Ivan Lovrenevi

NOVI OVJEK
Druga knjiga

Izdaju:
KRANI
Zagreb, 2012.
Besplatno izdanje

Sadraj

1. IZGRADNJA NOVOG OVJEKA ......................................................... 3

- Neraspadljivo sjeme
- Isusovi izvori snage
- Izvritelji Boje rijei
- Govor u drugim jezicima
2. ODLIKE NOVOG OVJEKA ................................................................ 17
- Ljubav
- Radost
- Poniznost
- Samokontrola
- Strpljivost
- Hrabrost
- Gorljivost
- Opijenost
- Silovitost
3. DUH U KOJEM MISLIMO .................................................................... 37
- Novi nain razmiljanja
- Biblijsko obraenje
- Kako razmiljati kao Krist?
- Opasnost neobnovljenog uma
- Izraelov primjer
- Isto vienje, razliit doivljaj
- Ljudi drukijeg duha

Prvo poglavlje

IZGRADNJA NOVOG OVJEKA

Neraspadljivo sjeme
Ovo, brao tvrdim: tijelo i krv ne mogu batiniti Boje kraljevstvo,
niti raspadljivo batiniti neraspadljivo.
(1. Korinanima 15:50)

Tematika drugog dijela petnaestog poglavlja Prve poslanice

Korinanima obrauje prvog i drugog Adama. Podsjetimo se,
izvjetaj iz Knjige Postanka otkriva nam da je Bog rekao:
'Nainimo ovjeka na svoju sliku'. (1:26) Bog je Duh. Stvorio je
ovjeka na svoju sliku, kao duhovno bie koje ima duu i ivi u
tijelu. Za ni jednu drugu vrstu Biblija ne kae da je stvorena na
Boju sliku, iako postoji zajednika nit koja ih sve povezuje. Bog
je stvorio svaku vrstu izgovarajui svoju rije. Sve do pojave
grijeha svijet je bio u savrenom skladu s Bojom voljom. Svaka
vrsta djelovala je u svrsi koju joj je Stvoritelj namijenio. ovjek je
prema vjenom Bojem naumu bio odreen da sebi podloi
Zemlju kako bi vladao biljnim i ivotinjskim svijetom i ostvarivao
zajednitvo s Bogom. Naalost, otvorena neposlunost prema
objavljenoj Bojoj rijei poremetila je blagoslovljeni poredak.
Istovremeno, kao jedna od posljedica pojavila se raspadljivost
koja je zahvatila cijelo stvorenje.
Tijelo i krv koje apostol Pavao spominje simboliziraju stanje
koje je nastalo pojavom duhovne smrti. Boja rije vie nije bila
upravljaka sila ljudskog duha. Cijelo stvorenje je domino
efektom takoer izgubilo mjesto pod njenim okriljem i zatitom.
To ne znai da je Bog u potpunosti izgubio nadzor nad
dogaajima u svijetu. On je i dalje vladao sa svog prijestolja, ali u
savren sustav uli su i nepovoljni imbenici.
Petar u prvoj poslanici kae da smo PONOVO ROENI, ne iz
raspadljivog, nego iz neraspadljivog sjemena: rijeju ivog i vjenog
Boga. (1:23) Neraspadljivo sjeme raa neraspadljiv plod. Isto kao i
u sluaju prvog Adama, Boja rije stvara generaciju novih ljudi u
Kristu (drugi Adam). Jako je vano znati da je upravo Boja rije
3

neraspadljivo sjeme iz kojeg smo izrasli u Kristu. Ivan u prvoj

poslanici kae: Mladii, piem vama jer ste jaki, jer je U VAMA
Boja rije i jer ste pobijedili Zloga. (2:14) Grka rije meno koja je
prevedena kao u vama znai imati mjesta, biti prisutan, ivjeti.
Slabost je prepoznatljiva odlika raspadljivosti, a snaga
neraspadljivosti. Naalost, mogue je da novoroeni vjernik bude
duhovno slab i neizgraen, iako to nije Boja volja. Kako je
mogue da neraspadljivo sjeme Boje rijei ne proizvede planiran
plod snage? Odgovornost za takvo stanje nikad ne lei na Bogu,
nego iskljuivo na ovjeku. Upravo zato trebamo primiti
otkrivenje koje e nam omoguiti ivot u skladu s novom
duhovnom prirodom. Nekoliko osnovnih uvjeta potrebno je
ispunjavati za ostvarenje ovog cilja.
Prvo, mi moramo razvijati i odravati stalnu enju za
Bojom rijei. Nije ispravno misliti da e Sveti Duh ispunjavati
svjedoanstvom nutarnjeg ovjeka bez obzira na razinu naeg
zanimanja za duhovne stvari. Sveti Duh u nama proizvodi htijenje
i djelovanje, ali od nas se oekuje da uzvratimo na poticaj. On
uvijek zapoinje, a mi trebamo suraivati. David je bio ovjek
oduevljen Bojom rijei. To je stanje na viem stupnju od
prosjene zainteresiranosti. Moglo bi se rei da je to zagrijanost
za neto. On u Sto devetnaestom Psalmu kae da otvara usta
zadahtan u udnji, jer ezne za Bojim zapovijedima. (131)
Ravnodunost i nezainteresiranost za duhovne stvari vea su
opasnost od oiglednih tjelesnih grijeha. Otvorenih usta i
zadahtan u enji David moda nije izgledao dostojanstveno u
ljudskim oima, ali je zato njegov duh bio nahranjen.
Isus kae da su edni i gladni pravednosti blagoslovljeni, jer
e se nasititi. (Matej 5:6) Ponekad ovaj stih biva stavljen u
kontekst stanja duhovnog neznanja. Meutim, injenica je da
ljudi gladni i edni pravednosti ne ostaju u stanju neznanja.
Upravo suprotno, zasienje o kojem Isus govori simbolizira
ispunjenje duhovnom spoznajom koja ulazi u nutarnjeg ovjeka
gladnog istine. Ljudi koji odbijaju napredak u spoznaji pronalaze
alibi u izjednaavanju neznanja s gladovanjem i eanjem, ali to
nije ono to Isus kae. Duhovna prehrana vrlo je slina tjelesnoj.
Juer smo jeli i zasitili se, ali jueranja hrana za nas vie nema
uinka. Danas smo gladni i jedini nain da se rijeimo gladi jest
ponovno uzimanje hrane. Boja rije hrani i zasiuje naeg
nutarnjeg ovjeka, no samo glad moe izazvati novu potrebu za
uzimanjem duhovne hrane. Isto je i u tjelesnoj dimenziji. ovjek
rijetko ili uope ne jede ukoliko ne osjea glad. To to netko ne
4

pokazuje znakove gladi ili ei ne mora znaiti da u njemu nisu

prethodno izazivani. Naime, kao to izaziva glad, Sveti Duh nudi i
hranu. To je toka na kojoj se oekuje naa djelotvorna suradnja.
Iako ponuena, hrana mora biti unesena u nutarnjeg ovjeka.
SREDSTVO UNOSA JE VJERA. U KONTEKSTU PREHRANE TO ZNAI OVO:
MI SE VJEROM SRCA I RIJEIMA KOJE GOVORIMO
MORAMO SLOITI S PONUENIM OBROKOM BOJE RIJEI.

Ovo je primjer kako to djeluje u praksi. Trebamo li npr.

hranu za podizanje razine duhovne snage, onda nam Sveti Duh
nudi ivu Rije, upravo ono to trebamo u dotinom trenutku.
Otkrivenjem nas vodi do Osamdeset devetog Psalma gdje itamo
da u Gospodinovom imenu raste naa snaga. (25) U naem duhu
ve postoji glad i sada je potrebno vjerom uzeti ponuenu hranu.
To znai da emo ivoj Rijei dopustiti ulazak u srce kako bi
djelovala silom. Naa usta spontano poinju izgovarati ponueno,
jer usta uvijek govore onim sadrajem koji ispunjava srce (Matej
12:34). Iako ljudskom umu neobjanjivo i zagonetno, Isusovo ime
strelovitom brzinom poinje dizati razinu nae duhovne snage.
Ojaanog i zasienog duha sposobni smo za ivot u Kristu. to bi
se dogodilo u sluaju da nismo vjerom uzeli ponueni obrok?
Ostali bismo gladni i uskoro je ne bismo vie osjeali. Odbijemo li
ponuenu hranu usporedno s njom odlazi i glad kao sredstvo
poticaja na vjeru. To ne znai da e Bog odmah tako postupiti.
No, ukoliko ovjek ustrajno odbija ponueno, vremenom e Sveti
Duh u njemu prestati izazivati osjeaj gladi i povui se. S druge
strane, na odaziv i redovito hranjenje motivira Boga da u nama i
dalje izaziva glad.
KAD ON VIDI DA TRIMO U NJEGOVU PRISUTNOST,
ONDA TO SMATRA IZRAZOM NAEG POTOVANJA I POVJERENJA.

Onom kome vjerujemo za hranu vjerovat emo i za sve

ostalo. Nitko nije zasien zato to u Bojim oima ima povlaten
status. Isto tako, nitko nije neishranjen zato to mu je iz bilo
kojeg razloga uskraena prehrana. Hrana je ponuena svima koji
su u Kristu, ak i onima izvan Njega. Zamislimo da nas netko
blizak pozove na ruak u restoran. Ulazimo gladni, sjedamo za
stol i konobar nam donese jelovnik. Izaberemo i naruimo jelo, ali
nakon to nam bude poslueno na stol iz nekog razloga ga samo
promatramo. Iako ne moemo objasniti zato, odbijamo ga
pojesti. Kako vrijeme prolazi postaje nam sve neugodnije u
drutvu bliske osobe, nervozno se vrpoljimo, poinjemo
5

smiljati izgovore i mislimo samo na to kako emo to prije izai

iz restorana. Prola nas je volja za jelom i pitanje je hoemo li
ikad vie imati elju posjetiti taj ili bilo koji drugi restoran.
Upravo je to opis onog to se ovjeku moe dogoditi u
kranskom ivotu. Sveti Duh je na blizak prijatelj koji nas vodi
na ruak u Kristu. Postupimo li kao to je gore opisano, povrijedit
emo Njegove osjeaje i oalostiti ga.
Objanjavajui nunost svetog ivota i odvojenosti od
svijeta, Pavao kae da ne moemo biti dionici Gospodinovog i
demonskog stola. (1. Korinanima 10:21) Na Gospodinovom stolu
posluen je jelovnik Boje rijei, a to je sve ono to je Otac za nas
osigurao u Kristu. elimo li da Krist ivi u nama, onda moramo
shvatiti da je to mogue iskljuivo kroz Njegovu rije. Ona u
nama moe ivjeti, djelovati i donositi plodove samo ako se
njome hranimo svakodnevno. Vano je uoiti da svaki ovjek
mora svojevoljno donijeti odluku hoe li biti hranjen na
Kristovom ili demonskom stolu.
Nitko ne moe skakutati od jednog do drugog i pomalo
uzimati hranu. Meni koji se nudi potpuno je jednak na oba stola.
Naime, sotona nudi ovjeku stvari s istim predznakom kao i Krist.
Na njegovom stolu takoer je mogue pronai duhovnu hranu s
ovim oznakama: spasenje, ozdravljenje, osloboenje, ljubav, mir,
mudrost, napredak, uspjeh. to ljudi itaju u horoskopu?
Prognozu za ljubav, zdravlje, obitelj, posao i openiti ivotni
uspjeh. Duhovne tehnike kao to su reiki, yoga, kontrola uma ili
transcendentalna meditacija obeavaju poboljanje zdravlja i
duevni mir. No, ono to se ne vidi jest sastav hrane. Naime, ljudi
ne znaju da je ta hrana duhovno otrovna i smrtonosna, iako joj je
glazura vrlo privlana. Ni jedna od spomenutih tehnika nije
utemeljena na Bojoj rijei i nadahnuta Svetim Duhom.
Isus kae da je on kruh ivota. (Ivan 6:48) Njegovo
duhovno tijelo simboliki prikazano kao kruh sastavljeno je od
Boje rijei. Isus nas poziva da se hranimo na Njemu i jami nam:
tako e i onaj koji mene jede ivjeti zbog mene. (57) Sijanje je
neizbjeno, samo je pitanje hoemo li posaditi sjeme Duha ili
tijela. Pavao preporuuje da sijemo u DUH, zato to emo iz
DUHA eti vjeni ivot. (Galaanima 6:8) Boja volja je da u
Kristu uzgajamo i poanjemo neraspadljive plodove pravednosti.

Isusovi izvori snage

Moja hrana sastoji se u tome da izvravam volju
onoga koji me poslao i dovrim njegovo djelo.
(Ivan 4:34)

Isus je ovako odgovorio uenicima na njihovu ponudu da

jede s njima. Dakako, spomenuta hrana jest duhovne prirode. Isus
nije bio programiran za izvrenje Boje volje. Svojevoljno je uzeo
ljudsku narav i pokazao nam primjer koji trebamo nasljedovati.
Prvi izvor snage bilo je izvrenje volje onoga koji ga je poslao i
dovrenje njegovog djela. Motivacija je jedna od kljunih
vrijednosti u Bojem kraljevstvu. Naime, prije ili kasnije svaki
ovjek prikloni se onom to ga ispunjava i zasiuje. To ima plus ili
minus predznak. Nemotivirani ljudi nemaju potrebnu strast za
duhovnim stvarima i zato ne raaju plod. Mi smo Isusovi
sljedbenici. Kao takvi vidimo da je hrana Njegovog srca bila
izvrenje Boje volje, a to ujedno znai i Njegove rijei.
DUHOVNA SNAGA NUTARNJEG OVJEKA SUKLADNA JE
POSTOTKU IZVRENJA RIJEI. ISUS JE BIO NJEN STOPOSTOTNI IZVRITELJ
KOJI JE UVIJEK INIO ONO TO JE UGODNO OCU (IVAN 8:29).
ZATO JE NJEGOV NUTARNJI OVJEK IMAO SNAGE
PROIZVESTI NEOGRANIENO SPASENJE ZA CIJELI LJUDSKI ROD.

Drugi izvor snage bili su trenuci tiine, samoe i

odvojenosti od slube. Dragocjeno vrijeme koje je provodio
nasamo s Ocem jaalo je njihov meusobni odnos i tako ga
pripremalo za naredne zadatke koji su bivali sve tei i zahtjevniji
kako je vrijeme odmicalo. Isus je na Maslinskoj gori u smrtnoj
borbi jo arkije molio, a znoj mu je postao kao guste kaplje krvi
to padaju na zemlju. (Luka 22:44) Bili su to trenuci pred
uhienje, suenje i osudu na smrt razapinjanjem. Strahota muke
koja je nadolazila bila je takvog razmjera da je u agoniji zavapio:
Oe! Ako hoe, otkloni ovaj kale od mene! (42)
Isus je dokazao da ak i Njemu nije bilo lako izvriti Boju
volju u najteim trenucima. Nije mogao odetati na kri sramote
kao da odlazi na izlet. to drugo znai molitva Ocu da ga
mimoie predstojea muka? To je slika ljudske slabosti da izvri
Boju volju. Isus nije bio slab u duhu, ali morao je proi to
iskustvo u ljudskoj naravi. Pismo kae da mu se ukazao aneo s
neba i poeo ga hrabriti. (43) Ohrabrenje mu je dalo snage da ue
7

u smrtnu borbu. Najtea bitka vodila se do onog trenutka kad je

prevladao stav: Ali, neka ne bude moja, nego tvoja volja! (42)
U Poslanici Hebrejima itamo: Nemamo, naime, nekoga
velikog sveenika koji ne bi mogao suosjeati s naim slabostima,
nego jednoga koji je iskuan u svemu (kao i mi), samo to nije
sagrijeio. (4:15) Tko nas bolje razumije i moe nam pomoi u
nevolji od Isusa? Zato trebamo postupiti u skladu sa esnaestim
stihom: Dakle pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti da
primimo milosre i naemo milost za pravodobnu pomo.

Izvritelji Boje rijei

Ali, budite izvritelji rijei,
a ne samo njeni sluatelji koji zavaravaju sami sebe.
(Jakov 1:22)

Za svakog od nas je od presudne vanosti upoznavanje s

Bojom voljom. To se ne odnosi toliko na poznavanje biblijskih
stihova, koliko na njihovo duhovno znaenje i djelotvornu
provedbu u svakodnevnom ivotu. Moramo znati da je savrena
Boja volja da na nutarnji ovjek bude snaan i uinkovit, a ne
slab i neuinkovit. Pavao nas podsjea na bogatstvo Boje slave i
moli da se ojaamo silom po njegovom Duhu u NUTARNJEM
OVJEKU, da Krist stanuje u NAIM SRCIMA po vjeri. (Efeanima
3:16,17) Ovdje spomenuta grka rije za silu jest dynamis to znai
sposobnost, energija, smisao, sredstvo, udesna sila.
Sila uskrsnua jaa naeg nutarnjeg ovjeka na dva naina.
Apostol Petar u prvoj poslanici kae: Pristupite k njemu, ivome
kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u Bojim oima
izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao ivog
kamenja sagradi DUHOVNA KUA, sveto sveenstvo, da prinosi
duhovne i Bogu ugodne rtve po Isusu Kristu! (2:4,5) Apostol
usporeuje novoroen ljudski duh s duhovnom kuom u procesu
izgradnje. Nadalje, u drugom poglavlju Poslanice Efeanima
itamo da nismo vie tuinci i gosti, nego sugraani svetih i Boji
ukuani, nazidani na pravom temelju - na apostolima i prorocima,
a zaglavni kamen je sam Isus Krist. (19,20) Pogledajmo objavu
Boje volje u sljedeim stihovima: U njemu SVA ZGRADA vrsto
povezana raste u SVETI HRAM u Gospodinu. U njemu ste i vi
sazdani za BOJI STAN u Duhu.
8

Spasenje od duhovne smrti samo je poetak odvijanja

Bojeg nauma u naem ivotu. Sveti Duh u nutarnjem biu
podie temelje na kojima eli izgraditi visoku i vrstu graevinu
koja e moi podnijeti nadolazee ispite. Isus ih opisuje u
sedmom poglavlju Matejevog evanelja: Svatko tko slua ove
moje rijei i izvrava ih moe se usporediti s mudrim ovjekom koji
je SVOJU KUU sagradio na litici. (24) U sljedeem stihu vidimo
da su udarili pljuskovi, navalili potoci, puhnuli vjetrovi i jurnuli na
KUU, ali ona se nije sruila zato to je sagraena na litici.
Pljuskovi, potoci i vjetrovi simboliziraju sotonina nastojanja da
uniti nau duhovnu zgradu. Unato svemu, kua koju Isus
spominje odoljela je svim napadima. to je presudilo?
SLUANJE I IZVRENJE BOJE RIJEI!

Pogledajmo sluaj druge kue. Prolazi potpuno iste ispite

kao i prva, ali ona se sruila i njezina ruevina bila je velika. (27)
Isus objanjava da je presudilo to to je ovjek sluao Boje rijei,
ali ih nije izvravao. (26) Nije svejedno kakvu vrstu rijei sluamo
i izvravamo. Mnoga vjerska uenja zvue vrlo privlano i
pobono. Naizgled, sve se ini ispravno. No, duhovne zgrade ljudi
koji ih izvravaju slie kui koja je u ruevinama, a ne onoj za koju
Isus kae da je sagraena na litici.
Moemo li u kategoriju istinitog uenja Boje rijei svrstati
ovakvo ili slino razmiljanje: Bog nas nee ozdraviti ili
osloboditi, zato to nas u takvom stanju moe nauiti poniznosti
ili strpljivosti! Nije li nelogino da Bog u nae srce nastani silu
koja je podigla Krista od mrtvih, no unato tome provedemo
ostatak ivota u bolesnikom krevetu, okovani lancima slabosti ili
nemoi? Moe li graevina ljudi koji tako razmiljaju dugorono
opstati? Takvi stavovi su anti promidba pobjednikog ivota u
Kristu. Naalost, na mnogim mjestima su prihvaeni i nauavani.
Opet dolazimo do tematike raspadljivog i neraspadljivog.
Ono to se rui i sklono je propadanju nije djelo Svetog Duha, bez
obzira na postojei kranski predznak. On u nama gradi katove
u duhovnoj zgradi (mudrost, otkrivenje, radost, sloboda, snaga,
uspjeh, zdravlje, sluba i dr.) Sagraeno mora biti utemeljeno na
sluanju i izvrenju Boje rijei. ovjek moe biti djelotvoran
izvritelj, ali krive, biblijski neutemeljene rijei. Pavao kae da su
neki ljudi vrlo revni za Boga, ali s neispravnim razumijevanjem
duhovnih stvari (Rimljanima 12:2). Revnost bez ispravne doktrine
ne daje plod. Upravo zato neprijatelj radi dnevnu i nonu smjenu
kako bi nam ponudio to vie lanih podataka.
9

U Psalmu itamo: Blagoslivljajte Gospodina, svi njegovi

aneli, vi jaki u sili, to izvravate njegove zapovijedi, posluni
njegovoj rijei. (103:20) Hebrejska rije gibbor koja je prevedena
kao jaki znai silni ratnici, prvaci, divovi, jaki i nasilni ljudi. Sve
navedene odlike imaju i novi ljudi u Kristu, oni koji izvravaju
njegove zapovijedi i posluni su njegovoj rijei. Nemogue je imati
duhovnu snagu bez djelotvornog izvrenja Boje rijei. Sama
duhovna struktura novog ovjeka sastavljena je od rijei koje su
DUH i ivot. (Ivan 6:63) Krunski dokaz zdravlja, vitalnosti i
izgraenosti nutarnjeg ovjeka jest ivot obiljeen djelotvornom i
plodnom vjerom, onom koja proslavlja Krista.
S druge strane, duhovna slabost redovito je izazvana
neizvrenjem Boje rijei, iako ljudi ponekad nastoje pronai neke
skrivene uzroke neuspjeha. Zato naa duhovna hrana mora biti
izvrenje volje onoga koji nas je poslao i dovrenje njegovog djela.
Mi smo Isusovi nasljedovatelji. Ivan kae u prvoj poslanici da u
ovom svijetu budemo kakav je i on. (2:17) Grka rije touto koja je
prevedena kao kakav je i on znai isti. Gospodin je u svijetu bio
djelotvoran izvritelj i uitelj Boje rijei. Ne samo pojedinih
dijelova, nego cjelokupne istine. Mi smo ga pozvani slijediti.
Upravo iz tog razloga Crkva ima veliku odgovornost propovijedati
cjelokupnu, a ne samo djelominu istinu. Ne moe se oekivati da
vjernici izvravaju ono to nisu upoznali kao Boju volju. Dakako,
postoji i osobna odgovornost sviju nas. U osobnom prouavanju
Pisma trebamo stalno dolaziti do svjeih otkrivenja. Na to nas
poziva prorok Izaija: Istraujte u Jahvinoj knjizi i itajte, nijedno
od toga ne izostaje, jer su njegova usta tako naredila i njegov Duh
sakupio. (34:16)

10

Govor u drugim jezicima

Onaj koji moli u drugim jezicima izgrauje sam sebe,
dok onaj koji prorokuje izgrauje crkvu.
(1. Korinanima 14:4)

Grka rije oikodomeo koja je prevedena kao izgrauje

znai izgradnja, jaanje, podizanje, ohrabrivanje, poticanje. Drugi
nain jaanja i izgraivanja duha jest govor u drugim jezicima.
Preduvjet koji vjernik mora ispuniti kako bi poeo moliti u
drugim jezicima jest taj da bude krten u Svetom Duhu. Nije mali
broj ljudi koji kau: Mi smo izvritelji rijei, ali ne vjerujemo da
je krtenje u Svetom Duhu biblijski ispravno za dananje vrijeme.
Uiti takvu opasnu herezu jednako je nijekanju bilo kojeg
podruja spasenja u Kristu. Ovo je toliko vano pitanje u
kontekstu ispunjavanja Boje volje u naim ivotima da ga nuno
moramo obraditi iz svih kutova.
Krenimo od uenja Ivana Krstitelja, proroka koji je Isusovu
slubu najavio rijeima da e nas on krstiti Duhom Svetim.
(Marko 1:8) Upravo je njega Isus proglasio najveim prorokom
roenim od ene. (Luka 7:28) Zar bi Boji prorok takvog kalibra
prorokovao zabludu o Isusovoj namjeri krtavanja svojih
sljedbenika u Duhu? Neke denominacije tvrde da je krtenje u
Duhu iskustvo koje automatski doivljavamo onog trenutka kad
bivamo roeni od vode i Duha. Ni ovo uenje nije ispravno, iako
je mogue biti krten u Duhu odmah nakon novog roenja.
Naime, zastupnici takvog uenja ne uviaju razliku izmeu stanja
koja teoloki opisujemo kao imati Duha i biti krten Duhom. U
prvo stanje ulazimo kad se obratimo i prihvatimo Isusa kao
Spasitelja. Sveti Duh tad dolazi ivjeti u naeg nutarnjeg ovjeka.
U drugo stanje ulazimo kao i uenici na dan Pentekosta. Pismo
kae da su se napunili Svetog Duha i poeli govoriti drugim
jezicima, kako ih je Duh nadahnjivao da govore. (Djela 2:4) Svi
prisutni ve su bili vjernici i imali su Duha u kontekstu novog
roenja. Bez obzira na to, svi su bili odvojeno krteni u Duhu.
Postoje i crkve iji pripadnici ne govore u jezicima, ali
unato tome tvrde da su krteni Duhom. Oni su sljedbenici gore
spomenutog uenja koje kae da vjernik biva krten u Duhu onog
trenutka kad bude roen od vode i Duha (automatizam). Je li
mogue da netko bude krten Duhom, a da ne progovori u
drugim jezicima neposredno nakon toga ili nikad? Kao i u svemu
drugom, Pismo nam mora biti vrhovni autoritet u prosudbi.
11

U Knjizi Djela vidimo pet izvjetaja koji opisuju krtavanje

vjernika u Duhu. U drugom poglavlju pronalazimo najpoznatiji
izvjetaj o krtavanju uenika na Dan Pentekosta u Jeruzalemu.
Nakon to je Sveti Duh siao na njih svi su se napunili Duha
Svetoga i poeli govoriti tuim jezicima kako ih je Duh nadahnjivao
da govore. (4) Vano je zapaziti da su svi prisutni vjernici, njih
oko sto dvadeset, progovorili u jezicima. Valja naglasiti da to nisu
bili aneoski jezici, nego jezici naroda iji su se pripadnici u tom
trenutku nalazili u Jeruzalemu. To je bilo veliko udo zato to
uenici porijeklom iz Galileje nikako nisu mogli poznavati jezike
prisutnih naroda (Partita, Meana, Elamita, stanovnika
Mezopotamije, Judeje, Kapadocije, Ponta, Azije, Frigije, Pamfilije,
Egipta, libijskih krajeva oko Cirene, Rimljana, Kreana i Arapa).
Drugi sluaj opisan je u desetom poglavlju. Petar je u
Kornelijevoj kui propovijedao vjernicima poganskog podrijetla, a
Sveti Duh je siao na sluatelje. Krani idovskog podrijetla koji
su bili u Petrovoj pratnji bili su iznenaeni silaskom Svetog Duha
na pogane. U etrdeset estom stihu vidimo da su ih uli kako
govore tuim jezicima i slave Boga. I ovdje vidimo da su svi
vjernici progovorili u jezicima skoro trenutno. Trei sluaj
zabiljeen je u devetnaestom poglavlju. Pavao je u Efezu naiao
na uenike Ivana Krstitelja. Nakon to ih je uputio na krtenje
Novog saveza, poloio je ruke na njih i bili su krteni Duhom. U
estom stihu vidimo da su poeli govoriti tuim jezicima i
prorokovati. Kao i u prethodnim sluajevima, svi prisutni su
trenutno progovorili u jezicima.
Postoje i dva izvjetaja gdje nije izriito navedeno da su
vjernici progovorili u jezicima nakon krtenja Duhom. Prvi sluaj
je opisan u osmom poglavlju. Filip je prepustio apostolima
izgradnju Crkve u Samariji koja je nastala kao plod njegovog
propovijedanja Evanelja, potvrenog velikim udima i
znakovima. U sedamnaestom stihu vidimo da su Petar i Ivan na
vjernike poloili ruke i oni su primili Duha Svetog.
U svjetlu tri gore spomenuta primjera bilo bi vrlo
neodgovorno zakljuiti da je to krunski dokaz uenja koje tvrdi
da vjernici ne moraju nuno progovoriti u jezicima nakon
krtenja Duhom. Reenica koja opisuje dogaaj vrlo je tura. Nije
spomenuto da su progovorili u jezicima, ali nije ni suprotno. Tri
izvjetaja koji potvruju da su vjernici nakon krtenja Duhom
progovorili u jezicima navode nas na jedini biblijski utemeljeni
zakljuak. Vjernici u Samariji sigurno su progovorili u jezicima,
isto kao i svi oni opisani u drugim izvjetajima. Jedina razlika je u
tome to u izvjetaju iz Samarije to nije izriito spomenuto.
12

Drugi sluaj opisan je u devetom poglavlju. Uenik Ananija

dobio je zadatak od Gospodina da poloi ruke na Pavla kako bi on
mogao progledati. On je nakon susreta s Kristom na putu za
Damask ostao slijep tri dana. Ananija mu je objasnio razlog svog
dolaska (17). U sljedeem stihu vidimo da je Pavao progledao, bio
krten i ispunjen Duhom. Kao i u sluaju Samarije, tako ni ovdje
nije izriito spomenuto da je Pavao progovorio u jezicima. No, to
za prosudbu ovog sluaja i nije toliko vano. Znamo da je Pavao
nadahnut Svetim Duhom u Prvoj poslanici Korinanima dao
afirmativno uenje o ulozi molitve u jezicima u vjernikom
ivotu. On je prema vlastitim rijeima govorio u jezicima vie od
bilo kojeg vjernika (14:18).
KAO TO VIDIMO, KNJIGA DJELA NE SPOMINJE LJUDE
KOJI SU BILI KRTENI DUHOM, ALI NISU GOVORILI U JEZICIMA.
TAKO NETO NIJE MOGUE U OKVIRU BOJE VOLJE.
VJERNICI KOJI NE GOVORE U JEZICIMA NISU KRTENI DUHOM.
ELE LI PRIMITI TAJ DUHOVNI DAR PRVO MORAJU ODBACITI
KRIVO UENJE KOJE IH ZAVARAVA I DRI U ZABLUDI DA JESU.

Ivan Krstitelj, Petar i Pavao propovijedali su krtenje u

Duhu kao Boju volju za svakog novoroenog ovjeka. Vidjeli
smo Isusovu potvrdu Ivanove proroke slube. Petar i Pavao dva
su najistaknutija apostola iz vremena najranijih dana Crkve
Novog saveza. Njima se ne moe osporiti autoritet, znanje i
duhovno prosuivanje. Autoritet svih autoriteta je Gospodin Isus
Krist. Njemu nitko ne moe pripisati mogunost pogreke. Ne
moe ni gore spomenutim Bojim slugama, zato to su govorili
nadahnuti Svetim Duhom (2. Petrova 1:20,21).
Isus je zapovjedio svojim uenicima da se ne udaljuju od
Jeruzalema, ve da tamo ekaju Oevo obeanje za koje su uli od
njega: 'Ivan je krstio vodom, a vi ete biti krteni Svetim Duhom.
(Djela 1:4,5) Opet dolazimo do pitanja vanosti poznavanja Boje
volje. Pismo jasno kae da su uenici uli od njega, Isusa osobno,
za nunost krtenja u Duhu. Od koga su onda osporavatelji
krtenja u Duhu uli suprotno? Od Gospodina sigurno nisu!
Moramo provjeravati to i od koga ujemo. Biblija kae da u
svijetu ima mnogo glasova. (1. Korinanima 14:10) Pavao uenje o
duhovnim darovima zapoinje ovako: to se, brao, tie duhovnih
darova, ne bih htio da ostanete u neznanju. (1. Korinanima 12:1)
Naalost, iako je prolo puno vremena otkako je Pavao nadahnut
Svetim Duhom izgovorio ove rijei, ostanak u neznanju za mnoge
ljude postalo je i ostalo trajno stanje u kojem ive.
13

Vidjeli smo da je krtenje u Duhu Boja volja za svakog

novoroenog ovjeka. Treba naglasiti da govor u jezicima nije
svrha krtenja u Duhu, nego posljedica. To treba imati na umu
kad god se ovaj predmet pouava. Uzalud je govoriti u jezicima
ukoliko se ne poznaje svrha krtenja. Ona glasi; primanje sile za
oitovanje Kristovog svjedoanstva. Ako je krtenje u Duhu Boja
volja za svakog vjernika Novog saveza, onda se podrazumijeva da
svi novi ljudi u Kristu trebaju govoriti u jezicima. To je biblijski
standard! U suprotnom, Pavao bi bez pretjerivanja mogao biti
proglaen kandidatom za najveeg lanog uitelja svih vremena.
Upravo on ui Crkvu da bi volio da svi govore tuim jezicima. (1.
Korinanima 14:5)
Pogledajmo sad njegove rijei iz iste poslanice koje su
naoko u suprotnosti s onim to je gore naveo: Zar svi mogu
govoriti jezike? (12:30) Ovo esto zbunjuje ljude i navodi ih na
krive zakljuke. Povrno gledano, on proturjei sam sebi. Zato
neophodno moramo vidjeti kontekst cijelog poglavlja. U dvadeset
osmom stihu kae da je Bog jedne u Crkvi postavio: prvo za
apostole, drugo za proroke, tree za uitelje. U nastavku navodi i
druge slube u Crkvi. Vano je razumjeti da je Pavao pitanje Zar
svi mogu govoriti druge jezike? postavio u kontekstu obavljanja
crkvenih slubi. On zapravo kae da u Crkvi svatko ima svoju
ulogu i darove. Razumljivo je da svi ne moemo biti apostoli,
uitelji ili proroci. Dakle, Pavao ne kae da svi ljudi ne mogu
govoriti druge jezike zato to to nije Boja volja, nego zato to u
Crkvi postoji red, kao i raspodjela dunosti i djelovanja.
Gledano iz perspektive kranskog sastanka nemogue je da
svi ljudi ponu govoriti u jezicima s istovremenom eljom da ih
tumae. Takvo djelovanje uzrokuje zbrku i nered, protivno
Pavlovim uputama: Ako se govori tuim jezikom, neka govore
dvojica, ili najvie trojica - i to po redu, a jedan neka tumai. (27)
Svako djelovanje u duhovnim darovima na sastanku mora
odgovarati standardu izreenom u trideset treem stihu, gdje
itamo da Bog nije Bog nereda, nego reda.
Postoji razlika izmeu djelovanja duhovnih darova u Crkvi i
njihove primjene u osobnoj pobonosti. Pavao kae da on moli u
tuim jezicima vie od sviju. (14:18) Ova izjava dobiva puni smisao
kad se povee s njegovim rijeima da onaj tko govori u drugom
jeziku izgrauje SAM SEBE. Apostol je esto govorio u jezicima
zato to je htio biti duhovno snaan i izgraen. Nitko nije imao
veu potrebu za tim od njega. Rije oikodomeo znai izgradnja,
jaanje, podizanje, ohrabrivanje, poticanje. Moe li se nedostatak
govora u drugim jezicima nadomjestiti nekim drugim sredstvom
14

duhovnog jaanja? Odgovor glasi ovako: To nije mogue!

Gospodin nas nije pozvao na pronalaenje zamjenskih rjeenja,
nego na upoznavanje i djelotvorno izvrenje Njegove volje.
Moe li itko rei da mu u ivotu nije bilo ili nee biti
potrebno ohrabrenje? Duhovna sila koju primamo kroz govor u
jezicima potie nas da uinimo sljedei korak vjere onda kad
mislimo da je svemu kraj. Ne moemo oekivati da e ohrabrenje
uvijek doi kroz brata ili sestru u Kristu. Injekciju vjere ne
dobivamo uvijek kroz duobriniki razgovor. Mnogi pate od
kroninog nedostatka volje, hrabrosti ili odlunosti u izvrenju
Boje volje. Bilo bi zanimljivo provesti anketu koja bi pokazala
omjer ljudi koji pate od navedenih nevolja, a nisu krteni u Duhu
i ne govore u drugim jezicima. Ishod bi iznenadio osporavatelje i
moda ih potaknuo na preispitivanje i promjenu nedodirljivih
crkvenih dogmi.
Kao novi ljudi u Kristu imamo nevjerojatnu privilegiju.
Uope ne moramo postavljati pitanje: Gdje u crpiti hrabrost,
snagu ili odlunost? Sveti Duh je na molitveni suradnik i
pomonik koji najbolje zna to nam je u dotinom trenutku
najpotrebnije. U Rimljanima itamo da Duh pritjee u pomo
naoj slabosti, jer mi ne znamo moliti kako treba, ali sam Duh
posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. (8:26) Duhovna osjetila
imaju neizrecivo jai domet od tjelesnih. Ona mogu osjetiti Boji
dodir, ali ne mogu s njim uspostaviti odnos. Pomazanje Svetog
Duha moe najeiti nau kou ili podii razinu osjeaja. No,
ostanemo li samo na razini osjeaja vremenom postajemo
osjeajni ovisnici. To znai da smo puni vjere samo onda kad
osjetimo prisutnost Duha. Izostane li osjeaj poinjemo se gubiti,
padamo u zbunjenost i grijeimo. Osjeajno kranstvo prepreka
je razvitku duhovne snage. Oni su varljiva i lako promjenjiva
materija na koju se ne trebamo oslanjati u duhovnom ivotu.
GOVOR U JEZICIMA JE NAJSAVRENIJI OBLIK
DUHOVNE KOMUNIKACIJE SA IVIM BOGOM.

Pavao kae da tko govori tuim jezikom, ne govori ljudima,

nego Bogu: nitko ga naime ne razumije; DUHOM govori
tajanstvene stvari. (1. Korinanima 14:2) Govor u jezicima nije
blebetanje upitnog smisla. To je odgovorna i vana duhovna
djelatnost koja pridonosi izgradnji nae duhovne kue. Mi ne
moemo odnos s Bogom ograniiti na djelatnosti u kojima
sudjeluje samo na um. Postoji i tajanstvena, duhovna dimenzija,
skrivena ljudskom oku i razumu.
15

Tjelesan nain razmiljanja tome se estoko protivi. Pavao

kae da koritenjem tueg jezika u molitvi NJEGOV DUH moli, ali
um od toga nema koristi. (14) Umne molitve mogu ostaviti
duhovni dojam, ali ne mogu susresti Boga. Sami po sebi mi ne
moemo ui u duhovnu dubinu. Biblija je pisana Boja rije, ali
Boja duhovna dimenzija ira je od Pisma. Temelj duhovnosti je
Pismo, ali vodstvo Duha ne moemo ostvariti iskljuivo kroz to
sredstvo. To je potencijalno sklizav teren i zato moramo kristalno
jasno razluiti stvari vezane za ovaj predmet.
U Knjizi Djela vidimo sluajeve gdje je Sveti Duh nadahnuo
ljude da ine stvari koje nisu mogli proitati u Pismu. Zanimljiv je
i pouan Filipov sluaj. U glavnom gradu Samarije propovijedao je
uskrslog Krista i sila Svetog Duha uzdrmala je grad takvom
estinom da su neisti duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz
mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi su ozdravili. (8:7) Filip
je pokazao osjetljivost na vodstvo Duha. Povukao se iz grada, a
apostolima je prepustio daljnji posao na izgradnji Crkve u
Samariji. Nadnaravnim aneoskim vodstvom naao se na putu
koji se sputa iz Jeruzalema u Gazu (26).
Upravo tuda sputao se Etiopljanin, dvoranin, visoki
dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice i nadglednik njezine
cijele riznice (27). U sljedeem stihu itamo da je Duh tada rekao
Filipu: 'Hajde i primakni se tim kolima'. Filip je vjerom posluao i
propovijedao Etiopljaninu. On nigdje nije mogao proitati uputu
da se u odreeno vrijeme primakne nadolazeim kolima na tono
odreenom mjestu. injenica je da Novi savez u to vrijeme nije
postojao u pisanom obliku. Isto tako, ni u knjigama Starog saveza
nije mogao proitati takvu uputu.
Sveti Duh govori ivu, dnevnu rije. Isusovi sljedbenici
zabiljeeni u Knjizi Djela uli su glas Svetog Duha u nutarnjem
ovjeku. Mnogobrojni uspjesi koje su postizali za Krista izravna
su posljedica njihovog prepoznavanja Boje volje koja im je bila
objavljena u odreenom trenutku. Takav je i sluaj Pavlove none
vizije kad je primio zapovijed da ide propovijedati u Makedoniju
(Djela 16:6-10). Kranstvo Novog saveza je nadnaravno duhovno
iskustvo, utemeljeno na Pismu.

16

Drugo poglavlje

ODLIKE NOVOG OVJEKA

Ljubav
A nada ne razoarava, jer je BOJA LJUBAV IZLIVENA
U NAIM SRCIMA po Svetom Duhu koji nam je dan.
(Rimljanima 5:5)

Grka rije agape koja se u Novom savezu koristi za pojam

ljubavi znai gozba, sveanost, radost, blagonaklonost, ljubav koja
se temelji na potivanju, a ne instinktu, portvovna ljubav.
Spasenje u Kristu je najljepa ljubavna pria ikad ispriana u
svijetu. Ni jedna svjetovna ne moe se usporediti s njom. Njezin
poetak see u vrijeme pada prvih ljudi u grijeh. Ve tad Bog je
najavio ostvarenje spasiteljskog nauma. On se postupno odvijao
kroz epohe Starog saveza, a vrhunac je dostigao Isusovom
zastupnikom rtvom na kriu Golgote i uskrsnuem od mrtvih.
Ivan kae da je Bog tako ljubio ovaj svijet, da je dao svog
jedinoroenog Sina kako ne bi poginuo niti jedan koji vjeruje u
njega, ve da ima vjeni ivot. (3:16)
Boja ljubav se prva ispruila prema nama dok smo jo bili
robovi grijeha. Osvjedoeni Svetim Duhom zazvali smo Isusovo
ime i postali novim ljudima. Kao to Pavao kae, Boja ljubav se
izlila po Svetom Duhu u naa srca. Ona ini da ljubav postane na
izriaj prema trima stranama s kojima se u ivotu neminovno
susreemo. Novi ovjek voli Boga zato to je plod Njegove ljubavi.
On mu uzvraa pruenu ljubav na jedini mogu nain, a to je
izvrenje Njegove rijei. Zanimljivo je ovo, ljubav prema Bogu u
Bibliji nije dovedena u izravnu vezu s bilo im drugim (Ivan 14:23;
1. Ivanova 3:24). Boja ljubav u naem srcu ini da volimo brau i
sestre u Kristu. Svi novi ljudi roeni su iz istog sjemena ljubavi.
Ivan u prvoj poslanici naglaava nunost meusobne ljubavi
meu Kristovim sljedbenicima (3:10; 4:17). Isus kae da je ljubav
meu kranima jedno od obiljeja po kojima svijet moe
prepoznati Njegove sljedbenike (Ivan 13:34,35).
17

Ljubav prema neprijateljima zasigurno je najudesnije

djelovanje novog ovjeka. Isus je prvi demonstrirao tu vrstu
ljubavi na kriu Golgote. On nije prokleo ljude koji su mu
podrugljivo dobacivali za vrijeme Njegove muke. Naprotiv,
zamolio je Nebeskog Oca da im oprosti, jer ne znaju to ine.
(Luka 23:34) Isusova zapovijed potie nas u smjeru nasljedovanja
Njegovog primjera i u tom podruju meuljudskih odnosa:
Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako
biste postali sinovi svog Nebeskog Oca (Matej 5:44) Religiozni
idovi nisu mogli otrpjeti Stjepanovu poruku koju im je
propovijedao nadahnut Svetim Duhom. On im je ukazao na
generacijski stav buntovnosti spram Boga. U njihovim srcima
uskipio je bijes i poeli su kamenovati uenika. Ovo su bile
Njegove posljednje rijei: Gospodine, ne uzmi im ovo za
grijeh! (Djela 7:60) Tako plemenito moe postupiti samo ovjek
ispunjen Bojom ljubavlju.

Radost
Tvoja svjedoanstva su mi vjena batina,
ona su RADOST MOJEM SRCU.
(Psalam 119:111)

Sotona ljudima smiljeno nudi iskrivljenu sliku kranstva

koje u mukotrpnom znoju pokuava zadovoljiti zahtjeve dalekog i
nedostupnog Boga. U njegovom scenariju u pravilu sve zavrava
poraavajue, obeshrabrujue i razoaravajue, tako da se ne
isplati ni pokuati. Religiozne predrasude toliko su prisutne da
prosjena predodba o kranima ne ide dalje od namrtenih i
ozbiljnih lica, bez imalo radosti. Meutim, Biblija nam, za razliku
od oca lai, nudi potpuno drugaiju sliku. Pavao kae da se
njegov NUTARNJI OVJEK u veselju slae s Bojim zakonom.
(Rimljanima 7:22) Postoji osnovni preduvjet koji mora biti
ispunjen kako bi se ljudsko srce i Boja rije radosno ujedinili.
Kao to kae Petar u prvoj poslanici, mi moramo biti ponovo
roeni, ne iz raspadljivog, nego iz neraspadljivog sjemena: rijeju
ivog i vjenog Boga. (1:23)
KAD JE BOJA RIJE IZVAN NAEG DUHA, ONDA JE ISMIJAVAMO, MRZIMO,
PREZIREMO ILI ODBACUJEMO. PRIHVATIMO LI JE, RADOSNO SE SLAEMO
S NJENIM SADRAJEM I VOLIMO JE SVAKIM DANOM SVE VIE.

18

Opisujui narav Bojeg kraljevstva, Pavao kae da se ono ne

sastoji od jela i pia, nego od pravednosti, mira i radosti po Svetom
Duhu. (Rimljanima 14:17) Stari ovjek radost i ispunjenje
pronalazi u jelu, piu i ostalim tjelesnim uicima. Novi ovjek
radostan je zbog prisutnosti Boje rijei i Svetog Duha. Isus je
znao radovati se. Imao je duhovnu ravnoteu. Znao je vrijeme i
mjesto kad moe javno iskazati radost. U Lukinom evanelju
itamo da je zatitrao od veselja u Duhu Svetom. (10:21) U svakoj
biblijskoj istini moe se zastraniti i prijei okvire objavljene Boje
volje. Posjedovanje radosti ne znai da emo se na slubama ili
bilo gdje nekontrolirano smijati i ovako se opravdavati: Ne mogu
si pomoi, tako me Duh vodi! To je tjelesno i nezrelo ponaanje
koje sablanjava prisutne ljude i tako ih udaljava od vjere.
Prorok Nehemija otkriva razlog radosti. On je ovako tjeio
narod: Ne alostite se; Gospodinova radost vaa je snaga. (8:10)
Dvanaesti stih pokazuje da je narod otiao slaviti veliko slavlje
zato to su shvatili rijei koje su im objavljene. Ovdje su navedena
dva vana otkrivenja Boje rijei. Prvo, Gospodinova radost je
duhovna snaga novog ovjeka. Analogno tome, alost rui
duhovnu snagu i spreava njenu obnovu. Drugo, kako nam Sveti
Duh sve vie otkriva poloaj u Kristu, naa radost sve vie raste i
pretvara se u slavljenje. Biblija opisuje sluajeve radosti ljudi koji
su primili Boju objavu ili doivjeli oitovanje sile Svetog Duha.
Pogledajmo Marijinu zahvalu Bogu: Moja dua slavi
Gospodina; MOJ DUH klie od radosti u Bogu, Spasitelju
mome ... (Luka 1:46) Njoj je bila iskazana izuzetna ast da Isusa
rodi u tijelu. Povjerenu slubu izvrila je radosno i uspjeno,
unato neugodnoj okolnosti predbrane trudnoe. Josip ju je
zamalo ostavio i predomislio se tek na anelov nagovor (Matej
1:20). Zbog poslunosti Bogu izloila se i riziku drutvene osude.
Marija je primjer vjere koji trebamo nasljedovati. Isto tako je i
Samuelovo roenje izazvalo veliku radost. Njegova majka Ana
bila je nerotkinja koja je vjerom zamolila Boga da joj podari sina.
Ona nije suspregla radost uzrokovanu djeakovim roenjem:
MOJE SRCE klie u Jahvi, moja snaga raste po mome Bogu ... (1.
Samuelova 2:1) Filipovo propovijedanje Bojeg kraljevstva i sile
Isusovog imena u glavnom gradu Samarije bilo je popraeno
udesnim znakovima, ozdravljenjima hromih i uzetih, kao i
istjerivanjem zlih duhova. Izvjetaj kae da je u tom gradu
nastala velika radost. (Djela 8:8) Ljudi su se radovali zato to su
vidjeli da je Isus kojeg Filip propovijeda svemogui Bog koji voli
ljude, spaava ih od vlasti grijeha, oslobaa od demonskih sila i
ozdravlja od bolesti.
19

Pavao nas potie da se uvijek radujemo u Gospodinu.

(Filipljanima 4:4) U sedmom stihu dodaje da e Boji mir, koji
nadilazi svaki razum, uvati NAA SRCA i nae misli u Kristu
Isusu. Radost donosi mir, a on postaje uvar naeg srca i osigura
koji prijei neprijateljski utjecaj na nae misli. U Knjizi Izreka
itamo da je RADOSNO SRCE izvrstan lijek, a NEVESEO DUH sui
kosti. (17:22) Nemir u nutarnjem ovjeku potkopava povjerenje u
istinitost Boje rijei. Kao takav prethodnica je sumnje, a kasnije i
nevjere. U stanju uzburkanog, nemirnog duha nije preporuljivo
donositi odluke zato to redovito bivaju krive. S druge strane,
vidimo da radosno srce ima blagoslovljen utjecaj na ope
zdravstveno stanje naeg bia. Tuno srce, za razliku od
radosnog, postupno unitava zdravlje.
RADOST I MIR STVARAJU SIGURNO OZRAJE
U KOJEM NA NUTARNJI OVJEK MOE SURAIVATI
I ZAJEDNIKI DJELOVATI SA SVETIM DUHOM, IZVRITI BOJU VOLJU
I PROI KROZ TEKE I NAIZGLED BEZNADNE OKOLNOSTI.

Isus je imao radost, mir i bezuvjetno povjerenje u svakom

trenutku svog zemaljskog ivota. Znao je da ga eka muenika
smrt i duhovna odvojenost od Oca. To je za Njega bilo daleko
bolnije iskustvo od tjelesne muke, ponienja i odbaenosti koje je
pretrpio od grenika. David u Psalmu proroki navjeuje Isusove
rijei: Jahve mi je uvijek pred oima, on mi je zdesna, neu
posrnuti. Zato mi se RADUJE SRCE i klie dua, i tijelo mi spokojno
poiva. Jer mi nee ostaviti duu u Podzemlju ni dati da tvoj
pravednik ugleda trule. Pokazat e mi stazu u ivot, puninu
radosti pred svojim licem, sebi zdesna vjeno blaenstvo. (16:8-11)

Poniznost
Oholost poniava ovjeka, a PONIZAN DUHOM postie asti.
(Izreke 9:23)

Isus je to dokazao! Pavao kae da je ponizio sam sebe,

postavi posluan do smrti, i to do smrti na kriu. (Filipljanima
2:8) Otkrivenje istine neminovno nas vodi do Isusa. Njegova
poniznost uvijek je bila obiljeena poslunou Bojoj rijei. Nije
mogue pronai primjer Isusovog djelovanja koji ne bi bio
usklaen s Bojom voljom. Bez obzira na miljenje ljudi ili
20

nepovoljne okolnosti, On je uvijek zduno traio Oevu volju i

ponizno je provodio u djelo. Vrhunac poniznosti pokazao je
dragovoljnim rtvovanjem na golgotskom kriu.
Duhovna poniznost vrlo esto je krivo shvaena i
protumaena. Razlog je taj to postoji i religiozna (tjelesna)
poniznost koja je izvana vrlo slina duhovnoj, ali je u sri
potpuno drugaija. Tjelesna poniznost takoer tei podlonosti,
ali ne nastoji se svidjeti i ugoditi Bogu kroz priznanje
najuzvienijeg duhovnog autoriteta, a to je Njegova rije. Biti
posluan ne znai nuno biti posluan Bojoj rijei. Ponizno
prihvaati i provoditi u djelo odreena uenja ne znai nuno
ponizno prihvaati Boju volju.
MORAMO BITI VRLO OPREZNI I PRIJE SVEGA ISKRENI PREMA SEBI
KAKO BISMO VIDJELI KOJU VRSTU PONIZNOSTI GAJIMO U IVOTU.

Pogledajmo sluaj ovjeka s usahlom rukom kojeg je Isus

zatekao u idovskoj sinagogi. Na ovom primjeru vidjet emo
obrasce po kojima djeluju dvije vrste poniznosti. Pismo kae da je
bila subota i religiozni ljudi (knjievnici i farizeji) drali su Isusa
na oku da li e u subotu lijeiti, da bi ga imali za to optuiti.
(Luka 6:7) Iskrivljena predodba subotnjeg dana odmora
pretvorila je knjievnike i farizeje u slijepe kritiare koji nisu
vidjeli dalje od svoje samo stvorene ljudske predaje. Uope ih nije
zanimalo kako pomoi bolesnom ovjeku. Jedino vano bilo je
ponizno obraniti doktrinu koja nije bila utemeljena na Bojoj
rijei. Nevolja je bila u tome to su oni bili vrsto uvjereni da jest.
Taj negativan sindrom protee se sve do dananjih dana.
Isus ih je upitao: to je doputeno u subotu: initi dobro ili
initi zlo? Spasiti ivot ili upropastiti? (9) Ovdje na djelu vidimo
dvije vrste poniznosti. Isusova je utemeljena iskljuivo na uenju
Boje rijei. Knjievniko - farizejska se podlae ljudskoj tradiciji.
Isus razmilja kako pomoi ljudima, a religiozni ljudi samo ele
obraniti svoje predaje i uope im nije stalo do spasenja ljudskih
ivota. Nakon to je zavrio s farizejima i knjievnicima, Isus je
rekao bolesnom ovjeku: Isprui ruku! (10) Ove rijei bile su
upuene u njegov ivot sa svrhom proizvodnje vjere.
Ne zaboravimo, cijeli prizor promatrali su ljudi kojima je
zamisao o lijeenju subotom bila bogohulna. Bolesnik je bio pod
velikim pritiskom prisutnih ljudi. Za njega je to bila vrlo teka
okolnost. Unato tome, ponizno je posluao Isusove rijei i
uinio tako. Pretpostavimo da ga ovjek iz bilo kojeg razloga nije
posluao. On bi legalno mogao rei Isus mi je progovorio!
21

ali iskustveno bi i dalje ostao bolestan. To mu nita znaajno ne

bi koristilo, zar ne?
On je vjerojatno cijeli ivot odlazio u sinagogu i strpljivo
sluao ljudsku predaju koja mu nije mogla pruiti ni minimalnu
pomo. No, kad je od Isusa uo istinu Boje rijei odluio se
poniziti i posluati je, bez obzira na cijenu. Mi moramo nauiti
razlikovati duhovno uenje od tjelesnog. Biblijski neutemeljeni
stavovi ne bi smjeli prebivati u naem srcu i umu. U sluaju
njihove prisutnosti trebamo ih se rijeiti. U naem ivotu poeljan
je i blagoslovljen samo jedan utjecaj. Apostol Jakov ga naziva
poniznim prihvaanjem Rijei posaene u nas. (1:21)
Kraljevski inovnik naao se u prividno beznadnoj
okolnosti. Njegov sin je umirao i djetetu osim oca vjerojatno nitko
nije davao izglede za preivljavanje. Zato je uvijek dobro da
barem jedan ovjek vjeruje. Kad je otac uo da je Isus preao iz
Judeje u Galileju, zamolio ga je da sie i ozdravi mu sina, jer je bio
na umoru. (Ivan 4:47) Oekivao je da e Isus poi zajedno s njim
do kue i biti tjelesno nazoan kad bude ozdravljao dijete. No, sve
to je uo od Njega bile su ove rijei: Idi, tvoj sin je iv! (50)
Nekome bi takav odgovor moda zvuao prejednostavno za tako
teku okolnost. Zar je ovjek u nevolji ije dijete umire dobio
samo pet rijei? Trebamo znati da je Isus u nekim sluajevima i s
manje upotrijebljenih rijei uskrsnuo mrtve, izgonio zle duhove,
lijeio bolesnike i hranio gladne. Dobro je da kraljevski inovnik
nije bio ovjek sklon zamrenim rjeenjima. Ona nikad ne
pridonose povoljnom raspletu. Upravo suprotno, spreavaju ga. U
nastavku stiha vidimo da je ovjek povjerovao rijei koju mu je
Isus rekao i otiao.
TO JE BIO KOLSKI PRIMJER VJERE.
NJEZIN MOTO GLASI: UTI TO ISUS KAE,
POVJEROVATI U SRCU I DJELOVATI NA TEMELJU OBJAVLJENOG.

Bog je pozvao Mojsija da pod Njegovim vodstvom izvede

Izraelce iz egipatskog ropstva i uvede ih u obeanu zemlju. Iako
mu je dao jasnu rije vodstva i sredstvo autoriteta (tap koji se
pretvara u zmiju), Mojsije je tvrdoglavo ustrajao u tjelesnoj
poniznosti: Oprosti, Gospodine! Ne bi li poslao nekog
drugog! (Izlazak 4:13) Koliko je Bogu neprihvatljiv oblik tjelesne
poniznosti svjedoi injenica da se razljutio na Mojsija. (14)
Sudbina cijelog naroda bila je ugroena samo zato to je Mojsije
tjelesno ponizno gledao na svoju govornu manu, umjesto na rijei
koje mu je Bog uputio: Ja u biti s tobom! (3:12) U crkvenom
22

svijetu mojsijevski izgovori vrlo su slini: Ne mogu zato to

nisam pozvan, teoloki obrazovan, nemam pomazanje, i sl. No,
poziv na vjeru utemeljen je na ovim Bojim rijeima: Ja u biti s
tobom! Bez Isusa ne moemo uiniti nita, ali zato s Njim
moemo sve! Biblijska poniznost uvijek gleda na ono to Bog
moe uiniti u nama i kroz nas. To je podruje u kojem se
trebamo kretati vjerom.

Samokontrola
Grad razvaljen i bez zidova,
takav je ovjek koji nema VLAST NAD SOBOM.
(Izreke 25:28)

Greni ljudi esto poistovjeuju slobodu i bezvlae. Kad

ovjek ne poznaje ili prelazi od Boga postavljene granice, onda
neminovno poinje robovati sotoni. Slikovito reeno, njegova
vlast poinje milimetar iza Boje granice. to dublje ovjek ue u
njegov teritorij postaje prijemljiviji za grijeh. Stari ovjek uvijek
ima potrebu za pomicanjem granica, ak i unutar sotoninog
kraljevstva. to su stvari nemoralnije, perverznije, bizarnije,
opasnije i ekstremnije bolje su prihvaene. Novi ovjek ima u sebi
ugraen mehanizam samokontrole. To je Sveti Duh. Pavao ga u
Drugoj poslanici Timoteju naziva Duhom samokontrole (1:7).
Grka rije sophronismos koja je prevedena kao samokontrola
znai samoobuzdavanje, zdrav razum, zdravo prosuivanje,
razboritost, umjerenost. Svi navedeni elementi neophodno
moraju biti prisutni u ivotu vjernika. Samokontrola je jako vana
disciplina koju trebamo razvijati kao novi ljudi. Ona je
neophodna u svakom podruju vjerskog ivota.
U Kristu smo primili autoritet za vladanje nad cijelim naim
biem. Novi ovjek mora imati vlast nad osjeajima. Oni imaju
svoju ulogu, ali ne smiju biti parametar prosudbe i odluka koje
donosimo. To prvenstvo pripada Bojoj rijei. Osjeaji, kao i drugi
izriaji due, imaju postavljenu granicu. Ukoliko ne prelazimo
graninu crtu, Bog ih koristi za na blagoslov. Prijeemo li je,
postaju nam prokletstvo. Duh samokontrole ima presudan utjecaj
u razraunavanju s djelima starog ovjeka koja smo pozvani
usmrtiti Duhom. On eli zadrati svoju prevlast u naem
nutarnjem biu i ivjeti bez ogranienja, podlaui nas poudi
oiju, tijela i oholosti zbog imetka.
23

Pogledajmo neke primjere iz Isusove i apostolske slube

vezane za samokontrolu u tekim okolnostima. Znamo da je
Isusova zemaljska sluba bila obiljeena estim teolokim
sukobima s religioznim ljudima. Oni nisu prihvatili Njegovo
uenje, osporavali su djelovanje Svetog Duha kroz ozdravljenja i
istjerivanje demona, a povrh svega mrzili su ga zbog toga to je za
sebe tvrdio da je dugo oekivani Mesija i Boji Sin. Isus je vie od
bilo koga drugog morao imati razvijenu samokontrolu kako bi
zadrao dostojanstvo. Prilikom uhienja u Getsemanskom vrtu
zalijeio je uho sluge koje je Petar odsjekao maem. On u tim
trenucima nije vladao svojim postupcima. Isus je u pomo mogao
pozvati dvanaest legija anela, ali suspregnuo se. Razapet na
kriu nije traio kaznu za grenike koji su ga ismijavali, nego
Oev oprost.
Stjepan je bio izloen lanim optubama od iste kategorije
ljudi koji su progonili Isusa. Nakon to im je voen Duhom
propovijedao o njihovom stoljetnom otporu protiv Bojih nauma,
u njima je uskipio religiozan bijes i poeli su ga kamenovati. Iako
je bio svjestan da e uskoro umrijeti i otii u Gospodinovu
prisutnost, nije traio osvetu za svoje krvnike, nego je molio za
njih. Ovo su bile njegove posljednje rijei: Gospodine, nemoj im
uzeti ovo za grijeh! (Djela 7:60)
Pavlova sluba obiluje primjerima u kojima je apostol bio
izloen neizdrivim okolnostima. Bez nadnaravnog djelovanja
Duha samokontrole ne bi uspio izvriti Boju volju. U Listri je bio
kamenovan od naroda kojeg su na njega nahukali idovi iz
Antiohije i Ikonija. Izvukli su njegovo nepomino tijelo izvan
grada mislei da je mrtav. Nakon to su ga uenici okruili, on je
ustao i vratio se u grad kao da se nita nije dogodilo. Teko je
rijeima opisati to ovjek proivljava u takvim trenucima.
Apostol je sve to uspio obuzdati i idui dan zajedno s Barnabom
krenuo propovijedati Evanelje u Derbu.

24

Strpljivost
da se, ojaani svakovrsnom silom,
kako to odgovara moi njegovog boanstva,
osposobite za savrenu postojanost i STRPLJIVOST
(Koloanima 1:11)

Iz Pavlove molitve za vjernike u Kolosu zakljuujemo da je

strpljivost vaan imbenik u djelovanju novog ovjeka. Kroz novo
roenje u nas, izmeu ostalih, biva posaeno i njezino sjeme.
Apostol kae da nas djelovanje Boje sile osposobljava da budemo
strpljivi za ostvarenje ciljeva Boje volje. Sposobnost za biti
strpljiv u odreenoj mjeri moe biti naslijeena kroz prirodno
roenje, ali kroz novo roenje ono dobiva novu dimenziju i svrhu.
U petom poglavlju Poslanice Galaanima vidimo da je strpljivost
opisana kao jedan od plodova Duha (22). Dakle, to nije neto to
moemo proizvesti vlastitim htijenjem, iako je, kao i za
sazrijevanje drugih plodova, neophodno potrebna naa suradnja
sa Svetim Duhom.
Strpljivost nam je potrebna u svakom podruju vjerskog
ivota. Znamo da smo pozvani vjerovati u sva Boja obeanja u
Kristu. Vjera u nekim sluajevima proizvodi trenutno vidljive
rezultate, a to je ljudskoj naravi vrlo atraktivno i poeljno. S druge
strane, za vidljivo manifestiranje pojedinih Bojih obeanja
potrebno je ekati odreeno vrijeme. Bez strpljivosti kao ploda
Duha to je nemogue ostvariti. Lekciju o ekanju na ostvarenje
Bojeg obeanja najbolje uimo kroz Abrahama. On ne samo da
je morao ekati godinama na Izakovo roenje, nego je cijelo
vrijeme vodio bitku protiv glasa razuma koji ga je upozoravao:
Abrahame, ti si star ovjek s neplodnom enom, a to nije
uspjena kombinacija za dobivanje potomka!
Abraham nije sluajno nazvan ocem nae vjere. Strpljenje
koje je pokazao ponekad je graniilo s negativnim fanatizmom.
Apsolutno nita to je oima vidio, uima uo ili rukama opipao
nije ga moglo ohrabriti da e Boje obeanje biti ostvareno. Ali,
on je znao tko mu je obeao i koliko je ozbiljan u pogledu
izvrenja svoje rijei: On je promotrio potpunu obamrlost svoga
tijela - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost Sarinog krila, i nije
se pokolebao u vjeri. Nije oklijevao nevjerom u Boje obeanje, nego
se ojaao vjerom dajui slavu Bogu, potpuno uvjeren da je Bog
kadar izvriti to je obeao. (Rimljanima 4:19-21) Abraham je
cijelo vrijeme imao obeanog sina u nevidljivoj dimenziji,
25

a strpljivo ekajui postigao je obeanje. (Hebrejima 6:15) Potom

je nevidljivo postalo vidljivo i obeano dijete je roeno.
Novi ljudi pozvani su ii stopama vjere naeg oca Abrahama
(Rimljanima 4:12). Neke stvari emo trenutno vidjeti ostvarene,
neke nakon kraeg perioda, neke nakon vrlo dugog, a postoje
stvari koje emo vidjeti i razumjeti tek kad doemo u nebesku
slavu. Ne smijemo se obeshrabriti ni u jednom razdoblju vjerskog
ivota. Primjeri vjere koje nam Pismo otkriva imaju vrlo vanu
svrhu koja u nama treba biti ostvarena: Ali naa je vrua elja da
svaki od vas pokae istu revnost, kako bi svoju nadu uinili
savrenom do kraja, da ne budete mlitavi, ve da nasljedujete one
koji vjerom i STRPLJIVOU batine obeanja. (Hebrejima 6:11,12)
Meusobni odnosi izmeu vjernika zahtijevaju u puno
sluajeva veliku dozu strpljivosti. Ljudi se nalaze na razliitim
stupnjevima duhovnosti u Kristu, nemaju isto razumijevanje
vjerskih pitanja, a i gledita oko jela i pia su im vrlo esto
suprotstavljena. Mi smo pozvani ugaati drugima, a ne sebi,
prema Kristovom primjeru: Uistinu, sve to je nekad napisano,
napisano je nama za pouku, da STRPLJIVOU i utjehom koje daje
Pismo, trajno imamo nadu. I neka vam Bog, IZVOR TE
STRPLJIVOSTI i utjehe, podari da imate isti osjeaj jedan prema
drugome po primjeru Isusa Krista (Rimljanima 15:4,5)
Propovijedanje Evanelja slavan je poziv upuen svakom od
nas. Ovaj svijet je u vlasti Zloga i on ini sve u svojoj moi da
sprijei dolazak istine u ljudske ivote. To je duhovni rat! Nitko
pred nae noge nee razastrti crveni tepih i doekati nas s
lovorikama. Grenici koji su u ropstvu sotone ne ele uti poruku
Evanelja, ali je gledano iz kuta Boje volje moraju uti.
Pogledajmo to Pavao kae: Vrijeamo nas, a mi blagoslivljamo;
progone nas, a mi STRPLJIVO podnosimo, ocrnjuju nas, a mi
uzvraamo lijepim. (1. Korinanima 4:12,13) Strpljenje nam je
potrebno kako bismo vidjeli plodove svoje slube. Posijana rije
treba vrijeme da uzraste. Netko se trenutno obrati i prihvati
Krista, a nekom je potrebno due vrijeme. Stvari se ne mogu
silom provesti. Bitno je da smo vjerni pozivu, kao i to da
djelujemo u skladu sa standardima Bojeg kraljevstva.

26

Hrabrost
Jahve mi je svjetlost i spasenje; tit mog ivota:
pred kime da strepim, kad na mene navale zlotvori da mi
deru tijelo, moji protivnici i dumani, oni posru i padaju.
Neka se vojska utabori protiv mene, moje srce se ne boji;
neka i rat plane protiv mene, i tada sam PUN POUZDANJA.
(Psalam 27:1-3)

Nakon to su Adam i Eva pali u grijeh, duhovna smrt

zavladala je njihovim srcima. Pojeli su zabranjen plod, spoznali
osobnu golotinju i spleli pregae od smokvinog lia. U Knjizi
Postanka itamo: Uto uju korak Jahve, Boga, koji je etao vrtom
za dnevnog povjetarca, i sakriju se - ovjek i njegova ena - pred
Jahvom, Bogom, meu stabla u vrtu. (3:8) Bog ih je dozivao, ali
Adam mu je odgovorio: uo sam tvoj korak po vrtu; pobojao sam
se, jer sam gol, pa sam se sakrio. (10) Pojava straha bila je prva
posljedica promjene duhovne klime u edenskom vrtu. Od tog
trenutka strah se sve vie irio meu Adamovim potomcima. Ovo
je vano uoiti; grijeh je proizveo strah. Iako je vremenom poeo
nicati i rasti iz doslovno svega postojeeg (prirodne sile svijeta,
vidljive i nevidljive stvarnosti), njegov korijen raste iz tla grijeha.
to je strah i kako ga opisati? Ljudi kau ovako: Strah me
neeg ili nekog! S kakvom materijom se suoavaju? Biblija puno
ui o strahu. Za poetak moramo utvrditi od kuda on potie.
Vidjeli smo da je izvorno proizveden iz grijeha. Kao takav, nikako
ne moe biti povezan s Bojim kraljevstvom. Pavao kae da nam
Bog nije dao duh straha, nego Duh sile, ljubavi i istih misli. (2.
Timoteju 1:7) Drugo, vidimo da Pavao strah naziva duhom. To
znai da se ne suoavaju s osjetilnom reakcijom na doivljaj. Duh
straha je osobna i nevidljiva sila, jedan od najopasnijih duhova
sotoninog kraljevstva. Kao i svaka duhovna osoba, tako i on ima
svoj prepoznatljivi sustav izraavanja.
Djelovanje Svetog Duha u novom roenju ima za cilj
brisanje svih starih utjecaja koje je vladavina duhovne smrti
ostavila u ljudskom srcu. Iako ovjek odvojen od Boga eli ostaviti
dojam hrabrog i neustraivog stvorenja, injenica je da svakim
duhovno mrtvim ovjekom u veoj ili manjoj mjeri vlada strah.
Ponos tjera ljude da skrivaju svoje pravo stanje, ali ono se prije ili
kasnije oituje. Prema Pavlovim rijeima, Bog umjesto straha u
nae srce ugrauje Duh sile, ljubavi i istih misli. ivot novog
ovjeka u Kristu obiljeen je borbom protiv demonskih sila koje
27

nas ele duhovno, duevno i tjelesno unititi. One e uiniti sve u

svojoj moi da na ivot opet postane tjelesan, obiljeen starim
(negativnim) obrascima razmiljanja i djelovanja. Strah je
najopasnije sotonino oruje u borbi protiv Bojeg naroda. Upravo
zato njegov zli utjecaj ne smije biti podcijenjen.
DAVID JE SLIKA NOVOROENIH LJUDI NOVOG SAVEZA
KOJI SU OSLOBOENI VLASTI STRAHA.

Njihov rjenik bitno se razlikuje od ljudi koji nemaju

spoznaju Kristovog nadmonog autoriteta: Jahve mi je svjetlost i
spasenje; tit mog ivota: pred kime da STREPIM? Kad na mene
navale zlotvori da mi deru tijelo, moji protivnici i dumani, oni
posru i padaju. Neka se vojska utabori protiv mene, MOJE SRCE SE
NE BOJI; neka i rat plane protiv mene, i tad sam pun
pouzdanja. (Psalam 27:1-3) Psalmist opisuje ovjeka koji uiva u
Bojim zakonima. Kao jedan od blagoslova navodi i ovo: alosne
vijesti NEE SE BOJATI, NJEGOVO SRCE JE MIRNO uzdajui se u
Jahvu. SRCE MU JE HRABRO, NIEG SE NE BOJI, prezire svoje
neprijatelje. (112:7,8)
Petrov sluaj pokazuje nam duhovni zakon hoda u vjeri.
Uenici su plovili u ribarskom brodiu kad su iznenada uoili
Isusa kako hoda po vodenoj povrini. Njihova reakcija nije bila
pozitivna. Pismo kae da su se uenici UPLAILI i rekli: 'Sablast!',
te su OD STRAHA poeli vikati. (Matej 14:26) Tko je zapravo
uplaio uenike i uvjerio ih da pred sobom ne vide Isusa, nego
sablast? Bio je to duh straha koji moe iskoristiti ak i Boju
prisutnost da bi uplaio ljude. Iako to zvui nevjerojatno, upravo
se to dogodilo. Da stvar bude jo udnija, uenici su osobno
poznavali Isusa. Upravo zato je teko shvatiti kako su se uope
mogli uplaiti Njegove pojave.
Petar je uo Isusov poziv Doi! Odgovorio je tako da se
spustio s laice i poao po vodi da doe k Isusu. (29) Kako je Petar
uspio hodati po vodenoj povrini? Gdje su u tom trenutku bili
prirodni zakoni i to je sprijeilo njihovo djelovanje?
ONI SU BILI PRISUTNI, ALI PETAR JE DJELOVAO
PO NAUZVIENIJEM ZAKONU - VJERI U BOJU RIJE.
TO JE BILA DUHOVNA SILA KOJA GA JE DRALA IZNAD POVRINE.

Isus stoji na vodi, a to isto uspijeva i Njegovom ueniku.

Isus nije odabrao utabani put da bi Petru i nama pokazao
mogunost vjere. Svatko moe hodati po vrstom tlu, ali po vodi
28

samo onaj tko vjeruje. Nemojmo zaboraviti, duh straha cijelo

vrijeme bio je prisutan i vrebao priliku za svoj utjecaj. Promatrao
je i analizirao Petra koji je hrabro hodao u poslunosti Isusovoj
rijei. Kako ga je mogao zaustaviti? Podmetnuti mu nogu? U tom
sluaju sigurno bi ostao bez nje. Petar je hodao vjerom i pregazio
bi duh straha da se ovaj usudio postaviti mu se na put. Neprijatelj
nema snagu za izravan sukob i zato ne moe zaustaviti ovjeka
koji hoda vjerom u Boju rije.
Ono to ne moe snagom, ostvaruje drugim sredstvom, a to
je zastraivanje. Upravo je to uinio. Uplaio je Petra snanim
olujnim vjetrom koji nije bio sluajno izabran kao sredstvo
zastraivanja. Petar je bio ribar i sotona je znao da se oni najvie
boje olujnog vjetra koji moe potopiti njihove brodove i tako im
unititi sredstvo preivljavanja. Moramo biti svjesni da svatko od
nas ima potencijalno slabu toku koja moe biti iskoritena kao
sredstvo zastraivanja. Pogledajmo kako se dogaaj dalje odvijao.
U tridesetom stihu itamo da se Petar UPLAIO kad je vidio snagu
vjetra, te je poeo tonuti i vikati: 'Spaavaj, Gospodine'. Za nas je
vrlo bitno da vidimo stvarni uzrok Petrovog potonua. U cijelom
izvjetaju dogodila se samo jedna promjena, ali toliko bitna da je
izravno utjecala na daljnji razvoj dogaaja.
Krenimo od Boje volje. Isus je Petru uputio rije Doi! U
tom trenutku to je bila Boja volja za njega. Petar je djelovao u
skladu s Bojom voljom i hodao prema Isusu. Ukoliko je potonuo
zato to se Boja volja za njega u meuvremenu promijenila, onda
bi ga Isus pravovremeno upozorio na to i upoznao s
novonastalom promjenom. Meutim, Isus nije promijenio objavu
Boje volje. Njegov poziv Doi! i dalje je vrijedio za Petra. Nita
se po pitanju Boje volje nije promijenilo, zato to se ona nikad ne
mijenja. Boja sila bila je prisutna i djelatna na tom mjestu i u
trenucima Petrovog potonua.
JEDINA PROMJENA BILA JE PETROV NAIN RAZMILJANJA,
ILI TONIJE REENO, SKRETANJE POGLEDA OD ISUSA.

Gledajui ga ravno u oi, Petar je udesno hodao po vodi.

Promjena smjera njegovog pogleda prekinula je hod u Bojoj sili i
strah je zagospodario njegovim mislima. Prijeloman trenutak
nastupio je kad je vidio snagu vjetra. Pogled u sotoninu silu
uzrokuje da ona pone ruiti vjeru. Pogled u Isusa jaa nau vjeru
i mi u tom sluaju, slikovito reeno, sigurno hodamo po vodi.
Zato nas Biblija potie da upremo pogled u Isusa, stvoritelja i
zavritelja vjere. (Hebrejima 12:2)
29

Ovo je vrlo vano i trebamo to uoiti. Petar nije morao

potonuti! To ni trenutak nije bila Boja volja za njegov ivot.
Mogao je rei ovako: Due straha, ja hodam vjerom u Boju rije!
Ne zanima me tvoj vjetar, neka pue koliko hoe! Neu se bojati,
moj Bog je sa mnom na svim mojim putovima! To je poruka koju
nam Sveti Duh daje kroz Petrov primjer. Neprijatelj nema
nikakvu raspoloivu silu kojom nas moe sruiti. Jedino moe
pokuati izazvati strah u nama, ali mi to ne moramo i ne smijemo
dopustiti. Mi gospodarimo okolnostima u Kristu, a ne obratno.
Moramo to i neprijatelju jasno dati do znanja kako bi vidio nau
odlunost u dranju Boje rijei. Gledamo li stalno u Isusa
sigurno se neemo okupati.
SVAKI KORAK UINJEN U STRAHU JE GUBITNIKI (TONEMO).
S DRUGE STRANE, SVAKI KORAK UINJEN U VJERI
JE POBJEDNIKI (HODAMO PO VODI).

U petom poglavlju Markovog evanelja zabiljeen je sluaj

bolesne djevojice. Ona je bila ki nadstojnika sinagoge Jaira.
Izgledalo je da nema vremena za pomo i ukuani su mu rekli:
Kerka ti je ve umrla. emu jo mui uitelja? (35) To je bila
ljudska procjena okolnosti. Pogledajmo to je Isus rekao Jairu:
Nemoj se bojati! Samo vjeruj! (36) Primjeujemo li razliku u
porukama? U onoj ljudskoj nema nikakve nade i ohrabrujue
prognoze, samo ovakav hladan zakljuak: Pria je zavrena! Smrt
je nastupila! Isusova poruka zrai vedrinom i ohrabrenjem, bez
obzira na to to vidljive okolnosti ni malo ne govore tome u
prilog. Iako je to vrlo kratka duhovna poruka, zapravo nam govori
sve to trebamo znati. Isus je dokazao zato se trebamo oduprijeti
strahu i vjerovati. Djevojica je ustala od mrtvih! Pismo kae da
je Isus unitio onoga koji ima vlast nad smru, to jest avola.
(Hebrejima 1:14)

30

Gorljivost
U revnosti budite neumorni,
Budite GORLJIVI DUHOM! Sluite Gospodinu!
(Rimljanima 12:11)

Grka rije zeo koja je prevedena kao gorljiv znai kuhati,

kljuati, vreti, kipjeti, uzbuditi se, biti estok, revan, vatren,
usijan. Nije dovoljno samo imati ispravnu doktrinu, iako je ona
neophodan preduvjet uspjenog duhovnog rasta. Od presudnog je
znaaja hoemo li biti vatreni i estoki u njezinoj primjeni ili
samo mlaki legalisti. Neprijatelj ljude uvijek prvo pokuava
odvojiti od otkrivenja istine Boje rijei. Ne uspije li u tome
poinje ih hladiti svakim raspoloivim sredstvom koje mu stoji na
raspolaganju. Naalost, upravo je crkvena religija s kranskim
predznakom sredstvo koje najee koristi u ostvarenju tog cilja.
Na dan Pentekosta prisutnim uenicima ukazali su se
plameni jezici i razdijelili se, tako da je na svakog od njih siao
jedan. (Djela 2:3) Krtenje u Svetom Duhu pridonosi da na
nutarnji ovjek postane poput vulkanskog okna koje izbacuje
uarenu lavu. Zapazimo ovaj izraz: ... na svakog od njih siao je
jedan ... Pomazanje Svetog Duha simbolino prikazano kao
plameni jezici jednoliko se raspodijelilo na sve prisutne vjernike.
Nije se dogodilo da na jednog ovjeka doe sto plamenih jezika, a
na drugog samo jedan. Onda bi netko vjerojatno ovako zakljuio:
Dakako, ovaj koji je primio sto plamenih jezika bit e vatreniji i
djelotvorniji Kristov svjedok koji e moi initi monija djela od
onoga koji je primio samo jedan. Meutim, izvjetaj kae da je na
svakog prisutnog vjernika siao jedan plameni jezik. Za to je
svakako postojao opravdan razlog. Naime, upravo se oko
predmeta pomazanja u zapadnim karizmatskim crkvama razvilo
puno uenja koja su daleko od standarda objavljenih u Pismu.
Plod toga je pojava super - pomazanih duhovnih zvijezda koje u
nekim crkvama imaju status boanstva. Takvo to nije izvorni
Boji naum i ne postoji u Njegovom kraljevstvu.
Vatrenost je naslijeena duhovna osobina novog ovjeka.
Duhovna vatra moe biti ugaena na dva naina. Prvi je izravno
gaenje. Pavao upozorava krane da ne gase Duha. (1.
Solunjanima 5:19) Tjelesnost, legalizam, svjetovnost i kompromisi
gase vatrenu prisutnost Svetog Duha u nutarnjem ovjeku.
Zapazimo, apostol nas upozorava na opasnost gaenja. Nije
31

rijetkost da ljudi ponu kriviti sotonu zato to vatrenost trne u

njima, iako su zapravo oni izravno odgovorni.
Drugi nain je neizravno gaenje. Prirodna vatra e gorjeti
dokle god u njoj bude zapaljivih tvari. Promatramo li samo kako
gore, a ne ubacujemo nove tvari u vatru, ona e vremenom
utrnuti. Upravo o tome itamo u Knjizi Izreka: Kad nestane drva,
oganj se gasi ... (26:20) Prorok Jeremija kae da je Boja rije kao
vatra. (23:19) Redovito ubacivanje Boje rijei u pe nutarnjeg
ovjeka jami njenu djelotvornost. Naa je odgovornost da vatru
odravamo u razbuktalom stanju.
Duhovna vatra neophodan je element odravanja istoe
nutarnjeg ovjeka. U prirodnom okruenju vatra slui za
spaljivanje neistoe. Ona pali prljavtinu koja se zadrava u
nutrini. to je vatra jaa, to smo proieniji. Vatra simbolizira
ljubav koja je u biblijskom kontekstu neodvojiva od Boje rijei.
Isus kae da ga voli onaj ovjek koji poznaje i izvrava njegove
zapovijedi. (Ivan 14:21) Kao i u sluaju jaanja nutarnjeg ovjeka
(Psalam 103:20), tako i odranje ljubavne vatre ovisi o izvrenju
Boje rijei.
Jedan od uinaka vatrenosti duha jest taj da se vatrenost i
oduevljenje lanano prenose na duu (osjeaji, volja i razum), a
onda i na tijelo. Bezvoljan i hladan duh unitava volju. Kad je
ovjek hladan ili mlak za duhovne stvari njegovi tjelesni pokreti
su spori i bezvoljni, a rijei spore, jednoline i beivotne. S druge
strane, vatren duh pokree duu i tijelo na izvrenje Boje rijei.
Oi su ive, bistre i pronicljive, miii zategnuti, pokreti
energini, a rijei odraavaju autoritet, silu, sigurnost i vrstou.
Koliko je duhovna vatrenost vana u Isusovim oima
najbolje svjedoe Njegove rijei: Poznajem tvoja djela, niti si
studen, niti si vru. Oh, kad bi bio studen ili vru! Ali zato to si
mlak - ni studen ni vru - izbacit u te iz svojih usta. (Otkrivenje
3:15,16) Grka rije chliaros koja je prevedena kao mlakost znai
ravnoduan, duevno stanje koje se nalazi izmeu obamrlosti,
beutnosti, gorljivosti ili oduevljenja. Zato Isus naglaava da e
mlakost biti izbaena iz njegovih usta. Grka rije stoma koja je
prevedena kao usta znai ravnoduan, duevno stanje koje se
nalazi izmeu obamrlosti, beutnosti, gorljivosti ili oduevljenja.
Oito je da kontekst ovih rijei upozorenja ukazuje na to da mlak
nutarnji ovjek nema vjerodostojnu rije svjedoanstva i otrine.
Isus ove rijei nije uputio grenicima, nego vjernicima. Crkvena
religija ima sve gore navedene odlike. Pribliavanjem drugog
Kristovog dolaska one postaju sve oitije.
32

Boja volja je da imamo ispravno uenje, ali i vatrenost koja

e ga uiniti ivim i djelotvornim. Pavao kae da se na
NUTARNJI OVJEK obnavlja iz dana u dan. (2. Korinanima 4:16)
U kontekstu gorljivosti duha to znai da od trenutka novog
roenja na nutarnji ovjek mora biti sve gorljiviji, usijaniji,
revniji i uzbueniji za Boje duhovne stvari. U takvom stanju
sposoban je izvriti Boju volju u Kristu. Provjeravanje osobne
gorljivosti i djelovanje u cilju njenog rasplamsavanja dnevna je
dunost svakog vjernika. Pogledamo Pavlov poziv upuen svima
nama: U revnosti budite neumorni! Budite GORLJIVI DUHOM!
Sluite Gospodinu! (Rimljanima 12:11) Grka rije zeo koja je
prevedena kao gorljivi znai kuhati, kljuati, vreti, kipjeti,
uzbuditi se, biti estok, revan, vatren, usijan, gorljiv.

Opijenost
Ovi ljudi nisu pijani, kako to vi zamiljate
(Djela 2:15)

Tjelesna misao je hladna, racionalna, suzdrana i

ograniena. Duhovno mrtvi ljudi imaju potrebu probiti misaone
granice. Alkohol, droge ili okultne djelatnosti pomau im u
promjeni stanja svijesti i slabljenju moralne osjetljivosti. to je
primjena navedenih sredstava ea, duhovna dimenzija kojom
vladaju demoni za njih postaje sve otvorenija, pristupanija i
stvarnija. Religiozna misao sablanjava se nad manifestacijom
Boje sile. Ona ne odgovara njenoj predodbi duhovnosti. Mnogi
ljudi imaju ovakve ili sline vjerske predrasude: tihi krani, tiha
Crkva, suzdravanje u izraavanju vjerskih osjeaja i dr.
Duhovna opijenost vrlo je slina stanju gorljivosti duha.
Kad su uenici krteni u Svetom Duhu na dan Pentekosta, dio
prisutnih ljudi podrugljivo je primijetio da su uenici puni slatkog
vina. (Djela 2:13) to ih je navelo na takav zakljuak?
Neuobiajeno ponaanje izraeno govorom u tuim jezicima,
kako ih je Duh nadahnjivao da govore. (4) Istina je da su uenici
bili opijeni, ali ne od alkoholne tekuine. Njihovo djelovanje bilo
je izazvano opijenou njihovog nutarnjeg ovjeka silom Svetog
Duha. Kao to grenici uzimaju sredstva koja e otupiti njihovu
savjest za izvrenje zlih djela, tako i novi ljudi u Kristu opijaju
nutarnjeg ovjeka Bojim duhovnim vinom. Razlog zato ljudi
33

ponekad ne mogu ostvariti odreene uspjehe jest taj to su

trijezni u duhu. Opijenost raa zanosom potrebnim za
djelotvorno i uspjeno izvrenje Boje volje. Dan Pentekosta bio je
roendan Crkve Novog saveza. Uenici nisu mogli u duhovno
trijeznom stanju probiti led davanja javnog svjedoanstva za
Krista. Kad opijenost doe do vrhunca, onda je utjecaj nutarnjeg
ovjeka na duu i tijelo potpun.
UPRAVO JE TAD NAJBOLJI TRENUTAK ZA DJELOVANJE U VJERI.
NAJBOLJE VJERSKE REZULTATE POSTIEMO KAD SMO NAJPIJANIJI DUHOM.

Opijen ovjek ne razmilja o posljedicama djela koja uini u

takvom stanju. Alkohol mu otupljuje savjest i sniava moralna
mjerila na minimum. Ujutro kad se otrijezni pita se Kako sam
mogao uiniti ovo ili ono? U kontekstu injenja dobrih djela u
Kristu to znai da tjelesna misao ne moe koiti vjernika u
izvrenju Boje volje kad je duhovno opijen. ovjek onda ne
razmilja to e biti ako ispunim Boju rije? to smo trezniji u
duhu, vie i razmiljamo o posljedicama. To je zapreka djelovanju
Svetog Duha. Ovo su neki od sigurnih naina opijanja nutarnjeg
ovjeka: prisan odnos sa Svetim Duhom, slavljenje Gospodina
borbenim klicanjem i skandiranjem, govor i pjevanje u jezicima ili
razumijevanju, plesanje, pljeskanje i skakanje u Duhu.

Silovitost
Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
koji se vozi po iskonskom nebu! uj, glasom grmi,
svojim silnim glasom: Priznajte Boju silu!
Nad Izraelom je njegovo velianstvo, a njegova sila u oblacima.
Straan je Bog iz svojeg svetita.
Izraelov Bog daje mo i silu svojem narodu. Blagoslovljen Bog!
(Psalam 68:33-36)

Stvaranje novog ovjeka u Kristu nije ostvareno

pregovaranjem sa sotonom, nego ratovanjem protiv njega.
Uskrsnue Krista od mrtvih bilo je ostvareno silom. Tu injenicu
trebamo imati na umu kad ujemo Isusove rijei da je od
vremena Ivana Krstitelja do sada navala na nebesko kraljevstvo i
siloviti ga prisvajaju. (Matej 11:12) Mi smo pozvani biti osvajai
Bojeg kraljevstva! ovjek moe biti dugogodinji crkveni lan
34

koji redovito pohaa sastanke, daje priloge, prouava Bibliju i

vodi graanski uzoran ivot, ali svejedno ne biti osvaja. Kakav je
duhovni karakter osvajaa Bojeg kraljevstva? Jesu li to mirni i
povueni crkveni ljudi koji se ne usude podii pogled od zemlje?
Takvu sliku krana stvara sotona kroz igrane filmove i spotove
bezbonih glazbenih skupina. Naalost, i crkvena stvarnost sve
ee nudi svijetu takvu neslavnu sliku.
Pogledajmo dvije grke rijei koje se koriste u ovom stihu:
biastes (siloviti) - nasilna ili estoka osoba, onaj koji koristi silu i
harpazo (prisvajanje) - oteti, grabiti, osvojiti, plijeniti, uiniti
neto na brzinu. Nutarnji ovjek svakog novoroenog Bojeg
djeteta posjeduje biastes - harpazo osobine. Ne udi stoga ovakav
Pavlov poziv: Ubudue, budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj
moi. (Efeanima 6:10) Grka rije endunamo koja je prevedena
kao jaki znai biti silan ili moan, biti drzak ili bezobrazan. Pavao
nas poziva da ivimo u skladu s duhovnom prirodom koju smo
naslijedili. To nije poziv naem prirodnom karakteru.
Nije vano jesmo li tjelesno roeni temperamentni ili
povueni. Isusov Duh koji ivi u novoroenim ljudima oblikuje
jedinstven duhovni karakter - silovitost. Isus je na uzor silovitog
ovjeka koji svakako trebamo nasljedovati. Prosjena ljudska
predodba ne ide dalje od slike Isusa kao slatkorjeivog proroka
koji umilnim glasom na granici apta prenosi grenim ljudima
poruku Boje rijei. Meutim, izvjetaji iz Evanelja svjedoe da
je Boji Sin u vie navrata bio optuen za bogohuljenje,
bezobrazluk i drskost.
Ovdje moramo uoiti razliku izmeu pojma grene,
buntove drskosti i duhovne silovitosti koja ima navedene osobine.
Religiozni ljudi imali su drzak i bezobrazan duh koji je sotona
izraavao kroz njihovu nevjeru i osporavanje Isusovog uenja i
djelovanja. S druge strane, Isusova drska ratobornost bila je
nadahnuta Bojim Duhom, strogo nadzirana i uperena protiv
demonskih religioznih sila koje su mu se protivile. Duh ponosa
uvijek navlai religiozni ogrta i zato ljudi esto nazivaju
poniznou ono to Bog naziva mlakou, sumnjom i nevjerom.
Bez silovitosti ne moemo iskusiti i osvojiti stvari Bojeg
kraljevstva. Sila uskrsnua ne djeluje sama od sebe. Mi se moramo
poistovjetiti s njenim karakterom.
Kao jedno od najveih zala posljednjih vremena Pavao
navodi ljude koji uvaju vanjski oblik pobonosti, ali su se odrekli
njezine sile. (2. Timoteju 3:5) Nevjerojatno je to su sve ljudi u
stanju uiniti kako bi sauvali vanjski oblik pobonosti. Kad se
35

neto ne moe, a zna se da je to Boja volja u Kristu, onda se

smilja doktrina koja e opravdati postojeu nemo i dati joj
biblijsku vjerodostojnost. Tamo gdje ljudi odbacuju Boju silu
uvijek postoji cijeli spektar doktrina i opravdanja. Reenice takvih
zapoinju ovako: Ne mogu ovo ili ono, zato to ... Sve navedeno
uzrokovano je svjesnim ili nesvjesnim odbacivanjem Boje rijei.
S druge strane, siloviti ljudi uvijek govore ovako: Mogu to uiniti
zato to Biblija kae da sve mogu u Kristu! Mi moramo odluiti
kojoj skupini emo se prikljuiti i pripadati! Pavao kae da Boja
rije djeluje silom u nama vjernicima. (1. Solunjanima 2:13) Grka
rije energeo koja je prevedena kao sila znai raditi, djelovati, biti
djelotvoran, izvriti, proizvoditi.
No, je li dovoljno samo rei Vjerujem u ono to ui Boja
rije! Ima onih koji redovito ispovijedaju vjeru, ali unato tome
ive mlakim, slabanim ivotom, redovito trpei poraze.
Nemogue je vjerovati u Boju rije, a istovremeno biti slab i
nesilovit. To nije biblijska vjera, nego religiozna krivotvorina koja
nema vrijednost. Kad ovjek jede prirodnu hranu, onda spontano
vjeruje da e ga zasititi i proizvesti u njemu potrebnu snagu. Isto
je i s Bojom rijei! Bibliju ne bismo smjeli itati tek tako, kao da
neobavezno itamo dnevne novine ili asopis. Isto vrijedi i za
sluanje propovijedane biblijske poruke. Mojsije je ovo poruio
Izraelcima: Utisnite ove moje rijei u svoje srce i svoju duu; kao
znak ih priveite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meu
oima! (Ponovljeni zakon 11:18)
SVAKI UNOS BOJE RIJEI U NUTARNJEG OVJEKA
MORA BITI POPRAEN OEKIVANJEM
DA E NJENO DJELOVANJE U NAMA PROIZVESTI SILU.

Postoji nepogreiva metoda provjere uinka Boje rijei.

Ostajemo li nakon njenog uzimanja hladni, mlaki, nepokretni,
bezvoljni, slabi, sumnjiavi, neodluni, nesiloviti ili nemotivirani,
onda je to siguran pokazatelj da je nismo prihvatili vjerom.
Meutim, kad je prihvaena vjerom, Boja sila preuzima
nutarnjeg ovjeka i stvari poinju drugaije izgledati. Iznenada,
duhovno otkrivenje poput bujice dolazi u na ivot i stvari
poinjemo gledati i prosuivati u svjetlu Boje rijei. Onda nam i
karakter postaje istovjetan njoj, a to znai silovit, borben i
motiviran za ispunjenje Boje volje.

36

Tree poglavlje

DUH U KOJEM MISLIMO

Novi nain razmiljanja

Meu ovima smo nekad i mi svi ivjeli u svojim tjelesnim
poudama, vrei prohtjeve tijela i svog SAMOVOLJNOG MILJENJA
i bili od naravi djeca srdbe, kao i svi ostali.
(Efeanima 2:3)

Duhovna smrt koja je nastupila kao posljedica grijeha

imala je razoran uinak na ljudsku narav. Sotonin naum unitenja
ljudskog roda obuhvaao je i duevnu dimenziju. Sve do pada u
grijeh prvi ljudi imali su ispravan nain razmiljanja. On se
opisuje kao razmiljanje u skladu s istinom Bojom rijei. Adam i
Eva uli su Boju uputu da smiju jesti sa svakog stabla u vrtu,
osim s drva spoznaje dobra i zla. Nedvosmisleno im je objavljeno
da e umrijeti u onaj dan kad pojedu njegov plod (Postanak 2:16).
Upravo je nain razmiljanja bio prva meta koju je sotona
naciljao i uspjeno pogodio. Bog je prvim ljudima rekao: Nemojte
jesti, umrijet ete! Zatim je doao sotona i rekao im: Ne, neete
umrijeti! Nego zna Bog: onog dana kad budete jeli s njega otvorit e
vam se oi, i vi ete biti kao bogovi, koji razluuju dobro i zlo. (3:5)
U tren oka Eva se nala pred izborom hoe li zadrati ispravan
nain razmiljanja, ili e poeti razmatrati mogunost koju joj je
sotona ponudio. Naalost, Eva je popustila i vidjela da je stablo
dobro za jelo, zamamljivo za oi, a poeljno za mudrost, ubrala je
njegov plod i pojela ga. (6)
Potomci nasljeuju osobine svojih predaka. Adam i Eva
grijehom su navukli na sebe i svoje potomke krivi nain
razmiljanja, neusklaen i nespojiv s Bojim karakterom i
mislima. Pavao podsjea novoroene krane na injenicu da su i
oni ivjeli u svojim tjelesnim poudama, izvravajui prohtjeve
tijela i svog samovoljnog miljenja i bili od naravi djeca srdbe kao i
svi ostali. (Efeanima 2:3) Vidimo da je samovoljno miljenje
svrstano u skupinu s tjelesnim poudama, prohtjevima tijela i
srdbom. U drugom stihu istog poglavlja apostol kae da ljudima
37

koji ive u ropstvu navedenih sila vlada Eon ovog svijeta,

gospodar zranog kraljevstva, duh koji je sada na djelu meu
nevjernicima. Koliku opasnost krije krivi nain razmiljanja
otkrivamo u Poslanici Koloanima: I vas koji ste nekad bili
otueni i koji ste postali neprijatelji svojim miljenjem i zlim
djelima, sada je Bog izmirio u svom smrtnom tijelu ... (1:21,22)
KRIVI NAIN RAZMILJANJA SVRSTAVA LJUDE U SKUPINU
BOJIH NEPRIJATELJA JEDNAKO KAO I POINJENJE ZLIH DJELA.

Cilj novog roenja nije samo spaavanje naeg nutarnjeg

ovjeka iz stanja duhovne smrti. To je prvi korak, ali nikako ne bi
smio biti i zadnji. Spasenje u Kristu obuhvaa i duevnu
dimenziju. Moramo razumjeti da dua nije neprijatelj naeg duha
ili najblae reeno dosadno smetalo koje ometa duhovan ivot.
Ljudi kau ovako: Odbacit u utjecaj due i ivjeti duhovno!
Svakako, pozvani smo biti duhovni ljudi u Kristu. Meutim, to
nikako ne znai da duu trebamo neosnovano omalovaiti,
zanemariti, priguiti ili odbaciti. Naprotiv, ona igra vanu
pomonu ulogu u ostvarenju duhovnosti i zato moramo imati
ispravno razumijevanje ovog vanog predmeta.
Novo roenje mijenja duhovnu silu koja upravlja ljudskim
ivotom. Kao to sotona kroz grenu prirodu porobljava ovjeka
da izvrava njegovu volju, tako i Krist kroz duhovno oivljavanje
nutarnjeg ovjeka okree ivot u smjeru ispunjenja Boje volje.
Iako je na duh oivljen, dua je zadrala misaone obrasce i
navike koje su karakterizirale na stari ivot. Upravo smo njih
pozvani mijenjati zato to mogu postati stalna konica naem
uspjenom duhovnom razvoju, upoznavanju Boje volje i njenom
uspjenom provoenju. Pavao nas poziva da se preoblikujemo
obnovom svog uma da moemo shvatiti to je Boja volja, to je
dobro, ugodno i savreno. (Rimljanima 12:2)
Otkrivenje Boje volje nije povezano iskljuivo s nutarnjim
ovjekom. Um takoer igra ulogu. Iako ne postoji sukob duha i
due, stari (greni) obrasci ratuju s htijenjem novog ovjeka da
izvrava Boju volju. Vladavina grene prirode ukorijenila je
poput korova krivi nain razmiljanja u naoj dui. On mora biti
poupan! Zato je potrebno primijeniti metodu obrnutog
postupka. Novi nain razmiljanja treba istisnuti stari, a to je
podruje najeeg sukoba u kranskom ivotu.
OBNOVLJEN UM RAZMILJA NA KRISTOV NAIN,
A NEOBNOVLJEN PROTIV NJEGA.

38

Duh je dio ljudske osobnosti kojem je namijenjena uloga

predvodnika. Krist moe vladati ljudskim ivotom iskljuivo kroz
nutarnjeg ovjeka. Usporedimo li ljudski duh s elektrinom
energijom, onda je dua provodnik, a tijelo alat ili sredstvo duha u
izvrenju Boje volje. Ovo je primjer kako to djeluje u praksi. Duh
vjere prebiva u naem srcu. On oblikuje rijei koje izlaze na naa
usta sa svrhom izvrenja Boje volje. Tijelo se takoer pokree u
tom smjeru. Ruke pomazane silom Svetog Duha postaju sredstvo
za ozdravljanje bolesnika (Marko 16:18). Openito, svi nai udovi
trebaju postati djelotvorno oruje pravednosti u slubi Bogu
(Rimljanima 6:13).
Obnova uma moe biti izvrena iskljuivo Bojom rijei.
Jakov kae da ponizno prihvatimo u nas usaenu Rije koja moe
spasiti nae due. (1:21) Ako je Isusovo djelovanje u vjeri za
vrijeme zemaljske slube uvijek bilo usklaeno s objavom Boje
rijei, onda je samo po sebi razumljivo da nae razmiljanje
takoer uvijek mora biti prilagoeno tom nepromjenjivom
standardu. U Prvoj Ivanovoj poslanici to je ovako opisano: ... jer,
kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. (4:17) Grka rije touto
koja je prevedena kao takvi smo znai isti.

Biblijsko obraenje
Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!
(Marko 1:15)

Ljudi koji su sluali Petrovo propovijedanje na dan

Pentekosta bili su duboko osvjedoeni o grijehu i upitali su ga:
Brao, to da inimo? (Djela 2:37) On im nije rekao Doite u
nau Crkvu! nego Obratite se ... (38) Religija je ispustila prvi dio
Petrove poruke (obraenje) i zato danas u svijetu postoji puno
deklariranih vjernika, ali neobraenih. Oni ispovijedaju vjeru u
Krista, izvana su poboni, iako mnoga njihova djela nisu
usklaena s onim to ispovijedaju. Razlog? Nain razmiljanja im
nije obraen, a to je neophodno u Bojem kraljevstvu.
Grka rije metanoeo koja je prevedena kao obraenje znai
pokajati se, imati grinju savjesti, ponovo razmisliti, promijeniti
nain ivota, razmiljanja i djelovanja, promijeniti srce, usmjeriti
ivot u drugom pravcu. Kao to vidimo, promjena naina
razmiljanja prilino je zastupljena u pojmovima koji objanjavaju
obraenje. To nije sluajno.
39

Pogledajmo kako je nain razmiljanja i djelovanja

promijenjen kod Zakeja. On je bio starjeina carinika i bogata.
Nastojao je vidjeti Isusa za vrijeme Njegovog prolaska kroz
Jerihon. No, kako je bio niskog rasta nije ga mogao vidjeti zbog
mnotva naroda koje se tiskalo uz put. Dosjetio se popeti na
divlju smokvu i Isus ga je primijetio. Evo to mu je rekao: Zakeju,
sii brzo, danas u se zadrati u tvojoj kui. (Luka 19:5) Zakej nije
bio u skupini ljudi koji se predomiljaju i sumnjiavo kolebaju
hoe li ili nee pristupiti k Isusu kad ih pozove. U trenu je siao s
drveta i veselo ugostio Isusa. Religiozni ljudi vagali su svaku
Isusovu rije. Zbog zarobljenosti predrasudama nikako nisu mogli
shvatiti i prihvatiti Njegovo uenje. Za razliku od njih, javni
grenici su ga vrlo brzo prihvaali i poeli slijediti.
Prisutnom narodu nije se svidio Isusov postupak. Svoj
negativan stav izrazili su ovim rijeima: Svratio se u kuu jednog
grenika! (7) Carinici nisu bili omiljeni meu narodom. Smatrali
su ih pomagaima rimske vlasti, a oito je da su se neki od njih
bavili i neasnim poslovima. Zakej je u njihovim oima bio
grenik i nije im bilo jasno zato ga je Isus posjetio. Nisu znali da
je On doao upravo zbog takvih ljudi (Luka 5:32).
Isus je vidio enju Zakejevog srca koju nitko drugi nije
vidio i prepoznao. Njegova elja da vidi Isusa izraena penjanjem
na divlju smokvu simbolino je poruila: Isuse, oajniki te elim
upoznati! Znam da ne ivim ispravno, otetio sam i povrijedio
mnoge ljude, ali susret s Tobom e me promijeniti! Upravo se to
i dogodilo! Dramatino Zakejevo obraenje odigralo se u njegovoj
kui u drutvu s Isusom. Njegov nain razmiljanja i djelovanja
bio je trenutno promijenjen: Evo, polovicu svog imanja,
Gospodine, dat u siromasima. I ako sam nekoga u emu prevario,
vratit u etverostruko. (8)

40

Kako razmiljati kao Krist?

Naprotiv, duhovan ovjek sve prosuuje,
a sam ne podlijee niijem sudu, jer:
Tko je upoznao Gospodinovu misao da ga moe pouiti?
Ali, mi imamo KRISTOVU MISAO.
(1. Korinanima 2:16)

To je polazna toka. Mi ne pokuavamo dobiti Kristovu

misao, ona je naa batina. Moramo je prisvojiti vjerom i razvijati.
Kristov nain razmiljanja uvijek je povezan s nutarnjim
ovjekom. Ljudi neobnovljenog uma nisu usklaeni s novom
duhovnom prirodom. Zato nas Pavao potie da se iz dana u dan
obnavljamo DUHOM U KOJEM MISLIMO i da se obuemo u NOVOG
OVJEKA, STVORENOG NA BOJU SLIKU u istinskoj pravednosti i
svetosti. (Efeanima 4:23) Izraz iz dana u dan ukazuje da je
obnova uma dnevna i doivotna kranska zadaa. Otkrivenje
Boje volje u Kristu uvjetovano je obnovom uma.
RAZINA KORITENJA KRISTOVE MISLI
ODREUJE RAZINU PRIMANJA BOJIH BLAGOSLOVA I IVOTA PO DUHU.

Sredstvo jaanja i razvijanja Kristove misli jest razmiljanje

o knjizi Zakona danju i nou. (Joua 1:8) Moramo ispravno
shvatiti kontekst ovih rijei. To ne znai da se u ivotu neemo
baviti niim drugim osim meditiranjem nad Bojom rijei. No,
elimo li da preuzme na nain razmiljanja i postane temelj
djelovanja, onda o njoj moramo razmiljati. Cilj je razmiljati u
svakoj okolnosti isto kao Krist. Razlog otkriva drugi dio gore
navedenog stiha: ... kako bi vjerno drao sve to je u njoj
zapisano. Jedan od najeih uzroka nevolja i nedovoljno
postignutih vjerskih uspjeha jest premalo vremena uloenog u
razmiljanje o Bojoj rijei. Ponekad kao da imamo vremena za
sve drugo, osim za ono to je bitno. Bolesni ljudi trebaju
razmiljati o biblijskim stihovima koji nauavaju ozdravljenje u
Kristu, a ne o bolesti. To je lijek Boje rijei koji e nas ozdraviti.
elimo li jae razumijevanje i djelovanje Boje sile, onda o istini
objavljenoj u Pismu trebamo razmiljati do trenutka kad na um
postane usklaen s duhom.
Ljudske misli otvorene su utjecaju duhovnog svijeta.
Pozitivna strana te injenice je da Sveti Duh kroz nutarnjeg
ovjeka moe uspostaviti Kristovu vlast u naim mislima i uiniti
duu pogodnim instrumentom izraavanja duhovnih sadraja.
41

Negativna strana je da sotona takoer moe utjecati na na nain

razmiljanja. Ovdje odmah moramo naglasiti da to ne znai kako
svaki njegov pokuaj zavrava i zauzimanjem misli. Utjecaj nije
isto to i preuzimanje. Zauzimanje je uvjetovano prihvaanjem
sadraja koji ulazi u misaoni tok. Isus je za vrijeme zemaljske
slube u vie navrata bio izloen demonskim pokuajima
utjecanja na Njegov nain razmiljanja. Meutim, u Isusovom
sluaju neprijatelj nikad nije otiao dalje od pokuaja zato to je
Njegov um bio savreno usklaen s Bojom rijei.
Petrov sluaj dokazuje da neprijatelj moe utjecati na na
um, ak i u trenucima primanja Boje objave. Isus je uenicima
povjerio da se Njegova zemaljska sluba blii kraju. Njima se nije
svidjelo ono to su uli. To nije bio razvoj dogaaja koji su
prieljkivali. U trenutku kad je Petar uo Isusove rijei da e biti
ubijen i uskrsnuti trei dan (Matej 16:21) u njegovom mentalnom
sklopu iznenada se pojavio duobriniki izriaj, ali s negativnim
predznakom: Neka ti Bog bude milostiv, Gospodine! Boe sauvaj!
Tebi se takvo to ne smije dogoditi! (22)
Isusov odgovor nije Petru dao naslutiti zahvalnost na
toplim rijeima brige za Njegov ivot i zaziva Boje milosti:
Sotono, idi mi s oiju! Ti si za mene sablazan, jer tvoje misli nisu
Boje, ve ljudske. (23) Boja rije pojave naziva pravim imenom.
Sotona je uetao u Petrov misaoni tok i utjecao na njega. Iako je
rijei izgovorio Petar, misli koje su ule u njegov misaoni tok bile
su izvorno demonske. No, prihvaanjem tih misli privremeno su
postale i Petrove. Moramo razumjeti da je Petar pod sotoninim
utjecajem poeo Isusa odvlaiti od glavnih ciljeva Njegove
zemaljske slube, a to su bili zastupnika smrt na kriu i
uskrsnue od mrtvih. Moemo li u svjetlu ovog dogaaja smatrati
da nije vano na koji nain razmiljamo?
Kako je sotona uope uspio ui u Petrov misaoni tok? Ne
zaboravimo, utjecaj na misli ne znai nuno i zauzimanje.
Neprijatelj nema stvarnu snagu za probijanje naeg misaonog
sklopa. Nije imao ni u Petrovom sluaju. Kako je onda uspio u
namjeri? Jednostavno, Isus je Petru govorio Boju rije, ali on nije
dovoljno brzo rekao Amen! Razmislio je o Isusovim rijeima, ali
ne u skladu s biblijskim standardom. Ono to je uo nije utjecalo
na njegov um u smjeru da se sloi s porukom. Sotona je uo to
mu Isus govori i poeo je u njegove misli slati poruke koje su bile
u suprotnosti s Isusovim rijeima. Te poruke mogle su doletjeti,
ali i proletjeti njegovim umom. Meutim, on ih je zadrao i tako
otvorio vrata kroz koja se sotona potiho uuljao u njegove misli i
u trenu ih promijenio. Petar nije samo misaono pogrijeio.
42

Njegov jezik je takoer bio privremeno iskoriten za protivljenje

objavljenoj Bojoj volji.
Svako misaono protivljenje objavljenoj istini Boje rijei
iroko otvara vrata uma demonskim silama, koje ga tako
privremeno ili trajno zauzimaju. Ne zaboravimo, Petar je bio u
Isusovom drutvu kad se zbio ovaj dogaaj. No, je li to sprijeilo
sotonu u ostvarenju nauma? Petru nije pomogao ni status
odabranog uenika ili prethodno primanje vanog otkrivenja. Na
odnos s Isusom zasnovan je na duhovnom zakonu sluanja i
izvrenja Boje rijei. Pri tom nije od presudnog znaaja koliko
smo jaki u vjeri i bliski s Gospodinom. Petar je bio Njegov voljeni
uenik. Ali onog trenutka kad je na Isusov da rekao ne, odmah je
pao pod sotonin zavodniki utjecaj. Isus je onda hitro i odluno
morao primijeniti otru pedagoku duhovnu mjeru. One su
ponekad neophodne! Rekao mu je da je sablazan za njega zato
to njegove misli nisu Boje, nego ljudske. (23) Ljudski,
neobnovljen nain razmiljanja sablanjava Boga i ne moe mu
ugoditi. Pedagogija duhovnog ukora bila je djelotvorna. Petar je
odbacio neprijateljsku misao i uskladio razmiljanje s Kristovim.
Sadraj misli odreuje i utjecaj na njih. Zato Pavao
naglaava kranima da sadraj njihovih misli bude sve to je
estito, pravedno, nevino, ljubazno, na dobrom glasu, kreposno i
hvale vrijedno. (Filipljanima 4:8) Primijenimo li metodu
obrnutog postupka na Pavlovu uputu odmah e nam postati jasno
kakvim sadrajem sotona uvijek pokuava ispuniti nae misli.
Sadraj koji se pribliava ili ve ulazi u na misaoni tok uvijek
moramo propustiti kroz navedene filtre. Ovako treba zvuati naa
prva provjera: to Boja rije kae o tome? Je li to u skladu s
njom ili protiv? Lijeni um pasivno prima i sprema sadraj. Novi
ljudi u Kristu razvijaju misaonu disciplinu i ne doputaju
neprijatelju da utjee na njihov um. to ako ipak pokleknemo,
prihvaajui misao koja nije Kristova i tako sagrijeimo? Bez
oklijevanja je odbacimo, pokajmo se, prihvatimo Boju misao i
ojaajmo duhovnu obranu na misaonom podruju.
Pogledajmo veini ljudi dobro poznatu Isusovu izjavu: Ja
sam put, istina i ivot. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. (Ivan
14:6) Ovo je omiljeni stih na kranskim traktatima ija poruka
poziva ljude da se obrate od grijeha i prihvate Krista. Meutim,
pitanje: Gospodine, ne znamo kamo ide. Kako bismo mogli
poznavati put? (5) nije postavio neki neupueni prolaznik koji je
samo nauo neto o Isusu iz Nazareta. Bio je to uenik Toma koji
je dokazao da prebivanje u Uiteljevoj neposrednoj blizini ne
znai nuno i razumijevanje Njegovog duhovnog uenja.
43

Pogledajmo znaenje grke rijei hodos koja je prevedena kao put:

staza, cesta, nain razmiljanja, odluivanja ili osjeanja, uputa.
Isus svrstava ispravan nain razmiljanja u skupinu vrijednosti
neophodno potrebnih za duhovni odnos s Nebeskim Ocem i ivot
po vjeri. Pavao kae da su Boji sinovi svi oni koje vodi Boji Duh.
(Rimljanima 8:14) Grka rije ago koja je prevedena kao vodi
znai upravljati ime, stvoriti miljenje, utjecati na miljenje,
stupati, napredovati, zapovjediti. U apostolovim rijeima takoer
moemo vidjeti vanost pravilnog naina razmiljanja. Vodstvo
Duha obuhvaa iroku tematiku.
SVAKO UENJE MORA BITI UTEMELJENO NA SLUANJU I IZVRENJU
BOJE RIJEI I OBLIKOVANJU KRISTOVE MISLI U NAEM UMU.
TO SU ZA SVAKOG OD NAS DVA NEOPHODNA UVJETA
ZA USPJEAN ODNOS S BOGOM U NOVOM SAVEZU.

Puno puta ljudi poistovjeuju vodstvo Duha sa

spektakularnim i nadnaravnim objavama kroz vizije, prorotva
snove, aneoske posjete ili duhovne darove. Dakako, Bog i danas
govori svojem narod na opisane biblijske naine. No, biti upuen
od strane Duha ne znai nuno i biti voen od Njega. to nam
vrijedi da na nebu vidimo ekran na kojem pie Ovo je Boja volja
za tebe! ukoliko ne razumijemo duhovnu poruku, ili nam um
nije usklaen s otkrivenom istinom? Isus je za vrijeme zemaljske
slube pokazao kako Boje dijete biva voeno Bojim Duhom. On
je poznavao Oevu volju, prilagoavao joj nain razmiljanja i
djelovao u skladu s njom. Slijedimo li vjerom ta tri koraka i mi
emo biti Boji sinovi voeni Duhom.

Opasnost neobnovljenog uma

Sluaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.
(Izreke 19:20)

Jakov upozorava na nevolje koje u ivotu vjernika moe

izazvati dominacija neobnovljenog uma. Tako je sumnjiav ovjek
opisan kao morski valovi koje vjetar podie i goni tamo - amo.
(1:6) Pavao takoer upozorava na opasnost da ovjek postane
igraka valova tjerana vjetrovima raznih nauka u ljudskoj
prijevarnoj igri (Efeanima 4:14). U prvom dijelu gore
spomenutog stiha vidimo da stvari od Boga trebamo traiti s
44

vjerom i bez ikakvog sumnjanja. Upravo je sumnja zatitni znak

neobnovljenog uma. Dobro je i u svakom sluaju poeljno u
molitvi traiti stvari od Boga i razgovarati s Njim. Ali sve to moe
biti besplodno ukoliko se ne rijeimo sumnje. Velika oekivanja
mogu zavriti u bolnom razoarenju zato to u apostolovim
rijeima saznajemo da takav ovjek ne moe nita primiti od
Gospodina, jer je ovjek s razdijeljenom duom nestalan na svim
svojim putovima. (7,8) Grka rije dipsuchos koja je prevedena
kao razdijeljen znai neodluan, sumnjiav, nejasan, nesiguran,
nepouzdan, nestalan, podvojenog uma. Rije akastatos koja je
prevedena kao nestalan znai kolebljiv, nepostojan, promjenjiv,
nemiran, nespokojan, uznemiren.
Sva navedena stanja ljudske due ili duha izravna su
posljedica prokletstva neobnovljenog uma. Ne treba posebno
naglaavati sotoninu namjeru da takvo stanje postane i ostane
kronino, neizljeivo i na kraju neizdrivo. Ne mijenja li nain
razmiljanja u skladu s Bojom rijei, ovjek roen od Duha
vremenom postaje gonjen tamo - amo. ivotni vjetrovi ga poput
valova razbacuju na sve strane. Njegov um je kronino optereen
nedoumicom, kolebanjem i neizvjesnou. Uvijek je tamo - amo,
a zapravo nije nigdje. Iako se kree, nestalan je na svim svojim
putovima. Ishod takvog stanja je da takav ovjek ne moe nita
primiti od Gospodina. Ne neto, nego nita!
Nije razlog taj to mu Bog ne eli dati odreeni blagoslov,
nego on u stanju neobnovljenog uma to nije sposoban primiti.
ovjek neobnovljenog uma pohaa bogosluja, redovito ita
Bibliju ili kranske knjige, slua propovijedi, ak i obavlja
odreenu slubu. Unato tome ne moe nita primiti.
Neobnovljen um je poput betonskog zida od kojeg se odbija svaki
pokuaj Svetog Duha da promijeni misao u skladu s Bojom
voljom. Ne dogodi li se promjena, ovjek pada u gorinu,
samosaaljenje i ljutnju na Boga, kao i na kranske slubenike
koji ga ne razumiju. Srce mu se poinje hladiti za duhovne
stvari i blizu je beznadnog otvrdnua.
ZLATNO PRAVILO DUHOVNOG IVOTA GLASI:
MI SMO POZVANI MIJENJATI NA NAIN RAZMILJANJA
I USKLAIVATI GA SA SADRAJEM BOJE RIJEI.
OVJEK NEOBNOVLJENOG UMA UVIJEK POKUAVA
BOGA PRILAGODITI SEBI, ONAKO KAKO NJEMU ODGOVARA.

45

Izraelov primjer
Sve se to njima dogodilo da bude za primjer,
a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo
ivjeti u posljednjim vremenima.
(1. Korinanima 10:11)

Primjer Izraelaca dokazuje da samo gledanje Bojih uda

ne znai nuno i promjenu naina razmiljanja. Mojsijeva sluba
u Egiptu imala je dvojaku svrhu. S jedne strane, Izraelci su morali
vidjeti i biti uvjereni da je Mojsije uistinu poslan od Boga. Nakon
to su stupili pred narodne starjeine, Aron je izloio sve to je
Jahve govorio Mojsiju, a on je izveo udo naoigled naroda.
(Izlazak 4:30) S druge strane, egipatski faraon takoer je morao
biti uvjeren da je Mojsije uistinu Boji prorok. Bog je Mojsiju
najavio da e umnoiti znakove i uda u egipatskoj zemlji. (7:3)
Mojsijevo uvjeravanje faraona sa svrhom putanja Izraelaca
zapoelo je pretvaranjem njegovog tapa u zmiju. tap je slikovit
prikaz Boje rijei. Faraon nije poputao i Aron je silom Svetog
Duha izlio krv na sve vodene tokove, a Mojsije je zazvao najezdu
aba na cijelu egipatsku zemlju.
Meutim, nakon svakog pokazivanja Boje sile, faraonovi
vraari voeni demonskim silama uspijevali su ponoviti uda koja
su uinili Boji ljudi. To je ojaalo faraonovu samouvjerenost i
usmjerenje da otvoreno prkosi Bojoj volji. Bog je pokazao
nadmo svoje sile spram demonske. Aron je udario tapom i
komarci su napali Egipane i njihove ivotinje. Vraari su
pokuali ponoviti prethodne uspjehe ali nisu mogli. (8:14)
Nakon ovog neuspjeha Egipani su trpjeli komarce, obade, pomor
stoke, ireve, tuu, skakavce, tamu i pomor prvoroenaca.
Neupueni promatra bi do treeg uda zakljuio da je sotonina
sila jednaka Bojoj. Meutim, on je uspio ponoviti samo tri od
jedanaest Bojih uda. To je poraavajui prosjek koji dokazuje
stvaran odnos snaga u duhovnom svijetu. Pomor prvoroene
djece, ukljuujui i faraonovog sina do kraja je skrio tvrdoglav i
besmislen egipatski otpor.
Izraelci su do Crvenog mora vidjeli toliko puno monih
Bojih djela da je njihova vjera morala postati gotovo spontana.
Meutim, to ni priblino nije bio njihov stav. Stjerani u
bezizlazan poloaj s pustinjom i faraonovom vojskom iza lea i
morem ispred sebe, nisu se sjetili monih Bojih djela. Strah i
nevjera i dalje su prevladavali u njihovim stavovima, odlukama i
46

nainu razmiljanja. Mojsiju su oajniki spoitavali: Zar ti nismo

ba ovo rekli u Egiptu: Pusti nas! Sluit emo Egipane! Bolje nam
je i njih sluiti nego poginuti u pustinji. (14:12) Ovakvi i slini
izljevi nevjere bili su nagovjetaj kasnijeg nepovoljnog razvoja
dogaaja. Unato nevjeri naroda, Bog je ostao vjeran svojim
obeanjima i izveo je dotad najvee udo. Otvorio je prolaz
Izraelcima kroz Crveno more i potopio egipatsku vojsku.
Ako je u njima do Crvenog mora postojala dvojba u Boju
vjernost i snagu, poslije ovako monog oitovanja Njegove sile
nije smjelo ostati ni zrno sumnje. Bog je uistinu uinio sve da
bude tako, ali narod se nije uspio uzdii na Njegovu razinu
razmiljanja. Naalost, iako su vidjeli vodeno udo, upravo su se
kod Mare spotaknuli na vodenoj kunji. Nakon trodnevnog puta
voda kod Mare bila je gorka. Nije prolo puno vremena i narod je
mrmljao na Mojsija i govorio: 'to emo piti?' (15:24) Bog je i u
ovom sluaju na udesan nain providio pitku vodu. Mojsije je
pronaao komad drveta i na Boju zapovijed bacio ga u vodu, a
ona je postala slatka (25).
Pavao kae da je mrmljanje bio razlog zato je neke od njih
unitio Zatira. (1. Korinanima 10:10) Mrmljanje je posljedica
zaostalih utjecaja grene prirode u mislima. Najee je povezano
s egzistencijalnim strahovima i brigama. To se posebno oituje u
tekim okolnostima kad nestaica pokuca na vrata. Velik dio
Izraelaca pod Mojsijevim vodstvom nije vjerovao u Boju brigu za
ispunjenje njihovih potreba. Iako im je On dao manu s neba, nisu
posluali Mojsijeve rijei da nita ne ostave za ujutro. (16:19) Bio
je to ispit njihove vjere u Boju brigu. Kao i na svakom
prethodnom veina ih je pala i iznevjerila. Iako su nakupili
dovoljno hrane, neki od njih sauvali su manu za sutranji dan.
Nisu potivali odmor subotnjeg dana i bezuspjeno su traili
manu. Iako se ovakvi postupci mogu initi bezazlenima, ak i
opravdanima s obzirom na okolnosti, Bog je nedvosmisleno rekao
to misli o takvom ponaanju: Dokle ete odbijati pokoriti se
mojim zapovijedima i mojim zakonima? (16:28)
Izazivanje Boga bio je drugi vid oitovanja neobnovljene
misli Izraelaca u pustinji. Nakon to su od Horeba krenuli prema
Crvenom moru, narod je putem postao nestrpljiv. Pismo kae da
su tada poeli govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: 'Zato ste nas
izveli iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema
vode, a to bijedno jelo ve se ogadilo naim duama'. (Brojevi 21:5)
Ljudi su ovim postupkom pokazali veliku nezahvalnost. Izazivali
su Boga do te mjere da je na njih poslao ljute zmije koje su ih
ujedale, tako da je pomrlo mnogo naroda u Izraelu. (21:6)
47

Unato izazivakom i krajnje nevjernikom ponaanju, Bog je na

Mojsijev zagovor Izraelcima iskazao milost. Napravio je mjedenu
zmiju i objesio je na stup kako bi mogli biti ozdravljeni svi koji su
je pogledali (21:7-9).
Pavao nas podsjea na njihov primjer i upozorava, da ne
izazivamo Gospodina kao to su ga neki od njih izazivali. (1.
Korinanima 10:9) Krist moe biti izazivan u Novom savezu
osporavanjem ili zanemarivanjem bilo kojeg dijela naslijeene
batine. Petar u drugoj poslanici kae da nas je njegova boanska
sila opskrbila svime to je potrebno za ivot i pobonost. (1:3) Mi u
Kristu imamo silu uskrsnua, mudrost, otkrivenje, znanje,
pravednost, zdravlje, slobodu, viziju i ispunjenje naih potreba.
U svakodnevnom ivotu postoji opasnost od mrmljanja i
izazivanja Krista. Izraelci su mrmljali da nemaju hrane i vode,
iako im je mana redovito stizala. Nisu bili edni. Svaki novi dokaz
Boje providnosti trebao je ojaati njihovu vjeru, ali to se nije
dogodilo. Krani nikad ne bi trebali govoriti da neto nemaju ili
su prikraeni u Kristu. To nije usklaeno s uenjem Pisma. Pavao
nas ohrabruje da svoje potrebe iznesemo Bogu pronjom i
molitvom, sve u zahvalnosti. (Filipljanima 4:6) Budui nas Pavao
potie na zahvalnost, onda to znai da mi u Kristu ve imamo ono
za to molimo. Nikad ne bismo trebali moliti u neizvjesnosti. To
nije vjera, nego pritajena nada. Isus kae da kad molimo,
vjerujemo da smo ve primili stvari i bit e nam. (Marko 11:24)
Bludnost je tree podruje gdje su Izraelci iskazali neposluh
Bogu. Savez sklopljen s Bogom nije doputao Izraelcima mijeanje
s neznaboakim narodima, njihovom kulturom, obiajima i
religijom. Mojsije je primio jasnu uputu: Nemoj praviti saveze sa
stanovnicima one zemlje, da te oni, kad se odaju bludnosti sa
svojim bogovima i rtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti
pristao jesti od prinesene rtve, da ne bi uzimao njihove djevojke za
ene svojim sinovima, da one - odajui se bludnitvu sa svojim
bogovima - ne bi za sobom pozvale i tvoje sinove. (Izlazak 34:15,16)
Iako su Boje zapovijedi bile vie nego jasne i provedive
svakom tko mu je htio biti posluan, vrlo esto bile su krene od
strane Bojeg naroda. Izraelci su zbog neozbiljnog odnosa spram
saveza sklopljenim s Bogom upali u sotoninu zamku. Bila je to
upravo ona na koju su bili pravovremeno upozoreni: Dok je
Izrael boravio u itimu, narod se upustio u blud s Moapkama. One
su ih pozivale na rtvovanje svojim bogovima, a narod je sudjelovao
u njihovim gozbama i klanjao se njihovim bogovima. Tako se Izrael
osramotio s Baalom peorskim. (Brojevi 25:1-3)
48

Danas nije rijetkost uti ovakve i sline stavove: Takve

upute vrijedile su samo za Izraelce u Starom savezu. Mi nismo
pod zakonom, nego pod milou Novog saveza! Pavao je svakako
bio propovjednik Boje milosti u Kristu, ali upravo on opominje
krane Novog saveza da ne grijee bludno, kao to su neki od njih
grijeili, te ih je u jedan dan palo dvadeset i tri tisue. (1.
Korinanima 10:8) U sluaju nepostojanja mogunosti da novi
ljudi u Kristu ponu i nastave duhovno bludjeti, onda Pavao ne bi
dao ovu zapovijed: Ne grijeimo bludno, kao to su neki od njih
grijeili ... Na tragu Pavlovih rijei je i otra Jakovljeva opomena
upuena vjernicima. Ona se zasigurno ne podudara s dananjim
neozbiljnim, dvolinim i preteno kompromisnim shvaanjem
Boje milosti. Apostol kae ovo: Preljubnike due, zar ne znate
da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle,
tko hoe biti prijatelj svijetu postaje neprijatelj Bogu. (4:4)
U Prvoj Ivanovoj poslanici itamo da je vjera sredstvo
pobjede koje pobjeuje svijet. (1. Ivanova 5:4) Nevolja je u tome
to okrnjeno propovijedanje Boje rijei ne razluuje jasno to je
od svijeta, a to od Boga. Kako objasniti da ljudi koji su roeni od
Bojeg Duha svetkuju poganske religiozne obiaje (boi, uskrs i
sl.) posjeuju alternativne lijenike (vraare), ili igraju tzv. igre na
sreu (loto, bingo, nagradne igre, klaenje i sl.) U svemu
spomenutom ne vide nita krivo, nego ak i opravdavaju injenje
takvih djela.
UZROCI SPOMENUTIM I DRUGIM NEGATIVNIM POJAVAMA
JESU NEZNANJE, NAIVNOST I UM NEOBNOVLJEN BOJOM RIJEI,
ZASLIJEPLJEN LJUDSKOM RELIGIJOM.

Boja milost koja je darovana u Kristu u ivotu svakog

vjernika eli ostvariti ove ciljeve: Ba se tim oitovala Boja
milost u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se
odreknemo bezbonosti i svjetskih pouda, te da ivimo umjereno,
pravedno i pobono u ovom svijetu (Titu 2:11,12) ovjek koji
tvrdi da je biblijski vjernik mora se boriti protiv duha ovog svijeta
i pobjeivati ga vjerom u Krista. Vjera koja prihvaa svjetovnu
religiju nije biblijska vjera, nego jeftina krivotvorina. Svatko
ukljuen u duhovni blud s religioznim silama koje se prikrivaju
iza svetkovanja religioznih blagdana mora se obratiti od
spomenutog i poeti tovati Boga u Duhu i istini. Za mnoge ljude
to moe znaiti izbor izmeu lanstva u Crkvi ili Boga! U
trenutku suoenja s istinom i donoenja odluke mogu vidjeti do
ega im je vie stalo, lanstva ili dranja Bojih standarda. Vjera
koja pobjeuje svijet zasigurno nee svjetovne pjesme pretvarati u
49

kranske. To je svetogre, mijeanje duha ovog svijeta sa

svetim stvarima kraljevstva. Svjetovno nikad nee postati ugodno
Bogu, ak ni promjenom rijei. Duh ostaje isti!
LJUDI KOJI INE ILI PODRAVAJU TAKVA DJELA
PREMA JAKOVLJEVIM RIJEIMA POSTAJU BOJI NEPRIJATELJI,
BEZ OBZIRA NA CRKVENO LANSTVO.

Idolopoklonstvo je etvrti grijeh neobnovljenog naina

razmiljanja na koji smo upozoreni od Pavlove strane. Izraelci su
oekivali da Mojsije sie s brda Sinaj na koje se popeo kako bi
primio ploe Saveza koji je Bog namjeravao sklopiti s njima.
Meutim, kao i puno puta prije toga, izgubili su strpljenje.
Pomislili su da je Mojsije najvjerojatnije stradao u planini ili da se
uope nema namjeru vratiti. Okupili su se oko Arona i izvrili
pritisak rekavi mu: Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on ide pred
nama! (Izlazak 32:1) Aron nije pokazao Mojsijevu vrstinu i
odlunost u dranju Bojeg standarda. To se pokazalo u kriznom
trenutku koji je nastupio Mojsijevim izbivanjem. Umjesto da
urazumi zabludjeli narod i odgovori ga od nevjere, popustio je
pritisku koji je svakim danom bivao sve jai. Uz njegov
kompromisni pristanak, narod je od skupljenog zlata nainio tele,
proglasio ga svojim bogom i priredio sveanost Jahvi u ast. (5)
Traili su vodstvo pod svaku cijenu, ak i ako bi to bilo vodstvo
kipa zlatnog teleta. Nevjerojatno je da su imali tako degeneriranu
svijest nakon svega vienog i proivljenog.
NEOBNOVLJEN UM UVIJEK IZMILJA IDOLE.
ONI MU SLUE KAO NADOMJESTAK BOJE PRISUTNOSTI,
DJELOTVORNE SILE I BLAGOSLOVA.

Njihov grijeh bio je tim vei zato to su vidjeli silna i mona

Boja djela. Izjednaiti ga s kipom zlatnog teleta bila je kap koja je
prelila au Bojeg strpljenja. Namjeravao ih je trenutno unititi i
od Mojsija razviti velik narod koji e mu biti posluan. Pavao nas
upozorava da ne budemo idolopoklonici kao neki od njih. (1.
Korinanima 10:7) Idol koji krani mogu izraivati i tovati u
Novom savezu jest svaki vid razmiljanja i djelovanja izvan Krista
ili nastojanje da nae potrebe ispuni netko drugi, a ne On. Pavao
daje zakljunu misao ovog predmeta: Sve se to njima dogodilo da
bude za primjer, a napisano je nama za opomenu, kojima je zapalo
da ivimo u posljednjim vremenima. (11)
50

Isto vienje, razliit doivljaj

Krenimo ne oklijevajui i zauzmimo je,
jer je moemo nadvladati!
(Brojevi 13:30)

Svrha boravka Izraelaca u pustinji bila je oienje njihovih

srca od egipatskih (svjetovnih) utjecaja. To je bilo uvjetovano
promjenom naina razmiljanja i usklaivanjem s Bojom voljom.
Narod oienog srca i obnovljenog uma bio bi spreman i
sposoban za ulazak u obeanu zemlju i ostvarenje Bojih nauma.
Mojsije je u skladu s Bojom uputom poslao ljude, po jednog
ovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kaanansku
zemlju. (Brojevi 13:2) Bog je u svom naumu predodredio da
predstavnici dvanaest plemena svojim oima vide stvarno
postojanje obeane zemlje. Sve do tad narod je morao vjerovati
samo u Boje usmeno obeanje.
Nakon etrdeset dana boravka i pomnog prouavanja
obeane zemlje izviai su Mojsiju i cijelom narodu donijeli ovaj
izvjetaj: Ili smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome tee
med i mlijeko. Evo njezinih plodova. Ali jak narod ivi u onoj zemlji,
gradovi su utvreni i vrlo veliki. A vidjeli smo ondje i Anakove
potomke. Amaleani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci,
Amorejci ive u brdu; a Kananci se nalaze uz more i du
Jordana. (27-29) Nakon njihovog povratka i izvjetaja svi su bili
osvjedoeni o postojanju obeane zemlje. Iako su dvanaestorica
izviaa vidjela istu sliku, njihov doivljaj vienog bio je potpuno
suprotan. Kaleb je smatrao da ne treba gubiti vrijeme na suvine
rasprave. On se uvjerio u njeno postojanje. Zakljuivi da se
vieno slae s onim to je Bog prije objavio, pozvao je narod:
Krenimo ne oklijevajui i zauzmimo je zato to je moemo
nadvladati! (30)
Okupljeni narod uo je njegov poziv, ali desetorica izviaa
nisu dijelili njegovo oduevljenje. Oni su rekli: Ne moemo ii na
onaj narod, jer je jai od nas. (31) Izvjetaj pokazuje da se nisu
zaustavili na tome. Nadalje vidimo da su Izraelcima poeli
ozloglaivati zemlju koju su izviali rijeima: 'Zemlja kroz koju smo
proli da je izvidimo zemlja je to prodire svoje stanovnitvo. Sav
narod koji smo vidjeli u njoj ljudi su krupnog stasa. Vidjeli smo
ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. inilo nam se da
smo prema njima kao skakavci. Takvi smo i bili njima'. (31-33)
51

VJERA I NEVJERA UVIJEK IMAJU GLASNOGOVORNIKE.

VJERA DOLAZI OD SLUANJA BOJE RIJEI,
A NEVJERA OD RIJEI KOJE JOJ SE PROTIVE U SADRAJU I NARAVI.

U ovom sluaju Kaleb je bio glasnogovornik vjere u

obeanja Boje rijei. Preostalih deset izviaa nisu slijedili
njegov pozitivan primjer. Oni su o obeanoj zemlji poeli govoriti
zle, neistinite i za druge ljude obeshrabrujue rijei. One su im
ubile i zadnje ostatke sranosti i vjere.

Ljudi drukijeg duha

A svojeg slugu Kaleba, jer je u njemu DRUKIJI DUH
i jer mi je bio posluan, njega u ja dovesti u zemlju
u koju je iao, i njegovi potomci e je zauzeti.
(Brojevi 14:24)

Iako je narod uo Kalebov poziv vjere na osvajanje obeane

zemlje, malodune rijei desetorice izviaa bile su prihvatljivije
njihovom nainu razmiljanja. Umjesto da Bogu daju slavu, cijela
zajednica je zagrajala i poela vikati. I te je noi narod plakao.
(Brojevi 14:1) Sindrom neobnovljenog uma i ovaj je put Izraelce
odveo na stranputicu. Njihova nevjera dosegla je kritinu toku
kad su rekli Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat! (3)
Tom izjavom dokazali su da nemaju nimalo potovanja prema
Bogu i Njegovoj sili kojom ih je na udesan nain izbavio iz
egipatskog ropstva.
Joua i Kaleb su zadnjim, gotovo oajnikim potezom
pokuali urazumiti narod ogrezao u nevjeri i buntovnosti: Ne
bojte se naroda one zemlje; ta on je zalogaj za nas. Oni su bez
zatite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se! (9) Zaslijepljena gomila
vie nije mogla obuzdati svoje postupke. U desetom stihu itamo
da je ve cijela zajednica mislila da ih kamenuje. To je bila kap
koja je prelila au Bojeg strpljenja. Mojsije je zagovorom uspio
odvratiti Boga od namjere da istrijebi cijelu zajednicu, ali
zaslueni sud ih je ipak sustigao: Neete ui u zemlju na koju sam
digao ruku da vas nastanim u njoj. (30)
Vano je razumjeti da je Bog ovako otru presudu donio na
temelju rijei samih Izraelaca. On im je to otvoreno dao do
znanja: Tako ja bio iv, objavljuje Jahve, kako ste na moje ui
govorili, tako u vam i uiniti. (28) Zato ljudi moraju biti svjesni
52

da svaka njihova rije ima duhovnu teinu. Oni su Bogu govorili u

skladu sa svojim nainom razmiljanja. Njihov neobnovljen um
odredio im je konanu sudbinu. Prepreka ostvarenju Boje volje
uvijek je izravno ili neizravno povezana s neobnovljenim umom.
Desetorica izviaa rekli su Mojsiju da im se ini da su u
odnosu spram Anakovog potomstva kao skakavci. Spomenuti
izviai obnaali su dunost glavara nad izraelskim plemenima.
Moramo razumjeti da poloaj u vjerskom sustavu ne znai nuno
i vjerniki nain razmiljanja. Neobnovljen um nespojiv je s
naelima Bojeg kraljevstva i redovito pokazuje nemo
promatrajui divove obeane zemlje. Iako su u vie navrata iz
prve ruke svjedoili neogranienim mogunostima Boje sile,
svejedno su maloduno rekli da ne mogu ii na onaj narod, jer je
jai od njih.
Bog im je cijelo vrijeme puta kroz pustinju poruivao
Nemojte se bojati, ja sam s vama! Svojim oima vidjeli su
propast mone faraonove vojske u tamnim dubinama Crvenog
mora. Priznanjem da je narod pred njima jai od njih poruili su
Bogu da je uzaludno sve ono to je za njih uinio u prolosti.
Obezvrijedili su Njegovu silu nevjernikim nainom razmiljanja.
Rije koju su uli trebala je u njihovim umovima oblikovati
vjerniki nain razmiljanja koji e rei ovo: Mi moemo zauzeti
obeanu zemlju! Na Bog je s nama i jai je od svih neprijatelja
koji e nam se suprotstaviti na tom putu! Naalost, buntovnost i
neprilagodba Bojoj rijei sprijeila je spasonosnu obnovu
njihovih umova. Bog je u vie navrata pokuavao promijeniti
misao tih ljudi, ali oni mu to nikad nisu dopustili. To je bio uzrok
njihove propasti.
MISLILI SU DA NE MOGU I ZATO NISU MOGLI!

Svi ljudi vide istu sliku i uju ista obeanja, ali donose
razliite odluke. Psihologija mase oblikuje svijest ljudi koji
pripadaju religioznoj veini. Kaleb i Joua nisu bili osobe koje
doputaju da netko drugi razmilja i donosi odluke umjesto njih.
Razmiljanje im je bilo usklaeno s Bojom rijei. Nije bilo razlike
u slici koju su vidjeli zajedno s desetoricom izviaa. Oni su se
takoer suoili sa snanim narodima i utvrenim gradovima. No,
za razliku od drugih, oni su rekli da trebaju krenuti ne
oklijevajui i zauzeti je, jer je mogu nadvladati. Njihov pogled nije
bio na vidljivim okolnostima. Vjerovali su da je Boja sila s njima i
da On ima mo ispuniti svoje obeanje. Upravo su odluke
utemeljene na nainu razmiljanja ono to presuuje. Bog je u
53

njima vidio ono to ni uz najbolju volju nije mogao u ostatku

naroda: A svojeg slugu Kaleba, jer je u njemu DRUKIJI DUH i jer
mi je bio posluan, njega u ja dovesti u zemlju u koju je iao, i
njegovi potomci e je zauzeti. (24).
IVOT NOVIH LJUDI U KRISTU MOGU JE VJEROM U BOJA OBEANJA.
NE U JEDNO, DVOJE ILI TROJE, NEGO U SVA.

Selektivan pristup i odabir to hoemo ili neemo vjerovati

nije ugodan Bogu. Pavao kae: Uistinu, sva Boja obeanja imaju
u njemu svoj 'Da', zato i mi po njemu kaemo svoj 'Amen' na Boju
slavu. (2. Korinanima 1:20) Veina Izraelaca u pustinji nije
ispravno postupila. Mrmljali su, prigovarali, rogoborili, sumnjali i
na kraju omalovaili Boje obeanje. Od nas se oekuje ispravan
postupak kad nam Sveti Duh otkrije pojedino Boje obeanje u
Kristu. Mi sa vrstim uvjerenjem trebamo rei svoj amen na svako
objavljeno obeanje u Kristu. Hebrejska rije amane koja je
prevedena kao amen znai sigurno, tako je, neka bude tako. Na
nain razmiljanja mora biti izgraivan u skladu s navedenim. Tu
nema mjesta za ovakve i sline stavove: Ne mogu, neu, nisam
siguran i sl. Boja rije je istinita u svakom trenutku naeg ivota.
Bez obzira na teinu okolnosti na amen donijet e slavu Bogu.
Nema nikakvog razloga sumnjati u Njegovu vjernost.
Psalmist kae da su njegova obeanja predostojna vjere.
(93:5) Bog je u Kristu izgovorio Da u svako svoje obeanje. To je
najsigurnije jamstvo da e ih ispuniti. Nikad ne smijemo smetnuti
s uma da je ozbiljnost namjera potvrdio rtvovanjem svojeg
jedinoroenog Sina za nae spasenje i otkupljenje. Kao to i Pavao
kae: to emo ovome nadodati? Ako je Bog za nas, tko e biti
protiv nas? On koji ak nije potedio vlastitog Sina, ve ga je
predao za sve nas, kako nam nee dati sve ostalo s
njime? (Rimljanima 8:31,32)

54

Knjige

Autor: Ivan Lovrenevi

ivot u imenu Isus
Budimo vjernici Pavlovog kova
Duh straha
Rije vjere
Novi ovjek (Prva knjiga)
Hou! Ozdravi!
Boje kraljevstvo
Spasenje
Knjige se mogu itati u pdf formatu na naoj web stranici.

Krani

Pripadnost i temelj:
Pripadamo naem Spasitelju i Gospodinu, Isusu Kristu. Njega
slijedimo vjerom, a izjanjavamo se kao krani (Djela 11:26).
Temelj naeg uenja i djelovanja je Sveto pismo. Ustrojeni smo
kao kuna crkva apostolskog usmjerenja po uzoru na prvu
Crkvu opisanu u knjigama Novog saveza. Nismo pripadnici
crkvenih denominacija (katolika, pravoslavna ili reformacijske
batine), kao ni sekti (jehovini svjedoci i mormoni).
Duhovno djelovanje:
oslanjajui se na Boju milost i vjerom u silu Isusovog imena
molimo za ozdravljenje bolesnika i osloboenje zarobljenika u
kuama, bolnicama, starakim domovima, zatvorima,
komunama i gdje god postoji potreba.
pruamo duhovnu pomo i mogunost uenja cjelokupne
istine Pisma svim zainteresiranim pojedincima i skupinama.
Nae djelovanje je besplatno i ne obavezuje korisnike
na bilo to protivno njihovom uvjerenju ili izboru!

Kontakt:
Ivan Lovrenevi
tel: 091 527 5519
mail: krscani@krscani.net
www.krscani.net