1

INDOEUROPSKI JEZICI
1. UVOD
Indoeuropska jezina porodica prema broju govornika najvea je svjetska jezina porodica
kojoj pripada veina europskih jezika i june i zapadne Azije. Ima oko 450 jezika, kojima
govori oko 3 milijarde ljudi.
Indoeuropski su se jezici tradicionalno dijelili na kentumske i satemske jezike. Ova je podjela
temeljena na odrazu praindoeuropskog fonema *k. Naime vrijedi sljedea formula:
kentumski jezici (lat. centum): *k = *k *kw
satemski jezici (av. satm): *k *k = *kw.
Kentumski jezici:
Anatolijski jezici
Grki jezik
Italski jezici
Keltski jezici
Germanski jezici
Toharski jezik
Satemski jezici:
Indoiranski jezici
Baltoslavenski jezici
Armenski jezik
Albanski jezik
Isprva su kentumski smatrani zapadnim, a satemski istonim, no ta je gruba dijalektalna
podjela stavljena u pitanje otkriem toharskog i hetitskog jezika koji su se govorili na istoku
a ipak su kentumski jezici. Usto su neki izumrli ie. jezici ostavlil iz sebe tako slabe tragove na
temelju kojih se ne moe odrediti pripadaju li kentumskim ili satemskim jezicima.
2. KENTUMSKI JEZICI
2.1. ANATOLIJSKI JEZICI (od 19. st. pr. K.)
Anatolijski jezici govorili su se na podruju dananje Turske. Najranije je potvren i za
poredbeno jezikoslovlje najvaniji hetitski jezik.
Hetitski jezik je najstariji potvreni ie. jezik. Najstariji tekstovi pisani tim jezikom napisani
su oko 1800. g. prije Krista. Pisani su klinastim pismom i na glinenim ploicama.
Drugi posvjedoen anatolijski jezik je palajski jezik, koji se govorio u zemlji Pala, uz more
sjeveroistono od hetitskog glavnog grada Hatuaa.

2
Luvijskim jezikom govrili su stanovnici predjela koji su se nalazili juno od hetitskog jezika.
O tom se jeziku danas zna vrlo malo, a luvijski i palajski jezik posvjedoeni su kao obredni
jezici u Hetit, koji su preuzimali tue bogove i obraali im se na jeziku naroda od kojega su
ih uzeli.
Hetitski, palajski i luvijski jezik nazivaju se jo i staroanaltolijski jezici (govorili su se u 2.
tisuljei prije Krista) a postoje i novoanatolijski jezici koji su se govorili u 1. tisuljeu prije
K.
Novoanatolijski jezici su licijski/likijski, lidijski i karijski jezik. Natpisi na sva tri jezika
potjeu iz 5-4. st. p. K., a pisani su alfabetnim pismom izvedenim iz ranoga grkoga.
Licijski jezik se govorio u pokrajini Liciji na dananjoj junoj turskoj obali zapadno od
grada Antalye. Licijski ima dvije inaice A i B i srodan je luvijskom jeziku pa se
pretpoatvalja da se razvio iz kojeg njegovog dijalekta ili i zjezika koji mu je blizak.
Lidijski jezik se govorio u pokrajini Lidiji, u zaleu Smirne (Izmira). U toj pokrajini
kraljevao je legendarni kralj Krez.
Karijski jezik, koji se govorio u pokrajini kariji (izmeu Efeza i Mire) najvjerojatnije je
anatoljiski jezik iako to nije posve potvreno.
Svi anatolijski jezici izumrli su do kraja 1. stoljea pr. K.
2.2. GRKI JEZIK
Grki je jedan od najvanijih i najstarijih potvrenih ie. jezika, i sam za se ini posebnu grani
ie. jezika. To to nema bliega jezika srodnika grki nadoknauje bogatom dijalekatnom
razliitou. Prvi natpisi na gr., pisani linearom B (slogovno pismo) na grkom dijalektu koji
zovemo mikenskim, potjeu iz 15. st. pr. K., dok se prvi natpisi na grkom alfabetu (kojim se
grki i danas pie) javljaju od 8. st. pr. K. (prvi je natpis na alfabetu tzv. Nestorov natpis).
Najstariji oblik grkog jezika zove se kretsko-mikenski a poznat je iz natpisa na glinenim
ploicama izmeu 1400 i 1200 g. p . K. pronaenih u palai u Knosu na Kreti te u Mikeni,
Pilosu na Peleponezu i Tebi. Veinom su to kratki inventarni zapisi pisani slogovnim pismom
koje je nazvano linear B. U Knosu na Kreti pronaena su dva tipa tog pisma (linear A i linear
B), a linear A starije je i arhainije pismo no jezik mu nije indoeuropski pa se smatra da je na
linearu A zapisan jezik stanovnika Krete prije dolaska Grka.
Grki se dijalekti pak u klasino doba obino dijele na:
sjeverozapadne; dorske; pamfilijski; eolski; arkadijsko-ciparski i jonsko-atiki.
Podjela se grkih dijalekata na 6 skupina (SZ, dorski, eolski, a-c, j-a i pamfilijski) u klasino
doba osniva na natpisima kojih ima vie od 100 000. Praktiki je svaki polis u Grkoj imao
svoj idiom na kojem su pisani natpisi, razni dravni zapisi, odluke i sl. Grki su dijalekti

3
zapravo jezik tih natpisa i ne valja ih mijeati s tradicionalnom podjelom na knjievna
narjeja.
Starogrki se tradicionalno dijeli na 4 knjievna narjeja: jonski, atiki, eolski i dorski. To su
idiomi koji su se rabili u knjievnosti i koji su imali podlogu u mjesnim govorima, ali nisu
poznati nijednomu dijalektu poznatomu s natpisa. Jonski je jezik grke epike - na njem
pisahu Homer (negdje u 8. st. pr. K.) i Hesod, i jezik najstarije grke filozofije na njem
pisahu Heraklit, Parmenid i Tales. Osim njih, jonski je pisao i povjesniar Herodot. Atiki je
jezik drame jezik Eshilov, Sofoklov, Eurpidov i Aristofanov. Na njem pisahu i govorahu
dravnik i govornik Demosten, povjesniar Tukidid, te filozofi Platon i Aristotel. Atiki se je
prilino razlikovao od govornoga atikoga jezika, a na osnovi njega poslije nastaje i grka
koin - opegrki zajedniki jezik. Eolski pisahu lirici s Lezba Sapfa i Alkej. Eolski
objedinjuje jako razliite mjesne govore, ali se knjievni eolski kakovim pisahu Sapfa i Alkej
jako malo razlikuje od govornoga jezika otoka Lezba.
Dorski je pisana ponajvema korska lirika, a meu pjesnicima se istie ponajprije Pindar sa
svojim odama.
Suvremeni grki jezik (novogrki) razvio se iz zajednikog grkog knjievnog jezika tzv.
koin, nastalog na temelju atikog dijalekta u 3. st. p. K. Dvije su standardne inaice
suvremenog grkog jezika dimotiki (puka inaica) i katharevusa (jezika obrazovanih, jezika
kulture i knjievnosti). Jezina se situacija u Grkoj u 20. st. neprestano mijenjala, as u korist
jedne, as u korist druge varijante. Kada bi na vlasti bili desniari, prednost bi imala
katharevusa, a kada bi na vlasti bili ljeviari, u prvi bi plan izbio dimotiki. 1976. je konano
dimotiki postao slubeni jezik Grke. Do tada su svi slubeni dokumenti, veina novin i
znanstveni tekstovi bili pisani uglavnom na katharevusi (u vie ili manje istu obliku). Pa
ipak, iako je danas dimotiki slubeni jezik, u nj su uzeti mnogi elementi iz katharevuse.
Takoer, upotrebljavanje vie ili manje elemenata dhimotikija ili katharevuse u govoru ovisi o
govorniku, njegovu poloaju u drutvu, obrazovanju i sugovorniku. Primjerice, isti ovjek
moe razgovarajui s kumicom na trnici govoriti isti dhimotiki, a razgovarajui sa
sveuilinim profesorom moe rabiti prilino konzervativan oblik katharevuse. Kako se i
moe oekivati, dhimotiki se rabi u neformalnim situacijama, a vie ili manje ista
katharevusa u slubenim prilikama (u parlamentu, na sudu, na radiju i sl.).

4
2.3. ITALSKI JEZICI
Italski se jezici dijele u dvije skupine latinsko-faliskiku i oskiko-umbrijsku (ili sabelijsku)
Latinsko-faliskiku skupinu ine samo latinski i faliskiki koji su se govorili na malom
podruju oko rijeke Tiber u sredinjoj Italiji.
Latinski latinski je jezik isprva bio samo jedan mjesni govor, idiom grada Rima. irenje je
latinskoga jezika vezano u potpunosti uz rast rimske moi i irenje rimske vladavine, prvo po
Apeninskom poluotoku, a poslije i izvan njega. Latinski je prvo istisnuo ostale italske mjesne
idiome iz Lacija te susjedne govore sabinski, ekvijski, marsijski, volanski itd. Poslije,
irenjem rimske drave, latinski potiskuje i umbrijski i etrurski na sjeveru od Lacija, venetski,
lepontijski i cisalpinski galski na sjeveru Italije itd. Ve je oko 100. g. pr. K. gotovo itava
Italija govorila latinski preivjeli su bili valjda jo samo oskiki, umbrijski i grki na jugu
Italije, u Velikoj Grkoj (Magna Graecia).
Faliskiki jezik se govorio sjeverno od Rima i vrlo je slian latinskome. Do danas je pozato
stotinjak natpisa na tom jeziku.
Ostali jezici italske porodice pripadaju sabinskoj skupini/oskiko-umbijski jezici.
Umbrijski umbrijski se je govorio na podruju sjeverno od Rima.
Oskiki oskiki se govorio jugoistono od Rima i na jugu Italije (prema Kalabriji). Jezik je
ime dobio prema plemenu Oscima iz Kampanije. Svi izumrli.
U postklasino se doba (od 1. i 2. st. po K. nadalje) u latinskim tekstovima javlja sve vie
odlika pukoga govora, odnosno i u tekstovima moemo pratiti neke promjene koje se
dogaahu u pukome, vulgarnolatinskom i koje su na kraju dovele do stvaranja posebnih
romanskih jezika.
Romanski jezici ine dijalekatski kontinuum i teko je primjerice odrediti gdje zavrava
talijanski, a poinje francuski ili gdje zavrava panjolski, a poinje portugalski. Romanski su
jezici1:
portugalski u Portugalu (i Brazilu)
galicijski u panjolskoj pokrajini Galiciji, sjeverno od Portugala; slian port., ali je Galicija
od 14. st. pod panjolskom vlau
panjolski (kastiljski) u panjolskoj i velikom dijelu June i Srednje Amerike
sefardski (ladino, judeo-espanol) jezik idov prognanih 1492. iz panjolske, bilo ih je
posvuda po Sredozemlju, a i u Hrvatskoj i Bosni
katalonski u Kataloniji, na sjeveroistoku panjolske, slubeni jezik Andore
1

Podjelu treba shvatiti uvjetno jer ih ima vie, a u sluaju je romanskih idioma esto teko rei to je
dijalekat, a to jezik (kao i inae). Moglo bi se nabrojiti i vie i manje romanskih jezika nego to je to
uinjeno ovdje.

5
okcitanski (provansalski) juna Francuska, jezik stare trubadurske knjievnosti
francuski u Francuskoj
retoromanski u vicarskoj, jedan od etiriju slubenih jezika, njemu su bliski u sjevernoj
Italiji ladinski (tirolski) i furlanski
sardski (logudorski) na Sardiniji, najarhainiji romanski jezik (izoliran je)
talijanski u Italiji (standardni je talijanski nastao na osnovi Danteova jezika Firenze
toskanskoga)
istroromanski (istriotski) u zapadnoj Istri (npr. Rovinj), autohtoni romanski jezik
nasljednik latinskoga koji se je govorio u Istri
istrorumunjski odvjetak rumunjskoga koji se danas govori u Istri (na iariji i kod Uke)
arumunjski (cincarski) Grka, Albanija, Makedonija
meglenorumunjski Grka, Makedonija
2.4. KELTSKI JEZICI
Keti su narod koji je razvio i proirio u Europi kulturu mlaega eljeznoga doba. Obitavali su
na podruju srednje Europe odakle su na prijelazu iz 5. u 4. st. p. K. zapoeli pohode u sve
europske krajeve. Proirili su se od panjolske na zapadu do Male Azije na istoku a potkraj
ere preli su u Britaniju u Irsku.
Keltski se jezici djele na kontinentalne i otone. Na sjeveru anjolske govorio se keltiberski
jezik koji neki jezikoslovci smatraju posebnom (treom) granom keltskih jezika.
Kontinentalni keltski jezici
Svi kontinentalni keltski jezici su izumrli.
Najduje se odrao galski jezik koji se govorio u Francuskoj u vrijeme Cezarova osvajanja.
Poznato je dosta natpisa pisanih tim jezikom a najpoznatiji je natpis iz Larzaca.
Lepontijski lepontijski je najstariji posvjedoeni keltski jezik koji se je govorio u dananjoj
sjeverozapadnoj Italiji i junoj vicarskoj (oko grada Lugana te oko jezer Maggiore, Garda i
Como), u Alpama.
Otoni keltski jezici
Otoni keltski jezici djele se na gojdleske i britske jezike.
Goidelski jezici naziv goidelski (gelski) jezici obuhvaa irski u svim njegovim fazama
(staroirski, srednjoirski i novoirski) te jezike koji su od njega nastali kotski (gelski) i
manski (na otoku Man), kada su se Irci onamo doselili iz Irske. Naziv goidelski potjee od
staroirskoga Godel to je jedan od naziva za Irce (gaeilge irski jezik).
Irski povijest se irskoga moe podijeliti na 3 razdoblja: staroirsko (do 11. st.), srednjoirsko
(od 11. do 16. st.) i na novoirsko razdoblje (od 16. st. do danas). Prvi su spomenici arhainoga

6
irskoga pisani ogamskim pismom u razdoblju izmeu 4. i 6. st. Irski je jedini jezik Irske
tijekom itava srednjega vijeka. Englezi su Irsku brutalno osvojili u 16/17. st. i naseljavaju
svoje stanovnitvo, Irska se malo-pomalo anglizirala, ali je taj proces tekao jako sporo sve do
19. st. Poetkom je toga stoljea jo veina Irske govorila irski, no brzo je povlaenje irskoga
pred engleskim poelo nakon Velike gladi 1845-1847/8 zbog koje je umrlo pola stanovnitva
Irske (dakako, najvie seljak govornik irskoga) i koja je prouzroila prva velika
iseljavanja iz Irske, poglavito u SAD. Izmeu 1847. i 1854. je iz Irske otilo 1 600 000 ljudi.
Prema dananjim se procjenama broj izvornih govornika irskoga kree od 10 do 20 000 ljudi.
Kako rekosmo, Irska ulae velik napor u odranje i irenje irskoga, ali ini se da je
umnogome za to ve prekasno jer se stanje irskoga jezika i u neovisnoj Irskoj u 20. st.
pogoravalo, odnosno broj se izvornih govornika sve vie smanjivao.
kotski i manski kotski su se (gidhlig) i manski razvili iz arhajskoga irskoga. Irci su se
naselili na otoku Manu, izmeu Irske i Britanije, prije povijesnih dokumenata, a u kotsku su
doli u 5. st. i ondje osnovali kraljevstvo Dl Rada pokorivi Brite (keltski narod, roake
dananjih Velana) i Pikte (neindoeuropski narod). kotska je od samoga poetka bila
viejezinom. Uz kotski se je gelski, jezik irskih doseljenika, ondje govorio i engleski
(dananji kotski dijalekat, scots, koji se moe smatrati i posebnim jezikom) jo od dolaska
Germana u Britaniju u 5/6. st. kotski je neko vrijeme uivao prestian status u kotskoj, a
sve je do visokoga srednjega vijeka bio ravnopravan engleskomu. kotska je samostalna sve
do 17. st. kada namee svoju dinastiju Engleskoj, ali im se kulturno i jezino podinjava.
Engleski je brzo nametnuo svoju prevlast i kotski se brzo povlai. Danas se kotski jo
govori jo samo na krajnjem sjeverozapadu kotske, pogotovu na otocima, i u jako je looj
situaciji
Manski je jezik (y Ghailck) izumro 24. 12. 1974. godine kada je umro njegov posljednji
izvorni govornik Edward Ned Madrell. Zbog relativne se je izoliranosti otoka Mana manski
uspio odrati toliko dugo. Danas se ulau napori u oivljavanje manskoga, pa se on ak od
1992. ui i u kolama kao neobavezan predmet.
Britski jezici u britske jezike ubrajamo velki ili kimriki (Cymraeg) u Walesu, izumrli
korniki u Cornwallu i bretonski u Bretanji u Francuskoj.
Velki je danas jedini ivi keltski jezik s perspektivom da ne izumre u sljedeih stotinjak
godina. Prema popisu je stanovnitva iz 1991. velki govorilo neto vie od pola milijuna ljudi
(od gotovo 3 milijuna Velana). Velki je slubeni jezik Walesa, uz Engleski, a na njem postoji
i sveuilino obrazovanje.

7
Bretonski danas jo govori razmjerno velik broj ljudi oko pola milijuna govornika prema p
Kako Francuska ne priznaje gotovo nikakovih prava bretonskomu (bretonski je jedini keltski
jezik bez slubenoga statusa), bretonski je i s te strane u jako loem poloaju.odatcima iz
1989. koji ga rabe svaki dan,

2. 5. GERMANSKI JEZICI
Germani se u povijesti javljaju u 2. st. pr. K. u antikim izvorima najstariji germanski zapis
potjee iz 3. ili 2. stoljea pr. K. To je zapis na kacigi iz Negove (kaciga je naena u mjestu
Negovi u Sloveniji). ini se da su iz jednoga su od sjevernoitalskih pisama poslije nastale i
rune najstarije germansko pismo. Na runskom pismu postoje natpisi od 3. st. pa sve do
visokoga srednjega vijeka. Poslije ga zamjenjuje latinica, ali se u nekim krajevima Norveke
runama pisalo navodno sve do 16. st. Nisu svi stari Germani znali pisati runama, one su imale
i magijsko znaenje.
Podjela germanski se jezici dijela na dvije grane: istonu i sjeverozapadnu.
Istonogermanski su jezici gotski (vizigotski i ostrogotski), vandalski i burgundski.
Sjeverozapadna se skupina zatim dijeli na zapadnu i sjevernu (skandinavsku). Pretpostavlja se
da se od pragermanskoga prva odvojila istonogermanska grana.
Zapadnogermanski se jezici dijele na anglofrizijsku podskupinu (koju ine staroengleski i
starofrizijski, odnosno moderni engleski i frizijski), na podskupinu koju ine starosaski i
staroniskofranaki (odnosno moderno donjonjemaki ili niskonjemaki na sjeveru Njemake i
moderni nizozemski) i na gornjonjemaki ili visokonjemaki (tj. starovisokonjemaki i njegov
potomak suvremeni gornjonjemaki ili visokonjemaki koji je osnovica standardnoga
njemakoga).
Sjevernogermanski su jezici predstavljeni isprva vie-manje jedinstvenstvenim
staronordijskim (s varijantama: staronorvekim, staroislandskim i starovedskim) iz kojega su
se poslije razvili moderni skandinavski jezici: istoni (danski i vedski) i zapadni
(farski/farerski, norveki/nynorsk, islandski i izumrli nornski).
Staroengleski (anglosaksonski) staroengleski je jezik German (Angl, Sas/Saksonaca i
Jut) koji su se u 5. stoljeu naselili u Britaniji, navodno na poziv jednoga britskoga voe. U
dananjem je imenu zemlje i jezika (England i English) prevladalo ime Angl (iako su oni
posljednji doli u Britaniju). Angli su se, Sasi i Juti brzo proirili Britanijom u kaosu nastalu
odlaskom rimskih trupa 410. godine. Zauzee itavu Britaniju osim Walesa, Cornwalla i

8
kotske. Staroengleski je jako dobro posvjedoen a od spomenika mu je najbitniji ep
Beowulf iz 7./8. stoljea. Beowulf je napisan u kransko doba, ali mu je tema i izvorite
pogansko i dogaa se jo u staroj domovini (Danskoj i junoj vedskoj), a ne u Britaniji.
Beowulf je pisan aliteracijskim stihom, tipinim za germansko pjesnitvo
Staroengleskim se smatra jezik do 11. stoljea kada su Britaniju pokorili Normani.
Normanski je francuski strano utjecao na engleski u nj je uao golem broj romanskih
posuenica, a utjecao je i na samu strukuru engleskoga koji se upravo zbog toga danas tako
razlikuje od ostalih germanskih jezika. Osim francuskoga, na engleski su u 9. i 10. stoljeu
jako djelovali i norveki i danski kojima govorahu Vikinzi naseljeni u Engleskoj. Dananji je
standardni engleski jezik temeljen na govoru viih slojeva Londona.
Starovisokonjemaki starovisokonjemaki je predak dananjega
visokonjemakoga/donjonjemakoga jezika koji je osnovom standardnoga njemakoga. Stvnj.
je posvjedoen od 8. st.
Iz stvnj. se razvio i jidi jezik njemakih idova koji su se poslije raselili po itavoj istonoj
Europi. Osnovom su mu njemaki gradski govori iz 12. i 13. st. Jidi je pretrpio velik utjecaj
slavenskih jezika, pie se hebrejskim pismom, a osim puno slavenskih posuenica u njem je i
dosta hebrejskih kulturnih posuenica. Velik je broj njegovih govornika stradao u holokaustu
ili su raseljeni. Govornik jidia sada ima i u Izraelu, ali je ondje kao slubeni jezik uzet
oivljeni hebrejski jezik (ivrit)
Danski najstariji su runski spomenici danskoga s kraja 8. do 12. stoljea. Latinicom se pie
od 14. st. Dananji je danski jezik dijalekatski prilino ujednaen. Jako je slian ostalim
skandinavskim jezicima
vedski najstariji runski zapisi potjeu iz 9. stoljea. vedski se pie latinicom od 13.
stoljea. Jedan se od vedskih dijalekata gotlandski na otoku Gotlandu katkada smatra i
posebnim jezikom
Norveki prvi su zapisi na norvekom runski tekstovi iz 11. st. Latinicom se norveki pie
ve od 12. st. Kako je Norveka od 1310. do 1814. bila pod vlau Danske, to je uzrokovalu
dananju poprilino kompliciranu sociolingvistiku situaciju u Norvekoj.
U Norvekoj od 19. st. postoje dva knjievna jezika i to je stanje odrano do danas. To su:
riksml ili bokml (dravni odnosno knjievni jezik) u naelu danski jezik nametnut
Norveanima pod dugotrajnom danskom vlau koji i danas prevladava u javnoj poravi te
landsml ili nynorsk (zemaljski/narodni jezik odnosno novonorveki) koji je nastao
djelomino umjetno sredinom 19. st. nastojanjima samouka jezikoslova Ivara Aasena na
osnovi izvornih, seoskih norvekih govora koji se govore daleko od gradova i na koje nije

9
utjecao danski, kao pokuaj stvaranja pravoga norvekoga jezika2. Oba jezika danas imaju
slubeni status. Zapravo danas u Norvekoj postoji vie od samo dviju varijanata jezik
Norveani neprestano pokuavaju to vie pribliiti ova dva jezika i na kraju ih i ujediniti pa
tako danas postoje, pojednostavljeno govorei, bokml u radikalnoj i ublaenoj varijanti,
nynorsk u radikalnoj i ublaenoj varijanti te prijelazna varijanta izmeu bokmla i nynorska
nazvan samnorsk koji opet ima radikalnu i neto blau varijantu.
2. 6. TOHARSKI JEZICI
Toharski su jezici otkriveni dosta kasno, istom poetkom 20. st., kao i hetitski. Njemaka je
znanstvena ekspedicija dola u Kineski Turkestan 1909. godine i ondje su, na putu svile, radili
na iskopavanju dotada nepoznate arheoloke kulture iz ranoga srednjega vijeka. T kultura
nije bila ni kineska ni turkijska (u Kineskom Turkestanu danas ivi turkijski narod Ujguri), po
crteima je, ondje naenima, bilo jasno da govornici toga jezika nisu bili azijati nego bijelci
rie kose i plavih oiju. Jezik je bio dotada nepoznat, ali su ve prve povrne analize
nedvojbeno dokazale da je rije o indoeuropskom jeziku. Nijemci su Sieg i Siegeling 1911.
dokazali da su dva toharska jezika toharski A i toharski B, indoeuropski jezici i da ine
svoju zasebu toharsku jezinu granu objavivi naene toharske tekstove.
3. SATEMSKI JEZICI
3.1. INDOIRANSKI JEZICI
Indoiranski se jezici dijele na tri grane: indijsku (indoarijsku), iransku i nuristansku (kafirsku).
Indijsku i iransku granu ini puno modernih jezika dananje Indije (hindi, bengalski,
gudaratski itd.) i Bliskoga Istoka (perzijski/farsi, kurdski, afganski/pato itd.). No indoarijska
su i iranska grana posvjedoene i u 1. tisuljeu pr. K. starim jezicima kao to su vedski i
sanskrt u indoarijskoj grani i avestiki i staroperzijski u iranskoj grani. Osim ove dvije grane,
ini se da postoji i trea, zasebna grana indoiranskih jezika nuristanska, koju ini 5 jezika
koji se govore u sjeveroistonom Afganistanu.
Indoarijski (indijski) jezici
Indoarijski se jezici kronoloki dijele na staroindijske, srednjoindijske i novoindijske jezike.
Staroindijski su jezici vedski, najstariji i najarhainiji indijski jezik, jezik Ved te mlai,
ureeni jezik sanskrt koji i danas uiva ugled jezika kulture i obrazovanja. Srednjoindijski
se jezici jo nazivaju i prakrtima to su npr. pali, auraseni, maharatri itd. Novoindijski su
jezici npr. hindi (ili hindski, najvei i najprostranjeniji u dananjoj Indiji), bengalski, sindhi
itd.
2

Bokml i nynorsk su strogo gledajui zapravo nasljednici riksmla i landsmla iz 19. st., odnosno
njihove neto promijenjene inaice u 20. st.

10

Vedski - vedski je jezik svetih indijskih spisa Ved (Veda znanjekoje su stoljeima, gotovo
nepromijenjene prenosile usmenim putem. Ne zna se tono kada su najstariji dijelovi Ved
nastali vjerojatno u 2. polovici 2. tisuljea. Vede imaju 4 dijela: Rgveda, Samaveda,
Yajurveda i Atharvaveda. Rgveda je najstarija i najarhainija, pa prema tome i najvanija za
indoeuropeistiku. Ona se sastoji od 10 knjiga ili krugova i sadri 1028 himana i veliinom
odgovara Bibliji.
Sanskrt sanskrt je mlai staroindijski jezik, indijski latinski, jezik klasine indijske
knjievnosti i kulture. Na sanskrtu su nastala golema djela, koja su nastajala stoljeima, epovi
Mahabharata i Ramayan na. Od kasnijih djela na sanskrtu valja spomenuti Pancatantru
Petoknjije iz 3. stoljea po K. jednu od najvanijih svjetskih zbiraka pripovijedaka.
Novoindijski jezici najvei je novoindijski jezik hindi (hindski) kojim govori 366 milijuna
govornika, i ima slubeni status u Indiji. Novoindijski se jezici mogu jednostavno podijeliti na
sjevernoindijsku skupinu koju ine svi novoindoarijski jezici u Indiji, Pakistanu,
Bangladeu i Nepalu, na lankansku skupinu u kojoj se samo sinhalski (sinhaleki) jezik na
ri Lanci te na romsku skupinu u koju ulaze svi romski (ciganski) jezici i dijalekti.
U sjeveroindijske jezike ulaze, meu ostalima, osim hindskoga i urdua, jo i sindhi ili sindski
(u Pakistanu), pandapski u Pandabu (Panjabu), gudaratski u Gudaratu na sjeveroistonoj
obali Indije, radastanski u Radastanu, biharski u Biharu na istoku Indije, orijski u Orisi,
bengalski u Bangladeu i Indiji, asamski, maratski/marathi u Maharatri, nepalski u Nepalu
itd.

Iranski jezici

11
Iranski se jezici kronoloki dijele na staroiranske, srednjoiranske i novoiranske jezike, a
genetski na zapadnoiranske i istonoiranske jezike.

staroiranski

srednjoiranski

novoiranski

zapadni
staroperzijski

istoni
avestiki

medijski

skitski
hotansko-sakanski

pehlevi (srednjoperzijski)

sogdijski

partski

horezmijski

(novo)perzijski (farsi)

baktrijski
osetski

kurdski

jagnopski

balui

afganski (pato)

Najstarije tragove iranskih jezika nalazimo u zapisima pojedinih iranskih imena u asirskim i
babilonskim tekstovima.
Avestiki
Najstariji su tekstovi iranskih jezika avestiki, nastali negdje poetkom 1. tisuljea pr. K
Na njem su zapisani sveti tekstovi mazdaizma (zoroastrizma) Avesta. Osniva je te nove
religije bio Zaratustra negdje u prvoj polovici 1. tisuljea prije K. Avesta je bila sveta knjiga
u Iranu sve do dolaska Arapa i islama. U 7. su se stoljeu mnogi zoroastrijanci pod njihovim
pritiskom poeli povlaiti prema istoku da bi na kraju zavrili u Indiji
Nuristanski jezici
Nuristanski su (ili kafirski jezici) slabo poznati jezici koji se govore u Nuristanu u sjevernom
Afganistanu. Nuristanske narode ini posebna skupina indoiranskih plemena koja je bjeei
pred islamom pobjegla u brdovite predjele Hindukua. No Afganistanci su ih ipak uspjeli
pokoriti 1895.-6., prikljuiti ih Afganistanu i islamizirati.Samostalnost nuristanskih jezika kao
tree skupine indoiranskih jezika nije jo potpuno sigurna, a tu je pretpostavku razmjerno
nedavno iznio norveki lingvist Morgenstierne.
3.2. BALTOSLAVENSKI JEZICI
Genetsko je jedinstvo baltoslavenskih jezika (odnosno baltijskih i slavenskih jezika) pitanje
koje od samih poetaka poredbenoga jezikoslovlja, pa do danas, izaziva velike rasprave.
Podjela baltoslavenskih jezika
Tradicionalno se baltoslavenski jezici dijele jednostavno na istonobaltijske,
zapadnobaltijske i slavenske.

12
Zapadnobaltijski su jezici danas izumrli staropruski i jatvinki.
Istonobaltijski jezici su litavski i latvijski.
Slavenski se jezici dijele (zemljopisno) na istone (ruski, bjeloruski i ukrajinski), zapadne
(eki, slovaki, rusinski, gornjoluiki, donjoluiki, poljski, kaupski te izumrli slovjinski,
pomeranski i polapski) i june (slovenski; hrvatski, bonjaki, crnogorski, srpski;
makedonski, bugarski).
Litavski - Litavci su, zajedno s Latvijcima, praktiki zadnji pokrten i opismenjen europski
narod. I danas je ondje jo uvijek strano jak poganski elemenat iako su slubeno katolici.
Litavski je kao standardan jezik izgraen istom krajem 19. i poetkom 20. st. kada je
provedena i pravopisna reforma pa se litavski danas pie slino ostalim srednjoeuropskim
(slavenskim) jezicima, meu njima i hrvatskomu. Litavski se dijeli na dva dijalekta (oba jako
bitna za indoeuropeistiku): auktaitski (na osnovi je junih govora zapadnoauktaitskoga
dijalekta nastao litavski standard) i na emaitski.
Latvijski (letonski) latvijski je, kao i litavski, posvjedoen od 16. st. Latviju su, kao i
Prusku, bili osvojili Teutonci. Kao i litavski, i latvijski se kao standardni jezik razvija istom od
kraja 19. st., a procvat doivljava u razoblju neovisnosti izmeu dvaju svjetskih ratova,
Latvijski se dijeli na 3 dijalekta: srednjolatvijski (na osnovi kojega je izgraen i latvijski
standard), tamijski (na sjeveru Latvije) i na latgalski ili visokolatvijski (na jugoistoku Latvije).
Latgalski ili latgalijski, jezik Latvijaca katolik s jugoistoka Latvije, neki smatraju i posebnim
jezikom, no on je zadnjih stoljea pod velikim pritiskom ostalih latvijskih govora pa je
djelomino i polatvljen.
3. 3. ARMENSKI JEZIK
Armenski jezik nema bliih srodnika meu ie. jezicima, pa se pretpostvalja da je ostatak
nekad vee jezine porodice ijim se ostalim lanovima izgubio trag. Klasini je armenski
blikovan poetkom 5. st. kao rezultat kranskog misionarsko irenja. Suvremeni je armenski
postao knjievni jezik tek u 19. stoljeu zamijenivi klasini armenski. Suvremeni armenski
ima dvije inaice: istona se rabi u Armenili a zapadna u armenskim zajednicama van
Armenije njavie u SAD-u.
3. 4. ALBANSKI JEZIK
Kao i armenski vjerojatno je ostatak nekad vee jezine grane. posvjedoen je od 15. stoljea,
a dvije su skupine narjeka: gegijski koji se govori na sjeveru i toskijski koji se govori na
jugu, na temelju kojega se razvio dananji standardni albanski jezik. Osim u Albaniji, albanski
se govori na Kosovu, u makedoniji, Grkoj i Italiji.

13