Pocela Ekonomike

Ivan Ferenak
POELA EKONOMIKE
II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje
U - 104
Knjinica Ekonomskog fakulteta u Osijeku
Izdava
Ekonomski fakultet u Osijeku
Za izdavaa
Prof. dr. sc. eljko Turkalj, dekan
Suizdava
Grafika d.o.o. Osijek
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Branko Kovaevi, izvanredni profesor
Ekonomski fakultet u Zagrebu
Prof. dr. sc. Marijan Kari, izvanredni profesor
Ekonomski fakultet u Osijeku
Lektor
Branka Radin, profesor
Tisak
Grafika, d.o.o. Osijek
CIP - Katalogizacija u publikaciji

GRADSKA I SVEUILINA KNJINICA OSIJEK
UDK 330.1(075.8)
FERENAK, Ivan
Poela ekonomike / Ivan Ferenak. - 2. izmijenjeno i dopunjeno izd. - Osijek :
Ekonomski fakultet, 2003. - (Knjinica Ekonomskog fakulteta u Osijeku. U ; 104)
Bibliografija. - Kazala.
ISBN 953-6073-77-3
100902017
Objavljivanje ovog udbenika odobrio je Senat Sveuilita Josipa Jurja

Strossmayera u Osijeku Odlukom br. 7/03. od 10. oujka 2003., a na prijedlog
Sveuilinog odbora za izdavaku djelatnost.
SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU
Prof. dr. sc. Ivan Ferenak
POELA EKONOMIKE
II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje
Osijek, 2003.
SADRAJ
Mariji, Franji i Lidiji
SADRAJ
SADRAJ
PREDGOVOR I. izdanju.......................................................................1
PREDGOVOR II. izdanju .....................................................................3
1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA..............5
1.1. EKONOMIJA - PITANJE ALOKACIJE RESURSA............5
1.2. EKONOMIKA I EKONOMISTI ...........................................8
2. POTRANJA I PONUDA ..........................................................19
2.1. POTRANJA ......................................................................19
2.1.1. Zakon potranje ........................................................19
2.1.2. Necjenovne odrednice potranje ..............................21
2.2. PONUDA
......................................................................23
2.2.1. Zakon ponude ...........................................................23

2.2.2. Necjenovne odrednice ponude..................................25
2.3. TRINA RAVNOTEA....................................................26
2.3.1. Promjene trine potranje i trine ponude.............29
2.3.2. Sustav cijena i alokacija resursa ...............................33
2.3.2.1. Otkazivanje sustava cijena.................................. 35
3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE .............................37

3.1. ELASTINOST POTRANJE............................................37
3.1.1. Cjenovna elastinost potranje .................................37
3.1.2. Dohodna elastinost potranje..................................44
3.1.3. Krina elastinost potranje......................................46
3.2. ELASTINOST PONUDE ..................................................47
VII
SADRAJ
4. POTROAEV IZBOR..............................................................51
4.1. TEORIJA GRANINE KORISNOSTI................................51
4.1.1. Potroaeva ravnotea ..............................................53
4.1.1.1. Utjecaj promjene cijena i dohotka na
potroaev izbor ..............................................57
4.1.2. Potroaki probitak ...................................................58

4.1.3. Korist i potroaeva ravnotea .................................60
4.1.4. Zakljuno o teoriji granine korisnosti .....................62
4.2. TEORIJA KRIVULJE INDIFERENCIJE............................63
4.2.1. Crta prorauna i realni dohodak ...............................65
4.2.2. Crta prorauna i relativna cijena...............................67
4.2.3. Krivulja indiferencije................................................69
4.2.3.1. Granina stopa supstitucije i krivulja
indiferencije ....................................................72
4.2.4. Potroaeva ravnotea ..............................................75

4.2.5. Promjena potroaeve ravnotee ..............................77
4.2.5.1. Uinak dohotka i uinak supstitucije .................79
4.2.5.2. Promjene potroaeve ravnotee i krivulja
potranje.........................................................80
4.2.6. Teorija granine korisnosti i teorija krivulje

indiferencije - usporedba ..........................................83
5. PROIZVOAEV IZBOR ........................................................87
5.1. PODUZEE I NJEGOVI OBLICI.......................................87
5.1.1. Oblici poduzea ........................................................90
5.1.2. Dioniko drutvo ......................................................91
5.1.2.1. Vrste dionica ...................................................93
5.1.2.2. Cijena dionice .................................................94
VIII
SADRAJ
5.1.2.2.1. Cijena dionice kao kapitalizirana
dividenda ............................................94
5.1.2.2.2. Cijena dionice kao eskontirana dividenda .. 97
5.2. PROIZVODNJA U KRATKOM VREMENSKOM

RAZDOBLJU ....................................................................101
5.2.1.
5.2.2.
5.2.3.
5.2.4.
Ukupni proizvod .....................................................101

Granini proizvod ...................................................103
Prosjeni proizvod ..................................................104
Zakon opadajuih prinosa.......................................106
5.3. TROKOVI
....................................................................107
5.3.1. Ukupni troak .........................................................107

5.3.2. Granini troak .......................................................109
5.3.3. Prosjeni troak.......................................................110
5.4. DUGO VREMENSKO RAZDOBLJE ...............................113
5.4.1. Prinosi razmjera......................................................114
5.4.2. Prosjeni ukupni troak ..........................................115
6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK EKONOMSKI EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE ....117
6.1. CRTA IZOTROKA ..........................................................117
6.1.1. Jednadba izotroka................................................118
6.1.2. Relativna cijena inputa i crta izotroka...................120
6.1.3. Karta izotrokova....................................................121
6.2. IZOKVANTA - KRIVULJA ISTIH KOLIINA ..............122
6.2.1. Granina stopa supstitucije kapitala radom ............124
6.2.2. Karta izokvanti .......................................................125
6.3. PRAVILA EKONOMSKI EFIKASNE TEHNIKE
PROIZVODNJE .................................................................126
IX
SADRAJ
7. TRITE DOBARA..................................................................131
7.1. SAVRENA KONKURENCIJA .......................................131
7.1.1. Ukupni, granini i prosjeni prihod savrenog
konkurenta ..............................................................133
7.1.2. Maksimaliziranje profita.........................................135
7.1.2.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit ..............136
7.1.2.2. Granini prihod, granini troak i profit ........... 137
7.1.3. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog

troka kao prijelomna toka....................................141
7.1.4. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog
troka kao toka minimaliziranja gubitka...............143
7.1.5. Prekidanje proizvodnje ...........................................144
7.1.6. Potopljeni troak .....................................................146
7.1.7. Krivulja ponude savrenog konkurenta ..................146
7.1.8. Pitanje izlaska sa trita..........................................148
7.1.9. Dugorona ravnotea u uvjetima savrene
konkurencije ...........................................................149
7.2. MONOPOL
....................................................................154
7.2.1. Pojam i oblici..........................................................154

7.2.2. Ukupni, granini i prosjeni prihod monopola.......155
7.2.3. Maksimaliziranje profita.........................................159
7.2.3.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit ............... 159
7.2.3.2. Granini prihod, granini troak i profit ..........160
7.2.4. Prijelomna toka u uvjetima monopola ..................163

7.2.5. Toka minimaliziranja gubitka u uvjetima
monopola ...............................................................164
7.2.6. Monopol i krivulja ponude .....................................165
7.2.7. Monopol i diskriminacija cijena .............................166
7.2.7.1. Savrena diskriminacija cijena .......................167
7.2.8. Usporedba monopola i savrene konkurencije .......169
SADRAJ
7.3. NESAVRENA KONKURENCIJA..................................173
7.3.1. Monopolistika konkurencija .................................173
7.3.1.1. Kratko vremensko razdoblje ..........................174
7.3.1.2. Dugo vremensko razdoblje.............................175
7.3.2. Oligopol ..................................................................176

7.3.2.1. Vodstvo u cijenama i tajni sporazumi .............177
7.3.2.2. Teorija igara .................................................179
7.3.2.2.1. Zatvorenikova dilema......................................179
7.3.2.2.2. Igra u duopolu ...............................................181
7.4. ZAKLJUNO O TRITU DOBARA .............................183

7.4.1. Koeficijent koncentracije etiriju poduzea ...........183
7.4.2. Pregled osnovnih obiljeja (savrena konkurencija, monopolistika konkurencija, oligopol,
monopol).................................................................184
8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE.............................187
8.1. PODJELA IMBENIKA ...................................................187
8.2. FORMIRANJE CIJENE I DOHOTKA IMBENIKA
PROIZVODNJE .................................................................188
8.3. POTRANJA ZA IMBENIKOM PROIZVODNJE........192
8.3.1. Profitno maksimilizirajui input .............................195
8.3.2. Monopson ...............................................................198
8.4. PRAVILA MAKSIMALIZIRANJA PROFITA OUTPUT I INPUT ANALIZA...........................................202
8.4.1. Output analiza.........................................................202
8.4.2. Input analiza ...........................................................203
XI
SADRAJ
9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA
....................................................................205
PROZVODNJE
9.1. TRITE RADA ................................................................205
9.1.1. Ponuda rada ............................................................205
9.1.2. Ravnotea na tritu rada........................................207
9.1.2.1. Necjenovne odrednice potranje .....................208
9.1.2.2. Necjenovne odrednice ponude.......................... 209
9.1.3. Uloga sindikata .......................................................210

9.2. TRITE KAPITALA .......................................................211
9.2.1.
9.2.2.
9.2.3.
9.2.4.
Potranja za kapitalom............................................211
Potranja za zajmovima..........................................215
Ponuda zajmova......................................................216
Ravnotea na tritu zajmova .................................217
9.3. TRITE ZEMLJE ............................................................218

9.3.1. Ponuda zemlje.........................................................219
9.3.2. Ravnotea na tritu zemlje....................................219
10. DRAVA I TRITE ...............................................................221
10.1. DRAVA I REALOKACIJA RESURSA..........................221
10.1.1. Javna dobra .............................................................222
10.1.1.1. Ukupna i granina korist javnog dobra ..........223
10.1.1.2. Analiza trokova i koristi ................................ 224
10.1.2. Drava i eksternalije ...............................................227

10.1.2.1. Porezi i alokacijska efikasnost ......................228
10.1.2.2. Subvencije i alokacijska efikasnost ................ 230
10.1.2.3. Zakljuno o eksternalijama - internalizacija
eksternalija...................................................... 231
10.1.3. Drava i (prirodni) monopol...................................233
XII
SADRAJ
10.2. DRAVA I PRERASPODJELA DOHOTKA ...................235
10.2.1. Lorenzova krivulja..................................................235
10.2.2. Raspodjela nakon poreza i transfera .......................238
11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI ....................241
11.1. INFLACIJA
....................................................................241
11.1.1. Kvantitativna teorija novca.....................................246

11.1.1.1. Razliita tumaenja jednadbe prometa .........248
11.2. NEZAPOSLENOST...........................................................250
11.2.1. Stopa i oblici nezaposlenosti ..................................250
11.2.2. Phillipsova krivulja.................................................253
11.3. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD ...............................255
11.3.1. Mjerenje bruto nacionalnog proizvoda...................257
11.3.1.1. Pristup troenja ............................................... 258
11.3.1.2. Pristup dohotka ............................................... 260
11.3.1.3. Jednakost pristupa........................................... 261
11.3.2. Od bruto nacionalnog proizvoda do raspoloivog

dohotka ...................................................................262
11.4. POSLOVNI CIKLUS .........................................................264
11.4.1. Poslovni ciklus i nezaposlenost ..............................266
11.4.2. Poslovni ciklus i inflacija .......................................267
12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA ..269
12.1. AGREGATNA POTRANJA ...........................................269
12.1.1. Krivulja agregatne potranje ..................................269
12.1.2. Promjene agregatne potranje ................................273
XIII
SADRAJ
12.2. AGREGATNA PONUDA..................................................276
12.2.1. Krivulje dugorone i kratkorone agregatne
ponude ....................................................................276
12.2.2. Promjene dugorone i kratkorone agregatne
ponude ....................................................................279
12.2.3. Promjene kratkorone agregatne ponude ...............281
12.3. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA ..........................283
12.3.1. Makroekonomska ravnotea u uvjetima pune
zaposlenosti ............................................................284
12.3.2. Makroekonomska ravnotea u uvjetima
zaposlenosti vee od pune zaposlenosti..................285
12.3.3. Makroekonomska ravnotea u uvjetima
nezaposlenosti.........................................................286
12.3.4. Keynesijansko objanjenje makroekonomske
ravnotee.................................................................287
12.3.5. Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee.289
12.3.5.1. Uinak smanjenja agregatne potranje ..........290
12.3.5.2. Uinak poveanja agregatne potranje ..........291
13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA.......................293

13.1. POTRONJA ....................................................................293
13.1.1. Funkcija potronje i funkcija tednje......................294
13.1.2. Potronja i realni GNP - funkcija agregatne
potronje .................................................................300
13.2. INVESTICIJE ....................................................................302
13.3. DRAVNA POTRONJA .................................................305
13.4. NETO IZVOZ ....................................................................306
13.4.1. Odrednice izvoza ....................................................307
13.4.2. Odrednice uvoza .....................................................308
13.4.3. Funkcija neto izvoza...............................................309
XIV
SADRAJ
14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA

....................................................................313
RAVNOTEA
14.1. FUNKCIJA AGREGATNOG TROENJA .......................313
14.2. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA RAVNOTENO AGREGATNO TROENJE ..................318
14.2.1. Makroekonomska ravnotea - neplanirana
promjena zaliha.......................................................319
14.2.2. Makroekonomska ravnotea -I+G+Ex=S+T+Im .....321
14.3. PROMJENE AGREGATNOG TROENJA I
RAVNOTENOG REALNOG GNP-a..............................324
14.3.1. Agregatno troenje i autonomno troenje...............324
14.3.2. Agregatno troenje i granina sklonost troenju.....326
14.4. PARADOKS TEDNJE....................................................330
14.5. MULTIPLIKATOR AUTONOMNOG TROENJA.........334
14.5.1. Multiplikator autarkinog gospodarstva .................337
14.5.2. Multiplikator otvorenog gospodarstva....................337
14.6. FISKALNA POLITIKA .....................................................338
14.6.1. Porezni multiplikator ..............................................339
14.6.2. Multiplikator i granina porezna stopa ...................341
15. NOVAC
....................................................................343
15.1. FUNKCIJE NOVCA ..........................................................343

15.2. OBLICI NOVCA................................................................344
15.3. NOVANA MASA............................................................346
15.4. BANKE I STVARANJE NOVCA - SEKUNDARNA
EMISIJA NOVCA..............................................................347
XV
SADRAJ
15.5. CENTRALNA BANKA I MONETARNA POLITIKA ....352
15.5.1. Instrumenti monetarne politike...............................353
15.5.1.1. Operacije na otvorenom tritu .....................353
15.5.1.2. Rezerva likvidnosti ......................................... 356
15.5.1.3. Eskontna stopa ................................................ 357
15.5.2. Ekspanzivna monetarna politika.............................358

15.5.3. Restriktivna monetarna politika..............................360
15.5.4. Monetarizam ...........................................................360
LITERATURA
....................................................................365
POJMOVNO I IMENSKO KAZALO...........................................369
XVI
PREDGOVOR I. izdanju
Prva je knjiga poseban izazov. Udbenik "Poela ekonomike"
jest pokuaj da se tom naroitom izazovu odgovori. Godine su iskustva
pokazale da je studentima prve godine ekonomskog studija, unato
postojanju prijevoda uspjenih inozemnih udbenika i bogate strane
literature, te vrijednih doprinosa domaih autora, potrebita dodatna
pomo prilikom uvoenja u svijet ekonomike. Prvi su koraci uvijek
najtei. U tom smislu valja shvatiti ovaj udbenik.
On nastoji studentu, ali i drugom zainteresiranom itatelju,
pruiti relativno jednostavnu i konciznu informaciju. Upoznavanje je s
osnovnim ekonomskim pojmovima i kategorijama podrano brojnim
tablicama i jo brojnijim grafikim prikazima.
Svijet je ekonomike prebogat i slojevit. Obraditi teme koje e
zadovoljiti potrebe studenata prve godine, ali koje e i provocirati njihov
interes, jest izuzetno delikatna zadaa. Autor je ovomu nastojao
udovoljiti vodei rauna o nastavnom programu predmeta "Poela
ekonomije". Sadraj knjige nastoji pratiti i pokriva veim dijelom
nastavni program navedenog predmeta. Autor, pri tome, zadrava pravo
razlikovanja ekonomike, znanosti o ekonomiji, i ekonomije.
Uobiajena je i gotovo standardna podjela ekonomike na
mikroekonomiku i makroekonomiku. Udbenik udovoljava ovakvoj,
"novijoj", podjeli ekonomike. Sastoji se od petnaest poglavlja. Prvih
deset poglavlja je posveeno mikroekonomici analizi ponaanja
individualnih ekonomskih subjekata potroaa i poduzea, formiranju
cijene dobara i usluga u razliitim trinim strukturama, odreivanju
veliine outputa pojedinih dobara, odreivanju cijena imbenika
proizvodnje, tzv. mikroekonomskoj ulozi drave, itd.
Makroekonomika obuhvaa pet poglavlja koja se bave pitanjem
temeljnih makroekonomskih pojmova (inflacija, nezaposlenost, bruto
nacionalni proizvod), makroekonomske ravnotee, te fiskalne i
monetarne politike.
Mogue ovakva, neuravnoteena (ne i neuobiajena), koncepcija
udbenika izaziva, i moe izazvati, odreene kontroverze. Krivnju u tom
smislu u potpunosti snosi autor. Dakako, sve dobronamjerne kritike i
1
primjedbe bit e pozorno razmotrene. On, meutim, dri da je ostavio i

vie nego dovoljno prostora za "specijaliste", za detaljnija razmatranja
kako mikro tako i makroekonomike. Naime, udbenik "Poela
ekonomike" ne pokriva niti svu mikroekonomiku niti, dakako, svu
makroekonomsku problematiku. On je osnova koja studente priprema za
usvajanje ne samo detaljnijih, nego i sveobuhvatnijih znanja. Prema
tomu, mogui prigovor da udbenik zahvaa gotovo sva, prije svega,
mikroekonomska pitanja i probleme drimo, dakako, nezaslunim
komplimentom. Ekonomika, makar bila rije i o njenim osnovama, ne
moe pobjei od svog sadraja.
Autor mora priznati izvjesno, ne i neveliko, nestrpljenje kada je u
pitanju tiskanje ove knjige. Drim, naime, da e pomo i ove vrste, ma
koliko skromna ona bila, dobro doi, prije svega, mojim studentima.
Njihov e sud biti od velike vrijednosti.
Posebice zahvaljujem recenzentima ove knjige. Njihovi su savjeti
i primjedbe bili od neprocjenjive vanosti. Prof. dr. sc. Ivan Bili,
prof.dr.sc. Marijan Kari, doc. dr. sc. Branko Kovaevi, te prof.dr.sc.
Ivan Mandi, ije me mentorstvo i dobra ruka vodi kroz ovih dvadeset i
neto godina na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, odvojili su svoje
dragocjeno vrijeme i svojim pozitivnim recenzijama potvrdili moje
napore.
Velika je moja zahvalnost, za pruenu svekoliku potporu, mojim
roditeljima pokojnoj majci Mariji i ocu Franji te supruzi Lidiji.
U Osijeku svibanj 1998.
Dr. sc. Ivan Ferenak
PREDGOVOR II. izdanju

Prolo je gotovo pet godina od prvog predgovora, odnosno prvog
izdanja ove knjige. Drim da prvo izdanje bijae dobro prihvaeno,
dakako i prije svega, od strane studenata. Nadam se da su "djeje
bolesti" prvog izdanja izbjegnute u ovome koje je pred Vama. Ali, i ovo
izdanje nema pretenzija biti vie od osnove koja studente priprema za
stjecanje novih i irih znanja iz ekonomske teorije ekonomike.
Sve su izmjene i dopune ovog izdanja uinjene u mikroekonomskoj domeni knjige i tiu se potranje i ponude, trine ravnotee,
potroaevog izbora odnosno potroaeve ravnotee te trita dobara.
Povean je, dakako, broj stranica, ali one, nadam se, nisu dodatno
optereenje za itatelja ve predstavljaju nove informacije i olakavaju
razumijevanje gradiva. Ovime je, mogue, ostavljen prostor i za
eventualno tree izdanje koje se u veoj mjeri ima posvetiti pitanjima
makroekonomike.
Iznova zahvaljujem recenzentima knjige. Prof. dr. sc. Branko
Kovaevi, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i prof.
dr. sc. Marijan Kari, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u
Osijeku, svojim su nadasve korisnim primjedbama i savjetima uvelike
olakali posao autoru.
U Osijeku veljaa 2003. godine.
Dr. sc. Ivan Ferenak
1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA
1.
O EKONOMIJI, EKONOMICI
I EKONOMISTIMA
1.1. EKONOMIJA - PITANJE ALOKACIJE RESURSA

Teko je zamisliti postojanje bilo kojeg drutva (pa, makar to bilo
i drutvo svetaca) koje ne bi posjedovalo nekakav mehanizam drutvene
koordinacije. Bez takvog mehanizma, koji individualnim naporima i
aktivnostima daje drutveni predznak, teko da bismo uivali u, ipak,
blagodatima civilizacije. Dapae, u takvim okolnostima (odsustvo mehanizma socijalne koordinacije i kooperacije), kako veli Thomas Hobbes,
nema mjesta za industriju, nema raunanja vremena, ne postoji
umjetnost, pismo, zajednica i najgore od svega, postojao bi stalni strah,
opasnost od nasilne smrti, a ovjekov bi ivot bio usamljeniki,
siromaan i, naravno, kratak.1
I sve to samo pod pretpostavkom da je izostao onaj najprimitivniji oblik kooperacije koji jednostavno znai odsustvo nasilja.
to je to to veliki broj sasvim razliitih ljudi navodi da poduzimaju itav niz, meusobno, na sloen nain povezanih i isprepletenih,
aktivnosti koje rezultiraju proizvodnjom dobara i usluga koje znae
opstanak i napredak ljudskog drutva?
Hobbes, T.: Leviathan, or the Matter, Forme and Power of a Commonwealth

Ecclesiastical and Civil, navedeno prema Heyne, P.: The Economic Way of Thinking,
Macmillan Publishing Company, New York, 1987., str. 3.
"U pogonu su doslovce milijuni ljudi kako bi jedni drugima

omoguili kruh svagdanji, a da svakogodinji automobil i ne
spominjemo".2
to je to to, dakle, ljude razliitih navika, interesa, potreba itd.,
navodi na kooperaciju?
Odgovor krije tako esto spominjana rije - ekonomija. Naime,
grubo reeno, samo su dva naina koordinacije gospodarske aktivnosti
mnogih ljudi. Dva su naina kojima se inducira njihova kooperacija i
povezanost. Dva su, dakle, naina, kako ekonomisti vole rei, alokacije
resursa odnosno ulaganja ogranienih inputa koji e, manje ili vie,
uinkovito zadovoljiti potrebe drutva.
Prvi nain uspostavljanja potrebite koordinacije, kooperacije i, s
tim u svezi, alokacije resursa pretpostavlja, manje ili vie eksplicitnu,
prisilu. Rije je o centraliziranoj alokaciji resursa - socijalistikoj
ekonomiji.
Drugi nain, druga ekonomija, provodi se posredstvom dragovoljne suradnje. Rije je o decentraliziranoj alokaciji resursa kapitalistikoj ekonomiji - metodi trita.
Model centralizirane alokacije resursa - socijalistika ekonomija
pretpostavlja predominantnu ulogu nekog makroekonomskog autoriteta
(drave) budui da on/a/ donosi sve odluke koje se tiu proizvodnje,
investicija i potronje. Relativno uspjeno funkcioniranje ovakvog
sustava (praksa ga nije potvrdila), izmeu ostalog, pretpostavlja i
zadovoljavanje izuzetno zahtjevnog uvjeta: potpuna odnosno savrena
informiranost donositelja gospodarskih odluka. Drava odnosno makroekonomski autoritet mora raspolagati tonim informacijama o
proizvodnim mogunostima svih, ali doista svih, proizvoaa i preferencijama svih potroaa.
Drugo, drava ili neki njen organ mora biti u stanju, u kratkom
vremenu, preraditi informacije i donijeti izuzetno veliki broj relevantnih
Friedman, M.: Kapitalizam i sloboda, Globus-kolska knjiga, Zagreb, 1992., str. 24.
odluka. Ali, potekoe ovdje ne prestaju. Uvoenje vremenske dimenzije

ini ih doista nesavladivim. Naime, procesu mijene podvrgnute su kako
tehnike proizvodnje tako i potrebe potroaa. Ve ova simplifikacija
pokazuje da to pratiti i promptno reagirati, jednostavno, nije mogue.
Meutim, potrebito je jo neto. Ne vlastita inicijativa, ne
poduzetnitvo ve poslunost. Komandna - socijalistika ekonomija
zahtijeva doslovno provoenje odluka alokatora. Neizvravanje jedne
zadae dovodi u pitanje cjelokupni plan proizvodnje i potronje. U
uvjetima visokog stupnja saturiranosti potreba (ovakva ili onakva odluka
alokatora bitno ne hendikepira potroae) i lakog prilagoavanja
zahtjevima za poveanom i kvalitetnijom proizvodnjom (to karakterizira izuzetno visoku proizvodnost inputa) ovo i ne mora biti previe
teko. Meutim, u uvjetima kronine oskudice koju, uostalom, socijalistika ekonomija uporno reproducira i ovo predstavlja nerjeiv problem.3
Model decentralizirane alokacije resursa - kapitalistika
ekonomija - iskljuuje postojanje makroekonomskog autoriteta "vidljive ruke", te se sve alokacijske odluke donose decentralizirano posredstvom "nevidljive ruke" - trita. Trite prua sve informacije,
preko mehanizma cijena, proizvoaima za donoenje samostalnih
odluka o angairanju resursa i sve informacije za donoenje samostalnih
potroakih odluka. Ukratko, proizvoai proizvodei razliita dobra i
usluge nastoje realizirati maksimalni profit. Potroai, opet, nastoje
realizirati, budui da ne mogu kupiti sva dobra i usluge koje ele, takvu
kombinaciju dobara i usluga koja najvie odgovara njihovim potrebama.
Ovdje se, dakle, vjeruje da e proizvodnju jae i bolje stimulirati profit,
kao motiv, i trite, kao mehanizam koordinacije, nego centralno
planiranje, kolektivizam ili altruizam.
Sustavu je inherentno stalno i uniformno nastojanje ljudi da
poboljaju svoje ivotno stanje. Trina ekonomija eksplicitno prepoznaje vlastiti, osobni, sebini interes kao osnovnu motivacijsku polugu u
Sustavu oigledno nedostaje i mrkva (motiv) i tap (kazna). Praksa pokazuje da model
nije u stanju funkcionirati u svom istom obliku. I ne samo to. On je izuzetno
zahtjevan, te i u svom razblaenom obliku kripi i nije efikasan.
ljudskim odnosima. Trina ekonomija oslobaa snagu i energiju

normalnih ljudskih bia, kojima altruizam nije stran, ali kojima je bliska
tenja da poveaju blagostanje svoje i svoje porodice. Ali, osobni interes
jest i moe biti u slubi opeg - drutvenog interesa samo ako ga
kontrolira trite savrene konkurencije.
Naalost, stvarno trite nije savreno konkurentno. Ono poznaje
monopole, ono proizvodi eksternalije (eksterne ekonomije i eksterne
disekonomije), ono nije u stanju udovoljiti zahtjevima za proizvodnjom
tzv. javnih dobara, informacije koje ono prua esto nisu potpune a nisu
niti besplatne, itd.
Ni kapitalistika ekonomija nije, dakle, idealna. Zbog razloga
koje smo naveli (i nekih drugih) njezino funkcioniranje zahtijeva
postojanje drave i prinude "vidljive ruke". No, i ova nesavrena kapitalistika alokacija resursa (voena i koordinirana objema rukama,
"vidljivom" i "nevidljivom") jest u stanju iznuditi (makar samo
djelomino i kao dugoronu tendenciju):
da se proizvodnja odvija u onim koliinama i razmjerima koji manjevie odgovaraju plateno sposobnoj drutvenoj potrebi;
da se proizvodnja, zahvaljujui ipak djelotvornom koritenju ogranienih resursa, neprekidno uveava;
da se proizvodnjom, na sve kvalitetniji nain, zadovoljavaju ne samo

postojee potrebe, ve da se stvaraju nove i s tim u svezi pribavljaju
sredstva za njihovo zadovoljavanje.4
1.2. EKONOMIKA I EKONOMISTI

Ekonomija je, imali smo prilike vidjeti, mehanizam koji alocira
ograniene resurse nastojei ih upotrijebiti na najkompetentniji nain.
Ekonomija nastoji na najbolji mogui nain odgovoriti na tri pitanja: to,
kako i za koga proizvoditi? Zadaa je ekonomije boriti se s oskudicom.
4
Vidjeti: ik, O.: Trei put, Globus, Zagreb, 1983., str. 174.
Zadaa izuzetno teka budui da nae elje premauju resurse - sredstva

koja su u funkciji njihova zadovoljenja. Kada tako ne bi bilo, kada bi
resursi (rad, kapital, zemlja, poduzetnitvo) bili neogranieni, a potrebe
limitirane ekonomija ne bi bila toliko zanimljiva i vana, a zbog toga to
ne bi postojali svi brojni i teki ekonomski problemi i pitanja.
Ekonomika, znanost o ekonomiji, prouava ekonomske
aktivnosti ljudi, aktivnosti vezane za alokaciju resursa. Ona, dakle,
istrauje kako ljudi pomou ogranienih resursa pokuavaju zadovoljiti
svoje neograniene elje i potrebe. Dakako, poput ostalih znanosti i
ekonomika je evoluirala pa i promijenila ime.
Tako "teorijski otac kapitalizma" Adam Smith (Istraivanje
prirode i uzroka bogatstva naroda, 1776. godina) vee politiku
ekonomiju (staro ime ekonomike) uz pragmatini ali i zahtjevni cilj poveati bogatstvo i mo zemlje. "Bogatstvo i mo svake zemlje,
ukoliko mo zavisi od bogatstva, mora uvijek biti u srazmjeri s
vrijednou njenog godinjeg proizvoda, koji je fond iz koga se konano
moraju platiti svi rashodi. Ali, velika svrha politike ekonomije svake
zemlje jest poveati bogatstvo i mo te zemlje."5
Naravno, Smith je odluno vjerovao da kapitalistika ekonomija
jest u stanju poveavati bogatstvo naroda. Ali, niti sam Smith nije
kapitalistiku ekonomiju smatrao nepomuenim dobrom. Slavei
sposobnost te ekonomije da privatni, sebini interes stavi u slubu
opeg, drutvenog interesa on upozorava da ova sjajna sposobnost
kapitalistike ekonomije moe biti izigrana. Zamjetna je, naime, njegova
odbojnost prema monopolu. "Ljudi iste struke rijetko se sastaju, ak i za
zabavu i razonodu, a da se razgovor ne zavri zavjerom protiv javnosti ili
nekim planom za podizanje cijena."6
Eksplozija dobara i bogatstva, koju je izazvala kapitalistika
ekonomija nije za sve znaila porast bogatstva i blagostanja, sasvim
Smith, A.: Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda I, Kultura, Beograd, 1970.,
str. 516.
6
Isto, str. 210.
sigurno ne u istoj mjeri. Ekonomisti tu injenicu - injenicu da sustav

razliito postupa s razliitim stranama procesa alokacije - nisu mogli ne
uoiti. I Ricardo i Malthus razloge postojanja niskih nadnica, i s tim u
svezi siromatva, vide u pretjeranom mnoenju radnika. "Rad je skup,
kad je rijedak, a jeftin, kad ga ima obilno."7
U zemljama koje su davno naseljene "stanovnitvo raste bre od
fondova potrebnih za njegovo uzdravanje."8 I stoga "prijatelji
ovjeanstva mogu samo eljeti da radne klase u svim zemljama imaju
smisla za udobnosti i uivanja i da se svim zakonitim sredstvima potiu,
da ih sebi pribave. Ne moe postojati bolje osiguranje protiv prevelikog
broja puanstva."9
Jasno se, dakle, priznalo da kapitalistika ekonomija nije u
stanju, ni tada, a ni sada, uiniti sve zadovoljnima i bogatima. Ali, to nije
poljuljalo vjeru ekonomista u nju. Osim ovoga objanjenja nejednakosti,
ekonomski su teoretiari nudili i druga. Ako stvari stoje kako stoje onda,
vele ekonomisti utilitaristi, na elu s J. Benthamom, pruimo "najveu
korist za najvei broj ljudi."
"Rezultati moda nisu bili najbolji, ali su bili najbolje to se
moglo postii, tvrdili su utilitaristi. Implicitna, a u stanovitoj mjeri i
eksplicitna, bila je ideja da ne mora ba svatko prosperirati Patnje i
liavanje neizbjeni su ak i u ovom najboljem moguem svijetu."10
Zanimljivo objanjenje funkcioniranja kapitalistike ekonomije
dugujemo socijalnom darvinizmu. H. Spencer, ija je sintagma
"odravanje najsposobnijih ", istie da samo primjenjuje Darwinove
ideje i adaptira ih kako bi vrijedile za ljudski rod.11
Ricardo, D.: Naela politike ekonomije, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1983.,
str. 118.
8
Isto, str. 121.
9
Isto, str. 121.
10
Galbraith, J.K.: Anatomija moi, Stvarnost, Zagreb, 1983., str. 110
11
Vidjeti: Spencer, H.: The Study of Sociology, D. Appletonand Co., New York,
1891., str. 438.
10
Ukratko, kapitalistika se ekonomija doivljava kao arena u kojoj

preivljavaju najsposobniji. Sukladno ovakvom nainu razmiljanja
(ekstremna "laissez faire" ekonomika), trite je najbolji i najefikasniji
oblik drutvene organizacije budui da je najslinije prirodnomu svijetu.
Predani egoisti, i oni u prirodi i oni na tritu, u stanju su zadrati sve to
proizvedu, a sposobni su zahvatiti i dio outputa onih iji je altruizam
istinski i snaan. Rije je o neumoljivom procesu, tako da "altruiste"
eka izumiranje. I naglasimo, razloge isticanja vlastitog, sebinog
interesa i ponaanja valja traiti, kako u prirodi tako i ljudskom drutvu,
u oskudici. Dakle, borba za resurse jest jednostavno funkcija njihove
insuficijencije. Uostalom, kada ne bi postojao vlastiti interes to bi ljudi
maksimalizirali, na emu bi inzistirali?
Marx je, naslijedivi teoriju radne vrijednosti, a s njom i tezu da
samo rad stvara bogatstvo, te naumivi razotkriti zakone ekonomskog
kretanja ljudskog drutva (novi, nimalo pragmatiki cilj politike
ekonomije), izvrgao potpunoj kritici kapitalistiku ekonomiju. Privatni
se interes naao na optuenikoj klupi.
Ukratko, kapitalistiku ekonomiju, a zbog eksploatacije (viak
vrijednosti kojega proizvede radnik prisvaja vlasnik kapitala), zbog
unutarnjih razarajuih snaga (pri tome se misli na akumulaciju pri
porastu organskog sastava kapitala koja, tvrdi marksistika politika
ekonomija, nuno obara profitnu stopu i dovodi u pitanje na privatnom
vlasnitvu i privatnom interesu izgraenu ekonomiju), zbog vanjskih
manifestacija tih i takvih proturjenosti (rije je o ekonomskim krizama
hiperprodukcije koje su rezultat sukoba privatnog i drutvenog interesa)
mora zamijeniti, na ovaj ili onaj nain, druga ekonomija, drugi
mehanizam alokacije. Rije je o alokaciji, i prema Marxovom i
Lenjinovom dictumu, koja e se obavljati u uvjetima drutvene - dravne
kontrole nad sredstvima za proizvodnju to bi iskljuivalo eksploataciju.
No, more kritike i negativni stav prema kapitalistikoj ekonomiji
nije sprijeio izricanje nekih sasvim izravno izreenih komplimenata.
Npr. kapitalizmu se ne odrie sposobnost razvijanja proizvodnih snaga te
se tvrdi da kapital, a zbog svog "nagona za apsolutnim bogaenjem" koji
vodi u "strasni lov na vrijednost", neprekidno "sve revolucionira, ruei
11
sve prepreke koje ometaju razvitak proizvodnih snaga,12 proirenje

potreba, raznolikost proizvodnje i iskoritavanje i razmjenu prirodnih i
duhovnih snaga."13
Pa onda i jedna proroka misao: "Svaka individua (u okviru
kapitalistike ekonomije - nap. autora) posjeduje drutvenu mo u obliku
neke stvari. Oduzmite stvari tu drutvenu mo, pa ete je morati dati
osobama nad osobama."14
Kako je ovdje dobro i tono anticipirana socijalistika stvarnost.
Dakle, eksploatacija, posluimo se kategorijama Marxove teorije radne
vrijednosti, moe biti i gora (mislimo neproduktivnija) od one koju je
"otkrila" i prokazivala marksistika politika ekonomija.
Nakon velikog kritiara ekonomija ide u susret ovjeku
zahvaljujui kojemu dobiva (novo) ime a kapitalistika ekonomija novog
i jakog zagovornika. Rije je o Alfredu Marshallu (Naela ekonomike,
1890. godina) koji oko etrdeset godina, sve do svoje smrti 1924.
godine, bijae prvi meu angloamerikim ekonomistima.
On pokuava pomiriti klasinu (politiku ekonomiju) i novu
ekonomiku koja nastaje. Ugrauje u nju, prema vlastitim rijeima,
metode znanosti o malim poveanjima ili diferencijalni raun i vraa je
ovozemaljskom predmetu istraivanja.
"Politika ekonomija ili ekonomika je prouavanje ljudskog roda
u obinom toku ivota; ona istrauje onaj dio djelatnosti pojedinca i
drutva koja je najue povezana sa stjecanjem i upotrebom materijalnih
stvari potrebnih za blagostanje."15
12
Ali, razvitak proizvodnih snaga, vjeruje Marx, vodi kapitalizam njegovom prirodnom
ili, pak, nasilnom kraju. I stoga u svom "Kapitalu" uzvikuje: "Akumulirajte!
Akumulirajte! U tome su sav Mojsije i proroci", vjerujui da je tek razvijeni
kapitalizam osjetljiv na socijalistike udare. Povijest ga je demantirala.
13
Marx, K.: Osnovi kritike politike ekonomije I, MED, tom, 19, Prosveta, Beograd,
1979., str. 261.
14
Marx, K.: Isto, str. 63.
15
Marshall, A.: Naela ekonomike, Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987., str.
25.
12
Marshall odaje priznanje Ricardu i njegovim sljedbenicima jer su

razvili teoriju slobodnog poduzetnitva odnosno slobodne konkurencije
"koja, sadri mnoge istine koje e vjerojatno vaiti dokle god ima
svijeta. Njihov je rad bio udesno potpun unutar uskog podruja koje je
pokrivao Velik dio ostalog njihovog rada ogranien je odvie
iskljuivim razmatranjem posebnog stanja tadanje Engleske; a ta je
ogranienost uzrokovala reakciju. I tako sada, kada su vee iskustvo,
vie slobodnog vremena i vea materijalna sredstva omoguili da se
slobodno poduzetnitvo stavi pod neto vei nadzor, da se smanji
njegova mo da ini zlo i da se povea njegova mo da ini dobro, meu
mnogim ekonomistima raste neka vrsta kivnosti protiv slobodnog
poduzetnitva. Mnogi su ak skloni da preuveliavaju njegove loe
strane i da ga okrivljuju za neznanje i patnje koje su posljedica ili tiranije
i ugnjetavanja u prolim vremenima, ili krivog poimanja i zloupotrebe
ekonomske slobode.
Izmeu te dvije krajnosti nalazi se veina ekonomista (Marshall
oigledno sebe ovdje nalazi i svrstava - nap. autora) koji - obraujui
sline probleme u razliitim zemljama - unose u svoje radove
nepristranu elju da utvrde istinu"16
Ciljevi ekonomike, njenih istraivanja, su stjecanje znanja zbog
njega samog ali i njegova praktina primjena u drutvenom ivotu.
Meutim, ekonomika se kloni politikih problema, te je ona "znanost,
ista i primijenjena, a ne znanost i umijee. I bolje se opisuje irokim
izrazom "ekonomika" nego uim izrazom politika ekonomija."17
Raspravljajui o kamati od kapitala (kamata je nagrada za
ekanje) Marshall eksplicite dovodi u pitanje praktini zakljuak da bi, a
zbog pravednosti i ope sree, trebalo zabraniti svakoj privatnoj osobi da
posjeduje neko sredstvo za proizvodnju te da se posjedovanje ogranii
samo na sredstva koja slue za vlastitu uporabu.
16
17
Isto, str. 31.

Isto, str. 47-48.
13
Ovaj je negativni stav prema ekonomiji, koja ne bi bila kapitalistika, zahtijevao i kritiku analizu Marxovog uenja o vrijednosti.
Neemo je prepriati.
"Tvrdili su (Marx, Rodbertus i drugi - nap. autora) da radna
snaga uvijek proizvodi viak iznad nadnica i prirodnog troenja kapitala
koritenog da pomogne radnoj snazi, te da se nepravda nanesena
radnitvu sastoji u tome da taj viak koriste drugi Nije tono da je
predenje u tvornici, nakon odbitka prirodnog troenja strojeva, proizvod
onih koji njima rukuju. To je proizvod njihova rada zajedno s radom
poslodavca i niih rukovoditelja i koritenog kapitala, a sam taj kapital je
proizvod rada i ekanja, pa je prema tome predenje proizvod razliitih
vrsta rada i ekanja. Priznamo li da je prea rezultat samo rada, a ne rada
i ekanja, nema sumnje da emo neumoljivom logikom biti prisiljeni da
priznamo da nema opravdanja za kamate, za nagradu za ekanje, jer je
zakljuak sadran u pretpostavci." 18
Prema tomu, kapital i usluga koju on ini nije i ne moe biti besplatno dobro ali "snaga Rodbertusovih i Marxovih suosjeanja s
patnjama siromanih uvijek zasluuje nae potovanje iako je, u
sluaju Marxa, zakljuak bio zaodjeven u tajanstvene hegelijanske fraze,
s kojima je 'oijukao' kao to nam to sam kae u svom Predgovoru."19
U Marshalla ne nedostaje vjere i pouzdanja u kapitalistiku
ekonomiju. Velika e ekonomska kriza, meutim, pokazati svu ranjivost
kapitalistike ekonomije.
U tim, doista tekim, vremenima kapitalistike ekonomije (koja,
dakle, ima ne samo teorijskog ve i ivog takmaca - socijalistiku
ekonomiju), rije dobija John Maynard Keynes. Valjalo je, naime,
uiniti neto s loim funkcioniranjem kapitalistike ekonomije.
Nezaposlenost, taj stari problem, je problem koji Keynes pokuava
rijeiti.
18
19
Isto, str. 357.

Isto, str. 358.
14
Razlog zbog kojeg svoju teoriju (Opa teorija zaposlenosti,

kamate i novca, 1936. godina) naziva umjereno konzervativnom jest
injenica da ona ukazuje na kljuno znaenje uspostave neke centralne
uprave nad pitanjima koja su do sada bila preputena poduzetnitvu
pojedinaca.20
On smatra, a reeno u jednom pismu Rooseveltu, "apsolutno
najvanijim poveanje nacionalne kupovne moi, i to takvo poveanje
koje bi proizilo iz drutvenog troenja financiranog zajmovima."21
Naime, ukoliko tednja premai postojee investicije smanjit e
se potronja te se gomilaju zalihe, smanjuje se broj zaposlenih, smanjuje
se proizvodnja. Ovo e trajati sve dotle dok se tednja i investicije ne
uravnotee i to, naravno na razini nepotpune zaposlenosti.
Terapija se namee sama po sebi. Treba suzbiti tetno djelovanje
tednje i to na nain da drava investira. Tako se ravnotea moe postii
na visokoj razini proizvodnje i zaposlenosti.
"Stoga zamiljam da e se podrutvljeno investiranje u prilinoj
mjeri pokazati jedinim nainom kako osigurati priblino punu
zaposlenost, no to uope ne iskljuuje niz kompromisa i putova kojima
javne vlasti surauju s privatnim poduzetnicima. Ali izvan toga je teko
izvui oite prednosti za sustav dravnog socijalizma koji bi obuhvatio
veinu vidova gospodarskog ivota zajednice. Nije preuzimanje
vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju kljuna stvar koju drava mora
uiniti. Drava e postii sve to se od nje trai ako moe odrediti
ukupnu koliinu resursa koju valja posvetiti poveanju sredstava i
osnovnu stopu povrata za njihove vlasnike. Osim toga, potrebne mjere
podrutvljavanja mogue je uvoditi postupno i bez prekida opih
drutvenih zasada."22
20
Vidjeti: Keynes, J.M.: Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Centar za kulturnu
djelatnost, Zagreb, 1987., str. 213.
21
Harrod, R.F.: The Life of John Maynard Keynes, Macmillan and Co., London, 1951.,
str. 121.
22
Keynes, J.M.: Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Centar za kulturnu
djelatnost, Zagreb, 1987., str. 213.
15
Ako kapitalistika ekonomija zahtijeva proirenu ulogu drave,

oigledno se ne moe dovesti u pitanje cjelokupni sustav kapitalistikog
individualizma. Naime, tvrdi Keynes, "ostaje vrlo iroko polje
djelovanja za oitovanje privatnog poduzetnitva i odgovornosti
pojedinca. U tim e podrujima jo uvijek vrijediti uobiajene prednosti
individualizma."23
No, niti ovo iroko polje, ostavljeno privatnoj poduzetnosti i
inicijativi, nije za neke ekonomiste dovoljno prostrano. Rije je o
neoliberalnim ekonomistima - spomenimo F. Hayeka i M. Friedmana.
Ovi suvremeni zagovornici Quesnayovih i Smithovih ideja, ovi
suvremeni apostoli laissez-fairea, upozoravaju na ogromno znaenje
trita te na opasnosti od ukljuivanja drave u proces alokacije.
"Prvo, djelokrug vlasti mora biti ogranien. Njezina osnovna
funkcija mora biti zatita nae slobode Oslanjajui se prije svega na
dobrovoljnu suradnju i privatnu poduzetnost u ekonomskim i drugim
aktivnostima moemo osigurati da privatni sektor bude ogranienje moi
dravnog sektora i djelotvorna zatita slobode govora, vjeroispovijesti i
miljenja."24 I dozvolimo Friedmanu da izrekne jo jednu, vrlo vanu,
pohvalu slobodnom tritu, kapitalistikoj ekonomiji: "Povijesni se
dokazi slau u pogledu odnosa izmeu politike slobode i slobodnog
trita. Ne poznajem ni jedno drutvo koje je u veoj mjeri obiljeeno
politikim slobodama, a koje nije isto tako prakticiralo neto usporedivo
slobodnom tritu u organiziranju pretenog dijela ekonomske
aktivnosti."25
No, bez obzira na ne mali broj kritiara i njihovu veu ili manju
radikalnost keynesijanska revolucija jest trag kojeg se mora slijediti
kako bismo doli do "glavne struje moderne ekonomske znanosti."
23
Isto, str. 214.

Friedman, M.: Kapitalizam i sloboda, Globus - kolska knjiga, Zagreb, 1992., str. 14.
25
Isto, str. 21.
24
16
to jedan od njenih tumaa, P. Samuelson, misli o ekonomici?

Ona je "prouavanje kako drutva koriste oskudne resurse da bi
proizvela vrijedne robe i raspodijelila ih meu razliitim ljudima."26
Ovdje se, dakako, afirmativno misli o kapitalistikoj ekonomiji.
Ona postaje mjeovito gospodarstvo u kojem se rukuju "nevidljiva"
Smithova ruka (trite) i "vidljiva" Keynesova ruka (drava).
26
Samuelson, P. A., Nordhaus, W.: Ekonomija, MATE, Zagreb, 1992., str. 3.
17
2. POTRANJA I PONUDA
2.1. POTRANJA
2.1.1. Zakon potranje
Brojni imbenici odreuju potroaev plan i spremnost na
kupovinu. Meutim, imbenik najvee specifine teine jest cijena
dobra. Neprijeporna je injenica da e potraivana koliina nekog dobra
ili usluge, u najveoj mjeri, ovisiti o njegovoj ili njezinoj cijeni.
Usredotoimo se, dakle, na izuzetno vaan odnos potraivane koliine
nekog dobra i njegove cijene.27
Zakon potranje e ustvrditi da ako je nia cijena nekog dobra bit
e, uz ostale neizmijenjene uvjete, vea njegova potraivana koliina.
Naravno, vrijedi i obrnuto. Dakako, zakon potranje vrijedi kako za
individualnu potranju (potranja jednog potroaa) tako i za trinu
potranju (zbroj svih individualnih potranji za nekim dobrom).
Zakon potranje odnosno ovaj zakoniti, obrnuto razmjerni, odnos
izmeu cijene dobra i potraivane koliine ilustrirajmo sljedeim primjerom:
27
Pod potranjom podrazumijevamo koliine nekog dobra koje su potroai spremni

kupiti pri odreenim cijenama istog dobra.
19
Tablica 1.
Cijena dobra
5
4
3
2
1
a)
b)
c)
d)
e)
Potraivana koliina
2
4
6
8
10
Slika 1.
Krivulja potranje biljei reakcije potraivane koliine na promjene

cijene. Promjena cijene izaziva kretanje du krivulje potranje na nain
da via cijena smanjuje potraivanu koliinu i obrnuto.
20
2.1.2. Necjenovne odrednice potranje

Ako je cijena dobra stalna veliina promjene nekih imbenika,
tzv. necjenovnih determinanti potranje, mogu izazvati promjenu
potranje. Neke su, dakle, ekonomske sile u stanju poveati ili smanjiti
potranju odnosno pomaknuti udesno ili, pak, ulijevo krivulju potranje.
Stoga su poznate kao "demand shifters" odnosno kao necjenovne
odrednice potranje. Rije je, prije svega, o cijenama drugih dobara,
dohotku, veliini stanovnitva, ukusima potroaa te njihovim oekivanjima.
Cijene drugih dobara, odnosno njihova promjena, moe izazvati
poveanje ili smanjenje potranje promatranog dobra. U tom smislu
govorimo o supstitutima i komplementima. Supstitut je dobro koje u
potronji moe zamijeniti neko drugo dobro. Komplementarno dobro je
dobro koje se troi zajedno s nekim drugim dobrom. Pitanje supstituta,
komplemenata i nezavisnih dobara detaljnije emo obrazloiti prilikom
analize krine elastinosti potranje.
Dohodak, njegovo poveanje ili smanjenje, takoer ima utjecaja
na potranju promatranog dobra. Naime, promjena dohotka potroaa
moe poveati ili smanjiti potranju i zbog toga valja razlikovati
normalna i inferiorna dobra. Detaljnija objanjenja o tome pruit e
analiza dohodne elastinosti potranje.
Stanovnitvo je, odnosno njegova veliina, takoer od bitnog
utjecaja na potranju. Vee stanovnitvo, ceteris paribus, znai i veu
potranju svih proizvoda i usluga. Vrijedit e i obrnuto.
imbenik o kojem neemo raspravljati, a koji takoer ima signifikantnog utjecaja na potranju, jesu ukusi ili preferencije potroaa.
Razliiti e ukusi isti dohodak distribuirati na sasvim razliite naine.
Oekivanja potroaa glede budue cijene dobra, njegove raspoloivosti u budunosti te njihovog oekivanog dohotka mogu, naravno,
poveati ili smanjiti potranju za dobrom.
21
Primjerice, oekivane vie cijene dobara ili oekivani poveani

dohodak navest e potroae da poveaju sadanju potronju. Isti e
uinak imati i oekivana nestaica ili nedovoljna opskrbljenost nekim
dobrom. Obrnuto, nie budue cijene, manji oekivani dohodak e
destimulirati aktualnu potronju i smanjiti spremnost kupaca da kupuju
neko dobro.
Prema tomu, dok promjena cijene nekog dobra znai, uz ostale
neizmijenjene uvjete, promjenu njegove potraivane koliine dotle
promjene necjenovnih odrednica potranje (uz stalnu cijenu dobra) znae
promjenu (poveanje ili smanjenje) potranje.
Slika 2.
22
2.2. PONUDA
2.2.1. Zakon ponude
Ako smo ranije ustvrdili da potraivana koliina nekog dobra

ovisi o njegovoj cijeni, sada smo u stanju ustvrditi da i ponuena
koliina nekog dobra ili usluge ovisi o njegovoj cijeni. Dakako, i drugi
imbenici odreuju proizvoaev plan ponude i njegovu spremnost da
proizvodi, ali cijena dobra ponovo ima dominantnu ulogu.28
Na koji nain cijena dobra odreuje njegovu ponuenu koliinu
ili kako glasi zakon ponude?
Zakon ponude tvrdi da vioj cijeni nekog dobra odgovara, uz
ostale neizmijenjene uvjete, vea ponuena koliina istog dobra. Vrijedi
i obrnuto. Zakonu ponude podvrgnute su i individualna ponuda (ponuda
jednog ponuaa) i trina ponuda (zbroj svih individualnih ponuda
nekog dobra).
Dakle, i krivulja individualne i trine ponude registrirat e ovaj
zakoniti, upravno razmjerni, odnos izmeu cijene dobra i njegove
ponuene koliine. O krivulji ponude mogue je razmiljati kao o
krivulji koja pokazuje minimalne cijene nekog dobra koje provociraju
odreene ponuene koliine.
28
Pod ponudom podrazumijevamo koliine nekog dobra koje su proizvoai spremni

proizvesti pri odreenim cijenama istog dobra.
23
Tablica 2.
a)
b)
c)
d)
e)
Cijena dobra
5
4
3
2
1
Ponuena koliina
10
8
6
4
2
Slika 3.
Promjena cijene dobra inducira kretanje du krivulje ponude.

Via cijena znai veu ponuenu koliinu i kretanje uz krivulju ponude.
Obrnuto, nia cijena znai pad ponuene koliine i, stoga, kretanje niz
krivulju ponude.
Krivulja ponude je, a zbog djelovanja zakona ponude, u pravilu
pozitivnog nagiba ili rastueg oblika. Meutim, iznimno se moe
dogoditi da nakon rastueg dijela krivulje (vea cijena, vea ponuena
koliina) uslijedi njen opadajui dio (vea cijena, manja ponuena
24
koliina). U tom se sluaju radi o regresivnoj krivulji ponude ili unatrag

povijenoj krivulji ponude sa kojom emo se susresti kada budemo
govorili o krivulji ponude rada.
2.2.2. Necjenovne odrednice ponude
Definirajui zakon ponude pretpostavismo, s punim pravom, da
cijena dobra u najveoj mjeri utjee na njegovu ponuenu koliinu.
Crtajui krivulju ponude imali smo na umu vano ceteris paribus pravilo
odnosno drali smo da su tzv. "supply shifters" ili necjenovne odrednice
ponude date i nepromjenljive. Meutim, promjena bilo koje od njih
dovest e do pomicanja ulijevo ili, pak, udesno krivulje ponude odnosno
izazvat e smanjenje ili poveanje ponude.
Ako cijena nekog dobra miruje, ponuda e se mijenjati ako promjene biljee i njene necjenovne determinante kao to su cijene drugih
dobara, broj ponuaa, cijene imbenika proizvodnje, tehnoloki razvitak i oekivanja proizvoaa.
Na ponudu nekog dobra mogu utjecati promjene cijena drugih
dobara. Dakle, kada je rije o ponudi mogue je govoriti o supstitutima i
komplementima, ovaj put u proizvodnji. Broj ponuaa moe utjecati na
ponudu nekog dobra na nain da vei broj ponuaa, uz ostale neizmijenjene uvjete, znai veu ponudu. Pad cijena imbenika proizvodnje (pad
cijene rada, kapitala) znait e poveanje ponude budui da e proizoa biti u stanju smanjiti troak proizvodnje. Isti e uinak imati i
pojava novih tehnologija. Takoer, oekivane promjene cijene dobra,
dakako, utjeu na spremnost proizvoaa da proizvode. Mada generalizacija nije mogua ustvrdit emo da u pravilu oekivani rast cijene
dobra smanjuje njegovu aktualnu ponudu. Vrijedit e u pravilu i obrnuto.
Naglasimo, dakle, injenicu da cijena nekog dobra determinira
njegovu ponuenu koliinu dok necjenovne odrednice i njihove promjene (uz stalnu cijenu dobra) znae promjenu ponude, njeno poveanje ili
smanjenje.
25
Slika 4.
2.3. TRINA RAVNOTEA
Istaknimo injenicu da rast cijene izaziva pad potraivane koliine i, s

druge strane, rast ponuene koliine. Pad cijene izazvat e obrnuta, u
svakom sluaju, suprotstavljena kretanja potraivane i ponuene koliine. Meutim, cijena jest u stanju pomiriti ove snage i stvoriti ravnotene uvjete, dakle, izjednaiti ponuenu i potraivanu koliinu nekog
dobra. Rije je o ravnotenoj cijeni, cijeni pri kojoj dragovoljno
ponuena koliina odgovara dragovoljno potraivanoj koliini i koja,
stoga, jedina ima prilike potrajati due vremena. Pokuajmo otkriti
ravnotenu cijenu.
26
Tablica 3.
Cijena
dobra
5
4
3
2
1
Potraivana
koliina
2
4
6
8
10
Ponuena koliina
Viak ili manjak
10
8
6
4
2
+8
+4
0
-4
-8
Slika 5.
Ravnotena cijena u konkretnom primjeru iznosi 3 novane

jedinice. Ravnotenu cijenu nazivamo i "cijenom ienja trita" budui
da ona "isti" trite. Ravnotena cijena, naime, ne poznaje trine
vikove ili manjkove. Ako je aktualna cijena via od ravnotene
oigledni viak dobra (ponuena koliina dobra vea je od potraivane)
"gura" cijenu prema dolje. Trini e viak dobra, zahvaljujui
natjecanju proizvoaa eljnih rjeavanja svojih vikova, dovesti do
27
pada cijene i njenom kretanju ka ravnotenoj razini. Ako je, pak,

aktualna cijena nia od ravnotene, oigledni manjak dobra (potraivana
koliina vea je od ponuene), poput plime, "gura", potiskuje, cijenu
prema gore. Evidentni e trini manjak dobra, posredstvom nadmetanja
kupaca, izazvati rast cijene i njeno kretanje ka ravnotenoj razini.
Dakle, slobodne su odluke kupaca i prodavaa u stanju etablirati
ravnotenu cijenu. Ona isti trite u tom smislu to ne poznaje trine
vikove koji bi optereivali proizvoae ali niti trine manjkove koji bi
frustrirali potroae.
U svakom sluaju, svaki onaj koji je spreman, i u mogunosti,
platiti ravnotenu cijenu stei e eljeno dobro. Oni koji to nisu u stanju,
dakako, nee doi u njegov posjed. Slino tomu, svi oni koji su u stanju
proizvesti i ponuditi dobro po njegovoj ravnotenoj cijeni to e i uiniti.
Svi oni koji to nisu u stanju uraditi bit e iskljueni iz njegove
proizvodnje. U tome je bit tzv. racionirajue funkcije cijena.
San kupca o tomu da su sva eljena dobra besplatna vrlo brzo bi
se, jer ne bi bilo racionirajue funkcije cijena, pretvorio u nonu moru
potpune anarhije, nasilja i kronine oskudice. Samo u jednom sluaju
cijena dobra jednaka nuli nee izazvati beznadenu oskudicu dobra.
Rije je o tzv. slobodnom dobru, dobru ija raspoloiva koliina pri
cijeni jednakoj nuli premauje njegovu potraivanu koliinu.
28
Slika 6.
Cijena
Trina potranja
Trina ponuda
VIAK
Koliina
2.3.1. Promjene trine potranje i trine ponude

Istrait emo, ukratko, uinke promjena potranje i ponude na
ravnotenu cijenu i ravnotenu koliinu nekog dobra.
Ponajprije mijenjajmo veliinu potranje uz stalnu veliinu ponude. Rast potranje, ceteris paribus, dovest e do uinka poveanja cijene
i poveanja koliine.
29
Slika 7.
Cijena
C1
C
K1
Koliina
U obrnutom e sluaju doi do pada kako cijene dobra tako i

njegove ravnotene utrene koliine. Na djelu je, dakle, uinak smanjenja cijene i uinak smanjenja koliine.
Slika 8.
Cijena
C
C1
K1
30
Koliina
Prema tomu, promjene trine potranje, uz neizmijenjenu trinu ponudu, izazivaju istosmjerne i usklaene promjene cijene i koliine
dobra. Naime, efekt poveanja cijene i efekt poveanja koliine vezan je
uz poveanje trine potranje, a efekti smanjenja cijene i koliine
posljedica su pada trine potranje.
Valja nam sada varirati veliinu trine ponude uz neizmijenjenu
veliinu trine potranje. Rast trine ponude, ceteris paribus, izazvat
e uinak smanjenja cijene i poveanja ravnotene koliine dobra.
Sljedea e slika ilustrirati ova suprotna kretanja cijene i koliine.
Slika 9.
Cijena
C
C1
K1
Koliina
U obrnutom e sluaju doi do rasta cijene dobra i pada njegove

ravnotene utrene koliine. Na djelu je, u ovom sluaju, uinak poveanja cijene i uinak smanjenja koliine.
31
Slika 10.
Cijena
C1
K1
Koliina
Dakle, promjene ponude izazivaju istosmjerne promjene ravnotene koliine te inverzna kretanja ravnotene cijene.
Mogui su i sloeniji sluajevi koji ukljuuju promjene trine
potranje i trine ponude.
Koje e posljedice po cijenu i koliinu dobra imati istovremeno
poveanje trine potranje i trine ponude?
Na cijenu e, u ovom sluaju, djelovati uinak smanjenja cijene
(zbog poveanja ponude) i uinak poveanja cijene (zbog poveanja
potranje). Dakako, krajnji e rezultat, rast ili pad cijene, ovisiti o snazi
ovih dvaju suprotstavljenih uinaka odnosno o tomu da li se u veoj
mjeri poveala trina ponuda ili, pak, trina potranja.
to se tie promjene ravnotene koliine stvar je mnogo jednostavnija. Naime, uinak rasta ponude i potranje jest poveanje
ravnotene koliine. To e poveanje, naravno, biti vee negoli da ga je
izazvao samo rast ponude odnosno samo rast potranje.
32
Zanimljiv je i sluaj istovremenog pada trine ponude i trine

potranje. I ovdje su, glede ravnotene cijene, uinci suprotstavljeni.
Ako je pad ponude vei od pada potranje, cijena e porasti. Vrijedi i
obrnuto. Pad ponude i pad potranje izaziva isti uinak po ravnotenu
koliinu. Ona e se, naravno, smanjiti.
Pad trine ponude praen rastom trine potranje izaziva
dvostruki efekt poveanja cijene. Ovo e poveanje ravnotene cijene, u
svakom sluaju, biti vee od onoga poveanja to ga izaziva samo pad
ponude odnosno samo rast potranje.
U ovom, meutim, sluaju promjene ponude i potranje smjeraju
razliitim promjenama koliine. Pad ponude izaziva uinak smanjenja
ravnotene koliine dok rast potranje ima za posljedicu poveanje ravnotene koliine. Konani rezultat, dakako, ovisi o relativnoj snazi
suprotstavljenih uinaka. Ako je snaniji uinak poveanja koliine
(zbog rasta trine potranje) od uinka smanjenja koliine (zbog pada
trine ponude), ravnotena e se koliina dobra poveati. Vrijedi i
obrnuto.
Rast trine ponude i pad trine potranje smjeraju, glede
promjene cijene, istom cilju smanjenju cijene. Meutim, ravnotena se
koliina dobra moe poveati (ako je rast ponude vei od pada
potranje), ali i smanjiti (ako je pad potranje vei od rasta ponude).
Vjebe radi pokuajte grafiki prikazati navedene, sloenije sluajeve promjene ravnotene cijene dobra i njegove ravnotene koliine.
2.3.2. Sustav cijena i alokacija resursa
Trinom (u punom smislu te rijei) ekonomijom nitko ne
upravlja. Za nju je karakteristina decentralizirana alokacija resursa gdje
cijene formirane na tritu djeluju kao signali koji vode kako potroae
tako i proizvoae. Naime, privatni interes snano reagira na promjene
cijena. Odluka o tomu to e se proizvoditi jest poglavito odreena
profitabilnou proizvodnje.
33
Jednostavno, ako igra trinih sila (trine ponude i trine potranje) povea cijenu nekog dobra, poveava se i profitabilnost njegove
proizvodnje, resursi (inputi) e biti realocirani na nain da se povea
njihov angaman u proizvodnji dotinog dobra. Na ovaj nain, posredstvom sustava cijena, proizvoai poveavajui proizvodnju reagiraju na
mogunost realizacije veeg profita.
Obrnuto, pad cijene nekog dobra smanjit e profitabilnost njegove proizvodnje, a time i volju proizvoaa da ga proizvode. Dio
resursa posveen proizvodnji dotinog dobra potrait e atraktivnije
profitabilnije zaposlenje.
Potjera za profitom ne zavrava samo na reakcijama na promijenjene cijene dobra. Naime, uz datu cijenu dobra profit je mogue
poveati ako ste u stanju smanjiti troak proizvodnje. Nastojanje na
ekonomskoj uinkovitosti, stvaranje i upotreba novih, uinkovitijih
tehnika proizvodnje, stvaranje novih dobara i usluga dio su velike trine
avanture potjere i potrage za profitom.
Mnogi e ustvrditi da "sile trita predstavljaju najbolji, uistinu,
jedinstveni poticaj da se stalno poveava produktivnost. Kao to je netko
jednom primjetio, trite je, sa svojim signalima putem cijena, prvi
kompjuter koji je ovjek izumio; do dananjeg dana nema mu premca u
pruanju i informacija i poticaja dovitljivim pojedincima zaokupljenim
poboljanjem svoje ekonomske sudbine."29
Ta zaokupljenost poboljanjem vlastite ekonomske sudbine, taj
toliko ocrnjivan privatni interes i "motiv profita" igraju najvaniju ulogu
u pozitivno intoniranim priama o trinoj ekonomiji ili kapitalizmu.
Zato? Stoga, to trina ekonomija ili sile trita predstavljaju onaj
socioekonomski ambijent koji u najveoj mjeri mobilizira jednu stranu
ljudske genijalnosti poduzetnitvo. O njemu, neto detaljnije, kasnije.
Ali, ljepota je trine ekonomije, trinih sila, poduzetnitva i motiva
profita to, po naravi stvari, iri krug onih na kojima nastoji zaraditi.
Dobra, zahvaljujui tomu, postaju dostupna irem krugu ljudi.
29
Berger, L., P.: Kapitalistika revolucija, "Naprijed", d.d., Zagreb, 1995., str. 59.
34
"Kraljica Elizabeta imala je svilene arape. Tipina tekovina

kapitalizma nije da svilenim arapama opskrbljuje kraljice, ve da one
postanu dostupne tvornikim radnicama uz sve manje i manje truda."30
2.3.2.1. Otkazivanje sustava cijena
No, sustav cijena nije, meutim, savren. Signali koje alju cijene
ponekad nisu u stanju osigurati adekvatnu efikasnu alokaciju resursa.
Ovo vrijedi kada su u pitanju tzv. javna dobra.
Rije je o dobrima koja svi, platili ili ne, koristimo. Iako je
njihova proizvodnja potrebna i, dakako, drutveno poeljna ona nije
profitabilna. Naime, budui da javna dobra nisu iskljuiva (jednom
proizvedena dostupna su svima) svi su njihovi potroai potencijalni
slobodni jahai. Slobodni je jaha osoba koja besplatno, ne participirajui u proizvodnji javnog dobra, koristi javno dobro. Racionalno je biti
slobodni jaha, racionalno je ne smanjujui privatnu potronju besplatno
koristiti javna dobra. Ovakovo ponaanje potroaa onemoguuje trite
u proizvodnji javnih dobara.
Osim javnih dobara, glatko funkcioniranje trita i mehanizma
cijena dovode u pitanje i eksternalije. Rije je o eksternim trokovima i
eksternim koristima koje osjeaju oni koji nisu niti neposredni
proizvoai niti potroai nekog dobra. Postojanje eksternalija, budui
da ih cijene nisu u stanju registrirati, iskrivljuje snagu njihovog profitabilnog zova.
Nadalje, savreno funkcioniranje sustava cijena te optimalna alokacija resursa podrazumijeva postojanje savrene konkurencije. Monopolska je ili trina mo u stanju priguiti profitabilni zov cijena.
Monopoliziranje ponude onemoguit e pojavu novih konkurenata i
zakoiti realokaciju resursa.
I jo se jedan prigovor moe uputiti sustavu cijena tritu
uope. Trite je, rei emo, surov mehanizam. Ono dohotke raspodje-
30
Schumpeter, J.: Capitalism, Socialism and Democracy, New York, 1947., str. 67.
35
ljuje sukladno koliini, kvaliteti i vrsti resursa koje posjedujete. Ne udi,

stoga, to ono stvara znaajnije razlike izmeu bogatih i siromanih.
Dodajmo tomu i nestabilnost trita (uspostavljanje, nakon to je
zbog promjena ponude i/li potranje naruena, nove ravnotee na tritu
zahtjeva izvjesno vrijeme). Tritu su, dakle, inherentna razdoblja
neravnotee.
Sve nabrojeno predstavlja osnovu za dravnu intervenciju. Njena
je namjera, dakle, poboljati performancije trita. O ovome detaljnije u
okviru 10. poglavlja "Drava i trite".
36
3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE

3.1. ELASTINOST POTRANJE
3.1.1. Cjenovna elastinost potranje
Razliita se dobra razlikuju, izmeu ostalog, i po stupnju po
kojem potraivana koliina dobra reagira na promjene cijene istog dobra.
U tom smislu govorimo o cjenovnoj elastinosti potranje. Koeficijent
cjenovne elastinosti potranje jest indikator postotnog reagiranja potraivane koliine nekog dobra na postotnu promjenu cijene istog dobra.
Prema tomu,
Koeficijent cjenovne
elastinosti potranje
Ec =
Postotna promjena potraivane koliine dobra A

.
Postotna promjena cijene dobra A
a) Kada postotno smanjenje cijene izazove takvo postotno poveanje potraivane koliine koje znai poveanje ukupnog prihoda,
ustvrdit emo da je rije o cjenovno elastinoj potranji:
Koeficijent cjenovne elastinosti potranje u tom je sluaju vei
od 1 (EC>1).
Pretpostavimo da proizvoa u situaciji u kojoj je EC > 1 smanji
cijenu svoga dobra sa 800 na 400 novanih jedinica.
Pogledajmo to se dogaa s njegovim ukupnim prihodom.
Ukupni prihod jest zbroj svih primanja poduzea koji ono realizira prodajom svojih dobara ili usluga. Ukupni prihod jednak je umnoku
realizirane koliine nekog dobra i njegove cijene (Ukupni prihod =
Koliina Cijena).
37
Slika 11.
Dakle, UP1 = 1 800 = 800, a UP2 = 3 400 = 1200.

Prema tomu, ako je EC > 1 svako smanjenje cijene znai
poveanje ukupnog prihoda ali i vice versa. Lako je uoiti da u uvjetima
cjenovno elastine potranje poveanje cijene znai smanjenje ukupnog
prihoda.
b) Kada postotno smanjenje cijene ima za posljedicu jednako
postotno poveanje potraivane koliine, koje veliinu ukupnog prihoda
ostavlja neizmijenjenom, rije je o jedininoj, stabilnoj elastinosti potranje. U takovom sluaju je koeficijent cjenovne elastinosti potranje
jednak 1 (EC = 1).
38
Slika 12.
Zamjeujete, pad cijene ne tangira ukupni prihod. Ali, i rast cijene dobra znait e, u uvjetima jedinine (cjenovne) elastinosti potranje, neizmijenjeni ukupni prihod.
c) Ukoliko postotno smanjenje cijene izazove postotno poveanje
potraivane koliine koje e znaiti smanjenje ukupnog prihoda, zakljuit emo kako koeficijent cjenovne elastinosti potranje (EC) jest manji
od 1 ali i vei od 0 (0 < EC < 1), te da je rije o cjenovno neelastinoj
potranji.
39
Slika 13.
Dakle, postotno poveanje potraivane koliine jest manje od

postotnog smanjenja cijene te je UP2 (600) < UP1 (800). Nije potrebito
posebice naglasiti da e u uvjetima (cjenovno) neelastine potranje rast
cijene nekog dobra znaiti i poveanje ukupnog prihoda proizvoaa.
Ovo su karakteristini sluajevi kada je u pitanju veliina koeficijenta cjenovne elastinosti potranje. Obratimo, meutim, pozornost i
na one ekstremne sluajeve. Naime, zamijetili smo da EC jest pozitivan
broj koji se, dakle, kree izmeu 0 i .
Kada potraivana koliina nekog dobra uope ne reagira na
promjene vlastite cijene, koeficijent cjenovne elastinosti potranje
jednak je nuli. Ovu izrazito neosjetljivu potranju, neosjetljivu na
promjene cijene, nazivamo savreno neelastinom potranjom. Primjer
proizvoda kojih je EC (gotovo) jednak nuli jesu lijekovi.
40
Slika 14.
U drugom ekstremnom sluaju potraivana koliina nekog dobra moe

biti izrazito osjetljiva na promjene cijene. Dakle, vrlo mala, infinitezimalna postotna promjena cijene izaziva burne, snane reakcije potraivane koliine. Poraste li, primjerice, cijena nekog dobra za jednu lipu
potraivana koliina pada na nulu. I obrnuto, smanji li se cijena za jednu
lipu potraivana se koliina beskonano poveava.
Ovakvu, tek teorijski moguu, potranju nazivamo savreno elastinom potranjom.
41
Slika 15.
Prilikom izraunavanja koeficijenta cjenovne elastinosti potranje vano je uoiti da se postotne promjene cijene i potraivane koliine
uvijek predstavljaju kao pozitivni brojevi. Negativne predznake neemo
uzeti u obzir budui da EC, pozitivni broj, pokazuje reakciju opadajue
potraivane koliine u sluaju rasta cijene i rastue potraivane koliine
u sluaju pada cijene.
Nadalje, promjena cijene (C) i potraivane koliine (K)
C + C1
dovodi se u vezu s prosjenom cijenom o
odnosno prosjenom
2
K + K1
koliinom o
. Ovako izbjegavamo moguu greku da promjenu
2
cijene ili potraivane koliine jednom obraunavamo na izvornu, staru
cijenu ili koliinu, a drugi puta na novu, izmijenjenu cijenu odnosno
koliinu.
42
Prema tomu,
K
100
Postotna promjena potraivane koliine dobra A
= K
Ec =
C
100
C
K

Ko + K )
(
Ec =
C

Co + C
Moda e sljedei primjer olakati razumijevanje izraunavanja

koeficijenta cjenovne elastinosti potranje.
Neka poraste cijena dobra A. To e, dakako, izazvati promjenu
potraivane koliine dobra A. Izraunajmo koeficijent cjenovne elastinosti potranje i istraimo to se dogodilo s ukupnim prihodom proizvoaa dobra A.
Cijena
Poetna (izvorna) cijena
Nova (izmijenjena) cijena
Promjena cijene
19
21
2
Co
C1
C = C1 - Co
Prosjena cijena
20
C=
Postotna promjena cijene
10%
C
100
C
Potraivana koliina
Poetna (izvorna) koliina
Nova (izmijenjena) koliina
Promjena koliine
42
38
4
Ko
K1
K = Ko - K1
Prosjena koliina
40
K=
10%
K
100
K
Postotna promjena koliine
(Co +C1 )
2
( K o + K1 )
2
43
K
100
10%
K
Ec =
=
=1
C
10%
100
C
Rije je o jedininoj elastinosti to znai da se ukupni prihod
proizvoaa nee promijeniti. Provjerimo:
UP1 = 42 . 19 = 798
UP2 = 38 . 21 = 798
3.1.2. Dohodna elastinost potranje

Dohodak je jedna od necjenovnih determinanti potranje. Potranja, dakako, reagira na promjene dohotka i u tom smislu govorimo o
dohodnoj elastinosti potranje. Koeficijent dohodne elastinosti potranje (Ed) je kvocijent postotne promjene potranje nekog dobra i postotne
promjene dohotka potroaa. Dakle,
Ed =
Postotna promjena potranje dobra A

, odnosno
Postotna promjena dohotka
K
100
K o + K1 ) / 2
(
.
Ed =
D
100
( Do + D1 ) / 2
Evidentno, koeficijent dohodne elastinosti potranje vodi rauna
o eventualnom negativnom predznaku koji nosi sa sobom smanjenje
dohotka odnosno potranje. Stoga su karakteristini, to se veliine koeficijenta dohodne elastinosti potranje tie, sljedei sluajevi:
44
a) Ed > 1
Promjena je potranje istog smjera kao i promjena cijene, ali
promjena potranje biljei vei postotak negoli promjena dohotka. Zakljuujemo, rije je o dohodno elastinoj potranji odnosno dohodnoj
elastinosti. Ukratko, ukoliko dohodak raste, potranja takoer raste, ali
raste bre od dohotka. Obrnuto, pad dohotka izazvat e nerazmjerno vei
pad potranje. Upravo stoga to su promjene dohotka i potranje istog
smjera, sva dobra kojih je Ed > 1 nazivamo normalnim dobrima.
b) 0 < Ed < 1
U ovom sluaju promjene dohotka i potranje ostaju istog smjera, ali su promjene potranje manjeg intenziteta od promjena dohotka.
Zato potranja i jest dohodno neelastina. Kao i u prethodnom primjeru
sva dobra kojih je 0 < Ed < 1 nazvat emo normalnim dobrima.
c) Ed < 0
Promjena dohotka ima za posljedicu promjenu potranje suprotnog smjera. Rast dohotka izaziva pad potranje odnosno pad dohotka
znai rast potranje. Zbog toga je Ed negativan broj to znai da je u
pitanju negativna dohodna elastinost. Dobra kojih je koeficijent dohodne elastinosti potranje negativan broj nazivamo inferiornim dobrima.
Inferiornim u tom smislu da ih, ukoliko dohodak raste, zamjenjuju superiorniji, ali i skuplji supstituti. Zanimljivo je, meutim, da pad dohotka
znai i rast potranje za inferiornim dobrima.
Koristei proraun dohodne elastinosti potranje u stanju smo
projekcije prosjenog rasta dohotka pretvoriti u stope rasta potranje za
odreenim dobrom. Npr., ukoliko prosjeni dohodak raste 2% godinje,
potranja e za dobrom A porasti 2,2% godinje (naravno, ukoliko je
koeficijent dohodne elastinosti potranje za dobrom A 1,1). Rezultat je
jednak umnoku 2 1,1 = 2,2.
45
3.1.3. Krina elastinost potranje

Krina (unakrsna, transferzalna) elastinost potranje registrira
promjene potranje dobra A koje izaziva promjena cijene dobra B.
Ranije je naznaeno da jedna od necjenovnih odrednica potranje jest i
cijena drugog dobra te da u svezi toga valja razlikovati supstitute i
komplemente. Supstitucijski, ili pak komplementarni karakter dobara,
razotkriva koeficijent krine elastinosti potranje (Ek).
Postotna promjena potranje dobra A
,
Postotna promjena cijene dobra B
K A
100
K 0 A + K1 A ) / 2
(
.
Ek =
CB
100
(C0 B + C1 B ) / 2
Ek =
Istraimo ponajprije sluaj pozitivne krine elastinosti, Ek > 0.

Kada je koeficijent krine elastinosti potranje pozitivan broj, postotne
promjene potranje i cijene su istoga smjera. Pouzdan je to znak da je
rije o supstitutima, dobrima koja se u potronji mogu zamijeniti, supstituirati. Primjerice, raste li cijena margarina rast e i potranja maslaca.
Obrnuto, pada li cijena margarina smanjit e se i potranja maslaca.
Savrena krina neelastinost postoji kada je Ek = 0. Situacija je
to u kojoj promjena cijene jednog dobra uope ne tangira potranju
drugog dobra. Dobra kojih je koeficijent krine elastinosti potranje
jednak nuli nazivamo nezavisnim dobrima.
O komplementima, ili komplementarnim dobrima je rije kada
postoji negativna krina elastinost potranje, dakle, kada je Ek < 0.
Sada, kada su u pitanju dobra koja se dopunjuju u potronji, postoji
obrnuto razmjerni odnos izmeu promjene cijene i promjene potranje.
Primjerice, odreeno postotno poveanje cijene benzina izazvat e i neko
postotno smanjenje potranje automobila. Vrijedit e i obrnuto. Rezultat
je negativan broj koji upuuje na komplementarnu narav promatranih
dobara.
46
3.2. ELASTINOST PONUDE

Istraiti (cjenovnu) elastinost ponude znai ispitati reakcije
ponuene koliine nekog dobra na promjene njegove cijene.
Koeficijent elastinosti ponude (Ep)=
Postotna promjena ponuene koliine dobra A

Koeficijent elastinosti ponude je pozitivan broj ija se vrijednost

kree izmeu 0 i .
Ukoliko je postotna promjena ponuene koliine vea od
postotne promjene cijene, ponuda je elastina, a Ep > 1. U tom e sluaju
rast cijene imati za posljedicu nerazmjerno vei postotni rast ponuene
koliine. Vrijedi i obrnuto.
Ukoliko je postotna promjena ponuene koliine jednaka postotnoj promjeni cijene, ponuda je jedinino, stabilno elastina, a Ep = 1. U
tom e sluaju pad, odnosno rast cijene izazvati isti postotni pad,
odnosno rast ponuene koliine.
Ukoliko je postotna promjena ponuene koliine manja od postotne promjene cijene, ponuda je neelastina, a 0 < Ep < 1. Odreeni
postotni rast cijene znai rast ponuene koliine ali je postotno poveanje ponuene koliine manje od postotnog poveanja cijene. Vrijedi,
dakako, i obrnuto.
Zanimljivi su i ekstremni sluajevi koje spomenusmo.
Naime, ukoliko postoji cijena ispod koje proizvoa nije spreman
nita ponuditi i cijena po kojoj je proizvoa spreman ponuditi bilo koju
zahtijevanu koliinu, ponuda je savreno elastina a Ep = . Krivulja
savreno elastine ponude je vodoravni pravac to znai da mali pad
cijene dovodi ponuenu koliinu na nulu, a mali je rast cijene izuzetno
poveava.
47
Slika 16.
Koeficijent elastinosti ponude (Ep) moe biti jednak nuli.

Ponuda je u takvom sluaju savreno neelastina, a njena je krivulja
okomiti pravac.
48
Slika 17.
Bez obzira raste li ili pada cijena ponuena koliina dobra ostaje fiksna.
49
4. POTROAEV IZBOR
4. POTROAEV IZBOR
4.1. TEORIJA GRANINE KORISNOSTI
Teorija granine korisnosti djelo je mnogih ekonomista poput

H.H. Gossena, K. Mengera, S. Jevonsa, E. Bhm-Bawerka, F.Wiesera,
A.Marshalla i drugih. Ona istrauje i objanjava potroaevo ponaanje,
potroaev izbor. Temeljne su kategorije teorije granine korisnosti
korisnost i granina (dodatna, marginalna) korisnost.
Korisnost je ili ukupna korisnost subjektivni fenomen i predstavlja zadovoljstvo koje potroau donosi potronja nekog dobra.
Evidentno, rije je o apstraktnom teorijskom konceptu.
Granina (dodatna, marginalna) korisnost je korisnost izvedena iz
potronje dodatne jedinice nekog dobra. Granina je korisnost promjena
odnosno poveanje ukupne korisnosti kao posljedica jedininog poveanja potroene koliine nekog dobra. Prema tomu,
Granina
korisnost
Ukupna korisnost
.
Koliina
S rastom potronje nekog dobra njegova ukupna korisnost raste,

ali raste sve sporije. Razlog je tomu injenica da rast potronje nekog
dobra nuno izaziva pad njegove granine korisnosti. Ovaj zakon, ovu
jednostavnu injenicu ilustrirat e sljedei primjer u kojem su jedinice
korisnosti koje odreuju zadovoljstvo potroaa, odnosno njegovu korisnost proizvoljno odreene.
51
4. POTROAEV IZBOR
Tablica 4.
Koliina dobra A
0
1
2
3
4
5
6
7
8
Ukupna korisnost
0
100
176
242
300
350
392
428
458
Granina korisnost31
100
76
66
58
50
42
36
30
Slika 18.
31
Granine korisnosti, kao uostalom sve granine veliine, upisujemo izmeu redova
kako bismo naznaili da je granina korisnost rezultat jedininog poveanja potroene
koliine. Dakle, jedinina promjena potronje - s, npr.7 na 8 jedinica dobra A proizvodi graninu korisnost od 30 jedinica korisnosti.
52
4. POTROAEV IZBOR
Slika 19.
Slika 19. zorno pokazuje da rast potronje nekog dobra znai pad
njegove granine korisnosti. Ova je injenica poznata kao zakon opadajue granine korisnosti ili kao I. Gossenov zakon. Naravno, granina
korisnost moe biti i negativna, ali potroa nastoji ne zai u podruje
potronje koje znai negativnu korisnost. Naime, u tom sluaju njegova
ukupna korisnost opada.
4.1.1. Potroaeva ravnotea
Potroa e prema uenju teorije granine korisnosti nastojati
kupovinom razliitih dobara realizirati maksimalnu korisnost, odnosno
potroaevu ravnoteu. Potroaeva ravnotea je situacija u kojoj potroa uspijeva alocirati svoj dohodak na nain koji maksimalizira njegovu
ukupnu korisnost. Sljedei je primjer u funkciji otkrivanja optimalnog
izbora potroaa - potroaeve ravnotee.
53
4. POTROAEV IZBOR
Tablica 5.
DOBRO A
Koliina
Korisnost
0
0
1
100
2
176
3
242
4
300
5
350
6
392
7
428
8
458
9
482
10
500
DOBRO B
Koliina
Korisnost
0
0
1
60
2
114
3
162
4
204
5
244
6
282
7
318
8
352
9
384
10
414
Cijena dobra A = 12
Cijena dobra B = 6
Dohodak potroaa = 60
Otkriti potroaevu ravnoteu znai otkriti onu kombinaciju
potronje dobra A i B koja prua najveu, maksimalnu ukupnu korisnost.
No, prije toga valja odrediti one kombinacije potronje koje potroa
moe realizirati uz dane cijene dobara i dani dohodak. Ove e kombinacije prikazati tablica 6.
54
4. POTROAEV IZBOR
Tablica 6.
DOBRO A
Koliina
Troak
0
0
1
12
2
24
3
36
4
48
5
60
Ukupni
troak
60
60
60
60
60
60
DOBRO B
Troak
Koliina
60
10
48
8
36
6
24
4
12
2
0
0
Otkrili smo koje mogunosti prua potroaev dohodak. Ali, koja

je od moguih kombinacija potronje "dobitna", koja predstavlja optimalni izbor potroaa odnosno potroaevu ravnoteu?
Umjesto podataka o trokovima u nau emo tablicu uvrstiti podatke o korisnostima i vidjeti koja od kombinacija potronje prua
maksimalnu ukupnu korisnost.
Tablica 7.
DOBRO A
Koliina
Korisnost
0
0
1
100
2
176
3
242
4
300
5
350
Ukupna
korisnost
414
452
458
446
414
350
DOBRO B
Korisnost Koliina
414
10
352
8
282
6
204
4
114
2
0
0
Evidentno, maksimalnu ukupnu korisnost potroau (u datim

uvjetima) prua kombinacija 2 jedinice dobra A i 6 jedinica dobra B.
Ova alternativa daje ukupnu korisnost od 458 jedinica korisnosti i
predstavlja potroaev optimalni izbor, potroaevu ravnoteu.
55
4. POTROAEV IZBOR
Teorija granine korisnosti, meutim, omoguuje odreivanje

potroaeve ravnotee i posredstvom granine korisnosti po novanoj
jedinici. Granina korisnost po novanoj jedinici jest kvocijent granine
korisnosti nekog dobra i njegove cijene.
Granina korisnost
po novanoj jedinici
Granina korisnost dobra

Cijena dobra
Teorija granine korisnosti tvrdi da potroaeva ravnotea, dakle,

maksimaliziranje ukupne korisnosti, znai izjednaavanje graninih
korisnosti po novanoj jedinici razliitih dobara. Na tragu smo II.
Gossenovog zakona koji kae da, u situaciji u kojoj smo prisiljeni birati
izmeu razliitih dobara odnosno uivanja, "odnos izmeu tih uivanja
mora biti takav da je veliina svih uivanja jednaka u trenutku kad
uivanja prestanu".32 Drugim rijeima, posljednja novana jedinica
utroena za kupovinu nekog dobra mora donijeti istu graninu korisnost
kao i posljednja novana jedinica utroena za kupovinu bilo kojeg
drugog dobra ili usluge. II. Gossenov zakon ili propoziciju potroaeve
ravnotee prema teoriji granine korisnosti moemo prikazati na sljedei
nain:
Granina korisnost dobra A
Cijena dobra A
Granina korisnost dobra B .

Cijena dobra B
Provjerimo djelotvornost ovakvog naina odreivanja optimalnog izbora potroaa.
32
Dragievi, A.: Ekonomski leksikon, Informator, Zagreb, 1991., str. 210.
56
4. POTROAEV IZBOR
Tablica 8.
DOBRO A
Koliina
Granina
korisnost
0
1
2
3
4
5
100
76
66
58
50
DOBRO B
Gran.korisnost
po novanoj
jedinici
8,33
6,33
5,50
4,83
4,17
Koliina
Granina
korisnost
10
8
6
4
2
0
30
34
38
42
54
-
Gran.korisnost
po novanoj
jedinici
5
5,67
6,33
7
9
-
Kao i u prethodnom sluaju potroaevu ravnoteu odreuju 2

jedinice dobra A i 6 jedinica dobra B. Ova kombinacija potronje znai
maksimalnu ukupnu korisnost budui da ona jedino udovoljava pravilu
izjednaavanja graninih korisnosti po novanoj jedinici:
Cijena dobra A
6,33
=
=
Granina korisnost dobra B .

Cijena dobra B
6,33
4.1.1.1. Utjecaj promjene cijena i dohotka na potroaev izbor
Promjena cijena dobara kao i promjena dohotka potroaa znai

promjenu potroaeve ravnotee. Potroa se prilagoava novim uvjetima i u izmijenjenim okolnostima maksimalizira svoju ukupnu korisnost.
Meutim, promjena potroaeve ravnotee mnogo govori i o
naravi kupljenih dobara. Ukoliko, primjerice, pad cijene dobra A, uz ostale neizmijenjene uvjete, povea potronju tog dobra i smanji potronju
dobra B, nova e ravnotea uputiti na injenicu da su dobra A i B
supstituti, te da je koeficijent krine elastinosti potronje (Ek) > 0.
57
4. POTROAEV IZBOR
Rast dohotka, ukoliko se cijene dobara ne mijenjaju, moe znaiti

poveanje potronje obaju dobara. Nova, na vioj razini potronje,
uspostavljena ravnotea znait e da su oba dobra normalna dobra, te da
je koeficijent dohodne elastinosti potronje (Ed), u sluaju obaju
dobara, pozitivan broj. Dakako, i ovdje su, ba kao i kod promjena
cijena, mogue razliite kombinacije.
4.1.2. Potroaki probitak
Teorija granine korisnosti implicira da gotovo svaka naa kupovina znai "dobar" posao. Naime, kupujui, kupac je, u pravilu, u stanju
realizirati potroaki probitak ili potroaki viak. Potroaki probitak,
predstavlja razliku izmeu vee vrijednosti nekog dobra i njegove manje
cijene. Ukoliko bismo, u duhu teorije granine korisnosti, na tragu
subjektivnog fenomena korisnosti, pokuali definirati vrijednost nekog
dobra zakljuili bismo da vrijednost jest maksimalni novani iznos
kojega je kupac spreman platiti za izvjesno dobro. Cijena jest onaj
novani iznos koji kupac stvarno plaa prilikom kupovine nekog dobra.
esto se, dakle, dogaa da je vrijednost (novani iznos koji smo spremni
izdvojiti za nabavku dobra) vea od cijene (novanog iznosa koji doista
plaamo prilikom kupovine istog dobra).
Pretpostavimo da je vrijednost prve jedinice nekog dobra 9
novanih jedinica, druge jedinice 8, tree 7, etvrte 6 i pete, posljednje
koju namjeravamo kupiti, 5 novanih jedinica. U sluaju da cijena istoga
dobra iznosi 5 novanih jedinica istraimo koliki je potroaki probitak.
58
4. POTROAEV IZBOR
Slika 20.
Potroaki je probitak podruje koje se nalazi iznad cijene i ispod

krivulje (individualne) potranje.
Vrijednost
Cijena
Potroaki
probitak
35
- 25
10
Potroa je za pet jedinica nekog dobra spreman izdvojiti maksimalni iznos od 35 novanih jedinica. Meutim, stvarni iznos koji plaa
iznosi 25 novanih jedinica. Njegov je probitak, u ovome sluaju, 10
novanih jedinica.
59
4. POTROAEV IZBOR
4.1.3. Korist i potroaeva ravnotea

Doista je teko mjeriti kako ukupnu tako i graninu korisnost.
Rije je, podsjeamo, o subjektivnom konceptu. Pitanje je, naravno, i
koju ljestvicu ili skalu korisnosti upotrijebiti. Problem se moe zaobii
na nain da se jedinice korisnosti zamijene novanim jedinicama.
Ukupna korist jest maksimalni novani iznos kojega je potroa
spreman platiti (rtvovati) za odreenu koliinu nekog dobra. Ukupna
korist mjeri spremnost, ali i mogunosti potroaa da doe u posjed
odreene koliine nekog dobra. Ovaj e maksimalni novani iznos
(ukupna korist) ovisiti ne samo o ukupnoj korisnosti ve i o veliini
dohotka potroaa. Zamjeujete, ukupna korist je identina pojmu
vrijednosti.
Granina korist jest novani iznos kojega je potroa spreman
platiti (rtvovati) za dodatnu jedinicu nekog dobra. To je novani iznos
kojim potroa procjenjuje graninu korisnost dodatne jedinice istog
dobra.
Ukupna korist
Granina korist =
.
Koliina
Granina korist je promjena (poveanje) ukupne koristi zbog

jedininog poveanja potroene koliine nekog dobra.
Zakon opadajue granine koristi tvrdi da e ljudi, sa fiksnim
dohotkom, za svaku dodatnu jedinicu nekog dobra biti spremni platiti
(rtvovati) sve manji i manji novani iznos.
Krivulje ukupne i granine koristi se ponaaju na isti nain kao i
krivulje ukupne i granine korisnosti.
60
4. POTROAEV IZBOR
Slike 21.
Granina
korist
Ukupna
korist
Koliina
Koliina
Budui da sa rastom potronje granina korist biva sve manja i

manja, to i poveanje ukupne koristi biva sve manje i manje.
Racionalni e potroa (racionalno je ponaanje potroaa temeljna pretpostavka teorije granine korisnosti) kupiti dodatnu jedinicu
nekog dobra ukoliko je njegova granina korist vea od troka njegove
kupovine. Ovo jednostavno znai da e potroa ostvariti ravnoteu
kupujui one koliine dobara koje znae jednakost njihovih graninih
koristi i cijena.
Jednostavno pravilo potroaeve ravnotee, prema tomu, glasi:
Cijena = Granina korist .
Potroena koliina nekog dobra pri kojoj je cijena izjednaena s
graninom koristi jami potroau najveu neto korist. Neto korist jest
ukupna korist umanjena za troak kupovine odreene koliine dobra.
61
4. POTROAEV IZBOR
Slike22.
Neto
korist
Cijena i
granina
korist
Granina
korist
Dodajmo na kraju da je neto korist isto to i potroaki viak ili

probitak. Prema tomu, uvijek kada granina korist dobra premauje
njegovu cijenu, potroa je u stanju poveati neto korist, odnosno potroaki probitak kupujui dodatnu jedinicu istog dobra. Kupovinu valja
zakljuiti kada je potroaki probitak ili neto korist maksimalna,
odnosno kada je cijena dobra jednaka graninoj koristi.
4.1.4. Zakljuno o teoriji granine korisnosti
Kritiari teorije granine korisnosti primjetit e da se potroai ne
ponaaju na nain kako to opisuje teorija granine korisnosti. Doista,
sloit emo se s time. Kupujui, potroai ne izraunavaju granine
korisnosti po novanoj jedinici. Teorija granine korisnosti, meutim,
pokuava objasniti potroaev izbor. Njeno je uenje temeljeno na
injenici da veina potroaa jest konzistentna u svom ponaanju, te da
potroai nastoje izbiti maksimalnu korisnost iz svojih dohodaka.
U tom smislu drimo da teorija granine korisnosti predstavlja
dobru sliku, prihvatljiv opis onoga to se dogaa u stvarnom ivotu.
62
4. POTROAEV IZBOR
4.2. TEORIJA KRIVULJE INDIFERENCIJE

Pitanje potroaevog izbora, pitanje optimalne alokacije potroaevog dohotka tretira i teorija krivulje indiferencije. I ovdje emo
potroaa staviti u situaciju da bira i izabere optimalne koliine dobra A i
B. Pretpostavit emo, kao i u prethodnom sluaju, da je cijena dobra A
12 novanih jedinica, cijena dobra B 6 novanih jedinica, a dohodak
potroaa 60 novanih jedinica.
Budui da je ovdje rije o geometrijskom prikazu potroaeve
ravnotee, ogranienja potroaevog izbora prikazat emo pomou crte
prorauna. Crta prorauna, naime, predstavlja granicu izmeu potroau
dostupne i, uz dani dohodak i cijene dobara, nedostupne potronje.
Drugim rijeima, crta prorauna povezuje sve kombinacije potronje
dobra A i B koje u potpunosti iscrpljuju potroaev dohodak.
Tablica 9.
Kombinacija potronje
a)
b)
c)
d)
e)
f)
Dobro A
0
1
2
3
4
5
Dobro B
10
8
6
4
2
0
63
4. POTROAEV IZBOR
Slika 23.
Ukoliko se potroa nalazi u podruju dostupne potronje, ali ne i

na crti prorauna, nee u cijelosti potroiti svoj dohodak. Tek kombinacije potronje koje se nalaze na crti prorauna znae potronju dohotka
u cijelosti i bez ostatka. Limite potroaevog izbora, odnosno kombinacije potronje koje iscrpljuju potroaev dohodak u stanju smo odrediti
i pomou jednadbe prorauna odnosno budeta. Promjenljive veliine
(varijable) o kojima je, pri tome, potrebito voditi rauna su:
Cijena dobra A
Cijena dobra B
Koliina dobra A
Koliina dobra B
Dohodak potroaa
(Ca)
(Cb)
(Ka)
(Kb)
(y)
Prema tomu,
y = Ca Ka + Cb Kb /: Cb
64
=
=
12
6
60 .
4. POTROAEV IZBOR
y Ca
=
K a + K b
Cb Cb
y Ca
Kb =
Ka
Cb Cb
U naem e primjeru jednadba prorauna glasiti:

60 12
Ka
6
6
K b = 10 2 K a .
Kb =
Jednadba prorauna pokazuje kako se, pri datim cijenama

dobara i dohotku potroaa, mijenja potronja jednog dobra (dobro B zavisna varijabla) ukoliko raste ili pada potronja drugog dobra (dobro A
- nezavisna varijabla). Pomou nje smo, ponovimo to, u stanju odrediti
sve kombinacije potronje koje iscrpljuju potroaev dohodak, odnosno
koje se nalaze na crti prorauna. Npr., pretpostavimo li da je koliina
dobra A 0 i 5, odredili smo kombinacije potronje koje se na crti
prorauna nalaze kao toka a i toka f.
Kb = 10 - 2 . 0 = 10
Kb = 10 - 2 . 5 = 0
4.2.1. Crta prorauna i realni dohodak

Obratimo, meutim, panju na prvi kvocijent u jednadbi
prorauna. Rije je o kvocijentu nominalnog dohotka (y) i cijene dobra B
y
(Cb). Ovaj kvocijent
jest realni dohodak. Realni dohodak pokazuje
Cb
koliko to jedinica nekog dobra moemo kupiti za iznos vlastitog nominalnog dohotka. Veliina realnog dohotka bitno utjee na crtu prorauna.
Ukoliko su cijene dobara fiksna veliina, rast realnog dohotka poveava
podruje dostupne potronje, odnosno udaljava crtu prorauna od
ishodita koordinatnog sustava. Vrijedi, naravno, i obrnuto.
65
4. POTROAEV IZBOR
Pretpostavimo da se uz neizmijenjene cijene poveao dohodak te da sada

iznosi 72 novane jedinice.
72 12
Ka
6 6
Kb = 12 - 2 Ka .
Kb =
Odredimo kombinacije potronje koje e se nalaziti na novoj crti

prorauna.
Kb = 12 -2 . 0 = 12
Kb = 12 -2 . 1 = 10
Kb = 12 -2 . 2 = 8
itd.
Kb = 12 -2 . 6 = 0
Slika 24.
66
4. POTROAEV IZBOR
Rast realnog dohotka, uz ostale neizmjenjene uvjete, omoguava

osvajanje novog, prije nedostupnog, podruja potronje. Vrijedi i vice
versa.
4.2.2. Crta prorauna i relativna cijena
Posvetimo pozornost drugom kvocijentu u jednadbi prorauna
Ca
. Kvocijent cijena dvaju dobara jest relativna cijena ili oportuni Cb

C 12
tetni troak. U naem primjeru on iznosi a = = 2 . U konkretnom
Cb 6
sluaju potroa e kupivi jedinicu dobra A odustati od dvije jedinice
dobra B. Prema tomu, oportunitetni je troak najbolja alternativa koju
C
6 1
smo propustili realizirati. U obrnutom sluaju, b = = , potroa e
Ca 12 2
nabavkom jedinice dobra B rtvovati pola jedinice dobra A.
Veliina relativne cijene ili oportunitetnog troka odreuje kut
crte prorauna. Zamijetili ste da su u posljednjem primjeru crte prorauna paralelne. To je, naravno, stoga to su u oba sluaja relativne cijene
iste i iznose 2. Ustvrdit emo, a i pokazati, da veoj relativnoj cijeni
odgovara vei kut crte prorauna, a vrijedit e, ceteris paribus, i obrnuto.
Neka cijene dobra A i dobra B iznose 6 novanih jedinica, a
dohodak 60. U tom sluaju
60 6
Ka
6 6
Kb = 10 - 1 Ka.
Kb =
U odnosu na izvorni primjer relativna cijena (sada iznosi 1) upola

je manja (iznosila je 2). Utvrdimo, pomou jednadbe prorauna, nove
granice potronje.
67
4. POTROAEV IZBOR
Kb = 10 - 0 = 10
Kb = 10 - 1 = 9
Kb = 10 - 2 = 8
Kb = 10 - 3 = 7
Kb = 10 - 4 = 6
itd.
Kb = 10 - 10 = 0
Slika 25.
Doista, budui da je oportunitetni troak upola manji, razmjerno je manji

i kut nove crte prorauna. Kao to rekosmo, vrijedi i obrnuto.
68
4. POTROAEV IZBOR
4.2.3. Krivulja indiferencije

Krivulja ravnodunosti ili indiferencije je krivulja koja povezuje
sve one kombinacije potronje dobra A i dobra B koje potroaa
ostavljaju ravnodunim.
Slika 26.
Dakako, postavlja se pitanje zbog ega kombinacije potronje

koje se nalaze na krivulji ravnodunosti ostavljaju potroaa indiferentnim. Valja odmah rei da se iza pojma indiferencije krije koncept
ukupne korisnosti. Dakle, potroa je ravnoduan budui da sve kombinacije potronje koje povezuje krivulja indiferencije znae za potroaa
istu ukupnu korisnost. Prema tomu, krivulja indiferencije je i granica
izmeu potronje koju potroa preferira (koja znai veu ukupnu
korisnost u odnosu na kombinacije potronje koje se nalaze na krivulji
ravnodunosti) i potronje kojoj potroa nije sklon (koja znai manju
ukupnu korisnost u odnosu na kombinacije potronje koje se nalaze na
krivulji ravnodunosti).
69
4. POTROAEV IZBOR
Slika 27.
Karta preferencija predstavlja niz ili seriju krivulja indiferencija

koje se ne sijeku budui da svaka od njih predstavlja drugu razinu
ukupne korisnosti. Budui da je potroa skloniji veoj potronji i veoj
ukupnoj korisnosti, krivulje indiferencije koje su udaljenije od ishodita
koordinatnog sustava bit e superiorne u odnosu na one nie ija je
udaljenost od ishodita koordinatnog sustava manja.
Slika 28.
70
4. POTROAEV IZBOR
Krivulja ravnodunosti e izgubiti svoj standardni, konveksni

oblik ukoliko su dobro A i dobro B savreni supstituti. Ukoliko su,
dakle, navedena dobra savreni supstituti krivulja ravnodunosti pretvara
se u crtu, a vi ste spremni jedinicu dobra A zamijeniti jedinicom dobra
B. I obrnuto.
U ovom e, ekstremnom, sluaju kartu preferencija prikazati
sljedea slika:
Slika 29.
Dobro B
6
5
4
3
2
1
Dobro A
Krivulja e indiferencije zadobiti naroiti oblik (drukiji od konveksnog) kada su dobro A (desna cipela) i dobro B (lijeva cipela)
savreni komplementi. U tom e sluaju krivulja indiferencije dobiti
oblik slova L.
71
4. POTROAEV IZBOR
Slika 30.
Dobro B
3
2
1
Dobro A
Naroiti nas oblik krivulje ravnodunosti navodi na zakljuak da

jedna lijeva i jedna desna cipela ini potroaa jednako sretnim kao jedna
lijeva i koliko god elite desnih cipela. Naravno, vrijedit e i obrnuto.
Veu e ukupnu korisnost od jednog para cipela (jedne lijeve i jedne
desne cipele) nuditi dva para cipela (dvije lijeve i dvije desne), odnosno
tri i tako dalje para cipela.
4.2.3.1. Granina stopa supstitucije i krivulja indiferencije
Granina stopa supstitucije dvaju dobara pokazuje koliko je

jedinica nekog dobra (dobra B) potroa voljan rtvovati kako bi za
jedinicu poveao potronju drugog dobra (dobra A) i pri tome ostao
ravnoduan.
Budui da je krivulja indiferencije graena na pretpostavci da
smanjenje ukupne korisnosti zbog smanjenja potronje jednog dobra ima
biti kompenzirano odgovarajuim poveanjem ukupne korisnosti zbog
rasta potronje drugog dobra, vrijedit e da je du cijele krivulje
ravnodunosti promjena ukupne korisnosti jednaka nuli ( Ukupna
72
4. POTROAEV IZBOR
korisnost = 0). Namee se zakljuak kako granina stopa supstitucije

dvaju dobara, budui da odreuje odnose smanjenja potronje jednog i
poveanja potronje drugog dobra koji znae istu ukupnu korisnost,
odreuje kut krivulje indiferencije. Naime,
Smanjenje koliine dobra B
Kb
Granina stopa supstitucije =

=
Ka
dvaju dobara
Poveanje koliine dobra A
Granina je stopa supstitucije dvaju dobara uvijek pozitivan broj,

te valja zanemariti (kao to je i uinjeno) negativni predznak koji se
javlja u brojniku ove jednostavne formule. Kako, meutim, odrediti Kb
i Ka. Budui da je ovdje rije o geometrijskom prikazu potroaevog
ponaanja i izbora, potrebito je kroz toku krivulje indiferencije (za koju
elimo odrediti graninu stopu supstitucije) povui tangentu.
Tangenta e odrediti i Kb i Ka.
Slika 31.
73
4. POTROAEV IZBOR
Slika 32.
U toki a krivulje indiferencije granina stopa supstitucije iznosi

Kb
5
2
=
= 2 . Potroa je spreman odustati od dviju jedinica dobra
K a 2 ,5
B kako bi za jedinicu poveao potronju dobra A i pri tome ostao
ravnoduan (slika 31).
U toki b krivulje indiferencije granina stopa supstitucije iznosi
1 K b 2 ,5 1
=
= . Potroa je sada spreman rtvovati tek jednu
5 2
2 Ka
polovicu dobra B po jedininom poveanju potronje dobra A (slika 32).
Dvije stvari valja uoiti. Granina stopa supstitucije doista
odreuje kut krivulje indiferencije i to na nain da veoj graninoj stopi
supstitucije odgovara vei kut krivulje indiferencije, a vrijedi i obrnuto. I
drugo, granina stopa supstitucije, kreemo li se niz krivulju indiferencije, pokazuje tendenciju pada. Logino je to budui da potroa, kree li
se niz krivulju indiferencije, raspolae sa sve manje jedinica dobra B, te
se smanjuje i koliina dobra B koju je potroa voljan rtvovati po jedininom poveanju potronje drugog dobra.
74
4. POTROAEV IZBOR
4.2.4. Potroaeva ravnotea

Pomou crte prorauna i krivulje indiferencije u stanju smo
odrediti potroaevu ravnoteu - optimalni izbor potroaa. Pretpostavimo postojanje jedne krivulje indiferencije (slika 33).
Slika 33.
Kao u naem posljednjem primjeru cijena dobra A i B iznosi 6

novanih jedinica a dohodak potroaa 60 novanih jedinica. Granicu
potroaevog izbora ilustrirat e crta prorauna koja tangira krivulju
indiferencije u toki b (slika 34).
75
4. POTROAEV IZBOR
Slika 34.
Potroaeva je ravnotea odreena tokom tangiranja krivulje

indiferencije i crte prorauna. Prema tomu, "dobitna kombinacija" za
potroaa jest 5 jedinica dobra B i 5 jedinica dobra A. Poeljnije,
superiornije krivulje indiferencije (u odnosu na ovu koju tangira svojom
crtom prorauna) potroaa u danim uvjetima (dane cijene dobara i dani
dohodak) nisu dostupne. Nie, pak, krivulje indiferencije (nie u odnosu
na tangiranu) potroau nisu zanimljive budui da znae inferiornu
potronju i manju ukupnu korisnost.
Kako, meutim, glasi propozicija optimalnog izbora potroaa
prema teoriji krivulje indiferencije? to je to izjednaeno u toki tangiranja najvie dostupne krivulje indiferencije i crte prorauna? U toki
tangiranja izjednaeni su kutovi crte prorauna i krivulje ravnodunosti.
Budui da kut krivulje indiferencije odreuje granina stopa supstitucije
dvaju dobara, a kut crte prorauna relativna cijena dobara, odnosno
oportunitetni troak, zakljuit emo da su u toki tangiranja izjednaene
granina stopa supstitucije i relativna cijena dvaju dobara. Prema tomu,
pravilo koje odreuje potroaevu ravnoteu, njegov optimalni izbor
prema teoriji krivulje indiferencije glasi:
76
4. POTROAEV IZBOR
Granina stopa supstitucije

dvaju dobara
Kb
K
a
10
10
Relativna cijena
dvaju dobara
Ca

Cb
6
.
6
4.2.5. Promjena potroaeve ravnotee

Do promjene potroaeve ravnotee, njegovog optimalnog
izbora, doi e ukoliko se promijeni dohodak potroaa i(li) ukoliko se
promijeni relativna cijena dobara. Potroa se prilagoava promjenama
vodei pri tomu rauna i nastojei izjednaiti graninu stopu supstitucije
dvaju dobara s njihovom relativnom cijenom.
Istrait emo ponajprije utjecaj promjena dohotka na potroaevu
ravnoteu. Pretpostavit emo da je, ceteris paribus, povean dohodak
potroaa. Ovo e poveati podruje dostupne potronje i potroaa
"odvesti" na superiorniju krivulju ravnodunosti.
Slika 35.
Dobro B
Ravnotea 2
Ravnotea 1
Dobro A
77
4. POTROAEV IZBOR
Nova potroaeva ravnotea (Ravnotea 2) znai veu potronju i

jednog i drugog dobra. Valja zakljuiti kako su dobro A i dobro B
normalna dobra. Ovo je najea situacija, ali valja podsjetiti da rast
dohotka moe dovesti i do pada potronje odreenog dobra. U tom
sluaju takvo dobro jest inferiorno dobro.
Promjena cijena dobara mijenja njihovu relativnu cijenu, a time i
potroaevu ravnoteu. Pretpostavimo da je smanjena cijena jedinice
dobra B. Poveat e se relativna cijena, a sa njom i kut nove crte prorauna. Navedena dogaanja i novu potroaevu ravnoteu prikazat e
slika 36 .
Slika 36.
Dobro B
Ravnotea 2
Ravnotea 1
Dobro A
Potroa je zahvaljujui smanjenju cijene dobra B u stanju

poveati kupljenu koliinu dobra B. Stoga crta prorauna rotira oko
toke A na nain koji (zbog rasta relativne cijene) poveava kut crte
prorauna. Rezultat je premjetanje potroaeve ravnotee na novu,
superiorniju krivulju ravnodunosti uz (u ovom sluaju) smanjivanje
potronje dobra A te poveanje potronje dobra B.
78
4. POTROAEV IZBOR
4.2.5.1. Uinak dohotka i uinak supstitucije
Djelovanje promjene cijene dobra (relativne cijene dvaju dobara)

mogue je razdvojiti na dva uinka: uinak dohotka i uinak supstitucije.
Uinak dohotka jest ona promjena potronje (izazvana promjenom cijene dobra) koja potroaa pomie na viu ili, pak, niu krivulju
indiferencije.
Uinak supstitucije jest promjena potronje (izazvana promjenom
cijene dobra) koja potroaa pomie du iste krivulje ravnodunosti.
Na osnovu sljedee slike pokuat emo razdvojiti ova dva razliita uinka.
Slika 37.
Dobro B
Ravnotea 2
Uinak
dohotka
Uinak
supstitucije
P
Ravnotea 1
Uinak supstitucije
Dobro A
Uinak dohotka
79
4. POTROAEV IZBOR
Slika 37. se razlikuje od prethodne utoliko to smo u nju ucrtali

hipotetsku crtu prorauna (paralelnu s novom crtom prorauna) koja inferiornu krivulju indiferencije tangira u toki P.
Mada toku P potroa ne izabire kao svoj optimalan izbor ona je
vrlo korisna glede razdvajanja uinka dohotka i uinka supstitucije.
Naime, kretanje od toke R1 do toke P (dakle, kretanje du iste krivulje
indiferencije) jest posljedica uinka supstitucije. On poveava potronju
dobra B te istovremeno smanjuje potronju dobra A.
Nasuprot tomu, skok s toke P na toku R2 jest posljedica uinka
dohotka. Rije je o skoku s inferiorne na superiornu krivulju indiferencije. Ovaj skok omoguava poveanje blagostanja potroaa kao posljedice pada cijene dobra B.
Zamjeujete da, kada je u pitanju potronja dobra B, uinak dohotka i uinak supstitucije imaju isti smjer oba poveavaju potronju
dobra B.
Kada je, pak, u pitanju potronja dobra A ova su dva efekta
suprotnih smjerova. Efekt dohotka ublaava pad potronje dobra A.
4.2.5.2. Promjene potroaeve ravnotee i krivulja potranje
Na osnovu prethodnog primjera u stanju smo konstruirati krivulju

potranje potroaa za dobrom B.
Krivulja potranje, podsjeamo, pokazuje zakoniti, obrnuto srazmjerni odnos izmeu cijene dobra i njegove potraivane koliine. Ona je,
istovremeno popis potroaevih ravnotea odreenih njegovom crtom
prorauna i krivuljom indiferencije.
Improvizirajmo, a na osnovu prethodnog primjera.
Neka u poetku cijena dobra B bijae 10 novanih jedinica. Uz
datu cijenu dobra A potroaevu je ravnoteu predstavljala toka tangiranja crte prorauna i krivulje indiferencije, R1 (Ravnotea 1). Ona je,
80
4. POTROAEV IZBOR
recimo, znaila potronju 10 jedinica dobra B. Potom je cijena dobra B

smanjena i iznosi 4 novane jedinice. Uinak dohotka i uinak supstitucije poveat e potronju dobra B na, pretpostavimo, 40 jedinica dobra
B.
Ponovimo prethodno reeno na sljedeoj slici:
Slika 38.
Dobro B
40
R2
R1
10
Dobro A
Na osnovu poznatih nam podataka izvedimo krivulju potranje za
dobrom B.
81
4. POTROAEV IZBOR
Slika 39.
Cijena
dobra B
10
Potranja
10
40
Potraivana koliina
dobra B
Na se racionalni potroa ponaa na dobro nam poznati nain.

Via cijena znai manju potraivanu koliinu, a nia cijena dobra, ceteris
paribus, znai njegovu veu potraivanu koliinu. Na djelu je zakon
potranje.
Ekonomska teorija poznaje i neka odstupanja od zakona potranje. Te su iznimke od pravila da, ceteris paribus, vea cijena znai
manju potraivanu koliina i obrnuto, poznata kao Giffenov paradoks i
Veblenov efekt.
Giffenov paradoks se odnosi na mogunost da rast cijene dobra
slabije kvalitete (tzv. inferiorno dobro) izazove rast njegove potraivane
koliine. Dodatna je pretpostavka ovog paradoksa mala kupovna mo
(niski realni dohodak) stanovnitva.
Veblenov efekt se odnosi na situaciju u kojoj pad cijene ne izaziva oekivani rast potraivane koliine ve upravo obrnuto. Pad cijene
dobra i njegova vea dostupnost aktivira snobovski efekt te se njegova
potraivana koliina smanjuje.
82
4. POTROAEV IZBOR
4.2.6. Teorija granine korisnosti i teorija krivulje indiferencije usporedba

Ranije je reeno da se iza pojma ravnodunosti krije ukupna
korisnost. Proizlazi da su ove razliite teorije i razliita objanjenja
potroaevog ponaanja kompatibilna, te da daju identine rezultate.
Valja se prisjetiti da je granina korisnost, primjerice, dobra A
jednaka poveanju ukupne korisnosti zbog jedininog poveanja potroene koliine dobra A.
Granina korisnost dobra A =
Ukupna korisnost
Ka
Ukoliko potroa poveava potronju dobra A, poveanje ukupne

korisnosti bit e jednako:
Ukupna korisnost = Granina korisnost dobra A . Ka
Povea li potroa potronju i dobra A i dobra B onda je

Ukupna korisnost = Granina korisnost dobra A . Ka + Granina korisnost dobra B . Kb
Krivulja indiferencije inzistira na tom da je Ukupna

korisnost=0. Uvaimo li ovaj zahtjev vrijedit e da je
- Granina korisnost dobra B . Kb = Granina korisnost dobra A . Ka .
Dakle, smanjenje ukupne korisnosti zbog smanjenja potronje

dobra B ima se nadoknaditi odgovarajuim poveanjem ukupne
korisnosti zbog poveanja potronje dobra A. Ukupna korisnost, ukoliko
potroa ostaje ravnoduan, ostaje ista, dakle, promjena ukupne korisnosti jednaka je nuli.
je:
Podijelimo li obje strane gornje jednadbe s Ka dobit emo da
83
4. POTROAEV IZBOR
- Granina korisnost dobra B . Kb

Ka
= Granina korisnost dobra A .
U sljedeem koraku valja podijeliti obje strane jednadbe s

graninom korisnou dobra B.
Kb
Ka

=
Granina korisnost dobra B
Kb
) valja zanemariti, jer to inimo
Ka
uvijek kada je u pitanju granina stopa supstitucije dvaju dobara. Prema
tomu, uspjeli smo graninu stopu supstitucije (kategoriju koja pripada
teoriji krivulje indiferencije) izraziti pomou granine korisnosti (kategorije koja pripada teoriji granine korisnosti).
Negativni predznak (-
Oigledno, postoji vrsta veza izmeu ovih teorija. Potrebito je,

meutim, dokazati da e teorija granine korisnosti i, neto mlaa,
teorija krivulje indiferencije dati iste rezultate.
Krenimo od potroaeve ravnotee onako kako je vidi teorija krivulje indiferencije:
Granina stopa supstitucije = Relativna cijena ;
Granina korisnost dobra A Cijena dobra A
=
Granina korisnost dobra B Cijena dobra B
Granina korisnost dobra A =
84
Granina korisnost dobra B
Granina korisnost dobra BCijena dobra A

Cijena dobra B
: Cijena dobra A
4. POTROAEV IZBOR
Granina korisnost dobra A Granina korisnost dobra B

.
=
Cijena dobra A
Cijena dobra B
Jednostavni nas je postupak doveo do II. Gossenovog zakona,

odnosno potroaeve ravnotee temeljene na uenju teorije granine
korisnosti. Dokaz je to da navedene teorije ne proturijee jedna drugoj.
Dapae, rije je o kompatibilnim teorijama s jednakim rezultatima.
85
5. PROIZVOAEV IZBOR
5. PROIZVOAEV IZBOR
5.1. PODUZEE I NJEGOVI OBLICI
"Sjedinjenje proizvodnih sila da se proizvode dobra i usluge na
vlastitu pogibao poduzetnika jest poduzee".33 Ovako poduzee definira
1889. godine na ekonomist Bla Lorkovi. I mada navedena definicija
obuhvaa bitne znaajke poduzea navest emo jo jednu, stotinu i vie
godina, mlau:
"Poduzee je ustanova koja kupuje ili unajmljuje imbenike
proizvodnje i organizira navedene resurse kako bi proizvela i prodala
dobra i usluge".34
Da bi nastalo poduzee i da bi krenula proizvodnja dobra ili
pruanje usluga potrebno je sjediniti proizvodne sile (nabaviti i organizirati imbenike proizvodnje ili inpute). Netko ili neki to moraju uiniti.
Istovremeno, netko ili neki snose rizik poslovanja.
Poduzea postoje kako bi se uhvatila u kotac s nestaicom. Ona
na najbolji mogui nain imaju koristiti ograniene i dragocjene resurse
kojima raspolau. Ovo nastojanje da se na najbolji mogui nain koriste
inputi moe se (gotovo) identificirati s nastojanjem poduzea da maksimalizira profit.
Bez, dakle, mnogo okolianja ustvrdit emo (a sukladno klasinoj
ili tradicionalnoj teoriji poduzea) da je cilj poduzea maksimaliziranje
profita.
33
Lorkovi, B.: Poela politike ekonomije, (reprint), Druba "Braa hrvatskog zmaja"
i Mate d.o.o., Zagreb, 1993., str. 98.
34
Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990., str.
207.
87
5. PROIZVOAEV IZBOR
Naime, prodajui proizvedeno poduzee ostvaruje primanja koja

su poznata kao ukupni prihod. Na drugoj strani, poduzee ima obvezu
plaati usluge inputa koje koristi. Ta plaanja su poznata kao ukupni
troak poduzea.
Cilj je, dakle, poduzea maksimalizirati pozitivnu razliku izmeu
ukupnog prihoda i ukupnog troka profit. Nimalo laka zadaa. esto
se, naime, dogaa da ukupni troak bude vei od ukupnog prihoda te da
poduzee ostvari gubitak.
ivot poduzea nije nimalo lak. Stopa je nataliteta, ali i stopa
mortaliteta, u svakoj ekonomiji vrlo visoka. Poduzea se raaju i nastaju
da bi proizvodila maksimalni, najvei mogui u datim uvjetima, profit.
Poduzea umiru i nestaju budui da to nisu u stanju.
U trci za profitom poduzea se sueljavaju s, grubo reeno, dvije
prepreke. Rije je o tzv. trinim i tehnolokim ogranienjima. Pod
trinim ogranienjima podrazumijevamo uvjete pod kojima poduzee
kupuje inpute i prodaje output dobra ili usluge. Poduzee koje se na
tritu natjee s mnogobrojnim konkurentima nema drugog izbora do
prodavati svoje dobro po istoj cijeni kao i ostali proizvoai. Slina je
situacija kada se poduzee javlja kao kupac na tritu imbenika
proizvodnje. Poduzee inpute kupuje po istoj cijeni kao i njegovi
konkurenti. Nae je poduzee, u oba sluaja, lieno trine moi (ono je
preuzimatelj cijene) i nije u stanju utjecati na cijenu dobra kojega
proizvodi, odnosno cijenu inputa kojega kupuje. Valja, dakle, ispotovati
pravila igre (cijene) koje namee trite.
Naravno, postoje poduzea koja posjeduju trinu mo. Rije je o
monopolskoj moi kada ste u mogunosti manipulirati cijenom dobra
kojega proizvodite i prodajete, odnosno monopsonskoj moi kada
manipulirate cijenom dobra ili inputa kojega kupujete. Ali, i trina mo
(bilo monopolska, bilo monopsonska) poznaje granice. Naime, kada ste
u situaciji odreivati cijenu dobra kojega proizvodite vrijedit e da via
cijena znai manju prodanu koliinu. Ili, ukoliko ste monopsonist, nia
cijena e znaiti manju kupljenu koliinu nekog inputa.
88
5. PROIZVOAEV IZBOR
Kada je rije o tehnolokim ogranienjima valja znati da svaki

mogui nain pretvaranja inputa u output jest tehnika proizvodnje.
Tehnika proizvodnje je kapitalno intenzivna kada je relativno vei
angaman kapitala i relativno manji angaman rada. Radno intenzivne
tehnike proizvodnje pretpostavljaju relativno veu upotrebu rada i
relativno malu koliinu kapitala.
Poduzeu za proizvodnju nekog outputa stoji, u pravilu, na
raspolaganju nekoliko tehnika proizvodnje. Problem (inenjerske naravi)
kojega poduzee mora rijeiti jest biti tehnoloki efikasan. Tehnoloka
efikasnost postoji kada poduzee nije u stanju poveati output bez
istovremenog poveanja inputa. Ali, da bi se poduzee kvalificiralo za
realizaciju maksimalnog profita odabrana tehnika proizvodnje mora biti
ne samo tehnoloki ve i ekonomski efikasna. Ekonomska efikasnost
postoji kada je ukupni troak proizvodnje odreenog outputa sveden na
minimum.
Tehnoloka efikasnost je pretpostavka, ali ne i uvijek dostatna,
ekonomske efikasnosti. Tehnoloki neefikasna, naime, tehnika proizvodnje nikada nije i ne moe biti ekonomski uinkovita. Zakljuimo,
ekonomska efikasnost uvijek i nuno znai tehnoloku efikasnost, ali ne
i vice versa. O tomu hoe li tehnoloka efikasnost prerasti u ekonomsku
odluuju, naravno, cijene imbenika proizvodnje.
Rekosmo ranije da su poduzea organizacijski oblik sposoban na
najbolji mogui nain boriti se protiv nestaice i ekonomski racionalna
opcija koritenja ogranienih i tako dragocjenih resursa. Nekoliko je
razloga tomu.35
Ponajprije, poduzea su u stanju bitno smanjiti trokove transakcija. Trokovi transakcija su trokovi pronalaenja poslovnog partnera,
trokovi pregovaranja i postizanja sporazuma te trokovi osiguranja
realizacije sporazuma. Standardni, unaprijed poznati i propisani postupak sa svim strankama ekonomizira navedene trokove, odnosno
trokove koji transakciju uope ine moguom.
35
Vidjeti: Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York,

1990., str. 223-224.
89
5. PROIZVOAEV IZBOR
Nadalje, poduzea u pravilu proizvode velike outpute. Stoga su u

stanju koristiti prednosti masovne, velikoserijske proizvodnje. Rije je o
ekonomiji razmjera koja obara troak po jedinici proizvedenog dobra
zbog poveanja broja proizvedenih dobara.
I konano, poduzee organizira i koristi prednosti timskog, zajednikog ili kooperativnog rada. Rije je o sloenoj kooperaciji koja
podrazumijeva unutarnju, tzv. sinkronu podjelu rada. Svaki se lan tima
specijalizira u obavljanju sasvim odreene, ograniene zadae to ima
sinergijski, blagotvorni uinak po output poduzea.
5.1.1. Oblici poduzea
Gotovo je nezaobilazna podjela poduzea na jednovlasniko ili
inokosno poduzee (proprietorship), partnersko ili ortako poduzee
(partnership) i dioniko drutvo (corporation).
Jednovlasniko je poduzee, u punom smislu te rijei, privatno
poduzee. Ono je vlasnitvo jedne osobe.
Temeljno je obiljeje ovog poduzea da njegov vlasnik za obveze
poduzea odgovara neogranieno. Neograniena odgovornost (unlimited
liability) znai da vlasnik poduzea odgovara za dugove poduzea
cjelokupnom svojom imovinom.
Ovo se poduzee brzo prilagoava promjenama na tritu. Razlog
tomu je njegova vrlo jednostavna upravljaka struktura. Naime, sve relevantne odluke donosi vlasnik poduzea. Fleksibilnost je vrlo znaajno
obiljeje i prednost ovog oblika poduzea.
Postoje, naravno, i odreeni nedostaci. Profit jednovlasnikog
poduzea u cijelosti pripada vlasniku (to, dakako, nije loe), ali i sav
rizik poslovanja pada na teret njegove cjelokupne imovine. Spomenimo,
meutim, i pitanje sukcescije. Evidentno, vlasnik udahnjuje ivot svom
poduzeu. Stoga, na alost, nije rijetkost da zajedno s vlasnikom umre i
poduzee.
90
5. PROIZVOAEV IZBOR
Partnersko poduzee je vlasnitvo dviju ili vie osoba partnera.

Partnerski sporazum mora rijeiti pitanje naina upravljanja poduzeem
te pitanje podjele profita izmeu partnera.
Vano je rei da je svaki od partnera zakonski odgovoran za sve
dugove poduzea. Rije je, dakle, o zajednikoj neogranienoj odgovornosti (joint unlimited liability).
Profit jednovlasnikog i partnerskog poduzea smatra se dohotkom vlasnika inokosnog poduzea, odnosno dohotkom suvlasnika partnerskog poduzea te se kao takav i oporezuje.
Dioniko drutvo jest mogue najpoznatiji, ali ne i najei, oblik
poslovne organizacije. O ovom emo poduzeu detaljnije progovoriti
neto kasnije.
Sljedei oblik poduzea je dravno poduzee (goverment firm).
Rije je o poduzeu kojega je vlasnik drava i kojim upravlja vlada
(drava). Dakako, rije je najee, o komunalnim poduzeima
opskrba vodom, gradski prijevoz, odvoz smea, itd.
I na kraju, neprofitno poduzee (not for profit firm) neto poput
"drvenog eljeza". Rije je o poduzeu koje, zbog ovog ili onog razloga,
posluje na nain da izjednai prihod i troak.
5.1.2. Dioniko drutvo
"Korporacija (dioniko drutvo) je genijalni nain realizacije
individualnog profita bez individualne odgovornosti".36
Dakle, bez osobnog angamana dioniar moe ostvariti profit
(dividendu), ali odgovornost, mada ograniena, ipak postoji. Naime, loe
poslovanje dionikog drutva i eventualni steaj znai da njegovi
suvlasnici mogu izgubiti tek ona novana sredstva koja su uloili u
36
Wonnacott, P, Wonnacott, R.: Microeconomics, John Wiley and sons, New York,
1990.
91
5. PROIZVOAEV IZBOR
dioniko drutvo kupivi odreeni broj dionica. Dioniko drutvo, dakle,

ne ugroava cjelokupnu imovinu svojih vlasnika.
Meutim, differentia specifica dionikog drutva jest nain
formiranja dionikog kapitala (temeljnog kapitala). Veli se da je dioniko drutvo gotovo savreni nain prikupljanja i oblikovanja velikog
kapitala kojeg nije potrebno vraati. Dioniki kapital nastaje prodajom
vrijednosnih papira dionica.37 Ona predstavlja pravnu potvrdu o
suvlasnitvu u dionikom drutvu i pravo na udio (dividenda) u
financijskom rezultatu dionikog drutva. Ovisno o vrsti dionice ona
moe nositi i pravo glasa glede pitanja upravljanja dionikim drutvom.
U pravilu jedna dionica znai jedan glas.
Dakako, prodajom dionica dioniar moe ostvariti povrat uloenih sredstava bilo u nominalnom, uveanom ili, na alost, i umanjenom
obliku.
"Za velika poduzea najprikladnija su dionika drutva. Risiko
dioniara nije velik, poto svaki jami tek onim iznosom na koji dionica
glasi, a drugih obveza ne prima nikakovih; nada u lijep dobitak znatna je.
Za to e se i manje imuni lako odluiti da kupe jednu ili vie dionica.
Kad treba gotovine, moe dionicu prodati, esto se prodaje uz dobitak;
prodajom prestaje dakako svaka odgovornost."38
37
Zanimljivo, Marx dioniko drutvo doivljava kao nunu polaznu toku za

pretvaranje kapitala u vlasnitvo proizvoaa, ali ne vie privatno vlasnitvo izdvojenih
proizvoaa ve udruenih proizvoaa, dakle, u neposredno drutveno vlasnitvo. Isto
tako, dioniko je drutvo polazna toka za pretvaranje svih funkcija u procesu
reprodukcije, koje su dosad jo bile vezane sa vlasnitvom na kapitalu, u jednostavne
funkcije udruenih proizvoaa, u drutvene funkcije. Radi se, dakle, o ukidanju
kapitala kao privatnog vlasnitva u granicama samog kapitalistikog naina
proizvodnje.
Vidjeti: Marx, K.: Kapital, BIGZ Prosveta, Beograd, 1973., str. 1504.-1505.
Stvarna dogaanja nee potvrditi u narednih stotinu i vie godina ove Marxove stavove.
Dionika drutva nisu privatno vlasnitvo uinili suvinim, a jo manje su ga ukinula.
38
Lorkovi, B.: Poela politike ekonomije, (reprint), Druba "Braa hrvatskog zmaja"
i Mate d.o.o., Zagreb, 1993., str. 103-104.
92
5. PROIZVOAEV IZBOR
Kada je rije o osnivanju dionikog drutva valja spomenuti tzv.

simultano i sukcesivno osnivanje.
Simultano osnivanje dionikog drutva znai da osnivai preuzimaju sve dionice drutva (dakako i obvezu uplate preuzetih dionica).
Sukcesivno osnivanje dionikog drutva znai da se dionice, odnosno njihov dio nude javnosti posredstvom javnog poziva za upis
dionica (offer by prospectus).
I na kraju: dioniko drutvo o svojoj posebnoj naravi mora
obavijestiti javnost. Tako u nas nakon tvrtke slijedi d.d., u Njemakoj
AG (Aktiengesellschaft) u Francuskoj SA (Societe Anonyme), u
Engleskoj PLC (Public Limited Company), u Sjedinjenim amerikim
dravama Inc. (Incorporated), itd.
5.1.2.1. Vrste dionica
Spomenut emo dvije vrste dionica, a ovisno o sadraju prava

koja dionice daju svojim imateljima.
Redovne ili obine dionice (common shares) su pismene isprave
o uloenim sredstvima u temeljni kapital dionikog drutva i predstavljaju idealni dio vlasnitva nad dionikim drutvom. One mogu glasiti na
ime i na donositelja.
Sukladno Zakonu o trgovakim drutvima redovne dionice svojim vlasnicima daju pravo glasa u glavnoj skuptini, pravo na isplatu
dividende te pravo na isplatu dijela likvidacijske, odnosno steajne mase
drutva.
Povlatene ili preferencijalne dionice (preferred shares) osiguravaju neka povlatena prava u odnosu na obine dionice. Recimo,
prioritet prilikom isplate dividende, prioritet pri isplati likvidacijske,
odnosno steajne mase. Dodajmo kako povlatena dionica nosi pravo na
unaprijed poznatu dividendu pa se stoga bez prava glasa mogu izdati
93
5. PROIZVOAEV IZBOR
samo povlatene dionice.39 Razlog tomu je injenica da su imatelji

povlatenih dionica prije vjerovnici negoli suvlasnici dionikog drutva.
Isprava o dionici se sastoji od sljedeih dijelova: plat dionice,
kuponski arak i talon.
Na platu dionice ima biti naznaena nominalna vrijednost
dionice njezin nominalni iznos (novani iznos na kojega dionica glasi),
oznaka vrste dionice, tvrtka i sjedite izdavatelja dionice, tvrtka ili ime
osobe na koju dionica glasi, odnosno naznaka da glasi na donositelja, itd.
Kuponski arak slui za naplatu dividendi. Ukoliko imate sreu
vrijedno izrezivati kupone i naplaivati dividendu, ostat ete bez kupona
te ete pomou talona podii novi kuponski arak.
5.1.2.2. Cijena dionice
5.1.2.2.1. Cijena dionice kao kapitalizirana dividenda
Ve je reeno da jednom uloeni novani iznos dioniar ne moe

dobiti natrag. "On nema nikakvo pravo na nj, on ima pravo samo na
alikvotni dio dobiti. No u kapitalistikom drutvu svaka novana suma
dobija sposobnost donositi kamatu: obratno, svaki prenosivi periodini
dohodak () smatra se kamatom nekog kapitala i dobija cijenu, koja je
ravna iznosu kapitaliziranom po datoj kamatnoj stopi."40
Prema tomu, svaki se dohodak, koji je relativno stalan i osiguran,
moe kapitalizirati, odnosno predstaviti kao potomak ili kamata
novanog kapitala odreene veliine.
Kapitaliziranje dohotka obavlja se na nain da se dohodak
izjednai s kamatom te se uz postojeu kamatnu stopu izraunava
novani kapital (kamatonosni kapital) koji odbacuje kamatu jednaku
39
Vidjeti: Zakon o trgovaki drutvima, Informator, Zagreb, 1993., str. 56,57.
40
Hilferding, R.: Financijski kapital, Kultura, Beograd, 1958., str. 129.
94
5. PROIZVOAEV IZBOR
dohotku.41 Kapitalizirati dohodak ne znai drugo doli podijeliti ga s

postojeom kamatnom stopom (k') i pomnoiti sa sto.
Dohodak kojega valja kapitalizirati jest oekivana dividenda.
Stoga, cijena (teaj) dionice zavisi prvo od veliine profita,
odnosno dividende i drugo, od prosjene kamatne stope.42
Prema tomu,
cijena dionice =
dividenda
100 .
k'
Ukoliko dividenda koju odbacuje neka dionica iznosi 100

novanih jedinica, a prosjena ili trina kamatna stopa 5%, cijena
dionice je 2000, odnosno:
cijena dionice =
100
100 = 2000 .
5
Vlasnik dionice spreman je prodati dionicu za 2000 novanih

jedinica jer e tih 2000 uloenih u banku donositi (uz kamatnu stopu od
5%) kamatu jednaku dividendi (100). Kako kupac, pak, dionice dobija
dividendu jednaku kamati koju bi ostvario uloivi novce (2000) u
banku, dionica "vrijedi" 2000.43
kamata
100; otuda
kamatonosni kapital
kamata
kamatonosni kapital =
100
k'
k' (kamatna stopa ) =
41
42
Vidjeti: Hilferding, R.: Financijski kapital, Kultura, Beograd, 1958., str. 129.
43
"Slobodan novani kapital konkurira dakle kao takav, to jest kao kamatonosni
kapital, za plasiranje u dionice, kao to u svojoj pravoj funkciji kao zajmovni kapital
konkurira za plasiranje u zajam sa stalnom i odreenom kamatnom stopom.
Konkurencija oko ovih razliitih mogunosti plasiranja pribliava cijenu dionice cijeni
plasmana sa stalnom kamatom i prihod dioniara od industrijskog profita svodi se
na kamatu." Hilferding, R.: Financijski kapital, Kultura, Beograd, 1958., str. 128.
95
5. PROIZVOAEV IZBOR
Meutim, do istog rezultata moemo doi i pomou nominalnih

veliina nominalne vrijednosti dionice i nominalne stope prinosa
(dividendne stope).
Dividendna stopa je postotak dividende koji se odnosi na 100
novanih jedinica nominalne vrijednosti dionice. Ona, dakle, pokazuje
koliko novanih jedinica dividende dioniar ostvari na svakih 100
novanih jedinica nominalne vrijednosti dionice.
Prema tomu,
dividendna stopa (d') =
dividenda
100 .
nominalna vrijednost dionice
Iz ovoga slijedi da je
dividenda =
nominalna vrijednost dionice d '

.
100
Dakle, cijenu dionice (supstituiramo li brojnik u prvoj formuli

gornjim izrazom) moemo izraunati na sljedei nain:
cijena dionice =
nominalna vrijednost dionice d '

.
k'
Pretpostavimo li da je nominalna vrijednost dionice 1000

novanih jedinica, d' 10%, a k' 5% cijena dionice (ba kao i u
prethodnom sluaju) iznosi 2000, odnosno
cijena dionice =
1000 10
= 2000 .
5
Cijene dionica su iste (2000) budui da dionica nominalne

vrijednost 1000 donosi dividendu od 100.
96
5. PROIZVOAEV IZBOR
Ali, zamjeujete, cijena dionice (2000) je vea od nominalne

vrijednosti (1000). Pojavio se aio (agio). Aio je u postotku
predstavljen iznos koji se javlja kada cijena ili teaj vrijednosnog papira
premauje njegovu nominalnu vrijednost. U konkretnom sluaju aio
1000
iznosi 100%
100 .
1000
Ukoliko se d' izjednai s k' cijena dionice iznosi 1000, odnosno

cijena dionice =
1000 5
= 1000 .
5
Dividenda sada iznosi 50, a cijena dionice jednaka je nominalnoj

vrijednosti. One su al pari.
Ukoliko, dividendna stopa (d') padne ispod kamatne stope (k')
cijena dionice e pasti ispod njene nominalne vrijednosti. Ako je d' 2,5%
cijena dionice jest 500, odnosno
cijena dionice =
1000 2,5
= 500 .
5
500
Dividenda sada iznosi 25, a disaio 50%

100 .
1000
Disaio (disagio) je u postotku predstavljen iznos koji se javlja
kada je cijena vrijednosnog papira manja od njegove nominalne
vrijednosti.
5.1.2.2.2.. Cijena dionice kao eskontirana dividenda
Pretpostavimo da posjedujete 1000 novanih jedinica te ste ih

uloili u banku na rok od godinu dana uz kamatnu stopu od 10%.
Evidentno, po isteku godine dana raspolagat ete sa 1100 novanih
jedinica. Ovo je, dakako, mogue provjeriti pomou sljedee formule:
97
5. PROIZVOAEV IZBOR
Budui iznos = Sadanji iznos . (1+r), gdje r =
k'
.
100
10
.
Budui iznos = 1000 . 1 +
= 1000 1,1 = 1100 .
100
Obrnemo li stvari, u situaciji smo ustvrditi da 1100 novanih

jedinica kojima emo raspolagati po isteku godine dana "vrijedi" danas
1000 novanih jedinica.
Provjerimo:
Budui iznos 1100
=
= 1000 .
(1 + r )
1,1
Ovaj je postupak poznat kao eskontiranje ili diskontiranje.
Sadanji iznos =
Eskontiranje jest svoenje nekog budueg iznosa na njegovu

sadanju vrijednost ili veliinu. Dakle, sadanja ili eskontirana vrijednost
neke budue svote novca jest iznos koji uloen uz odgovarajuu kamatnu
stopu raste do veliine budueg iznosa.
Priznat ete, prethodni je primjer bio vrlo jednostavan. Zakomplicirajmo sluaj pretpostavljajui da vae novce uz neizmijenjenu kamatnu
stopu ulaete u banku na rok od dvije godine.
Nae e formule doivjeti izvjesne promjene. Iznos kojim ete
raspolagati po isteku dvije godine bit e 1210, odnosno
Budui iznos = Sadanji iznos . (1+r)2 = 1000 . 1,12 = 1000 . 1,21 = 1210.
Eskontiranje emo obaviti na sljedei nain:
Sadanji iznos =
98
Budui iznos 1210 1210

=
=
= 1000 .
1,21
(1 + r ) 2
1,12
5. PROIZVOAEV IZBOR
Opa, dakle, formula kojom izraunavamo eskontiranu vrijednost

novanog iznosa investiranog n godina u budunosti glasi:
Sadanji iznos =
Budui iznos nakon n godina

.
(1 + r ) n
Ali, vjerojatno se pitate kakove veze ima eskontiranje s cijenom

dionice. Odgovor e rei da cijena dionice i nije drugo doli eskontirana,
dakle, na sadanju vrijednost svedena oekivana dividenda.
Ukoliko se oekuje da e dioniko drutvo loe poslovati te da
dividende nee biti cijena dionice e biti jednaka nuli. Ali, pretpostavimo
sljedei jednostavni sluaj. Oekuje se da e dioniko drutvo vlasniku
dionice, godinu dana po kupovini dionice, isplatiti dividendu od 1100 i
nakon toga nita dividenda izostaje. Kamatna stopa e i dalje iznositi
10%.
Cijena dionice (sadanji iznos)=
dividenda (budui iznos )

(1 + r )
1100
1,1
= 1000 .
Dakako, nitko nee platiti vie od 1000 novanih jedinica za

mogunost da nakon godine dana prisvoji 1100 novanih jedinica
ukoliko je kamatna stopa 10%. Prui li vam se mogunost kupiti istu
dionicu po cijeni nioj od 1000 napravit ete "dobar posao" budui da e
u tom sluaju dividenda biti vea od kamate.
Meutim, potencijalni dioniari oekuju da e kupljena dionica
donositi odreenu dividendu i to svake godine. Neka ta dividenda iznosi
10, a kamatna stopa 10%.44
CD45 =
10
10
10
10
10
+
+
+ ......... +
+
/ : 1,1
2
3
n
1,1 (1,1)
(1,1)
(1,1)
(1,1) n +1
44
Vidjeti: Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York,

1990., str. 216.
45
Cijena dionice
99
5. PROIZVOAEV IZBOR
CD
10
10
10
10
=
+
+
+ ........... +
.
2
3
4
1,1 (1,1)
(1,1)
(1,1)
(1,1) n +1
Oduzmite ovu jednadbu od prethodne jednadbe.

CD -
CD 10
= / 1,1
1,1 1,1
1,1 CD CD = 10
0,1 CD = 10
10
= 100
CD =
0,1
Prema tomu, sadanja ili eskontirana vrijednost vjene dividende

od 10 novanih jedinica (uz kamatnu stopu od 10%) jest 100 novanih
jedinica. No, mogue je od rezultata zanimljiviji brojnik i nazivnik
prethodnog kvocijenta. Brojnik (10) jest oekivana dividenda, a nazivnik
(0,1) jest r.
Dakle,
CD =
dividenda dividenda dividenda

=
=
100 .
k'
r
k'
100
Evidentno, formula vam je poznata. Dakle, pria o cijeni dionice

kao kapitaliziranoj dividendi i cijeni dionice kao eskontiranoj dividendi
ima isti (pod odreenim pretpostavkama) kraj. Naravno, cijene dionica
osciliraju (ponekad i dramatino) ovisno o procjenama oekivanih
dividendi. Budui da dioniko drutvo dividendu isplauje iz ostvarenog
profita, oekivanjima upravlja manja ili vea profitabilnost dionikog
drutva.
Kupci dionica posebnu pozornost posveuju kvocijentu cijene
dionice i dobitka (dividende) po dionici P/E ratio (price-earnings
100
5. PROIZVOAEV IZBOR
ratio). P/E ratio pokazuje novani iznos potreban za "kupovinu" jedinice

dobitka (dividende).
Visoki kvocijent znai da su ulagai spremni platiti relativno
visoku cijenu dionice u odnosu na dividendu koju ona donosi. Razlog
tomu su oekivanja da e se profit dionikog poduzea poveati. Niski,
pak, kvocijent znai da su ulagai spremni platiti relativno nisku cijenu u
odnosu na zaradu koju ona donosi. Razlog tomu su oekivanja da e se
profit dionikog drutva smanjiti.
5.2. PROIZVODNJA U KRATKOM VREMENSKOM
RAZDOBLJU
Kratki rok ili kratko vremensko razdoblje je razdoblje u kojem je
proizvoa u stanju varirati veliinu tek nekih imbenika proizvodnje ili
inputa (npr. rada) dok su veliine drugih inputa fiksnog ili nepromjenljivog karaktera (npr. kapital).
Neprijeporno, poveanje angairanog kapitala (akumulacija kapitala) zahtijeva vie vremena nego poveanje inputa rada.
Dugi rok ili dugo vremensko razdoblje je razdoblje u kojem su
svi imbenici proizvodnje (rad, kapital, zemlja) promjenljivog karaktera.
Dakle, u dugom roku proizvoa je u stanju mijenjati, poveavati
veliinu svih zaposlenih imbenika.
Odgovor na pitanje to se dogaa ukoliko proizvoa poveava
veliinu angairanog rada, uz neizmijenjene veliine ostalih imbenika
proizvodnje, dat e ukupni proizvod, granini proizvod i prosjeni
proizvod.
5.2.1. Ukupni proizvod
Ukupni je proizvod ukupno proizvedena koliina nekog dobra.
Promjene ukupnog proizvoda, pod pretpostavkom da se veliina kapitala
i zemlje ne mijenja, a raste veliina rada, ilustrirat e krivulja ukupnog
101
5. PROIZVOAEV IZBOR
proizvoda. Prema tomu, krivulja ukupnog proizvoda pokazuje maksimalni output u kratkom vremenskom razdoblju. Rije je o najveem
moguem proizvodu uz fiksnu veliinu kapitala i zemlje, te promjenljivu
veliinu rada.
Tablica 10.
Rad
0
1
2
3
4
5
Ukupni proizvod
0
5
12
15
17
18
Slika 40.
Krivulja ukupnog proizvoda predstavlja, takoer, granicu izmeu, u

datim uvjetima (fiksna veliina kapitala i zemlje te promjenljive koliine
rada), mogue i nemogue proizvodnje. Podruje iznad krivulje ukupnog
proizvoda jest podruje nemogue i proizvoau nedostupne proizvod102
5. PROIZVOAEV IZBOR
nje. Podruje ispod krivulje jest podruje mogue proizvodnje,

proizvodnje koju proizvoa moe realizirati. Meutim, tek one veliine
outputa koje se nalaze na krivulji ukupnog proizvoda predstavljaju i
znae tehnoloku efikasnost. Ukoliko se, dakle, proizvoa nalazi ispod
svoje krivulje ukupnog proizvoda on jest tehnoloki neefikasan, on
neadekvatno koristi imbenike proizvodnje kojima raspolae. Tehnoloka efikasnost znai, naime, da proizvoa nije u stanju poveati
vlastiti output bez istovremenog poveanja inputa.
5.2.2. Granini proizvod
Granini (dodatni, marginalni) proizvod nekog promjenljivog,
varijabilnog imbenika proizvodnje jest proizvod dodatno angairane
jedinice tog varijabilnog imbenika. Ili, to je promjena, odnosno
poveanje ukupnog proizvoda uslijed jedininog poveanja promjenljivog inputa.
Ukoliko poduzee varira inpute rada zadravajui veliine ostalih
angairanih imbenika (kapital, zemlja) neizmijenjenima granini proizvod rada bit e proizvod dodatno zaposlene jedinice rada odnosno
poveanje ukupnog proizvoda kao posljedica jedininog poveanja
inputa rada.
Granini proizvod rada =
Ukupni proizvod
Rad
Sukladno tomu, mogue je govoriti o graninom proizvodu kapitala (kada su inputi zemlje i rada fiksni, a raste input kapitala) te
graninom proizvodu zemlje (kada su inputi rada i kapitala fiksni, a raste
input zemlje).
Granini proizvod kapitala =
Granini proizvod zemlje =
Ukupni proizvod
Kapital
Ukupni proizvod
Zemlja
103
5. PROIZVOAEV IZBOR
Vratimo se prethodnomu primjeru, te izraunajmo granini

proizvod rada.
Tablica 11.
Rad
Ukupni proizvod
0
1
2
3
4
5
0
5
12
15
17
18
Granini proizvod
rada
5
7
3
2
1
5.2.3. Prosjeni proizvod

Prosjeni proizvod nekog imbenika proizvodnje jest ukupni
proizvod po jedinici istog imbenika proizvodnje.
Prosjeni proizvod rada =
Ukupni proizvod
Rad
Prosjeni proizvod kapitala =
Prosjeni proizvod zemlje =
Ukupni proizvod
Kapital
Ukupni proizvod
Zemlja
Upotpunimo nau tablicu i podacima o prosjenom proizvodu

rada.
104
5. PROIZVOAEV IZBOR
Tablica 12.
Rad
0
1
2
3
4
5
Ukupni
proizvod
0
5
12
15
17
18
Granini proizvod
rada
5
7
3
2
1
Prosjeni proizvod
rada
5
6
5
4,25
3,6
Zakljuimo kako poveanje jednog inputa (rada) uz nepromijenjene veliine drugih inputa izaziva rast ukupnog proizvoda. Meutim,
taj rast, nakon poetnog ubrzavanja (progresije), biva sve sporiji i sporiji.
Uzrok je tomu poetni rast, a zatim pad graninog proizvoda (rada).
Granini proizvod dodatno zaposlenog radnika biva manji od graninog
proizvoda prethodno zaposlenog radnika. Zanimljiv je i vaan odnos
izmeu graninog i prosjenog proizvoda (rada). Prosjeni proizvod prati
kretanje graninog proizvoda. Kada granini proizvod raste raste i
prosjeni. Pad graninog proizvoda dovodi i do loginog pada prosjenog proizvoda.
Moda e sljedea slika, s tim u svezi, uspjeno dopuniti prethodni komentar.
105
5. PROIZVOAEV IZBOR
Slika 41.
Uope, kada su u pitanju granine i prosjene veliine, vrijedit e

sljedee pravilo: kada je granina veliina (u ovom sluaju granini
proizvod) vea od prosjene, ova posljednja raste, a vrijedi i vice versa.
U presjecitu krivulja graninog i prosjenog proizvoda rada prosjeni
proizvod rada biljei svoj maksimum.
5.2.4. Zakon opadajuih prinosa
Oblikom krivulje ukupnog proizvoda upravljaju dvije znaajne
ekonomske pojave. Upravo stoga, krivulje ukupnog proizvoda razliitih
proizvodnih procesa imaju slian oblik i u pravilu se ponaaju na
identian nain. Naime, kao i u naem primjeru, poveanje promjenljivog inputa ponajprije izaziva snaan rast ukupnog proizvoda.
Istovremeno, granini proizvod rada raste. Tu pojavu nazivamo rastui
granini prinosi. Rastui granini prinosi postoje kada je granini
proizvod dodatno angairane jedinice promjenljivog imbenika proizvodnje (rada) vei od graninog proizvoda prethodne jedinice istog
106
5. PROIZVOAEV IZBOR
imbenika. Daljnji, meutim, rast promjenljivog imbenika proizvodnje,

uz fiksne veliine ostalih inputa, izaziva pojavu opadajuih graninih
prinosa. Ukupni proizvod moe i dalje rasti (kao u naem primjeru), ali
je taj rast, zbog injenice da granini proizvod rada opada, sve sporiji i
sporiji. Opadajui granini prinosi postoje kada je granini proizvod
dodatno angairane jedinice promjenljivog imbenika proizvodnje (rada)
manji od graninog proizvoda prethodne jedinice istog imbenika. Ova
pojava dominira kratkim vremenskim razdobljem, te je nazivamo i
zakonom opadajuih prinosa. Dakle, svaki proizvoa koji poveava
jedan input zadravajui veliine ostalih imbenika neizmijenjenima,
prije ili kasnije, sueljava se s ovom neugodnom injenicom - zakonom
opadajuih prinosa. Kao to ranije, analizirajui potroaev izbor,
zakljuismo kako poveana potronja nekog dobra nuno obara njegovu
graninu korisnost (zakon opadajue granine korisnosti ili I. Gossenov
zakon) tako smo sada u stanju zakljuiti kako, ceteris paribus, poveana
uporaba nekog imbenika proizvodnje smanjuje njegov granini
proizvod (zakon opadajuih prinosa).
5.3. TROKOVI
Dosadanja je analiza istraivala reakciju ukupnog, graninog i
prosjenog proizvoda na rast i poveanje jednog (promjenljivog) imbenika proizvodnje. to se, meutim, dogaa sa trokovima ukoliko
variramo veliinu ukupnog proizvoda? Odgovor na ovo pitanje implicira
poznavanje kategorija kao to su ukupni troak, granini troak i prosjeni troak.
5.3.1. Ukupni troak
Terminoloki proizlazi da ukupni troak jest troak svih
upotrijebljenih imbenika proizvodnje. Ukupni emo troak podijeliti na
fiksni (stalni) i varijabilni (promjenljivi) troak. Kriterij ove podjele
ukupnog troka jest sposobnost troka da reagira na promjene ukupnog
proizvoda.
107
5. PROIZVOAEV IZBOR
Prema tomu, fiksni troak je troak ija veliina ne ovisi o veliini ukupnog proizvoda. Fiksni troak je troak svih fiksnih inputa. On
postoji i tada kada je ukupni proizvod jednak nuli i ne mijenja se bez
obzira kako se mijenjala veliina ukupnog proizvoda. Fiksni je troak
potpuno neosjetljiv na promjene ukupnog proizvoda.46
Varijabilni troak je troak ija veliina ovisi o veliini ukupnog
proizvoda. To je troak svih varijabilnih, promjenljivih inputa. Kada je
ukupni proizvod jednak nuli, odnosno kada proizvodnja nije zapoela ili
je (privremeno) prekinuta, varijabilni je troak jednak nuli. Kada
proizvodnja krene ili se nastavi, javlja se varijabilni troak, te njegov rast
u odnosu na rast ukupnog proizvoda moe biti proporcionalan,
degresivan ili progresivan.
Tablica 13.
Rad
0
1
2
3
4
5
Ukupni
proizvod
0
5
12
15
17
18
Fiksni troak
30
30
30
30
30
30
Varijabilni
troak
0
10
20
30
40
50
Ukupni troak
(UT=FT+VT)
30
40
50
60
70
80
Ukupni troak jest zbroj fiksnog i varijabilnog troka. Kada je

ukupni proizvod jednak nuli, ukupni se troak sastoji iskljuivo od svoje
fiksne komponente.
46
Koristimo, dakle, koncept apsolutno fiksnog troka.
108
5. PROIZVOAEV IZBOR
Slika 42.
Kako je ukupni troak zbroj varijabilnog i fiksnog troka,

okomita razlika izmeu krivulja ukupnog i varijabilnog troka jest fiksni
troak.
5.3.2. Granini troak
Granini je (dodatni, marginalni) troak, jednostavno reeno,
troak proizvodnje dodatne jedinice nekog dobra. Ili, granini je troak
promjena ili poveanje ukupnog troka kao posljedica jedininog
poveanja ukupnog proizvoda.
Granini troak =
Ukupni troak
Ukupni proizvod
109
5. PROIZVOAEV IZBOR
Testirajmo formulu na poznatom nam primjeru.

Tablica 14.
Ukupni proizvod
0
5
12
15
17
18
* Granini troak =
Ukupni troak
30
40
50
60
70
80
Ukupni troak
Granini troak
2*
1,43
3,33
5
10
10
=
Ukupni proizvod
=2
5
5.3.3. Prosjeni troak

Prosjeni troak, troak po jedinici ukupnog proizvoda, dijeli se
na prosjeni fiksni troak, prosjeni varijabilni troak i prosjeni ukupni
troak.
Prosjeni fiksni troak jest fiksni troak po jedinici ukupnog
proizvoda.
Fiksni troak
Prosjeni fiksni troak =
Ukupni proizvod
Prosjeni varijabilni troak jest varijabilni troak po jedinici ukupnog
proizvoda.
110
5. PROIZVOAEV IZBOR
Varijabilni troak
Prosjeni varijabilni troak =
Ukupni proizvod
Prosjeni ukupni troak jest ukupni troak po jedinici ukupnog
proizvoda.
Ukupni troak
Prosjeni ukupni troak =
ali i
Ukupni proizvod
Prosjeni ukupni troak = Prosjeni fiksni troak + Prosjeni varijabilni

troak.
Tablica 15.
Ukupni
proizvod
Fiksni
troak
Varijabil
ni troak
Ukupni
troak
Prosjeni
fiksni
troak
Prosjeni
varijabil
ni troak
Prosjeni
ukupni
troak
0
5
12
15
17
18
30
30
30
30
30
30
0
10
20
30
40
50
30
40
50
60
70
80
6
2,5
2
1,76
1,66
2
1,67
2
2,35
2,78
8
4,17
4
4,11
4,44
111
5. PROIZVOAEV IZBOR
Slika 43.
Prosjeni fiksni troak s rastom ukupnog proizvoda biljei snaan

i stalan pad. Ovakvo je ponaanje prosjenog fiksnog troka oekivano i
logino budui da se isti iznos fiksnog troka ima dijeliti s rastuim
outputom.
Krivulje su prosjenog varijabilnog i prosjenog ukupnog troka
krivulje karakteristinog "u" oblika. Naime, i prosjeni varijabilni i
prosjeni ukupni troak ponaaju se na identian nain. Ponajprije
padaju, a potom rastu. Istaknimo injenicu da prosjeni varijabilni troak
dosie svoj minimum prije prosjenog ukupnog troka.
Razlog ovakvog ponaanja prosjenog varijabilnog i prosjenog
ukupnog troka, te karakteristinog oblika njihovih krivulja jest ekonomska pojava koja dominira kratkim vremenskim razdobljem - zakon
opadajuih prinosa. Podsjetimo se injenice da prosjeni proizvod rada u
poetku raste (na djelu su rastui granini prinosi), a potom s rastom
inputa rada njegov prosjeni proizvod opada (djeluje zakon opadajuih
prinosa). Prosjeni (varijabilni i ukupni) troak prati promjene
prosjenog proizvoda rada na nain da opada kada prosjeni proizvod
112
5. PROIZVOAEV IZBOR
raste, a raste kada prosjeni proizvod opada. Meutim, iako se ponaaju

na slian nain prosjeni ukupni troak biljei svoj minimum pri veem
outputu nego prosjeni varijabilni troak. Zbog ega? Uzrok toga jest
jednostavna injenica da prosjeni ukupni troak jest zbroj prosjenog
varijabilnog i prosjenog fiksnog troka. Naime, nakon svog minimuma
(koji se dogaa pri istom outputu koji znai maksimalni prosjeni
proizvod rada) prosjeni varijabilni troak raste, ali e prosjeni ukupni
troak i dalje padati sve dok je pad prosjenog fiksnog troka vei od
rasta prosjenog varijabilnog troka.
Granini troak takoer u poetku opada, a potom raste. I
njegovo je ponaanje posljedica djelovanja zakona opadajuih prinosa.
Ukoliko je, naime, potrebito sve vie jedinica varijabilnog inputa kako bi
se proizvela dodatna jedinica outputa jasno je da e troak proizvodnje te
dodatne jedinice rasti. Ali, primjeujemo, i ovdje vrijedi pravilo koje
ureuje odnos graninih i prosjenih veliina. Kada je granini troak
manji od prosjenog (varijabilnog i ukupnog), ovaj posljednji opada.
Kada je, meutim, granini troak vei od prosjenog (varijabilnog i
ukupnog), prosjeni raste. Upravo stoga, krivulja graninog troka sijee
krivulje prosjenog varijabilnog i prosjenog ukupnog troka u njihovim
minimumima.
5.4. DUGO VREMENSKO RAZDOBLJE
Zakon opadajuih prinosa upravlja ekonomskim dogaanjima u
kratkom vremenskom razdoblju. U dugom je vremenskom razdoblju
poduzee u stanju varirati veliine svih angairanih imbenika proizvodnje. Istovremena i u istom postotku izvrena promjena svih inputa
znai promjenu razmjera poduzea. Razmjer se poduzea udvostrui
kada poduzee udvostrui veliinu svih imbenika proizvodnje kojima
raspolae. Dakako, promjene razmjera poduzea imaju znaajnih
posljedica po njegov ukupni proizvod i troak.
113
5. PROIZVOAEV IZBOR
5.4.1. Prinosi razmjera

"Prinosi razmjera predstavljaju poveanje ukupnog proizvoda
uslijed istovremenog i jednakog postotnog poveanja svih inputa
poduzea".47 U svezi toga valja razlikovati tri mogua sluaja.
Rastui prinosi razmjera ili ekonomija razmjera (economy of
scale) postoji kada je postotno poveanje ukupnog proizvoda vee od
postotnog poveanja svih inputa. Ekonomija razmjera, dakle, znai i
redukciju prosjenog ukupnog troka. Rast poduzea, poveanje
njegovog razmjera moe, dakle, poveati ukupni proizvod uz smanjenje
prosjenog ukupnog troka zahvaljujui blagodatima vee specijalizacije
i podjele rada. Recimo ve sada kako prirodni monopol moe nastati
zbog uspjenog koritenja rasta, odnosno poveanja razmjera poduzea.
Stalni ili konstantni prinosi razmjera znae da je postotno
poveanje ukupnog proizvoda jednako postotnom poveanju imbenika
proizvodnje. Ovakva e situacija znaiti neizmijenjeni prosjeni ukupni
troak. Npr. izgradnja novog pogona identinog ve postojeem dovest
e do takvog poveanja outputa koje nee tangirati veliinu prosjenog
ukupnog troka.
Opadajui prinosi razmjera ili disekonomija razmjera
(diseconomy of scale) postoje kada postotno poveanje ukupnog
proizvoda jest manje od postotnog poveanja inputa. Ovo izaziva rast
prosjenog ukupnog troka. U pravilu, s ovom neugodnom injenicom
susrest e se svako poduzee koje uporno poveava veliinu svojih
inputa. Ako je potrebito navesti uzroke pojave disekonomije razmjera,
onda je to najee hipertrofirani upravljaki i kontrolni mehanizam
poduzea.
47
Parkin, M.: Economics,Addison-Wesley Publishing Company, Inc., New Jork 1990.,

str. 243.
114
5. PROIZVOAEV IZBOR
5.4.2. Prosjeni ukupni troak

U dugom vremenskom razdoblju svi su imbenici proizvodnje
varijabilne naravi. Zbog toga fiksni troak u dugom vremenskom
razdoblju, takoer, postaje varijabilan. Vrijedi, dakle, da je ukupni troak
jednak varijabilnom troku. Usredotoimo se, meutim, na dugoroni
prosjeni ukupni troak (ili, ako hoete, dugoroni prosjeni varijabilni
troak) i njegovo ponaanje.
Krivulju emo prosjenog ukupnog troka u dugom vremenskom
razdoblju konstruirati sljedei minimalni prosjeni ukupni troak kratkih
vremenskih razdoblja.
Slika 44.
Svaka od krivulja kratkoronog prosjenog ukupnog troka znai

promjenljive inpute rada te razliite ali fiksne inpute kapitala i zemlje.
Zbog toga se one i dogaaju pri razliitim veliinama ukupnog
proizvoda. Naime, vei fiksni input kapitala i zemlje uz promjenljive
inpute rada znai i vei ukupni proizvod. Prema tomu, krivulja
dugoronog prosjenog ukupnog troka pokazuje minimalni prosjeni
ukupni troak pri razliitim veliinama ukupnog proizvoda pod pretpostavkom da su svi inputi varijabilne naravi. Krivulja prosjenog
ukupnog troka identificira ekonomski efikasnu veliinu poduzea
115
5. PROIZVOAEV IZBOR
(veliinu koja garantira najmanji ukupni troak) pri razliitim veliinama

ukupnog proizvoda. Vratimo se odnosu izmeu prinosa razmjera i
dugoronog prosjenog ukupnog troka.
Ukoliko je na djelu ekonomija razmjera, ukoliko, dakle, ukupni
proizvod raste bre od rasta svih imbenika proizvodnje, prosjeni e
ukupni troak opadati. Budui da je odnos izmeu graninog troka i
prosjenog ukupnog troka u dugom vremenskom razdoblju isti kao i u
kratkom vremenskom razdoblju, rastui e prinosi razmjera znaiti da je
dugoroni granini troak manji od dugoronog prosjenog ukupnog
troka.
Ukoliko je rije o stalnim, konstantnim prinosima razmjera,
prosjeni e ukupni troak ostati neizmijenjen budui da je rast outputa
razmjeran rastu svih inputa. U tom e i takvom sluaju granini troak
biti jednak prosjenomu.
Opadajui prinosi razmjera ili disekonomija razmjera izaziva rast
prosjenog ukupnog troka budui da je rast ukupnog proizvoda manji
od rasta svih imbenika proizvodnje. Granini e troak biti vei od
prosjenog ukupnog troka.
Slika 45.
Gornja slika zorno ilustrira odnos izmeu rastuih, stalnih i opadajuih

prinosa razmjera te dugoronog prosjenog ukupnog troka.
116
6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI TROAK - EKONOMSKI

EFIKASNA TEHNIKA PROIZVODNJE
6. PROIZVODNJA UZ NAJMANJI UKUPNI

TROAK - EKONOMSKI EFIKASNA
TEHNIKA PROIZVODNJE
Jedna od nunih pretpostavaka realiziranja maksimalnog profita
jest minimaliziranje ukupnog troka ili uporaba ekonomski efikasne
tehnike proizvodnje. Output odreene veliine mogue je proizvesti
koristei razliite kombinacije imbenika proizvodnje. Pod pretpostavkom da sve alternativne kombinacije inputa ili tehnike proizvodnje (koje
sve znae proizvodnju outputa iste veliine) jesu tehnoloki efikasne,
valja otkriti onu kombinaciju ili tehniku koja proizvodi dani output uz
najmanji ukupni troak. Optimalni izbor proizvoaa, kombinaciju
inputa koja garantira proizvodnju odreenog outputa uz minimalni
ukupni troak, prikazat emo na grafiki nain.
6.1. CRTA IZOTROKA
Crta izotroka povezuje sve kombinacije inputa (rada i kapitala)
koje znae isti ukupni troak. Pretpostavimo da ste u nabavku imbenika
proizvodnje (rada i kapitala) spremni uloiti 120 novanih jedinica.
Cijena jedinice rada neka iznosi 20, a cijena jedinice kapitala 10
novanih jedinica. U tom sluaju mogue su razliite kombinacije
koliine kapitala i rada uz isti troak (tablica 16, slika 46).
117

Tablica 16.
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
Kapital
12
10
8
6
4
2
0
Rad
0
1
2
3
4
5
6
Ukupni troak
120
120
120
120
120
120
120
Slika 46.
6.1.1. Jednadba izotroka

Jednadba izotroka pokazuje kako se, uz dani ukupni troak i
cijene imbenika proizvodnje, mijenja input kapitala (zavisna varijabla)
ukoliko raste ili pada angaman rada (nezavisna varijabla). Pomou
jednadbe izotroka u stanju smo, poznavajui veliinu ukupnog troka i
118

cijene inputa, odrediti sve kombinacije inputa koje e se nalaziti na crti

izotroka odnosno koje znae isti ukupni troak.
Kada je rije o jednadbi izotroka potrebito je voditi rauna o
sljedeim varijablama:
Cijena rada (Cr) = 20
Cijena kapitala (Ck) = 10
Koliina kapitala (K)
Koliina rada (R)
Ukupni troak (UT) = 120
Prema tome,
UT = Cr R + Ck K /: Ck
UT Cr
=
R+K
Ck Ck
K=
UT Cr
R
Ck Ck
Uvrstimo li poznate elemente jednadba e izotroka glasiti:

K=
120 20
R
10 10
K = 12 - 2 R .
Ukoliko je input rada jednak nuli, tada e input kapitala biti K =
12-20 = 12. Na taj nain odredismo toku a crte izotroka. Ukoliko
input rada iznosi est, input e kapitala biti jednak nuli. Provjerimo: K =
12 - 2 6 = 0. Na taj smo nain odredili onu kombinaciju inputa koja je
na crti izotroka oznaena kao toka g.
119

6.1.2. Relativna cijena inputa i crta izotroka

Cr
, koji nalazimo u jednadbi izotroka, jest relativna
Ck
cijena inputa. U naem primjeru relativna cijena imbenika proizvodnje
C 20
iznosi 2 r =
. Apriori emo ustvrditi kako veliina relativne
Ck 10
cijene inputa odreuje kut crte izotroka i to na nain da veoj relativnoj
cijeni inputa odgovara vei kut, a vrijedi i obrnuto.
Kvocijent
Udvostruimo cijenu kapitala. Neka ona, kao i cijena rada, iznosi

20 novanih jedinica. U tom e sluaju jednadba izotroka glasiti:
K = 120 20 R
20
20
K=6-R .
Relativna cijena inputa ili relativna cijena rada (budui da je
cijena rada u brojniku relativne cijene inputa) upola je manja (sada
iznosi 1) negoli u prethodnom sluaju (iznosila je 2). Kut crte izotroka,
sukladno naoj tvrdnji, mora biti razmjerno, dakle, upola manji.
Odredimo, u novim uvjetima, sve kombinacije inputa koje znae
isti ukupni troak.
K=6-0=6
K=6-1=5
K=6-2=4
K=6-3=3
K=6-4=2
K=6-5=1
K=6-6=0
120

Slika 47.
Prema tomu, doista vrijedi tvrdnja da kut crte izotroka odreuje

relativna cijena inputa. Veoj relativnoj cijeni rada odgovara vei kut crte
izotroka, a vrijedi, kako rekosmo, i vice versa. Dvije e crte izotroka
biti paralelne tek ukoliko su njihove relativne cijene inputa jednake.
6.1.3. Karta izotrokova

Pri datim cijenama rada i kapitala postoji itav niz crta izotroka
od kojih svaka pripada drugoj razini ukupnog troka. Prema tomu, karta
izotrokova predstavlja seriju crta izotroka koje su paralelne, ali
razliito udaljene od ishodita koordinatnog sustava. Udaljenost crte
izotroka od ishodita koordinatnog sustava determinira veliina
ukupnog troka. Karta izotrokova, naravno, nepotpuna, u naem e
sluaju (Cr=20, Ck=10) izgledati ovako:
121

Slika 48.
6.2. IZOKVANTA - KRIVULJA ISTIH KOLIINA

Instrumentarij razotkrivanja ekonomski efikasne tehnike proizvodnje jo uvijek nije potpun. Upotpuniti ga znai u analizu uvesti i
pojam izokvante.
Izokvanta jest krivulja koja povezuje sve kombinacije imbenika
proizvodnje (rada i kapitala) koje znae isti ukupni proizvod. Izokvanta
zorno ilustrira injenicu da je output odreene veliine mogue proizvesti koritenjem najrazliitijih kombinacija rada i kapitala, odnosno
tehnika proizvodnje.
Pretpostavimo postojanje nekoliko tehnika proizvodnje od kojih
svaka daje ukupni proizvod iste veliine.
122

Tablica 17.
Tehnika proizvodnje
a
b
c
Kapital
8
4
2
Rad
3
4
7
Na osnovi podataka iz gornje tablice mogue je konstruirati

izokvantu.
Slika 49.
Naglasimo injenicu da du cijele krivulje istih koliina vrijedi

jednostavno pravilo da je promjena ukupnog proizvoda jednaka nuli
(Ukupni proizvod = 0). Dakle, eventualno smanjenje inputa kapitala i, s
tim u svezi, smanjenje ukupnog proizvoda ima biti kompenzirano
odgovarajuim poveanjem inputa rada i adekvatnim poveanjem
123

ukupnog proizvoda. Ova nas konstatacija nuno vodi do pojma granine

stope supstitucije kapitala radom.
6.2.1. Granina stopa supstitucije kapitala radom
Granina stopa suptitucije kapitala radom pokazuje koliko je
jedinica kapitala proizvoa spreman rtvovati po jedininom poveanju
inputa rada, a da pri tome njegov ukupni proizvod ostane neizmijenjen.
Granina stopa supstitucije kapitala radom jest pozitivan broj
koji odreuje kut izokvante u svakoj njenoj pojedinoj toki. Izraunava
se kao kvocijent odgovarajueg smanjenja kapitala (K) i poveanja
rada (R). Zanemarite negativni predznak! Ukoliko granina stopa
supstitucije kapitala radom iznosi, npr., 2, proizvoa e biti voljan
odustati od angamana 2 jedinice kapitala po jedininom poveanju
inputa rada, a to nee niti poveati niti smanjiti njegov output.
Kroz toku izokvante (toku u kojoj elimo odrediti graninu
stopu supstitucije kapitala radom) valja povui tangentu, a tangenta e
odrediti potrebite veliine K i R.
124

Slike 50.
Ponajprije, zakljuimo kako granina stopa supstitucije odreuje

kut izokvante na nain da veoj graninoj stopi supstitucije odgovara
vei kut, a vrijedi i obrnuto. Drugo, kreemo li se niz izokvantu
primjeujemo da granina stopa supstitucije opada. Naroiti (konveksni)
oblik izokvante rezultat je djelovanja zakona opadajue granine stope
supstitucije kapitala radom. Dakle, smanjenje inputa kapitala nuno
izaziva pad granine stope supstitucije kapitala radom. Logina i
oekivana pojava budui da je proizvoa, kada raspolae sa sve manjim
inputom kapitala, u mogunosti rtvovati sve manje i manje koliine
kapitala po jedininom poveanju inputa rada kako bi osigurao neizmijenjeni output.
6.2.2. Karta izokvanti
Kartu izokvanti ini niz krivulja istih koliina. Svaka od njih
predstavlja drukiju veliinu ukupnog proizvoda, te su razliito udaljene
od ishodita koordinatnog sustava. Manja udaljenost znai manji ukupni
125

proizvod, a vea, budui da znai vei angaman inputa, dakako, vei

ukupni proizvod.
Slika 51.
6.3. PRAVILA EKONOMSKI EFIKASNE TEHNIKE

PROIZVODNJE
Prisjetimo se tehnika proizvodnje koje pretendiraju na naslov
ekonomski efikasne tehnike. Mi smo u stanju koristei nae novo orue
(crta izotroka i izokvanta) odrediti onu kombinaciju rada i kapitala koja
pri datom outputu minimalizira ukupni troak.
Tablica 18.
Tehnika
proizvodnje
a
b
c
126
Troak kapitala
(K Ck)
8 10 = 80
4 10 = 40
2 10 = 20
Troak rada
(R Cr)
3 20 = 60
4 20 = 80
7 20 = 140
Ukupni
troak
140
120
160

Prema tomu, dobitna kombinacija proizvoaa jest kombinacija b

(4 jedinice rada i 4 jedinice kapitala).
Isti e, meutim, rezultat dati i geometrijski prikaz proizvodnje
uz minimalni ukupni troak. Naime, ekonomski efikasna tehnika
proizvodnje jest odreena tokom tangiranja izokvante i crte izotroka.
Slika 52.
to je, meutim, izjednaeno u toki tangiranja izokvante i crte

izotroka? Kako glasi pravilo proizvodnje uz najmanji ukupni troak?
U toki su tangiranja izjednaeni kutovi crte izotroka i
C
izokvante. Kut crte izotroka odreuje relativna cijena inputa r , a
Ck
K
kut izokvante granina stopa supstitucije kapitala radom
. Prema
R
tomu, ukoliko eli biti ekonomski efikasan proizvoa mora izjednaiti:
Granina stopa supstitucije kapitala radom = Relativna cijena inputa
127

K
R
Cr
Ck
12
20
=
6
10
Ovo je temeljno pravilo mogue predstaviti i na drugi nain. Bez
obzira kako se mijenjali inputi kapitala i rada du krivulje iste koliine,
vrijedi pravilo da je Ukupni proizvod = 0. Smanjenje ukupnog
proizvoda zbog smanjenja jednog inputa (kapitala, npr.) uvijek biva
kompenzirano adekvatnim poveanjem ukupnog proizvoda uslijed
poveanja drugog inputa (rada).
Prema tomu,48
-Granini proizvod kapitala K = Granini proizvod rada R /:R
Granini proizvod kapitala K
R
K
R
=Granini proizvod rada/: Granini proizvod kapitala
Granini proizvod rada

Granini proizvod kapitala
Zanemarimo li negativni predznak, a to uvijek uinimo kada je u

pitanju granina stopa supstitucije kapitala radom, uspjeli smo graninu
stopu supstitucije predstaviti kao kvocijent graninog proizvoda rada i
graninog proizvoda kapitala.
K
=
R Granini proizvod kapitala
48
Granini proizvod rada =
Ukupni proizvod
Rad
Otuda, Ukupni proizvod = Granini proizvod rada Rad. Isto vrijedi ukoliko
poveavate inpute kapitala.
128

Ukoliko u temeljnoj propoziciji proizvodnje uz minimalni ukupni

K Cr
K
troak
zamijenimo
kvocijentom
= kvocijent
R
R Ck
,
Granini proizvod kapitala
moi emo ustvrditi da proizvoa ini optimalni izbor (odabire
ekonomski efikasnu tehniku proizvodnje) tada kada izjednai kvocijent
graninih proizvoda inputa s njihovom relativnom cijenom.
C
= r
Granini proizvod kapitala Ck
Jednostavni e nas matematiki postupak49 dovesti i do treeg
(alternativnog) uvjeta minimaliziranja ukupnog troka:
Granini proizvod rada Granini proizvod kapitala
.
=
Cr
Ck
Upotrijebljena je tehnika proizvodnje ekonomski efikasna ukoliko uspije izjednaiti granini proizvod po novanoj jedinici razliitih
inputa.
49
C
= r / Granini proizvod kapitala
Granini proizvod kapitala Ck
C
Granini proizvod rada = r Granini proizvod kapitala/ : Cr
Ck
Granini proizvod rada Granini proizvod kapitala

=
Cr
Ck
129

Zanimljiva je usporedba potroaevog i proizvoaevog optimalnog izbora. Potroaeva je namjera maksimalizirati ukupnu korisnost i u
tom smislu on nastoji izjednaiti granine korisnosti po novanoj jedinici
razliitih dobara ili graninu stopu supstitucije dvaju dobara sa njihovom
relativnom cijenom. Proizvoa, pak, nastoji zadani output proizvesti uz
minimalni ukupni troak. Minimaliziranje ukupnog troka, to jest pretpostavka realiziranja maksimalnog profita, zahtijeva izjednaavanje
graninog proizvoda po novanoj jedinici angairanih imbenika
proizvodnje ili izjednaavanje granine stope supstitucije kapitala radom
i njihove relativne cijene. Zamjetna je, dakle, slinost propozicija potroaevog i proizvoaevog optimalnog izbora. Uzrok je tomu slinost
zakona koji dominiraju, vladaju potronjom, odnosno proizvodnjom. Na
jednoj je strani zakon opadajue granine korisnosti (s rastom potronje
nekog dobra nuno opada njegova granina korisnost), a na drugoj,
proizvodnoj, zakon opadajuih prinosa (gomilanje jednog inputa, uz
neizmijenjene veliine ostalih, nuno obara njegov granini proizvod).
130
7. TRITE DOBARA
7. TRITE DOBARA
50
Uobiajena je podjela trita dobara, tj. trinih struktura na

savrenu konkurenciju, monopol, monopolistiku konkurenciju i
oligopol. Kriterij ove podjele jest poglavito broj poduzea (ponuaa)
nekog sektora. Savrena konkurencija i monopolistika konkurencija
znae postojanje velikog broja poduzea od kojih svaki proizvodi tek
mali dio ukupnog proizvoda grane ili sektora. Monopol oznaava
postojanje tek jednog poduzea, a oligopol razumijeva postojanje malog
broja ponuaa nekog dobra.
Svaka od navedenih trinih struktura namee poduzeu specifina pravila ponaanja, posebice kada je u pitanju formiranje cijene
njegovog dobra i odreivanje veliine outputa.
7.1. SAVRENA KONKURENCIJA
Ekstremni, najotriji oblik konkurencije naziva se savrena
konkurencija. Za savrenu se konkurenciju esto zna rei kako je gotovo
tek teorijski mogua. Razlog tomu su izuzetno zahtjevni uvjeti njenog
postojanja. Naime, savrena konkurencija ili trite savrene konkurencije razumijeva: a) postojanje velikog broja proizvoaa istog dobra,
b) postojanje velikog broja kupaca, c) niim ogranienu mobilnost svih
resursa pa dakle, i poduzea slobodno ulaze i naputaju trite, d)
savrenu obavijetenost kupaca i proizvoaa o svim relevantnim
trinim podacima (i proizvoai i potroai su upoznati s cijenama
dobara i inputa, te su u stanju uvijek kupiti po najnioj cijeni).
50
Pojam dobra, jednostavnosti radi, upotrebljavamo kao kraticu za izraz "dobra i

usluge"
131
7. TRITE DOBARA
Ova temeljna obiljeja savrene konkurencije pomoi e u

razotkrivanju ostalih specifinosti savrene konkurencije. Naime, budui
da postoji izuzetno veliki broj proizvoaa identinog proizvoda jasno je
da svaki od savrenih konkurenata proizvodi mali, neznatni dio ukupnog
proizvoda grane ili sektora. Savreni konkurent nije u stanju varirajui
veliinu vlastitog outputa utjecati na cijenu dobra. Budui da ne
posjeduje nikakvu trinu mo, savreni konkurent ne posjeduje nikakvu
kontrolu nad cijenom vlastitog dobra. Trite namee cijenu (nju
odreuje trina ponuda i trina potranja), a savreni konkurenti je,
nemajui drugog izbora, prihvaaju, preuzimaju. Savreni konkurent je
preuzimatelj cijene (price taker). Razlozi su ovom mirenju sa sudbinom
(barem kada je u pitanju cijena) dvojaki. Ponajprije, savreni konkurent
ne moe poveati cijenu iznad trine. Bio bi to samoubilaki korak
budui da bi, sasvim sigurno, ostao bez kupaca i bio izguran s trita.
Drugo, nije potrebito niti racionalno smanjiti cijenu ispod trine.
Naime, kupci su voljni kupiti dobro i po vioj, trinoj, cijeni.
Ovaj je tip konkurencije posve neosoban impersonalan. Naime,
"od ume ne vidite drvo". Ovdje nema osobnog suparnitva ne u tom
smislu da poduzee mora voditi rauna o ponaanju i reakcijama drugog
ili drugih poduzea kako bi odredilo vlastitu politiku ili ponaanje. U
savrenoj konkurenciji relevantne ekonomske parametre odeuju impersonalne snage trta.
Kada je cijena zadana veliina, kada bilo koju veliinu outputa
moete realizirati uz postojeu, trinu cijenu, tada je potranja s kojom
se suoavate savreno elastina. Horizont savrenog konkurenta mogue
je, dakle, prikazati na sljedei nain:
132
7. TRITE DOBARA
Slika 53.
7.1.1. Ukupni, granini i prosjeni prihod savrenog konkurenta

Sljedea osobitost savrene konkurencije tie se graninog i
prosjenog prihoda savrenog konkurenta.
Ukupni prihod, podsjeamo, jest zbroj svih primanja poduzea
koja ono realizira prodajom svojih dobara. Umnoak je to, dakle, utrene
koliine dobra i njegove cijene.
Ukupni prihod = Koliina Cijena
Granini (dodatni, marginalni) prihod je prihod koji donosi dodatno prodana jedinica dobra. To je, dakle, promjena, odnosno poveanje
ukupnog prihoda kao posljedica jedininog poveanja prodane koliine
dobara. Mogue ga je, prema tomu, izraunati na sljedei nain:
Granini prihod =
Ukupni prihod
Koliina
133
7. TRITE DOBARA
Budui da je savreni konkurent u prilici svaku dodatnu jedinicu

outputa realizirati po istoj cijeni kao i svaku prethodnu (podsjeamo,
cijenu odreuje i namee trite), to je Ukupni prihod = Koliina
Cijena. Dakle,
Granini prihod savrenog konkurenta =
Koliina Cijena
= Cijena .
Koliina
Prosjeni je prihod ukupni prihod po jedinici prodanog dobra.

Proizlazi da je prosjeni prihod, i to u svim trinim strukturama, jednak
cijeni dobra.
Prosjeni prihod =
Ukupni prihod
= Cijena
Koliina
Prema tomu, u uvjetima i samo u uvjetima savrene konkurencije

vrijedi da je cijena dobra jednaka graninom i prosjenom prihodu
savrenog konkurenta.
Cijena = Granini prihod = Prosjeni prihod
Situaciju u kojoj se nalazi savreni konkurent mogue je sada i
detaljnije prikazati.
134
7. TRITE DOBARA
Slike 54.
a) Trite
b) Savreni konkurent
7.1.2. Maksimaliziranje profita

Zadaa je poduzea, pa i savrenog konkurenta, maksimalizirati
profit - realizirati u danim uvjetima maksimalni profit. Profit jest razlika
izmeu ukupnog prihoda i ukupnog troka. Preuzimatelj cijene nije u
stanju kontrolirati cijenu svoga dobra, te nije u mogunosti da manipulirajui cijenom poveava profit. Meutim, postoji druga opcija.
Savreni konkurent moe manipulirati veliinom svog outputa. Sasvim
je sigurno da e on svoj output stabilizirati na onoj razini koja znai
maksimalni profit.
135
7. TRITE DOBARA
7.1.2.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit
Tablica 19.
Koliina dobra
0
10
20
30
40
50
60
70
Ukupni prihod
0
120
240
360
480
600
720
840
Ukupni troak
25
115
195
285
385
525
715
955
Profit
-25
5
45
75
95
75
5
-115
Kada je proizvedena i utrena koliina dobara jednaka nuli,

gubitak (negativni profit) je jednak fiksnom troku i iznosi 25. Gubitak
se, dakako, javlja kada je ukupni troak vei od ukupnog prihoda.
Prijelomna toka (break even point), prag rentabilnosti znai
jednakost ukupnog prihoda i ukupnog troka. To je situacija u kojoj
poduzee ne realizira profit, ali ni gubitak.
Profit se javlja nakon prve prijelomne toke da bi nestao, bio
zamijenjen gubitkom, nakon druge prijelomne toke. Output koji u datim
okolnostima (trina cijena dobra iznosi 12) garantira maksimalni profit
jest, oigledno, 40 jedinica dobra.
136
7. TRITE DOBARA
Slika 55.
7.1.2.2. Granini prihod, granini troak i profit
Profitno-maksimalizirajui output mogue je odrediti i pomou

odnosa izmeu graninog prihoda i graninog troka. Granini prihod
jest prihod koji donosi dodatno utrena jedinica dobra. Granini troak
jest troak proizvodnje dodatne jedinice dobra. Kada je granini prihod
savrenog konkurenta odnosno cijena dobra, vea od graninog troka,
savreni konkurent ima razloga poveavati svoj output. Dodatni je
prihod, naime, vei od dodatnog troka i za tu se razliku profit poduzea
poveava. Ukoliko je granini prihod (cijena dobra) manji od graninog
troka, savreni e konkurent smanjiti svoj output. Naime, vei dodatni
troak od dodatnog prihoda smanjuje profit. Profit e se u takvom
sluaju smanjiti upravo za onaj iznos za koji granini troak premauje
cijenu dobra - granini prihod.
137
7. TRITE DOBARA
Profitno-maksimalizirajui output, dakle, postoji tada kada savreni konkurent nema razloga niti poveavati niti smanjivati svoj output.
Maksimalizirati profit u uvjetima savrene konkurencije znai proizvoditi onaj output pri kojem je cijena dobra (granini prihod) jednaka
graninom troku. Pravilo maksimaliziranja profita u uvjetima savrene
konkurencije glasi:
Cijena = Granini troak .
Ispitajmo njegovu djelotvornost.
Tablica 20.
Koliina
dobra
0
10
20
30
40
50
60
70
Ukupni
prihod
0
120
240
360
480
600
720
840
Granini
prihod
12
12
12
12
12
12
12
Ukupni
troak
25
115
195
285
385
525
715
955
Granini
troak
Profit
9
8
9
10
14
19
24
-25
5
45
75
95
75
5
-115
Usredotoimo se na odnos izmeu graninog prihoda (cijene

dobra) i graninog troka. Pri outputu od 10 jedinica granini prihod (12)
jest vei od graninog troka (9). Po jedinici proizvedenog i utrenog
dobra granini prihod je za 3 novane jedinice vei od graninog troka,
te se profit poveava za 30 novanih jedinica (3 10 = 30). Ovo vrijedi
(granini prihod je vei od graninog troka) sve do outputa od 40.
Zapitajmo se hoe li savreni konkurent proizvesti output od 50.
Dakako da ne. Naime, pri outputu od 50 granini troak (14) jest vei od
graninog prihoda (12). Upravo stoga se profit smanjuje za 20 novanih
jedinica (2 10) i sa 95 pada na 75 novanih jedinica. Dakle, odnos
138
7. TRITE DOBARA
izmeu graninog prihoda (cijene dobra) i graninog troka upuuje na

zakljuak kako profitno-maksimalizirajui output jest 40.
Slika 56.
Pretpostavimo da raspolaemo jedino podacima koje nudi gornja

slika. Kako dokazati da presjecite krivulja graninog troka i graninog
prihoda jest doista toka maksimaliziranja profita? Kako dokazati da
output od 40 jedinica dobra jest profitno-maksimalizirajui output?
Potrebiti e dokaz pruiti i, istovremeno, omoguiti izraunavanje
prosjenog i ukupnog (maksimalnog) profita, prosjeni ukupni troak
odnosno njegova krivulja.
139
7. TRITE DOBARA
Tablica 21.
Koliina dobra
0
10
20
30
40
50
60
70
Ukupni troak
25
115
195
285
385
525
715
955
Prosjeni ukupni troak

11,5
9,75
9,5
9,625
10,5
11,92
13,64
Slika 57.
Prosjeni profit je profit po jedinici realiziranog dobra.
140
7. TRITE DOBARA
Profit
Prosjeni profit =
Koliina
Meutim, prosjeni profit je, kao to gornja slika pokazuje, i
razlika izmeu prosjenog prihoda i prosjenog ukupnog troka.
Prosjeni profit = Prosjeni prihod - Prosjeni ukupni troak
Budui da prosjeni ukupni troak, pri optimalnom outputu
odreenom jednakou cijene (graninog prihoda) i graninog troka,
iznosi 9,625, prosjeni profit jednak je 2,375. Umnoak prosjenog
profita i utrene (optimalne, profitno-maksimalizirajue) koliine odreuje veliinu (maksimalnog) profita kojega ostvaruje savreni konkurent.
Povrina osjenanog pravokutnika pokazuje veliinu maksimalnog
profita kojega realizira savreni konkurent (slika 57).
Profit = Prosjeni profit Koliina
Profit = 2,375 40 = 95
7.1.3. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka kao
prijelomna toka
U odreenim uvjetima toka maksimaliziranja profita moe
postati prijelomna toka. Pretpostavimo da trina cijena padne na razinu
minimalnog prosjenog ukupnog troka. Optimalni e output i dalje biti
odreen presjecitem krivulja graninog prihoda (cijene) i graninog
troka, ali on vie nee znaiti realizaciju maksimalnog profita.
Optimalna razina proizvodnje, u novim trinim uvjetima (trina cijena
iznosi 9,5), omoguit e tek poslovanje bez gubitka ali i bez profita
(prijelomna toka, prag rentabilnosti).
141
7. TRITE DOBARA
Slika 58.
Optimalni output sada iznosi 30. Prag rentabilnosti znai

jednakost ukupnog prihoda i ukupnog troka ali i prosjenog prihoda i
prosjenog ukupnog troka. Ne postoji profit ali, na sreu, niti gubitak.
Zamjeujete, svaki output, vei ili manji od optimalnog, vodi poduzee u
gubitak, u situaciju u kojoj je prosjeni ukupni troak vei od prosjenog
prihoda.
142
7. TRITE DOBARA
7.1.4. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka kao

toka minimaliziranja gubitka
Gurnu li trine sile trinu cijenu ispod razine minimalnog
prosjenog ukupnog troka, savreni e konkurent, pri svim veliinama
svog outputa, realizirati gubitak. Minimalni e gubitak jamiti output
odreen jednakou cijene (graninog prihoda) i graninog troka.
Pretpostavimo da trina cijena iznosi 8,5.
Slika 59.
Prosjeni gubitak jest gubitak po jedinici utrenog dobra.

Prosjeni gubitak =
Gubitak
Koliina
143
7. TRITE DOBARA
Meutim, prosjeni je gubitak, a to pokazuje i gornja slika, razlika izmeu prosjenog ukupnog troka i prosjenog prihoda.
Prosjeni gubitak = Prosjeni ukupni troak - Prosjeni prihod
Prosjeni gubitak = 9,75 - 8,5 = 1,25
Umnoak prosjenog gubitka i utrene (u danim uvjetima optimalne) koliine odreuje veliinu (minimalnog) gubitka koji realizira
savreni konkurent.
Gubitak = Prosjeni gubitak Koliina
Gubitak = 1,25 20 = 25
7.1.5. Prekidanje proizvodnje
Pojava gubitka otvara pitanje, makar i privremenog, prekidanja
proizvodnje. U kratkom vremenskom razdoblju poduzee suoeno s
gubitkom ima na raspolaganju samo dvije opcije: nastaviti proizvoditi s
gubitkom ili prekinuti proizvodnju. Naime, pojava gubitka ne mora
nuno znaiti prekid proizvodnje. Mogue je da udno zvui, meutim,
savrenom konkurentu, iz navedenog primjera, koji proizvodi gubitak od
25 novanih jedinica bit e svejedno hoe li nastaviti proizvodnju ili e
je prekinuti. Naime, gubitak je jednak upravo fiksnom troku budui da
je trite cijenu gurnulo na razinu minimalnog prosjenog varijabilnog
troka (8,5). Fiksni troak, proizvodili ili ne, nije mogue izbjei.
Naemu je poduzeu, dakle, doista svejedno hoe li nastaviti ili prekinuti
proizvodnju. U oba sluaja gubitak je jednak fiksnom troku.
Situaciju u kojoj se poduzee nalo mogue je opisati na sljedei
nain:
144
7. TRITE DOBARA
Cijena (prosjeni prihod) = Minimalni prosjeni varijabilni troak*

8,5
=
8,5
Ukupni prihod
=
Varijabilni troak
170
=
170
Gubitak
=
Fiksni troak .
25
=
25
Tablica 22.
Koliina dobra
Varijabilni troak
0
10
20
30
40
50
60
70
0
90
170
260
360
500
690
930
Prosjeni varijabilni
troak
9
8,5*
8,67
9
10
11,5
13,28
Namee se zakljuak kako e poduzee neminovno prekinuti

proizvodnju kada njegov gubitak bude vei od fiksnog troka. To e se,
naravno, dogoditi tada kada trite nametne cijenu koja je manja od
minimalnog prosjenog varijabilnog troka. U tom sluaju ukupni prihod
nije u stanju pokriti niti varijabilni troak. Prema tomu, pretpostavke
prekidanja proizvodnje su:
Cijena (prosjeni prihod) < Minimalni prosjeni varijabilni troak
8,4
8,5
Ukupni prihod
168
Gubitak
27
<
Varijabilni troak
170
>
Fiksni troak .
25
145
7. TRITE DOBARA
Prekid e proizvodnje u ovakvom sluaju smanjiti gubitak i

svesti ga na fiksni troak.
7.1.6. Potopljeni troak
Pitanje prekidanja proizvodnje mogue je povezati s pojmom
potopljenog troka (sunk cost). Troak je potopljen kada ga nije mogue
nadoknaditi. Fiksni troak se, u kratkom vremenskom razdoblju, moe
smatrati potopljenim trokom. Naime, poduzee ne moe privremeno
prekinuvi proizvodnju izbjei fiksni troak. Stoga, fiksni potopljeni
troak moemo zanemariti prilikom donoenja odluke o tome da li i
koliko proizvoditi. Fiksni (potopljeni) troak se moe ignorirati51 (u
kratkom vremenskom razdoblju) te vanim postaje pokrie varijabilnog
troka. Otuda proizvoai nastavljaju proizvoditi ak i kada ta proizvodnja znai pojavu gubitka, ali gubitka manjeg od fiksnog troka.
Dakako, i u svakodnevnom se ivotu susreemo sa potopljenim
trokom. Pretpostavimo da ste kupljenu kartu za nogometnu utakmicu
izgubili. Nastali potopljeni troak ete zanemariti52 i budui da ste
vatreni navija svoga kluba kupit ete novu ulaznicu i, imate li sree,
veseliti se pobjedi svoga kluba.
7.1.7. Krivulja ponude savrenog konkurenta
Optimalni output savrenog konkurenta odreen je presjecitem
krivulja graninog troka i graninog prihoda (cijene).
51
Ne vrijedi plakati nad prolivenim mlijekom.
52
Nita drugo vam i ne preostaje.
146
7. TRITE DOBARA
Slika 60.
Nije, dakle, teko zakljuiti kako krivulja ponude savrenog

konkurenta jest identina s njegovom krivuljom graninog troka, jer e
sa svakim porastom cijene poveavati ponuenu koliinu. Ovo vrijedi uz
jedan znaajan izuzetak. Naime, toka a na krivulji graninog troka
moe, ali i ne mora znaiti poetak ponude budui da, u ovoj situaciji,
proizvodio ili ne, savreni konkurent biljei gubitak jednak fiksnom
troku. Ukoliko cijena padne ispod razine minimalnog prosjenog
varijabilnog troka, nuno se prekida proizvodnja i ponuena koliina je
jednaka nuli.
147
7. TRITE DOBARA
Slika 61.
7.1.8. Pitanje izlaska sa trita
U dugom vremenskom razdoblju pojava gubitka nuno namee

pitanje naputanja trita.
Do izlaska sa trita e doi ukoliko je ukupni prihod manji od
ukupnog troka. Poduzee ne moe u dugom vremenskom razdoblju
podnositi gubitak. Izlazak slijedi, dakle, ukoliko je
Ukupni prihod < Ukupni troak .
U tome e sluaju prosjeni prihod, odnosno cijena dobra kojega
proizvodi savreni konkurent biti manja od prosjenog ukupnog troka.
Prosjeni prihod (cijena) < Prosjeni ukupni troak
148
7. TRITE DOBARA
Prema tomu, krivulja ponude savrenog konkurenta je identina

sa krivuljom njegovog graninog troka ali u onom podruju cijena u
kojemu je cijena dobra jednaka, odnosno vea od prosjenog ukupnog
troka.
Slika 62.
Cijena
Ponuda, granini troak
C > PUT
C< PUT
Koliina dobra
7.1.9. Dugorona ravnotea u uvjetima savrene konkurencije

Pretpostavimo da trina cijena omoguuje savrenim konkurentima realizaciju profita. Podsjetimo se poznate nam situacije:
149
7. TRITE DOBARA
Slike 63.
a) Trite
b) Savreni konkurent
Ovo je, dakle, sretni kraj prie o savrenom konkurentu u

kratkom vremenskom razdoblju. Meutim, ista pria u dugom vremenskom razdoblju ima neto drukiji kraj.
Jedno od obiljeja savrene konkurencije jest i injenica da se
novi konkurenti potpuno slobodno pojavljuju na tritu. Sasvim je
sigurno da e profit privui nove konkurente. Njihova e pojava, u
dugom vremenskom razdoblju, poveati trinu ponudu i izazvati pad
cijene i profita. Ukoliko se pojavio izuzetno velik broj novih poduzea
pad e cijene dovesti do pojave gubitka. Gubitak e izazvati iseljavanje
poduzea, te e proces dugoronog prilagoavanja trajati sve dotle dok
profit svih savrenih konkurenata ne bude sveden na nulu. Dugorona
ravnotea znai da nema razloga niti za useljavanje niti iseljavanje
poduzea, a cijena je jednaka minimalnom prosjenom ukupnom troku
savrenih konkurenata.
Drugim rijeima, dugorona ravnotea znai da je ekonomski
profit savrenih konkurenata jednak nuli. Naime, profit (pozitivna razlika
150
7. TRITE DOBARA
izmeu ukupnog prihoda i ukupnog troka) emo od sada zvati ekonomski profit.
Slike 64.
Vjerojatno se pitate to to savrene konkurente i dalje zadrava

na tritu, potie na proizvodnju kada je njihov ekonomski profit jednak
nuli. Odgovor je jednostavan: normalni profit.
Normalni profit postoji, dakle, i tada kada je ukupni prihod
jednak ukupnomu troku. Ukupni je troak mogue podijeliti na (osim
nama ve poznate podjele na fiksni i varijabilni troak) eksplicitni i
implicitni troak. Eksplicitni ili raunovodstveni troak je troak svih
inputa koji nisu vlasnitvo vlasnika poduzea. To je troak onih
imbenika proizvodnje koje poduzee mora kupovati kako bi moglo
funkcionirati. Dakako, raunovodstvo ove kupovine vrijedno biljei te
eksplicitni troak zovemo i raunovodstveni troak.
Implicitni troak je troak svih onih inputa koje posjeduje vlasnik
ili vlasnici poduzea. To je troak imbenika proizvodnje koje, dakle,
nije potrebito kupovati od drugih poduzea. Implicitni troak je troak
alternativne uporabe vlasnikovih inputa te ga nazivamo i oportunitetni
151
7. TRITE DOBARA
troak. Oportunitetni je ili implicitni troak vrijednost najbolje alternative koju smo propustili realizirati.
Pretpostavimo da ste pokrenuli nekakav "business". Vi vodite
vae poduzee, pretpostavimo nadalje, vlasnik ste poslovnog prostora i
odreena novana sredstva ste uloili u poduzee. Vi ste, dakako, inpute
u vaem vlasnitvu (va rad, va poslovni prostor i novana sredstva)
mogli upotrijebiti i na drugi nain. Ponajprije, mogli ste se zaposliti i,
kao diplomirani ekonomist, realizirati odgovarajuu plau. Nadalje,
mogli ste iznajmiti poslovni prostor i ostvariti odgovarajuu najamninu.
Konano, novana ste sredstva, umjesto u vlastito poduzee, mogli
uloiti u banku i realizirati odgovarajuu kamatu. Dakle, proputena
plaa, nerealizirana najamnina i kamata implicitni su ili oportunitetni
troak vae odluke da imate svoje poduzee.
U svakodnevnom ivotu, budui da smo prisiljeni birati izmeu
razliitih alternativa, gotovo svaki na postupak izaziva neki oportunitetni troak, a posebno znaenje oportunitetni ili implicitni troak ima
u ekonomskom ivotu.
Prema tomu, normalni profit (koji postoji kada je ukupni prihod
jednak ukupnom troku - eksplicitnom i implicitnom) predstavlja onaj
dio ukupnog prihoda koji pokriva upravo implicitni troak.
Ukupni prihod = Ukupni troak
( Eksplicitni troak + Implicitni troak )

Normalni profit
152
7. TRITE DOBARA
Zakljuimo kako normalni profit jest gorivo koje u dugom

vremenskom razdoblju omoguava rad stroja savrene konkurencije.
Dugorona ravnotea znai i jednakost cijene dobra i graninog
troka. Kada je cijena dobra jednaka graninom troku (kao to je to
sluaj na tritu savrene konkurencije), postoji alokacijska efikasnost.
Pokuajmo alokacijsku efikasnost razumjeti na nain da granini
troak shvatimo kao oportunitetni troak, kao vrijednost alternativnog
dobra kojeg mogu proizvesti isti resursi. Kada je, dakle, cijena dobra
jednaka graninom troku (C = GT) resursi su alocirani na nain da
njihova (najbolja) alternativna uporaba znai proizvodnju iste vrijednosti. Ne postoji alternativni angaman resursa koji bi znaio
proizvodnju vee vrijednosti. Resurse nije potrebito realocirati, te postoji
alokacijska efikasnost.
Kada je cijena nekog dobra vea od njegovog graninog troka
(C>GT) govorimo o alokacijskoj neefikasnosti. U ovom je sluaju
nedovoljno resursa upotrijebljeno u proizvodnji dotinog dobra. Alternativni angaman resursa znai proizvodnju manje vrijednosti. Resurse je
potrebito realocirati na nain da se vie resursa angaira u proizvodnji
dobra ija je cijena vea od graninog troka.
Alokacijska neefikasnost postoji i kada je cijena dobra manja od
graninog troka njegove proizvodnje (C < GT). Ova nejednakost signalizira da je previe resursa upotrijebljeno u proizvodnji nekog dobra.
Alternativna uporaba resursa znai proizvodnju vee vrijednosti.
Potrebito je, drutveni interes to nalae, vei dio resursa uloiti u proizvodnju alternativnog, vrjednijeg dobra.
Na kraju, valja konstatirati da dugorona ravnotea u uvjetima
savrene konkurencije znai i jednakost cijene i minimalnog prosjenog
ukupnog troka (C= min.PUT). Dugorono, savreni konkurenti koriste
upravo svoje kapacitete. Koristiti kapacitet znai, naime, upravo
proizvesti onaj output koji minimalizira prosjeni ukupni troak.
153
7. TRITE DOBARA
7.2. MONOPOL
7.2.1. Pojam i oblici
U lepezi trinih struktura savrena konkurencija jest jedna
krajnost. Druga je monopol. Monopol znai postojanje jednog
proizvoaa-ponuaa jedinstvenog dobra 53 koji je, na ovaj ili onaj
nain, zatien od pojave potencijalne konkurencije.
Obzirom na razliite naine onemoguavanja konkurencije valja
razlikovati zakonski (legalni) monopol i prirodni monopol.
Zakonski monopol nastaje na osnovi zakonom utvrenih povlastica (koncesije, licence, patenti).
Prirodni monopol nastaje kada jedno poduzee monopolizira
prirodne resurse. Meutim, do nastanka prirodnog monopola moe doi i
uslijed ekonomije razmjera. Poduzee koje biljei rastue prinose
razmjera (ekonomija razmjera) u stanju je, zahvaljujui neprekidnom
obaranju prosjenog ukupnog troka, potisnuti sve konkurente sa trita i
osvojiti monopolski poloaj. Ono je, dakle, sposobno, zbog toga to je
postotno poveanje njegovog ukupnog proizvoda vee od postotnog
poveanja angairanih inputa, trite opskrbiti odgovarajuim dobrom uz
nii prosjeni ukupni troak nego vei broj manjih poduzea. esti uzrok
uspjenog poveavanja razmjera poduzea jest izuzetno visoki fiksni
troak. Poveavanje outputa, u takvom sluaju, znai znaajno smanjenje
prosjenog fiksnog troka koje, unato poveanju prosjenog varijabilnog troka, izaziva pad prosjenog ukupnog troka. Primjeri prirodnog
monopola nastalog zbog ekonomije razmjera jesu distribucija plina,
elektrine energije, vode itd.
53
Rije je o dobru koje nema bliskog supstituta.
154
7. TRITE DOBARA
7.2.2. Ukupni, granini i prosjeni prihod monopola

Budui da je monopol jedini ponua nekog dobra, potranja s
kojom se on sueljava jest trina potranja (zbroj svih individualnih
potranji). Krivulja trine potranje je krivulja opadajueg oblika.
Dakako, njome upravlja zakon potranje, te nioj cijeni dobra odgovara
vea potraivana koliina. Vrijedi, naravno, i obrnuto. Krivulja trine
potranje je istovremeno i krivulja prosjenog prihoda monopola. Dok je
u uvjetima savrene konkurencije cijena dobra bila jedanka graninom i
prosjenom prihodu savrenog konkurenta u uvjetima monopola cijena
je jednaka samo prosjenom prihodu. Naime, granini prihod monopola
je manji od prosjenog prihoda, odnosno cijene dobra. Zbog ega je to
tako?
Monopol, zahvaljujui svom posebnom, povlatenom poloaju,
posjeduje trinu mo. On je u stanju, manipulirajui vlastitim outputom,
odnosno njegovom veliinom, odreivati cijenu dobra. Za razliku od
savrenog konkurenta - preuzimatelja cijene (price taker-a) monopol
odreuje, "pravi" cijenu. Monopol je "price maker". Pri tome, ipak,
postoje neka ogranienja. Naime, monopol moe birati izmeu razliitih
cijena odreenih trinom potranjom. Ukoliko zahtijeva niu cijenu,
potraivana e koliina dobara biti vea. Zbog toga se granini prihod
monopola - prihod koji donosi dodatno utrena jedinica dobra
Ukupni prihod
- javlja kao razlika izmeu poveanja ukupnog

Koliina
prihoda uslijed poveanja realizirane koliine dobara i smanjenja
ukupnog prihoda uslijed smanjenja cijene dobra. Rezultat je manji od
cijene dobra odnosno prosjenog prihoda.
Sve dotle dok smanjenje cijene dobra (monopol se, dakle,
odreujui cijenu sputa niz krivulju trine potranje) znai pozitivan
granini prihod ukupni prihod monopola raste. U tom podruju trina
potranja jest cjenovno elastina odnosno Ec > 1. 54
54
Podsjeamo da je Ec > 1 kada postotno smanjenje cijene izazove takvo postotno

poveanje potraivane koliine koje znai rast ukupnog prihoda.
155
7. TRITE DOBARA
Kada je granini prihod monopola jednak 0, ukupni prihod

monopola niti raste niti pada, on je maksimalan. U tom sluaju trina
potranja je jedinino ili stabilno elastina, a Ec = 1.
Kada smanjenje cijene dobra znai negativan granini prihod
ukupni prihod monopola opada. U tom podruju trina potranja jest
cjenovno neelastina, odnosno 0 < Ec < 1.
Tablica 23.
Cijena
12
11
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
156
Potraivana
koliina
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
Ukupni prihod
0
11
20
27
32
35
36
35
32
27
20
11
0
Granini prihod
11
9
7
5
3
1
-1
-3
-5
-7
-9
-11
7. TRITE DOBARA
Slika 65.
157
7. TRITE DOBARA
Slika 66.
Koje je podruje trine potranje zanimljivo za monopol? U

kojem e dijelu trine potranje monopol potraiti svoj profitnomaksimalizirajui output? Nasuprot uvrijeenom miljenju bit e to onaj
segment trine potranje koji znai rast ukupnog prihoda, koji, dakle,
znai pozitivan granini prihod i cjenovno elastinu potranju. Ukoliko,
kojim sluajem, monopol zae u podruje cjenovno neelastine
potranje, on e ga napustiti poveavajui cijenu i smanjujui output.
158
7. TRITE DOBARA
7.2.3. Maksimaliziranje profita

7.2.3.1. Ukupni prihod, ukupni troak i profit
Provjerimo tvrdnju da se profitno-maksimalizirajui output

nalazi u onom segmentu trine potranje koja znai pozitivan granini
prihod i Ec > 1. Odredimo output koji znai maksimalni ekonomski
profit i to pomou ukupnog prihoda i ukupnog troka.
Tablica 24.
Cijena
12
11
10
9
8
7
6
Potraivana
koliina
0
1
2
3
4
5
6
Ukupni
prihod
0
11
20
27
32
35
36
Ukupni
troak
7
11
14
19
26
35
46
Profit
-7
0
6
8
6
0
-10
Ekonomski se profit (pozitivna razlika izmeu ukupnog prihoda i

ukupnog troka) javlja nakon prve prijelomne toke i nestaje nakon
druge. Neprijeporno, profitno-maksimalizirajui output jesu 3 jedinice
dobra.
159
7. TRITE DOBARA
Slika 67.
ukupni
troak
Ukupni
prihod,
ukupni 45
troak
40
ukupni
prihod
36
35
32
30
27
25
maksimalni
profiit=8
20
19
15
11
10
7
profitno-maksimizirajui
output
Potraivana
koliina
7.2.3.2. Granini prihod, granini troak i profit
Output koji, u danim uvjetima, osigurava maksimalni profit

mogue je locirati i pomou graninog prihoda i graninog troka.
Pravilo koje smo otkrili, analizirajui savrenu konkurenciju, vrijedi i u
uvjetima monopola. Naime, monopol e poveavati svoj ukupni proizvod sve dok je granini prihod vei od graninog troka. Ukoliko je
granini troak vei od graninog prihoda, output valja smanjivati sve
dok se ne izjednae granini prihod i granini troak. Monopol e,
160
7. TRITE DOBARA
ponovimo, maksimalizirati svoj profit proizvodei onaj output pri kojem

je granini prihod jednak graninom troku.
Tablica 25.
Cijena
Potraivana
koliina
Ukupni
prihod
12
11
10
9
8
7
6
0
1
2
3
4
5
6
0
11
20
27
32
35
36
Granini
prihod
11
9
7
5
3
1
Ukupni
troak
Granini
troak
Profit
7
11
14
19
26
35
46
4
3
5
7
9
11
-7
0
6
8
6
0
-10
Profitno-maksimalizirajui output jesu, naravno, 3 jedinice

dobra. etvrtu jedinicu monopol nee proizvesti budui da je njen granini troak (7) vei od graninog prihoda (5). Proizvodnja te etvrte
jedinice znaila bi smanjenje profita za dvije novane jedinice.
Da bismo i slikom pokazali i dokazali kako output od 3 jedinice
dobra jest profitno-maksimalizirajui potrebito je gornju tablicu dopuniti
podacima o prosjenom ukupnom troku.
Tablica 26.
Koliina
0
1
2
3
4
5
6
Ukupni troak
7
11
14
19
26
35
46

11
7
6,33
6,5
7
7,67
161
7. TRITE DOBARA
Slika 68.
Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog troka ukazuje

na profitno maksimilizirajui output. To su, ve spomenute, tri jedinice
dobra. Pri tom, optimalnom to se poslovnog rezultata tie, outputu
cijena dobra iznosi 9, a prosjeni ukupni troak 6,33. Prosjeni profit
(prosjeni prihod - prosjeni ukupni troak) iznosi 2,67, a maksimalni
(ekonomski) profit (2,67 3) iznosi 8.
Za razliku od savrenog konkurenta koji je u dugom vremenskom
razdoblju "osuen" na normalni profit monopol moe u dugom vremenskom razdoblju realizirati ekonomski profit. Taj dugovjeni ekonomski
profit koji monopol realizira zahvaljujui injenici da je zatien od
pojave konkurencije nazivamo monopolski profit. Meutim, povlateni,
monopolski poloaj ne jami trajnu i sigurnu realizaciju ekonomskog
profita. Naime, promjene (pad) trine potranje mogu monopolu
omoguiti tek ostvarenje normalnog profita, a mogu ga gurnuti i u
gubitak.
162
7. TRITE DOBARA
7.2.4. Prijelomna toka u uvjetima monopola

Ukoliko uslijed smanjenja trine potranje njena krivulja, pri
optimalnom outputu, odreenom jednakou graninog prihoda i
graninog troka, tangira krivulju prosjenog ukupnog troka monopol
realizira tek normalni profit. Ekonomski je profit jednak nuli budui da
je prosjeni prihod jednak prosjenom ukupnom troku, odnosno ukupni
prihod je jednak ukupnom troku.
Slika 69.
Granini troak
Svaki output, vei ili manji od optimalnog K, vodi monopol u

gubitak, vodi ga u situaciju u kojoj je prosjeni ukupni troak vei od
prosjenog prihoda. Jedino K jami jednakost prosjenog ukupnog
troka i prosjenog prihoda te realizaciju normalnog profita. Ali, ak i
tada kada ostvaruje samo normalni profit monopol zahtijeva veu cijenu
od minimalnog prosjenog ukupnog troka. Looj reputaciji monopola,
izmeu ostalog, pridonosi i injenica da prijelomna toka u uvjetima
monopola ne znai, za razliku od savrene konkurencije, izjednaavanje
cijene (prosjenog prihoda) i minimalnog prosjenog ukupnog troka.
163
7. TRITE DOBARA
7.2.5. Toka minimaliziranja gubitka u uvjetima monopola

Monopol nee izbjei gubitak kada je pri svim razinama proizvodnje prosjeni ukupni troak vei od prosjenog prihoda.
Slika 70.
Granini troak
Najvie to monopol u ovoj situaciji moe uiniti jest minimalizirati gubitak. Minimalni gubitak osigurava optimalni output K
(odreen presjecitem krivulja graninog prihoda i graninog troka).
Ukoliko je gubitak vei od fiksnog troka, ukoliko je, dakle, cijena (prosjeni prihod) manja od minimalnog prosjenog varijabilnog
troka monopol e, ba kao i savreni konkurent, makar i privremeno,
prekinuti proizvodnju.
164
7. TRITE DOBARA
7.2.6. Monopol i krivulja ponude

Krivulja ponude savrenog konkurenta jednaka je s krivuljom
njegovog graninog troka. Dakako, ovo vrijedi ukoliko je cijena vea od
minimalnog prosjenog varijabilnog troka savrenog konkurenta.
Za razliku od savrenog konkurenta monopol nema krivulju
ponude. Monopolova krivulja ponude ne postoji. Podsjetimo, krivulja
ponude (bilo individualne, bilo trine) pokazuje odnos izmeu cijene
nekog dobra i ponuene koliine. Via cijena, ceteris paribus, znai veu
ponuenu koliinu. Vrijedi i obrnuto. Meutim, kada je monopol u
pitanju taj jedinstveni odnos izmeu cijene i ponuene koliine naprosto
ne postoji. Monopol, u razliitim trinim situacijama, nastoji proizvesti
onu koliinu dobra koja znai jednakost graninog prihoda i graninog
troka i, pri tome, zahtijeva maksimalnu cijenu koju doputa trina
potranja.
Slika 71.55
Cijena ,
granini troak,
granini prihod
Granini troak
C
Potranja1
Potranja0
Granini
prihod0
K0
K1
Granini
prihod1
Koliina
55
Vidjeti: Mansfield, E.: Microeconomics, W.W. Norton & Company, Inc. New York
1991., str. 266.
165
7. TRITE DOBARA
Nepostojanje jedinstvenog odnosa izmeu cijene dobra i ponuene koliine pokazuje i prethodna slika. Naime, jedna te ista cijena moe,
kada je rije o monopolu, znaiti najrazliitije ponuene koliine.
Monopol je konzistentan u svome nastojanju da proizvodi output koji
izjednaava granini prihod i granini troak. Ovo njegovo nastojanje ne
implicira, meutim, postojanje jedinstvenog odnosa izmeu cijene dobra
i ponuene koliine istog dobra.
7.2.7. Monopol i diskriminacija cijena
Do sada, mada to posebno ne naglasismo, bijae rije o monopolu
s jedinstvenom cijenom. Monopol s jedinstvenom cijenom je monopol
koji zahtijeva istu cijenu za svaku jedinicu svog outputa.
Monopol, meutim, moe prakticirati diskriminaciju cijena.
Diskriminacija cijena znai prodaju istog dobra po razliitim cijenama
razliitim kupcima. Dakako, ove razlike u cijenama nemaju opravdanje u
razliitim trokovima poslovanja.
Uspjeno diferenciranje cijena ili diskriminacija cijena pretpostavlja:
1. Proizvoa mora biti u stanju kontrolirati cijenu dobra. On,
dakle, mora posjedovati monopolsku, odnosno trinu mo.
Diskriminacija cijena nije mogua i ne moe je, naravno, biti
u uvjetima savrene konkurencije.
2. Dobro ili usluga koja se namjerava prodavati po razliitim
cijenama ne moe biti namijenjenja preprodaji.
Mogua bi preprodaja vrlo brzo dovela do etabliranja jedinstvene cijene
3. Proizvoa, odnosno ponua mora biti u stanju procijeniti
platenu sposobnost kupaca i spremnost na kupovinu, odnosno novani iznos koji su pojedini kupci ili skupine kupaca
voljni platiti za dobro ili uslugu.
166
7. TRITE DOBARA
U stvarnom svijetu potroai ne ulaze u prodavaonice s istaknutim novanim iznosima koje su spremni platiti za pojedina dobra ili
usluge. U stvarnom svijetu diskriminacija cijena nije savrena. Ali,
jednostavnosti radi pretpostavit emo da monopol uspijeva savreno
diskriminirati cijene.
7.2.7.1. Savrena diskriminacija cijena
O savrenoj diskriminaciji cijena govorimo kada proizvoa od

svakog kupca zahtijeva maksimalni novani iznos kojega je on spreman
platiti. U ovoj je situaciji cijena u svakom pojedinom sluaju jednaka
vrijednosti dobra, odnosno usluge. Potroaki viak biva pretvoren u
profit proizvoaa.
Prema tomu, monopol posee za diskriminacijom cijena budui
da ona poveava njegov profit. Sljedei e grafiki prikazi pojasniti
uinke savrene diskriminacije cijena.
Slika 72.
A
Ekonomski profit
C
Granini troak

Trina potranja , prosjeni prihod
Granini prihod
K
167
7. TRITE DOBARA
Rije je o situaciji koju dobro poznajemo. Monopol, pridravajui se pravila da izjednai granini prihod i granini troak, proizvodi
output K. Na taj, poznati nam, nain maksimalizira svoj profit. Ali,
zamjeujete da potroai koji su spremni platiti jedinstvenu cijenu C
ostvaruju potroaki probitak kojega prikazuje povrina trokuta ACB.
Slika 73.
Ekonomski profit
Granini troak
Trina potranja , prosjeni prihod,

granini prihod
K1
Savrena diskriminacija cijena brie razliku izmeu cijene i

graninog prihoda. Ba kao u savrenog konkurenta i u monopola koji
savreno diskriminira cijene vrijedi da je cijena = prosjeni prihod =
granini prihod.
Razlog tomu jest injenica da se smanjenje cijene (koje rezultira
poveanjem potraivane koliine) odnosi samo na dodatno utrenu
jedinicu dobra, a ne i na sve prethodne jedinice. Stoga, svaka jedinica
outputa znai jednakost cijene i graninog prihoda.
168
7. TRITE DOBARA
Monopol proizvodi ukupni proizvod K1 koji znai (ba kao i u

savrenog konkurenta) jednakost cijene dobra i graninog troka. Uinci
su savrene diskriminacije cijena dvojaki:
a) Potroaki probitak se pretvara u profit. Ali, poveanju
profita pridonose i oni kupci koje je jedinstvena cijena i
pravilo izjednaavanja graninog prihoda i cijene izbacilo "iz
igre". Sada svi kupci, osim posljednjeg, plaaju cijenu veu
od one koja bi se formirala u uvjetima savrene konkurencije.
Samo posljednji kupac plaa cijenu jednaku graninom
troku.
b) Mogue ironino, ali poveanje profita, posredovano savrenom diskriminacijom cijena, znai proizvodnju veeg,
alokacijski efikasnog outputa pri kojem je cijena izjednaena
s graninim trokom.
Zakljuimo: savrena diskriminacija cijena rezultira veim
profitom, ali i veim, alokacijski efikasnim outputom.
7.2.8. Usporedba monopola i savrene konkurencije
Usporediti monopol i savrenu konkurenciju znai, prije svega,
usporediti cijene koje nastaju u ovim razliitim trinim strukturama, te
outpute koje odbacuje monopol, odnosno savrena konkurencija.
Pretpostavit emo da je, ponajprije, neki sektor gospodarstva
podvrgnut savrenoj konkurenciji. Ravnotena e cijena i output biti
odreeni presjecitem krivulja trine potranje i trine ponude. Ne
zaboravimo, krivulja trine ponude je istovremeno i krivulja graninog
troka. Svaki od savrenih konkurenata prihvaa trinu cijenu kao danu
i proizvodi onaj output pri kojemu je granini troak jednak cijeni dobra.
Potom emo isti sektor monopolizirati pretpostavivi da umjesto
velikog broja ponuaa postoji samo jedan. Uvest emo u igru njegovu
krivulju graninog prihoda. Monopol e proizvesti output pri kojemu je
169
7. TRITE DOBARA
granini prihod izjednaen s njegovim graninim trokom, te odrediti

maksimalnu cijenu koju trina potranja moe podnijeti.
Slika 74.
Nije teko zakljuiti da:

1. monopolska cijena (CM) jest vea od cijene koju odbacuje savrena
konkurencija (CK)
2. monopolski output (KM) jest manji od konkurencijskog outputa (KK)
3. monopolska cijena (CM) jest vea od graninog troka
4. cijena formirana u uvjetima savrene konkurencije (CK) jednaka je
graninom troku.
Meutim, osim alokacijske neuinkovitosti te proizvodne
neuinkovitosti nekoritenja kapaciteta [ak i u situaciji realizacije
normalnog profita cijena je vea od minimalnog prosjenog ukupnog
170
7. TRITE DOBARA
troka (c > min. PUT)] monopolu se moe prigovoriti i tzv. "rent seeking
behavior". Rije je o traganju za rentom, odnosno ponaanju usmjerenom na izgradnju monopolskog poloaja i njegovu zatitu. Lobiranje
radi carinske zatite od inozemne konkurencije samo je jedan primjer
"rent seeking-a", aktivnosti koja, dakako, izaziva dodatne trokove, a
koje je cilj realizacija monopolskog profita. Izgradnja i odravanje
barijera koje tite monopolski poloaj moe biti zaista skupa.
Ali, to nije sve. Monopol, a zbog zatienosti od konkurencije,
zbog inertnog i hipertrofiranog upravljakog i kontrolnog mehanizma
moe bolovati od X neefikasnosti. Ovaj se oblik neefikasnosti ne odnosi
na poznatu injenicu da monopol smanjuje output kako bi poveao
cijenu ve je Harvey Leibenstein vee uz injenicu da se uz date inpute
ne proizvodi maksimalni mogui output. Zatieno od konkurencije,
uljuljkano u sigurnost monopolske pozicije poduzee se sputa ispod
krivulje ukupnog proizvoda. Razlika izmeu aktualnog outputa uz datu
tehnologiju i angairane inpute te mogueg, veeg outputa jest X
neefikasnost.
Doista, nije se teko sloiti sa tvrdnjom da pojavom monopola
drutvo uvijek gubi. U ovom je dijelu prie monopol neprijeporno
negativni junak prie ("bad guy"). Meutim, monopoli oigledno nisu
izumrla vrsta. Razlozi za to vjerojatno postoje. Ocjenjujete li neiji
monopolski poloaj zapitajte se da li je netko monopol zbog toga to je
"lo" ili je, pak, taj monopolski poloaj osvojen na "dobar" nain.
Naime, poznata nam ekonomija razmjera, ali i ekonomije cilja
(economies of scope), mogu monopolski output, u odreenim sluajevima, uiniti veim od onog konkurencijskog, a monopolska cijena
moe biti nia od konkurencijske.
Ekonomije cilja jesu smanjenje prosjenog ukupnog troka kao
posljedica poveanja broja razliitih dobara koja poduzee proizvodi. Isti
se inputi koriste za proizvodnju veeg broja dobara (komplementarnih u
smislu njihove jeftinije proizvodnje). Ekonomije cilja se, evidentno,
zasnivanju na diverzifikaciji dobara, odnosno proirenju asortimana
proizvodnje.
171
7. TRITE DOBARA
U prethodnom smo primjeru, usporeujui savrenu konkurenciju

i monopol, pretpostavili da monopoliziranje trita nije tangiralo
trokove. Krivulja trine ponude je nastankom monopola pretvorena u
njegovu krivulju graninog troka. Ali, ekonomija razmjera ili ekonomije cilja, odnosno njihova kombinacija (farmaceutska industrija,
proizvodnja bijele tehnike, itd.) obara prosjeni ukupni troak. Granini
je troak u tom sluaju nuno manji od prosjenog ukupnog troka.
Prema tomu, u nekim sluajevima, monopol igra pozitivnu ulogu,
a uspjeno koritenje ekonomija razmjera i cilja ilustrirat e sljedea
slika.
Slika 75.
Trina ponuda
Cijena
Granini troak
CK
CM
Trina potranja
Granini prihod
KK
KM
Koliina
U ovome je sluaju monopolska cijena nia od konkurencijske, a

monopolski output vei od konkurencijskog. Sve to, zamjeujete, unato
tomu to nije ostvarena alokacijska efikasnost.
172
7. TRITE DOBARA
7.3. NESAVRENA KONKURENCIJA

Stvarni svijet doista nije niti savreno konkurentan niti u
potpunosti monopoliziran. Savrena konkurencija i monopol prije su
apstrakcije negoli realnost. Stvarna su trita, dakle, podvrgnuta
nesavrenoj konkurenciji i smjetena izmeu dviju krajnosti-savrene
konkurencije i monopola. Nesavrena, imperfektna konkurencija podrazumijeva postojanje veeg ili manjeg (ali, dakako, veeg od jednog)
broja ponuaa od kojih svaki posjeduje odreenu trinu mo,
sposobnost da variranjem outputa utjee na cijenu dobra. Razmotrit
emo dva oblika nesavrene konkurencije. U prvom, rije je o monopolistikoj konkurenciji, trina mo jest posljedica diferencijacije
proizvoda. Monopolistiki konkurenti proizvode slino, ne identino
dobro. U drugom sluaju, radi se o oligopolu, trina mo jest posljedica
malog broja ponuaa i injenice da svaki od njih proizvodi znaajni dio
ukupnog proizvoda grane.
7.3.1. Monopolistika konkurencija
Monopolistika je konkurencija takav tip trita na kojem veliki
broj poduzea meusobno konkurira proizvodei ne identino ve slino
dobro. Zahvaljujui diferencijaciji dobra koja proizvode monopolistiki
konkurenti nisu savreni supstituti.
Gornja definicija ne obuhvaa sva bitna obiljeja monopolistike
konkurencije. Valja dodati, ponajprije, injenicu da se monopolistiki
konkurent sueljava, ba kao i monopol, s opadajuom krivuljom potranje. Budui da proizvodi jedinstvenu verziju dobra, monopolistiki
konkurent dominira jednim segmentom trita i u mogunosti je
kontrolirati cijenu svog dobra. Drugo, monopolistika konkurencija, ba
kao savrena konkurencija, ne postavlja nikakve zapreke onima koji ele
ui ili izai s trita. Novi se, dakle, konkurenti, bez ikakvih ogranienja,
slobodno pojavljuju na tritu i ukljuuju u trinu utakmicu.
173
7. TRITE DOBARA
Zamjeujete, monopolistika je konkurencija mjeavina obiljeja

svojstvenih kako za savrenu konkurenciju tako i monopol. Zbog toga su
i dogaanja na ovom tipu trita vrlo zanimljiva.
7.3.1.1. Kratko vremensko razdoblje
Monopolistiki konkurent potuje isto pravilo maksimaliziranja

profita kao i monopol. On, dakle, proizvodi onaj output pri kojem je
granini prihod izjednaen s graninim trokom. Ovakvo ponaanje
namee opadajua krivulja potranje s kojom se monopolistiki konkurent sueljava.
Pretpostavimo da zbog povoljnih trinih uvjeta monopolistiki
konkurenti realiziraju ekonomski profit. Predstavimo situaciju u kojoj se
nalazi jedan od monopolistikih konkurenata.
Slika 76.
174
7. TRITE DOBARA
Poduzee izgleda i ponaa se kao monopol. Budui da je

prosjeni prihod, odnosno cijena vea od prosjenog ukupnog troka pri
optimalnom K, monopolistiki konkurent realizira ekonomski profit iju
veliinu predstavlja svojom povrinom osjenani pravokutnik. Ova je
idilina situacija, meutim, neodriva u dugom vremenskom razdoblju.
7.3.1.2. Dugo vremensko razdoblje
Dugo vremensko razdoblje aktivira ono obiljeje monopolistike

konkurencije koje se tie slobodnog pojavljivanja novih konkurenata na
tritu. Naime, ekonomski profit koji realiziraju monopolistiki
konkurenti privui e, sasvim sigurno, nove konkurente. Nova e
poduzea privui dio kupaca, potranja za proizvodima starosjedioca se
smanjuje, uope na tritu monopolistike konkurencije postaje prilino
tijesno. Ekonomski profit se smanjuje, a drastiniji pad potranje
(pomicanje krivulje potranje ulijevo i prema dolje) moe dovesti i do
pojave gubitka. Gubitak e izazvati iseljavanje poduzea. Ovo e
naputanje trita trajati sve dotle dok monopolistiki konkurenti ne
ostvare jedino i samo normalni profit. Prema tomu, dugorona ravnotea
na tritu monopolistike konkurencije znai da je ekonomski profit
jednak nuli.
Slika 77.
Granini troak
175
7. TRITE DOBARA
Ekonomski je rezultat isti kao u savrenoj konkurenciji. I

monopolistiki konkurent i savreni konkurent moraju se dugorono
zadovoljiti normalnim profitom. Ali, razlike ipak postoje. Cijena dobra
savrenog konkurenta jednaka je graninom troku. Cijena koju odreuje
monopolistiki konkurent vea je od graninog troka. Uope,
prijelomna toka u uvjetima monopolistike konkurencije znai manji
output i veu cijenu nego prijelomna toka u uvjetima savrene
konkurencije. Nadalje, proizvoditi normalni profit u savrenoj
konkurenciji znai proizvoditi onaj output koji znai i minimalni
prosjeni ukupni troak. Drugim rijeima, savreni konkurent koristi
upravo svoj kapacitet. Kapacitet je, naime, onaj output koji znai
minimalni ukupni troak po jedinici proizvedenog dobra - minimalni
prosjeni ukupni troak.
Monopol i monopolistika konkurencija, meutim, znai pojavu
suvinog, dakle, neiskoritenog kapaciteta. Realizirajui normalni profit
monopolistiki konkurent proizvodi output koji je manji od onoga koji
znai minimalni prosjeni ukupni troak.
7.3.2. Oligopol
Oligopol je trite na kojemu nekoliko (mali broj) proizvoaa
meusobno konkurira proizvodei ista ili slina dobra. U tom smislu
valja razlikovati diferencirani oligopol i isti oligopol.
Diferencirani oligopol znai da poduzea proizvode slina dobra.
Rije je o poneto razliitim dobrima ali, istovremeno, i dobrim supstitutima.
isti oligopol razumijeva proizvodnju istog dobra.
Brojni su uzroci formiranja oligopola. Najee je to ekonomija
razmjera. Ponekad nije mogue realizirati prihvatljivo niski prosjeni
ukupni troak bez proizvodnje izuzetno velikog outputa. Na takvom
tritu e postojati manji broj velikih proizvoaa. Nadalje, mali broj
proizvoaa moe postojati i zbog injenice da je za pojavu na nekom
176
7. TRITE DOBARA
tritu potrebito uloiti izuzetno velik (financijski) kapital. Oligopol

moe biti i posljedica insuficijentnih zaliha sirovina, patenata, itd.
Bitno obiljeje oligopola jest mali broj proizvoaa i, s tim u
svezi, postojanje relevantne trine moi svakog od oligopolista. Meutim, situacija je ovdje znatno sloenija negoli u monopolu. Monopol
"pravi", odreuje cijenu. On je "price maker". Budui da je pod budnom
paskom svojih konkurenata, oligopolist mora biti znatno oprezniji
prilikom odreivanja cijene. On traga za cijenom vodei rauna o
postupcima svojih konkurenata. On je "price searcher".
Oigledno, profit i output svakog poduzea u oligopolu ovisi o
postupcima njegovih konkurenata. Ovdje ima mjesta i za sukob, ali i za
suradnju. Situaciju u kojoj se nalaze oligopolisti nazivamo strategijska
interakcija.
Strategijska je interakcija naroiti oblik meusobne ovisnosti poduzea u oligopolu koja nalae takvo ponaanje (posebice kada je u
pitanju cijena dobra i veliina outputa) koje vodi rauna o oekivanim
postupcima i reakcijama svih konkurenata.
7.3.2.1. Vodstvo u cijenama i tajni sporazumi
Postoji nekoliko naina rjeavanja pitanja odreivanja cijene u

oligopolu. Prvi je tzv. vodstvo u cijenama. Problem meusobne ovisnosti, problem strategijske interakcije rjeava se na nain da jedno
poduzee, najee ono najvee, preuzme vodstvo u cijenama. Ono
odreuje i mijenja cijenu, ovisno o promjenama trinih uvjeta i vlastitih
trokova, a ostali ga u tome slijede. Poduzee koje je preuzelo vodstvo u
cijenama, dominantno poduzee, maksimalizira svoj profit proizvodei
onaj output pri kojem je njegov granini prihod jednak graninom
troku. Manja poduzea, prihvaaju cijenu dominatnog poduzea te,
takoer, proizvode output koji znai jednakost graninog prihoda i
graninog troka.
Drugi nain odreivanja cijene u oligopolu jest tajno (budui da
je najee ilegalno) ili javno dogovaranje i sporazumijevanje. Ovakvi su
177
7. TRITE DOBARA
sporazumi (predmet kojih su najee cijena, veliina outputa, te podjela

trita) mogui budui da se u oligopolu radi o malom broju zainteresiranih stranaka (poduzea) koje su potpuno svjesne meusobne
ovisnosti. Prednosti sporazuma su oigledne: smanjena nesigurnost,
poveani profiti i zatita od pojave eventualne konkurencije.
Ukoliko oligopolisti sklope ovakvu vrstu sporazuma (javnog ili
tajnog), te ukoliko ga se pridravaju posljedice (cijena i output) mogu
biti iste kao da je rije o monopolu. Tako formirana cijena jest
monopolska cijena. Ona e biti odreena presjecitem krivulja zajednikog (ukupnog) graninog troka i graninog prihoda.
Slika 78.
esto se dogaa da ovakvi aranmani nisu dugoga vijeka. Ne

samo zbog toga to ih, najee, zakon zabranjuje ve stoga to se on
iznutra kri. Jedno ili vie poduzea poinje kriti sporazum snizujui
cijenu ispod dogovorene, poveavajui output iznad dogovorene kvote, a
sve u cilju poveanja vlastitog profita. Ostali to relativno brzo otkrivaju
te dolazi do odgovarajue reakcije koja znai i raskid, prestanak sporazuma.
178
7. TRITE DOBARA
7.3.2.2. Teorija igara
Teorija je igara teorija koja analizira donoenje odluka u situacijama u kojima postoji sukob interesa. Svaka igra, pa i ona najnaivnija
predstavlja konfliktnu situaciju u kojoj svaki od sudionika nastoji
promovirati vlastiti interes. U tom smislu svaki igra, potujui pravila
igre, ima na raspolaganju razliite strategije (naine igre) kako bi
osigurao povoljan ishod igre. Slino je i s igrom koju igraju poduzea u
oligopolu. Teorija igara moe se, dakle, upotrijebiti i za analizu
strategijske interakcije ali i za analizu najrazliitijih problema drutvenih
znanosti.
Prije nego razmotrimo ekonomsku primjenu teorije igara (na
primjeru najjednostavnijeg sluaja oligopola, duopolu) odigrajmo igru
poznatu kao zatvorenikova dilema.
7.3.2.2.1. Zatvorenikova dilema
Igra se, pretpostavljate, odvija u prilino neugodnom ambijentu.

A.A. i B.B. budu uhieni prilikom pokuaja provale. Tijekom istrage
ustanovi se da su A.A. i B.B. vjerojatni poinitelji niza provala u
proteklih nekoliko mjeseci. vrstih dokaza, meutim, nema. Istraitelj
stoga smjesti A.A. i B.B. u odvojene prostorije te obama veli sljedee:
"Ukoliko prizna ranije poinjene provale, a tvoj partner to
odbije uiniti, dobit e zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine, a
partnera, budui da je odbio priznati, eka zatvorska kazna od osam
godina. Ukoliko obojica priznate bit ete osueni na etiri godine
zatvora."
Zatvorenici, dakako, znaju da ukoliko niti jedan ne prizna ranije
poinjene provale mogu biti, zbog nedostatka dokaza, osueni samo za
posljednju provalu. U tom sluaju obojicu oekuje kazna od dvije godine
zatvora. Prilino sloena situacija budui da A.A. i B.B. ne mogu
komunicirati i, vjerojatno, nemaju puno razloga vjerovati jedan
drugomu.
179
7. TRITE DOBARA
U igri sudjeluju dva igraa kojima su na raspolaganju svega dva

naina igre, odnosno strategije. Stoga su mogui samo sljedei ishodi:
1. Oba zatvorenika priznaju
2. Niti jedan zatvorenih ne prizna
3. A.A. prizna, B.B. ne prizna
4. A.A. ne prizna, B.B. prizna.
Matrica isplata pokazuje rezultate svih moguih strategija obaju
igraa.
A.A. strategije
Ne priznati
Ne priznati
B.B. strategije
Priznati
A.A. 2 god.
B.B. 2 god.
A.A. 8 god.
B.B. 1 god.
Priznati
A.A. 1 god.
B.B. 8 god.
A.A. 4 god.
B.B. 4 god.
Na koji nain razmilja zatvorenik A.A.? Ukoliko B.B. ne prizna,

tada se meni isplati priznati jer u u tom sluaju biti kanjen tek jednom
godinom zatvora, a B.B. s punih osam godina. Ukoliko, pak, B.B. prizna
tada, neprijeporno, i ja moram priznati kako bih izbjegao osam godina
zatvora. Dakle, u svakom sluaju, bez obzira to uinio drugi zatvorenik,
meni se isplati priznati.
U potpuno je istoj situaciji i na isti nain rezonira zatvorenik B.B.
I njemu se isplati priznati.
Prema tomu, konani rezultat, odnosno ravnotea ove igre jest
priznanje obaju zatvorenika. Istraitelj e rijeiti sluaj provala koje su
poinili A.A. i B.B., a oni e u zatvoru odsjediti svaki po etiri godine.
Ravnoteu u ovome sluaju nazivamo nesuradnika ili Nash-ova56
ravnotea. Svaki je od igraa odigrao igru, vodei rauna iskljuivo o
56
John F. Nash, matematiar, koji prvi razvija ovaj ravnoteni koncept.
180
7. TRITE DOBARA
vlasititom interesu. Ali, ravnotea zatvorenikove dileme je doista specifina. Naime, ona je ne samo nesuradnika (zbog oiglednih razloga),
ve je istovremeno i rije o dominantnoj strategijskoj ravnotei.
Dominantna strategijska ravnotea postoji tada kada, ba kao u zatvorenikovoj dilemi, oba igraa na raspolaganju imaju dominantnu
strategiju. "Dominantna strategija je strategija koja ostaje ista bez obzira
kakvu akciju poduzeo drugi igra".57
Vjerojatno ste pomalo iznenaeni ravnoteom zatvorenikove
dileme. Ali, ova igra je samo dokaz da ponekad voeni vlastitim,
sebinim interesom ne realiziramo najbolji rezultat.
7.3.2.2.2. Igra u duopolu
Duopol ine dva poduzea. Pretpostavimo da su poduzea tajno

podijelila trite i dogovorila cijenu. Poduzeima su na raspolaganju
dvije strategije: izigravati sporazum (ili, grubo reeno, varati) i pridravati se sporazuma, dakle, ne varati. I ovdje su, kao i u zatvorenikovoj
dilemi, u pitanju dva igraa koji, nastojei izboriti najpovoljniji
ekonomski rezultat, mogu birati izmeu dvije mogue strategije.
Mogue su , dakle, sljedee etiri situacije:
1. Oba poduzea ne varaju
2. Oba poduzea varaju
3. Poduzee A vara, poduzea B ne vara
4. Poduzee A ne vara, poduzee B vara.
Varati znai pokuati snienjem cijene ispod dogovorene zauzeti
vei dio trita te realizirati, na raun konkurenta, vei ekonomski profit.
Matrica isplata moe odbaciti sljedee rezultate (predstavljene u obliku
profita i gubitka):
57
Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, Inc., New York

1990., str. 357.
181
7. TRITE DOBARA
Ne varati
Poduzee B-strategije
Varati
A
B
A
B
Poduzee A strategije
Ne varati
Varati
+2
A
+2
B
-2
A
+4
B
+4
-2
0
0
Ukoliko oba poduzea odlue potovati sporazum svaki realizira

ekonomski profit od dva milijuna novanih jedinica. Izigravaju li, pak,
sporazum ekonomski je profit obaju poduzea jednak nuli. I konano,
ako se jedno poduzee pridrava dogovorene cijene a drugo ne, tada onaj
koji izigrava sporazum realizira ekonomski profit od etiri milijuna
gurnuvi istovremeno svog konkurenta u gubitak od dva milijuna
novanih jedinica.
I opet, oba igraa imaju na raspolaganju dominantnu strategiju.
Pokuajmo je otkriti. Poduzeu A se isplati, ukoliko poduzee B ne vara,
dakako, varati. U tom sluaju poduzee A realizira profit od etiri
milijuna nanijevi, istovremeno, poduzeu B gubitak od dva milijuna.
Ukoliko poduzee B vara poduzee A, tu doista nema dileme, mora
varati. Na taj nain ono izbjegava gubitak i uspijeva realizirati normalni
profit.
Na isti nain razmilja i ponaa se poduzee B. I njegova najbolja
strategija je varati.
Dominantna strategijska, ali i Nash-ova ili nesuradnika ravnotea ove igre znai da e oba poduzea ui u rat cijenama i ostvariti tek
normalni profit. Njihov e ekonomski profit biti jednak nuli budui da je
iznova privatni interes nadmaio zajedniki interes. Zajednikom
interesu treba, naime, vremena da bi se profilirao. A naa ga poduzea,
na sreu ili nesreu, imaju dovoljno. Igra koju oni igraju ima veliki broj
produetaka.
Zatvorenici su svoju igru mogli odigrati samo jednom. Poduzea
A i B svoju igru mogu ponavljati. Ponavljanje igre otvara mogunost da
se druga strana kazni za "nekorektno" ponaanje. Svaki "niski udarac",
182
7. TRITE DOBARA
svaki prekraj moe biti uzvraen. Svaki igra u svoju strategiju moe
ukljuiti i tzv. "milo za drago" strategiju (tit-for-tat strategy). Milo za
drago strategija jednostavno znai odigravati u sadanjoj rundi ono to je
drugi igra odigrao u prethodnoj rundi. Uope, igraima je na raspolaganju itav niz strategijskih poteza. Strategijski potez je potez koji
stvara sliku o tome to vai konkurenti mogu od vas oekivati u
odreenoj situaciji.58 Ukoliko, primjerice, va konkurent snizi cijenu vi
moete odgovoriti jo veim obaranjem cijene. Od vas se, dakle, moe
oekivati da na napad odgovorite jo snanijim napadom.
Prema tomu, ova sloenija (budui da ukljuuje ponavljanje)
varijanta zatvorenikove dileme moe imati mnogo ravnotea. Jedna je od
njih, meutim, i suradnika ravnotea koja e znaiti da su oba igraa
(poduzea) tijekom vremena nauila suraivati, te da ostvaruju
ekonomski profit od dva milijuna novanih jedinica.
7.4. ZAKLJUNO O TRITU DOBARA
7.4.1. Koeficijent koncentracije etiriju poduzea
U odgovoru na pitanje je li neka grana ili sektor blie savrenoj
konkurenciji ili monopolu moe pomoi koeficijent koncentracije
etiriju poduzea. Koeficijent etiriju (ili osam) poduzea je najea
mjera koncentracije grane ili sektora. On pokazuje u kojoj mjeri mali
broj (etiri ili osam) poduzea dominira tritem. Izraunava se kao
postotak vrijednosti prodaje etiriju najveih poduzea.
Koeficijent koncentracije
etiriju poduzea
Vrijednost prodaje najveih etiriju poduzea

Vrijednost prodaje grane
100
58
Vidjeti: Schelling, T.: The Strategy of Conflict, Oxford University Press, New York,
1960.
183
7. TRITE DOBARA
Visoki postotak, 90% npr., ukazuje na odsutnost konkurencije

budui da etiri najvea poduzea realiziraju 90% vrijednosti prodaje
dane grane.
Niski postotak ukazuje na snanu konkurenciju. Na etiri najvea
poduzea otpada tek mali dio (1% npr.) vrijednosti ukupne prodaje.
Dopunjen jo nekim podacima (veliina trita, slobodan ili
otean ulaz u granu itd.) koeficijent koncentracije etiriju poduzea jest
relevantni pokazatelj prisutnosti konkurencije u nekoj grani ili sektoru.
7.4.2. Pregled osnovnih obiljeja (savrena konkurencija,
monopolistika konkurencija, oligopol, monopol)
Kraj razmatranja trinih struktura jest prilika da se podsjetimo i
da, usporedimo osnovna obiljeja analiziranih trainih struktura.
Sljedea e tablica pokuati, na koncizan nain, pruiti potrebitu
informaciju.
Tablica 27.
Monopolistika
konkurencija
Oligopol
Velik broj poduzea
Veliki broj poduzea
Nekoliko poduzea
Jedno poduzee
Identino dobro
Diferencirano dobro
Identino ili
diferencirano dobro
Jedinstveno dobro
Savreni konkurent
nema utjecaja na
cijenu
Monopolistiki
konkurent ima
odreeni utjecaj na
cijenu
Oligopolist ima
znaajni utjecaj na
cijenu
Monopol odreuje
cijenu
Normalni profit
Normalni profit
Ekonomski profit
Monopolski profit
Cijena=min. PUT
Cijena> min. PUT
Cijena >min.PUT
Cijena>min.PUT
Cijena=Gran. troak
Cijena>Gran. troak
Cijena>Gran. troak
Cijena>Gran. troak
Savrena konkurencija
Monopol
Dugorona ravnotea
184
7. TRITE DOBARA
Performancije su savrene konkurencije najbolje. Ali, savrenu

konkurenciju nije mogue instalirati" u svim granama proizvodnje.
Naime, proizvodnji nekih dobara e najbolje odgovarati prirodni
monopol, oligopol ili monopolistika konkurencija. Kada je prirodni
monopol u pitanju, nije mogue negirati prednosti ekonomije razmjera
koje on nosi sa sobom, oligopolu nije mogue odrei ve navedene
prednosti ekonomije razmjera i prednosti eventualne diferencijacije
proizvoda, a potroai e, kada je u pitanju monopolistika konkurencija,
platiti viu cijenu dobra kako bi uivali u njegovoj raznolikosti.
Zamislite situaciju u kojoj smo svi u situaciji kupovati isto odijelo,
istoga kroja i iste boje. Ili, zamislite da smo prisiljeni kupovati isti
automobil, iste zapremine motora i iste boje.
Prema tomu, koncept savrene
proizvoai nastoje proizvesti dobro uz
recimo i to, savrena konkurencija nije i
struktura za proizvodnju svakog dobra i
svakoj grani proizvodnje.
konkurencije jest idealan,

najnii troak i cijenu. Ali,
ne moe biti najbolja trina
ne moe biti primijenjena u
185
8. TRITE IMBENIKA PROIZVODNJE

8.1. PODJELA IMBENIKA
Ekonomska teorija poznaje etiri inputa, odnosno imbenika proizvodnje. To su rad, kapital, zemlja i poduzetnitvo.
Rad predstavlja fizike i psihike sposobnosti ljudskih bia koje
ona upotrebljavaju prilikom proizvodnje razliitih dobara.
Kapital obuhvaa sva proizvedena dobra koja se mogu upotrijebiti u proizvodnji drugih dobara. Dakle, zgrade, strojevi, alati, najrazliitiji ureaji i oprema, ali i zalihe gotovih proizvoda, poluproizvoda i
sirovina ine kapital. Ekonomist pojam kapital upotrebljava u smislu
realnog kapitala-najrazliitijih, ali i sasvim konkretnih kapitalnih dobara.
Kapital, dakle, ne znai novac, novana sredstva. U tom se smislu
upotrebljava pojam financijskog kapitala. Valja, dakle, znati da financijski kapital predstavlja novana sredstva kojima se mogu kupiti
elementi kapitala-realnog kapitala.
Zemlja ili uope prirodni resursi dar su prirode. Pojam zemlja
obuhvaa ne samo zemlju kao takvu ve i sva prirodna bogatstva kao to
su ume, rudna bogatstva, vode itd.
Poduzetnitvo je sposobnost stvaranja novih, ravijanja postojeih
dobara i usluga ali i organiziranja proizvodnje dobara i usluga. Kae se
kako poduzetnitvo jest aktivni imbenik, a ostali su imbenici proizvodnje pasivni.
Poduzetnik, naime, sjedinjuje proizvodne sile (organizira imbenike proizvodnje formira i upravlja poduzeem), preuzima rizik
187
poslovanja (poduzetnik je risk-taker) te inovacijama unapreuje bilo

dobro ili uslugu, odnosno proces njihove proizvodnje.
Poduzetnici su, dakle, nestrpljivi priskrbiti profit time to e
najbolje zadovoljiti potrebe potroaa.
Rije je o samosvojnim, odlunim, marljivim i discipliniranim
ljudima koji stoje iza svojih postupaka uspjeha i neuspjeha. Oni odbijaju egzistenciju planiranu izvana. Trite, naravno, nije za bojaljive i
nesklone riziku.
Vlasnici imbenika proizvodnje realiziraju odgovarajue dohotke. Vlasnik rada ostvaruje plau, vlasnik kapitala kamatu, a vlasnik
zemlje rentu. Plaa obuhvaa sve dohotke od rada. Kamata obuhvaa sve
oblike dohotka od kapitala. Renta, naravno, jest zajedniki naziv za sve
dohotke primljene na ime upotrebe zemlje i prirodnih resursa. Poduzetnik, pak, kombinirajui imbenike proizvodnje sukladno marginalistikim naelima (o kojima smo i o kojima emo govoriti59) nastoji
realizirati profit, prije svega, onaj ekonomski.
8.2. FORMIRANJE CIJENE I DOHOTKA IMBENIKA

PROIZVODNJE
Trite inputa razlikuje se, u prvi mah, od trita outputa (dobara)
utoliko to su sada poduzea (proizvoai dobara i usluga) na strani
potranje, a domainstva (kupci dobara i usluga) na strani ponude.
Domainstva, dakle, nude imbenike proizvodnje kojima raspolau, a
poduzea ih kupuju. Ali, ova promjena ne tangira djelovanje zakona
ponude i potranje.
Ponuena koliina nekog inputa bit e vea (uz neke iznimke na
koje emo upozoriti) ukoliko je vea njegova cijena. Vrijedi, naravno, i
59
Pravila maksimaliziranja profita output i input analiza.
188
obrnuto. Potraivana koliina nekog inputa bit e vea ukoliko je manja

njegova cijena. Vrijedi i obrnuto.
Prema tomu, trite imbenika proizvodnje odreuje cijenu inputa na isti nain kao to trite dobara i usluga odreuje cijenu outputa.
Slika 79.
Trite inputa odreuje i dohodak vlasnika imbenika proizvodnje. Dohodak vlasnika inputa jednak je umnoku cijene inputa (C) i
utrene koliine (K). Dohodak = C K. Zamjeujete slinost izmeu
izraunavanja ukupnog prihoda poduzea i dohotka vlasnika nekog
imbenika proizvodnje. Ba kao to veliina ukupnog prihoda ovisi o
(cjenovnoj) elastinosti potranje za nekim dobrom, tako i veliina
dohotka vlasnika inputa ovisi o (cjenovnoj) elastinosti potranje za
inputom.
Ukoliko je potranja za imbenikom cjenovno elastina, tada e
smanjenje cijene imbenika dovesti do takvog poveanja potraivane
koliine imbenika koje znai poveanje dohotka vlasnika imbenika.
Vrijedi i obrnuto.
189
Ukoliko je potranja za nekim inputom stabilno elastina, promjene cijene ne tangiraju veliinu dohotka.
Ukoliko je potranja cjenovno neelastina, tada e smanjenje
cijene imbenika dovesti do takvog poveanja njegove potraivane
koliine koje e znaiti smanjenje dohotka vlasnika imbenika. Vrijedi i
obrnuto.
U pravilu, dohodak se vlasnika imbenika proizvodnje sastoji od
dvaju dijelova: transferne zarade i ekonomske rente.
Transferna zarada je onaj dio dohotka koji je dostatan za
induciranje, izazivanje ponude nekog imbenika proizvodnje. Ili, transferna zarada je zarada koju input moe realizirati u najboljoj alternativnoj uporabi. Transfernu zaradu moemo smatrati oportunitetnim
trokom imbenika proizvodnje.
Ekonomska je renta dio dohotka koji vlasnik imbenika prima
povrh transferne zarade. To je onaj dio dohotka koji, za razliku od transferne zarade, nije potrebit da bi se imbenik zadrao u sadanjoj uporabi.
Ekonomska je renta, kako se to zna rei, "kruh nad pogaom".
Slika 80.
190
Ekonomska je renta onaj dio dohotka koji se nalazi iznad krivulje

ponude i ispod cijene. Transferna je zarada dio dohotka koji se smjestio
ispod krivulje ponude. Veliina ekonomske rente ovisi o elastinosti
ponude. Neelastina e ponuda znaiti veu ekonomsku rentu, a vrijedi i
obrnuto.
Kada neki imbenik proizvodnje nema alternativne potrebe, kada
je, dakle, njegova ponuda savreno neelastina, cjelokupni se dohodak
sastoji iskljuivo od ekonomske rente.
Slika 81.
Kada neki input sadanjim angamanom realizira onaj dohodak

koji moe ostvariti i svojom najboljom alternativnom uporabom (kada je
sadanji dohodak jednak oportunitetnom troku imbenika), tada se
cjelokupni dohodak sastoji od transferne zarade. Ponuda takvog imbenika je savreno elastina.
191
Slika 82.
8.3. POTRANJA ZA IMBENIKOM PROIZVODNJE

Potranja je za imbenikom proizvodnje (bilo da je u pitanju rad,
kapital ili zemlja) izvedena, derivirana potranja. Poduzea, naime,
potrauju imbenike proizvodnje, jer im oni omoguuju proizvodnju
dobara i usluga koje su potroai voljni kupiti. Potranja je za nekim
imbenikom izvedena iz potranje za dobrima ili uslugama koje je taj
imbenik u stanju proizvoditi.
Zapitajmo se, meutim, koju e koliinu nekog inputa angairati
poduzee koje nastoji maksimalizirati profit. Odgovor na ovo krucijalno
pitanje implicira poznavanje sljedeih kategorija: granini prihod proizvoda imbenika proizvodnje i granini troak imbenika proizvodnje.
192
Granini je prihod proizvoda nekog imbenika promjena ili

poveanje ukupnog prihoda kao posljedica jedininog poveanja istog
imbenika.
Granini prihod proizvoda imbenika =
Ukupni prihod
.
imbenik
Ili, jednostavno, granini je prihod proizvoda nekog imbenika

proizvodnje prihod koji donosi dodatno zaposlena jedinica istog imbenika.
Ukoliko poveavate inpute rada, a ostali su inputi fiksnog karaktera, u stanju ste izraunati granini prihod proizvoda rada:
Granini prihod proizvoda rada =
Ukupni prihod
.
Rad
Ukoliko je jedino input kapitala promjenljive naravi njegov granini prihod proizvoda izraunavamo na slian nain:
Granini prihod proizvoda kapitala =
Ukupni prihod
.
Kapital
I konano,
Granini prihod proizvoda zemlje =
Ukupni prihod
.
Zemlja
Upozorimo odmah i na drugi mogui nain izraunavanja

graninog prihoda proizvoda nekog inputa. Naime, granini prihod
proizvoda ovisi o dvjema stvarima: prvo, o veliini dodatnog outputa
koji proizvede dodatno angairana jedinica inputa i drugo, o veliini
dodatnog ukupnog prihoda koji nastaje prodajom dodatnog outputa.
Prema tomu, granini prihod proizvoda nekog inputa jednak je umnoku
njegovog graninog proizvoda i graninog prihoda.
193
Granini prihod proizvoda rada = Granini proizvod rada Granini prihod

Granini prihod proizvoda kapitala = Granini proizvod kapitala Granini prihod
Granini prihod proizvoda zemlje = Granini proizvod zemlje Granini prihod
Granini je troak nekog imbenika proizvodnje promjena ili

poveanje ukupnog troka tog inputa kao posljedica jedininog poveanja istog imbenika.
Granini troak imbenika=
Ukupni troak
imbenik
Ili, jednostavno, granini je troak imbenika proizvodnje troak

zapoljavanja dodatne jedinice istog imbenika.
Granini troak rada =
Ukupni troak rada

Rad
Granini troak kapitala =
Granini troak zemlje =
Ukupni troak kapitala

Kapital
Ukupni troak zemlje

Zemlja
Prosjeni troak nekog imbenika proizvodnje jest ukupni troak

tog imbenika po jedinici istog imbenika. Prosjeni je troak inputa, po
logici stvari, jednak cijeni inputa.
194
Prosjeni troak rada =
Ukupni troak rada

= Cijena rada
Rad
Prosjeni troak kapitala =
Prosjeni troak zemlje =
Ukupni troak kapitala

= Cijena kapitala
Kapital
Ukupni troak zemlje

= Cijena zemlje
Zemlja
8.3.1. Profitno maksimalizirajui input

Sve dotle dok je granini prihod proizvoda nekog inputa (dodatni
prihod koji donosi dodatno angairana jedinica nekog inputa) vei od
graninog troka istog inputa (dodatnog troka dodatno zaposlene
jedinice istog inputa) poduzee e poveavati angaman tog inputa.
Koliina zaposlenog inputa e se, pak, smanjivati kada je granini troak
inputa vei od njegovog graninog prihoda proizvoda. Optimalna,
profitno maksimalizirajua koliina inputa jest ona koja znai jednakost
graninog prihoda proizvoda imbenika proizvodnje i njegovog graninog troka.
Provjerit emo ovu tvrdnju na sljedeem primjeru:
195
Tablica 28.
Rad
Ukupni
proizvod
Granini
proizvod
rada
Ukupni
prihod
0
1
1
3
4
5
0
10
18
24
28
30
10
8
6
4
2
0
20
36
48
56
60
Cijena rada
(plaa)
6
6
6
6
6
6
Ukupni troak
rada
0
6
12
18
24
30
Granini
prihod
Granini
prihod
proizvoda
rada
2
2
2
2
2
Granini troak
rada
6
6
6
6
6
20
16
12
8
4
Ukupni profit
14
10
6
2
-2
Analiza odnosa graninog prihoda proizvoda rada i graninog

troka rada pokazuje da e proizvoa zaposliti etiri radnika. Profitno
su maksimalizirajui input etiri radnika. Poduzee nee zaposliti petog
radnika budui da je granini prihod proizvoda njegovog rada (4) manji
od njegovog graninog troka (6). Zapoljavanje tog petog radnika ima
za posljedicu smanjivanje ukupnog profita za dvije novane jedinice.
Odreujui veliinu angairanog inputa (rada, kapitala i zemlje) poduzee nastoji izjednaiti granini prihod proizvoda nekog imbenika
proizvodnje sa njegovim graninim trokom. Prema tomu, pravilo profitno maksimalizirajueg inputa glasi:
196
Granini prihod proizvoda imbenika

proizvodnje
=
Granini troak imbenika .

proizvodnje
Budui da je maksimalna cijena koju je poduzee spremno platiti

za dodatnu jedinicu bilo kojeg inputa jednaka graninom prihodu
proizvoda tog istog inputa, proizlazi da je krivulja potranje poduzea za
imbenikom proizvodnje jednaka s krivuljom graninog prihoda proizvoda tog imbenika proizvodnje.
Meutim, prije nego podatke iz nae tablice pretoimo u grafiki
prikaz potrebito je uiniti jo nekoliko napomena.
Vjerojatno ste zamijetili da je proizvoa u naem primjeru
preuzimatelj cijene - savreni konkurent. Naime, cijena dobra kojeg on
proizvodi (2 novane jedinice) jednaka je njegovom graninom prihodu
(2 novane jedinice). Trite je outputa savreno konkurentno. U ovim
naroitim uvjetima, uvjetima savrene konkurencije, granini je prihod
proizvoda imbenika proizvodnje jednak vrijednosti graninog proizvoda imbenika proizvodnje.
Podsjeamo,
Granini proizvod rada Granini prihod = Granini prihod proizvoda rada,
a
Granini proizvod rada Cijena dobra = Vrijednost graninog proizvoda rada
U naem se primjeru, budui da je granini prihod jednak cijeni

dobra, granini prihod proizvoda rada transformirao u vrijednost
graninog proizvoda rada.
Meutim, i trite je inputa podvrgnuto savrenoj konkurenciji.
Nae je poduzee u situaciji da svaku iduu jedinicu rada plaa po istoj
cijeni kao i svaku prethodnu. Ono je preuzimatelj cijene i na tritu
inputa, te se sueljava sa savreno elastinom krivuljom ponude.
Poduzee je jedan od mnogobrojnih kupaca rada i nije u stanju utjecati
197
na cijenu rada. Stoga je cijena rada jednaka graninom i prosjenom

troku rada.
Slika 83.
Presjecite krivulja vrijednosti graninog proizvoda rada (graninog prihoda proizvoda rada) i graninog troka rada (cijene rada,
prosjenog troka rada) odreuje veliinu onog inputa koji garantira
maksimalni profit.
8.3.2. Monopson
Razmotrimo, meutim, i neto sloeniju situaciju koja znai da je
poduzee - kupac inputa - u stanju utjecati na cijenu inputa. Monopson je
takvo trite na kojem postoji samo jedan kupac (u ovom sluaju
imbenika proizvodnje) ba kao to monopol znai postojanje jednog
ponuaa nekog dobra. Poduzee, meutim, ne mora biti jedini kupac
nekog inputa da bi raspolagalo odreenom sposobnou kontrole cijene
inputa. Ukoliko poduzee - kupac inputa - ima odreenu trinu mo,
198
monopsonsku mo, ono se sueljava s rastuom krivuljom ponude

odreenog inputa. Varirajui koliine kupljenog inputa ono odreuje i
cijenu istog inputa.
Pretpostavimo da tritem odreene vrste rada dominira jedan
veliki kupac- monopsonist.
Tablica 29.
Rad
Cijena
rada
(plaa)
Ukupni
troak rada
0
1
2
3
4
5
10
15
20
25
30
0
10
30
60
100
150
Granini
troak rada
10
20
30
40
50
Prosjeni
troak rada
10
15
20
25
30
Granini
prihod
proizvoda
rada
60
50
40
30
20
Cijena rada i prosjeni troak rada su, naravno, iste veliine.

Granini se troak rada, meutim, razlikuje od cijene rada i prosjenog
troka rada. Granini je troak rada vei od cijene i prosjenog troka
rada. Uoili ste bitnu razliku u odnosu na preuzimatelja cijene. Ukoliko
je kupac savreni konkurent on se sueljava sa savreno elastinom
ponudom i granini troak rada jednak je cijeni rada i prosjenom troku
rada.
Zbog ega je granini troak rada vei od cijene rada? Da bi
privukao i zaposlio drugog radnika monopsonist mora ponuditi plau od
15 novanih jedinica. Meutim, ako se drugomu radniku plaa 15
novanih jedinica isto je toliko potrebito platiti i prvomu. Prema tomu,
ukupni troak rada ne raste samo zbog zapoljavanja dodatne druge
jedinice rada (uz plau od 15 novanih jedinica), ve i zbog rasta plae
prvog radnika (za 5 novanih jedinica). Granini troak druge jedinice
rada iznosi 20, a cijena rada 15. Uostalom, krivulja ponude rada jest
199
rastueg oblika budui da je granini troak rada vei od prosjenog

troka rada.
Slika 84.
Sve dok je granini prihod proizvoda rada vei od njegovog

graninog troka monopsonist e zapoljavati dodatne jedinice rada i
poveavati svoj profit. Optimalna razina zaposlenosti (koja znai
maksimalni profit) jest ona pri kojoj je granini prihod proizvoda rada
jednak graninomu troku rada. Monopsonist e zaposliti tri radnika
isplativi svakomu plau od dvadeset novanih jedinica. Veliinu plae
oitavamo na krivulji ponude rada, a pri onom inputu koji maksimalizira
profit.
200
Na slian nain se ponaaju i monopsonistiki konkurent i oligopsonist. Dakle, slina je situacija to se zapoljavanja i cijene rada tie na
tritima izmeu savrene konkurencije i monopsona. Ta trita inputa
na kojima kupac posjeduje odreenu trinu mo nazivamo monopsonistika konkurencija i oligopson.
Ba kao to je u monopolu cijena outputa vea od graninog
troka, tako je u monopsonu cijena inputa manja od njegovog graninog
prihoda proizvoda. Zbog toga monopol proizvodi manje i uz viu cijenu
negoli trite savrene konkurencije i zbog toga monopson znai manju
zaposlenost imbenika i niu cijenu imbenika od one zaposlenosti i
cijene koja se formira na savreno konkurentnom tritu imbenika.
Pokuajte na osnovi prethodne slike odrediti koji bi broj radnika i
uz koju plau bio zaposlen pod pretpostavkom da je trite rada
podvrgnuto savrenoj konkurenciji.
I konano, kada postoji monopson krivulja graninog prihoda
proizvoda imbenika proizvodnje prestaje biti krivulja potranje za tim
inputom. Naime, monopsonist nema krivulju potranje ba kao to
monopolist nema krivulju ponude. Monopsonistovo ponaanje je konzistentno utoliko to u razliitim situacijima nastoji zaposliti onu
koliinu inputa koja znai jednakost graninog prihoda proizvoda inputa
i njegovog graninog troka. Ovakvo ponaanje ne znai, meutim, i
postojanje jedinstvenog odnosa izmeu cijene inputa i potraivane
koliine istog inputa, ne znai, dakle, postojanje krivulje potranje.
201
Slika 85.
Jedna te ista cijena rada rezultira razliitim veliinama angairanog rada. Prema tomu, ne postoji jedinstveni odnos izmeu cijene rada
i potraivane koliine rada. Ne postoji krivulja potranje za radom.
8.4. PRAVILA MAKSIMALIZIRANJA PROFITA - OUTPUT I

INPUT ANALIZA
8.4.1. Output analiza
Koji output valja proizvesti da bi se maksimalizirao profit? Onaj
pri kojem je granini prihod proizvoaa izjednaen s njegovim graninim trokom. Zlatno pravilo maksimaliziranja profita kojega nudi output
analiza glasi:
Granini prihod
Granini troak.
Ovo pravilo doivljava sitnu korekciju na tritu savrene konkurencije. Budui da je granini prihod savrenog konkurenta jednak cijeni
dobra savreni konkurent maksimalizira profit proizvodei onaj output
202
pri kojem je cijena dobra izjednaena s graninim trokom. Dakle,

ukoliko je trite outputa savreno konkurentno pravilo maksimaliziranja
profita glasi:
Cijena
Granini troak.
8.4.2. Input analiza

Koji input valja zaposliti da bi se maksimalizirao profit? Onaj pri
kojem je granini prihod proizvoda nekog inputa izjednaen s graninim
trokom istog inputa. Ukoliko je dotini input rad, zlatno pravilo
maksimaliziranja profita koji nudi input analiza glasi:
Granini prihod proizvoda rada = Granini troak rada
Ukoliko je trite outputa podvrgnuto savrenoj konkurenciji,
granini prihod proizvoda rada se, budui da je granini prihod savrenog konkurenta jednak cijeni dobra, transformira u vrijednost graninog
proizvoda rada te pravilo profitno maksimalizirajueg inputa glasi:
Vrijednost graninog proizvoda rada = Granini troak rada.
Ukoliko je i trite outputa i trite inputa savreno konkurentno,
isto e pravilo glasiti:
Vrijednost graninog proizvoda rada = Cijena rada.
203
9. RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA PROIZVODNJE
9.
RAVNOTEA NA TRITU IMBENIKA

PROIZVODNJE
9.1. TRITE RADA

Zakon ponude djeluje, kako ranije rekosmo, i na tritu imbenika proizvodnje. Dakle, veoj cijeni nekog imbenika proizvodnje
odgovarat e i vea ponuena koliina istog imbenika. Vrijedi i
obrnuto. Meutim, ovaj opi zakon poznaje i neke iznimke, a one se
tiu, prije svega, ponude rada.
9.1.1. Ponuda rada
Izazvati ponudu rada (bilo individualnu, bilo trinu) znai
ponuditi radniku ili radnicima odgovarajuu cijenu rada. Ta najnia plaa
dostatna za induciranje ponude rada naziva se plaa suzdravanja
(reservation wage)60.
Ukoliko cijena rada padne ispod plae suzdravanja, ponuda rada
ne postoji. Rast cijene rada iznad plae suzdravanja ima za posljedicu, u
pravilu i u prvi mah, rast ponuene koliine rada. Daljnji rast cijene rada
moe, meutim, izazvati pad ponuene koliine rada. Rast cijene rada
izaziva, kada je u pitanju ponuena koliina rada, dva, suprotna, uinka:
uinak supstitucije i uinak dohotka.
60
Vidjeti: Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, Inc., New

York, 1990., str. 391.
205
Grubo reeno, radnik je u situaciji birati izmeu trine

djelatnosti (prodaja rada) i netrine djelatnosti (odmor, rekreacija,
obrazovanje). Rast cijene rada poveava atraktivnost trine djelatnosti
odnosno poveava oportunitetni troak netrine aktivnosti. Sat odmora
postaje sve skuplji i skuplji u smislu izgubljene sve vee i vee plae.
Upravo stoga, rast cijene rada dovodi do supstituiranja netrine
aktivnosti trinom djelatnou - prodajom rada. Ponuena koliina rada
raste. To je bit uinka supstitucije.
Uinak se dohotka dogaa pri viim cijenama rada. Uporni rast
cijene rada, te rast radnikovog dohotka (plae) moe izazvati pad
ponuene koliine rada. Prisjetimo se, rast dohotka potroaa, ceteris
paribus, poveava potranju za normalnim dobrima. Budui da slobodno
vrijeme-netrina djelatnost- jest normalno dobro, poveava se potranja
i za tom vrstom ovjekove aktivnosti. Iz tih razloga, pri relativno
visokim cijenama rada, ponuena koliina rada opada.
Uinak su supstitucije i uinak dohotka uinci sa suprotnim
djelovanjem. Ali, mogue je ustvrditi da pri niim cijenama rada djeluje
uinak supstitucije, a pri viim cijenama rada do izraaja dolazi uinak
dohotka. Upravo stoga je krivulja ponude rada (individualna ali i mogue
trina61) unatrag povijena.
61
Trina je ponuda rada zbroj svih individualnih ponuda odreene vrste rada.
206
Slika 86.
Pojedina se poduzea - kupci rada -, meutim, sueljavaju s

rastuom krivuljom rada ili vodoravnom krivuljom ponude rada. Sve u
ovisnosti o tome posjeduje li poduzee trinu mo odnosno sposobnost
da utjee na cijenu imbenika. Ukoliko je poduzee tek jedan od
mnogobrojnih kupaca rada, ono e biti u situaciji da svaku iduu
zaposlenu jedinicu rada plati kao i onu prethodnu. Ponuda rada je u tom
sluaju savreno elastina. Ukoliko je poduzee iskljuivi ili jedan od
malog broja poslodavaca, sueljava se s rastuom krivuljom ponude rada
i u stanju je, poveavajui broj zaposlenih ili otputajui radnike, utjecati
na cijenu rada.
9.1.2 Ravnotea na tritu rada
Na tritu rada, koje je podvrgnuto savrenoj konkurenciji,
ravnotenu cijenu i broj zaposlenih radnika odreuje presjecite krivulja
trine potranje i ponude.
207
Slike 87.
a) Poduzee kupac - savreni konkurent
b) Trite rada - savrena

konkurencija
9.1.2.1. Necjenovne odrednice potranje
Krivulja potranje (iza koje se krije granini prihod proizvoda

rada) doivljava pomake tada kada se mijenja potranja za dobrom koje
rad proizvodi (u tom sluaju raste ili pada granini prihod poduzea) i
kada se mijenja proizvodnost rada (u tom sluaju raste ili pada granini
proizvod rada).
Podsjeamo, granini prihod proizvoda rada jest umnoak
graninog prihoda i graninog proizvoda rada. Raste li cijena dobra ili
usluge, raste, dakako, i granini prihod poduzea, a sa njime, ceteris
paribus, granini prihod proizvoda rada. Raste, u tom sluaju, i potranja
za radom i krivulja potranje se pomie udesno. Vrijedi i obrnuto.
Ukoliko se, uz ostale neizmijenjene uvjete, poveava proizvodnost rada (raste li prosjeni proizvod rada) poveava se i granini
proizvod rada, a s njim i granini prihod proizvoda rada. Raste potranja
za radom i krivulja potranje se pomie udesno. Vrijedi i obrnuto.
208
Slika 88.
9.1.2.2. Necjenovne odrednice ponude
Na veliinu ponude rada utjee veliina radne snage, te cijene

rada (plae) na drugim tritima rada.
Ukupni radni potencijal ili radna snaga obuhvaa sve zaposlene
radnike i one osobe koje trae posao. Dakle, raste li radna snaga, uz
ostale neizmijenjene uvjete, raste i ponuda rada. Krivulja ponude rada
pomie se udesno. Vrijedi i obrnuto.
Rastu li plae na nekim tritima rada, poveava se oportunitetni
troak rada na onim tritima rada na kojima cijena rada ostaje ista. Zbog
toga e mnogi radnici napustiti dosadanja zaposlenja i potraiti posao
na atraktivnijim tritima rada. Ponuda se rada smanjuje, a krivulja
ponude se pomie ulijevo. Vrijedi i obrnuto.
209
Slika 89.
9.1.3. Uloga sindikata

Radniki sindikati su organizacije koje predstavljaju ekonomske
interese radnika...62 Jednostavno reeno, cilj je sindikata poboljati
poloaj svojih lanova. To je mogue uiniti inzistirajui na poboljanju
uvjeta rada, te nastojei poveati cijenu rada.
Ovo posljednje sindikat moe sprovesti smanjujui ponudu rada.
Primjerice, mogu je dogovor s poslodavcima koji lanstvo u sindikatu
postavljaju kao uvjet mogueg zaposlenja. Sindikati, s tim u svezi, mogu
promicati i podravati snanu antimigracijsku politiku itd. Smanjenje e
ponude rada izazvati, ceteris paribus, poveanje cijene rada. Meutim,
vea plaa znai i manji broj zaposlenih, te stoga i manji broj lanova
sindikata.
62
Mabry, R.,.H, Ulbrich, M., H.: Introduction to Economic Principles, McGraw-Hill

Book Company, New York, 1989., str. 203.
210
Ali, postoji i druga opcija - opcija koja znai i poveanje plaa i

poveanje zaposlenosti. U tom smislu sindikat nastoji poveati potranju
za radom. To ukratko, znai nastojanje da se povea potranja za
dobrima i uslugama u iju su proizvodnju ukljueni lanovi sindikata
(odgovarajua propaganda tih i takvih dobara), podizanje radnog morala,
lobiranje u svezi donoenja takvih zakona koji e tititi domau
proizvodnju od inozemne konkurencije itd., itd.
9.2. TRITE KAPITALA
9.2.1. Potranja za kapitalom
Kao to granini prihod proizvoda rada odreuje potranju za
radom tako i granini prihod proizvoda kapitala determinira potranju za
kapitalom. Profitno maksimalizirajui input kapitala jest onaj koji znai
jednakost graninog prihoda proizvoda kapitala i graninog troka
kapitala.
Pretpostavimo da ste se odluili baviti prijevoznitvom, te da ste
u mogunosti (posredstvom leasinga63) nabaviti kamion bilo koje
nosivosti. Kamion unajmljujete samo za jednu prijevozniku sezonu
(recimo, godinu dana) i, pretpostavimo, drugih trokova, osim trokova
leasinga, nemate. Sljedea e tablica detaljnije opisati situaciju u kojoj
se nalazite.
63
Leasing podrazumijeva poslovni odnos u kojemu davatelj leasinga daje na

dogovoreno vrijeme na koritenje primatelju leasinga odreenu stvar (kapitalno dobro)
uz dogovorenu naknadu.
211
Tablica 30.
Nosivost
kamiona u
tonama
0
1
2
3
4
5
6
Ukupni
proizvod
(Prevezene
tone)
0
12
22
30
36
40
42
Granini prihod
proizvoda kapitala
480
400
320
240
160
80
Granini
proizvod
kapitala
12
10
8
6
4
2
Ukupni troak
kapitala
0
120
240
360
480
600
720
Ukupni
prihod
0
480
880
1200
1440
1600
1680
Granini
prihod
40
40
40
40
40
40
Granini troak
kapitala
120
120
120
120
120
120
Kamion od jedne tone nosivosti unajmljujete za 120 novanih

jedinica godinje. Svaku dodatnu tonu nosivosti platit ete iduih 120
novanih jedinica. Neprijeporno, vaim e potrebama ponajvie odgovarati kamion od pet tona nosivosti. Kamion od est tona neete unajmiti
budui da je njegov granini troak (120) vei od graninog prihoda
proizvoda (80).
I sljedea e slika potvrditi da je profitno-maksimalizirajui input
kamion od pet tona nosivosti:
212
Slika 90.
Do sada se odluka o angairanju kapitala ne razlikuje od odluka o

angairanju rada. to, meutim, ukoliko potrebito kapitalno dobro ne
moete unajmiti ve morate kupiti? Neka cijena svakog kamiona iznosi
deseterostruki iznos njegovog jednogodinjeg leasinga i neka je,
jednostavnosti radi, ivotni vijek svakog od njih neogranien.
Pretpostavit emo da posjedujete potrebita novana sredstva i da
vam ona, budui da ste ih uloili u banku, donose kamatu od 10%
godinje. Kako, u ovoj novoj situaciji, odrediti profitno-maksimalizirajui input kapitala? Potrebito je izraunati graninu efikasnost
kapitala.
Granini prihod proizvoda kapitala
Granina efikasnost kapitala =
100
Granini troak kapitala
Granina efikasnost kamiona najmanje nosivosti iznosi

480
100 40%. Ovo kapitalno dobro nudi tijekom godine povrat
1200
uloenih novanih sredstava u iznosu od 40% vlastite cijene. Investirate

213
li dodatnih 1200 novanih jedinica radi kupovine kamiona od dvije tone

400
nosivosti granina e efikasnost kapitala biti

100 33,3%.
1200
U oba sluaja, budui da je trina kamatna stopa 10%, zaraujete vie

nego da ste novana sredstva uloili u banku.
Mogue je ve sada nazrijeti pravilo koje e, kada je u pitanju
kupovina kapitala, osigurati maksimalni profit: input kapitala (u ovom
sluaju nosivost kamiona) valja poveavati sve dok je granina
efikasnost kapitala vea od kamatne stope. Maksimalni profit jami onaj
input kapitala (nosivost kamiona) koji znai jednakost granine efikasnosti kapitala i trine kamatne stope.
Tablica 31.
Nosivost
kamiona u
tonama
0
1
2
3
4
5
6
214
Granini prihod
proizvoda
kapitala
480
400
320
240
160
80
Ukupni troak
kapitala
Granini troak
kapitala
0
1200
2400
3600
4800
6000
7200
1200
1200
1200
1200
1200
1200
Granina efikasnost
kapitala
Trina kamatna stopa
40%
33,3%
26,7%
20%
13,3%
6,7%
10%
10%
10%
10%
10%
10%
10%
I opet se pokazuje da je kamion od pet tona nosivosti va

optimalni izbor kada je u pitanju realizacija maksimalnog profita.
Kamion od est tona nosivosti neete kupiti budui da je njegova
efikasnost (6,7%) manja od trine kamatne stope (10%). U ovome bi
sluaju oportunitetni troak kupovine kapitalnog dobra (izgubljena
godinja kamata) bio vei od profita koji biste realizirali investirajui u
kamion od est tona nosivosti.
Slika 91.
9.2.2. Potranja za zajmovima

Situacija se nee promijeniti ukoliko ne posjedujete vlastita
novana sredstva za kupovinu kamiona, te ste ih prisiljeni posuditi.
Posueni novani iznos ete poveavati sve dok je granina efikasnost
kapitala vea od kamatne stope koju morate platiti na posueni iznos.
Posudit ete upravo onu novanu sumu pri kojoj je granina efikasnost
kapitala (u koji namjeravate investirati) jednaka kamatnoj stopi. Posuditi
215
manje znai realizirati manji profit od maksimalno mogueg budui da

je, u tom sluaju, granina efikasnost kapitala > k'. Posuditi vie znai
opet, ostvariti profit manji od maksimalnog budui da je sada granina
efikasnost kapitala < k'.
Prema tomu, krivuljom potranje (individualne i trine) za
kapitalom i zajmovima upravlja granina efikasnost kapitala.
Slika 92.
9.2.3. Ponuda zajmova

Potroai, u pravilu, cijene vie sadanju potronju od budue.
Uope, aktivnosti koje generiraju korisnost vrednuju se vie ukoliko ih
prije moemo uivati. Kada, dakle, tvrdimo da potroae odlikuje
pozitivna stopa vremenske preferencije tada jednostavno ukazujemo na
injenicu da veina ljudi preferira sadanja, a ne odgoena zadovoljstva.
Upravo stoga, oni koji se suzdravaju od mogue sadanje potronje,
koji ekaju, koji, dakle, tede, moraju biti nagraeni. Kamata je nagrada
za ekanje, za odgoenu potronju. Meutim, upravo ovo ekanje,
odnosno tednja omoguuje tzv. zaobilaznu, posrednu proizvodnju.
216
Umjesto da sve resurse koristi u proizvodnji potronih dobara drutvo

jedan dio resursa angaira u proizvodnji kapitalnih dobara. Proizvedeni
kapital omoguuje, na ovaj posredni nain, veu proizvodnju potronih
dobara.
Na veliinu tednje utjee itav niz imbenika: tekui dohodak,
oekivani dohodak, ivotna dob i, dakako, kamatna stopa. Ukoliko,
ceteris paribus, raste kamatna stopa bit e vea i ponuena koliina
zajmova. Ovo vrijedi kako za individualnu tako i trinu ponudu
zajmova.
Slika 93.
9.2.4. Ravnotea na tritu zajmova

Trite je zajmova podvrgnuto, pretpostavimo, snanoj savrenoj konkurenciji. Na takvom tritu ravnotenu kamatnu stopu trinu kamatnu stopu - odreuje presjecite krivulja trine potranje i
trine ponude zajmova.
217
Pojedino je poduzee, potencijalni dunik, u mogunosti pozajmiti bilo koji novani iznos uz danu trinu kamatnu stopu. Ono se
sueljava sa vodoravnom krivuljom ponude zajmova i nema, dakako,
nikakvog utjecaja na veliinu kamatne stope.
Slike 94.
9.3. TRITE ZEMLJE

Zemlja je specifini imbenik proizvodnje. Ponajprije, ona je
imobilna i, drugo, njezina je koliina ograniena. Kao to svaka opina,
upanija raspolae tek ogranienom koliinom zemlje tako i Republika
Hrvatska (kao i svaka druga drava) posjeduje ogranienu koliinu
raspoloivog zemljita, zaliha nafte, ugljena itd., itd.
218
9.3.1. Ponuda zemlje

Budui da je koliina bilo koje vrste zemlje na bilo kojoj lokaciji
ograniena i fiksna, mogue je ustvrditi da je ponuda zemlje savreno
neelastina. Bez obzira na visinu rente 64 ponuena koliina zemlje (u
uem gradskom podruju Zagreba, npr.) ostaje ista.
Slika 95.
9.3.2. Ravnotea na tritu zemlje

Unato tomu to je ponuda svakog tipa zemlje savreno neelastina poduzee - potencijalni zakupac - e, na savreno konkurentnom
tritu poljoprivrednog zemljita npr., moi zakupiti potrebitu, eljenu
koliinu zemlje uz postojeu, tritem odreenu rentu. Zakupac se,
dakle, sueljava sa savreno elastinom ponudom zemlje.
64
Renta je cijena koja se plaa za upotrebu tue zemlje.
219
Slike 96.
i
ra n
g l je
ja = z e m
an a
o tr v o d
a p o iz
i n p r
T r r ih o d
p
ni
Slika 96 b) upozorava na injenicu da potranja odnosno granini

prihod proizvoda zemlje, budui da je ponuda zemlje savreno
neelastina, odreuje visinu rente. Cjelokupni dohodak vlasnika zemlje
je, zbog istog razloga, ekonomska renta.
220
10. DRAVA I TRITE
10. DRAVA I TRITE

Drava, odnosno vlada ima u ekonomskom ivotu nekoliko
doista vanih funkcija.
1. Drava osigurava i odrava zakonski okvir u kojem i pomou
kojega ekonomija funkcionira.
2. Drava realocira resurse.
3. Drava obavlja preraspodjelu dohotka.
4. Drava nastoji stabilizirati poslovni ciklus, ona intervenira
kako bi smanjila nezaposlenost i inflaciju.
Usredotoimo se, u ovom trenutku, na drugu funkciju (ona je
posljedica trine neuinkovitosti) i treu funkciju (rije je o nastojanju
drave da raspodjelu uini ujednaenijom). O etvrtoj funkciji bit e
rijei u okviru makroekonomske problematike.
10.1. DRAVA I REALOKACIJA RESURSA
Drava intervenira u gospodarskom ivotu, ona realocira resurse
zbog injenice da trite nije u stanju osigurati alokacijsku efikasnost ili
Pareto65 optimalnu alokaciju resursa. Stvarno, aktualno trite je Pareto
suboptimalno. Pareto optimalna alokacija resursa znai da ne postoji
alternativni nain alokacije koji bi omoguio veu proizvodnju makar i
jednog dobra ili usluge, a da pri tome veliina proizvodnje ostalih dobara
65
Vilfredo Pareto je talijanski ekonomist i sociolog. Jedan od znaajnih predstavnika

marginalistike kole odnosno vicarske ili kole privredne ravnotee.
221
10. DRAVA I TRITE
i usluga ostane neizmijenjena i koji bi dakle, omoguio poboljanje

neijeg blagostanja bez istovremenog smanjenja blagostanja svih ostalih.
Nekoliko je uzroka trine neefikasnosti odnosno Pareto suboptimalnosti:
1. nesposobnost trita da proizvodi javna dobra
2. pojava eksternalija
3. pojava monopola.
10.1.1. Javna dobra
Privatno dobro je dobro ili usluga koje troi jedna osoba.
Osnovna obiljeja privatnog dobra su suparnitvo i iskljuivost. Suparnitvo se odnosi na jednostavnu injenicu da, ceteris paribus, poveanje
neije potronje odreenog dobra znai smanjenje potronje istog dobra
od strane druge osobe. Iskljuivost privatnog dobra znai da kupac
takvog dobra stie ekskluzivno, iskljuivo pravo njegove potronje.
Nasuprot tomu, isto bismo javno dobro66 mogli opisati kao
dobro ija proizvodnja zahtijeva sudjelovanje i doprinos veeg broja
lanova neke zajednice koje je, jednom proizvedeno, na raspolaganju
svima, a ne samo onima koji su sudjelovali u njegovoj proizvodnji,
budui da ne postoji nain da se koritenje javnog dobra ogranii samo
na one koji su bili angairani u njegovoj proizvodnji i, konano, ije
koritenje odnosno potronja ne smanjuje njegovu ponudu. Ukratko,
isto javno dobro (npr. sustav nacionalne obrane, svjetionici itd.) je
dobro koje troe svi i nitko ne moe biti iskljuen iz potronje tog i
takvog dobra.
Specifina obiljeja javnog dobra izazivaju ozbiljne prepreke u
njegovoj, posredstvom trita izvedenoj, proizvodnji. S tim u vezi
najpoznatiji je tzv. "free rider" problem - problem slobodnog jahaa. Bit
problema sastoji se u tome da netko-neki pretpostave ili da je dovoljan
66
Postoje i tzv. mijeana ili polujavna dobra, dobra smjetena izmeu privatnog i istog
javnog dobra.
Primjer takvih dobara su ceste, parkiralita, parkovi i slino.
222
10. DRAVA I TRITE
broj onih koji e participirati u proizvodnji javnog dobra, te da njihov

doprinos (istovremeno i njihov troak) nee biti potrebit ili, pak, da je
broj onih koji e se angairati, pa, dakle, i novana sredstva, sasvim
nedovoljan pa je racionalno odustati od takvog projekta. Dogodi li se
suprotno, "free rider" je osigurao besplatno koritenje javnog dobra.
Prema tomu, "free rider" je osoba koja besplatno, ne sudjelujui u
njegovoj proizvodnji, koristi javno dobro. Ovakvo je ponaanje prije
pravilo nego izuzetak budui da je isplativo. Isplati se, ne smanjujui
potronju privatnih dobara, besplatno koristiti javna dobra.
Trite, prema tomu, nije u stanju osigurati proizvodnju javnih
dobara ili je, u boljem sluaju, posredstvom trita proizvedena koliina
javnih dobara manja od one koja znai alokacijsku efikasnost. Zbog toga
drava igra ulogu realokatora, te pokuava osigurati, kada su u pitanju
javna dobra i njihova proizvodnja, alokacijsku efikasnost.
10.1.1.1. Ukupna i granina korist javnog dobra
Odgovor na pitanje koja koliina javnog dobra jest optimalna ili

alokacijski efikasna implicira poznavanje ukupne i granine koristi.
Zapravo, korist nije drugo doli novana mjera korisnosti i identina je
konceptu vrijednosti koji upotrijebismo prilikom analize potronje
privatnih dobara i potroaeve ravnotee.
Ukupna korist javnog dobra jest ukupni novani iznos kojim
neka osoba procjenjuje datu razinu opskrbljenosti tim javnim dobrom.
Raste li koliina javnog dobra poveava se i ukupna korist.
Granina je korist javnog dobra novani iznos koji je pojedinac
spreman platiti za dodatnu jedinicu tog javnog dobra. Ili, to je promjena
ili poveanje ukupne koristi uslijed jedininog poveanja koliine javnog
dobra. Graninu korist mogue je, dakle, izraunati na sljedei nain:
Granina korist =
Ukupna korist
.
Koliina
223
10. DRAVA I TRITE
Raste li potronja javnog dobra, raste li razina opskrbljenosti

javnim dobrom granina korist opada. Zamjeujete, granina korist se
ponaa na isti nain kao i granina korisnost. Ovo vrijedi kako za
graninu individualnu korist tako i graninu drutvenu korist. Kao to
ukupna drutvena korist predstavlja zbroj svih individualnih ukupnih
koristi tako granina drutvena korist jest zbroj svih graninih individualnih koristi.
10.1.1.2. Analiza trokova i koristi
Sljedei e primjer pokazati kako pomou analize trokova i

koristi (cost - benefit analiza) odrediti alokacijski efikasnu koliinu
javnog dobra. Neka u naoj zamiljenoj ekonomiji postoje tek dva
korisnika javnog dobra - osoba A i osoba B.
Tablica 32.
Koliina
javnog
dobra
Ukupna
korist - A
Granina
korist - A
Ukupna
korist - B
0
1
2
3
4
5
0
14
24
30
32
30
14
10
6
2
-2
0
12
22
30
36
40
224
Granina
korist - B
12
10
8
6
4
Ukupna
drutvena
korist
Granina
drutvena
korist
0
26
46
60
68
70
26
20
14
8
2
10. DRAVA I TRITE
Slike 97.
a)
b)
c)
Granina
drutvena korist
(A+B)
28
26
24
22
20
18
16
14
12
10
8
6
4
2
0,5
1,5
2,5
3 3,5 4 4,5 5
Koliina javnog dobra
225
10. DRAVA I TRITE
Slika 97. c) pokazuje da je granina drutvena korist javnog

dobra okomiti zbroj graninih individualnih koristi. To je stoga to
potronja javnog dobra od strane jedne ili vie osoba ne onemoguava i
ne umanjuje potronju svih ostalih osoba.
U na emo primjer uvesti i troak kako bismo bili u stanju
odrediti toku alokacijske efikasnosti.
Tablica 33.
Koliina
javnog
dobra
0
1
2
3
4
5
Ukupna
drutvena
korist
0
26
46
60
68
70
Granina
drutvena
korist
Ukupni
troak
Granini
troak
Neto
korist
26
20
14
8
2
0
8
22
42
68
100
8
14
20
26
32
0
18
24
18
0
-30
Neto je korist razlika izmeu ukupne drutvene koristi i ukupnog

troka. Maksimalnu neto korist biljee dvije jedinice javnog dobra.
Meutim, na ovu optimalnu razinu proizvodnje, alokacijski efikasnu
koliinu javnog dobra ukazuje i odnos izmeu graninog troka i
granine drutvene koristi.
226
10. DRAVA I TRITE
Slika 98.
Optimalna razina opskrbljenosti javnim dobrom znai, dakle,

maksimalnu neto korist odnosno jednakost granine drutvene koristi i
graninog troka.
10.1.2. Drava i eksternalije
Rije je o sluajevima kada aktivnosti (proizvodnja, potronja)
nekih gospodarskih subjekata uzrokuju tzv. eksterne uinke (koristi ili
trokove) koji tangiraju druge gospodarske subjekte. Eksternalija je
troak ili korist koju osjeaju oni koji nisu neposredno ukljueni u
ekonomsku transakciju koja ih izaziva.
Eksterni troak, prosuti troak, negativna eksternalija ili eksterna
disekonomija postoji tada kada netko svojom proizvodnjom ili potronjom optereuje trokom susjednu stranu. Primjeri eksternog troka,
227
10. DRAVA I TRITE
negativne eksternalije, prosutog troka ili eksterne disekonomije jesu

buka, zagaivanje zraka, voda, itd, itd..
Meutim, postoji i eksterna korist, prosuta korist, pozitivna
eksternalija ili eksterna ekonomija. U pitanju je npr. zadovoljstvo to ga
prua pogled na susjedov lijepo obraen vrt, korist koju donosi cijepljenje protiv nekih bolesti (ak i ako niste cijepljeni), korist koju
kvalitetni sustav obrazovanja donosi itavoj zajednici, itd., itd..
Trite nije u stanju izii na kraj s eksternalijama. Cijene, naime,
ne reflektiraju injenicu da postoje eksternalije. Negativne se eksternalije, ukratko, mogu opisati kao uzronik trine neefikasnosti u smislu
prevelike proizvodnje. Zvui udno. Ali, anticipacija nekih negativnih
uinaka proizvodnje, koje trite ne registrira (zagaivanje zraka, npr.),
bi, sasvim sigurno, povealo trokove proizvodnje te smanjilo proizvodnju takvih dobara (istovremeno i zagaivanje zraka).
Meutim, i pojava pozitivnih eksternalija dovodi u pitanje trinu
efikasnost. Rije je o nedovoljnoj proizvodnji, u odnosu na alokacijski
efikasnu, dobara i usluga koje ukljuuju eksterne koristi. Kada bi, dakle,
svi koji besplatno uivaju neku eksternu korist imali plaati njeno
koritenje proizvodnja bi takvog dobra bila sigurno vea. Dravna
realokacijska intervencija moe smanjiti eksterne trokove i poveati
eksterne koristi.
10.1.2.1. Porezi i alokacijska efikasnost
Na nereguliranom tritu, bilo ono podvrgnuto i savrenoj

konkurenciji, eksterni se troak ne nalazi u kalkulacijama onih koji ih
generiraju svojom proizvodnjom ili potronjom. Trite primorava
proizvoae i potroae da vode rauna jedino o privatnom troku.
Granini privatni troak je troak koji neposredno optereuje
proizvoaa nekog dobra ili usluge. Granini drutveni troak jest zbroj
graninih privatnih trokova i graninih eksternih trokova. U drutvenom je interesu da svi trokovi (i oni privatnog i eksternog karaktera)
228
10. DRAVA I TRITE
budu razmatrani i ukljueni u odluke o alokaciji resursa. Tek tada moe

biti ostvarena alokacijska efikasnost. S tim u svezi, drava moe
oporezovati proizvodnju optereenu negativnim eksternalijama. Pretpostavimo da je porez jednak graninom eksternom troku. U tom e sluaju
toka alokacijske efikasnosti biti odreena presjecitem krivulja granine
koristi (potranja) i graninog drutvenog troka (ponuda).
Slika 99.
Neregulirano trite odbacuje koliinu dobra KK uz cijenu dobra

CK . Posredstvom poreza regulirano trite proizvodi alokacijski efikasnu
koliinu KR (granini drutveni troak = granina korist) uz cijenu dobra
CR. Ignoriranje negativnih eksternalija ima za posljedicu preveliku proizvodnju nekog dobra i suvie nisku cijenu istog dobra, ukratko, ignoriranje eksternih trokova vodi u Pareto suboptimalnu alokaciju resursa.
Uvaavanje, pak, negativnih eksternalija ima za posljedicu smanjivanje
outputa i poveavanje cijene dobra.
229
10. DRAVA I TRITE
10.1.2.2. Subvencije i alokacijska efikasnost
Ranije ustvrdismo kako neregulirano trite nije u stanju osigurati dostatnu, drutveno prihvatljivu, alokacijski efikasnu koliinu onih
dobara koja ukljuuju pozitivne eksternalije. Trite kao takvo, budui
da nije u stanju registrirati eksterne koristi, angaira nedovoljnu koliinu
resursa u proizvodnji tih i takvih dobara.
Kao i do sada, u odreivanju alokacijski efikasne koliine dobara, pomoi e nam analiza trokova i koristi.
Granina privatna korist jest korist koju neposredno uiva potroa nekog dobra. Budui da neka dobra pruaju korist i onima koji ih
neposredno ne konzumiraju, granina drutvena korist predstavlja zbroj
graninih privatnih koristi i graninih eksternih koristi.
Kako poveati proizvodnju i potronju dobara koja impliciraju
pozitivne eksternalije? Drava to moe uiniti subvencionirajui
proizvodnju takvih dobara. Subvencija je oblik transfernog plaanja67
koje slui za pokrie trokova kako bi se omoguila proizvodnja
odreenih proizvoda ili usluga.68
Subvencionirajui javni gradski prijevoz, npr., gradske vlasti
potiu potronju usluga javnog gradskog prijevoza istovremeno smanjujui guvu na gradskim prometnicama, smanjujui zagaivanje zraka,
itd.
I opet je toka alokacijske efikasnosti odnosno alokacijski
efikasna koliina dobra odreena presjecitem krivulja graninog troka i
granine drutvene koristi, odnosno jednakou graninog troka i
granine drutvene koristi.
67
Transferna su plaanja plaanja bez adekvatne tekue protuusluge. Rije je o

prijenosu dohotka s jednih subjekata na druge (socijalne pomoi, naknade za
nezaposlene, subvencije itd.)
68
Poslovni rjenik, Masmedia, Zagreb, 1992., str. 566.
230
10. DRAVA I TRITE
Slika 100.
Pretpostavili smo, jednostavnosti radi, da je granini privatni

troak jednak graninom drutvenom troku. Otuda je na naoj slici
jedna, standardna krivulja ponude. Relevantna krivulja potranje jest
granina drutvena korist. Optimalna koliina dobra, koliina koja znai
alokacijsku efikasnost jest KR (granina drutvena korist = granini
troak). Zbog subvencioniranja optimalna je koliina na rasplaganju uz
jedininu cijenu CR. Zamjeujete, okomita razlika izmeu Co i CR
predstavlja subvenciju po jedinici dobra.
10.1.2.3. Zakljuno o eksternalijama - internalizacija eksternalija
Pojava e eksternog troka potaknuti dravu da oporezuje djelatnost koja ga izaziva. Obrnuto, pojava eksterne koristi e ponukati dravu
da subvencionira djelatnost koja je generira. U oba sluaja drava
uspijeva internalizirati eksternaliju. Internalizirati eksternaliju znai
uiniti eksternaliju dijelom trine ponude i potranje. Ili, internalizirati
eksternaliju znai ugraditi eksternaliju u kalkulacije proizvoaa i
potroaa i uiniti je relevantnim dijelom njihovih poslovnih odluka.
231
10. DRAVA I TRITE
Subvencije i porezi nisu, meutim, jedini nain internalizacije

eksternalija. Internalizaciji eksternalija, u odreenim okolnostima, moe
uvelike pridonijeti jasno odreivanje vlasnikih prava. Zbog toga je
precizno definiranje vlasnikih prava jedna od vanih zadaa drave.
Pretpostavimo da neko poduzee, isputajui otpadne vode,
zagauje rijeku. Ukoliko, pak, korisnici vode imaju jasna prava na vodu
odreene kvalitete, oni e zahtijevati adekvatnu naknadu od zagaivaa.
Ako je naknada vea od troka, primjerice, ugradnje odgovarajuih
filtera, poduzee e, ugradnjom filtera, prestati zagaivati rijeku.
Trite, dakle, u odreenim uvjetima, moe samostalno internalizirati eksternaliju.
Spomenimo, s tim u svezi, tzv. Coaseov teorem69. Coaseov teorem
(prema Ronaldu Coase-u) tvrdi kako trite moe internalizirati eksternaliju ukoliko postoji mali broj zainteresiranih stranaka ija su vlasnika
prava jasno, neupitno definirana. Zbog ega mali broj zainteresiranih
stranaka? Zbog toga to tek u tom sluaju trokovi pregovaranja odnosno
tzv. trokovi transakcije mogu biti prihvatljivo niski. Trokovi su
transakcije svi trokovi koji neku transakciju uope ine moguom.
Trokovi transakcije ukljuuju, primjerice, trokove lociranja poslovnog
partnera, trokove pregovaranja o potrebitim elementima sporazuma, te
trokove osiguranja realizacije dogovorenog sporazuma.
Dakle, tek dobro definirana vlasnika prava i niski trokovi
transakcija mogu osposobiti trite da internalizira eksternaliju. U
sloenijim situacijama (visoki trokovi transakcija, veliki broj zainteresiranih stranaka i nedovoljno precizno definirana vlasnika prava)
trite, kao instrument internalizacije eksternalija, otkazuje.
Drava je, nadalje, u mogunosti, kada je negativna eksternalija
ekstremno velika, zabraniti proizvodnju koja ju generira. I konano,
drava moe ograniiti proizvodnju negativnih eksternalija. Ona, naime,
moe propisati nain proizvodnje i potronje nekih dobara prisiljavajui
proizvoae i potroae da vode rauna o eksternalijama koje izazivaju.
69
Vidjeti: Coase, R.: The Problem of Social Cost, Journal of Law and Economics,
vol.3, October 1960.
232
10. DRAVA I TRITE
Npr., termoelektrane i drugi veliki potroai ugljena mogu emitirati tek

doputene koliine sumpornog dioksida, automobili moraju imati
ugraene katalizatore itd., itd.
10.1.3. Drava i (prirodni) monopol
Unato tome to ponekad svojim ponaanjem stvara pretpostavke
za nastanak monopola70 drava nastoji zatititi trinu konkurenciju. Ona
to ini posredstvom antimonopolnog zakonodavstva. Rije je o zakonskim propisima koji zabranjuju monopoliziranje te ograniavaju monopolsku mo. Posebice je, meutim, zanimljiv sluaj prirodnog monopola.
Prirodni monopol, podsjeamo, etablira ekonomija razmjera ili
rastui prinosi razmjera. Zahvaljujui tome to ukupni proizvod raste
bre od angairanih inputa prosjeni ukupni troak biljei pad. Jedan je
veliki proizvoa u stanju opskrbiti trite nekim dobrom ili uslugom uz
nii prosjeni ukupni troak nego vei broj malih proizvoaa. Proizlazi
da je prirodni monopol poeljna trina struktura kada je u pitanju
proizvodnja odreenih dobara i usluga (proizvodnja i distribucija
elektrine energije, vode, plina, potansko-telefonsko-telegrafskih usluga, itd). Razbijanje monopola, kada je o ovom specifinom obliku
monopola rije, nije najbolje rjeenje. Ono, naime, znai i gubitak
pozitivnih posljedica ekonomije velikih serija - ekonomije razmjera.
Ako nije dobro demontirati prirodni monopol onda, rjeenje se
namee samo po sebi, je potrebito regulirati cijenu njegovog dobra ili
usluge. Pokuajmo, izmeu nekoliko opcija, pronai optimalni nain
reguliranja cijene.
70
"Monopol rijetko moe biti formiran unutar zemlje bez oite dravne pomoi u
obluku carina ili na neki drugi nain". Friedman, M., Friedman, R.: Free to Choose,
Avon, 1981., str. 45.
233
10. DRAVA I TRITE
Slika 101.
Ukoliko ne bi bilo uplitanja drave, prirodni bi monopol,

uvaavajui pravilo maksimaliziranja profita (granini troak = granini
prihod), zahtijevao monopolsku cijenu CM, a proizveo output KM. Pri
tomu bi, dakako, realizirao monopolski profit. Prirodni monopol nee
dragovoljno, u datim okolnostima, poveati vlastiti output budui da to
poveava granini troak u odnosu na granini prihod i smanjuje profit.
Drava jest, meutim, u stanju nametnuti cijenu, te prirodni
monopol pretvoriti u preuzimatelja cijene. Idealna, drutveno poeljna
situacija znai ukupni proizvod koliine KI i cijenu CI. Pri toj (KI) razini
proizvodnje je granini troak jednak cijeni dobra (granini troak =
cijena), odnosno granini troak jednak graninoj koristi (granini troak
= granina korist). Ovaj nain odreivanja cijene (koji znai jednakost
graninog troka i cijene), naalost, u naem primjeru, nije mogue
primijeniti. Zamjeujete zbog ega. Cijena je, odreena presjecitem
krivulja potranje i graninog troka, manja od prosjenog ukupnog
troka. Ovakva politika cijena vodi proizvoaa u gubitak i stoga nije
odriva.
234
10. DRAVA I TRITE
Meutim, kada otkazuje odreivanje cijene pomou graninog

troka valja, kao kompromisno rjeenje, primijeniti pravilo prosjenog
ukupnog troka. Drava odreuje cijenu CR (Prosjeni ukupni troak =
Cijena), proizvedena koliina je KR, a prirodni monopol realizira tek
normalni profit. Ovakvo rjeenje, dakako, ne znai efikasnu alokaciju
resursa (ona podrazumijeva jednakost cijene ili granine koristi i
graninog troka) ali je najblie onom optimalnom.
10.2. DRAVA I PRERASPODJELA DOHOTKA
ak i kada bi trite bilo alokacijski efikasno, kada bi uspijevalo
realizirati Pareto optimalnu alokaciju resursa postojala bi potreba da se
proizvedeni output distribuira na ujednaeniji i pravedniji nain. Nije
upitna potreba da se dio dohotka preusmjeri siromanima i onima koji
nisu u stanju brinuti o sebi. Drava, preuzima, izuzetno delikatnu zadau
preraspodjele ukupnog dohotka nastojei pronai pravu mjeru izmeu
savreno jednake raspodjele i trine raspodjele.
10.2.1. Lorenzova krivulja
Dohoci vlasnika imbenika proizvodnje, izmeu ostalog, ovise o
koliini inputa kojima raspolau, te cijenama imbenika proizvodnje.
Ukoliko, osim visokokvalificiranog rada, posjedujete znaajne koliine
kapitala i zemlje, realizirat ete i relevantni dohodak. Naalost, vrijedi i
obrnuto. Budui da je raspodjela imbenika proizvodnje odnosno
vlasnitva nad njima doista nejednaka, nejednaka je i raspodjela dohotka.
To, u jo veoj mjeri, vrijedi za raspodjelu bogatstva. Ukratko, dohodak
je ono to zaradite, bogatstvo ono to posjedujete. Bogatstvo, dakle,
predstavlja novanu vrijednost cjelokupne imovine umanjene za obveze.
Raspodjelu emo dohotka i bogatstva, na primjeru zamiljene ekonomije, prikazati pomou Lorenzove krivulje.
235
10. DRAVA I TRITE
Tablica 34.
Kumulativni postotak
obitelji
20
40
60
80
100
dohotka
5
15
35
60
100
bogatstva
0
0
5
15
100
Sve su obitelji podijeljene u pet jednakih grupa. Prva petina

obitelji, a to su one s najniim dohocima, realiziraju 5% ukupnog
dohotka. Druga petina, sljedeih 20% obitelji ostvaruje 10% dohotka.
Kumulativno, dakle, 40% obitelji realizira 15% dohotka. Sljedeih 20%
obitelji realizira 20% dohotka, dakle, 60% obitelji ostvaruje 35%
ukupnog dohotka. Pretposljednjoj petini pripada 25% dohotka, a oni sa
najviim dohocima (posljednja petina obitelji) zahvaa ak 40%
ukupnog dohotka. Jo je dramatinija situacija (a to je sveprisutna
ekonomska injenica) to se raspodjele bogatstva tie. U naem primjeru
najbogatijih 20% obitelji posjeduje ak 85% ukupnog bogatstva.
236
10. DRAVA I TRITE
Slika 102.
Crta koja iz ishodita koordinatnog sustava polazi pod kutom od

45 predstavlja savreno jednaku raspodjelu. Dakle, 20% obitelji
realizira 20% dohotka, 40% obitelji 40% dohotka itd. Lorenzova krivulja
pokazuje otklon aktualne raspodjele dohotka ( i bogatstva, u naem
primjeru) od savreno jednake raspodjele. to je Lorenzova krivulja
blia crti savrene jednakosti, to je raspodjela dohotka i bogatstva
ujednaenija. Vea udaljenost crte jednakosti i Lorenzove krivulje zorno
ilustrira vee nejednakosti u raspodjeli dohotka.
o
to je uzrok ovih znaajnih razlika u dohocima?

Spomenusmo ve nejednaku raspodjelu imbenika proizvodnje.
Obrazovanje, takoer, jest jedan od znaajnijih razloga nejednakih
dohodaka. Valja spomenuti i nejednaku distribuciju sposobnosti. Ljudi
237
10. DRAVA I TRITE
doista nisu jednaki, a nije jednaka niti raspodjela ansi. Na veliinu

dohotka moe utjecati i mjesto ivljenja, pa ak i srea.
Ukoliko se, makar i na saeti nain, raspravlja o raspodjeli
dohotka, nije mogue zaobii problem siromatva. Siromatvo predstavlja onu veliinu dohotka koji nije u stanju pokriti trokove ivota na
egzistencijalnoj razini. Tako je, npr., granica siromatva, odnosno
dohodak jednak egzistencijalnom troku za etverolanu ameriku
obitelj bio procijenjen na 14335 $71 u 1992. godini. Zanimljiv je nain
izraunavanja granice siromatva u Sjedinjenim Amerikim Dravama:72
(troak jednog obroka x 3 obroka x 4 osobe x 365 dana) x 3
Neka istraivanja pokazuju da najsiromanije amerike obitelji
troe jednu treinu svog dohotka na nabavku hrane. Otuda ovaj faktor 3
na kraju formule.
10.2.2. Raspodjela nakon poreza i transfera
Drava, igrajui vie ili manje uspjeno ulogu suvremenog
Robina Hooda, nastoji pomoi siromanima i ujednaiti raspodjelu
dohotka. U tom smislu ona korigira trinu raspodjelu dohotka. Trina
je raspodjela dohotka raspodjela bez ikakvog dravnog uplitanja i
korekcija. Raspodjelu po obavljenoj dravnoj korekciji (drava vri
preraspodjelu dohotka posredstvom poreza i transfernih plaanja)
nazivamo raspodjela nakon poreza i transfera. Oporezujui visoke
dohotke, te pomaui posredstvom transfera (socijalna skrb i pomo
nezaposlenima) ugroenim skupinama stanovnitva, drava moe
smanjiti jaz izmeu aktualne i savreno jednake raspodjele.
71
Samuelson, P.,A., Nordhaus, W.,D.: Ekonomija, "Mate", Zagreb, 2000., str. 362.
Dyal, J.A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New
York, 1985., str. 343.
72
238
10. DRAVA I TRITE
Uinke je redistribucijske politike drave mogue prikazati

Lorenzovom krivuljom trine raspodjele i raspodjele nakon poreza i
transfera (slika 103).
Slika 103.
Dakle, drava porezima i transferima moe znaajno smanjiti jaz

izmeu aktualne (stvarne) raspodjele i savreno jednake raspodjele.
239
11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI POJMOVI
11. OSNOVNI MAKROEKONOMSKI

POJMOVI
Nae je dosadanje izlaganje bilo mikroekonomske provenijencije. Prouavajui mikroekonomiku upotrebljavali smo, kako to
slikovito vele Dyal i Karatjas73, "mikroskop" kako bismo objasnili
ponaanje individualnih ekonomskih subjekata - potroaa i poduzea,
formiranje cijena dobara i usluga u razliitim trinim strukturama,
odreivanje cijena inputa, odreivanje veliine outputa pojedinih
dobara, itd.
Makroekonomika, meutim, prouava posebni ekonomski entitet
- ekonomiju u cjelini. Kako bismo istraili funkcioniranje ekonomije
upotrijebit emo "teleskop". U studij makroekonomike uvode nas
pojmovi poput inflacije, nezaposlenosti i bruto nacionalnog proizvoda.
Naime, stopa inflacije, stopa nezaposlenosti, te veliina bruto
nacionalnog proizvoda, odnosno stopa ekonomskog rasta, vrijedni su
pokazatelji "zdravstvenog stanja" ili makroekonomske performancije
svake ekonomije.
11.1. INFLACIJA
Inflacija (lat. inflare - naduti, nadimati) jest rast prosjene razine
cijena u nekom drutvu. Pojava suprotna inflaciji naziva se deflacija.
Deflacija predstavlja pad ope ili prosjene razine cijena, a stabilne
cijene postoje tada kada prosjena razina cijena ili, jednostavno, razina
cijena miruje.
73
Dyal, J., A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New
York, 1985., str. 176.
241
Najpoznatiji indeks cijena, posredstvom kojega se prati i mjeri

fluktuacija razine cijena, jest indeks potroakih cijena (Consumer Price
Index - CPI). Indeks potroakih cijena jest kvocijent vrijednosti
standardne koare dobara u tekuem razdoblju i vrijednosti iste koare
dobara u prethodnom, odnosno baznom razdoblju pomnoen sa sto.
Dakako, indeks potroakih cijena u baznom razdoblju iznosi 100.
Standardna koara dobara obuhvaa i sastoji se od najrazliitijih ali i
izabranih artikala (u SAD oko 400 dobara i usluga) ije se cijene
kontinuirano prate i usporeuju.
Indeks potroakih cijena =
Vrijednost koare dobara tekue godine

100
Vrijednost iste koare u baznoj godini
ili
Indeks potroakih cijena74 =
C1a K 0a + C1b K 0b +....+ C1n K 0n

100
C0a K 0a + C0b K 0b +....+ C0n K 0n
gdje 1 oznaava tekuu godinu, a 0 baznu godinu, a a,b,..., n

oznaavaju pojedine artikle koare dobara.
Moda e sljedei primjer eliminirati eventualne nedoumice.
74
Vidjeti: Mabry, R.,H., Ulbrich, H.,H.: Introduction to Economic Principles, McGrawHill, Inc., New York, 1989., str. 293.
242
Tablica 35.
Godina
Vrijednost koare dobara
1.
2.
3.
4.
5.
6.
18000
20000
24000
27000
29500
33000
Indeks potroakih
cijena (CPI)
75
83,3
100
112,5
122,9
137,5
Zamjeujete, trea je godina bazna godina. Indekse potroakih

cijena izraunasmo dijelei vrijednost tipine potroake koare svake
godine s njenom vrijednou u baznoj godini. U etvrtoj godini, u
odnosu na baznu godinu, zabiljeena je godinja stopa inflacije od
12,5%, u petoj 22,9% a u estoj godini 37,5%.
Prema tomu, stopa inflacije jest postotna promjena, poveanje
prosjene ili ope razine cijena.
Kako, meutim, izraunati godinju stopu inflacije u estoj
godini u odnosu na petu?
Godinja stopa inflacije =
Razina cijena u tekuoj godini - Razina cijena u proloj godini

100
Razina cijena u proloj godini
ili
Indeks potroakih cijena u - Indeks potroakih cijena u
tekuoj godini
proloj godini
100
Indeks potroakih cijena u proloj godini
Prema tomu, u naem e sluaju godinja stopa inflacije zabiljeena u estoj godini, u odnosu na petu godinu, iznositi 11,87%.
243
137 ,5 122 ,9
100 = 11,87%
122 ,9
Postoji, meutim, jo jedna, sveobuhvatnija, mjera inflacije.

Rije je o deflatoru bruto nacionalnog proizvoda. Naime, dok indeks
potroakih cijena prati cijene tek nekih, reprezentativnih dobara i usluga
deflator bruto nacionalnog proizvoda registrira promjene cijena svih
dobara i usluga koje ine bruto nacionalni proizvod.
Ukratko, bruto nacionalni proizvod (Gross national product GNP) jest vrijednost, novana, dakako, svih finalnih dobara i usluga koje
neka ekonomija proizvede tijekom, u pravilu, jedne godine.
Deflator se bruto nacionalnog proizvoda ili GNP-deflator
izraunava kao kvocijent nominalnog i realnog bruto nacionalnog
proizvoda pomnoen sa 100.
GNP-deflator =
Nominalni bruto nacionalni proizvod

100
Realni bruto nacionalni proizvod
Nominalni bruto nacionalni proizvod mjeri vrijednost outputa

(svih finalnih dobara i usluga proizvedenih tijekom godine) u cijenama
tekue godine. Nasuprot tomu, realni bruto nacionalni proizvod vrednuje
output u stalnim cijenama, odnosno cijenama baznog razdoblja ili godine.
Pretpostavit emo, jednostavnosti radi, da neka ekonomija proizvodi tek etiri dobra.
244
Tablica 36.
Dobro
A
B
C
D
Tekua godina
Koliina
Cijena
Ukupno
1000
2
2000
4
2000
8000
20
1000
20000
5000
1
5000
35000
Bazna godina
Cijena
Ukupno
1,5
1500
1900
7600
900
18000
0,5
2500
29600
Budui da je nominalni bruto nacionalni proizvod 35000, a realni

29600 deflator bruto nacionalnog proizvoda iznosi 118,24.
GNP-deflator =
35000
100 = 118,24
29600
U tekuoj je godini, u odnosu na baznu godinu, prosjena razina

cijena svih finalnih dobara porasla za 18,24%, odnosno stopa inflacije
iznosi 18,24%.
Gornja formula upuuje na to da je, upotrebom GNP-deflatora,
realni bruto nacionalni proizvod mogue pretvoriti u nominalni i
nominalni u realni.
Nominalni bruto nacionalni proizvod =
Realni bruto nacionalni proizvod GNP - deflator

100
Deflacioniranje nominalnog bruto nacionalnog proizvoda, njegovo pretvaranje u realni bruto nacionalni proizvod ija je veliina
osloboena utjecaja promjene cijena, obavit emo na sljedei nain:
Realni bruto nacionalni proizvod =
Nominalni bruto nacionalni proizvod

100 .
GNP - deflator
245
11.1.1. Kvantitativna teorija novca

Razliite teorije pokuavaju objasniti inflaciju i uzroke inflacije.
Spomenut emo trokovnu inflaciju (tzv. cost push teorija) koja uzroke
inflacije vidi u rastu plaa i(li) drugih trokova proizvodnje. U ovom su
sluaju prodavai "krivi" za pojavu inflacije. Meutim, "krivci" mogu
biti i kupci odnosno njihova prevelika (u odnosu na ponudu) potranja.
Rije je o inflaciji potranje (demand-pull teorija). Upotpunimo ovaj
kratak pregled i teorijom o strukturnoj inflaciji, te psiholokim teorijama
inflacije. Inflacija moe, dakako, biti posljedica kombinacije razliitih
uzroka. Mnogi e, meutim, ekonomisti (oni monetaristikog usmjerenja) ustvrditi kako inflacija jest, prije svega, monetarni fenomen.
Novac, odnosno koliina novca u optjecaju, rei e oni, nije jedini uzrok
inflacije ali je, svakako, najvaniji.
Budui da ovo miljenje drimo relevantnim, razmotrimo temelje
ovakvog shvaanja inflacije i njenih uzroka. Rije je o kvantitativnoj
teoriji novca.
Korijeni kvantitativne teorije novca seu sve do 17. stoljea.
Poznati su stariji zagovornici ove teorije, primjerice, David Hume i
David Ricardo, a njezin je najpoznatiji dananji pobornik nobelovac
Milton Friedman.
Sutinu kvantitativne ili koliinske teorije novca mogue je
predstaviti sljedeom jednostavnom formulom:
P=
M
Q
P = prosjena razina cijena

M = koliina novca u optjecaju
Q = realni bruto nacionalni proizvod.
246
Prema kvantitativnoj teoriji novca prosjena razina cijena ovisi

(pretpostavimo da je Q fiksna veliina) o koliini novca u nekoj ekonomiji.
Povea li se koliina novca doi e do razmjernog poveanja
prosjene razine cijena. Vrijedi, dakako, i obrnuto.
Uvedemo li u nae razmatranje i brzinu novca - prosjeni broj
godinje uporabe novane jedinice (v) - u stanju smo formulirati jednadbu prometa:
P Q = M v.
Na lijevoj strani jednadbe prometa (P Q) nalazi se nominalni
bruto nacionalni proizvod. Ukoliko pretpostavimo da su Q i v stabilne,
fiksne veliine, poveanje koliine novca mora izazvati razmjerno
poveanje razine cijena odnosno nominalnog bruto nacionalnog proizvoda. Moda e to jasnije predoiti tzv. "cambridge-ska jednadba":
P=
M v
.
Q
Udvostruite li koliinu novca, uz ostale neizmijenjene uvjete,

udvostruit ete i razinu cijena.
Ovo se jednostavno tumaenje jednadbe prometa (koja vjeruje u
stabilnost Q i v) naziva "sirova" kvantitativna teorija novca.
Ukoliko pretpostavimo da je realni bruto nacionalni proizvod
promjenljiva veliina koju tangira promjena koliine novca, tada poveanje koliine novca u nekoj ekonomiji (uz neizmijenjenu brzinu novca)
izaziva razmjerno poveanje nominalnog bruto nacionalnog proizvoda.
U tom je sluaju, meutim, poveanje nominalnog bruto nacionalnog
proizvoda rezultat poveanja ne samo prosjene razine cijena, ve i
realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ve je sada mogue zakljuiti da
poveanje koliine novca ne mora znaiti razmjerno poveanje razine
cijena. Isti e zakljuak vrijediti ukoliko i brzinu novca pretvorimo u
247
promjenljivu veliinu. Naime, znatnog utjecaja na brzinu novca ima

veliina kamatne stope. Ukratko, via kamatna stopa potie nastojanje da
se "besposlena" gotovina plasira kao zajam. Ovo poveava brzinu novca.
Nia kamatna stopa znai i manji oportunitetni troak posjedovanja
(inaktivne) gotovine, te brzina novca opada.
Ovaj odnos izmeu kamatne stope i brzine novca slabi pozicije
"sirove" kvantitativne teorije novca. Budui da vea koliina novca u
nekoj ekonomiji, u pravilu, znai i niu kamatnu stopu, a time i manju
brzinu novca, rast nominalnog bruto nacionalnog proizvoda i prosjene
razine cijena ne mora biti razmjeran poveanju koliine novca.
Iako je tvrdnja o razmjernom rastu koliine novca i razine cijena
upitna, poruke kvantitativne teorije novca valja shvatiti vrlo ozbiljno.
Ona je izvrsna slika onoga to oekuje one ekonomije koje neodgovorno
poveavaju koliinu novca u optjecaju.
11.1.1.1. Razliita tumaenja jednadbe prometa
Pokuat emo, posredstvom jednostavnog primjera, predstaviti

ve naznaene razlike izmeu ekstremnog monetarizma ("sirove" kvantitativne teorije), ekstremnog keynesijanskog vienja jednadbe prometa,
te kompromisne, umjerene interpretacije jednadbe prometa (suptilnije
varijante kvantitativne teorije novca).
Pretpostavimo da je nominalni bruto nacionalni proizvod (P Q)
200.000, M = 50.000, v=4. Prema tomu,
Mv
200.000
PQ
200.000
Kakve e posljedice, po veliinu nominalnog bruto nacionalnog

proizvoda, imati udvostruenje koliine novca?
Ekstremno e monetaristiko objanjenje poi od pretpostavke da
je brzina novca stalna i stabilna veliina, te e rast nominalnog bruto
248
nacionalnog proizvoda biti razmjeran rastu koliine novca. Postoji,

dakle, neposredna veza izmeu promjene koliine novca i promjene
nominalnog bruto nacionalnog proizvoda.
Mv
=
100.000 4
PQ
400.000
Prema ekstremnomu keynesijanskomu stajalitu poveanje koliine novca ne tangira veliinu nominalnog bruto nacionalnog proizvoda.
Razlog je tomu odgovarajui pad brzine novca izazvan padom kamatne
stope.
Mv
=
100.000 2
PQ
200.000
I konano, kompromisno objanjenje rauna s time da e udvostruena koliina novca izazvati pad kamatne stope ija e posljedica biti
i odreeno smanjenje brzine novca. Meutim, taj pad brzine nee u
potpunosti neutralizirati rast koliine novca. Doi e do izvjesnog, ne i
razmjernog poveanju koliine novca, rasta nominalnog bruto nacionalnog proizvoda.
Mv
=
100.000 3
PQ
300.000
249
11.2. NEZAPOSLENOST
11.2.1. Stopa i oblici nezaposlenosti
Svaki imbenik proizvodnje moe biti nezaposlen. Meutim,
kada ekonomist govori o nezaposlenosti tada, prije svega, misli na nezaposlenost rada.
Zaposlenost je predstavljena brojem onih odraslih osoba (osoba u
radnoj dobi) koje imaju posao. Nezaposlenost, pak, obuhvaa sve odrasle
osobe koje nemaju posao i koje aktivno za njim tragaju.
S tim u svezi, valja spomenuti kategoriju tzv. obeshrabrenih
radnika. Rije je o osobama koje nemaju zaposlenje, koje, meutim, ele
raditi, ali su prestale aktivno traiti zaposlenje.
Radna snaga ili ukupni radni potencijal neke ekonomije jest zbroj
zaposlenih, ali i nezaposlenih radnika. Valja napomenuti da se obeshrabreni radnici, budui da su prestali aktivno traiti posao, ne smatraju
nezaposlenima a, stoga, niti kao dio radne snage. Kada bi se prilikom
izraunavanja stope nezaposlenosti vodilo rauna i o ovoj kategoriji
radnika, stopa bi nezaposlenosti bila znatno vea.
Stopa nezaposlenosti jest postotak nezaposlene radne snage.
Stopa nezaposlenosti =
Nezaposleni
100
Radna snaga
Stopa nezaposlenosti jest izuzetno vaan pokazatelj

"zdravstvenog" stanja neke ekonomije odnosno uspjenosti makroekonomske politike. Razliiti su uzroci nezaposlenosti, te je, s tim u svezi,
mogue razlikovati etiri osnovna oblika nezaposlenosti: frikcijsku
nezaposlenost, sezonsku nezaposlenost, strukturnu nezaposlenost i cikliku nezaposlenost.
250
Frikcijska nezaposlenost obuhvaa one osobe koje prvi put trae

zaposlenje, te osobe koje su izgubile ili napustile stari posao, pa su u
potrazi za novim (boljim) zaposlenjem. Ovaj tip nezaposlenosti, koji,
dakle, obuhvaa radnike "izmeu dvaju zaposlenja" ili osobe pred prvim
zaposlenjem, ne treba posebice zabrinjavati. Njen je osnovni uzrok
injenica da je potrebito izvjesno vrijeme kako bi se uskladile elje i
potrebe onih koji trae i nude posao.
Sezonska se nezaposlenost javlja zbog sezonskih promjena.
Osobe koje obavljaju sezonske poslove moraju, naalost, raunati s time
da izvjesno vrijeme nee imati posla. Sve osobe koje, dakle, zbog
sezonskih promjena periodino ostaju bez posla (poput krznara, turistikih radnika, graevinskih radnika itd.) ine sezonsku nezaposlenost.
Strukturna se nezaposlenost javlja zbog nepodudaranja potranje
i ponude radne snage. Potranja postoji, ali ne i odgovarajua ponuda.
Promjene ukusa potroaa i tehnoloki razvitak mogu reducirati
potranju za nekim zanimanjima, a poveati potranju za drugima. rtve
ovako promijenjenih odnosa ponude i potranje pripadaju strukturnoj
nezaposlenosti.
Ciklika se nezaposlenost javlja u kontrakcijskoj ili recesijskoj
fazi poslovnog ciklusa. Uzrokuje ju pad agregatne ili ukupne potranje.
Zbog opeg pada potranje za dobrima i uslugama, veina poduzea
smanjuje potranju za svim inputima ukljuujui i rad. Ruku pod ruku s
opim padom poslovne aktivnosti i realnog bruto nacionalnog proizvoda
ide i poveana, tzv. ciklika nezaposlenost.
Dok frikcijska, sezonska i strukturna nezaposlenost nisu i ne
moraju biti predmetom makroekonomske politike, ciklika nezaposlenost zasluuje njezinu punu pozornost. Naime, frikcijska, sezonska i
strukturna nezaposlenost nastaju iz prirodnih i mogue neizbjeivih
uzroka u dinaminoj ekonomiji. Cikliku nezaposlenost uzrokuje, meutim, pad agregatne potranje i, s tim u svezi, pad realnog bruto
nacionalnog proizvoda. Ukoliko makroekonomska politika uspije sprijeiti fluktuacije realnog bruto nacionalnog proizvoda, ukoliko uspije
osigurati stabilan rast realnog bruto nacionalnog proizvoda, tada uspijeva
eliminirati i cikliku nezaposlenost.
251
Ukoliko se nezaposlenost sastoji samo od frikcijske nezaposlenosti, rije je o punoj zaposlenosti, a stopa nezaposlenosti se, u tom
sluaju, naziva prirodna stopa nezaposlenosti. Neki e ekonomisti
ustvrditi da puna zaposlenost ili prirodna stopa nezaposlenosti postoji
tada kada je prisutna frikcijska, ali i sezonska i strukturna nezaposlenost.
Ukratko, prirodna stopa nezaposlenosti ili puna zaposlenost postoji onda
kada egzistiraju samo oni oblici nezaposlenosti kojih uzrok nije ciklika
fluktuacija realnog bruto nacionalnog proizvoda. Osnova ovakvog
tumaenja pune zaposlenosti i prirodne stope nezaposlenosti jest miljenje da rast agregatne potranje nee smanjiti niti strukturnu niti sezonsku
nezaposlenost. Makroekonomska politika usmjerena na poveanje
agregatne potranje moe eliminirati jedino cikliku nezaposlenost.
Ova razliita tumaenja pune zaposlenosti, odnosno prirodne
stope nezaposlenosti, meutim, upuuju na jednostavnu injenicu da
puna zaposlenost, odnosno prirodna stopa nezaposlenosti ne znae da je
nezaposlenost, odnosno stopa nezaposlenosti svedena na nulu. Izvjesna
nezaposlenost (samo frikcijska ili frikcijska, strukturna i sezonska) mora
postojati i nije ju mogue izbjei.75
Brojne su tete koje gospodarstvu nanosi nezaposlenost. Osim
one neposredne - pad realnog bruto nacionalnog proizvoda, nezaposlenost izaziva i niz posrednih problema (rast siromatva, kriminala,
smanjivanje vrijednosti tzv. ljudskog kapitala 76, itd.).
75
Neka istraivanja pokazuju da prirodna stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim

Amerikim Dravama iznosi izmeu 5 i 6%. Vidjeti: Parkin, M.: Economics, AddisonWesley Publishing Company, New York, 1990.
76
Ljudski kapital je vrijednost ovjekovog obrazovanja i potrebitih vjetina. Njegova
vrijednost predstavlja onaj novani iznos koji, pri datoj kamatnoj stopi, donosi isti
dohodak kao i osoba odreenih znanja i vjetina.
252
11.2.2. Phillipsova krivulja

Phillipsova krivulja (prema britanskom ekonomistu A.W.
Phillips-u) tvrdi kako izmeu inflacije i nezaposlenosti postoji obrnuto
razmjeran odnos. Veoj (godinjoj) stopi inflacije odgovara nia
(godinja) stopa nezaposlenosti. Dakako, vrijedi i obrnuto.
Slika 104.
Ovakvo je objanjenje odnosa izmeu inflacije i nezaposlenosti

doista uznemiravajue. Proizlazi, naime, da smo tek u mogunosti birati
izmeu dvaju zala. Uspije li makroekonomski autoritet suzbiti inflaciju,
ima se pomiriti s velikom nezaposlenou. Obrnuto, cijena uspjenog
reduciranja nezaposlenosti jest visoka stopa inflacije.
Suvremena e ekonomska pozicija, meutim, ustvrditi kako
izravni, obrnuto razmjerni odnos izmeu stope inflacije i stope nezaposlenosti (predstavljen Phillipsovom krivuljom) vrijedi tek u kratkom
vremenskom razdoblju. U dugom e se vremenskom razdoblju stopa
nezaposlenosti stabilizirati na razini prirodne stope nezaposlenosti
neovisno o promjeni stope inflacije.
253
Slika 105.
Ukoliko je stopa inflacije, u kratkom vremenskom razdoblju,

jednaka oekivanoj, (4%) stopa je nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi
nezaposlenosti (Na). Ukoliko je, pak, stopa inflacije manja od oekivane
(2%), stopa je nezaposlenosti vea od prirodne stope (Nc). Nasuprot
tomu, stopa inflacije vea od oekivane (6%) znait e stopu
nezaposlenosti manju od prirodne stope (Nb). Naa je kratkorona
Phillipsova krivulja napravljena na osnovi oekivane stope inflacije od
4%. Ponovimo, nia razina cijena od oekivane znai veu nezaposlenost od prirodne, a vrijedi i obrnuto. Podudaranje oekivane i
aktualne razine cijena znai postojanje prirodne stope nezaposlenosti
(slika 105).
U dugom roku aktualna razina cijena jest jednaka oekivanoj
stopi inflacije, te je nezaposlenost na razini prirodne stope nezaposlenosti, odnosno postoji puna zaposlenost. U dugom vremenskom
razdoblju, kada posloprimci i poslodavci imaju dovoljno vremena prilagoditi se neoekivanim promjenama cijena, prirodnoj stopi
254
nezaposlenosti mogu biti pridruene najrazliitije stope inflacije (slika

106).
Slika 106.
11.3. BRUTO NACIONALNI PROIZVOD

Ponovimo, bruto nacionalni proizvod (GNP) jest novana vrijednost svih finalnih dobara i usluga koje neka ekonomija proizvede
tijekom odreenog razdoblja, najee tijekom jedne godine.
Finalna dobra i usluge su ona dobra i usluge koje nemaju karakter
inputa, koje se, dakle, ne koriste u proizvodnji drugih dobara ili usluga i
koje kupuje njihov konani potroa.
Intermedijarna dobra i usluge su dobra i usluge koje se, kao
inputi, koriste u proizvodnji drugih dobara i usluga. Prilikom izraunavanja bruto nacionalnog proizvoda, vrijednost se intermedijarnih dobara
i usluga ne uzima u obzir. Na taj nain izbjegavamo pogreku tzv.
dvostrukog raunanja, odnosno izbjegavamo mogunost da se vrijednost
255
pojedinih dobara ili usluga javi vie no jednom u raunu bruto nacionalnog proizvoda.
Bruto nacionalni proizvod se, dakle, izraunava kao umnoak
proizvedene koliine finalnih dobara i usluga i njihovih cijena.
GNP = K1 C1 + K2 C2 + K3 C3 + ...+ Kn Cn
Dakako, promjena prosjene razine cijena itekako utjee na
veliinu bruto nacionalnog proizvoda. Upravo stoga, upozorismo na
razliku izmeu nominalnog i realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Realni bruto nacionalni proizvod, kao to znamo, mjeri vrijednost
finalnog outputa u stalnim cijenama ili cijenama baznog razdoblja te
eliminira utjecaj promjena prosjene razine cijena.
Realni bruto nacionalni proizvod, unato veim ili manjim
oscilacijama, biljei tendenciju rasta.77 Ovo nas obiljeje realnog bruto
nacionalnog proizvoda, koje, dakle, znai ekonomski rast, vodi po pojma
potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda.
Potencijalni bruto nacionalni proizvod jest dugoroni trend
realnog bruto nacionalnog proizvoda. On predstavlja onu vrijednost
finalnih dobara i usluga koju neka ekonomija moe proizvesti pod pretpostavkom da je stopa nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti odnosno da postoji puna zaposlenost.
Poslovni ciklus uzrokuje devijacije aktualnog realnog bruto
nacionalnog proizvoda u odnosu na potencijalni bruto nacionalni
proizvod. Razlika izmeu potencijalnog i realnog bruto nacionalnog
proizvoda jest jaz bruto nacionalnog proizvoda ili GNP-jaz. Jaz izmeu
potencijalnog i realnog bruto nacionalnog proizvoda moe biti pozitivan
i negativan to, dakako, ovisi o fazi poslovnog ciklusa. Pojava GNP-jaza
znai da ekonomija ne funkcionira na razini pune zaposlenosti. Ona,
dakle, moe biti prezaposlena (stopa nezaposlenosti manja od prirodne
77
Realni GNP u 1996. - Realni GNP u 1995.

Realna stopa rasta u 1996.godini = ____________________________________________________ 100
Realni GNP u 1995.
256
stope) ali, naalost, i nezaposlena (stopa nezaposlenosti vea od prirodne

stope).
11.3.1. Mjerenje bruto nacionalnog proizvoda
Mogui su razliiti pristupi kada je u pitanju mjerenje bruto
nacionalnog proizvoda. Bit pristupa troenja (expenditure approach) i
pristupa dohotka (income approach) objasnit e sljedei jednostavan
grafiki prikaz.
Slika 107.
Obratimo pozornost na gornji kruni tok. On omoguuje mjerenje bruto nacionalnog proizvoda na osnovi pristupa troenja. Odluimo li
se za donji kruni tok, izabrali smo pristup dohotka. Oba e pristupa,
dakako, znaiti isti rezultat.
257
Agregatno troenje = Agregatni dohodak = Vrijednost finalnog outputa (GNP)
11.3.1.1. Pristup troenja
Ovaj pristup, ponovimo, mjeri bruto nacionalni proizvod kao

zbroj svih troenja uinjenih radi kupovine novih, finalnih dobara i
usluga. Postoje etiri kategorije troenja te je strukturu vrijednosti bruto
nacionalnog proizvoda mogue prikazati na sljedei nain:
GNP = Potronja + Bruto privatne domae investicije + Dravna potronja + Neto izvoz
GNP =
+ (EX - Im)
Potronja (C) obuhvaa sve kupovine finalnih dobara i usluga od

strane domainstava neke ekonomije. Rije je o najrazliitijim dobrima
poput kruha, mlijeka, olovaka itd. te trajnih potronih dobara (iji je
vijek trajanja dui od godine dana) kao to su televizori, hladnjaci,
automobili itd. Ova, meutim, kategorija troenja ne obuhvaa kupovine
novih kua i stanova.
Bruto su privatne domae investicije (I) ona vrsta troenja koja
znae nabavku realnog kapitala ili kapitalnih dobara. Ukljuimo ovdje
kupovine kapitalnih dobara (strojeva, alata, najrazliitijih ureaja i
opreme, poslovnih i tvornikih zgrada) od strane poduzea, ali i
kupovine novih kua i stanova od strane domainstava. Veliinu ove
vrste troenja tangiraju, meutim, i promjene zaliha i to kako inputa,
tako i outputa. Poveaju li se zalihe gotovih proizvoda, poluproizvoda, te
sirovina (tijekom promatrane godine) poveane su i investicije. Smanje li
se, pak, zalihe gotovih (ali ne i prodanih) proizvoda, poluproizvoda i
sirovina smanjile su se, ceteris paribus, i investicije.
Vano je istaknuti injenicu da financijske transakcije poput
kupovine dionica, dravnih obveznica i slino nemaju tretman investicija. Dakle, ekonomist, za razliku od uobiajenog poimanja, investiciju
shvaa kao kupovinu finalnih dobara radi njihove uporabe u proizvodnji
ili zbog poveanja zaliha.
258
Zbog ega bruto investicije? Zbog toga to ukupne ili bruto

investicije ukljuuju sva novonabavljena finalna kapitalna dobra od kojih
neka imaju posluiti za zamjenu ostarjelog, istroenog, amortiziranog
dijela realnog kapitala. Oduzmete li amortizaciju od bruto privatnih
domaih investicija, dobit ete neto privatne domae investicije. Ove
posljednje predstavljaju isti dodatak postojeoj zalihi realnog kapitala.
Rije je i o privatnim investicijama. Jednostavno stoga to ova
kategorija troenja iskljuuje dravno investiranje. Naime, dravne su
investicije dio dravne potronje.
I konano, radi se o domaim investicijama. Domaa investicija
jest ona koja znai nabavku domaih kapitalnih dobara. Ukoliko
poduzee investira u inozemstvu, kupujui kapitalna dobra proizvedena
u inozemstvu, njegovo investicijsko troenje nema obiljeje domae
investicije.
Dravna potronja (G) obuhvaa onaj dio bruto nacionalnog
proizvoda koji znai nabavku razliitih finalnih dobara i usluga od strane
drave. Rije je o onom troenju koje ima osigurati obranu zemlje,
provedbu zakona, funkcioniranje obrazovanja itd. Iskljuena su,
meutim, transferna plaanja. Transferna plaanja nisu, naime, namijenjena kupovini finalnih dobara i usluga i, stoga, ih ne uzimamo u obzir
prilikom izraunavanja bruto nacionalnog proizvoda. Transferna su
plaanja razlog to je dravna potronja, kao dio bruto nacionalnog
proizvoda, manja od proraunskih sredstava koja dravi stoje na
raspolaganju.
Neto izvoz (Ex - Im) predstavlja razliku izmeu vrijednosti
izvezenih dobara i usluga (Ex) i vrijednosti uvezenih dobara i usluga (Im).
Zamjeujete, neto izvoz moe biti i negativan. Dakako, dogaa se to
onda kada je uvoz vei od izvoza.
259
11.3.1.2. Pristup dohotka
Pristup dohotka predstavlja bruto nacionalni proizvod kao zbroj

svih dohodaka koje tijekom odreenog razdoblja realiziraju domainstva
neke ekonomije. Bruto nacionalni proizvod jest zbroj plaa, renti,
kamata i profita kojima valja dodati i dvije nedohodne komponente amortizaciju i neizravne poreze.
Amortizacija nije dio profita budui da je namijenjena nadoknadi
utroenog realnog kapitala. Ona predstavlja svojevrsnu tednju poduzea
i vanu nedohodnu komponentu bruto nacionalnog proizvoda.
Neizravni porezi su porezi koje potroai plaaju prilikom
kupovine dobara i usluga. Zbog njihova postojanja potroai plaaju vie
nego to proizvoai prime za prodano dobro ili uslugu. Neizravni
porezi predstavljaju, prema tomu, dohodak drave, a ne dohodak domainstava odnosno vlasnika imbenika proizvodnje. Stoga ih, a da bismo
izjednaili agregatno troenje i agregatni dohodak, valja dodati dohodnim komponentama bruto nacionalnog proizvoda.
GNP =
Plaa + Renta + Kamta + Profit
dohodne komponente
+ Amortizacija + Neizravni porezi
nedohodne komponente
Postoji i alternativni nain koritenja pristupa dohotka. Zapitajmo

se, naime, na koje se to naine zaraeni dohodak moe upotrijebiti. Tri
su mogua naina njegova koritenja. Agregatni dohodak e, svakako,
dijelom biti potroen (C), jedan njegov dio moe biti namijenjen tednji
(S) i, dakako, bit e oporezovan.
260
Prema tomu, pristup dohotka nudi i sljedeu jednadbu:

GNP =
C
+
S
+
T
C = Potronja
S = tednja
T = Neto porezi 78 (Bruto porezi - Transferna plaanja).
Naznaimo ve sada kako zbroj potronje i tednje (C+S)
predstavlja raspoloivi dohodak. Raspoloivi dohodak jest agregatni
(ukupni) dohodak umanjen za neto poreze. To je dohodak koji
domainstvima neke ekonomije stoji na raspolaganju za potronju i
tednju.
11.3.1.3. Jednakost pristupa
Pristup troenja i pristup dohotka dva su razliita mjerenja iste

veliine - bruto nacionalnog proizvoda. Prema tomu,
C + I + G + EX - Im = GNP = C + S + T.
Budui da se potronja (C) javlja na obje strane jednadbe
vrijedit e da je
I + G + EX - Im = S + T.
Poveamo li obje strane jednadbe za iznos uvoza (Im) jednadba e
glasiti:
I + G + EX = S + T + Im.
78
Zbroj neizravnih i izravnih (osobnih) poreza predstavlja bruto poreze. Neizravni

porezi neizravno terete poreznu snagu poreznih obveznika kroz smanjenje potronje.
Izravni (osobni) porezi izravno terete poreznu snagu (dohotke, prihode, imovinu)
poreznih obveznika. Neto porezi su bruto porezi umanjeni za transferna plaanja.
261
Poruka je jednostavna. Valja izjednaiti aktualne investicije,

dravnu potronju i izvoz sa aktualnom tednjom, neto porezima i
uvozom.
Pretpostavimo da je veliina realnog bruto nacionalnog proizvoda predstavljena razinom vode u posudi u koju s jedne strane voda
dotie a, istovremeno, na drugoj istie. Pri tome, lijeva strana jednadbe
(I + G + EX) predstavlja dotok vode, a desna je strana jednadbe (S + T
+ Im) odgovorna za gubitak vode. Ukoliko je dotok vode vei od njenog
otjecanja, rast e njena razina, odnosno poveavat e se realni bruto
nacionalni proizvod. U obrnutom e sluaju realni bruto nacionalni
proizvod opadati. Stabilnu razinu vode, stabilni realni bruto nacionalni
proizvod osigurava jednakost "ubrizgavanja" (I + G + EX) i "curenja" (S
+ T + Im) vode.
Pretpostavimo li da je neto izvoz jednak nuli (vrijednost izvoza
jednaka vrijednosti uvoza) te da je dravna potronja jednaka neto
porezima proizlazi da tednja mora biti jednaka investicijama.
I = S
"Zadaa je makroekonomske teorije razumjeti ekonomske sile
koje utjeu na ta curenja i ubrizgavanja kako bi mogla predvidjeti
promjene realnog bruto nacionalnog proizvoda i razviti politike koje
stabiliziraju fluktuacije realnog bruto nacionalnog proizvoda."79
11.3.2. Od bruto nacionalnog proizvoda do raspoloivog dohotka
Na poetku pokuajmo uoiti razliku izmeu bruto nacionalnog
proizvoda (Gross national product - GNP) i bruto domaeg proizvoda
(Gross domestic product - GDP).
Rekosmo ranije da bruto nacionalni proizvod jest novana vrijednost finalnog outputa koji neka ekonomija proizvede tijekom jedne
godine. Dodajmo i to da bruto nacionalni proizvod jest vrijednost
79
Hyman, N., D.: Economics, Irwin, Inc., Boston ,1989., str. 548.
262
finalnog outputa proizvedenog imbenicima proizvodnje koji su vlasnitvo neke zemlje i njezinog stanovnitva.
Bruto domai proizvod (GDP) mjeri vrijednost finalnog outputa
proizvedenog u nekoj zemlji. On, dakle, mjeri vrijednost finalnog
outputa proizvedenog imbenicima koji su locirani u nekoj zemlji bez
obzira na to tko ih posjeduje. Dakle, razlika izmeu GNP-a i GDP-a jest
neto investicijski dohodak (profiti i dividende koje stanovnici neke
zemlje primaju iz drugih zemalja umanjene za profite i dividende koje
zemlja plaa stranim investitorima).
GDP Neto investicijski dohodak = GNP
Bruto nacionalni proizvod (GNP) rauna s onim investicijskim
troenjem koje ima i zadau nadoknaditi utroene, amortizirane elemente
realnog kapitala. Rije je, dakle, o bruto privatnim domaim
investicijama.
Nasuprot tomu, neto nacionalni proizvod (Net national product NNP) obuhvaa samo ono investicijsko troenje koje znai stvarno
poveanje zalihe realnog kapitala. Rije je o neto privatnim domaim
investicijama. Prema tomu, razlika izmeu bruto i neto nacionalnog
proizvoda jest amortizacija.
GNP - Amortizacija = NNP
Oduzmete li od neto nacionalnog proizvoda (NNP) neizravne
poreze dobit ete onaj dio bruto nacionalnog proizvoda (GNP) koji se
iskljuivo sastoji od njegovih dohodnih komponenti. Taj dio bruto
nacionalnog proizvoda nazivamo nacionalni dohodak (National income NI)
NNP - Neizravni porezi = NI
Da bismo mogli uiniti sljedei korak k raspoloivom dohotku,
valja razlikovati zaraeni od primljenog dohotka.
263
Neki dohodak moe biti zaraen, ali ne i primljen. Rije je,

primjerice, o doprinosima za socijalno osiguranje, o korporacijskim
profitima koji nisu, u obliku dividende, raspodijeljeni dioniarima itd.
Istovremeno, neki dohoci nisu zaraeni u tekuoj proizvodnji, ali su
primljeni. Radi se o transfernim plaanjima (naknade na ime nezaposlenosti, mirovine, kamate na javni dug, itd).
Ukoliko od nacionalnog dohotka (NI) oduzmete zaraene, ali ne i
primljene dohotke, te dodate nezaraene, ali primljene dohotke, dobit
ete osobni dohodak (Personal income - PI).
NI -Zaraeni, ne i primljeni dohodak + Transferna plaanja = PI
Zamjeujete, osobni dohodak moe biti vei od nacionalnog
dohotka. Dogaa se to, u pravilu, u razdobljima visoke nezaposlenosti
kada drava, posredstvom transfera, pokuava poboljati poloaj
ugroenih dijelova stanovnitva.
Do raspoloivog dohotka (Disposable income - DI) preostaje
samo jedan korak. Od osobnog dohotka (PI), dohotka koji su primila
domainstva neke ekonomije, valja oduzeti osobne poreze.
PI - Osobni porezi = DI
Raspoloivi dohodak (DI), kao to mu i ime kae, predstavlja
onaj dohodak kojim domainstva raspolau i koji mogu namijeniti
potronji i tednji.
11.4. POSLOVNI CIKLUS
Usporedba realnog i potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda
ukazuje na cikliku narav ukupne ekonomske aktivnosti. Poslovni ciklus
predstavlja periodine ali i nepravilne fluktuacije realnog bruto nacionalnog proizvoda i ostalih makroekonomskih veliina kao to su
zaposlenost i cijene.
264
Poslovni se ciklus sastoji od etiriju faza koje, naravno, nije lako

predvidjeti, ali ih je lako uoiti. To su ekspanzija, vrh, kontrakcija i dno.
Slika 108.
O ekspanziji govorimo kada realni bruto nacionalni proizvod

raste. Rije je o fazi koja se javlja nakon to je dotaknuto dno poslovnog
ciklusa (esto se ekspanzija koja slijedi nakon snane kontrakcije naziva
oporavak) i traje sve dok ekonomska aktivnost ne dosegne vrhunac
odnosno vrh.
Vrh znai da je realni bruto nacionalni proizvod najvii u odnosu
na potencijalni output. Vrh predstavlja i prekretnicu ciklusa budui da
nakon njega slijedi kontrakcija.
Kontrakcija je faza poslovnog ciklusa u kojoj realni output
(GNP) biljei pad. Kontrakciju moemo oznaiti kao recesiju - razdoblje
od najmanje dva uzastopna tromjeseja u kojima realni bruto nacionalni
proizvod biljei pad. Spomenimo i depresiju koja se najee definira
kao snaniji oblik kontrakcije negoli je recesija. Mogue je najbolje
objanjenje razlike izmeu recesije i depresije sljedea konstatacija: "...
265
kada va susjed ostane bez posla tada je to recesija; kada vi, meutim,
izgubite zaposlenje tada je to depresija".80
Kada, u kontrakcijskoj fazi, realni bruto nacionalni proizvod
pokae najvei otklon od onoga to je mogue proizvesti, govorimo o
dnu.
Ponovimo, ovaj otklon (pozitivan i negativan) realnog bruto
nacionalnog proizvoda u odnosu na potencijalni predstavlja jaz bruto
nacionalnog proizvoda ili GNP-jaz.
11.4.1. Poslovni ciklus i nezaposlenost
Realni bruto nacionalni proizvod nije jedina veliina koja varira
tijekom poslovnog ciklusa. Jedna od vanijih, ije nas promjene
zanimaju, jest nezaposlenost. Izmeu pojedinih faza poslovnog ciklusa i
nezaposlenosti postoji jasna i pravilna veza.
U fazi ekspanzije stopa nezaposlenosti biljei pad. Kada je realni
bruto nacionalni proizvod jednak potencijalnom stopa je nezaposlenosti
jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti, te postoji puna zaposlenost. Vrh
poslovnog ciklusa znai najmanju nezaposlenost (stopa nezaposlenosti
pada ispod prirodne stope, a zaposlenost je vea od pune zaposlenosti).
U fazi kontrakcije stopa nezaposlenosti raste. Pad realnog
outputa ispod potencijalnog GNP-a izaziva pojavu i ciklike nezaposlenosti, te dno poslovnog ciklusa znai najveu stopu nezaposlenosti.
Spomenimo, s tim u svezi, Okunov zakon. Nazvan prema prezimenu
autora, amerikog ekonomiste Arthura Okuna81, zakon se bavi pitanjem
odnosa izmeu stope nezaposlenosti i realnog bruto nacionalnog
proizvoda. Okunov zakon tvrdi da svakih 2% pada realnog bruto
80
Dyal, J., A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company, New
York, 1985., str. 192.
81
Okun, A., M.: The Political Economy of Prosperity, The Brookings Institution,
Washington, D.C. 1970.
266
nacionalnog proizvoda, u odnosu na potencijalni, znai poveanje stope

nezaposlenosti za 1%.
11.4.2. Poslovni ciklus i inflacija
Kako se inflacija ponaa tijekom poslovnog ciklusa? Ovisi li
stopa inflacije o poslovnom ciklusu ili, pak, njezine promjene ne ovise o
pojedinim fazama poslovnog ciklusa?
U pravilu, tijekom vremena, postoji signifikantna veza izmeu
stope inflacije i faze poslovnog ciklusa. Ekspanzija znai viu stopu
inflacije, a kontrakcija niu, eventualno i negativnu, stopu inflacije.
Meutim, valja napomenuti i to da prije reeno pravilo poznaje i, ne tako
rijetke, izuzetke. Naime, mogue su promjene stope inflacije koje ne
prate ritam poslovnog ciklusa. U takva "aritmina" stanja ubrajamo
stagflaciju i slampflaciju.
Stagflacija je gospodarsko stanje koje je obiljeeno istovremenim
postojanjem stagnacije i inflacije. Niske, pa ak i nulte, stope rasta
realnog bruto nacionalnog proizvoda idu, ruku pod ruku, s visokim
stopama inflacije.
Slampflacija je gospodarsko stanje ije je bitno obiljeje pad
realnog bruto nacionalnog proizvoda i visoka inflacija. Rije je, dakle o
kontrakciji koju, iznimno, prati inflacija.
267
12. AGREGATNA POTRANJA I AGREGATNA PONUDA
12. AGREGATNA POTRANJA I

AGREGATNA PONUDA
Kljuni su pojmovi makroekonomskog modela koji emo predstaviti agregatna potranja, agregatna ponuda i makroekonomska
ravnotea. Model, odnosno makroekonomska analiza ponude i potranje
ima olakati razumijevanje pojave ekspanzije, kontrakcije, nezaposlenosti i inflacije.
12.1. AGREGATNA POTRANJA
12.1.1. Krivulja agregatne potranje
Podsjetimo, bruto nacionalni proizvod (GNP) jest, izmeu
ostalog, zbroj svih troenja razliitih ekonomskih agenata (domainstva,
poduzea, drava, inozemni kupci) radi kupovine razliitih finalnih
dobara i usluga.
GNP = C + I + G + (EX - Im)
Agregatna je potranja pojam koji koristimo kako bismo objasnili odnos izmeu agregatne potraivane koliine (potraivane koliine
realnog GNP-a) i prosjene razine cijena.
Agregatna potraivana koliina dobara i usluga jest planirano
realno troenje tipa C + I + G + (EX - Im) pri danoj razini cijena,
odnosno veliina realnog GNP-a koji su kupci voljni i u mogunosti
kupiti uz danu razinu cijena. Ili, agregatna potraivana koliina
269
predstavlja zbroj finalnih dobara i usluga potraivanih od svih kupaca,

izraen kao realni GNP.
Krivulja agregatne potranje pokazuje promjene agregatne potraivane koliine, mjerene realnim bruto nacionalnim proizvodom, uslijed
promjene razine cijena, mjerene GNP-deflatorom.
Slika 109.
Kao i krivulja individualne ili, pak, trine potranje i krivulja je

agregatne potranje opadajua krivulja. Vioj razini cijena, veem GNPdeflatoru odgovara manja agregatna potraivana koliina odnosno manja
potraivana koliina realnog GNP-a. Objanjenje je ovog obrnuto
razmjernog odnosa izmeu razine cijena i potraivane koliine realnog
GNP-a znatno sloenije negoli objanjenje obrnuto razmjernog odnosa
izmeu cijene i potraivane koliine nekog dobra koji postoji kod
individualne i trine potranje.
Naime, krivulja je agregatne potranje opadajueg oblika zbog
triju kljunih razloga:
270
1. Uinak realnog bogatstva

Rast cijena moe umanjiti realno bogatstvo nacije i reducirati
potraivanu koliinu realnog GNP-a. Ukoliko razina cijena raste, smanjuje se kupovna mo stanovnitva odnosno smanjuje se koliina realnog
novca kojim stanovnitvo raspolae. Realni novac predstavlja koliinu
dobara koju odreeni novani iznos moe kupiti. Izraunava se kao
kvocijent nekog novanog iznosa i razine cijena.
Pretpostavimo da posjedujete 1000 novanih jedinica, to gotovog, to depozitnog novca. Ukoliko razina cijena poraste, uz ostale
neizmijenjene uvjete 82, za 25%, smanjit e se koliina realnog novca
koji posjedujete za 25%. Dakle, vaih je 1000 novanih jedinica sada u
stanju kupiti ono to ste prije mogli kupiti za 800 83 novanih jedinica.
Pad kupovne moi, smanjivanje koliine realnog novca, izaziva
kretanje uz krivulju agregatne potranje, odnosno izaziva smanjivanje
agregatne potraivane koliine.
Obrnuto, pad razine cijena znai, ceteris paribus, poveanje
kupovne moi budui da se poveala koliina realnog novca kojim
raspolaete. Vaa je novana aktiva u stanju pribaviti vie dobara i
usluga negoli je to bila u stanju prije pada cijena. Dodatna e kupovna
mo, dodatna koliina realnog novca poveati vau potronju. I ostali e
koristiti blagodati vee koliine realnog novca to e imati za posljedicu
vei potraivani realni GNP.
82
83
Koliina novca u optjecaju ostaje neizmijenjena.
1000
100 = 800
125
271
2. Uinak realne kamatne stope

Rast GNP-deflatora moe poveati kamatne stope i, s tim u svezi,
smanjiti agregatnu potraivanu koliinu.
Rast cijena, ceteris paribus, smanjuje koliinu realnog novca i,
dakako, obara kupovnu mo stanovnitva. Smanjena kupovna mo znai
manju ponudu kredita - zajmovnih fondova - i njihovu veu potranju.
Rast potranje izaziva rast realnih kamatnih stopa. "Skupi krediti"
smanjuju potronju domainstava, te investicijsko troenje. Ovo ima za
posljedicu pad potraivane koliine realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Vrijedi, dakako, i obrnuto. Pad cijena, ceteris paribus, poveava
koliinu realnog novca i kupovnu mo stanovnitva. Poveana kupovna
mo znai veu ponudu kredita i njihovu manju potranju. Rezultat su
nie realne kamatne stope. "Jeftini krediti" poveavaju agregatnu potraivanu koliinu.
3. Uinak vanjske trgovine
Rast razine cijena u nekoj zemlji uinit e domaa dobra skupljim u odnosu na strana. Potroai e skuplja domaa dobra supstituirati
atraktivnijim, jeftinijim inozemnim dobrima. Ovakva situacija znai pad
izvoza, te rast uvoza. Rezultat je smanjenje potraivane koliine realnog
GNP-a.
Obrnuto, pad deflatora bruto nacionalnog proizvoda (pad cijena)
ima za posljedicu rast izvoza i pad uvoza. Potroai, naime, skuplja inozemna dobra supstituiraju jeftinijim domaim dobrima, te se poveava
agregatna potraivana koliina.
272
12.1.2. Promjene agregatne potranje

Promjene razine cijena, u sprezi s uinkom realne kamatne stope,
te uinkom vanjske trgovine, izazivaju promjene agregatne potraivane
koliine. Rije je o promjenama koje znae kretanje uz ili niz krivulju
agregatne potranje. Brojni su, meutim, imbenici koji izazivaju
promjenu agregatne potranje, odnosno pomicanje (ulijevo ili udesno)
krivulje agregatne potranje.
Slike 110.
Navest emo neke od najvanijih uzroka poveanja ili smanjenja

agregatne potranje:
273
1. Veliina stanovnitva
Poveanje broja stanovnika neke zemlje, ceteris paribus, znai i
poveanje agregatne potranje. Vei broj ljudi, uz ostale neizmjenjene
uvjete, znai i veu potranju za hranom, odjeom, stanovima i kuama,
te brojnim drugim dobrima i uslugama. Vee stanovnitvo znai i veu
agregatnu potranju pri svim razinama cijena. Naravno, vrijedi i obrnuto.
2. Oekivana inflacija
Oekivani rast cijena u budunosti izaziva poveanje agregatne
potranje. Oekuju li potroai poveanje cijena razliitih dobara i
usluga u budunosti tada, ceteris paribus, raste njihova spremnost da
kupuju u sadanjosti. Dodajmo, vrijedi i obrnuto.
3. Oekivani profit
Oekuje li poslovni svijet rast profita u budunosti tada raste i
agregatna potranja. Naime, optimistika oekivanja glede realiziranog
profita u budunosti poveavaju potranju za novim kapitalnim dobrima.
Pesimistika e, pak, oekivanja izazvati, ceteris paribus, pad agregatne
potranje.
4. Dravna potronja
Vea dravna potronja, pod pretpostavkom da se ostale okolnosti ne mijenjaju, znai pomicanje krivulje agregatne potranje udesno rast agregatne potranje. Dakako, vrijedi i vice versa.
5. Porezi
Rast poreza e, ceteris paribus, izazvati pad agregatne potranje.
Rast poreza, naime, izaziva pad raspoloivog dohotka, a time i agregatne
potranje. Pad poreza, praen rastom raspoloivog dohotka, znai i rast
agregatne potranje.
274
6. Transferna plaanja
Poput poreza i transferna plaanja neposredno utjeu na veliinu
raspoloivog dohotka, a time i na agregatnu potranju. Rast transfernih
plaanja, uz ostale neizmjenjene uvjete, izaziva rast raspoloivog
dohotka i agregatne potranje. Pad raspoloivog dohotka, izazvan padom
dravnih transfera, znai i manju agregatnu potranju.
7. Kamatne stope
Ranije ustvrdismo da promjene realnih kamatnih stopa, koje su
posljedica promjene razine cijena, izazivaju rast ili pad agregatne potraivane koliine. Meutim, promjene kamatanih stope nezavisne od
promjena GNP-deflatora izazivaju promjene agregatne potranje pomicanje krivulje agregatne potranje. Pad e kamatnih stopa, ceteris
paribus, poveati agregatnu potranju. Agregatna e potranja pasti
ukoliko, uz ostale neizmijenjene uvjete, kamatne stope zabiljee rast.
8. Novana masa ili koliina novca
Veoj koliini novca u optjecaju odgovara vea agregatna potranja. S druge strane, pad novane mase ili koliine novca izaziva pad
agregatne potranje.
Kao to emo imati prilike vidjeti, na novanu masu, odnosno
koliinu novca u optjecaju utjee monetarna politika koju provodi
centralna banka. Pomou odreenog instrumentarija (instrumenata
monetarne politike) centralna je banka u stanju poveavati ili smanjivati
koliinu novca u optjecaju.
Promjene koliine novca izazivaju, meutim, i odgovarajue
promjene kamatnih stopa i, stoga, dodatni, sekundarni impuls promjeni
agregatne potranje.
Rast koliine novca izaziva tendenciju pada kamatnih stopa.
Vrijedi i obrnuto.
275
Promjene su koliine novca u optjecaju i, s tim u svezi izazvane,

promjene kamatnih stopa jedan od najvanijih uzroka rasta ili pada agregatne potranje.
12.2. AGREGATNA PONUDA
12.2.1. Krivulje dugorone i kratkorone agregatne ponude
Agregatna ponuda jest odnos izmeu agregatne ponuene koliine i razine cijena.
Agregatna ponuena koliina jest koliina realnog GNP-a ponuena od strane proizvoaa u nekoj ekonomiji pri danoj razini cijena.
Krivulja agregatne ponude pokazuje promjene agregatnog
finalnog outputa, mjerenog realnim GNP-om, pod utjecajem promjena
razine cijena, predstavljene GNP-deflatorom.
Valja razlikovati dugoronu i kratkoronu agregatnu ponudu.
Dugorona agregatna ponuda jest ona ponuena koliina realnog
GNP-a koja znai da svaki proizvoa koristi upravo svoj kapacitet i
koja pretpostavlja punu zaposlenost. Iskoriteni kapacitet znai onaj
output pri kojem je prosjeni ukupni troak sveden na minimum. Puna
zaposlenost, s druge strane, iskljuuje cikliku nezaposlenost, odnosno
znai postojanje prirodne stope nezaposlenosti. Budui da za svakog
proizvoaa postoji samo jedna veliina ukupnog proizvoda koja
minimalizira njegov prosjeni ukupni troak i budui da postoji samo
jedna prirodna stopa nezaposlenosti, postoji i samo jedna, jedinstvena
razina dugorone agregatne ponude. Stoga je krivulja dugorone
agregatne ponude okomiti pravac jednak krivulji potencijalnog bruto
nacionalnog proizvoda.
276
Slika 111.
Oigledno, dugorona agregatna ponuena koliina ne reagira na

promjene razine cijena. Dugorona je agregatna ponuda savreno neelastina. Naime, u dugom vremenskom razdoblju postoji znaajna felksibilnost i meusobna prilagodljivost cijena. Primjerice, povea li se cijena
outputa nekog poduzea za 5% uz istovremeno poveanje cijene inputa
od 5%, njegov output ostaje neizmijenjen. Dakle, promjene cijena
outputa praene odgovarajuim promjenama cijena inputa ne tangiraju
veliinu realnog outputa.
Kratkorona je agregatna ponuda odnos izmeu agregatne ponuene koliine dobara i usluga (realnog GNP-a) i razine cijena (GNPdeflatora) koji pretpostavlja da su cijene inputa, a posebice cijene rada
(plae), konstantne veliine.
Krivulja kratkorone agregatne ponude registrira promjene ponuene koliine realnog GNP-a uslijed promjene GNP-deflatora.
277
Slika 112.
Zbog ega je krivulja kratkorone agregatne ponude rastueg

oblika? Zbog ega vioj razini cijena odgovara vea agregatna ponuena
koliina?
Pretpostavimo da rastu cijene finalnog outputa (GNP-deflator), a
cijene inputa ostaju neizmijenjene. Naglasimo injenicu da su u kratkom
vremenskom razdoblju cijene inputa (rada, sirovina) gotovo fiksnog
karaktera. U takvoj situaciji rast cijena finalnih dobara i usluga izaziva
poveanje proizvodnje i smanjenje nezaposlenosti. Rast cijena finalnih
dobara i usluga, uz neizmijenjene cijene inputa, navodi proizvoae na
poveanje outputa kako bi u novim, izmijenjenim uvjetima maksimalizirali profit i izjednaili granini troak s novim viim cijenama dobara
i usluga. Pri tome se angairaju i suvini, do tada neiskoriteni kapaciteti,
zapoljavaju novi radnici te smanjuje nezaposlenost.
Daljnji rast cijena dovest e realni GNP na razinu potencijalnog
bruto nacionalnog proizvoda, odnosno izjednait e kratkoronu i dugoronu agregatnu ponudu i stopu nezaposlenosti svesti na prirodnu stopu
nezaposlenosti.
278
Ukoliko cijene i dalje rastu ponuena koliina realnog GNP-a

jest vea od potencijalnog GNP-a. Proizvoai prelaze granicu vlastitih
kapaciteta i pribliavaju se granici vlastitih fizikih mogunosti. Zbog
toga daljnje poveanje cijena finalnog outputa ima za posljedicu malo ili
nikakvo poveanje realnog outputa. Stopa nezaposlenosti je manja od
prirodne stope ,odnosno postoji zaposlenost vea od pune zaposlenosti.
Rije je, zbog razumljivih razloga, o "pregrijanoj ekonomiji".
12.2.2. Promjene dugorone i kratkorone agregatne ponude
Navest emo najznaajnije imbenike koji izazivaju promjene
kako dugorone tako i kratkorone agregatne ponude odnosno pomicanje
krivulja dugorone i kratkorone agregatne ponude.
1. Radna snaga
Povea li se ukupni radni potencijal poveat e se, ceteris
paribus, i agregatna ponuda. Vana je, dakako, i kvaliteta radne snage.
Vie kompetentnih, obrazovanih ljudi znait e i veu agregatnu ponudu.
2. Zaliha kapitala
Povea li se zaliha, odnosno fond raspoloivih kapitalnih dobara
(zgrade, oprema, strojevi, sva proizvedena dobra koja se mogu upotrijebiti u proizvodnji) poveat e se i agregatna ponuda.
3. Sirovine
Otkriju li se novi i bogati izvori sirovina poveat e se proizvodni
kapacitet ekonomije, a s njime i agregatna ponuda. Mora li se posebice
napominjati da vrijedi i obrnuto?
279
4. Tehnoloki napredak
Tehnoloki razvitak, ali razvitak koji zahvaa iroku lepezu dobara i usluga znai i rast agregatne ponude.
5. Klima
Povoljni klimatski uvjeti znait e, ceteris paribus, poveanje
agregatnog outputa. Naravno, klimatski uvjeti imaju naroiti znaaj kada
je u pitanju poljoprivredna proizvodnja.
6. Promjene sastava realnog GNP-a
Dramatine promjene sastava agregatnog outputa, tj. znaajno
poveanje udjela neke ili nekih grana uz dramatino smanjenje udjela
druge ili drugih sektora u realnom outputu ekonomije znai, u pravilu,
poveanje stope nezaposlenosti i pad agregatne ponude. Rastu agregatne
ponude pogoduje, dakle, postupna i sporija promjena sastava realnog
GNP-a.
Promjena nekog od navedenih imbenika imat e za posljedicu
jednaku i simultanu promjenu dugorone i kratkorone agregatne
ponude.
280
Slika 113.
12.2.3. Promjene kratkorone agregatne ponude

Dva su imbenika u stanju utjecati na promjene kratkorone agregatne ponude ne tangirajui pri tome dugoronu agregatnu ponudu.
1. Cijene rada
Promjene plaa neposredno utjeu na ukupni troak proizvoaa i
na veliinu njihovog outputa. Rast plaa, ceteris paribus, poveava
ukupni troak proizvoaa i smanjuje njihov output pri svim razinama
cijena. Vrijedi i vice versa.
281
2. Cijene sirovina
Promjene cijena sirovina imaju isti utjecaj na kratkoronu
agregatnu ponudu kao i promjene cijena rada. Pad cijena sirovina, ceteris
paribus, smanjuje trokove proizvodnje i poveava kratkoronu agregatnu ponudu. Rast cijena sirovina, pak, znai pad kratkorone agregatne
ponude.
Zakljuimo kako smanjenje cijena inputa (rada i sirovina) potiskuje krivulju kratkorone agregatne ponude prema dolje i udesno dok
poveanje cijena inputa gura krivulju kratkorone agregatne ponude
prema gore i ulijevo.
Slika 114.
Zamjeujete, promjene cijena inputa, koje imaju sposobnost

pomicanja krivulje kratkorone agregatne ponude, ne tangiraju dugoronu agregatnu ponudu. Podsjeamo da dugo vremensko razdoblje
rauna s fleksibilnim (prilagodljivim) cijenama. Dakle, u dugom
282
vremenskom razdoblju promjene cijena inputa praene su adekvatnim

promjenama cijena outputa. Rezultat je neizmijenjeni agregatni output.
12.3. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA
Makroekonomska ravnotea znai jednakost agregatne ponuene
koliine i agregatne potraivane koliine. Presjecite krivulja agregatne
ponude i agregatne potranje odreuje ravnotenu razinu cijena i realnog
GNP-a.
Slika 115.
Makroekonomska ravnotea ne znai ravnoteu na svim pojedinanim tritima. Pojedina trita (trita nekih dobara i usluga) mogu
biti nebalansirana. Na njima moe postojati nejednakost trine ponuene i potraivane koliine. Meutim, makroekonomska ravnotea znai
da u prosjeku agregatna ponuena koliina odgovara agregatnoj potraivanoj koliini.
283
Ukoliko je razina cijena via od one ravnotene ponuena agregatna koliina premauje agregatnu potraivanu koliinu. Agregatni
viak dobara i usluga "gura" razinu cijena prema dolje. Neplanirano
poveanje zaliha prisilit e proizvoae da prihvate nie cijene i smanje
outpute. Rezultat ovog usaglaavanja ponuenog i potraivanog GNP-a
je, izmeu ostalog, i rast nezaposlenosti.
Kada je razina cijena nia od one ravnotene, agregatna potraivana koliina premauje agregatnu ponuenu koliinu. Agregatni
manjak dobara i usluga, poput plime, podie razinu cijena. Neplanirano
smanjenje zaliha, te rast cijena omoguava proizvoaima poveanje
outputa. Prilagoavanje agregatne ponuene koliine i agregatne potraivane koliine ima za posljedicu rast cijena, poveanje outputa i
smanjenje nezaposlenosti.
12.3.1. Makroekonomska ravnotea u uvjetima pune zaposlenosti
Makroekonomska ravnotea pri punoj zaposlenosti postoji kada
je ravnoteni realni GNP (odreen presjecitem krivulja agregatne
potranje i kratkorone agregatne ponude) jednak potencijalnom GNP-u.
U takvim je okolnostima stopa nezaposlenosti jednaka prirodnoj stopi
nezaposlenosti.
284
Slika 116.
12.3.2. Makroekonomska ravnotea u uvjetima zaposlenosti vee od

pune zaposlenosti
Makroekonomska ravnotea koja znai zaposlenost veu od pune
zaposlenosti pa, dakle, i stopu nezaposlenosti manju od prirodne stope
jest situacija u kojoj je ravnoteni realni GNP vei od potencijalnog
odnosno od dugorone agregatne ponuene koliine. Presjecite krivulja
agregatne potranje i kratkorone agregatne ponude nalazi se desno od
krivulje dugorone agregatne ponude, odnosno potencijalnog GNP-a.
Razlika izmeu veeg ravnotenog realnog GNP-a i manjeg potencijalnog GNP-a jest inflacijski GNP jaz, odnosno inflacijski jaz bruto
285
Slika 117.
12.3.3. Makroekonomska ravnotea u uvjetima nezaposlenosti

Makroekonomska ravnotea koja ukljuuje nezaposlenost i koja,
dakle, znai postojanje stope nezaposlenosti vee od prirodne, nastaje
kada se presjecite krivulja agregatne potranje i kratkorone agregatne
ponude nalazi lijevo od potencijalnog GNP-a, odnosno od krivulje
dugorone agregatne ponude. Makroekonomska ravnotea se uspostavlja
pri onoj veliini realnog GNP-a koja je manja od potencijalnog GNP-a.
Ovo znai pojavu recesijskog GNP jaza, odnosno recesijskog jaza bruto
nacionalnog proizvoda. Recesijski GNP jaz jest razlika izmeu veeg
potencijalnog GNP-a i manjeg ravnotenog realnog GNP-a.
286
Slika 118.
12.3.4. Keynesijansko 84 objanjenje makroekonomske ravnotee

Keynesijanska ekonomika tvrdi, kao to smo na prethodnim
stranicama imali prilike vidjeti, da se makroekonomska ravnotea moe
realizirati i u uvjetima velike, prekomjerne nezaposlenosti. Keynesijanski model makroekonomske ravnotee polazi od pretpostavke da su
cijene inputa, prije svega, plae rigidne, nefleksibilne, te da zbog toga
samokorigirajue snage trita nisu u stanju samostalno (kada agregatna
potranja padne) realizirati punu zaposlenost. Isti uzrok, dakle, rigidnost
plaa te nefleksibilnost drugih trokova onemoguuju brzo uspostavljanje makroekonomske ravnotee pri punoj zaposlenosti u uvjetima
"pregrijane ekonomije" (kada rast agregatne potranje ravnoteni realni
GNP uini veim od potencijalnog GNP-a).
84
John Maynard Keynes (1883-1946) poznati britanski ekonomist i najpoznatije ime

suvremene makroekonomske teorije. Najznaajnije ivotno djelo J.M. Keynesa je Opa
teorija zaposlenosti, kamate i novca (The General Theory of Employment, Interest, and
Money) objavljeno 1936. godine
287
U prvom sluaju, plae i ostali trokovi (cijene inputa) ne

opadaju, a u drugom ne rastu dovoljno brzo i snano kako bi omoguili
relativno brzu i jednostavnu restauraciju makroekonomske ravnotee u
uvjetima pune zaposlenosti.
Prema Keynesovu dictumu potrebita je dravna intervencija kako
bi se sprijeile dramatine posljedice, prije svega, pada agregatne
potranje. Dravna intervencija, u smislu poveanja agregatne potranje,
moe biti neposredna i posredna.
Neposredno stimuliranje agregatne potranje znai poveanje
dravne potronje (G).
Posredna, pak, intervencija znai smanjivanje poreza kako bi se
iniciralo poveanje privatnih komponenti agregatne potranje - potronje
(C) i investicija (I). U obama sluajevima dravna terapija ima poveati
agregatnu potranju, te osigurati visoku razinu zaposlenosti i proizvodnje.
Slika 119.
288
Keynesovu teoriju, budui da on dri (reeno u jednom pismu

Rooseveltu) "apsolutno najvanijim poveanje nacionalne kupovne
moi",85 zovu ekonomika potranje. Keynesovo uenje akcentira znaenje i ulogu agregatne potranje. Poveanje je agregatne potranje izazvano odgovarajuom fiskalnom politikom (poveanje dravne potronje
i/ili smanjenje poreza) u stanju promovirati punu zaposlenost.
12.3.5. Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee
Klasino objanjenje ije je podrijetlo u uenju Smitha, Ricarda,
Saya i drugih, tvrdi da ekonomija gotovo uvijek funkcionira na razini
potencijalnog bruto nacionalnog proizvoda odnosno u uvjetima pune
zaposlenosti. Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee polazi od
pretpostavke da su plae i cijene ostalih inputa fleksibilne, te su stoga u
stanju osigurati punu zaposlenost, odnosno izjednaiti agregatnu potraivanu koliinu i potencijalni bruto nacionalni proizvod. Vrijeme je
vraanja trita u ravnoteu toliko kratko da ga je ak mogue i
zanemariti. Spomenimo, s tim u svezi, Sayov 86 zakon trita koji kae
da ponuda stvara vlastitu potranju. Ova, jednostavna tvrdnja znai da:
a) ukupni dohodak zaraen proizvodnjom nekog outputa mora biti
jednak vrijednosti tog outputa b) u ekonomiji ne postoji gubitak kupovne
moi - ljudi tede samo u onoj mjeri u kojoj i investiraju i c) pojedinci
proizvode razliita dobra i usluge samo zbog postojanja njihove
potranje za dobrima i uslugama - svi prodavatelji se pojavljuju kao
kupci i svi se kupci pojavljuju kao prodavatelji.
Prema tomu, kao to ranije naznaismo, prirodne su snage trita
(u obliku meusobno prilagodljivih cijena) u stanju ekonomiju (bez
dravne asistencije) uvijek iznova vraati punoj zaposlenosti.
85
Harrod, R.,F.: The Life of John Maynard Keynes, Macmilann and Co., London,
1951., str. 121.
86
Jean Baptiste Say (1767-1832) francuski ekonomist, jedno od poznatijih imena
klasine kole politike ekonomije. Poznat i kao "francuski Adam Smith".
289
12.3.5.1. Uinak smanjenja agregatne potranje
Klasini model makroekonomske ravnotee pretpostavlja da e,

kada makroekonomska ravnotea pri punoj zaposlenosti biva poremeena zbog pada agregatne potranje, pad cijena inputa, uslijed pojave
nezaposlenosti, omoguiti rast kratkorone agregatne ponude i, s tim u
svezi, vraanje ravnotenog realnog GNP-a na razinu potencijalnog.
Slika 120.87
Proces restauracije makroekonomske ravnotee u uvjetima pune

zaposlenosti mogue je opisati na sljedei nain:
1. Postojea ravnotea pri punoj zaposlenosti (R1) biva poremeena
budui da dolazi do pada agregatne potranje.
2. Nova, privremena makroekonomska ravnotea (R') znai pad realnog
GNP-a (on postaje manji od potencijalnog) te rast nezaposlenosti.
87
Vidjeti: Hyman, N., D.: Economics, Richard D.Irwin, Inc. Boston, MA 1989., str.
623.
290
3. Rast nezaposlenosti - javlja se, naime, i ciklika nezaposlenost,

uzrokuje pad nominalnih plaa i cijena ostalih inputa.
4. Kao posljedica pada plaa i pada cijena drugih inputa raste kratkorona agregatna ponuda i realni GNP. Realni GNP raste sve dok ne
dostigne razinu potencijalnog, te se ravnotea, u uvjetima pune
zaposlenosti, uspostavlja u toki R 2.
12.3.5.2. Uinak poveanja agregatne potranje
Klasino objanjenje makroekonomske ravnotee tvrdi da e,

kada makroekonomska ravnotea pri punoj zaposlenosti biva poremeena zbog rasta agregatne potranje, rast cijena inputa, uslijed pojave
zaposlenosti vee od pune zaposlenosti, omoguiti pad kratkorone
agregatne ponude i, s tim u svezi, vraanje ravnotenog realnog GNP-a
na razinu potencijalnog.
Slika 121.88
88
Vidjeti: Hyman, N., D.: Economics, Richard D.Irwin, Inc. Boston, MA 1989., str.
624.
291
Samokorigirajui proces, proces ponovnog uspostavljanja makroekonomske ravnotee u uvjetima pune zaposlenosti mogue je opisati na
sljedei nain:
1. Postojeu ravnoteu u uvjetima pune zaposlenosti (R1) remeti rast
agregatne potranje
2. Nova, privremena makroekonomska ravnotea (R') znai da je ravnoteni realni GNP vei od potencijalnog, a zaposlenost vea od pune
zaposlenosti.
3. Zaposlenost vea od pune zaposlenosti (stopa nezaposlenosti je manja
od prirodne) izaziva rast nominalnih plaa i cijena ostalih inputa.
4. Kao posljedica rasta plaa i ostalih imbenika proizvodnje smanjuje
se kratkorona agregatna ponuda i realni GNP. Realni GNP pada sve
dok se ne izjednai s potencijalnim GNP-om. Nova se ravnotea (opet
u uvjetima pune zaposlenosti) uspostavlja u toki R2.
292
13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA

Na prethodnim smo stranicama imali prilike vidjeti kako agregatna ponuda i agregatna potranja odreuju agregatni finalni output
(realni GNP) i razinu cijena. Nau emo pozornost, na sljedeim stranicama, usmjeriti na pojedine komponente agregatnog troenja: potronju
(C), investicije (I), dravnu potronju (G) i neto izvoz (Ex - Im).
Uvodei novi model makroekonomske ravnotee - model agregatnog troenja - istraivat emo, drei razinu cijena stalnom veliinom,
utjecaj promjena realnog bruto nacionalnog proizvoda na sastavnice
agregatnog troenja. Naa je, dakle, zadaa istraiti koje su komponente
agregatnog troenja funkcija realnog bruto nacionalnog proizvoda.
13.1. POTRONJA
Potronja predstavlja najvei i najstabilniji dio agregatnog
troenja, odnosno bruto nacionalnog proizvoda. Ona, kao to rekosmo
ranije, obuhvaa sve kupovine (osim kupovina novih kua i stanova)
finalnih dobara i usluga od strane domainstava neke ekonomije. Na
potronju domainstava utjee itav niz imbenika: kamatne stope,
oekivani (budui) dohodak, ivotna dob lanova domainstava, itd.
Svakako najvanija odrednica potronje domainstva jest njegov raspoloivi dohodak.
Meutim, ono to odreuje veliinu potronje istovremeno odreuje i veliinu tednje. Naime, odluka je o tome koliko raspoloivog
dohotka namijeniti potronji, istovremeno, odluka o tome koliko tedjeti.
Prema tomu, raspoloivi je dohodak temeljna odrednica ne samo
potronje ve i tednje domainstva.
293
13.1.1. Funkcija potronje i funkcija tednje

Izmeu potronje i raspoloivog dohotka postoji pozitivni, upravno razmjerni odnos. Taj odnos izmeu potronje i raspoloivog dohotka
nazivamo funkcija potronje.
Funkcija potronje poiva na pretpostavci da ljudi, u pravilu i u
prosjeku, poveavaju svoju potronju kada njihov dohodak raste, ali ne u
onoj mjeri u kojoj dohodak raste. Ovaj temeljni psiholoki zakon potronje podrat e i prosjena i granina sklonost potronji.
Prosjena sklonost potronji jest kvocijent potronje i raspoloivog dohotka. Prosjena sklonost potronji pokazuje prosjeni udio potronje u novanoj jedinici raspoloivog dohotka.
Potronja
Prosjena sklonost potronji =
Raspoloivi dohodak
Granina sklonost potronji jest potronja koja proizlazi iz
dodatne novane jedinice raspoloivog dohotka. Ili, granina sklonost
potronji jest promjena, odnosno poveanje potronje kao posljedica
jedininog poveanja raspoloivog dohotka.
Granina sklonost potronji =
Potronja
Raspoloivi dohodak
Rast raspoloivog dohotka izaziva rast ne samo potronje ve i

tednje.
294
Funkcija tednje jest odnos izmeu tednje i raspoloivog

dohotka.
Budui da je raspoloivi dohodak jednak zbroju potronje i
tednje, proizlazi da je tednja jednaka razlici raspoloivog dohotka i
potronje. Kada je potronja vea od raspoloivog dohotka, tednja je
negativna. O pozitivnoj tednji govorimo kada je potronja manja od
raspoloivog dohotka.
Prosjena sklonost tednji jest kvocijent tednje i raspoloivog
dohotka. Prosjena sklonost tednji pokazuje tednju po novanoj jedinici raspoloivog dohotka.
tednja
Prosjena sklonost tednji =
Raspoloivi dohodak
Granina je sklonost tednji tednja koja proizlazi iz dodatne
novane jedinice raspoloivog dohotka. Ili, granina sklonost tednji jest
promjena, odnosno poveanje tednje uslijed jedininog poveanja raspoloivog dohotka.
Granina sklonost tednji =
tednja
Raspoloivi dohodak
Funkciju emo potronje i funkciju tednje prikazati na primjeru

jednog pretpostavljenog domainstva:
295
Tablica 37.
Raspoloivi
dohodak
Potronja
tednja
0
10
20
30
40
50
7
14
21
28
35
42
-7
-4
-1
2
5
8
Prosjena
sklonost
potronji
1,40
1,05
0,93
0,87
0,84
Prosjena
sklonost tednji
-0,40
-0,05
0,07
0,13
0,16
Izvjesna potronja domainstva postoji i tada kada je raspoloivi

dohodak jednak nuli. U tom je sluaju tednja negativna. Ona takvom
ostaje sve dok je potronja domainstva vea od raspoloivog dohotka.
Zbroj potronje i tednje jednak je raspoloivom dohotku, a zbroj
prosjene sklonosti potronji i prosjene sklonosti tednji iznosi jedan.
Potronja (C) + tednja (S) = Raspoloivi dohodak (DI)
Podijelimo li obje strane ove jednadbe s raspoloivim dohotkom
(DI) rezultat e potvrditi na gornji navod:
C + S = DI / : DI
Prosjena sklonost potronji
C
S
DI
+ Prosjena sklonost tednji = 1 .
DI
DI
DI
Rast raspoloivog dohotka izaziva pad prosjene sklonosti potronji i rast prosjene sklonosti tednji. Uzrok je tomu granina sklonost
potronji i granina sklonost tednji. U naem primjeru granina sklonost
potronji iznosi 0,7, a granina sklonost tednji 0,3.
296
Potronja
7
=
= 0,7
Raspoloiv i dohodak 10
Granina sklonost tednji =
tednja
3
= = 0,3
Raspoloivi dohodak 10
Granina je sklonost potronji (0,7) manja od prosjene sklonosti

potronji. Upravo stoga, rast raspoloivog dohotka izaziva pad prosjene
sklonosti potronji. Granina je sklonost tednji (0,3) vea od prosjene
sklonosti tednji i, stoga, rast raspoloivog dohotka znai i rast prosjene
sklonosti tednji.
Ovakav je odnos izmeu granine sklonosti potronji i prosjene
sklonosti potronji, te granine sklonosti tednji i prosjene sklonosti
tednji u skladu s nama ve poznatim odnosom izmeu graninih i
prosjenih veliina. Podsjeamo, kada granina veliina jest vea od
prosjene ova posljednja raste. Dakako, vrijedi i obrnuto.
Ba kao to je zbroj prosjene sklonosti potronji i prosjene
sklonosti tednji jednak 1 tako vrijedi i da je:
Granina sklonost potronji + Granina sklonost tednji = 1 .
Naime, dodatna novana jedinica raspoloivog dohotka moe biti
potroena ili, pak, uteena. Treega nema.
Prema tomu,
Granina sklonost potronji = 1 - Granina sklonost tednji,
odnosno
Granina sklonost tednji
= 1 - Granina sklonost potronji .
297
Slike 122.
U slici 122. a) uveli smo pravac koji iz ishodita koordinatnog

sustava polazi pod kutom od 45o. Taj pravac, naime, povezuje sve toke
u kojima je potronja (mjerena ordinatom) jednaka raspoloivom
dohotku (mjerenim apscisom).
298
Prije toke izjednaenja potronja premauje raspoloivi dohodak

te je tednja negativna. Nakon toke izjednaenja (Potronja = Raspoloivi dohodak) potronja je manja od raspoloivog dohotka to omoguuje pojavu (pozitivne) tednje.
Jedan dio potronje postoji i tada kada je dohodak domainstva
jednak nuli.
Domainstvo uspijeva (pomou zajmova ili troei staru tednju)
odrati odreenu razinu potronje ak i tada kada privremeno ostane bez
dohotka. Ovaj dio potronje, ija veliina ne ovisi o veliini raspoloivog dohotka, jest autonomna potronja (Ca).
Odnos izmeu potronje i raspoloivog dohotka mogue je,
dakle, prikazati i na sljedei nain:
Potronja (C) = Ca + (Granina sklonost potronji Raspoloivi dohodak)
C = 7 + (0,7 DI)
Umnoak granine sklonosti potronji i raspoloivog dohotka

izraava utjecaj raspoloivog dohotka na potronju. Namee se zakljuak
da veliina granine sklonosti potronji odreuje kut funkcije potronje.
Veoj graninoj sklonosti potronji odgovara vei kut a, dakako, vrijedi i
obrnuto.
Ukoliko je funkcija potronje C = 7 + (0,7 DI), korespondirajua funkcija tednje, budui da je S = DI - C, glasi:
tednja (S) = DI - 7 - 0,7 DI
S = - 7 + 0,3 DI .
Na slici 122. b) prikazana je funkcija tednje i to kao pravac iji
je kut jednak graninoj sklonosti tednji.
299
13.1.2. Potronja i realni GNP - funkcija agregatne potronje

Na primjeru jednog domainstva pokazasmo kako potronja domainstva jest funkcija njegovog raspoloivog dohotka. Dakako, vrijedi i
da je agregatna potronja (potronja svih domainstava neke ekonomije)
funkcija agregatnog - ukupnog raspoloivog dohotka.
Moe li se, meutim, potronja svih domainstava predstaviti kao
funkcija realnog bruto nacionalnog proizvoda (GNP-a)?
Podsjetimo, GNP = C + S + T. Raspoloivi dohodak (DI) jest
razlika izmeu agregatnog dohotka (GNP) i neto poreza (T), odnosno
zbroj potronje (C) i tednje (S). Raspoloivi dohodak predstavlja
stabilan dio bruto nacionalnog proizvoda. Razlog tomu je injenica da su
neto porezi (T), takoer, stabilan dio bruto nacionalnog proizvoda.
Naime, gotovo svi porezi rastu ukoliko na dohodak, odnosno bruto
nacionalni proizvod raste. Istovremeno, rast dohotka, odnosno bruto
nacionalnog proizvoda znai pad transfernih plaanja. Dakle, rast bruto
nacionalnog proizvoda znai i rast neto poreza. Vrijedi, dakako, i
obrnuto.
Budui da izmeu raspoloivog dohotka i bruto nacionalnog
proizvoda postoji stabilan odnos, mogue je govoriti o funkciji agregatne
potronje - odnosu izmeu realne potronje i realnog bruto nacionalnog
proizvoda.
1
Pretpostavimo da realni raspoloivi dohodak zahvaa
realnog
2
bruto nacionalnog proizvoda te da granina sklonost potronji iznosi 0,8
raspoloivog dohotka.
300
Tablica 38.
Realni GNP
(u milijardama)
1
2
3
4
5
Realni raspoloivi
dohodak
(u milijardama)
0,5
1
1,5
2
2,5
Realna potronja
(u milijardama)
0,4
0,8
1,2
1,6
2
1
realnog
2
bruto nacionalnog proizvoda granina sklonost potronji iznosi 0,8
realnog raspoloivog dohotka, odnosno 0,4 realnog bruto nacionalnog
proizvoda. Kada je u pitanju funkcija agregatne potronje, graninu
sklonost potronji izraunavamo na sljedei nain:
Zamjeujete, budui da je realni raspoloivi dohodak
Realna potronja 0,4

=
= 0,4
Realni GNP
1
Svaka dodatna novana jedinica realnog bruto nacionalnog proizvoda znai dodatnu realnu potronju od 0,4 novane jedinice.
Slika 123.
301
13.2. INVESTICIJE
Druga komponenta agregatnog troenja jesu investicije. Investicije razumijevaju kupovinu kapitalnih dobara (zgrada, strojeva, alata,
najrazliitijih ureaja i opreme), te promjene zaliha (gotovih proizvoda,
poluproizvoda i sirovina).
Podsjeamo, kada individualno poduzee odluuje kupiti neko
kapitalno dobro, kada, dakle, odluuje o investiranju ono usporeuje
kamatnu stopu i graninu stopu povrata kapitala - graninu efikasnost
kapitala. Kupovina, odnosno investicija, e biti realizirana ukoliko je
granina efikasnost kapitala vea ili jednaka kamatnoj stopi. Ono to
vrijedi na mikro razini vrijedi i na makro razini.
Upravo stoga je krivulja potranje za investicijama neke ekonomije opadajueg oblika.
Slika 124.
302
Krivulja potranje za investicijama pokazuje odnos izmeu

realne kamatne stope89 i potraivane (realne) koliine investicija. Nioj
realnoj kamatnoj stopi odgovara vea potraivana koliina investicija.
Vrijedit e, ceteris paribus, i obrnuto. Razlog je tomu jednostavna
injenica da pri nioj (realnoj) kamatnoj stopi vei broj investicijskih
projekata postaje isplativ - profitabilan.
Prema tomu, veliina realne kamatne stope determinira potraivanu koliinu investicija. Meutim, neki su imbenici (oekivani profit,
veliina amortizacije, npr.), pri datoj realnoj kamatnoj stopi, u stanju
izazvati poveanje ili smanjenje potranje za investicijama.
Potranja za investicijama u velikoj mjeri ovisi o poslovnim oekivanjima. Ukoliko, openito, poduzea oekuju, primjerice, ekspanziju
sljedee godine te rast profita, njihovo e planirano investicijsko troenje
biti vee pri svim veliinama realne kamatne stope. Prema tomu,
optimistika oekivanja poveavaju potranju za investicijama i pomiu
krivulju potranje udesno. Obrnuto, oekivani pad profita, dakle, pesimistika oekivanja e smanjiti potranju i krivulju potranje pomaknuti
ulijevo.
Slino djelovanje na potranju za investicijama ima, ceteris
paribus, veliina amortizacije. Ukoliko je vei dio kapitala amortiziran,
vea su i ulaganja potrebita da se nadoknadi utroeni kapital. U tom
sluaju raste potranja za investicijama, krivulja potranje se pomie
udesno. Vrijedi, dakako, i obrnuto.
89
Realna je kamatna stopa nominalna kamatna stopa umanjena za stopu oekivane

inflacije. Uinak inflacije na razinu investiranja je suprotan uinku nominalne kamatne
stope. Vea oekivana inflacija potie investiranje, vea kamatna stopa (nominalna)
koi investiranje. Meutim, ova dva suprotna utjecaja mogue je svesti na zajedniki
nazivnik i ustvrditi da na potraivanu koliinu investicija utjee realna kamatna stopa.
303
Slika 125.
Moda oekujete da e investicije, ba kao i potronja, ovisiti o

veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda. injenica je, meutim, da
kapitalna dobra traju znatno due od ostalih finalnih dobara i da se esto
koriste na nain koji znai pojavu neiskoritenih, suvinih kapaciteta.
Upravo stoga, poveanje realnog bruto nacionalnog proizvoda ne mora
znaiti i rast investicija. Budui da je, dakle, odnos izmeu investicija i
realnog bruto nacionalnog proizvoda izuzetno sloen i teko predvidljiv,
budui da na potraivanu koliinu investicija utjee realna kamatna
stopa, budui da investicijske odluke u velikoj mjeri ovise o pogledu u
staklenu kuglu budunosti - oekivanom profitu, zadovoljit emo se
tvrdnjom da investicije ne ovise o veliini realnog bruto nacionalnog
proizvoda. Investicije emo, dakle, tretirati kao autonomnu komponentu
agregatnog troenja. Autonomnu zbog toga to njihova veliina nije
ovisna o veliini realnog GNP-a.
304
Slika 126.
13.3. DRAVNA POTRONJA

Drava svojom potronjom nastoji osigurati obranu zemlje,
provedbu zakona, funkcioniranje kolstva, zdravstva, itd. Ustvrdimo
kako izmeu dravne potronje i realnog bruto nacionalnog proizvoda ne
postoji sustavna i lako uoljiva veza. Dravnu potronju, pa, dakle, i
dravni proraun i proraune niih teritorijalnih jedinica, odreuju politike odluke nadlenih skuptina. Zbog toga emo i dravnu potronju
smatrati autonomnom komponentom (nezavisnom o promjenama
realnog GNP-a) agregatnog troenja.
305
Slika 127.
I autonomna su funkcija dravne potronje i autonomna funkcija

investicija predstavljene kao vodoravni pravci koji ilustriraju injenicu
da dravnu potronju i investicije ne tangiraju promjene realnog bruto
13.4. NETO IZVOZ
Neto izvoz (Nx) predstavlja posljednji dio agregatnog troenja.
Neto izvoz (Nx) jest razlika izmeu izvoza (Ex) i uvoza (Im) neke
zemlje. Neto je izvoz negativan kada vrijednost uvoza premauje
vrijednost izvoza.
306
13.4.1. Odrednice izvoza

Nekoliko imbenika determinira veliinu izvoza:
1. Inozemni realni bruto nacionalni proizvod
2. Odnos domaih i inozemnih cijena istih ili slinih dobara
3. Teajevi.
Izvoz nije funkcija domaeg, ve inozemnog bruto nacionalnog
proizvoda. Vei inozemni realni GNP znait e, ceteris paribus, vei
izvoz. Raste li agregatni dohodak u Maarskoj, Austriji, Njemakoj itd.
rastu i primjerice, izvozne mogunosti Hrvatske. Vrijedi, naravno, i
obrnuto.
Ukoliko su cijene domaih dobara nie u odnosu na cijene istih
ili slinih inozemnih dobara, izvoz e biti vei. Obrnuto, nepovoljni
odnos cijena domaih i stranih dobara znait e manji izvoz.
Pad vrijednosti domae valute u odnosu na strane (devalvacija)
poveava izvozne mogunosti zemlje. Devalvacija, naime, izaziva
pojeftinjenje izvoza izraenog u stranoj valuti. Suprotno tomu, revalvacija - rast vrijednosti domae valute u odnosu na strane - smanjuje izvoz.
Posljedica je revalvacije poskupljenje izvoza izraenog u stranoj valuti.
Valja ustvrditi da izvoz jest autonomna komponenta neto izvoza.
Izvoz jest funkcija brojnih imbenika ali ne i (domaeg) realnog bruto
307
Slika 128.
13.4.2. Odrednice uvoza

Veliinu uvoza odreuju sljedei imbenici:
1. Domai realni bruto nacionalni proizvod
2. Odnos domaih i inozemnih cijena istih ili slinih proizvoda
3. Teajevi.
Vei domai realni GNP znai, ceteris paribus, vei uvoz. Rast
domaeg agregatnog dohotka, uz ostale neizmijenjene uvjete, ima za
posljedicu rast uvoza. Prema tomu, veliina uvoza ovisi o veliini
domaeg bruto nacionalnog proizvoda odnosno realni je uvoz funkcija
domaeg realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Vie cijene domaih dobara u odnosu na cijene istih ili slinih
inozemnih dobara znae, ceteris paribus, vei uvoz. Uvoz e, meutim,
biti manji ukoliko su cijene domaih dobara nie od cijena istih ili
slinih inozemnih dobara.
308
Pad vrijednosti domae valute u odnosu na strane (devalvacija)

smanjuje uvoz. Devalvacija izaziva poskupljenje uvoza izraenog u
domaoj valuti. Obrnuto, rast vrijednosti domae valute u odnosu na
strane (revalvacija) poveava uvoz. Revalvacijom se, naime, postie
pojeftinjenje uvoza izraenog u domaoj valuti.
Pretpostavimo li da se poveava, uz ostale neizmijenjene uvjete,
(domai) realni bruto nacionalni proizvod, odnos izmeu realnog uvoza i
realnog bruto nacionalnog proizvoda (funkciju uvoza) mogue je prikazati na sljedei nain:
Slika 129.
13.4.3. Funkcija neto izvoza

Funkcija neto izvoza jest odnos izmeu realnog neto izvoza i
domaeg realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Podsjeamo da je izvoz autonoman u odnosu na promjene
(domaeg) realnog bruto nacionalnog proizvoda. Uvoz, meutim, reagira
na promjene (domaeg) realnog GNP-a. On je funkcija realnog bruto
nacionalnog proizvoda, budui da rast realnog bruto nacionalnog
proizvoda izaziva rast realnog uvoza. Zakljuujemo, dakle, da je i neto
309
izvoz (razlika izmeu izvoza i uvoza) funkcija realnog bruto nacionalnog

proizvoda.
Slike 130.
310
Kada je izvoz vei od uvoza, neto je izvoz pozitivan. Neto je

izvoz jednak nuli kada je izvoz jednak uvozu. Rast realnog bruto nacionalnog proizvoda, ceteris paribus, izaziva rast uvoza pri neizmijenjenom izvozu, te neto izvoz postaje negativan.
Funkcija neto izvoza (predstavljena je na slici 130. b) moe biti
pomaknuta prema gore i udesno ili, pak, nadolje i ulijevo. Rast e
inozemnog realnog bruto nacionalnog proizvoda ili, devalvacija, npr.,
poveati neto izvoz pri svim razinama domaeg realnog GNP-a.
Obrnuto, sve ono to poveava uvoz (revalvacija, vie cijene domaih
dobara u odnosu na cijene istih ili slinih inozemnih dobara) smanjuje
neto izvoz i pomie funkciju neto izvoza prema dolje i ulijevo.
Slika 131.
Kao to je ve reeno, rast e uvoza, ceteris paribus, smanjiti

neto izvoz i funkciju neto izvoza pomaknuti prema dolje i ulijevo.
Nasuprot tomu, rast e izvoza, uz ostale neizmijenjene uvjete, poveati
neto izvoz i funkciju neto izvoza pomaknuti prema gore i udesno.
311

RAVNOTEA
14. AGREGATNO TROENJE I

MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA
Do sada smo odvojenu jednu od druge prouavali komponente
agregatnog troenja. Sada smo, meutim, u stanju analizirati kako svi
sastavni dijelovi agregatnog troenja zajedniki odreuju agregatno
troenje, te kako promjene agregatnog troenja izazivaju i odreuju
promjene realnog bruto nacionalnog proizvoda.
14.1. FUNKCIJA AGREGATNOG TROENJA

Postoji sasvim odreeni odnos izmeu realnog GNP-a i planiranog (realnog) agregatnog troenja. Taj odnos izmeu realnog GNP-a i
agregatnog troenja, pri datoj razini cijena, nazivamo funkcija agregatnog troenja. Funkciju emo agregatnog troenja predstaviti ponajprije tablino, a potom pomou krivulje agregatnog troenja.
313

RAVNOTEA
Tablica 39.
Realni
GNP
Potronja
(C)
Investi
-cije
(I)
Dravna
potronja (G)
Izvoz
(Ex)
Uvoz
(Im)
Neto
izvoz
(Nx)
C+I+G+EX
100
100
60
60
50
20
30
270
250
200
170
60
60
50
40
10
340
300
300
240
60
60
50
60
-10
410
350
400
310
60
60
50
80
-30
480
400
500
380
60
60
50
100
-50
550
450
600
450
60
60
50
120
-70
620
500
700
520
60
60
50
140
-90
690
550
Agregatno
troenje
(C+I+G+Nx)
Kao to zamijetismo ranije, potronja su i uvoz, pa, stoga i neto

izvoz, funkcije realnog bruto nacionalnog proizvoda. Stoga se njihove
veliine mijenjaju s promjenom realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Stotinu novanih jedinica rasta realnog GNP-a izaziva rast potronje od
70 novanih jedinica, rast uvoza od 20 novanih jedinica te, dakako, pad
neto izvoza od 20 novanih jedinica. Ostale komponente agregatnog
troenja (investicije, dravna potronja i izvoz) ne ovise neposredno o
veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda, te su predstavljene kao
fiksne veliine.
Agregatno troenje jest zbroj svih sastavnih dijelova agregatnog
troenja (C+I+G+Nx). U pretposljednjoj koloni tablice 39. nalazi se
troenje tipa C+I+G+EX. Kada od ovog troenja oduzmete uvoz, dobit
ete agregatno troenje.
314

RAVNOTEA
Slika 132.
Gornja nas slika upuuje na zakljuak da komponente agregatnog

troenja valja podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu ine autonomna,
samosvojna troenja. Autonomno troenje je troenje ija veliina ne
ovisi o veliini realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ovdje valja ubrojiti
investicije, dravnu potronju, izvoz, ali i (autonomni) dio potronje. To
je, naravno, onaj dio potronje koji ne ovisi o veliini realnog GNP-a.
Izvjesna, naime, potronja postoji i kada je realni GNP jednak nuli.
Autonomna potronja, u naem primjeru, iznosi 30 novanih jedinica
(200-170). Autonomno troenje (Ca+I+G+EX), pri svim razinama
realnog GNP-a, iznosi 200 novanih jedinica.
Inducirano ili izazvano troenje je troenje ija veliina ovisi o
veliini realnog GNP-a. Ono obuhvaa inducirani dio potronje i uvoz.
315

RAVNOTEA
Inducirana potronja, po jedininom poveanju realnog GNP-a,
iznosi 0,7 novanih jedinica. Ili, svaka dodatna kuna realnog GNP-a
znai dodatnu potronju od 70 lipa. Prema tomu, granina sklonost
potronji iznosi 0,7.
Realna potronja 70
=
= 0,7
Realni GNP
100
Granina sklonost potronji, upozoravamo na to, odreuje kut

C+I+G+EX krivulje.
Uvoz, pri svakom poveanju realnog GNP-A od 100 novanih
jedinica, biljei rast od 20 novanih jedinica. Dakle, jedinino poveanje
realnog GNP-a izaziva rast uvoza od 0,2 novane jedinice. U situaciji
smo ustvrditi da granina sklonost uvozu iznosi 0,2.
Granina sklonost uvozu predstavlja dio dodatnog realnog bruto
nacionalnog proizvoda koji drutvo namjerava utroiti na uvoz. Ili, to je
promjena, odnosno poveanje uvoza uslijed jedininog poveanja
realnog GNP-a.
Granina sklonost uvozu =
Uvoz
20
=
= 0,2
Realni GNP 100
Dodatna kuna realnog GNP-a izaziva poveanje uvoza za 20 lipa.

Oduzmete li, ponavljamo, od C+I+G+EX troenja uvoz dobit ete
agregatno troenje (C+I+G+NX). Razlika, pak, izmeu granine sklonosti
potronji i granine sklonosti uvozu jest granina sklonost troenju
domaih dobara i usluga.
Granina sklonost troenju
domaih dobara i usluga = Granina sklonost potronji - Granina sklonost uvoz
Granina sklonost troenju
domaih dobara i usluga =
316
0,7
0,2
= 0,5.

RAVNOTEA
Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga 90 predstavlja
dio dodatnog realnog GNP-a koji drutvo namjerava utroiti na domaa
dobra i usluge. Graninu sklonost troenju mogue je, meutim, izraunati i na sljedei nain:
Granina sklonost troenju =
Inducirano troenje
Realni GNP
50
=
= 0,5.
100
Povea li se realni GNP za 100 novanih jedinica inducirano

troenje (inducirana potronja - uvoz) reagira porastom od 50 novanih
jedinica. Dakle, svaka kuna porasta realnog GNP-a znai 0,5 kuna
porasta induciranog, odnosno agregatnog troenja. 91
Ukoliko smo ranije ustvrdili da granina sklonost potronji
(domaih i inozemnih dobara i usluga) odreuje kut C+I+G+EX krivulje,
sada moemo ustvrditi da granina sklonost troenju (iskljuivo
domaih, dakle, u zemlji proizvedenih dobara i usluga) odreuje kut
C+I+G+NX krivulje, odnosno krivulje agregatnog troenja.
90
Ubudue, skraeno, granina sklonost troenju.

Ne zaboravimo, agregatno troenje je zbroj induciranog i autonomnog troenja.
Promjene induciranog troenja su istovremeno i promjene agregatnog troenja.
91
317

RAVNOTEA
Slika 133.
14.2. MAKROEKONOMSKA RAVNOTEA - RAVNOTENO

AGREGATNO TROENJE
O makroekonomskoj ravnotei ili ravnotenom agregatnom
troenju govorimo tada kada planirano agregatno troenje (C+I+G+NX)
jest jednako realnom bruto nacionalnom proizvodu.
Tablica 39. pokazuje da ova jednakost odnosno makroekonomska
ravnotea postoji pri realnom GNP-u od 400. Grafiki prikaz makroekonomske ravnotee zahtijeva uvoenje pravca koji iz ishodita koordinatnog sustava polazi pod kutem od 45o. Taj pravac, naime, u svakoj
svojoj toki izjednaava agregatno troenje i realni GNP.
318

RAVNOTEA
Slika 134.
14.2.1. Makroekonomska ravnotea - neplanirana promjena zaliha

Presjecite pravca koji iz ishodita koordinatnog sustava polazi
pod kutom od 45o, te krivulje agregatnog troenja odreuje makroekonomsku ravnoteu odnosno jednakost agregatnog troenja i realnog
GNP-a. Prije presjecita, prije izjednaenja agregatnog troenja i
agregatnog outputa agregatno je troenje vee od realnog GNP-a. U toki
su ravnotee realni GNP i agregatno troenje izjednaeni. Nakon toke
ravnotee realni je GNP vei od agregatnog troenja. Ove e disproporcije, osim u toki ravnotee, izazvati neplanirane promjene zaliha ili
neplanirano smanjenje ili poveanje investicija. Podsjeamo, zalihe se,
odnosno njihove promjene imaju smatrati investicijom.
319

RAVNOTEA
Tablica 40.
Realni GNP
100
200
300
400
500
600
700
Planirano agregatno
troenje
(C+I+G+NX)
250
300
350
400
450
500
550
Neplanirana promjena
zaliha
-150
-100
-50
0
+50
+100
+150
Slika 135.
Neplanirano smanjivanje zaliha (kada je agregatno troenje vee

od realnog GNP-a) potaknut e proizvoae na veu proizvodnju i,
stoga, poveanje realnog GNP-a. Realni e agregatni output rasti sve dok
se ne izjednai s agregatnim troenjem. Zalihe (gotovih proizvoda,
poluproizvoda i sirovina), niti rastu, niti padaju kada je agregatno
320

RAVNOTEA
troenje jednako realnom bruto nacionalnom proizvodu. Obrnuto,
neplanirano poveanje zaliha (kada je agregatno troenje manje od
realnog GNP-a) imat e za posljedicu smanjivanje proizvodnje i realnog
GNP-a. Poveanje zaliha signalizira proizvoaima da valja reducirati
proizvodnju. Realni e GNP padati sve dok ne zavri na ravnotenoj
razini.
14.2.2. Makroekonomska ravnotea - I + G + EX = S + T + Im
Makroekonomsku ravnoteu, ravnoteni realni GNP, mogue je
objasniti i pomou, nama ve poznatog koncepta "ubrizgavanja" (I + G +
EX) i "curenja" (S + T + Im). Stabilni, pa, dakle, i ravnoteni realni GNP
osigurava sljedea jednakost - I + G + EX = S + T + Im.
Koristei podatke iz tablice 39. konstruirajmo model ija je
pretpostavka da razliku izmeu realnog GNP-a i raspoloivog dohotka
ine fiksni neto porezi - tzv. paualni porezi (lump sum taxes). O njima
je mogue razmiljati kao o autonomnim porezima budui da njihova
veliina ne ovisi o veliini realnog GNP-a.
Tablica 41.
Realni
GNP
Neto
porezi
(T)
Raspoloivi
dohodak (DI)
Potronja (C)
tednja (S)
Uvoz (Im)
100
200
300
400
500
600
700
20
20
20
20
20
20
20
80
180
280
380
480
580
680
100
170
240
310
380
450
520
-20
10
40
70
100
130
160
20
40
60
80
100
120
140
Sada smo u stanju usporeujui (I + G + EX), te (S + T + Im) pri

razliitim veliinama realnog GNP-a odrediti ravnoteni realni GNP.
321

RAVNOTEA
Tablica 42.
Realni
GNP
EX
Ukupno
Im
Ukupno
100
200
300
400
500
600
700
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
50
50
50
50
50
50
50
170
170
170
170
170
170
170
-20
10
40
70
100
130
160
20
20
20
20
20
20
20
20
40
60
80
100
120
140
20
70
120
170
220
270
320
Makroekonomska ravnotea postoji kada je planirano

"ubrizgavanje" (I + G + EX) jednako planiranom "curenju" ( S + T + Im).
Obje su navedene veliine jednake (170) pri realnom GNP-u od 400 te,
stoga, ravnoteni realni GNP iznosi 400.
Slika 136.
322

RAVNOTEA
Prije toke ravnotee, odreene presjecitem (I + G + EX) i (S +

T + Im) pravaca, investicije, dravna su potronja i izvoz (I + G + EX)
vee od tednje, neto poreza i uvoza. Ova situacija ima za posljedicu pad
i smanjivanje zaliha. Kada je realni GNP vei od 400, kada je, dakle,
aktualni realni GNP vei od ravnotenog, zbroj investicija, dravne
potronje i izvoza manji je od zbroja tednje, neto poreza i uvoza.
Posljedica je rast zaliha. Promjene zaliha izazivaju odgovarajue promjene agregatnog outputa koje aktualni realni GNP guraju prema
ravnotenoj razini.
Makroekonomska ravnotea ne razumijeva jednakost pojedinih
stavki "ubrizgavanja" i "curenja". Dakle, makroekonomska ravnotea
moe znaiti (kao u naem primjeru) postojanje proraunskog deficita
(dravna potronja je vea od neto poreza) i deficitarnu, negativnu
trgovaku bilancu (negativni neto izvoz).
Jednadba I + G + EX = S + T + Im moe biti predstavljena na
sljedei nain:
(EX - Im) + ( G - T) = S - I .
Makroekonomska ravnotea koja znai deficitarnu trgovaku
bilancu (negativni neto izvoz) razumijeva da je :
- NX = S - I - (G - T) .
Deficitarna trgovaka bilanca = S - I - (Proraunski deficit)
- 30 = 70 - 60 - 40
- 30 = - 30
Dakako, inozemna tednja popunjava jaz izmeu domae tednje
i zbroja investicija, te proraunskog deficita.
323

RAVNOTEA
14.3.
PROMJENE AGREGATNOG TROENJA I

RAVNOTENOG REALNOG GNP-A
Veliinu agregatnog troenja odreuju dva imbenika: autonomno troenje i granina sklonost troenju domaih dobara i usluga.
14.3.1. Agregatno troenje i autonomno troenje
Promjene autonomnog troenja izazivaju takve promjene agregatnog troenja koje znae pomicanje krivulje agregatnog troenja, ali
koje ne mijenjaju njen kut. Promjene autonomnog troenja (investicija,
dravne potronje, izvoza i autonomne potronje) djeluju na agregatno
troenje poput plime ili oseke. Na svakoj razini realnog GNP-a one
izazivaju jednako poveanje ili smanjenje agregatnog troenja.
Pretpostavimo da je u odnosu na model predstavljen u tablici 39.
dolo do poveanja jedne od komponenti autonomnog troenja. Neka se
planirane investicije, a zbog oekivanja viih profita, poveaju za 100
novanih jedinica. Ovo e poveanje investicija poveati autonomno, ali
i agregatno troenje pri svim razinama realnog GNP-a. Posljedica je rast
ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Tablica 43.
I=60
I=160
Realni
GNP
Inducirano
troenje
Autonomno
troenje 0
(I+G+EX+Ca)
Agregatno
troenje 0
(C+I+G+NX)
Autonomno
troenje 1
(I+G+EX+Ca)
Agregatno
troenje 1
(C+I+G+NX)
100
200
300
400
500
600
700
50
100
150
200
250
300
350
200
200
200
200
200
200
200
250
300
350
400
450
500
550
300
300
300
300
300
300
300
350
400
450
500
550
600
650
324

RAVNOTEA
Slika 137.
Rast autonomnog troenja poveava agregatno troenje i pomie

krivulju agregatnog troenja ulijevo i prema gore. Vrijedit e, naravno, i
obrnuto. Pad e autonomnog troenja smanjiti agregatno troenje i
njegovu krivulju pomaknuti prema dolje i udesno. Krivulje su agregatnog troenja paralelne jer je, u obama sluajevima, granina sklonost
troenju ista i iznosi 0,5.
Novi ravnoteni realni GNP iznosi 600. Naglasimo injenicu da
je rast ravnotenog realnog GNP-a (200) vei od rasta autonomnog
troenja (100). Takoer, pad autonomnog troenja uvijek ima za posljedicu vei pad ravnotenog realnog GNP-a.
325

RAVNOTEA
14.3.2. Agregatno troenje i granina sklonost troenju

Veliina granine sklonosti troenju domaih dobara i usluga, pa,
dakle, i kut krivulje agregatnog troenja odreuju sljedei imbenici:
1. granina sklonost potronji
2. granina sklonost uvozu
3. granina porezna stopa.
Utjecaj nam je prvih dviju determinanti granine sklonosti
troenju poznat. Naime, granina sklonost troenju = granina sklonost
potronji - granina sklonost uvozu.
Raste li, ceteris paribus, granina sklonost potronji poveat e
se i granina sklonost troenju domaih dobara. Obrnuto, pad granine
sklonosti potronji, uz ostale neizmijenjene uvjete, znai pad granine
sklonosti troenju.
Odnos je izmeu granine sklonosti troenju i granine sklonosti
uvozu, ceteris paribus, obrnuto razmjeran. Rast granine sklonosti
uvozu, uz ostale neizmijenjene uvjete, izaziva pad granine sklonosti
troenju. Vrijedi i obrnuto.
Granina porezna stopa pokazuje udio poreza u dodatnoj novanoj jedinici realnog GNP-a.
Granina porezna stopa (t) =
Porez
Realni GNP
Poveanje granine porezne stope znai vei udio poreza u dodatnoj novanoj jedinici realnog bruto nacionalnog proizvoda. Ovo, uz
ostale neizmijenjene uvjete, znai manji raspoloivi dohodak, manju
graninu sklonost potronji i, dakako, manju graninu sklonost troenju.
Vrijedi i obrnuto.
326

RAVNOTEA
Uvedimo u na izvorni model (tablica 39.) inducirane poreze i

pokaimo kako promjene granine sklonosti troenju izazivaju promjene
ravnotenog agregatnog troenja, odnosno ravnotenog realnog GNP-a.
Tablica 44.
Realni
GNP
Neto
porezi
(T)
Raspoloivi
dohodak
(DI)
Potronja
(C)
Investicije
(I)
Dravna
potronja
(G)
Neto
izvoz
(NX)
(C+I+G+NX)
100
200
300
400
500
600
700
20
40
60
80
100
120
140
80
160
240
320
400
480
560
100
170
240
310
380
450
520
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
30
10
-10
-30
-50
-70
-90
250
300
350
400
450
500
550
Agregatno
troenje
Ovo je situacija koju poznajemo. Uvoenje induciranih (razmjernih) poreza nije poremetilo makroekonomsku ravnoteu. Ravnoteno
agregatno troenje, odnosno ravnoteni realni GNP iznosi 400. Neto
1
porezi predstavljaju realnog GNP-a ili 20 % realnog GNP-a. Granina
5
20
= 0,2.
porezna stopa =
100
Granina sklonost potronji iznosi 0,875 raspoloivog dohotka.
Potronja
70
=
= 0,875 . Meutim, istovremeno granina
Raspoloivi dohodak 80
sklonost potronji je 0,7 realnog bruto nacionalnog proizvoda

Potronja
70
=
= 0,7 .
Realni GNP 100
Uzrok su ove razlike inducirani porezi, te graninu sklonost potronji,

kada je rije o funkciji agregatne potronje, moemo izraunati i na
sljedei nain:
327

RAVNOTEA
Granina sklonost potronji (GSP) (1-t) = 0,875 (1-0,2) = 0,875 0,8 = 0,7.
Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga (GST) iznosi

0,5. Izraunavamo je kao razliku izmeu granine sklonosti potronji i
granine sklonosti uvozu (0,7-0,2=0,5). Ili,
Inducirano troenje Agregatno troenje 50
=
=
= 0,5.
Realni GNP
Realni GNP
100
Smanjimo, meutim, graninu poreznu stopu i, stoga, udio

poreza u realnom GNP-u. Granina porezna stopa neka iznosi 0,0857.
Neto porezi su, dakle, 8,57% realnog GNP-a.
Tablica 45.
Realni
GNP
100
200
300
400
500
600
700
Neto
porezi
(T)
8,57
17,14
25,71
34,28
42,85
51,42
60,00
Raspoloivi
dohodak
(DI)
Potronja
(C)
Investicije (I)
Dravna
potronja
(G)
Neto
izvoz
(Nx)
(C+I+G+NX)
110
190
270
350
430
510
590
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
30
10
-10
-30
-50
-70
-90
260
320
380
440
500
560
620
91,43
182,86
274,29
365,72
457,15
548,58
640,00
Agregatno
troenje
Obratimo pozornost na (C) kolonu. Potrebito je, moda, ponoviti da je

C = Ca + (GSP DI).
Budui da je DI = (1 - t) Realni GNP, vrijedit e da je
C = Ca + [ GSP (1 - t)] Realni GNP.
[ GSP (1 - t)] = 0,875 (1 - 0,0857) = 0,875 0,9143 = 0,8
328

RAVNOTEA
Prema tomu, granina sklonost potronji iznosi 0,8 realnog GNP-a. Ili,
Potronja
80
=
= 0,8.
Realni GNP 100
Prema tomu, C = 30 + 0,8 Realni GNP.

Granina sklonost troenju (GST) iznosi 0,6 [ GSP (0,8) - GSU
(0,2) ]. Provjerimo i drugu formulu:
Inducirano troenje Agregatno troenje 60
=
=
= 0,6.
Realni GNP
Realni GNP
100
Koje su,dakle, posljedice smanjenja granine porezne stope (t)?

U obama sluajevima granina sklonost potronji iznosi 0,875
raspoloivog dohotka. To je tako budui da je smanjenje poreza (zbog
pada granine porezne stope) praeno s poveanjem raspoloivog
dohotka, ali i odgovarajuim poveanjem potronje. Zbog toga kvocijent
Potronja
ostaje isti.
Raspoloivi dohodak
Potronja
Drugaije je, meutim, s
. Granina sklonost potronji
Realni GNP
iznosi, u prvom sluaju, 0,7 realnog GNP-a. Nakon pada granine
porezne stope granina sklonost potronji, a zbog rasta potronje, biljei
rast i iznosi 0,8. Budui da granina sklonost uvozu jest, u obama
sluajevima, stalna veliina (0,2) poveava se granina sklonost troenju
domaih dobara i usluga. S prvobitnih 0,5 ona skae na 0,6. Raste, stoga,
kut krivulje agregatnog troenja, poveava se agregatno troenje
(C+I+G+NX) i ravnoteno agregatno troenje, odnosno ravnoteni realni
GNP. Uoili ste, ravnoteno agregatno troenje, ravnoteni realni GNP
iznosi 500. Promjene granine sklonosti troenju ne tangiraju veliinu
autonomnog troenja.
329

RAVNOTEA
Slika 138.
14.4. PARADOKS TEDNJE

tedei, pojedinac ili domainstvo poveava svoj dohodak. Pretpostavimo da ste, pri neizmijenjenom raspoloivom dohotku, smanjili
potronju i poveali tednju. Va e dohodak porasti budui da ete na
svoju tednju, uloivi je u banku, naplatiti odgovarajuu kamatu.
to e se, meutim, dogoditi ukoliko svi postanemo tedljiviji?
Hoe li rast tednje na razini neke ekonomije poveati njen agregatni
dohodak - realni bruto nacionalni proizvod?
U prethodnom primjeru (tablica 45) granina sklonost potronji
bijae 0,875 raspoloivog dohotka. Granina je sklonost tednji iznosila
0,125 raspoloivog dohotka odnosno 0,1143 realnog GNP-a. Funkcija
potronje je bila C = Ca + [ GSP (1 - t) ] Realni GNP odnosno C = 30 +
330

RAVNOTEA
[0,875 (1 - 0,0857) ] Realni GNP.
Prema tomu, korespondirajua funkcija tednje glasi: S = - Ca + [ GS
(1 - t) ] Realni GNP odnosno S = - 30 + [ 0,125 (1 - 0,0857) ]
Realni GNP. Provjerimo navedene tvrdnje.
Tablica 46.
Realni
GNP
Neto
porezi
(T)
Raspoloivi
dohodak
(DI)
Potronja (C)
tednja (S)
Investi
-cije
(I)
Dravna
potronja (G)
Neto
izvoz
(Nx)
(C+I+G+NX)
100
200
300
400
500
600
700
8,57
17,14
25,71
34,28
42,85
51,42
60,00
91,43
182,86
274,29
365,72
457,15
548,58
640,00
110
190
270
350
430
510
590
-18,57
-7,14
4,29
15,72
27,15
38,58
50
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
60
30
10
-10
-30
-50
-70
-90
260
320
380
440
500
560
620
Agregatno
troenje
Granina sklonost tednji doista iznosi 0,125 raspoloivog dohot
tednja
11,43
=
= 0,125 , odnosno 0,1143 realnog
ka
Raspoloivi dohodak 91,43
bruto nacionalnog proizvoda.

tednja
11,43
Naime,
=
= 0,1143 ili
Realni GNP 100
0,125 (1 - 0,0857) = 0,125 0,9143 = 0,1143.
to e se, meutim, dogoditi ukoliko se, ceteris paribus, povea
granina sklonost tednji i, stoga, tednja?
Poveajmo graninu sklonost tednji na 0,2344 raspoloivog
dohotka. U tom e sluaju funkcija potronje glasiti C = 30 + [ 0,7656
(1 - 0,0857)] Realni GNP, a funkcija tednje S = - 30 + [ 0,2344 (1 0,0857)] Realni GNP.
Predstavimo novu situaciju.
331

RAVNOTEA
Tablica 47.
Realni
GNP
Neto
porezi
(T)
100
200
300
400
500
600
700
8,57
17,14
25,71
34,28
42,85
51,42
60,00
Raspolo
-ivi
dohodak
(DI)
91,43
182,86
274,29
365,72
457,15
548,58
640,00
Potronja (C)
tednja (S)
Investicije (I)
100
170
240
310
380
450
520
-8,57
12,86
34,29
55,72
77,15
98,58
120
60
60
60
60
60
60
60
Dravna
potronja (G)
60
60
60
60
60
60
60
Neto
izvoz
(Nx)
(C+I+G+NX)
30
10
-10
-30
-50
-70
-90
250
300
350
400
450
500
550
Agregatno
troenje
Rast tednje je, uz ostale neizmijenjene uvjete, izazvao pad

granine sklonosti potronji i pad potronje. Granina sklonost potronji,
kao to ranije rekosmo, iznosi 0,7656 raspoloivog dohotka, odnosno 0,7
realnog GNP-a
70
= 0,7 ili 0,7656 (1 0,0857) = 0,7656 0,9143 = 0,7 .
100
Pad granine sklonosti potronji znai i pad granine sklonosti troenju

domaih dobara i usluga. Granina sklonost troenju iznosi 0,5, a
ravnoteni realni GNP 400.
Rast tednje ima, ceteris paribus, za posljedicu pad agregatnog
dohotka odnosno ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda.
332

RAVNOTEA
Slika 139.
Pad ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda zbog,

poveanja tednje, ceteris paribus, naziva se paradoks tednje. Rije je o
paradoksu budui da rast tednje, kada je o pojedincu rije, znai rast
njegovog dohotka, a kada je u pitanju ekonomija znai pad agregatnog
dohotka.
U naem se modelu ovaj paradoksalni rezultat javlja zbog toga
to je autonomno troenje stalna veliina. Do paradoksa, meutim, ne bi
dolo kada bi rast tednje bio praen odgovarajuim rastom investicijskog troenja. U tom sluaju pad kuta krivulje agregatnog troenja biva
kompenziran rastom agregatnog troenja i pomicanjem krivulje agregatnog troenja ulijevo i prema gore.
333

RAVNOTEA
14.5. MULTIPLIKATOR AUTONOMNOG TROENJA

Do sada otkrismo da promjene autonomnog troenja, te promjene
granine sklonosti troenju domaih dobara i usluga izazivaju promjene
agregatnog troenja i promjene ravnotenog realnog bruto nacionalnog
proizvoda.
Usredotoimo se iznova na odnos promjene autonomnog troenja
i promjene ravnotenog realnog GNP-a. Pogled e nas na sliku 140.
podsjetiti da rast autonomnog troenja pomie krivulju agregatnog
troenja prema gore i ulijevo i to upravo za iznos poveanja autonomnog
troenja. Posljedica je toga poveanje ravnotenog realnog GNP-a.
Poveanje je ravnotenog realnog GNP-a vee od poveanja autonomnog troenja. Vrijedi, dakako, da je i smanjenje ravnotenog realnog
GNP-a uvijek vee od smanjenja autonomnog troenja.
Slika 140.
Multiplikator autonomnog troenja ili, jednostavno, multiplikator, pokazuje kvantitativni odnos koji postoji izmeu promjene
autonomnog troenja i promjene ravnotenog realnog bruto nacionalnog
proizvoda.
334

RAVNOTEA
Multiplikator je broj kojim valja pomnoiti promjenu autonomnog troenja ( Autonomno troenje) kako bi se izraunao tzv.
multiplikatorski uinak, odnosno promjena ravnotenog realnog GNP-a
( Ravnoteni realni GNP).
Multiplikator =
Ravnoteni realni GNP

Autonomno troenje
Prema tomu,
Ravnoteni realni GNP = Autonomno troenje Multiplikator
( Multiplikatorski uinak)
Multiplikator je, meutim, mogue izraunati i na sljedei nain:
92
Multiplikator =
1
.
1 - Granina sklonost troenju domaih dobara i usluga
Multiplikator je broj vei od jedan. Naime, granina je sklonost

troenju broj izmeu 0 i 1. Tek kada bi granina sklonost troenju bila
jednaka nuli multiplikator bi bio jednak jedan. U tom bi sluaju
92
Ravnoteno agregatno troenje = Autonomno troenje + GSTRavnoteni realni GNP

Ravnoteno agregatno troenje=Autonomno troenje+GSTRavnoteni realni GNP
Prethodna slika 140. pokazuje da je:
Ravnoteno agregatno troenje = Ravnoteni realni GNP. Prema tomu,
Ravnoteni realni GNP = Autonomno troenje + GST Ravnoteni realni GNP
Ravnoteni realni GNP - GST Ravnoteni realni GNP = Autonomno troenje
Ravnoteni realni GNP (1-GST) = Autonomno troenje / : Autonomno troenje

(1 GST ) = 1
Autonomno troenje

1
=
Autonomno troenje
1 GST
335

RAVNOTEA
promjena ravnotenog realnog GNP-a bila jednaka promjeni autonomnog troenja.
Multiplikator e biti vei ukoliko je vea granina sklonost
troenju. Manja granina sklonost troenju znai i manji multiplikator.
Pretpostavimo li da je granina sklonost troenju 0,5 (budui je
granina sklonost potronji 0,7, a granina sklonost uvozu 0,2),
multiplikator e iznositi:
Multiplikator =
1
= 2.
1 0 ,5
U ovome e sluaju jedna kuna poveanja autonomnog troenja

znaiti dvije kune rasta ravnotenog realnog GNP-a. Ukoliko se
investicije (ili bilo koja druga komponenta autonomnog troenja)
poveaju za 100 novanih jedinica ravnoteni e realni GNP porasti za
200 novanih jedinica.
Ravnoteni realni GNP = Multiplikator (2) x Autonomno troenje (100) = 200
(Multiplikatorski uinak)
Smanji li se granina sklonost troenju na 0,4 (bilo zbog

poveanja granine porezne stope ili rasta granine sklonosti uvozu),
multiplikator e biti:
1
= 1,67.
Multiplikator =
1 0 ,4
Ravnoteni realni GNP=Multiplikator (1,67) x Autonomno troenje (100)=167
336

RAVNOTEA
14.5.1. Multiplikator autarkinog gospodarstva

Pretpostavit emo ponajprije da je rije, kako bismo model
uinili sasvim jednostavnim, o ekonomiji koja poznaje tek paualne
(autonomne) poreze. U tom e sluaju, kao to zamjetismo ranije, unato
postojanju (fiksne) razlike izmeu realnog GNP-a i raspoloivog
dohotka, granina sklonost potronji od raspoloivog dohotka biti
jednaka graninoj sklonosti potronji od realnog GNP-a. Pretpostavimo
nadalje da je, budui da je rije o zatvorenom, autarkinom gospodarstvu, granina sklonost uvozu = 0.
U takvoj e ekonomiji vrijediti da je granina sklonost troenju
jednaka graninoj sklonosti potronji, te da je granina sklonost potronji
+ granina sklonost tednji = 1.
U ovim jednostavnim uvjetima multiplikator se moe izraunati
na sljedei nain:
1
Multiplikator =
ili,
1 - Granina sklonost potronji
1
Multiplikator =
.
Granina sklonost tednji.
14.5.2. Multiplikator otvorenog gospodarstva

Ostanimo pri pretpostavci da naa hipotetika ekonomija rauna i
dalje s paualnim porezima. Meutim, otvorimo ekonomiju i pretpostavimo postojanje granine sklonosti uvozu.
337

RAVNOTEA
Novi, neto sloeniji uvjeti znait e da je:

(Granina sklonost troenju + Granina sklonost uvozu) + Granina sklonost tednji = 1
Granina sklonost potronji
Prema tomu,
Granina sklonost tednji = 1 - Granina sklonost troenju - Granina sklonost uvozu
Granina sklonost tednji + Granina sklonost uvozu = 1 - Granina sklonost troenju.
Koristei sljedee formule, u stanju smo izraunati multiplikator

otvorenog gospodarstva.
1
Multiplikator =
ili,
1 - Granina sklonost troenju
1
Multiplikator =
.
Granina sklonost tednji + Granina sklonost uvozu
14.6. FISKALNA POLITIKA

Fiskalna je politika pokuaj drave da ublai fluktuacije agregatnog troenja (pa, dakle, i ravnotenog realnog GNP-a) posredstvom
promjena dravne potronje i promjena poreza.
Budui da je dravna potronja komponenta autonomnog troenja, njene promjene izazivaju iste posljedice po ravnoteni realni GNP
kao i promjene ostalih komponenti autonomnog troenja. Dakle, multiplikatorski uinak dravne potronje isti je kao, primjerice, multiplikatorski uinak investicija ili izvoza.
Varirajui veliinu vlastite potronje drava je u stanju kompenzirati promjene ostalih komponenti autonomnog troenja. Drava moe
338

RAVNOTEA
pokuati, posredstvom dravne potronje, korigirati promjene agregatnog
troenja i osigurati onu razinu realnog GNP-a koja znai punu zaposlenost.
Pojava e recesijskog GNP-jaza ponukati dravu da povea svoju
potronju kako bi poveala agregatno troenje i realni GNP. Obrnuto,
drava e smanjiti svoju potronju kada je ekonomija pregrijana kako bi
smanjila i moda eliminirala inflacijski GNP-jaz.
U praksi je, naalost, efikasnost dravne potronje, kao instrumenta makroekonomske stabilizacijske politike, bitno smanjena budui
da je esto za donoenje (politikih) odluka koje mijenjaju dravnu
potronju potrebito izuzetno mnogo vremena.
Meutim, drava na veliinu ravnotenog realnog GNP-a moe
utjecati i posredstvom poreza. Pretpostavimo da je rije o paualnim,
autonomnim porezima. Koje su posljedice dravne odluke da povea ili
smanji paualne poreze?
14.6.1. Porezni multiplikator
Porezni je multiplikator broj kojim treba pomnoiti promjenu
(paualnih) poreza kako bi se izraunala promjena ravnotenog realnog
bruto nacionalnog proizvoda. Porezni je multiplikator negativan broj
budui da smanjenje poreza izaziva rast raspoloivog dohotka, rast
autonomne potronje i rast agregatnog troenja. Vrijedi, dakako, i
obrnuto. Meutim, promjena autonomne potronje nee biti jednaka
promjeni raspoloivog dohotka koju je izazvala promjena paualnih
poreza. Promjena autonomne potronje ovisi, naime, o graninoj
sklonosti potronji. Neka granina sklonost potronji iznosi 0,9. Ukoliko
paualni porezi padnu za 10 novanih jedinica, raspoloivi e se
dohodak poveati za 10 novanih jedinica, a autonomna potronja za 9
novanih jedinica (10 0,9). Upravo stoga, porezni multiplikator
izraunavamo kao umnoak negativnog multiplikatora autonomnog
troenja i granine sklonosti potronji.
339

RAVNOTEA
1
Porezni multiplikator = 1 - Granina sklonost troenju

Porezni multiplikator = 1 - Granina sklonost troenju
Pretpostavimo, dakle, postojanje ekonomije s ugraenim paualnim, autonomnim porezima. Budui da je razlika izmeu realnog GNP-a
i raspoloivog dohotka fiksna, granina e sklonost potronji od
raspoloivog dohotka i granina sklonost potronji od realnog GNP-a
biti jednake veliine. Neka granina sklonost potronji iznosi 0,9, a
granina sklonost uvozu 0,2. Koje su posljedice odluke drave da smanji
paualne poreze za 10 novanih jedinica?
Porezni multiplikator = -
1
1
1
GSP =
0 ,9 =
0 ,9 = 3
1 GST
1 0 ,7
0 ,3
Ravnoteni realni GNP = Porezni multiplikator (-3) Autonomni porezi (-10) = 30

Smanjenje autonomnih poreza od 10 novanih jedinica izaziva

rast ravnotenog realnog GNP-a od 30 novanih jedinica.
Kao to zamjeujete, porezni je multiplikator (zanemarimo na
trenutak njegov negativni predznak) manji od multiplikatora autonomnog troenja. Multiplikator autonomnog troenja iznosi 3,33, a porezni
multiplikator 3. Multiplikatorski je uinak autonomnih poreza manji od
multiplikatorskog uinka komponenti autonomnog troenja. Naime, dok
jedna kuna investicija ili dravne potronje ide neposredno i u cijelosti u
poveanje agregatnog troenja - realnog GNP-a, dotle dodatna kuna, koja
je rezultat smanjenja autonomnih poreza, ne ide, u cijelosti u potronju,
ve samo onim dijelom koji je odreen graninom sklonou potronji.
Valja zakljuiti da drava jest u stanju, varirajui veliinu paualnih
340

RAVNOTEA
poreza, neposredno utjecati na veliinu agregatnog troenja i ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda.
Meutim, drava moe, mijenjajui veliinu granine porezne
stope pa, dakle, i veliinu induciranih poreza, utjecati na veliinu multiplikatora autonomnog troenja. U na emo model uvesti inducirane
poreze i, s tim u svezi, odgovarajuu graninu poreznu stopu.
Multiplikator e autonomnog troenja doivjeti dramatinu promjenu.
14.6.2. Multiplikator i granina porezna stopa
Granina sklonost potronji i dalje iznosi 0,9 raspoloivog
dohotka [GSP(DI) = 0,9]. Granina sklonost uvozu, kao u prethodnom
primjeru, iznosi 0,2. (GSU = 0,2). Novi je element granina porezna
stopa veliine 0,5 (t=0,5).
Multiplikator je mogue izraunati na nekoliko naina.
Multiplikator =
Multiplikator =
1 GSP( DI ) (1 t ) GSU
1
1
1
1
=
=
=
= 1,33
1 [0,9(1 0,5) 0,2] 1 [0,45 0,2] 1 0,25 0,75
Do istog emo rezultata doi ukoliko koristimo nama ve poznatu (opu)

formulu:
1
Multiplikator =
1 - Granina sklonost troenju
Granina sklonost potronji od realnog bruto nacionalnog proizvoda
[GSP( ) ] = GSP
GNP
(DI)
(1 - t) = 0,9 (1 - 0,5) = 0,9 0,5 = 0,45
341

RAVNOTEA
Granina sklonost troenju (GST) = GSP(GNP) - GSU = 0,45 - 0,2 = 0,25
Multiplikator =
1
1
1
=
=
= 1,33
1 GST 1 0 ,25 0 ,75
Meutim, postoji jo jedna mogunost. U naem modelu

otvorene ekonomije s induciranim porezima vrijedi da je:
(Granina sklonost
troenju
Granina sklonost)
uvozu
Granina sklonost
tednji
Granina porezna
stopa
=1

Granina sklonost tednji+Granina porezna stopa = 1 - Granina sklonost troenju - Granina sklonost uvozu
Granina sklonost tednji + Granina porezna stopa + Granina sklonost uvozu = 1 - Granina sklonost troenju
Prema tomu,
1
Multiplikator =
GS + t + GSU
Provjerimo gornju formulu. Ako je GSP(DI) = 0,9 tada je GS(DI) = 0,1.
GS(GNP) = GS(DI) (1 - t) = 0,1 0,5 = 0,05.
Multiplikator =
1
1
=
= 1,33
0 ,05 + 0 ,5 + 0 ,2 0 ,75
Pojava je granine porezne stope, odnosno pojava induciranih

poreza bitno smanjila veliinu multiplikatora. Stoga je i multiplikatorski
uinak, odnosno reakcija ravnotenog realnog GNP-a na promjene
autonomnog troenja znatno slabija. Inducirani se porezi javljaju kao
amortizer koji priguuje fluktuacije autonomnog troenja. to je vea
granina porezna stopa, to su, dakle, vei inducirani porezi, to je
uspjenije neutraliziranje udaraca koje ekonomiji nanose promjene autonomnog troenja.
342
15. NOVAC I MONETARNA POLITIKA
15. NOVAC I
MONETARNA POLITIKA
15.1. FUNKCIJE NOVCA

Da biste znali to novac jest potrebito je poznavati njegove funkcije. Funkcije novca su: sredstvo razmjene, obraunska jedinica, standard
odgoenih plaanja i zaliha vrijednosti.
Novac kao sredstvo razmjene posreduje u razmjeni dobara i usluga. On olakava i ubrzava razmjenu. Novac je ope prihvaeni
ekvivalent koji je svatko spreman primiti u zamjenu za dobro ili uslugu
koju prodaje. Novac olakava razmjenu budui da osigurava tzv.
dvostruko podudaranje elja. Prije pojave novca razmjena je imala oblik
trampe-neposredne razmjene dobra za dobro. U ovakvim uvjetima
dvostruko podudaranje elja doista bijae problem. Razmjena se mogla
odigrati tek kada su se jedna nasuprot drugoj nale osobe koje potrebuju
upravo ono dobro koje druga posjeduje. Kao to rekosmo, u uvjetima
novane razmjene dvostruka koincidencija elja uvijek postoji, a osigurava je upravo novac kao sredstvo razmjene. Ljudi koji neto prodaju
uvijek su spremni primiti novac u zamjenu za svoje dobro ili uslugu, a
ljudi koji kupuju uvijek nude novac u zamjenu za dobro koje ele.
Novac kao obraunska jedinica, slui da bi se utvrdile cijene
dobara i usluga. U Hrvatskoj obraunska jedinica jest kuna djeljiva na
100 lipa, te su cijene svih dobara i usluga izraene u kunama i lipama.
Zahvaljujui tomu, u stanju smo izraunati relativne cijene dobara i
usluga, odnosno odrediti oportunitetni troak svake nae kupnje.
Novac je, meutim, obraunska jedinica posredstvom koje izraunavamo cijene ne samo tekuih ve i, odgoenih, buduih transakcija.
Novac se javlja i kao standard odgoenih plaanja. Vai e vjerovnici
oekivati od vas da svoje dugove, bez obzira kako nastali, podmirite u
343
novcu. Dakako, pri tome e, ukoliko se oekuje pad vrijednosti novca

zbog inflacije, svoje interese zatititi odgovarajuom kamatnom stopom.
Sredstvo razmjene, taj ope prihvaeni medijator svih transakcija, slui i kao zaliha vrijednosti - konzervator vrijednosti. Razlog
dranja novca, njegovog povlaenja iz optjecaja jest injenica da se on u
svakom trenutku moe pretvoriti u odgovarajuu koliinu dobara i
usluga. tednja je, u najgorem sluaju, potrebita mjera predostronosti
kako bi se prebrodila mogua nestaica novca.
Kao i prethodna, tako je i funkcija novca kao zalihe vrijednosti
vezana s izvjesnim rizikom. U vremenima inflacije, novane zalihe
mogu biti obezvrijeene, a sama funkcija novca kao zalihe vrijednosti
dovedena je u pitanje. U takvim e se vremenima ljudi rjeavati novca
traei boljeg konzervatora vrijednosti (nekretnine, npr.).
Definirati novac mimo njegovih funkcija nije mogue. Prema
tomu, novac je ono to funkcionira, prije svega, kao sredstvo razmjene, a
potom i kao obraunska jedinica, standard odgoenih plaanja i zaliha
vrijednosti.
15.2. OBLICI NOVCA
Naturalni ili robni novac bijae prvi oblik novca. Naturalni novac
je novac koji posjeduje vlastitu, unutarnju vrijednost. Rije je o trinoj
vrijednosti koju naturalni novac moe realizirati mimo svoje funkcije
kao sredstva razmjene. Najrazliitije su stvari, poput stoke, duhana,
penice, krzna, itd., upotrebljavane kao sredstvo razmjene. Meutim,
zlato su i srebro najpoznatiji predstavnici naturalnog novca. Marx e
ustvrditi da novac nastaje tek tada kada ulogu opeg ekvivalenta preuzmu plemeniti metali - zlato i srebro. Prednosti su plemenitih metala, kao
novca, bile oigledne: laka prenosivost, djeljivost, trajnost, istovjetnost
kvalitete.
344
Dugovjenost naturalnog novca, odnosno dugovjenost klasinog

zlatnog standarda92 (gold specie standard) imala je i teorijskog traga. U
tom smislu spomenimo metalistiku (kao jednu od robnih teorija o
novcu) teoriju te currency teoriju. Metalistika teorija, naime, dri da
tek plemeniti metali mogu biti novac budui da posjeduju vrijednost
neovisno o funkciji novca koju obavljaju. Pristalice currency teorije
smatraju da papirne novanice (banknote), ukoliko postoje uz ili umjesto
zlatnog (kovanog) novca, moraju u cijelosti imati zlatno pokrie.
Papirni novac, taj drugi oblik novca, u poetku bijae konvertibilan. Banknota, taj prvi oblik papirnog novca, imala je zlatnu podlogu.
Rije je o mjenici koju izdaje banka, koja glasi na donositelja, a koja je
zamjenjiva za gotov novac (zlato), te moe i sama biti upotrijebljena kao
novac.
Dok je klasini zlatni standard jamio konvertibilnost novanica,
dotle su je zlatno-poluni standard (gold bullion standard) i zlatno
devizni standard (gold exchange standard), etablirani nakon I. svjetskog
rata, ipak ograniavali.
Zlatno je poluni standard znaio da se u optjecaju nalazi papirni
novac (zlatni novac je, ba kao i u sluaju zlatno deviznog standarda,
povuen iz prometa) koji ima zlatno pokrie i to u obliku zlatnih poluga.
Konvertibilnost je ograniena utoliko to su vlasnici novca mogli u zlato
pretvoriti tek onu koliinu papirnog novca koja je odgovarala vrijednosti
jedne zlatne poluge. U Engleskoj je, u kojoj je zlatno poluni standard
uveden 1925. godine, teina jedne zlatne poluge iznosila 12,44 kg.
Zlatno devizni standard nije razumijevao obvezu konvertiranja
domaeg novca u zlato. Konvertirati su se mogle samo devize koje su
glasile na tzv. rezervne valute (dolar, funta).
92
Klasini je zlatni standard (gold specie standard) novani sustav u kojem se u

optjecaju nalaze zlatnici i papirni novac i koji je znaio potpunu konvertibilnost
papirnog u zlatni novac. Trajao je sve do I. svjetskog rata.
345
Tijekom i nakon velike ekonomske krize (1929-1933), zlatni se

standard naputa, te se danas u optjecaju nalazi fiducijarni (lat. fiduciapovjerenje) ili fiat novac.
Fiat novac je novac bez ili gotovo bez unutarnje vrijednosti koji
obavlja funkcije novca zahvaljujui dravnoj odredbi. Dananje su valute (papirni i kovani novac) primjeri fiat novca. Rije je, dakle, o novcu
koji nije konvertibilan za zlato. Javnost moe izgubiti povjerenje u fiat
novac ukoliko njegovu kupovnu sposobnost erodira stalna i snana
inflacija. Unato nekim loim iskustvima, nominalistika e teorija
novca podrati fiat novac i njegovu uporabu. Nominalistika teorija
novca vidi u novcu simbol, apstraktnu raunsku jedinicu koja je liena
svakog materijalnog sadraja. Ranije smo govorili o kvantitativnoj teoriji
novca prema kojoj novac ne posjeduje vlastitu vrijednost i koja tvrdi da
njegova vrijednost, ceteris paribus, ovisi o koliini novca u optjecaju.
I konano, spomenimo posljednji oblik novca - nevidljivi,
depozitni novac. Depozitni novac (knjini, iralni ili skripturalni novac)
je novac koji, za razliku od papirnog i kovanog novca, ne posjeduje
materijalni oblik, a nalazi se na raunima banaka. Rije je o novanim
sredstvima koja deponent moe, bez zapreka i bez prethodne obavijesti
banci, povui u gotovinu ili prenijeti na drugi nain. Ili, jednostavnije,
radi se o svim kratkoronim potraivanjima ili potraivanjima po
vienju.
15.3. NOVANA MASA
Ukoliko likvidnost 93 upotrijebimo kao kriterij mogue je novac
definirati na nekoliko naina.
M1 ili novana masa (money supply) obuhvaa najlikvidnija
novana sredstva, dakle, ona sredstva koja se neposredno mogu
upotrijebiti kao sredstvo razmjene. Novani se agregat M1 ili novana
93
Likvidnost oznaava unovivost neke aktive. Ona pokazuje u kojoj je mjeri neka
imovina sposobna pretvoriti se u sredstvo razmjene ili gotovi novac.
346
masa sastoji od gotovog novca (kovanog ili papirnog novca) i depozitnog novca.
Novani je agregat M2 ira mjera novca. Naime, M2 predstavlja
zbroj M1 i tzv. near novca. Near novac ili kvazi novac sredstva su
izrazite likvidnosti koja su, meutim, namijenjena tednji. Ovdje, prije
svega, valja ubrojiti tedne depozite bez roka (po vienju, a vista).
Meutim, njihova ih namjena - tednja diskvalificira, bez obzira radi li
se o tednim depozitima bez (a vista) ili kratkog roka, kao komponente
novane mase (M1).
Novani je agregat M3 zbroj M2 i ogranienih depozita, te
depozita s rokom kraim od jedne godine.
Danas gotovo sve monetarne statistike vode analize na osnovi
tih triju osnovnih monetarnih agregata.94
15.4. BANKE I STVARANJE NOVCA - SEKUNDARNA EMISIJA
NOVCA
Financijske su ustanove ili financijski posrednici ustanove specijalizirane u prikupljanju novanih fondova i njihovom (profitabilnom)
plasiranju. Gruba e podjela financijske ustanove podijeliti na depozitne
i nedepozitne ustanove.
Banka je depozitna ustanova koja prikuplja novane depozite te
ih plasira u obliku kredita. Banke su u stanju kreirati novac zahvaljujui
upravo postojanju depozitnog novca. Impuls umnoavanju novca moe
biti poveanje depozita, smanjenje rezervi banke ili neka druga pojava.
Pokuajmo objasniti cijeli proces.
94
Periin, I., okman, A.: Monetarno-kreditna politika, Informator, Zagreb, 1992., str.
60.
347
Iskustvo je pokazalo da banke ne moraju imati 100%-tno pokrie

svojih obveza. Osnovno e naelo bankarskog poslovanja rei da banka
ne mora, u svakom trenutku, imati pokrivene sve obveze likvidnim
potraivanjima95. Prema Parkinu96, tipina amerika banka, na svakih
100 dolara depozita, dri, u obliku rezerve, manje od 2,5 dolara. No,
mjesta panici nema budui da je ova rezerva dostatna za osiguravanje
likvidnosti banke.
Ne ulazei u detalje ustvrdimo kako banka mora, po sili zakona,
posjedovati odreenu rezervu - rezervu likvidnosti. Visina rezerve
likvidnosti koju svaka banka ima na svom raunu kod centralne banke
zakonska je obaveza banke da stalno odrava odreeni iznos sredstava u
likvidnom obliku. Iznos ovih sredstava je neophodna, minimalna
likvidnost banke i utvruje se visinom stope tzv. minimalne likvidnosti
ili tzv. rezerve likvidnosti koju propisuje centralna banka.97 Prema
tomu, odreeni, minimalni postotak depozita banka ima drati u
likvidnom obliku, obliku rezerve likvidnosti.
Ukoliko je ukupna rezerva banke vea od rezerve likvidnosti
banka je viak novanih sredstava (viak rezerve) u stanju plasirati u
obliku kredita.
Pretpostavimo da rezerva likvidnosti svih banaka iznosi 40%
depozita odnosno 0,4 na jedinicu depozita. Svaka deponirana kuna
iziskuje rezervu od 40 lipa. Pretpostavimo, nadalje, da je jedan od
klijenata banke A odluio smanjiti iznos gotovine kojom raspolae, te je
100 novanih jedinica deponirao u banku A. Ovaj e depozit, budui da
banka A upravo udovoljava pravilu rezerve likvidnosti, stvoriti viak
rezerve ili dodatni kreditni potencijal od 60 novanih jedinica. Neka
banka A odobri kredit od 60 novanih jedinica osobi A. Osoba A e 60
novanih jedinica potroiti kupivi dugo eljenu umjetniku sliku. Slikar
e 60 novanih jedinica deponirati u svoju banku, banku B. Banka B e
95
Ali, bankari znaju rei da je nelikvidnost banke isto to i poar u tvornici za preradu
pamuka.
96
Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company, New York, 1990., str.
717.
97
39.
348
osobi B odobriti kredit od 36 novanih jedinica (60-24). Osoba B e

odobreni kredit upotrijebiti kupivi osobno raunalo. Neka bivi vlasnik
osobnog raunala primljeni novac deponira u banku C. Dio pologa e
banka C plasirati na nain da odobri kredit osobi C od 21,6 novanih
jedinica, itd., itd. Proces e trajati sve dok novi depoziti proizvode viak
rezervi. Krediti koje banke mogu odobravati bivaju sve manji budui da
rezerva likvidnosti iznosi 40% depozita (0,4 na jedinicu depozita).
Pokuajmo proces stvaranja novca posredstvom kreditne ekspanzije prikazati na sljedei, moda pregledniji, nain:
Tablica 48.
Banka
A
B
C
D
Ostale
Ukupno
Novi depoziti
100
60
36
21,6
32,4
250
Novi krediti
60
36
21,6
12,96
19,44
150
Nove rezerve
40
24
14,4
8,64
12,96
100
349
Slika 141.98
Nakon to se slegla praina multiplikatorskog procesa, mogue je

zakljuiti da je depozit od 100 novanih jedinica izazvao poveanje
depozita za 250 novanih jedinica, odobrenih kredita za 150 novanih
jedinica, a rezerve su poveane za 100 novanih jedinica.
Novana je masa (koliina novca u opticaju) poveana za iznos
novih kredita, dakle, za 150 novanih jedinica. Zato? Zato to (jednostavni ili, kako ga jo zovu, potencijalni) novani multiplikator, u
naem primjeru, iznosi 2,5.
Naime, novani multiplikator se izraunava na sljedei nain:
Novani multiplikator =
98
1
Rezerva likvidnosti na jedinicu depozita( r )
1
r
1
0, 4
= 2,5
Prema: Dyal, J.A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company,
New York, 1985, str. 249.
350
Kada, kao u naem primjeru, novani multiplikator iznosi 2,5,

tada se novana masa (koliina novca u optjecaju) moe maksimalno
poveati 2,5 puta u odnosu na inicijalno poveanje vika rezerve (VR).
1
VR
x VR ili
r
r
1
x 60 = 2,5 60 = 150
M =
0 ,4
Promjena novane mase (M) =
Depozit je od 100 novanih jedinica stvorio viak rezerve od 60

novanih jedinica (budui da je r = 0,4), te potencijalno (teorijski
mogue) poveanje novane mase iznosi 150 novanih jedinica.
Poveanje je koliine novca (150) jednako poveanju odobrenih
zajmova-kredita. Istina, depoziti su poveani za 250 novanih jedinica
(100 2,5 = 250), ali od njih valja oduzeti izvorni depozit (100) koji je
stvorio viak rezerve. Dakle, tek novi depoziti stvoreni kreditnom
aktivnou banaka poveavaju novanu masu, odnosno koliinu novca.
Banke stvaraju novac odobravajui kredite.
Proces, dakako, moe tei i u suprotnom smjeru. Ukoliko 100
novanih jedinica bude povueno iz bankarskog sustava, doi e do
smanjenja vika rezerve (-60) te e multiplikatorski uinak znaiti da je
novana masa smanjena za 150 novanih jedinica [2,5 ( 60) = 150] .
U pravilu je stvarno poveanje novane mase manje od potencijalnog, maksimalno mogueg poveanja odnosno poveanja koje
omoguava novani multiplikator. Razlog je tomu jednostavna injenica
da se krediti koje su banke odobrile (zahvaljujui viku rezerve) ne
moraju vratiti, u obliku depozita, u banke stvarajui novi viak rezerve.
Oni mogu biti zadrani, u obliku gotovine, izvan rauna banaka. U tom
sluaju multiplikatorski proces biva prijevremeno zavren.
351
15.5. CENTRALNA BANKA I MONETARNA POLITIKA

Centralna je banka sredinja monetarna ustanova svake zemlje. S
razlogom je nazivaju banka banaka budui da ona obavlja (primarnu)
emisiju novca, te odgovara za realizaciju monetarne politike, domae i
meunarodne likvidnosti zemlje.
Centralna banka Republike Hrvatske je Hrvatska narodna banka.
Hrvatska narodna banka odgovara za stabilnost valute i opu likvidnost
plaanja u zemlji i prema inozemstvu. Ona, svojim djelovanjem, podrava ciljeve ekonomske politike Republike Hrvatske, pri emu ta podrka
ne smije ugroziti stabilnost valute i opu likvidnost plaanja u zemlji i
inozemstvu. U obavljanju svojih poslova Hrvatska narodna banka je
samostalna i odgovorna Hrvatskomu dravnomu saboru.
Hrvatska narodna banka samostalno utvruje zadatke monetarne
i devizne politike te, u svezi toga, utvruje koliinu novca u optjecaju,
utvruje opu likvidnost banaka, izdaje novanice i kovani novac,
kontrolira banke, itd.99
Centralna banka je posebno respektabilna zbog znaenja funkcija koje obavlja i odgovornosti da na najbolji mogui nain monetarnu
politiku i funkcioniranje kreditnog aparata uskladi s opom ekonomskom
politikom.100 Rije je o anticiklikoj monetarnoj politici. Konkretnije,
rije je o nastojanju da se realizira puna zaposlenost i stabilnost cijena na
nain da se ograniava posrednika aktivnost banaka kada ekonomija
ekspandira, odnosno da se ona potie kada ekonomija zapadne u
recesiju.101
99
Vidjeti: Zakon o Narodnoj banci Hrvatske, Narodne novine, broj 35, 26. svibnja
1995, U meuvremenu je Narodna banka Hrvatske dobila novo ime, te je sada Hrvatska
narodna banka.
100
178.
101
Vidjeti: Stigum, M.: The Money Market, Dow Jones-Irwin,, Homewood, Illinois,
1983.
352
15.5.1. Instrumenti monetarne politike

Monetarna je politika pokuaj centralne banke da kontrolira
razinu cijena i outputa posredstvom promjena novane mase ili koliine
novca u optjecaju. U tom smislu su centralnoj banci na raspolaganju
sljedei instrumenti: operacije na otvorenom tritu, rezerva likvidnosti i
eskontna stopa.
15.5.1.1. Operacije na otvorenom tritu
Operacije su na otvorenom tritu najsnaniji i najee koriteni

instrument monetarne politike. Rije je o kupovinama i prodajama
dravnih vrijednosnih papira koje obavlja centralna banka kako bi
utjecala na monetarnu bazu i posredstvom nje djelovala na koliinu
novca u optjecaju.102
Monetarna baza ili novana baza (poznata i kao primarni novac
ili high-powered money) jest zbroj gotovog novca (novanica i
kovanog novca) u optjecaju i ukupnih rezervi banaka.
Postoji sasvim odreeni odnos izmeu novane baze i novane
mase. Prikazat e ga sljedea slika:
102
U ekonomistovom rjeniku izrazi novana masa, koliina novca pa i novana zaliha

imaju isto znaenje.
353
Slika 142.
Prodaja dravnih obveznica od strane centralne banke ima za

posljedicu prorjeivanje, odnosno smanjivanje novane mase.
Kupovinom dravnih obveznica banke smanjuju vlastite rezerve.
Primjerice, kada banke kupe dravne vrijednosne papire u iznosu od 100
novanih jedinica njihova se ukupna rezerva, ali i viak rezerve,
smanjuje za isti iznos. Dolazi, oigledno, do kontrakcije monetarne baze
(smanjuju se ukupne rezerve banaka), ali je mogua kontrakcija novane
mase znatno vea. Ukoliko je r=0,2, tada smanjenje vika rezerve od 100
znai potencijalno smanjenje novane mase od 500 novanih jedinica.
1
100
= 500 . Pad ukupnih rezervi banaka reducira

M = VR =
r
0 ,2
sposobnost bankarskog sustava da, posredstvom kredita, stvara novac.
Meutim, kupac dravnih obveznica moe biti i javnost uope.
Pretpostavimo da ste upravo vi kupili dravne obveznice vrijedne 100
novanih jedinica. Plaanje ste u cijelosti obavili pomou depozita koji
posjedujete u vaoj banci. Smanjenje depozita stavlja banku u gotovo isti
poloaj u kojem bi se nala da je sama kupila dravne obveznice. Fina
razlika ipak postoji. Ukupne rezerve banke i depozit biljee isti pad - 100
novanih jedinica. Pad depozita, meutim, izaziva pad rezerve
354
likvidnosti i to za 20 novanih jedinica. Depozit (100) r (0 ,2) = 20 .

Zbog toga smanjenje vika rezerve iznosi 80 novanih jedinica.
[Ukupne rezerve (100) - Rezerva likvidnosti (20) = VR(80)] .

U ovom je, dakle, sluaju smanjenje vika rezerve manje nego u
sluaju kada se banke javljaju u ulozi kupaca dravnih obveznica.
Do smanjenja vika rezerve nee doi ukoliko kupljene vrijednosne papire platite gotovim novcem. U tom se sluaju, dodue,
smanjuje monetarna baza, ali samo onaj njezin dio koji obuhvaa gotov
novac u optjecaju.
Prema tomu, prodaja dravnih obveznica uvijek smanjuje novanu bazu (bilo njezin gotovinski ili rezervni dio) i, stoga, ima za
posljedicu smanjenje novane mase.
Centralna e banka kupovati dravne obveznice kada je, po njenoj procjeni, potrebito poveati novanu bazu odnosno novanu masu.
Neka centralna banka kupi od banaka dravne obveznice u vrijednosti 100 novanih jedinica. Prodajom dravnih vrijednosnih papira
banke poveavaju ukupne rezerve i viak rezerve za 100 novanih
jedinica. Ako je, kao u prethodnim sluajevima, r=0,2 i ukoliko su banke
spremne ovako nastali viak rezerve plasirati u obliku kredita tada
mogue poveanje novane mase iznosi:
M =
1
100
VR =
= 500 .
r
0 ,2
I javnost se moe pojaviti u ulozi prodavatelja dravnih obveznica. I opet pretpostavimo da ste upravo vi centralnoj banci prodali
dravne obveznice u iznosu od 100 novanih jedinica. Deponirajte
dobiveni novani iznos u vau banku. Ukupne rezerve banke i depozit
banke rastu za isti iznos - 100 novanih jedinica. Meutim, va depozit
poveava rezervu likvidnosti i to za 20 novanih jedinica.
355
[Depozit(100) r(0 ,2) = 20] . Zbog toga poveanje vika rezerve banke
iznosi 80 novanih jedinica
Ukupne rezerve (100) - Rezerva likvidnosti (20) = VR (80) .
Poveanje je vika rezerve manje nego u sluaju kada banke neposredno

prodaju dravne obveznice. Naime, jedan dio vaeg depozita (20) ima
posluiti kao rezerva likvidnosti. Zbog tog je razloga i mogui multiplikatorski uinak manji u usporedbi s onim koji se javlja kada banke
jesu u poziciji prodavati dravne obveznice centralnoj banci.
Do multiplikatorskog uinka nee doi ukoliko novana sredstva,
dobivena prodajom dravnih obveznica, zadrite, u obliku gotovine,
izvan bankarskog sustava. U tom e se sluaju poveati samo gotovinska
komponenta i novane baze i novane mase.
Valja zakljuiti kako operacije na otvorenom tritu izazivaju, u
pravilu, multipliciranu ekspanziju odnosno kontrakciju novane mase.
Novana jedinica koju centralna banka utroi kupujui dravne obveznice poveava novanu masu za nekoliko novanih jedinica. Isto tako,
novana jedinica koju centralna banka primi prodajui dravne obveznice smanjuje novanu masu za nekoliko novanih jedinica.
15.5.1.2. Rezerva likvidnosti
Centralna je banka u stanju utjecati na veliinu vika rezerve, te

veliinu (jednostavnog) novanog multiplikatora posredstvom promjena
rezerve likvidnosti. Dosada smo pretpostavljali da postoji jedna stopa
rezerve likvidnosti. Dakako, u stvarnosti postoje razliite stope za
razliite vrste depozita.
Poveavajui rezervu likvidnosti odnosno stopu rezerve likvidnosti centralna banka reducira viak rezerve unutar bankarskog sustava,
smanjuje njegov kreditni potencijal, smanjuje veliinu novanog multiplikatora i, konano, smanjuje koliinu novca u optjecaju.
356
Smanjenje stope rezerve likvidnosti izaziva, naravno, suprotne

uinke.
Pretpostavimo da banke raspolau sa 100 novanih jedinica
depozita. Ukoliko je r=0,4, tada rezerva likvidnosti iznosi 40 novanih
jedinica, a viak rezerve 60. U ovom se sluaju novana masa moe
poveati za 150 novanih jedinica.
1
60 = 2 ,5 60 = 150
0 ,4
to e se dogoditi ukoliko centralna banka, ceteris paribus,

smanji r? Neka on sada iznosi 0,2. Ukupne su rezerve banaka ostale
neizmijenjene. Smanjila se, meutim, rezerva likvidnosti, a poveao
viak rezerve. Rezerva likvidnosti iznosi 20, a viak rezerve 80. Pad
stope rezerve likvidnosti nije omoguio samo rast vika rezerve, ve i
poveanje novanog multiplikatora. Zahvaljujui tomu, maksimalno
mogui rast novane mase iznosi 400 novanih jedinica.
1
80 = 5 80 = 400
0 ,2
Promjene su stope rezerve likvidnosti relativno rijetke. Rije je,

naime, o vrlo snanom instrumentu monetarne politike (njegove promjene utjeu ne samo na veliinu vika rezerve, ve i na veliinu novanog
multiplikatora) ije male promjene izazivaju snane reakcije novane
mase. Uostalom, este bi promjene stope rezerve likvidnosti bankarsko
poslovanje uinile sasvim nesigurnim i nepredvidljivim.
15.5.1.3. Eskontna stopa
Eskontna ili diskontna stopa jest kamatna stopa na kredite koje

centralna banka odobrava ostalim bankama. Poveavajui eskontnu
stopu centralna banka moe takvu vrst zajmova uiniti skupima, te moe
obeshrabriti banke da na taj nain poveavaju svoje rezerve. Ovo,
357
dakako, smanjuje kreditnu sposobnost banaka. Valja dodati da rast

eskontne stope djeluje i u smislu poveavanja aktivnih kamatnih stopa
poslovnih banaka. I ovo pridonosi smanjenju kreditne aktivnosti.
Kada, pak, eli poveati novanu masu centralna e banka sniziti
eskontnu stopu, pojeftiniti kredite i poveati kreditnu ekspanziju.
Promjene su eskontne stope poruka centralne banke o tome
kakvu monetarnu (ekspanzivnu ili restriktivnu) politiku namjerava
provoditi u budunosti. Via eskontna stopa signalizira da je plan
provoditi tvrdu, restriktivnu monetarnu politiku iji je cilj smanjenje
novane mase.
Nia eskontna stopa upuuje na provoenje leernije, ekspanzivne monetarne politike ija je zadaa poveanje koliine novca u
optjecaju.
15.5.2. Ekspanzivna monetarna politika
Recesijski GNP jaz postoji kada je ravnoteni realni GNP manji
od potencijalnog. Ekonomiju, u tom sluaju, optereuje odreena, vea
ili manja, ciklika nezaposlenost. Na koji nain eliminirati recesijski jaz
odnosno realizirati punu zaposlenost?
Potrebito je, dakako, poveati agregatnu potranju. U tom e
smislu monetarne vlasti nastojati smanjiti aktualne kamatne stope. Ovo
e uiniti na nain da poveaju koliinu novca u optjecaju. Rast novane
mase mogue je realizirati poveavajui viak rezerve kojim raspolae
bankarski sustav. Centralna banka to moe uiniti na jedan od, nama
poznatih, naina: kupujui dravne obveznice, smanjujui rezervu
likvidnosti ili snizujui eskontnu stopu. Cijeli se proces moe prikazati
na sljedei nain:103
103
Vidjeti: Dyal, J.,A.,Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing Company,

New York, 1985., str. 253.
358
VR M k' I AP GNP .
Rast vika rezerve (VR) poveava novanu masu (M). Poveanje
koliine novca u optjecaju izaziva pad realnih kamatnih stopa (k). Pad
kamatnih stopa ima za posljedicu rast investicija (I) i agregatne potranje
(AP). Rezultat je, dakako, rast realnog bruto nacionalnog proizvoda
(GNP).
Zadaa je ekspanzivne monetarne politike vratiti ravnoteni
realni GNP na razinu potencijalnog GNP-a. Podsjeanja radi obratimo
pozornost na sljedeu sliku.
Slika 143.
Ekspanzivna monetarna politika poveava ne samo ravnoteni

realni GNP, ve i razinu cijena. Prema tomu, valja voditi rauna da
poveanje novane mase i, s tim u svezi, pad kamatnih stopa ne izazove
prekomjerno poveanje agregatne potranje i, kao posljedicu toga,
ozbiljan i zabrinjavajui rast cijena. Ova e opasnost biti to vea, to je
359
recesijski jaz manji odnosno to je ekonomija blia svom potencijalnom

bruto nacionalnom proizvodu.
15.5.3. Restriktivna monetarna politika
Pojava e inflacijskog GNP jaza aktivirati restriktivnu monetarnu
politiku kako bi se smanjila agregatna potranja i ekonomija ohladila.
Potrebito je smanjiti viak rezerve (VR) kako bi se reducirala
koliina novca u optjecaju (M). Prodaja dravnih obveznica, poveanje
rezerve likvidnosti i rast eskontne stope dovest e do smanjenja novane
mase. Reducirana e novana masa izazvati rast kamatnih stopa (k) to
e potaknuti pad investicija (I), pad agregatne potranje (AP) i
ravnotenog realnog bruto nacionalnog proizvoda (GNP).
VR M k ' I AP GNP
15.5.4. Monetarizam
Upravo opisasmo bit Keynesovog uenja o utjecaju novane
mase i njezinih promjena na agregatnu potranju. Naime, prema Keynesovu uenju promjene novane mase utjeu na agregatnu potranju
iskljuivo posredstvom promjena kamatnih stopa.
360
Slika 144.
Potranja za novcem oznaava koliinu novca koju stanovnitvo

eli drati u obliku gotovine ili depozitnog novca pri razliitim
kamatnim stopama. Kamatna je stopa oportunitetni troak dranja novca,
te je potraivana koliina likvidnih novanih sredstava (gotovina i
depozitni novac - M1) vea to je kamatna stopa manja. Ukoliko
centralna banka povea novanu masu (kao to je uinila na prethodnoj
slici), ljudi e jedan dio poveanih likvidnih novanih sredstava, pri
kamatnoj stopi (k0), angairati na nain da zarauje kamatu. Kupovat
e, dakle, vrijednosne papire kao to su, primjerice, obveznice. Ljudi su
voljni viak likvidnog novca ustupiti drugima i, dakako, naplatiti
kamatu. Ovo e dovesti do pada kamatne stope (k1) i, kao to ve
rekosmo, do rasta investicija i agregatne potranje.
Neki ekonomisti - monetaristi - dre da promjene novane mase
doista tangiraju kamatne stope, a potom, posredno, i agregatnu potranju.
Meutim, njihov je stav da promjene novane mase imaju i neposrednog
utjecaja na agregatnu potranju.
361
Razliku izmeu keynesijanskog i monetaristikog uenja pokuajmo prikazati na sljedei nain:104
Keynesijanski pristup: M k ' I AP GNP ,
k'
Monetaristiki pristup: M
I
AP GNP
Najpoznatiji predstavnik i otac suvremenog monetarizma, Milton

Friedman, smatra da rast novane mase nee dovesti samo do kamatonosnog angairanja vika likvidnih sredstava, ve e jedan njihov dio biti
namijenjen kupovini razliitih (trajnih) dobara. Ovo e neposredno
poveati agregatnu potranju. Prema monetaristikomu je uenju
koliina novca najvanija odrednica agregatne potranje.
Monetaristika se filozofija oslanja na kvantitativnu teoriju
novca. Kao to znamo, kvantitativna teorija novca tvrdi da ukoliko je
brzina novca relativno stabilna i predvidljiva tada jednadba prometa
(M v = P Q) pokazuje utjecaj promjena koliine novca (M) na
nominalni GNP (P Q). Ukoliko, primjera radi, M poraste za 5% tada e,
uz pretpostavku da se v ne mijenja, nominalni GNP, takoer, porasti za
5%. Prema tomu, poveanje novane mase poveava agregatnu potranju
ije poveanje izaziva rast nominalnog GNP-a. U kojoj e mjeri rast
razine cijena (P) odnosno rast realnog GNP-a (Q) pridonijeti poveanju
nominalnog GNP-a (P Q), ovisi o obliku krivulje kratkorone agregatne
ponude.
104
Vidjeti: McEachern, W., A.: Economics -A Contemporary Introduction, SouthWestern Publishing Co., Cincinnati 1988, str. 337.
362
Slike 145.
Kada ekonomija funkcionira na granici vlastitih fizikih mogunosti, poveanje je nominalnog GNP-a u velikoj mjeri posljedica rasta
razine cijena. U obrnutom je sluaju rast nominalnog GNP-a u veoj
mjeri posljedica rasta realnog GNP-a.
Kljuno monetaristiko pravilo, kojega se valja pridravati da bi
ekonomija bila zdrava i stabilna, kae da koliina novca (pod pretpostavkom da je brzina novca stalna) mora rasti istim tempom kao i
realni GNP. Ili, ako se v mijenja, a te je promjene mogue anticipirati,
koliina novca mora, nakon potrebitih prilagodbi, pratiti promjene
realnog GNP-a. Rast e realnog GNP-a u tom sluaju biti praen
stabilnom razinom cijena.
Zakljuimo kako pristalice Keynesovog uenja daju prednost
fiskalnoj politici kada je u pitanju upravljanje agregatnom potranjom.
Njihov je stav da je monetarna politika znatno manje efikasno orue
makroekonomske politike. Njezin je, naime, utjecaj na agregatnu
potranju tek posredan (preko kamatnih stopa) i stoga manje uinkovit i
teko predvidljiv.
363
Nasuprot tomu, monetaristi favoriziraju monetarnu politiku budui da ima, prema njihovomu dictumu, snaan i predvidljiv utjecaj na
agregatnu potranju i nominalni GNP.
Monetarizam fiskalnoj politici dodjeljuje tek drugorazrednu
ulogu. Glavni prigovor koji on upuuje fiskalnoj politici jest tzv. uinak
istiskivanja.
Rast je dravne potronje (G), u pravilu, praen ili padom osobne
potronje (C ) ili padom privatnih investicija (I).
Ukoliko je rast dravne potronje financiran iz poveanih poreza,
tada dravna potronja smanjuje ili istiskuje osobnu potronju. Pad
osobne potronje neutralizira rast dravne potronje.
Ukoliko je, pak, rast dravne potronje rezultat dravnog zaduivanja ono moe izazvati rast kamatnih stopa i, stoga, pad privatnih
investicija.
Rast dravne potronje istiskuje privatne investicije ili biva
kompenziran, u velikoj mjeri, padom privatnih investicija.
Uinci rasta dravne potronje, po agregatnu potranju i realni
GNP, bivaju minorizirani padom osobne potronje ili padom privatnih
investicija.
Statistike pokazuju da niti jedna od ekstremnih pozicija nije u
pravu.
Naime, i monetarna i fiskalna politika jesu u stanju utjecati na
agregatnu potranju. Svakako, i jedna i druga imaju svojih prednosti i
nedostataka.
364
LITERATURA
LITERATURA
1.
Baban, Lj.: Trite, kolska knjiga, Zagreb, 1991.
2.
Baily, M., N., Friedman, P.: Macroeconomics, Financial Markets,

and the International Sector, Richard D. Irwin, Inc., Homewood,
1991.
3.
Berger, L.,P.: Kapitalistika revolucija, "Naprijed", d.d., Zagreb,

1995.
4.
Bili, I.: Politika ekonomija, Pravni fakultet u Splitu, Split, 1996.
5.
Black, T., Daniel, D.: Money and Banking, BPI- Irwin,

Homewood, 1988.
6.
Bronfenbrenner, M., Sichel, W., Gardner, W.: Macroeconomics,

Houghton Mifflin Company, Boston, 1987.
7.
Buchanon, A.: Ethics, Efficiency, and the Market, Clarendon Press,

Oxford, 1985.
8.
Coase, R.: The Problem of Social Cost, Journal of Law and

Economics, vol.3, October 1960.
9.
Dragievi, A.: Ekonomski leksikon, Informator, Zagreb, 1991.
10.
Dyal, J.,A., Karatjas, N.: Basic Economics, Macmillan Publishing

Company, New York, 1985.
365
LITERATURA
11.
Eckert, R., D., Leftwich, R., H.: The Price System and Resource
Allocation, The Dryden Press, New York, 1988.
12.
Fischer, S., Dornbusch, R., Schmalensee, R.: Introduction to

Macroeconomics, Mc Graw-Hill Book Company, New York, 1988.
13.
Friedman, M., Friedman, R.: Free to Choose, Avon, 1981.
14.
Friedman, M.: Kapitalizam i sloboda, Globus - kolska knjiga,

Zagreb, 1992.
15.
Froyen, R., T.: Macroeconomics-Theories and Policies, Macmillan

Publishing Company, New York, 1986.
16.
Galbraith, J., K.: Doba neizvjesnosti, Stvarnost, Zagreb, 1981.
17.
Galbraith, J.,K.: Almost Everyones Guide to Economics, Penguin

Books Ltd., Harmondsworth, 1984.
18.
Galbraith, J., K.: Anatomija moi, Stvarnost, Zagreb, 1983.
19.
Hall, R., E., Taylor, J.,B.: Macroeconomics - Theory, Performance

and Policy, W.W. Norton & Company, Inc., New York, 1986.
20.
Harrod, R., F.: The Life of John Maynard Keynes, Macmillan and
Co., London, 1951.
21.
Heilbroner, R., L., Thurow, L., C.: Ekonomija za svakoga, "Mate"

d.o.o., Zagreb, 1995.
22.
Henderson, J., V., Poole, W.: Principles of Macroeconomics, D.C.

Heath and Company, Lexington, 1991.
23.
Heyne, P.: The Economic Way of Thinking, Macmillan Publishing

Company, New York, 1987.
24.
Hilferding, R.: Financijski capital, Kultura, Beograd, 1958.
366
LITERATURA
25.
Hyman, D., N.: Economics, Irwin, Inc., Boston, 1989.
26.
Hyman, D., N.: Modern Microeconomics - Analysis and

Applications, Irwin, Inc., Boston, 1989.
27.
Keynes, J., M.: Opa teorija zaposlenosti, kamate i novca, Centar

za kulturnu djelatnost, Zagreb, 1987.
28.
Kovaevi, B.: Uvod u ekonomiju, "Mikrorad" d.o.o. - Ekonomski

fakultet Zagreb, Zagreb, 1994.
29.
Lorkovi, B.: Poela politike ekonomije, (reprint), Druba "Braa

hrvatskog zmaja" i MATE d.o.o., Zagreb, 1993.
30.
Mabry, R., H., Ulbrich, H.,H.: Introduction to Economic

Principles, Mc Graw -Hill Book Company, New York, 1989.
31.
Mankiw, N.,G.: Principles of Economics, The Dryden Press, New

York, 1998.
32.
Mansfield, E.: Microeonomics, W.W. Norton & Company, Inc.,

New York, 1991.
33.
Marshall, A.: Naela ekonomike, Centar za kulturnu djelatnost,

Zagreb, 1987.
34.
Marx, K.: Osnovi kritike politike ekonomije I, MED, tom 19,

Prosveta, Beograd, 1979.
35.
McEachern, W., A.: Economics - A Contemporary Introduction,

South-Western Publishing Co., Cincinnati, 1988.
36.
Parkin, M.: Economics, Addison-Wesley Publishing Company,

New York, 1990.
37.
Periin, I., okman, A.: Monetarno-kreditna politika, Informator,

Zagreb, 1992.
367
LITERATURA
38.
Poslovni rjenik, Masmedia, Zagreb, 1992.
39.
Ricardo, D.: Naela politike ekonomije, Centar za kulturnu

djelatnost, Zagreb, 1983.
40.
Okun, A., M.: The Political Economy of Prosperity, The Brookings

Institution, Washington, D.C. 1970.
41.
Sammuelson, P.,A., Nordhaus, W.: Ekonomija, "Mate", Zagreb,

2000.
42.
Schelling, T.: The Strategy of Conflict, Oxford University Press,

New York 1960.
43.
Schiller, R.,B.: Essentials of Economics, McGraw-Hill, New York,

1996.
44.
Schumpeter, J.: Capitalism, Socialism and Democracy, New York,

1947.
45.
Smith, A.: Istraivanje prirode i bogatstva naroda, Kultura,

Beograd 1970.
46.
Stigum, M.: The Money Market, Dow Jones-Irwin, Homewood,

1983.
47.
ik, O.: Trei put, Globus, Zagreb, 1983.
48.
Truett, L., J., Truett, D., B.: Economics, Times Mirrox/ Mosby
College Publishing, St. Louis 1987.
49.
Wonnacott, P., Wonnacott, R.: Microeconomics, John Wiley &

Sons, New York, 1990.
50.
Zakon o narodnoj banci Hrvatske, Narodne novine, broj 35,

Zagreb, 26.05.1995.
51.
Zakon o trgovakim drutvima, Informator, Zagreb, 1993.
368
POJMOVNO
IMENSKO
KAZALO
POJMOVNO I IM
ENSKO IK
AZALO
A
alokacija resursa, 6
centralizirana, 6-7
decentralizirana, 7-8
pareto optimalna, 221-222
pareto suboptimalna, 222
alokacijska efikasnost,
153,223,226, 228-231
amortizacija, 259, 303
analiza,
input, 203
output, 202
trokova i koristi, 224-227
antimonopolno zakonodavstvo,
223
B
banka, 347
centralna, 348
sekundarna emisija novca, 347
Bentham, Jeremy, 10
bogatstvo, 9, 235
Bhm-Bawerk, Eugen, 51
bruto nacionalni proizvod,
255-257
mjerenje, 257-261
nominalni, 244
potencijalni, 256
realni, 244, 256
crta izotroka, 117-118

crta prorauna, 63-64
imbenici proizvodnje, 187-188
D
Darwin, Charles, 11
darvinizam (socijalni), 10
deflacija, 241
deflator bruto nacionalnog
proizvoda, 244
depresija, 265-266
devalvacija, 307, 309
disekonomija razmjera, 114
diskriminacija cijena, 166-169
dno, 266
dobra,
finalna, 255
inferiorna, 45
intermedijarna, 255
javna, 222
kapitalna, 187, 258
komplementarna, 46
mijeana, 222
normalna, 45
privatna, 222
slina, 173
dohodak,
C
cijena, 58
ienja trita, 27
dionice, 94-101
ravnotena, 26-27
relativna cijena dvaju dobara, 67
relativna cijena inputa, 120
Coase, Ronald, 232

Coaseov teorem, 232
agregatni, 258, 260

nacionalni, 263
osobni, 264
raspoloivi, 264
realni, 65
vlasnika imbenika
proizvodnje, 189
dominantna strategija, 181

dominantna strategijska
ravnotea, 181
369
POJMOVNO I IMENSKO KAZALO
drava,
funkcije, 221
dravna potronja, 229, 274

funkcija, 305-306
duopol, 181
E
ekonomija, 6, 8, 9
kapitalistika, 6-7, 33-34
oskudica i, 9
socijalistika, 6-7
trina, 7-8, 33-34
ekonomija razmjera, 114,

116, 154, 171, 233
ekonomika, 9
ciljevi, 9, 13
definicija, 9, 17
keynesijanska, 289
laissez faire, 16
ekonomska renta, 190-191

ekspanzija, 265
eksternalije, 227
granina korist, 60, 223

granina porezna stopa, 326
granina sklonost potronji, 294,
301, 328
granina sklonost tednji, 295, 331
granina sklonost troenju,
316-317
granina sklonost uvozu, 316
granina stopa supstitucije dvaju
dobara, 72-73
granina stopa supstitucije
kapitala radom, 124
granini drutveni troak, 228-229
granini prihod, 133-134
granini prihod proizvoda
imbenika proizvodnje, 193-194
granini privatni troak, 228
granini proizvod, 103-104
granini troak, 109-110
granini troak imbenika
proizvodnje, 194
gubitak,
minimalni, 143-144
prosjeni, 143-144
negativne, 227, 229

pozitivne, 228, 230
elastinost,
ponude, 47-49
potranje, 37-47
eskontna stopa, 357
F
fiskalna politika, 338
Friedman, Milton, 16, 362
G
Gossen, Hermann Heinrich, 51
Gossenovi zakoni, 53, 56
granina drutvena korist, 224
granina efikasnost kapitala, 213
granina korisnost, 51
370
H
Hayek, Friedrich, 16
Hobbes, Thomas, 5
Hume, David, 246
I
indeks potroakih cijena, 241-242
inflacija, 241
godinja stopa, 243
inputi (vidjeti: imbenici

proizvodnje),187-188
investicije, 258-259
bruto privatne domae, 259
funkcija, 304-305
neto privatne domae, 263

potranja, 302
korist,
granina, 60-223
ukupna, 60
izvoz,
funkcija, 308
odrednice, 307
kvantitativna teorija novca, 246
J
javna dobra, 222
ista, 222
mijeana, 222
jaz bruto nacionalnog

proizvoda, 256, 266
inflacijski, 285-286
recesijski, 286-287
jednadba izotroka, 118-119

jednadba prometa, 247
razliite interpretacije, 248
jednadba prorauna, 64-65

Jevons, William Stanley, 51
K
kamata, 14, 216
kamatna stopa, 214, 215, 217, 275
realna, 272, 303
kapacitet, 153, 276

kapital, 187
financijski, 187
realni, 187
karta izokvanti, 125-126

karta izotrokova, 121-122
karta preferencija, 70-72
Keynes, John Maynard, 15, 287
koeficijent koncentracije, 183
koliina novca u optjecaju,
246, 275
kontrakcija, 265, 275
korisnost,
granina, 51, 53
ukupna, 51-52
Lorenzova krivulja, 237
M
M1, 346-347
M2, 347
M3, 347
makroekonomika, 241
makroekonomska ravnotea,
283, 318
agregatno troenje i, 318
keynesijansko objanjenje, 287
klasino objanjenje, 289
nezaposlenost i, 286
puna zaposlenost i, 284-285
zaposlenost vea od pune i, 285
Malthus, Thomas Robert, 10

Marshall, Alfred, 12-14
Marx, Karl, 11
matrica isplata, 180
Menger, Karl, 51
mikroekonomika, 241
monetarizam, 360-362
keynesijanska ekonomika i, 362
monetarna politika, 352

ekspanzivna, 358
instrumenti, 353
restriktivna, 360
monopol, 154
prirodni, 154, 233
zakonski, 154
monopolistika konkurencija, 173

monopson, 198
monopsonistika konkurencija,
201
371
multiplikator autonomnog troenja,

334
autarkino gospodarstvo, 337
granina porezna stopa i, 341
otvoreno gospodarstvo, 337-338
operacije na otvorenom tritu,

353
oskudica, 9
osobni dohodak, 264
N
nacionalni dohodak, 263
Nashova ravnotea, 181
nesavrena konkurencija, 173
neto investicijski dohodak, 263
neto izvoz, 259, 306
funkcija, 309-310
neto korist, 61, 226

neto nacionalni proizvod, 263
"nevidljiva ruka", 7-8
nezaposlenost, 250
ciklika, 251
frikcijska, 251
prirodna stopa, 252
sezonska, 251
stopa, 250
strukturna, 251
novac,
funkcije, 343
oblici, 344
novana baza, 354

novana masa (vidjeti takoer:
koliina novca u optjecaju),
346, 354
novani multiplikator, 350
paradoks tednje, 330

Phillipsova krivulja, 253-255
plaa, 188
suzdravanja, 205
poduzee, 87
poduzetnitvo, 187-188
ponuda, 23
agregatna, 276
dugorona agregatna, 276-277
elastinost, 47-48
individualna, 23
kratkorona agregatna, 277-278
trina, 23
zakon ponude, 23
ponuena koliina, 24
agregatna, 276
porezi,
autonomni, 321, 339
inducirani, 326-327, 342
izravni (osobni), 264
neizravni, 260, 263
neto, 261, 300-301
porezni multiplikator, 339

poslovni ciklus, 264
faze, 265
potopljeni troak, 146

potraivana koliina, 20
agregatna, 269-270
O
Okun, Arthur, 266
Okunov zakon, 266-267
oligopol, 176
isti, 176
diferencirani, 176
oligopson, 201
372
potranja, 19
agregatna, 269
elastinost, 37-47
individualna, 19
trina, 19
zakon potranje, 19-20
potroaki probitak, 58
potroaeva ravnotea, 53, 60, 75
nakon poreza i transfera, 238-239

trina, 238
potronja, 258, 293-301

autonomna, 315
agregatna, 300-301
funkcija, 294, 298
granina sklonost, 294, 301, 328
inducirana, 316
prosjena sklonost, 294
preuzimatelj cijene (vidjeti:

savreni konkurent)
prihod,
granini, 133-134
prosjeni, 134
ukupni, 37, 133
prijelomna toka, 136, 142, 163

prinosi razmjera, 114
opadajui, 114, 116
rastui, 114, 116
stalni, 114, 116
problem slobodnog jahaa,

222-223
profit, 88
ekonomski, 150-151
maksimalni, 88
monopolski, 162
normalni, 152
prosjeni, 140-141
proizvod,
granini, 103-104
prosjeni, 104-105
ukupni, 101-102
proizvodnja,
prekidanje, 144
u dugom razdoblju, 101
u kratkom razdoblju, 101
raspoloivi dohodak, 264

ravnotea,
dominantna strategijska, 181
makroekonomska, 283, 318
Nashova, 181
potroaeva, 53, 56, 61, 76-77
suradnika, 183
trina, 26-27
realokacija resursa, 153, 221-222

drava i, 221-222
recesija, 265
renta, 188
revalvacija, 307, 309
rezerva likvidnosti, 356
Ricardo, David, 10, 246
S
Samuelson, Paul Anthony, 17
savrena konkurencija, 131-133
savreni konkurent, 132
sindikat, 210
siromatvo, 238
granica, 238
slampflacija, 267
Smith, Adam, 9
Stagflacija, 267
strategija,
"milo za drago", 183
strategijska interakcija, 177

subvencija, 230
supstituti, 46
R
rad, 187
ponuda, 205
radna snaga, 209, 250

raspodjela,
bogatstva, 235-237
dohotka, 235-237
tednja, 295
funkcija, 295, 298
granina sklonost, 295, 331
prosjena sklonost, 295
373
realne kamatne stope, 272

realnog bogatstva, 271
supstitucije, 79, 206
vanjske trgovine, 272
tajni sporazum, 177-178

tehnika proizvodnje, 89
ekonomski efikasna, 89, 126
tehnoloki efikasna, 89
teorija granine korisnosti, 51

teorija igara, 179
teorija krivulje indiferencije, 63
traganje za rentom, 171
transferna plaanja, 230, 259
transferna zarada, 190
troak,
dugoroni, 115
eksplicitni, 151
fiksni, 108
granini, 109-110
implicitni, 151-152
oportunitetni, 67, 151-152
prosjeni, 110-111
transakcije, 89, 232
ukupni, 107, 151
varijabilni, 108
troak imbenika proizvodnje,

granini, 194
prosjeni, 194-195
troenje,
agregatno, 314-315
autonomno, 315
funkcija, 313-315
granina sklonost, 316-317
inducirano, 315-316
ravnoteno, 318-319
trina mo, 132, 155, 177

trite,
imbenika proizvodnje, 187
dobara i usluga, 131
ravnotea, 26-27
ukupni proizvod, 101-102

ukupni radni potencijal (vidjeti:
radna snaga),209, 250
uvoz,
funkcija, 309
granina sklonost, 316
odrednice, 308
V
"vidljiva ruka", 7-8
viak rezerve, 351, 354
vlasnika prava, 232
vodstvo u cijenama, 177
vrh, 265
vrijednost, 58
vrijednost graninog proizvoda
imbenika proizvodnje, 197
Z
zajam, 215-217
zakon opadajue granine
korisnosti,53
zakon opadajuih prinosa, 106-107
zakon ponude, 23
zakon potranje, 19
zaposlenost, 250
puna, 252, 284-285
zatvorenikova dilema, 179

zemlja, 187
zlatni standard, 345
oblici, 345-346
U
uinak,
dohotka, 179, 206
istiskivanja, 364
374
X
x neefikasnost, 171

Pocela Ekonomike

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pocela Ekonomike

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Ferenak

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Objavljivanje ovog udbenika odobrio je Senat Sveuilita Josipa Jurja

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

Prof. dr. sc. Ivan Ferenak

Mariji, Franji i Lidiji

2.2.1. Zakon ponude ...........................................................23

3. ELASTINOST POTRANJE I PONUDE .............................37

4.1.2. Potroaki probitak ...................................................58

4.2.4. Potroaeva ravnotea ..............................................75

4.2.6. Teorija granine korisnosti i teorija krivulje

5.2. PROIZVODNJA U KRATKOM VREMENSKOM

Ukupni proizvod .....................................................101

5.3.1. Ukupni troak .........................................................107

7.1.3. Presjecite krivulja graninog prihoda i graninog

7.2.1. Pojam i oblici..........................................................154

7.2.4. Prijelomna toka u uvjetima monopola ..................163

7.3.2. Oligopol ..................................................................176

7.4. ZAKLJUNO O TRITU DOBARA .............................183

9.1.3. Uloga sindikata .......................................................210

9.3. TRITE ZEMLJE ............................................................218

10.1.2. Drava i eksternalije ...............................................227

10.1.3. Drava i (prirodni) monopol...................................233

11.1.1. Kvantitativna teorija novca.....................................246

11.3.2. Od bruto nacionalnog proizvoda do raspoloivog

13. SASTAVNICE AGREGATNOG TROENJA.......................293

14. AGREGATNO TROENJE I MAKROEKONOMSKA

15.1. FUNKCIJE NOVCA ..........................................................343

15.5.2. Ekspanzivna monetarna politika.............................358

POJMOVNO I IMENSKO KAZALO...........................................369

primjedbe bit e pozorno razmotrene. On, meutim, dri da je ostavio i

Dr. sc. Ivan Ferenak

PREDGOVOR II. izdanju

Dr. sc. Ivan Ferenak

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

1.1. EKONOMIJA - PITANJE ALOKACIJE RESURSA

Hobbes, T.: Leviathan, or the Matter, Forme and Power of a Commonwealth

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

"U pogonu su doslovce milijuni ljudi kako bi jedni drugima

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

odluka. Ali, potekoe ovdje ne prestaju. Uvoenje vremenske dimenzije

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

ljudskim odnosima. Trina ekonomija oslobaa snagu i energiju

da se proizvodnja, zahvaljujui ipak djelotvornom koritenju ogranienih resursa, neprekidno uveava;

da se proizvodnjom, na sve kvalitetniji nain, zadovoljavaju ne samo

1.2. EKONOMIKA I EKONOMISTI

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Zadaa izuzetno teka budui da nae elje premauju resurse - sredstva

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

sigurno ne u istoj mjeri. Ekonomisti tu injenicu - injenicu da sustav

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Ukratko, kapitalistika se ekonomija doivljava kao arena u kojoj

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

sve prepreke koje ometaju razvitak proizvodnih snaga,12 proirenje

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Marshall odaje priznanje Ricardu i njegovim sljedbenicima jer su

Isto, str. 31.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Isto, str. 357.

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Razlog zbog kojeg svoju teoriju (Opa teorija zaposlenosti,

1. O EKONOMIJI, EKONOMICI I EKONOMISTIMA

Ako kapitalistika ekonomija zahtijeva proirenu ulogu drave,