Jezike univerzalije su sve zakonitosti i osobine koj vae za sve poznate jezike.

Istraivanje je
poelo u srednjem vijeku, u okviru filozofije, prije nego li se lingvistika osamostalila. U to
vrijeme, vladajui filozofski pravac bila je sholastika. Sholastiari su polazili od svoje osnovne
ideje da su stvari, bia... koje postoje jedinstveni za sve ljude i da je jedinstven nain na koji ih
pojimamo, prema tome i nain na koji ih imenujemo treba da je jednak.
Teili su da stvore jednu univerzalnu gramatiku koja bi vaila za sve jezike svijeta. Njihova
nastojanja da stvore univerzalnu gramatiku podravala je jedna nauna zabluda- u to vrijeme
gramatike svih jezika pisane su po uzoru na latisnku gramatiku. Unoene su u njih kategorije
prema latinskomi izgledalo da su sve gramatike sline i da se moe stvoriti jenda zajednika.
Drugu epohu traganja za univerzalnom gramatikom predstavlja 17. I 18. vijek, odnosno, doba
racionalizma. Racionalisti su polazili od toga da je ljudski razum jedinstven za sve ljude. Razum
upravlja logikim razmiljanjem. Prema ovom uenju, iskazi kojima se iskazuju logika
miljenja moraju biti jedinstveni. I oni nastoje da stvore univerzalnu gramatiku koja bi vaila za
sve jezike svijeta. Najbolje djelo u toj tenji je Opta i racionalna gramatika, kole Pol-Rojal,
1660. Ipak, sve ove univerzalne gramatike donose niz izvanrednih ideja.
U XIX vijeku interes za j.u. naglo opada. Razlog- XIX vijek je vijek najveih kolonijalnih
osvajanja i tim otkrivanjem novih, nepoznatih jezika, pa su i lingvisti smatrali besmislenim da se
troi vrijeme na utvrivanje univ. zakonistosti kad ve sutra neki novootkriveni jezik ili njegova
struktura moe da demantuje te teze. Ako su se i traile neke univerzalne zakonitsoti u XIX v.
raewne su samo zbog klasifikacije poznatih jezika.
U XX vijeku interesovanje za traganje za j.u. je obnovljeno. U prvoj polovini XX zahvaljujui
nadarenim pojedincima (fonolog Roman Jakobson koji je 1941. na njemakom jeziku objavio
knjigu Djeiji govor i afazija). On je ustanovi zakonistosti koje su podudarne. Djeca ue jezike
oponaanjem, a isti su principi kod afazije. Postoji postupnost kod poliglota, oni prvo zaborave
jezik koji su poslejdnji nauili, a najkasnije zaborave onaj koji su usvojili u djetinjstvu. U drugoj
pol. XX v. obnovlkjeno je ire traganje za j.u. Razlog je razvitak kibernetike i elja da se izumi
maina za prevoenje. Ova nauka bila je najvie razvijena u SAD i SSSR. Uinilo se dosta, ali
ugl, na teorijskom planu. Utvreni su principi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

fonetski sistem svakog jezika se sastoji iz vokala i konsonanata

u svojoj slogovnoj strukturi imaju jedan vokal i jedan konsonant
ako neki jezik poznaje kat. roda, obavezno poznaje i broj
ako neki jez. ima oblik za dvojinu obrnuto ne mora da vai
svi jezici imaju odreene vrste rijei meu kojima su obavezne imenice i glagoli
svi jezici imaju oblike za obrazovanje odrinih oblika, imperativa.....

O jezikom raslojavanju i raznovrsnosti jezika

Jezik je aprstraktan; ostvaruje se u govoru individue u razl varijatetima;

ti varijateti dovode do njegovog raslojavanja koje moe biti na
1. horizontalnom (geografskom) planu- dovodi do raslojavanja jednog jezika na dijalekte;
jedan te isti jezik se drugaije ostvaruje u govoru, pojedinim regijama ili krajevima a na
teritorijama koje zauzima jedan knjievni jezik. Razlike su lokalnog tipa I takve govore
nazivamo dijalektima
2. vertikalni- okomiti plan- raslojavanje na sociolekte I zasnovani su na drutvenim
parametrima- vie I nie klase- britanski engleski aristokratija
govor mladih.. u srpskom su to atrovaki I argo jezik
3. funkcionalnoi stilovi, raslojavanje na funkcionalnom planu- vezano za oblasti o kojima se
komunicira;

1. razgovorni-kolokvijalni stil- prilikom askanja; karakteristike: neprobrana leksika, esto,

nepotpune reenice, esto ponavljanje
2. knjievno-umjetniki stil- u beletristici, usmjeren je na matu itaoca; kar- slikovitost u
opisivanju, emocionalno obojen, simbolistiki
3. naulni stil- u stvaranju naunih dijela, usmjeren na razum; karakt- objektivnost, bez
emocija, dominacija injenica, nauna terminologija
4. urnalistiki stil- izmeu knjievnog I naunog; novine, radiom TV; u pojedinim
novinsarskim anrovima je blii knj. a u drugim naunom stilu
5. upravno-administrativni stil- pisanje pravnih dokumenata, poslovnih prepski; karustaljenost forme, nema origilanog, ustaljnei izrazi

bilingvizmi- uticaj jezika na jezik

multilingvizmi- praenje jezika na istorijskom planu
jezik supstrat- jezik koji se govorio na nekom podruju (galski)
superstrat- koji ga je potisnuo (romanski jezik)
alstrat- susjedni jezik .srpski I albanski

lingvistika se bavi I prevoenjem

-

koristenje svjetkisj, UN jezika- engleskim njemakim fransuskim

ruski
kontakt(pomoni) jezici- mjeavine vie jezika, nisu maternji niti
jednom narodu, poslovna komunikacija.. lingvafranka(fr,p,arap..)
mornari u sred moru
pidin
kreolski jezici- kako su domoroci usvojili jezik kolonizatora

prevazilaenju raznolikosti barem unutar jednog jezika dopronosi formiranje

knjievnog. On se moe def. kao slubeni jezik jednog ili vie naroda koji je
obavezan u slubenoj upotrebi a najee I u javnoj upotrebi; za razliku od
narodnog jezika, knjievni vai za cijelo govorno podruje, ali ta jedinstvenost
nije uvijek dosljedna- srpski jezik ima dva izgovora
za razl. od narodnih, knji. jez. je normiran pravilima
norma- obuhvata sve nivoe jezike strukture I utvruje se jezikim
principima, npr.
PRAVOPIS- ortografija- pravila pisanja
fonetski- rijei se piu prema izgovoru
etimoloki- zadravaju starije stanje jezika u pisanju I u kome se tuice piu
izvorno
ORTOEPIJA- pravogovor

nain stvaranja knjievnog govora:

1. najrasprostranjeniji dijalekat- srpski
2. govor ekonosmki I kulturnmo najprofitabilnijeg podruka engleskiLondon, francuski- Pariz
3. oivljavanje mrtvog jezika hebrejski
4. strani jezik. Indija engleski

Fonetika I fonologija
foneme su najmanje jezike strukture I prouava ih fonologija
glasove, kao konkkretne realizacije fonema prouava fonetika
phonos- glas
glas- zvuk koji na ustaljen nain ljudi proizvode pokretima svojih govornih
organa I koje se u govoru javljaju kao konkretne organizacije jezikih jedinicafonema
fonetika prouava glasove
proces izgovora jednog glasa u fonetici se naziva artikulacija, a onaj dio
fonetike koji prouava artikulaciju naziva se artikulaciona fonetika

fonologijafoneme su najmanje jezike jedinice koje nemaju svoje znaenje ali slue za
razlikovanje znaenja jezikih jed vieg nivoa- morfema I rijei
MLAD-HLAD; RAD-RAT

morfem je najmanja jezina jedinica koja nosi znaenje.

U govornom jeziku, morfemi su sastavljeni od fonema, najmanjih razlikovnih
zvunih jedinica, a u pisanom jeziku od grafema. Koncept morfema se
razlikuje od koncepta rijei, budui da mnogi morfemi ne mogu samostalno
stajati kao rijei. Morfem je slobodan ako moe stajati samostalno, a vezan
ako se moe koristiti samo uz slobodni morfem. Reprezentacija morfema se
moe razlikovati u razliitim situacijama; razliite reprezentacije se zovi
morfovi, a razliiti morfovi jednog morfema su alomorfi.
alofon- ratliiti izgovori jedne iste foneme
poziciono uslovljeni- njihov izgovor stvarno zavisi od konkretne pozicije koju
fonema zauzima u pojedinj rijei K kia, kua, bukva, cvrak.
N Nataa, Anka

slobodni alofoni- one glasovne realizacije iji izgovor ne zavisi od

individualnog oblika govornog aparata govornika, nazali M N NJ dio
vazdune struje prolazi kroz nos a a ko je neko prelaen ili ima govornu
manu on e I sotale glasove izgovarati nazalno