Mjerenje vrijednosti Plankove konstante

Poznato je da je njemaki fiziar Maks Plank pokuavajui da objasni osobine zraenja apsolutnog
crijenog tijela uveo hipotezu prema kojoj se energija elektromagnetnog zraenja sastoji od
najmanjuh dijelova energije-kvanata energije. Energija kvanta zraenja je prema Planku data
relacijom:
E=h
gdje je frekvencija zraenja, a h konstanta, za koju se kasnije ustalio naziv Plankova konstanta.
Za odreivanje Plankove konstante u ovoj vjebi se koristi pojava poznata kao fotoelektrini efekat.
Fotoelektrini efekat je otkrio Herc, a jednostavno se moe objasniti kao pojava izbijanja elektrona
iz metala pod djelovanjem svjetlosti. Paljivim istraivanjem utvrene su tri karakteristike
fotoelektrinog efekta.
Postoji neka granina frekvencija ispod koje ne postoji fotoelektrini efekat, bez obzira na
gustinu upadnog zraenja. Ova granica se naziva crvenom granicom fotoefekta.
Elektroni napustaju povrinu metala sa energijama izmeu 0 i maksimalne energije, koja ne
yavisi od gustine upadnog zraenja, a linearno yavisi od njegove frekvencije.
Pri fiksiranoj vrijedosti frekvencije broj elektrona izbaenih iy metala u jedinici vremena
direktno je proporcionalan gustini upadnog zraenja.
Teorijsko objanjenje fotoelektrinog efekta je dao Ajntajn. Osnova Ajntajnova teza se sastojala u
tvrdnji da svjetlosni fluks nije kontinuirana pojava, ve fluks diskretnih porcija-kvanata energije
kojima on daje ime fotoni. Energija fotona je prema Ajntajnu odreena saglasno Plankovoj
hipotezi. U skladu sa reenim, pojaa fotoelektrinog efekta prema Anjtajnu, u skladu sa zakonom
odranja energije, moe se opisati relacijom
gdje je h energija fotona, A rad koji treba da se utroi da se elektron oslobodi veza u metalu,
kinetika energija slobodnog elektrona.
Veoma esto se u literaturi rad A naziva izlaznim radom.
Da bi se dobio fotoelektrini efekat sa dovoljno velikim brojem izbaenih elektrona i da bi pojava
za isti upadni fluks fotona bila reproducibilna potrebno je obezbjediti posebne uslove. Njih u ovoj
vjezbi realizujemo u tzv. Vakuumskoj fotoeliji. Vakuumska fotoelija je evakuisani stakleni balon
na ijem dijelu unutranjeg zida je naneen sloj metala (na njemu se realizuje pojava fotoefekta).
Metalna povrina ima spoljani izvod i uobiajeno se naziva katodom. Nasuprot metalnog sloja
postavljena je druga elektroda, u obliku metalnog rama, koja takoe ima spoljani iyvod I koju
uobiajeno nazivamo anodom. Nazivi anoda i katoda potiu od injenice da ako se vakuumska
fotoelija ukljui u strujni krug, tako da metalna povrina bude na niem potencijalu (katoda), a
metalni ram na viem potencijalu (anoda) i metalna povrina osvjetli odgovarajuom svjetlou
usljed fotoelektrinog efekta stvaraju se slobodni nosioci naelektrisanja i strujni krug se zatvara.
U ovoj vjebi, meutim, fotoelija se u strujni krug ukljuuje obrnuto. To znai da se anoda spaja ba
nii, a katoda na vii potencijal u strujnom kolu. Ovo e uzrokovati da polje koje nastane u
fotoeliji ne potpomae proticanju struje kroz nju, nego nasuprot tome oteava. Zbog toga se metod
koji koristimo u ovoj vjebi naziva metodom zakonog napona (potencijala). Pri tome je jasno da
emo poveavajui napon dostii kritinu vrijednost zakonog napona koji u potpunosti prekida
proticanje struje kroz fotoeliju. U skladu sa zakonom odranja energije, to je tano onaj napon
izmeu anode i katode za ije je savladavanje potrebno utroiti cjelokupnu kinetiku energiju koju
rlrkttron dobije u pojavi fotoefekta. Ovaj uslov moemo izraziti formulom

Koristei prethodne jednaine, dobijamo

Rjeavanjem ove jednaine po dobijamo
Iz proe jednaine vidimo da ukoliko odredimo vezu izmeu frekvencije I zakonog napona U iz
koeficijenta pravca moemo odrediti e/h. Ako uzmemo tablinu vrijednost za e moemo izraunati
vrijednost Plankove konstante. Uz pretpostavku da znamo Plankovo kunstantu h, sa grafika (U)
odredimo odsjeak na osi, te moemo izraunati i izlazni rad A.
Eksperimentalni ureaj
Na slici 1. je prikazan kompletan mjerni ureaj.

Ureaj za mjerenje Plankove konstante se sastoji od svjetlosnog izvora kontinuiranog spektra,

monoromatora SPM-2, fotoelije, jednosmjernog pojaala (ili veoma osjetljivog ampermetra)
potenciometra.
Zbog znaaja pravilnog postavljanja potencijala u kolu buksne sa viim potencijalima su crvene
boje. S obzirom da je struja fotoefektra veoma mala koristi se jednosmjerno pojaalo. Jednosmjerno
pojaalo je konstruisano u crijevnoj tehnici I potrebno ga je ukljuiti 15 minuta prije poetka
mjerenja da bi se pojaalo stabilisalo. Ukupan otpor helipota je 50 k, a skala ima ukupno 1000
podioka. Napon na krajevima helipota moe biti 1.5 ili 3 V. Na slici 2. je prikazan monohromator
SPM-2 sa osnovnim opisom.

Spektralna karakteristika fotoelije koja se koristi u ovom eksperimentu je takva da je ona

najosjetljivija u crvenoj i utoj oblasti vidljivog spektra, pa se mjerenja i obavljaju u intervalu
talasnih duina od 600 do 700 nm.
Postupak pri mjerenju
Prije poetka mjerenja potrebno je sastaviti aparaturu prema slijedeoj emi
Zatim treba ukljuiti jednosmjerno pojaalo I saekati oko 15 minuta da se stabilie. Nakon toga na
jednosmjernom pojaaludugmetom za regulisanja nule podesiti da kazaljka pokazuje 5 podioka.
Ovaj poloaj smatramo poetnim poloajem skale. Sada skalu monohromatora pomou dugmeta 1
(slika 2.) postavimo poetnu (najveu) od pet zadatih talasnih duina. Na kraju ukljuimo izvor
svjetlosti, fokusiramo mlaz svjetlosti na ulaznu pukotinu monohromatora i postepeno otvaramo
pukotinu dok kazaljka na skali jednosmjernig pojaala ne pree najmanje 2/3 ukupnog opsega.
Na skali jednosmjernog pojaala detektuje se signal koji predstavlja viestruko pojaanu struju
fotoefekta u fotoeliji.
Za vrijeme svih ovih radnji napon na izlazu potenciometra je bio nula. Sada lagano okreemo
dugme helipota poveavajui napon na izlazu potenciometra, a time i zakoni napon u fotoeliji.
Zakoni napon poveavamo sve dotle dok se kazaljka na jednosmjernom pojaalu ne vrati na
poetnu vrijednost. Ovdje treba napomenuti da se trai najmanji zakoni napon koji prekida tok
struje, a ne bilo koji napon. To praktino znai da se polaznom poloaju na jednosmjernom pojaalu

prilazi paljivo pazei da se ne primjeni vei zakoni napon od potrebnog. Na helipotu se proita
broj podioka n i zatim izrauna zakoni napon za datu talasnu duinu po formuli
Gdje je U0 napon na krajevima potenciometra.
Nakon toga postavi se na monohromatoru nova vrijednost talasne duine i cijeli postupak se ponovi.
Postupak se na isti nain ponavlja za sve zadane talasne duine.