573

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

OBITELJSKOPRAVNI POLOAJ ENA U FRANCUSKOJ

OD 1789. DO 1816. S ANALIZOM CODE CIVILA IZ
1804. GODINE
Pitanje temelja izgradnje suvremene obiteljskopravne
regulative*
Doc. dr. sc. Zrinka Erent Sunko **

UDK 347.61/.64-055.2(44)1789/1816

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: rujan 2010.

Rad istrauje dosege obiteljskopravne regulative u Francuskoj nakon 1789.

godine navodei novine u Zakonu o braku i obitelji iz 1792. te analizirajui tekst
Code civila koji je donesen 1804. godine kada je duh revolucije bio ve toliko
ublaen da su se prirodna prava tumaila prema potrebama ouvanja drutvenog
poretka. U usporedbama ovih zakona esto se zaboravlja na drutvene uvjete i niz
imbenika koji utjeu na odnose u obitelji i poloaj ene. Tako se stjee dojam da
je Zakon iz 1792. napredan, a da su dosezi Code civila u tom podruju povratak
na staro te u cjelini ine lo temelj za razvoj prava ena. Istina je u sredini, to vie
to se ocjena utjecaja na razvoj tzv. enskih prava ne moe dati u cjelini ve kroz
pojedine institute i njihovo stavljanje u kontekst drutva koje do Tree Republike
trpi stalne promjene vlasti.
Kljune rijei: Francuska revolucija, Zakon o braku i obitelji iz 1792., Code
civil, prava ena, razvod, oinska vlast
UVOD
Francuska revolucija, kako se na prvi pogled ini, posebice u istraivanjima
koja se bave poloajem ena i pokretu za enska prava u povijesti, nije ispunila
oekivanja ena, ponajprije u podruju javnog prava. Ipak, nesporno je da ne Rad je pisan na temelju istraivanja o povijesnopravnom poloaju ena u Europi
provedenog u okviru projekta Hrvatska pravna kultura u europskom okviru: tradicija i modernizacija voditelja prof. dr. sc. Dalibora epula.
**
Dr. sc. Zrinka Erent Sunko, docentica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trg
marala Tita 14, Zagreb.
*

574

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

ispunjena oekivanja nisu umanjila vanost tih zbivanja za razvoj prava ena
u drutvenom i privatnom ivotu1. Borba za slobode i prava ljudi openito i
osvjetavanje ena sudjelovanjem u revoluciji izvrili su velik utjecaj na mnoga
drutvena kretanja, pa tako i na poloaj ena i ensko pitanje, ne samo u
Francuskoj. No, kod pitanja vezanih posebno uz poloaj ene u obitelji, njezina prava i obveze, tj. odnos s drugim lanovima obitelji, taj se utjecaj esto
prikazuje dvojbenim, nedostatnim, pa ak i korakom unatrag. Moe li se cijela
obiteljskopravna regulativa ili samo neki njezini dijelovi u postrevolucionarnoj
Francuskoj smatrati takvima i bi li se novim pogledom i kroz prizmu dosega
suvremene obiteljskopravne regulative pri negativnoj ocjeni mogle barem uzeti
u obzir neke olakotne okolnosti? Postoji li, u povijesnopravnoj literaturi toliko
puta naglaavan, raskorak izmeu vremena prije i za Napoleona? Odgovor na
ta pitanja svakako ne bi trebao opravdati odredbe koje su nazadne ili stagnirajue za razvoj prava ena, ve bi ih trebao staviti u kontekst mogueg i na
taj nain ublaiti kritiki stav. Prvi revolucionarni zamah, u obiteljskopravnoj
regulativi nakon zbivanja 1789. godine konkretiziran u odredbama Zakona
o braku i obitelji2 1792. godine, ocjenjuje se uglavnom uz pozdravljanje promjena koje on donosi, bez ocjena realnog i ostvarivog, dok se na Code civil
donesen 1804. (njegova je regulativa u podruju obiteljskog prava, osim instituta razvoda braka, trajala puno due), velikim dijelom i zbog Napoleonova
sudjelovanja u njegovu donoenju i njegova stava prema enama, gleda kao
na povrat u vrijeme prije revolucije. Promjena vlasti, nova organizacija uprave
te donoenje niza zakona u drugim pravnim podrujima u samom je poetku
i za obiteljskopravni poloaj ene znailo odmak od ancien rgimea. No tim se
odmakom nije smjelo izazvati djelovanje nekih imbenika koji su, prema miljenjima onih koji stvaraju novi poredak, mogli uzrokovati slabljenje drave.
Ali, prije svega, ini se da korak dalje koji je dio drutva oekivao u podruju
prava ena i odnosa unutar obitelji nije mogao biti uinjen zbog toga to u
kontekstu muko-enskih odnosa drutvena klima, koju su inili tradicija, Crkva, ekonomski uvjeti i drugi imbenici, nije mogla dati ni priblino isto po Usporedi Sledziewski, E., The French revolution as the Turning point, u: A History of
Women in the West, IV. Emerging Feminism from Revolution to World War, ur. Fraisse, G.;
Perrot, M., CambridgeLondon, 1993., str. 33.
2
Ovo nije njegov slubeni naziv, ali ga tako nazivamo zbog njegova sadraja. Prema
Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave, knjiga II, Zagreb, 2005., str.170. U literaturi
se ipak veinom spominje kao Loi de 1792, odnosno Zakon iz 1792. Tako i Alini, M., Rastava i razvod braka u 20. stoljeu, Zbornik PFZ, vol.52.,br.6., 1159-1180.,
.2002 ., Zagreb, str. 1165. te Alini, M., Graanski brak sklopljen prema dravnim propisima i u vjerskom obredu, Zbornik PFZ, vol.47, br.6, 643-765, 1997., Zagreb, str. 650. .
1

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

575

etno stajalite enama i mukarcima. Jednakost koja se temeljila na prirodnim

pravima i proklamirala pod utjecajem kole prirodnog prava ne samo da nije
podrazumijevala ravnopravnost ena i mukaraca, ve nije podrazumijevala ni
tako proklamiranu jednakost za sve mukarce. Naime, ustavom iz 1791. godine
pravo glasa nisu imali ni mukarci koji su bili sluge kao i svi oni koji su plaali
porez manji od tri nadnice.3 Deklaracija o pravima ovjeka i graanina koja je
prethodila Ustavu i temeljila se na naelima kole prirodnog prava proklamira slobodu i jednakost ljudi, no ne definira ovjeka i graanina niti spominje
ravnopravnost. No, pitanje je je li se veina francuskih ena4, dotada gladna,
iscrpljena i na kraju snaga, njoj uope nadala ili je ona samo nerealna elja malog broja gradskih ena u zemlji u kojoj je 90 % seoskog stanovnitva od ega
su 40 % bezemljai.5 Seljaci su proizvodili samo 20 % vie od svojih potreba6,
no uz velik broj poreza ne ostaje im dovoljno, smrtnost je velika7, a novi kult
Razuma i Vrhovnog bia stanovnitvu nije mogao pruiti zamjenu za vjeru.
Ne prekidajui s Crkvom i nalazei potporu u vjeri, ene nisu mijenjale ni svoj
tradicionalni nain ivota, pa tako niti svoje mjesto u braku i obitelji, iako je
cijelom drutvu promjena reima donijela olakanje. Uostalom, osim duhovne
potpore treba rei da su i neke odredbe crkvenog prava (npr. uvjeti za rastavu),
kao jednog od izvora prava prije revolucije, kako to navode neki izvori8, bile
manje diskriminatorne za ene od odredaba civilnog prava. A uz to, podsjeaju
nas drugi izvori9, Crkva je naglaavala i dunosti mua prema eni.
Uz ove cenzuse aktivno birako pravo podrazumijevalo je i da je rije o mukarcima
starijim od 25 godina, koji prebivaju vie od jedne godine u istom kantonu, upisani
su u Nacionalnu gardu i dali su graansku prisegu. Pasivno birako pravo bilo je jo
ogranienije, pa je to pravo imalo samo 50 tisua (mukaraca) od oko 27 milijuna
stanovnika. Vidi Kurtovi, ., op.cit. u bilj. 2 , str. 165.

Tek 1848. godine za Druge Republike pravo glasa je ope, neposredno i tajno za
mukarce.
4
Francuska krajem 18. st. ima 25 27 milijuna stanovnika.
5
Podatci prema Kurtovi, ., op. cit. u bilj. 2, str. 146 147. Pojam bezemljai preuzet je iz istog izvora kao pojam koji naglaava suprotnosti u drutvu izmeu onih
koji imaju i nemaju.
6
Ibid., str. 147.
7
Prema J. M. Robertsu 1800. godine natalitet je u svim europskim zemljama bio malo
vei od mortaliteta, a u 19. st. znatno je porastao pa je francuska krajem stoljea
imala vie od 40 milijuna stanovnika. Vidi Roberts, J. M., Povijest Europe, Zagreb,
2002., str. 369 370.
8
Tako npr. Phillips, R., Women and family breakdown in eighteenth-century France: Rouen
17801800, Social History, vol. 1, no. 2, 1976., str. 199. Dostupno na http://www.
jstor.org/stable/4284618 (23. kolovoza 2010.).
9
Tako Tunc, A., Husband and Wife under french Law: Past, Present, Future, University of
3

576

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

1. TENJA KA RAVNOPRAVNOSTI I NOVOJ PRAVNOJ REGULATIVI

Na Deklaraciju o pravima ovjeka i graanima10 Olympe de Gouges napisala je Deklaraciju o pravima ene i graanke.11 Prema l. 1. te Deklaracije
ena je roena slobodna i ostaje jednaka mukarcu u svim pravima. Socijalne razlike mogu se opravdati samo blagostanjem zajednice.12 Deklaracija u
lanku 2. navodi prirodna i neotuiva prava ene i mukarca, a to su sloboda,
sigurnost, pravo na imovinu te posebno pravo na otpor tlaenju.13 Iako se u
posljednjoj odredbi (l. 17) dodaje da imovina pripada i mukom i enskom
spolu, zajedniki i pojedinano14, ini se da je institut vlasnitva kao mogue
vano uporite za ostvarenje prava esto u borbi za prava ena bio izostavljen
ili slabo naglaen. Zahtjev za sudjelovanjem u politikom ivotu bez materijalne osnove (u kojem smislu su ubrzo nakon 1789. god. uinjeni zakonski
pomaci bar na papiru), koja jami kakvu-takvu samostalnost, ili obrazovanja, bio je neostvariv. Stoga je u svojim zahtjevima, pravilno uoivi vanost
obrazovanja ena15 za ostvarenje ravnopravnosti u javnom i privatnom ivotu,

10

11

12

15

13
14

Pennsylvania Law Review, vol. 104, no. 8, 1956., str. 1067. Dostupno na http://www.
jstor.org (20. srpnja 2010.).
Vidi prijevod teksta Deklaracije u: Kurtovi, ., Hrestomatija ope povijesti prava i
drave, Zagreb, 2005., str. 118. l. 1. glasi: Ljudi se raaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima. Drutvene razlike se mogu temeljiti samo na opoj koristi.. l. 2.:
Cilj svake politike zajednice je zatita prirodnih i nezastarivih prirodnih prava
ovjeka. Ta prava su sloboda, vlasnitvo, sigurnost, i otpor ugnjetavanju. Tekst Deklaracije se dakle odnosi na sve ljude i graane ne istiui rodne razlike. Vidi Code
civil des francais: ed. originale 1804., Bibliotheque nationale de France (tekst na francuskom) na http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k106517.image (1. veljae 2010.).
Slino se dogodilo 1848. u SAD-u donoenjem Declaration of Sentiment na skupu
ena odranom u Seneca Fallsu, u dravi New Yorku. I ondje se pitanje jednakosti i
prava otvorilo jo Izjavom o nezavisnosti iz 1776. godine. U Njemakoj je pak 1792.
godine slubenik iz Knigsberga Theodor von Hippel objavio rad ber die brgerliche
Verbesserung der Weiber u kojem iznosi da bi sva ljudska i graanska prava koja zahtijevaju mukarci trebalo osigurati i enama. No, Napoleonovo osvajanje zaustavilo je
pomak koji se osjeao u tenji ka ostvarenju novina u muko-enskim odnosima jer
je u prvi plan dolo ouvanje nacionalnog identiteta. Poetkom 20-ih godina 19. st.
javila su se zanimljiva gledita o ulozi ene u braku i obitelji.
Vidi www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/Grundkurs_MR3/frauenrechte/ (1. veljae 2010.).
Cit. ibid.
Ibid.
Jo prije nje u 17. st. o potrebi otvaranja kola za obrazovanje ena govorila je i
pisala Mary Astell. O muko-enskim odnosima i poloaju ena u Engleskoj vidi vie

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

577

blie mogunosti za ostvarenje kakvih-takvih prava u Europi bila Mary Wollstonecraft, koja je takoer djelovala pod utjecajem Francuske revolucije.16 No,
njezin stav prema kojem se sudjelovanje ena u politikom i gospodarskom
ivotu zasniva na znaajnom doprinosu koje ene ostvaruju majinstvom17 nije
mogao biti uporite u drutvu koje se nije oslobodilo patrijarhalnih stega ak
ni uz materijaliziranje majinstva u raanju novih graana i vojnih obveznika. Pitanja koja se zahtjevom za politikim pravima nije smjelo preskoiti, odnosno koja su mogla biti uporita za politika prava, kao to su npr.
pitanje prava na obrazovanje, pitanje prava vlasnitva, odnosno pitanje prava
na naslijee te pitanje samostalnog nastupanja u smislu privreivanja, ostala
su desetljeima neostvarena, nedovoljno definirana ili u najboljem sluaju tek
djelomino zaivljena prava. Valja naglasiti i nejedinstvenost u zahtjevima za
prava ena u 19. stoljeu. Jedna se grupa zahtijevajui pravo na obrazovanje
zadovoljavala podinjenou i nesudjelovanjem u politikom ivotu, dok je
druga bila zahtjevnija u smislu ukljuenosti u javni ivot.18 Razjedinjenost je,
uz druge okolnosti, pridonijela sporijem19 i mukotrpnijem putu u borbi za
ravnopravnost. Zahtjev za sudjelovanjem u politikom ivotu ena koje nisu
mogle samostalno opstati, ali su revolucionarno osvijetene i pritisnute glau i

16

17

18

19

u: Davidoff, L.; Hall, C., Family Fortunes, Men and Women of the English Middle Class,
17501850, Bury St. Edmunds, Suffolk, 2002.
Pravo na obrazovanje bilo je jedno od pitanja koje je zaokupljalo i odjel za skrb o
enama utemeljen pri Le confederation des amies de la vrit, koji je vodila Etta Palm
DAelders. Odjel nije mogao dati rezultate pa je Etta 1791. godine osnovala i klub
samo za ene. lanstvo je obuhvaalo gornji sloj. Dvije godine poslije osnovano je
drutvo Les Citoyennes republicaines revolutionaires koje je podupiralo jakobince. Podupiranje nije urodilo povratom, jakobinci su zabranili sve enske politike organizacije, a lanovi Skuptine podsjetili su ene da im je mjesto u kui. Na alost, kao
dokaz neopravdanog i besmislenog djelovanja ena mogli su navesti akcije jednih
protiv drugih, pa ak i ulini sukob do kojeg je dolo meu enama. Izgleda da su
klubovi ena traili i ostvarenje prava udovica, a uz pravo na zapoljavanje i iskljuivanje mukaraca iz nekih enskih profesija, npr. pravljenja odjee. Vidi o tome
Offen, K., European Feminismus 1700.1795.: A Political History, Stanford, 2000.
Vidi Canning, K., The Woman Question u: A Companion to Nineteenth Century Europe,
17891914, ed. Berger, S., Malden, Oxford, 2009., str. 195.
Iako je Marquis de Condorset s pristaama i lankom objavljenim 1790. godine
podrao zahtjeve ena za politikim pravima, zastupnici u Skuptini nisu nikada
ozbiljno razmatrali zahtjeve ena. Suprotno Condorsetu, J. J. Rousseau ene je doivljavao kao bia koja ne bi trebala izlaziti iz obiteljskih okvira. Olympe de Gouges
kao antirevolucionarka smaknuta je 1793. godine.
ene e u Francuskoj izboriti svoja prava tek 150 godina nakon Revolucije i dobiti
pravo glasa 1944. godine.

578

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

zimom predrevolucionarne Francuske20 krenule na Versailles, bio je prerevolucionaran i za revolucionare. Ipak, vanost u otvaranju tzv. enskog pitanja,
unato neostvarenim tenjama, ne smijemo zanemariti kao ni injenicu da je
tako otvoreno pitanje moglo tijekom sljedeih godina 19. stoljea biti sadraj
za reartikuliranje i upotpunjavanje u skladu s drutvenim razvojem u cjelini.
Fokusiranje na Francusku revoluciju kroz prava ena i njihove zahtjeve podrazumijeva poznavanje drutvenih okolnosti prije i poslije nje ne samo u toj
zemlji ve i u cijeloj Europi.21 Djelovanje ena u Francuskoj iste 1789. godine
utjecalo je, na primjer, i na ene na podruju Belgije koje su se pridruile otporu protiv austrijskih vladara.22 Za mnoge autore revolucija je bila nepresuna
tema, esto s vrlo pragmatinim ciljem. Razliite injenice, vienja, stavovi
i gledita posluili su za mnoge politike stavove za i protiv. Moda je, stoga, istraivanje vezano uz domete Francuske revolucije u podruju prava ena
puno ee u podruju koje se bavi zahtjevima (bolje reeno oekivanjima) za
pravo glasa i sudjelovanje u politikom ivotu nego u podruju obiteljskog prava. Jednim dijelom razlog tome je strogo odvajanje javne od privatne sfere23 te
nemogunost stvaranja i iskoritavanja bilo kakve veze meu njima, a drugim
dijelom razlog tome je to promatranje ene kao obiteljskopravnog subjekta
moe asocirati na zauzimanje za takvu, iskljuivo obiteljsku, ulogu ene.24 Kao
da je samo spominjanje poloaja ena u obitelji ili promjene njihova obiteljskopravnog poloaja negiranje ene kao subjekta javnog i politikog ivota. I
danas kada se tema ravnopravnosti ili uskraenih prava javlja povremeno ili
u posve drukijim drutvenim okolnostima (kao npr. pitanje proporcionalnog
sudjelovanja ena u nekim tijelima ili prava na jednaku plau na istom radnom mjestu) bavljenje obiteljskopravnim poloajem ene moe navoditi na
slino promiljanje. No moe se oekivati da danas ozraje pravnih dosega ipak
prerasta takvu osjetljivost. To nam, tim vie, ostavlja prostor za istraivanja i
Zima 1788./9. bila je vrlo otra, a ljeto prije te zime, kao i ljeto poslije, dalo je lou
etvu.
21
Autori koji se bave istraivanjem poloaja ena u povijesti obavezno spominju snagu
revolucionarnog duha i utjecaj revolucije u Francuskoj na cijelu Europu. Tako npr. i
autori koji se bave poloajem ena u Njemakoj. Vidi Frevert, U., Women in German
History, New York, Oxford, Munich, 1990., str. 56.
22
Vidi Canning, K., op. cit. u bilj. 16, str. 195.
23
Prema feministikim kritikama Revolucije podjela na (muku) javnu sferu i (ensku)
privatnu sferu omoguila je da samo mukarci imaju graanska prava, dok se uloga
ene svodi na domainstvo.
24
Prema J. J. Rousseauu svrha ene je majinstvo, priroda ju je takvom stvorila.
20

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

579

usporedbe starije i novije obiteljskopravne regulative. Vremenski odmak moe

pomoi sagledavanju injenica iz druge perspektive. Tu prije svega mislimo na
polazite s kojeg danas moemo promatrati obitelj i njezine lanove kao odreeno poetno podruje politikog djelovanja, a ne neko posebno i izdvojeno
podruje privatnog ivota. Poloaj ene u obitelji sagledan na taj nain moe
nam dati odgovor o uincima Revolucije u irim okvirima od onog koji dobijemo istraivanjem drutvenih zbivanja bez analize obiteljskopravne regulative.
Stoga je nuno analiziranje zakona koji reguliraju privatno pravo, posebice
Code civila koji je izvrio utjecaj na mnoge europske (npr. Italija, vicarska) i
neeuropske zemlje (npr. neke drave June Amerike, Japan) u kontekstu svim
imbenika koji su utjecali na njegovu primjenu. Tek analizom i tih/tog zakona
moemo odgovoriti na pitanje je li obiteljskopravna regulativa tako uredila
odnose meu subjektima u obitelji da su oni dali, ili mogli dati, nove pravne i
politike mogunosti za ene i moe li se rei za taj zakon da je, premda manje
povoljan za poloaj ena od Zakona iz 1792. godine25, djelomino zadrao duh
Revolucije. Je li podruje privatnog djelovanja ene u obitelji bilo ili moglo biti
uporite za zahtjeve ili utjecaje u podruju javnog i politikog ivota ili njezino
veliko ogranienje? Obiteljskopravni poloaj ene u Code civilu utjecao je na
mnoge graanske zakonike, pa bi i neko budue istraivanje o preivljavanju
tog utjecaja i primjeni istih ili slinih normi u posve razliitim sustavima i okolnostima bilo vano za zakljuke o toj temi. Ono to moemo i bez istraivanja
sa sigurnou rei jest da je i tada pojedinani poloaj svake ene u obitelji
uvelike odreivao njezinu reakciju na nove odredbe javnog i privatnog prava.
2. PRAVNO ODREENJE POLOAJA ENA OD 1792. GODINE I ZAKONA O BRAKU I OBITELJI DO CODE CIVILA 1804.
Analiza pravnog poloaja ene prema odredbama Code civila podrazumijeva i poznavanje zakonske regulative prije te od 1789. godine do njegova
donoenja 1804. godine. Prije Revolucije i na odnose u obitelji, kao i na druge
drutvene odnose, primjenjivalo se obiajno pravo na sjeveru, rimsko na jugu,
crkveno pravo i pravo koje se temeljilo na kraljevim odlukama i svi su izvori
prava u odnosu na mua odredili podreen poloaj ene.26 Razvod nije bio
doputen, ali su civilno i crkveno pravo doputali rastavu (sparation de corps
Usp. Sarti, R., ivjeti u kui, Zagreb, 2006., str. 250.
Tako i Phillips, R., La divorce en France la fin du XIIIe sicle, Annales, conomies,
Socits, Civilisations, 1979., vol. 34, no. 2, str. 385 398. Dostupno na www.persee.fr/web/revues (25. kolovoza 2010.).

25
26

580

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

et dhabitation). Civilno je pravo za rastavu navodilo est razloga27, dok je crkveno pravo28, po nekima manje diskriminatorno za ene, doputalo rastavu
na temelju etiriju razloga. Francuskim Ustavom iz 1791. godine (naslov II.
koji govori O podjeli kraljevstva i o statusu graana) odreeno je da je brak
samo graanski ugovor. Ve 1792. godine Zakonodavna skuptina donijela je
Zakon o braku i obitelji koji brak i obitelj te prijave roenja i smrti stavlja u
nadlenost opina. Od tog je Zakona graanski brak postao obvezan.29 Njime
se takoer ukida institut rastave od stola i postelje30, a institut razvoda braka
postaje injenicom graanskog braka mogu.31 Treba naglasiti da je ovaj Zakon
meu razlozima navedenima kao osnova za razvod braka naveo i nesuglasnost
naravi (incompatibilit dhumeur et de caractre) koju mnogi kasniji zakoni nisu
poznavali. Uz nesuglasnost naravi taj je Zakon predviao i sporazumni razvod,
razvod nakon rastave doputene prije donoenja ovog Zakona te razvod zbog
jednog ili vie odreenih razloga kao to su duevna bolest, osuda na sramotnu
kaznu, zlostavljanje, naputanje najmanje dvije godine, nestanak bez ikakve
vijesti na pet godina, iseljenje ili nepopravljiv moralni nedostatak. Za nesuglasnost naravi dokaz nije bio potreban, ali je postupak bio zahtjevan i trajao
Vidi Encyclopdie, ou dictionnaire raisonn des sciences, des arts et des mtiers, Neufchatel,
1765. i Denisart, J-B., Collection de dcisions nouvelles et de notions relatives a la jurisprudence actuelle, Paris, 1775.
28
Prema R. Phillipsu. Vidi Phillips, R., op. cit. u bilj. 7, str. 200.
29
Prema miljenju prof. emeritus Mire Alini francusko revolucionarno zakonodavstvo istaknulo se laiciziranjem branog prava. Vidi Alini, M., Graanski brak sklopljen prema dravnim propisima, Zbornik PFZ-a, 47, 6, 1997., str. 650.
30
Za razliku od razvoda braka, rastava od stola i postelje poseban je institut kanonskog prava kojim eni i muu duhovni sud moe odobriti odvojeni ivot ime ne prestaje njihova brana zajednica. Vidi Alini, M., Rastava i razvod braka u 20. stoljeu,
Zbornik PFZ-a, 52, 6, 2002., str. 1160. Posljedica daljnjeg trajanja brane zajednice
je nemogunost sklapanja novog braka. No institut rastave je, kako nas upozorava
i prof. Alini, poslije uveden i u zakonodavstva nekih europskih zemalja kao to je
to sluaj s Francuskom u razdoblju od 1816. do 1884. godine kada nije bio doputen razvod braka. Pojam rastave i razvoda nikako ne valja brkati. Pojam rastava
umjesto pojma razvod braka koristio se kao osnova prestanka braka u Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske iz 1998. god. (Narodne novine, br. 162/1998.).
U novom Obiteljskom zakonu (Narodne novine, br. 116/2003, 17/2004, 136/2004,
107/2007.) ponovno se koristi pojam razvod braka.
31
Od donoenja 1653. godine Decretum de reformatione matrimonii poznatijeg kao Decretum Tametsi za uspostavu braka trailo se sudjelovanje sveenika (celebratio matrimonii in facie ecclesiae). Od tada se uvodi i javna najava sklapanja braka. No,
crkveno gledite prema kojem je brak sakrament, neraskidiv za ivota ene i mukarca, postoji od koncila u Firenzi 1439. godine.
27

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

581

najmanje est mjeseci32. Vlast roditelja ovim je Zakonom ograniena, a za sporove meu lanovima obitelji tim se Zakonom odreuju obiteljski sudovi (tribunaux de famille) koje ine roaci33. Obiteljski sud bio je po svojim ovlastima
jai od vijea koje je djelovalo moralno. Za sporazumni razvod bilo je potrebno
jednom sazvati obiteljsko vijee prije podnoenja zahtjeva, a za razvod koji se
temelji na nesuglasnosti naravi tri puta. Prije podnoenja zahtjeva za razvod
braka obiteljsko vijee imalo je ulogu savjetnika, pomiritelja i tijela koje je
trebalo sprijeiti razvod, no kako njega ine roaci, pa i prijatelji, teko je rei
kako je ono funkcioniralo te kakav je bio njegov stvarni utjecaj na suprunike
pred razvodom.34 Zanimljivo je navesti da je prema nekim izvorima u Rouenu,
francuskom gradu u kojem je do donoenja Zakona vrijedilo obiajno pravo
i ivjelo oko 85.000 stanovnika, krajem 18. st. razvedeno 1046 brakova, godinje prosjeno 67 razvoda, tj. jedan je brak razveden na sklopljenih osam u
jedanaest godina vaenja Zakona.35 Posve je jasno da je ovaj Zakon proizaao
iz naela Revolucije36, ali i da se sva njegova naela nisu morala pretoiti u budui graanski zakonik.37 Osim toga, sam Zakon kao i zakon koji je regulirao
nasljedno pravo donesen je kako bi pitanja iz tih podruja prela u nadlenost
dravnih sudova jer su 1790. godine ukinuti crkveni sudovi. Razlozima za razvod braka iz Zakona 1792. dodana je dvije godine poslije, 23. travnja 1794.,
odvojenost de facto na est mjeseci ili vie, ali je odredba bila na snazi samo 15
mjeseci.38 Razlog za tu dopunu uz odredbe Zakona iz 1792. teko je dokuiti,
Tako R. Phillips, op. cit. u bilj. 7, str. 203.
Obiteljski sudovi sastojali su se od est ili osam roaka. Ima izvora koji spominju
obiteljski sud i ranije. Vidi Brissaud, J., A History of French Private Law, transl. Howell,
R., Buffalo, Boston, 1912., bilj. 1, str. 200. No u nedostatku roaka u sastav obiteljskog suda mogao je ui i susjed. R. Phillips navodi da su obiteljski sudovi ukinuti
zbog neefikasnosti 1796. te da nije postignuto ono zbog ega su osnovani, tj. jeftin
i brz postupak te prisno okruenje. Vidi supra, bilj. 22. str. 204.
34
Prema R. Phillipsu, op. cit. u bilj. 7, str. 204. Od 698 zahtjeva za razvod bilo je 138
odustanaka, ali se ne zna je li na njih utjecalo obiteljsko vijee (assemble de famille).
35
Tako R. Phillips, op. cit. u bilj. 7, str. 203.
36
Crkva je podvrgnuta dravi donoenjem Graanskog ustava o sveenstvu u kolovozu 1790. godine, a kako je naelo jednakosti i slobode pojedinca bilo suprotno prisezi vjene pripadnosti crkvenoj zajednici, u veljai iste godine donesen je Dekret o
ukidanju neopozivosti vjerske prisege.
37
Revolucionarne ideje poneto su vremenom oslabile i dobivale novu dimenziju, bolje reeno jasnije su sagledavale stvarnost i zbiljske uvjete ivota, kako je to napisao prof. Kurtovi, prema kojemu je takvo zakonodavstvo vie pusta elja doktrinara. Vidi tako Kurtovi, ., op. cit. u bilj. 2, str. 200.
38
Tako R. Phillips, op. cit. u bilj. 7, str. 205.
32
33

582

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

posebice u vremenima u kojima su vojna sluba ili odlazak od kue u nadniarenje vie no esti.
Iako pravo na razvod braka prema ovom Zakonu imaju ene kao i mukarci, on je ipak u odnosu na njih diskriminatoran. Tako se npr. vrijeme ekanja
od razvoda braka do zakljuenja novog odreuje samo za enu. U podruju
Rouena krajem 18. st. 71 % zahtjeva za razvod braka odnosilo se na zahtjeve
ena, no ti pokazatelji nisu precizni.39 Oni nas ne bi trebali navesti na zakljuak o Francuskoj openito (jer su u razliitim dijelovima Francuske razliit nain ivota i snaga utjecaja ostalih okolnosti npr. smjetaj sjever-jug, sastav stanovnitva, gospodarstvo odreenog kraja odreivali i te podatke), no svakako
svjedoi o reakciji ena na sjeveru Francuske koje su dugo ekale tu mogunost.
Iako je razvod braka u reformi obiteljskog prava, koju revolucionarne snage
provode kako bi iz temelja izmijenile drutvo, najpoznatija novina, nasljedno
je pravo vie utjecalo na odnose u obitelji i poloaj njezinih lanova40 od svih
novina koje je donio Zakon o obitelji. Neki izvori ak smatraju da je Zakon
o naslijeu koji je Konvent donio takoer 1792. godine (25. listopada) najvaniji zakon iz podruja graanskog prava.41 Osim izjednaavanja zakonskih
nasljednika (u nekim je podrujima vrijedilo naelo prvoroenja), usvojeno je
naelo reprezentacije, a priznata izvanbrana djeca izjednaena su s branom.
Promjena u nasljednom pravu prema kojem su keri izjednaene sa sinovima42
nije samo mijenjala tradicionalni poloaj sinova kao nasljednika ili poloaj buduih suprunika, ve je mogla utjecati na sve odnose u obitelji i drutvu kojih
je ena bila subjekt. Tako npr. neki izvori navode da su francuski parovi, nakon
donoenja tog zakona, zbog dijeljenja naslijea, imali tek dvoje do troje djece.43 Istraivanja prema kojima se veina sporova na obiteljskim sudovima odnosila na naslijea govori o spremnosti ena za mijenjanje obiaja i tradicije.44
Podatak preuzet od R. Phillipsa, op. cit. u bilj. 7, str. 205.
Usp. Desan, S., War between brothers and sisters, u: The French revolution, recent debates
and new controversies, ed. Kates, G., New York, London, 2006., str. 220.
41
Tako Kurtovi, ., op. cit. u bilj. 2, str. 174.
42
Reforma nasljednog prava osnaila je politike zahtjeve ena, posebice u nekim podrujima, npr. Normandiji. Tako Desan, S., op. cit. u bilj. 39. Zbog mnotva pravnih
podruja autorica Desan navodi Voltaireov komentar prema kojem: ovjek koji putuje po toj zemlji mijenja onoliko esto prava koliko mijenja i konje. Citat preuzet
iz Desan, S., op. cit. u bilj. 39, str. 223.
43
Vidi Mason, D., Revolutionary Europa 17891989, Liberty, Equality, Solidarity, Lanham, New York, 2005.
44
Prema Desan, S., op. cit. u bilj. 39, str. 226 od 219 sudskih sluajeva u okrugu Caen
(Normandija) izmeu 1791. i 1796. godine 143 sluaja bavila su se naslijeima.
39
40

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

583

Deklaracija o pravima ene i graanke poput Deklaracije o pravima ovjeka

i graanina uz odredbeni sadrava i uvodni dio u kojem ene zahtijevaju ulazak
u Nacionalnu skuptinu. Postojanje prirodnih, neotuivih i svetih prava ena
naglaava se kao to to ini i uzor Deklaracija za ovjeka i graanina. Unato
isticanju jednakosti valja naglasiti da su u preambuli ene ipak iskoristile ono
to su smatrale svojom prednou te se nazvale spolom kojem pripada ljepota
hrabrosti iznoenja materinstva u reenici koja neposredno prethodi lancima
kojima se utvruju prava ena. udi injenica da se ovaj slikoviti opis rijetko
citira ili uope ne citira u radovima koji se bave pravima ena. Vjerojatno razlog lei u injenici da je buroasko drutvo 19. st. utemeljenje za drutvenu
nejednakost i neravnopravnost nalazilo u biolokoj razliitosti koju bi ovaj
opis mogao naglasiti.
Slijede (prirodna) prava na slobodu, jednakost, pravednost, zatim pristup
svim slubama i mjestima javnog ivota, postupanje prema zakonu (za sve
pripadnike/pripadnice jednako), pravo na obnaanje vladajuih funkcija te
mogunost odluivanja o javnim nametima te pravo na imovinu. Iako sve ove
odredbe posredno daju temelje za drukije ureenje odnosa u braku i obitelji
ili odnosa roditelja i djece, niti jedna se izravno ne odnosi na njih osim odredbe
u lanku XI. Ona polazi od prava na slobodno izraavanje miljenja45 i vezuje
se na utvrivanje oinstva. I zbog toga se to pravo smatra jednim od najdragocjenijih prava. Iskoritavanje te slobode, kako je dalje navedeno, treba se
zabraniti zakonom u sluajevima neistine i nanoenja klevete.
U podruju obiteljskog prava donoenjem novih zakona dogodile su se promjene koje su na podruju Francuske znaile ujednaenost koja sa sobom nosi
prevladavanje pravnog partikularizma46 koji je ponekad iao na ruku enama
vieg sloja francuskog drutva. Ipak, bilo je lake promijeniti npr. uvjete sklapanja ugovora trgovakog prava, nego ui u sferu ljudske intime koja teko
doputa upletanje vlasti, odnosno zakonodavca. Pri tome ne samo da razliiti
drutveni slojevi imaju razliite zahtjeve, ve i razliite drutvene grupe u jednom sloju oekuju od zakonodavca razliita prava. Tako su se zahtjevi ena
radnica nakon Revolucije vie odnosili na uvjete rada te pitanja vezana uz
lanak XI: Slobodno izraavanje miljenja jedno je od najdragocjenijih prava ene,
jer ovo pravo garantira oinstvo ocu njene djece. Svaka graanka, pratei svoje slobode, moe sasvim slobodno rei: Ja sam majka tvog djeteta., a da time ne priziva
barbarsku osudu i ne skriva istinu. Meutim, zakonom bi joj trebalo zabraniti iskoritavanje ove slobode u sluajevima neistine i nanoenja klevete.
46
Prema nekim izvorima bilo je vie od 400 pravnih podruja s obiajnim pravom u
sjevernom dijelu i rimsko pravo u junom dijelu Francuske. Tako i na www.napoleon-series.org/research/government/c_code.htlm (20. veljae 2010.).
45

584

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

radna i socijalna prava, to nije u tolikoj mjeri zanimalo seosko stanovnitvo,

dok su ene iz buroaskog sloja svoje zahtjeve vie vezale za pitanja privatnog
prava. Uzevi u obzir drutvene prilike od kraja 18. st. do donoenja Code
civila, pa i poslije (nagle promjene, obraunavanje sa snagama starog reima
koji je podrazumijevao i obraunavanje s nainom ivota sloja koji je ivio u
plesnim dvoranama), na odredbe prve knjige Code civila ne treba gledati prekritino. Glau i tekim ivotom izazvana promjena u vlasti nije nuno morala,
niti mogla, izazvati promjenu i u privatnom ivotu onih 98 % stanovnitva
na iji je raun plemstvo ivjelo. Nemogunost drutva u cjelini da trpi stari
reim nije izazvala takvu nemogunost trpljenja u podruju obiteljskih odnosa.
No, ipak je u njega unijela i vie od nade u promjene, to se nikako ne smije
zanemariti. Izgradnja novog drutva podrazumijevala je vrste temelje. Stroge
uvjete za sklapanje ili razvod braka koje je predvidio zakonodavac u Code civilu
lake emo razumjeti ako uzmemo u obzir da je odobrenjem razvoda braka
1792. godine obiteljska zajednica smatrana solidnim kamenom izgradnje nove
drave i graanskog drutva47 mogla oslabiti. Ipak, to se tie loijeg poloaja
ene u branim i obiteljskim odnosima, koji naglaavaju mnogi autori, to nas
objanjenje ne mora zadovoljiti.
3. OBITELJSKO PRAVO KAO DIO CODE CIVILA
Nakon 1789. u Francuskoj se uspostavlja jedinstveni pravni sustav za cijelo
dravno podruje. Ali, donoenje i izmjena zakona nisu doveli do pravne sigurnosti. Pravnu nesigurnost poveavala je pravna praznina, posebice u podruju
graanskog prava. Uz to, duh Revolucije pomalo se gasio, a nove politike
prilike u mnogim su podrujima podrazumijevale ureenje odnosa na drukiji
ili djelomino drukiji nain od onog koji je izrastao iz ozraja promjena 1789.
i formirao se u vidu zakona donesenih u desetljeu koje je uslijedilo nakon te
godine. Stoga je potreba donoenja Graanskog zakonika za vlast i Napoleona
bila nunost. Napoleon je 1800. godine osnovao etverolani odbor koji je
trebao izraditi nacrt zakona, to je ve etiri mjeseca poslije uinjeno. Nacrt je
usvajan u dijelovima, a nakon poetnih potekoa48 kao zakon od 2.218 lanaka promulgiran je u oujku 1804. godine.
Usp. Carpentier, J.; Lebrun, F., Povijest Francuske, Zagreb, 1999., str. 203. Autori
navode da je obitelj uvoenjem razvoda braka oslabila vie no igdje, ali ne navode
podatke na kojima temelje svoj navod.
48
Meu ostalim potekoama tribunal je pobijao pojedine dijelove.
47

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

585

Tri lana odbora djelovala su pod utjecajem racionalnog rimskog duha, pa

je on samo jednom etvrtinom ostao izdanak obiajnog prava. Kao Napoleon,
ije ime nosi od 1807. godine, taj je zakonik bio istodobno i suvremen i konzervativan. Za ene, kako neki navode, on je propisao povrat u privatnu sferu
braka, majinstva i voenja kuanstva.49
Nakon uvoda koji se sastojao od est lanaka Zakonik se sastojao od tri
knjige. Prva knjiga odnosila se na pravo osoba, druga na stvari, a trea na razne
naine stjecanja vlasnitva. Dakle, prva knjiga kao predmet naeg istraivanja
odnosi se na brano i obiteljsko pravo i podrazumijeva uz pitanja graanskog
statusa, pitanja braka, odnosa roditelja i djece, tj. oinske vlasti, starateljstva
itd. Ta je knjiga do danas, uz neke dijelove tree knjige, najvie mijenjana. injenica da je Code civil, uz izmjene, i danas nakon 200 godina na snazi, kao i da
je bio uzor mnogim zakonicima, govori u prilog injenici da se bez njega (i bez
obzira na njegovu konzervativnost u branom i obiteljskom pravu) ne moe
cjelovito sagledati problematika pravnog poloaja ene kroz povijest. ensko
pitanje kao pitanje borbe za ravnopravnost ena u drutvu i sudjelovanje u
politikom ivotu te kao pitanje borbe na podruju obiteljskog prava bez te
dimenzije ostaje ogoljeno, a istraivanje razvoja prava u 19. stoljeu u Francuskoj i Europi manjkavo. No, tu treba spomenuti i silu dogaaja nakon 1804.
pri emu najvie mislimo na dogaaje 1848. godine te 80-ih i 90-ih godina 19.
st. ije poznavanje podrazumijeva jednako povijesni, socioloki i ekonomski
pristup, kao i pravni.
ini se da je Napoleon ubrajao Code civil u svoja najvea dostignua.50 Ima
autora koji navode da je za vrijeme rasprave o branom pravu Napoleon rekao:
Ima neto to nije francusko, a to je da ena moe initi to joj se svia51, a
izgleda da je predlagao i da ena ne bi smjela izai ili se druiti s nekim bez njegova odobrenja.52 Navodno je Napoleon imao utjecaj ba na dio koji se odnosi
na prava osoba53, no ini se da to nisu bili samo njegovi stavovi. Ne dvojimo da
je u odnosu na Zakon iz 1792. godine Napoleonov zakonik konzervativan, no
ne nalazimo izvora o uspjenoj primjeni ovog prvog na cijelom podruju Francuske za jedanaestogodinjeg trajanja. Treba uzeti u obzir i injenicu da je Code
Tako Canning, op. cit. u bilj. 16, str. 194.
Vidi www.napoleon-series.org/research/government/c-code.htlm (23. listopada
2009.).
51
Citat preuzet iz Boi, A., Poloaj ene u privatnom pravu, Beograd, 1939., str. 84.
52
Ibid.
53
Postao je car dva mjeseca nakon donoenja Code civila.
49
50

586

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

civil donesen na kraju Revolucije, a ne na poetku54, kada su prirodna prava,

pa i ona koja se tiu odnosa u obitelji i poloaja ene, sagledavana u drukijoj
atmosferi. Pravo na razvod braka, koje Code civil doputa, ukida se ve 1816.
godine, pa bismo iz toga mogli zakljuiti da je i on (odnosno neki njegovi instituti) morao pretrpjeti korekciju radi uvrenja buroaskog poretka koji je
poivao na snazi obitelji, a zanemarivao slobodu pojedinca.
4. GRAANSKI STATUS ENA PREMA CODE CIVILU55
Francuski graanski zakonik odreuje punoljetnost za poduzimanje svih
graanskih radnji i akata (I / l. 488) s navrenom 21 godinom, uz ogranienja
navedena u dijelu koji se odnosi na Brak. Iako se ta ogranienja ne odnose
ponajprije na ene, nekoliko je odredaba prema kojima proizlazi razliit
graanski status mukaraca i ena. Tako npr. l. 12. poglavlja o Uivanju
graanskih prava odreuje da strankinja koja se udaje za Francuza slijedi
pravni status svog supruga. Takoer, l. 37 u dijelu O aktima pred civilnim
vlastima odreuje da svjedok koji potvruje dokumente na civilnom sudu
uz ostale uvjete treba biti mukog spola. ena nije mogla, bez odobrenja
supruga, poduzimati procesne radnje ni otuiti imovinu ili raspolagati njome,
a nije mogla biti ni skrbnik.56 Roenje djeteta, pak, kako je izriito navedeno
odredbom lanka 54., prijavljuje prije svih otac (uz navoenje osoba koje su to
dune uiniti u zamjenu za njega, pri tome ne spominjui majku).
Krajem stoljea, 1897. godine, ene su dobile pravo svjedoenja pri
zakljuivanju pravnih poslova, a dvije godine prije i pravo da otvore bankovni
raun. Kao jedna od poslijeratnih odredaba 1920. donesena je odredba
prema kojoj se ene imaju pravo pridruiti trgovakim udruenjima.57 Tek
su dakle 80-e i 90-e poele postavljati temelje za neovisnost i ti se temelji
nisu irili ni brzo niti bez prijepora, to potvruju mnoga izvjea komisija
za reformu francuskoga graanskog zakonika. Ima izvora koji tvrde da ni s
Ustavom proklamiranom jednakou ena i mukaraca nije dolo do graanske
Vidi Amos, M., The Code Napoleon and the Modern World, Journal of Comparative
Legislation and International Law, vol. 10, br. 4, 1928., str. 222 236. Dostupno na:
http:/www.jstor.org/stable/753418 (5. svibnja 2010.).
55
Vidi tekst Zakonika http://gallica.bnf.fr te http://www.napoleon-series.org/research/
government/code (20. veljae 2010.)
56
U ovom sluaju ne misli se na skrbnitvo nad svojom djecom.
57
Vidi Amos, M., op. cit. u bilj. 53, str. 228.
54

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

587

jednakosti ni do 1948., iako su u tom smislu uinjeni neki pomaci 1907. i

1942. godine.58
5. PRAVA I OBVEZE ENE U BRAKU I OBITELJI PREMA ODREDBAMA CODE CIVILA
5.1. Sklapanje braka
Sklapanje braka bio je postupak koji je podrazumijevao slobodnu volju buduih suprunika i prethodno ispunjenje propisanih uvjeta. U dijelu koji se
odnosi na Akte pred civilnim vlastima propisan je postupak za zakljuenje
braka. Prije svega uvjeti propisuju dvije objave na vratima vijenice te ispravu
sastavljenu na temelju njih. Objava nee vrijediti ako se brak ne zakljui u roku
od godine dana. U registar objava upisuju se protivljenja ili akti odricanja. Bez
pismenih povlaenja prigovora brak se ne moe zakljuiti uz prijetnju kazne.
Sam in vrlo je jednostavan i vrlo slian suvremenom. Uz nazonost etvorice
svjedoka i navoenje potrebnih i sastavljenih dokumenata koji potvruju stanja i formalnosti civilni slubenik ita buduim suprunicima o uzajamnim
pravima i dunostima suprunika. Nakon primanja izjave o uzimanju za
enu, odnosno mua, slubenik proglaava brak zakljuenim u ime zakona te
odmah o tome izdaje potvrdu. U samom postupku zakljuenja braka pred civilnim vlastima nije bilo razlika koje se odnose na ene i mukarce. to se tie
zakljuenja drugog braka, za ene odredbom l. 228 predvien je ve spomenuti rok od deset mjeseci od prestanka prethodnog prije kojeg se on ne moe
zakljuiti.
5.2. Uvjeti za zakljuenje braka
U uvjetima propisanim za zakljuenje nema veih razlika koji se odnose na
ene i mukarce. No, razlika postoji u tzv. branoj punoljetnosti. Za mukarca
je to 18 godina, a za enu 15 godina. Ti uvjeti do najnovijeg vremena nisu izmijenjeni. Zakljuenje braka osoba u navedenoj dobi podrazumijeva pristanak
roditelja ili, u sluaju da ih nema, bliih srodnika. U sluaju neslaganja roditelja uvaava se pristanak oca. Pristanak se trai za mukarca do 25. godine, a za
enu do navrene 21. godine. Za mukarce taj e pristanak trebati do 1907.,
Tako La Morandiere, L. J., The Reform of the French Code Civil, University of Pennsylvania Law Review, 1948., str. 17. Dostupno na http:/jstor.org/stable/3079602 (5.
svibnja 2010.).

58

588

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

kada mogu stupiti u brak bez pristanka roditelja s navrenih 18 godina. Zadovoljavanje uvjeta koje se odnose na niz dokumenata i potvrda inilo je in
ozbiljnim i tekim, to se izgleda dugo zadralo. Kako se u uvjetima spominje
13-ak potvrda, neki stariji izvori citiraju neimenovane autore prema kojima je
zahvaljujui autorima Civil coda brak luksuz.59 Sklapanju braka moglo se prigovoriti i u sluaju kada su suprunici navrili 25 godina. Prije svih to je mogao
otac, a ako njega nema majka (l. 173).
5.3. Obveze koje proizlaze iz braka
Obveze u braku su uzajamne i brani drugovi ih zajedno ugovaraju. To se
prije svega odnosi na obvezu uzdravanja, pomoi i odgoja djece. U poglavlju
o obvezama koje proizlaze iz branih odnosa odreeno je da su djeca duna
uzdravati svoje oeve i majke.
5.4. Prava i dunosti
Brani drugovi, prema l. 212, bez obzira na spol, duguju jedno drugom
vjernost, pomo i potporu. No, ta odredba precizirana je odredbom koja slijedi
i ini razliku izmeu dunosti ene i mua. Naime, mu je duan eni dati
zatitu, a ona je duna prema njemu biti posluna. Ona je obvezna ivjeti s
muem i pratiti ga gdje on smatra da bi trebali ivjeti. Njegova je obveza opskrbiti je potrebnim za ivot prema njezinu znaaju i poloaju. Iako ima svoju
imovinu, ena ne moe njome raspolagati niti je otuiti bez pristanka mua.
Ipak, ostavljena je rezerva odredbom l. 218 prema kojoj pristanak u zamjenu
za muev moe dati sudac. Generalne punomoi, premda sastavnim dijelom
ugovora o braku, nevaljane su, osim onih koje se odnose na upravljanje imovinom ene. Ono to moe zauditi je da ena moe nainiti oporuku i bez
odobrenja mua. Izuzevi posljednju odredbu, ovaj dio koji propisuje prava i
dunosti moemo saeti citatom Graanske kodifikacije iz 19. st. (npr. zakonodavstvo Francuske i Austrije) ureuje brane odnose u skladu s pravilom da
je mu glava obitelji.60

Citat preuzet iz Amos, M., op. cit. u bilj. 53, str. 227.
Cit. Alini, M. Vidi u: Alini, M., Bakari-Abramovi, A., Hrabar, D., Jakovac-Lozi, D., Kora, A., Obiteljsko pravo, Zagreb, 2001., str. 32.

59
60

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

589

5.5. Imovina branih drugova

Pri zakljuenju braka Code civil doputa ugovaranje imovinskog reima (l.
1391) i izbor izmeu zajednike i odvojene imovine. Ako se on nije ugovorio, vrijedio je sustav zajednike imovine koji se odnosi samo na pokretnine.
Nekretnine su bile uvijek odvojene, no valja imati na umu da, bez obzira na
imovinski sustav, ena ne moe bez suglasnosti mua raspolagati njima. Code
civil poznaje i onu eninu imovinu koja nije spadala u miraz (dos) i koja se
zvala parapherna, ali i za nju u skladu s lankom 1574 vrijedi da je ena ne
moe sama otuiti. Posebice je u ovom poglavlju vano napomenuti da prema
odredbi l. 1388 skrbnitvo nad enom mu ne moe derogirati. ini se da je
tijekom 19. st. miraz u Francuskoj jaao, iako prema Code civilu nije postojala
obveza roditelja na davanje miraza. Prema nekim navodima roditelji su ak u
revolucionarnim dogaanjima obeavali miraze koje su isplaivali i u godinjim
obrocima.61 Drutvena sredina, tradicija i moral ini se da su ba kod miraza
pokazali koliko su jai od Code civila.62
5.6. Razvod braka
Iako veina autora smatra da je Code civil ba po institutu razvoda povrat u
feudalno drutvo, smatramo da je takva ocjena prestroga te da je ublaava ve
injenica zadravanja tog instituta. Code civil zadrava institut razvoda na temelju odreenih razloga te predvia i razvod s uzajamnim pristankom koji je,
vjerujemo, neka vrsta zamjene (iako ne najbolji jer se ovaj sporazumni razvod
prema l. 231 moe zahtijevati zbog nasilnog ponaanja, prijevara i tekih
meusobnih uvreda) za dotadanji razvod zbog nesuglasnosti naravi koji je
omoguivao Zakon iz 1792. godine. Postupak takvog razvoda dugotrajan je, za
njega se trai i suglasnost roditelja ili drugih srodnika, a brani drugovi trebaju
dokazati i injenicu neodrivosti zajednikog ivota. Rastava je predviena
odredbom l. 306 kao mogunost koja podrazumijeva i odvajanje imovine, a
tueni brani drug moe nakon tri godine odvojenog ivota traiti razvod braka ako nije rije o rastavi zbog preljuba. Poloaj ene i mukarca pri razvodu
braka nije isti jer mu moe zahtijevati razvod zbog enine nevjere, dok ena
Tako Stanimirovi, V., Brak i brana davanja u istoriji, Beograd, 2006., str. 165. Autor
navodi da se iz sudske prakse moe pratiti nestajanje miraza u 20. st. prema podatcima koje je dao u istom djelu. Od 1920. do 1924. bila su tri postupka koja su se
odnosila na miraz, u vremenu od 1948. do 1952. dva, a od 1966. do 1980. godine
samo jedan postupak.
62
Usp. Stanimirovi, V., op. cit., str. 165.
61

590

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

to moe uiniti samo u sluaju kada mu dovede ljubavnicu u njihov zajedniki stan (l. 20). Razvod braka osim preljuba mogu je i zbog osude koja se
odnosi na teko kazneno djelo, okrutnosti, tj. zlostavljanja, dokazane teke
povrede koja se navodi kao cause dexcs i injures graves63 (u kojem sluaju sudac
moe, ako ne dopusti razvod odmah, dopustiti eni da napusti mua i prima
od njega alimentaciju ako nema dovoljno sredstava za zadovoljenje svojih potreba, l. 259 Code civila). Razvod braka je sloen i dug postupak, a ako je rije
o tzv. razvodu s uzajamnim pristankom, on ne moe biti podnesen prije dvije
godine ni nakon dvadeset godina trajanja braka. Zakonodavac je pri toj odluci
vjerojatno bio praktian te polazio od injenice nedovoljnog poznavanja i suivljavanja suprunika koji ive zajedno manje od dvije godine, kao i predugog
zajednikog suivota nakon 20 godina. Zanimljivo je spomenuti da sporazumni razvod braka nije doputen ni kada je ena navrila 45 godina ivota (l.
277). U izvorima koji se bave odredbama Code civila nismo nali objanjenje za
takav stav zakonodavca. Mogunost pismenog sporazuma o djeci, prebivalitu
ene za vrijeme parnice, plaanju alimentacije eni za to vrijeme (ako nema
dovoljno primanja za namiru svojih potreba), ipak je odreen pomak u pravcu
eninih prava. Nakon sporazumnog razvoda braka ni jedna strana ne moe
zakljuiti novi brak do isteka roka od tri godine.
U sluaju razvoda braka zbog preljuba kriva strana ne moe nikada s
osobom s kojom je uinio preljub zakljuiti novi brak. No, posljedice preljuba
za enu su tee. Sud e osuditi enu istom presudom (kojom se brak razvodi)
na boravak u popravnom zavodu64 u trajanju od tri mjeseca do dvije godine.
U suprotnom sluaju, nevjerni mu i njegova ljubavnica trpe samo novanu
kaznu koja je u vrijeme Tree Republike znaajno smanjena.65 U sluaju presude o rastavljanju osoba koja ukljuuje i slanje ene u popravni zavod mu ima
mogunost (prema l. 309) primiti enu ponovno k sebi. Ovoj analizi moramo
dodati i odredbu l. 324 Kaznenog zakona koja ide u prilog muu ubojici koji
zatekne enu in flagranti u preljubu u zajednikom domu. Razvod braka na
Pod ekscesnim sluajevima i tekim povredama vjerojatno su se podrazumijevali
sluajevi ija je teina nedvojbeno i kod najkonzervativnijeg stanovnitva izazivala
reakciju.
64
Zauzeli smo stajalite prema kojem se ena osuuje na boravak u popravnom zavodu, a ne zatvoru, kako istie veina izvora. Naime sam pojam u Code civilu je mason
de correction. Vidi l. 298 Code civila. Ovaj je institut zadran iz predrevolucionarnog reima.
65
Tako Sohn, A. M., The Golden Age of Male Adultery: The Third Republic, Journal of
Social History, vol. 28, no. 3, 1995., str. 470. Dostupno na http://www.jstor.org (19.
srpnja 2010.).
63

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

591

temelju krivnje zadran je i nakon reforme 1975. godine66, iako je taj razlog
za razvod braka dosta ublaen. Razvod braka nije bio doputen od 1816. do
1884. godine kada je ve trajala Trea republika.
5.7. Majinstvo i oinska vlast
Oinstvo se prema l. 340 ne smije utvrivati, ali napasnik u sluaju kaznenog djela silovanja moe biti imenovan ocem na zahtjev zainteresiranih strana.
Do priznanja nezakonitog djeteta od strane oca moe doi samo uz propisane
uvjete i ono ne moe zahtijevati prava zakonitog djeteta, iako moe nositi
oevo ime i otac nad njim ima patriam potestatem. Dakle, utvrivanje oinstva
u sudskom postupku, odnosno na temelju tube, Code civil ne doputa, dok je
priznanje oinstva mogue, no njime se izvanbrana djeca ne izjednaavaju s
onom roenom u braku. Izvanbrana djeca nemaju nasljedno pravo ni prema
ocu niti prema majci (l. 756), a nasljedni dio izvanbranog priznatog djeteta,
prema odredbi l. 757 nije jednak nasljednom dijelu branog zakonitog djeteta
i ovisi o ostalim zakonskim nasljednicima.67 Utvrivanje oinstva djeteta roenog izvan braka doputeno je tek 16. studenoga 1912.68, no sudovi su bili
vrlo zahtjevni u traenju dokaza koji potvruju oinstvo. Razlog nemogunosti
utvrivanja oinstva mnogi nalaze u tome to je zakonodavac smatrao brak
temeljem drutvenog poretka u kojem vlasnitvo ima prednost pred oinskom
odgovornou.69 Zabrana utvrivanja oinstva bila je i nain kontrole ponaanja ena. Utvrivanje majinstva je doputeno.
Djeca duguju potovanje ocu i majci70, no samo otac ima oinsku vlast odnosno pravo nadzora nad njima do punoljetnosti. On se skrbi o djeci i brine se
o vlasnitvu koje se tie djeje koristi.
Tako Alini, M., op. cit. u bilj. 29, str. 1166.
O suprotnim stavovima zakonodavca koji priznaje prava izvanbranog djeteta u
Zakonu o nasljeivanju i pravu izvanbrane djece prema Code civilu vidi Brissaud, J.,
A history of french private law, Boston, 1912., str. 212.
68
Tako Amos, M., op. cit. u bilj. 53, str. 227.

No, jo 1900. godine odrana je Druga meunarodna konferencija enskih organizacija i institucija na kojoj se raspravljalo o tom problemu.
69
Tako Fuchs, R., Seduction, Paternity and the Law in Fin de Siecle France, Journal of Modern History, vol. 72, br. 4., Chicago, 2000., str. 955. Dostupno na http://jstor.org/
stable/3079602 (5. svibnja 2010.).
70
Unato Napoleonovu miljenju prema kojem ene ne treba smatrati jednakima
mukarcima. U stvarnosti nisu vie od strojeva za raanje. Cit. preuzet iz Mason,
D., op. cit. u bilj. 42, str. 34.
66
67

592

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

Nakon oeve smrti majka moe biti skrbnik svojoj djeci. Ali otac moe prije
smrti ili u oporuci imenovati posebno vijee koje e odobravati akte (ili samo
posebno navedene akte) vezane uz njezino djelovanje kao skrbnika. Ako se
majka udaje drugi put, a skrbnik je svojoj djeci, obiteljsko vijee mora prema
lanku 395, bez obzira na to je li imenovano ve prije, potvrditi njezino skrbnitvo nad djecom.
injenica da je posvojenje (l. 343) bilo doputeno samo osobama starijim
od pedeset godina (dakle oni za koje je sigurno da nee imati djece), koji nisu
imali djece niti zakonitih potomaka te su najmanje petnaest godina stariji od
osobe koju posvajaju, govori o vanosti ouvanja vlasnitva u krugu onih koje
vee krv, odnosno zajedniki predak. To je jo jedan pokazatelj patrijarhalnog
drutva koje nastoji po svaku cijenu ouvati obitelj bez uljeza koji mogu potkopati njezinu materijalnu osnovu, a time i snagu novog drutva.
6. ZAKLJUAK
Unato velikom razoaranju koje su ene doekale nakon Revolucije, pa i
mnotvu izvora koji smatraju da je za ene Code civil povratak na feudalne uvjete, ini se da za odredbe Code civila moemo nai objanjenje, ako ne i opravdanje. Za enu su se, iako pod dominacijom mua, dogodile promjene koje su
njezin poloaj uinile bar podnoljivijim. Code civil zadrao je pravo ene na
zahtjev za razvod braka, omoguio priznanje izvanbrane djece (iako im time
nije osigurao poloaj brane), stavio oinsku vlast u okvire U suprotnim
sluajevima valja uzeti u obzir raspoloenje drutva, tradiciju, moral, ekonomske uvjete i cjelovitu sliku postrevolucionarnog vremena koje je mukarca jo
jednom potvrdilo kao glavu obitelji. Dakako, Zakon iz 1972. godine za poloaj ene znaio je vie, no njegovo odranje nije bilo mogue u neustaljenom
politikom sustavu koji nije, osim djelomino na ideolokom planu, definirao
politiku prema enama. injenicu da je bio moderniji od mnogih dananjih
zakona umanjuje injenica da je za velik dio populacije (seosko stanovnitvo i
stanovnitvo koje ga nije moglo razumjeti zbog tradicije, utjecaja Crkve, loih
ekonomskih uvjeta, neobrazovanosti) bio neprimjenjiv. Ostaje pitanje kakav bi
Code civil bio da nije bilo tog prethodnog zakona. Code civil ga je mnogostruko
nadivio, pa i u usporedbi sa suvremenim pravom, moemo za Code civil rei da
je bio, ako ne korak naprijed, onda barem korak u mjestu, a nikako korak unatrag. Dakako, i ovdje moramo nainiti rezervu koja se u podruju obiteljskog
prava odnosi na odredbe o zatvaranju preljubnice, nemogunost utvrivanja
oinstva, skrbnitvo mua itd. Ali, nisu li neki od tih instituta zadrani do

593

Zbornik PFZ, 61, (2) 573-594 (2011)

nedavno? Na primjer, razvod braka nije postojao u nekim pravnim sustavima do 70-ih godina 20. st., pa i poslije (npr. Irska), a utvrivanje oinstva i
danas je gotovo posvuda teak i neugodan postupak ije postojanje govori o
izbjegavanju roditeljskih obveza i danas. Za oba zakona moemo rei da su
pridonijela razvoju poloaja ene u obitelji prvi je bio napredniji, a drugi
svojemu vremenu i okolnostima primjereniji. To dakako ne znai da se s tom
regulativom trebalo pomiriti, ve da je ona na putu poboljanja poloaja ene
u braku i obitelji imala moda ne zadovoljavajuu ali vanu ulogu. Vrijeme
revolucije u Francuskoj moe se smatrati vremenom presudnih promjena ne
samo u razvoju mukih ve i enskih prava,71 Ako pak postoji kritiki osvrt
i negativna ocjena te revolucionarne i postrevolucionarne pravne regulative
(najee usmjeren na Code civil), trebamo je samo usporediti s nekim pravnim
regulativama sredinom ili ak krajem 20. stoljea.

Summary
Zrinka Erent Sunko*
THE POSITION OF WOMEN IN TERMS OF FAMILY LAW IN
FRANCE BETWEEN 1789 AND 1816 WITH AN ANALYSIS OF
THE CODE CIVIL OF 1804
The issue of the basis for building contemporary family law
regulations
The paper explores the scope of family law regulations in France after 1789,
outlining the novelties of the 1972 law regulating marriage and the family, and analysing
the text of the Code Civil, adopted in 1804, when the spirit of the Revolution had become
diluted to the extent that natural rights were interpreted in accordance with the need to
preserve the social order. In comparing these two laws one often forgets about the social
conditions and a series of other factors affecting family relations and the position of
women. One can thus gain the impression that the 1792 law is progressive, and that
the scope of the Code Civil in this area is merely a return to the former situation, which
Vidi Sledziewski, E. G., op. cit. u bilj. 1, str. 33.
Zrinka Erent Sunko, Ph. D., Assistant Professor, Faculty of Law, University of
Zagreb, Trg marala Tita 14, Zagreb

71
*

594

Zrinka Erent Sunko: Obiteljskopravni poloaj ena u Francuskoj...

makes for a poor basis for the development of womens rights. The truth lies in the middle,
especially when taken into account that it is impossible to make an assessment of the
impact on the development of the so-called womens rights in a comprehensive manner,
but only by studying individual institutes and considering how they are placed in the
context of the society which continues to undergo constant changes of government until
the Third Republic.
Key words: French Revolution, Divorce Act 1792, Code civil, womens rights,
divorce, paternal authority