EPOHA MODERNIZMA podjea na nekoliko razdoblja:

Esteticizam, avangarda (10-30, poezija, protiv tradicije), KM, postmodernizam (od

70.godina, prekid s modernistikim zahtjevom da se originalnost prihvati kao
nesumnjiva vrijednost, obiljeava ga niz protuslovnih tenji, povratak tradiciji, ai i
povratak avangardi koja osporava tradiciju)
- od 30-40 soc.realizam, utilitarni realizam;
--- socrealizam konvencije realizma + jasna ideoloka poruka knjievnost gubi svoju
autonomiju ve je u slubi vladajue ideologije treba djelovati na itatelja i usmjeravati
ga u drutvu.
likovi: pozitivni i negativni, tematika socijalna, ruralna, oslanja se na tradiciju ruskoga
realizma, pouna uloga, naglaen etiki primjer kod glavnih likova, slavi se kolektivizam.,
roman je temeljna knjievna vrsta Maksim Gorki Mati ,glavni uzor; istke knji. prisiljeni
na utnju, zatvarani,
- Mihail olohov Tihi don jedino umj. vrijedno djelo socrealizma (socijalistiki realizam)

Kasni modernizam svjetska knjievnost

1940-1970. godina 20. stoljea - avangarda gubi na snazi, ekspresionizam
gotovo nestaje kao pokret, dadaizam naao produnicu u nadrealizmu..
- sklonost prema obnovi naela realizma ; obnavlja se dijalog s tradicijom;
vraanje velilkim knjievnim temama odnos pojedinca i drutva, pojedinac u
suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao postojanja uope,
ljudska povijest
- kritiki stav prema esteticizmu i avangardi
- sklonost prema zajednitvu s filozofijom i/ili znanou ; ulazak eseja u roman,
- moan je utjecaj filozofksih strujanja na knjievnost. J.P.Sartre iznosi to u djelu
Bitak i nitavilo u kojemu objanjava filozofiju egzistencije.
- odnos prema tradiciji (oslanjanje na tradiciju tzv. visoke knjievnosti)
- - dominira proza egzistencijalistiki roman; drama: epski teatar, teatar
apsurda, antidrama
--MODERNA PROZA
- egzistencijalistika proza - izravno uvoenje filozofske refleksije u roman novi tipovi
romana: filozofski roman i roman-esej
egzistencijalizam filozofija prema kojoj egzistencija nije unaprijed odreena nekom
zadanom ljudskom biti (esencijom) ve je stvar slobodnoga osobnog odabira i osobne
odgovornosti. Nije unaprijed odreeno to smo nego smo sami odgovorni za ono to emo
postati.
tematika: vezana za ovjekov doivljaj vlastitog postojanja, odnos osamljenog pojedinca
s drugim ljudima, nemogunost komunikacije, osporavanje tradiconalnog modela ivota,
sloboda ovjekova izbora, nelagoda koju donosi osjeaj konane odgovornosti za svoj
ivot.
Likovi: polarizirani: ili su egzistencijalisti ili ostali koji ive u prividu graanskog i
politikog ivota koji nuno nije autentian
- nema tradicionalno razraene fabule jer je i ovjek sveden na golo postojanje, bavi
se temeljnim ivotnim pitanjima, pa je naglasak na prikazu lika a ne radnje i
dogaaja.
- egzis.roman se naslanja na moderni roman vie nego na realistiki, suprotstavlja se
realistikoj traciji fragmentarost, unutranji monolog, unoenje esejistikih elemenata

Najznaajniji autori: Aldous Huxley (Vrli novi svijet, Otok, Kontrapunkt), G. Orwel
ivotinjska farma, 1984 (brisanje granice izmeu privatnog i javnog Veliki brat), JEROME
DAVID SALINGER Lovac u itu, BORIS PASTERNAK: Dr. ivago, Thomas Mann:Dr. Faustus,
Hemingway, Bulgakov, Sartre, Camus...

MODERNA DRAMA
- razvija se dinaminije nego ikad do tada. smjenjuju se i istovremeno postoje
razliiti stilovi: nadrealizam i novi realizam, poetska drama i epski teatar,
filozofsko i ritualno kazalite.
Obiljeja moderne dramaturgije i modernoga kazalita. Dolazi do
promjena u strukturi kazaline izvedbe. Pojavljuje se niz redateljskih osobnosti koji na nov
nain oblikuju prostor, nadahnutih novim pojavama u slikarstvu i arhitekturi. Glavna
obiljeja: misaona usmjerenost, psiholoke teme, problemi osobnosti,
prepletanje iluzije i zbilje, grotesknost, radnja bez inova, kaotinost radnje i
dojam improvizacije, predstava u predstavi, postavljanje scene pred
gledateljima, glumci meu gledateljima, replike iz prostora za gledatelje
epski teatar Bertolt Brecht tvorac epskog teatra (narativnog teatra) najvanije
naelo: potaknuti gledatelja na akciju // suprotstavlja aristotelovskom teatru, ali je
sauvao osnovne elemente drame
antidrama (teatar apsurda) pretee Alfred Jarry, dadaisti, nadrealisti, a
gl.predstavnici E. Ionesco i S. Becket. idejna podloga je filozofija egzistencijalizma
- iako Sartre i Camus svoje filozofsko kazalite izraavaju sadrajem - Ionesco i Becket
svjedoe o apsurdnosti svijeta i sadrajem komada ali i formom! razaraju
klasinu dramsku strukturu -> tragina farsa (spaja komino i tragino)
- radikalno prekida s aristotelovskim teatrom
- podloga je osjeaj besmislenosti i apsurdnosti ivljenja
- tema: otuenost meu ljudima, nemogunost komunikacije, nesporazumi, uzaludno
ekanje, banalnosti svakodnevice, propadanje i dehumanizacija,
- dramska radnja: u skladu s temama koje s eobrauju ne prikazuje se cjeloita radnjave
fragmenti i dramske situacije, radnja je statina, izostaju i drugi vani dramski elementi:
dramska napetost, dramski sukob i uzrono-posljedina veza, ne razvija se stupnjevito od
zapleta do kulminacije nego se radnja cikliki ponavlja i varira u tom ponavljanju kako bi
se prikazala tema zavretak drame je kraj, ali ne i rasplet.
- dijalog meu likovima ne razvija sukob, raspada se na monolog, ne uspostavlja
komunikaciju, svodi se na pitanja bez odgovora, znakovite pauze, jezine klieje, fraze,
potapalice, ponavljanja... vana postaje gesta i scenska igra koja istie mehaninost
pokreta
- likovi : bez osobnosti i bez individualnosti, esto dolaze u parovima koji karikiraju ljudske
odnose, otpaci ovjeanstva, beskunici, starci, invalidi, ...
- prostor: simboliki i metafiziki kod Becketta, a karikatura soba kod Ionesca
- jednoinke i dvoinke