna od najovjenijih sposobnosti koja
zahtijeva integraciju mnogih sposobnosti2. Na samom poetku postavili smo
slijedee ciljeve istraivanja:
- ispitati karakteristike samostalnog pismenog izraavanja ispitanika
oteena sluha,
- utvrditi faktore koji utiu na dinamiku razvoja istog.
Metode rada
Nezavisne ili eksperimentalne varijable u ovom istraivanju bile su: sluni
status ispitanika, stepen i vrijeme nastanka oteenja sluha, uzrast, spol,
uspjeh ispitanika iz maternjeg jezika, socioekonomski status, nivo
343
obrazovanja roditelja, postojanje oteenja sluha u roditelja, te uvjeti

kolovanja. Zavisne ili kriterijske varijable su one varijable koje se odnose
na sposobnosti samostalnog pismenog izraavanja.
Kod procjene sposobnosti samostalnog pismenog izraavanja odluili smo se
za metodu sastavljanja prie prema nizu slika (tzv. strip-pria). Slika kao
podsticaj je pogodno sredstvo za ispitivanje govorno-jezikih sposobnosti.
Prednost strip-prie ili slike u nizu je to ispitanik moe da ih interpretira
zasebno i da ih povezuje, te da na taj nain njegov govor djeluje kao
spontano izlaganje3. Prianje uz pomo strip-prie zahtijeva samostalnu
jeziku formulaciju, za razliku od prepriavanja. Na osnovu nje se stie uvid
u podruje rjenika, usvojenost gramatikih pravila, mogunost loginog
povezivanja slika i njihovo tumaenje.
Pri procjeni je analizirano:
- nivo izraavanja (nivo rijei, prosta reenica, sloena reenica),
- broj upotrijebljenih reenica,
- broj upotrijebljenih rijei
- vrsta upotrijebljenih rijei i
- procjena prirode greaka.
Uzorak ispitivanja su inila djeca oteena sluha osnovnokolske dobi.
Imajui u vidu da djeca oteenog sluha, tek pri dolasku u kolu poinju
sistematski savladavati jezik i govor, te je o ispitivanju jezikih znanja, a
pogotovo rjenika u ranijem periodu nemogue govoriti, kao donju granicu,
postavili smo trei razred. Osnovna obiljeja ispitanika da bi bili odabrani u
uzorak ispitanika oteenog sluha je dijagnosticirano oteenje sluha, te da
pohaaju osnovnu kolu. Eliminatorna kontrolna obiljeja ispitanika su bila:
dijagnosticirane dodatne tekoe ispitanika, te intelektualni status ispod
prosjeka. Ispitivanje je sprovedeno u Banjoj Luci, Brkom, Tuzli i Sarajevu,
i to u slijedeim ustanovama: Centar za vaspitanje, obrazovanje i
rehabilitaciju sluanja i govora Banja Luka, II Osnovna kola Brko,
Centar za vaspitanje, obrazovanje i rehabilitaciju sluanja i govora Tuzla,
SOS Centar Hermmang Meiner Sarajevo i O Mejdan Tuzla.
Ispitivanjem bili obuhvaeni uenici koji su kolske 2007/08 pohaali jednu
od ovih kola ili dolazili na individualnu rehabilitaciju u ove ustanove. Kod
procjene sposobnosti samostalnog pismenog izraavanja, kao instrument,
koriten je niz od etiri slike (tzv. strip-pria). Ispitanicima je pojanjeno,
usmeno i na znakovnom jeziku, da trebaju opisati ta vide na svakoj slici,
odnosno da na osnovu dtih slika trebaju napisati/sastaviti priu. Ispitanici su
sami odreivali koliki broj koritenih rijei i reenica e koristiti prilikom
sastavljanja prie. U skladu sa optim ciljevima, hipotezama, strukturom
uzorka ispitanika i analiziranim varijablama, u statistikoj obradi
prikupljenih podataka primjenjeni su odgovarajui statistiki postupci, te
metode univarijantne i multivarijantne analize podataka:
344
Metoda deskriptivne statistike, odnosno izraunavanje osnovnih

statistik: srednje vrijednosti, standardne devijacije, varijance,
standardne greke, te minimalnih i maksimalnih vrijednosti, smo koristili
kako bismo ispitali varijacije izmeu grupa i unutar grupa,
- Ispitivanje znaajnosti varijacija, izvrili smo primjenom metode analize
varijance.
- Faktori razlika su utvreni metodom diskriminativne analize.
- Ispitivanje znaajnosti sistema prediktora, izvrili smo primjenjenom
metode regresijske analize.
- Rezultati su interpretirani i analizom pogreaka ispitanika na zadacima.
Za obradu podataka koriten je statistiki paket-program SPSS for Windows
Release 14.0.
Prilikom procjene samostalnog pismenog izraavanja ispitanika oteenog
sluha, procjenjivan je nivo izraavanja gdje je ispitanik dobio 3 boda ukoliko
ispravno imenuje predmete i radnje sa slike, 2 boda je ispitanik dobio
ukoliko ispravno imenuje predmete i radnje ali ini specifine greke, dok bi
dobio 1 bod ukoliko neispravno imenuje predmete i radnje. Ispitanik ne bi
dobio niti jedan bod ukoliko nije u stanju sastaviti i zapisati smislenu
reenicu. Takoer, biljeen je broj reenica i rijei, te vrsta rijei, koje je
ispitanik koristio prilikom pisanja strip-prie. Najvei procenat ispitanika,
njih 32,3% je neispravno imenovalo predmete i radnje sa slike, 29,2%
ispitanika ispravno je imenovalo predmete i radnje, ali je pravilo specifine
greke, dok je svega 12,3% potpuno ispravno imenovalo predmete i radnje
sa slike. Znaajan procenat ispitanika, 26,2%, nije bio u stanju sastaviti i
zapisati smislenu reenicu (tablica 1).
Tablica 1. Frekvencije i procenti na varijabli Nivo izraavanja
Broj bodova
Frekvencije
Procenti
Kumulativni procenti
0
1
2
3
17
38
19
8
65
26,2
32,3
29,2
12,3
100,0
26,2
58,5
87,7
100,0
Total
Prilikom pisanja strip prie, najvei procenat ispitanika 52,3% je koristilo 4

reenice, to znai da je svaku sliku opisao samo jednom reenicom. 27,7%
ispitanika je pisalo na nivou rijei, taj se rezultat biljeio kao 0 smislenih
reenica. 7,7%, odnosno 9,2% ispitanika je pisalo 5 do 6 reenica. 3%
345
ispitanika je koristilo 7 do ak 14 reenica prilikom pisanja strip-prie

(tablica 2).
Tablica 2. Frekvencije i procenti na varijabli Broj reenica
Broj reenica
Frekvencije
0
4
5
6
7
14
Procenti
18
34
6
5
1
1
65
Total
27,7
52,3
9,2
7,7
1,5
1,5
100,0
27,7
80,0
89,2
96,9
98,5
100,0
56,9% ispitanika je koristilo od 11 do 20 rijei; 24,6% ispitanika 3 do 10

rijei; po 7,7% ispitanika je koristilo 21 do 30, te 31 do 40 rijei. Svega 3%
ispitanika je koristilo vie od 40 rijei prilikom pisanja strip prie (tablica 3).
Tablica 3. Frekvencije i procenti na varijabli Broj rijei
Broj rijei
03 10
11 20
21 30
31 40
41 60
Ukupno
Frekvencije
Procenti
16
37
5
5
2
65
24,6
56,9
7,7
7,7
3,1
100,0
24,6
81,5
89,2
96,9
100,0
Ispitanici su ukupno napisali 1149 rijei. Od toga najvei broj imenica (51,
61%), zatim glagola (23,32%), prijedloga (8,10%), zatim pridjeva (4,70%),
zamjenica (4,18%), te veznika (3,22%), brojeva (1,91%), priloga (1,65%) i
rjeci (1,31%). Nije zabiljeeno koritenje uzvika (tablica 4). DeVilliers4
takoer zakljuuje da gluhi uenici koriste mali broj veznika, ali ukazuje da
gluhi uenici koriste druge leksike jedinice koje oznaavaju vezu5.
Tablica 4. Frekvencije i procenti na varijabli Vrsta rijei
Vrsta rijei
Imenice
Glagoli
Prijedlozi
Pridjevi
Frekvencije
593
268
93
54
Procenti
51,61
23,32
8,10
4,70
346
51,61
74,93
83,03
87,73
Zamjenice
Veznici
Brojevi
Prilozi
Rjecce
Uzvici
Ukupno
48
37
22
19
15
0
1149
4,18
3,22
1,91
1,65
1,31
0
100
91,91
95,13
97,04
98,69
100
100
S ciljem ispitivanja znaajnosti koritenja razliitih vrsta rijei u ispitanika

oteena sluha koristili smo t-test. S obzirom da su testovne vrijednosti vee
od kritinih vrijednosti za ovaj stupanj slobode, moemo zakljuiti da postoji
statistiki znaajna razlika u obimu rjenika pojedinih vrsta rijei u
ispitanika oteenog sluha (tablica 5).
Tablica 5. Rezultati t-testa u ispitanika oteena sluha
na varijabli Vrsta rijei
t
Imenice
Zamjenice
Pridjevi
Glagoli
Brojevi
Prilozi
Prijedlozi
Veznici
Rjecce
Ukupno
29,238
3,123
9,926
8,642
5,722
2,737
9,325
3,748
3,207
13,425
df
64
64
64
64
64
64
64
64
64
64
Razlika
sredina
sig.
,000
,003
,000
,000
,000
,008
,000
,000
,002
,000
9,12308
,73846
,83077
4,12308
,33846
,29231
1,43077
,56923
,23077
17,6769
2
95% Interval povjerenja

donji
8,4997
,2661
,6636
3,1699
,2203
,0790
1,1242
,2659
,0870
15,046
5
gornji
9,7464
1,2108
,9980
5,0762
,4566
,5057
1,7373
,8726
,3745
20,3073
Prilikom procjene jezikih sposobnosti djece oteenog sluha kolskog

uzrasta, gluhi uenici prave jako puno semantikih i sintaksikih greaka, ali
manje punktuacijskih i pravopisnih greaka6. Prilikom pisanja prie u gluhih
ispitanika nedostajala punoa prie7,8.
Zakljuak
- Utvrdili smo da prilikom samostalnog pismenog izraavanja, djeca
oteena sluha u najveoj mjeri se koriste imenicama i glagolima, a tek u
manjoj mjeri ostalim vrstama rijei. Koritenje uzvika nije zabiljeeno.
- Kada je u pitanju nivo izraavanja ispitanika oteenog sluha, najvei
procenat ispitanika, njih 32,3% je neispravno imenovalo predmete i
radnje sa slike, 29,2% ispitanika ispravno je imenovalo predmete i
347
radnje, ali je pravilo specifine greke, dok je svega 12,3% potpuno

ispravno imenovalo predmete i radnje sa slike. Znaajan procenat
ispitanika, 26,2%, nije bio u stanju sastaviti i zapisati smislenu reenicu.
Specifine greke najee su se ogledale u fonolokoj zamjeni zvunih i
bezvunih glasova, (masa/maca, tamjir/tanjir), to moe biti rezultat
nemogunosti auditivnog zahvatanja fonoloke strukture rijei, a
uzrokovano samom prirodom oteenja. Iz ovoga se takoer moe
zakljuiti da se nemogunost pravilne ili moda bolje rei cjelovite,
akustike percepcije rijei, direktno odraava na obradu, te produkciju
rijei, bilo da se radi o oralno glasovnom govoru ili upotrebu rijei u
pisanom obliku.
Prilikom pisanja strip-prie, najvei procenat ispitanika 52,3% je
koristilo 4 reenice, to znai da je svaku sliku opisao samo jednom
reenicom. 27,7% ispitanika je pisalo na nivou rijei, taj se rezultat
biljeio kao 0 smislenih reenica. 7,7%, odnosno 9,2% ispitanika je
pisalo 5 do 6 reenica. 3% je koristilo 7 do ak 14 reenica prilikom
pisanja strip-prie.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Becker, R., Schildhammer, A., Ruoss, M. (1994.) Language performance of

deaf children and adolescents in verbal and written retelling of a picture
story. Z Exp Angew Psychol. 1994;41(3):349-77.
Bradley, M. M., Greenwald, M. K., Petry, M., Lang, P. J. (1992.) Remembering pictures: pleasure and arousal in memory. Journal of Experimental Psychology: Learning, Memory and Cognition, 18: 379-390.
Dimi, N. D., (2004.) Problemi u jezikom izrazu kod gluve i nagluve dece.
Drutvo defektologa srbije i Crne Gore. Beograd
deVilliers, P. A. (1991.) English literacy development in deaf children:
Directions for research and intervention. In J. F. Miller (Ed.), Research on
child language disorders: A decade of progress. Austin, TX: Pro-Ed.
Maxwell, M. M., Falick, T. G. (1992.) Cohesion and quality in deaf and
hearing children's written English. Sign Language Studies, 77, 345371.
Kelly, L. P. (1988.) Relative automaticity without mastery: The
grammatical decision making of deaf students. Written Communication, 5,
325-351.
Gormley, K. A., Sarachan-Deily, A. B., (1987.) Evaluating hearingimpaired students' writing: A practical approach. Volta Review, 89, 157176.
Yoshinaga-Itano, C., Snyder, .L S., Mayberry, R. (1996.) How deaf and
normally hearing students convey meaning within and between written
sentences. The Volta Review, 98, 938.
348
CHARACTERISTICS OF WRITTEN EXPRESSION

IN HEARING IMPAIRED PERSONS
Summary
The aim of this study was to examine the characteristics of independent, written
expression in hearing impaired persons, and to identify factors that affect on these
characteristics. Examiners, 65 of them, were classified into several groups
according to the following criteria: age, class, gender, degree of hearing damage,
when the hearing loss developed, evaluation of the native language, socioeconomic
status, education level of parents, hearing status of parents, and the conditions of
education. We concluded that hearing impaired children mostly use nouns and
verbs, then other types of words. Using the exclamation mark was not recorded. The
largest percentage of respondents (32.3%) were incorrectly appointed objects and
actions from the image, while only 12.3% fully appointed properly objects and
actions in the image. A significant percentage of respondents (26.2%), was not able
to compile and write a meaningful sentence. As significant predictors of levels of
expression, the number of used sentences and of words, was: when the hearing loss
developed, evaluation of the native language, education level of parents and
educational conditions of hearing impaired children.
Key words: hearing impairments, written expression, predictors
349
PROCJENA KVALITETE PASIVNOG RJENIKA KOD

UENIKA SA I BEZ OTEENJA VIDA
1
Tulumovi .1, Ekirovi B.2, Vuini V.2

Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu
Saetak
Razliita istraivanja su pokazala da siromatvo rjenika u djece s oteenjem vida
predstavlja dodatni faktor neuspjeha djeteta u koli. Cilj ovog istraivanja je bio
ispitati stepen razvijenosti pasivnog rjenika kod slijepih, slabovidnih i uenika bez
oteenja vida. Za ispitivanje pasivnog rjenika koriten je dijagnostiki komplet za
ispitivanje sposobnosti govora, jezika, itanja i pisanja u djece1. Koritenjem
metoda deskriptivne statistike dobiveni rezultati su pokazali da na varijablama za
procjenu pasivnog rjenika, tri ispitivane grupe statistiki znaajno razlikuju kod
svih varijabli. Rehabilitacijski rad sa uenicima oteena vida moe pozitivno
djelovati na smanjenje reduciranog razvoja rjenika, itanja, pisanja kao i na
svakodnevno ivljenje.
Kljune rijei: pasivni rjenik, uenici s oteenjem vida, uenici bez oteenja vida.
Uvod
O govorno-jezikoj spremnosti djeteta, naroito u semantikoj i gramatikoj
komponenti, o razvijenosti funkcije govorno-jezikog poopavanja, znatno
ovisi uspjenost usvajanja kolskih znanja koje se nude u verbalnom obliku1.
Pasivni rjenik sastoji se od rijei koje dijete razumije (kad ih uje), ali ne
moe da ih upotrijebi u govoru (potencijalne govorne rijei)2. Naueni
rjenik je vaan za italake sposobnosti i akademsko postignue3. Kako
dijete napreduje, ono sve vie tei tome da nove reenice gradi iz dijelova,
pa stoga obino govorimo o uenju nove rijei, a ne o uenju nove reenice.
Meutim, ak i sofisticirano uenje neke nove rijei obino je stvar uenja
unutar konteksta, dakle uenja, putem primjera i analogije, upotreba reenice
u kojima se rije moe javiti4. Siromatvo rjenika u djece s oteenjem vida
predstavlja dodatni faktor neuspjeha djeteta u koli, pa i neuspjeha u
komunikaciji5. Sljepoa redukuje dostupnost podataka iz okoline, te se
negativno odraava na razvoj komunikacije na relaciji majka-dijete, zbog
nedostatka jezika osmjeha i jezika pogleda6. Mnogi naunici smatraju da
usvajanje jezika kod slijepih ne kasni, da nije aberantno, ali da prati razliit
put koristei druge resurse za razvoj u odnosu na djecu bez oteenja vida7.
Od dobro razvijenih leksikih i semantikih sposobnosti ovisi jeziki razvoj,
odnosno razvoj rjenika8. Jeziko iskustvo se smatra veoma vanim kod
slijepe djece i ono je uskraeno ne postojanjem vizuelnog inputa. Upotreba
stereotipnog govora, imitacija i repeticije smatraju se korisnim za jeziki
razvoj slijepe djece9. Neki autori smatraju da se slijepa djeca snano
351
oslanjaju na sterotipni govor i da on nema jasnu ulogu u razvoju govora 10.

Slijepa djeca koriste verbalnu rutinu kontakt sa drugim ljudima, za socijalnu
interakciju i uestvovanje u zajednikim aktivnostima11. Dijete sa
oteenjem vida moe da koristi mnogo rijei i pravilnu sintaksu, ali ne zna
o emu pria tj. moe da koristi pravilne reenice/rijei koje imaju
minimalno znaenje za dijete. Pravilan, ali govor bez znaenja ne
obezbjeuje govornu bazu za rasuivanje6. Cilj istraivanja bio je ispitati
stanje fonda pasivnog rjenika uenika sa i bez oteenja vida.
Metode rada
Uzorak ispitanika inile su tri grupe uenika: slijepi, slabovidni i uenici bez
oteenja vida, dobivenih iz populacije uenika od prvog do etvrtog razreda
redovnih osnovnih kola na podruju Tuzlanskog kantona i populacije
slijepih i slabovidnih uenika internatskog smjetaja takoe od prvog do
etvrtog razreda u Centrima za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu, kao i
populacije slijepih i slabovidnih uenika od prvog do etvrtog razreda koji su
integrirani u redovnim osnovnim kolama Tuzlanskog kantona.
Analizirano je ukupno 20 varijabli: PRPREOPI - Prepoznavanje predmeta
prema opisu; UPZBIPOJ - Prepoznavanje i upotreba zbirnih pojmovaimenovanje zbirnih pojmova bez vizuelnog oslonca; UPORIMAT Poznavanje i upotreba rijei koje oznaavaju orua i radne materijale za
razliita zanimanja; IMEPRED - Poznavanje i imenovanje dijelova
predmeta; UPIMSUPZ - Poznavanje i upotreba imenica sa suprotnim
znaenjem; POBOJTON - Poznavanje osnovnih boja i njihovih tonova;
RAZPROBL - Razlikovanje predmeta prema obliku; RAZUPPRI Razumijevanje i upotreba pridjeva koji oznaavaju prostorne kvalitete;
RAZPROKU - Razlikovanje predmeta prema okusu; RJGRADPR - Pridjevi
koji oznaavaju materijal od kojeg je predmet napravljen (rjenik gradivnih
pridjeva); ODAPRID - Odabir pridjeva za zadane imenice; PRSUPZNA Pridjevi sa suprotnim znaenjem (antonimi); PRIBLISZ-Pridjevi sa bliskim
znaenjem; IMEGLAG - Imenovanje glagola koje oznaavaju djelovanja
ljudi, ivotinja i prirodnih pojava, te radnje koje moemo vriti predmetima;
RAZGLAG - Razumijevanje glagola; GLSUPZNA - Poznavanje i upotreba
glagola sa suprotnim znaenjem; IMEPRIL Imenovanje priloga;
RAZUPRIL - Razumijevanje priloga; PRPROSZN - Prilozi s prostornim
znaenjem; PRSUPRZN - Poznavanje priloga sa suprotnim znaenjem.
Istraivanje je provedeno u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i
omladinu Nedarii Sarajevo, i Zavodu za slijepe i slabovidne
Budunost Derventa, te u redovnim kolama na podruju Tuzlanskog
kantona. Prilikom ispitivanja fonda pasivnog rjenika uenika sa i bez
oteenja vida koriten je Dijagnostiki komplet za ispitivanje sposobnosti
govora, jezika, itanja i pisanja djece1. Zadatak ispitanika je bio da prui
odgovore na pitanja postavljena verbalno bez vizuelnog oslonca. Dobiveni
352
podaci su statistiki obraeni pomou raunarskog programa SPSS 10,00 for

Windows. Statistika obrada podataka obuhvatala je primjenu metoda
deskriptivne statistike, hi-kvadrat test. Istraivanje je sprovedeno uz nivo
znaajnosti 5% (0,05).
Prouavanje jezikog razvoja kod slijepe i slabovidne djece polazi od stava
da se jeziki razvoj bazira na kognitivnim sposobnostima, zavisnost
kognicije i jezika utie ne samo na pojavu prve rijei, nego i na izraavanje
znaenja u prvim jezikim produkcijama. Smatra se da kasniji razvoj, ak i
odreeni aspekti gramatikog razvoja, zavise od specifinih kognitivnih
postignua12. Slijepa djeca su sposobna da naue znaenje odreenih rijei
(gledaj, vidi) bez direktnog senzornog iskustva13. Ispitivanje provedeno na
uzorku kongenitalno slijepe djece (N=26) i slijepe djece koja su kasnije
izgubila vid (N=13) uzrasnog nivoa od 8. do 21. godine, gdje su ispitanici
imali zadatak da imenuju 40 razliitih predmeta i da nabroje neke njihove
osobine, rezultati su pokazali da od ukupnog broja svih odgovora 54% su bili
termini vezani za vizuelna svojstva, s tim da su kongenitalno slijepa djeca
dala 48,2% takvih odgovora, a slijepa djeca koja su kasnije izgubila vid dala
su 65% odgovora14. Sprovedeno istraivanje opte verbalne sposobnosti na
uzorku slijepe djece i djece bez oteenja vida uzrasnog nivoa od 6 do 12
godina, pokazalo je da slijepa djeca imaju siromaniji rjenik15.
Dobiveni rezultati (Garfikon 1.) predstavljaju izraunate srednje vrijednosti
varijabli fonda za skupinu uenika sa i bez oteenja vida, za svih 20
posmatranih varijabli. Uvidom u rezultate moe se zakljuiti, na osnovu
koeficijenta varijacije, da uenici bez oteenja vida pokazuju najizraenije
varijacije na testu pasivnog rjenika kod varijabli PRIBLISZ (Razumijevanje
pridjeva sa bliskim znaenjem) iji koeficijent varijacije iznosi 35,72 % i
varijable RAZGLAG (Razumijevanje glagola) gdje koeficijent varijacije
iznosi 25,02%. Moemo vidjeti da su najizraenije varijacije na testu
pasivnog rjenika kod slabovidnih uenika na varijablama ODAPRID
(Odabir pridjeva sa suprotnim znaenjem) gdje koeficijent varijacije iznosi
74,39%, zatim varijabla PRIBLISZ (Razumijevanje pridjeva sa bliskim
znaenjem) gdje koeficijent varijacije iznosi 38,61%. Najvei koeficijent
varijacije kod slijepih uenika se pokazao na varijabli PRPREOPI
(Prepoznavanje predmeta prema opisu) gdje koeficijent varijacije iznosi
40,77%, te varijabla RJGRADPR (Pridjevi koji oznauju materijal od kojeg
je predmet napravljen) iji koeficijent varijacije iznosi 40,48% i varijabla
PRIBLISZ (Razumijevanje pridjeva sa bliskim znaenjem) iji koeficijent
varijacije iznosi 40,32%.
353

70,00
60,00
50,00
Uenici bez oteenja
40,00
Slabovidni uenici
30,00
Slijepi uenici
20,00
10,00
PR
P
UP RE
UP Z B O P I
O IP
I M R IM O J
UP E P A T
R
P O IM S E D
B
R A O U PZ
Z JT
RA P R O N
RA Z U O B
P L
RJ Z P R P R
GR O I
K
O A U
P R D A DP R
SU PR
P R P Z ID
N
I M I BL A
E I
RA G L S Z
G L Z G AG
S U LA
G
I MP Z
RA E PNA
P R Z U RI L
P
P RP R O R I
SU SZ L
PR N
ZN
0,00
Garfikon 1. Grafiki prikaz srednjih vrijednosti bogatstva pasivnog

rjenika kod uenika sa i bez oteenja vida
Polazei od oekivanih rezultata koji su se mogli postii (Tabela1) na testu
po pojedinim varijablama, pomu hi-kvadrat testa ispitano je da li postignuti
prosjeni rezultati znaajno odstupaju od oekivanih za sve tri skupine
ispitanika (slijepi, slabovidni i uenici bez oteenja vida). Testiranje je
sprovedeno na nivou znaajnosti od 0,05 (5%). Tablini hi-kvadrat za rizik
od 0,05 od 19 stepeni slobode iznosi 30,143. Izraunati (empirijski) hikvadrat za skupine ispitanika, kod varijabli usmenog rjenika iznose: za
slijepe uenike hi-kvadrat = 156,47, a za slabovidne uenike je hi-kvadrat =
69,74 i uenike bez oteenja vida hi-kvadrat = 10,20. Kako je izraunati hikvadrat kod slabovidnih i slijepih uenika vei od tablinog hi-kvadrata,
moemo zakljuiti da njihove vrijednosti na testu znaajno odstupaju od
oekivanih. Sa pouzdanou od 96-99% moemo zakljuiti da je bogatstvo
pasivnog rjenika slijepih i slabovidnih uenika znaajno manje razvijeno od
uenika neoteenog vida.
Tabela 1. Bogatstvo pasivnog rjenika uenika sa i bez oteenja vida
Izraunati (empirijski)
Hi-kvadrat
156,47
69,74
10,20
Skupina ispitanika
Slijepi uenici
Slabovidni uenici
Uenici bez oteenja
354
Zakljuak
Na osnovu dobivenih rezultata samog istraivanja mogu se izvesti sljedei
zakljuci:
- U populaciji uenika bez oteenja vida, slabovidnih i slijepih uenika
osnovnokolskog uzrasta utvrena je statistiki znaajna razlika u
bogatstvu pasivnog rjenika.
- Slijepa i slabovidna djeca zbog potpunog odsustva ili reducirane
vizuelne percepcije nemaju nikakvu osnovu za vizuelno predstavljanje
okoline to ih u velikoj mjeri ograniava u oblasti razvoja i bogaenja
rjenika u odnosu na njihove vrnjake intaktnog vida.
- Kod uenika s oteenjem vida bilo bi preporuljivo to ranije poeti sa
rehabilitacijskim programom na razvijanju i usvajanju znanja kako kako
bi se to manje ove tekoe odrazile na odgojno-obrazovni proces kao i
vjetine bogaenja rjenika, itanja i pisanja.
Literatura
1.

govora, Jezika, itanja i pisanja djece. Lekenik: Ostvarenje, 2001.
2. Vuini V. Analiza aktivnog i pasivnog renika uenika oteenog vida
osnovnokolskog uzrasta. Magistarska teza. Defektoloki fakultet
Univerziteta u Beogradu, 1994.
3. Ehry LC and Rosenthal J. Spellings of words: a neglected facilitator of
vocabulary learning. Journal of literacy research 2007; 39 (4): 389-409.
4. Willard VO. Rije i predmet (Quineova filozofska revolucija). Zagreb:
Kruzak, 1999.
5. Hrnjica S i sur. kola po meri deteta: Prirunik za rad sa uenicima redovne
kole ometenim u razvoju. Beograd: Institut za psihologiju filofskog
fakulteta Save the children UK, Kancelarija u Beogradu, 2004.
6. Vuini V. Oteenje vida i lingvistika klasifikacija. Istraivanja u
defektologiji, Defektoloki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2005.
7. Jovanovi-Simi N. Jeziki razvoj kod slepe dece-istraivanja i dileme.
Istraivanja u defektologiji. Beograd: Defektoloki fakultet Univerziteta u
Beogradu, 2005.
8. McGregor KK, Sheng L and Ball T. Complexsities exspressive word
learning over time. Language speech and hearing services in schools 2007;
38 (4): 353-364.
9. Perez-Periera M. Imitations, repetitions, routines, and the childs analysis of
language: Insights from de blind. Journal of Child Language 1994; (21):
317-337.
10. Anderson ES, Dunlea A and Kekelis L. The impact of input: Language
acquistion
in the visualy impaired. First Language 1993; (13): 23-49.
11. Perez-Periera M and Castro J. Language acquisition and the compensation
of visual deficit: New comparative data on a controversial topic. British
Journal of developmental psychology 1997; 15 (4): 439-459.
355
12. Cromer RF. Language and thought in normal and handicaped children.
Oxford, UK: Blackwell, 1991.
13. Landau B. Language and Experience in blind children: retrospective and
perspective. In Lewis V, Collis GM (Eds) Blindess and psychological
development in young children. Leicester, UK: British Psychological
Society 1997; 9-28.
14. Vuini V, Ekirovii B i Jablan B. Elementi jezike kompetencije kod
dece sa oteenjem vida-verbalizmi. Beogradska defektoloka kola 2006;
(2): 91-107.
15. Dimovi N. Verbal Competence and Some other Factors in the
Development of Piagetian Concepts in Blind Children. The British Journal
of Visual Impairment 1992; 10 (2): 55-57.
ASSESSMENTS QUALITY OF PASSIVE VOCABULARY OF

PUPILS WITH AND WITHOUT VISUAL
Summary
Different research hers have shown that poverty in the vocabulary of children with
visual impairments is an additional factor in the failure of the child in school. The
aim of this research he is to examine a degree of development of passive vocabulary
of blind persons, low vision persons and pupils without sight impairments. A
diagnostic set for examination of capacities for speech, language, reading, and
writing of children was used for examination of the passive vocabulary1. The using
the methods of descriptive statistics obtained results have shown that on variables
for evaluation of passive vocabulary, that three examined groups are statically
significantly different at all variables. Rehabilitation work with pupils having sight
impairment can have a positive reaction on decrease od reduced vocabulary,
reading, writing, as well as on every day life.
Key words: passive vocabulary, pupils having sight impairment, pupils without sight
impairment
356
UTICAJ TIPA USTANOVA ZA OSOBE SA MENTALNOM

RETARDACIJOM NA POJAVU BURNOUT SINDROMA KOD
ZAPOSLENIKA
Deli S.
Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihikom
i tjelesnom razvoju, Tuzla
Saetak
Burnout sindrom, odnosno, sindrom sagorijevanja, je oblik profesionalnog stresa
koji nastaje kao reakcija na hronine izvore stresa na poslu. Ovim istraivanjem je
obuhvaeno 85 ispitanika, zaposlenika dva zavoda u kojima se re/habilituju osobe
sa mentalnom retardacijom. U istraivanju su kao mjerni instrumenti koriteni Opti
upitnik i Skala za procjenu profesionalne optereenosti (butnout sindroma).
Prisustvo burnout sindroma kod zaposlenika ustanova u kojima su smjetene osobe
sa mentalnom utvreni su postupkom analize varijanse. Rezultati koji su dobijeni su
potvrdili oekivanja. Naime, burnout sindrom je prisutan kod zaposlenika ustanova
u kojima se re/habilituju i zbrinjavaju osobe sa mentalnom retardacijom. Takoe,
utvrene su i razlike u prisustvu burnout sindroma kod zaposlenika ustanova
zatvorenog i poluzatvorenog tipa.
Kljune rijei: burnout sindrom, ustanove zatvorenog i poluzatvorenog tipa, osobe
sa mentalnom retardacijom.
Uvod
Fenomenu burnouta se u posljednje vrijeme posveuje sve vie panje.
Burnout je oblik profesionalnog stresa, a moemo ga prevesti kao
sagorijevanje, izgaranje. Ovaj pojam potie iz amerikih drutvenih
istraivanja, a u SAD ga uvodi psihoanalitiar Freudenberger 1974. godine.
Meu najpoznatije istraivae ovog fenomena se ubraja Cristina Maslach.
Aronson i sar.2 opisuju burnout kao psihiko stanje koje se esto javlja u
osoba koje su u svom odnosu prema klijentima, pacijentima i kolegama u
ulozi davaoca, a naroito tragino pogaa one osobe koje su jednom bile
pune entuzijazma i idealizma prema svojim klijentima. Buchka definie
burnout kao iscrpljenost u profesionalnom radu, koja nastaje pod uticajem
varijabli linosti i/ili varijabli uvjeta rada i koja profesionalni angaman
znatno ograniuje ili ak onemoguuje. Sve definicije burnouta, kako ove
navedene, tako i druge, se slau u tome da je burnout negativno, unutranje,
psiholoko iskustvo. Cilj istraivanja je utvrditi razlike u prisustvu burnout
sindroma kod zaposlenika ustanova zatvorenog i poluzatvorenog tipa. Na
temelju ovako definisanog cilja postavljena je slijedea hipoteza: H-1.
Postoji statistiki znaajna razlika u pogledu izraenosti burnout sindroma
kod zaposlenika ustanova zatvorenog i ustanova poluzatvorenog tipa.
357
Metode rada
Uzorak ini ukupno 85 ispitanika. Od ukupnog broja ipitanika, 44 ispitanika
su zaposlenici Zavoda za zatitu djece i omladine u Pazariu (zavod
zatvorenog tipa), a ostali ispitanici (N=41) su zaposlenici Zavoda za odgoj i
obrazovanje osoba sa smetnjama u psihikom i tjelesnom razvoju u Tuzli
(zavod poluzatvorenog tipa). Kao mjerni instrumenti koriteni su Opti
upitnik i Skala za procjenu profesionalne optereenosti (burnout sindroma)1.
Optim upitnikom se ispituju neke karakteristike i uslovi rada ispitanika.
Sadri 9 varijabli od kojih se jedan dio odnosi na neke karakteristike
ispitanika (dob, spol, stepen obrazovanja, zanimanje, zavreni smjer na
Defektolokom fakultetu, duina rada sa osobama sa mentalnom
retardacijom), a druga grupa varijabli ispituje neke uslove rada ispitanika
(stepen mentalne retardacije osoba sa kojima rade, dobna skupina osoba sa
kojima rade, broj osoba sa kojima rade). Izraen je posebno za potrebe ovog
istraivanja. Skala za procjenu profesionalne optereenosti (burnout
sindroma)3 sadri 87 estica kojima su obuhvaena tri intencionalna
podruja mjerenja. Prvo podruje se odnosi na objektivne organizacijske
okolnosti na radnom mjestu kao to su prostorni uslovi, struktura
organizacije rada pod kojom se podrazumijevaju meuljudski odnosi,
nedostatak vremena, nedostatak osoblja, problemi vezani uz rukovodstvo,
hijerarhiju i sadraj rada. Drugo intencionalno podruje mjerenja odnosi se
na sindrom burnouta tj. osjeaja preoptereenosti, iscrpljenosti i
nezadovoljstva vlastitim radom. Informacije o ovim stanjima ispitanika
dobivamo kroz odgovore na pitanja o zadovoljstvu vlastitim radom, o
osjeaju kompetentnosti, optereenosti pritiskom uspjeha, o osjeaju
nesigurnosti u odnosu na osobe sa kojima radi i sl. Procjena vlastitog rada i
procjena smislenosti tog rada predstavlja tree intencionalno podruje
mjerenja. Istraivanje je provedeno u Zavodu za zatitu djece i omladine u
Pazariu i Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihikom i
tjelesnom razvoju u Tuzli, grupnim ispitivanjem. Zaposlenici oba zavoda su
bili upoznati sa ciljem i svrhom ovog istraivanja i dobili su usmene upute o
nainu popunjavanja mjernih instrumenata.
Izvrena je jednosmjerna analiza varijanse profesionalne optereenosti
(burnout sindroma) zaposlenika ustanova poluzatvorenog i zatvorenog tipa, a
njeni rezultati su prikazani u Tabeli 1. Iz Tabele 1 je vidljivo da, u pogledu
profesionalne optereenosti (burnout sindroma), izmeu zaposlenika
ustanova poluzatvorenog i zatvorenog tipa, postoje statistiki znaajne
razlike na 26 estica Skale: 2. estica (F(1,83)=6.420, p=0.013), 6. estica
(F(1,83)=4.645, p=0.034), 7. estica (F(1,83)=4.021, p=0.048), 9. estica
358

(F(1,83)=13.414, p=0.000), 54. estica (F(1,83)=10.123, p=0.002), 59.
estica (F(1,83)=8.025, p=0.006), 61. estica (F(1,83)=30.303, p=0.000), 63.
estica (F(1,83)=7.035, p=0.010), 64. estica (F(1,83)=5.952, p=0.017), 68.
estica (F(1,83)=16.381, p=0.000), 78. estica (F(1,83)=6.354, p=0.014) i
83. estica (F(1,83)=17.822, p=0.000). Aritmetike sredine i standardne
devijacije rezultata zaposlenika ustanova poluzatvorenog i zatvorenog tipa
su vidljive iz Tabele 2.
Tabela 1. Analiza varijanse profesionalne optereenosti
(burnout sindroma) zaposlenika ustanova poluzatvorenog i zatvorenog tipa
R.
br.
2.
6.
7.
9.
10.
15.
17.
Izvor
varijabiliteta
Izmeu grupa
Unutar grupa
SS
df
7.977
103.129
1
83
Ukupno
111.106
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
.202
3.610
3.812
3.787
78.166
1
83
84
1
83
Ukupno
81.953
84
Teko uspostavljam
lini kontakt sa
svojim uenicima.
Izmeu grupa
Unutar grupa
.888
13.159
1
83
Ukupno
14.047
84
Saradnja sa drugim
ustanovama je loa.
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
11.553
80.494
92.047
5.701
86.299
92.000
8.357
67.831
1
83
84
1
83
84
1
83
Ukupno
76.188
84
estica
Zbog nedostatka
osoblja, esto moram
raditi poslove koji
nisu moji.
Svjestan/svjesna sam
svoje odgovornosti.
Razgovaramo samo o
organizacijskim
pitanjima.
Kod nas se premalo

raspravlja o
pojedinim uenicima.
Moja saradnja sa
roditeljima je vrlo
loa, porodinu
situaciju poznajem
samo iz prianja
drugih.
359
6.420
.013
4.645
.034
4.021
.048
5.601
.020
11.913
.001
5.483
.022
10.225
.002
18.
20.
30.
32.
33.
39.
40.
41.
46.
47.
50.
54.
Posebno je naporno
svakodnevno raditi sa
ljudima.
Mislim da preteko
radim u svojoj
profesiji.
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
6.379
90.374
96.753
4.237
80.752
1
83
84
1
83
Ukupno
84.988
84
Odluke se donose
mimo mene.
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
13.076
74.971
88.047
11.501
100.922
112.424
2.655
32.122
1
83
84
1
83
84
1
83
Ukupno
34.776
84
Vrlo mi je ao zbog
mojih izostanaka koji
su uzrokovani
boleu.
Gubim mnogo
energije na osobe sa
mentalnom
retardacijom.
Kroz ovaj posao sam
se otuio/otuila u
odnosu prema
drugim ljudima.
Postoje problemi sa
rukovodstvom
ustanove.
Izmeu grupa
Unutar grupa
7.522
151.231
1
83
Ukupno
158.753
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
6.379
112.374
1
83
Ukupno
118.753
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
3.857
69.838
1
83
Ukupno
73.694
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
8.327
34.849
1
83
Ukupno
43.176
84
Bojim se da cu
uiniti neto
pogreno.
Izmeu grupa
Unutar grupa
6.838
64.856
1
83
Ukupno
71.694
84
esto me zapadne
vie posla zbog
pomanjkanja osoblja.
Izmeu grupa
Unutar grupa
14.054
86.958
1
83
Ukupno
101.012
84
Dvije ili tri osobe

dominiraju ili
odluuju o svemu.
Izmeu grupa
Unutar grupa
9.328
76.483
1
83
Ukupno
85.812
84
esto govorim brzo i

uzbueno.
Postajem
nemaran/nemarna,
moja aktivnost
poputa.
360
5.858
.018
4.355
.040
14.476
.000
9.459
.003
6.859
.010
4.128
.045
4.711
.033
4.583
.035
19.833
.000
8.751
.004
13.414
.000
10.123
.002
59.
61.
63.
64.
68.
78.
83.
Moram obavljati
fiziki naporan
posao.
Izmeu grupa
Unutar grupa
8.401
86.893
1
83
Ukupno
95.294
84
Egzistencija uenika
je ugroena.
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
Izmeu grupa
Unutar grupa
13.039
35.714
48.753
10.485
123.703
134.188
2.680
37.368
1
83
84
1
83
84
1
83
Ukupno
40.047
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
13.392
67.855
1
83
Ukupno
81.247
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
5.259
68.694
1
83
Ukupno
73.953
84
Izmeu grupa
Unutar grupa
Ukupno
18.101
84.299
102.400
1
83
84
Nemam kontakta sa
drugim ustanovama.
Izgubio/izgubila sam
osjetljivost kroz rad
sa osobama sa
mentalnom
retardacijom.
Saradnja izmeu
pedagoke i
medicinske slube
nije dobro
organizovana.
Postavljaju mi se
protivrjeni zahtjevi
od razliitih ljudi.
Saradnja sa ljekarima
je dobra.
8.025
.006
30.303
.000
7.035
.010
5.952
.017
16.381
.000
6.354
.014
17.822
.000
Iz Tabele 2 je vidljivo da zaposlenici koji rade u ustanovi zatvorenog tipa

pokazuju najvee slaganje sa: 2. esticom-Zbog nedostatka osoblja, esto
moram raditi poslove koji nisu moji (AS=2.9545), 6. esticomSvjestan/svjesna sam svoje odgovornosti (AS=4,0000), 7. esticomRazgovaramo samo o organizacijskim pitanjima (AS=2.2273), 9.
esticom-Teko uspostavljam lini kontakt sa svojim uenicima
(AS=1.2045), 15. esticom-Kod nas se premalo raspravlja o pojedinim
uenicima (AS=2.2500), 17. esticom-Moja saradnja sa roditeljima je vrlo
loa, porodinu situaciju poznajem samo iz prianja drugih (AS=2.0909),
18. esticom-Posebno je naporno svakodnevno raditi sa ljudima
(AS=2.8409), 20. esticom-Mislim da preteko radim u svojoj profesiji
(AS=2.2273), 30 esticom-Odluke se donose mimo mene (AS=2.2727),
32. esticom-esto govorim brzo i uzbueno (AS=2.2727), 33. esticomPostajem nemaran/nemarna, moja aktivnost poputa (AS=1.5000), 39.
esticom-Vrlo mi je ao zbog mojih izostanaka koji su uzrokovani boleu
(AS=2.8636), 40. esticom-Gubim mnogo energije na osobe sa mentalnom
retardacijom (AS=2.8409), 41. esticom-Kroz ovaj posao sam se
361
otuio/otuila u odnosu prema drugim ljudima (AS=1.8409), 46. esticomPostoje problemi sa rukovodstvom ustanove (AS=1.7727), 47. esticomBojim se da cu uiniti neto pogreno (AS=1.9091), 50. esticom-esto
me zapadne vie posla zbog pomanjkanja osoblja (AS=2.5455), 54.
esticom-Dvije ili tri osobe dominiraju ili odluuju o svemu (AS=2.2727),
59. esticom-Moram obavljati fiziki naporan posao (AS=2.0682), 63.
esticom-Nemam kontakta sa drugim ustanovama (AS=2.7273), 64.
esticom-Izgubio/izgubila sam osjetljivost kroz rad sa osobama sa
mentalnom retardacijom (AS=1.4773), 78. esticom-Postavljaju mi se
protivrjeni zahtjevi od razliitih ljudi (AS=1.8636) i 83. esticomSaradnja sa ljekarima je dobra (AS=3.0455). Dakle, ovi ispitanici
pokazuju najvee slaganje sa 23 od 26 estica. Kada su u pitanju 9., 33., 41.,
46., 47., 64. i 78. estica, u prosjeku i najvee vrijednosti slaganja sa ovim
esticama idu ispod vrijednosti 2, to znai da ispitanici nemaju jak doivljaj
da teko uspostavljaju kontakt sa uenicima, da postaju nemarni, da njihova
aktivnost poputa, da su se kroz svoj posao otuili u odnosu prema drugim
ljudima, da postoje problemi sa rukovodstvom ustanove, da se boje da e
uiniti neto pogreno, da su izgubili osjetljivost kroz rad sa osobama sa
mentalnom retardacijom, te da im se postavljaju protivrjeni zahtjevi od
razliitih osoba. Ispitanici koji rade u ustanovi poluzatvorenog tipa pokazuju
najvee slaganje sa: 10. esticom-Saradnja sa drugim ustanovama je loa
(AS=2.4878), 61. esticom-Egzistencija uenika je ugroena (AS=1.8293)
i 68. esticom-Saradnja izmeu pedagoke i medicinske slube nije dobro
organizovana (AS=2.3171). Kada je u pitanju 61. estica, u prosjeku i
najvea vrijednost slaganja sa esticom ide ispod vrijednosti 2, to znai da
ispitanici nemaju jak doivljaj da je egzistencija uenika ugroena. Vidimo
da ispitanici koji rade u ustanovi zatvorenog tipa dosljednije pokazuju
najvee slaganje sa esticama u kojima se izraava neki od simptoma
profesionalne optereenosti (burnout sindroma), dok ispitanici koji rade u
ustanovi poluzatvorenog tipa ne pokazuju toliko simptoma.
Tabela 2. Aritmetike sredine i standardne devijacije rezultata zaposlenika
ustanova poluzatvorenog i zatvorenog tipa na varijablama Skale za procjenu
profesionalne optereenosti (burnout sindroma)
R.
br.
2.
6.
estica
Zbog nedostatka
osoblja, esto moram
raditi poslove koji nisu
moji.
Svjestan/svjesna sam
svoje odgovornosti.
Tip
ustanove
UPT
UZT
AS
SD
41
44
2.3415
2.9545
1.15347
1.07735
Ukupno
85
2.6588
1.15008
UPT
UZT
Ukupno
41
44
85
3.9024
4.0000
3.9529
.30041
.00000
.21302
362
7.
9.
Razgovaramo samo o
organizacijskim
pitanjima.
Teko uspostavljam
lini kontakt sa svojim
uenicima.
10.
Saradnja sa drugim
ustanovama je loa.
15.
Kod nas se premalo

raspravlja o pojedinim
uenicima.
Moja saradnja sa
roditeljima je vrlo loa,
porodinu situaciju
poznajem samo iz
prianja drugih.
Posebno je naporno
svakodnevno raditi sa
ljudima
Mislim da preteko
radim u svojoj profesiji.
17.
18.
20.
30.
Odluke se donose mimo

mene.
32.
esto govorim brzo i

uzbueno.
33.
Postajem
nemaran/nemarna, moja
aktivnost poputa.
39.
40.
41.
46.
Vrlo mi je ao zbog
mojih izostanaka koji su
uzrokovani boleu.
Gubim mnogo energije
na osobe sa mentalnom
retardacijom.
Kroz ovaj posao sam se
otuio/otuila u odnosu
prema drugim ljudima.
Postoje problemi sa
rukovodstvom ustanove.
UPT
UZT
41
44
1.8049
2.2273
.98029
.96119
Ukupno
85
2.0235
.98774
UPT
UZT
41
44
1.0000
1.2045
.00000
.55320
Ukupno
85
1.1059
.40893
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
41
44
85
41
44
85
41
44
2.4878
1.7500
2.1059
1.7317
2.2500
2.0000
1.4634
2.0909
1.16452
.78132
1.04680
.83739
1.16389
1.04654
.83957
.96009
Ukupno
85
1.7882
.95237
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
41
44
85
41
44
85
41
44
85
41
44
85
41
44
2.2927
2.8409
2.5765
1.7805
2.2273
2.0118
1.4878
2.2727
1.8941
1.5366
2.2727
1.9176
1.1463
1.5000
1.07805
1.01025
1.07323
.82195
1.11780
1.00587
.74572
1.10735
1.02381
.89715
1.26424
1.15688
.42196
.76249
Ukupno
85
1.3294
.64343
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
41
44
85
41
44
85
41
44
85
41
44
85
2.2683
2.8636
2.5765
2.2927
2.8409
2.5765
1.4146
1.8409
1.6353
1.1463
1.7727
1.4706
1.39686
1.30457
1.37474
1.14551
1.18013
1.18900
.66991
1.09848
.93665
.42196
.80301
.71694
363
47.
Bojim se da cu uiniti
neto pogreno.
50.
esto me zapadne vie

posla zbog pomanjkanja
osoblja.
54.
Dvije ili tri osobe

dominiraju ili odluuju
o svemu.
59.
Moram obavljati fiziki

naporan posao.
61.
Egzistencija uenika je
ugroena.
63.
Nemam kontakta sa
drugim ustanovama.
64.
Izgubio/izgubila sam
osjetljivost kroz rad sa
osobama sa mentalnom
retardacijom.
Saradnja izmeu
pedagoke i medicinske
slube nije dobro
organizovana.
Postavljaju mi se
protivrjeni zahtjevi od
razliitih ljudi.
Saradnja sa ljekarima je
dobra.
68.
78.
83.
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
41
44
85
41
44
1.3415
1.9091
1.6353
1.7317
2.5455
.72835
1.00737
.92385
1.07295
.97538
Ukupno
85
2.1529
1.09660
UPT
UZT
41
44
1.6098
2.2727
.86250
1.04244
Ukupno
85
1.9529
1.01073
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
41
44
85
41
44
85
41
44
85
41
44
1.4390
2.0682
1.7647
1.8293
1.0455
1.4235
2.0244
2.7273
2.3882
1.1220
1.4773
.92328
1.10806
1.06511
.91931
.21071
.76183
1.17234
1.26424
1.26391
.39970
.84876
Ukupno
85
1.3059
.69047
UPT
UZT
41
44
2.3171
1.5227
1.10542
.66433
Ukupno
85
1.9059
.98348
UPT
UZT
Ukupno
UPT
UZT
Ukupno
41
44
85
41
44
85
1.3659
1.8636
1.6235
2.1220
3.0455
2.6000
.66167
1.09100
.93829
1.02944
.98723
1.10410
Legenda: -UPT-ustanova poluzatvorenog tipa

-UZT-ustanova zatvorenog tipa
ini se da se ovi rezultati mogu objasniti injenicom da se u ustanovi

zatvorenog tipa nalaze tei sluajevi mentalne retardacije, te je samim tim
rad znatno tei, sloeniji i zahtjevniji. Poznato je da osobe sa tekom
mentalnom retardacijom jo nisu obuhvaene zakonskim propisima i
slubenom programskim koncepcijom, to dodatno oteava rad. Zaposlenici
u ovakvim ustanovama nemaju dovoljno kontakta ili ga nemaju nikako sa
drugim ustanovama u okruenju, iz ega se moe zakljuiti da nije osigurana
ili izostaje meusobna pomo i utjeha drugih ljudi, a to je osnova socijalne
364
podrke. Takoe, u ovakvim ustanovama su ei sukobi sa menadmentom,

to, opet, ukazuje na moguu neosiguranost socijalne podrke. Ovi rezultati
se slau sa rezultatima nekih ranijih istraivanja. Naime, istraivanja su
pokazala, da su za strunjake koji rade u ustanovama, upravo, kontakti sa
pretpostavljenima i saradnicima vrlo vaan dio profesionalnog ivota. Kad
su ovi odnosi neugodni, nepodravajui, tada je rizik od burnouta3.
Zakljuak
Na osnovu provedenog istraivanja moe se zakljuiti sljedee:
- Burnout sindrom je prisutan kod zaposlenika ustanova za osobe sa
mentalnom retardacijom.
- Burnout sindromu su podloniji zaposlenici ustanova za osobe sa
mentalnom retardacijom zatvorenog tipa.
Literatura
1.
2.
3.
4.
krinjar J., Fulgosi-Masnjak R. Mjerne znaajke skala procjene za

ispitivanje profesionalne optereenosti (Burnout). Defektologija, 2: 127137. 1994.
Aronson E., Pines A., Kafry D. Ausgebrannt. Psyhologie heute. 10: 21-26.
1983.
krinjar J. Profesionalna optereenost i burnout sindrom djelatnika u
ustanovama za rehabilitaciju osoba s teom mentalnom retardacijom.
Doktorska disertacija. Fakulet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu,
1994.
Petz B. Osnovne statistike metode za nematematiare, III dopunjeno
izdanje. Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997.
365
INFLUENCE OF INSTITUTIONAL TYPE FOR PERSONS WITH

MENTAL RETARDATION ON APPEARANCE OF BURNOUT
SYNDROME IN EMPLOYERS
Summary
Burnout syndrom, particulary, syndrom of burning, is a form of professional stress
that begins as reaction on chronical stress sources at work. With this searching was
included 85 examiners, workers in two institutions in that rehabilitates persons with
mental retardation. In the researching was using the next measure instruments:
General questionnaire and Scale for estimating professional loading (burnout
syndrom). The presence of burnout syndrom at workers in institutions where are
placed persons with mental retardation and differences in the presence of burnout
syndrom at workers in institutions closed and half-closed type defined with the
analysis of variance. Results that were became proofed expecting. Namely, burnout
syndrom exists at workers in institutions in these have rehabilitation and care
persons with mental retardation. Also, they are established and differences in the
presence of burnout syndrom at workers in institutions closed and half-closed type.
Keywords: burnout syndrom, institutions closed type, institution half-closed type,
persons with mental retardation.
366
ADAPTIVNO PONAANJE DJECE S MENTALNOM

RETARDACIJOM OSNOVNO KOLSKE DOBI
Baki S.
Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihikom
i tjelesnom razvoju, Tuzla
Saetak
Adaptivno ponaanje je skup pojmovnih, socijalnih i praktinih vjetina koje je
osoba nauila u svrhu funkcioniranja u svakodnevnom ivotu. Ogranienja u
adaptivnom ponaanju utiu na tipina, uobiajena, a ne najbolja ponaanja u
svakodnevnom ivotu i sposobnosti snalaenja u ivotnim promjenama i zahtjevima
okoline Ako dijete na svakom razvojnom stupnju zadovolji oekivanja socijalne
okoline smatra se da je postiglo odgovarajui nivo socijalne sposobnosti odnosno
socijalne kompetencije. Socijalna kompetencija postie se efikasnom socijalizacijom.
Jedna od bitnih znaajki socijalne kompetencije je adaptivno ponaanje.
Karakteristike tog ponaanja jesu da je ono prihvatljivo i djelotvorno. U
istraivanjima koja se bave problemom adaptivnog ponaanja djece s mentalnom
retardacijom prisutno je opte miljenje da su socijalno prilagoavanje, sticanje
pozitivnih radnih navika i osobine linosti pojedinca od vee vanosti za
napredovanje ove djece od opte obrazovnih dostignua ili kolskog uspjeha. Cilj
istraivanja je bio utvrditi nivo adaptivnog ponaanja uenika s mentalnom
retardacijom uporeujui ga sa spolom, dobi i vrstom smjetaja. Rezultati
ispitivanja pokazuju nizak nivo adaptivnog ponaanja u uenika s mentalnom
retardacijom.Na uzorku od 128 uenika oba spola Zavoda za odgoj i obrazovanje
osoba sa smetnjama u psihikom i tjelesnom razvoju u Tuzli ispitano je adaptivno
ponaanje primjenom prvog dijela AAMD skale socijalne adaptacije. Prvi dio skale
mjeri ponaanja vana za funkcioniranje u svakodnevnom ivotu. Regresijska
analiza podataka upuuje da spol i smjetaj kao prediktori nemaju veeg znaaja za
adaptivno ponaanje dok prediktor dob upuuje na povezanost dobi i nivoa
adaptivnog ponaanja.
Kljune rijei: adaptivno ponaanje, djeca s mentalnom retardacijom, osnovno
kolska dob
Uvod
Gledano sa svih aspekata kroz istoriju defektologije jasno se uvia da je
mentalna retardacija izvanredno sloen problem. Budui da je ista
multidimenzionalni problem (medicinski, pedagoki, socijalni, defektoloki)
njome su se bavili i bave strunjaci veeg broja nauka. Preciznim
utvrivanjem stanja i potreba osobe s mentalnom retardacijom moe joj se
pomoi pri ukljuenju u iru drutvenu zajednicu, procesom adaptacije.
Danas se sve vie aktuelizira socijalni model, dosad najprihvatljiviji zbog
pristupa u radu sa osobama sa psihofizikim tekoama, a koji se primjenjuje
putem socijalne integracije. Nastao je nakon naunih stremljenja i
eksperimentalnih istraivanja, a kao konaan model u odnosu na sve ranije
367
mnogo je obuhvatniji jer u radu sa osobama s mentalnom retardacijom po

ovom modelu isti razvijaju stabilniji identitet i na koncu imaju integritet
socijalno integrisane osobe. Integritet djeteta je osnova njegovog drutvenog
statusa.1 Po ovom modelu vrlo je vano znati da vlastito mjesto i uloga znai
imati vlastiti prostor za egzistenciju i u tome prostoru imati odreenu
prepoznatljivu ulogu u relaciji sa drugim osobama.Problemi koji su u
direktnoj ili indirektnoj vezi sa socijalnom integracijom su svakako oni koji
su povezani sa osnovnim primaocima odnosno osobama s mentalnom
retardacijom, zatim problemi vezani za struni kadar posebno uitelji,
porodica, ua i ira drutvena okolina, odnosno iri drutveni problemi. S
obzirom na pojavu da je danas globalno gledajui, a naroito u zemljama u
tranziciji opta ekspanzija sociopatolokih pojava to je na odreeni nain
uslovljeno vrlo loim socijalnim statusom pojedinca u drutvu te drutva u
odnosu na ire okruenje i uslovljeno trendom porasta traume i stresnih
situacija, to se onda moe pretpostaviti znaaj i vanost naeg istraivanja u
ovom vremenu i skroman doprinos prevazilaenja defektolokih manjkavosti
na podruju adaptivnog ponaanja djece s mentalnom retardacijom. Od
ranije je poznato da se veina stvari i problema sa kojima se susreemo, a
koje bi trebalo da imaju reverzibilno pozitivne reakcije rjeavaju i veim
dijelom zasnivaju na dobro pripremljenoj adaptibilnosti. Ovim radom htjeli
smo ukazati na vanost mikro i makro socijalne sredine svakog djeteta s
mentalnom retardacijom, a takoer i adaptacije na svim podrujima
njegovog funkcioniranja. Ovim radom smo htjeli pokazati da svi skupa kao
grupa moemo uticati svako na svoj nain na uspjenije adaptivno ponaanje
djece sa retardacijom i inae na razbijanju predrasuda da se djeca s
retardacijom tee adaptiraju na pojedinim podrujima adaptivnog ponaanja.
Pojam adaptivno ponaanje osoba s mentalnom retardacijom uveden je prvi
put od strane Amerike asocijacije za mentalnu deficijenciju (American
Association of Mental Deficiency-AAMD) 1961. godine, kad je i postao
jedan od bitnih kriterija za odreivanje mentalne retardacije.2 Adaptivno
ponaanje je definirano kao nain osobnog zadovoljavanja prirodnih i
socijalnih zahtjeva okoline. Ameriko drutvo za mentalnu retardaciju
(AAMD) je adaptivno ponaanje uzelo kao vano mjerilo za odreivanje
mentalne retardacije, koja je definira kao znaajno ispodprosjeno
intelektualno djelovanje koje je nastalo u razvojnom razdoblju i povezano s
potekoama u adaptivnom ponaanju. Osobe s mentalnom retardacijom
obino imaju potekoe vie ili manje izraene u pogledu jedne ili svih
dimenzija adaptivnog ponaanja: nezavisno funkcioniranje, osobna
odgovornost i socijalna odgovornost. Vrlo vano za nivo adaptivnog
ponaanja je i socijalni razvoj jer je on sama adaptacija u svakoj fazi razvoja
pojedinca ali i komponenta adaptivnog potencijala za dalje i budue napore
adaptacije.3 Stupanj mentalne retardacije utjee na funkcioniranje osobe u
pogledu dimenzija adaptivnog ponaanja na svim razvojnim podrujima.
368
Openito govorei kod osoba s mentalnom retardacijom vrlo je izraena loa

samopercepcija, negativno vienje u relaciji s vrnjacima to je na odreeni
nain opet uvjetovano oekivanjima okoline i socijalnom adaptacijom na
mikro i makro planu. Adaptivnim ponaanjem osoba s mentalnom
retardacijom smatra se ono ponaanje koje zajednica moe prihvatiti.Iako
postoje opa mjerila prihvatljivosti nekih ponaanja bez obzira na znaajke
okoline ili ue skupine, za niz e ponaanja kriterij ovisiti prvenstveno o
okolini. Da bi se neko ponaanje kategoriziralo kao neadekvatno odnosno
nepoeljno ono bi trebalo da odstupa od uobiajenih ponaanja okoline kojoj
pojedinac pripada, da tetno i opasno djeluje na pojedinca kao i na okolinu,
da se javlja iz nekih posebnih razloga jer je ope stanovite da svako
ponaanje mora imati neku funkcionalnu ili organsku osnovu.4 Poremeaji u
adaptivnom ponaanju djeteta nisu samo posljedica njegovog kognitivnog
deficita ve je rije o sloenijem poremeaju interakcije izmeu okoline,
konteksta u kojem dijete ivi i samog djeteta.5 U sluajevima gdje
emocionalni i socijalni razvoj dou u raskorak s kognitivnim, nastaju
najee inadekvatne reakcije i problemi u ponaanju djeteta ak i u miljeu
koji je naizgled adaptiran kognitivnom nivou djeteta.6 Nepoeljno ponaanje
je shvaeno kao ono koje odstupa od uobiajenih standarda ponaanja i
uglavnom negativno utie na vlastito funkcioniranje ili funkcioniranje
drugih. Prema zvaninim istraivanjima kod osoba s mentalnom
retardacijom neprilagoeno ponaanje je naglaeno na socijalnom i osobnom
podruju. Prema novoj definiciji Amerike asocijacije za mentalnu
retardaciju mentalna retardacija se definie kao znaajno ogranienje u
intelektualnom funkcionisanju i adaptivnom ponaanju, koje se ispoljava u
konceptualnim, socijalnim i praktinim adaptivnim vjetinama, a svi oblici
zaostajanja nastaju prije 18 godine ivota.7 Doll jo 1935. god.
upotrebljavajui Vineland skalu socijalne zrelosti ukazuje na socijalnu
odgovornost i osobnu nezavisnost, i od tada odnosno od 1941. godine
postaje i najuticajniji zagovornik ukljuivanja socijalne kompetencije u
definiciju mentalne retardacije.7 Osoba s mentalnom retardacijom prema
Dollu (1941) pokazuje slijedee karakteristike: socijalno je nekompetentna,
intelektualno je subnormalna, poremeena je u sazrijevanju, stanje je
uzrokovano boleu ili hereditetom, u osnovi je neizlijeiva.7 Socijalna
kompetencija osoba s mentalnom retardacijom je spoj socijalnog znanja
(socijalne kognicije) i socijalne akcije (socijalnog ponaanja). Stoga je
neophodno da se za razumijevanje socijalne kompetencije djece s
mentalnom retardacijom istovremeno ispituju i socijalno ponaanje i njihove
socijalno-kognitivne sposobnosti. Za socijalnu kompetenciju je vano
adaptivno ponaanje, prihvaenost od vrnjaka i socijalne vjetine.9 Problemi
koji su u direktnoj vezi sa adaptivnim potencijalom uenika s mentalnom
retardacijom a koji utiu na uspjenu socijalnu adaptaciju su: spol, dob,
smjetaj, intelektualna razina, tretman, i drugo, to opet ovisi o razliitim
369
drutvenim i kulturnim zajednicama. Iz ovako objektivno iroko

postavljenog problema proizlaze i ciljevi koje rad treba da ispuni: utvrditi
razinu adaptivnog ponaanja uenika s mentalnom retardacijom osnovno
kolske dobi i ispitati neke determinante adaptivnog ponaanja u uenika s
mentalnom retardacijom kao: spol, dob te porodini i internatski smjetaj.
Metode rada
Istraivanje je izvreno na uzorku od 128 uenika s mentalnom retardacijom
oba spola u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihikom
i tjelesnom razvoju u Tuzli. Ispitani su svi uenici koji redovno pohaaju
nastavu od prvog do osmog razreda. Spolna struktura uzorka prikazana je u
tabeli 1. Dob ispitanika je od 919 godina. Ispitivane varijable su adaptivno
ponaanje, spol, dob te smjetaj ispitanika. U svrhu procjene odnosno
ispitivanja adaptivnog ponaanja uenika s mentalnom retardacijom kao
mjerni instrument primjenjena je AAMD skala adaptivnog ponaanja prvi
dio, koja je nastala u okviru Adaptive Behavior Project u Americi. Podaci su
obraeni deskriptivnom statistikom te je koritena regresijska analiza
(multipla regresija).
Ovi rezultati i kod mukih i kod enskih ispitanika nam ukazuju da se u
procesu odgoja i obrazovanja ne poklanja dovoljno panje postizanju veeg
stepena samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima odnosno u
funkcionalnim vjetinama.
Tabela 1. Rezultati deskriptivne statistike prvog dijela AAMD skale u
odnosu na spol
PODRUJA
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
SAMOINIC
SOCINT
UKUPNO
MUKI
X
62,66
20,28
7,36
21,46
7,72
7,35
8,79
14,53
SD
18,79
4,80
5,10
8,81
3,74
5,02
3,79
5,18
85
ENSKI
Var
353,06
23,04
26,01
77,61
13,99
25,20
14,36
26,83
X
59,77
19,65
5,88
20,14
6,84
8,63
8,23
14,72
SD
15,33
4,39
4,33
7,30
3,33
5,38
2,97
3,88
43
Var
235,01
19,27
18,75
53,30
11,09
28,94
8,82
15,05
128
legenda: X aritmetika sredina; SD-standardna devijacija; Var.-Varijansa; N ukupan broj ispitanika
370
Iz tabele 2. koja predstavlja deskriptivnu statistiku prvog dijela AAMD skale

adaptivnog ponaanja u odnosu na dob je vidljivo da su stariji ispitanici na
podruju samostalnost mnogo bolji. Na podruju brojevi i vrijeme stariji
ispitanici postiu prosjeno bolje rezultate u odnosu na mlae ali ako se ima
na umu da je to podruje u uskoj odnosno visokoj korelaciji sa
inteligencijom onda je situacija i prosjek standardnih devijacija neminovan.
Obzirom da je broj ispitanika mlaih i starijih brojano i procentualno
zanemarljiv isto tako aproksimativno stariji ispitanici su neto bolji na svim
podrujima adaptivnog ponaanja.
Tabela 2. Rezultati deskriptivne statistike prvog dijela
AAMD skale u odnosu na dob
PODRUJA
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
SAMOINIC
SOCINT
UKUPNO
X
58,66
20,10
5,15
20,16
6,59
6,41
8,07
13,38
MLAI
SD
Var
14,23 202,49
4,65
21,62
4,05
16,40
7,90
62,41
3,20
10,24
4,80
23,04
3,08
9,49
4,32
18,66
61
X
64,45
20,04
8,43
21,79
8,18
9,03
9,09
15,70
STARIJI
SD
Var
20,06
402,40
4,70
22,10
50,08
25,81
8,69
75,52
3,83
14,67
5,19
26,94
3,87
14,98
4,92
24,21
67
128
Generalno gledavi na svim podrujima adaptivnog ponaanja iz tabele 3.

internatski smjetaj daje povoljniju sliku unato tome to je u internatu i
brojano i procentualno manje ispitanika nego onih koji ive u porodici.
Socijalna interakcija je vrlo niska ali statistiki pokazatelj da je u internatu
neto povoljnija situacija govori u prilog bolje organizovanom i planiranom
reimu dana i slobodnog vremena.
Tabela 3. Rezultati deskriptivne statistike prvog dijela AAMD skale u
odnosu na smjetaj
PODRUJA
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
PORODINI
SD
Var
X
60,59 17,36 301,37
19,71
4,53
20,52
6,58
4,62
21,34
20,57
8,22
67,57
7,14
3,53
12,46
7,69
4,92
24,21
371
INTERNATSKI
SD
Var
X
64,38 18,46
340,77
20,95
4,90
24,01
7,57
5,50
30,25
22,11
8,59
73,79
8,11
3,78
14,29
8,00
5,77
33,29
SAMOINIC
SOCINT
8,47
14,36
3,57
4,54
UKUPNO
12,74
20,61
8,92
15,16
3,48
5,32
91
12,11
28,30
12
8
37
Tabela 4. Rezultati deskriptivne statistike prvog dijela AAMD skale

legenda: X -aritmetika sredina; SD- standardna devijacija; Var-Varijansa;
Min-Minimum; Max- Maximum; N- ukupan broj ispitanika
PODRUJA
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
SAMOINIC
SOCINT
X
61,69
20,07
6,87
21,02
7,42
7,78
8,60
14,59
SD
17,70
4,66
4,89
8,33
3,62
5,16
3,54
4,77
Var
313,21
21,69
23,90
69,34
13,08
26,61
12,51
22,76
Min
23
5
0
1
0
0
0
0
Max
99
24
17
37
12
18
18
23
N
128
128
128
128
128
128
128
128
Iz tabele 4. koja predstavlja distribuciju rezultata adaptivnog ponaanja

prvog dijela rezultati ukazuju da prosjena vrijednost postignutih bodova na
sumarnom profilu za podruje samostalnost nisu zadovoljavajui te da bi se
trebalo u postupku odgoja i obrazovanja posvetiti vie panje izradi
prilagoenih programa u cilju veeg osamostaljivanja jer podruje
samostalnost predstavlja bitnu funkcionalnu vjetinu. Fazu tjelesni razvoj
ne moemo ubrzati jer Pijae (predstavnik enevske kole) i na ovu vanu
komponentu gleda kao na sazrijevanje koje se odvija autoregulativnom
ekvilibracijomuravnoteenjem, a da bi se postigla maksimalizacija na ovom
podruju ono mora biti upotpunjeno uenjem i iskustvom. Niske vrijednosti
kod djece uenika s mentalnom retardacijom na podruju upotreba
novcauzrokuju i kvantitativne i kvalitativne promjene jer se javlja
odstupanje od oekivanog rezultata zbog izrazito usporenog funkcionalnog
sazrijevanja. Podruje brojevi i vrijeme je u visokoj korelaciji s
inteligencijom i za oekivati je s obzirom da uenici s mentalnom
retardacijom imaju smanjeno intelektualno funkcionisanje ovako stanje
prosjeni postignutih bodova. Podruje saminicijativnost spada u voljno
podruje, ovako niski rezultati ukazuju da uenici imaju motivacione
probleme ili ak prisustvo nepoeljnih oblika ponaanja.
372
Tabela 5. Regresijska analiza rezultata prvog dijela

AAMD skale u odnosu na spol
PODRUJA
Multiple R
Signif F
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
SAMONIC
SOCINT
0,08
0,06
0,14
0,08
0,12
0,12
0,07
0,02
0,76
0,52
2,66
0,72
1,70
1,75
0,70
0,05
0,38
0,47
0,11
0,40
0,19
0,19
0,40
0,83
128
128
128
128
128
128
128
128
Legenda: Multiple R- koefeicijent multiple korelacije; F omjer-(distribucija);

Signif F-znaajnost korelacije; N- ukupan broj ispitanika
Iz tabele 5. koja predstavlja regresijsku analizu rezultata prvog dijela AAMD
skale u odnosu na spol vidljivo je da se spol pojavljuje kao manje znaajna
nezavisna prediktorska varijabla. Uvidom u tabelu 8. postupkom regresijeska
analize nisu zapaene statistiki znaajne razlike izmeu spolova te je ranije
postavljena hipoteza H1 i potvrena, to se pokazalo i u drugim
istraivanjima.
Tabela 6. Regresijska analiza rezultat prvog dijela AAMD skale u
odnosu na dob
PODRUJA
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
SAMONIC
SOCINT
Multiple R
0,16
0,01
0,34
0,10
0,22
0,25
1,15
0,24
F
3,49
0,00
16,14
1,22
6,43
8,74
2,71
8,00
Signif F
0,06
0,95
0,00
0,27
0,01
0,00
0,10
0,00
N
128
128
128
128
128
128
128
128
Obzirom da na nekim podrujima ima statistika znaajnost u odnosu na

dob, a na nekima nema, ranije postavljena hipoteza H2 je djelimino
prihvaena i u skladu je sa dosadanjim istraivanjima koja su ukazivala da
je dob kao nezavisna prediktorska varijabla u najvioj povezanosti sa
nivoom adaptivnog ponaanja. Naime, dob ispitanika ima najvei udio u
odnosu izmeu prediktora i kriterija.
373
Tabela 7. Regresijska analiza rezultata prvog dijela

AAMD skale u odnosu na smjetaj
PODRUJA
SAMOST
TJELRAZ
UPONOV
RAZGOV
BROJVRI
AKTDOM
SAMONIC
SOCINT
Multiple R
0,10
0,12
0,10
0,08
0,12
0,03
0,06
0,08
F
1,21
1,85
1,07
0,90
1,89
0,09
0,42
0,74
Signif F
0,27
0,18
0,30
0,35
0,17
0,76
0,52
0,39
N
128
128
128
128
128
128
128
128
Rezultati regresijske analize prikazani tabelom 7. ukazuju da prediktor

smjetaj nema suprotno oekivanjima znaajnost koja bi ukazivala na
prednost jedne vrste smjetaja nad drugom. Obzirom na ranije postavljenu
radnu hipotezu H3 dolazimo do zakljuka da je i ta hipoteza potvrena.
Ustanove tipa internata u nastojanju da nadoknade ueniku djetetu porodicu
donekle objanjavaju efekte tipa ustanove na nivo adaptivnog ponaanja i
nivo socijalizacije.
Zakljuak
U skladu sa problemom istraivanja, naznaenim ciljevima i postavljenim
hipotezama mogu se donijeti slijedei zakljuci: Nivo adaptivnog ponaanja
uenika s mentalnom retardacijom iako nizak ne zavisi od spola. To
zakljuujemo na osnovu analize rezultata tj. na osnovu toga to nije naena
statistiki znaajna razlika u nivou adaptivnog ponaanja ove kategorije
uenika i spola. S obzirom da je na pojedinim podrujima naena statistiki
znaajna razlika u nivou adaptivnog ponaanja kod uenika s mentalnom
retardacijom u odnosu na dob zakljuujemo da nivo adaptivnog ponaanja
kod ove populacije uenika zavisi od dobi. injenica je da porastom dobi
raste i nivo funkcionisanja na svim podrujima adaptivnog ponaanja.
Takoe nivo adaptivnog ponaanja uenika s mentalnom retardacijom ne
zavisi od vrste smjetaja s obzirom da u tim odnosima nije naena statistiki
znaajna razlika.
374
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Ajdinski Lj. Integralna rehabilitacija mentalno retardiranih lica. Beograd:

Jugoslovenska konferencija za socijalnu djelatnost, 1981.
Igri LJ. i Fulgosi-Masnjak R. AAMD skala adaptivnog ponaanjaPrirunik za defektologiju. Zagreb: Fakultet za defektologiju Sveuilita u
Zagrebu, 1991.
Stani V. Ispitivanje stavova i vrijednosti u djece nie osnovnokolske
dobi-Skala za ispitivanje stavova i vrijednosti. Zagreb: Fakultet za
defektologiju Sveuilita u Zagrebu, 1991.
Fekete R. Mogunosti transformacije ponaanja u funkciji crtanja ljudske
figure u djece s cerebralnom paralizom. Magistarski rad. Fakultet za
defektologiju Sveuilita u Zagrebu, 1988.
ic A. Osobna i socijalna adaptacija uenika usporenog kognitivnog
razvoja u ekolokim sustavima: Dom, kola, vrnjaci. Doktorska
disertacija. Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
2000.
Doen A. Psihijatrijski poremeaji djece i mladei s mentalnom
retardacijom. Defektologija 1994; 30 ( 2): 169-185.
Jakuli S. Rehabilitacija mentalno retardiranih lica. Beograd: Zavod za
ic A. Socijalna kompetencija i mentalna retardacija. Magistarski rad.
Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu, 1995.
375
ADAPTIVE BEHAVIOR OF CHILDREN WITH MENTAL

RETARDATION AND PRIMARY SCHOOL AGE
Summary
Adaptive behavior is a set of conceptual, social and practical skills that people have
learned to function in everyday life. Limitations in adaptive behavior impact on
typical, common, not the best behavior in daily life and ability to cope in life
changes and demands of the environment. If a child at each developmental stage
meet the expectations of the social environment is considered to have reached an
adequate level of social skills or social competence. Social competence can be
achieved by effective socialization. One of the essential features of social
competence is an adaptive behavior. Characteristics of this behavior are that it is
acceptable and effective.In researches that work the problem of adaptive behaviour
of children with mental retardation, there is a general opinion that the social
adjustment, the acquisition, positive work habits and personality traits of individuals
are of greater importance for the progress of these children then the general
achievement or school success.The aim of the research was to consolidate level of
adaptive behavior of the students with mental retardation in comparison with
gender, age and type of accommodation. Research results have showed low level of
adaptive behavior of students with mental retardation.On the sample of 128 students
of the Bureau of upbringing and education of students with disturbances in psycho
and physical development in Tuzla, on both gender I examined adaptive behavior
using first part AAMD scales of social adaptation.The first part of the scale
measures the behavior important for functioning in every day life. Regression data
analysis point out that gender and accommodation, as predictors do not have
greater importance for adaptive behavior while age as predictor piont out
connection between age and the level of adaptive behavior.
Key words: adaptive behavior, children with mental retardation, primary
schoolage.
376
ULOGA OBITELJI I KOLE U ORGANIZOVANJU

SLOBODNOG VREMENA DJECE I MLADIH SA
TEKOAMA U RAZVOJU
Omerovi M., Tomi R.
Filozofski fakultet Univerzitet u Tuzli
Saetak
Obitelj predstavlja glavni primarni agens socijalizacije, najvaniju instituciju u
kojoj linost zapoinje svoj put u ivot i u drutvo. Ona je prva odgojna institucija u
kojoj zapoinje odgoj i razvoj mlade linosti. Uloga obitelji je velika i u
organizovanju slobodnog vremena djece i mladih sa tekoama u razvoju. Drugi
znaajan faktor odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu predstavlja kola. Da bi
kola uenika pripremila za ivot, ona treba uenicima pruiti mogunosti za
slobodno vrijeme i upoznati ih sa smislom slobodnog vremena. Djeca i mladi sa
tekoama u razvoju esto su preputeni sami sebi kad je u pitanju slobodno
vrijeme. U radu su teorijski razraene uloge i mogunosti obitelji i kole, te sadraji
koje mogu ponuditi djeci i mladima da bi svoje slobodno vrijeme provodili na
drutveno poeljan nain. Analizirane su i predstavljene njihove uloge u odgoju za
slobodno vrijeme i u slobodnom vremenu. Takoer je razraena potreba
koordiniranog djelovanja i ostalih agenasa socijalizacije na ovom polju s ciljem
jedinstvenog odgojnog djelovanja na djecu i mlade sa tekoama u razvoju.
Kljune rijei: obitelj, kola, slobodno vrijeme, djeca i mladi sa tekoama u
razvoju
Uvod
"Slobodno vrijeme je po svom postanku, rasprostranjenosti i obiljejima
opa univerzalna pojava i kategorija savremenog drutva, bez obzira na
razlike u drutveno-politikom ureenju...Razlike koje postoje u samom
smislu i sadraju slobodnog vremena proizilaze iz specifinosti drutvenih
odnosa, kao i iz shvaanja poloaja ljudske linosti u pojedinim drutvenim
sistemima".1 Napredno savremeno drutvo i drutvo sa brojnim
ogranienjima (nezaposlenost, ekonomska kriza) dovodi do poveanja
slobodnog vremena, gdje se ono javlja kao svakidanja realnost, te se iz tih
razloga istrauje od strane razliitih znanosti. U vremenu u kome ivimo
slobodno vrijeme se tei komercijalizirati i usmjeriti u nepovoljnom pravcu
za razvoj ovjeka i ovjeanstva, tei postati "opijum za mase" zbog ega
raste "mo manipulisanja ljudima, njihovom svijeu, stavovima, motivima i
ponaanjem".2 Dananji ovjek je jako frustriran i traumatiziran. Plai se
ivota i budunosti. Iz tih razloga on bira zabavu u kojoj nije odgovoran i
koja ga ne obavezuje, ve ga bar trenutno odvaja od svijeta koji za njega
predstavlja opasnost. Ta ga zabava bar trenutno opusti i zaboravi probleme,
meutim takav odmor ima hedonistiki, a ne kreativan karakter.
377
Pojam slobodnog vremena

Slobodno vrijeme se moe odrediti kao ukupnost vremena, stanja i aktivnosti
koje nisu uvjetovane biolokom, socijalnom niti profesionalnom nunou.
To je vrijeme aktivnog odmora, razonode i stvaralakog potvrivanja
linosti. "Slobodno vrijeme oznaava vrijeme koje pojedinac ispunjava i
oblikuje prema vlastitim eljama, bez bilo kakve obaveze ili nude. To je dio
ivota svakog ovjeka, postoji svakog dana i u svakoj sredini, ali je razliito
s obzirom na dob, spol, zanimanje, mjesto boravka, razvijenost sredine,
stupanj interesa, ciljeve drutvenog poretka i njegove mogunosti. Slobodno
vrijeme je sastavni dio ovjekove aktivnosti, vrijeme izvan profesionalnih,
porodinih i drutvenih obaveza, u kojem pojedinac po svojoj volji odabira
oblike i sadraje odmora, razonode i stvaralatva".3
Slobodno vrijeme predstavlja vaan faktor odgoja i obrazovanja
Svaki pojedinac moe slobodno vrijeme koristiti na jedan od sljedeih
naina:
drutveno-pozitivan i kulturan nain i
drutveno-negativan, nekulturan nain.
"Pravi smisao odgoja u slobodnom vremenu jeste osposobiti sve mlade i
odrasle ljude da kulturno i pedagoki svrhovito provode svoje slobodno
vrijeme i upoznati ih sa nekontroliranim utjecajima koji djeluju u slobodnom
vremenu, utvrditi njihovo odgojno znaenje i regulirati ga, tj. potiskivati
negativno, a pojaavati pozitivno djelovanje".1 Slobodno vrijeme s
pedagokog aspekta treba da je osmiljeno, smisleno oblikovano i
organizirano i da omogui pojedincu da se bavi kulturnim i vrijednim
aktivnostima koje e doprinositi njegovom potvrivanju. Ukoliko se uspije u
ovome, slobodno vrijeme e doprinositi razvijanju i izgraivanju novih ljudi
i obratno. Slobodno vrijeme jako utjee na nain ovjekovog ivota.
Svjetska zajednica nalazi se pred problemom na koji nain iskoristiti
slobodno vrijeme da prui pojedincima zadovoljstvo, razliite aktivnosti i
mogunosti da ispolje stvaralake sposobnosti, a da doprinosi istovremeno
dobrobiti ovjeanstva. U tom smislu odgoj treba planirati i organizirati u
svjetlu potreba slobodnog vremena, a slobodno vrijeme u svjetlu potreba
savremenog odgoja. "Slobodno vrijeme je vaan faktor svestranog razvoja
ovjeka. Ono proiruje proces stjecanja znanja, iri spoznajne horizonte,
obogauje emocionalni ivot, podstie razvoj psihofizikih sposobnosti,
vjetina i navika, postizanje samostalnosti i drutvenosti, odnosno tjelesnog,
intelektualnog, estetskog, radnog i moralnog formiranja ovjeka".1 Da bi se
ostvarili pozitivni rezultati putem razumnog i kulturnog koritenja slobodnog
vremena neophodno je ostvariti dva uvjeta: omoguiti razliite i raznovrsne
mogunosti za kulturno, drutveno i individualno koritenje slobodnog
vremena i osposobiti graane da koriste te mogunosti sistematski. Prvi
preduvjet koji drutvo treba ostvariti jeste osnivanje djeijih i sportskih
378
igralita, zabavita, izletita, odmaralita, rekreacionih centara, klubova,

itaonica, domova, ljetovalita, pozorita, kina i drugih ustanova. Drugi
preduvjet zahtjeva da se djeca, mladi i odrasli osposobe da kulturno provode
i koriste slobodno vrijeme. Ovdje ih je vano pouiti i motivirati da pravilno
koriste slobodno vrijeme, jer ga esto troe na sadraje sumnjive vrijednosti.
Posljedice toga su: napadno ponaanje, agresivnost, zaputenost, seksualna
perverznost, neodgovornost i dr., to poveava rizik za asocijalne vidove
ponaanja, pa i delinkventno ponaanje. Slobodno vrijeme doprinosi
"humanizaciji rada, stvaranju ravnotee u aktivnostima rada i slobodnog
vremena, ono je opa drutvena pojava koja pomae spreavanju
negativnosti mehanizacije i automatizacije, te slui kao dopuna radu i stilu
ivota".4
Aktivnosti slobodnog vremena imaju veliki znaaj u uvanju zdravlja i
pravilnog fizikog razvoja mladih. Jako je bitno bavljenje djece i mladih
tjelesnim vjebama, sportovima i sportskim igrama, te boravak u prirodi, na
istom zraku itd. Naalost, djeca i mladi su sve ee pasivni promatrai
utakmica, sportskih priredbi, takmienja i sl. Putem rada u razliitim
sekcijama bogate se estetske kvalitete linosti. To su najee: likovna,
dramska, muzika, folklorna sekcija, posjete izlobama, muzejima,
predstavama, koncertima i sl. Iz oblasti radno-tehnikog odgoja veliki
doprinos u razvijanju odgovornosti, upornosti, discipliniranosti,
sistematinosti, metodinosti i smisla za rad pruaju: foto-radio-kino
amaterstvo, elektrotehnika i elektronska zanimanja, bavljanje cvjearstvom,
vrtlarstvom i sl. Slobodne aktivnosti podstiu i drutveno-moralni odgoj
odgajanika jer se svaka djelatnost odvija u skladu s osnovnim zahtjevima
etikog shvaanja. U epohi tehnike civilizacije slobodno vrijeme postaje
novo podruje odgojno-obrazovnog djelovanja. Sastavni je dio ivota djece,
mladih i odraslih.
Znaaj slobodnog vremena za ivot osoba sa tekoama u razvoju
Danas, kad se govori o poboljanju kvaliteta ivota za ljude u naem drutvu,
esto se pominje slobodno vrijeme kao mogunost ireg zadovoljstva i
punijeg razvoja. Podruje slobodnog vremena ne predstavlja izolovano
podruje, ve ga valja gledati u vezi drutvenog i individualnog ivota.
Rehabilitacija osoba sa tekoama u razvoju se skrauje neopravdano, to
esto kod njih izaziva subjektivno nezadovoljstvo ako ostaju ogranieni
samo na medicinsku brigu i kolovanje. Osoba sa tekoama u razvoju tada
ostaje ograniena na socijalno sporedni ivot. Unapreivanje slobodnog
vremena mora se smatrati aspektom socijalnog ukljuivanja kao integrirani
dio svih rehabilitacijskih postupaka. Znaaj slobodnog vremena za osobu sa
tekoama u razvoju ne moe se gledati samo u odnosu na mogunost
socijalnog sudjelovanja.
Poboljanje ivotnih uslova mentalno retardiranih osoba obuhvata:
379
stvaranje zadovoljavajuih stambenih prilika,

zadovoljstvo na radnom mjestu,
mogunost sudjelovanja u zajednikom ivotu,
mogunost za lino dalje obrazovanje i sticanje vee samostalnosti ili
nezavisnosti.
Ovom cilju treba teiti na podruju stanovanja, rada i slobodnog vremena.
Zanemarivanje jednog ugrozilo bi postizanje cilja da se osobi ometenoj u
razvoju pomogne do vee mjere ivotnog zadovoljstva, individualnog
razvitka i socijalizacije.
Osobe sa tekoama u razvoju i slobodno vrijeme danas
U naprednim drutvima mogu se zapaziti inicijative za oblikovanje
slobodnog vremena osoba sa tekoama u razvoju. Otvaraju se klubovi i
organizuju popodnevi slobodnog vremena, studijska putovanja, praznine
sveanosti i sportska takmienja, kao i razne priredbe. Sve ovo organizuje se
u razvijenim zemljama i u naprednim drutvima. U naem drutvu za ove
aktivnosti nema mogunosti. Nedostaju prikladne prostorije, mogunosti
prevoza, kvalifikovani saradnici i volonteri koji bi pomagali provoenje ovih
aktivnosti. Zbog svega ovoga je za njihove porodice oteano provoenje
godinjeg odmora i slobodnog vremena u doba praznika. Hoteli i domovi za
odmor rijetko su ureeni za prihvat osoba sa tekoama u razvoju, a ni
njihovo osoblje nije edukovano da sarauje s njima.
Osobe sa tekoama u razvoju i njihovi saradnici esto nailaze na
nerazumijevanje i neprihvatanje, to ih traumatizira. Nema uslova ni da se
negdje smjeste djeca sa tekoama u razvoju da bi roditelji ljetovali sami.
esto su uskraeni i za ivotna veselja koja bi trebalo da im prua slobodno
vrijeme. Zbog strahovanja roditelja za njih, rijetko ih vode na priredbe,
takmienja i na druenja sa normalno razvijenim osobama. Zato je nuno
poduzeti mjere za bolje koritenje slobodnog vremena ove populacije, stalno
ukljuivati roditeljsko savjetovanje i pomagati i obitelji, kao i pruiti
mogunost za izmjenu miljenja i iskustava meu samim roditeljima. Evo
nekih primjera na koji nain osobe ometene u razvoju mogu koristiti svoje
slobodno vrijeme:
poboljanje uvjeta razvojno ometenih u ivotnoj okolini (ureenje stana,
prostora, prostor za igru i zabavu, sportska mjesta, klupske prostorije i
sl.),
omoguavanje socijalnih kontakata (susreti sa vrnjacima sa i bez
tekoa u razvoju, orijentacija u naselju u kome ive, posjete komiluku
i rodbini, stvaranje grupa itd.),
pomoi u samostalnom i drutvenom obrazovanju (u obitelji i rodbini,
organizovanjem seminara i teajeva, u domovima i sl.),
380
oblikovanje slobodnog vremena izvan stana (klubovi, sportske grupe,

omladinske grupe, teajevi, izleti, sveanosti, posjete kulturnim
manifestacijama i sl.).
Poeljno je da u planiranju slobodnog vremena uestvuju i osobe sa
tekoama u razvoju. U poetku nee moi, ali e se nauiti i dati svoj pravi
doprinos. Poeljno je da svaki pojedinac slobodno bira svoju aktivnost u
slobodno vrijeme.
Faktori odgoja u slobodnom vremenu djece s tekoama u razvoju
Aktivnosti u slobodnom vremenu i pedagoko djelovanje su
miltidisciplinarna koordinirana aktivnost. Nosioci aktivnosti i faktori odgoja
u slobodnom vremenu su: obitelj, predkolske ustanove, kole, izvankolska
drutva i ustanove i sl. Slobodno vrijeme je vaan faktor odgoja i
obrazovanja osoba sa tekoama u razvoju. Faktori odgoja ove kategorije
djece i mladih su brojni i razliiti. Pravo sve djece na odmor i slobodno
vrijeme zagaranovano je lanom 23. i 31. Konvencije o pravima djeteta.
Osvrnut emo se na ulogu obitelji i kole u organiziranju slobodnog vremena
djece i mladih s tekoama u razvoju.
Obitelj i slobodno vrijeme mladih
"Obitelj je nukleus drutva i najvanija institucija u kojoj linost zapoinje
svoj put u ivot, u drutvo".2 Zbog promjena u savremenom drutvu mijenja
se i savremena obitelj. Obitelj osigurava fiziki opstanak i razvija osnovne
ljudske osobine kod ovjeka. "Ona uspostavlja fluidnu interakciju sa
spoljnim svijetom, selektivno proputajui spoljanje utjecaje na njenu
unutranjost. Mehanizmom selektivnosti porodica titi svoje lanove od
negativnih utjecaja, s jedne, i obezbjeuje uvjete za zajedniko ivljenje i
njen utjecaj na samo drutvo, s druge strane".5 "Obitelj je prvi i najvaniji
imbenik odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu. Ne samo to od
malena skrbi i brine o razvoju djece, nego nas sudbina i toplina njezina
socijalnog ivota prati cijelog ivota i dovodi u svojevrsnu identifikacijsku i
razvojnu ovisnost".4 Isti autor istie: "U optimalnoj formi pozitivnog
funkcioniranja njezin je odgojni utjecaj nemjerljiv sa ostalima i ona je
stvarno vrelo i nositeljica ivota, kako socijalnog, tako i kulturnog,
duhovnog, materijalnog i drugih aspekata ovjekova ivota. U njoj se
javljaju i prva kulturna provoenja slobodnog vremena (i rada, dakako), o
emu moe cijelog daljnjeg ivota, ne samo mladog nego i odraslog ovjeka,
ovisiti njegovo uivanje u blagodetima vlastite slobode i osobnosti".4 Brojna
empirijska istraivanja u zemlji i svijetu naglaavaju vanost obitelji u
razvoju linosti. "Rano usmjeravanje djece na razliite mogunosti bavljenja
nekim aktivnostima od strane roditelja potrebno je i poeljno, ali ono ne
treba biti trajno tutorstvo koje djecu kasnije vie zbunjuje nego usreuje.
Dovesti djecu u priliku da saznaju, upoznaju i okuaju razne
381
slobodnovremenske aktivnosti (ispoetka i nekoliko puta) i mogunost

vlastitog ukljuivanja i uivanja pomoi e im u razvijanju kulture
slobodnog vremena. Pri tome e roditelji esto puta istodobno utjecati i na
svoje slobodno vrijeme i na njegovo sadrajno provoenje".4 Djeca koja
rastu u obiteljskoj sredini u kojoj nije omogueno ostvarivanje potreba za
emocionalnom sigurnou, relativnom samostalnou i slobodom esto
ispoljavaju razliite oblike asocijalnog, pa i delinkventnog ponaanja.
Drutvena sredina duna je pruiti obitelji pomo u pravilnom usmjeravanju
ambicija roditelja i djece. Posebnu ulogu na ovom polju ima kola. Roditelji
bez kulture slobodnog vremena teko e postii kod svoje djece na ovom
polju pozitivne efekte. Brojni su sluajevi preputanja djece gledanju
televizijskih programa namijenjenih odraslima.
kola i slobodno vrijeme mladih
Drugi znaajan faktor odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu jeste
kola. koli je osnovni cilj prenijeti na mlade drutvene vrijednosti, stavove i
norme, tradiciju i znanje i pripremiti ih za budue zanimanje. kola se javlja
kao instrument razvoja drutva. kolstvo pokazuje tendenciju dueg trajanja
i unoenja u nastavu vie znanstvenih, tehnikih i opeobrazovnih sadraja.
kola je mlade okupirala svojim obavezama tako da su oni intelektualno
aktivniji od prolih generacija. esto mladi uenje u koli doivljavaju kao
otueni rad, kao obavezu nametnutu izvana, kao optereenje. Istraivanja su
pokazala da mladima nakon uenja ostaje malo slobodnog vremena. kola
treba shvatiti da mladima treba slobodno vrijeme. Treba poraditi na
ublaavanju negativnog stava prema koli kod mladih ljudi.
Zadravanjem mladih u kolskim prostorima da bi vrila obrazovnu ulogu
preuzetu od obitelji, izdvojila je mlade iz meugeneracijskih odnosa, radnih i
proizvodnih tokova. Polaskom u srednje kole poinje prva slubena, od
drutva sankcionirana socijalna dioba mladih. Mladi se vie diferenciraju jer
pohaaju razliite kole, pa se i razliito okupljaju u slobodno vrijeme. Da bi
kola uenike pripremila za ivot ona treba pruiti uenicima mogunosti za
slobosno vrijeme i upoznati ih sa smislom slobodnog vremena. U pogledu
naina koritenja slobodnog vremena" odgoj za slobodno vrijeme trebao bi
postati ope naelo koje bi proimalo nastavu svih predmeta".4 Kada se
govori o slobodnom vremenu u koli, obino se misli na slobodne aktivnosti
uenika.
Slobodne (vannastavne) aktivnosti
Terminom 'slobodna aktivnost' uenika oznaava se jedan vid djelatnosti u
vremenu slobodnom od nastavnih, obiteljskih i stanarskih obaveza. "Njime
se jedino oznaava rad uenika u sekcijama, druinama, drutvima,
zadrugama i kruocima, dakle kolektivna djelatnost, dok se individualni rad
uenika ne podrazumijeva pod ovim nazivom. Sam naziv 'slobodna
aktivnost' sasvim jasno, bez ikakve dvosmislenosti imenuje svaku djelatnost
382
koja se slobodno odvija bez obzira na oblik djelatnosti".6 Dakle, to je

kolektivni rad. Specifinosti kolektivnog rada u slobodnom vremenu su:
"nestrukturirano uenje, zasnovano na opredjeljenjima i interesima
uenika,
fleksibilnost u pogledu izbora sadraja, sredstava, oblika i metoda
djelovanja,
dobrovoljnost ukljuivanja, uz obaveznost izvravanja programskih
obaveza nakon ukljuivanja,
neformalno organiziranje (heterogene skupine, bez obzira na razred koji
pohaaju pojedini uenici),
rukovoenje u drugom planu to moe biti uenik ili saradnik, a ne uvijek
nastavnik".7
Znaajno mjesto u slobodnom vremenu uenika zauzima i njihov
individualni rad. On vie djeluje na razvoj stvaralakih sposobnosti i ope
kuture mladih. "Ueniki individualni rad u slobodnom vremenu mogao bi
se i istim pravom zvati jednostavnim imenom 'slobodna aktivnost' kao to je
to sluaj sa radom u okviru uenikih specijalnih udruenja".6 Isti autor
navodi o samostalnom radu:"Samostalni rad uenika na rjeavanju
postavljenih zadataka, uvjebavanju, savlaivanju tehnike rada, zadovoljenju
unutranjih potreba za odreenom aktivnou ima posebnu vrijednost zato
to maksimalno aktivira uenika, doprinosi formiranju radnih navika,
osposobljavanju za pronalaenje i samostalno izraavanje, izgraivanju
linog stila rada, razvijanju upornosti, izdrljivosti, sistematinosti i
dosljednosti u radu, osposobljavanju za praenje sopstvenog napretka u
djelatnosti".8
Sve slobodne aktivnosti grupiraju u etiri podruja i to:
"predmetne (nauno-istraivake),
kulturno-umjetnike,
tehnike i radno-proizvodne i
sportsko-rekreativne".9
Uloga kole u razvijanju stvaralakih sposobnosti uenika u slobodno
vrijeme
Aktivnosti uenika u slobodnom vremenu u prednosti su za razvijanje
stvaralakih sposobnosti u odnosu na nastavni rad kako se danas organizira u
naim kolama. "Kolektivna aktivnost uenika u slobodnom vremenu ima
neke prednosti za razvijanje stvaralakih sposobnosti u odnosu na nastavni
rad kakav je danas u naim kolama. U kreativnom radu u slobodnom
vremenu mnogi elementi i relacije grupne kulture postaju povoljniji za
stvaralake pokuaje, a time i stvaralake sposobnosti i rezultate".6 Razvoj
stvaralakih sposobnosti u vannastavnim aktivnostima mogu je zbog
slobodne komunikacije, isprobavanja sklonosti i sposobnosti, svestranog
383
sagledavanja uzrono-posljedinih veza i odnosa, prodiranja u oblast novih

znanja i u tehniku rada, doivljaja smisla aktivnosti i sagledavanja
sposobnosti, te pristupanja novim lino odabranim ili postavljenim
problemima ili nainima rada. Stalno se javljaju u novoj svjetlosti i
razvojnom usponu, te jo snanije mobiliziraju racionalne, iracionalne,
fizike i duhovne potencije svih lanova radnih asocijacija, te tako djeluje na
razvoj mladih. Rad u slobodnim aktivnostima povoljnije djeluje i na razvoj
kritikog miljenja nego u redovnom radu.
Znaaj voenja dnevnika za odgoj mladih
Voenje dnevnika o proitanim knjigama, gledanim filmovima, pozorinim
predstavama, muzikim koncertima, sportskim dogaajima, o kolskom i
vankolskom ivotu jako je znaajno za intelektualni, emocionalni i moralni
razvoj linosti. Dnevnici mogu biti javni i intimni. Dnevnici koji se vode o
proitanim knjigama, gledanim filmovima, predstavama, koncertima, imaju
veliku moralno-odgojnu vrijednost. Odrasli, roditelji i nastavnici, trebaju
podsticati djecu na voenje dnevnika. Za voenje dnevnika potrebna je
kritinost, objektivnost, upornost, dosljednost i disciplina u radu. Voenje
jevnih dnevnika usmjerava mlade u pravcu drutveno i lino korisnog
koritenja raspoloivog slobodnog vremena. Intimni dnevnici koje mladi
vode u ivotnim razvojnim krizama (pertpubertetu, pubertetu i adolescenciji)
slue kao pogodno sredstvo za oslobaanje od emocionalne napetosti, to
ima viestruku vrijednost, a posebno za moralnu sferu uenikove linosti.
Zakljuak
Slobodno vrijeme djece i mladih s tekoama u razvoju je vaan faktor
odgoja i obrazovanja ove djece, relaksacije i oputanja i lake i bre
socijalne integracije u drutvenu zajednicu iji su i oni aktivni i ravnopravni
lanovi. U edukaciji osoba s tekoama u razvoju za pravilno koritenje
slobodnog vremena trebaju sudjelovati svi agensi socijalizacije ove djece,
odnosno svi odgojni faktori. Jako je bitno obezbijediti adekvatne uvjete,
strune kadrove ili volontere, otkloniti arhitektonske barijere i omoguiti im
da u skladu sa eljama, sposobnostima i mogunostima sudjeluju aktivno u
provoenju slobodnog vremena i tako ostvaruju maksimalnu samorealizaciju
svoje linosti.
384
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Tomi R., Hasanovi I. Mladi i slobodno vrijeme. Tuzla: OFF-SET, 2007.

Pehar L. Slobodno vrijeme mladih ili... Sarajevo: Filozofski fakultet, 2004.
Pedagoka enciklopedija I i II. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, 1989.
Jankovi V. Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagokoj teoriji i praksi.
Zagreb: Pedagoki knjievni zbor, 1967.
ati R. Porodina pedagogija. Zenica: Pedagoki fakultet, 2005.
Filipovi N. Didaktika 1. Sarajevo: zavod za udbenike i nastavna sredstva,
1969.
Ajanovi D i Stevanovi M. Metodika vannastavnih aktivnosti uenika.
Zenica: Pedagoki fakultet, 2004.
Filipovi N. Didaktika 2. Sarajevo: zavod za udbenike i nastavna sredstva,
1980.
orevi J. i Trnovac N. Pedagogija. Beograd: Nauna knjiga nova, 2002.
THE ROLE OF SCHOOL AND FAMILY IN ORGANIZING

FREE TIME ACTIVITIES OF DISABLED CHILDREN AND
ADOLESCENTS
Summary
The family is the primary agens of socializing, the most important institution to help
the personality to start its way into life and society. It is the first educational
institution for raising and development of the personality. The role of the family is
significant in organizing free time activities of disabled children and adolescents as
well. The school is another important element of educational work in free time
activities. In order to prepare the students for life, the school needs to give them a
chance of free time activities and introduce them with the meaning of free time.
Disabled children and adolescents are often neglected regarding the way of
spending their free time. In this paper we theoretically elaborate the role and ability
od family and school, as well as the contents that may be offered to disabled
children and adolescents in order to spend their free time on socially acceptable
way. We analysed and presented the role of family and school in education for free
time activities, as well as performing these activities.We elaborated the need for
coordinated activity and other agenses of socialization in this field in order to
achieve a proper educational work with disabled children and adolescents
Keywords: family, school, free time, disabled children and adolescents
385
ULOGA SAVJETODAVNOG RADA U RADU SA

DELINKVENTNOM DJECOM
Musi H., Tufeki N.
Filozofski fakultet, Univerzitet uTuzli, Bosna i Hercegovina
Saetak
Ovim radom elimo ukazati kakva je uloga, koji su vidovi i efekti provoenja
savjetodavnog rada sa djecom delinkventnog ponaanja. Analizirat emo pojam i
razvoj savjetodavnog rada kroz povijest, razloge za njegovo provoenje, pojam i
vidove savjetodavnog odgojnog rada, grupni i individualni savjetodavni rad i ulogu
nastavnika i pedagoko-psiholoke slube u njegovoj realizaciji.Takoer emo
ukazati na problem delinkventnog ponaanja djece i mladih i potrebu za
iznalaenjem to efikasnijih mjera u njihovoj rehabilitaciji.
Kljune rijei: obitelj, kola, slobodno vrijeme, djeca i mladi sa tekoama u
razvoju
Uvod
U posljednje vrijeme povean je broj djece sa smetnjama adaptacije u
svijetu, pa i u naoj zemlji. Pored toga, sve su sloeniji poremeaji koje
manifestiraju pojedinci koji se njima bave, a donja granica njihovog javljanja
je sve nia, sve ee zahvataju djecu mlae hronoloke dobi. "Poremeaji u
ponaanju predstavljaju skupni naziv za sve one pojane bioloke, psiholoke
i socijalne geneze koje manje ili vie pogaaju pojedinca i nepovoljno
djeluju na njegovu aktivnost, reaktivnost, te neugodno ili dapae tetno i
opasno utjeu na druge pojedince i drutvene organizme (npr. porodicu,
kolski kolektiv, djeije i omladinske organizacije, te uu i iru zajednicu)."
(Dobreni, Poldruga, 1974). Drevievi1 kao djecu s poremeajima u
ponaanju oznaava onu djecu "ije ponaanje uzrokuje konfliktne situacije.
U tom sluaju govorimo o emocionalno oteenoj ili o socijalno
neprilagoenoj djeci. Ako ponaanje linosti u odreenoj situaciji dobije
oblik prekraja, onda se govori o delinkventnom ponaanju". Pod
asocijalnim ponaanjem podrazumijevamo sve vrste ponaanja koja su u
suprotnosti sa opeprihvaenim moralnim normama, ali nisu pravno
sankcionirana. Ona su najee uvod u prestupniko ponaanje
maloljetnika2. Ako ponaanje linosti u odreenoj okolini dobije oblik
prekraja, onda se govori o delinkventnom ponaanju1. Postoje ira i ua
shvatanja maloljetnike delinkvencije. Prema irem shvatanju "maloljetniku
delinkvenciju ili prestupniko ponaanje moemo definisati kao svako
ponaanje pojedinca ili grupa mladih koje je protivdrutveno, odnosno
drutveno neprihvatljivo, tj. kojim se kre pravne ili moralne norme
odreenog drutva i koje, kada je drutveno vidljivo, izaziva spontano ili
organizovano drutveno reagiranje u namjeri da se zatite drutvena dobra i
vrijednosti i sami akteri takvog ponaanja. To praktino znai da
387
prestupnitvo maloljetnika uzimamo kao opti pojam, ne samo za sve oblike

ponaanja koji su pozitivnim zakonima inkriminisani, ve i za druge
aktivnosti maloljetnika koje su moralno neprihvatljive i koje stvaraju takve
negativne posljedice na drutvena dobra i subjekte ponaanja da je nuna
primjena socijalno-zatitnih, vaspitnih i drugim mjera." (Jaovi, 1991., str.
56.). Prema uem shvatanju "maloljetnika delinkvencija obuhvata sve
aktivnosti djece i omladine koje su sankcionirane po pozitivnim krivinim
zakonima pojedinih zemalja3". O delinkventnom ponaanju se govori ako
ponaanje linosti u odreenoj okolini dobije obiljeje prekraja (legalni
aspekt)4.
Etioloki inioci delinkventnog ponaanja
Na javljanje delinkventnog ponaanja djeluju brojni faktori. Da bi otkrili
uzroke delinkventnog ponaanja i na njih pravovremeno djelovali, brojni
autori bavili su se istraivanjem tih inilaca. Tako Milutinovi 3 sve faktore
dijeli na egzogene faktore, a u njih ubraja: industrijalizaciju i urbanizaciju,
dezorganizovanu i deficijentnu obitelj, neuspjehe i nedostatke u obrazovanju
i odgoju, materijalne uvjete (siromatvo i bogatstvo), negativne utjecaje
sredstava masovne komunikacije, alkoholizam, negativne utjecaje susjedstva
i ulice, kulturne i druge sukobe i utjecaj linih faktora. Pehar5 sve faktore
maloljetnike delinkvencije dijeli na:
- nasljedne faktore (struktura nervnog sustava, tjelesna konstitucija,
lijezde sa unutarnjim luenjem),
- utjecaj obitelji (razorene obitelji, one u kojima caruju poroci),
neurotina ljubav, odsutnost panje i ljubavi prema djeci (odgojno
zaputeno dijete), naini kanjavanja (uskraena ljubav i panja itd.),
- utjecaj okoline (s kim se drui, kakvi su utjecaji, kolika je kazna i
kakva kontrola, teror reklame, prekomjerne seksualne elje,
erotizacija, kako dijete ili mlad ovjek uspijeva u koli ivota, kako
rjeava probleme u ivotu),
- kolska sredina (prethodno znanje, koliina inteligencije,
organizacija nastave, odnos nastavnika prema ueniku, odnosi
izmeu uenika, organizacija ivota i rada, mogunost isticanja i
potvrivanja, slika o sebi i sl.),
- vrnjaci (s kim se drui, kakav mu je "poloaj u skupini", osnovna
orijentacija grupe).
Istraivanjem etiolokih inilaca delinkventnog ponaanja bavila se dr. sc.
Rua Tomi. Prema rezultatima istraivanja ti inioci su: "loe obiteljske
prilike gdje meu faktorima dominiraju nesreeni i neadekvatni odnosi, loa
kvaliteta komunikacije s djecom od strane roditelja, zanemareni odgoj od
strane jednog ili oba roditelja, lo socioekonomski status i loi uvjeti
stanovanja, prisutnost sociopatolokih pojava u obitelji, meu roditeljima ili
ostalim lanovima obitelji, slaba adaptacija na kolu i kolske aktivnosti, lo
uspjeh, bjeanje i naputanje kole, loa sociopedagoka komunikacija
388
izmeu djece i profesora, druenje sa asocijalno orijentiranim vrnjacima ili

starijim osobama, neorganizovano provoenje slobodnog vremena, te loa
komunikacija meu agensima socijalizacije sa djetetom ili usljed nedostatka
meusobne komunikacije izmeu njih."
Potrebe djeteta i potrebe delinkventne djece
Potreba je najuopenije reeno uvjet od koga zavisi uspjenost
funkcioniranja nekog sistema4.
Psihologija pod stanjem potrebe podrazumijeva nedostatak neega od ega
zavisi opa dobrobit ili neki aspekt dobrobiti jedinke, odnosno stanje
disfunkcije izazvano tim nedostatkom6. Organizam tei automatski da
nastalu neravnoteu izazvanu vikom ili nedostatkom neke materije okkloni i
uspostavi ravnoteu. Prema Zvonareviu (1976)4 i Malow (1943)4 sve
potrebe dijeli na: potrebu za ljubavlju, potrebu za sigurnou, potrebu za
potovanjem i potrebu za samoaktualizacijom. Glasser navodi sljedei model
potreba: potreba za preivljavanjem, kombinacija pripadanja, ljubavi i moi,
potreba za pripadanjem, potreba za moi i slobodom, potreba za zabavom i
druge potrebe koje su ujedinjene u samoostvarenost. Glasser govori da su
sve potrebe jednako vane. Maslow i Glasser istiu da zadovoljenjem jednih
potreba moemo druge dovesti u pitanje. Velika je umjetnost odravati
ravnoteu u zadovoljavanju potreba. Dok se fizioloke potrebe mogu
donekle zadovoljiti bez prisustva drugih ljudi, vie, psiholoke potrebe su
uvijek socijalne. Odrasli su se u prolosti zanimali, a i danas se zanimaju za
adekvatno odrastanje djece, urastanje djeteta u kulturu odraslih. Zajedniko
svim odgajateljima je vlastita potreba da odgovore na potrebe djeteta. Svi
agensi socijalizacije razmiljaju o potrebama djece, a posebno delinkventne
djece.
Tabela 1. Potrebe normalno razvijene djece i djece koja su ispoljila

delinkventno ponaanje u svjetlu Maslovljeve i Glasserove teorije
Maslovljeva
hijerarhija
potreba
Fizioloke
potrebe
Potreba za
sigurnou
Potreba za
ljubavlju i
pripadanjem
Glasserove
teorije potreba
Potreba za
preivljavanjem
Kombinacija
pripadanja,
ljubavi i moi
Potreba za
pripadanjem
Potrebe
normalno
razvijene djece
Normalno
razvijena djeca su
zbrinuta u
fiziolokom
smislu.
Imaju
nepomuenu
dnevnu rutinu i
obiteljski i kolski
ivot koji se
smjenjuju.
389
Potrebe djece koja su ispoljila

delinkventno ponaanje
Veliki broj djece koja su ispoljila
delinkventno ponaanje uskraen je za
zadovoljenje osnovnih potreba.
Potreba za sigurnou je naruena, jer
biti delinkvent znai separaciju od
obitelj, kole i dnevne rutine. U
mnogim sluajevima ponaanje
delinkventne djece slui rastereenju
napetosti povezane sa nemogunou
zadovoljenja takvih potreba kao to su
ljubav, pripadanje, identifikacije.
Ljubav prema njima biva uskraena
od obitelji i redovnih vrnjaka.
Potreba za
potovanjem
Potreba za
samoostvaren
jem
Potreba za
moi, potreba
za slobodom
Potreba za
zabavom, ali i
ne samo to, ve
sve ostale
potrebe o
kojima Glasser
govori ovdje su
ujedinjene u
samoostvarenos
t
Djeca koja nemaju

probleme u
ponaanju
zadovoljavaju ovu
potrebu kod kue i
meu normalno
razvijenim
vrnjacima
Borba za svoje
"ja", uee na
takmienjima,
presti u drutvu
vrnjaka zbog
izgleda,
posjedovanja
odreenih stvari i
sl. U zavisnosti od
obiteljskog
odgojnog stila
postoji i prostor za
odluivanje.
Uenje kroz igru,
ali i esta
neizbalansiranost
zabave i drugih
aktivnosti.
Pripadanje je povrijeeno.
Pitaju se da li pripadaju obitelji, koli
ili delinkventnim vrnjacima, a moda
i starijim delinkveima.
Dijete se pita da li je obitelj i drutvo

redovnih vrnjaka isto kao prije
njegovog ispoljenog delinkventnog
ponaanja. Bore se za sebe
sudjelovanjem u delinkventnim
grupama i postiu presti meu
vrnjacima slinog ponaanja. Taj
presti se oglrda u broju, vrsti i nainu
izvrenog delikta.
Odluivanje je svedeno na odluke i
pravila koja vladaju u delinkventnim
skupinama.
Slobodu za njih predstavlja
nemijeanje naslenih institucija ni
osoba odgovornih za odgoj u njihove
"poslove". Tee za postizanjem
dobara na lak nain i bez napora,
osjeaju dosadu usljed nedostatka
odreenih obaveza ili nedostatka
prilika za konstruktivnu drutvenu
reakciju. Za drutveno negativne vrste
igara imaju i previe vremena: kocka,
karte i sl. Zanimaju ih drutveno
negativni sadraji: dokoliarenje,
und, ljenarenje i sl.
Vidovi delinkventnog ponaanja

Veliki broj istraivaa bavio se istraivanjem vidova delinkventnog
ponaanja. Tako Petek (1988) navodi sljedee vidove delinkventnog
ponaanja: bjeanje iz kole po nekoliko dana, ponavljanje razreda,
naputanje kolovanja, bavljanje skitnjom i besposliarenjem, saobraajni
prekraji, bjeanje od kue, kockanje za velike svote novca, siledijsko
ponaanje, opijanje u drutvu sa drugim osobama, pijenje u prekomjernim
koliinama i bez drutva, posjedovanje vlastite druine koja je radila i loe
stvari, neovlatena posluga tuim motornim vozilom, biti izazvan i drugoj
osobi nanijeti teku tjelesnu povredu, uzeti tue motorno vozilo i zadrati ga
za sebe ili prodati, druiti se sa siledijama, badama i prevarantima kojih su
se svi bojali, posuivati novac ili druge vrijedne predmete i namjerno ih ne
vraati, u trgovini uzeti neku robu i namjerno je ne platiti, namjerno tetiti ili
unititi tuu imovinu, uspjeti prevarom doi do novca ili nekih vrijednih
predmeta, koristiti se lanom ispravom koju je neko drugi izradio,
sudjelovanje u tunjavi u kojoj je bilo razbijanja raznih predmeta, iz
skladita, podruma ili neijeg stana ukrasti hranu, pie ili druge predmete,
primiti, koristiti ili preprodavati predmet za kojega je sigurno poznato da je
390
ukraden, uzeti bez dozvole veu ili veliku svotu novca, iskoristiti nepanju
drugih i potajno uzeti novac ili neke druge predmete, iskoristiti neko
sredstvo za omamljivanje (LSD, tablete, ljepilo ili slino), prisiljavanje
druge osobe na spolni snoaj, u tunjavi drugu osobu teko tjelesno
povrijediti, kraom doi do vrijednih predmeta koje nije bilo mogue kupiti,
uzimanje droga kao to su: opijum, morfijum, heroin, kokain, izraditi lanu
ispravu ili u postojeu unijeti lane podatke, nasilnim putem doi do droge
koja je trebala ispitaniku ili nekoj drugoj osobi, sudjelovanje u svai u kojoj
je neko teko tjelesno povrijeen ili smrtno stradao, silom nekome oduzeti
novac ili neki predmet kojeg ispitanik eli, obiti kasu, vrata ili svladati druge
prepreke da bi se dolo do novca ili vrijednih predmeta.
Prevencija i spreavanje delinkventnog ponaanja
Za prevenciju delinkventnog ponaanja neophodna je ira i organizovana,
koordinirana akcija svih agenasa socijalizacije djece i mladih. Meu
agensima socijalizacije posebnu ulogu ima kola. Zadatak kole je da mlade
spremi za ivot, pa je njena uloga vana i u prevenciji i otklanjanju
delinkventnog ponaanja:
- "Vaan preventivni faktor u kriminalitetu maloljetnika predstavlja
intenzivnije i ire djelovanje kole kao institucije. Stoga je veoma vano
obratiti panju na podizanje odgojnog djelovanja kole.
- Nuno je da kola dijagnosticira obrazovni nivo svakog uenika, te da
prema tom nivou prilagodi odgojno-obrazovni program. Vano je da
svaki uenik moe savladati odreeni minimum sadraja kako bi se svi
uenic i osjeali vrijednima.
- Nastavne programe rasteretiti preobimnih sadraja i u osnovnoj i u
srednjoj koli.
- Stvoriti mogunost da uenici budu subjekti odgojno-obrazovnog
procesa primjenom aktivnih metoda i tehnika rada.
- Dunu panju posvetiti uenicima prognanicima, povratnicima,
uenicima koji ive u tekim okolnostima, a posebno obratiti panju na
uenike koji pokazuju poremeaje u ponaanju.
- Organizirati slobodno vrijeme uenika zajednikim uenjem, slobodnim
aktivnostima, druenjima, akcijama i manifestacijama.
- Bitno je da se kola kao institucija osposobi da moe prikladnim
sredstvima, metodama i cjelokupnom organizacijom rada osigurati i
pomoi normalno napredovanje mladih u stjecanju kolskih
kvalifikacija.
- Posebnu panju posvetiti djeci koja zaostaju u kolskom uenju.
- Odnos strunjaka prema uenicima koji zaostaju u uenju i pokazuju
poremeaje u ponaanju treba da je smiljen i pedagoki voen.
391
Sve konfliktne situacije treba rjeavati na taj nain da mladi osjete svu
teinu greke koju su poinili, ali istovremeno vide i put njenog
popravljanja.
Pri izboru poziva i profesionalnog osposobljavanja voditi rauna o
sposobnostima i interesima uenika, kao i o mogunostima zaposlenja.
Veu panju posvetiti pedagoko-psiholokom obrazovanju roditelja
uenika, akcenat staviti na roditelje djece sa delinkventnim ponaanjem,
roditelje traumatiziranih uenika itd.
Poeljno je organizirati produeni boravak uenika u koli.
U srednjoj koli veliku ulogu igra organiziranje smjetaja uenika sa
strane, posebno onih koji naginju ka delinkventnom ponaanju.
Svaka kola treba sainiti vlastiti program prevencije i otklanjanja
delinkventnog ponaanja na nivou nastavnikog vijea i strunih slubi
kole u saradnji sa centrom za socijalni rad.
Poeljno je ukljuivanje uenika u kreiranje razredne politike i
disciplinskih procedura da bi stekli osjeaj kontrole nad svojim ivotom.
Proiriti nastavne programe znanjima kao to su: osnovna meuljudska
komunikacija, donoenje odluka, pregovaranje i razrjeavanje
konflikata.
Podsticanje neformalnih voa veih uenikih grupa u cilju pronalaenja
naina pruanja pomoi vrnjacima kojima je pomo potrebna.
kola mora saraivati sa uenikim obiteljima, organima javne
sigurnosti sa svog podruja, nadlenim centrom za socijalni rad,
mjesnom zajednicom, organizacijama za rekreaciju i slobodne
aktivnosti, sredstvima javnog informiranja i dr.
Nai ispitanici, profesori i razredne starjeine predlau da se uvede
nastavni predmet Mentalna higijena u starije razrede osnovne i srednje
kole2."
Savjetodavni rad u koli

Savjetodavni rad kao organizirana djelatnost, koji je imao za cilj obogatiti
odgojni rad i proiriti pedagoku funkciju kole, pojavio se u periodu vieg
razvoja pedagogije i psihologije. Brojne probleme na koje nailaze mladi u
uenju, ponaanju, adaptaciji, probleme razvojne dobi, nije mogao rijeiti
sam nastavnik, ve je za njega trebalo pripremiti specijalizovane strunjake.
Otvaraju se savjetovalita za djecu i mlade, koluju se kolski pedagozi i
psiholozi, otvaraju radna mjesta po kolama, sve s ciljem da se lake i bre
rijee problemi mladih i da se pobolja odgojni proces. Savjetodavni rad je
proces vaspitnog djelovanja u kome se, s jasno postavljenim ciljem i
organizirano, raspravlja o vrednosnom sistemu drutva i drutvenih odnosa,
stvara atmosfera u kojoj se vrijednosni sistem pojedinca sueljava sa
opteprihvaenim sistemom vrijednosti, kreira pedagoka situacija u kojoj se
preispituje individualni vrijednosni sistem, ine opredjeljenja i stie
392
uvjerenje da su opredjeljenja bila nuna. Ovdje savjetodavni rad ima cilj da

kod mladih ljudi formira uvjerenja, stavove i poglede na drutvene
meuljudske odnose, a to je bitan inilac svestranog drutvenog i moralnog
razvoja linosti7,2. U pedagokoj literaturi se govori o savjetodavnom radu sa
pojedincem i o grupnom savjetodavnom radu. Uvijek se primjenjuje onaj
nain savjetodavnog rada kojim e se uspjenije rijeiti odreeni pedagoki
problemi. Savjetodavni rad predstavlja vaan faktor socijalizacije gdje su
jako vane i znaajne karakteristike linosti savjetodavca (pedagoga,
socijalnog pedagoga, psihologa, socijalnog radnika i drugih strunjaka koji
se njime bave). Vane su i tehnike i postupci koji se koriste u radu, ali su one
samo sredstva kojima se ostvaruju pedagoki ciljevi koje savjetnici moraju
dobro poznavati.
Pedagoko savjetovanje
U pedagokoj enciklopediji II, 1989., a prema ehovi8 savjetovanje se
najee primjenjuje za pruanje pomoi u rjeavanju razliitih tekoa na
poslu, problema u koli, pri izboru zanimanja, nesuglasica u braku,
potekoa u razvoju i vaspitanju djece itd. Savjetovanjem se moe pruiti
pomo i u rjeavanju zdravstvenih i socijalno-emocionalnih problema
(nedostatak samopouzdanja, odnosi sa drugim ljudima, razumijevanje i
prihvatanje sebe i sl.). Mlaa djeca najee usvajaju savjete identificirajui
se sa savjetodavcem, a djeca starije hronoloke dobi na bazi logike
opravdanosti savjeta. Putem savjetovanja kao pedagokog procesa
osposobljen i iskusan strunjak tei pomoi drugoj osobi: da razumije sebe i
svoje mogunosti, da bude odgovorna za vlastiti izbor koji ini i da se
ponaa u skladu sa izvrenim izborom. Tei se da uenici upoznaju i
analiziraju sebe i svoje sposobnosti kako bi lake rijeili teku kriznu
situaciju koja ih je snala i izali iz nje. ati i Rami9 probleme koji se
mogu u koli tretirati savjetodavnim radom klasiraju na: odgojne probleme,
socijalne probleme, afektivne i objektivne probleme, zdravstvene probleme,
profesionalno usmjeravanje i humanizaciju odnosa meu polovima. Cilj
savjetodavnog rada je da pomogne ueniku da se samorazumije i da se
razvija normalno, u skladu sa svojim mogunostima. Manjim kontaktima
rjeavaju se neposredni i svakodnevni problemi koji mue pojedine uenike,
dok se pri rjeavanju kompleksnih problema linosti, njenog odgoja i
prilagoavanja primjenjuje studiozni savjetodavni rad. Savjetovanje je put da
se bolje istrai ta znai linost, razvije povjerenje u percepciju linosti,
naui potovati linost drugog ovjeka, stekne smisao za razumijevanje
drugih ljudi i njihovih problema, razvije sposobnost za snalaenje u
socijalnim situacijama, meuljudskim odnosima u kolektivu i za uspjeno
komuniciranje sa drugim ljudima7. Savjetovanje se moe vriti sa sljedeom
namjerom: savjetovanje u svrhu odgojnog djelovanja, savjetovanje u svrhu
rjeavanja problema linosti, da bi se pruila pomo pri izboru profesije,
393
savjetovanje s ciljem osposobljavanja mladih da postavljaju i ostvaruju

dugorone ciljeve, savjetovanje u svrhu rjeavanja razvojnih problema u
doba puberteta, savjetovanje u svrhu prevladavanja prelaznih faza
kolovanja, savjetovanje da se pomogne djeci s tekoama u razvoju, u
uenju, talentiranoj djeci, savjetovanje u svrhu pruanja podrke djeci i
mladima u svrhu prevazilaenja negativnih vidova ponaanja, ovisnosti, pa i
delinkventnog ponaanja itd.
Vidovi savjetodavnog rada
U praksi odgojnog rada i rjeavanja problema najee se pominje i
upranjava individualni i grupni savjetodavni rad. Pod savjetodavnopedagokim radom ili djelovanjem najee se podrazumijeva jedan ili vie
(ak i niz) savjetodavnih razgovora, intervjua sa sagovornikom, pojedincemuenikom (eventualno njegovim roditeljem) ili sa grupom uenika10. Prema
istim autorima u odnosu na cilj, sadraj i nain realizacije razlikuju se
sljedei vidovi intervjua:
- savjetodavno-pedagoki razgovor, koga vodi psiholog, pedagog,
socijalni pedagog, nastavnik, odjeljenski starjeina s ciljem da pokae
sagovorniku (ueniku ili roditelju) kako da upozna svoje tekoe i
probleme sa svih aspekata, da identifikuje njihove objektivne i
subjektivne uzroke, da donese samostalno odluku o prevazilaenju i da
ih to samostalnije realizuje,
- nastavni razgovor kao metoda pouavanja u nastavi svih nastavnih
predmeta gdje uenik ui, stie nova znanja kroz razgovor sa
instruktorom, nastavnikom,
- istraivaki intervju, jedna od istraivakih tehnika uz pomo koje se
prikupljaju podaci od ispitanika o nekom stanju, pojavi, zapaanjima,
iskustvima i miljenjima o prouavanim pitanjima pedagoke stvarnosti,
- informativni intervju slui kao tehnika ispitivanja javnog pedagokog
mnjenja, odnosno prikupljanja indikativnih pokazatelja koje e
prezentovati putem sredstava masovne komunikacije,
- kliniki intervju je vid psihoterapeutske tehnike kojom strunjak
specijalno osposobljen (specijalista psihoterapeut) djeluje na ublaavanje
(lijeenje) psihikih oboljenja (psihoza),
Savjetovanje koje obavljaju kvalifikovani strunjaci razlikuje se od
savjetovanja u svakodnevnom ivotu. Struno savjetovanje se zasniva na
provjerenim znanstvenim teorijama i verificiranim empirijskim iskustvima,
gdje se koriste pedagoka i psiholoka znanja i iskustva pedagokog voenja.
U kolskom savjetodavnom radu koriste se razliite metode: metoda
direktnog savjetovanja, metoda indirektnog savjetovanja i eklektiki nain
savjetovanja. U direktnom savjetovanju savjetovanje je usmjereno na
savjetodavca, on je u nastupu direktan, kontrolie ta ispitanik govori, kako
se ponaa, odreuje kako e postupati, na sebe preuzima odgovornost za
394
uspjeh ili neuspjeh u rjeavanju problema. Kad se radi o indirektnom

savjetovanju, u centru panje je uenik. Savjetodavac treba poznavati genezu
problema, odnos uenika prema njemu i preivljavanje problema, zatim
usmjerava uenika da spozna problem i da iznae strategiju za njegovo
rjeavanje. Razgovor se vodi u fleksibilnoj atmosferi. Zbog visoke strunosti
i umjenosti vode ga samo struna lica. Indirektno savjetovanje obraa
panju na emocionalnu stranu uenika. Indirektnim savjetovanjem bavio se
Karl Roders. Prema Rodersu13, oni koji imaju probleme ne snalaze se zato
to ne znaju ta bi trebalo da urade ili to nemaju koga pitati za rjeenje
svoga problema, ve zato to nisu u stanju da rade onako kako znaju da bi
trebalo. Koncept koji nudi Roders usredsreuje panju na pacijenta, on se
ui da shvata i osjea sebe i druge bez presije i persuazije. Etape u ovoj
metodi savjetovanja prema Rodersu su: individua se odluila traiti pomo,
definirana je terapijska situacija, stvara se atmosfera slobodnog izraavanja,
terapeut prihvata, konstatuje na osnovu ega ini jasnim negativne osjeaje
klijenta, javljaju se pozitivni osjeaji, terapeut konstatuje i realizuje
pozitivne osjeaje, javlja se uvid i sve jasnije odluke i promjene kursa
aktivnosti, pojava pozitivnih akcija, podupiranje emocionalnog sazrijevanja,
kontinuirano javljanje pozitivne akcije i zavrna faza terapijskog procesa.
Eklektiki nain savjetovanja podrazumijeva izbor i koritenje razliitih
tehnika iz oba navedena tipa savjetovanja kako bi se ueniku sa problemima
i tekoama pruila kvalitetna pomo. Ovom tipu pogoduje timski rad i ovaj
tip savjetodavnog rada se u svijetu sve vie afirmie.
Programski sadraji struktura savjetodavnog rada sa uenicima
(pedagoko-psiholoke i socijalne slube kole)
Savjetodavni rad pedagoga sa uenicima obuhvata i identifikovanje uenika
sa manama i poremeajima u ponaanju, upoznavanje interesovanja i
vrijednosti uenika koji ispoljavaju mane i poremeaje u radu i ponaanju,
savjetodavni rad sa uenicima koji ispoljavaju mane i poremeaje u radu i
ponaanju, otkrivanje uzroka neuspjeha uenika u vaspitno-obrazovnom
radu i tehnike efikasnijeg rada (otklanjanje uzroka neuspjeha), organizovanje
savjetodavnog rada na osnovu ispitanih: kriza i tekoa, slike interesa za
pojedine kulturne i druge socijalne vrijednosti, stavova prema pionirskoj i
omladinskoj organizaciji, nastavnicima, radu, koli i sl., profesionalnih
interesovanja. Prema Bajriu i Stevanoviu11 kolski pedagog pomae u
rjeavanju sljedeih problema uenika: realizacija zadataka koji proizilaze iz
obaveza raznih vrsta nastave i drugih obaveznih odgojno-obrazovnih
aktivnosti, neprilike (konfliktne situacije) u obitelji i koli, zdravstveni i
psihiki problemi, problemi s vrnjacima i nastavnicima, socio-ekonomski
problemi, problemi adaptacije (na novu sredinu, na novog nastavnika, novi
nastavni predmet, neoekivane obaveze i preteki zahtjevi i sl.),
poboljavanje "slike o sebi" i jaanje povjerenja u vlastite snage, zaostajanje
395
u uenju (dopunska nastava), potrebe breg napredovanja u uenju i raznim

drugim aktivnostima (dodatna nastava i ukljuivanje uenika u sadraje koji
imaju znanstveni, umjetniki i sportski karakter, a organiziraju se izvan
institucije balet, dramske grupe, razne sportske aktivnosti), profesionalna
orijentacija, problemi uenja i ponaanja, problemi intimne prirode itd.
Prema miljenju veine strunjaka, kolski psiholog u osnovnoj i srednjoj
koli ima sljedee zadatke: praenje rasta, razvoja i ponaanja mladih u
procesu nastave i uenja, rjeavanje psiholokih problema nastave, uenika i
nastavnika, procjena stepena razvoja i ispoljavanja spososbnosti i sklonosti
djece i omladine u procesu kolovanja, prouavanje interesovanja i
motivacije mladih u procesu nastave i uenja i prijedlog mjera za razvijanje
interesovanja i podsticanje motivacije, praenje procesa razvoja linosti,
otkrivanje tekoa i problema u razvoju i preduzimanje mjera da se otklone
tekoe i rijee problemi, pruanje strune pomoi djeci i omladini kako bi
se prilagodili kolskom nainu ivota, odreenim problemima i
aktivnostima, zajedno s pedagogom i lijenikom izrauje kriterije za prijem
djece u kolu, formiranje odjeljenja, zajedno s pedagogom radi na izradi
programa profesionalne orijentacije, prati njegovu realizaciju i vrednuje
rezultate primjenjenog programa, vodi s pedagogom kumulativni dosije o
uenicima, analizira sluajeve, u odgojno-obrazovni rad unosi dostignua
savremene psihologije, radi s pedagogom i nastavnicima na otkrivanju
talenata, radi na izradi programa edukacije talentiranih i radi na njihovom
usmjeravanju, sarauje s roditeljima i prua im pomo u rjeavanju razvojnih
i kolskih problema njihove djece, u saradnji sa ostalim strunjacima i
roditeljima radi na otklanjanju poremeaja u ponaanju i delinkventnih
oblika ponaanja4. Prema Dervibegoviu12, socijalni radnik u koli trebao bi
voditi brigu o sljedeem kad su u pitanju uenici: zatita uenika iz
materijalno i socijalno ugroenih porodica (nezaposleni roditelji, porodice sa
niskim mjesenim primanjima, porodice sa vie djece, porodice sa tekim
stambenim prilikama); zatita uenika iz zdravstveno ugroenih porodica
(uenici, roditelji ili neko boluje od TBC ili drugih zaraznih bolesti, te
hroninih bolesti, psihikih oboljenja); zatita uenika iz porodica sa
asocijalnim ponaanjem (alkoholizam roditelja, kriminal, prostitucija,
skitnienje, prosjaenje i sl.); zatita uenika iz deficijentnih porodica (djeca
iz razvedenih brakova, porodice u kojima je jedan od roditelja umro ili
poginuo, koje je jedan od roditelja napustio i sl.); zatita uenika koji su
usljed progona i genocida ostali bez jednog ili oba roditelja, kola o ovim
uenicima treba da vodi posebnu brigu; pomo djeci uenicima s
psihosocijalnim tekoama i traumama kao posljedicom preivjelih trauma u
ratu (s ovom djecom organizirati savjetodavni rad); zatita uenika iz
porodica iji je razvoj ometen porodinim prilikama (sukobi i svae u
porodici, alkoholizam, asocijalne pojave i dr.); pomo uenicima koji
postiu slab uspjeh (dopunska nastava i dodatna nastava uenicima koji
396
postiu natprosjene rezultate); zatita uenika s razvojnom ometenou

(slabovidni, nagluhi, s poremeajima u govoru i glasu, tjelesno invalidna,
mentalno retardirana granini sluajevi IQ od 70-90; ovi uenici mogu
pohaati normalno odjeljenje ili ih treba ukljuiti u dopunska odjeljenja); rad
s uenicima devijantnog ponaanja (vaspitno zanemarenom i vaspitno
zaputenom djecom) ukljuivanjem u sekcije slobodnih aktivnosti,
individualnim radom itd.; pomo roditeljima u boljem obavljanju vaspitnih
funkcija (predavanja, kola za roditelje, rad u malim grupama, individualno
savjetovanje i sl.), pomo uenicima u pravilnom uzboru zanimanja
(profesionalno prosvjeivanje i orijentacija). Sve ove probleme, a posebno
probleme djece s poremeajima u ponaanju svih vidova, djece ovisnika,
zlostavljaa, pa i delinkventnog ponaanja, trebali bi rjeavati timski i
koordinirano kolski timovi strunjaka, gdje bi na elu tima bio kolski
pedagog, socijalni radnik ili socijalni pedagog. Samo koordiniranom akcijom
putem savjetodavnog rada, te animiranjem pozitivnih aktivnosti u
slobodnom vremenu kojima bi se djeca s poremeajima u ponaanju bavila,
poboljanjem kvalitete komunikacije s njima od strane svih agenasa
socijalizacije mogu se oekivati pozitivni efekti u rehabilitaciji, odnosno
tretmanu ove djece i prestrukturiranju njihovog ponaanja u drutveno
tolerantnije okvire.
Zakljuak
Savjetodavni rad ima veliku ulogu u prevenciji i rehabilitaciji delinkventne
djece. Naa iskustva govore da najbolje efekte daje metoda indirektnog
savjetovanja ili eklektika metoda. Jako je vana demokratska i humana
komunikacija sa djecom i mladima koji ispoljavaju delinkventno ponaanje
od strane savjetodavca, ali i od strane svih agenasa socijalizacije
delinkventne djece. U tretmanu ove djece trebaju sudjelovati timovi
strunjaka (pedagog, psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik, nastavnik,
profesor, a po potrebi i drugi profili strunjaka). Jako su vani jedinstveni
zahtjevi prema ovoj djeci, pozitivni stavovi prema njima, koordinirana akcija
i jedinstveno odgojno djelovanje. Da bi uspjeno obavljali savjetodavni rad
savjetnici moraju dobro poznavati karakteristike djece i mladih, uzroke
tekoa u ponaanju, motivaciju za bavljenje delinkventnom aktivnou,
komunikaciju sa vrnjacima, poloaj i atmosferu u obitelji, odnosno historiju
ivota svakog pojedinca. Takoer, kolska sluba savjetovanja treba
saraivati sa ostalim agensima socijalizacije delinkventne djece.
Literatura
1.
2.
Dervibegovi M. Socijalna pedagogija sa andragogijom. Sarajevo, 1997.

Tomi R, ehovi M, Kari N, Hasanovi I. Delinkventno ponaanje djece
i mladih. Tuzla: 2008; 10, 68-69.
397
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
Milutinovi M. Kriminologija, savremena administracija. Beograd, 1990;

241.
Tomi R. Komunikacija sa djecom delinkventnog ponaanja. Tuzla, 2005;
27-34.
Pehar L. Slobodno vrijeme mladih. Sarajevo, 2004.
Pedagoka enciklopedija I, II, 1989.
Mandi P. Savjetodavni vaspitni rad. Sarajevo, 1986; 185.
ehovi M. Uloga nastavnika razredne nastave u provoenju odgojnog i
savjetodavnog rada, Zbornik radova II meunarodnog nauno-strunog
skupa "Studij razredne nastave u funkciji devetogodinje osnovne kole.
Zenica, 2008; 177-190.
ati R, Rami O. Osnovnokolska pedagogija. Zenica, 1998.
Brankovi D, Ili M. Pedagogija. Banja Luka, 2003.
Bajri M, Stevanovi M. Direktor, pomonik, pedagog. Tuzla, 1999.
Dervibegovi M. Socijalni rad. Sarajevo, 2003.
Rogers B. Kako postati linost. Beograd, 1987.
Ajanovi, D., Stevanovi, M.: kolska pedagogija. Sarajevo: Prosvjetni
list, 1998.
Bratani, M.: Mikropedagogija. Zagreb, 1993.
Dervibegovi, M.: Socijalni rad. Sarajevo, 2003.
Enciklopedijski rjenik pedagogije. Zagreb: Matica hrvatska, 1963.
Raki, B.: Intervju u vaspitanju. Sarajevo, 1974.
Rogers, B.: Kako postati linost. Beograd, 1987.
Tomi, R., Osmi, I., Kari, E.: Pedagogija. Tuzla, 2005.
Tomi, R., Hasanovi, I.: Mladi i slobodno vrijeme,. Tuzla, 2007.
Tomi, R.: Savjetodavni odgojni rad. Tuzla, 2006.
THE ROLE OF ADVISORY WORK IN DEALING WITH

DELINQUENT CHILDREN
Summary
In this paper we wanted to illuminate the role, aspects and effects of performing
advisory work with delinquent children. We analysed the meaning and development
of advisory work through history, the arguments for performing advisory work, the
concept and aspects of educational advisory work, collective and individual
advisory work, the role of teachers and pedagogues in performing of advisory
work.We emphasized the problem of delinquent behavior of children and
adolescents, as well as the need to find the most efficient way to rehabilitate them.
Key words: advisory work, delinquent behavior, the children and adolescents
398
PRIMJENA INDIVIDUALNOG RAZVOJNOG OBRAZOVNOG

PLANA U VOP-u
akoti, N., Velji, .
Filozofski fakultet Niki, Univerzitet Crne Gore
Saetak
Novi nastavni planovi i programi za osnovno obrazovanje i vaspitanje, ciljno su
orjentisani. Nastavnici su, meutim, esto u situaciji da programe modifikuju
prilagoavajui ih pojedinoj djeci kako bi postigli ravnoteu u radu sa djecom
razliitih sposobnosti, interesovanja, znanja, socijalnog iskustva i sl. Kada dijete,
zbog tipa i stepena svoje razvojne tekoe, ne moe da ovlada ak ni tim,
modifikovanim programom koji sadri minimalne programske zahtjeve nekog
predmeta za odreeni uzrast, onda se za to dijete radi individualni razvojni
obrazovni program. Reforme obrazovanja imaju za cilj uvoenje novih
visokokvalitetnih modela. Osnovni principi doveli su do uvoenja indikatora i
standarda kvaliteta, uvoenja otvorenog i fleksibilnog kurikuluma i promovisanja
pristupa poduavanja fokusiranog na dijete. U ovom radu sprovedeno je
kvalitativno istraivanje terenska analiza, intervju sa nastavnicima Osnovnih i
Srednjih kola u Optini Niki. Nastavnici koji su uestvovali u istraivanju bili
su saglasni da za adekvatno implementiranje inlkuzivnog obrazovanja, za djecu sa
tekoama u razvoju, je obavezna izrada IROP-a.Nije mogue pratiti postignue
djece kao i planirati individualizirani pristup u radu. Ovaj nedostatak se uoava
kod predmetnih nastavnika u starijim razredima osnovne i srednje kole dok kod
vaspitaa u predkolskim ustanovama i nastavnika u prva etiri razreda osnovne
kole za djecu sa tekoama u razvoju imaju uraene IROP-e.
Kljune rijei: IROP, inicijalno obrazovanje , struno obrazovanje,
Uvod
Individualni razvojno-obrazovni plan (IROP) je obrazac sa osnovnim
podacima neophodnim za planiranje rada i praenje napredovanja djeteta sa
tekoama u uenju i ueu. IROP je pisani dokument koji polazi od
detaljne procjene aktuelnog nivoa funkcionisanja, znanja i vjetina za dijete
sa tekoama u razvoju i uenju. Vrtiki i kolski tim, uz konsultacije sa
spoljnim strunjacima, odreuje nivo podrke koji je potreban djetetu u
uenju i kolektivnom ivotu. Tim za podrku usaglaava svoje poglede i
ciljeve radi oblikovanja to efikasnijeg individualnog plana, koji treba da
odgovori na vrlo odreen i precizan nain na djeje potrebe i mogunosti.
Miljenje i uece roditelja je veoma vano. Individualni plan sadri
sugestije o nainu ocjenjivanja djeteta i nainu obrazlaganja date ocjene. Da
bi tim za podrku i podsticanje razvoja djeteta sa tekoama mogao pristupiti
izradi individualnog plana, neophodno je da budu prikupljeni svi podaci, od
svih relevantnih lanova razliitih strunih tijela iz mree za praenje i
podrku. Vrsta i stepen teine razvojne tekoe predstavlja samo jedan od
elemenata koji su neophodni za izradu plana primjerenog djetetu. Ouvane
399
mogunosti djeteta, njegova interesovanja, posljedice razvojne tekoe,

porodina situacija i opte zdravstveno i mentalno stanje su elementi koje
treba uzeti u obzir da bi pomo djetetu i porodici bila efikasna1 . Samoj
izradi IROP-a, predhodi angaovanje lanova tima na prikupljanju podataka
o djetetu. Neophodno je pribaviti podatke o ranom razvoju djeteta, njegovom
boravku i funkcionisanju u prekolskoj ustanovi, kao i rezultate na testovima
prilikom upisa deteta u kolu. Prilikom izrade IROP-a tim ne obraa panju
samo na vrstu i stepen razvojne tekoe i posledica koje su nastale usled te
tekoe, ve se panja obraa na djetetove ouvane potencijale, mogunosti,
interesovanja, opte zdravstveno stanje, kao i odnose u porodici ije je
uestvovanje u izradi i realizaciji planova neophodno.
IROP
TA JE IROP, KADA GA PRAVIMO I ZA KOJU DJECU?
Novi nastavni planovi i programi za osnovno obrazovanje i vaspitanje,
ciljno su orjentisani. Operativni ciljevi predmetnih programa i osnovni
standardi znanja koji iz njih proizilaze, raeni su za prosjeno dijete
odreenog uzrasta. Nastavnici su, meutim, esto u situaciji da programe
modifikuju prilagoavajui ih pojedinoj djeci kako bi postigli ravnoteu u
radu sa djecom razliitih sposobnosti, interesovanja, znanja, socijalnog
iskustva isl. Kada dijete, zbog tipa i stepena svoje razvojne tekoe, ne
moe da ovlada ak ni tim, modifikovanim programom koji sadri
minimalne programske zahtjeve nekog predmeta za odreeni uzrast, onda se
za to dijete radi individualni obrazovni program. To je, ustvari, pisani
pedagoki dokument koji predstavlja dopunu postojeeg programa odnosno
pomo nastavniku da, u radu sa djecom postigne bolje rezultate. Dakle,
kada dijete, iz bilo kog razloga, ne pokazuje napredak u koli (bilo
obrazovni ili socijalni), koji bismo na osnovu njegovih sposobnosti
oekivali, pristupamo izradi IOP-a2.
TA JE KRAJNJI CILJ IROP-a?
Krajnji cilj inkluzivnog programa jeste da stvori optimalne uslove za uenje
i razvoj svih uenika u odjeljenju. Ipak, rijetka su djeca sa tekoama u
razvoju kojoj nije potrebna i dodatna podrka. Ta podrka detaljno se
planira i opisuje u IOP-u. Krajnji cilj svakog IOP-a je da se pronau naini
da se podstakne razvoj djeteta na ouvanim potencijalima, zatim da se
omogui obrazovno postignue djeteta u granicama ouvanih sposobnosti i
da se stvori atmosfera u odjeljenju u kojoj e dijete biti prihvaeno i
zadovoljno3.
TA SADRI IROP?
1. Detaljan opis aktuelnog funkcionisanja deteta (razvojni status deteta u
celini, a i po oblastima razvoja - saznajni, emocioni, socijalni, fiziki );
400
2. Individualne karakteristike djeteta od znaaja za procenu ouvanih

potencijala (sposobnosti, potrebe, interesovanja);
3. Oblasti zaostajanja u odnosu na vrnjake (primarne i sekundarne
posledice razvojnih tekoa, posledice na postizanje obrazovnih
rezultata, posledice po socijalni razvoj deteta i odnose sa vrnjacima);
4. Ciljeve (kratkorone i dugorone), ije se ostvarenje oekuje u
odreenom vremenskom periodu;
5. Oblike, tipove, nivoe, sadraje i uestalost podrke;
6. Strukturu tima i zadatke pojedinih lanova tima u realizaciji IOP-a;
7. Naine praenja postavljenih ciljeva i zadataka;
8. Nain vrednovanja postavljenih ciljeva i vremenskih rokova4.
KO PRAVI IROP?
Individualni obrazovni program treba da bude pomo nastavniku od strane
roditelja, strunih saradnika kole i po potrebi drugih strunjaka izvan kole.
U protivnom, ako je preputen sam sebi, nastavnik lako moe razviti
negativne stavove prema djetetu i atmosferu otpora u odjeljenju. Dakle, IOP
radi tim koji sainjavaju: nastavnik razredne nastave koji vodi dijete,
(odnosno predmetni nastavnik ako je u pitanju starije dijete), roditelj,
struni saradnik kole i po potrebi drugi strunjaci izvan kole, ponekad i
direktor. Sve zavisi od toga o kakvoj tekoi djeteta se radi i koje se vrste
podrke, odnosno pomoi, planiraju5.
IZRADA IROP-a
Kada individualni plan za dijete radi kompletan tim, on najprije odreuje
prioritetnu oblast u kojoj e se djelovati i to najee bude funkcionalna ili
vaspitna oblast jer, djetetu koje je npr. konstantno anksiozno, uplaeno,
uznemireno, mora se prvo pruiti pomo u emocionalnoj sferi, pa tek onda
raditi na ostvarenju obrazovnih ciljeva. Ili, ako dijete nije prihvaeno i nema
dobre odnose sa vrnjacima u odjeljenju, podsticanje saradnikog odnosa u
grupi i pruanje podrke i pomoi djetetu u socijalnoj sferi, bie prioritet u
radu tima6. Na ostvarivanju ciljeva u funkcionalnoj i vaspitnoj oblasti rade
ravnopravno svi lanovi tima. U obrazovnoj oblasti, meutim, nastavnik je
nezamjenljiv. On ima u glavi kompletan program za predmet (ili vie
predmeta) koje predaje i sigurno sa lakoom moe da razbija vee nastavne
jedinice u sitne korake, shodno mogunostima pojedine djece. Ipak, bie mu
neophodna pomo adekvatnih strunjaka kada su u pitanju metode i sredstva
za rad sa djecom sa pojedinim smetnjama. Stoga e u svakom pojedinanom
sluaju, timski rad biti preduslov uspjene realizacije individualnog
programa7. Pri izradi Individualnog obrazovnog plana kreemo od one
obrazovne oblasti ili nastavne jedinice u kojoj je dijete neuspjeno, gdje
postie slabe rezultate i gdje nam se ini da najvie zaostaje za drugom
401
djecom u razredu. Sve to smo prethodno pokuali nije dalo eljene

rezultate, pa vjerujemo da e nas konkretno programiranje koraka u radu sa
djetetom, uz pomo adekvatnih strunjaka, dovesti do veeg stepena
uspjenosti8. U fazi pripreme za timski rad na izradi IOP-ea, prvi zadatak
nastavnika je da procijeni i opie dokle je dijete stiglo, ta je usvojilo, ta
moe uspjeno i samostalno da radi u konkretnoj oblasti, bez obzira na
uslove i okolnosti. Ono u emu je dijete uspjeno, u svakoj oblasti,
predstavlja dobar osnov za jaanje njegovog samopozdanja i za planiranje
podrke djetetu u daljem radu. Sledei korak nastavnika predstavlja davanje
kratkog opisa onoga to dijete moe povremeno da uradi uz neiju pomo.
Ovo predstavlja Trenutni nivo postignua (TNP) djeteta u odreenoj oblasti.
TNP se moe utvrditi za svaku razvojnu, funkcionalnu i obrazovnu oblast
posebno, a najlake emo ga formulisati ako odgovorimo na etiri pitanja:
1. Ko radi?
2. ta radi?(opisati ponaanje koje se vidi ili uje, koje se moe izbrojati ili
izmjeriti)
3. Pod kojim uslovima? (u kojoj situaciji i uz koju vrstu pomoi)
4. Sa kojim stepenom uspjeha? (broj uspjenih od broja pokuaja)
Primjer za formulisanje TNP-a u oblasti matematike, mogao bi da izgleda
ovako:
Ana imenuje jednocifrene brojeve, kada joj ih nastavnik pokazuje redom, u 8
od 10 pokuaja.
Kada je Trenutni nivo postignua formulisan, na redu e biti odreivanje i
formulisanje cilja koji elimo da dijete postigne (i pretpostavljamo da ono to
moe), u odreenom vremenskom periodu. Pri odreivanju ciljeva uvijek
moramo voditi rauna o sledeem:
1. Ciljevi moraju biti realno postavljeni u odnosu na aktuelno
funkcionisanje djeteta u oblasti za koju definiemo cilj. Npr. ako
dijete poslije pola godine prepoznaje 15 slova, ali ne moe da ih
povezuje u rijei, nerealno bi bilo postaviti cilj da u naredna tri
mjeseca prepoznaje sva slova i naui da ita vieslone rijei.
Ovako nerealno postavljen cilj doveo bi do pada motivacije kod
djeteta zbog konstantnog doivljaja neuspjenosti, a to bi dalje
vodilo regresiji u razvoju djeteta.
2. Ciljevi moraju biti precizno i jasno napisani. Vidijeli smo kako
dolazimo do jednostavne i jasne formulacije TNP-a. Na isti nain
postupamo i kada postavljamo ciljeve: iskazujemo ih jednom
reenicom iz koje se jasno vidi - ko radi, ta radi, pod kojim
uslovima i koliko uspjeno. Dobro napisan cilj je onaj koji moe
razumjeti svako ko ga proita.
3. Zbog potrebe za evaluacijom postavljenih ciljeva, pri njihovom
formulisanju neophodno je koristiti i kvantitativne termine. Npr.
402
ako kaemo da dijete prepoznaje 15 slova u 90% sluajeva, to e biti

lako provjerljivo. Ako uz to, navedemo do kog datuma tj. ,
vremenski oroimo ovaj cilj npr. do 1. maja, evaluacija e biti
sasvim jednostavna. Ciljevi dakle, moraju biti oroeni datumima.
Ako su postavljeni za jedno polugodite to su Dugoroni ciljevi, a
ako ih oroimo na nedelju dana, dvije nedelje ili mjesec dana onda
su to Kratkoroni ciljevi. Vodei rauna o svemu navedenom,
dugoroni cilj za Anu iz naeg prethodnog primjera, mogao bi biti
formulisan na sledei nain: Ana, bez pomoi, sabira i oduzima do
10, u 8 od 10 pokuaja.
Do ostvarenja dugoronog cilja, ide se uvijek korak po korak. Postavljeni
dugoroni cilj razbija se na niz koraka koji predstavljaju kratkorone
ciljeve i povezuju TNP sa dugoronim ciljem. Ovi koraci treba da budu
sastavni elementi nekog postupka, operacije ili vjetine koju elimo da dijete
naui. Korake reamo od lakih ka teim, tako da savladavanje kratkoronih
ciljeva omoguava djetetu da dostigne postavljeni dugoroni cilj. U naem
primjeru to bi moglo da izgleda ovako:
TNP:
- Ana imenuje jednocifrene brojeve, kada ih nastavnik pokazuje

redom, u 8 od 10 pokuaja
I KORAK tj. I KRATKORONI CILJ:
- Ana imenuje jednocifrene brojeve, bez pomoi, u 9 od 10 pokuaja
II KORAK tj. II KRATKORONI CILJ:

- Ana sabira do 10, uz pomo tapia, u 7 od 10 pokuaja
III KORAK tj. III KRATKORONI CILJ:
- Ana, sabira i oduzima do 10, uz pomo tapia, u 8 od 10 pokuaja
DUGORONI CILJ:
- Ana, bez pomoi, sabira i oduzima do 10, u 8 od 10 pokuaja
Pored neophodnosti realnog postavljanja i preciznog i jasnog formulisanja
ciljeva, vano je i da vodimo rauna o injenici da ostvarivost postavljenih
ciljeva nee zavisiti samo od procijenjenih djeijih sposobnosti i TNP-a. ,
ve emo morati da odredimo aktivnosti i zadatke putem kojih e se stvarati
uslovi za uvjebavanje i ovladavanje planiranim znanjima i vjetinama.
(Stani, V. 1985) Pored toga vano je i neophodno, precizno definisati
vrste pomoi i podrke koja e djetetu biti pruana u toku rada na odabranim
zadacima. Ukoliko su zadaci koji predstavljaju nae kratkorone ciljeve,
suvie teki za dijete, potrebno je dodati nove korake prilagoavajui ih
razvojnim mogunostima djeteta, kako bi se osiguralo da dijete postie
uspjeh. Naizgled mali koraci mogu biti
veliki za dijete, ukolko ono biva voeno i podsticano na pravi nain. Postoji
mnogo naina na koje moemo dalje smanjivati korake. Neke od moguih
tehnika su:
403
1. Uvoenje pomoi i podsticaja pri dostizanju cilja. Ovo je jedna od

najee korienih tehnika, a obuhvata:
a. vizuelnu pomodajemo znak djetetu u cilju izazivanja
ispravnog ponaanja; npr. ispisujemo takice koje e
pomoi u pisanju;
b. fiziku pomovodimo dijete svojim pokretima, kroz
djelove akcija koje su za njega teke;
c. verbalnu pomodajemo verbalne instrukcije; npr.
izgovaramo prvi glas u rijei kada dijete pokuava da
imenuje objekat;
d. pomo pokazivanjemtako da dijete, imitirajui nas daje
eljeni odgovor
e. Izbor pomoi koja e najvie odgovarati zavisi od trenutnog
nivoa razvijenosti vjetine kod
f. djeteta. Tokom rada sa djetetom postepeno smanjujemo
pomo ili broj podsticaja tako da
g. ono, na kraju izvede eljeno ponaanje bez ikakve pomoi.
2. Variranje materijala (npr. hvatanje velike lopte, pa hvatanje male
lopte; dranje debele olovke, pa dranje tanke olovke; crtanje na
pijesku, u vazduhu, na velikom papiru, pa u svesci)
3. Smanjivanje vjerovatnoe tanog izbora postepeno poveavanje
teine zadataka; pri tom kreemo od najlakih, kada dijete ne moe
pogrijeiti pri izboru koji treba da napravi; npr. od 4 crvene kocke
treba da da jednu crvenu, zatim od tri crvene i jedne ute daje
jednu crvenu, pa od dvije crvene i dvije ute daje jednu crvenu . . .
Vjerovatnou tanog izbora smanjujemo i kada poveavamo broj
ponuenih odgovora na zadata pitanja. Npr. pitanja da, ne vjerovatnoa 50%, pitanja sa etiri ponuena odgovora
vjerovatnoa 25%.
4. Variranje kriterijuma uspjenosti vrijeme, razdaljina, koliina.
Npr. ako vjebamo panju poveavaemo broj minuta; ako
vjebamo tranje ili preskakanje poveavamo razdaljinu, tj. visinu
prepreke u metrima ili centimetrima; za veu koliinu nauenog poveavaemo broj informacija iz teksta, a moemo poveavati i
broj oekivanih tanih rjeenja zadataka u odnosu na broj pokuaja.
Kada na neki od navedenih naina usitnimo zadatke, vano je jo i da im
odredimo najadekvatniji redosled, imajui pri tom u vidu da se prvo ue lake
vjetine pa tek onda tee i da uenje jednog elementa treba da olakava uenje
sledeeg. U veini sluajeva kada pravimo analizu zadataka, neemo se drati
samo jedne odreene tehnike za smenjenje koraka, nego emo najvjerovatnije
primijeniti itav dijapazon metoda. Na kraju je vano da napomenemo da se
procjena ostvarenih rezultata uz utvrivanje novih zadataka i procjenjivanje
uzroka eventualnog neuspjeha, obavljaju na kraju polugodita i na poetku
404
nove kolske godine. Ako dijete postigne planirane ciljeve prije oekivanog
roka, odmah se odreuju novi ciljevi kako ne bi dolo do praznog hoda ili
smanjenja odnosno gubljenja motivacije za rad djeteta. Sa druge strane, nekada
se mogu desiti promjene u djeijem ivotu koje zahtijevaju usporavanje rada i
revidiranje ciljeva IOP-a (razvod roditelja, smrt u porodici, bolest djeteta ili
odlazak u bolnicu, preseljenje i sl. ). Tada je neophodno procijeniti uticaj nove
situacije na dijete, pruiti mu emocionalnu podrku i novonastaloj situaciji
prilagoditi ciljeve IOP-a9. U ostvarivanju postavljenih ciljeva, znaajnu
podrku djetetu, pored predmetnog nastavnika ili uitelja, pruaju i ostali
nastavnici, struni saradnici, zatim roditelji, a onda i vrnjaci u odjeljenju u
kojem treba da se osjea atmosfera prihvatanja i saradnje. Za redovno praenje
i biljeenje postignua uenika u toku rada na postavljenom cilju koristimo
Tabele dnevnih i sedminih zadataka tj. Aktivnosti. U ovom radu sprovedeno
je kvalitativno istraivanje terenska analiza, intervju sa 120 nastavnika (60predmetne nastave i 60 razredne nastave) osnovnih kola u Nikiu.
Zakljuak
U pogledu izrade i primjene individualnih obrazovnih planova, nastavnici
smatraju da je neophodno izdvojiti vrijeme za prepoznavanje i ocjenjivanje
karakteristika, sposobnosti, prednosti i slabih taaka uenika. Ovo e
omoguiti istinsko razumijevanje mogunosti uenika kao osnova za
individualne obrazovne planove. Nastavnici imaju slobodu i nezavisnost u
izboru metodologije i materijala koji e koristiti u uionici. S druge strane, ova
nezavisnost i sloboda znae da iz predloenog okvira sami moraju
organizovati nain rada sa uenicima. Kod nastavnika razredne nastave
uraeni IROP, su bili precizni i jasni dok kod predmetnih nastavnika su bili
dosta konfuzni i nejasni.Posljediva ovakvih IROP-a je manji nivo obuenosti
primjene IROP-a. Nastavnici smatraju da optimalan broj uenika u uionici ne
bi trebalo da bude vei od 25, naroito u svrhu djelotvorne izrade i primjene
individualnih obrazovnih planova u praksi. Nastavnici su pokazali da se
smatraju kompetentima da prepoznaju individualne potrebe uenika, ali su
izdvojili jasan nedostatak kompetencije za rad sa identifikovanim potrebama i
kvalitetne izrade IROP-a. Prema miljenju ispitanika, inkluzivno obrazovanje
treba da omogui vei naglasak na individualnom radu i obezbjedjenju
pristupa uenika onome to se ui (da ne tretira uenika samo kao dio grupe).
Da se zakljuiti, iz naeg malog istraivanja , da predmetni nastavnici nisu u
potpunosti spremni da prihvate koncept socijalne ukljuenosti u njegovom
najirem smislu tokom dosadanjeg inicijalnog obrazovanja i strunog
usavravanja. Nastavnici su sami ukazali na to da koncept obrazovanja na
Filozofskom fakultetu treba preusmjeriti u pravcu novih obrazovnih modela i
inovacija u pristupima poduavanju, i dodati nekoliko predmeta iz oblasti
metoda rada sa uenicima sa posebnim obrazovnim potrebama kao i uvesti
vie praktinog rada, obezbjedjujui na taj nain obrazovanije osoblje koje se
405
moe nositi sa izazovima savremenih obrazovnih koncepata , koji se baziraju

na individualizaciju. Izgleda da postoji svijest o drutvenom znaaju
inkluzivnog obrazovanja medju nastavnicima. Ovo prihvatanje, iako nije
potpuno, doprinosi potrebi da se izvri pregled i modernizovanje programa
inicijalnog obrazovanja nastavnika na nain da postanu senzitivniji na
raznovrsnost medju uenicima i potrebe pojedinanih uenika,to jeste za
potrebom implementacije IROP-a. Takoe visok nivo saglasnosti je na
predlog uvoenja predmeta Inkluzivno obrazovanje i Metodika inkluzivnog
obrazovanja na svim studijskim programima na kojima se obrazuju
nastavnici. Znaajno je za studente koji se pripremaju da postanu nastavnici da
razvijaju pozitivne stavove, razumijevanje, znanje i vjetine za rad sa djecom
sa posebnim obrazovnim potrebama, takodje je od sutinske vanosti da se
proiri koncept inkluzije da bi obuhvatio sve mogue razlike prisutne medju
uenicima. Ovo bi se, na dui rok, primijenilo na nastavniko obrazovanje.
Nastavnici su skloni da zakljue da je uee nastavnika u strunom
usavravanju do danas doprinijelo razvoju izvjesnog stepena afirmativnih
stavova prema inkluziji uenika sa invaliditetom. Meutim, nastavnicima je
jo uvijek potrebno vie podrke i dodatnih znanja o karakteristikama
posebnih vrsta invaliditeta, kao i obuka u pogledu prirode predrasuda,
uvjerenja i stavova i o tome kako oni utiu na poduavanje i uenje. Potrebno
im je da prihvate princip da svako dijete moe da ui, i treba im vie
praktinog iskustva u radu u koli kao i direktan kontakt sa djecom iz
razliitih okruenja i djecom razliitih sposobnosti, uz pristup dobrim
praktinim prirunicima itd. Nastavnici vjeruju da su njihovi stavovi o
inkluziji i uticaj tih stavova na sprovodjenje inkluzije ono to bitno naglaava
znaaj pojedinanih nastavnika. U uionici i izvan nje, nastavnici su primjer
po kojem djeca mogu u veoj ili manjoj mjeri oblikovati sopstveno ponaanje
i stavove prema inkluziji. Centar za struno obrazovanje treba da pripremi
struno usavravanje nastavnika, da bi se sa njegovom primjenom moglo
poeti to prije, da bi se pripremila vertikalna prohodnost programa za djecu
sa posebnim obrazovnim potrebama i edukovao kadar za izradu i primjenu
IROP .
406
Literatura
1.
akoti N., Meali ., Hrnjica S. Inkluzivno vaspitanje i obrazovanje u

osnovnoj koli. Prirunik za nastavnike i strune saradnike. Podgorica: Zavod
za udbenike i nastavna sredstva, 2009.
2. Meali ., akoti N., Nikoli M. Pristup inkluzivnoj praksi u vaspitanju i
obrazovanju. Podgorica: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 2007.
3. Hrnjica S., Rajovi V., olin T., Krsti Tkopunovi D. kola po meri deteta.
Beograd: Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta, 2004.
4. Hrnjica S., Sretenov D. Deca sa razvojnim tekoama u redovnim osnovnim
kolamau Srbiji. Beograd: Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije,
UNICEF i Save the children UK, 2003.
5. Booth T. Progress in inclusive education. Meeting Special and Diverse
Educational Needs: Making Inclusive Education a Reality. Helsinki: Ministry
for Foreign Affairs of Filand, Department for International Development
Cooperation & Niilo Mki Institute, 2000.
6. Johnsen H.B. Educational Policies and Debate concerning the School for All
and Special Needs Education. National Perspective: The Situation in Norway.
Education-Special Needs Education an Introduction, 2001.
7. Kovaevi V., StaniV., Mejovek M. Socijalizacija i socijalni razvoj U:
Stani, V.ur. Osnove teorije defektologije Zagreb: Fakultet za defektologiju
Sveuilita u Zagrebu, 1988.
8. Stani V. Metoda opservacije-dijagnostika u djece, U: Odgoj, obrazovanje i
rehabilitacija djece i omladine s tekoama u razvoju. Zagreb: Zavod za
prosvjetno-pedagoku slubu SR Hrvatske, Biblioteka unapredivanja odgoja i
obrazovanja, 1985.
9. Stani V. Evaluacija socijalizacijskih i obrazovnih efekata odgoja,
obrazovanja i rehabilitacije djece usporenog kognitivnog razvoja,
Defektologija, 1985; 4: 23-29.
10. Stani Z., Kudek Miroevi J. Uloga defektologa-strunog suradnika u
redovitoj koli. Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 2001; 1: 277-287.
11. Stefanovi D.) Rana dijagnostika, evidencija i rehabilitacija djece ometene u
razvoju u Srbiji. U: Zdravkovi, M. ur. Metodologija rane dijagnostike i
rehabilitacije djece ometene u psihofizidkom razvoju. Ni: lnstitut za
dokumentaciju zatite na radu "Edvard Kardelj" Beograd: Redakcija izdavanja
za zdravstvenu problematiku, 1980.
407
APPLICATION OF INDIVIDUAL DEVELOPMENT PLAN IN

EDUCATION IN VOP
Summary
The new curriculum for primary education are the target-oriented. Teachers,
however, are often in a position to modify programs adapting them to individual
children in order to achieve balance in work with children of different abilities,
interests, knowledge, social experience etc. When a child, because of the type and
degree of his disability, can not even master this, the modified program that
contains the minimum program requirements of an subject in a certain age, then for
that child is creating an individual educational program development. Educational
reform aimed at introducing new high-quality models.
The basic principles have led to the introduction of indicators and quality standards,
the introduction of open and flexible curricula and promoting teaching approache
which is focused on child.In this study was conducted a qualitative research terrain analysis, interviews with teachers of primary and secondary schools in the
municipalityNiki. Teachers who participated in this research were in agreement
that for the proper implementation of an inclusive education for children with
disabilities, the developmen of IROP was mandatory. It is not possible to follow
achievement of children and to plan an individualized work approach. This lack is
reflected in teachers of higher grades of primary and secondary schools while in
pre-school institutions and teachers in the first four years of primary school for
children with disabilities have made IROP-e.
Key words: IROP, initial education, professional education
408
EDUCATIONAL WORK IN DORMITORIES FOR CHILDREN

WITH SPECIAL EDUCATIONAL NEEDS IN REPUBLIC OF
MACEDONIA
Petrov R., Gjurcinovska L.P., Stanojkovska Trajkovska N.,
Ramo Akgjun N.
Institute of Special Education and Rehabilitation,
Faculty of Philosophy University st.Cyril and Methodius
Summary
Children with disabilities are same like everyone else and we sometimes make them
feel handicapped. They all feel the same kind of emotions, needs and interests in life,
passing through the same problems as all of us. They have equal rights, freedom and
responsibilities; they have right to develop and to achieve the highest level
according to their abilities and above all, they have right for respect their human
dignity. We will try to point the direction in which modern society should continue in
order to enable better integration in the open environment for people with
disabilities, in our case through the prism of ensuring better conditions for
education outside their place of residence. Dormitories in our education systems are
occupying an important place in the realization of social educational
intentions.With its content, methods, principles and forms, through modern
educational processes the dormitories are involving the flow and directions of our
system and aim to contribute to the development and establishment of the versatile
developed personality. Educational dormitories are not and can not just be a place
of pupils residence, that is not an institution in which education is reduced, mainly
in strict regime of the day where the prohibition and control, or even punishment
are considered as most effective educational tool. Modern dormitories are
educational communities which should enable conditions for rich and versatile life
for the students, they are open to all streams of life in us, for all positive social
values and ideas regardless of the place where they occurred. The dormitories are
providing a comfortable stay for the pupils and the possible limits of intimate
emotional atmosphere, assistance in learning, resolving personal problems and
difficulties, guiding the pupils to rational use of free time and more, performing the
function of the family. By organizing the most of the time for learning and other
activities, the dormitory is school. But although the dormitory is a family and
school, at the same time it is not only just one or the other, it is specific educational
organization in which in organized manner the tasks arising from family and school
are realized. Dormitories, especially dormitories for children with special
educational needs, are formed to provide basic conditions for education and
upbringing of pupils out of their place of residence, influencing the improvement of
the overall psychophysical development and developing habits for keeping the
physical and psychological health of pupils, to develop job skills, to develop a
responsible attitude towards labor, and other natural values of the environment, to
monitor the progress of pupils in educational work and to direct pupils toward
achieving better results.
409
Keywords: boarding schools, dormitories for children with special educational

needs, children with disabilities
Educational institutions for students with special educational needs

Organization of educational work is set differently, depending on the type of
special schools, which according to our system of education can be divided
into:
- external schools,
- schools with extended day care,
- boarding schools,
- dormitories.
In the external schools the educational work can be realized in the process of
teaching and work through extracurricular activities. For other forms of
educational work there arent opportunities because the pupils are leaving to
their homes after finishing the classes. Schools with extended day care are
also organized in a way for the pupils to remain in them even after
completing the classes, and at night they are leaving into their homes. In this
way, with provided extended day care, the parents are not having the
obligation of caring their children in this period. This type of school is
suitable for children who live in cities and whose parents are employed. It is
important to emphasize that in this case, contact between children and
parents are not interrupted. Schools with boarding (Institutional)
accommodation, in addition to teaching are providing accommodation and
care. These schools are suitable for pupils who dont have special schools in
their place of residence, for children without parents, children living in
difficult social conditions or in families where the relationships are affected
and they are not able to satisfy the most minimal conditions for education of
their children. In this case, contacts between parents and children are not
every day, but they are also not interrupted because the children are visiting
their families during weekends or the family members are visiting the
children in the dormitory. Dormitories are independent institutions where
children reside at the time when they are not at school. These dormitories are
also designed for children who dont have school in their place of residence.
Parenting the children with special educational needs in Institutional
conditions is one of the hardest and most responsible task of all those who
pursue this humane and complex activity. Hence the organization of work in
the dormitories is unusually complicated and complex problem and work
with these children will be successful only if the organization of work in the
dormitories is set by the modern base. The aims and objectives of the
organization of educational work in dormitories is not only to provide
material care of children but to care for the successful implementation of
educational work. Here, children with different disabilities should gain the
necessary knowledge and working-cultural and hygienic habits. The
410
dormitory should replace the parents and families for the children and to
provide conditions for normal physical and mental development for each
child. The dormitory is educational institution, which among social and
health protection of children should provide conditions for education, for
children to develop love and respect for the right attitude towards work,
organized life in the community, to enable these children and youth as useful
members of society, and this will be achieved if the organization of training
and work is ensuring:
- Organized classes for learning;
- Organization of free time through various forms of work, in the
dormitory and outside it, together with the school and youth
organization: various games, walks, picnics, vacations, sporting events,
organizing parties, making various handmade, organizing exhibitions,
visits to exhibitions, work organizations (especially those closely related
to their future profession), theater, cinema, concerts etc.
The above tasks can be well organized if the whole work in the dormitory is
planned in advance, if the work of youth organization and organization of
extra-curricular activities is connected with the work in the school. Most
suitable forms of educational work with pupils with special educational
needs in dormitories are: working in educational groups, work in sections,
work in pupils organizations and organizing the daily regime of the day. In
case the organization of work is not modern based, if there is absence of
organized work in sections, pupils organizations, and even more, if there are
inconsistencies in the organization of the regime of the day and due to
improper work of special educators, teachers and other educational staff in
the process of work, can lead to the emergence of certain drawbacks:
- training and work is not programmed;
- occurrence of a bad attitude towards children, indiscipline, lack of
cultural and hygienic habits;
- there is no coordination between the work of special educators, tutors,
teachers, health personnel;
- poor interpersonal relationships and so on.
For students who show some special interest in some areas, the dormitories
can organize additional classes. This form of educational work is organized
for pupils who demonstrate good achievement, exemplary behavior and in
this way their education can be accelerated. Teachers' Council at the end of
the first quarter, with the proposal of the class teacher and after prior
agreement with the parents will select these pupils. The application of the
additional classes will determine the form, methods and procedures,
especially those which will provide the best way of showing creative
abilities and interests for the pupils, through optimal use of individual and
group forms of work, which will confirm that the additional instruction
should be mandatory form of education, training and work. Additional
411
classes may be arranged immediately after receiving first assessments and

creating a representation of success and progress of pupils. For all pupils
who lag behind in learning the curriculum material extra one-hour classes
per week can be arranged, for all the time during regular classes in shifts,
after the classes, based on a schedule determined by the subject teachers.
Boarding schools for children with special educational needs in Republic
of Macedonia
Pupils with special educational needs, who are studying in other cities
outside the place of residence, are covered in boarding homes and
dormitories within individual schools through the country. In addition we
will give a brief overview of boarding schools accepting pupils with special
educational needs.
Institute for Rehabilitation of hearing impaired children "Koco Racin",
Bitola
The institute is the only institution of its kind in Republic of Macedonia
which includes dormitory for hearing impaired children aged 4 to 16 years.
Children of all municipalities in Macedonia are included. The Institution
exists 60 years. The goal of rehabilitation and education process in the
Institute is to ensure optimal development of pupils abilities, primarily
cognitive, motor, and emotional, through rehabilitation of hearing and
speech and the acquisition of basic knowledge about nature, society and
man. Developing a system of values of the individual personalities of the
pupils and qualification of their knowledge and skills in everyday life for
successful integration into society.
State high school for Education and Rehabilitation Partenija Zografski
Skopje
The state high school for Education and Rehabilitation Partenija Zografski,
Skopje is realizing education activities carried out in secondary vocational
education which provides education and professional rehabilitation of
hearing impaired children. After several changes with the name, from the
school forming, since 1995 the school is named as "Partenija Zografski.
State high school for Education and Rehabilitation "Dimitar Vlahov,
Skopje
After several registrations from the date of establishment of the school, by
1979 it is named as "Dimitar Vlahov". It is intended for education and
rehabilitation of visual impaired children and youth.The boarding school is
accepting students from the territory of Republic of Macedonia.
Special elementary school Maca Ovcarova ", Veles
From the 1959/60 academic year is established when the first classroom for
pupils with special educational needs, the school has several stages in its
development path. Since 1995 bears the name today. At the beginning the
school was accepting pupils from Povadarie from Veles and Sveti Nikole to
412
Gevgelija. With the lack of boarding at the beginning the children were
placed in foster-families, receiving meals from school kitchen.
Special Primary School "Sv. Kliment Ohridski ", Novo Selo
The school is existing since 1975. This is a school for primary education of
pupils with mild and moderate intellectual disability. The pupils who come
from other towns in the Republic of Macedonia are provided with boarding
accommodation. Dormitory exists since 1990. It has 10 bedrooms where up
to 80 pupils can be accommodated, also a dining room with capacity for 100
pupils.
State high school for education and rehabilitation St. Naum Ohridski,
Skopje
In this school the pupils are educated and professionally trained for
independent work operations from perspective occupations. The choice of
occupations and training aimed to track changes in the labor market due to
numerous employments after completion. Within the school there is a school
dormitory as school segment whose purpose is acceptance, care and
education of pupils from other municipalities in Republic of Macedonia.
Educational work is continuously monitoring the implementation of school
activities. Dormitory has rooms for sleeping, kitchen and dining room, TV
playroom, computer laboratory, playground, yard area.
State high school for education and rehabilitation "Iskra", Stip
State high school for education and rehabilitation "Iskra" - Stip was founded
in 1981 and is the only institution of its kind in the eastern region of the
country. It is intended for the care, education and rehabilitation of students
with special educational needs. Dormitory has 16 bedrooms and one
playroom. The total capacity of the home is 120 beds. The dormitory is
working by the Programme of the dormitories, adapted for pupils with
special educational needs.
Primary school Simce Nastovski, Vratnica
As part of the school from 1981 the dormitory is functioning, located in
ecologically clean and healthy environment, surrounded by sumptuous
foliage of Sar Planina, under the beautiful Ljuboten. The pupils with mild
intellectual disabilities are staying in this dormitory, which are following the
educational process in special classes in the central primary school in
Vratnica. The school has, among other teachers, two special educators, and
in the afternoon and evening classes teachers are caring for the pupils.
Basic programming and content areas of the educational work
For children and youth with special educational needs the community pays
special attention, with a final aim to achieve equal status in the community,
as its useful members. The basic goals and tasks of the dormitories,
according to their function and purpose are: to include children from the
territory of the republic where there are no conditions for their education, to
help him overcome the handicap to each pupil, to socialize and integrate in
the best possible way into the community according to their abilities and
413
needs. The realization of the goals will be realized through: direct work with
pupils, work with families and guardianship bodies, and cooperation with the
social environment. Educational areas in the dormitories are: Physical and
health education, Intellectual development of pupils, Esthetic education,
Professional education and social work and Civic education.

Saetak

. ,
, .
, ,
,
.

,
.
-
. , ,
, ,
.
,
,

, .
,
,
, .

, , ,
,
.. ,
. , ,
,
.
, ,

,
,
, ,
,
.
: , ,
.
414
STRUNO TIMSKA PODRKA U INKLUZIJI

Savi-Glamoanin M., Meseldija S.
Centar Zastiti me, Banja Luka
Saetak
U ovom radu razmatrali smo znacaj i zastupljenost strucno timske podrske u
inkluziji koja se sprovodi u nasim skolama. S obzirom da se primjenjuje vec niz
godina zanimalo nas je da li je inkluzija u nasim skolama sprovedena u praksu ili je
jos uvijek samo teorija, da li su ostvareni uslovi za njeno sprovodjenje i prihvatanje
djece sa posebnim potrebama u redovne skole. Cilj ovog rada je istraziti, prikupiti,
analizirati i prikazati stanje nasih skola u kojima se primjenjuje inkluzija kroz
analizu dokumentacije i zastupljenost strucno timske podrske u radu sa djecom sa
posebnim potrebama u redovnim skolama, te na taj nacin ukazati na znacaj strucno
timske podrske u pronalazenju najoptimalnijih modela rada sa ovom djecom i
postizanju zajednickog uspjeha. Nakon primjene metode teorijske analize, servej
metoda i deskriptivne metode za prikaz stvarnog stanja dosli smo do sledecih
rezultata: vecina skola nema strucno timsku podrsku koja se realizuje kroz rad u
strucnom timu, rad sa ucenicima, neposredan rad sa nastavnicima i rad sa
roditeljima, nedostaju odgovarajuca nastavna sredstva i pomagala za rad,
nastavnici nisu dovoljno obuceni za rad sa djecom sa posebnim potrebama,
nedostaje potpuna dokumentacija, roditelji nisu dovoljno ukljuceni u zajednicki rad.
Na osnovu uvida, analize i prikaza postojeceg stanja dolazimo do zakljucka da u
nasim skolama ne postoji odgovarajuca strucno timska podrska i jos uvijek nisu
ostvareni svi uslovi za prihvatanje djece sa posebnim potrebama.
Kljucne rijeci: strucnotimska podrska, inkluzija, djeca sa posebnim potrebama.
Uvod
Bosna i Hercegovina je potpisnica niza svjetskih dokumenata koji je
obavezuju na provodjenje reformi u skolstvu i obezbjedjivanju jednakih
prava na skolovanje bez obzira na razlicitost. U skoladu s tim Ministarstvo
Prosvjete i kulture i Republicki pedagoski zavod praduzeli su odredjene
aktivnosti i formirali mobilne timove za podrsku inkluzivnom obrazovanju.
Bez podrske, dodatne strucne pomoci i prilagodjavanja programa
ucenikovim sposobnostima nije moguce na zadovoljavajuci nacin ukljucivati
djecu sa posebnim potrebama u redovne skole. Potrebna je podrska i
nastavnicima jer je na njima najveca odgovornost, a uspjeh inkluzije, u
prvom redu, zavisi od njih. Mobilni timovi su sastavljeni od defektologa
razlicitih usmjerenja: oligofrenolozi i logopedi.
Metode rada
Sagledavanjem kroz prizmu reformskih procesa i zakonsku regulativu koja
omogucava ukljucivanje djece sa posebnim potrebama u osnovnu kolu,
pred sistem obrazovanja postavlja se zadatak da se svoj djeci omogui
415
zadovoljavanje potreba i pronalaenje najadekvatnijih modela i pristupa za

uenje i napredovanje. U skladu s tim postavlja se i problem naeg rada:
Koje su kadrovske potrebe osnovne kole neophodne za stvaranje kole na
principima inkluzivnog obrazovanja i kako pronai najoptimalnije modele
rada sa uenicima sa posebnim potrebama? U toku rada koritene su sledee
metode: Empirijsko neeksperimentalni metod - Servej metod, Deskriptivna
metoda, Metoda teorijske analize.
Mnogobrojne su definicije inkluzivnog obrazovanja u literaturi koja se
koristi kod nas, ali po nepisanom pravilu njihovo mjesto je u tzv.
inkluzivnoj literaturi. Mi cemo navesti samu jednu opstu definiciju koja je
izvedena iz mnostva drugih, a koja bi adekvatno opisala inkluzivno
obrazovanje. Inkluzivno obrazovanje je proces koji podrazumijeva pruzanje
mogucnosti pohadjanja redovne skole svoj djeci, bez obzira na razlicitosti, a
uz prilagodjavanje individualnim sposobnostima. Ujedno, to je i adekvatan
pristup u skladu sa upojedinacenim potrebama svakog pojedinca u
savremenom, humanizovanom, nastavnom procesu. To znaci da inkluzivno
obrazovanje podrazumijeva interaktivni proces nastave u kome se podstice
rad posebno nadarene djece, a istovremeno se pruza i puna paznja i podrska
djeci sa teskocama u razvoju kao i djeci tipicnog razvoja.1 Sintagma
ucenici sa posebnim potrebama ukljuceni u redovne skole u nasem radu se
odnosi na ucenike koji imaju teskoce u razvoju navedene u Pravilniku o
razvrstavanju lica sa smetnjama u fizickom i psihickom razvoju.
Zahvaljujuci propisima koji su doneseni na svim nivoima, u skolama je
poceo proces inkluzije djece i omladine sa posebnim potrebama. Iako je
specijalno obrazovanje i dalje glavna obrazovna politika za vecinu djece sa
posebnim potrebama, dolazi do mijenjanja prakse i pristupa njihovom
obrazovanju, a provedeno je na zakonodavnom nivou u Bosni i Hercegovini.
Okvirni zakon BiH o osnovnom i srednjem obrazovanju odredjuje opste
ciljeve obrazovanja obezbjedjivanje optimalnog razvoja za svko lice,
ukljucujuci i one sa posebnim potrebama u skladu sa njihovim uzrastom,
mogucnostima i mentalnim i fizickim sposobnostima2 (Clan 3.), a u Clanu
19. se navodi da Djeca i mladi sa posebnim obrazovnim potrebama sticu
obrazovanje u redovnim skolama i prema programima prilagodjenim
njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagodjen
njihovim mogucnostima i sposobnostima, izradit ce se za svakog ucenika uz
obavezno odredjivanje defektoloskog i logopedskog statusa Kategorije,
postupak identifikacije, planiranje i nacin rada, profil, obuka i profesionalni
razvoj strucnog kadra za rad sa djecom i mladima sa posebnim potrebama i
druga pitanja blize se uredjuju propisima entiteta, kantona i Brcko Distrikta
416
Bosne i Hercegovine, u skladu sa principima utvrdjenim ovim zakonom.3,14

U reformskim procesima i implementaciji u vaspitmo obrazovnim sistemima
u Bosni i Hercegovini, znacajno mjesto zauzima uloga strucnog tima
(defektolog, psiholog, pedagog, socijalni radnik). Prvi organizovani pokusaj
ukljucivanja djece sa teskocama u razvoju u redovan skolski sistem
predstavlja pilot - projekat PRINT (Urgentne integrisane intervencije u
Bosni i Hecegovini za pomoc u ratu ugrozenom stanovnistvu i za povratak i
reintegraciju izbjegica i raseljenih lica). Projekat Pomoc djeci sa posebnim
potrebama u bosni i Hercegovini vazan je zbog pruzanja direktne strucne
defektoloske podrske nastavnicima koji nemaju
odgovarajuce
specijalnopedagosko obrazovanje. Najzanacajniji dio pomoci bila je
kontinuirana dvogodisnja podrska supervizijsko-mentorskih parova
(oligofrenolog i logoped) koji postaju dio strucnog tima u 16 redovnih
osnovnih skola u Bosni i Hercegovini. Znajuci koliko je dobro primjenjena
sredina vazna za prihvat djeteta sa posebnim potrebama Republicki
pedagoski zavod RS je pripremio projekat Edukacija nastavnika na
podrucju inkluzije djece sa posebnim potrebama koji je realizovan na
podrucju devet opstina. Radionickim programom su bili obuhvaceni
nastavnici djece predskolskog i nizeg osnovnoskolskog uzrasta sa ciljem da
se sto bolje pripremi sredina u koju dolazi dijete sa psebnim potrebama.
Termin strucno timska podrska se cesto upotrebljava kada se radi o
vaspitanju i obrazovanju ucenika sa posebnim potrebama. Moze se odrediti
kao koordinisana pomoc strucnjaka razlicitih profila ucenicima posebnih
potreba ukljucenim u redovne osnovne skole i njihohvim roditeljima, a u
cilju sto uspjesnijeg savladavanja programa vaspitno-obrazovnog rada. Za
ukljucivanje djece sa teskocama u razvoju i njihovo napredovanje potrebno
je da redovne skole imaju strucni tim. Strucno timska podrska se realizuje
kroz:
- Rad u strunom timu
- Rad sa ucenicima
- Neposredan rad sa nastavnicima
- Rad sa roditeljima
U skladu sa procesima deinstitucionalizacije i osiguravanja djeci sa
posebnim potrebama pristupacnosti obrazovanju u sredini gdje zive vazno je
osposobiti edukovane timove strucnjaka za koordinisano provodjenje,
praceje i evaluiranje edukacijske integracije. Dosli smo do podataka da u
vecem broju skola ne postoje kompletni strucni timovi za rad sa djecom.
14
Colic T. Smisao i sadrzaj inkluzivnog obrazovanja u savremenim uslovima kod

nas. 2008; 258
2,3
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, Sluzbeni glasnik
Bosne i Hercegovine br. 18/3
417
Uprkos dugogodisnjem iskustvu i istancanom umijecu u poucavanju

najmladjih, veliki broj nastavnika bio je suocen sa pitanjem kako udovoljiti
djeci sa posebnim potrebama, a pri tome ne zanemariti ni drugu djecu i
njihove posebne potrebe. Jedan od mogucih odgovora je upravo timski,
zajednicki rad koji unapredjuje razumijevanje potreba, zelja i mogucnost
drugih ljudi, a usmjerenost prema zajednickom cilju doprinosi jacanju
motivacije u istrajavanju na zajednickom zadatku. Buduci da je nastavnik
dvostruko opterecen zahtjevima reforme koji mu namecu obavezu temeljnog
inoviranja sopstvenog rada sa djecom sa posebnim potrebama neophodna mu
je pomoc strucnog tima (pedagog, defektolog, psiholog). Osim toga vazna je
i edukacija nastavnika koji zele da se dodatno obrazuju i koji vjeruju u
napredak i stimulisanje djece sa posebnim potrebama. Objektivno u vecini
skola u kojima se primjenjuje inkluzija nedostaju odgovarajuca nastavna
sredstva i pomagala. Medjutim, iako nedostaju odgovarajuca sredstva
najbitniji je nastavnik. Ako zeli i spreman je da uz neophodnu saradnju sa
strucnim timom, radi sa takvim djetetom, ne postoji ni jedno nastavno
sredstvo koje ga moze zamijeniti. Nastavnik treba naci nacin da se prilagodi
djeci, a ne djeca njemu. Veliki broj nastavnika tvrdi da su nespremno
zakoracili u rad sa djecom sa posebnim potrebama, a od njihove vjestine
zavisi uspjeh svakog ucenika. Nastavnik u svom radu mora prilagoditi
zadatke djetetovim potrebama. Jedna u nizu poteskoca koje imaju nastavnici
isticu formiranje ocjena, sto zahtijeva posebnu vrstu obuke za definisanje tj.
formiranje ocjene. Ovakav i ostali problemi sa kojima se susrecu nastavnici
zahtijevaju neophodnu i dragocjenu pomoc strucnog tima. Procjena strucnih
lica potrebna je da bi se prepoznali potencijali djeteta i sfere u kojima se ono
najbolje iskazuje, da bi se moglo dalje usmjeriti. U skladu sa sposobnostima
djeteta moraju se praviti prilagodjeni programi, a nastavnici jos uvijek nisu
osposobljeni za to, zbog cega su potrebni defektolozi u skolama. Oni bi u
saradnji sa ostalim dali svoj doprinos i razrijesili veliki broj problema u
skolama uradili anamneze, opservacije, status, preporuke, prilagodjene
programe, neposredno radili sa djecom, uspostavili svakodnevnu
komunikaciju sa roditeljima, nastavnicima, ostalim ucenicima U toku
pisanja rada nismo dobili podatak o broju djece sa posebnim potrebama koja
pohadjaju osnovnu i srednju skolu, ali je poznato da od 205 osnovnih skola
samo nekoliko njih ima zaposlenog defektologa. Istrazivanje koje je sproveo
Ombudsman RS i Pedagoski zavod RS pokazuje da u skolama nema
dovoljno strucnjaka koji rade sa djecom sa posebnim potrebama. Rad
mobilnih timova nije dao zeljene rezultate. Predstavnici Pedagoskog zavoda
RS tvrde da nisu zadovoljni radom mobilnih timova i da su neophodne
promjene u radu skola jer ne postoje uslovi za sprovodjene inkluzije.
Mobilni timovi predstavljaju veliku pomoc nastavnicima u radu sa djecom sa
posebnim ptrebama. Sacinjavaju ih defektolozi oligofrenolozi i logopedi.
Po dogovoru, jedan ili dva puta nedeljno posjecuju skolu i rade sa djecom po
418
45 minuta, ukupno 20 casova mjesecno. Medjutim, pokazuje se da mobilni

timovi jesu korisno prelazno, ali ne i najbolje trajno rjesenje. Samo onda,
kada sve skole budu imale zaposlenog defektologa, psihologa, pedagoga,
socijalnog radnika moze se govoriti o timskom pristupu i radu koji daje
rezultate. Nazalost, doli smo do podatka da je mali broj skola koje imaju
kompletan strucni tim ali i da je napredovanje djece evidentno tamo gdje
postoji strucni tim i saradnja unutar strucnog tima. Inkluzija nije vezana
samo za vaspitno-obrazovni sistem jer podrazumijeva ukljucivanje djeteta u
drustveni zivot na svim nivoima od porodicnog okruzenja, obrazovanja,
sticanja razlicitih vjestina do samostalnog zivota u zajednici. Dobra saradnja
sa roditeljima je od sustinskog znacaja za odgovarajuce obrazovanje djece sa
posebnim potrebama. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu, oni su sa
djecom u razlicitim okolnostima i zato mogu biti najbolji izvor informacija
za nastavnike i strucnjake u obrazovanju djece sa posebnim potrebama.
Tokom pisanja rada pokazalo se da neki roditelji imaju nerealna ocekivanja,
a neki su nezainteresovani za dijete, dok manji broj njih ima pravu sliku
relnog stanja. Ipak, potrebno je dosta strpljenja i razumijevanja u radu sa
roditeljima jer su oni nezamjenjivi partneri u vaspitno-obrazovnom procesu.
Bez obzira o kakvim roditeljima se radi, potrebno ih je ukljuciti u timski rad
i navesti na saradnju. Ako se roditelji upute na pravi nacin, pruzi im se
dovoljno informacija i prlika da budu aktivni clanovi tima, lakse ce shvatiti
poteskoce svog djeteta i pruziti mu odgovarajucu podrsku. Roditelje je
potrebno ukljuciti u timski rad kako bi zajednicki otkrili na kom nivou je
dijete i stvorili odgovarajuci obrazovni program. Kao sto je nastavnicima
potrebna pomoc strucnih lica koja im mogu pruziti konkretne savjete i
uputiti ih kako da ostvare uspjeh u radu sa djecom sa posebnim potrebama,
potrebno je organizovati seminare i razne radionice za roditelje, pozivati ih
na sastanke, razgovarati, na pravi nacin usmjeravati kako da pomognu svom
djetetu, saopstavati rezultate rada. U skladu sa mogucnostima roditelji su
pokazali iteresovanje za razlicite oblike ukljucivanja u zajednicki rad. Rad
strucnog tima zavisi od spremnosti roditelja, nastavnika i ostalih clanova
tima za saradnju. Dosli smo do podataka da se timovi, ako postoje, u svom
radu susrecu sa mnostvom problema kao sto su: veliki obim poslova,
relativno kratak boravak clanova mobilnog tima i objektivne mogucnosti da
odgovore na sve potrebe koje u jednoj skoli postoje, nedostatak saradnje
medju ustanovama. Jedan od problema u radu strucnog tima pokazuje se i
nedostatak ili nepotpuna dokumentacija. Za svakog ucenika koji je ukljucen
u redovnu skolu potrebno je postojanje dokumentacije (podatak o
razvrstavanju, izvod iz maticne knjige rodjenih, test sa upisa u skolu, dosje,
individualizovani program, Rjesenje i nalaz i misljenje Centra za socijalni
rad, nalaz ljekara, psihologa, misljenje clanova strucnog tima i prihvatljivi
dokazi za ishode ocenja). Medjutim u praksi vecina djece ima
dokumentaciju, ali je mali broj onih cija je dokumentacija potpuna i sa
419
nalazima novijeg datuma. Zacaj posjedovanja potpune dokumentacije o

uceniku u direktnoj je vezi sa uspjehom strucno timske podrske u razvijanju
individualizovanih programa vaspitno-obrazovnog rada sa ucenicima
posebnih potreba ukljucenim u redovne skole.
Prijedlozi kao moguce rjesavanje samo nekih od uocenih problema:
- Kontinuirana briga i edukacija od najranijeg uzrasta djeteta sto
podrazumijeva postojanje razvojnih savjetovalista i adekvatnog tretmana
u predskolskim ustanovama, te iznalazenje najefikasnijeg nacina
povezivanja svih ustanova koje se bave djecom sa posebnim potrebama,
a u cilju maksimalnog razvoja njihovih potencijala.
- Edukacija roditelja i nastavnika u cemu bi pomoc mogli pruziti, osim
clanova mobilnog tima, Ministarstvo prosvjete i kulture, pedagoski
zavod i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.
- Dio problema bi se mogao rijesiti zaposljavanjem defektologa,
pedagoga, psihologa i socijalnog radnika u skolama.
Zakljuak
Obrazovanje djece sa posebnim potrebama je problem cijelog drustva i svi
treba da se ukljuce kako bi ta djeca imala imala ravnopravan polozaj sa
drugima. Zajednickim radom roditelja, nastavnika, strucnih saradnika,
mobilnih timova uspjeh je neminovan. Cak i ukoliko se ne vidi napredak u
konkretnoj smetnji kod djeteta, ne smije se zanemariti uspjeh u drugoj sferi,
mozda u jacanju emotivnog sklopa djeteta. Iako dobra volja postoji,
pojedinci ne mogu sami sprovoditi ideju. Vazna je povezanost cjelokupnog
sistema, od djecijih vrtica, skole, specijalnih skola, medicinskog centra Na
osnovu sprovedene anali, ispitivanja koja su obavljena sa clanovima
mobilnih timova, predstavnicima Republickog pedagoskog zavoda,
roditeljima, nastavnicima, dolazimo do zakljucka da u skolama jos uvijek
nisu stvoreni uslovi za prihvatanje djece sa posebnim potrebama. Trenutno
postojanje i djelovanje mobilnih timova samo je dobro prelazno, ali ne i
dobro trajno rjesenje.
420
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Colic T. Smisao i sadrzaj inkluzivnog obrazovanja u savremenim uslovima

kod nas. Banja Luka: Art print, 2008.
Zbornik radova magistara programa CES Saradnja Finske i Bosne i
Hercegovine u oblasti obrazovanja - Individualizacija i inkluzija u
obrazovanju. Sarajevo: CES, 2008.
Krampac A. i Marinic I. Prirucnik za ucitelje u radu s djecom s posebnim
obrazovnim potrebama-Psebno dijete. Osijek: Grafika, 2007.
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini
(Sluzbeni glasnik BiH, broj18/3).
Pravilnik o razvrstavanu lica sa smetnjama u fizickom i psihickom razvoju
(Broj: 01-020-101.40 od 24.12.2003. godine)
Muzic V. Metodologija pedagoskih istrazivanja. Sarajevo, (1997).
Miller B. Prirucnik za nastavnike-Kako ostvariti uspjesan kontakt sa
ucenicima. Sarajevo: Sarajevska Tribina, (2001).
Miller B. Komunikacija sa djecom. Sarajevo: ABC Fabulas, (2000).
EXPERT TIM SUPPORT IN INCLUSION

Summary
In this paper, we considered the significance and presence of expert team support in
inclusion as realized in our schools. As it has been applied for a number of years,
we were interested whether inclusion was realized in practice in our schools or it
has remained just a theory, whether requirements were met for realization thereof,
as well as for acceptance of children with special needs into regular schools. The
purpose of this paper was to research, collect, analyze and present the condition of
our schools were inclusion is applied through documentation analysis and presence
of expert team support in the work with children with special needs in regular
schools, and thus point to significance of expert team support in finding the optimal
model of working with these children and achieving the common success. Upon
application of theoretical analysis method, survey method and descriptive method
for presentation of actual condition, we have reached the following results: most
schools do not have expert team support realized through expert team work, work
with pupils, direct work with teachers and work with parents; appropriate education
material and teaching aids are lacking, teachers are not trained enough to work
with children with special needs, complete documentation is not available, parents
are not included enough in the common work. Based on the insight, analysis and
review of the present condition, we come to conclusion that there is no appropriate
expert team support in our schools and all requirements for acceptance of children
with special needs have not yet been met.
Key words: expert team support, inclusion, children with special needs.
421
ZADOVOLJSTVO OPTIM KVALITETOM IVOTA OBITELJI

KOLSKE DJECE S INTELEKTUALNIM ONESPOSOBLJENJIMA
vraka E., ari E
Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina
Saetak
Kvalitet ivota analizira se kao parametar procjene kvaliteta rehabilitacijske usluge
i odnosa profesionalaca prema klijentu, a osposobljenost, vrenje izbora i inkluzija
kao temeljna mjerila kvaliteta ivota klijenta. Cilj istraivanja je utvrivanje
zadovoljstva optim kvalitetom ivota obitelji kolske djece s intelektualnim
onesposobljenjima u Kantonu Sarajevo. Studija istraivanja kvaliteta ivota obitelji
kolske djece s intelektualnim onesposobljenjima Kantona Sarajevo je empirijska,
analitika i prospektivna. U ovoj studiji je koriten Upitnik istraivanja obiteljskog
kvaliteta ivota Glavni staratelji osoba s intelektualnim onesposobljenjem, 2006, i
rezultati psiholokog testiranja s utvrenim IQ. Uzorak ini 224 obitelji kolske
djece sa i bez intelektualnih onesposobljenja, dobi od 6-18 godina, u Kantonu
Sarajevo; 136 (60.7%) mukog pola i 88 (39.3%) enskog. Od 112 obitelji s
intelektualnim onesposobljenjima, 65 obitelji su sa djecom s lakim intelektualnim
onesposobljenjem, 38 obitelji sa djecom s umjerenim intelektualnim
onesposobljenjem i 9 obitelji sa djecom s tekim intelektualnim onesposobljenjem.
Od 110 obitelji sa djecom s intel. onespos. 12 obitelji se izjasnilo da imaju
siromaan kvalitet ivota, 30 zadovoljavajui, 43 dobar, 17 vrlo dobar i 8 odlian.
Istraivanje bi moglo da pomogne razvoju sveobuhvatne strategije poboljanja
kvaliteta ivota obitelji ije su jedan ili vie lanovana s intelektualnim
onesposobljenjem, na nivou Kantona, entiteta i cijele drave.
Kljune rijei: obiteljski kvalitet ivota, kolska djeca, intelektualna onesposobljenja
Uvod
Kvalitet ivota obitelji je holistiki. Multidimenzionalni koncept koji ima
namjeru da predstavi sveukupnost obiteljskog ivota. Njegova
multidimenzionalna priroda je esto predstavljena kroz sastavne dijelove,
oblasti (domains). Odvojeno posmatranje oblasti kvaliteta ivota je
praktino, dok posmatranje meusobnih relacija ovih oblasti zadrava
njegovu holistiku prirodu1. Kvalitet ivota analizira se kao parametar
procjene kvaliteta rehabilitacijske usluge i odnosa profesionalaca prema
klijentu, a osposobljenost, vrenje izbora i inkluzija kao temeljna mjerila
kvaliteta ivota klijenta 2. Obitelji djece s intelektualnim i razvojnim
onesposobljenjima preivljavaju visok stepen psiholokih i socijalnih
tekoa. Te tekoe se razlikuju u zavisnosti od prirode oboljenja djeteta,
uoljivosti ili teini psihofizikog stanja, odnosno od stepena
onesposobljenja. Sve one izazivaju specifian stres i nameu posebne
zahtjeve pred obitelj. I obitelj i dijete moraju se prilagoditi nizu neeljenih i
423
neugodnih okolnosti. Nivo adaptacije obitelji na dijete s intelektualnim i/ili

razvojnim onesposobljenjem je od izuzetnog znaaja, jer utie na cjelokupni
psihofiziki razvoj djeteta. Zbog toga je veoma vano shvatiti procese koji se
dogaaju u obitelji prilikom prihvatanja i adaptacije na nastalo stanje, kako
bismo unaprijed mogli prepoznati one koji su izloeni riziku 3. Winzer
(2002) procjenjuje da irom svijeta ima 290 miliona ljudi s
onesposobljenjima. Fondaciija za osobe s potekoama u uenju u Velikoj
Britaniji sakupila je procjene iz Evrope, Sjeverne Amerike i Australije i
sugerisala da priblino 2 % ovih populacija ima intelektualna
onesposobljenja 4. Leonard i Wen ukazuju da stopa prevalence varira prema
koritenoj definiciji, dobi, polu i drugim faktorima. Yu i Atkinson su zapazili
da se procenat osoba s intelektualnim onesposobljenjima esto u literaturi
procjenjuje na priblino 1 % ili nie, ali su takoe citirali izvore koji su
procjenili da do 3 % populacije vjerovatno ima intelektualna ili razvojna
oneposobljenja. U njihovoj analizi postojee literature, Yu i Atkinson su
izraunali procenat osoba kod kojih bi mogli oekivati intelektualno
onesposobljenje i tvrde da je realno oekivati 2,25 % od opte populacije.
Razlike izmeu prevalence dobijene iz njihovih analiza je najvjerovatnije
razlika izmeu toga koliko osoba s intelektualnim i razvojnim
onesposobljenjima ima unutar opte populacije i koliko je od tog broja
poznato formalnim sistemima kao to su socijalne, obrazovne i zdravstvene
slube, u bilo kom vremenu 5. Cilj istraivanja je utvrivanje zadovoljstva
optim kvalitetom ivota obitelji kolske djece s intelektualnim
onesposobljenjima u Kantonu Sarajevo.
Metode rada
Studija istraivanja kvaliteta ivota obitelji kolske djece s intelektualnim
onesposobljenjima Kantona Sarajevo je empirijska, analitika i prospektivna.
U ovoj studiji je koriten Upitnik istraivanja obiteljskog kvaliteta ivota
Glavni staratelji osoba s intelektualnim onesposobljenjem, 2006, i rezultati
psiholokog testiranja s utvrenim IQ. Upitnik za ispitivanje obiteljskog
kvaliteta ivota (OK) ima nekoliko dijelova. Prvi dio se odnosi na
demografske podatke o obitelji. 9 dijelova koji slijede su posveeni
specifinim poljima obiteljskog ivota: zdravlje, finansijsko blagostanje,
obiteljski odnosi, podrka drugih, podrka slubi, uticaj vrijednosti,
zanimanja, odmor i rekreacija te integracija u zajednicu. Svaki od ovih 9
dijelova ima 2 odjeljka. Odjeljak A sadri pitanja koja skupljaju neke opte
informacije i obezbjeuju kontekst. Odjeljak B sadri pitanja koja se odnose
na 6 koncepta: znaaj, mogunosti, inicijativu, postignue, stabilnost i
zadovoljstvo. Zavrni kratki dio Upitnika za ispitivanje OK ispituje opte
utiske obiteljskog kvaliteta ivota. Uzorak ini 224 obitelji kolske djece sa i
bez intelektualnih onesposobljenja, dobi od 6-18 godina, u Kantonu
Sarajevo; 136 (60.7%) mukog pola i 88 (39.3%) enskog. Statistiki dizajn
424
obuhvata deskriptivni prikaz rezultata na tabelama i ocjenu statistike

znaajnosti. Rezultati studije su prikazani tabelarno i tekstualno.
Od 65 obitelji sa djecom s LIO, 32 djece pohaa nastavu u Centru V.
Nazor, 12 u Zavodu Mjedenica i 21 u koli za srednje
strunoobrazovanje. Od 38 obitelji sa djecom s UIO, 30 ide u Centar V.
Nazor i 8 u Zavod Mjedenica. Od 9 obitelji sa djecom s TIO, 5 ide u
Centar V. Nazor i 4 u Zavod Mjedenica. Meu grupama postoji
statistiki znaajna razlika.
Tabela 1. Intelektualna onesposobljenja i kole uesnice
kola
Centar
Zavod
V.
Mjedenica
Nazor
LIO
32
12
N
47,8
50,0
%
UIO
30
8
N
44,8
33,3
%
TIO
5
4
N
7,5
16,7
%
Ukupno N
67
24
59,8
21,4
%
2=21,249
p=0,0001
kola
za SSO
Ukupno
21
100,0
0
,0
0
,0
21
18,8
65
58,0
38
33,9
9
8,0
112
100,0
LIO = lako intelektualno onesposobljenje; UIO = umjereno

intelektualnoonesposobljenje; TIO= teko intelektualno onesposobljenje
Tabela 2. Dijagnoze i stepen intelektualnog onesposobljenja
Sy. L. Down
DCP
Autizam
Epi
Fragilni X Sy.
Sy. Corneia de
N
%
N
%
N
%
N
%
N
%
N
Intelektualno
onesposobljenje
LIO
UIO
TIO
10
17
1
15,4
44,7
11,1
9
3
0
13,8
7,9
,0
3
6
1
4,6
15,8
11,1
7
2
2
10,8
5,3
22,2
0
1
0
,0
2,6
,0
0
1
0
425
Ukupno
28
25,0
12
10,7
10
8,9
11
9,8
1
,9
1
Lange
Intelektualno
onesposobljenje
Dvojne
dijagnoze
Ukupno
,0
2,6
%
34
8
N
52,3
21,1
%
2
0
N
3,1
,0
%
65
38
N
58,0
33,9
%
2=27,893 p=0,015
,0
5
55,6
0
,0
9
8,1
,9
47
42,0
2
1,8
112
100,0
Od 112 djece u eksperimentalnoj grupi, 28 (25 %) ima Sy. L. Down: 10 LIO,

17 UIO i 1 TIO. 12 djece (10,7 %) ima djeiju cerebralnu paralizu: 9 LIO i 3
UIO. 10 djece ima autizam: 3 LIO, 6 UIO i 1 TIO. Epilepsiju ima 11 djece: 7
LIO, 2 UIO i 2 TIO. Fragilni X sy, ima jedno dijete s UIO i Sy. Cornelia de
Lange ima jedno dijete s UIO. Intelektualno onesposobljenje, bez druge
dijagnoze ima 47 djece: 34 s LIO, 8 s UIO i 5 s TIO. Dvojne dijagnoze ima 2
djece s LIO. Meu grupama postoji statistiki znaajna razlika.
Tabela 3. Uopteni opis obiteljskog kvaliteta ivota
Intelektualno onesposobljenje
Kontrolna
LIO
UIO
TIO
0
8
3
1
N
Siromaan
0
12,3
8,3
11,1
%
13
19
9
2
N
Zadovoljavajui
12,7
29,2
25,0
22,2
%
15
22
18
3
N
Dobar
14,7
33,8
50,0
33,3
%
49
12
4
1
N
Vrlo dobar
48,0
18,5
11,1
11,1
%
25
4
2
2
N
Odlian
24,5
6,2
5,6
22,2
%
102
65
36
9
N
Ukupno
100,0
100,0 100,0
100,0
%
2=61,467
p=0,0001
Ukupno
12
5,7
43
20,3
58
27,4
66
31,1
33
15,6
212
100,0
Od 110 obitelji sa djecom s intel. onespos. 12 obitelji se izjasnilo da imaju

siromaan kvalitet ivota, 30 zadovoljavajui, 43 dobar, 17 vrlo dobar i 8
odlian. Od 102 obitelji kontrolne grupe, ni jedna obitelj nema siromaan
opti obiteljski kvalitet ivota, 13 obitelji smatra da im je kvalitet ivota
zadovoljavajui, 15 dobar, 49 vrlo dobar i 25 odlian. Meu grupama postoji
426
Tabela 4. Zadovoljstvo optim kvalitetom ivota
Veoma nezadovoljan
Nezadovoljan
Ni zadovoljan ni
nezadovoljan
Zadovoljan
Veoma zadovoljan
Ukupno
2=35,712
Kontolna
LIO
UIO TIO
0
2
1
0
N
,0
3,1
2,7
,0
%
2
8
3
0
N
2,0
12,3
8,1
,0
%
13
20
11
2
N
12,7
30,8
29,7
25,0
%
55
29
21
4
N
53,9
44,6
56,8
50,0
%
32
6
1
2
N
31,4
9,2
2,7
25,0
%
102
65
37
8
N
100,0
100,0 100,0 100,0
%
p=0,0001
Ukupno
3
1,4
13
6,1
46
21,7
109
51,4
41
19,3
212
100,0
Od 110 obitelji eksperimentalne grupe, u konceptu zadovoljstva optim

kvalitetom ivota, 3 obitelji su veoma nezadovoljne, 11 obitelju su
nezadovoljne, 33 obitelji ni zadovoljne, ni nezadovoljne, 54 obitelji su
zadovoljne i 9 obitelji su veoma zadovoljne. Od 102 obitelji kontrolne
grupe, ni jedna obitelj nije veoma nezadovoljna, nezadovoljne su 2
obitelji, 13 obitelji nisu ni nezadovoljne ni zadovoljne, 55 obitelji je
zadovoljno i 32 obitelji su veoma zadovoljne. Meu grupama postoji
Tabela 5. Zadovoljstvo obitelji uslugama slubi za onesposobljenja
Veoma nezadovoljan
Nezadovoljan
Ni zadovoljan ni
nezadovoljan
Zadovoljan
Veoma zadovoljan
Ukupno
N
%
N
%
N
%
N
%
N
%
N
%
Kontrolna
LIO
UIO
TIO
4
1
0
0
7,7
1,5
,0
,0
5
4
9
0
9,6
6,2
25,0
,0
24
31
13
3
46,2
47,7
36,1
37,5
17
15
11
4
32,7
23,1
30,6
50,0
2
14
3
1
3,8
21,5
8,3
12,5
52
65
36
8
100,0
100,0 100,0 100,0
427
Ukupno
5
3,1
18
11,2
71
44,1
47
29,2
20
12,4
161
100,0
U studiji istraivanja kvaliteta ivota obitelji kolske djece s intelektualnim

onesposobljenjima, u okviru koncepta zadovoljstva lanova obitelji
dobijanjem usluga servisa, meu grupama postoji statistika znaajnost:
2=25,042, p=0,015. Kanadska studija, iz Ontarija, imala je uzorak od 504
odrasle osobe s intelektualnim i razvojnim onesposobljenjima, izdvojene od
26 000 stanovnika koji koriste usluge vladinih servisa. 10% ive u velikim
ustanovama za njegu, 19% ive u malim stanovima u zajednici, 25% ive
nezavisno u zajednici sa ili bez podrke, 46% ive sa obiteljima. Priblino
75% ivi sa obiteljima u urbanom podruju. Veina osoba izlaze i obavljaju
poslove u zajednici, ukljuujui zabavne i rekreativne aktivnosti, bar jednom
u nedjelji, i mnogi od njih izlaze skoro svaki dan. Na suprot tome. Oko dvije
treine onih koji ive u institucijama izlaze i obavljaju poslove u zajednici
manje od jednom nedjeljno6. U istraivanju Kvalitet ivota obitelji:
Kanadski rezultati meunarodne studije, opte zadovoljstvo obitelji
uslugama servisa u njihovom kraju, bilo je razliito. 3 obitelji (8,8 %), od 34,
su bile veoma nezadovoljne, 14 (41,2 %) nezadovoljne, 4 (11,76 %) ni
zadovoljne, ni nezadovoljne, 10 (29,4 %) su bile zadovoljne i 3 (8,8 %)
veoma zadovoljne. injenica da zadovoljstvo nije bilo u korelaciji ni sa
jednim od tri druga mjerenja, ni da su bili u meusobnoj korelaciji, sugerie
sloenost u razumjevanju uloge podrke servisa u ivotu ovih obitelji.
Nedostatak podrke, neznanje po tome gdje da nau servise i kratkorona
usluga servisa su bile stalne primjedbe obitelji i ovo mogu da budu faktori
koji mogu da pomognu u objanjavanju ove sloenosti7. U studiji
istraivanja kvaliteta ivota obitelji kolske djece s intelektualnim
onesposobljenjima, u okviru koncepta zadovoljstva lanova obitelji
dobijanjem usluga servisa, 20 obitelji (12,4 %),od 161, su bile veoma
zadovoljne: 2 iz kontrolne grupe i 18 iz eksperimentalne (14 LIO, 3 UIO i 1
TIO). 47 obitelji (29,2 %) su bile zadovoljne uslugama servisa: 17 iz
kontrolne i 30 iz eksperimentalne (15 LIO, 11 UIO, 4 TIO). 71 obitelj (44,1
%) nije bila ni zadovoljna ni nezadovoljna: 24 iz kontrolne grupe i 47 iz
eksperimentalne (31 LIO, 13 UIO, 3 TIO). 18 (11,2 %) su bile nezadovoljne
uslugama servisa: 5 iz kontrolne i 13 iz eksperimentalne grupe (4 LIO, 9
UIO). Samo 5 obitelji je bilo veoma nezadovoljno: 4 iz kontrolne grupe i 1
iz grupe obitelji sa djetetom s LIO.
428
Zakljuak
1. Istraivanje bi moglo da pomogne razvoju sveobuhvatne strategije
poboljanja kvaliteta ivota obitelji ije su jedan ili vie lanovana s
intelektualnim onesposobljenjem, na nivou Kantona, entiteta i cijele
drave.
2. Od inkluzije oekujemo pristup pojedincu i njegovoj obitelji od strane
drutva, koje uzima u obzir sve njegove razliitosti, ouvanja i
unapreenja njegovog tjelesnog i duevnog zdravlja, za optimalnu
moguu funkciju, na svim osobnim i drutvenim nivoima.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Turnbull A., Poston D., Minnes P.. i Summers J. Providing Supports and
Services that Enhance a Family's Quality of Life. U: Brown I. & Percy M.
A Comprehensive Guide to Intellectual & Developmental Disabilities. Paul
H. Baltimore: Brookes Publishing Co., 2007: 561-571.
Vragovi R. Kvaliteta ivota osoba s autistinim poremeajem. Autizam,
asopis za autizam i razvojne poremeaje 2005; 1/25.
vraka E., Klini B. Edukacioni program za lanove obitelji djece Centra
Vladimir Nazor i osnovnih kola Kantona Sarajevo. Norme i standardi u
radu sa viestruko ometenim osobama. Zbornik radova sa meunarodnog
Okruglog stola Veternik: 2006.
Brown I., Percy M., Machalek K. Education for Individuals with
Intellectual and Developmental Disabilities. U: Brown I., Percy M. A
Comprehensive Guide to Intellectual and Developmental Disabilities. Paul
H. Baltimore: Brookes Publishing Co., 2007: 489- 510.
Brown I., Percy M. An Introduction to Assessment, Diagnosis, Intervention
and Services. U: Brown I., Percy M. A Comprehensive Guide to
Intellectual and Developmental Disabilities. Baltimore: Paul H. Brookes
Publishing Co., 2007: 335-350.
Brown I., Buell M. K., Birkan R., Percy M. Lifestyles of Adults with
Intellectual and Developmental Disabilities. U: Brown I., Percy M. A
Comprehensive Guide to Intellectual and Developmental Disabilities.
Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co., 2007: 545-560.
Brown I., Anand S., Fung A., Isaacs B., Baum N. Family quality of life:
Canadian Results from an international study. Journal of developmental
and Physical disabilities 2003; 15 (3).
429
SATISFACTION WITH GENERAL QUALITY OF LIFE IN

FAMILIES OF THE SCHOOL AGE CHILDREN WITH
INTELLECTUAL DISABILITIES
Summary
Family quality of life was analyzed as parameter for evaluating of quality of
rehabilitation services and professionals' relationships to clients, and disability,
performance of choice and inclusion as basic measures of clients quality of life.
Main goal of this research is to determine satisfaction with general quality of life in
families of the school age children with intellectual disabilities in the Canton of
Sarajevo. Study of quality of life in families of the school age children with
intellectual disabilities is empirical, analytical, prospective and controlled. The
Family Quality of Life Survey Main caregivers of people with intellectual
disabilities, 2006, and Family Quality of Life Survey General version, were
administered, and results of psychological IQ tests. The sample comprised 224
families with school children with/without intellectual disabilities, age 6-18 years, in
Canton Sarajevo; 136 (60.7%) are boys and 88 (39.3%) girls. Importance of this
research is in the fact that it is the first time in Bosnia and Herzegovina that the
quality of life in families of the school age children with intellectual disabilities is
determined with the scientific method. Experimental group comprised 112 families:
65 children with mild intellectual disability (MID), 38 children with moderate
intellectual disability (MOID) and 9 children with severe intellectual disability
(SID). Of 110 families with school children with intellectual disabilities, 12 families
had poor general quality of life (QOL), 30 had fair QOL, 43 good, 17 very good and
8 excellent. This research could be of considerable help for the development of
comprehensive strategies for improvement of quality of life for families whose one
or more members have intellectual disability.
Key words: family quality of life, school children, intellectual disabilities
430
Tema IV
Slobodne teme
OSNOVNO I SREDNJE OBRAZOVANJE U METOHIJSKOJ

UPI GORA POSLIJE 1999. GODINE
Milenovi .,1 Destani, N.2
Uiteljski fakultet, Leposavi

Ekonomsko-trgovinska kola, Mlike
Saetak
Gora je podruje na obroncima ar-planine, Koraba i Koritnika sa malo prirodnih
sirovina, gde se obrazovanju oduvijek pridavao veliki znaaj, to je doprinijelo da
veliki broj stanovnika sela Optine Gora stekne najvia akademska zvanja iz
razliitih oblasti. Stanovnitvo sela Optine Gora je uvijek imalo pozitivan stav o
obrazovanju ali se u prolosti Goranci uglavnom opredijeljeni za stoarstvo,
pealbarstvo ili nastavljanje porodine tradicije, nijesu mnogo obrazovali. Njihovo
formalno obrazovanje se uglavnom zavravali sa osnovnom kolom to je posebno
sluaj kod ena. U dananjim uslovima drutveno-kulturnog ivota i rada, svjesni
potrebe za obrazovanjem, sve vei broj Goranaca se ukljuuje u obrazovanje u
srednjim kolama i kolama i fakultetima visokog obrazovanja. Problem osnovnog i
srednjeg obrazovanja goranske etnike zajednice se dodatno multiplikovao nakon
uspostavljanja meunarodnog mirovnog protektorata Ujedninjenih nacija na
Kosovu i Metohiji juna 1999. godine. Polazei od ovih pretpostavki, u ovom radu je
dat prikaz osnovnog i srednjeg obrazovanja u metohijskoj upi Gora od 1999.
godine do danas.
Kljune rei: obrazovanje, osnovno i srednje obrazovanje, Gora, goranska etnika
zajednica,
Uvod
Goranci su homogeni etnodemografski sistem visoko razvijenog svojstva
homeostaze iz koje rezultira posebni etniki identitet kao osnova formiranja
goranske etnike grupe. Svojataju ih mnogi, koji bi eleli da su Goranci
Bugari1, Makedonci2, 3, pa ak i Albanci4,5,6,7 (da ih po drugi put i/ili dodatno
islamizaju), iako je islamizacija Goranaca zapoeta u XVI veku, definitivno
izvrena sredinom XX veka8, poslije ega se odvijaju kritine faze
etnokulturne konsolidacije i integrisanja goranskog slojevitog etnikog
entiteta. No bez obzira na to, pa i injenice (hteli to mnogi u Srbiji da
priznaju ili ne) da drava Srbija o njima ne vodi rauna koliko bi trebalo i
koliko oni prema svojoj misiji koju u interesu Srbije sprovode na ovim
prostorima zasluuju (ili to Srbija ini koliko moe ili mora) i to ih je
svojevremeno Patrijarh Arsenije IV Jovanovi akabenta pri drugoj seobi
Srba od 1737-1739 godine9, naprosto zaboravio i/ili (ne)namijerno ostavio,
kada je i izvrena masovna islamizacija Goranaca, oni su uvek ostajali pri
stavu da su porijeklom Srbi, da je njihov jezik Srpski, a drava Srbija, ije su
interese nesebino branili to i danas u najteoj situaciji svog postanka i
opstanka ine, branei Srbiju, Srpski jezik i kolstvo Srbije na ovim
433
prostorima. Goranska etnika grupa nastala je dugotrajnim

antropogeografsko-etnolokim
procesom,
...iju
osnovu
ini
srednjovjekovna pravoslavna srpsko-slovenska populacija, u simbiozi sa
srodnim i drugim etnokulturnim starobalkanskim slojevima i orijentalnim
uticajima, koji sa tradicionalnom kulturom i islamizacijom, predstavljaju
glavne komponente njene etnogeneze8. Stanovnitvo Gore je muslimanske
vjeroispovijesti, ali se po svom kulturnom i etnopsihikom entitetu bitno
razlikuje od svih ostalih muslimanskih populacija u zemljama negdanje
Jugoslavije. Oni su uvijek ...u svojoj geografskoj i etnokulturnoj datosti
ostali autonoman, samosvojan, jedini...8, ali narod blizak srpskim i srpskomuslimanskim entitetima Stare Srbije, a u etnokulturnom smislu
inkompatibilan rodovskoj patrijarhalnoj organizaciji arbanakog etnikuma i
njegovim socijalnim i kulturnim institucijama. Svjesni da je Gora regija sa
malo prirodnih sirovina, Goranci u Gori su se u prolosti (a i danas)
iskljuivo bavili stoarstvom, jer za poljoprivredu i druge privredne grane i
industriju uslova gotovo i da nema. Veliki broj odraslih radno sposobnih
mukaraca odlazio je na rad (gurbet) u druge krajeve Srbije i zemlje u
okruenju, ukljuujui i zemlje EU i Amerike. Goranci koji su ostajali u
Gori, imali su pozitivan stav o obrazovanju, mada se u prolosti, a i sada
nijesu mnogo obrazovali, a njihovo formalno obrazovanje uglavnom se
zavravalo sa osnovnom kolom. Razvoj kolstva na prostorima dananje
Gore vezuje se za period poslije Prvog svjetskog rata. Prve kole radile su u
privatnim kuama koje nijesu odgovarale propisima i pedagokopsiholokim i didaktiko-metodikim zahtevima. Nije bilo nastavnih
sredstava za izvoenje nastave niti biblioteke. Nije bilo ni udbenika, osim
onih koje bi na nastavu donosili sami nastavnici. Infrastruktura i saobraajne
komunikacije su bile slabe, to je dodatno oteavalo rad kola i prosvjetnih
radnika.
Obrazovanje goranske etnike zajednice u prolosti
Poetak obrazovanja u Gori vezuje se za 1918. godinu kada je u selu
Vranitu osnovana prva osnovna kola. Izmeu dva svjetska rata u Gori su
radile 4 osnovne kole: (1) O Car Duan u Vranitu od 1918. godine, (2)
O u Brodu od 1920. godine, (3) O u Restelici od 1922. godine i (4) O u
Rapi od 1929. godine5. Pomenute osnovne kole radile su u veoma tekim
uslovima. Pohaali su ih samo uenici iz ova etiri sela. Takvo stanje, trajalo
je sve do zavretka Drugog svjetskog rata, nakon ega kolstvo u Gori
poinje da se razvija uporedo sa promenama u ostalim sferama ivota i rada.
Od kolske 1995/96. godine u Gori je bilo 6 osnovnih kola: (1) O
Neboja Jerkovi u Dragau, (2) O 25. Maj u Vranitu, (3) O 22.
Decembar u Restelici, (4) O 5. Oktobar u Kruevu, (5) O 9. Maj u
Rapi i (6) O Zenuni u Brodu.Pored navedenih osnovnih kola koje su u
svom sastavu obuhvatale i izdvojena odeljenja od 1-4 razreda u svim selima
434
Optine Gora, u Dragau je radila i srednja Ekonomsko-trgovinska kola,

kao i izdvojeno odjeljenje Gimnazije iz Prizrena. Podaci iz 1991. godine10 o
formalnom obrazovanju stanovnitva starijeg od 15 godina prema polu,
ukazuju da je daleko vie mukaraca ukljueno u formalno obrazovanje
62,30%, dok je ena samo 24,70%. Pri tom treba istai, da je najvei broj
ena svoje formalno obrazovanje zavravao sa osnovnom kolom, dok je
mali broj enske populacije zavravao je srednju kolu. Prohodnost do vieg
i visokog obrazovanja je neznatan. Samo 2,10% mukaraca i 0,09% ena iz
Gore zavrilo je fakultet10. Prema podacima iz 1998. godine11 u Gori su bila
402 intelektualca. Od toga 10 doktora nauka, 3 magistra nauka, 8 specijalista
nauke, 231 sa visokom kolskom spremom, 142 sa viom kolskom
spremom i 8 sa petim stepenom strune spreme11 U to vreme u Gori su radila
142 prosvetna radnika. Od toga sa fakultetom - 32, sa viom kolskom
spremom - 72, sa pedagokom akademijom - 26 i sa srednjom kolskom
spremom 1211.
Obrazovanje u gori poslije 1999. godine
Danas na prostoru Gore radi 6 osnovnih kola.
1. O Neboja Jerkovi u Dragau, sa 150 uenika. Ima izdvojena
odJeljenja od 1-4 razreda u selima Ljubovite, Kukuljane, Letane i
Radea. Od 2008. godine, odJeljenja na srpskom jeziku od 1-8 razreda,
nastavu izvode u selima Kukuljane i Ljubovite, jer su upravu nad
kolom preuzeli Albanci poslije jednostranog proglaenja nezavisne
drave Kosovo.
2. O Zenuni u Brodu sa 100 uenika. Ima izdvojena odjeljenja od 1-4
razreda u selima Baka i Dikance. Nastava se izvodi na srpskom jeziku,
a jedno odjeljenje nastavu izvodi na bonjakom jeziku.
3. O 25. Maj u Vranitu sa 35 uenika. Ima izdvojena odjeljenja od 1-4
razreda u selima Mlike i Orua. Nastava se izvodi na srpskom jeziku.
4. O 9. Maj u Rapi (kola se nalazi izmeu sela Gornja i Donja Rapa)
sa 60 uenika. Ima izdvojena odjeljenja od 1-4 razreda u Velikom i
Malom Krstacu. Nastava se izvodi na srpskom jeziku.
5. O 5. Oktobar u Kruevu sa 145 uenika. U selu Kruevu kola nosi
naziv O Svetlost sa 46 uenika. Nastava se izvodi na bonjakom
jeziku. Nastava na srpskom jeziku izvodi se u izdvojenim odjeljenjima
ove kole od 1-8 razreda u Globoici i od 1-4 razreda u Zli Potoku. U
nastavi na srpskom jeziku ukupno su ukljuena 99 uenika.
6. O 22. Decembar u Restelici. kola ima 600 uenika i nema
izdvojenih odjeljenja. Nastava se izvodi na srpskom jeziku 90%
uenika i na albanskom i bonjakom jeziku - 10% uenika.
Odjeljenja koja nastavu izvode na srpskom jeziku, rade po nastavnim
planovima i programima Republike Srbije, dok odjeljenja na bonjakom i
albanskom jeziku nastavu izvode po planovima i programima kosovskih
435
institucija. Nastavu na srpskom jeziku u svim osnovnim kolama izvodi

kvalifikovani nastavni kadar sa zavrenom viom odnosno visokom
kolskom spremom, dok nastavu na bonjakom, a posebno na albanskom
jeziku, nastavu izvodi nekvalifikovani nastavni kadar sa zavrenom samo
srednjom kolom. Ima dosta sluajeva da nastavu izvodi i nastavni kadar sa
zavrenim treim stepenom kolske spreme ili uenici koji jo uvek
pohaaju srednju kolu i paralelno dre nastavu u osnovnoj koli. Na
podruju Gore, ne organizuju se kursevi i seminari u okviru profesionalnog i
strunog usavravanja nastavnika. Ovu obavezu, nastavnici ili ne ispunjavaju
ili kurseve i seminare pohaaju u drugim centrima na Kosovu i Metohiji i u
Srbiji.
Tabela 1. Pregled uenika srednje ekonomsko-trgovinske kole u selu
Mlike na kraju kolske 2008/09. godine
Smjer/razred
ekonomski tehniar
pravni tehniar
trgovac
gimnazija prirodnomatematiki smjer
Ukupno:
I
21
0
16
II
19
13
17
III
8
10
15
IV
22
0
0
Ukupno:
70
23
48
16
37
17
49
15
33
0
22
48
141
Pored navedenih osnovnih kola, u Dragau je radila i srednja ekonomskotrgovinska kola. Iz ve navedenih razloga, od kolske 2006/07. godine, ova
kola je izmjetena u selu Mlike. Ima 4 smjera: (1) ekonomski tehniar, (2)
pravni tehniar, (3) trgovac trogodinja i (4) odjeljenje gimnazije prirodnomatematikog smjera. Na kraju kolske 2008/09. godine srednju
ekonomsko-trgovinsku kolu u selu Mlike pohaala su 139 uenika. Od
toga, 86 su mukog, a 53 enskog pola. Struktura uenika po smjerovima
prikazana je u tabeli 1. U pomenutoj srednjoj koli, u kolskoj 2009/10.
godini, upisano je ukupno 38 uenika. Od toga, na smjeru za ekonomske
tehniare - 21 i na prirodno-matematikom smeru gimnazije - 17 uenika.
Nije bilo prijavljenih kandidata na smjerovima za pravne tehniare i trgovce,
a upravo u Srbiji, interesovanje za ove smjerove, posebno za pravne
tehniare je veliko. Prema iznesenim podacima, od kolske 2009/10. godine,
srednju kolu e umesto dosadanjih 139, pohaati 157 uenika. Nema
podataka koliki broj uenika Goranaca, koji zavre srednju kolu upisuje
visoke kole i fakultete jer vie od polovine Goranaca ivi van Gore. Kada
su u pitanju uenici koji ive u Gori, broj onih koji upisuje visoke kole i
fakultete je mali. Prema nezvaninim podacima, do kraja 2008. godine, u
Gori je diplomu fakulteta steklo jo 150 Goranaca, a neki od njih, stekli su i
vie akademske, specijalistike, magistarske i doktorske diplome. Broj
visoko-obrazovanih Goranaca danas je nedovoljan.
436
Zakljuak
Poetak kolstva u Gori vezuje se za period poslije Prvog svetskog rata, za
1918. godinu kada je u Vranitu otvorena prva osnovna kola. Od kolske
1995/96. u Gori radi 6 osnovnih kola. Osim osnovne, u selu Mlike, radi i
srednja ekonomsko-trgovinska kola sa 4 smjera: 1) ekonomski tehniar, 2)
pravni tehniar, 3) trgovac i 4) gimnazija (prirodno-matematiki smer).
Stanovnitvo Gore je oduvek imalo pozitivan stav o obrazovanju, ali se u
prolosti, a i danas, nisu mnogo obrazovali. Njihovo formalno obrazovanje
uglavnom se zavravalo sa osnovnom kolom. Jedan deo zavrava i srednju
kolu, ali je nedovoljan broj onih koji zavravaju kole i fakultete visokog
obrazovanja. Poseban problem koji se u Gori moe uskoro javiti je
nedostatak nastavnog kadra za izvoenje predmetne nastave u osnovnim i u
srednjoj koli. To iskazuje potrebu ukljuivanja veeg broja svrenih uenika
srednje kole u selu Mlike na studije na uiteljskom i drugim nastavnikim
fakultetima.
Literatura
1.
2.
Kristo V. Albanska geomorfologija. Tirana: Usht. 1956.

Nei P. Islamizovani Makedonci, intervju dat listu Jedinstvo
11.10.1985. godine. Pritina: Jedinstvo. 1985.
3. Hoda M. Gora i Goranite, fiziki, istoriski i etnokulturen osfrt. Tirana:
Gervis. 2005.
4. Krasniqi M. Sovremene drushtveno geografske promene na Kosovu i
Metohiji. Prishtina. 1963.
5. Mirdita Z. Dardanski studii. Prishtina. 1979.
6. Anamli S. Od ilirite kaj Arbite. Albancite i nivnite regioni. Tirana:
Gervis. 1982.
7. Meleqi H. Opole i Gora, geografski osvrt. Dragash. 1994.
8. Radovanovi M. Antropogeografske i etnodemografske osobenosti
arplaninskih upa Gore, Opolja i Sredske, rad u: arplaninske upe
Gora, Opolje i Sredska, knjiga 40/II, str. 11-75. Beograd: Geografski
institut Jovan Cviji Srpske akademije nauka i umetnosti. 1995.
9. Vukovi S. (1996): Srpski jerarski od devetog do dvadeset veka
(istorija Srpske pravoslavne crkve). Beograd: Evro.
10. Petovar K. Osobenosti socijalnog prostora Gore i Sredske, rad u:
arplaninske upe Gora, Opolje i Sredska, knjiga 40/II, str. 427-451.
Beograd: Geografski institut Jovan Cviji Srpske akademije nauka i
umetnosti. 1995.
11. Antonijevi D. Identitet Goranaca, rad u zborniku radova sa
meunarodne konferencije Poloaj manjina u Saveznoj Republici
Jugoslaviji. Beograd: SANU. 1995.
437
PRIMARY AND SECONDARY EDUCATION IN METOHIAN

ZUPA GORA AFTER 1999 YEAR
Summary
Gora is the region on the sides of Sara Mountain, Korab and Koritnik with poor
natural resources where the education has always had great importance which have
contributed that the great number of citizens of Gora Municipality villages acquire
high academic titles from different fields. The citizenship of Gora Municipality
villages have always had the positive attitude about the education, but in the past
these citizens who are primary oriented to agriculture or continuing of the family
tradition have not acquired much of education. Their primary education has
dominantly been finished by the primary school, especially with the woman. In the
modern circumstances of social-cultural life and work, conscience of the need for
the education, more and more of Goranian are participating in the secondary and
high education. The problem of primary and secondary education of the Goranian
entices community has been additionally multiplicity after establishing of the
international protectorate of the United Nations on Kosovo and Metohia in June
1999 Year. Based on these assumptions, in this work we have given the exposition of
primary and secondary education in Metohian Zupa Gora since 1999 Year until
today.
Key words: education, primary education, secondary education, Gora,
438
ANTROPOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RUKOMETAA

DOBI 12 I 14 GODINA
Foreti N., Uljevi O., Rogulj N
Kinezioloki fakultet Sveuilita u Splitu
Saetak
Na uzorku od 44 rukometaa 2 uzrasne kategorije: djeaci dobi do 12 godina
(N=20) i djeaci dobi do 14 godina (N=24), izvrena su mjerenja antropometrijskih
karakteristika sa ciljem opisa morfolokog statusa mladih rukometaa, utvrivanja
razlika izmeu 2 natjecateljske kategorije i utvrivanja razlika izmeu igrakih
pozicija u svakoj kategoriji zasebno. Sklop mjera sastojao se od 4 mjere
longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, 9 mjera transverzalne dimenzionalnosti
skeleta, 7 mjera tjelesnog volumena i 5 mjera sastava tijela. Dimenzije tijela
mjerene su antropometrom, pelvimetrom i kliznim estarom a sastav tijela Maltron
BF-906 bioimpendancom. Analiza razlika izraunata je t-testom za nezavisne
uzorke. Rezultati istraivanja pokazali su da se rukometai dobi 12 i 14 godina
znaajno razlikuju u svim mjerama dimenzija tijela to je posljedica razliitih faza
rasta i razvoja (kasno djetinjstvo i pubertet). Razlike izmeu ovih grupa ne postoje u
varijablama postotak tjelesne masti i indeks tjelesne mase. Zbog atletskog
morfolokog somatotipa obje uzrasne kategorije zakljueno je kako rukometni sport
pozitivno djeluje na smanjenje potkonog masnog tkiva i zdravstveni status mladih
rukometaa koji je vidljiv iz njihove morfologije. Zbog faze sportskog razvoja u kojoj
se ne dozvoljava rigidna specijalizacija igrakih pozicija, u kategoriji do 12 godina
ispitanici se razlikuju samo na pozicijama krunih napadaa koji su neto veeg
volumena tijela od ostalih. U kategoriji do 14 godina uoljiva je selekcija igrakih
pozicija tako da su vanjski i kruni napadai sline konstitucije ali znaajno veih
vrijednosti mjera longitudinalne dimenzionalnosti skeleta u odnosu na krilne igrae.
Ukupno gledajui kruni napadai imaju vee vrijednosti svih mjerenih morfolokih
dimenzija, slijede ih vanjski igrai dok krilni igrai imaju najnie vrijednosti
mjerenih morfolokih varijabli.
Kljune rijei: antropometrijske karakteristike, igrake pozicije, morfologija,
rukomet
Uvod
Stariji kolski uzrast u cjelini gledano, predstavlja izuzetno senzitivno
razdoblje za razvoj motorike djece, a pogotovo kada je rije o uenju i
usvajanju odreenih motorikih sposobnosti. Poznavanje antropolokih
osobitosti pojedinih dobnih skupina sportaa i temeljnih pokazatelja
njihovog zdravlja preduvjet je sigurnog, kvalitetnog i svrhovitog rada u
sportu1. Naravno kada govorimo o kineziolokim aktivnostima djece,
primarno je da su u toj aktivnosti veinom zastupljeni prirodni oblici
kretanja i to prilagoeni sposobnostima uzrasta s ciljem poveavanja
njihovih sposobnosti. Takoer, bilo bi poeljno da ta aktivnost utjee na sve
tjelesne aspekte. Rukomet ispunjava veinu spomenutih kriterija, djeluje na
439
skladno razvijanje tijela i zdravstveni status djece2. Antropometrijska

mjerenja u rukometu slue kako bi se utvrdio zdravstveni status ali i pratio
rast i razvoj mladih rukometaa. Svaka sportska igra zahtjeva selekciju i
odabir igraa koji bi bili uspjeni u toj igri. Proces odabira nedvojbeno je
najodgovorniji i najzahtjevniji zadatak koji se postavlja pred rukometnog
eksperta. Kod ulazne selekcije najee se koristi kriterij razine opih
sposobnosti i osobina i to u prostoru motorikih i morfolokih znaajki.
Rukomet, kao i veina sportova, zahtijeva mezomorfni tip grae tijela i
minimum balastnog masnog tkiva. Djeca ovakvog morfolokog statusa (a uz
to proporcionalne grae i s naglaenom longitudinalnom dimenzionalnou
skeleta) imati e bolje izglede za uspjeh u rukometu2. Morfoloki kriteriji se
temelje na istraivanjima rukometne igre pomou kojih se definira model
igraa za pojedine igrake pozicije a koji mora biti u sprezi sa motorikofunkcionalnim kriterijima3,4,5. Iz svega navedenog ishode glavni ciljevi rada:
opisati morfoloke karakteristike rukometaa do 12 i do 14 godina, utvrditi
razlike izmeu kategorija, te utvrditi razlike izmeu igrakih pozicija unutar
pojedine kategorije.
Metode rada
Uzorak ispitanika predstavljalo je 44 rukometaa 2 uzrasne kategorije:
djeaci dobi do 12 godina (N=20) i djeaci dobi do 14 godina (N=24).
Ispitanici su lanovi Rukometne akademije Bali-Metlii iz Splita,
rukometnog staa od 3 godine te se natjeu u 1. saveznoj ligi. Skup varijabli
se sastojao se od 20 mjera tjelesnih dimenzija i 4 mjere sastava tijela:
tjelesna visina (TV), tjelesna masa (TM), duina ruke (DRUK), duina ake
(DAK), raspon ake (RAAK), duina podlaktice (DPOD), irina ramena
(IRRAM), irina zdjelice (IRZDJ), dijametar ake (DIJAK), dijametar
runog zgloba (DIJRZ), dijametar lakta (DIJLAK), dijametar koljena
(DIJKOLJ), dijametar stopala (DSTOP), irina stopala (IRSTOP), opseg
nadlaktice (OPNAD), opseg podlaktice (OPPOD), opseg prsnog koa
(OPPRS), opseg abdomena (OPABD), opseg natkoljenice (OPNAT), opseg
potkoljenice (OPNAT), postotak tjelesne masti (MAST%), indeks tjelesne
mase (BMI), mjera bazalnog metabolizma (BMR), bezmasna masa tijela
(LEANKG), koliina vode u tijelu (WATER). Dimenzije tijela mjerene su
antropometrom, pelvimetrom i kliznim estarom dok je sastav tijela izmjeren
Maltron BF-906 bioimpendancom. Za potrebe ovog rada izraunati su
parametri deskriptivne statistike; aritmetika sredina (AS), standardna
devijacija (SD), minimalni i maksimalni rezultat (MIN i MAX) te
simetrinost i zakrivljenost distribucije (SKEW i KURT). Varijable su
potom testirane Kolmogorov-Smirnovljevim testom (KS) sa ciljem
utvrivanja normaliteta distribucije. T testom za nezavisne uzorke
utvrena je razlika 2 natjecateljske kategorije kao i razlike meu igrakim
pozicijama (kruni napadai, vanjski igrai, krilni igrai) unutar pojedine
440
kategorije. Zbog premalog broja vratari su izbaeni iz analiza pozicijskih

razlika.
U tablici 1. prikazani su rezultati osnovnih deskriptivnih parametara
mjerenih varijabli. Kolmogorov-Smirnovljev test je pokazao da su sve
varijable normalno distribuirane i da ne odstupaju znaajno od normalne
raspodjele (MaxD za N=44 iznosi 0,25, p< 0,01) to omoguava daljnju
statistiku obradu podataka.
Tablica 1. Deskriptivna statistika svih ispitanika zajedno
Varijable
N
ASSD
Min
Max
Skew
Kurt
KS
TM
44
53,1413,00
34,80
85,10
1,07
0,27
0,20
TV
44
161,9210,88
145,00
186,00
0,51
-0,42
0,09
DRUK
44
70,204,71
59,30
79,50
0,20
-0,19
0,09
DAK
44
17,281,16
15,20
20,00
0,34
-0,44
0,12
RAAK
44
21,841,48
19,80
25,80
0,90
0,50
0,10
DPOD
44
43,233,10
36,80
49,00
0,24
-0,74
0,10
IRRAM
44
34,652,77
29,80
40,60
0,56
-0,37
0,14
IRZDJ
44
24,402,29
20,60
30,00
0,89
0,24
0,13
DIJAK
44
7,590,59
6,60
9,00
0,45
-0,65
0,13
DIJRZ
44
5,340,42
4,80
6,80
1,34
2,47
0,15
DIJLAK
44
6,270,48
5,40
7,30
0,40
-0,18
0,10
DIJKOLJ
44
9,560,55
8,80
10,90
0,64
-0,10
0,13
DSTOP
44
25,251,70
21,30
28,70
-0,08
-0,31
0,06
IRSTOP
44
9,180,61
8,20
10,70
0,46
-0,50
0,11
OPNAD
44
24,663,25
19,60
34,00
1,15
1,62
0,16
OPPOD
44
22,701,85
19,30
27,80
0,89
1,07
0,13
OPPRS
44
78,268,78
66,70
104,80
1,29
1,60
0,16
OPABD
44
70,298,19
58,90
96,50
1,67
3,19
0,14
OPNAT
44
50,695,75
41,60
66,10
0,79
0,05
0,15
OPPOT
44
33,473,43
23,30
41,10
0,26
1,53
0,17
MAST%
44
9,612,46
5,20
16,90
0,64
1,05
0,11
BMI
44
20,083,48
14,88
32,04
1,89
4,43
0,17
BMR
44
1599,95214,43
1283,00 2116,00
0,92
-0,05
0,19
LEANKG
44
47,0010,36
32,60
72,70
1,15
0,48
0,21
WATER
44
34,417,58
23,90
53,20
1,15
0,48
0,20
LEGENDA: N-uzorak ispitanika, AS-aritmetika sredina, SD-standardna devijacija, MINminimalni rezultat, MAX-maksimalni rezultat, SKEW-koeficijent simetrije, KURTkoeficijent zakrivljenosti, KS-Kolmogorov-Smirnovljev test
Tablica 2. prikazuje razlike, dobivene t-testom, izmeu dvije kategorije

ispitanika. Iz rezultata je vidljivo da se ispitanici statistiki znaajno
razlikuju u svim varijablama osim indeksa tjelesne mase i postotka tjelesne
masti. Ispitanici starije dobne kategorije imaju vee vrijednosti svih mjerenih
tjelesnih dimenzija.
441
Tablica 2. Razlike izmeu 2 kategorije utvrene t testom

Varijable
ASSD 96
ASSD 98
TM
59,7513,82
45,205,46
TV
168,679,44
153,825,77
DRUK
73,074,15
67,183,16
DAK
17,941,07
16,580,79
RAAK
22,681,48
20,950,84
DPOD
45,262,56
41,102,02
IRRAM
36,202,73
33,011,69
IRZDJ
25,482,54
23,271,27
DIJAK
7,930,54
7,220,40
DIJRZ
5,560,45
5,120,22
DIJLAK
6,500,51
6,030,30
DIJKOLJ
9,810,57
9,290,38
DSTOP
26,201,44
24,241,36
IRSTOP
9,550,55
8,790,39
OPNAD
25,653,76
23,582,19
OPPOD
23,561,98
21,701,05
OPPRS
81,969,83
74,205,14
OPABD
73,079,67
67,234,77
OPNAT
52,396,36
48,824,43
OPPOT
34,714,17
32,101,52
MAST%
10,002,79
9,192,06
BMI
20,914,26
19,091,88
BMR
1718,10224,56 1469,3796,50
LEANKG
52,3911,30
41,044,37
WATER
38,358,28
30,043,20
LEGENDA: N-uzorak ispitanika, AS-aritmetika sredina,
vrijednost t testa, p-statistika znaajnost, *p<0.01
t
p
4,42
0,00*
6,14
0,00*
5,10
0,00*
4,61
0,00*
4,57
0,00*
5,75
0,00*
4,47
0,00*
3,49
0,00*
4,73
0,00*
3,99
0,00*
3,61
0,00*
3,48
0,00*
4,46
0,00*
5,12
0,00*
2,15
0,04*
3,76
0,00*
3,16
0,00*
2,44
0,02*
2,09
0,04*
2,64
0,01*
1,02
0,31
1,77
0,08
4,47
0,00*
4,10
0,00*
4,10
0,00*
SD-standardna devijacija, t-
Rezultati razlika, ovisno o igrakim pozicijama, kategorije do 12 godina

prikazane su u tablici 3. Krilnih igraa i krunih napadaa bilo je po 5 a
vanjskih 10. Kruni napadai se od krilnih igraa razlikuju samo u varijabli
DIJKOLJ, a od vanjskih igraa u varijablama TM, DIJRZ, BMI, BMR,
LEANKG, WATER, OPNAD, OPPOD, OPPRS i OPABD. U svim
spomenutim mjerenim varijablama kruni napadai imaju vee vrijednosti.
Krilni i vanjski igrai znaajno se razlikuju samo u varijabli OPABD pri
emu krilni imaju vei opseg.
442
Tablica 3. Razlike izmeu igrakih pozicija kategorije do 12 godina

utvrene t testom
Varijable
AS P
AS K
AS P
AS V
AS K
AS V
TM
TV
DRUK
DAK
RAAK
DPOD
IRRAM
IRZDJ
DIJAK
DIJRZ
DIJLAK
DIJKOLJ
DSTOP
IRSTOP
OPNAD
OPPOD
OPPRS
OPABD
OPNAT
OPPOT
MAST%
BMI
BMR
LEANKG
WATER
50,0
156,3
68,6
16,9
21,4
41,6
33,7
24,0
7,3
5,3
6,2
9,6
24,7
8,8
25,4
22,5
78,6
70,1
50,4
33,0
10,3
20,4
1545,0
44,6
32,7
45,3
152,8
67,3
16,4
20,8
41,0
33,1
23,1
7,2
5,2
6,0
9,1
23,6
8,8
23,9
21,9
75,3
69,9
48,4
31,9
9,3
19,5
1473,5
41,5
30,4
0,14
0,25
0,39
0,30
0,32
0,60
0,61
0,34
0,88
0,43
0,16
0,03*
0,16
0,81
0,26
0,20
0,36
0,95
0,31
0,24
0,57
0,43
0,21
0,25
0,25
50,02
156,30
68,64
16,86
21,40
41,60
33,72
24,00
7,26
5,26
6,22
9,62
24,70
8,84
25,38
22,50
78,56
70,08
50,44
33,04
10,28
20,45
1545,00
44,62
32,66
42,76
153,10
66,41
16,54
20,80
40,91
32,60
22,97
7,21
5,02
5,95
9,23
24,34
8,77
22,53
21,20
71,45
64,47
48,23
31,75
8,59
18,22
1429,90
39,07
28,61
0,03*
0,36
0,24
0,48
0,23
0,56
0,21
0,21
0,82
0,05*
0,11
0,07
0,64
0,71
0,03*
0,04*
0,02*
0,03*
0,44
0,17
0,14
0,04*
0,04*
0,03*
0,03*
45,28
152,76
67,26
16,38
20,80
41,00
33,14
23,14
7,22
5,16
6,00
9,08
23,60
8,76
23,88
21,90
75,34
69,90
48,38
31,86
9,35
19,47
1473,50
41,50
30,35
42,76
153,10
66,41
16,54
20,80
40,91
32,60
22,97
7,21
5,02
5,95
9,23
24,34
8,77
22,53
21,20
71,45
64,47
48,23
31,75
8,59
18,22
1429,90
39,07
28,61
0,31
0,92
0,66
0,75
1,00
0,94
0,61
0,77
0,97
0,24
0,78
0,39
0,39
0,97
0,16
0,20
0,06
0,02*
0,96
0,89
0,52
0,17
0,41
0,28
0,29
LEGENDA: AS P-aritmetika sredina kruni napadai, AS K-aritmetika sredina krilni

igrai, AS V-vanjski igrai, p-statistika znaajnost, *p<0.01
Tablica 4. prikazuje razlike, ovisno o igrakim pozicijama, kategorije do 14

godina. Krilnih igraa bilo je 5, krunih napadaa 7 a vanjskih 10. Kruni
napadai imaju statistiki znaajno vee vrijednosti od krilnih u varijablama
TV, DRUK, DAK, RAAK, DPOD, DSTOP i BMR. Vanjski igrai se
znaajno ne razlikuju od krunih napadaa a od krila postiu znaajno vee
vrijednosti u varijablama TV, RAAK i DRUK.
Tablica 4. Razlike izmeu igrakih pozicija kategorije do 14 godina
utvrene ttestom
Varijable
AS P
AS K
AS P
AS V
AS K
AS V
TM
TV
DRUK
DAK
RAAK
DPOD
IRRAM
IRZDJ
DIJAK
70,38
176,70
76,56
18,86
23,56
47,26
37,60
27,16
8,20
54,21
160,71
69,67
17,43
21,68
43,38
34,67
24,18
7,75
0,09
0,01*
0,00*
0,02*
0,02*
0,01*
0,08
0,12
0,20
70,38
176,70
76,56
18,86
23,56
47,26
37,60
27,16
8,20
60,59
172,06
74,33
18,04
23,26
46,04
37,21
25,64
8,05
0,15
0,32
0,25
0,15
0,70
0,32
0,79
0,27
0,60
54,21
160,71
69,67
17,43
21,68
43,38
34,67
24,18
7,75
60,59
172,06
74,33
18,04
23,26
46,04
37,21
25,64
8,05
0,39
0,01*
0,03*
0,29
0,05*
0,06
0,08
0,30
0,30
443

DIJRZ
DIJLAK
DIJKOLJ
DSTOP
IRSTOP
OPNAD
OPPOD
OPPRS
OPABD
OPNAT
OPPOT
MAST%
BMI
BMR
LEANKG
WATER
5,88
6,88
9,90
27,40
9,96
28,06
24,68
87,38
78,04
55,72
37,22
11,40
22,88
1992,67
65,40
47,90
5,43
6,33
9,95
25,42
9,58
25,01
23,09
79,06
72,84
51,17
33,47
9,80
20,88
1617,86
48,47
35,47
0,19
0,11
0,89
0,01*
0,25
0,31
0,29
0,26
0,49
0,33
0,24
0,57
0,56
0,04*
0,08
0,08
5,88
6,88
9,90
27,40
9,96
28,06
24,68
87,38
78,04
55,72
37,22
11,40
22,88
1992,67
65,40
47,90
5,53
6,58
9,80
26,32
9,44
25,21
23,71
82,96
71,28
52,38
34,94
9,33
20,32
1745,62
53,00
38,80
0,19
0,15
0,74
0,17
0,10
0,11
0,38
0,33
0,19
0,26
0,15
0,33
0,26
0,05
0,06
0,06
5,43
6,33
9,95
25,42
9,58
25,01
23,09
79,06
72,84
51,17
33,47
9,80
20,88
1617,86
48,47
35,47
5,53
6,58
9,80
26,32
9,44
25,21
23,71
82,96
71,28
52,38
34,94
9,33
20,32
1745,62
53,00
38,80
0,66
0,34
0,65
0,26
0,61
0,92
0,53
0,48
0,76
0,75
0,55
0,75
0,80
0,26
0,44
0,44
LEGENDA: AS P-aritmetika sredina kruni napadai, AS K-aritmetika sredina krilni

igrai, AS V-vanjski igrai, p-statistika znaajnost, *p<0.01
Obzirom na dvogodinju razliku u kronolokoj dobi ispitanika razlike u svim

varijablama nisu iznenaujue ve oekivane. Radi se o tome da su ispitanici
starije grupe uli u pubertetsko razdoblje koje je povezano sa opim
prirastom u dimenzijama tijela dok su mlai ispitanici jo uvijek u fazi
kasnog djetinjstva u kojem je rast i razvoj neto sporiji6. Izostanak znaajnih
razlika u postotku tjelesne masti i indeksu tjelesne mase posljedica je
redovitog treninga od najmanje 3 godine, 3 do 5 puta na tjedan. Ispitanici
obje kategorije postiu prosjene vrijednosti %MAST izmeu 9% i 10%, a
BMI izmeu 19 i 21. Dosadanja istraivanja govore nam da su ove
vrijednosti zadovoljavajue sa stanovita zdravstvenog statusa6,7. Obzirom
na srednje vrijednosti rezultata obje grupe mogue je zakljuiti da veina
ispitanika pripada mezomorfnom somatotipu fizike konstitucije to je samo
dokaz utjecaja rukometnog treninga na mlade rukometae. Razlikovanje
igraa po pozicijama u kategoriji do 12 godina govori nam kako su krilni
igrai i kruni napadai sline konstitucije u ovom uzorku. Krilni igrai
sline su konstitucije i sa vanjskim igraima dok kruni imaju znaajno veu
voluminoznost tijela u donosu na vanjske igrae. Iako to nije potvrdila
statistika znaajnost kruni napadai prednjae u svim mjerenim
varijablama a to je posljedica specifinosti igrake pozicije koju igraju. ak i
u ovoj dobi treneri e prilikom biranja igrakih pozicija na mjesto krunog
napadaa postaviti one najkrupnije zbog lakeg izdravanja fizikog
kontakta koji je na ovoj poziciji dominantan. Vano je zamijetiti kako jedna
od najvanijih mjera koja se koristi u selekciji rukometaa uope ne razlikuje
igrake pozicije tjelesna visina. Ovo je posljedica prethodno spomenute
faze rasta i razvoja u kojoj se nalaze ispitanici ali takoer i sustava treniranja
koji u ovom uzrastu jo uvijek strogo ne specijalizira igrake pozicije. Sa
fazom specijalizacije u rukometu se kree tek nakon puberteta pa se moe
dogoditi da igra koji je u ovoj dobi igrao jednu poziciju u budunosti igra
neku sasvim suprotnu8. Rezultati pozicijskih razlika u kategoriji do 14
444
godina govore kako je specijalizacija igrakih mjesta u ovoj dobi znaajnija

u odnosu na prethodno analiziranu kategoriju. Slino kao i u seniorskom
rukometu, vanjski igrai i kruni napadai se ne razlikuju u morfolokim
mjerama dok se obje grupe od krilnih igraa statistiki znaajno razlikuju u
veini mjera longitudinalne dimenzionalnosti skeleta. Ova pojava je logina
obzirom da za uspjenost igre krilne pozicije nije presudna visina ve neke
motorike sposobnosti kao to su brzina, agilnost ili eksplozivna snaga5. Kod
vanjskih igraa i krunih napadaa uspjenost igranja u velikoj je korelaciji
sa tjelesnom visinom i ostalim morfolokim parametrima koji o njoj ovise,
tako da je i treneri uzimaju kao jedan od eliminacijskih kriterija pri izboru
igrake pozicije 4, 5.
Zakljuak
U svim sportovima pa tako i u rukometu postupak selekcije igraa izvodi se,
izmeu ostalog, na osnovi morfolokih karakteristika sportaa. Osim
selekcijske uloge redovito mjerenje spomenutih karakteristika omoguava
praenje rasta i razvoja pojedinca a shodno time odreivanje njegovog
djelominog potencijala i izbor igrake pozicije. Ovisno o zadacima u igri
rukometne pozicije zahtijevaju razliite morfoloke tipove igraa. Rezultati
ovog istraivanja upuuju na sljedee zakljuke:
- rukometai dobi 12 i 14 godina znaajno se razlikuju u svim mjerama
dimenzija tijela to je posljedica razliitih faza rasta i razvoja (kasno
djetinjstvo i pubertet),
- grupe se ne razlikuju u meusobno povezanim varijablama postotak
tjelesne masti i indeks tjelesne mase, a kako vrijednosti tih varijabli
govore o mezomorfnom somatotipu zakljuujemo kako rukometni sport
pozitivno djeluje na morfoloke karakteristike,
- u kategoriji do 12 godina nema rigidne specijalizacije po igrakim
pozicijama pa se ispitanici razlikuju samo na pozicijama krunih
napadaa koji su neto veeg volumena tijela,
- u kategoriji do 14 godina dominantna je selekcija igrakih pozicija tako
da su vanjski i kruni napadai sline konstitucije ali znaajno veih
vrijednosti mjera longitudinalne dimenzionalnosti skeleta u odnosu na
krilne igrae,
- ukupno gledajui iako ne postoje statistiki znaajne razlike kruni
napadai imaju vee vrijednosti svih mjerenih morfolokih dimenzija,
slijede ih vanjski igrai dok krilni igrai imaju najnie vrijednosti
mjerenih varijabli,
Na kraju se moe zakljuiti kako se mladi rukometai pozicijski vie
razlikuju to su dobne kategorije vieg ranga to je oekivano obzirom na
faze sportskog ali i biolokog razvoja. Svi rezultati ovog istraivanja odnose
se na uzorak na kojem je ono provedeno i obzirom na deficite ovakvih
istraivanja spomenute populacije i sporta ostavlja prostora za daljnji
istraivaki rad.
445
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Miigoj-Durakovi Kinantropologija bioloki aspekti tjelesnog vjebanja,

Kinezioloki fakultet sveuilita u Zagrebu. 2008.
Rogulj N., Foreti N. kola rukometa udbenik, Znanstveno-sportsko
drutvo Grifon, Split. 2007.
Mali Z. Rukomet pogled s klupe, Kusto, Zagreb. 1999.
Srhoj V., Marinovi M., Rogulj N. Position specific morphological
characteristics of top-level male handball players, Collegium
Antropologicum, 26/1, 2002.
ibila M., Pori P. Position-related differences in selected morphological
body characteristics of top-level handball players, Collegium
Antropologicum, 33/4, 2009.
Malina R., Bouchard C., Bar-Or O. Growth, Maturation, and Physical
Activity-2nd Edition, Human Kinetics. 2004.
Nei N. Odnos koordinacije i indeksa tjelesne mase, 17. ljetna kola
kineziologa RH, Rovinj. 2008.
Pori P., Kovai S., Bon M., Dolenec M., ibila M. Various age category
related differences in the volume and intensity of the large-scale cyclic
movements of male players in team handball, Acta Univ. Palacki. Olomuc.
35/2, 2005.
446
ANTHROPOMETRIC CHARACTERISTICS OF HANDBALL

PLAYERS AGE 12 AND 14
Summary
With the aim of the description of the morphological status of young handball
players, determining the difference between the two competitive categories and
determining the difference between playing positions in each category separately,
measurements of anthropometric characteristics were performed in a sample of 44
handball players, 2 age groups: boys aged under 12 years (N = 20) and boys aged
under 14 years (N = 24). The complex of measures consisted of 4 measures of
longitudinal skeleton dimensionality, 9 measures of transverse skeleton
dimensionality, 7 measures of body volume and 5 measures of body composition.
The dimensions of the body were measured by anthropometer, pelvimeter, sliding
caliper and body composition with Maltron BF-906 bioimpedance. The analysis of
differences was calculated by t-test for independent samples. The results showed
that the handball players aged 12 and 14 differ significantly in all measures as a
result of the different phases of growth and development (late childhood and
puberty). The differences between groups do not exist in percentage of body fat and
body mass index. It was concluded that handball sport has a positive effect on
reducing body fat and health status of young handball players, which is evident from
their morphology athletic somatotype. Because of the sports development phase
which does not allow a rigid specialization of playing positions in the category up to
12 years, respondents differ only in positions of pivot that have greater body volume
than players in other positions. The category of up to 14 years reveals a stronger
selection influence on playing positions so that the pivots and backs have a similar
constitution, but also significantly higher values of longitudinal dimension of the
skeleton measures in relation to the wing players. Generally, pivots have higher
values of all measured morphological dimensions, followed by backs as wing
players have the lowest value of the measured morphological variables.
Key words: anthropometric characteristics, handball, morphology, playing positions
447
KRITIKA ZNANOST O ODGOJU I RAZUMIJEVANJE

POLOAJA DJECE I MLADIH U SAVREMENOJ
EDUKACIJSKOJ KRIZI
Tufeki A
Filozofski fakultet Tuzla, Bosna i Hercegovina
Saetak
Kritika znanost o odgoju se ezdesetih godina XX stoljea javlja kao poseban
pravac unutar znanosti o odgoju i to na osnovama kritike teorije drutva. Osnovno
polazite u razumijevanju odgojnoobrazovne zbilje unutar ovog pravca
predstavljala je kritika ideologije kako bi se objasnio utjecaj drutvenih procesa i
ideologija na odgoj i obrazovanje. Svrha i cilj odgoja i obrazovanja iz ugla kritike
znanosti o odgoju jeste tenja ka zrelosti i samoodreenju a to vodi do
emancipacije i razvoja solidarnosti. Emancipacija i solidarnost kao svrhe odgoja
dovode do oslobaanja djece i mladih od razliitih oblika podinjavanja tj. do
oslobaanja za zrelost i samoodreenje. Zadatak svih naih promiljanja odgoja i
obrazovanja, iz ugla kritike znanosti o odgoju, jeste istraivanje i oblikovanje
pedagokog djelovanja s ciljem razjanjavanja problema samoodreenja,
demokratizacije i emancipacije. Savrmeno drutvo je obiljeeno velikom
edukacijskom krizom. Poloaj djece i mladih u ovoj krizi determinisam je i
postulatima tzv.neoliberalne pedagogije u kojoj poesto odgoj i obrazovanje
prerastaju u svoju suprotnost. Tako se iza zvunih, a poesto ispraznih koncepata
poput slobodni odgoj ili obrazovanje usmjereno na uenika krije preputanje
djece i mladih samima sebi i njihovo potinjavanje razliitim ideologijama
savremenog drutva potronje. Zbog svega toga namee se pitanje da li moemo i da
li trebamo analizirati postojeu savremenu edukacijsku krizu iz ugla kritike
znanosti o odgoju koja je u zadnjih nekoliko desetljea bila zanemarivana u naim
promiljanjima odgoja i obrazovanja. U radu je, u tom smislu, dat prikaz analize
poloaja djece i mladih u savremenoj edukacijskoj krizi na osnovama kritike
znanosti o odgoju.
Kljune rijei: kritika znanost o odgoju, djeca i mladi, edukacijska kriza,
emancipacija, zrelost i samoodreenje.
Uvod
Kritika znanost o odgoju javila se u drugoj polovini (ezdesetih godina) XX
stoljea. Njen nastanak predstavlja tenju jednog dijela pedagoga u
Njemakoj da znanost o odgoju strukturiraju na osnovnim polazitima i
temeljnim karakteristikama kritike teorije drutva. Najistaknutiji
predstavnici ovog pravca unutar znanostri o odgoju su Klaus Mollenhauer,
herwig Blankertz, Wolfgang Klafki, Hermann Giesecke i Wolfgang
Lempert. Naslanjajui se, dakle, na najvanije teze kritike teorije drutva,
predstavnici kritike znanosti o odgoju smatraju da je kritika ideologiji
osnovno polazite u razumijevanju odgojnoobrazovne zbilje pa samim tim i
449
temeljna zadaa znanosti o odgoju. Ovim polazitem i temeljnom zadaom

nastoji se objasniti drutveni kontekst odgoja i odgajanja tj. utjecaj
drutvenih procesa i ideologija na odgoj i obrazovanje ime se odgojna
praksa prosvjeuje o samoj sebi ime se, npr. uiteljima, pomae da
spoznaju obino nezapaenu ovisnost odgojno-obrazovnog sustava o
vladajuim drutvenim strukturama1. Tako se elio ostvariti jedan otklon od
empirijske /bihevioristike znanosti o odgoju kao i od duhovnoznanstvene
pedagogije koje nisu kritiki rasvjetljavale drutvene okolnosti u kojima se
deava odgojno zbivanje kao ni drutvene zahtjeve koji se postavljaju pred
odgoj i obrazovanje. Temeljno pitanje kritike znanosti o odgoju, s toga, jesu
odgoj i obrazovanja koji za cilj i svrhu imaju tenju ka emancipaciji a koja
vodi do zrelosti, samoodreenju i razvoja solidarnosti. Emancipacija i
solidarnost kao svrhe odgoja dovode do oslobaanja djece i mladih od
razliitih oblika podinjavanja tj. do oslobaanja za zrelost i samoodreenje2
Emancipacija znai oslobaanje subjekta u naem sluaju mladei u
ovom drutvu iz uvjeta koji ograniavaju njihovu racionalnost i s njom
povezanu drutvenu djelatnost2. Iako kritika znanost o odgoju ve krajem
sedamdesetih godina XX stoljea gubi svoju kritiko teorijsku otricu u
seciranju postojeih drutvenih i pedagokih odnosa namee se pitanje da li
moemo i da li trebamo analizirati postojeu savremenu edukacijsku krizu, a
samim tim i poloaj djece i mladih u naoj drutvenoj i odgojno
obrazovnoj zbilji iz ugla kritike znanosti o odgoju koja je u zadnjih
nekoliko desetljea bila zanemarivana u naim promiljanjima odgoja i
obrazovanja. Stoga emo u nastavku prikazati neke najvanije odrednice
savremene edukacijske krize i njenom utjecaju na ivot djece i mladih u
naoj drutvenoj zbilji i to na osnovama najvanijih teorijskih polazita
kritike znanosti o odgoju.
Neke odlike savremene krize odgoja i obrazovanja
U odgoju kao najkraem putu ovjekovog uzdizanja do humaniteta3 se krije
conditio sine qua non kad je u pitanju ovjekov razvojni put i njegovo
postajanja ljudskim biem. Nezamislivo je i nemogue pronai neki oblik
ljudskog drutva u bilo kom historijskom razdoblju, a niti neku ljudsku
individuu, koji u svojim osnovama postojanja ne sadre postupke i naine
osvajanja i prenoenja spoznaja, u najirem znaenju ove rijei, nunih za
njihov opstanak, mijenjanje i transformiranje. Zbog toga odgoj u sebi uvijek
nosi drutveno i individualno ne kao suprotnosti ili iskljuivosti ve kao
dvije odrednice koje se meusobno proimaju i pojaavaju. Na razini
drutvenog govorimo o utjecaju starijih na mlae, uvoenju mlaih u
drutveni svijet i osvojeni sistem drutvenih znanja i vrijednosti, a na razini
individualnog govorimo o odgojivosti koja i omoguava ovaj utjecaj i
uvoenje. Meu svim svojstvima po kojima se ovjek bitno razlikuje od
drugih bia posebno mjesto svakako pripada odgojivosti. Upravo ga
450
odgojivost ini jedinim istinskim drutvenim biem biem koje svoju bit,
kulturu i svrhu vlastite egzistencije, ne zadovoljava ve samim roenjem, ve
tek ivotom i odgojem u zajednici4. Suoavamo se danas sa mnogim
problemima koji su direktno ili indirektno povezani sa odgojem i
obrazovanjem. Dananji svijet nije samo slika novih otkria i napretka nego
(i) svojevrsna predstava nasilja i drama ovjekovog moralnog djelovanja i
ivljenja. I pored suvremenog znanstvenog i tehnolokog napretka
ovjeanstva, nae vrijeme registrira itav niz nasrtaja i napada na ljudski
ivot (alkoholizam, narkomanija, razliiti oblici eutanazije, genetike
manipulacije, koristoljubivo presaivanje organa, muenja, smaknua,
ubijanja, terorizam, ratovi, zloini, genocidi)... Oito je da moralni napredak
ljudskog roda danas ne ide u korak s njegovim intelektualnim napretkom5.
Osim ovih problema u dananjem globalnom i informatikom dobu posebna
panja je usmjerena prema interkulturalnom odgoju koji za cilj ima zajedniki
i miran ivot ljudi koji dolaze iz razliitih kultura sa svim raznolikostima koje
u svojoj ukupnosti ine jedinstvenost svijeta. U pokuajima da se odgovori
na ove probleme i izazove, kao i da se na njih nau pedagoka rjeenja,
esto poseemo za danas tako frekventnim terminom koji ponekad postaje
svrha sam sebi, a on je reforma odgojno-obrazovnog sustava6. Za fenomen
odgoja, uz koji se neraskidivo vee i fenomen obrazovanja, je svojstveno to
da je on uvijek u reformi zbog toga to su odgoj i obrazovanje sami po sebi
reforma i promjena. Nesrea je poesto u tome to svaki put kad se pristupi
njihovom reformiranju dolazi do takvih pojava da mislimo da je sve ono to je
iza nas zaostalo, a da smo mi ti koji e izgraditi savremeni, moderni,
efikasni sistem odgoja i obrazovanje. Takva miljenja se nerijetko uzdiu i
na nivo velikih znanstvenih i strunih dostignua i proglaavaju se
najboljim rjeenjima. U biti, do toga dolazi uglavnom zato to se najvei
dio panje usmjeri uvijek na formu, a da sutina ostane netaknuta. Ovo se
itekako moe primijeti u reformskim vratolomijama kod nas u kojima se
izmeu ostalog deava i to da se jedan puki pedocentrizam formulisan u
sljedeim sintagmama dijete u centru panje ili kola prijatelj djeteta,
prikazuje kao jedan od najboljih rjeenja za organizaciju kolskog rada.
Koliko god se ove ideje kod nas prikazivale kao nove, iznijeemo lino
zapaanje da su one potroene i prevaziene ideje jer u svojoj biti su ustvari
proizvodnja ograniene radne snage za savremeno doba. Pored brojnih
reformi i dalje se suoavamo sa velikim nedaama u savremenom svijetu
(ratovi, stradanja ljudi, glad i nepismenost u XXI stoljeu) koje su uglavnom
kreacija onih koji su kolovani i koji posjeduju ogroman broj znanstvenih
informacija kojima se ne uva, nego na razne naine unitava ovjek6. Nuno
se namee i tako jednostavno a nadasve sloeno pitanje: zbog ega je to tako?
U pokuaju odgovora na ovo pitanje evidentno je i to da je u razvoju
pojedinih pedagokih oblasti i njihovoj primjeni u pedagokom radu,
pogotovu onom koji se odnosi na kolu i nastavni rad, dolo do zanemarivanje
451
ili svojevrsnog (neobinog) udaljavanja od temeljnih antropolokih odrednica

i polazita odgoja i obrazovanja. Ovaj problem pojanjava profesor Mujo
Slatina3 kroz analizu kole s obzirom na odgoj kao ljudsku i odgoj kao
drutvenu potrebu: U naoj nastavnoj praksi dominira kognitivni model
kole...kola koja je samo sredstvo snadbijevanja drutva upotrebljivim
radnicima poiva na pogrenim antropolokim pretpostavkama. Sve ovo lei
u osnovama savremene edukacijske krize. Smatramo zanimljivim zapaanje
profesora Nikole Pastuovia7 da edukacijska kriza nije samo obrazovna nego
je i odgojna. Zanimljivo je kako je odgojna kriza detektirana kasnije nego
obrazovna, iako je, sudei prema najnovijim analizama, opasnija za odrivi
razvoj od obrazovne. Odgojna kriza je sloenija i manje transparentna od
obrazovne. To se vidi ve iz popisa nekih vanijih uzroka odgojne
neuinkovitosti kole. Sljedee pitanje je: Kakav je poloaj djece i mladih u
recentnoj edukacijskoj krizi? Mogui odgovor na ovo pitanje jeste i da su
djeca i mladi najee preputeni sami sebi. Poesto se iza tako zvunih
termina kao to su slobodni odgoj, demokratsko obrazovanje, kola
prijatelj djeteta, dijete u centru panje i sl. krije nezainteresovanost
odraslih za sutinske potrebe i probleme djece i mladih. Drugim rijeima
kazano djecu i mlade oslobaamo onih aktivnosti i napora koje oni prirodno
i sa aspekta razvoja vlastite linosti nuno trebaju doivljavati i proivljavati,
dok s druge strane pred njih postavljamo odreene forme ponaanja i
djelovanja koje pripadaju svijetu odraslih. U kolama je evidentno da pod
izgovorom razvijanja slobodnih i kreativnih ljudi ostavljamo djecu bez
optimalnog razvoja njihovih ivotnih snaga i specifinih ljudskih obiljeja. To
se deava kroz permanentno razvijanje kulture nerada u kolama s jedne
strane i razvijanje ideologije uspjeha s druge strane. Nerazvijanje svih
potrebnih kompetencija kod djece i mladih u procesima formalne edukacije na
udan i opasan nain kompeziramo lanom slikom uspjenosti. Ilustraciju za
ovu tvrdnju moemo pronai u injenici da su rijetki sluajevi da neka naa
osnovna kola ima prosjenu ocjenu na kraju kolske godine ispod 4,30. I bez
samog analiziranja neloginosti i problematinosti koncepta prosjene ocjene
na nivou kole razvija se prostor ozbiljnih sumnji u ovakav uspjeh. Osim toga
nuno se javlja i propitivanje kakve posljedice ova pojava ima na sam
drutveni poloaj djece i mladih. Dok ih na svojevrsni nain opinjavamo
kolskim uspjehom i nepomiljamo da sagledamo na kojoj razini se kod
djece i mladih razvijaju personalne kompetencije vane za slobodan i
samosvjestan ivot u XXI stoljeu. U samom procesu edukacije djecu i mlade
liavamo ovih kompetencija a za uzvrat razvijamo prezatitniki odnos
prema njima koji se eli prikazati kao briga o djetetu. Primjer onoga to u
kolokvijalnom svakodnevnom govoru oznaavamo kao tela na najzorniji
nain pokazuje apsurdnost ovakvog naina uplitanja u rast i razvoj mladih
ljudi. Pored toga poesto se djeca i mladi nau u brisanom prostoru izmeu
porodice i kole koje jedna drugoj prebacuju odgovornost za situacije u
452
kojima djeca i mladi stavljaju do znanja da se nalaze u stanju zanemarenosti i

nebrige dok istovrmeno tu nezainteresovanost za razvoj djece i mladih kao
slobodnih, samoaktualiziranih linosti, linosti koje su spremne na kritiko
promiljanje ivotnih realiteta objanjavaju time da djeci jednostavno ele
omoguiti slobodni i nesmetan razvoj. Prisjetimo se rijei Hannah Arendt
izreenih jo sredinom XX stoljea: Proizlazi da dijete osloboeno autoriteta
odraslih nije osloboeno, ve podvrgnuto jo gorem i doista tiranskom
autoritetu, tiraniji veine... Reakcija djece na ovaj pritisak je ili konformizam
ili maloljetnika delikvencija, ili, to je dosta esto, mjeavina oboje8.
Dodajmo ovome i to da su rezultati pedagokih istraivanja na polju
porodinog odgoja pokazali da prezatiena djeca u konanici pokazuju sline
osobine linosti kao i tzv. odbaena djeca. Nadalje, duboko ideologizirane
obrazovne institucije, veoma izraeni negativni aspekti skrivenog kurikuluma
(konformizan, potinjavnje, nesposobnost svjesnog nepristajanja na stanja
ponienosti, razvijanje pasivnih crta volje i karaktera i sl.) a koji su vjerna
slika naih savremenih drutvenih procesa ne omoguavaju emancipaciju,
zrelost i samoodeenje pojedinca i razvijaju nekritiko prhvatanje ideologije
drutva potronje gdje se sve pretvara u potronu robu. Jednostavno reeno,
umjesto da roditelji (a i kole opaska A.T.) ue djecu drutveno
prihvatljivom ponaanju, oni se trude to vie i to bre ispunjavati elje svoje
djece. Ta transformacija jednog od kljunih procesa u drutvu povezana je s
prijelazom iz drutva rada u drutvo potronje, te s procesima
individualizacije i subjektivizacije9. Nastojanja tzv. neoliberalne pedagogije
koji su zaista, sloterdijanski kazano, previe lijepa da bi bila istinita direktno
su upravljena ka podinjavanju djece nepotrebnim oblicima vladavine ovjeka
nad ovjekom ili skupine ljudi nad drugim skupinama. S toga, poloaj djece i
mladih, kvaliteta njihovog ivota u procesima edukacije u dananjim
vremenima i drutvenim zbiljama svakako trae i aktuelizaciju programa
kritike znanosti o odgoju, jer pokuaj utemeljene kritike postojeih
pedagokih odnosa je bez sumnje opravdan2. Emancipatorska edukacija
podrazumijeva razvijanje mogunosti kod djece i mladih da uestvuju u
sadanjem i nekom novom svijetu na paradigmi kritikog promiljanja, jer
obrazovanje je i polje na kojem pokazujemo volimo li svoju djecu dovoljno
da ih ne tjeramo iz svog svijeta i ne preputamo njima samima, da im ne
oduzimamo priliku da pokuaju neto novo, ve da ih unaprijed pripremimo
na zadau obnavljanja tog naeg svijeta8. Za ovo smo uvijek svi odgovorni.
Zakljuak
Kritika znanost o odgoju prua ako ne cjelovit i do kraja razvijen koncept,
onda bar jedan vrlo vaan segment u lepezi razliitih teorijskih i empirijskih
pristupa sagledavanja savremene edukacjske krize kao i fenomena odgoja i
obrazovanja uope. U svim vremenima i na svim prostorima ljudskoga
ivljenja mogue su i javljaju se razliite ideologije koje na svojevrsne
453
naine zarobljavaju razliite drutvene institucije pa tako i sferu edukacije.

Uvijek je nastojanje da se odgoj i obrazovanje razrijee brojnih stega i
problema sa sobom donosilo i nove oblike ideolokog podinjavanja.
Teorijski koncepti kritike znanosti o odgoju pomau da u svemu tome
jasnije i pedagoki izraenije promiljamo i osmiljavamo situciju i poloaj
djece i mladih, i to poradi njih samih.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Gudjons H. Pedagogija temeljna znanja. Zagreb: Educa, 1994; 37.

Knig E., Zedler P. Teorije znanosti o odgoju uvod u osnove, metode i
praktinu primjenu. Zagreb: Educa, 2001; 137.
Slatina M. kola izmeu odgoja kao ljudske i odgoja kao drutvene pojave,
u: Seljubac, S. (ur.) Zbornik radova sa okruglog stola 3 4, Tuzla: Behrambegova medresa, 2001; 365.
Poli M. ovjek Odgoj Svijet mala filozofijskoodgojna razloba.
Zagreb: Kruzak, 1997; 150.
Slatina M. Od individue do linosti uvoenje u teoriju konfluentnog
obrazovanja. Zenica: Dom tampe, 2005; 11.
Tufeki A. Etnopedagogija kao znanstvena disciplina, u: Pili, . (ur.)
kolski vjesnik asopis za pedagoka i kolska pitanja, Vol. 58, broj 3,
srpanj rujan 2009., str. 265 279, Split: Hrvatski pedagoko knjievni
zbor Ogranak Split, Filozofski fakultet sveuilita u Splitu, Fakultet
prirodoslovno matematikih znanosti u Splitu, 2009; 266.
Pastuovi N. Edukologija Integrativna znanost o sustavu cjeloivotnog
obrazovanja i odgoja. Zagreb: Znamen, 1999; 23-24 .
Arendt H. Kriza u obrazovanju, u: Up&underground asopis za
umjetnost, teoriju i aktivizam, br. 9/10. http://www.upunderground. Com
/pdf/0910/0910hannah_ arendtkriza_u_ obrazovanju.pdf, 1954; (preuzeto
7. feb-ruara 2008).
Nikodem K. Religija i obitelj, u: Socijalna ekologija: asopis za ekoloku
misao i sociologijska istraivanja okoline, Vol. 19, No. 2, Zagreb: Hrvatsko
socioloko drutvo, Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu, 2010; 174 .
454
PREVREMENO PENZIONISANJE OSOBA SA

OTEENJEM VIDA
igi V., Banovaki I.
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu
Saetak
Ovaj rad predstavlja deo ireg istraivakog projekta koji je u toku i tretira
problem
prevremenog penzionisanja osoba sa oteenjem vida u radno
produktivnoj dobi. Osnovni cilj istraivanja se odnosi na utvrivanje uzroka ovog
stanja u cilju prevazilaenja postojee situacije. U poetnoj fazi istraivanja je
uestvovalo 10 ispitanika razliitog pola, stepena oteenja i etiologije vida,
starosti, obrazovanja i profesije. Korien je intervju kao metoda prikupljanja
podataka. Rezultati istraivanja ukazuju na osnovne parametre koji uzrokuju
prevremeno penzionisanje,a odnose se na oblast profesionalne orijentacije,
zdravstvenog stanja (pogoranje stanja vida i druga oboljenja), loa ekonomska
situacija u dravi i zatvaranje firmi i nedovoljna motivacija za rad. Zakljuak ima
praktine implikacije i ukazuje na primenu odgovarajuih mera koje slue kao
osnova za prevenciju prevremenog penzionisanja osoba sa oteenjem vida.
Kljune rei: prevremeno penzionisanje, osobe oteenog vida,radno produktivna
dob.
Uvod
Prevremeno penzionisanje je esta pojava kada su u pitanju osobe sa
oteenjem vida. Od svih kategorija penzionera najea je kategorija
invalidskih penzionera. Pravo na invalidsku penziju imaju osobe koje su
trajno nesposobne za rad poev od onog koji ne zahteva bilo kakvu strunu
spremu pa do veoma sloenih poslova1. Potpuna radna nesposobnost tj.
invalidnost je nastala usled promene u zdravstvenom stanju uzrokovane
povredom na radu ili van rada, profesionalnom boleu ili boleu koju nije
mogue otkloniti medicinskom rehabilitacijom. Pod profesionalnom boleu
se podrazumeva bolest koja je nastala kao rezultat dugog i neposrednog
tetnog uticaja procesa i uslova rada na radnom mestu ili radnih zadataka
koje zaposleni obavlja. Neprofesionalne ili bolesti steene van rada su one
koje su nastale pod uticajem tetnih faktora iz opte ivotne sredine ili
njihova pojava nije neposredno povezana sa profesijom i radnim zadacima
osobe. Kao posledica navedenih povreda ili oboljenja moe se pojaviti
invalidnost2. l. 21 Procena invalidnosti zaposlenog se ne vri prema
njegovoj kvalifikaciji ili profesiji kojom se bavio1. Pod kojim uslovima se
moe ostvariti invalidska penzija? Invalidska penzija se moe ostvariti
ukoliko je do povrede ili bolesti na radu ili van rada dolo pre navrenih
godina ivota potrebnih za starosnu penziju. Zakon o penzijskom i
invalidskom osiguranju omoguava prevremenu penziju osobama do 20
godina ako imaju najmanje 1 godinu staa osiguranja, osobama do 25 godina
455
ako imaju najmanje 2 godine staa, do 30 godina ako imaju najmanje 3

godine staa i osobama starijim od 30 godina ako imaju najmanje 5 i vie
godina staa osiguranja. 2. l. 25 Predhodnim zakonom o penzijskom i
invalidskom osiguranju iz 1997. god. ovim osobama je bila omoguena
prekvalifikacija, dokvalifikacija ili rasporeivanje na drugo radno mestoako
su u III kategoriji invalidnosti. 1 Ovaj proces bismo mogli ukratko nazvati
profesionalnom rehabilitacijom. Da bismo bolje razumeli ovaj pojam rei
emo da prema igi V. , Lipovac profesionalnu rehabilitaciju definie kao:
Niz mera i postupaka koji treba da omogue invalidu ukljuenje ili povratak
u aktivan profesionalni ivot. Aktivan profesionalni ivot znai da je invalid
adaptiran na starom ili novom radnom mestu i da postie odgovarajui nivo
produktivnosti koji postiu ostali radnici u toj delatnosti uz adekvatan ili
maksimalan stepen zadovoljstva3. Dodajemo da je novim zakonom o
penzijskom i invalidskom osiguranju ukinuta ova mogunost. Opcija
profesionalne rehabilitacije tj. prekvalifikacije i dokvalifikacije je retko izbor
osoba sa oteenjem vida. Uglavnom se odluuju za prevremeno
penzionisanje. Upravo ovo nas je navelo da se obuhvatnije bavimo ovom
tematikom. Pojavila su se neka pitanja na koja nismo imali odgovore. Zato
veliki broj osoba sa oteenjem vida odluuje da ode u prevremenu penziju u
radno najproduktivnijem dobu? ta ih je nateralo da se penzioniu nakon
samo nekoliko godina rada? Zato im je to privlanije nego da su u radnom
odnosu i da odu u penziju kada dospeju u zakonom propisane godine za
optu populaciju? Da bismo dobili odgovore na ova pitanja odluili smo da
izvrimo istraivanje kojim emo ispitati problem prevremenog
penzionisanja osoba sa oteenjem vida.
Metode rada
Podaci koje iznosimo u ovom radu su deo ireg istraivanja. Ovde emo se
osvrnuti na onaj deo istraivanja koji obuhvata podatke o osobama
oteenog vida sa teritorije Beograda. Analizom statistikih podataka saveza
slepih doli smo do znaajnih informacija. Na teritoriji Beograda prema
podacima iz statistikog obrasca od 31. 12. 2009. god. ima ukupno1885
osoba sa oteenjem vida. Od toga je 1701 slepih, i 184 slabovidih osoba.
Od ovog broja je 1567 slepih i 169 slabovidih osoba koje nisu kolskog
uzrasta. Zaposlenih u zatitnim radionicama, ustanovama za slepe i
slabovide, savezu, poljoprivrednom domainstvu, otvorenoj privredi i u
samostalnoj delatnosti ima svega 186 slepih i slabovidih. Nezaposlenih
osoba ima 121, a penzionera ukupno 1211. Ovu grupu ine osobe razliitog
penzionerskog statusa i to starosnih 320, invalidskih 749 i porodinih 142. 4
Jasno je da kategoriji invalidskih penzionera pripada najvie ljudi. Cilj
istraivanja bio je utvrditi razloge za prevremeno penzionisanje osoba sa
oteenjem vida. Istraivanje je izvreno u Beogradu u septembru i oktobru
2010. god. Uestvovalo je 10 ispitanika koji su lanovi saveza slepih i
456
slabovidih Beograda i svi su ispunjavali uslov da su prevremeno

penzionisani. Istraivanje smo poeli sa analizom statistikih podataka iz
statistikog obrasca Gradske organizacije slepih Beograda. Zatim smo se
obratili Republikom savezu slepih od kog smo dobili podatke o najeim
profesijama i razlozima prevremenog penzionisanja. Kljuni podaci su
prikupljeni metodom intervjua. Za prikupljanje potrebnih informacija od
ispitanika korien je upitnik koji je sadravao pitanja iz vie oblasti. Time
smo eleli da dobijemo odgovore na pitanja koja e nam ukazati na razloge
prevremenog penzionisanja. Pitanja su bila iz oblasti biografije i etiologije,
obrazovanje i edukacija, zapoljavanje i penzionisanje i socijalizacija. Oblast
biografija i etiologija je sadrala pitanja koja su zahtevala odgovore o godini
i mestu roenja osobe, porodinoj situaciji (sa kim ivi, da li je porodica
potpuna ili nepotpuna, kakvi su odnosi u porodici itd.), dijagnoza oteenja
vida i kada je postavljena, tok leenja i informacije o stanju vida sve do
trenutka penzionisanja. Oblast koja se odnosi na obrazovanje i edukaciju je
sadrala pitanja kojima smo eleli saznati stepen obrazovanja ispitanika i
koju je osnovnu i srednju kolu zavrio tj. Da li se obrazovao u specijalnoj
ili redovnoj koli i na kom pismu. Takoe smo teili ka tome da saznamo i
da li je ispitanik iao na neke obuke. Naredna oblast upitnika, zapoljavanje i
edukacija su bili usmereni na to da dobijemo podatke o tome kada,gde, kako
se zaposlio ispitanik kakvi su bili odnosi sa kolegama, da li je samostalno
odlazio na posao i zato i kada se penzionisao. U okviru ove oblasti vana su
nam bila i pitanja kojima smo od ispitanika eleli da saznamo da li je bilo
mogue spreiti penzionisanje i ko i kako je to mogao uraditi. Oblast
socijalizacije je sadrala pitanja koja su nam dala vie informacija o
drutvenom ivotu ispitanika kako u instituuciji u kojoj je radio tako i u
privatnom ivotu. Bili smo usmereni na saznanja o kontaktima sa vrnjacima
tokom perioda obrazovanja, meuljudskim odnosima sa kolegama u i van
ustanove u kojoj su radili i ostvarivanju prijateljstva sa ljudima kako sa
oteenjem vida tako i bez oteenja. Sve ovo je trebalo direktno ili
indirektno da nam ukae na to ta bi mogli biti razlozi prevremenog
penzionisanja. Upitnik je imao cilj da proveri tanost pretpostavki o tome
koji bi to razlozi mogli biti. Neke od tih pretpostavki su:
I.
Osobe sa oteenjem vida se odluuju za prevremeno penzionisanje
zbog dodatnih oteenja ili oboljenja
II.
zbog pogoranja stanja vida ili je pak isto nastupilo tokom ivota i/
ili rada
III.
zato to nije izvrena potrebna adaptacija radnog mesta i prostora
IV.
zbog prikrivenog ili otvorenog odbacivanja od strane kolektiva ili
poslodavca i loe socijalizacije i integracije u ustanovi
457
V.
VI.
VII.
VIII.

zbog nesamostalnosti u orijentaciji i kretanju
zbog zatvaranja ustanove ili zbog ukidanja tog radnog mesta
zbog vrenja pritiska da se to uini, od strane rukovodeih osoba u
firmi u kojoj je osoba zaposlena
Prevremeno penzionisanje je bilo krajnji cilj osobi sa oteenjem
vida prilikom zapoljavanja to ukljuuje i nedovoljnu motivisanost
za rad
Ispitanici su se razlikovali po polu, starosti kao i godinama kada su se
penzionisali, etiologiji i stepenu oteenja vida, obrazovanju i zanimanju
kojim su se bavili. U istraivanju je uestvovalo 10 ispitanika, 4 osobe
mukog i 6 enskog pola. Starost ispitanika se kretala od 37 do 61 godine,
prosena starost je 48, 9. Po mestu roenja i gde su iveli pre nego to su se
preselili na teritoriju Beograda zbog kolovanja, grupi roenih na ovoj
teritoriji pripada vie njih nego grupi onih iz unutranjosti. Govorei o
etiologiji i stepenu oteenja vida moemo rei da su bili zastupljeni
oteenje n. Optici, glaukom, oteenje onog dna, katarakta, microftalmus
conunctivitis sa miopia, ablatio retinae i katarakta. Izmeu ispitanika su
prisutne razlike i kada je u pitanju vreme nastanka oteenja vida ali i
stepena. Vano je istai da se kod veine ispitanika procenat vida menjao
tokom ivota, opadajui kontinuirano ili periodino. Kada je re o
obrazovanju, moemo rei da je redovnu osnovnu kolu zavrilo najmanje
ispitanika, dok je kole za decu sa oteenjem vida kola za decu oteenog
vida Veljko Ramadanovi i Osnovna kola za zatitu vida Dragan
Kovaevi. Srednje kole koje su zavrili su za TT manipulanta,
fizioterapeuta, srednju trgovaku,gimnaziju i Filozofski fakultet- psiholog.
Prvo zaposlenje je usledilo u dobi od 23, 5 godina u proseku za sve
ispitanike. Opseg je od 18 do 30 godina. Vano je znati da je za ukupan broj
ispitanika prosek ekanja na prvi posao 3, 3 godina a interesantno je da je
opseg od 3 meseca do 11 godina. Zanimljiv je i podatak da se veina
ispitanika penzionisala a da nisu menjali ustanovu u kojoj su se prvi put
zaposlili. Od njih je samo nekolicina menjala radno mesto u okviru iste
ustanove. Oni koji su menjali ustanovu u kojoj su se prvi put zaposlili, to su
inili iskljuivo iz razloga to je to preduzee zatvoreno ili vie nije bilo
potrebe za tim radnim mestom te je ukinuto. Prosean broj godina radnog
staa je 17, 3 a opseg se kree od 9 do 28 godina. Svi koji su po obrazovanju
fizioterapeuti i tt manipulanti kao i jedan trgovac radili su na tom radnom
mestu. Jedan ispitanik koji je bio psiholog radio je na radnom mestu
telefoniste i sekretara saveza slepih i slabovidih. Mali broj ispitanika radio je
458
van struke. Niko od ispitanika nije radio na nekom od rukovodeih mesta u

nekoj ustanovi ili na bilo kom radnom mestu intelektualca. Prosena starost
ispitanika u vreme penzionisanja je bila 40, 7 godina a opseg je od 31 do 55
godina. Informacije koje smo dobili od Republikog saveza slepih i
slabovidih, ukazuju na to da su najee profesije telefonista, fizioterapeuta,
psihologa, defektologa, pomonih radnika kao to su plastiar i
metalostrugar i rad u tzv. Zatitnim radionicama tj. preduzeima za
profesionalnu rehabilitaciju i osposobljavanje. Ovaj savez iznosi da se slepi i
slabovidi uglavnom odluuju na invalidsku penziju. Ipak ovde istiu da treba
razlikovati dve grupe ljudi i to one koji su bili slepi ili slabovidi i radili na
odreenom radnom mestu u skladu sa svojim vizuelnim sposobnostima i kao
takvi se penzionisali. Drugu grupu ine osobe koje nisu imale oteenje vida
ali je do oteenja dolo kasnije tokom ivota. Ovo oteenje je moglo
nastupiti usled povrede na radu ili iz drugih razloga te su stoga postali
invalidski penzioneri. Ove osobe nisu znale, mogle ili elele da obave
prekvalifikaciju ili su bile u starosnoj dobi kada su smatrali da to nije
adekvatno reenje za njih.
Prema informacijama kojima savez raspolae, neki od razloga za invalidsku
penziju su:
- Zdravstveni problemi (dodatna oteenja ili oboljenja);
- Neadekvatan tretman na poslu tj. neobezbeenost radnog mesta koje je
bilo u skladu sa njihovim potrebama i sposobnostima. Ovome se moe
prikljuiti i neaktivnost na poslu tj. nepostojanje radnih zadataka;
- Skromne zarade koje su ih navodile da tee ka tome da ostvare sigurne
prihode kao to je penzija;
- Porodina penzija iz istih razloga, pogotovu ako su roditelji imali visoka
primanja;
- Fiktivno zapoljavanje tj. zapoljavanje najee u zatitnim
radionicama. Ovde nije retkost da se osobe oteenog vida samo vode u
evidenciji kao zaposlene ali defakto ne rade. U tom sluaju su teili ka
tome da ostvare onoliko godina radnog staa koliko je po zakonu
potrebno da bi dobili penziju;
- Situacije kada preti opasnost od zatvaranja firme, ukidanja tog radnog
mesta ili se pak to ve dogodilo i dolo je do otputanja, retkost je da se
slepi i slabovidi odlue na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju. ee je
da reenje ovog problema predstavlja invalidska penzija;
- Nesamostalnost u orijentaciji i kretanju. Naime, postoje slepe i
visokoslabovide osobe koje ne mogu samostalno da se kreu jer nisu
osposobljeni, ili imaju viestruki hendikep to im onemoguava ovu
samostalnost. Problem je naravno, ne samo u osobama oteenog vida
ve i u njihovim porodicama i drutvu koji ne pruaju slobodu i potrebne
uslove za samostalno kretanje osoba oteenog vida ili mogunost
personalne asistencije. Pozitivnu stranu ovog problema ini postojanje
459
slube prevoza lanova saveza slepih na teritoriji Beograda. Ipak ova

usluga nije zastupljena u onoj meri koliko je potrebno;
- Porodica, koja smatra da je bolje reenje prevremeno penzionisanje nego
da je osoba oteenog vida u radnom odnosu i da je uvek neko vodi na
posao i s posla. Ovo posebno vai za neretke situacije kada je zarada
skromna;
- Diskriminacija, neprihvatanje od strane kolektiva ili naprosto loa
integracija samih slepih i slabovidih;
- Pritisak od strane poslodavca u privatnim preduzeima kada su
iskoritene pogodnosti koje drava daje onome ko primi u radni odnos
osobu sa hendikepom.
Republiki savez slepih i slabovidih nam daje jo jednu interesantnu
informaciju koja se odnosi na to da postoji jo jedna mogunost za
podnoenje zahteva za invalidsku penziju a to je da sama osoba oteenog
vida uplauje sebi penzijsko invalidsko osiguranje potreban broj godina kako
bi na taj nain mogla da podnese zahtev za prevremenu penziju. U daljem
tekstu emo izneti obrazloenja o tome da li su nae pretpostavke o
razlozima prevremenog penzionisanja tane ili ne. Do ovih saznanja smo
doli na osnovu rezultata istraivanja.
I.
zbog dodatnih oteenja ili oboljenja
Veina ispitanika je upravo ovo navela kao razlog penzionisanja.
Interesantan je podatak da su svi fizioterapeuti upravo iz ovog razloga doneli
odluku o prevremenom penzionisanju. Iako je razlog svima problem
zdravstvene prirode ipak postoje razlike. Naime, ispitanici su navodili
razliita oboljenja koja su ih na to naterala kao to je npr. poremeaj u radu
bubrega koji je doveo do dijalize a ona pak do oseaja slabosti i gubitka
snage, zamora koji su svakako oteavajui faktor kada je u pitanju rad
fizioterapeuta koji mora da radi masae. Isto tako kao posledica neretko
tekog fizikog rada fizioterapeuti su dolazili u situaciju da se kod njih
javljaju problemi sa srcem i kimom. Poremeen rad srca i bolovi u kimi
onemoguavaju im da obave kvalitetnu masau a dovode i do daljeg
pogoranja njihovog zdravlja. Takoe, i primarno oboljenje koje je dovelo
do oteenja vida moe da prouzrokuje probleme koji oteavaju rad. Tako
npr. glaukom uzrokuje glavobolje i bolove u oku.
II.
zbog pogoranja stanja vida ili je pak oteenje vida nastupilo tokom
ivota i rada
Kod osoba kod kojih se oteenje vida pojavilo tokom ivota, nakon
zavrenog obrazovnog procesa i zapoljavanja, upravo ono predstavlja
povod za invalidsku penziju. Ukoliko to oteenje sve vreme napreduje, a
ako je nastalo kao posledica povrede moe doi do dodatnih oteenja i da ta
osoba postane radno nesposobna. Upravo ovo je bio sluaj i u naem
460
istraivanju. Kod ispitanika je oteenje vida nastalo kao posledica dva

uzastopna udarca u predelu glave. Ovaj udarac je doveo do nastanka
katarakte a kasnije je dolo i do modanog udara koji je stvorio dodatne
tekoe u fumnkcionisanju. Zanimljivo je da smo u uzorku ispitanika imali i
slabovide osobe koje su i pored toga to je njihovo oboljenje progresivno,
ega su oni bili svesni i znali da mogu ostati bez najmanjeg procenta vida,
odabirali profesije koje zahtevaju vizuelne sposobnosti. Stoga i ne udi da
invalidska penzija predstavlja jedino reenje za nekoga ko je izgubio
sposobnost itanja i pisanja a smatra da u godinama posle 40- te
prekvalifikacija nije reenje.
III.
iz razloga to nije izvrena potrebna adaptacija radnog mesta i
prostora
Navodi ispitanika koji su radili kao fizioterapeuti, tt manipulanti ili
knjigovoe istiu da im nije bila potrebna adaptacija radnog mesta i prostora
u bilo kom obliku. Slepi ili visokoslabovidi su mogli da obavljaju svoj posao
i bez ili sa minimalnim vizuelnim sposobnostima. Nasuprot tome za
niskoslabovide ili osobe opte populacije koje su tokom ivota izgubile
znatan procenat vida adaptacija ne bi imala znaaja.
IV.
zbog prikrivenog ili otvorenog odbacivanja od strane kolektiva ili
poslodavca i loe socijalizacije i integracije u ustanovi
Najvei broj ispitanika nije imao problema u komunikaciji i odnosu sa
kolegama. Kau da nije bilo problema ni sa jedne ni druge strane. Kada su
poeli da rade u ustanovi ostvarili su dobar odnos i iako je svako imao svoj
posao, nekada su pomagali jedni drugima ili samo razgovarali o tome i
slinim situacijama. ak i ako nije dolazilo do toga svakako niko nije mogao
da kae da je bilo kada u bilo kojoj situaciji primetio da neko od kolega ima
neko loe miljenje o njemu. Ipak ni od strane samih ispitanika nije primetno
da su pomislili na to da bi neko od kolega mogao da im postane prijatelj i da
ostvare blii kontakt. Evidentno je da su razgraniavali posao od privatnog
ivota ali ipak ne moemo rei da se nisu uklopili u kolektiv i da je to mogao
biti uzrok penzionisanja. Nasuprot ovoj grupi ispitanika ima i onih koji su
ostvarili izuzetno dobre odnose sa kolegama. Neki od njih su i sada ak
posle vie godina u penziji u kontaktu sa nekim od kolega i poseuju se. Iako
su ispitanici razvrstani u ove dve grupe i niko ne navodi da je bilo problema
u komunikaciji smatramo da postoji objanjenje za to. Kako i sami ispitanici
kau a verovatno da i jeste tano, doba u kome su oni proveli najvei deo
svog radnog staa je bio period kada meu ljudima nije vladala ljubomorai
pohlepa. Oni sami istiu da je svako imao dovoljno dobre prihode da je
mogao biti zadovoljan. Takoe su bili zastupljeni izleti, putovanja i sportske
igre i sl. to je omoguavalo da se radnici bolje upoznaju i zblie. Tek
461
kasnije sa pogoranjem ekonomske situacije u dravi i uestalim otkazima

ljudi su postajali zavidni.
V.
zbog nesamostalnosti u orijentaciji i kretanju
Kada govorimo o samostalnom kretanju moemo rei da je samo jedan
ispitanik bio koji je slep i nema razvijenu ovu sposobnost. Ipak ovo nije
predstavljalo uzrok prevremenog penzionisanja kada je u pitanju konkretno
ova osoba. Prema njegovim navodima razlog je bio oseaj nelagodnosti u
kolektivu po povratku nakon viegodinjeg odsustva. Ovome dodaje i elju
da provodi vie vremena sa svojom porodicom kako je upravo u tom
periodu odsustva postala majka. Pretpostavka je da pored ovoga to ispitanik
navodi, razlog moe biti i nedostatak motivacije za rad. Kada su u pitanju
ostali ispitanici pomenuemo da su se slepi kretali koristei beli tap dok su
slabovidikoristili svoj vid. Oni koji nisu bili potpuno sigurni u svoje vizuelne
mogunosti i zbog bezbednosti nosili su sklopljen tap.
VI.
zbog zatvaranja ustanove ili zbog ukidanja tog radnog mesta
Ovo predstavlja jo jedan od estih uzroka prevremenog penzionisanja.
Naime, najvei broj ispitanika je zbog zatvaranja preduzea u kome je radilo
ili ukidanja radnog mesta odluilo da se penzionie. Ovaj isti razlog je doveo
do toga da su neki od njih prinueni da promene stanovu i radno mesto to je
neto kasnije rezultiralo takoe penzionisanjem. Ispitanik koji je bio u ovoj
situaciji zaposlio se u zatitnoj radionici i duboko razoaran svojim
poloajem i oseajui se beskorisnim na poslu na koji ak nije morao ni da
odlazi svakodnevno, penzionisanje je video kao bolje reenje. Kae da mu je
nedostajala dinaminost koju je do tada imao u drugoj ustanovi i na drugom
radnom mestu koja je inila da se osea korisnim i zato bude zadovoljan
svojim poslom. Ovo je bila suprotnost koja mu nije odgovarala. Vano je
naglasiti da oni koji su bili prinueni da se penzioniu iz ovih razloga tvrde
da bi ostali i dalje na tom radnom mestu u istoj ustanovi da su mogli i da
nisu bili prinueni da odu. Neki od njih su shvatali da sve loije poslovanje
ustanove moe dovesti do toga da izgube posao dok su neki ve ostali bez
posla tako da su nakon odreenog vremena provedenog na tritu rada ili
bolovanju podneli zahtev za invalidsku penziju.
VII.
zbog vrenja pritiska da se to uini, od strane rukovodeih osoba u
firmi u kojoj je osoba zaposlena
Niko od ispitanika nije naveo da je postojala neka situacija koju bi ovako
okarakterisao. Nikada nisu primetili bilo kakav znak koji bi ukazivao na to
da neko u ustanovi ukojoj rade vri na njih pritisak da odu iz iste.
462
VIII.
Prevremeno penzionisanje je bilo krajnji cilj osobi sa oteenjem

vida prilikom zapoljavanja to ukljuuje i nedovoljnu motivisanost
za rad
Od svih ispitanika niko nije dao podatke koji bi ili u prilog prevremenom
penzionisanju kao cilju pri zapoljavanju. Svaki ispitanik je imao elju da se
zaposli da bi imao sigurne prihode od kojih bimogao da se izdrava ali i da
bi bio ukljuen u drutveni ivot. Nedovoljna motivisanost se pojavljuje u
situacijama kada sama osoba sa oteenjem vida shvati da su okolnosti u
dravi ili ustanovitakve da je izvesno da e ostati bez posla a nije mogue da
se zaposli na drugom mestu. Ovo posebno vai za telefoniste koji su imali
izrazito velik problem kada je masovno zapoeto sa primenom digitalnih
centrala.Meutim i fizioterapeuti su kao prepreku zapoljavanju osoba sa
oteenjem vida ili promeni radnog mesta navodili samo oteenje vida.
Ovaj problem je bio prisutan i u situacijama kada su neki od njih hteli da
nastave kolovanje na vioj koli. Kroz razgovor sa ispitanicima na ovu temu
primetna je nezainteresovanost za borbu i oseanje bespomonosti.
Zakljuak
Uzevi u obzir rezultate istraivanja koje se odnosi samo na ispitanike na
teritoriji Beograda koje je deo ireg istraivanja moemo izneti neke
zakljuke ali koje stoga nije mogue generalizovati. Prevremeno
penzionisanje je esto posledica naruenog zdravstvenog stanja. Ovo je
sluaj sa osobama koje su se bavile napornim fizikim radom vie godina
kontinuirano ili je u pitanju progresivno oboljenje koje je uzrok oteenja
vida. Drugi razlog koji je bio uzrok prevremenog penzionisanja je zatvaranje
ustanove u kojoj je ispitanik bio zaposlen. Uz ovo moemo pomenuti
ukidanje radnog mesta na kome je osoba radila. Da bi se spreilo da ova dva
razloga i u budunosti dovode do invalidskog penzionisanja potrebno je
obaviti adekvatnu profesionalnu orijentaciju. Ovo bi bilo reenje mnogih
problema jer bi se uenicima preporuivala zanimanja u skladu sa njihovim
sposobnostima. Naravno da za uspeh ovog procesa treba uzeti u obzir i
potrebe trita rada tj. Odabirati zanimanja koja ne izumiru i koje je
traeno. Vano je uvek imati na umu vizuelne mogunosti kao i prognozu
za odreene dijagnoze. Ukoliko je u pitanju progresivno oboljenje, uenika
treba uputiti na zanimanje koje e moi da obavlja i ako doe do potpunog
gubitka vida. Razlog, koji se istina nije esto javljao ali se ipak javio jeste
nedovoljna motivisanost. Govorei o tome ali i o predhodno pomenutim
razlozima ponovili bismo da u
svemu izrazito vanu ulogu ima
profesionalna orijentacija. Ovim treba mladim ljudima pomoi da odaberu
profesiju koja je u skladu sa njihovim zdravstvenim sposobnostima i
interesovanjima. Samo tako je mogue izbei pojavu prevremenog
penzionisanja osoba sa oteenjem vida u radno produktivnom dobu.Tako se
463
povoljno utie na njihovu finansijsku situaciju, socijalizaciju a svakako i

ekonomsku situaciju u dravi.
Literatura
1.
2.
3.
4.
Vukovi D. Socijalna sigurnost. Drugi deo Sistem penzijskog i invalidskog

osiguranja. Beograd, 2009: 85- 125.
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Slubeni glasnik RS,
2003.
igi V., Radi- esti M. Zapoljavanje osoba oteenog vida i oteenog
sluha. Beograd: 5- 8.
Statistiki obrazac. Beograd: Gradska organizacija slepih, 2009.
EARLY RETIREMENT OF VISUALLY IMPAIRED PEOPLE
Summary
This paper is a part of a wider research project which is in progress and it deals
with the problem of early retirement of persons with visual impairment in
productive working age. The main aim of the research relates to the identification of
the causes of this condition in order to overcome existing situations. The initial
phase of the research included 10 patients of different sex, degree of impairment and
vision etiology, age, education and profession. We used interview as a method of
data collection. The results indicate the main parameters that cause early
retirement, and refer to the field of vocational guidance, health status (deterioration
of eyesight and other diseases), poor economic situation in the country and the
closure of companies and the lack of motivation to work. Conclusion has practical
implications and points to the application of appropriate measures that serve as the
basis for the prevention of early retirement of persons with visual impairment.
Key words: early retirement, the visually impaired, productive working age.
464
PRIMENA BT-A U LEENJU SPASTINE DISFONIJE

ivkovi Z.
Specijalna bolnica za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju, Beograd
Saetak
Spastina disfonija je bolest jo uvek nepoznate etiologije, dosta je retka i javlja se
kod ljudi u razliitim ivotnim dobima. Karakterie je distonijska hiperaktivnost
miia larinksa. Njihovim nevoljnim pokretima znatno se pogorava fonacija, a
zanimljivo je da se javlja samo tokom govora. Ranije se tretirala najee
medikamentno (sedativi i neuroplegici) i putem razliitih fonijatrijskih vebi.
Kasnije su primenjivani i odreeni hirurki zahvati. Svojim odlinim rezultatima BT
terapija se nametnula kao najbolji i najei nain tretiranja ovog poremeaja. Prvi
put je BT terapiju u leenju spastine disfonije primenio Blitzer 1984.godine. Nakon
toga je ova procedura stekla veliku popularnost. Uobiajeno BT terapija za
faringolaringealnu distoniju se izvodi bez bolnikog leenja1. Kako za pacijente,
tako i za medicinske radnike BT terapija spastine disfonije predstavlja vrlo
zadovoljavajui nain leenja4. Praktino svi pacijenti imaju korist od BT terapije, a
stepen poboljanja je ponekad zauujui. U mnogim sluajevima je mogue
povratiti skoro normalan govor. Kod pacijenata sa abduktorskim oblikom spastine
disfonije rezultati leenja su nepovoljniji. Ali u tim sluajevima kod veine
pacijenata se stanje primetno pobolja. Terapeutski efekti BT terapije spastine
disfonije se obino javljaju nakon 2-3 dana, maksimum dostiu posle 4-5 dana, a
zatim traju od 2 do 9 meseci, sa prosenim trajanjem od oko 4 meseca. Primena BT
terapije u leenju spastine disfonije je sasvim realna i prihvatljiva. Njene osnovne
prednosti su jednostavnost (bolniko leenje je uglavnom nepotrebno),
neinvazivnost i, pre svega, odlini rezultati leenja, kao i mali sporedni efekti. Njeni
nedostaci su relativno visoka cena, posebno za nae uslove, ogranieno vreme
trajanja (mora se ponavljati svakih nekoliko meseci), i, moda, kratak period
primene usled ega eventualni tetni efekti nisu jo sasvim poznati.
Kljune rijei: BT-a, lijeenje, spastina disfonija
Uvod
Cilj ovog kratkog rada je da ukae na jedan, u svetu prilino raireni, a kod
nas jo uvek redak nain leenja spastine disfonije. Radi se o primeni BT-a
ili botulinum toksina, supstance koju proizvodi bakterija Clostridium
botulinum. Iako visoko toksino, ovo kompleksno jedinjenje u vrlo malim
dozama pokazuje izvanredne rezultate u leenju spastine disfonije. Ovi
rezultati znaajno prevazilaze rezultate drugih oblika leenja. Pri tome
sporedni efekti su skoro zanemarljivi. Spastina disfonija je bolest jo uvek
nepoznate etiologije, dosta je retka i javlja se kod ljudi u razliitim ivotnim
dobima. Karakterie je distonijska hiperaktivnost miia larinksa. Njihovim
nevoljnim pokretima znatno se pogorava fonacija, a zanimljivo je da se
javlja samo tokom govora. Ranije se tretirala najee medikamentno
465
(sedativi i neuroplegici) i putem razliitih fonijatrijskih vebi. Kasnije su

primenjivani i odreeni hirurki zahvati. Svojim odlinim rezultatima BT
terapija se nametnula kao najbolji i najei nain tretiranja ovog
poremeaja. Ovde e biti rei upravo o nainu primene BT-a u leenju
spastine disfonije.
ta je BT-botulinum toksin?
BT-botulinum toksin je supstanca sa najveim toksinim potencijalom od
svih prirodnih i sintetizovanih jedinjenja. On je izaziva botulizma, bolesti
koja se kliniki karakterie pogoranjem vida, pojavom dvostrukih ili
nejasnih slika, produavanjem i neosetljivou zenica, zatim
gastrointestinalnim simptomima, muninom, oteanim gutanjem, suvim
ustima i, na kraju, paralizom respiratornih miia, kao i drugim lokalnim ili
optim parezama. Botulizam je poznat jo od perioda srednjeg veka, a
javljao se kao posledica trovanja hranom. Kliniku sliku botulizma je prvi
opisao nemaki lekar Justinus Kerner 1822.god, a ovu bolest sa njenim
uzronikom bakterijom Clostridium botulinum prvi je povezao belgijski
naunik Van Ermengem 18951. Clostridium botulinum je anaerobna, grampozitivna, tapiasta bakterija. Njene spore se u odsustvu vazduha i izloene
specifinim pH-vrednostima transformiu u vegetativnu formu i proizvode
BT. Zbog ekstremno visokog toksinog potencijala, BT je istraivan kao
potencijalno bioloko oruje u brojnim vojnim laboratorijama. Na sreu, do
danas jo uvek nije korien u vojnim sukobima. BT je jedna od
najsmrtonosnijih poznatih supstanci. Ubija izazivajui akutnu miinu
paralizu. Period inkubacije i prognoza ishoda zavise od unete doze. Pri jakim
dozama simptomi se javljaju u roku od etiri sata, nakon ega ubrzo nastupa
smrt. Ideja o korienju BT-a u terapeutske svrhe potie jo od gore
navedenog Justinusa Kernera. Meutim, tek 1950.g kanadski neurofiziolog
Vernon Brooks ukazuje na mogue korienje BT-a u smanjenju miine
hiperaktivnosti1. Prvu kliniku primenu BT nalazi u oftalmologiji za leenje
strabizma. Dugo godina su oftalmolozi traili nain da izbegnu operacije kod
strabizma, pokuavajui da blokiraju spoljne one miie. Testirane su
brojne supstance, ali zbog znaajnih sporednih efekata od njih se odustalo.
Dr. Alan Scott iz San Franciska je prvi primenio BT u leenju strabizma
krajem 70-ih godina XX veka1. Nakon toga BT terapija je brzo prihvaena
od strane neurologa i koriena je za tretiranje raznih oblika distonije. BT se
sada uspeno koristi u leenju brojnih poremeaja koje karakteriu preterana
ili neodgovarajua miina kontrakcija. Tu spadaju sve fokalne distonije,
spastine disfonije, analni spazam, vaginizam, tikovi, tremori itd. U
poslednje vreme BT se koristi i u kontroli bola kod visokog pritiska ili
migrene.
466
Nain delovanja BT-a

S hemijskog aspekta, BT je meavina razliitih proteina. Bioloki aktivna
komponenta BT-a je BT neurotoksin, koji se sastoji iz dva polipeptidna
lanca, lakeg i teeg, koji su povezani jednom disulfidnom vezom1. Ovaj
neurotoksin je kompleksan i vrlo nestabilan makromolekul. Promene pH
vrednosti i izlaganje svetlosti ili toploti izazivaju njegovo razaranje i gubitak
bioloke aktivnosti. Dosad je poznato sedam razliitih tipova BT-a, koji su
oznaeni kao A, B, C, D, E, F i G. Terapeutsku primenu za sada ima,
uglavnom, BT tipa A. U kontaktu sa miinim tkivom BT izaziva njegovu
parezu. Stepen ove pareze se dobro kontrolie koliinom ubrizganog BT-a.
Takoe, ovako indukovana pareza je skoro iskljuivo ograniena na ciljani
mii. U miinom tkivu BT-neurotoksin se svojim tekim lancem vezuje za
holinergine nervne zavretke, dok njegov laki lanac u nervnom zavretku
protolitiki blokira proteine, koji transportuju acetilholin u elijski zid.
Trajanje jedne BT terapije je oko tri meseca, nakon ega dolazi do reinervacije tretiranog tkiva. Viestrukom uzastopnom primenom BT terapija
ne izaziva nikakvu trajnu denervaciju tretiranog tkiva1. Osnovna prednost
BT-a je u tome to u normalnim, terapeutskim dozama ne izaziva skoro
nikakve tetne sporedne efekte. Lokalne iritacije tkiva ili miine nekroze
nisu primeene. Takoe, nisu primeene ni alergijske komplikacije.
Faringolaringealna distonija
Termin distonija opisuje specifian oblik nevoljne miine hiperaktivnosti1.
Moe biti uzrokovana brojnim i razliitim bolestima ili stanjima. Jedan od
oblika distonije je faringolaringealna distonija. Ubedljivo najei oblik
faringolaringealne distonije je spastina disfonija. Znatno rea je faringealna
distonija, koja se uglavnom deava u kombinaciji sa lobanjskom
(kranijalnom) distonijom. Jednako retka je i kombinacija faringealne
distonije i laringealne distonije. Jo jedan vrlo redak oblik laringealne
distonije je laringealna spastina dispneja. Iako se faringolaringealna
distonija moe pojaviti u sklopu iroko rairene distonije, faringolaringealna
distonija ne predstavlja poetnu lokalizaciju rairene distonije1.
Spastina disfonija
Termin spastina disfonija opisuje distonijsku hiperaktivnost miia larinksa
to uzrokuje pogoranu fonaciju1. Budui da se distonijska miina
hiperaktivnost deava skoro iskljuivo tokom govora, a nikako spontano,
spastina disfonija je tipina govorom izazvana distonija. Fonacije koje nisu
povezane sa govorom, kao na primer pevanje, esto nisu naruene. Za
spastinu disfoniju se smatra da je psihogene etiologije, ali se sa sigurnou
ne moe iskljuiti neurogena komponenta2. Prema najnovijim shvatanjima
izgleda da je spastinoj disfoniji osnova organski poremeaj centralnog
nervnog sistema, koji se komplikuje psihogenim faktorima i oni kasnije
467
dominiraju klinikom slikom bolesti. Za ovo oboljenje je karakteristino da

je normalan tok fonacije i govora prekidan pojavom sakadirajueg
(jecajueg) spazmodinog glasa2. Ovi simptomi su toliko upadljivi i
karakteristini da se dijagnoza esto postavlja samo sluanjem pacijenta. U
sluaju spastine disfonije, pacijenti se ale na deformisan i priguen glas,
koji se povremeno prekida. Tok govora je spor i oklevajui. Kao i kod
drugih oblika distonije, simptomi su jae izraeni u uslovima fiziolokog i
fizikog stresa. Dispneja nije karakteristika spastine disfonije, iako
pacijenti mogu imati ogranien protok vazduha, zbog oklevajueg toka
govora. Spastinu disfoniju je prvi opisao Traube (1871)3. Ranije se smatralo
da je to vrlo redak poremeaj, ali noviji izvetaji govore o tome da esto
ostaje nedijagnostifikovan. Zanimljivo je da se mnogo ee javlja kod ena
nego kod mukaraca i to u odnosu od ak 8:13. Srednja starost pacijenata sa
spastinom disfonijom iznosi 48-50 godina, mada se vrlo retko moe javiti u
drugoj deceniji ivota, pa sve do devete decenije. Iako jo nije sasvim
utrvena nasledna osnova za spastinu disfoniju, kod oko 12% pacijenata
bilo je slinih distoninih poremeaja u porodici4.
Oblici spastine disfonije
Ubedljivo najei oblik spastine disfonije je aduktorski oblik, u kome se
distonijska miina hiperaktivnost deava kod aduktora (miia primicaa)
glasnih ica, kod krikotiroidnog miia, lateralnog krikoaritenoidnog miia
i kod interaritenoidnog miia. Na ovaj oblik otpada oko 80-95% svih
sluajeva spastine disfonije5. Znatno rei je abduktorski oblik, kod koga se
distonijska miina hiperaktivnost deava kod abduktora (miia odmicaa)
glasnih ica i kod zadnjeg krikoaritenoidnog miia. Ovaj oblik karakterie
tipina hipofonija. Meavina aduktorskog i abduktorskog oblika je mogua,
ali je ekstremno retka1. Spastina disfonija pripada grupi fokalnih distonija.
To su distonije koje pogaaju svega nekoliko miia. Spastina disfonija,
kao i ostali neuromotorni poremeaji je esto povezana sa tremorom. Tremor
najee pogaa ake, glavu i glas i osnovna frekvencija mu je 6-8 Hz. Kod
spastine disfonije tremor pogaa larinks, a ponekad ukljuuje farinks,
glavu, pa ak i ake.
BT terapija faringolaringealne distonije
Prvi put je BT terapiju u leenju spastine disfonije primenio Blitzer
1984.godine. Nakon toga je ova procedura stekla veliku popularnost.
Uobiajeno BT terapija za faringolaringealnu distoniju se izvodi bez
bolnikog leenja1. Nakon potpune anestezije faringolaringealne mukoze,
ciljani miii se pregledaju laringoskopski. Oprema za primenu BT-a se
sastoji od leptir kanile sa savitljivom cevicom u okviru specijalno
dizajniranog instrumenta. Prednost peroralne tehnike je optimalna kontrola
mesta ubrizgavanja. U anatomski nepovoljnim uslovima faringolaringealna
468
BT terapija se moe obaviti i pod optom anestezijom, pri emu je

neophodna kratka hospitalizacija pacijenta. Kao alternativa peroralnom
pristupu, za aduktorski oblik spastine disfonije se moe koristiti transkutani
prilaz. U ovom sluaju kombinovana EMG injekcija se uvodi u ciljani mii
kroz krikotiroidnu membranu. Tano pozicioniranje igle se kontrolie
simultanim EMG snimanjem ciljanog miia. Transkutani prilaz je
jednostavan, brz i manje neprijatan za pacijenta i obavlja se opremom koja je
lako dostupna. Njegov nedostatak je u tome to se distonijski
faringolaringealni pokreti ne mogu kontrolisati, pa su mogue odreene
dijagnostike greke. Posebno, mogue je ukljuenje nekih ne-laringealnih
miia to se ovom metodom ne moe utvrditi. Otuda je peroralni pristup sa
vizuelizacijom za BT terapiju faringolaringealne distonije znatno bolji1.
Ciljani miii i preporuene doze
Kod aduktorskog oblika spastine disfonije BT se ubrizgava u
tireoaritenoidni mii ili vokalis. Injekcije se mogu dati sa obe ili samo sa
jedne strane. Izgleda da unilateralne injekcije izazivaju manje sporednih
efekata nego bilateralne1. Kod abduktorskog oblika spastine disfonije BT se
ubrizgava u zadnji krikoaritenoidni mii i to jednostrano da bi se izbegla
dispneja. Kod laringealne spastine dispneje i faringealne distonije izbor
ciljanog miia zavisi od lokalizacije distonijske miine hiperaktivnosti. U
BT terapiji spastine disfonije do sada je korien irok opseg moguih doza.
Zbog razliite osetljivosti na BT, nain terapije i koriene doze se posebno
odreuju za svakog pojedinanog pacijenta. Na poetku se najee koriste
manje doze u kraim vremenskim intervalima, i sa vie uzastopnih injekcija
se postie odgovarajue dejstvo, tj optimalna pareza tretiranog miia.
Nakon toga se moe utvrditi odgovarajua doza za budue injekcije4. Kod
aduktorskog oblika i unilateralne primene doze se kreu od 0,625 do 25
jedinica botoksa. Najee doze kod aduktorskog oblika su od 2,5 do 10
jedinica botoksa kod unilateralne primene i od 1,25 do 5 jedinica botoksa
kod bilateralne primene. Kod abduktorskog oblika spastine disfonije
iskljuivo se koristi unilateralni pristup.
Rezultati leenja
Kako za pacijente, tako i za medicinske radnike BT terapija spastine
disfonije predstavlja vrlo zadovoljavajui nain leenja4. Praktino svi
pacijenti imaju korist od BT terapije, a stepen poboljanja je ponekad
zauujui. U mnogim sluajevima je mogue povratiti skoro normalan
govor. Kod pacijenata sa abduktorskim oblikom spastine disfonije rezultati
leenja su nepovoljniji. Ali u tim sluajevima kod veine pacijenata se stanje
primetno pobolja. Terapeutski efekti BT terapije spastine disfonije se
obino javljaju nakon 2-3 dana, maksimum dostiu posle 4-5 dana, a zatim
traju od 2 do 9 meseci, sa prosenim trajanjem od oko 4 meseca.
469
Mogui sporedni efekti BT terapije spastine disfonije

BT terapija spastine disfonije moe izazvati tekoe sa gutanjem tenosti i
vrste hrane. Takoe, moe indukovati slabost prilikom kaljanja i izvestan
bol na strani gde je botoks ubrizgan1. Kod leenja aduktorskog oblika mogu
se pojaviti promuklost, zadihanost prilikom govora ili hipofonija. Izvetaji o
uestalosti ovih sporednih efekata su kontradiktorni. Veina pacijenata moe
oekivati blage forme promuklosti i hipofonije tokom perioda od 1-3
sedmice nakon tretmana. Meutim, zbog dramatinog opteg poboljanja
pacijenti spremno prihvataju ove privremene sporedne efekte. Kod
aduktorskog oblika spastine disfonije primenom BT terapije ne mogu se
oekivati nikakvi ozbiljniji sporedni efekti. U tretmanu abduktorskog oblika
spastine disfonije moe doi do dispneje1. Zbog toga se BT terapija za
abduktorski oblik moe izvoditi samo od strane kvalifikovanog personala u
odgovarajuim ustanovama.
Zakljuak
S obzirom na sve navedeno, primena BT terapije u leenju spastine
disfonije je sasvim realna i prihvatljiva. Njene osnovne prednosti su
jednostavnost (bolniko leenje je uglavnom nepotrebno), neinvazivnost i,
pre svega, odlini rezultati leenja, kao i mali sporedni efekti. Njeni
nedostaci su relativno visoka cena, posebno za nae uslove, ogranieno
vreme trajanja (mora se ponavljati svakih nekoliko meseci), i, moda, kratak
period primene usled ega eventualni tetni efekti nisu jo sasvim poznati.
Literatura
1.
2.
3.
4.
Dressler, D. Botulinum toxin therapy. New York, 2000

Cveji, D., Kosanovi, M. Fonijatrija, I deo. Beograd, 1982.
www.emedicine.com/ENT/topic349.htm
Blitzer, A., & Brin, M. F. Laryngeal dystonia: A series of botulinum toxin
therapy Bidus, 1991.
5. www.voicedoctor.net/therapy/dystonia.html#adsd
6. KA, Thomas GR, Ludlow CL: Effects of adductor muscle stimulation on
speech in abductor spasmodic dysphonia. Laryngoscope 2000.
7. http://hubpp.mef.hr/index.htm
8. www.dystonia-europe.org/europe/index.htm
9. www.dysphonia.org/treatment/
10. www.voiceproblem.org/disorders/spasmodicdysphonia/index.asp
470
BINOKULARNA SARADNJA I KVALITET

STEREOSKOPSKOG VIDA KOD ANIZOMETROPA
Toni Z.1, akoti N.2
Kliniki centar Podgorica u Podgorici, Crna Gora

2
Filozofki fakultet u Nikiu, Crna Gora
Saetak
Cilj istraivanja je bio da se analizira uspjenost primjene kontaktnih soiva kod
visoke anizometropije eliminiui u cjelini anizeikoniju, i uporeujui rezultate
postignute kontaktnim soivima. Uzorak je obuhvatio 144 ispitanika iz
eksperimentalne i kontrolne grupe. Eksperimentalnu grupu su inila 72 ispitanika sa
Instituta za one bolesti Dr ore Nei iz Beograda, a kontrolnu 72 ispitanika
iz Instituta za bolesti djece Djeja ona ambulanta Kliniko-bolnikog centra
Crne Gore iz Podgorice. Ni kod jednog od ispitanika nije bilo manifestne devijacije
(strabizma). Procjena sva tri stepena binokularne saradnje i stereo vida kod
anizometropa ispitivana je sinoptoforom i Randot testom. Vidna otrina ispitivana je
pomou optotipa (Landotovim prstenom), a korekcija je vrena naoarima i
kontaktnim soivima. Utvrivan je korelativni odnos izmeu vidne otrine i kvaliteta
binokularne saradnje, kao i izmeu veliine vidne disparacije i binokularne
saradnje. Utvreno je da se kod niskih vrijednosti anizometropije korekcijom
naoarima postie dobra vidna otrina (takvi ispitanici su postigli 100 % vidnu
otrinu). Meutim, kod ispitanika koji su imali srednje i visoke vrijednosti
anizometropije primjena kontaktnih soiva bila je jedini i najbolji izbor. Najloiju
otrinu vida bez korekcije imali su ispitanici uzrasta od 7 do 9 i od 10 do 12 godina,
ali je upravo kod njih, nakon korekcije kontaktnim soivima, dolo do
najznaajnijeg poboljanja otrine vida. Kontaktna soiva su bolji izbor od naoara
i zbog postizanja poboljanja veliine i kvaliteta retinalne slike, normalizovanja
irine vidnog polja i aktiviranja akomodacije, to je sve potvreno u ovom
istraivanju jer je vie od polovine ispitanika bilo kratkovido.
Kljune rijei: anizometropija, binokularna saradnja.
Uvod
Anizometropija je stanje u kojem postoji razlika u refrakcijskoj greci oba
oka.To moe biti neznatno, kada je jedno oko miopsko-0.25 D a drugo
hiperopsko+ 0.50 D, ili moe biti znaajno, gdje je jedno oko hiperopsko
+2.0 D, a drugo miopsko 2.0 D1. Stanja koja se pojavljuju sa
anizometropijom su: razlika u vidnoj otrini oka; anizeikonija ili razlika u
veliini retinalne slike; anizoforija ili razlika u stepenu heteroforije u
razliitim smjerovima pogleda1. Visoka anizometropija, posebno
monokularna refrakciona anomalija, je u uskom indikacijskom podruju
primjene kontaktnih soiva, zbog poznate injenice da, ukoliko je
anizometropija vea od 3D, korekcija naoarima nije podnoljiva. Cilj naeg
istraivanja bio je da analiziramo uspjenost primjene kontaktnih soiva kod
visoke anizometropije eliminiui u cjelini anizeikoniju, i uporeujui
471
rezultate postignute kontaktnim soivima. Vidna disparacija je utvrivana na

osnovu podataka dobijenih ispitivanjem vidne otrine i notirana u sva tri
sluaja bez i sa korekcijom naoarima i kontaktnim soivima. Utvrivan je
korelativni odnos izmeu vidne otrine i kvaliteta binokularne saradnje, kao i
izmeu veliine vidne disparacije i binokularne saradnje. Nakon korekcije
naoarima, a posebno kontaktim soivima kod visoke anizometropije je
dolo do poboljanja vidne otrine, vidne disparacije, kao i smanjenja
anizeikonije kod gotovo svih ispitanika.
Metode rada
Pregled vidne otrine vren je prema uzrastu i to Landotovim prstenom. Za
uspostavljanje poremeaja okulomotorne ravnotee koriena je metoda
ispitivanja primarnog poloaja oiju, testom se utvruje ili procjenjuje
refleksija svijetla na objema ronjaama istovremeno. Za ispitivanje
heteroforija, da bi se utvrdilo odsustvo manifestne devijacije, tj strabizma
(kod kontrolne grupe) ispitivanje je vreno Madoks krilom i mjerenjem ugla
alfa (kappa) pomou sinoptofora. Motorna binokularna saradnja ispitivana je
pomou Cover-uncover testa, uobiajena dijagnostika procedura, njenom
primjenom moe se utvrditi forija i tropija. Verzije i dukcije koriene su
kod ispitivanja motiliteta da bi se utvrdilo da li su vidne osovine
paralelne.Senzorna binokularna saradnja ispitivana je pomou sinoptofora uz
odgovarajue parove sliica za simultanu percepciju i fuziju. Refrakcija oka i
refrakcione anomalije analizirane su na osnovu medicinske dokumentacije iz
Kabineta za strabizam i kontaktna soiva a odnose se na pacijente na kojima
je primjenjivana terapija-okluzija, naoari, kontaktna soiva.
Iz podataka u Tabeli 1. vidimo da je anizometropija zastupljena kod
svih ispitanika. Kod svih uzrasnih grupa vrijednosti anizometropije od 0,0 do
2,75 i od 0,0 do + 2,75 su najzastupljenije, i to u prvom sluaju 42
(58,33%), a u drugom 16 (22,22%) ispitanika. Vrijednost od 5,75 D imaju
dva (2,8%) ispitanika, a + 5,75 D osam (11,11%). Dva ispitanika (2,8%)
imaju vrijednost od 9,0 D, jedan + 9,0 D (1,4%), manje od 9,0 D jedan.
Podaci o izvrenoj korekciji kod 72 ispitanika od kojih je 45 bilo sa
monokularnom, a 27 sa binokularnom korekcijom.
472
Tabela 1. Vrijednosti anizometropije za razliite uzrasne grupe

UZRAST
Anizometropija
7-9
17
7
2
5
2
1
1
0
35
-2.75
2.75
-5.75
5.75
-9.00
9.00
< -9.00
> 9.00
0000-
10-12
16
4
0
3
0
0
0
0
23
13
9
5
0
0
0
0
0
0
14
Ukupno
42
16
2
8
2
1
1
0
72
Na desnom oku je mopiju sa rasponom kratkovidosti od 0,0 do - 10 D imalo

47, a hipermetropiju na desnom oku sa rasponom od 0,0 do + 6,25 D 25
ispitanika. Svi ispitanici su na desnom oku bili ametropi (sa prisustvom
refrakcione anomalije). Na lijevom oku 45 ispitanika su bili emetropi (bez
prisustva refrakcione anomalije). Osamanaest ispitanika je na lijevom oku
imalo miopiju u rasponu kratkovidosti od 0,0 do - 3,75 D, a devet, takoe na
lijevom oku, imalo je hipermetropiju u rasponu od 0,0 do + 5,0 D.
Grafik zavisnosti otrine vida od vrste pomagala
Bez korekcije
Soiva
Vrsta korekcije
13
13
Bez korekcije
LEVO
DESNO
LEVO
od 10 do 12
DESNO
Naoari
od 10 do 12
LEVO
od 7 do 9
DESNO
Soiva
od 7 do 9
Otrina vida
Naoari
1.00
0.90
0.80
0.70
0.60
0.50
0.40
0.30
0.20
0.10
0.00
Uzrast
Grafikon 1. Otrina vida lijevog i desnog oka bez i sa upotrebom

odgovarajueg pomagala za sve tri uzrasne grupe
473
Otrinu vida na desnom oku od 0 do 0,1 imalo je 38 ispitanika (52,8%); od

0,2 do 0,4 dvadeset jedan (29,2%); od 0,5 do 0,7 pet (6,9%); 0d 0,8 do 1,0
osam ispitanika (11,1%). Vidnu otrinu za lijevo oko u prvoj graninoj
vrijednosti imalo je deset ispitanika (13,9%); u drugoj petnaest (20,8%); u
treoj pet (6,9%) i u etvrtoj 42 ispitanika (58,3%). Trideset ispitanika
uzrasta od 7 do 9 godina ima slabiju vidnu otrinu na desnom oku, a 5
slabiju na oba oka. Dvadeset djeaka ima slabiju vidnu otrinu na desnom
oku, dva na oba oka, deset djevojica ima slabiju vidnu otrinu na desnom
oku, 3 djevojice na oba. etrnaest ispitanika (60,8%) uzrasta od 10 do 12
godina ima slabiju vidnu otrinu na jednom, a 9 (39%) ispitanika na oba
oka.Osam djeaka ovog uzrasta ima slabiju vidnu otrinu na jednom oku, a 4
na oba, dok 7 djevojica ima slabiju vidnu otrinu na jednom, a 4 na oba
oka. Na osnovu prikazanih rezultata vidi se da je razlika srednjih vrijednosti
statistiki znaajna, ak na nivou povjerenja p<0.001. Srednja vrijednost
otrine vida kod ispitanika eksperimentalne grupe kojima je izvrena
korekcija vida upotrebom soiva je 77,93% (28,58%), a kod ispitanika
kontrolne 1 (0). Broj ispitanika kod eksperimentalne grupe ovdje je 58 jer za
14 ispitanika uzrasta 13 godina nije bilo potrebe za korekcijom kontaktnim
soivima zato to je poboljanje postignuto ve nakon korekcije naoarima.
Rezultati otrine vida nakon korekcije naoarima.
Vidnu otrinu od 0 do 0,1 na desnom oku imalo 2 ispitanika (3,3%), od 0,2
do 0,4 esnaest (26,2%), od 0,5 do 0,7 sedam (11,5%), a od 0,8 do 1,0
trideset est ispitanika (59,0%). to se tie vidne otrine na lijevom oku kod
ispitanika prve i tree granine vrijednosti procenat je nula, u drugoj (od 0,2
do 0,4) je deset ispitanika (16,4%), a u etvrtoj je pedeset jedan ispitanik
(83,6%). Na uzrastu od 7 do 9 godina bilo je 35 ispitanika. Kod 24 otrina
vida je korigovana naoarima i do poboljanja vidne otrine dolo je u svim
graninim vrijednostima. Znaajno poboljanje vidne otrine postignuto je
naoarima kod ispitanika u drugoj i etvrtoj graninoj vrijednosti ( od 0,2 do
0,4 i od 0,8 do 1,0). Uzrasta od 10 do 12 godina bila su 23 ispitanika,
prikazane su granine vrijednosti vidne otrine za desno i lijevo oko.
Naoarima je korigovana otrina vida kod 23 ispitanika, a do poboljanja
vidne otrine je dolo kod svih ispitanika ovog uzrasta. Znaajno poboljanje
vidne otrine postignuto je naoarima kod ispitanika u graninim
vrijednostima od 0,2 do 0,4 i od 0,8 do 1,0. Bilo je 14 ispitanika uzrasta 13
godina. Prikazane su takoe etiri granine vrijednosti vidne otrine za desno
i lijevo oko. Otrina vida kod svih 14 ispitanika korigovana je naoarima i
svi su dobili vidnu otrinu 100%. Kod 14 ispitanika uzrasta od 7 do 9
godina vidna otrina na vodeem oku bila je normalna (40%) i skoro
normalna na slabijem oku. Kod 10 ispitanika (28,6%) ona nije normalna ni
na prateem oku, a 11 ispitanika (31,43%) nije korigovano naoarima. Kod
19 ispitanika (82,5%) uzrasta od 10 do 12 godina bila je normalna vidna
474
otrina na vodeem oku i skoro normalna na prateem, a kod 4 (17,4%) nije

bila normalna ni na prateem oku. Deset djeaka (71,4%) od 13 godina je
imalo normalnu vidnu otrinu na vodeem oku i skoro normalnu na
prateem, jedan djeak (7%) nije imao normalnu vidnu otrinu ni na
prateem oku, 3 djevojice (21,4%)su imale normalnu vidnu otrinu na
vodeem i skoro normalnu na prateem oku.
Rezultati otrine vida nakon korekcije kontaktnim soivima
Prikazane su takoe 4 granine vrijednosti vidne otrine. Vidnu otrinu prve
granine vrijednosti na desnom oku imala su dva ispitanika (3,4%), druge
devet (15,5%), tree deset (17,2%) i etvrte 37 ispitanika (63,8%). to se
tie vidne otrine na lijevom oku kod ispitanika u prvoj i drugoj graninoj
vrijednosti procenat je nula, kod onih u treoj osam ispitanika (13,8%/), a u
etvrtoj 50 (86,2%). Uzrasta od 7 do 9 godina bilo je 35 ispitanika i kod
svih je otrina vida korigovana kontaktnim soivima. Znaajno poboljanje
je bilo kod ispitanika u svim graninim vrijednostima, osim kod dva gdje
nije dolo do poboljanja vidne otrine ni korekcijom kontaktnim soivima.
Do veeg poboljanja je dolo kod ispitanika u treoj i etvrtoj graninoj
vrijednosti (od 0,5 do 0,7 i od 0,8 do 1,0). Uzrasta od 10 do 12 godina bila
su 23 ispitanika i kod svih je otrina vida korigovana kontaktnim soivima.
Znaajno poboljanje otrine vida postignuto je kod ispitanika u treoj i
etvrtoj graninoj vrijednosti. Zbog znaajnosti ovdje istiemo podatke za
ujednaenu vidnu disparaciju gdje je razlika od 0,1 do 0,2. Prije korekcije,
od ukupno 72 ispitanika 6 je imalo ujednaenu vidnu disparaciju, a kod 26 je
bila razlika od 0,1 do 0,2. Nakon korekcije naoarima ujednaenu vidnu
disparaciju je imalo 34, a sa razlikom od 0,1 do 0,2 ih je bilo 12. Nakon
korekcije kontaktnim soivima ujednaenu vidnu disparaciju su imala 33
ispitanika a sa razlikom od 0,1 do 0,2 ih je bilo 12. Treba istai i podatak da
je prije korekcije razliku veu od 0,6 imalo 27, nakon korekcije naoarima
bilo ih je etvoro sa ovim stepenom razlike, a nakon korekcije kontaktnim
soivima samo 1 ispitanik. Nakon korekcije naoarima vidna disparacija od
0,1 do 0,4 je znatno smanjena, dakle dolo je do poboljanja kod 19
ispitanika vidna disparacija je iznosila 26,32 %, bez korekcije ih je bilo
znatno vie 34 (47,23%). Za istu ovu grupu, nakon korekcije soivima
procenat iznosi 33,32%. Kvalitet stereo vida ispitivan je Randot stereo
testom, a izraen je u sekundama lunog stepena. Na uzrastu od 7 do 9
godina bez optikih pomagala 35 ispitanika nije imalo stereo vid. Nakon
korekcije naoarima 24 ispitanika i dalje nijesu imala stereo vid, a 11 ih je
imalo vrijednosti od 100 sekundi luka. Nakon korekcije kontaktnim
soivima samo jedan ispitanik nije imao stereo vid.
475
Tabela 3. Kvalitet stereo vida izraen sekundama lunog stepena za sve

uzrasne grupe
Uzrast
7 do 9
10 do 12
13
SVI
Kvalitet stereo
vida ( " )
Bez
korekcije
Korekcija
naoarima
Korekcija
soivima
Nema
400
200
100
Ukupno
Nema
400
200
100
Ukupno
Nema
400
200
100
Ukupno
Nema
35
0
0
0
35
18
0
1
4
23
0
0
0
14
14
53
24
0
0
11
35
4
0
0
19
23
0
0
0
14
14
28
1
7
0
27
35
1
0
0
22
23
0
0
0
0
0
2
400
200
100
0
1
18
0
0
44
7
0
63
Ukupno
72
72
72
Tabela 4. irina motorne fuzije (u stepenima) bez i sa upotrebom

odgovarajue korekcije
Korekcija
soivima
Korekcija
naoarima
Bez korekcije
Motorna fuzija
Bez fuzije
10-150
160 do 250
>250
7-9
UZRAST
10-12
13
Ukupno
Bez fuzije
34
1
0
0
35
24
17
6
0
0
23
4
0
13
1
0
14
0
51
20
1
0
72
28
10-150
11
10
29
16 do 25
15
>250
Bez fuzije
0
35
1
0
23
1
0
14
0
0
72
2
10-150
160 do 250
>250
23
10
1
9
10
3
0
11
3
32
31
7
35
23
14
72
476
Nakon korekcije kontaktnim soivima i dalje imaju simultanu percepciju na

0 stepeni, irina motorne fuzije se znatno popravila, a ista ostala kod svega
dva ispitanika (2,77%). Ovdje se mora napomenuti da se korekcijom
kontaktnim soivima smanjuje mogunost pojave refraktivne anizeikonije.
Na osnovu rezultata uporeivanja irine motorne fuzije ispitanika kontrolne
grupe nakon korekcije kontaktnim soivima i eksperimentalne grupe razlika
srednjih vrijednosti nije statistiki znaajna. Kod ispitanika eksperimentalne
grupe srednja vrijednost iznosi 40,01% a za kontrolnu 39,69%, pa se moe
govoriti o skoro ujednaenim vrijednostima irine motorne fuzije.
Istraivanjem smo utvrdili da je vidna otrina na uzrastu od 7 do 9 godina
bez upotrebe pomagala bila najloija, a nakon korekcije soivima
poboljanje je bilo najznaajnije. Rezultati istraivanja pokazuju znaajnu
razliku izmeu vidne otrine desnog oka u odnosu na lijevo u svim
sluajevima kada ispitanici nijesu koristili optika pomagala. U sluaju kada
su koriene naoari u uzrastu od 10 do 12 godina razlika je bila znaajna,
dok u sluaju kada su koriena kontaktna soiva razlike nema. Rezultati
ukazuju na to da se razlika izmeu vidne otrine lijevog i desnog oka
smanjuje upotrebom odgovarajueg optikog pomagala . Kod ispitanika od
10 do 12 godina nije utvrena znaajnija razlika izmeu vidne otrine
desnog i lijevog oka nakon korekcije naoarima Primjenom adekvatnih
kontaktnih soiva eliminie se skoro u cjelini anizeikonija, uz znatno
poboljanje otrine vida ametropnog oka. Ovi podaci korespondiraju sa
podacima i zakljucima do kojih su doli Milenkovi i Stankov2. Ovom
problematikom bave se, pored ostalog, Stankov i Milenkovi, analiziraju
stanje irine motorne fuzije bez, sa korekcijom naoarima i kontaktnim
soivima. Nakon korekcije naoarima stanje binokularne saradnje se
poboljalo tako da 4% pacijenata ima irinu fuzije veu od 25 stepeni, 16%
od 15 do 25 stepeni, 46% od 1 do 15 stepeni, a bez fuzije je 34% pacijenata.
Bez korekcije fuziju nema 64%, a 36% ima irinu motorne fuzije do 15
stepeni. Nakon korekcije soivima uoava se znaajno poboljanje irine
motorne fuzije u odnosu na situaciju nakon korekcije naoarima, tako da je
sada bez fuzije 8%, od 1 do 15 stepeni je 50% pacijenata, od 16 do 25 je
28%, a vie od 25 stepeni 12% pacijenata. Katsumi, Tanino, Hirise3
naglaavaju da binokularni sistem moe kompenzovati do 3% razlike
veliine primljene retinalne slike (anizeikonija), ali kod veeg stepena
anizeikonije binokularni sistem ne moe dalje kompenzovati razliku. Zbog
toga se dogaa binokularna inhibicija3. U istraivanju efekata anizeikonije na
fuziju4 navodi se da je na sinoptoforu primijeena tolerancija do 35%
anizeikonija u nekim sluajevima. Pod vie fiziolokim uslovima na polaroid
- disocijacionom stereoprojektoru primijeena je manja bazna linija fuzionih
vergencija, ali tolerancijom od oko 70 % sluajeva sa 30 % anizeikonija, dok
je 25% moglo tolerisati ak 35 % Posebno su interesantni sluajevi dati u
radu Marjanovia, Stankova, Kovaa i Baanca5. Od ukupno 35 pacijenata,
477
tokom noenja kontaktnih soiva dolo je do poboljanja vidne otrine u

periodu od 1 3 godine i to: kod jednog ( 9 g.) koji ima miopiju - 7 D
otrina vida se nakon tri godine sa poetne 0,2 poboljala u rasponu od 0,9
do 1,0; kod drugog (7 g.) koji ima miopiju 5 D nakon jedne godine otrina
vida se sa poetne 0,2 poboljala na 0,7; kod treeg (7 g.) koji ima miopiju
9 D nakon tri godine otrina vida se poboljala sa poetnih 5/60 na 0,9; kod
etvrtog pacijenta (12 g.) koji ima hipermetropiju + 6 D nakon tri godine se
otrina vida popravila sa poetnih 0,1 na 0,3. Autori napominju da u ovim
sluajevima nije primijenjena nikakva terapija osim korekcija kontaktnim
soivom i povremenih okluzija, te preporuuju da u sluaju postojanja
dileme: primijeniti korekciju ili ne treba se odluiti za primjenu korekcije
kontaktnim soivima. Poboljanjem vida korigovanog oka, smanjuje se
vidna disparacija i time stvaraju preduslovi za dobar kvalitet binokularnog
vida. U istraivanju o vidnoj disparaciji pod naslovom ''Korekcijom visoke
anizometropije kontaktnim soivom u funkciji prevencije ambliopije''
Marjanovi i sur.5, analiziraju 35 pacijenata prosjene starosti 13,7 godina
kod kojih je korigovana visoka anizometropija (monokularna ametropija)
kontaktnim soivom. Kod 26 (74%) pacijenata postignuta je optimalma
vidna disparacija, to je uslov za dobar binokularni, posebno stereoskopski
vid. Kvalitet stereo vida ispitivan je Randot stereo testom, a izraen je u
sekundama lunog stepena. Na uzrastu od 7 do 9 godina bez optikih
pomagala 35 ispitanika nije imalo stereo vid. Nakon korekcije naoarima 24
ispitanika i dalje nijesu imala stereo vid, a 11 ih je imalo vrijednosti od 100
sekundi luka. Nakon korekcije kontaktnim soivima samo jedan ispitanik
nije imao stereo vid. Randot stereogrami (RDS) su korisni, ali ponekad vode
na pogrenu stranu u odreivanju stepena binokularne kooperacije kod
postojanja anizeikonija. RDS moe dati pozitivne rezultate do 15%
anizeikonija, dok fina centralna binokularnost nije mogua sa vie od 5%
razlike u veliini slike tvrdi Campos6 razmatrajui pitanje anizeikonije
kompatibilne sa finom binokularnom otrinom. Rezultati istraivanja
pokazuju da se korekcijom vidne otrine i vidne disparacije poboljava
kvalitet vidne otrine, a vidna disparacija svodi na minimum ili nestaje, ime
su stvoreni uslovi za dobru binokularnu saradnju i kvalitetan stereo vid.
Rezultati istraivanja dobijeni uporeivanjem srednjih vrijednosti otrine
vida (77,93%), stereo vida (154,1667) i irine motorne fuzije (40,01%)
ispitanika eksperimentalne grupe i ovih parametara kod ispitanika kontrolne
grupe (za otrinu vida 1, stereo vid 100, motorna fuzija 39,69%) potvruju
da se refraktivne anomalije mogu znaajno korigovati, ali ne u toj mjeri da
se moe dobiti kvalitet vida normalnog oka. Kod sluaja gdje se poetnom
korekcijom ne postie odmah dobra otrina vida , treba nastaviti sa noenjem
kontaktnih soiva, jer se nakon izvjesnog vremena moe oekivati
poboljanje. Sa primjenom kontaktnih soiva treba poeti to ranije.
Strabolokim pregledom ustanovljeno je da svi ispitanici imaju binokularni
478
vid razliitog stepena. Ni kod jednog ispitanika nije bilo manifestne

devijacije-strabizma. Rezultati ovog istraivanja potvruju da se refraktivne
anomalije mogu znaajno korigovati, ali ne u toj mjeri da se moe dobiti
kvalitet normalnog oka. Dobijeni rezultati jasno pokazuju da je
blagovremeno otkrivanje i dijagnostika poremeaja vida u najranijem
uzrastu, odnosno organizovana i dobra prevencija veoma znaajna za
ouvanje vidnih funkcija i njihovo poboljanje.
Zakljuak
Ovo istraivanje i rezultati do kojih smo doli osnova su zakljuka koji emo
saoptiti kao preporuku: Blagovremeno otkrivanje i dijagnostika poremeaja
vida u najranijem uzrastu, odnosno organizovana i dobra prevencija veoma
su znaajni za ouvanje vidnih funkcija ili njihovo poboljanje. Zbog toga je
neophodno stvoriti vrstu i kontinuiranu saradnju u lancu dijete roditelji
kola ili vrti pedijatar oftalmolog defektolog-tiflolog. Ova preporuka
u potpunosti je potvrena naim istraivanjem jer su se ispitanici
eksperimentalne grupe nakon korekcije refraktivnih anomalija po kvalitetu
otrine vida, stereo vida i irini motorne fuzije pribliili ispitanicima
kontrolne grupe koji su imali kvalitetan binokularni vid.
Literatura
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Birch E. Random dot stereo acuity following surgical correction of infantile

esotropia. J. Pediatr 5, Ophthalmol Strabismus 1995; (32): 231- 235.
Milenkovi L., Stankov B. Medicinske indikacije za primjenu mekih
kontaktnih soiva u najranijem uzrastu. Kliniki centar Srbije,Institut za
oftalmologiju. Beograd: 1996.
Katsumi, O.,Tanino, T., Hirise, T. Effect of aniseikonia on binocular
function, Invest Ophthalmol Vis Sci, 1986; (27): 601-604.
Sharma, P., Prakash, P. Effect of aniseikonia on fusion, Indian J
Ophthalmol, 1991; (39): 170-173.
Marjanovi S., Stankov B., Kova Lj., Baanac M. Korekcija visoke
anizometropije kontaktnim soivima u funkciji prevencije ambliopije.
Kliniki centar Srbije, Institut za oftalmologiju. Beograd: 1995.
Campos, E.C. Binocularity in comitant strabismus Binocular vision filed
studies, Doc. Ophthalmol, 1981; (1) 53: 249.
Biga S., Blagojevi M., Cvetkovi D., Litrianin O., Parunovi A.,
Savievi M., Tomaevi M. Oftalmologija. Beograd: Medicinska
knjiga,1992.
Kushner B., Fisher M. Is alignment within 8 prism giopters of orthotropia a
successful outcome for infantile esotropia surgary. Arch Ophthalmol 1996;
(114): 176-180.
Parunovi A., Cvetkovi D. Korekcija refrakcionih anomalija oka
naoare, kontaktna soiva, operacije. Beograd: Zavod za udbenike i
479
10. Stefanovi B., Pitelji D., Krtsi S. Klinika neurooftalmologija. Beograd:

Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1986.
11. von Noorden G.K., Crawford MLJ. The effects of total unilateral occlusion
vs. lid suture qn the visual system of infant monkeys. Invest Ophthalmol
Vis Sci 1981; (21): 142-146.
12. Toni Z. Tifloloka procjena binokularne saradnje kod pacijenata sa
anizometropijom. Magistarska teza. Fakultet za specijalnu edukaciju i
rehabilitaciju. Beograd: 2006.
BINOCULAR COOPERATION AND STEREO VISION OF

ANSIO METROPS
Summary
The objective of research was to analyse success in use of contact lenses in cases of
high anisometropia by eliminating aniseikonia completely, and by comparing results
achieved by use of contact lenses. The sample included 144 examinees from the
experimental and the control group. The experimental group was consisted of 72
examinees from the Eye Institute Dr Djordje Nesic in Belgrade, and the control
group of 72 examinees from the Institute for Childhood Diseases Ambulance for
Childrens Ophthalmology of the Clinical - Hospital Centre of Montenegro in
Podgorica. There was no manifest deviation (strabismus) present in any of the
examinees. The estimation of all three levels of binocular cooperation and stereo
vision of anisometrops was done by synoptophore and by Randot test. The visual
acuity was examined with an optotype (a Landolt ring), and the correction was done
with spectacles and contact lenses. Correlative relation between visual acuity and
quality of binocular cooperation, as well as between level of visual disparition and
binocular cooperation was examined. It was established that at the low levels of
anisometropia, good visual acuity was achieved by correction with spectacles (these
examinees achieved visual acuity of 100%). However, the use of contact lenses in
the examinees with middle and high values of anisometropia was the only and best
choice. The worst visual acuity, without correction, had the examinees from 7 to 9
and from 10 to 12 years old, but they exactly showed the most significant
improvement in visual acuity after correction with contact lenses. Contact lenses are
better choice than spectacles because of achieving an improvement of size and
quality of retinal image, normalizing of visual field extent and activating of
accommodation that is all confirmed in this research because more than half of
examinees were shortsighted.
Key words: anisometropia, binocular cooperation.
480
POSTER PREZENTACIJE
ANGAMAN MAJKI DJECE S TEKOAMA U RAZVOJU U

AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOG IVOTA
Buli D.1, Jokovi Oreb I.2, Nikoli B.2
1
Centar za rehabilitaciju Zagreb

Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Sveuilite u Zagrebu
Saetak
Cilj istraivanja odnosio se na utvrivanje vremenskog angamana majke
djeteta s tekoama u razvoju u aktivnostima svakodnevnog ivota. Polazna
hipoteza definirana je na nain da se majke djece s tekoama u razvoju
znatno vie vremenski angairaju u aktivnostima svakodnevnog ivota u
odnosu na majke djeteta tipinog razvoja. Te su pretpostavke provjerene na
uzorku od 60 ispitanika (15 majki djece s viestrukim tekoama, 15 majki
djece s Downovim sindromom, 30 majki djece tipinog razvoja). Instrument
kojim su se ispitivale aktivnosti svakodnevnog ivota konstruiran je za
potrebe ovog istraivanja . Za sve su varijable izraunati osnovni statistiki
parametri, primijenjena je faktorska analiza, a razlike meu ispitanicima
prouavane su pomou robusne diskriminacijske analize. Rezultati ovog
istraivanja ukazuju na zanimljiv podatak vremenskog angamana majki
djece s viestrukim tekoama (u aktivnostima svakodnevnog ivota), gdje je
vidljivo da su majke u aktivnostima oko djeteta kronoloke dobi od 6-12
mjeseci, provodile 85,1 sati tjedno; od 1-3 godine 83,4 sata; od 3-5 godina
88,4 sati. Potvreno je da majka djeteta s tekoama u razvoju statistiki vie
vremena provodi u aktivnostima svakodnevnog ivota u odnosu na majke
djeteta tipinog razvoja. U obitelji djeteta tipinog razvoja rast i razvoj
djeteta odvija se spontano bez tekoa, te vei angaman roditelja nije
potreban. Model istraivanja i dobiveni rezultati potvrdili su polaznu
pretpostavku, te omoguuju daljnju konceptualizaciju istraivanja na
podruju edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti.
Kljune rijei: djeca s tekoama u razvoju, aktivnosti svakodnevnog ivota,
obitelj djeteta s tekoama u razvoja
483
INVOLVING MOTHERS OF CHILDRENS WITH

DEVELOPMENTAL DISABILITIES IN DAILY LIVING
ACTIVITIES
Summary
This research focused on studying the time involvement of the mothers of
children with difficulties in their daily activities..The starting point of the
research is the assumption that a child with multiple difficulties requires
more time and assistance in daily activities. The starting hypothesis is that
the mothers of children with difficulties are more involved in daily activities
than the mothers of children with typical development. These assumptions
were examined on a sample of 60 test subjects (15 mothers of children with
multiple difficulties, 15 mothers of children with Down Syndrome, 30
mothers of children with typical development). The instrument applied to
examine daily activities was designed for the needs of this research. Basic
statistical parameters were calculated for all variables . The factor analysis
was applied and the differences between test subjects were studied by means
of robust discrimination analysis. The results of the research point to an
interesting fact about the time involvement of mothers of children with
multiple difficulties (in daily activities): 6-12 months - 85.1 hours a week; 13 years 83.4 hours; 3-5 years 88.4 hours. It has been confirmed that a
mother of a child with difficulties spends more time in daily activities with
her child, than a mother of a child of typical development. In the families
with children of typical development, the child grows spontaneously and
without difficulties, and therefore additional parental engagement is not
required. The research models and the results obtained have confirmed the
initial assumption, and allow for further conceptualisation of the research in
the field of special education.
Key words: children with developmental disabilities, daily living activities,
familie of children with developmental disabilities
484
EDUKATIVNE RADIONICE NAMJENJENE

INTERKULTURALNOM VASPITANJU MLADIH
1
Nikoli N.1, Plantak J.2
OSO Radivoj Popovi, Sremska Mitrovica

Udruga mladih Krik, Slatina, Republika Hrvatska
Saetak
Razvojem svesti o potrebi prevazilaenja kulturnih razliitosti na globalnoj
razini, potaknuta je i potreba stvaranja i unapreenja samosvesti i empatskih
potencijala kod dece i mladih, neophodnih za potpuno razumjevanje i
dinamiki odnos sa drugim kulturnim miljeima. Jedna od radionica
Prihvatimo jedni druge, ima za cilj da motivira decu i mlade na to veu i
dinaminiju interakciju sa drugim kulturama, razvoj vlastitog odnosa prema
razliitostima i sposobnost da kroz samostalno i samosvjesno promatranje i
prihvaanje interkulturalnih socijalnih vrednosti prevaziu razinu puke
tolerancije razliitosti, a sa njom i sve disonancije interkulturalnog karaktera.
Radionica se provodi u kolama, fokusirana je na redukciju diskriminatornih
dispozicija mladih, a podrana idejom da to ranije ponemo graditi
prosocijalne eksterne bihevioralne obrasce i interkulturalne socijalne vetine,
to emo pre omoguiti polaganje svih ispita humanosti onima na kojima svet
ostaje. Interkulturalno odgojena osoba sposobna je vidjeti i doivjeti odnos
izmeu razliitih kultura, te poseduje sposobnost medijacije, interpretacije,
kritikog i analitikog razumijevanja svoje i tue kulture, a inkorporira u
sebi kognitivnu, emocionalnu i bihevioralnu dimenziju. Osveivanjem
socijalno psiholokih diskursa interkulturalne konverzacije, gradimo i
podstiemo usvajanje vanih socijalnih vetina poput poveanja irine i
dubine vienja meuljudskih relacija, sposobnosti veeg samorazumjevanja,
te vee otvorenosti, fleksibilnosti i kreativnosti prema novim izazovima
interkulturalizma. Na ovaj nain mladi postepeno stiu i interkulturalnu
kompetentnost, odnosno, sposobnost da samoinicijativno krenu istraivati
kulturne i druge razliitosti, pokuavajui da ih razumeju i prihvate kao
imanentne ovjeku. U prilog ovome ide i injenica da kontaminiranost
predrasudama iezava, a stvaraju se praktini uvjeti za koraanje svim socio
kulturnim prostorima sa snagom i voljom dostojnom za ostvarivanje
kvalitetnih meuljudskih odnosa.
Kljune rei: interkulturalizam, mladi, razliitost, diskriminacija,
tolerancije
485
EDUCATIONAL WORKSHOPS INTENDED FOR

INTERCULTURAL YOUTH EDUCATION
Summary
Awareness of the need to overcome cultural differences on a global scale,
fueled by the need to create and improve awareness and empatical potentials
in children and young people, necessary for full understanding and dynamic
relationship with other cultural milieus. One of the workshops "Accept one
another," aims to motivate children and youth to the larger and more
dynamic interaction with other cultures, developing their own relationship to
diversity and ability to independently and confidently through observation
and inter-cultural acceptance of social values to overcome the level of
tolerance of differences and with it, all the dissonance of intercultural
character. The workshop took place in schools, focused on the reduction of
discriminatory provisions of youth, and supported the idea that the earlier we
start to build pro-social behavioral patterns of external and inter-cultural
social skills, it will allow before taking the exam for all of humanity to those
to whom the world remains. Intercultural brought up person is able to see
and experience the relationship between different cultures and possess the
ability of mediation, interpretation, critical and analytical understanding of
their own and others' cultures, and incorporates in itself a cognitive,
emotional and behavioral dimension. Awareness of social psychological
discourse of intercultural conversations, build and encourage the adoption of
important social skills such as increasing breadth and depth of perception of
interpersonal relationships, greater ability self-perception, and greater
openness, flexibility and creativity to new challenges of interculturalism. In
this way, young people gradually acquire and "intercultural competence", the
ability to independently set out to explore the cultural and other differences,
trying to understand them and accept them as immanent to man. In addition,
there is the fact that the contamination bias disappears and create the
practical conditions for stepping all socio cultural spaces with the strength
and will to achieve a dignified quality of interpersonal relations.
Key words: interculturalism, youth, diversity, discrimination, tolerance
486
MODELI PODRKE SOCIJALNOJ INTEGRACIJI DECE

IMIGRANATA U SKANDINAVSKIM ZEMLJAMA
Nikoli N.1, Kolatus C.2
OSO Radivoj Popovi, Sremska Mitrovica

2
TBWA, Dusseldorf, Germany
Saetak
Socijalno konektovanje dece imigranata predstavlja jedan od osnovnih
elemenata zajednice koja stremi konkretnom socijalnom uzdizanju i razvoju.
Imigranti u skandinavskim zemljama nisu retkost, ali nisu, sa druge strane,
prihvaeni od strane zvanine zajednice uvek i na pravi nain. Deca
imigranata mogu se razlikovati na vie naina, ovisno od toga da li su od
samog roenja imigranti ili su proiveli u najranijem razdoblju korak
imigracije i sve psihomentalne traume koje ona nosi. Ne manje vano, jeste i
pitanje odnosa roditelja prema sopstvenom socijalnom statusu, odnosno,
njihova determinacija socijalnog okruenja prezentovana u socijalnoj
percepciji iste kod njihove dece. Tu lei razlog povremenih disocijalnih
odstupanja, te su potrebe za prevencijom i prosocijalnim sadrajima
aktivnosti ove dece vee ali i zahtevnije za realizaciju. Psiho socijalna
obeleja dece imigranata pomalo su konfuzna, s obzirom da se radi o
specifinom vaspitanju u okviru islamskog religijskog duha, te su usaene
navike i prvi stavovi uglavnom odreeni i usmereni prema okolini visokom
socijalnom distancom. Cilj rada sa ovom decom, uzrasta 9 16 godina, jeste
pronalaenje adekvatnih naina za buenje emocionalne rezonance i razvoj
empatije prema deci iz drugih kulturnih miljea, te podsticanje interakcije sa
konkretnim socijalnim sistemom, koja predstavlja jedini put i okosnicu
razvoja i obostranog usvajanja socijalnih vetina interkulturalnog karaktera
neophodnih za pravilnu i praktinu edukaciju. Primenom edukativnih
radionica i igara sa intelektualno oplemenjenim sadrajima, umanjuju se
diskriminatorne dispozicije ove dece prema socijalnom okruenju, ali je i
zajednici data jedna izuzetna osnova za dalje unapreivanje socijalnog
poloaja ovih maliana.
Kljune rei: prevencija, imigranti, socijalno konektovanje
487
MODELS SUPPORT SOCIAL INTEGRATION OF CHILDREN

OF IMMIGRANTS IN THE SCANDINAVIAN COUNTRIES
Summary
Social reconnect children of immigrants is one of the basic elements of a
community that strives to elevate and specific social development.
Immigrants in the Scandinavian countries are not rare, but not on the other
hand, accepted by the official community is always the right way. Children
of immigrants may differ in several ways, depending on whether the
immigrants from birth or had gone through in the early period of
immigration and step all psychomental trauma that she wears. No less
important is the issue of parents to their own social status, that is, their
determination of social environment presented in the social perception of the
same in their children. Here in lies the reason criminal occasional deviations,
and the need for prevention and pro-social content of activities of these
children more and more demanding to implement. Psycho social
characteristics of children of immigrants are somewhat confusing, since he
or she is a specific education in the Islamic religious spirit, and have set
habits and attitudes of the first mainly directed towards the environment and
high social distance. The goal of working with these children, aged 9-16
years, is to find adequate ways of awakening the emotional resonance and
the development of empathy for children from other cultural areas, and
encouraging interaction with specific social system, which is the only way
and the backbone of development and mutual adoption of social skills
intercultural character necessary for the proper and practical education.
Application of educational workshops and games with intellectually
enriched content, reducing the discriminatory disposition of these children to
social environment, but the community provided an excellent basis for
further improving the social status of these children.
Keywords: prevention, immigration, social connection
488
OBILJEAVANJE DANA OSOBA S INVALIDITETOM

U O LJUDEVITA GAJA U OSIJEKU
Krampa-Grljui A.1, Opaak T.2
1
O LJudevita Gaja, Osjek, Hrvatska

Ured pravobranitelja za djecu, Zagreb, Hrvatska
Saetak
Opa skuptina UN-a proglasila je 1992. godine 3. prosinca Meunarodnim
danom osoba s invaliditetom. Ciljevi obiljeavanja ovog datuma su
poveanje svijesti i razumijevanja pitanja invaliditeta, s naglaskom na prava
osoba s invaliditetom, ukazivanje na trendove i mobilizacija za podrku i
praktino djelovanje na svim razinama. Upravo zato se u osnovnoj koli
Ljudevita Gaja u Osijeku, tradicionalno obiljeava
ovaj datum, pod
nazivom Pokuaj hodati u mojim cipelama. Sudionici toga dana nose
bedeve s ispisanim djejim pravima, a da bi sve bilo jo vjerodostojnije, oni
hrabri meusobno zamjene tenisicu ili cipelu. Ciljevi integriranog dana su
razbijanje predrasuda i neznanja o djeci s tekoama, poticanje integracije
djece s tekoama u redoviti odgojno-obrazovni sustav, osnaivanje uenika,
roditelja i uitelja te senzibilizacija lokalna zajednice. Djelatnici kole,
uenici, roditelji, uitelji drugih kola, studenti i udruge osoba s
invaliditetom kroz razliite radionice na teme: djeca s
tekoama,
tolerancija, djeja prava, mirno rjeavanja sukoba, medijacija, znakovni
jezik i sl., dijele iskustva te ue nova znanja i vjetine koja potom prenose
drugima. Organizira se i tribina na kojoj sudionici prezentiraju svoj rad te
prodajna izloba. Podravajui dobru praksu i promovirajui njihov status
inkluzivne kole, na tribini je 2008. sudjelovala djeja pravobraniteljica
istiui nunost stvaranja brojnih preduvjeta za ostvarivanje stvarne
inkluzije. Tu zadau sve uspjenije ostvaruju u O Ljudevita Gaja gdje je
svaki dan inkluzivan, a obiljeavanje Meunarodnog dana osoba s
invaliditetom na ovako prepoznatljiv nain zasigurno pridonosi uklanjaju
predrasuda i neznanja, podjela na njih i nas te pridonosi kvaliteti ivota i
kolovanja djece s tekoama u razvoju.
Kljune rijei: integracija, Meunarodnim danom osoba s invaliditetom
489
CELEBRATING OF THE INTERNATIONAL DAY OF

PERSONS WITH DISABILITIES IN ELEMENTARY SCHOOL
LJUDEVIT GAJ OSIJEK
Summary
UN General Assembly declared in 1992. 3rd December International Day of
Persons with Disabilities. The Day aims to increase awareness and promote
a better understanding of disability issues with a focus on the rights of
persons with disabilities, pointing out the trends and mobilize support for
practical action at all levels. That is why Elementary School Ljudevit Gaj
in Osijek, traditionally celebrated this date, entitled "Try walking in my
shoes." Participants on that day wear badges inscribed with children's rights.
To make event more authentic, "brave" ones exchange their shoes. The goals
of this integrated day are to reduce prejudice and ignorance of children with
disabilities, to promote the integration of children with disabilities into the
regular educational system, to empower students, parents and teachers and to
raise sensitivity for disability issues of local communities. School
employees, pupils, parents, teachers from other schools, students and NGOs
of persons with disabilities, through a variety of workshops on the theme
such as children with disabilities, tolerance, children's rights, peaceful
conflict resolution, mediation, sign language, etc., share experiences and
gain new knowledge and skills, and then spread them to others. Panels where
participants presented their work have been also organized in school along
with selling exhibitions. With aim to support the good practice and to
promote schools status of inclusive school, at the panel in 2008 participated
Ombudsperson for Children who stressed out the necessity of creating a
number of preconditions for achieving real inclusion. This task is quite
successfully achieved in the Elementary School Ljudevit Gaj where every
day is inclusive, but marking the International Day of Persons with
Disabilities in such an identifiable manner certainly contributes to eliminate
prejudice and ignorance, a division on "them" and "us" and contributes to the
quality of life and education of children with disabilities.
Key words: Integration, International Day of Persons with Disabilities
490
VJERODOSTOJNOST PODATAKA O DJECI S TEKOAMA

U RAZVOJU U REPUBLICI HRVATSKOJ KAO PREDUVJET
UNAPREENJA KVALITETE IVOTA
Opaak T., Osmanevi Katki L.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Hrvatska
Saetak
Prema procjenama UN-a bar jedan od deset stanovnika svake zemlje u
izvjesnoj mjeri ima neki invaliditet. Dostupnost i kontinuirano praenje
statistike o osobama s invaliditetom veina zemalja Europe smatra kljunim
za provoenje boljih javnih politika i programa razvoja za osobe s
invaliditetom. UN-ov Odbor za prava djeteta u svojim Zakljucima za
Hrvatsku iz 2004. istie nunost objedinjavanja sustava praenja i
registracije podataka o djeci s tekoama u razvoju, s ciljem dobivanja
stvarnih i vjerodostojnih podataka, koji bi omoguili evaluaciju i praenje
postignutog napretka te potekoa koje ometaju realizaciju njihovih prava.
Da bi se dolo do podataka o broju i vrsti invaliditeta te potrebama osoba s
invaliditetom u Hrvatskoj je 2001.godine donesen Zakon o Hrvatskom
registru o osobama s invaliditetom. Prema podatcima iz oujka 2010. u
Registru je zabiljeeno 31.832 djece do navrene 18 godine ivota to je
6,1% od ukupnog broja osoba s invaliditetom. Predvieni podaci koji se u
Registru prikupljaju o osobama s invaliditetom su mnogobrojni te se
prikupljaju iz vie razliitih izvora. Iz propisanog naina prikupljanja i
objedinjavanja podataka uoavaju se tekoe, kako zbog razliitosti kriterija
po kojima se prikupljaju, tako i zbog odreenog broja djece koja prolaze
kroz sustave neevidentirana. U ovom radu emo razmotriti nedostatke
prikupljanja podataka o broju djece s tekoama u razvoju u Republici
Hrvatskoj koji dovode do nepostojeih ili nepreciznih statistika. Posljedino
se javljaju problemi u stvaranju i implementaciji javnih politika s ciljem
unapreivanja kvalitete ivota djece s tekoama u razvoju te izostanak
odgovora na potrebe ove djece i ostvarivanje njihovih prava.
Kljune rijei: statistika, djeca, tekoe u razvoju, javne politike
491
DATA AUTHENTICITY ON CHILDREN WITH

DISABILITIES IN CROATIA AS A PREREQUISITE FOR
IMPROVING THE QUALITY OF LIFE
Summary
According to UN estimates, at least one out of ten citizens of every country
is disabled to some extent. Availability and continuous monitoring of
statistics on persons with disabilities, in most countries in Europe is the key
to better implementation of policy and program development for persons
with disabilities. The UN CRC Committee/Conclusions for Croatia from
2004. has emphasized the necessity of unifying the system of monitoring and
registering of data for children with disabilities, in order to obtain real and
reliable data that would facilitate evaluation and monitoring of progress and
difficulties that hinder the realization of their rights. To obtain the data on
the number and type of disabilities and the needs of persons with disabilities
in Croatia, the Law on Croatian Register of Persons with Disabilities was
passed in 2001. According to data from March 2010. the Register has
recorded 31 832 children under the age of 18, which is 6.1% of the total
number of persons with disabilities. The predicted data which is being
collected in the Register about persons with disabilities are many and they
are collected from the multiple sources. The difficulties have been observed
from the stipulated methods of collecting and integrating data, because of the
incoherence of criteria by which is collected, but also because of number of
children who have passed unrecorded through the systems. In this paper we
will consider the disadvantages of collecting data about the number of
children with disabilities in Croatia, which has lead to unknown or
inaccurate statistics. Consequently, the problems have arisen in creation and
implementation of policies which are aimed at improving the quality of life
of children with disabilities. As a result, lack of response to the needs of
these children and obstruct in exercising of their rights have been occurred.
Key words: statistic, children, disabilities, policy
492
TAKTILNA BROJANKA
Banovaki I., Drini N.
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beograd
Saetak
U radu e biti opisana taktilna knjiga koju su osmislili, studenti zavrne
godine Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, smera
Specijalna edukacija i rehabilitacija osoba sa oteenjem vida. Knjiga je, u
skladu sa sadrajem i sveukupnom strukturom nazvana Taktilna brojanka.
Namenjena je deci sa oteenjem vida i deci sa viestrukim smetnjama
predkolskog uzrasta,
a moe se koristiti za usvajanje osnovnih
matematikih pojmova, Brajevog pisma kao i u procesu prostorne
orijentacije. Mogunosti Taktilne brojanke, kao nastavnog i igrovnog
sredstva su praktino neograniene (igre memorije, upoznavanje sa
Brajevom elijom, veba fine motorike, vebe koordinacije oko-ruka i
koordinacije gornjih ekstremiteta itd). Izabrani oblici su dobro poznati deci
(dvodimenzionalni i trodimenzionalni modeli ivotinja ili objekata iz
svakodnevnog ivota: riba, kuica, jelkica, mesec, srce) u kombinaciji sa
geometrijskim oblicima (trougao, kvadrat, pravougaonik). Napravljeni su od
sunera presvuenog tkaninom, prijatnom na dodir. Na njihovoj poleini
nalazi se iak traka pomou koje se lepe na podlogu napravljenu na isti
nain kao i oblici ali od druge vrste materijala. Na stranicama knjige se
nalaze depii koji slue kao skladini prostor, brojevi napisani na Brajevom
pismu i brojevi videeg pisma od plastike. U skladu sa specifinim
potrebama slabovidih, knjiga je uraena u crno-beloj tehnici, bela figura crna pozadina. Na ovaj nain su slabovidoj deci obezbeeni optimalni uslovi
za rad i razvoj vizuelne percepcije i vizuelne efikasnosti.
Kljune rei: taktilna knjiga, didaktiko-igrovna sredstva, poetni
matematiki pojmovi.
493
TACTILE NUMBERBOOK
Summary
The paper describes the tactile books they had created, final year students of
the Faculty of Special Education and Rehabilitation in Belgrade, Department
of Special Education and rehabilitation of people with visual impairment.
The book is, in accordance with the content and overall structure is called
"tactile numberbook. Is designed for children with visual impairment and
children with multiple disabilities of preschool age, and can be used for
acquiring basic mathematical concepts, Braille and in the process of spatial
orientation. Tactile numberbook options as teaching and playing funds are
virtually limitless (memory games, introduction to the Braille cell, exercise
fine motor skills, coordination exercise eye-hand coordination and upper
extremities, etc.). The selected forms are well known to children (twodimensional and three-dimensional models of animals and objects from
everyday life: fish, house, refresher, moon, heart) in combination with
geometric shapes (triangle, square, rectangle). They are made of sponge
coated fabric, pleasant to the touch. On their back is a Velcro belt through
which stick to the surface created in the same way as the forms but of other
types of materials. On the pages of the book there are pockets that serve as
storage space, the numbers written in Braille letters and visual numbers signs
in plastic. In accordance with the specific needs of low vision, the book is
done in black and white, white figure - black background. In this way the
visually impaired children provided optimal conditions for the operation and
development of visual perception and visual efficiency.
Keywords: tactile book, didactical playing tools, initial mathematical
concepts
494
MODELI KOLOVANJA UENIKA S TEKOAMA U

REDOVITOM KOLSKOM SUSTAVU U REPUBLICI
HRVATSKOJ
Krampa-Grljui A., Mihanovi V.
Saetak
kole su doivjele brojne promjene. Jedna od znaajnih promjena jest
integracija uenika s tekoama u redoviti kolski sustav. Republika
Hrvatska u dravno-pravnim dokumentima zagovara integraciju. Zakon o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj koli (NN, 87/08, 86/09, 92/10 i
105/10) prihvaa da djeca s tekoama trebaju u potpunosti uivati sva
ljudska prava i temeljne slobode ravnopravno s drugom djecom (lanak 7.
Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, 2006: 14 ), ali unato tome
mjerilo za odreivanje primjerenog modela kolovanja, oblika i razine
podrke jest vrsta i stupanj tekoa. Individualne posebnosti svakog djeteta i
prepreke koje proizlaze iz okoline se zanemaruju. Metode, sredstva i
primjeren program kolovanja planira se temeljem utvrene vrste i stupnja
tekoa. Temeljem donesenog miljenja strunjaci donose rjeenje o
primjerenom modelu kolovanja za svako pojedino dijete. Odgoj i
obrazovanje uenika s tekoama provodi se po modelu potpune ili
djelomine odgojno-obrazovne integracije, redovitim programom uz
individualizirani pristup, prilagoenim ili posebnim programom u ovisnosti
o vrsti i stupnju tekoa. Svako dijete ima drukije potrebe. Odgovoriti na
potrebe sve djece ne znai odgovoriti na potrebe pojedinog djeteta. Potrebno
je potovati razliitosti i raznovrsna iskustva djece. Miljenja smo da su
raznolike skupine mjesto u kojem se moe mnogo toga bolje i produktivnije
nauiti. Djeca s tekoama jedino e tako imati uporite, saveznike i podrku
na putu do ostvarenja svog sna koji podrazumijeva kvalitetno obrazovanje za
svakog od njih.
Kljune rijei: integracija, modeli kolovanja, kvalitetno obrazovanje
495
EDUCATIONAL MODELS FOR PUPILS WITH

DISABILITIES IN THE REGULAR SCHOOL SYSTEM IN
THE REPUBLIC OF CROATIA
Summary
Schools have undergone many changes. One of the most important changes
is the integration of pupils with disabilities into the regular school system.
The Republic of Croatia advocates integration in its legislation. The Primary
and Secondary School Education Act (Official Gazette of the Republic of
Croatia, Narodne novine, Nos. 87/08, 86/09, 92/10 and 105/10) accepts that
children with disabilities should be ensured "the full enjoyment by children
with disabilities of all human rights and fundamental freedoms on an equal
basis with other children" (Article 7 of the Convention on the Rights of
Persons with Disabilities, 2006: 14). However, in spite of that, the criterion
for determination of an appropriate model of education, as well as of the
form and level of assistance is the type and degree of disability. Individual
features of each child and the obstacles arising from the environment are
ignored. Methods, resources and an adequate educational program are
planned on the basis of the established type and degree of disability. Based
on the opinion given, the experts decide on the appropriate model of
education for each child. Education of pupils with disabilities is carried out
according to the model of total or partial integration into the educational
process, by the regular program with an individualised approach or by a
special program depending on the type and degree of disabilities. Each child
has different needs. To meet the needs of all children does not mean to meet
the needs of an individual child. It is necessary to respect the diversities and
different experience of children. We are of the opinion that diversified
groups are the place in which many things may be learned much better and
more productively. It is the only way to provide the children with disabilities
with required strongholds, allies and support on their way to make their
dreams come true, i.e. that each and every one of them receives good
education.
Keywords: integration, educational models, good education
496
INSTITUCIJA ILI DEINSTITUCIONALIZACIJA

ETIKE DILEME
Mihanovi V., Krampa-Grljui A.
Saetak
Kroz povijest u razliitim drutvima osnovni obrasci institucionalne skrbi
ostali su isti. Odreenje 'institucija' opisuje se priblino podjednako bilo da
je rije o vremenu kojeg opisuje Erving Goffman i Michel Foucault, bilo da
se radi o autorima novijeg datuma. Drutvo, bez obzira koliko bilo
'naklonjeno' osobama s invaliditetom u uvaavanju njihovih potreba, mora
promijeniti stavove doivljavajui 'invaliditet' u duhu potivanja ljudskog
dostojanstva. Promjene u ivotima svijeta 'stanara' jo uvijek nisu vidljive
unato novim znanstvenim spoznajama. Ulaskom u neke institucije moemo
vidjeti odrasle osobe, obiljeene i diskreditirane, izolirane ne samo od
socijalnih kontakata ve i od urbane sredine. Postavlja se pitanje 'kakav je to
svijet osoblja, a kakva se budunost sprema osobama zvanim stanarima te
institucije?! Moda je to samo naslijee koje se prenosi povijesno i
generacijski ili je to pitanje atributa koji osobe - 'stanare' odreuje u svijesti
'pojedinca' - 'pruatelja usluga' - 'osoblja' unato njihovom izboru vlastitog
zvanja i zanimanja. Ukoliko se suoimo s vlastitim poimanjem 'normalnosti'
i 'nenormalnosti' koje je drutveno konstruirano i duboko ukorijenjeno
predrasudama, postajemo svjesni injenice da institucije repliciraju same
sebe putem institucionalnog ponaanja (Foucault), stvaraju institucionalne
neuroze (Barton), poniavaju self (Goffman) i uzimaju ivote (Millet).
(Zavirek, 2003: 3). U tom sluaju nestaju etike dileme i postavljaju se
vrsti temelji procesu deinstitucionalizacije. To prua novu nadu u bolju i
svjetliju budunost za osobe s invaliditetom.
Kljune rijei: institucionalna skrb, deinstitucionalizacija, ljudsko
dostojanstvo
497
INSTITUTION OR DEINSTITUTIONALISATION ETHICAL

DILEMMAS
Summary
Throughout the history, the basic patterns of institutional care in different
societies have remained the same. The definition of 'institution' has been
roughly the same, both in the times described by Erving Goffman and
Michel Foucault and in more recent authors. The society, regardless of the
extent of 'benevolence' toward persons with disabilities and their needs, must
change its attitude in perceiving 'disability' with due respect for human
dignity. Changes in the lives of the 'occupants' of the world have still not
been visible, despite new scientific knowledge. Entering into some
institutions, we can see adult persons, stigmatised and discredited, isolated
not only from social contacts but also from the urban environment. A
question can be raised, what kind of world is that of the staff, and what
future is in store for the persons called occupants of that institution?! Maybe
it is just the legacy transferred through the history and generations or it is a
question of attributes which determine the persons 'occupants' in the
consciousness of an 'individual' 'the service provider' 'the staff', despite
of their selection of their own profession and occupation. If we face our own
concept of 'normality' and 'abnormality', which has been socially constructed
and deeply rooted in prejudice, we become aware of the fact that
"institutions replicate themselves through institutional behaviour (Foucault),
create institutional neuroses (Barton), humiliate the self (Goffman) and take
lives (Millet)". (Zavirek, 2003: 3). In that case, ethical dilemmas disappear
and solid foundations are laid for the process of deinstitutionalisation. This
gives a new hope in a better and more prosperous future for the persons with
disabilities.
Keywords: institutional care, deinstitutionalisation, human dignity
498
OBRAZOVNA POLITIKA KAO OBJEKTIVNI INDIKATOR

KVALITETE IVOTA DJECE S TEKOAMA U RAZVOJU I
STUDENATA S INVALIDITETOM
Salaj I., Osmanevi Katki L.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Republika Hrvatska
Saetak
Cilj je ovoga rada prikazati policy prostor, proces i glavne aktere obrazovne
politike u Republici Hrvatskoj. Hrvatska politika prema osobama s
invaliditetom moe se svrstati u sloenu ili klaster politiku koja se provlai
kroz razliite sektore poput socijalnog ukljuivanja, politike poticanja
zapoljavanja, kulturne politike, zdravstvenog, obrazovnog i mirovinskog
sustava te sustava socijalne skrbi. Prikazani rezultati diskurzivne analize est
hrvatskih dokumenata od kojih su tri dio jezgre dananje politike prema
osobama s invaliditetom, a tri dio jezgre obrazovne politike prema djeci s
tekoama u razvoju i studentima s invaliditetom pruaju politoloku
perspektivu analize ciljeva spomenutih politika. Ove rezultate nadopunjuje
korisnika perspektiva horizontalnih aktera ukljuenih u procese formulacije
i implementacije ovih politika. Svrha je ovoga rada ukazati na nesrazmjer
izmeu zacrtanih ciljeva i provedbe obrazovne politike kao izrazito vanoga
indikatora kvalitete ivota djece s tekoama u razvoju i studenata s
invaliditetom.
Kljune rijei: obrazovna politika, kvaliteta ivota.
499
EDUCATIONAL POLICY AS AN OBJECTIVE INDICATOR

OF QUALITY OF LIFE OF CHILDREN AND STUDENTS
WITH DISABILITIES
Summary
The aim of this paper is to present the policy space, process and the main
actors in the educational policy in the Republic of Croatia. Croatian policy
towards people with disabilities can be classified as complex or cluster
policy that runs through the various sectors such as social inclusion, policies
to encourage employment, cultural policies, health, education and pension
systems and social welfare system. The presented results of discursive
analysis of six Croatian documents, three of which are part of the core of
today's policy towards persons with disabilities, and three of the core
policies for children and students with disabilities, provide a political science
perspective of an analysis of goals of mentioned policies. These results are
complemented by user perspective of horizontal actors involved in the
process of formulation and implementation of these policies. The purpose of
this study is to point disparity between the underlined objectives and
implementation of educational policies as an extremely important indicator
of quality of life of children and students with disabilities.
Keywords: educational policy, quality of life
500
PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA DJECE

Omerbai M., Fazli M., Mati M., M.ehaji N.,
Krdi S., Begi H.
Studenti Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli
Saetak
Pod pojmom zlostavljanje djece podrazumjevamo postupke kojima se
djetetu nanosi tjelesna i/ili emocionalna bol ili ga se zanemaruje u toj mjeri
da je ugroeno njegovo emocionalno zdravlje i razvoj. To je vrlo teak
problem koji uzrokuje brojne teke posljedice na njihov razvoj. Izloenost
djeteta fizikom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja
traumatsko iskustvo koje ostavlja duboke oiljke. Statistika pokazuje da je
jedna od 4 djevojice i jedan od 5-7 djeaka prije svoje 18-te godine iskuse
neki oblik seksualnog zlostavljanja, a meu zlostavljanom djecom preko
80% njih zlostvljale su osobe koje ona poznaju i vjeruju im. Uobiajeno
upozoravanje djece o tome ta ne smiju initi i kojih se mjesta moraju
kloniti, te sudsko gonjenje poinitelja, premda potrebno, ipak ne predstavlja
istinsku prevenciju jer ih ne ini niti sigurnijom niti manje ranjivom. Djeca
moraju znati koje stvari mogu uiniti ako se nau u opasnoj situaciji i s kim
o tome mogu razgovarati. Sve navedeno odnosi se na cjelokupnu populaciju
djece, a djeca kojom emo se mi baviti su posebno ranjiva kategorija jer se
radi o djeci s mentalnom retardacijom. Prema anketama koje smo ve radili
sa uenicima niih razreda Zavoda za odgoj i obrazovanje osoba sa
smetnjama u psihikom i tjelesnom razvoju Tuzla moe se zakljuiti da
gotovo niti jedan uenik nije poteen neke vrste zlostavjanja (od strane
vrnjaka, porodice, nastavnika, drugova iz razreda...).
Kljune rijei: prevencija, zlostavljanje djece
501
PREVENTION OF ABUSING CHILDREN

Summary
Under the concept of the word Abuse we consider actions by which child
is physically and/or emotionally caused pain or he/she is being neglected in
the way that his/her emotional health and development are endangered. It is
a very difficult problem which causes severe consequences on their
development. A childs exposure to phisical, emotional or sexual harrasment
presents traumatic experience which leaves deep scars. Statistics show that
one out of four girls and one out of five to seven boys experience some kind
of sexual abuse before they reach eighteen years of age, and among abused
children over 80 per cent of them have been abused by persons they know
and trust! Even though needed, the usual ways of warning children about
what they should not do and which places they should avoid, also the
prosecution of the commitor, it still does not give the true prevention
because it does not make them safer or less vulnerable. Children must know
what to do if found in dangerous situation and to whom to talk about it. All
the things mentioned above are concerning the whole childrens population,
but the children we are going to work with here belong to especially
vulnerable category because we are dealing with the children with mental
retardation. According to the survey we have already done with the pupils of
the lower grades of The Institute for Education and Upbringing of the
Persons with Developmental Handicaps Tuzla (Zavod za odgoj i
obrazovanje osoba sa smetnjama u psihickom i tjelesnom razvoju Tuzla) it
can be concluded that almost every pupil is a victim of some kind of abuse
(from their peers, family, teachers, friends from the class, etc.).
Key words: prevention, abusing children
502
KOMPARACIJA NIVOA SAMOPOTOVANJA ROMSKIH I

NEROMSKIH UENIKA U REDOVNIM OSNOVNIM
KOLAMA
Krdi, S., Omerbai M., Fazli M., Mati M.,
M.ehaji N., Mulahusi A., Begi H.
Saetak
Samopotovanje je odraz slike o sebi. Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i
ima svoje potencijale koje e moi razviti tek ako se osjea prihvaeno i
voljeno takvo kakvo jest. Sliku o sebi stvaramo cijelog ivota. Izmeu ranog
djetinjstva i adolescencije djeca poinju postavljati pitanja kakva su ona
zapravo i razmiljati o sebi, to ine i kako to ine. Postavljajui ta i druga
pitanja te traei odgovore na njih, djeca nastoje bolje razumjeti sama sebe.
Stvarajui sliku o sebi stvaraju okvir za nain doivljavanja svijeta oko njih i
nain komuniciranja s njim. Ulaskom u srednje djetinjstvo (od 6. do 12.
godine) mijenjaju se osjeaji djece prema njima samima. Slika o sebi postaje
sve sloenija i rafiniranija. Poinju shvaati da imaju jedinstvene kvalitete.
Samopotovanje se razvija cijelog ivota, ali je srednje djetinjstvo razdoblje
u kojem djeca prvi put stvaraju sloene procjene o tome koliko vrijede u
odnosu na to tko su i to su. Na cilj je bio da ispitamo samopotovanje
romske i neromske djece pomou testa Index samopotovanja. Istraivanje je
provedeno na uzorku od 52 uenika, od kojih je 26 romske, a 26 neromske
polulacije. Na osnovu tog istraivanja napravili smo komparaciju nivoa
samopotovanja ispitanika. kole koje su bile obuhvaene su O.. Kreka,
Tuzla, O.. Ivan Goran Kovai, Gradaac, II O.. Zavidovii,
Zavidovii.
Kljune rijei: samopotovanje, slika o sebi, romski uenici
503
COMPARATION SELFRESPECT LEVEL OF ROMA AND

NONROMA PUPILS IN THE REGULAR PRIMARY SCHOOLS
Summary
Self-respect is a reflect of a picture of oneself. Every child is unique and has
his/her own potentials which could be developed only if he/she feels
accepted and loved the way they are. We create the picture of ourselves the
entire life. Between early childhood and adolescence, children start asking
questions about themselves, about the way they truly are and they start
thinking about themselves, about what they do and how they do it. Children
try to understand oneself better by asking those and other questions and by
demanding answers. While they create pictures of themselves they create
basis for the way they would experience the world around them and how
they would communicate with it. Childrens feelings towards themselves are
changed by entering the middle childhood (from 6. to 12. years of age). The
picture of oneself becomes more complicated and refined. They begin to
realize that they have their own unique qualities. Self-respect is developed
the entire life, but middle childhood is the period during which children
create for the first time their complicated assessments of how worthy they
are when considered who they are and what they are. Our goal was to
examine the self-respect of Romany and non-Romany children with the help
of the tests called Index of Self-Respect. The research was conducted on
52 pupils, 26 of which were Romany and 26 non-Romany population. On
the basis of that research we created comparation of the level of self-respect
of the tested pupils.The tested schools were Elementary School Kreka
Tuzla, Elementary School Ivan Goran Kovacic Gradacac and the Second
Elementary School Zavidovici Zavidovici.
Key words: self-respect, self figure, Roma pupils
504
PRIJEDLOG INDIVIDUALIZOVANOG PLANA

PODUAVANJA
Markovi S., Sulji A., ii E.
Saetak
Individualizovani plan poduavanja je formalan pisani dokument koji
detaljno opisuje obrazovne i ostale usluge koje e odreeno dijete dobijati.
On takoer, predstavlja prikaz trenutnog nivoa razvoja potencijala djeteta
koji je dobijen na osnovu podataka sakupljenih tokom procesa
procjenjivanja. Cilj nae procjene bio je prikupljanje podataka iz razliitih
razvojnih podruja u svrhu kreiranja individualizovanog plana poduavanja
za djevojicu sa Down-ovim sindromom uzrasta 6 godina i etiri mjeseca
koja pohaa obdanite. Podruja koja smo obuhvatili procjenom su:
kognitivno podruje, komunikacija, socio-emocionalni razvoj, fiziki razvoj
i adaptivno ponaanje. Procjena je izvrena u martu 2010.godine, a kao
instrument procjene je koriten razvojni test DayC. Kao jedno od najvanijih
podruja izdvajamo adaptivno ponaanje koje emo predstaviti na poster
prezentaciji. Nakon izvrene procjene ustanovili smo oblasti u kojima je
djevojica ve uspjena (snage) i oblasti u kojima je potrebno poboljanje
(slabosti). U okviru individualizovanog plana poduavanja smo definisali
godinje ciljeve za svako pojedino podruje, tj. ono to se planira postii
samom realizacijom ovoga plana u trajanju od godinu dana. Unutar godinjih
ciljeva odredili smo kratkorone zadatke koji predstavljaju konkretne
praktine korake ka ostvarivanju godinjih ciljeva. Praenje napretka
realizacije kratkoronih zadataka e se vriti putem uzoraka posmatranog
ponaanja i anegdotskih zapisa. Za to bolje postizanje postavljenih ciljeva i
zadataka, potrebno je izvriti odreene modifikacije u radu sa djevojicom.
To se odnosi na: okruenje (rad u manjoj grupi); nain davanja uputstava
(kooperativne grupe/parovi za uenje, neposredne povratne informacije);
direkcije na razne naine (usmeno, putem demonstracije/modela); ponaanje
(pozitivno potkrepljenje, jasno definisana oekivanja); materijal
(manipulativni). Nakon provedenog programa izvrit e se retestiranje istim
mjernim instrumentom (razvojni test DayC).
Kljune rijei: individualizovani plan poduavanja, razvojna podruja.
505
INDIVIDUALIZED PLAN OF TUITION RECOMMENDATION

Summary
The Individualized teaching plan is a formal written document that describes
in detail the educational and other services which the particular child will
receive. It also presents the current level of development potential of the
child that was obtained based on data collected during the evaluation
process. The aim of our evaluation was to gather data from different
development areas in order to create individualized teaching plan for a girl
with Down's syndrome, aged 6 years and four months, attending day care.
Areas that we covered with the assessment were: cognitive, communication,
socio-emotional development, physical development and adaptive behavior.
The estimation was made in March of 2010, as the assessment instrument we
used developmental test DayC. As one of the most important sphere is
adaptive behavior which will be presented at the poster presentation. After
the assessment, we found areas where the girl was already successful
("strength") and the areas that need improvement (weaknesses). In the
individualized plan of instruction are defined annual goals for each area,
what will be achieved through the implementation of this plan for a period of
one year. Within the annual targets we set short-term tasks which represent
the practical steps toward achieving annual goals. Monitoring progress of
implementation of short-term assignments will be made through the
observed patterns of behavior, and anecdotal records. For better achieving
the objectives previously set, it is necessary to make certain modifications in
working with the girl. This applies to: environment (work in small groups);
ways of giving instructions (cooperative groups / couples learning,
immediate feedback); directorates in various ways (orally, through
demonstration / model); behavior (positive reinforcement, clearly defined
expectations); materials (manipulative). After completion of the program, a
retest will be made with the same measuring instrument (development test
DayC).
Key words: individualized plan of tuition, developmental area
506
SOCIJALNA KOMPETENTNOST INTELEKTUALNO

OMETENIH UENIKA
Koprnicki S., Mujinovi M.
Saetak
Termin socijalna kompetencija odnosi se na socijalne, emocionalne i
kognitivne vjetine i ponaanja neophodna za uspjeno snalaenje u
socijalnim situacijama. Cilj istraivanja bio je procjena ponaanja (pri uenju
i radu), kao i vlastitog identiteta intelektualno ometenih osoba. Za potrebe
ovog istraivanja koristili smo Skala procjene kompetentnosti (SPK). Skala
je primijenjena na uzorku od 30 uenika (8 djevojica i 22 djeaka)
osnovnokolskog uzrasta koji su smjeteni u internatu. Uenici su testirani
metodom neposrednog ispitivanja. Istraivanje se baziralo na dva
subpodruja: ponaanje pri uenju i radu, i identitet. Rezultati istraivanja su
pokazali da intelektualno ometeni uenici imaju tekoe u ponaanju tokom
uenja i rada, te da imaju oteano pronalaenje identiteta (pojam o sebi).
Intelektualno ometena djeca pored autonomnog ponaanja trebali bi imati i
iskustvo socijalne povezanosti kako bi se osjeali kompetentnim. Najvea
odstupanja se javljaju u okviru nemogunosti prepoznavanja znaajki koje su
se promijenile ili su ostale nepromijenjene tokom godina. Takoe se
pokazalo neuspjenim i procjenjivanje realnih sposobnosti uenika, kao i
nemogunost davanja poticaja za oblikovanje rada i uenja. Mogunost
razvoja socijalne kompetencije intelektualno ometenih osoba vrlo je
ograniena. Oit je nedostatak prilike za prirodno uenje i sticanje iskustva.
Kljune rijei: socijalna kompetencija, intelektualna ometenost
507
SOCIAL COMPETNCE OF PUPILS WITH INTELECTUAL

DISABILITIES
Summary
Term social competence refers to the social, emotional and cognitive skills
and behaviour essential for the successful managing in the social situations.
The aim of this research was to assess behaviour (during learning and
working) and own identity of person with intellectual disabilities. For
propose of this research we used Social Competence Scale (SCS). Scale was
applied on the 30 school age persons with intellectual disabilities; both sexes
(8 girls and 22 boys) perched in the internat. Pupils are tested with method of
directly analysing. Research was based on the two subscales: behaviour
during learning and identity. Result shows that persons with intellectual
disabilities have difficulties in behaviour during learning and working. They
also have difficulties in finding of identity (self concept). Children with
intellectual disabilities among autonomous behaviour should have
experience of social bonding to fell competent. Most significant deviation is
occurred in the frame of inability to recognition features that have been
changed or stayed unchanged during years. Also it was shown inefficient
assessment of real pupil abilities, as well as inability to given encouragement
for shaping work and learning. Social competence developmental
opportunities for persons with intellectual disabilities are very restricted. It is
obvious absence of opportunities for natural learning and experience
acquiring.
Key words: social competence, intellectual disabilities
508
Info:
www.upkr.org
kreativnirazvoj@gmail.com

Zbornik Konferencija Damir Za CD-A

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Konferencija Damir Za CD-A

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 1986 9886

UDRUENJE ZA PODRKU I KREATIVNI RAZVOJ DJECE I MLADIH

UNAPREENJE KVALITETE IVOTA

UNAPREENJE KVALITETE IVOTA DJECE I MLADIH

UNAPREENJE KVALITETE IVOTA

Skuptina Udruenja za podrku i kreativni razvoj djece i mladih na

Mladina N., Konji E., Hadi D.

Dizdarevi A., Pepeljak S., Begi A., Deli E.

Radi-esti M., Gligorovi M., Milanovi-Dobrota B.,

Omerovi M., Tomi R.

Salaj I., Osmanevi-Katki L.

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

edukacijskoj krizi, Primena bt-a u lijeenju spastine disfonije Prevremeno

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

KOMPETENCIJE UITELJA IZ PERSPEKTIVE

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

sustava2,3,4. Suvremeni uitelj kao akcijski istraiva i refleksivni praktiar,

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

rad u nastavi. S obzirom na vanost problematike i nedostatak empirijskih

Uenici su anonimno popunili upitnik o poeljnim osobinama uitelja,

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

61% je odgovorilo da bi uitelj trebao kazati svoje ime i ispriati neto o

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

gotovo da i nema razlika u kategorizaciji prioriteta rada zamiljenog

... znao dobro objasniti gradivo.

... dobro znao sasluati uenike.

Moj idealan uitelj (uiteljica) bi:

... dao mi vie vremena za rijeiti neki

... se s nama dobro zabavljao na

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

... pitao razred to misli o zadatku

Nacionalni okvirni kurikulum 2010. Pristupljeno 1. 10. 2010.,

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

Kurikulum: teorije metodologija sadraj struktura. Zagreb: kolska

TEACHER COMPETENCIES FROM CURRICULUM

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

UVOENJE PREDMETA DRUVENI ODGOJ U OBVEZNI

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

institucije, a posebno kole, porade na prevenciji i ublaavanju ovakvog

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

VI razred - sustav vrijednosti u drutvu, antropoloke znaajke i sustav

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

INTRODUCTION OF SOCIAL EDUCATION SUBJECT

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

MENTALNE MANIPULACIJE NAJMLAIM

Nikoli N.1, Kranjec S.2, Ninkovi D3

OSO Radivoj Popovi, Sr. Mitrovica, R. Srbija,

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

sekte ili kuta, obuhvataju itave nizove tehnika i postupaka, vrlo

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

kompletan njegov intelektualni i socijalni razvoj i postepeno socijalno

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

isto televizijskog, na druga polja poput radija, tampe i telekomunikacionih

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

devijantna, na takve pojave kao na drutvenu normalnost, a samim tim se

Pravoslavni svetionik, 2007., 38

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

potencijalom kroz koji se propagira paganizam predstavljen kao pozitivna

Niz objanjenja o delovanju i upuivanju pojedinih manipulativnih sadraja

Pravoslavni Svetionik, 2007., 41

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih

spremite puno motivacije i znanja, uokvirenog informacijama prosocijalnog

Meunarodna nauno-struna konferencija Unapreenje kvalitete ivota djece i mladih