ta je to cilj naeg bloga?

Cilj bloga je skupiti mlade kreativne pisce, njihove prie i predstaviti ih iroj javnosti. Takoer radimo na
promociji mladih pisaca kroz objavljivanje njihovih biografija kako bi itaoci mogli vidjeti ko se krije iza tih
malih kratkih pria ili pjesama.

Kako da poaljem svoj rad?

Potrebno je da priu ili pjesmu sa kratkom biografijom i slikom poaljete na mail

adresu: mladipisci.org@gmail.com i pria ili pjesma e kroz nekoliko dana biti objavljena na naem blogu.

Koji su uslovi da bi prihvatili va rad?

1. Vaa pria ili pjesma ne smije biti ve objavljena.

2. Mora biti iskljuivo vaa, ne plagijat!

ta bi bilo poeljno da poaljete uz svoj rad?

Priu ili pjesmu u tekstualnom format

Kratku biografiju

Vau sliku (koju emo postaviti uz biografiju)

Sadraj

PRIE................................................................................................................................................................................
Novi poetak novi mi ................................................................................................................................................. 1
Voljeti ponekad znai otii zauvek ............................................................................................................................ 2
Jesam li srena ........................................................................................................................................................... 3
Mlinarica.................................................................................................................................................................... 4
Kad dua zajeca ........................................................................................................................................................ 6
Izgubljeni u zemlji krvi I meda ................................................................................................................................... 8
Pogled u vjenost ...................................................................................................................................................... 9
18 godina ................................................................................................................................................................. 11
Za umornog voljenog djeaka ................................................................................................................................. 13
O ljubavi................................................................................................................................................................... 15
Drava ...................................................................................................................................................................... 16
Jesen u maju ........................................................................................................................................................... 17
Simfonija jeseni ....................................................................................................................................................... 19
Slip ........................................................................................................................................................................... 20
Starac I more ........................................................................................................................................................... 21
(NE)PRIJATELJSTVO.................................................................................................................................................. 23
Izgubljeno djetinjstvo .............................................................................................................................................. 24

PJESME ........................................................................................................................................................................ 28
Jesen je .................................................................................................................................................................... 29
Gledao sam te u tvojoj tamnici................................................................................................................................ 30
Pokret ...................................................................................................................................................................... 31
Miljacka ................................................................................................................................................................... 32
Gdje nemir nastaje .................................................................................................................................................. 33
ena ......................................................................................................................................................................... 34
Samoa .................................................................................................................................................................... 35
Jednoj djevojci ......................................................................................................................................................... 36
Pjesma o tebi ........................................................................................................................................................... 37
Portret ..................................................................................................................................................................... 38
Nekog nema I tiho je ............................................................................................................................................... 40
Aylan ........................................................................................................................................................................ 41

Usnuli razum stvara udovita ................................................................................................................................ 41

Bjegunka .................................................................................................................................................................. 42
Ako treba ................................................................................................................................................................. 42
Kini dan u prirodi ................................................................................................................................................... 43
Divan li je ovaj svijet ................................................................................................................................................ 44
esto te se sjetim .................................................................................................................................................... 44
Djeaku s vjenim osmijehom ................................................................................................................................. 46
Za poeziju je uvijek prekasno .................................................................................................................................. 46
BIOGRAFIJE .................................................................................................................................................................. 48
Davud Ibrahimovi .................................................................................................................................................. 49
Vrao Arijana ........................................................................................................................................................... 49
Slaana Golijanin ..................................................................................................................................................... 50
Emina Isi ................................................................................................................................................................. 51
Muminovi Mahir .................................................................................................................................................... 52
Vladana Drljo ........................................................................................................................................................... 53
Anamarija olak ...................................................................................................................................................... 53
Fatima Alihodi ...................................................................................................................................................... 54
Belma Smaji ........................................................................................................................................................... 54
Fatima Pobrkli ........................................................................................................................................................ 55
Belma Jaganjac ........................................................................................................................................................ 55
Emina Goleti .......................................................................................................................................................... 56
Maja izmi ............................................................................................................................................................. 56
Snjeana Deli.......................................................................................................................................................... 57
Ivana Kosori .......................................................................................................................................................... 57
Dajana Luki ............................................................................................................................................................ 58
Zvijezdana Markovi ................................................................................................................................................ 58
Dragana Vukanac..................................................................................................................................................... 59
Nihada Beirovi ...................................................................................................................................................... 59
Maida Salkanovi ..................................................................................................................................................... 60
Valerija Vukosavljevi .............................................................................................................................................. 60
Merima Berberovi .................................................................................................................................................. 61
Faris Hazi ................................................................................................................................................................ 61
Stefan uri ............................................................................................................................................................. 61
Lana Suec ............................................................................................................................................................... 62
Vesna Erl .................................................................................................................................................................. 62

Ljubica Mlaenovi.................................................................................................................................................. 63
Milica akula............................................................................................................................................................ 63
Rijalda Dizdarevi .................................................................................................................................................... 64
Matea Andri ........................................................................................................................................................... 64
Mirsad Demi .......................................................................................................................................................... 65
Selma etica ............................................................................................................................................................ 65
Sanja Janji .............................................................................................................................................................. 66
Kristina Malbai ..................................................................................................................................................... 66
Sanela Pripo ............................................................................................................................................................. 67
Nejra Kro ................................................................................................................................................................ 68
Merima Handanovi ................................................................................................................................................ 68
INFORMACIJE .......................................................................................................................................................... 70

Novi poetak, novi mi

Ukloni turobni paravan koji je godinama nasukan na tvoje oi, pa ne vidi ono to ti je srcu drago majku,
sestru , brata, prijatelja koji osjeti da mu treba. Priblii se daljini, uprljaj ruke radom, a bogatstvo due
unovi sadakom. Prepoznaj onoga koji nema, prepoznaj onoga koji krije i kad mu je teko, odazovi se
pozivu u pomo, ne okrei glavu kad nemanje vidi, budi dio onih koji te zovu da zajedno sa njima krene
pomagati i davati. Ugrizi se za jezik kada te srdba obuzme, napuni oi istinskim sjajem , pokai strpljivost
pred zakljuanim vratima, jer Onaj koji ih je zakljuao ti je dao klju u dovi.
Kada te ivot nagazi zaplai, pa onda uzdignutih ruku sa dovom suprotstavi mu se, budi istrajan pred
utvarom koja nikada ne miruje skrtenih ruku a zovu je budunost. Ne sudi ljudima jer nikada nee
shvatiti ljudske postupke, uvijek e nailaziti na vor koji e te dodatno obeshrabriti, nekada rastuiti a
samo uporni e ga odvezati. Postani nebo, ne daj da te drugi sputavaju u postizanju tvog uspjeha. Nosi
na sebi ono to ima, to te ne odreuje, nasmijei se drugima, a u srcu nosi ljubav prema Svevinjem, pa
onda prema ljudima koji u tebi bude radost, pokajanje i istinu.
Cvrkui, uveseli lica izmuena prolou, nemoj sebi dopustiti da grake kao vrana. Sve to ti
ruke poletne dotaknu neka blista, ne dozvoli da te lijenost obuzme, da besmisao ueta u tvoj ivot. Stvoren
si da ovom svijetu doprinese, da tvojim odlaskom sa ove prolazne stanice suze umiju lice drugim,
zahvalnim to su te upoznali. Shvati da dok die bit e sklon gubicima, insan je uvijek na gubitku, jer nije
doao da bi imao doao je da bude, da daje i ostavi trag sjeanja. Budi uvjeren da e se iz najveeg oaja
roditi najljepi dar onima koji vjeruju i osaburaju.

Voli do sri, ako treba izgori od ljubavi jer e doivjeti istu pobjedu nad mrtvilom due. Ne budi prazan
jer nikad nee osjetiti istinsku vrijednost bola, koji e ti udahnuti novi smisao postojanja, natjerati te da
misli mudrije, da prevazies plitkost rijei. Ne dopusti drugima da popunjavaju prazninu, da postanu
stanari koji svojim nesavjesnim a nekada i podmuklim postupcima rue tvoj hram ljubavi.
Ne elim da se zovem ekanje, moje ime je sadanjost , gaenje svega u jednom momentu koji me razdvaja
od prolosti. Zato dragi ovjee, kad se sprema na put duhovnosti, bjeanja od prolosti nemoj pakovati
sve one stvari koje ti koe osmijeh, vlae oi. Ne ekaj ljepe dane, jer ne zna kad e oni doi, tvoje je da
isijava osmijehom u svakom trenutku, neka blagi povjetarac bude tvoje povlaenje u svoje odaje, gdje
e se napuniti novom energijom ivota.ekanje nekoga, kako samo suludo zvui... To doe kao da eka
nekog ko nee doi, nije li neizvjesnost ta koja ovjeka pecka do kosti, prestani ekati, ivi.
Zapitaj se ko jos eka na tebe, kome se nisi nikad pojavila a ekao te, da li te boli to ? Nee te zaboljeti, ti
nisi znala da te on eka, ti si ivjela u svakom trenutku. Ne treba li svako trenutak samoe, odvojenost od
svih da se napuni snagom i voljom za ivot. Svaki uzdah, pogled podsjeti nas da smo samo svoji, ne tui ali
uporno elimo pobjei od nas samih. Nai koraci svakog minuta, sata stvaraju jednu priu, oivljavaju...
Svaki trenutak je proli, ali zato se uporno vraamo njemu? Zato srano elimo da se uhvatimo u kotac
sa prolou? Kao da traimo, eprkamo po onome to nam je izazvalo udaljenost od sebe samih, biserne
oi, nanizane uspomenama.

Na svaki spomen, oklizne se bisrena suza niz barunaste obraze, ne elim da je zaustavim. Neka tako
putena, ode u zaborav i zaledi spomen zbog koje je potekla. Ispraamo prolost, onda se vraamo
budunosti, koja za nas smrtnike raa novo pitanje, raa strepnju, te pakujemo kofere prolosti kako bi
doekali budunost, nepredvidivu a svijetlu i sve je dobro dok je imamo i ona je naa.
Nejra Kro

VOLJETI PONEKAD ZNAI OTII ZAUVIJEK!

Prolo je mnogo godina od dana kada sam je zadnji put vidio. Pamtim je kao predivnu djevojicu, plave
kose i oiju istih poput mora, sa tek navrenih 17 godina ivota. ista nevina djeija dua. I sad nakon
toliko godina sretoh je na eljeznikoj stanici. Teko je zaboraviti te prodorne plave oi, rekao bih i plavu
kosu, ali vie nije plava, ne lii na sebe, ali oi, oi su ostale iste. Kristina?, ona podie pogled, Kristina,
moja Kristina!
Nije rekla niti jednu jedinu rije, ustala je i zagrlila me snano. Sluali smo tiinu, prolo je vrijeme, nae
vrijeme. Nisam je zaboravio, znam da nije ni ona mene. Svojim prisustvom prije mnogo godina promijenio
sam tok njenog ivota, sruio sam joj one djevojake snove o vjenoj srei sa
voljenim ovjekom. A ja vjeita skitalica, nikad nisam naao svoj istinski mir,
unitim sve sto dotaknem, jednostavno drugaije ne znam i nikada nisam znao.

Kae mi da eka mua na ovom peronu. Nisam imao hrabrosti da joj postavim pitanje, je li sretna sa njim?
Bojao sam se odgovora.! U daljini se uo voz. Kristina ustade i krenu prema nekom ovjeku crne kose, koji
za ruku vodi djevojicu. Njena plava kosa, ba poput Kristinine, dok je nije obojila u tu odvratnu crvenu,
sakrivala je njeno nevino djeije lice. Samo mi ree, ZBOGOM, ba kao ja njoj te julske noi. Dok odlazi sa
drugim ovjekom, u glavi vrtim film i sve su mi nae slike ispred oiju. Boe, moja Kristina ivi sa drugim
ovjekom. A ja, ja vjeita baraba!..
Ulazim u voz i odlazim tamo gdje me eka NIKO!
Sanela Pripo

Jesam li srena ?

Probudila se toga jutra sa neobinim pitanjem: Jesam li srena? Umjesto uobiajene jutranje rutine, ona
je razmiljala samo o tome. Pitala se, podsjeala, zamiljala...inila sve ne bi li dola do tog odgovora.
Muilo ju je to. Muila ju je spoznaja da odmah nije odgovorila Da, jesam!!
Po jutru se dan poznaje, rekoe nekad, njoj je jutro bilo u znaku pitanja. Nije mogla da da samoj sebi
odgovor. Nije mogla da se sjeti pravog razloga za sreu, ali ni za tugu. Jednostavno, nije mogla. Previe je
razmiljala kako bi trebao da zvui odgovor? ta drugi misle, da li je srena? Kako to izgleda srea? Da li to
znai da je i ona srena?
Razmiljanja su ju vodila u nedogled. Gubila se u samoj pomisli o srei. Gubila se u svojoj stvarnosti. Gubila
se u danu koji je tek poeo, a nije bila ni svjesna. Pokuavala je da dokui do istinske sree. Sama pomisao
da nije znala ta da odgovori samoj sebi, navela ju je da posloi stvari. Ovako...
Zdrava sam, to znai da sam srena.
Imam prijatelje i to je znak sree.
Mlada sam, da definitivno i srena..
3

Hmm, ljudi me cijene, potuju, vole.

Zadovoljna sam svojim uspjehom, trebalo bi i da sam srena.
Ljudi oko mene su sreni, onda i ja trebam biti.
Osmjeh mi je glavno oruje, ukazuje na sreu.
Sluam ljude,a I oni mene....

Stvarajui sve veu listu razloga zbog kojih bi bila srena, uvidjela je da ipak moda i jeste. Ono ipak ju
je malo kopkalo. to to nije potpuno? ta jo nedostaje? Zbog ega ta sumnja jo postoji?
Nije znala odgovor.
Nije znala da je ono to nedostaje, zapravo njeno uvjerenje da je srena. Nedostajalo je to to nije
doivljavala sreu kao neto istinsko. Nije uivala u svakom trenutku. Nije znala iskoristiti svaku priliku. ta
je srea, nije znala, jer nije dopustila sebi da ju osjeti, proivi, da uiva u njoj. Uvijek se pitala moe li bolje,
pametnije, drugaije? Kako bi trebalo? ta bi to predstavljalo? Ako ovo - onda ono?
Potom se prepustila. Odluila je da svaki dan bude njen dan za sreu. Jutro bi doekivala sa monologom:
ta je danas? Danas je tvoj najsreniji dan
Od toga dana svaki dan je bio njen dan. Svaka srea je bila potpuno doivljena. Svaki osmjeh je bio iskren.
Od toga dana nije bilo pitanja sumnje. Nije bilo mjesta za tugu, mjesta za nepotrebnu brigu. Bilo je mjesta
samo za sreu, pa ak i kada joj je srea izmicala.
Pronala je sreu u sebi. Pronala je ono to e joj svaki dan initi srenim. Uvidjela je da srea nije nigdje
drugo nego u njoj samoj. Da sreni moemo biti ne zato to to drugi misle, nego zato to to mi hoemo.
Shvatila je da ne odluuju drugi o naoj srei, ali mogu biti dio nje. irila je sreu i na druge ljude, osmjehom
osvajala svijet.
Jesam li srena? Da, jesam!!!
U nama samima nai sreu je - teko, a negdje drugdje nemogue. Agens Repplier
Sanja Janji

Mlinarica
-Tamo daleko... tamo gdje nema briga ni loih ljudi.
U drvenoj, odve staroj kuici pronalazim svoj mir. Jednostavno, pronalazim sebe. To je jedno maleno
selo u kojem je prije bilo na stotine kua. Starinskih kua. Ali prokleti rat uniti sve. I kue i ljude. Nestade
sve... u trenu. 78- godinji dedo sagradi jednu malehnu, drvenu kuicu u kojoj je pronalazio svoj rahatluk,
mir i sreu. Moj lijepi dedo daleko od svih, sagradi drvenu kuicu pred kojom se trenutno nalazim.
Mog dede vie nema, ali kua je tu. Za sjeanje, barem.
Stara, drvena, na pola oguljena ograda, koju je ve pojeo zub
vremena, i dalje stoji uspravno i posmatra. Baa u kojoj se
nekada nalazilo stablo jabuke i dalje pomalo die, ali bez
dede je, jednostavno, pusta.Bez njegove brige i njege. Dok
sam posmatrala bau, kroz glavu mi prooe scene iz
djetinjstva.Sjetih se ljuljake na kojoj me dedo svakodnevno
ljuljao. Najednom se vratih u svijet u kojem sam i bila.
Morala sam se vratiti.

Velika, drvena kuica stoji gordo i uspravno poput kraljice ve dugi niz godina. Polahko otvaram drvenu
kapiju i laganim koracima se pribliavam dedinoj kui.
Otvorih stara, kripava vrata i u samom oku oronule kue ugledah staru, drvenu stolicu na kojoj je moj
dedo poslije veere sjedao i itao knjige. Polagano se ljuljao na staroj stolici stavljajui velike naoale,
udubljujui se u prve retke knjiga. Uvijek je itao,
ali ponajvie od svega, volio je knjige o ratu. itao je sve dok nije oslijepio. Kada je izgubio vid, ja bih mu
itala. itala bih mirno, polahko, lagano i spokojno. Ba kao on. Sve je razumio i uvijek me sa polaganim
osmijehom pomno sluao i naprosto, uivao.

Bacih pogled u drugi kutak polumranog sobika, u kojem se nalazila polica sa par knjiga. Ugledah
pranjavu policu, sa pranjavim, odavno neotvorenim knjigama. Preplavie me emocije te se poneka suza
njeno spusti niz moje hladno lice.
Izaoh do velikog, starog mlina koji je dedinom smru prestao da radi. Odavno se nije pokrenuo, ali
odluih ga posjetiti i vidjeti da li se ita promijenilo. Ali ne. Sve je ostalo isto. Sve netaknuto. Uoh u
mlinaricu i pogledah stroj koji je ve odavno zakrljao od re i ostao netaknut. Pored mlinarice bijae
tamna prostorija u kojoj se sijekao duhan. Dedo je oduvijek bio pua. estoki pua koji nije mogao ivjeti
bez duhanskog dima. Ugledah stari sto na kojem su bili malehni tragovi duhana. Uoih izmaknutu,
zahralu stolicu i dedinu mainu za punjenje cigareta.
Bila je zalijepljena za sto dugi niz godina. Na malehnom, drvenom stalku ugledah crno- bijeli televizor. Eh!
Ko je jo imao televizor u sobi za rezanje duhana? Samo moj dedo. Uvijek je bio poseban.
Na televizoru uoih dedino naliv- pero i pismo koje je napisao svojim vjetim rukama. Na potiljku pisma
bijae napisana i godina. 1987. Otvorih staro pismo te proitah prve reenice: "Za jednu, jedinu i
nezamjenjivu. Za saputnicu ivota moga i kraljicu moju dragu."
Dok sam itala prve retke dedinog pisma, shvatih da je rije o neni. Neni koja je davno umrla i bez koje
njegov ivot nije ba najbolje funkcionisao.
Najednom, pogledah kroz pranjavi, polumagloviti prozor. Ugledah opet mlinaricu te mi u glavu navalie
sjeanja iz djetinjstva. Nekoliko slatkastih sjeanja dok sam bila malena.
Kroz maglu sam se dosjeala oronule, drvene klupice na kojoj sam sjedila zajedno sa dedom. Tu mi je
najee priao svakojake prie i zabavljao me. Igrali smo se i razbacivali ito. Naposlijetku, dedo bi uzeo
mlin za kahvu i mljeo.
Vrato bi se sa tacnom na kojoj su bila tri fildana. Njemu, neni i meni. Ali, nene naalost nije bilo. U
popodnevne sate, oprao bi dva fildana, a onaj trei, onako suh, vratio u staru vetrinu. Znao je da je vie
nema. Srce bi mu se steglo na trenutke, ali onda bi se sve vratilo na staro.
I ne primjetih, ve mi se nekolike suze skotrljae niz lice i odluih da krenem. Pri samom odlasku uoh
jo jednom u staru kuu. Razgledah dobro, okrenuh se i pooh.
Pored nekadanjeg stabla jabuke naoh bijeli, debeli, pleteni al. Bijae da ga je nena splela svojim
zlatnim rukama. Uzeh ga drhtavim rukama i miriui ga, napustih dedino ognjite. Napustih dedinu zemlju.
Napustih dedino najdrae mjesto. Napustih dedinu mlinaricu.
Selma etica

Kad dua zajeca

Kau da sam mrtav. Da je moja dua davno otila da ukrasi neko ljepe mjesto. Priaju i da sam sada samo
jedan obini most. I jesam. U oima ovih, da tako kaem, pokvarenih ljudi ja nemam duu i davno sam
umro. Jesam. Izgubio sam duu. Moja dua je otil onog dana kada je nestalo sloge meu mojom djeicom.
Otila je pognute glave jer se moja djeca posvaae i poubijae. Nekada sam bio ponosan, sretan i pun
ljubavi. A sada. Sada sam samo most. Most koji trpi rat iako je davno stavljena posljednja taka na tu
priu.Tuna je moja pria.
Pria kojoj ne vidim kraj, a poela je davno.ivio sam lijep ivot. Ljepi ni u bajkama nema. Svaki novi dan
sretniji od prethodnog. Okruen sreom i ljudima koji su me voljeli. Moje dvije sestre, moja anela dva.
One su me uvale i drale za ruke svakog dana. Onako snano i zatitniki kako samo sestre mogu. Njihova
sestrinska ljubav je bila neizmjerna. Nisu dozvoljavale da padnem. Nisu iako bio teret koji stoji izmeu
njih. Tu su bili ljudi. Moj narod koji je inio moju sreu jo veom. Uljepavali bi mi svaki dan.
Koliko sam samo sree vidio dok bi prelazili moj luk, a ja jo sretniji kada vidim ta ozarena lica kako se
smijee. Svi su bili sretni. Mnogo zaljubljenih dua je koraalo preko mene. A ja stajao ponosno, i divio se
njihovoj ljubavi.
Volio sam te dane. Volio sam vidjeti djecu kako se igraju na plaama moje rijeke. Volio sam vidjeti djeake
i djevojice kako se zabavljaju dok se kupaju u rijeci, a moja rijeka sva hladna, grlila ih. Raj. Ali onda se sve
promijenilo. Doli su neki udni dani. Magla je bila po svuda, a pokoji ovjek koji bi prohodao mojim lukom
vie nije bio sretan.

Nisam znao ta se deava. Ti ljudi koji bi prolazili su hodali uurbano, i kko se meni inilo, sa strahom.
Upitah sestre, ali ne odgovorie mi. Nedugo zatim i moje sestre se naljutie jedna na drugu, a ja onako
nemoan izmeu dvije vatre, trpio bol ne znajui ta se deava. Poela me preovladavati tuga. Svaku no
sam se tjeio da je sve prolazno, da e ujutro opet sve biti kao prije, ali nije bilo. Kroz svu tu zbrku sam bio
previe umoran, nekako iscrpljen i nemoan. I odjednom sam se potopio u dubinu suza ovog grada.
Tu je poeo moj san. Nerado ga se sjeam da ti pravo kaem. San nije bio kao drugi snovi. Ovaj je bio bolan.
Dua kao da je htjela da iskoi iz mene, kao da su komadi moga tijela letjeli na svaku stranu. Ali nisam se
mogao probuditi. Koraao sam iz jedne none more u drugu. Mnogo sam se plaio. Okretao sam se,
dozivao i preklinjao moje sestre da me dohvate za ruku. Nisu se pojavile. Bez njih je strah bio vei. Sanjao
sam krv. Krvi je bilo po svuda. Umjesto osmijeha, na licima ljudi bila je mrnja. ak i na licima djece.
Ni traga onoj srei. Svaki san se pretvarao u more. Strane none more od kojih je moja dua bila sve
slabija. Sve se svodilo na isto. Pucanj, krv i mrnja. Dan za danom sve je bilo isto. Svaku no sam dozivao
sestre, a one se nisu odazivale. Ugrabio bih tek pokoji minut mira, ali onda bi opet sve poelo. Puno gore
nego prije. Nisam znao ta da radim. Suze su tekle, a ja sam se bespomono duio u njima. Konano sam
se probudio iz tih nonih mora. Napokon kraj snovima o pucanju, krvi i mrnji. Polako otvarm oi. Od zraka
sunca ba slabo vidim. Jako sam nestrpljiv. Tako elim vidjeti svoj narod.A tek moje sestre. elim im
ispriati kako sam imao none more, i kako sam se mnogo plaio jer ih nije bilo.
Otvorio sam ih, ponovo sam ugledao svijetlo dana. Okreem se i vidim sestre. ute i stoje. Kao da se i
nisam probudio. Priam im, a one me ne uju. udno. San kao da je predugo trajao. Sve se izmjenilo. Mislio
sam da je do mene. Mora da jeste. Sve su krive none more i ti prokleti snovi. Sve je u redu, tu su ljudi.
Doli su da uveliaju moje buenje. Bio sam sretan, alli u neku ruku i zabrinut. Nita nije bilo isto. Prolazili
su dani, a ja nisam mogao prepoznati svoj grad. Sve je bilo mnogo udno, ne znam kako da opiem.
Ruevine, strah i tiina su opinile grad. Posmatrao sam ljude, nisu vie bili sretni, nije bilo osmijeha, samo
ta mrnja kao u snovima. Pokoji zaljubljeni par bi proao i dao bi mi nadu, i onda bi opet nestala kada vidim
mrnju. A onda mi rekoe Kule, moje sestre izmeu kojih stojim evo punih pet vijekova. Rekoe mi da moji
snovi nisu bili snovi. Rekoe mi da su suze iz sna bile moja Neretva. Rekoe mi da je mrnja iz snova bio
rat, a bol koja me odvede u snove, ruenje mene samoga. Mene! Ukras Mostarski! Zar mene da rue?
Zato? Kako? Milion pitanja, a odgovora nigdje.
Znam da mi se srce slamalo, a dua treptala od bolova. Kao da je htjela iskoiti iz mog tijel. Danima sam
razmiljao. U mislima, pitanjima nije bilo kraja. Jadno sam se osjeao. Zar nisam bio radost ovoga grada? I
ponos isto? Zar nije srea bila moje drugo ime? Izgleda da sam ivio u zabludi. Sva ta ljubav je izgleda bila
lana. Jedina istina su moje sestre.
Bio sam uvrijeen i ponien. Ali sam isto tako bio samo most. Kameni i bezosjeajni most koji je tu da stoji
i uti.
Tu sam i dalje. Stojim. Jest da moja dua vie nije tu. Otila je. I bolje da jest. Ne elim da osjeam ovu
mrnju meu mojim narodom. Samo u stajati. Biti u nijemi posmatra napravljen od kamena. Napravljen
da stojim.
Da stojim tu i razdvajam dva svijeta u jednom gradu. "Grade" oprosti meni, ljepoti tvojoj i ponosu tvome.
Oprosti mi to razdvojih dvije sestre. Dvije sestre koje nikad nisu niti e ikada, dodirnuti jedna drugu.
Molim te grade, Bar to uini za mene.
Mirsad Demi
7

Izgubljeni u zemlji krvi i meda

Meni je knjiga uvjek predstavljala djelo u koje utkam malo sebe, dodam mate i prie koje se vezuju za
neko prolo, sadanje ili budue vrijeme. Moju zemlju oduvjek je razarala prolost. Koja se posmatrala sa
one mranije strane. Moda, je to bila i greka ljudi koji u njoj ive.to su je omotavali crnilom postaknuti
neim jaim. Ukraavali je bojom tuge, a ne sree. Sad je dolo vrijeme, da se obavije svijtelijim bojama.
Da se iznesu i ispriaju na svjetlu dana neke veselije prie.
Tuga razara ovjeka. Budi u njemu zvijer i elju da drugom nanese bol, ili ga umrtvi do drugog
vaskrsnua.Tree stanje u bolli nepostoji.
Kau: "Bosna je zemlja krvi i meda. Koliko daje gorine, toliko prua slatkoe. Mjesto spajanja i razdvajanja.
Uzimanja i davanja, svega to u ovjeku ima, a najvie ivota".
Da li bi sebe mogli porediti sa svojom zemljom? Da li nas dvije imamo istu sudbinu? Da li e na vijek biti
krai ili dui? Da li e vijeno postojati vrijeme spajanja i razdvajanja? Da li u ikad moi rei volim te i
prgrliti te bez straha i bojazni? Da li e u njoj ikad biti
normalno da ruke spajamo, iako se ti zove Damir, a ja
Jelena?
Toliko pitanja imam, sa njima zaspim i sa njima se
budim.
Svaku no novi san me prati, kao duga kiu. Neki snovi
su jasni , a neki tako nerazumljivi i magliasti.
U snovima vidim svoju zemlju drugaije. udno je
koliko lijepih slika moe da se stvori, kad sve posmatra
irom otvorenih oiju , putajui druge da grade svoj i
potuju svoju vjeru , ime i znak koji nose.
"Osea li ti taj miris"?- upitala je djevojica sa utim
loknicama tamnokosog djeaka koji je stajao kraj nje.
"Da, osjeam. Samo ovo nije onaj runi miris koji se irio
poljem, kad sam se vratio po mog cuku Lesija. Ovo je
neki drugi, ljepi miris. Slian onom kad majka unese
crvene rue u kuu i stavi ih u vaznu. A, one mirom
miriu".- rekao je tamnokosi djeak.
"Hoe da se igramo"?- pitala je plavokosa djevojica koja je u ruci drala svoju lutku. Lutkina kosa je bila
izlomljena i aava. Jedna ruka na lutki je nedostajala. Ipak, ona se nije odvajala od nje, ve je vrsto drala
uz sebe . Grlei je i dajui joj dio svoje topline i ljepote.
"Hou. A, zato tvoja lutka nema lijepu kosu, kao to je tvoja"?- pitao je tamnokosi djeak.
"Ne znm. urila sam da stignem majku, a ona je pala. Oko nas je bila vatra. Jedan plamen je zahvatio
lutkinu kosu i obojio je u sivo- crnu.. Uplaila sam se i pobjegla u umu. Vie se nieg ne sjeam".- rekla je
plavokosa djevojica.
"Nemoj da se plai. Ni moga psa Lesija nema. Ja sam sada ovdje. Daj mi ruku. Idemo sad da se igramo na
nekom ljepem mjestu."- hrabrio ju je tamnokosi djeak.
Djevojica rumenih obraza i crvenih usnica, nasmei se i prui ruku djeaku. On ju je sa osmjehom
prihvatio. Zatim su potrali u susret Suncu i nestali u njegovim sjajnim zrakama".

Otvorila sam oi.Sunce me je zaslijepilo.Tu no nisam navukla aluzine na prozore.No je bila tmurna u
oekivanju kie, bez nagovetaja sunanog jutra. Ponovo sam sklopila oi,a li ovaj put da bih upila sunevu
toplotu. Zatim sam zaula sitne korake.Moj mlai sin se unjao na prstima.U ruci je nosio svog utog,
plianog medu. Za njim je ila i njegova sestrica. Suneve zrake bacala su zlatni sjaj na njegovu kosu i
izgledalo je kao da je zlatom okupana. Kosa joj je bila u loknicama, kao kad sam ja bila mala. Nasmeila
sam im se i rairila ruke. Oboje su uskoili u moj krevet, dajui mi svoje ruice i nene poljupce Pri dodiru
loknica moje keri i plianog mede moga sina, vratila su se seanja na san.Setila sam se tamnokosog
djeaka i djevojice sa zlatnim loknam. Dvoje djece koji su se sluajno zadesili na jednom mjestu, koje
vrijeme nije moglo promjeniti. Neke vie sile, neke jae ike zavadile su krv koja se do skora mjeala i
stvarala neka druga, nova i bolja pokolenja.
Istraivala sam svoju zemlju poslednjih godina, pratei sva deavanja koja su ostavila trag na mojoj dui i
u mislima. elela sam da sve runo poklopim lepim stvarima koje su se desile. Bilo je toliko lijepih pria,
samo ih je trebalo ispriati. Jedan mkarac udahnuo je neobinu elju u mene .elju da se borim za ono
to je vrijedno , jer vrijednost je ono emu cijelog ivota teimo. On je postaknuo toliko toga u meni.
Verovala sma da emo se zajedno boriti , ali on je nestao. Ja sam nastavila dalje, ponesena inatom,
prkosom i onim to se zove "Balkanskim duhom". Krenula sam sama u nepoznato , voena istinskom
eljom.eljom da se sve prikae drugaije.Nala sam prave prie, stvorila divne fotografije i poelela da ih
pokaem svijetu, koji je jedino vidio crnilo koje nas obavija, ma koliko ga mi upali od sebe.
Ima puno pria, a ja sam izdvojila neke.
Jedna je o bendu, a druga o mladom branom paru. Interesantne, jer su nastale u gradu, koji se uz njih
budi iz pepela , a kojeg su svi zaboravili. Sete ga se samo onda kada se upali hiljadu reflektora u godini i
danu koji ima dvije jedinice. Svi isti, ljudi od krvi i mesa, ali razliitih imena i vjera. Neki su Srbi, a neki
Muslimani. Neki su bili bolji na klavijaturama, a drugi na icama. Jedni od njih muziki obrazovani, a drugi
nadareni. Razliiti i drugaiji, a opet jedno u stvaranju predivnih melodija.
Samo malo dalje, na kamenim temeljima, neke od poruenih zgrada sedeli su dvoje mladih. Momak i
djevojka. On ju je grlio, dok je ona njeno milovala svoj veliki stomak, pri svakom udaru malenog bia koji
je rastao u njemu. Momak se zove Rusmir, a ona Rua. Kako e se zvati njihov budui sin ili ker, ostaje da
se vidi. Njegovo ili njeno ime nee biti toliko bitno, koliko njegovo postojanje i to to su ona ili on roeni
ba tu u tom poruenom gradu.
Junaci iz ovih pria, vraa moju zemlju na nove, pravilnije kolosjeke, prkosei svojim duhovima i
postojanjem svima, a najvie neovjeku, bez slova !
Ljubica Mlaenovi

POGLED U VJENOST
reo sam sino ponovo tog ovjeka. Sam je, tuan, nesrean, gleda samo u falu i u prazninu. Prolazio sam
tom ulicom mnogo puta i uvijek ga sretnem u takvom stanju. Polu pijanog, sigurno gladnog ali to najvie
S boli tunog. ta se desilo tom nesrenom ovjeku? Zato je postao takav? Ne vjerujem da se takav rodio.
Ko mu je uzeo dane? Posmatrao sam ga dugo svake naredne noi kada sam tuda prolazio. Uvijek iste
radnje, isti pokreti, kao da mu je samo to vano. Popije malo iz flae, pogleda zatim u nju a onda njegov
pogled zavri negdje u daljini, praznini, beskonanosti. Kao da neto ili nekoga tamo trai. Neto to je
izgubio. Nekoga koga nema. Ponudio sam mu smjetaj i hranu. Odbio je, ponosno.
-

Ne treba mi to - rekao je samo.

Recite ta vam treba, uinicu sve ? - insistirao sam.
9

Ono to trebam davno me je pretvorilo u ovo to sam sada - rekao je gledajui u onu istu prazninu.
Ispriao mi je sve. Sve ono to ga je dovelo do toga. Bio je nekada ugledni gospodin, profesor, bio je
primjer. Sada je niko i nita. Sve to je imao dao je za ovo to je sada - nita! Sanjao je i elio porodicu,
enu i djecu. Nita mu se nije ostvarilo. Nita sem, ene.
Kada je upoznao nju, vjerovao je da je osvojio svijet. Sa njom je bio sve, kralj, vladar nad ivotom i smru.
Bila mu je prava, prva ljubav. Prva i ona prava. Osjeao je to itavim biem onoga dana kada ju je prvi put
vidio. Prva i poslednja... Meutim ona nije marila za njega, za ono to joj je on pokazivao.
Moda nije odgovarao njenim standardima, nije bio njen nivo. Odluio je da joj kae sve..sve ono to
osjea, to ga mui. Samo je o njoj razmiljao iz dana u dan. Naao ju je i sve joj rekao otvoreno, iskreno
od srca. Sasluala ga je a onda samo bez rijei okrenula glavu i otila. Gledao je dugo u tom pravcu. Pratio
svaki njen korak. I kada je nestala iz vidika njegovog oka i dalje je samo stajao i gledao, gledao...gledao
Ostao je tu dugo vremena, moda do jutra, moda i itav naredni dan. Ne zna ni sam, ne sjea se.
Sjea se samo njenog odlaska. I utanja. Tiine. Mune i teke. One koja je zauvijek postala dio njega.
Tiine koja je nadomjesitla onaj dio koji je otiao sa njom. Pronaao je tada sebi druga, flau, alkohol.
Postepeno je poeo da se opija. U pijanstvu se osjeao nekako bolje, kao da mu je to pomagalo da
zaboravi. Da zaboravi nezaboravno. Nju. Taj odlazak. Svaki dan mu je postajao isti, dok se svi dani nisu
pretvorili u jedan jedini. elio je da nestane, pobjei nije mogao a i nije imao gdje. Prestao je da odalazi
na posao. Neto ga je izjedalo iznutra.
Pustio je bradu i kosu. Mislei da e tako postati neko drugi. I od tada je ovakav kakvog sam ga sreo i
upoznao. Zaputen i tuan, nesrean. Od onog dana uvijek dolazi na ovo mjesto, ovo gdje ju je poslednji
put vidio. Mjesto sa koga je otila jednom, jednom i zauvijek!

Zato je nikada nisi traio? - pitao sam, ne znajui ta da kaem. Pomalo ubijen onom to sam od njega
uo.
10

Nisam, eto tako - odgovorio je.

Nije elio da kae. Boljelo ga je mnogo Ona ga je boljela, sjekla kao ma koji lako otricom presjeca sve
ega se dotakne. Postao sam uznemiren, unutra. Zautao sam, no ipak sam ga upitao, jer u nama postoji
neto mnogo jae od nas samih.
Trebao si potraiti neku drugu, bolju moda - pokuavam da bilo ta ujem od njega. Da nekako prekratim
smrtnu tiinu posle onog odgovora.
Ne, druge je nisu vrijedne. Voljeo sam jednom i zauvijek - dodao je pogledavi po prvi put u mene.
Tada sam u tim ocima vidio LJUBAV. Vidio sve ono to osjeca, vidio taj odlazak. Sjajile su NADOM,
nepokolebljivom. Zato je tu svake noi. eka Nju. eka je da se vrati, eka jer joj nije rekao sve. Primjetio
je da ga gledam i skrenuo pogled.
Zato si uvijek ovdje - dodao sam.
Da, zato - uo sam glas nesrenog ovjeka.
I dokle tako upitao sam.
Sve dok je tako potrebno, za ljubav ne postoji ekanje - promrmljao je.
Vie nisam mogao nita da kaem, nita da pitam. Ostao sam bez rijei, onih pravih.
Jo uvijek je na
onom istom mjestu, sa flaom u rucu i pogledom u daljinu, u beskonanost. Pogledom ka Njoj, za Njom.
Trai je. eka. Nada se. I ostae tamo. Ostae zauvijek. Vjeno, ba kako i voli.
Ponovo veeras ga gledam, prolazim. Iste radnje, ba iste. Isti pogled, sa nadom.
Gleda i
netrepe. Dok ovo veeras piem pitam se da li vrijedi. Da li vrijedi ekati, bilo ta? Pitam se koliko ce jo
izdrati tamo... Da li ovjek moe toliko da voli?
Kolika je snaga ljubavi? I da li smo svi pomalo ON!!!
Stefan uri

18 godina
Krenuh razmiljati sada o tome koliko sam dobroga uinio u svome ivotu. Vjeito je to suprotstavljanje
dobra i zla prisutno u naoj prirodi ivljenja, ili bolje rei preivljavanja. Poeh razmiljati sada o svom
djetinjstvu. O onom djetinjstvu u kojem je ivjela poslijeratna ogorenost i vanrazumna mrnja ovjeka
prema ovjeku. Dodue, bio je to moda najljepi dio mog, jo kratkog ivota.
ivio sam u jednom velikom selu, za koje sam kasnije saznao da mi je samo tada bilo veliko. ivjela je igra
nas djeaka u tom selu, moda je to jedino ivjelo tada u tom mjestu. Veina djeaka su bili stariji od mene,
uvijek sam se trudio da sve uradim po njihovoj volji. Nikada neu zaboraviti kako sam se jednom prepao
kad nisam uradio onako kako su mi ti stariji drugovi naredili. Majka me je vidjela kako se igram bos po
otrom pijesku koji je prekrivao seoski put, te me otro pozvala kui.
Odmah sam krenuo, iako mi nije bilo po volji. Strepio sam danima da me nee stii huk batine kada ponovo
sretnem svoje drugove. ak nisam danima izlazio napolje, pravei se da sam bolestan. Sada se smijem
kada pomislim na te brige. Krenuo sam i u kolu. Uvijek su mojoj mami govorili da ima pametno dijete. To
sam mrzio, nisam tada znao zato, ali sam kasnije to mogao razumjeti. U koli sam uvijek uivao najbolju
poziciju kod uitelja. I on me volio, ustvari ja bar tako mislim.
11

Ile su tako godine sklapajui jedan blistavi mozaik koji se zove mojim ivotom. Jedan mi je dogaaj uveliko
promijenio moj ivot. Odluili smo da se selimo u grad. Bila je to odluka koju ja naravno donio otac. Sve
mi se tada promijenilo. Nikako mi se nije sviala ta promjena moje okoline i drutva. Bio sam pomalo
izgubljen. Teko sam se navikavao na novu kolu, sada ve gimnaziju, nove ljude oko mene, novi dom. Bilo
mi je neugodno i zamijeniti stari seoski put sa tvrdim i crnim asfaltom.
Zaista je to bilo teko, ali sam vrsto hodio putem koji je ipak bio dobar za mene. Tada sam upoznao i
jednu novu emociju. I njeno ime sam rijetko spominjao, a zove se ljubav. Ipak meni se ta emocija nije zvala
tako, zvala se Lejla. Ah, i sad kad se sjetim njenog bisernog osmijeha na onom njenom stidljivom i nevinom
licu srce pone jae da kuca. Radio sam sve kako bih uvijek gledao njen osmijeh. Ta prva ljubav moda
bude neto najuzbudljivije to nam se moe desiti. To su i mnogo vee brige od onih koje sam imao i
djetinjstvu. Koliko god brzo se ta prva ljubav ugasila, ipak e ona vjeno ivjeti u naem pamenju, jer je
bila prva.
Dolazim sad ve u blisku mi prolost. Ve sam se polahko navikao na gradski ivot. Imao sam i dosta
prijatelja, vjerovatno zato to sam volio vie pomoi drugom nego sebi. To je vjerovatno najvei razlog to
se broj ljudi oko mene stalno poveavao. Moje srce je postajalo ispunjenije. Neki dan napunio sam i 18
godina. Svi ti prijatelji bili su taj dan oko mene. Za mene nema vee sree od toga.
Moramo jasno iriti poruku da je to najvee bogatstvo. Najzadovoljniji bih bio kad bih poruku mira i ljubavi
poslao svakom ovjeku na ovoj planeti. Moda to nekad i uspijem. Dok zavravam svoje sjeanje
naumpade mi jedna reenica koju mi je moj otac stalno ponavljao, a to je da trebamo izmamljivati
osmijehe na tuem licu, da nam to treba biti glavni cilj i zadaa u ivotu.
Faris Hazi

12

Za umornog, voljenog djeaka

Djecace moj umorni.Osobo u cijim ocima,kroz polusavijene trepavice,sto prije zelim da ugledam
zaljubljenicki sjaj.Isti poput onog kojeg sam ja nosila u svojim kestenastim zjenicama ljeta prosle
godine,dok sam naivno slijedila svaki korak koji vodi sokacima recenice kojima bi zavrsavale moje omiljene
bajke :"I bili su sretni do kraja zivota."Jesu.Bili su.Ali ljudi koji nisu rodjeni s greskom.Sretni ce biti samo
ljudi pri cijem se rodjenju nebo osmijehne a zvijezda padalica zatreperi jos jace.Moja zvijezda
je,vjerujem,izgubila sjaj poput ampiona koji gubi me.Ti si bijelo ja sam crno.Ti si sunce a ja mrani
tunel.Ti si povjetarac s juga,ja sam kruti mraz.Ne ide to.Ne idemo mi.Jedno uz drugo nikako.Tako su
odredili.Pruturjeit se ne zelimo,ne smijemo i ne usudjujemo.Krivim ih.Krivim one sto ne znaju kako je kad
ti pred ocima bljesne buducnost sa osobom koju si potajno poznavao cijeli zivot,a u potpunosti je upoznao
u onom trenutku kada si shvatio da volis.Nju.Njega.Nije to sad bitno.Ne zelim da gledam svaki dan kako ti
oci gube zivost pri svakom spomenu mog vrazije pogresnog imena.Boli a volis.I bole oci,dusa,tijelo.Oci
tvore rijeku,rijeka tvori bol.A preko te boli ja gradim most kojim cu uvijek odlaziti od tebe,pa ti se istom
zaraslom stazom,opet vratiti.Dolazit cu odlaskom.Odlazit cu dolaskom.Nikad necu znati sta zelim istinski
uraditi,ili sebi to jednostavno necu ponuditi kao izbor.Kao izbor koji imas na dlanu prilikom biranja
sladoleda ili kolaca.Necu dozvoliti da biram,jer znas da cu uvijek izabrati ono sto ne smijem dobiti.Izabrat
cu nas.Odlazit cu mnogo puta,pokusavat cu otici jer cu misliti da ce biti lakse,bolje i sigurnije.Bolno cu
zazmiriti pred krvarenju svih stanica i udariti sama
sebi samar kada pozelim da ti kazem da te
volim.Bolje da presutimo sve sto zelimo da
kazemo.Bolje da se vratimo tamo odakle smo
dosli.Mi.Ja i ti.Izbjeglice iz poljane uvelih
makova.Bolje da odemo tamo gdje se ne
poznajemo.
Ponosna sam na ovu svoju zadivljujucu moc laganja
same sebe.Laganja nas.Mozda je to jedina stvar u
kojoj sam dobra.Priznaj da divno pametujem i kao
"slijedim razum".Sve sto sam rekla nema
smisla,boli,ali molim te,pokusaj vjerovati u moje
poluuvjerljive rijeci.Drhtave su moje usne dok ih izgovaraju.Ali ne osjecas.Nema te tu.Dugo te nece
biti,znam.A i kada budes tu,pitam se bolno,ni ne zeleci znati odgovor,da li ces biti toliko blizu da ti osjetim
toplinu ruke i strah u dubokom glasu boje tame.Hoces li preuzeti rizik da vidis djevojcicu koja je u tvojim
ocima andjeo,a u necijim tudjim "neko ko te ne zasluzuje"?Mozda su upravu ti "neki tudji".Mozda je ova
svilenkasta pticica koja stanuje u odajama moje duse ipak odletjela dalje nego sto je trebala.Mozda ja
nisam neko s kim bi ti trebao imati sjaj u ocima.Vjerujem da ce nekad neka,bolja i njeznija probuditi u tebi
ono sto ja nisam smjela.Vjerujem i znam da ce nekad neka znati da te voli kao ja.Ne mogu te natjerati da
se boris za mene ali mogu nesto drugo.Mogu te natjerati da me pustis i krenes dalje.Koliko god da boli i
pece ta rana,prestat ce.Znas i sam koje rijeci uvijek u glas ja i ti ponavljamo:"Proci ce sve,i radost i
tuga".Samo molim sebe,tebe i nas da ne idemo putem kojim smo krenuli.Jer ce nas odvesti u crnu
provaliju.Unistit ce nas to milo moje.Molim te,iskro moga oka,odmakni se od mene necujno,jer ja od tebe
ne mogu.Magnet u meni ne moze da te pusti jer si sve ono sto sam trazila.Ne znam te previse dugo,ali
znamo se od davnina.Imala sam te u sjajnom oblacicu iznad glave dok sam se igrala rascupanim lutkama
kao djevojcica.Sjecam te se jer si vec dugo stanovao u meni kao "djecak ciji cu stisak ruke osjetiti kad
udahnem posljednji magleni oblacic izronjen iz bosanske "have".Magnet koji nas vuce jedno drugom ce
nas jednom ubiti.Ne voli me iskro oka moga.Nemoj.Zbog njih.Neka mirno spavaju.Vjeruj mi,ja cu uvijek
biti tu.U svakom momentu tvog zivota.Kad je najteze,imat ces me.U zraku i pjesmama.Ja cu zivjeti s tobom
13

i u tebi.Ti ces u meni.Obecajem ti da cu se radovati tvojim svecanim datumima.Radovat ces se i ti

mojim.Morat ces.Ako mi ne slazes da ti nije drago sto sam postala zena i majka,glasno cu opsovati ovo sto
zivim.Bit cu tu da me pozoves kada budes trebao ideju za prosnju svoje djevojke koja ce postati tvoje
sve.Imam ih na milijarde.Znas kakva sam sa idejama.Bit cu tvoj andjeo u zivotu uvijek. Kad kaze "Da",
napisi mi poruku da si najsretniji covjek na svijetu i da ti je dusa puna.Reci mi "hvala" i bit cu sretna.Kad je
vidis u bijeloj raskosnoj haljini reci joj da je volis.Zadrzi pogled koji ne luta nigdje s njenih ociju.Reci joj da
si cijeli zivot cekao da upoznas nekoga poput nje i da nikad niko nije bio kao ona.Da je najbolja.Molim te
voli je iskreno.Kad kazete "da" oboje,nasmijesi se i opet je poledaj.Nemoj slucajno da skrenes pogled na
okolinu jer...ja cu biti tu.U pozadini.Ne okreci se,milo moje.Necu biti tuzna.Bit cu nasmijana i ispunjena
zivotom.A znas li zasto? Zato sto ces ti biti dobro.Vidjet cu da ta zena zasluzuje tebe i sve ono sto si ti.Jer
ja nikada necu biti ona. Ja nisam tvoja sudbina.Doci ce ona.Ovo ce proci,samo me moras
pustiti.Raskomadati taj konopac kojim smo vezani.Koracaj kroz zivot milo moje.I ja cu nekad morati
krenuti dalje. Nekome cu i ja pripasti.Mozda ce me taj neko ludo voljeti i zeljeti sa mnom sve ono sto smo
jedno s drugim zeljeli i ja i ti.Sudbina mozda tek planira moju srecu.I tvoju.Ja cu cijeli zivot prozivljavati
samo s tobom jer ces biti u meni uvijek. Bit ces tu kad ja obucem bijelo i nesigurnim korakom krenem na
podij na kojem se izvodi prvi ples.Nagovorit cu ga da plesemo onu nasu pjesmu.Ako me upita zasto bas ta
ja cu se samo nasmijati i slagati da mi je bez razloga najdraza. Kad me uzme oko struka i nasloni svoju
bradu na moj vrat ja cu samo tiho sapnuti u sebi da mi budes sretan.I bit ces u meni kao sjecanje. Kad
postanem majka voljet cu to malo stvorenje.Bit cu sretna...ali,dok se ne okrenem prema drugom cosku
gdje ce sjediti on.Taj neko,buduci. Bit ce mi tesko jer ce mi bljesnuti slika koju sam kao 18-ogidisnjakinja
vidjela.Ti.I ja.I taj trenutak koji cu zivjeti u toj vremenskoj razdaljini od sad,do tad.Bit ce mi tesko,ali cu
sutjeti. Nikome te nikad necu spomenuti.Obecajem.Za moje i za tvoje dobro.Mozda je najbolje da svima
budemo jedno veliko nista.Ako te iko upita za mene,presuti me.Ne,milo moje.Mi se ne volimo.Ne
zalimo.Svejedno nam je.Mi smo samo jedna prolazna zivotna faza u koju nikad niko nije
vjerovao.Razmisljat cemo na ovaj nacin.Obecaj mi milo moje.Ne smiju da znaju.Ako ikada docekam
sekundu u kojoj cu te vidjeti kao onog zaljubljenog djecaka od prosle godine,pazi da nas ne prevari ovo
sto osjecamo.Ako mi ikad dodjes,nemoj mi priznati da me volis.Samo suti.Samo me pogedaj kao da sam
niko i nista i nastavi dalje.Nemoj da dozvolis svojim usnama ispucalim od zime koja tece izmedju nas da
mi se priblizavaju.Zaustavi sebe i mene.Udalji nase malo carstvo ljubavi.Ugasi vatru.Pretvori je u sante
leda koje plove Antarktikom.Zjenico oka moga povjeruj im.Zamrzi me nekako.Ne voli me.Jesam.Ja sam
olos i vjestica.Nemam dusu i ne znam da volim.Povjeruj da sam losa za nas.Ubrzaj korak na odlasku.Kad
se okrenes,podjes i iskoracas par koraka ja cu poci tebi da ti kazem nesto.Kad krenemo svako u svom
smijeru ja necu izdrzati milo moje.Okrenut cu se za 180 i potrcati tebi da se stopim s onim sto je zauvijek
odnijelo pola mene.Pozeljet cu da ti kazem da me ne ostavljas i da te volim.Znam to.Poznajem ovo malo
sandue u sebi bez zrna ponosa.Prezirat cu sve.Ali preklinjem te umorni djecace,ubrzaj korak.Ne dozvoli
da te sustignem i zaustavim.Zivot nece cekato nas.Ni mene,ni tebe.Budi ono sto sam uvijek htjela da
budes.Budi sretan.Mi nismo uspjeli.Nismo dobili priliku da budemo zadnja zelja pred ponoc jedno
drugome. Milo moje,mi smo kao perje rijeci sakom i kapom davali.Zaklinjali se u ovo nesto sto smo valjda
imali.Lazi smo jedno drugom obecavali.Kao klupko dusu smo nit po nit polagano oparali.Ni neciji a ni
svoji.Cekali a nikad ne docekali.Milo moje,zelim da cujem da si nasmijan.Tad ce biti dobro jer,ti imas dug
da budes sretan.Za nas oboje.I jos nesto.Nemoj nikad da pitas da li je moglo bolje.Ja sam svakako oduvijek
i zauvijek tvoja.To je najbolje sto djevojcica sa greskom moze da ponudi umornom djecaku.
Merima Berberovi

14

O ljubavi
Zaljubio se I odletio. Otisao je u susret svojim idealima. Zbog teske sile obgrlio se smrcu. Nestao je, ali
ostao. Ostao je sijajuci u mraku, na prigusenom svjetlu. Prasak stvara njegovu siluetu, cestice se skupljaju
I prave obrise lica. Pronalazim te izrazajne crte, guste obrve, siske koje padaju preko duboko sivih ociju.
Sivilo me uvijek povlacilo u njega, duboko sivilo koje tu I tamo na suncu zasija, ali tako neprimjetno I
diskretno. I da ne zaboravimo pogled koji je volio samo sebe.

Nije za druge mario, a u tudjim ocima primjetio je jedino svoj izraz. Znao je da iz njega izbija pakost I zelja
za postajanjem uzvisenoga. Znao je I da to nije mogao postati. Covjek na zemlji nije mogao biti uzvisen.
Cak I pored posjedovanja toga znanja silno je zelio rasiriti krila, istaci se I poletjeti. To je I uradio. Zbog
ljubavi je poletio tako visoko, bio je jedna brza ptica koju niko nije mogao posjedovati.
Niko sem nje. Njoj je na rame slijetao sa zalaskom sunca. Noci je provodio cvrkuui joj na uho. Bila je
njegova muza. Plavooka muza, proporcionalnog tijela, debelih usana I rumenih obraza trebala je da
pripada samo njemu. Ali ne, ta ljepotica slomila mu je krila. Jedne noci njeno rame je bilo zauzeto.
Druga ptica saptala joj je na uho. Njegova krila se slomise, sve sto ga je cinilo iole covjekom palo je u vodu.
Jakom silom dotakao je tlo I tako ga je ljubav ubila.
Tijelo mu je zavela I bacila ga na hrpu drugih propalih ljubavi. Sada je postao samo poezija koja se
pojavljuje na ovom prigusenom svjetlu. Sada meni cvrkuce o svojoj tuznoj prici. O jacini ljubavi, bolnome
letu I svome zadnjem pojavljivanju

Tamara obota

15

Drava
Jedna grana oinu ga po licu i iz rane potie uzavrela krv. Dodirnuo je svoje meso i krv je bila na njegovim
rukama. Vukao se ka provaliji jer je put vodio ka njoj i drvee ga je vodilo ka izlazu iz tamne ume. Pogledao
je ka nebu, koje se samo naziralo kroz kronje i u tiini aputao molitvu. No iznad njega su bila visoka stabla
drvea koja su mu se pribliavala. Jedan vojnik zarobljen u umi. Jedna mladost, neostvarena.
Davno su se njegovi saputnici iz ete odvojili, a on oaran ljepotom prirode i makar na tren odlutavi od
surovog sivila stvarnosti, odlutao je od njih. Njegovo tijelo, bilo je mamac u umi. Ona ga je ekala na
obronku, poput mlade ljepotice zavijene u plat purpurne svile, koju je mogao gotovo da vidi kako stoji i
posmatra ga.
A on se provlaio kroz umu, koja ga je ibala granjem po licu i bievala po leima, zarivala svoje koate
ruke u njegove rane duboko, istiskivajui posljednje atome njegove snage. ivio je za spoznaju da je put
kojim je hodao i koji ga je vodio ka tom sivilu na kraju horizonta , bio samo luzija. Jer je bol u njegovoj glavi
postajala neizdrljiva, a uma je nastavila da hladnokrvno usijeca svoje kande u njegovo tijelo.
Obuen u zelenu odoru , tu ispod lia bio je neprimjetan meu visokim kronjama stabala, a bili su ista
materija ali samo razliite boje i snage. Njene naputene staze posluile su mu kao sklonite od zvukova
granata koji su odzvanjali du planinskih klanaca. Miris rata izbijao je iz zemlje, poput otrovnih gasova i
prijetei okruivao svaki pedalje njegove domovine.

On, lice i simbol svoga naroda, dua svoje drave, bio je kamen koji se kotrljao kroz umu, sputan od
strane velikih drvea koja ga nisu mogla ak ni svojim dubokim korijenjem i istorijom slomiti .
Prepustio se naletima emocija, nemoi i otpora prema koatim granama stabljika i postao dio prirode,
stopivi se sa njenim zvukovima, bojama, mirisima., njenim govorom.
Kroz nju mogao je da osjeti veliinu strasti i krvi koja mu je tekla kroz vene i sada kroz njegovo lice i tijelo
ovaj put, neizmjerno slatka i puna snage ulijevala mu elju je za ponovni uzlet njegovih polomljenih krila i
borbu koja nikada nije smjela da se prekine, jer u njemu u njegovoj dui vapilo je i vikalo hiljade dua.
Spoznao je i mali dio njegove drave koji je ona zauzimala u tom surovom svijetu. Vidio ju je jasno,
ostavljenu praznu, naputenu. Jaku kao kamen, koja se pored svega nije
predavala i on jedan kamen u mozaiku stradanja, dugo se kotrljao kao to je bila duga istorija njegove
napaene zemlje i naroda njenog.
Udarivi u veliki kameni spomenik metalik boje na kraju uvale, polako se vratio u stvarni svijet. Prolost
njega i njegovog naroda koju je preivio padajui niz umu, ostavio je iza sebe. Sada tu ispred njega bio je
jedan visoki kameni blok sa ispisanim imenima boraca koji su poginuli za istu tu zemlju na kojoj je on sada
stajao.
Veliki broj crvenih cvjetova koji su rasli oko njega, mirisali su tako spokojno i donosili su sjeanja.
Naslonivi se na taj kamen elio je da vjeno ostane ispred njegove sjene i postane dio svog tog silnog
kamenja koje se kao i on dokotrljalo iz ume i nagomilalo poput humke za nekog slavnog junaka, kakva je
bila njegova domovina . Jaka kao kameni zid, mogla je biti poraena ali ne i pobijeena.
No vrijeme oko njega se mijenjalo i upravo ta ista livada na kojoj je bio, bila je otvorena, naputena sama.
Ostao je sa velikim kamenom iza sebe, svjedokom minulih vremena koji mu nije mogao biti nikakvo oruje.
A iz svakog ugla dok je jo lie mijenjalo svoju boju, vrebali su drugi mnogo straniji ratnici. Njegova
humka je bila naputena , bez ratnika koji bi se borili za nju.
Brdo iz nje se uspinjalo poput planinskog masiva , a iza njegovih klanaca leali su odgovori ka slobodi ili
propasti. Nije elio da ostane tu sleen poput kamena u prostoru i vremenu.
Zato obrisavi znoj sa svoga lica, dok se mrak polako pribliavao u dolini, krenuo je ka planini.
Zvijezdana Markovi
16

Jesen u Maju
Ona mnogo voli zimu. A ja mnogo volim nju. Valjda zato mrzim maj. U maju nije ni proljee vie, a nije jo
ni ljeto, nego neto strano i potpuno udno. U maju je haljina bijela i veo od svile, a ponekada mi se ini
da me sve tuge ovog svijeta na maj sjeaju. Nemoj me pitati zato sam toliko tajanstven. I sentimentalan
u isto vrijeme. Odgovor ne znam ni sam. Glumei godinama da sam hladnokrvan i "Limeni", kako me je
jednom davno netko nazvao, bojim se da sam zaista to i postao. Ponekada moram pogledati u ogledalo
da se uvjerim zaista da sam to ja, u ovoj koi i u ovom tijelu. Od kada me je moja Dorothy napustila ova
koa mi je postala uska i neudobna, esto poelim da je promijenim, zamijenim za neku novu, neku u kojoj
me ljudi, koje sretnem na ulici, ne bi primjeivali i ne bih morao izgovaram to prokleto " zdravo "i onima
kojima elim i onima zbog kojih bih najradije promijenio i adresu i broj i kompletnu linost.
Biti student u Beogradu, to zaista zna biti i tuna i sretna injenica, istovremeno. Biti student u Novom
Sadu isto je to i biti student u Beogradu. Biti student bilo gdje drugo u Srbiji i svijetu je isto to i biti
student u Beogradu, jer nije stvar u Beogradu, stvar je u tom malom mjestu dalekom od Beograda, onom
malom mjestu u Bosni. Da, Bosni i Hercegovini, ovdje u Srbiji je svi zovu samo tako, Bosna, ono
Hercegovina su ispustili negdje usput, moda se zagubi na graninom prijelazu ili negdje drugdje. Naem
tako te zagubljene dijelove, razbacane po Srbiji, naem to "Hercegovina", naem njeno ime u vie
primjeraka i naem Balaevia i "Svirajte mi jesen stie dunjo moja", naem neku kafanu gdje mogu se
ponaam onako lijepo i boemski, kao ura Jaki, i kada sve to pomijeam uz vino, neu rei jeftino jer na
vinu ne treba tedjeti, i cigarate, onda postanem tako tajanstven i sentimentalan kakvog si me upoznala.
Ja mnogo volim priati o njoj, a malo tko voli me slua, pa priam tako ljudima koji me ne sluaju, jer
odavno mi nije vano da li me sluaju ili ne, vano je samo da priam, priati dugo o njoj jer ona zasluuje
da se pria o njoj, ona koja se udala 18.maja neke godine. Da se udala za mene vjerojatno bih taj datum,
kao pravi mu ponekada i zaboravio, ovako sam ga zapamtio zauvijek. Da, citiram Balaevia, nisam ja u
stanju smisliti neto toliko duboko, iskreno i lijepo.

Drago mi je to si to primijetila, drago mi je to ti se on svia koliko i meni. udno mi je samo to to me

slua s osmijehom i djeluje krajnje zainteresirano, i iznova me tjera da ti priam. Koga jo zanima
nesretna, ljubavna pria jednog Bosanca koji je doao u Beograd da studira i nikada se nije vratio u svoju
Bosnu? Tebe? Hvala ti na tome, djevojko sa smijenim imenom. Neu te poredim s njom, nemate nita
slino. Ona mnogo voli da se ljuti, voli itati Anu Karenjinu, voli da mi trai mane i kritizirati moju praznu
kutiju cigareta, voli ispravlja svaku moju gramatiku pogreku, voli ivotinje i malu djecu, ona voli mnogo
toga, ona umije da voli. Da li je pogreno rei "ona voli"? Ona je voljela. Ona sada voli neke druge stvari.
Kada sam je upoznao, bila je i suvie glasna da je ne bi primijetio. Nju mora primijeti, ona mnogo guna
i mnogo glasno govori. I da, mnogo je lijepa. Podsjea na one razmaene djevojice u parku koje vrite na
sav glas kako bi im roditelji udovoljili sve elje. Ali, ona samo podsjea na to, ona nije takva, ona ne mora
vriti da bih joj ispunio sve elje.Ja ih ispunjavam i prije nego to mi kae to eli. A njezine elje su male i
skromne. Opet priam u prezentu. Dobro. Njene elje su bile male i skromne, sada su moda jo manje, ili
ih
nema
vie.
Ona
vie
nije
ona
o
kojoj
govorim
u
prezentu.
U rujnu te godine neke koje se vie i ne sjeam ili ne zelim da se sjeam, doao sam studiram Pravo, ovdje
u Beograd. Radi sebe i radi nje. Planirao sam da sve zavrim u roku i da se to prije vratim u Bosnu, poeti
raditi i graditi svoju obitelj. Imao sam brdo planova u glavi, dovoljno novca za studiranje i nju pored sebe.
tedio sam novac i slao joj kako bi mogla doi kod mene da se vidimo. Onda bih tim istim novcem ja iao
17

da vidim nju, jer kada bi dola uvijek bi mi vratila taj novac koji sam joj poslao. Ona je isto tako tedjela da
bi dola i nikada nija htjela uzeti od mene ni dinar. Kako je vrijeme odmicalo, imali smo sve manje novca
da bismo se obilazili. Govorio sam joj da bude strpljiva, to su jo samo dvije godine. Ni dan danas ne znam
kako i zato je sve poelo tonuti. Ali tonulo je. Nevjerojatno brzo i bilo je nezaustavljivo. Trao sam, kupio
dijelove i lijepio ih na njihovo mjesto, oni bi otpadali opet, a ja bih bio i dalje uporan, i moda lud. Poeli
smo se svaamo preko telefona, da ulazimo u duge i teke razgovore, govorila mi je kako je usamljena, a
ja sam tu, u prokletom Beogradu, hladan, hladniji i od Beograda i ak sam i ekavicu propriao i moda
drugu djevojku naao i moda joj se smejem iza lea. Uvjeravao sam je da nije tako, jer tako stvarno nije
ni bilo. Govorio sam joj da sve ovo radim zbog nje i zbog nas, da studiram samo da bih nam jednog dana
osigurao pristojan ivot. Pitao sam je da li eli napustiti studije, uradio bih sve zbog nas. Sjeam se kad je
rekla:
-Kojih
Nas?
Nas
nema
vie.
Eto
ti
cijeli
tvoj
Beograd.
Nema
nas!
Kako je bolno odzvanjao zvuk prekinutog poziva u mojim uima i mojoj glavi. ini mi se da ga i danas,
ponekada ujem. Obino kada nemam ni jedan telefon u blizini, niti bilo to drugo, obino kad sam sam.
Ustvari uvijek kada sam sam.
Vjerovao sam da e se sve promijeniti kada se vidimo jer vie nisam mogao da je dobijem na telefon. ekao
sam da mi proe lipanjski ispitni rok, redao desetke u indeks, da imam ime da joj se pohvalim i da joj
izmamim osmijeh na ljutitom licu. Brojao sam dane i konano u tome brojanju doao do onoga kada mogu
rei "sutra idem". Ogromno, veliko sutra je bilo ispred mene. Autobus nije kasnio, stigao sam na vrijeme i
sve je ilo po planu. Kupio sam i rue, da ne budem Limeni, kako me je zvala.
Kada priam o njoj, obino stanem kod ovog dijela. Dalje ne mogu i ne elim. Ako ba insistira ja mogu
rei to ovako kratko, ovla. Ona se udala. Ostala je trudna s nekim drugim. Taj netko drugi je tjeio kada
ja nisam bio tu, kada sam je povrijedio svojim odlaskom. Nisam bio tu kada sam joj trebao i ona je napravila
tu greku. Vidjeli smo se kriom jednom prije nego to sam se vratio ovamo i ona mi je sve to ispriala.
Rekla mi je da ga ne voli i da je to bila greka. Plakala je na mom ramenu. I Limeni je plakao tu no. Onda
je otila. Otila je, nema tu mnogo toga da se kae vie. Previe boli i kada je kratko tako. Bojim se da to
kaem opirnije.

Ja sam se vratio u Beograd i zavrio svoje studije. Moda ti je udno. Moda si oekivala da sam napustio
Fakultet i proklinjao Beograd i nikada vie nisam imao djevojku. Zapravo, kada sam odluio skoiti s
mosta, tada sam nauio plivati. Imam i diplomu i par djevojaka iza sebe. Svaki novi pokuaj uspijem s
nekom drugom sam upropastio svojim prianjem o njoj. Nitko to ne eli sluati. Neke su odlazile bijesne,
neke zbunjene, neke uplakane. Ti me slua i nasmijana si i dalje. Osjeam da zrak noas treperi
18

drugaije. Ovo je ve treaa godina da se viamo i uvijek si ista, ne mijenja se. Kako ti sve vie priam o
njoj, lagano osjeam sve manju potrebu da to radim. Osjeam kao da je ovo poetak neega, neega to
moe i treba uspije. Daje mi neku neobinu energiju, ne mogu otkriti odakle je isijava.
Da li iz tih veselih oiju? Da li iz tog osmijeha to se prelijeva preko usana? Konano osjeam da vidim
nekog drugog pored sebe, i da je to zaista taj netko drugi, a da nije ona u liku nekog drugog. I opet
kaem, u pitanju je neto neuhvatljivo. Hajde, samo neka traje. Moda je vrijeme dolo, da se neke stvari
zauvijek zakljuaju i da se vie ne dira u njih. Nikada, ni sa kim nisam bio blie tome nego s tobom. Hajde,
daj mi ruku, hajde da etamo Beogradom, hajde da te vodim da vidi Bosnu, tamo gdje su ljudi
siromani, a nasmijani, tamo gdje nemaju mnogo, a dali bi ti sve. I vidjet e da su svi ljudi dobri, bili u
Bosni ili Beogradu, svi su dobri, samo su nam sudbine lose.
Ja osjeam da je ovo neto novo i neto vrijedno, ti djevojko koja ne postoji i nikada nisi postojala i nikada
nee postojati, ti moja Jelena, eno koje nema, eno koju sam stvorio pijan i lud onog sedmog oujka
dvehiljadepete godine u nekoj kafani, zaboravih joj ime, one davne noi kada su mi javili da je postala
majka. Ona mnogo voli djecu. A ja mnogo volim nju
Snjeana Deli

Simfonija jeseni

Prila sam laganim korakom ve dobro poznatom mostiu, ali danas, danas je neto drugaije, neto fali.
Zastala sam i osluhnula. Vjetar je prolazio kroz grane i stvarao prelijepu simfoniju i kidao poneki, ve uti,
list. Ono to danas fali tu si ti, prolo je tako malo vremena od kada si otiao, a ve kao da se pola svijeta
uruilo od kad nisi tu pored mene. Jesen je, a jesen mirie na rastanke. Prije samo par mjeseci stajali smo
tu na naem mjestu, naem mostiu, ivjeli u nekom svom svijetu. A danas? Ja stojim tu sama i molim za
neko udo, da se pojavi iznenada i kae mi da ti falim okoliko koliko ti fali meni. Zatim da se ba kao
zadnji put nae usne spoje i da ostanem u tvom zagrljaju zauvijek!
Maja izmi
19

Slip

Jutra su mi najmra. Ona svijetla. Puna sunca. Ona u kojima mora ivjeti. Jer svi ive. Svi su sretni.
Presretni. Isforsirano sretni. Sretni toliko da prte hetegovi o srei. Lupaju ti pleske po licu dok progleda.
#happiness #happy #joy #happymorning
Pljus! Pljus! Pljus!
A volio sam vidjeti teke poklopce oblaka iznad grada i ekati da padne prva kap na prozorski lim
dok se valjam u dimu zapleten u niti tvojih rijei i jutarnje lijeno bunilo.
Volio sam se vui u donjem veu do kuhinje da napravim kafu. Volio sam da tome prethodi :Ko e
praviti kafu? ... Hajd' ja u. Onda leim. ekam da mi se tijelo samo pokrene, da pobijedi moju jutarnju
lijenost i otri samo do kuhinje, a da moj um ostane sklupan pored tebe, uuren u nabore arafa.
Onda sam volio fotografisati nae kafe na bijelim plahtama pored naih stopala. Kako glupe
fotografije. Sve iste. Sve pune ljubavi. Sve pune crne bez eera i bijele sa jednom kaiicom. Sve pune
velikih i malih stopala i tvog nakita oko lanaka koji nikad nisam razumio.
Nisam nikad razumio ni vezanja ljudi. Mislio sam da mi ne trebaju lanci oko tvog struka da bi ostala.
Nisam vjerovao ni u tanke niti. Ni potpise na papiru. Ni dogovore o zajednikoj starosti. Ni ugovore.
Vjerovao sam samo u tebe.
I onda si iskliznula. Jedno jutro. Iz ovih arafa. Jedno sunano jutro kad smo ba mislili da izaemo
vani i budemo sretni kao svi i malo drugaije od svih.
Samo si skliznula. Bukvalno.
Ko e praviti kafu? Hajd' ja u., rekla si i sjela na rub kreveta.
I skliznula.
Na pod.
U bunar.
U zemljani bunar.
U dva metra dubine.
Pod nian.
Pod razoreno srce ispod mojih rebara.
Samo tako.
Iskliznula si.
Ko e praviti kafu? ... Hajd' ja u.
Pitam i kaem. Nee niko odgovoriti. Nee
niko doi. Niko e i ostati.
#coffee #black #nosugar #alone #alone
#alone
Emina Goleti

20

Starac i more
Evo, doe olakanje kada se najmanje nada. Ili pak misli da je olakanje. Tek onako shvati da te ne boli
pomisao kao prije, iznenada te pokupi, udari, probudi, skine tegobu i otvori oi. Naleti kao udar vjetra i
oine po licu, i po dui. Prizivah danima sjeanja ne shvatajui da time samo patim sebe. Smijeno, ta je
drugo sjeanje nego prizivanje neega to zna da se vie nikada nee ponoviti. ta drugo nego zabluda i
lana utjeha za slabo srce, jo neprotkano vjerom u svjetlo i drugi dan, drugaiji od ovog danas, a
neponovljiv kao i on, kao i onaj to e doi sutra.
Kau da je ovjek kao stijena, nelomljiv, svata moe podnijeti, ali ee zaboravimo da i najtvru stijenu
obina kap vode izdubi ako dovoljno dugo kaplje. Kada kap po kap tuge pada na ovjeka, dubi ga, njegovo
samopouzdanje, snagu, volju, i na kraju tako ga okrnji da postane samo stijena imenom. Ali, druga strana
prie tu onda vue konce. Nijedna stijena nije do kraja izdubljena. Jednom prestane da se krnji i pone da
se na njoj slae kap na kap, pravei novu stijenu, oklop, zatvara se krug, nastaje neka nova utroba u utrobi
ve u kojoj je stijena naoigled bila zatiena. Sloj na sloj se taloi, i neki novi oblici tvore. Izraste neki novi
ti.
Vjerujem da ljudi lau kada kau da se nakon pada podigne jai. Niko ne ustane jai nego samo pametniji
za jedno iskustvo sa novom ljuskom izgraenom oko sebe da ga opet isto ne bi povrijedilo, ljuskom koja
mu daje osjeaj sigurnosti a shodno tome i snage. Sagrade ljudi ljusku oko sebe kao amac na moru ivota,
da ga uva od utapanja i gladnih ugriza ajkula to vrebaju svjee meso i uzavrelu krv. Svako jednom u
ivotu postane starac i doivi svoje more u najljuem obliku kao jedan od slijeda dogaaja koji te ue da
podnosi sve i ide dalje, bez zaustavljanja, jer, nismo nita drugo nego laari koji u konanici moraju da
pristanu u luku.
Tu ljusku zovemo iskustvom, imunitetom na tegobu koja ga zadesila tako da kada sljedei puta naie neto
slino, lake podnese i nastavi dalje, manje ga zaboli. Baca te ivot na ovu i onu stranu, vue lijevo i desno,
kako zapue, tako se i naginje, trai manji otpor zahvaljujui instinktu i nagonu da preivi, nesvjesno
traei svjetlo na kraju tunela.
Vremenom naui na koju stranu da okrene kormilo
kada zapute vjetar da bi nastavio dalje, kada te
zapljusne talas noem olujama. Ulije se vode i u
amac, neminovno je, ali ono to je bitno je ta ti
poduzme kada se to desi. Doe vrijeme kada shvati
da vjetar kojeg si volio treba da pusti da ide svojim
putem, a ti jedra otvori za neki novi, ak iako je to
vjetar na kojem si oplovio svoja najdublja i
naiskrenija osjeanja. Onda kada pone da pue
prema puini na koju nisi spreman krenuti i na kojoj
se i najvee i najsnanije barke lome, mora da pusti
da ide sam. Na more ivota svako je uplovio sam i
svako e sam i da kroi na obalu sa koje je krenuo.

21

Svako svoj vjetar doivi drugaije i svaki vue na svoju stranu. Ista je struja koja nosi amac morem, ali su
kormilari razliiti. Nijedan zanat nije isklesao na isti nain, dva puta kada ti oluja prevrne amac, trei puta
ili ne isplovi, ili naui kako da plovi. Jednom, desi se i neto u ovjeku pa prelomi i pone da voli vjetar
koji ga nosi, naui da je to jedini vjetar kojeg ima i da se samo on moe nositi s tim. Niti ti bira vjetar niti
vjetar tebe, nego ste vioj sili podreeni i plovite istim morem i jedino imate jedan drugog. Borei se sa
vjetrom na najbolji mogui nain pone ovjek da ga i osjea samo svojim, prisvoji ga i zna da niko drugo i
ne bi bio sposoban da se nosi na taj nain, u tom vremenu, na tom moru sa tim vjetrom bolje nego on.
Zaludu svim strujama i puini na koju vjetar vue, zavoli ga, ali vjetar ljubav vratiti ne moe. Kada vjetar
mora da nastavi svojim putem prema novim obalama i irim morima to im povrina bljesne na suncu
skrivajui dubine i njihove tajne, kada hoe da povue i maleni amac sa sobom, amac bijae usidren i
jo nespreman na daleke pute kojima vjetar kree. Nije to tek jedna pria o amcu koji nekada plovie sa
svojim vjetrom, to je posebna pria o dva izgubljena vjetra na puini to se razioe.
Ne kree se na put tek tako, nespreman i sam, srljajui u daleke krajeve o kojima samo prie zna... ivot
je mnogo vie od nastojanja da se samo vlastiti ciljevi ispune. Zaboravljamo ono bitno, ako hoemo da
stignemo do cilja, moramo to uiniti pomou drugih, jer samoa nije sinonim za uspjeh.
U vremenu koje slijedi, kada pone ponovo da gleda u smjeru koji vodi dalje u ivot a ne stranputicama
kojima se priklanjamo jer nismo spremni zauzeti se dalje i krenuti pravim putem, desi se neto to te
natjera da se zamisli nad svime to si sada i to radi nesvjesno, odbrambeno, uzdignuo si se i krenuo
dalje bez previe razmiljanja da to uini, ui kako da plovi rairenih jedara i u vremenu kada nema
vjetra.
Naie u tom vremenu mnogo drugih pria, susretne druge koji plove svojim morima i bore se sa svojim
olujama, one za koje nikada nisi mislio da e sresti, da e vam se putevi ukrstiti i da e tim ljudima dati
neto mnogo vie od materijalnih poklona. Kada pokloni svoje vrijeme nekome , daje mu najdragocjeniji
dar koji postoji, daje mu dio sebe u prolaznosti u kojoj se svi nalazimo i kroz koju uurbano idemo u
nastojanju da postignemo to vie i da sebe izgradimo, prigrabimo to vie ne shvatajui da to vie toga
sakupimo, vie e ostati prazno da zjapi za nama u vremenu kada nas ne bude.
Poklonivi vrijeme, poklonjeno je i povjerenje i rije koja znai mnogo, utjeha. Tjeei druge utjei sam
sebe, lijeei druge izlijei sam sebe i govori drugima rijei koje ti eli i treba da uje, pripremi ih da
otplove dalje kroz tvoje more. Lake onda pree preko onoga to i tebe mori, pusti da sve ode, da padne
kao list sa grane, da ga saperu kie i zapljusne plima, izgubi se u oseki. ivot ide dalje a i ti sa njim, na ovaj
ili onaj nain.
Shvati da si krenuo dalje, uplovio u neko novo more i ne znajui, jo uvijek se osvrui unazad ali nekim
drugim pogledom i nekim drugim mislima, moda nadama, moda samo mirom i ravnodunou... Na
kraju krajeva, u duu niko zaviriti ne moe i doivjeti tvoje more, ti zna ta nosi unutra i kako plovi, ali i
ti i drugi znate da ono to nosi u sebi se itekako mijenja i da utie na ono to postaje dalje, pravi od tebe
mornara i individuu koja nosi u sebi mnogo, a doputa samo suncu da se oslikava na licu.
Fatima Alihodi

22

(NE)PRIJATELJSTVO

-Zdravo ivote,ako te tako mogu nazvati.

Jako sam mlad a ve dugo sam ovdje. Trpim posljedice tuih greki i ve gubim kontrolu nad samim
sobom.
Uzdiem preteku tugu i nepravdu a izdiem jezivi zvuk nezadovoljstva.
Davno sam shvatio da nisam roen pod sretnom zvijezdom.
Nisam se pomirio sa tim,samo sam se vremenom morao prilagodit i tako iz dana u dan osjeati istu bol.
Znam,ako bi se pomirio sa tom injenicom da bi ivot tek tada postao nepodnoljiv.
I nemam nikog ko bi me razumio jer niko vie nije iskren. Tapu me po ramenu a noom bi me zboli. Kau
bie bolje a najgore mi ele. Obeavaju ljubav a siju mrnju.
Nemam iskrenog prijatelja,vie ni bratu ne vjerujem. Tu je samo stara majka kojoj sam zakletva,kojoj sam
miljenik! I samo zbog nje crtam ovaj lani osmjeh. Tako je ubjeujm da sam dobro a nisam moj ivote jer
jako sam mlad a ve dugo sam ovdje. ak ni cvijet nee cvjetati ako ga preko ruke zalije. Kako onda da mi
bude prijatelj onaj ko me as grli as pljuje. I nije to ruka prijatelja,to je pogani jezik najveeg neprijatelja
koji ima masku iskrene osobe pune ljubavi a takvi su najgori i ba takvi se esto nau na mom putu. Ja sam
kriv jer uvjek nasjednem na tu njihovu masku koja krije njihovo pravo lice. Pustim ih da se dokau,ak ih i
zavolim a oni samo ekaju trenutak kad e me izdat i unitit. I urade to,uvjek su i uvjek e. To im predstavlja
zadovoljstvo. I neka su otili i neka se nikad ne vrate ! Jer ja,ovakva naivna budala,uvjek bi iznova oprostio.
Mrzim sebe to vjerujem da se ljudi mjenjaju,to vjerujem u pokajanje.
Piem o prijateljstvu jer je davno izumrlo,pored nas su samo poznanici koji su tu dok im je na volju. Vie
ni roeni rod nije ono to je nekad bio. Nekad bi ivot dali branei jedni druge a danas bi te prodali za malo
para i jo bi gledali kako pred njihovim oima nestaje. Ne bi uli vrisak tvoj i zov upomo.
Ne bi vidjeli kapi krvi,koja je i njihova krv,kako niz tvoje elo kapa sve jae i jae. Nita to ne bi ni uli ni
vidjeli jer u rukama dre neto 'vrijednije'.Dre pare!
Va ivot za prljave pare koje dri va izdajica i pritom se osmjehuje,a ta izdajica je va najblii
roak,brat,otac,sin !
I kome vie da vjeruje!?
Nikom!
Jer prijateljstvo je davno izumrlo. ak i ovo rodbinsko,naalost.
Muminovi Mahir
23

Izgubljeno Djetinjstvo

Pitam se sta mogu napisati o sebi, a da Vama, moji itaoci, doaram svoj ivotni komad? Da
odmah raskrstimo sa moguim zabunama! Sve to me ikada snalo, dio je iste improvizacije,
lieno velikih i dobro uvjebanih monologa i moguih korekcija. I zato bilo sta da napiem,
nikada neu moi napisati sve. Neu moi ili neu htjeti, podijeliti sve dogaaje, sve susrete i
sve rastanke svog ivota. Naprosto neke stvari se ne mogu transkriptovati ni jednim alfabetom
na svijetu. Neki dogaaji e moda iskliznuti tokom mojih pokuaja da cijelu ovu anrovski
nedefinisanu priu svedem na uzrono posljedini slijed. ivot se naprosto ne da ukalupiti ni
jednom ljudskom sistemu. Uvijek e ostati neto neizrecivo to e moju duu kompkati i to
e
me
natjerati
da
objanjenje
potraim
u
religijama
ili
istoj
metafizici.
Zbog toga nije bitno da li u Vam krenuti sa pripovijedanjem svog ivota, sa kraja ili poetka.
Zaista je sasvim svejedno! Jednom kada stavim taku na oba kraka, poznavat me niko nee.
Jer
niko
od
Vas
nee
htjeti
pojesti
vreu
soli
sa
mnom.
Stigla sam dva mjeseca ranije u svijet. Uranila u nezgodan as, sa poprilino nezgodnim
formatom due. Te snjenje novembarske noi, majka me rodila na tavanu djedove kue.
Moja siuna pojava, nije proizvela pretjeranu radost ostalih lanova porodice. Roena kao
sedma unuka mog djeda, bila sam potvrda kletve koju je neka stara kominica bacila na njega.
Da stvar bude jo gora, uzrok mog ishitreno roena, pored kletve koju je moj djed pravedno
zaradio mnogo godina i prije mog zaea, je nesrea koja je zadesila cijelu moju lozu te
veeri. Kuca Atifa Isia, poznatog u selu kao uboga prznica i krtica, nalazila se na otroj
okuki Isia sokaka, u selu Kotorsko. Niko nije elio kupiti taj dio zemlje, jer je oduvijek bio
uzrok silnim nesreama. No, kako je moj djed uvijek gledao da uspara svaki dinar koji je
zaraivao rintajui u vapskoj, njemu te narodne triarije nisu mnogo parale ui. Tako je, Atif
Isi, gastarbajter iz Nnberga, svoju trospratnu kuu sagradio na toj okuki odakle je mogao da
zaviri u svaki coak sela! U noi dvadesetidrugog novembra 1991. godine , Esma Isic i njen
zarunik, su ostavili ivot u avliji mog djeda, zaletivi se automobilom u betonski stup ispred
kue. Takva nesrea je uzrokovala prerane trudove moje majka i situaciju da nisam ugledala
svjetlost dana, ve mrak u kojem sam roena sred penice i kukuraza u ostavi tavana. Ne
moram Vam naglasiti da sam zbog tog incidenta, roena u sazvijeu korpiona. Breme tog
saznanja doznau tek preko majinih knjiga koje je kriom itala, a koje sam mnogo godina
poslije, pronala na tavanu nae kue u Zavidoviima. Prema uenjima stare istone

24

astroloke mitologije, roenje nekoga u sazvijeu korpiona, zahtjeva rtvu nekog lana
porodice. Tu istu rtvu, krvavo su platili, moja daleka roakinja i njen zarunik, te snjene
novembarske noi. Kada vas na samom poetku ve doeka krv, jecaj i pla, djetinjstvo je ve
unaprijed izgubljeno. Te kobne godine, cijela generacija u koju sam igrom sluaja uletjela,
bila je osuena na ve unaprijed izgubljeno djetinjstvo.

Moj djed se pomirio sa injenicom da sam ja sedma unuka, nalazei utjehu u tome da sam ja
jedina roena u njegovoj velikoj kui. Po prirodi veliki hvalisavac i neugodan ovjek,
uspijevao je uvijek nekoga da uvrijedi svojim komentarom ili nekom reenicom. Jednog ljeta
dok je uivao na prostranoj verandi svoje kue, nauo je iz susjedne avlije kako se pria da je
stari Omer dobio estu unuku. Ne mogavi da outi na tu vijest, djed se tako grlato i pakosno
nasmijao, dobacivi da Omerovi sinovi ne znaju kako projektirati muku djecu. Omeraginca,
sva bijesna, izletila je iz kue i kretavim glasom tako grlato zaklela djeda da je cijeli sokak
upamtio njene rijei. Zaklela je djeda da ne doivi nikada ni da mu kerke, a ni ene sinova,
ne podare unuka. Tako se i obistinilo. Atif Isi, je i umro, a u njegovoj lozi se nikad nije rodio
muki nasljednik
Kad je izbilo ludilo meu narodom, zvano rat, mati i nana su pobjegle preko granice u
Hrvatsku odakle su trebale biti prebaene u Nunberg kod djeda, kojeg je rat na podruju bive
Jugoslavije zaobiao u irokom luku. Bezbroj puta mi je mati prepriavala, kako me neki
ovjek pokuao oteti u tom periodu. Majka pria kako su se njih dvoje, otimali za mene,
vukui me svako na svoju stranu. On je elio prei preko granice u Slavonskom Brodu, ali
kako je bio mukarac, koji je oigledno elio spasiti svoju guzicu od vojne graanske
dunosti, nita mu drugo nije preostalo nego prodati se kao samohrani otac. Majka me jedva
iupala
iz
njegovih
kukavikih
ruku.
Iz tih godina pamtim samo obrise velikih zgrada, oevo lice razvueno u najljepi osmijeh i
majku koja mi je poslije svake socijale kupovala barbike i vodila u McDonalds na hamburger
i pomfrit. Po povratku iz Njemake, djeca me nisu puno volila. Jednom prilikom sam ula
kako i moja dajdinca mojoj rodici govori, da se ne treba sa mnom igrati, jer dok sam ja jela u
McDonaldsu i ko zna ta jo, oni u Bosni nisu imali ni hljeba. Dugo vremena, nisam znala, ta
znai ta rije rat. Vie sam je mrzila zbog toga to me svi odbacuju, kao izdajicu, i kao
izbjeglicu, nego zbog onoga ta ona stvarno predstavlja. Svi ti tui ljudi, su bili lovci na moje
malo, uplaeno srce. Kasnije sam poela shvaati razloge ljudi, ali svoju dajdincu ni dan
danas ne volim. Djeca su me mrzila zbog odjee u koju me majka svaki dan oblaila. Strano

se trudila saiti mi najljepe haljinice sa ipkom i preklamom. Mrzila sam sebe, to sam esto
majku viala uplakanu, zbog mog namjernog nestaluka. Valja sam se u blatu, padala sa
drvea, skakala po svim lokvama, samo kako bi moja odjea bila podjednako blijeda i
siromana kao odjea ostale djece iz sela. Ni to nije pomagalo. Nudila sam ih svojim
barbikama, igrakama i medama, ali ni to me nije uspjelo uvesti u njihov sveti krug igre,
izvan
kojeg
sam
ostajala
samo
posmatra
iz
daleka.
Zahvaljujui njihovim predrasudama i odbijanjima, otkrila sam jedan svijet u kojem sam bila
potpuno prihvaena. Taj svijet se prostirao na jednoj velikoj livadi iza pruge. Tamo sam
25

nauila jezik trava i drvea. Zajedno sa ovcama i kozama, uivala sam u okusu kise trave i
kunice. Hvatala sam leptire i briljivo ih skupljala u tekle koje sam krala iz majine ostave.
Divila sam se arenolikim bojama njihovih krila i prahu koji je ostajao na mojim prstima. Od
njih sam nauila razlikovati boje, ljepotu cvijea i ritam trava. Posmatrala sam njihova tijela,
kako uspavano lelujaju na vjetru u kiovite dane. Svaka vrsta imala je svoje ime u mom
svijetu. Mali plavi, tigrasti i jo bezbroj njih su inili moj svijet sa samo est godina. Jednog
dana tokom mog posljednjeg raspusta prije polaska u predkolsku, upoznala sam svog prvog
prijatelja. Nemarno se sunao na jednom kamenu, dok sam se ja divila svom plijenu kojeg
sam taj dan uhvatila. U slasnom zalogaju progutao je crva kojeg sam mu prinijela, u znak
sklapanja prijateljstva. Posmatrala sam njegov dugi i hrapavi jezik kojim je opipavao crva.
Nazvala sam ga Foka, iako guter i foka, kao dvije razliite vrste ivotinja nisu imale nikakvih
dodirnih taaka. Jedan je pripadao carstvu sisara, a drugi gmizavaca, no u mom svijetu sve je
imalo savreni smisao. Foku sam na ramenu odnijela toga dana kui. Bio je moj vijerni Sano
Pansa, tog ljeta. Dane je provodio na mom ramenu ili u depu moje haljinice.
Planirala sam napraviti svoj vlastiti botaniki vrt, prepun leptirova i kauna, koje sam
presaivala u majine posudice. Polen sa kauna posebno je veselio moje leptirove. Naalost,
moja usta nisu pronala nikakvu ljepotu u toj biljci. Jednog dana kada sam ula u oevu upu
sa alatom, od koje sam napravila botaniki vrt i ugledala Foku kako prodire glavu jednog
leptira. Teka srca sam prekinula nae prijateljstvo. Odnijela sam ga u naredno selo, dva
kilometra udaljeno i ostavila na jednom kamenu. To je bio prvi bolni rastanak u mom
estogodinjem ivotu. Ubrzo potom sam izgubila i svoju fascinaciju prema leptirovima.
kolu nisam posebno voljela. Pisanje i itanje je bilo najvea misterija u mom ivotu.
Posmatrala sam slova ispisana u knjigama i udila se kako ljudi u toj zbrci mogu neto
saznati. Proitana pojedinana slova u mojoj glavi dugo vremena nisu nailazila ni na kakve
rijei, niti povezivanje. Pred sami kraj prvog razreda, uz pla i dreku oca, doivjela sam
prosvjetljenje i ulazak u svijet pisane rijei i itanja. I dalje, nisam voljela kolu. Dane sam
provodila
posmatrajui
svijet
sa
druge
strane
prozora.
Poput psa sam znala nanjuiti svog oca, koji mi je uvijek prijeteim prstom mahao iz kolskog
dvorita. Majka je uvijek galamila na njega, to me vodio u tvornicu namjetaja. Po njoj to
nije bilo mjesto za ensku djecu. Ja sam voljela sve to je bilo vezano za njega. Svakoga dana,
po zavretku nastave, otac me vodio sa sobom u tvornicu. Dok je on projektirao maine i
ostala udesa, ja sam oponaala njegove kretnje, domatavajui svojim linijama njegove
maine na svom papiru. Voljela sam ga posmatrati kako crta. Njegove ruke, sam mnogo
godina kasnije pronala u jednog momka, ali to je sasvim druga pria. Ponekad sam ulazila u
razliite hale i provlaila se ispod velikih metalnih maina. Plaila sam se njihove masivnosti,
njihovih otrica i dinovskih vratova. Uivala sam u mirisu tek ispoliranih drvenih ploa.
arafi, navijai i ekseri su bili posebna fascinacija za mene. Otac je preutno odobravao moju
krau arafa i ostalih vrsta eksera. Bila sam strastveni kolekcionar. Krala sam i plave kutijice
iz tvornice. Briljivo sam eksere istila vunenom krpom svaki dan, slagala po veliini i vrsti i
mazala majinim uljem iz kuhinje.

Kako smo nosili etiketu izbjeglica mnogo puta smo se selili. U mojoj glavi sva ta mjesta, vie
nemaju ni ime, ni zasebna sjeanjanja. Djeluju kao jedno jedino mjesto mog djetinjstva.
Prisjeam se tavana jedne kue, u kojem sam kriom itala majinu lektiru. Moja mata je
tada dodirivala zvijezda. tivo Ne vjerujte provjerite bila je moja prva lektira koju sam
26

proitala cijelih pet puta u svom ivotu. Otkrie majine tajne zauvijek je promjenilo moje
shvatanje ivota, sudbine i vjerovanja. Bila sam drogirana silnim mitovima o razliim
sazvijezima na nebu. Posmatrala sam crtee i znakove zodijaka, udila se kartama preko
kojih se itala sudbina ljudi. Ve vidite, da moja porodica nije bila pretjerano pobona. Zbog
toga sam odrasla slobodna. Nou sam leala na betonskoj ploi ispred kue i studirala
zvijezde. Matom sam docrtavala Malog i velikog medvjeda, sazvijee Riba i zamiljala
stranog Saturna i opakog Plutona. Otac mi je priao o udaljenosti zvijezda i nas. Svako od
nas ima svoju zvijezdu vodilju govorio je. Priao mi je mitove o zvijezdama padalicama.
Utapala sam se u njegovim plavim oima, koje su bile izvor mog ivota. Kriom sam studirala
knjigu Mile Dupora. eljala sam poznavati raspored svakog sazvijea na nebu, nauiti ta
znae silni kvadratii, trouglovi i druge oznake. Dugo vremena je to ostala velika misterija za
mene. Kriom sam preslukivala majku i ostale kominice, kada bi im dolazila pokoja gatara.
Majka je uvijek bila sujevjerna te je i mene esto vodila tim enama koje su u mojoj mati
uvijek izgledale kao vjestice importovane iz disneyevih crtana. udile su me njihove izjave
koje su pravile veliku zbrku u mojoj glavi. Bila sam boleljiva i majka je vjerovala u mo
strave. Zapravo bila je strano sujevjerna tih godina. Potajno sudjelujui u sjelima ena,
nauila sam da postoje raznorazne ini. Gatanje u grah, gatanje iz taloga kafe, itanje sudbine
iz dlana. Sve te prie su me plaile. Ubrzo sam poela imati none more, u kojima su me
progonile slike iz majine knjige i vjetice koje su nam dolazile. Utoite je bio oev zagrljaj
u koji sam se svake noi potajno uvlaila. Kada je majka doznala ta radim na tavanu, dobila
sam
takve
batine
da
mi
astrologija
nikada
vie
nije
pala
na
pamet.
Fascinacija i povezanost sa ocem, je nestala jednog ljeta. Osjeala sam stid zbog svog tijela
koje je prolazilo kroz neke udne faze tokom moje desete godine. Odluila sam kupati se
sama, i spavati sama. Na odnos se reducirao, kao da je nit koja nas je vezivala neizmjernom
ljubavlju lagano slabila. Do kasno u no, je ostajao u tvornici. Kui je dolazio tek pred zoru.
Smiljala sam raznorazne prie kako bi ga razveselila i smirila bijes koji sam osjeala u
njemu. Odluila sam pomoi mu, te sam poela istraivati Islam. Krenula sam u mekteb, uila
sufaru i itala Kur'an, nadajui se da ce mi oni dati odgovor za stanje mog oca. Priala sam
mu o naem Bogu, o ljepotama dunjaluka, o smiraju koji nosi namaz. No, nita nije pomagalo.
Nou sam prislukivala razgovore svojih roditelja i potajno plakala. Jeila sam se od oevih
nonih mora i plaui tonula u san. Te godine, me osjeaj da u izgubiti oca dovodio do
ludila. Svaki dan je morao obeati da me nikada nee napustiti. Vremenom je to postao na
ritual. Nou sam uila sva sura koja sam znala, nad branim krevetom mojih roditelja.
Pokuavala sam biti njegov zatitnik. No, nita nije moglo otjerati strah u meni, koji je palio
moje male grudi. Jedne hladne novembarske noi, nestao je strah iz mojih grudi. Ostala je
samo prazna i tupa bol i olaksnje koje se sruilo na moje tijelo. Mog oca vie nije bilo.
Mnogo godina poslije sam shvatila majino sujevjerje i udne okolnosti pod kojima je umro
moj
otac.

Emina Isic

27

28

Jesen je
Jesen je.
Opada lie.
Na rastanku poe boljeti u grudima,
Ta bol je poznata svim ljudima.
U maskirnoj uniformi,
sa ruksakom na leima krenu u boj.
Prati ga trudna ena.
Ne tuguj,
Zar ti ne bi bilo drago da budem heroj?
A ona povie:
Ne idi! Nemoj!
Zna ona.
Mrtav vojnik nije heroj.
Promijenjeni su idoli.
Cijenjen je onaj
koji se Boga ne boji.
Okrenu se i podie ruku.
Sjea se posljednjeg osmijeha,
svake veeri dok plae,
sama u krevetu,
na njegovom jastuku.
Nikad se nije vratio.
I dok je na grobu film premotavala
ali to ga nije vie zaustavljala
da ode.
Ginuo za idole, ginuo za ljude
Oni mu i mrtvom sude.
Matao o pobjedi, o slavnom kraju rata,
A nikad svog sina nee uti
kako ga zove tata.
I sve je za nju kao i prije,
Sve je isto, a drugaije..
Samo njen heroj uz nju nije.

Vladana Drljo

29

Gledao sam te u tvojoj tamnici

Gledao sam te u tvojoj tamnici

Sputanu pogledima drugih ljudi
Gledao sam te ivu i mrtvu u sanjanjima
I sjeao se dana kad si bila slobodna
Kad si mi govorila da te nemogue ukrotiti
Da nisi taj tip ene ..
A pogledaj se sada
Lanci tei od tebe same
Pritiu ti vrat
Ispod trepavica opaam ti tuan pogled
Koji vapi
Koji se gri i vriti
Pun sramote ..
To to si postala
Nije ni kopija, ni blijedi odraz
Onoga to si bila
Moja draga,
Predraga
O, reci mi da to nisi ti
Jer razbit u sve lance
I sve krvnike ovog svijeta u razbiti
U elji da te oslobodim tvoga
Nisi stvorena za krletke
ak ni ja, koji te toliko volim
Ne bih se usudio drati te u njedrima
A netko, nedostojan, odrezao ti je krila
Anamarija olak
30

Pokret

Opet je jesen
Bila je i danas i juer
Bit e i sutra..
O jeseni,
Ostani zauvijek u meni
Dozvoli mi da te osjetim ponovo,
Dok se budim, dok sanjarim
Dok gledam ovaj svijet sa enjom i sjetom
Budi moj nemir jer zna da drugaije ne umijem..
Ti jeseni, koja me zna
Isto tako dobro kao i svoje lie koje puta,
A ono tako mirno leti, odlazi, pada
Sree se sa drugima i ponovo leti
Vjetar ga nosi
Trai neto
Pronai nee
Moda i hoe, zato mu ja sudim...
31

Moda trai sreu,

Bitan je put, sama se otkriti nee
Zato svako lie samo na put kree
I tamo prijatelje svoje sree
Jer da je samo tako opstat nee..
Ja sam to lie to samo treperi
Vidi druge, osjea ih i sreu im eli
Ali opet samo sprema se na put...
Jeseni, tebi se vraam
Traim odgovor na to
etat u i lie e padati opet,
Pa moda i uini neki novi pokret.
Belma Smaji

Miljacka

Nebo tmurno,dana vie nema

Sarajevo cijelo prekrila magla.
Sam na ulici beskunik drijema
Trai mrve nekad topla hljeba.

32

A Miljacka,onako mutna tee,

Hoe drven most da obori
Prije nego padne vee
Kao da se s vragom bori.

I opet umi,dok pada kia

Tunu melodiju ona stvara
Hoe da bude jo via
Al' ne moe,nestalo joj dara.

Fatima Pobrkli

Gdje nemir nastaje

Osjea da nisi tu
i tvoja vlastita koa odbija
da bude tvoja.
A nije to to to se deava.
Samo si umoran.
Ne vjeruje mi?
Znam, nikome ne vjeruje.
Gleda me udno,
kao da skoro i nisam tu.
Vidim, trudi se i napree oi,
ali prosto ne vidi.
Ne vidi ono to jeste i
to jesam.
Mi isti nismo.
33

Ti i ja ivimo
Na mjestima drugaijim.
Ti si otar.
Ti si stijena.
Ja teem.
Ja sam rijeka.
Ja se smrti toliko i ne bojim.
Ti se boji,
o kako se samo boji
I razmilja o njoj esto.
Boji se zaspati,
jer moda sutranji dan vidjeti nee
i ona e te zgrabiti,
a ti e htjeti ostati.
Iako ni sam ne zna zato.
I misli opet da niega
svjestan nisi.
I da si niko
i da tebe voljeti ne treba.
A zbunjen si samo,
napuknut sasvim malo.
Nai e mjesto svoje,
tamo,
tamo gdje nemir nestaje.

Belma Jaganjac

ena
Ja elim biti ena
Koja nosi hlae umjesto suknje
Ja elim svojim poljupcem
Ostaviti trag na rtvi
I nadjaati slabost i suosjeanje
Ja elim biti ena
Koja nosi crno na vjenanje
Bijelo na sprovod
I nema etiketu
Ja elim biti ena
ija rika je glasnija od cijelog carstva lavova
I sirena koje ispunjavaju prazninu
Ja elim biti ena
Koja je jaka
hrabra
tajnovita
34

Ja elim biti ena

Zbog koje ti se ledi krv u ilama
Koja oslonac i utoite e ti pruiti
Ali je ludom nee praviti
Ja sam ena
Koja zna voljeti
plakati
raniti
Uzdignuti se i sve iskre i mora rasplamsati
A pri tom umije voljeti i za tebe sve po strani
Ostaviti,ali uspjeti!
}
Srce slomljeno
Masno tijelo
Malena duo

Nije zasluila da joj kosti isklee,

Ime obrie
Sunce pokopa
Dobrotu oduzme!
Ivana Kosori

Samoa
Plamen od svijee drhti, uje se pucketanje
Savijanje trulih dasaka i neije kretanje
kripa oronulih prozora
Kroz koje nikad ne svie zora.

Plamen od svijee gori

35

Tihim glasom neko se moli

Suhi dah vjetra lunja po sobi
Sve dodiruje, hladi i drobi.
Plamen od svijee drhti, bitku sa tamom vodi
Nestaje, mrka no se rodi
Utihnu sve zarobljeno u tami
Ne dolaze bolji dani.
Plamen od svijee u nepovrat odlazi
Sve u ivotu prolazi
Svijea bez plamena
Postade stijena kamena.
Dajana Luki

JEDNOJ DJEVOJCI

ta se to meni dogodilo,
Pa mi se ovo srce uznemirilo
Sve hoe da mi kae,
Da eli ljubav da pokae.
Ah, taj zlatni voz od njene kose,
Volio bih da moje ruke mrse.
I da uivam gledajui oi zelene
Kako zaljubljeno gledaju u mene!
I sad sklapam oblik njenog lica,
Pokuavajui napraviti to od zvjezdica.
Gledajui ljepote ove noi,
Da li u te ikada poljubiti moi?!
Sve to sada kaem,
Premalo je da opiem,
Ovaj velianstveni osjeaj,
Koji je sve jai i jai, znaj!
Moda nekad otvorenih oiju,
Ruke moje se oko tebe saviju,
I zagrlim te jako,Ba kao to sada elim, ovako!
Faris Hazi
36

Pjesma o tebi

Napisat u pjesmu o tebi.

Neku dobru.
U njoj u te hvaliti samo,
za ono manje dobro,
u njoj nema mjesta.
Opisat u te kao najbolju osobu,
osobu uz koju sam bila sretna,
i poeljet u ti sve najbolje poslije mene.
Nikome je pokazati neu. Nikome.
Da me ne bi osudili, a tebe alili.
Obojit u je tvojom plavom bojom,
i u uglu napisati:budi bolji drugoj.
Posavjetovat u te da ono to si meni donio,
ne donosi njoj, i da bude malo vie tu,
nije to teko, a njoj e znaiti.
Napisat u pjesmu o tebi.
Kad je ve pisati s tobom,
nisam imala priliku.

studentica09

37

Portret
ovo je jedini nain
da te zaustavim
da na tren izoluje zvuk mog glasa
jer mi je dosadilo da ti okreem glavu da pogleda
u sebe
iznutra
i nae reenje za neizdr.
nisi vie mali deak
ne moe vie sve
prestaje i da eli vie
hipnotie dlanove da ti stvore aplauz
ili barem potapu po ramenu
toliko ih te je opkolilo
toliko su ti blizu
a promiu ti njihovi suvi pogledi i zubi bez usana
ui bez upljine da proe zvuk
pa se tvoj glas odbija i pomera te glave
ka grudima i nazad
njihovo klimanje stvara vetar
koji ti podie nos
i gura u njega iskrivljenu sliku
onih to su ti duvali
sve vazduh u lice.
pa kad nos krene da pada
trai nove lagane glave
da te nahrane
i navuen ne vidi
da i tvoja ima putanju
ka grudima i nazad.
dok sam te poznavala
precrtavao si svaku granicu
lutao tragao brinuo
toliko da nisi mogao da smiri puls
grenje eludca i pritisak u glavi
tvoja se priroda bunila nepravdi
branila od gluposti
tvoj je glas umeo da pomera
ali je panika poela da te hvata obema rukama
i unela ti ideju da mislei o drugima povreuje sebe.

38

presekao si se na pola da nee podneti

umesto da pusti da te ojaa razvoj
i bol svojim iljkom produbi duu
kako bi mogao da oseti i dubinu radosti
krv je prejako kljuala
pa si video reenje u njihovoj mlakosti
svejednila
prosenosti.
dok su se temperature jednaile
para koju si otputao zakaljala me je
samo to sam se okrenula
postao si bledi deak
postao si centrik
oko kojeg krui para nekadanjeg kljuanja
vidim je kako se razilazi
kao to e i prozirni levitatori
centikocentrinog sistema.
kad ostane sam
znae da nije crni svileni konac
bio slika na tavanu
da on ije ivot i bez tebe kao igle
i da meu koncima koji su ti se ulepili meu prste
nema tebe
ti si to rasparano platno
koje si sam postavio u prometni foaje
da svako umoi svoj prst u boju
pa nije ostalo mesta za tvoj otisak.
tek e tada videti odraz:
ulubljene grudi
ispucale oi
usne koje ne mogu da se razdvoje.
shvatie da si zakrljao
iznutra.
odavno ve nee biti deak
a pojee te nemir
sedenja u sobi sa sobom.
koliko stihova treba da proe kroz moje prste
da uhvatim pravi da zapiem ba tebe
u punoi koju ne elim da zaboravim
a vie ne znam jesi li takav ikad postojao.
39

slikala sam svim tehnikama

ali su se jarke boje
ponosa orla i neba
istote ribe i mora
magije jelena i ume
pretvarale u gare
a ta imam ja od palete puna sivila.
veruje samo u svet iz ogledala i prednje kamere
ne treba ti niko da ti okree jabuice naopako
dok veruje da ova planeta ima privilegiju
to postoji ba na njoj.
deli nepravdu oholost
nebrigu
pitaj vikipediju ta je bahatost
pa pomisli koliko si porastao
i hoe li ostati neto
u tebi
kad ti gravitacija aure oslabi
pa se taj svet u kome ivi sasui
popuca i nestane u komadima.
Dragana Vukanac

Nekoga nema i tiho je

Umiru u meni
dan za danom
njih dvojica
Dan za danom
Jedan sam
drugi od moje ruke
Otac je
klica
mog klasa
Ti si ostavio
zlatno zrnje
da sagnje
On ne moe
40

ploviti
kroz snove
A tebi
ne dam
u zidove srca

Nihada Beirovi

Aylan
Potar u utom i plavom
Danas je dostavio razglednicu
Na njoj djeak lica zagnjurenog u pijesak
U zemlji trai svijet sa vie samilosti.
Njegovo majuno tijelo spiraju morski vali
Nosei sa vodom daleko
Prah ljudske sebinosti.
Malene i nepomine
Njegove ruke svjedoci su vremenima
U kojima majuni djeak je posrnuo
Nosei ovjeanstvo na nejakim ramenima.
Maida Salkanovi

Usnuli razum stvara udovita

Ti si me stvorio, ti me i rastvori, poput heroina na lici.
Ti me mrvi na komadie stakla, bljetavog.
Ti, koji spaja zavoenje i eutanaziju.
Ti, koji si izaao iz Pandorine kutije, zguvan i miristan.
Ti, ovjek na Mjesecu, ulagiran i zakrvavljenih oiju.
41

Ti, koji si moje vlastito savrenstvo, obliveno krvlju.

Moj alterego, mnogo mranija verzija nejakog Ja.
tipam ti obraze, ali oni ne crvene.
Liem ti rane, Ikare moj, i skupljam tvoja papirnata krila.
upam ti zube i nokte i kose zlatne.
Vriti i raspukni se, tako da se mogu zagrnuti tobom.
Ti, koji mi vlai usne.
Ti, najvei ljubavnie na svijetu.
Nestvarni Ti, koji posjeduje moje poljupce.
Valerija Vukosavljevi

Bjegunka
Nebo na oima,
a koraci na nebu.
Neprekidno kruenje
po sobama prostranstva.
Razasuto lie, pupovi, tukovi, peludni prah
u mom kreativnom neredu.
Gdje se skriva
ona bjegunka s vrha jezika?
Mala cvrkutava ptiica.
Zovem ju iskrama nonih zvijezda,
a ona se neka ugnijezditi na mjesecu.
Mala cvrkutava
proleti mi kraj oka,
ma sve granice prelijee
moja bjegunka.
Neda mi mira...
Bjegunka mrzi noi
zbog neprospavanih rima.
Lana Suec

AKO TREBA
Ako treba
Unitit' u prolost
Koja te ubija
I od koje ti
Zadrhti dua
Izbrisat' u tragove
Tvojih nemira

42

Ako treba
ekat' u da me
Oblikuje novi dan
Onako kako eli
I sve e bolje razumjeti

Ako se duboko
Zagleda u moje oi

Vesna Erl

Kini dan u prirodi

Kii.
Gusti rojevi magle
uljaju se
mokrim livadama,
ieznu
i opet pojave.
Na granama
stasitih smreka
svjetlucaju
mokri kristalii.
Poneka
zalutala ptica
preleti proplanak
i zbunjena se
skrije u
kronje drvea.
Priroda drijema.
I eka
zraku sunca
da je prene.
Milica akula

43

Divan li je ovaj svijet

Ne hrlite vlastitim nogama u beznae,
ne uzdiite bitak od praiastoga tkiva satkan.
Pratite stope vlastita provienja i slijedite
upute vrhovnoga suca.
Divan li je ovaj svijet,
A jo ljepsi onaj koji e doi.
Otvorite kapije vaega srca i
Ne stidite se. Budite od onih
Koji se ponose.
I ponosite se, otvoreno i iskreno,
Onim to vam snagu daje i nemirna srca smiruje,
Onim to vam svojim postupcima na pravi put ukazuje.
Zaista, doi e dan kada e se neko ponositi svima vama

Rijalda Dizdarevic

esto te se sjetim
esto te se sjetim! rei e mi
dok ispijamo kavu
nakon obilne veere i nebitnih razgovora
kojima punimo zastraujui muk
to nas stee
i s gorinom u prsima
brojimo praznine na zidovima
u traenju zaklona od svijeta i istine
dobivajui se tek
iskrom na rubovima oiju
srameljivo i nevino
kao da smo opet djeca.
I sjedit u ogoljela
beivotno promatrajui kako se
potpuno sukobljen sa stvarnou
zabija u mramorne spomenike
i lomi ih po navici
pa prekopavajui prastaru grobnicu
nervozno
trai
izgrebano oblije,
mrtvaki zadah ili
barem jedan trag
neega to odavno ve ne misli, ne osjea i ne govori
i dobro mu je tako.
44

Napokon, ti si samo lebdei u svom svijetu

smetnuo s uma
da nisi gospodar podzemlja,
a ja nisam Perzefona
u istoimenom komadu
jer oboje preutno razumijemo
izmeu tiine i nelagode
kako smo odavno ve teatar
u kojem si ti mali bog,
a ja tvoja lutka na koncima
pa se igra do besvijesti
i prireuje spektakle
za razdraganu nepostojeu publiku
i svoje osobno zadovoljstvo
stoga e po navici
razmaeno traiti razumijevanje
toplom majicom,
koljenima,
kariranim stolnjakom,
sklopljenim Drerovim rukama
i restoranom na rubu grada,
a ja gledat u
kroz staklena vrata
na drugu stranu ulice
umorna,
umorna,
umorna.
...
esto te se sjetim! rei e mi
krten laima
i otii u poput ratnice
to je upravo presudila nedorasloj djevojici,
lutki
i teatru
presudivi tako samoj sebi,
raajui se nanovo iz crvenila,
izlijevajui krv izgubljene borbe
na plonik
ne osjeajui nita
doli vjetra to pue kroz itavo bie.
Matea Andri

45

Djeaku s vjenim osmijehom

Od prvog do zadnjeg,
Tako banalnog, tako naivnog
Dodira
Mene i tebe,
Tebe i drugih,
Sve pamtim.

Jer ti si takav,
Od glave do pete,
Tako drag, tako zagrljiv.

Ti si djeak s vjenim osmijehom,

Pile tek izalo iz gnijezda
Ne zna za ivot kao drugi ljudi.
ivi jednako sa svima
I svugdje isto S vjenim osmijehom
Zagrljivog djeaka.

Kristina Malbai

Za poeziju je uvijek prekasno

Ubijena nerazumijevanjem versifikacije knjievnosti,
uzet e kuhau i mijesiti rijei i slova u lonac snova
znajui da e strani sud debelog profesora
odmahnuti rukom i rei da se ostavi orava posla,
poezije, stihova i knjievnosti. Uspjeh pripada mukom rodu.
Isprepadana postporoajnom depresijom asistentice
debelog profesora, ostavit e knjige i zaboraviti
pisanje, jer je ivot oda strahu i nesigurnosti.
Pokidat e sve rue pored puta i baciti ih u rijeku
elja, nesigurno ekajui hoe li proi ispod mosta
i nai svoj put u daljem toku. Plait e se.

46

U vrtlogu nesigurnosti i elje, itat e o poetici ruevine

i traiti svoj izlaz u bezizlaznom konceptu obrazovanja.
Zatvorit e oi i matati o valceru u kojem rijei
pri pokretu konstruiu pjesmu. Otvorit e oi
i vidjeti tango smrti u kojem strah obuzima poeziju
i gui je. Pleu strast i strah, pa ko pobijedi.
Za poeziju je, ionako, uvijek prekasno.
Merima Handanovi

47

48

Davud Ibrahimovi

DAVUD IBRAHIMOVI JE ROEN 25.11.1997 GODINE U HERCEG NOVOM-CRNA GORA.TRENUTNO JE 3

RAZRED SREDNJE GRAEVINSKE KOLE U BANJA LUCI.SUOSNIVA JE UDRUENJA "MLADI BIBLIOFILI
BANJA LUKE" ZAJEDNO SA KEMALOM GATANOM.PISANJEM SE BAVI TRI MJESECA.

Vrao Arijana

Vrao Arijana je roena 19.02.1986. godine u Sarajevu, gdje je zavrila osnovnu i

srednju kolu, kao i fakultet politikih nauka u Sarajevu, te stekla zvanje diplomirani
komunikolog. Dobitnica meunarodno priznatih certifikata za informatiko
obrazovanje, AB soft knjigovodstvo,te zahvalnica za organizaciju humanitarnih
49

akcija i koncerata. Uesnica u izradi prvog stratekog dokumenta za mlade u FBIH, dobitnica certifikata
kola medijske etike, te certifikata Parlamentarne skuptine BIH i DOP-a za aktivno uee na
konferenciji Znaaj EU za BIH- projekcija procesa integracije . Neafirmisana spisateljica dugi niz godina,
kolumnistica nekoliko bosanskohercegovakih portala, uskoro magistrica odnosa s javnou na
fakultetu politikih nauka u Sarajevu

Slaana Golijanin

Slaana Golijanin, roena 30. 07. 1987. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Godine 2006. zavrila
gimnaziju opti smer u Istonom Sarajevu. Godine 2009. diplomirala komparativnu knjievnost i
bibliotekarstvo na Odsjeku za komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu. Godine 2011. odbranila magistarski rad iz podruja bibliotekarstva, pod nazivom Pravo na
itanje u digitalnom okruenju: autorsko pravo i slobodan pristup informacijama. Njen ukupan prosek
ocena tokom svih pet godina studija iznosi 9,7.

Na poslednjoj, petoj godini studija, bila stipendistica Fonda Suade Dilberovi, u kategoriji izuzetno
nadarenih studenata. Na volonterskoj i honorarnoj osnovi pie i objavljuje reportae, eseje, pesme, te
kritike vizuelnih umetnosti, pozorine, filmske i knjievne kritike u raznim medijima, kao to su portali
50

kul.ba,
novinar.me,
toak.org,
plima.org,
kulturpunkt.hr,
seecult.org,
criticizethis.org,
konkursiregiona.net, poezijaonline.net, knjige.pravac.com i pljuskoviblogspot.com, te asopisi:
elektronski asopis za kulturu, umetnost i knjievnost Libartes iz Srbije, asopis za knjievnu i umjetniku
kritiku Novi Izraz PEN centra i asopis za drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku Zenike
sveske. Od zavretka studija nije u zasnovanom radnom odnosu, niti je odradila pripravniki sta.

Slaana je komunikativna, uporna, vredna, spremna za poduzimanje inicijative i timskog rada, voli da ita
knjige, slika, planinari i plee.

Emina Isi

Emina Isi roena 22.11. 1991. godine u Doboju. Zavrila Prvu bonjaku gimnaziju odsjek
Art & design u sklopu Cambridge International programa u Sarajevu. Upisuje studij
Komparativne knjievnosti i historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i
diplomira iz Knjizevnih teorija na Odsjeku za Komparativnu knjievnost i Umjetnosti 19.
stoljea na katedri za Historiju umjetnost. Njena opsesivna tema je orijentalizam, za kojim
traga kako u knjizevnosti tako i u povijesti umjetnosti. Pored toga zanima se za teoriju
balkanizma i hibridnih identitet, kao i diskurs tijela i poloaj ene na jednom prostoru kakav

51

je Balkan, koji predstavlja sponu izmeu Zapadnih i Istonih sila. Poslije prvog ciklusa,
upisuje i drugi ciklus na odsjeku za Komparativnu knjievnost i na katedri za Historiju
umjetnost. Od djetinjstva se bavi crtanjem i slikanjem, te nakon srednjokolske mature na
Cambridge International programu, kao freelance slikar bavi se portretima, kolaom i
crteima u pastelu i suhoj olovci. 2015. godine uestvuje na 31. internacionalnom festivalu
Sarajevo Sarajevska zima 2015 Infinity i sa radom Akt ( Preobraaj i:ili roenje Novog
ovjeka)i dobiva priznanje za najbolji rad na konkursu Infinity- Meta mofroza. ivi u
raskolu izmeu slike i rijei i smatra da je umjetnost jedini ovjekov pokuaj da nadmudri
smrtnost, jer ako nije tako emu bismo onda od pamtivjeka pisali, ucrtavali, gravirali ili
govorili?

Muminovic Mahir

Muminovic Mahir (16.04.1995) Iz Graanice zavrio Elektromehaniku i Elektrotehniku kolu prosjek 5.0
. Naalost jo uvjek nisam upisao fakultet ali ove godine ne proputam. Planiram upisati neki smjer na
Filozofskom fakultetu u Tuzli najvjerovatnije Bosanski Jezik i Knjievnost. Pisanjem se bavim dugo
vremena,to mi je postalo i hobi. Uglavnom piem iz srca i dotiem mnogo tema,jer me sve interesuje.
52

Pored toga piem o svom ivotu koji je naalost jako buran i pun neoekivanih deavanja veinom
tunih,jednostavno tako se osjeam bolje i zaista papir trpi sve,to je moj najbolji prijatelj.

Vladana Drljo

Vladana Drljo, studentica tree godine Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik u Sarajevu. Poeziju pie
od osnovne kole. Do sada je objavljivala na internet portalima, Facebook stranici i ima dvije objavljene
pjesme u zbirci mladih autora BiH. Tematika njenih pjesama je socijalna, ratna i ljubavna.

Anamarija olak

Anamarija olak roena je 1.11. 1996. u Mostaru. Pohaala Srednju kolu Antuna Branka imia u
Grudama, a trenutno studira logopediju na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Dva puta osvojila nagradu
na Danima hrvatskog jezika i tri puta imieve susrete, ali pie jedino i iskljuivo za duu, sve ostalo je
usputno.
53

Fatima Alihodi

Fatima Alihodi, roena 27.10.1994., odrasla i ivi u Zavidoviima. Student 3.godine Genetike i
bioininjeringa na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS). Pisanjem se bavi od osnovne kole i
osvojila nekoliko prestinih nagrada. Radovi sa kojima se takmii i koji odraavaju njen stil pisanja su
povezani sa interpretacijom ivota na psiholokoj osnovi i doivljaju pojedinca svijeta koji ga okruuje uz
mnogobrojne opise.

Belma Smaji

Belma Smaji - pedagog, sanjar, aktivista. Zaljubljenik u pisanu rije. Piem prozu i poeziju, a sadraje
pedagoke tematike objavljujem na blogu Pedagoki dnevnik.

54

Fatima Pobrkli

Fatima Pobrkli, studentica II godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. U slobodno vrijeme pie
poeziju, koja je vie puta objavljivana u mnogim zbornicima i asopisima. Iza sebe ima napisan nastavak
prie "Death in the Dojo" napisan na engleskom jeziku za Cambridge University Press. Trenutno pie lanke
za fakultetski asopis "Sciencia".

Belma Jaganjac

Belma Jaganjac, roena 21. novembra 1996. godine u Zenici, gdje je zavrila
Osnovnu kolu Mea Selimovi i Srednju medicinsku kolu. Uiva i die
kroz umjetnost. Bila je lan dramskog studija Imagin on, te Knjievnog
kluba organizacije Planet design, u sklopu koje su izdali zbirku pjesama i
kratkih pria u elektronskom obliku.

55

Emina Goleti

Emina Goleti
Student RGGF Tuzla na odsjeku Geotehnika
24.godine

Maja izmi
Zovem se Maja izmi, imam 20 godina i student sam prve(I) godine na Unirvezitetu "Demal Bijedi" u
Mostaru, odsijek za engleski jezik i knjievnost.

56

Snjeana Deli

Moje ime je Snjeana Deli. Roena sam 18.03.1993. godine u Sanskom Mostu. Trenutno ivim u
Prijedoru. Student sam etvrte godine Fakulteta Politikih Nauka u Banjoj Luci. Bavim se pisanjem dugi
niz godina, a moje prie su nagraivane i objavljivane. Trenutno i em svoj prvi roman. lan sam
udruenja "Snaga rijei" iz Prijedora, te "udruenja "Podgrme".

Ivana Kosori

Ja sam Ivana Kosori. Dolazim iz Mostara. Rodila sam se 17.2.2001.Pisanjem se bavim od svoje 9
godine. Pohaam I.razred Gimnazije fra Grge Martia. U 2015. sam osvojila III.mjesto na antievom
festivalu-Djeca pjesnika sa svojom pjesmom "Stara knjiga". Smatram da je umjetnost(poezija u mom
sluaju) jako vana pri upoznavanju i izgradnji sebe i svijeta oko
sebe!
Teko je birati favorite,pogotovo biti sam svoj kritiar,ali sam
jako ponosna na svoju pjesmu "ena" ,ali normalno i sve svoje
radove. Ponosna sam na svaku svoju rije i pjesmu i ast mi je

biti dio ovog projekta i bloga jer elim da moje pjesme budu vie
osim slova na papiru i da ih podijelim sa svijetom
57

Dajana Luki
Dajana Luki, roena 18.05.1992. u Tesliu. Student zavrne
godine master studija psihologije na Filozofskom fakultetu u
Banjoj Luci. Zaljubljenik u prirodu, fotografiju, pisanje, pse,
iskrene i optimistine ljude.

Pisanje mi priinjava veliko zadovojstvo dugi niz godina te

uveseljava moje prijatelje i porodicu. Najee piem
pjesme, ali zna se roditi i koja pria u zavisnosti od
inspiracije. Pored fakulteta i pisanja bavim se i volonterskim
radom koji esto zna biti inspiracija za moja djela.

Zvijezdana Markovi

Zvijezdana je aktivistica za ljudska prava, pravnica, blogerka iz Banja Luke. Svoj angaman u
civilnom sektoru zapoela je 2009. godine ueem na Youth Leadership programu u Salemu (Oregon,
SAD), gdje je uila o retorici i debati. Od 2010. godine je aktivna u nevladinom sektoru BiH, gdje je radila
kao multiplikatorica Fonda za Omladinske projekte na odabiru i monitoringu omladinskih projekata
iz ruralnih sredina BiH, te nakon toga kao projektna menaderica Omladinske Novinske Asocijacije na
temu slobodno medijskog prostora za mlade.
2013. godine je uestvovala na Erasmus program
razmjene studenata/ica u Grazu (Austrija) iz
oblasti meunarodnih ljudskih prava. Autorica je
mnogih lanaka i pravnih publikacija, gdje je
izmeu ostalih obraivala teme ustavnih reformi
i meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
Trenutno zaposlena u Fondaciji Udruene ene
Banja Luka gdje je fokus njenog djelovanja
besplatna pravna pomo u cilju olakavanja
pristupu
sudu
enama
rtavama
rodno zasnovanog nasilja, a radi i kao pravna
istraivaica za meunarodnu pravniku
platformu Lawyr.it.

58

Dragana Vukanac

Moje ime je Dragana Vukanac, roena sam 14.9.1992. u Kninu u

Republici Hrvatskoj,ivim u Beogradu, Republika Srbija, gde i studiram
Srpsku knjievnost i jezik, trenutno sam apsolvent. Uestvovala sam u
radionici Doma omladine u Beogradu pod nazivom Anonimni
pesnici", nakon koje sa drugim uesnicima objavljujem pesme na blogu
anonimnipesnici.blogspot.com. Vodim i svoj blog na adresi
uvrnutatrepavica.blogspot.com. Pisanje je moja fizioloska potreba a
njome teim da uhvatim duh vremena i poveem se sa misleim
ljudima naeg regiona kako bismo se umetnou zajedno izleili od
tereta skoranje istorije i stvarali zdraviju sadanjicu.

Nihada Beirovi
Nihada Beirovi roena 16.02.1993. godine u Zenici. Zavrila Srednju ekonomsku kolu. Upisuje studij
komparativne knjievnosti i diplomira na predmetu Dramaturgije.Nakon prvog ciklusa je upisala i drugi
ciklus studija, takoer na odsjeku za komparativnu knjievnost. Prosjek joj je 9.25. Njene opsesivne teme
kojima se bavi su smrt, silovanje, nemogunost govora nakon nasilja i zbunjenost oko seksualnog
identiteta, te tema ekanja u kojoj smo apsulutno lieni djelovanja, jedna od najvanijih tema koju provlai
kroz svoje umjetnike radove je inferiorni poloaj ene u drutvu. Knjievnou se bavi od ranog djetinstva
i ono ta za nju prestavlja knjievnost jeste nain na koji moe da proivi stotine sudbina, a istovremeno
da ostane izvan njih. Istrauje gdje je sve mogua knjievnost i kako se nalazi u svakom podruju, u tolikoj
mjeri koliko je mi nismo svjesni. Jednostavno, knjievnost nije sve, ali je dio svega.

59

Maida Salkanovi

Maida Salkanovi roena je u Tuzli 1991. godine.ivjela je,

radila i studirala u pet drava na dva kontinenta, a trenutno
obitava u Sarajevu. Velika zaljubljenica knjievne analize i
analize ljudske psihe. Fakultetsko obrazovanje ima iz oblasti
psihologije i knjievnosti panjolskog i njemakog jezika. Bavi
se pisanjem razliitih anrova, knjievnom kritikom, te
novinarstvom. Njeni knjievni, akademski i novinarski radovi
pojavili su se u dvije knjige i u veini printanih i online bh.
medija. Dobitnica je dvije nagrade za istraivako novinarstvo.

Valerija Vukosavljevi

Valerija Vukosavljevi, roena 13. marta 1993. godine u Tuzli. Preko

dana ininjer mehatronike, radoznali treber, strastveni italac, egrt u
Maminom kulinarskom zanatu, origami entuzijast. Preko noi pie
apstraktne stihove, povremeno zaviruje u tue sudbine pomou tarota,
istrauje opskurnosti Svemira, broji dostupne dimenzije, ali i ponekad
spava.

60

Merima Berberovi
Ja se zovem Merima Berberovic.Imam
osamnaest godina.Ucenica sam cetvrtog razreda
Gimnazije Mostar i Muzike skole I i Ii stupnja
Mostar.Moja prva ljubav je muzika.Sviram klavir
i violinu.Pored toga,lanica sam ansambla
"Mostarske kie" i kulturno-umjetnickog drustva
"Blagaj".Hobi koji zauzima drugo mjesto medju
mojim najdrazim stvarima koje radim u slobodno
vrijeme je zasigurno pisanje koje me u
potpunosti opusti i uvede u neki samo meni
poznat svijet

Faris Hazi

Ja sam Faris Hazi, roen 15.08.1997. godine u Zenici, Bosna i

Hercegovina. Osnovnu kolu amil Sijari zavrio u Nemili.
Trenutno pohaam etvrti razred Prve gimnazije u Zenici.
Volim da piem podjednako i poeziju i prozu. Imam nekoliko
djela nagraenih povodom konkursa za najljepe literarno
djelo. Veliki sam drutveni aktivista i lan mnogih nevladinih
organizacija, to se odrazilo na stil mog pisanja nekih radova,
u kojima se na kritiki nain opisuju pojave u naem drutvu.
Meutim glavna tema u mojim djelima je ljubav, a motivi:
ljudi, priroda, ivot...

Stefan uri
Stefan uri (1993) roen je u optini Petrovo (Bosna i Hercegovina / Republika Srpska), na slavnoj zemlji
Nemanjia, Ozren gori 14. januara 1993. godine. Osnovnu kolu zapoeo u Doboju a zavrio u Bijeljini. Jo
u ranom uzrastu zahvaljujui svojim dobrim uiteljicama Radi Dugi i Branki ori zavoljeo ljepotu pisane
rijei. Pie od osmog razreda osnovne kole. Tehniku kolu Mihajlo Pupin upisuje u Bijeljini gdje je i
zavrava 2011. godine sa zvanjem: Tehniar drumskog saobraaja. Nakon srednje kole upisuje Pedagoki
fakultet u Bijeljini. Diplomira na temi iz Predkolske pedagogije i stie zvanje: Diplomirani
vaspita predkolske djece. Trenutno se nalazi na zavretku magistarskih studija
(odbrana magistarskog rada) Univerziteta u Istonom Sarajevu, Pedagokog fakulteta u
Bijeljini. Majstor je borilakih vjetina. Bavi se kreativnim radom, ikonopisom,
pirografijomo, duborezom. Pie poeziju, aforizme i prozu. Radovi su mu do sada
nagraivani na studnentskim, uenikim i ostalim konkursima.

61

Od nagraivanih radova izdvajaju se:

1. PUTUJEMO SA SVETIM SAVOM KROZ VIJEKOVE U VJENOST esej;
2. GOSPODE OTVORI VRATA DUE MOJE esej/pria;
3. RASTAJEMO SE ALI PAMTIEMO pria;
4. OPIEVA BAJKA U FUNKCIJI RAZVOJA GOVORA KOD DJECE esejistika analiza.
Dvije pjesme OPROSTI MI i AKO ME IKADA OSTAVI objavljene su mu 2015. godine u Zborniku
ljubavne poezije Nekazano, Bar. Pie i stvara u gradu maldih, Bijeljini. Neoenjen i nezaposlen.

Lana Suec

Zovem se Lana Suec. Roena sam 10.6.1998. u Sisku.

Ve kao mala jako sam voljela crtati i pisati iskrivljena slova koja su se polako pretvarala u rijei... Puno
rijei... Reenice. Poeziju sam poela pisati u 4. razredu osnovne kole, a moja prva "pobjednika" pjesma
na Lidranu bila je "Suza jesenskog oblaka". Kasnije "Potar jeseni" (6.r.), "Snjeni dijamanti"(7.r.), "Vatra
za veer" (8.r.). Vremenom sam prelazila na ozbiljniju tematiku, potaknuta nezaboravnim trenutcima. Ljeti
oboavam veslati i razmiljati o novim stihovima. Tako sam napisala pjesmu "Nedovreni zaveslaj". Svoju
poeziju volim dijeliti s drugima te sam u 7. razredu osnovne poslala svoje pjesme na "Goranovo proljee"
i osvojila 2. nagradu. Prole godine, u 2. razredu srednje kole ponovno sam dobila 2. nagradu "Goranovog
proljea". Tematika mi je irokog spektra.

Vesna Erl
Vesna Erl je roena 22.11.1972. godine u Zenici. Nakon zavrene Gimnazije u Mostaru diplomirala je na
Pedagokoj akademiji matematiku i fiziku 1995.godine. U djetinjstvu ve poinje pisati prve stihove i
rezultat te ljubavi prema poeziji satkana je u zbirku pjesama ''Prepoznaj sebe'' koja je objavljena
2003.godine. Dvije godine kasnije diplomirala je novinarstvo na Pedagokom fakultetu.
Radi u O Ivana Gundulia u Mostaru.

62

Ljubica Mlaenovi
Roena sam u Bijeljini.Imam za koji dan 35. godina, nisam u grupi
mladih, ali sam za prostore Indije itekako mlada.Ceo svoj ivot sam
provela u Bijeljini, zavrila osnovnu, srednju kolu i Pravni
fakultet.Radim u Gradskoj upravi u Bijeljini.Imam dva sina.Objavila
sam 2014. godine ljubavni roman pod nazivom "Magija noi".Volim
da putujem i piem,jer tu dobijam neverovatnu inspiraciju.

Milica akula

Dobar dan, dragi ljubitelji pisane rijei! Budui da se danas prvi put
javljam i aljem jednu svoju pjesmu, napisat u i nekoliko rijei o
sebi. Ne znam oekuje li se u tome ona "klasina" biografija, ali meni
je to previe suhoparno. U stilu - roena sam tu i
tu, kolovala se tu i tu, a ivim tu i tu... Ako netko
bude elio o meni saznati vie, rado u rei. Ali
ovdje sada mislim da je najvanije to da volim
pisati. Volim i itati, a uz svoju struku i prevodim,
mada mislim da to ovog trenutka i nije vano. Kad
ne radim i nisam u svakodnevnim obvezama i
poslovima,sva sam u pisanju, itanju i glazbi. I
mislim da je ovdje veina vas mlaa od mene, ali
budui da mi je reeno da godine nemaju veze,
ukljuila sam se. Konano, vano je kakvi smo
duhom, zar ne?

63

Rijalda Dizdarevi
Rijalda Dizdarevi (24) iz Buima, diplomirala
Engleski jezik i knjievnost na Univerzitetu u
Bihau (dobitnica Zlatne plakete za ostvareni
uspjeh). Trenutno na master studijama u Banjoj
Luci. Pie pjesme i kratke prie. Na takmienju
Regional Cooperation Council "Voice of the
Region" osvojila 1. mjesto sa kratkom priom na
temu "Putovanje".

Matea Andri

Matea Andri- jedna mlada profesorica knjievnosti, aktivist, humanist, ljubav.

Neto vie o meni na: http://www.femalespace.org/mateaandri%C4%87

64

Mirsad Demi

Mirsad Demi, roen 13.09.1994. Godine u

Mostaru. Student II godine Mainskog fakulteta u
Mostaru. Zaljubljen u Mostar i njegov Stari
Most. Uzora vidi u svim dobrim i potenim
ljudima.

Selma etica

Selma etica, roena 02.01.2000. godine u Mostaru. Zavrila

osnovnu kolu "Gnojnice", te sam nastavila pohaati
Srednju medicinsku kolu u Mostaru. Osnovna ambicija u
srednjoj koli mi je da postanem pisac, te dobar govornik i
knjievnik. Oduvijek sam kroz svoje prie eljela stvarati
neke nove svjetove u kojima je sve bolje i ljepe. U
dananjem vremenu, volim njegovati pisanu rije, koja se
ba i ne cijeni. U 2015. godini, osvojila sam tri nagrade, te me
je to jo vie motivisalo i podstaklo da piem. Uivam tako
provodei vrijeme, uz knjige i radove. Volim da ljude
navodim na razmiljanje i dodatno razumijevanje ivota.
Veliko mi je zadovoljstvo uestvovati na raznim
takmienjima i biti dio tima mladih knjievnika.

65

Sanja Janji

Sanja Janji roena 05.11.1992.god. u Ljubinju. Trenutno ivi u Banjoj Luci. Student je Filozofskog
fakulteta- odsjek Psihologija, pored toga je i volonter u Udrenju Nova Generacija, ali i volonter u sklopu
Drutva psihologa Republike Srpske.

Tokom poplava 2014. je bila volonter na projektu Prva psiholoka pomo stanovnitvu ugroenom u
poplavama 2014.godine koji je bio pokrenut od stane Drutva psihologa Republike Srpske. Kontinuirano
volontira na Savjetodavnoj liniji za djecu- Plavi telefon od decembra 2014. godine. Takoe je bila
angaovana u Dnevnom centru za djecu u periodu od januara do jula 2015. godine gdje je pruala djeci
pomo i podrku u uenju te u njihovoj socijalizaciji. Takoe od 2015.godine je i volonter na projektu
Telefon za psiholoko savjetovanje u sklopu DPRS.

Sanja je prola obuku za rad u Dnevnom centru za djecu kao i edukaciju o tugovanju djece nakon
gubitka. Za rad na Plavom telefonu uspjeno je zavrila sledee edukacije: Asertivni trening za rad na
Plavom telefonu; Osnove savjetodavnog rada na savjetodavnoj liniji; Intezivne stimulacijske vjebe za
rad na Plavom telefonu; Edukaciju za email savjetovanje; Seksualnu reprodukciju i zdravlje; Trafiking.

66

Od dodatnih obuka i edukacija je prola kurs za Ljudskog detektora lai . Takoe je uestvovala u
jednodnevnoj radionici o problemu nasilja nad enama i djevojicama, koju su predvodile udruene ene
UN WOMEN.

Interesovanja su joj orijentalni ples koji trenira od 2013.godine, pored toga aktivno pie. Pisanjem se
poela baviti od 2013.godine, na poetku samo za sebe. U pisanju je pronalazila izduvni ventil od
svakodnevnice. Inspirisana tekstovima mladih pisaca i reakcijama ljudi na njene tekstove poela je sa
objavljivanjem tekstova na portalu ALTER MAGAZIN, koji trenutno nije u funkciji. Sada tekstove
objavljuje na svom facebook profilu.

Kristina Malbai

Kristina Malbai je roena 1991.godine u Zenici.

Apsolventica je na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Pokuava pisati kratke prie i poeziju, ali
dosad nije imala znaajnije objave istih. Vrijedno
je istaknuti da je 2010. pobijedila na natjeaju za
kratku priu koji je organizirao Napredak iz epa,
a ove godine je jedna od finalistkinja knjievnog
natjeaja "Pisci za budunost" Balkanskog
knjievnog glasnika.

Sanela Pripo
Zovem se Sanela Pripo, studentica sam na fakultetu politikih nauka u Sarajevu, odsjek komunikologija.
Volim da itam pa odatle i ljubav prema pisanju. Na poetku sam se sramila da nekom pokaem moje
tekstove. Jednom sam sluajno ostavila otvoren rokovnik u koji piem, to je proitala moja rodica i
pohvalila me. Njena pohvala me ohrabrila, jer i ona predivno pie

67

Nejra Kro

Nejra Kro, roena 9.5.1992. u Sarajevu. Studentica Pravnog fakulteta u Sarajevu. Zaljubljenica lijepe rijei
i umjetnosti uope. Pisanjem ispunjava potrebe ispoljavanja svog vienja ovjeka, ivota, svijeta i sebe.
Svoju e za ivotom okrepljuje pisanjem.

Merima Handanovi

Merima Handanovi, roena u Zenici 03. 8. 1991. Zavrila Filozofski fakultet u Zenici i po struci je prof.
bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. Trenutno je studentica postdiplomskog studija Filozofskog fakulteta
u Sarajevu na odsjeku b. h, s jezik i knjievnosti naroda BiH.

68

Projekat mladipisci.blogspot.com je dio aktivnosti nevladine organizacije Youth Power iz Mostar.

Da biste saznali vie o naim aktivnostima kao i pratili informacije vezane za blog koristite neke od
kontakt podataka ispod.

69