Professional Documents
Culture Documents
Knjiga o Dusi 2 PDF
Knjiga o Dusi 2 PDF
Knjiga o Dusi 2 PDF
KNJIGA O DUI
Ibn
naslov izvornika:
autor:
izdanje:
L._;)\
D U
2. dio
Prijevod i podnone napomene:
Mustafa Prljaa
Sarajevo,
2006
KNJIGA O DUI
RASPRAVA SEDAMNAESTA:
KNJIGA O DUI
Reci: "Dua je
(Sedda, 9)3 Tako oni tvrde da Ademova dua nije stvorena, kako
to ve tumai onaj koji kae: "Svjetlo koje dolazi od Gospodara nije
stvoreno!" Dalje kau: "Zatim su se nale u duhovnim nasljednicima
(wasijj) koji su doli poslije Adema, zatim u svakom vjerovjesniku i
duhovnom nasljedniku, sve dok se nije nala u Aliji, potom u Hasanu
i Husejnu, a potom u svakom duhovnom nasljedniku i imamu, za
hvalj ujui emu imam poznaje svaku stvar tako da mu nije potrebno
ni od koga uiti!
Meutim, meu muslimanima nema nikakve dvojbe o tome da
su sve due - ona koja j e bila u Ademu i njegovim sinovima, u Isa u i u
svakom drugom ovjeku - stvorene, da ih je Allah stvorio, ustanovio
ih, uredio im gradivni elemenat i izveo u postojanje, a potom ih pri
spodobio Sebi, onako kako je to uinio i s ostalim svojim stvorenjima.
Uzvieni kae: l daje vam da se koristite onim toje na nebesima i onim
Ito je na Zemlji; sveje od Njega! (EI-Dasije, 1 3)
Sejhu-1-islam Ibn Tejmijje kae: " Dua svakoga ovjeka je stvorena,
uvedena u postojanje (mubde'a) . To je jedinstven stav prvih generacija
muslimana, njihovih autoriteta i svih sljedbenika Poslanikova Sunneta.
Konsenzus uenjaka u pogledu stvorenosti due konstatira vei broj
iscaknutih muslimanskih autoriteta, kakav je npr. Muhammed ibn
Nasr el-Merwezi, glasoviti imam, koji je u svom vremenu bio i najvei
poznavalac onih pitanja u vezi s kojima se ima nepodijeljeno miljenje,
--2
U Korkutovom prijevodu ajet glas i : "l u nj udahnem duu ... " Meutim, kako u izvornom
teksm stoji: "min ruhi", s esticom min koja znai: od, iz, odnosno kojom se izraava
dio cjeline, to smo se drali izvornog izraza, pored ostaloga i slijedei intenciju autora
knjige.
KNJIGA O DUI
------
U Korkutovom prijevodu ovaj ajer glasi: " M i smo k njoj meleka Diibrila poslali . . ." Mi
smo se, medutim, opredijelili za doslovan prijevod izvornog izraza.
10
KNJIGA O DUI
vas
(Es-Saffat, 96)
b)
e)
d)
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali ...
12
"
KNJIGA O DUSI
Sedmo:
Osmo: Rijei Uzvienoga: Zarje to davno bilo kad ovjek nije bio
spomena vrijedan?! (Ed-Dehr, l ) Da j e njegova dua odvajkada, ovjek
bi tada uvijek bio spomena vrijedan, budui da njega kao ovjeka
ini i njegova dua, a ne samo tijelo.
Reeno je:
13
je i ri je memorija (zakira) pa
koji sadri sva ta znaenja.
14
KNJIGA O DUI
IS
Ta, dakle, uzeta dua ista je ona dua koju Allah usmruje u nje
zinom smrtnome asu i u snu njezinome; koju usmruje melek smrti,
odnosno izaslanici Allaha uzvienoga; kod glave njezina vlasnika sjeda
melek i silom je vadi iz njegova tijela, umotava je u dennetske ili
dehennemske efine, s njom se uspinje do neba pa je meleki blago
siljaju ili je proklinju; ta dua se zaustavlja pred Gospodarem svojim
pa joj On izrie Svoju presudu; zatim ponovo biva vraena na Zemlju
i metnuta izmeu umrloga i njegovih efina, pa bude ispitivana, sta
vljana na ispit, kanjena ili nagraena; to je dua koja bude stavljena u
njedra zelene ptice koja iz Denneta jede i pije; koja sjutra i sveeri biva
izlagana vatri; to je dua koja vjeruje, koja ne vjeruje, koja slua svoga
Gospodara i koja mu neposluh iskazuje; to je dua koja je sklona zlu,
koja samu sebe kori, koja smiraj nalazi uz svoga Gospodara, Njegovu
odredbu i uz misao na Nj; koja kua kaznu i nagradu, koja se raduje i
biva nesrena, koja se sputava i ostavlja slobodnom, koja biva zdrava i
bolesna, koja slast kua i bol, koja se plai i tuguje...
Sve su to karakteristike stvorenja uvedenog u postojanje, svojstva
neega to je oformljena, proizvedeno; naela kojima je podvrgnuto
neto to je u neijem gospodarstvu, ime se upravlja i to je podvr
gnuto htijenju svoga Stvoritelja, Tvorca i Proizvoditelja.
Boiji Poslanik, s.a.w.s., kad je odlazio na poinak govorio je:
(Allahumme Ente halaqte nefsi we Ente tuweffaha, leke mematuha
we mahjaha, fe in emsekteha ferhamha we in erselteha fahfazha bima
tahfaz 'ibadeke-s-salihin!) "Boe, Ti si stvorio moju duu i Ti e je
usmrtiti! Za Tebe se vee njezina smrt i njezin ivot - ako je zadri
kod Sebe smiluj joj se; ako je pusti, uvaj je onim ime uva Svoje
dobre robove!"7
Hadis biljei Buhari u poglavlju o jednoborvu ([ewhid), Darimi u lsti'zanu i Ahmed u
svom Musn(du.
16
KNJIGA O DUI
22) Neki kau: Tj. prije nego to damo tu nevolj u; drugi kau: Prije
nego to smo dali Zemlj u; trei kau: Prije nego smo stvorili ljude, to
je i najprihvatljivije budui je to zadnje to se spominje prije odnosne
zamjenice. Bilo bi jo primjerenije kazati: Odnosi se na sve troje - tj.
prije nego smo dali nevolju , Zemlju i due ljudske!
Kako due mogu biti neovisne o svom Stvoritelju, Proizvoditelju ,
Onome k o ih je uveo u postojanje kad injenice njezine potrebitosti,
nedostatnosti i n ude najpravinije potvrduj u da su one stvorene, da
se nalaze u neijem gospodarstvu, da su proizvedene; da je postojanje
njihova bitka, njihovih svojstava i ina u odnosu na njihova Gospoda
ra, Onoga koji ih je ustrojio, u potpunoj ovisnosti, da su one u tom
pogledu sasvim nitavne! Dua nije u stanju samoj sebi kakvu tetu
nanijeti, niti korist, niti smrt, ni ivot, niti se ponovo oiviti. Ona
se, isto tako, moe domoi samo onoga dobra kojeg joj je Gospodar
njezin dao, sauvati se samo onoga zla od kojega je On sauva. Ne
moe se naputiti n ikakvoj ovosvjetskoj ili onosvjetskoj koristi, osim s
Njegovom uputom. Ne moe biti ni dobra ako je On ne pomogne u
tome, ako je On ne uini ispravnom. Zna samo ono emu j u je On
nauio i ne moe prijei granicu onoga koliko j u je On nadahnuo,
jer je On Onaj koji j u je stvorio pa joj put dobra
uinio! (E-Sems, 8)
17
Kod Korkuta stoj i: " ...vi ste siromasi", to je doslovan prijevod rijei foqara'. Ovaj izraz,
meutim, z nai i ovisnici to je primjerenije kontekstu predmetnog iskaza, a izraava i
intenciju autorova izlaganja.
18
KNJIGA O DUI
19
ajeta:
Dufa je emr Gospodara moga? (El-Isra', 85), jasno je, bez imalo
rnh oznaavao
(mdnur), to je
](J
20
KNJIGA O DUI
da se pod onim
ruhom
ruh (duh,
dua) koj i j e
Aluzija na 38. ajet sure Nebe': "Na Dan kada Dibril i meleki budu u redove poredani. . "
- Korkurov prijevod u kojem je izraz ruh preveden kao Dibril.
.
21
12
22
Tako je ovaj ajet uio Abdullah ibn Mesud, premda je opeprihvaeno: "a vama je dato
samo malo znanja!"
KNJIGA O DUI
o dui. Reci: Dufa je emr Gospodara moga, a vama Je dato samo malo
znanja!' (El-Isra', 85)
Ovo otkriva slabost Sudijeva hadisa, te iskljuuje postavku da
je pitanje Poslaniku, a.s. , bilo upueno u Mekki. Gornji hadis, kao i
hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, sasvim jasno izraavaju injenicu da
je pitanje bilo postavljeno u Medini izravno od strane jevreja. Nai
me, da su predmetno pitanje i odgovor ve bili prethodili u Mekki,
u tom sluaju Vjerovjesnik, s.a.w.s., ne bi zautio, ve bi im odmah
odgovorio onim to mu je Allah ve ranije objavio o tome.
O tumaenj u ovoga ajeta od strane Ibn 'Abbasa prenose se
veoma oprjena izvijea, pa ili su tome uzrok prenosioci njegovih
iskaza ili je posrijedi njegova lina kolebljivost u tom pogledu. Mi
emo navesti te njegove iskaze, s tim da smo ve spomenuli Sudijevu
predaju koja se od Ibn 'Abbasa prenosi posredstvom Ebu Malika, te
predaju Dawuda ibn Ebu Hinde, koju on od Ibn 'Abbasa prenosi
posredstvom 'lkrimea, a koja je u konfrontaciji sa Sudijevom. Ono to
l.l
23
24
Reqim - izraz koji doslo no znai: ploa s natpisom, nat pis, pismo, knj iga ... , koji je
upotrijebljen u 9. ajetu sure EI-Kehf: " Misli li ti da su samo stanovnici peine, ija su
imena na ploi napisana (reqi m), bili udo medu udima Naim?!"
KNJIGA O DUI
----------
n15, ruh i Boiji iskaz: l daje vam da se koristite onim toje na nebesima
i onim to je na Zemiji, sveje od Njega! (El-Dasije, 1 3)
Od njega se prenosi i peta predaja; prenosi je Duwejbir, posred
stvom Dahhaka. Tu stoji da su jevreji upitali Vjerovjesnika, s.a.w.s., o
dui. "Bog uzvieni je", kae on, "rekao: "Reci: Dua je ernr Gospodara
moga!", tj. jedno od Mojih stvorenja, "a vama je dato samo malo
znanja!", tj. kada biste vi bili upitani o stvaranju vas samih, o ulasku
u vas hrane i pia i njihovome izlasku iz vas, vi ni to ne biste umjeli
dostatno opisati; ne biste se naputili na pravu stazu o torne!"
Prenosi se i esta predaja. 'Abd el-Ganijj ibn Se'id, pozivajui se
na Musaa ibn 'Abd el-Rahmana, on na Ibn Durejda a on na 'Ataa
- te na Muqatila, a on na Dahhaka - od Ibn 'Abbasa, u vezi s Boi
jim iskazom: Pitaju te o dui. . . , prenosi slijedee: "Naime, jednom
su se Kurejije sakupile i stale razgovarati meu sobom. 'Boga mi,
Muharnrned nije nikada lagao!', kazali su. 'Odrastao je meu nama
kao iskren i pouzdan ovjek. Hajdemo, stoga, neke od nas poslati k
jevrejima, da njih upitaju o njemu!' - jevreji njega bijahu najavljivali,
esto ga spominjui prizivali su njegovo poslanstvo u nadi da e im
on biti podrka. Bili su uvjereni da e on k njima uiniti seobu, da e
mu oni biti pomagai. Kad su ih upitali o njemu, jevreji su im rekli:
Upitajte ga o troje: o ruhu, budui da se u Tevratu nita ne kazuje o
njemu, da se o njemu ne nudi nikakvo objanjenje; navodi se samo
njegovo ime . . . !' Na to je Allaha uzvieni objavio: Pitaju te o dui.
Reci: Duaje emr Gospodara moga. ", tj. iz reda stvorenja Gospodara
moga uzvienoga!"
. .
Gislin - izraz upotrijebljen u 36. ajetu sure El-Hakka, koji Korkur prevodi kao "pomije":
"Zato on danas nema prisna prijatelja ni drugog jela osim pomija!" Doslovno znaenje
rog izraza je: ispi rina rane od ira; splaina; gnoj, sukrvica i sl. iscurevine iz tijela.
25
'"
26
KNjiGA O DUI
27
lO
28
KNJIGA O DUS I
29
KNJIGA O DUI
31
--------- --------
KNJIGA O DUI
RASPRAVA OSAMNAESTA:
33
Gospo
dar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio
od njih da posvjedoe protiv sebe: "Nisam li ja Gospodar vaJ?" - oni su
odgovarali: 'Jesi, mi svjedoimo!" (El-A'raf, 1 72)
Ovaj zahtjev da se progovori i posvjedoi upuen je naim du
ama, budui da tijela tada jo nisu postojala. U
Muwetta'u25
stoj i:
2)
26
34
KNJIGA O DU I
35
ajet o dugu, Boiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Prvi koji je porekao bio
je Adem!" Muhammed ibn Sa'ad jo dodaje: "Zatim je Allah Ademu
upotpunio hiljadu godina, a Dawudu stotinu godina!"
U Hakimovom Sahihu se, takoer, nalazi i hadis Ebu Oa'fera
er-!Uzija: " Kazivao nam je Er-Rebi' ibn Enes, pozivajui se na Ebu
el-'Aliju, a on na Ubejja ibn Ka'ba, u pogledu rijei Uzvienoga: I kad
je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo .
. .
36
KNJIGA O DU I
za
37
spodar tvoj je', kae on, 'potrao lea Ademova i odade je izila svaka
dua koju e stvoriti do Kijametskoga dana i spojiti je sa tijelom' - ovu
verziju biljei 'Arefa - 'pa je od njih uzeo zavjet: "Nisam li ja Gospodar
va?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedoimo!"
Ovaj hadis od Ibn 'Abbasa prenose i Ebu Demra ed-Dabi',
Mudahid, Hubejb ibn Ebu Sabit, Ebu Salih i dr.
Ishaq kae: "Kazivao nam je Derir, pozivajui se na Mensura,
on na Mudahida a on na 'Abdullaha ibn 'Amra koji je u vezi s ovim
ajetom rekao: 'Uzeo ih je onako kako ealj uzme kosu!'
38
KNJIGA O DU SI
A oni desni. . . 28
(El
Waqi'a, 27) i:
39
-------
zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo nifta znati ':
ili da ne reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali,
a mi smo pokoijenje poslije njih!" (El-A' raf, 1 72- 1 73)
Prema tome, nema nijednog potomka Ademova, a da ne zna
da je Allah njegov Gospodar, niti ima ijedan mnogoboac a da nee
kazati:
...
KNJIGA O DUSI
Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo nifta znali!" (El-A' raf,
1 72) Zatim je Svojom desnicom zahvatio i rekao: 'Ovi e u Dennet!',
i jo jednom zahvatio i rekao: 'Ovi e u Dehennem!"
Ishaq kae: "Obavijestili su nas Ebu 'Amir el-'Aqdi i Ebu Nu
'ajm el-Mele' i; kau: ' Kazivao nam je Hiam ibn Sa'ad, pozivaj ui
se na Jahjaa - koji nije Se'idov sin - koj i je rekao: "Upitao sam Ibn
ei-Musejjeba: 'Sta ti kae o uvanju od zaea?' i on mi je rekao:
'A ko hoe, kazat u ti jedan hadis, i to je istina! Naime kad je Allah
uzvieni stvorio Adema, pokazao mu je takvu veliajnost kakvu nije
pokazao nijednom drugom stvorenju: pokazao mu je svaku duu
iz njegova potomstva koju e stvoriti do Kijametskog dana. Prema
tome, ko ti ta bude govorio o tome, neto na to bude dodavao ili
oduzimao, taj e iznijeti la. Da ih ja imam sedamdesetero, uope
ne bih mario za to!"
Gospodar vaJ?"Tako su
'"
"Nisam lija
Ajet u Korkurovom prijevodu glasi: '"Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na
nebesima i oni na Zemlji!"
41
Jesi, mi svjedoimo!"
O ijudi, bojte se
Gospodara svoga, koji vas odjednog ovjeka stvara, a od njegaje i drogu
njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mu!karce i ene rasijao! (En-N isa' ,
ll
42
Kod Korkuta stoji: "O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo!"
KNJIGA O DUI
----------------------
43
"
KNJIGA O DUI
45
46
KNJIGA O DUSI
:i2
Korkut kae: "Meleka Dibrila". Mi smo, medutim, imajui u vidu ire implikacije,
zadrali izvorni izraz ruh, to znai: duh, dua, duhovni subjekt.
47
etvrto:
mrav
On je i brda, i ptice,
48
KNJIGA O DUSI
Da na Sudnjem M.nu ne
tj . o zavjetu
49
50
KNJIGA O DU$1
Sami priznaju da su
...
...
33
Kod Korkuta: "l stanovnici Vatre dozivae. . . ", premda je glagol dozivati u izvorniku
upotrijebljen u prolom vremenu, kao i u primjerima koji slijede - upravo ono to se
ovdje hoe kazati.
SI
52
KNJIGA O DU I
Da na
Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo nita znali '; ili da ne
reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi
smo pokoljenje poslije njih. (El-A'raf, 1 72- 1 73), jer Allah uzvieni
pojanjava da je ta obaveza od njih uzeta stoga da na Sudnjem danu
ne bi mogli rei: Mi o tome nita nismo znali. To neznanje ovdje
moe biti samo jedno od dvoga: ili da nita nisu znali o Kijametskom
danu ili pak o uzimanju Zavjeta.
Sto se tie Kijametskoga dana, uzvieni Allah u Svojoj Knjizi
nigdje ne navodi da je od njih uzeo obavezu i zavjet da e znati za
proivljenje i polaganje rauna, ve samo navodi da e znati za Nj. Sto
se pak tie preuzimanja Zavjeta, onda djeca i nedonoad - ukoliko
53
Kad vam, poslije, doeposlanik koji epotvrditi daje istina ono Ito imate,
hoete li mu sigurno povjerovati? Zatim je rekao tim narodima: Da li
54
KNJIGA O DU I
Ispunite zavjet
koji ste Mi dali ispunit u i ja Svoj koji sam vama dao! (ElBeqare,
40) Takav je i ajet: A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je
Knjiga data da eje, sigurno, ljudima objanjavati i da nee iz nje nita
kriti ! (Alu ' Imran, 1 87), te ajet: Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov
uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od /sda, sina
Merjemina smo vrst zavjet uzeli ! (ElAhzab, 7)
...
. . .
Ali, zato to su
55
...
56
KNJIGA O DUI
Drugo:
potomstvo njegovo.
esto:
mogli rei:
meutim, da oni
57
Zar se
moe sumnjati u Allaha, stvoriteija nebesa i Zemije?" (Ibrahim, 1 O)
Deseto: On je to
KNJIGA O DUI
Tako Mi
60
KNJIGA O DUI
njihovo
. . .
Ehi es-sun ne - dosl. pripadnici, odnosno sljedbenici obrasca !ivota kojeg je, u najirim
implikacijama tc rijei, ustanovio poslanik Muhammed, a.s., rijeju i djelom.
61
KNJIGA O DUI
63
pognutef37
37
64
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: "Pred kojim bi oni ije svoje sagnuli!"
Tj. izraz koji je upotrijebljen u gornjem ajetu; dosl.: oni koji su ponizni, pokorni, ije
su glave oborene nadolje. Rije je data u pravilnoj mnoini mukog roda, to znai da
se njome misli na ljudska bia, dok bi se, u protivnom, u skladu s pravilima arapskog
jezika - ukoliko bi se njome htjelo oznaiti vratove - morala upotrijebiti njezina mnoina
enskoga roda - hadi'at.
KNJIGA O DUSI
Mi smo vas
stvorili, potom vam oblik dali, a onda mlekima rkli: 'Poklonit se Ade
muf39 (El-A'raf, l l ) od strane Ebu Muhammeda ibn Hazma - kako
mu samo ta argumentacija pristaje uz njegov egzoterizam, s obzirom
na prethodeu zapovijed da se pokloni Ademu u odnosu na 'Mi smo
vas stvorili' i na 'nae davanje oblika'! Ovo obraanje podrazumijeva
cjelinu koju ini tijelo i dua, to je uslijedilo kasnije, poslije stvara
nja Adema. Stoga Ibn 'Abbas kae: "Mi smo vas stvorili", tj. Adema,
"potom vam oblik dali", tj. njegovu potomstvu". Slino tome iznosi i
Mudahid: "Mi smo vas stvorili", tj. Adema, "Mi smo vam oblik dali",
tj . u leima Ademovim. Reeno je "Mi smo vas stvorili", u mnoini,
39
Korkutov prijevod ovog ajeta glasi: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a
poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!"
65
"
66
KNJIGA O DUI
...
Mi
(ElA'raf, l l)
njegovo potomstvo.
Sto se pak tie hadisa u kojem se navodi da su due stvorene na
dvije hiljade godina prije tijela, niz njegovih prenosilaca nije pouzdan,
budui da se u njemu nalazi i 'Utba ibn esSeken za kojeg Darequtni
kae da se ima odbaciti (metruk)
67
68
KNJIGA O DUI
(Er
69
Zatim je
70
KNJIGA O DUI
-------
71
jedino on
72
KNJIGA O DUI
majki va!ih izvodi, vi ni!ta ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da
bisu bili zahvalni! (En-Nahl, 78)
Prema tome, to stanje u kakvom bivamo izvedeni, to je nae
izvorno stanje, a znanje, razum, spoznaja i snaga nam se dogaaju,
zbivaju se u nama, nakon to ih tu nije bilo. Mi prije toga apsolutno
nita nismo znali, tj. nismo imali nikakav oblik postojanja kojim
bismo mogli neto znati i poimati.
Isto tako, da su due stvorene prije tijela, onakve kakve su sada:
dobre, loe, u nevjerstvu, u vjeri, u dobru, u zlu . . . , to bi znailo da
je takvo neto njihova konstanta, da je to bila njihova odlika i prije
djela koja su poinile. One su ta svojstva i takve izglede, meutim,
poprimile od svojih djela koja su nastojale postignuti, pritom se po
maui tijelima. One ta svojstva i takve izglede nisu imale prije nego
su spojene s tijelima pomou kojih su inile dotina djela.
Ako im je to i bilo odreeno prije njihova stvaranja i one potom
izvedene na Ovaj svijet na temelju onoga to im je odreeno, mi ne
poriemo da je sve to bilo zapisano, da su one kod Allaha imale svoje
prethodee odreenje. Meutim, da postoj i ijedan dokaz o tome da
su due stvorene u jednom mahu i potom stacionirane u jedno mjesto
- ive, svjesne, s mogunou govora - te da se potom odatle svakoga
73
74
KNJIGA O DUSI
RASPRAVA DEVETNAESTA:
TA JE USTVARI DUA?
(Da li je ona samo dio tijela, ili je jedna od
njegovih akcidentalija, ilije i ona neko tijelo
koje ivi zajedno s ovim tijelim, umetnuto u
n; ilijepak neka apstraktna bit. Da lije dua
ono to se oznaava izrazom ruh ili je neto
drugo ? Da li je ona koja je sklona zlu , ona
koja samu sebe kori)) i ona smirena jedna
dua koja ima takva svojstva, ili su posrijedi
tri razliite due ?)
*
*
75
43
76
KNJIGA O DUI
S obzi
bia!" (Ovo je stav tzv. disanija). El-Hariri prenosi stav Da'fera ibn
Mubeira "da je dua esencija koja nije ovo tijelo, koja uope nije
tijelo, ve koja je jedan smisao izmeu esencije i tijela".
Drugi kau: "Nefs je smisao razliit od ruha, dok ruh nije isto
to i ivot", koji je kod njih - tj. kod Ebu H uzej la - akcidentalija. On,
naime, tvrdi da je mogue da ovjek u stanju sna bude lien i nefsa i
ruha, ali ne i ivota, potkrjepljujui to rijeima Uzvienoga: Allah uzi
ma duJe u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju! (Ez-Zumer, 42)
Da'fer ibn Harb kae: "Dua je jedna od akcidentalija koja
se nalazi u ovome tijelu i koja je jedna od pretpostavki kojima se
ovjek potpomae u svom djelovanju, kakvo je npr. zdravlje, puna
funkcionalnost organa i sl. i, prema tome, ne karakterizira se niim
to je svojstveno esencijama i tijelima!"
Ovo stajalite prenosi El-E'ari.
Jedna skupina kae: "Nefs - to je onaj dah koji ulazi i izlazi pri
disanju. Ruh je pak, kau oni, akcidentalija, tj. ona je samo ivot, nije
isto to i nefs." To je stajalite El-Qadija ebu Bekra ibn el-Baqillanija
i e'arija koji su ga u tome slijedili.
Druga skupina kae: "Nefs nije ni tijelo ni akcidentalija, ne za
uzima prostor, nema duinu, irinu, dubinu, boju, ni partikulu; nije
ni na Ovome svijetu, niti je izvan njega, niti je u dodiru sa njim, niti
je razdvojena." Ovo je stajalite peripatetika, koje, takoer, prenosi
EI-E'ari od Aristotela. Ovi tvrde da dua s tijelom nije povezana
ni zalaenjem u nj , ni susjednou, ni zajednikim stanitem, ni
priljubljenjem, ni sueljenjem, ve da je ona samo njegov regulator
(tedbirun leha}.
Za ovo stajalite opredijelio se i El-Besendi i Muhammed ibn
en-Nu'man, tituliran kao Mufid, te Ma'mer ibn ' Ubad el-Gazzali;
to je i stav Ibn Sinaa i njegovih pristalica, no to je najloija orijen78
KNJIGA O DUI
je ovo to on pripisuje veini ljudi - tj. stav da ovjeka ini samo ovo
karakteristino tijelo i da iza njega nema niega drugog - neto to je
u predmetnom pitanju najmanje utemeljeno u istini; tavie, loije
je i od stajalita Ibn Sinaa i njegovih pristalica!
Ono, naime, na emu je veina ljudi obdarenih zdravim raz/
umom ('uqala') jest da ovjeka ini tijelo i dua zajedno, premda se
sam naziv 'ovjek' pokatkad daje i samo jednome od tog dvoga, mimo
onoga drugog, s obzirom na jasnu indikaciju.
Ljudi u pogledu onoga to se podrazumijeva pod izrazom 'ovjek'
imaju etiri stajalita: da je to samo dua, da je samo fiziko tijelo,
da je spoj tog dvoga, te da je ovjek svako pojedino od tog dvoga.
Ista ta etiri stajalita zauzeta su i u pogledu ovjekova govora: da
li on podrazumijeva samo formalni izrijek, ili je to samo smisao, ili
njih dvoje zajedno, ili svaki od njih pojedinano. Razilaze se, dakle,
i u pogledu govornika i u pogledu njegova govora.
Er-Razi kae: " Sto se tie onih iz druge skupine, tj. onih koji
dre da se pod izrazom 'ovjek' podrazumijeva jedno osobito tijelo
koje se nalazi unutar ovog fizikog tijela, oni se meusobno razilaze
u definiranju tog tijela:
jedni kau da je to etveroelementska smjesa iz koje nastaje
ovo fiziko tijelo;
drugi kau da je to krv;
trei kau da je to jedan nevidljivi duh (nih !atif) koji bude
proizveden u lijevoj strani srca odakle sprovodi krvne ile u
ostale organe;
etvrti kau da je to jedan duh koji se iz srca uzdie do
mozga gdje se adaptira u jedno stanje pogodno za prihvat
snage, pamenja, misli i sjeanja;
peti kau da je to jedan nedjeljivi dio u srcu,
80
KNJIGA O DUSI
'1
"'
Dosl. linog (ladf) - rije 'latif' oznaava neto to je izvanredno lino po svojstvu zbog
ega je i neshvatljivo i nedokuivo.
Kod Korkuta stoji: "Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju . . . !", tj.
uzima due u asu smrti onih koji umiru, kao to ljudima uzima due i prilikom njihova
utanjanja u san.
81
To je deset argumenata.
..
82
Kod Korkuta stoji: "Spasite se ako moete!" Mi smo se, meutim, drali bukvalnog
prijevoda, idui za intencijom autora.
Tj. uz ona tri u prethodnom stavku. Na isti nain se zbrajaju i argumenti u nastavku.
----
KNJIGA O DUI
da je dua ptica
njezina prehrana s dennetskog rastinja, jedenje sa njega,
bez obzira na razliitost dvaju tumaenja toga.
84
KNJIGA O DUI
2.
3.
4.
Trideset i tree: Hadis El-Beraa ibn 'A.ziba, kojeg smo naveli ranije;
on sadri dvadeset argumenata:
l.
2.
------
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
86
KNJIGA O DU I
87
sve ono runo to je radio - i oni reknu: 'Nije dobro doao! Vratite
ga nazad!' Tako bude vraen u najdonju sferu (erd) u zemlji!"
Hadis sadri deset argumenata:
l.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
izlazak due,
lijep miris due,
odlazak meleka sa njom,
meleksko pozdravljanje due,
meleksko uzimanje due,
njihovo uspinjanje sa njom,
obasjavanje nebesa njezinom svjetlou,
duino prispijevanje do Ara,
upit meleka: " Ko je to?" Naime, pita se za subjekat, bie
koje nezavisno egzistira.
l O. rijei meleka: "Vratite ga nazad, u najdonje predjele donjih
sfera!"
*
*
KNJIGA O DUI
5.
6.
89
*
*
KNJIGA O DUI
91
..,
92
Izraz "muhti'in" koji oznaava one iji su pogledi puni mijepnje, nalazi se u 8. ajetu
sure EI-Qamer, koji u Korkurovom prijevodu glasi: "l, netremice gledajui u glasnika i
7.urei, nevjernici e govoriti: "Ovo je teak dan!"
KNJIGA O DUI
Devedeset prvo:
Devedeset drugo:
93
Devedeset etvrto:
94
KNJIGA O DUS I
A da
ti J vidJti nvjn-nik u smrtnim mukama kad mleki ispru ruk
svoje prema njima.. .!' (El-En'am, 93) , a onda je rekao: Tako mi
Onoga u ijoj je ruci Muhammedova dua, nijedna dua ne napusti
Ovaj svijet, a da prethodno ne ugleda svoje mjesto - u Dennetu ili
u Dehennemu!
Kad bude taj trenutak umiruem se ukau dva niza meleka, sve
od istoka do zapada, a lica im kao da su Sunce, i on se zagleda u njih
i nikog drugog ne vidi iako se vama ini da on gleda u vas. Svaki od
tih meleka uza se ima efine i balzam, pa ako je umirui dennedija
oni ga obraduju Dennetom; reknu mu: 'Izii, dobra duo u zado
voljstvo Boije i Dennet Njegov! Bog je tebi pripremio poast koja
je bolja od sveg Dunjaluka!'
Tako mu neprestano saopavaju radosti i okruuju ga i prema
njemu se ophode blae i njenije od majke prema svome djetetu.
Zatim mu stanu izvlaiti duu ispod svakoga nokta i svakog zgloba i
oni jedno za drugim ponu umirati. l, premda ga vi vidite u muci,
njemu to ne bude teko, sve dok dua ne doe do grla - odade joj je
gore napustiti tijelo no to je bebi izii iz maternice! Potom se meleki
sjate - koji e je od njih uzeti?! - no, uzme je Melek smrti!'
Boij i Poslanik je tada prouio: Rci: "Melek smrti, koji vamje za
to odreden, duJe e vam uuti, a poslije ete se Gospodaru svome vratiti!'
(El-Sedda, l l )
Uzme je u bijele efine i privije je uza se, i briniji je prema njoj
no to je ena prema svom novoroenetu. Na to se od nje oslobodi
miris ljepi od miska i oni stanu udisati njezin miris i radovati joj
se.
95
' Dobro nam dola, dobra duo i mirisu lijepi!', govore. 'Gospo
daru na, blagoslov Svoj spusti na nju, i na tijelo iz kojega je izila!'
Potom se s njom ponu uspinjati.
Allah uzvieni u zraku ima stvorenja iji broj zna samo On, pa
njih od due zapahne miris ljepi od miska i oni je stanu blagosiljati i
veseliti joj se; i otvore im se vrata nebeska i svaki melek pored kojeg
prou, na svakom nebu, blagosilja je, sve dok s njom ne stignu pred
Vladara Silnog. On rekne: ' Dobro dola, dobra duo! Dobrodolica
neka je i tijelu iz kojeg si izila!'
Tako, kad Gospodar uzvieni neemu poeli dobrodolicu, tome
sve poeli dobrodolicu i od njega ode svaka tjeskobnost. Zatim za
tu dobru duu bude reeno:
' Uvedite je u Dennet i pokaite joj njezino mjesto tamo! I neka
vidi sve poasti i ljepote koje su joj pripremljene, a potom je ponovo
odvedite na Zemlj u, jer Ja sam odredio: od nje sam ih stvorio i u nju
u ih opet vratiti, a zatim u ih po drugi put iz nje izvesti!'
96
KNJIGA O DUS I
---'-
97
--------------
Stoto:
98
KNJIGA O DUI
ja sam strano klevetao Aliju ibn ehu Taliba - Bog njime bio zadovo
ljan! - , i dok sam jedne noi spavao, u snu mi je doao neko i upitao
me: 'Jesi li ti onaj koji me klevee?!', te me udario po jednoj strani
lica! Kad sam se probudio, moje lice bijae crno, kako ga vidi!"
Mes'ada, posredstvom Hiama ibn Hassana, zatim Wasila, ' Ujej
neovog osloboenog roba, te Musaa ibn 'Ubejdea, biljei slijedeu
izjavu Safijje bint ejbe: " Bila sam kod 'Aie - Bog bio zadovoljan
njome!", kae ona, "kad joj je dola jedna ena podvezane ruke, pa
su sve ene prema njoj stale pokazivati znatielj u. ' Dola sam ti samo
zbog ove svoje ruke' , kazala je dotina. ' Moj otac je, naime, bio o
vjek iroke ruke i ja sam sanjala neke izvore na kojima bijahu ljudi sa
aama iz kojih napajahu sve ko im doe. Utom sam ugledala i svoga
oca, pa sam ga upitala gdje mi je majka. ' Pogledaj! ' , rekao je on i ja
sam pogledala kad - moja majka, na njoj samo jedno pare tkanine!
'Nikada nije davala sadaku', rekao je otac, 'osim tu tkaninu i loj od
krave koju bijahu jednom zaklali. Eto, taj loj se sada topi i ona se
tim vlai, i sve govori: O, kako sam edna!' Ja sam tada uzela jednu
posudu i dala joj da pije; na to me je neko iznad moje glave zovnuo:
'Neka Allah onome ko j u je napojio osui ruku!' Od tada mi j e ruka
postala ovakva kakvu je vidi!"
El-Haris ibn Esed ei-Muhasibi, zatim Asbeg, Halefibn ei-Qasim i
itava jedna skupina ljudi, navode slijedeu izjavu Se'ida ibn Mesleme:
"Jedna ena je bila kod 'Aie; rekla je: 'Ja sam Boijem Poslaniku - mir
i blagoslov Boiji neka su na nj! - prisegnula na to da Allahu neu
nita pridruivati, da neu krasti, blud initi, ubijati svoj u djecu, da
neu muu tuu djecu podmeati i da neu ni u emu to je dobro
neposlunost iskazivati,50 pa sam ostala vjerna svome Gospodaru,
99
1 00
KNJIGA O DUI
101
-------
1 02
KNJIGA O DUI
------
- sa njim Ebu Bekr i Omer, a pred njim Alija. Ona dvojica rekoe:
'Boiji Poslanie, ovo je onaj koji nas vrijea i psuje!' 'Ko je od tebe
zatraio da to ini, Ebu Qajse?', upitao je Poslanik mene, i ja sam
rekao: 'Alija!' i pokazao na njega. Na to se Alija okrenuo prema meni,
skupio aku, ispruivi samo kaiprst i srednjak, i tako ta dva prsta
uperio meni u oi. 'Ako lae', rekao je, 'neka ti Allah izbije oba oka!'
Zatim je ona svoja dva prsta gurnuo u moje oi i ja sam se trgnuo
iz sna kad - ja u ovakvom stanju!" Tako je plaui kazivao ljudima i
javno izraavao svoje kajanje!"
El-Qajrew:ini kae: "Jedan na ejh, cijenjeni gospodin, ispriao
mi je i ovo: 'Jedan pravnik mi je kazivao kako je kod njih doao jedan
ovjek koji je veoma mnogo postigao i dane posta nizao jedan za dru
gim, no iftar je odgaao. Potom je sanjao kao da mu dooe dvojica
crnih ljudi i uzee ga za miice i odjeu i odvedoe ga do jedne raarene
penice da ga bace u nju. 'Zbog ega?!', upitao sam, kae on, i njih dvo
jica su mi rekli: 'Zato to postupa suprotno Sunnetu Boijega Poslanika
- neka su na nj mir i blagoslovi Boiji! - jer je on naredio da se pouri
sa iftarom, a ti ga odgaa!' Njegovo lice je tako, uslijed vatrenog ara,
pocrnilo i on se meu ljudima kretao prekrivenog lica!"
Ono to je jo zaudnije od ovoga jest da ovjek koji je silno
edan, ili gladan, ili trpi veliku bol, usnije da mu neko dadne da
pije, da mu dadne da jede ili mu prui neki lijek i da toga, kada se
probudi, doista vie ne bude pri njemu. Ljudi su u vezi s tim iskusili
mnoge fascinantne stvari.
Malik, posredstvom Ehu Ridala i 'Amre, navodi 'Aiin sluaj,
naime da je nju jedna njezina sluavka bila omaijala, pa kad je kod
nje doao jedan ovjek iz Sinda53 i vidio da je bolesna, rekao joj je da
Sind - oblast u dananjem Pakistanu.
1 03
Tj. 255. ajet sure El-Beqare, koje muslimani irom svijeta ue u razliitim prilikama,
koje zapoinje rijeima: Allahu la ilahe illa Hu. EI-Hajju-1-Qajjiim. La te'huzuhu sinetun
ve la ncwm...
1 04
KNJIGA O DUI
------
ll
105
1 06
KNJIGA O DUI
KNJIGA O DUI
KNJIGA O DUI
j(,
Tj. kad
ne
ll i
1 12
----
KNJIGA O DUI
ni odvojen od njega, ili bi pak jedan njegov dio bio unutar Ovoga
svijeta, dok drugi dio ne bi bio niti unutar niti izvan Ovoga svijeta.
Naravno, svako razuman neminovno zna da je neto takvo neodr
ivo; zna da je ovjek u svojoj cjelini unutar ovoga svijeta, sa svojim
tijelom i svojom duom.
Gornje bi u svojoj neutemeljenosti prevazilazilo i stajalite onih
koji tvrde da je dua vjena, da uope ne spada u red stvorenoga, jer
bi, po njima, ovjek bio neko ko je pola stvoren, pola nestvoren.
Ukoliko bi bilo reeno: Mi priznajemo da je ovjek upravo
onakav kakvim ga vi predstavljate, meutim, mi konstatiramo je
dnu apstraktnu esenciju koja ravna ovjekom, opisanim svim tim
svojstvima - mi bismo kazali : da li j e ta esencija koju konstatirate
odvojena od ovjeka ili je pak njegova sutinska stvarnost (haqiqah) ?
Morate kazati da je ona jedno od tog dvoga. Tako, ako kaete da je
ta esencija izvan ovjeka, vi time konstatirate da ovjek ima nekog
upravitelja mimo sebe kojega ste nazvali duom (nefs) . Meutim, mi
ovdje raspravljamo o ovjekovoj unutranjoj stvarnosti, a ne o njegovu
upravitelju. Upravitelj ovjeka, i itavog svijeta, gornjeg i donjeg, jest
Allah, jedini i moni.
Sto esnaesto:
1 13
l.
2.
1 14
KNJIGA O DUI
3.
4.
5.
1 15
6.
7.
1 16
KNJIGA O DUI
8.
9.
117
1.
sve one tjelesne sile, poput one koja vidi, one koja
uje, koja zamilja i uobraava, budui da su tjelesne
naravi, ona je u stanju pojmiti njihove biti, ali i to
svoje poimanje s obzirom da je u stanju pojmiti i samu
sebe, te pojmiti i ona tijela koja ih nose. Da je, dakle,
razumska sila tjelesne naravi niti jedno od tog troga
joj ne bi bilo moguno;
2.
1 18
KNJIGA O DUI
__:_
_
_
_
_
_
_
_
1 19
------
1 20
KNJIGA O DUI
17
se . . .
to je udavljcno i ubijeno, i to
"
121
,,,
122
Tj. oba znae tijelo, kao i slijedea d va izraza koji se navode u nastavku.
S obzirom da su obje rijei vrlo sline po formi i po izgovoru, bili smo prinucni pose
gnuti za engleskom transkripcijom meh kog slova "s" u rijei durhman,
rijei dusmiin slovo "s" odgovara naem slovu "s".
Tj. znae tijelo.
dok u sluaju
KNJIGA O DUI
l.
2.
3.
4.
1 23
kakvoe. Tim svojim stavom stali ste nasuprot razuma i svih nebeskih
objava, te onoga u emu su jedinstveni svi poslanici. Time ste Allahu
odrekli znanje, i mo, i htijenje, i sluh, i vid, i gornjost nad svime to
je stvorio; time ste zanegirali da su nebesa i Zemlja stvoreni u est
vremenskih etapa (ejjam) , i sve ste to jo nazvali tewhidom62, dok je,
u stvarnosti, rije o poetu svakoga ta' tila63
Oni kau: "Taka, koj u vi navodite kao svoj argument jest,
zapravo, ono najizraenije to va dokaz l iava svake valjanosti. Eto,
sama ona nije djelj iva, a nalazi se u djeljivome tijelu! Neto nedjeljivo,
dakle, zalo je u neto djelj ivo. Potom se oni koji potvruju jedin
stvenu esenciju - a to je veina islamskih teoretiara (mutekellimfm)
- ne slau sa vama u pogledu tog naela. Oni kau: "Esencija zalazi u
tijelo, tavie ona je sa nji m u kombinaciji. Tako neto to je djeljivo
zalazi u neto to nije djelj ivo", a va argument moe biti potpun
samo ukoliko se zanegira ta j edinstvena esencija, pa ako biste vi kazali:
Taka predstavlja kraj linije, njezino utrnue i nestanak, tj . ona je
nepostojea stvar (emr 'ademi) , time va argument ostaje bez ikakve
valjanosti. S druge strane, pod pretpostavkom da je ona stvar koja
posjeduje svoju egzistencij u (emr wududi) , u tom bi se sluaj u ona
nalazila u neemu to je djeljivo. Time bi argument, i u jednom i u
drugom sluaj u, bio obesnaen."
Jo kau: "Zbog ega, dakle, i znanje ne bi bilo jedna ustanite
nost u svom stanitu, ne na nain konkretne vrste ili kolanja, budui
da zalaenje svake stvari u svoje stanite ovisi o naravi te stvari. Tako
je zalaenje ivotinje u svoju logu jedna vrsta, dok je zalaenje akci
dentalije u tijelo druga vrsta; zalaenje rukopisa u knjigu je jedna, a
62
1 24
KNJIGA O DUI
oblak je jedna,
125
istoga sastava poput nje, dio bio jednak cjelini, a ako ne bi bila poput
nje onda takvi, isto tako, ne bi bili ni svi dijelovi zajedno.
Uz to, instinktivnost i nema drugoga smisla osim toga da nekog
prepoznaje kao prijatelja, a nekog kao neprijatelja, to je neto to
ne moe biti djeljivo."
Kau: "Egzistencija (wudud) je, kod vas, neto to je pridodato
bitima pa bi se, prema tome, ukoliko bi se i ono to je zalo u neto
nuno moralo dijeliti uslijed podjele svoga boravita tada bi se i ta
egzistencija morala dijeliti samom podjelom svoga boravita. Tako
se egzistencija neega ne bi morala smatrati neim razliitim od
njegove biti."
Kau: "Isto je i s naravima brojeva - sve su one razliite biti. Tako
j e deset jedan smisao i jedna bit, i ta bit ili ulazi u svaku pojedinu
jedinicu tog broja, to razumu nije prihvatljivo, ili se mora dijeliti
prema podjeli tih jedinica, to razumu, takoer, nije prihvatlj ivo
s obzirom na to da onaj smisao koj i izraava rije deset nije djeljiv.
Deset, naime, jeste djeljivo ali nije djeljiva njegova desetnost."
Kau: "Tako se ono to nije djeljivo pretpostavlja onome to je
djeljivo."
Jo kau: "Isto je i s kakvoama koje se odnose na kvantitume,
poput okrugline, utisnua i sl. Kod filozofa one akcidentalije (a' rad)
koje se nalaze u poluokruglini - ako je ona jedno prolazno stanje
- nalaze se ili u njezinoj cjelini, ili u svakom njezinom pojedinom
dijelu - to je apsurdno - ili se, pak, i ta trenutanost dijeli s podjelom
dijelova. U potonjem sluaju to bi znailo da se u svakom pojedinom
dijelu jedne crte nalazi i samo jedan dio te akcidentalije, to razum
ne moe prihvatiti. To bi, naime - pod pretpostavkom da je svaki
djeli crte okrugao - znailo da i svaki dio kruga, takoer, mora biti
okrugao. Ako pak ne bi bio okrugao, u tom sluaju - ukoliko se kod
1 26
KNJIGA O DUI
127
1 28
KNJIGA O DU I
za
sve njezine
------
1 30
KNJIGA O DUI
Ousuf, 76), tj. sve tako dok se ne doe do Onoga koji ima sve znanje
o svemu, do Allaha osim kojeg drugog boga nema, to je i jedna od
Njegovih svojstvenosti u kojoj niko drugi ne participira.
Ako biste vi kazali: ako bi pojmovnost umnog subj ekta dola do
granice kad vie nita ne bi moglo biti nadodam na nj , u tom sl ua
ju bi se stvar neminovno izokrenula iz njegove vlastite sposobnosti
- mi bismo na to rekli: eto, upravo bi to, pod pretpostavkom da je
tano, upuivalo na to da je tjelesna sila kadra poduzimati ine koji
su beskonani, to bi za sobom povlaila obaranje i obesnaivanje
prigovora.
Isto tako, sila imaginacije, razmiljanja i uenja kadra je predoiti
beskraj zamiljenih, odnosno u sjeanje pohranjenih jedinica, premda
je ona kod vas tjelesna.
Ako biste vi rekli: mi ne moemo bezrezervno prihvatiti da je
ona kadra za neto to nema svoje konanice, bilo bi vam reeno:
isto to kae i va oponent za poimljuu silu.
"'
131
132
KNJIGA O DUI
1 33
1 34
KNJIGA O DUI
l.
2.
3.
4.
1 36
KNJIGA O DUI
5.
6.
7.
8.
"'
H adis biljee: Tirmi:d i Ibn Madde u odjeljku o zuhdu, zatim Muslim u "Poglavlju o
zckatu", te Ahmed u svom "Musncd"-u, ali u slijedeem obliku: " . . . a dvije stvari ostaju:
pohlepa i nada".
137
------- -----
9.
1 38
Ajet u Korkutovom prijevodu glasi: "Ima vas koji duboku starost doivite, pa brzo za
boravite ono to saznate!" Mi smo se u ovom sluaju posluili prijevodom Muhammeda
Asada koji je, mislimo, i precizniji, a i bolje izraava ono to autor eli kazati.
KNJIGA O DUI
-------
-----------
1 40
KNJIGA O DUI
b)
e)
141
KNJIGA O DUI
KNJIGA O DUI
1 45
njezin miris, ili zapah, kako smo to vidjeli kada smo govorili o izla
scima dua iz tijela, samo to mi to ne vidimo.
Za ovim argumentom ne moe posegnuti niko ko prihvata posla
nika uenja, budui da je i melek jedno tijelo koje ne moe dokuiti
nijedno nae ulo. Ista je stvar i s dinnima i ejtanima - i oni su
nevidljiva tijela koja ne potpadaju ni pod jedno nae ulo. Tijela se
u tom smislu veoma razlikuju meu sobom: neka se od njih mogu
dosegnuti s veim brojem ula, dok se neka veim brojem njih ne
mogu dosegnuti; neka se mogu dosegnuti samo jednim ulom, dok
druga veinom ne moemo desegnuti - premda u nekim situacijama
mogu biti dosezljiva - s obzirom da nam za njih nije stvoreno sredstvo
kojim bismo ih dosezali, ili to ne moemo uiniti zbog neke zapreke,
ili jednostavno zato to nisu dokuiva naim ulima. Tako tijela koja
nemaju boju nije mogue dosegnuti okom, poput zraka i vatre u nje
nom poelu; tijela koja nemaju aromu ne mogu se dosegnuti ulom
mirisa, poput vatre, kamenice i stakla; tijela koja nisu opipljiva ne
mogu se dosegnuti dodirom, kakav j e npr. mirujui zrak...
Isto tako i dua (riih) poima zahvaljujui spoznajama ovih ula,
posredstvom njihovih orua. Tako je i nefs spoznajno ulo, iako
nije osjetan: tijela i akcidentalije su osjetni i nefs ih osjea i prihvata
njihove promjenljive trenutanosti - vrline i pokuenosti - onako
kako nebeska tijela prihvataju sva prolazna stanja koja se smjenjuju
na njima, istovremeno se kreui po svome izboru, silom pokreui
tijelo. Tako u tijelu vri svoj utjecaj i potpada pod njegov utjecaj:
osjea bol i nasladu, radost i tugu, zadovoljstvo i bijes, ugodnost i
oajanje, ljubav i mrnju, prisjea se i zaboravlja, penje se i sputa,
prepoznaje i ne prepoznaje. Njezine manifestacije su i najjaa potvrda
njezina postojanja, ba kao to stvorene stvari svjedoe postojanje
1 46
------ -----
------
KNJIGA O DUI
1 47
-----
KNJIGA O DUI
--
-----
1 49
Na vae rijei: "Kada bi tako i dua bila djelj iva tada bi, ukoliko bi
i svaki njezin dio bio, takoer, dua, ovjek ustvari posjedovao mnoge, a
ne jednu duu", odgovaramo: To bi moralo tako biti ukoliko bi se jedna
dua, doista, podijelila na vie dua, to je, meutim, apsurdno.
Sto se tie vae primjedbe da "ako ti dijelovi ne bi bili dua, tada
ni njihov zbir, isto tako, ne bi mogao biti dua" , treba kazati da je
to lana premisa, bez ikakvih uporita, budui da postoji veliki broj
subjekata koji svoj subjektivitet imaju tek u zbirnosti svih svojih
dijelova. Takva je kua, ovjek, desetica i sl.
*
*
1 50
KNJIGA O DUI
2.
151
3.
1 52
KNJIGA O DUI
RASPRAVA DVADESETA:
1 5.3
Tamur znai krv, a znai i urok. Kae se: Toga i toga je zapahnulo,
tj. urokljivo oko.
Ipak, ne stoji to kako on kae, jer rije nefs ovdje oznaava duu,
odnosno duh (riih), a vezivanje za oko je samo posredujue, budui
da se urok ostvaruje posredstvom pogaajueg pogleda. Prema tome,
ono to ga je pogodilo jest dua/duh urokljivca, kako je to ranije na
znaeno.
Izrazom nefs u Kur'anu se oznaava bie u njegovoj cjelini, kao
npr. u ajetima: A kad ulazite u kue, vi ukuane (nefs, mn. enfus)
njene pozdravite! (En-Niir, 6 1 ) Na Dan kada e svaki ovjek (nefs)
doi da se branif>7 (En-Nahl, I l l ) Svaki je ovjek (nefs) zalog onoga
fto je radiof>8 (EI-Muddessir, 38)
Isto tako, izrazom nefs oznaava se samo dua (ruh): A ti, o
smirena dufo. . . ! (EI-Fedr, 27) Izvadite vafe dufef>9 (El-En'am, 93)
I dufu od prohtjeva uzdrao. (En-Nazi'at, 40) Ta, dufa je sklona zlu!
(Jusuf, 53)
S druge strane, izraz ruh se nikada ne upotrjebljava za tijelo - ni
za njega samoga, niti da oznai njegovu zajednicu sa nefsom. Ruhom
se naziva i Kur'an kojega je AJiah uzvieni objavio Svome Poslaniku.
Uzvieni kae: Na takav nain Mi tebi objavljujemo duha iz Nafe
zapovijedi!'0 (E-S ura, 52) Koji fa/je Objavu, rijei Svoje - kome hoe
od robova svojih! (El-Mu'min, I S) On fa/je meleke s Objavom, po volji
Svojoj, onim robovima Svojim kojim hoe! (En-Nahl, 2)
Objava je tako nazvana duhom/duom (riih) budui da se njome
postie koristan ivot, jer bez nje ovjekov ivot je sasvim beskori(o]
(o8
70
1 54
Kod
Kod
Kod
Kod
Korkuta stoji:
Korkuta stoji:
Korkuta stoji:
Korkuta stoji:
KNJIGA O DUI
1 55
1 56
KNJIGA O DUSI
72
1 57
Allah osnauje Svoje miljenike jest jedan drugi ruh, ne ovaj prea
nji, kako je to naznaio i sam Uzvieni: Njima je On u srca njihova
vjerovanje usadio i ruhom73 Svojim ih osnaio! (El-Mudadela, 22) Isto
je i s onim ruhom kojim je On osnaio Svoga Ruha El-Mesiha, sina
Merjeminog, kako je rekao: Kad Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin,
sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kad sam te pomogao
ruhom svetosti!'4 (El-Maida, l l O)
Isti je sluaj i s onim ruhom kojega On sputa kome hoe od
robova Svojih - i on je razliit od onog ruha koji se nalazi u tijelu.
S to se tie onih sila koje se nalaze u tijelu, one se isto tako
nazivaju ruhovima (erwah). Tako se kae: videi ruh, sluajui ruh,
miriui ruh. . . Ovi ruhovi jesu sile pohranjene u tijelu, i one umiru
sa smru tijela; oni su razliiti od onog ruha koji ne umire sa smru
tijela, koji ne truhne i ne propada, kako se to ve dogaa sa tijelom.
Ruhom se naziva i neto to je karakteristinije od svega toga, naime
spoznaja Boga i obraenost Njemu, ljubav prema Njemu, pobuiva
nje motivacije u traenju Njega, Njegove volje. Ovaj ruh u odnosu
na onaj u tijelu jest poput ovog poto njeg u odnosu na tijelo, pa kad
ga izgubi bude poput tijela kad ostane bez svoga ruha. To je onaj ruh
kojim On osnauje one koji su postigli visoke duhovne stupnjeve
(ewlija'), koji su Mu pokorni. Stoga ljudi i reknu: Taj i taj ima ruha,
Taj i taj nema ruha.
Ruhom se naziva i koa mladog deveta napunjena slamom
i sl.
7J
1 58
Kod Korkuta stoji: "I Svjetlom Svojim ih osnaio!" Mi smo, meutim, slijedei intenciju
autora, zadrali izvorni izraz riih.
Kod Korkuta stoji: " Kad sam te Dibrilom pomogao... " Mi smo se ipak opredijelili za
doslovan prijevod izraza ruh el-qudfJs.
KNJIGA O DUI
Tako: znanje ima svoj ruh, ihsan75 svoj, iskrenost svoj, ljubav
upuenost na Allaha svoj, pouzdanje u Allaha i istinoljubivost
svoj . . . Ljudi su u pogledu ovih ruhova veoma razliiti. Kod nekih
od njih prevladaju svi ti ruhovi, pa oni postanu vie duhovni; drugi
ih nemaju, ili nemaju veine njih, pa postanu prizemni, budu na
ivotinjskoj razini.
A - pomo dolazi samo od Allaha!
71
Ihsan najvii stupanj u pobonosti. Prema jednom hadisu, koji biljee: Buhari, Muslim,
Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Mada, kad je melek Diibril upitao Poslanika, a.s., ta je
ihsan, on mu je odgovorio: "Ihsan je da oboava svoga Gospodara kao da Ga vidi, jer
ako ti Njega ne vidi, vidi On tebe!"
1 59
----
KNJIGA O DU SI
77
"
161
1 62
--
KNJIGA O DUI
---
-----
Due onih koji svoj smiraj trae mimo Njega Allah uzvieni
uinio je metama za strijele razliitih nedaa kako bi Svojim iskrenim
robovima, i Svojim miljenicima, pokazao da je onaj ko se zakaio za
drugoga ustvari otkaen, da je takav ustvari zaprijeen i da zbog toga
ne moe doi do svojih istinskih interesa i ciljeva.
Stvarnost smirenosti kojom dua postaje smirena jest da se ona
u spoznaji Njegovih imena i atributa, u odlijima Njegova savren
stva, smiri uz vijest od Njega, uz ono to je On kazao o Sebi i to su o
Njemu rekli Njegovi poslanici; da to prihvati, preda se i pokori tome
otvorenoga srca i s radou, jer je to jedan od predstavljaa Gospo
dara uzvienoga Svome robu, posredstvom Svoga poslanika. Srce e
u tome biti u krajnjem nemiru i uzrujanosti sve dok se vjerovanje ne
pomijea s imenima Gospodara uzvienog, s Njegovim svojstvima,
Njegovom jednou i uzvienou nad Njegovim Prijestoljem ('Ar) ,
s Njegovim obraanjem Objavom vedrini njegova srca, kad se sve
to spusti na njega poput bistre vode kad se spusti na srce iznureno
eu, pa se ono smiri uz nju, umiri se i obraduje, i njegovo srce, i svi
njegovi organi time se omekaju, ba kao da su vidjeli ono o emu
su kazivali poslanici. S tavie, to njegovom srcu bude jednako vienju
podnevskog Sunca, pa ako bi mu to neko - bilo ko na Ovome svijetu
- osporavao, on tom njegovom osporavanju ne bi pridavao nikakav
znaaj . Kad bi vidio i da je ba sasvim sam u rome, rekao bi: I veliki
Siddiq (tj. Ebu Bekr) bio je smiren samo vjerovanjem dok su svi drugi
ljudi bili na drugoj strani, suprotstavljali mu se. Njegovu smirenost
to nije naruilo ni za jednu jotu.
To su prvi stupnjevi smirenosti. Ona potom postaje sve veom kad
god ovjek uje ajet koji u sebi sadri neko svojstvo njegova Gospodara.
To je neto to nema svoga kraja. Ova smirenost je ono temeljno naelo
vjerovanja na kome poiva njegova ukupna konstrukcija.
---
---
1 63
KNJIGA O DUI
--"-
1 65
1 66
KNJIGA O DUI
1 67
Mudahid kae: "To je svaka ona dua koja nema nikakve dvojbe
da je Allah njezin Gospodar, koja Mu je potpuno predana u svemu
kako On postupi prema njoj." Mensur od njega prenosi i slijedee:
"To je svaka ona dua koja bezrezervno prihvata da je Allah njezin
Gospodar i koja se iznutra saglasi s Njegovom zapovijeu i pokor
nou Njemu!"
Ibn Ebu Nedih kae: "Smirena dua jest ona dua koja se smiruje
uz Allaha!" On jo kae: "To je ona koja nema nikakve dvojbe da e
se susresti sa Allahom!"
Kako se vidi, sve to su oni iz ranih muslimanskih generacija
(selef) kazali o "smirenoj dui" ne izlazi iz okvira ova dva naela:
smirenosti znanja i vjerovanja, i smirenosti volje i djela.
*
*
1 68
KNJIGA O DUil
'/')
Ajet u Korkurovom prijevodu glasi: "Teko meni, koliko sam samo dunosti prema
Allahu propustio!"
1 69
1 70
------
KNJIGA O DUI
------- ------
samo zlo i ono to tamo vodi; da svako dobro koje nalazi kod sebe
potjee samo od Allaha, da je to Njegova sadaka koju mu je udijelio,
ljubaznost kojom ga je poastio, bez ikakve njegove zasluge, bez iega
za ta bi mogao vezivati svoja nadanja u tom pogledu. Tako svog
Gospodara, svog Zatitnika, svog Oboavanog, vidi prikladnim za
svako dobro, dok sebe vidi prikladnog za svako zlo, to je i osnovna
potka svih dobrih djela, vidljivih i nevidljivih, naelo koje ta djela
uzdie gore i unosi ih u registar onih na desnoj strani. 80
Potom mu, u svjetlu te budnosti, bljesne i jedan drugi bljesak
i on u njegovoj svjetlosti ugleda nedostatke samoga sebe i krnjavost
svog djela; ugleda sva ona zla djela i rune postupke koje je poinio,
sve svetinje koje je povrijedio i sve obaveze i prava koja je zanemario
i kad bi to pridodao svim onim oevidnim blagodatima kojim ga je
Allah darovao i svim Allahovim upletenostima kod njega, vidio bi
da mu nije ostalo nijedno dobroinstvo kojim bi mogao dii svoju
glavu s obzirom na pravo Onoga koji mu je dao sve te blagodati i na
Njegove naloge. Tako bi njegovo srce postalo smireno, dua svladana i
organi skrueni, i on bi Allahu iao pognute glave, imajui pred oima
Njegove blagodati, svoje zle postupke, svoje nedostatke i manjkavosti
svojih djela, govorei: " Dolazim Ti sa svim Tvojim blagodatima koje
si mi dao, ali i sa svojim grijesima, pa oprosti mi, jer grijehe niko
drugi, sem Tebe, ne moe oprostiti!"
Tako ne vidi nijedno svoje dobroinstvo, niti sebe vidi prikla
dnim za kakvo dobro, to rezultira dvjema velikim stvarima:
a)
b)
"'
--. ------
171
KNJIGA O DUI
--
S to se pak tie one due koja je sklona zlu (nefs emmarah) , ona
je pokudena, budui da nalae injenje svakoga zla to proishodi iz
same njezine naravi, osim ako joj Allah ne prui svoju potporu, ne
1 74
KNJIGA O DUSI
------ ------
1 76
KNJIGA O DUI
1 77
------ - -- -
1 78
U Korkurovom prijevodu stoji: " . . . i navraa vas da budete krti". Meutim, izraz d
fahii', koji je upotrijebljen u ovom ajetu,oznaava sve to je razvratno, amoral no, kako u
uem, tako isto i u irem kontekstu, i mi smo ga ovdje preveli u skladu s tim njegovim
znaenjem.
--- ---
KNJIGA O DUI
*
*
KNJI GA O DUI
-'--
1 82
KNJIGA O DUI
1 83
1 84
------
KNJIGA O DUI
1 85
82
8.1
1 86
KNJIGA O DUI
1 87
zlu jest strast i lj ubav, i ar, i tranja, i bijes koji proisteknu iz nje, iz
ega se potom izrodi oholost, zavist, nasilje i elja za dominacijom
nad drugim (tesellut). Srce s tom svojom boleu upozna ljekara
varalicu, prevaranta, i on mu doe u posjetu i propie mu razne vr
ste otrova i tetnih sastojaka i to mu, svojom opsjenom, prikae kao
ono u emu je njegov lijek. Tako se slabost oboljeloga srca i snaga
due sklone zlu, i ejtan, saglase na tome da ovo dvoje prue svoju
ispomo, jer je to gotovina i trenutana slast, za im se vapi sa svih
strana. I tako elja raste, pobudama strasti se ne prilazi ozbilj no, te
stane se ugledati na veinu, njih oponaati, pristajui na to da i on
zadobije ono to imaju oni.
Pa, kako da se, uz sve te brojne zapreke, odazove zovu imana,
pozivau u Dennet?! To e biti u stanju samo onaj kome Allah
osigura Svoju potporu, koga osnai Svojom milou i za koga On
preuzme uvanje i zatitu, ijem srcu otvori vid pa on mogne vidjeti
brzinu prolaznosti ovoga svijeta, njegov brzi zalazak; vidjeti kako se
on na koncu okree protiv onih koji su mu se predali, ta ini od
njih; vidjeti da je on, u odnosu na Vjeni ivot, poput zagnj urka
koj i utone u more.
*
*
KNJIGA O DUI
habute,
1 89
*
*
190
KNJIGA O DUI
*
*
l.
191
2.
Stvarno je pak skroman samo onaj ko pri sebi ima i jedno i drugo,
a - samo je Allah Taj od koga treba traiti pomo!
*
KNJIGA O DUI
----'-
--
1 93
-------
1 94
KNJIGA O DUI
----
1 95
------ - -----
196
KNJIGA O DUI
*
*
1 97
vojnici. Isto tako, ako se ono dadne u bijeg, u bijeg se dadnu i svi
njegovi "vojnici".
U pogledu smjelosti, pak, takoer postoji istup prema iskue
nju straha (iqdam) , no on se tu deava kao posljedica nedovoljne
promiljenosti, kao posljedica nerazmiljanja o posljedicama jednog
takvog ina, kad se istup p ravi moda u pogrjeno vrijeme, suprotno
zahtjevu trenutka, pa - bilo na svoj u tetu, ili korist!
*
*
1 98
------------
Ne
dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne biprijekor zasluio i
bez iega ostao! (El-Isra', 29). J oni koji, kad udjeijuju, ne rasipaju i ne
krtare, vese u tome dre sredine! (El- Furqan, 67) ljedite i pijte, samo
ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju! (El-A' raf, 3 1 ).
Sebinost je, pak, pokuena karakterna crta. Ona proishodi iz
negativnog miljenja i slabosti due (nefs}, a dodatno ga pothranjuje
ejtansko straenje sve dok ovjek ne postane uznemiren u smislu da
nad neim stane drhtati, da prema tom neem bude halapljiv, iz ega
se izrodi brana prema troenju toga, strah da se ne ostane bez njega,
*
*
Ajer Korkurovom prijevodu glasi: "ovjek je, uistinu, stvoren malodunim: kad ga
1 99
200
KNJIGA O DUI
201
86
202
Tj. dok je prisutnima kazivao o svom neobinom nonom purovanju (isra') do Jerusale
ma, a odade i u nebeske visine (mi'rad), koje se dogodilo godinu dana prije preseljenja u
Medi nu, dakle nakon dvanaest godina poslanike misije u Mekki. Naime, na insistiranje
Ebu Oehla, jednog od najeih Poslanikovih oponenata u Mekki, da im opie H ram
KNJIGA O DU I
88
203
'"
otpremio jednu vojsku i na njeno elo postavio ovjeka po imenu Sarija. Tako je Omer
jedanput driao govor i iznenada stao vikati: "Sarija, brdu!" To je viknuo tri puta i kasnije,
kad je stigao glasonoa te vojske, Omer ga je upitao kako su proli. "Voo pravovjernih",
kazao je on, "bili smo ve poraeni kad smo zauli neki glas koji je tri puta viknuo: "S:irija,
brdu!" Mi smo, zatim, svoja leda okrenuli brdu i Allah je njima nanio poraz!" (Nav. prema:
Ddaluddin es-Sujiiti, "Povijest halifa", izdava: NIO "Novi Kevser", 2003., str. 2 1 1 )
O n je, naime, bio jedan od glavnih generatora medumuslimanskog sukoba, poznatog
kao Bitka oko deve, koji se dogodio u Basri 36. h. godine, u kojoj je aktivno uee uzela
i Poslanikova ena Aia, stavivi se na stranu oponenata halife Alija ibn Ebu Taliba.
204
KNJIGA O DUI
205
mi:
'"
206
Zinaluk (ar. zina) - blud. U jednom l'oslanikovom, a.s., hadisu kojeg. u razliitim
varijacijama biljee: Buhari, Ebu Davud, Ahmed i Bejheqi, stoji da je svakom ovjeku
dosuen njegov udio u zinaluku. ''Allah je", kae se u had isu, "ovjeku propisao njegov
udio u zinaluku i teko da ovjek moe izbjei taj svoj udio. Tako je zinaluk oiju - gle
danje, zlnaluk jezika - govorenje, a dua ( nds) prieljkuje i udi. No sve to potvruje,
ili ne potvruje. polni organ!"
KNJIUA O DUI
"Zar ima objave i nakon Boijega Poslanika, s.a.w.s. ?!", upitao sam
ja, kae dotini ashab, nata je on rekao: "Nema, ali ima razboritost,
imaju znaci i stvarna pronicljivost!"
Eto, takva je proniclj ivost. To je svjedo koje Allah ubaci u srce,
pa se u njemu pojavi neki smisao, te i bude tako kako se pojavilo
u njemu - to se potom proslijedi do oka, pa ono tada vidi ono to
drugo oko ne vidi.
*
*
9.1
207
208
KNJIGA O DUI
------
Tefko onima
ija su srca neosjetijiva kadse spomene Allah! (Ez-Zumer, 22); Potom srca
vafa otvrdnufe, kao kamen ilijo tvrda postae! (El-Beqare, 74); Da bi
uinio ono to je ejtan ubacivao kufnjom za one u ijim srcima je bolest
i za one ija su srca okorjela! (El-Hadd, 53)
J da
209
b)
e)
Kod Korkuta stoji: "i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju (el-bagju)", to
je samo jedno od znaenja rijei "bagjun", upotrijebljene u navedenom aj ecu. Mi smo
se, slijedei autorovu intenciju, opredijelili za gornji prijevod s obzirom na kontekst
govora. Inae, rije "bagjun" znai jo i: prijestup. ncpravinosc, nasilje i sl.
210
KNJIGA O DUI
je! (El-Beqare, 2 1 8)
U poznatom hadisu naznaava se da su nosioci Prijestolja Boije
ga ('Ar) etverica: dvojica od njih govore: Slavljen neka si, Gospodaru
na, Tebi pripada svaka hvala: hvala na blagosti koja Ti slijedi znanje!,
a druga dvoj ica: Slavljen neka si, Gospodaru na, Tebi pripada svaka
hvala: hvala za oprost, koji Ti slijedi mo!
Tako i Isa, a. s., kae: Ako ih kazniJ,
21 1
212
KNJIGA O DUI
21 3
214
KNJIGA O DUI
215
Uzvieni kae: l samo e onaj koji Allahu srca zdrava95 dade spaen
koje zahvaaju bolesna srca, kakve su npr. , sumnj iavost, koja nalae
povoenje za fikcijom (zann), i strasnost, koja nalae povoenje za
svim onim za im due ude. Zdravo srce je, prema tome, ono koje
je sigurno i od jednog i od drugog.
*
*
.,.
216
Kod Korkuta stoj i : "srca ista dode", to j e samo j edn o od 1.nacnja rijei "selim", koja
u doslovnom prijevodu znai: zdrav, ro je u ovom kontekstu i primjerenije.
' Ubudijjer - dosl.: potinjenost, pokornost, ropski odnos; sve ono ime ovjek izraava
svoju pokomost Bogu.
KNJIGA O DU I
-------
za
mu je nuno.
nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog
mjesta dode, nita ne nade - a zatei e da ga eka kraj njega Allahova
kazna i On e mu potpuno isplatiti raun njegov jer Allah veoma brzo
obraunava! (En-N ur, 39)
Opisujui one zavedene Uzvieni kae: Reci: "Hoete li da vas
izvijestimo o onima koji e biti najvei gubitnici u pogledu svojih djela,
iji e trud na Ovome svijetu izgubljen biti, dok e oni raunati da ine
dobro?.'' (El-Kehf, l 03- 1 04) Naime, kada takvima s oiju bude ski
nut pokrov i stvari im se ukau u njihovoj pravoj naravi, oni e tada
shvatiti da zapravo nisu bili ni na emu:
Od Allaha e im se ukazati
(Ez-Zumer, 47)
Pa kad
bi zaboravili ono ime su bili opominjani, Mi bismo im kapije svega
')7
217
otvorili, i kad bi se oni onome Ito imje dato obradovali, iznenada bismo
ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili! (El-En'am, 44)
Ovo je jedna od najveih zavodljivosti, naime kada vidi kako ti
On dodjeljuje Svoje blagodati, sve jednu za drugom, dok ti postupa
onako kako On ne voli.
Sejtan je zaduen za zavoenje a, s druge strane, zavoenje je
i u samoj naravi due sklone zlu ( nefs emmarah), pa kad se sjedine
ponikla elja i razuzdanost - a ponikla elja je u potrebi za jo ne
im, dok je ejtan veoma zavodljiv - i dua obmanuta, tada ne bude
nikakva nesuglasja. Ta, upravo su ejtani ti koji su obmanuli one
zavedene u pogledu Allaha - oni su im, uz sve one njihove postupke
koj i izazivaj u srdbu i bijes Allahov, raspirivali nade u Njegov oprost,
Njegovu tolerantnost, oni su im najavljivali pokajanje, kako bi im se
srca smirila, a potom ih podsticali na odgodu tog pokajanja sve dok ih
smrtni as ne bi iznenadio, kad bi bili uzeti u svom najgorem stanju.
Uzvieni kae:
da e ikada Smak
218
KNJIGA O DUI
Oni koji
vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom Putu, oni se mogu nadati
(reda'ljerdime) Allahovoj milosti! (El-Beqare, 2 1 8)
Tako Uzvieni zasunjuje izgledno nadanje pred svima drugima
osim pred dotinima. Oni pak zavedeni kau: Oni koji su zapostavili
Njegove naredbe, koji su prekrili Njegove zabrane i slijedili ono to
izaziva Njegovu srdbu i zaobilazili ono s ime je On zadovoljan - eto,
to su oni koj i se nadaju Njegovoj milosti.
To nije nita novo u zavodlj ivosti nefsa i ejtana. Prema tome,
nadanje pripada onome ovjeku ije j e srce ispunjeno vjerovanjem
u Allaha i u Sudnji dan, uslijed ega pred svojim oima ima jasnu
predstavu sve one Boanske poasti i Njegova Denneta koje m u je
Uzvieni Allah obeao, prema kojima se naklonilo srce sa udnjom i
brinou. Takav je slian onome koji istee svoj vrat prema neemu
to trai, a to se nalo u njegovu vidokrugu. Znak pravog nadanja
jest taj da se onaj koji se nada boji da mu ne izmakne Dennet, da mu
ne promakne njegov udio u njemu na nain da se kloni svega onoga
za ta se boji da bi mu moglo biti prepreko m za ulazak u nj .
219
220
KNJIGA O DUI
Tako kod njega udu dvojica ljudi i jedan od njih se prema njemu
postavi iskreno, s povjerenjem i naklonou, ne isprobavajui pri
mijeniti prema njemu kakvu varku, prevaru ili spletku, i proda mu
svu svoju robu, a prema njegovim slugama i slukinjama se postavi
dostoj no, kako i dolikuje, pa kad mu god dode s nekom svojom
robom izabere za nj onu najljepu, koja mu je najdraa; ako je pak
bude pravio svojim rukama, uloit e kraj nji napor da je to vie
uljepa i dotjera, uinivi tako da unutranjost toga bude ljepa od
njegove vanjtine, primivi isplatu od onog od koga mu je on naredio
da uzme, povodei se za napucima posrednika izmedu njih dvojice u
onoj mjeri u kojoj on to zatrai od njega: na nain, u obliku, u formi,
u vremenu i u svemu drugome to se odnosi na to.
Drugi kod njega ude s najmizernijom robom koj u je mogao
pronai, koju nije oistio od karta i u pogledu koje nije bio iskren,
nije se drao u vezi s njom onoga to mu je rekao vladarev tuma i
izaslanik izmedu njega i trgovaca i zanadija, ve se s njom odnosio
onako kako su ga nosili njegovi porivi; uz to, i varao je vladara u nje
govoj kui, budui je bio izvan njegovog vidokruga, pa mu se nita
ne dopadne, a da ga ne prevari u tome, i ne bude niti jedne vladareve
svetinje, a da on svoj pogled ne prui prema njoj i ne potrudi se da
je povrijedi, i ne bude niega to izaziva vladarevu srdbu a da on to
ne poini ako je imao mogunosti za to. Tako njih dvojica postupaju
jedno vrijeme, a zatim bude reeno: Vladar e danas izii pred one s
kojima je korespondirao da s njima svede obraun i da im da ono to
im pripada. Tako ta dvojica stanu pred njega i on se prema svakom
od njih ponese na zasluen nain.
Eto, razmisli o ova dva primjera, jer oni vjerno izraavaj u stvar
nost. Tako je onaj koji gaji osnovanu nadu ustvari onaj ije se i srce
usmjerilo prema Dennetu, nakon to se on naao pred njegovim
221
222
KNJIGA O DUI
223
99
224
KNJIGA O DUI
22.5
Neki
od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu fto objavljujemo tebi!
(El-Ra'd, 36).
Prema tome, ako se sljedbenici ranijih objava raduju Objavi, tim
prije joj se raduju Allahovi tienici (evlija') , sljedbenici Njegovoga
Poslanika. Uzvieni kae: A kad bude objavljena neka sura,
ima ih koji
govore: "Kome je od vas ova uvrstila vjerovanje, i oni se raduju!" (Et
Tewba, 1 24) Jo kae: Reci: "Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti
raduju, to je boye od onoga fto gomilaju!" (]unus, 58)
Ehu Se'id el-Hudri kae: "Allahova blagodat - to je Kur'an;
Njegova milost - to je injenica da vas je uinio njegovim sljedbe
nicima!"
El-Hilal ibn Jesaf kae: "Allahova blagodat i milost - to je islam
kojem vas je naputio; Kur'an kojem vas je poduio bolji je od zlata
i srebra koje gomilate".
Ibn 'Abbas, El-Hasan, Qatada i veina komentatora Kur'ana stoje
na stanovitu da se pod izrazom 'Allahova blagodat' misli na islam, a
pod izrazom ' Njegova milost' na Kur'an. Prema tome, rije je o ra
dosti srca, to je znak vjerovanja, neto za ta e ovjek biti nagraen
- injenica da se on tome raduje sugerira da je on time zadovoljan.
S tavie, to je i vie od samog zadovoljstva: radovanje tome sukladno
je ljubavi prema njemu.
Radost je usrvari posljedica dosezanja onoga to se voli i upravo
u onoj mjeri u kojoj se to 'neto' voli, u toj mjeri se i raduje njegovu
postignuu. Proizlazi da je radovanje Allahu, Njegovim imenima,
226
KNJIGA O DUI
227
228
KNJIGA O DUI
radost kad se, upravo njoj, trai dozvola njezina Gospodara, njezina
zatitnika i voljenoga, kad ona zastaje pred Njim i On joj doputa
da Mu uini seddu, i ona mu seddu uini, zatim Njega, uzvie
noga, uje kako govori: " Registar djela njegovih zavedi te me' one u
Illijj unu!" Potom bude odveden pa vidi Dennet, vidi svoje mjesto u
njemu i sve ono to mu je Allah pripremio, susretne svoje prijatelje
i rodbinu koji mu se obvesele i obraduj u, i kojima se on obraduje
onako kako se obraduje onaj koji doe svojoj eljadi nakon dugoga
izbivanja i zatekne ih u lijepom stanju; doe im na najljepi nain
na koji moe doi putnik!
Sve to bude prije one najvee radosti u Danu oivljavanja tijela, kad
e sjediti u hladu Prijestolja Boijega ('Ar) i piti iz dennetskoga vrela
(Havd) , kad e knj igu svojih djela uzeti svojom desnom rukom, kad
mu njegova djela na Boi joj Vagi budu teka, a lice njegovo bijelo, kad
njemu bude dato potpuno svjetlo dok drugi ljudi budu bili u tami, kad
most dehennemski pree bez prepreke i stigne do vrata dennetskih,
kad mu se za vrijeme stajanja Dennet primakne, a uvari dennetski
doekaju ga s dobrodolicom, selamom i radosnim nagovjetaje , kad
doe do svojih odaja, svojih dvoraca, supruga i priljenica.
I nakon toga - jo jedna radost koj u nije mogue vrjednovati,
koja se ne moe iskazati, pred kojom se gube sve ove radosti - radost
koju e osjetiti oni iskreni sljedbenici Poslanikova Sunneta - ona
e se pojaviti onda kad iznad sebe ugledaj u Lice Gospodara svoga,
Uzvienog, Plemenitog, koji e ih pozdraviti, obratiti im se i razgo
varati sa njima:
bijae bit:
Stog'prui korak koliko moe, i zapni dobro - nee! li sti'
do Onog koji obilne dare daje!
229
230
KNJI UA O DUI
231
JUO
232
KNJIGA O DUI
233
Oni ele da se vi
vratite u nevjernike kao to su i oni nevjernici, pa da onda budete isti!
(En-Nisa, 89) Jo kae: Mnogi sljedbenici Knjige ele da vas, nakon
to stepostali vjernici, vrate u nevjernike, sve iz zavisti svoje, i to nakon
to im je istina postala jasnom! (El-Beqare, l 09)
Prema tome, zavidljivac je neprijatelj svake blagodati i on iskreno
eli da bez nje ostane onaj kome on zavidi, onako kako je bez nje ostao
on, dok takmac nastoji sustii svaku blagodat, iskreno je elei postii u
cijelosti, kao to eli da je ima i onaj s kim se u tome natjee. On se,
234
KNJIGA O DUI
235
236
Kod Korkuta stoji: "u enama naim". Meutim, budui da izraz zewd (pl. ezvad)
oznaava svakog od dva inioca brane zajednice, tj . kako mukarca, isto tako i enu,
drimo da je primjerenije taj izraz prevesti kao gore.
KNJIGA O DU I
koji su upuivali
po NaJoj zapovijedi, s obzirom da su strpijivi bili i vrsto vjerovali u ajete
Nafefl02 (Es-Sedda, 24)
Dakle, njihova molba da ih Allah uini predvodnicima onim
bogobojaznim zapravo j e molba da ih povede Pravim putem, da ih
naputi ispravnom stazom i otvori im kapije svih korisnih znanja
i dobrih djela, kako u onom to pokazuju , tako i u onom to ne
pokazuju, ime se takvo predvodnitvo jedino i moe postii.
Vidi kako Uzvieni takve vezuje za ime Er-Rahman (Svemilo
snik) - uzviena neka je veliina Njegova! - kako bi Njegova stvorenja
znala da su oni to postigli samo zahvaljujui milosti Njegovoj , isto
Njegovoj dareljivosti i blagodarnosti. Obrati panj u na to da su za
takve, u ovoj suri, kao nagrada predviene odaje, tj . visoka mjesta
u Dennetu. Naime, budui da vodea pozicija u vjeri, kao takva,
spada u visoke stupnjeve - tavie, to su najvii stupnj evi koje jedan
ovjek uope moe postii u vjeri - to je i nagrada koja ga u Dennetu
sljeduje za to: visoko mjesto!
Stvar je sasvim razliita kod tenje za vladajuom pozicijom, jer
oni koji tee k tome tim svojim nastojanjima pokuavaju postii svoje
102
Ajet u Korkurovom prijevodu glasi: "Izmedu njih smo Mi vode odreivali i oni su,
odazivajui se zapovijedi Naoj, na Pravi put upuivali, jer su strpljivi bili i u dokaze
Nae vrsto vjerovali!"
237
--
-------
238
KNJIGA O DUI
ih ne voli ni Uzvieni.
Znak ovakvog voljenja i mrnje "zarad Boga" jeste taj da se
ovjekov prijezir onoga koga i Allah prezire nikada nee preobraziti
u ljubav prema njemu uslijed nekog njegovog dobroinstva prema
njemu, uslijed kakve usluge koj u mu dotini uini ili izie ususret
nekoj njegovoj potrebi, niti e se ikada njegovo osjeanje ljubavi
prema nekom Allahovom miljeniku preobraziti u mrnju ukoliko ga s
njegove strane snae neto neprijatno i, svjesno ili nesvjesno, bol mu
prouzroi. U takvim situacijama on e uvijek Allahu biti pokoran, te
postupke e tumaiti primjereno i vezivati ih za Allaha, nastojat e
ostati postojan u tome ili e, kao neko ko je nepravedno postupio,
ustuknuti i pokajati se.
Sva vjera u osnovi se temelji na etiri naela: na ljubavi i mrnj i i,
posljedino, na injenju i neinjenju . Vjerovanje onoga ija je ljubav
i mrnja, injenje i neinjenje posveeno Allahu upotpunjeno je tako
da kada neto voli to voli zarad Allaha, kad neto mrzi to mrzi zarad
Allaha; kad neto uradi uradi to u ime Allaha, kad neto ostavi to
ostavi zarad Njega. Onoliko koliko od tog etveroga bude manjkalo
kod ovjeka, upravo toliko mu manjka i vjerovanja i vjere.
Stvar je razliita u pogledu "voljenja uz Boga", kojega imaju dvije
vrste: jedna zadire u samo naelo izraavanja Boije jedinosti (tewhid)
i ona se smatra mnogobotvom, dok druga zadire u iskrenost i ljubav
prema Allahu i ne izlazi iz okvira islama.
Prva vrsta: to je, naprimjer, lj ubav koj u mnogoboci gaje prema
svojim kumirima i svoj im idolima. Uzvieni kae:
umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao fto se Allah voli! (El-Be
qare, 1 65)
Ti mnogoboci, naime, vole svoje kumire, svoje kipove i svoja
boanstva, uz Allaha, jednako kako vole i Allaha. Posrijedi je gajenje
ljubavi prema neemu za ta se dri da ima neke boanske prerogative
i mo zatite, to rezultira strahom od njega, nadom, oboavanjem
i obraanjem njemu.
Takva ljubav je, prema tome, isto mnogobotvo, koje Allah nee
oprostiti, i ne moe se imati istinsko vjerovanje (iman) bez osude tih
lanih boanstava (endii.d) , bez nji hova preziranja i preziranja onih
njima odanih, bez osjeaja neprijateljstva prema njima i borbe pro
tiv njih. Upravo je zato Allah i slao sve Svoje poslanike, objavio sve
svoje objave, stvorio Dehennem za one koj i u sebi budu njegovali
ta mnogoboaka osjeanja, a Dennet za one koji se budu borili
protiv njih, koji su u Njegovo ime i za Njegovo zadovoljstvo bili
nepomirljivi prema njima.
Ko, dakle, bude oboavao bilo ta, sve od Allahova Prijestolja pa
do samoga dna Njegove Zemlje, smatrat e se da je, umjesto Allaha,
sebi uzeo drugog boga i zatitnika i da je, pored Njega, stao oboavati
jo nekoga - ma ko on bio - te ga se urgentno mora odrei.
Druga vrsta: voljenje onoga to je Allah ljudima uinio milim,
kakve su ene, sinovi, zlato, srebro, rasni konj i , stoka, etva i sl. , to
ovjek voli strasno, kao gladan hranu i edan vodu.
Takvog voljenja imaju tri vrste:
a)
240
KNJIGA O DUI
e)
241
242
KNJIGA O DUI
------ -------
KNJIGA O DUI
-------
245
----
246
KNJIGA O DUI
247
248
KNJIGA O DUSI
249
------- -----
250
-----
KNJIGA O DUI
251
KNJIGA O DUI
254
KNJIGA O DUI
su: "Kako bismo mogli jesti ono to smo mi usmrtili, a ne jesti ono
to je usmrtio Allah!?"
Oni koji su izili iz okvira Boijih zakona izjednaili su ono to
je dozvoljeno s onim to je zabranjeno; rekli su: "I ovu je enu Bog
stvorio, kao i ovu! I ovu ivotinju je On stvorio, kao i ovu, pa kako
jedno moe biti dozvoljeno, a drugo zabranjeno?!" l sjedinili su Al
lahove miljenike, i ejtanove miljenike, a onda su doli panteisti i sve
poravnili, sve uinili jednim; rekli su: "To je sve Allah, osim kojeg
drugog boga nema!" Autor njihovih bilj ura, i njihovih svetih tekstova,
stao je nauavati da je Objava itaka, ne razluivaka:
l sveje samo jedan jedincat niz,
255
KNJIGA O DUI
257
258
KNJIGA O DUI
2 59
KNJIGA O DUI
*
*
106
262
U Korkucovom prijevodu ajec glasi: "Od cebe ne zavisi (da li e On pokajanje njihovo
primici ili e ih na muke scavici)!"
Hadis biljeie: Buhari, Muslim, En-Nesai i Ahmed u svom "Musnedu".
KNJIGA O DUSI
Allah samo spomene, gre se srca onih koji koji u Onaj svijet ne vjeruju,
a kad se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih
radost obuzme! (Ez-Zumer, 45)
*
*
263
KNJIGA O DUI
lO?
265
koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni epostii
ono to budu eijeli! (En-Niir, 52), zatim: Osim vjernika, koji molitve
svoje budu na vrijeme obavija/i, i oni u ijim imecima bude odreden
dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi, i oni koji u Onaj svijet
budu vjerovali, i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali - a
od kazne svoga Gospodara niko nije siguran - i oni koji stidna mjesta
svoja budu uvali i ivjeli jedino sa enama svojim ili sa onima koje
su u vlasnitvu njihovu - oni, doista, prijekor ne zasluuju - a oni koji
trae izvan toga, oni u grijeh upadaju, i oni koji povjerene im amanete
budu uvali i obaveze svoje ispunjavali, i oni koji dug svjedoenja svoga
budu izvrali, i oni koji molitve svoje budu revnosno obavija/i - oni e u
dennetskim baJama biti poaeni! (El-Me'arid, 22-35)!, te u rije
ima: Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu
obavijaju, i trae da se ine dobra djela, a od nevaijalih odvraaju i
A/tahovih propisa se pridravaju! (Et-Tewba, 1 1 2)
266
KNJIGA O DUI
lOR
Sedam ponavljajuih - kur'anska sintagma. Prema veini strunjaka pod tim sc misli na
sedam prvih ajeta u Kur'anu, koji ine uvodn u suru - Fatihu.
267
268
U Korkutovom prijevodu ajet glai: "A oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi trebaju
biti samo oni koji se Allaha boje, ali veina njih ne zna!" Naime, Korkut je iao za rim
da se prisvojna zamjenica za tree lice hu (njega, njegov) u rijei (UJ!ijar-hu odnosi na
asni hram, a ne na Allaha, kako to smatra autOr.
KNJIGA O DUI
liO
270
KNJIGA O DUI
------
lli
zn
KNJIGA O DUI
-----
Sadraj
Rasprava sedamnaesta:
DA Ll DUA POSTOJ I O DVAJ KADA
I LI JE STVORENA, NASTALA?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .
Rasprava osamnaesta:
DA LI SU D UE STVO RENE PRIJETIJELA,
I LI PAK N J I H OVO STVARANJE SLI J ED I
S1VARANJE TIJELA?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
33
Rasprava devetnaesta:
TA JE USTVARI DUA?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
75
Rasprava dvadeseto:
DA Ll IZRAZI NEFS I RUH
OZNAAVAJU ISTU ESENCIJU
I LI SU TO DVIJE RAZLIITE STVARI?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
153
. . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . .
161
273