INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

PRAVNI FAKULTET

Seminarski rad iz predmeta

Krivino pravo
Tema: Umiljaj i vrste umiljaja

Mentor:
Doc.dr.sc
Sead Milanovi

Student:
Bikovi Arnad

Travnik, Decembar 2014 godine

Sadraj:
1. Uvod.. .3
2. Umisljaj...4
3. Vrste umisljaja
3.1 Direktni umisljaj.5
3.2 Eventualni umisljaj.6
4. Odgovornost i kaznjvost za djela ucinjena sa umisljajem...7
5. Posebne vrste umisljaja
5.1 Dolus antecedens i dolus subsenques..8
5.2 Dolus repetinus i dolus praemeditatus.8
5.3 Dolus determinatus i dolus indeterminatus..8
5.4 Dolus generalis i dolus specialis...8
6. Zakljucak..9
7. Literatura..10

1. UVOD
Da bi govorili o umisljaju kao jednom od dva osnovna oblika krivnje prvo je potrebno
nesto da kazemo o samom pojmu krivnje (vinosti). Vinost (krivnja) je psihicki odnos
ucinitelja prema svom djelu. Taj psihicki odnos se izrazava u postojanju svjesti o
radnji, posljedici, uzrocnom odnosu izmedju radnje i nastupjele posljedice te svjesti o
svim okolnostima ucinjenog krivicnog djela, kao i u postojanju htjenja ili pristajanja
na proizvedenu posljedicu. Ovako shvacen pojam krivnje predstavlja subjektivni
elemnat krivicnog djela. Ona je spona koja povezuje uciniteljevu psiholosku licnost sa
djelom kao objektivnom pojavom koja je izrazena u spoljnom svjetu. Krivnja je nuzna
pretpostavka za postojanje krivicne odgovornosti i kaznjivosti. Da bi ucinitelj
krivicnog djela mogao biti kaznjen za to djelo, on mora da ima odredjeni psihicki
odnos prema tom djelu kao svom ostvarenju. Ako takvog odnosa nema onda nema ni
krivicne odgovornosti, pa stoga ni kaznjivosti. Ucinitelj je krivicno odgovoran ako je
krivicno djelo ucinio sa umisljajem ili iz nehata. 1 Iz ovog proizilazi da se krivnja javlja
u dva osnovna oblika, kao umisljaj i nehat.

1 Krivini zakon BiH

3

2. UMILJAJ
Umisljaj (dolus) je svjesno i voljno ostvarenje krivicnog djela. To je najizrazitiji i
najvisi oblik krivnje kroz koji se najpotpunije izrazava psihicki odnos ucinitelja prema
djelu kao svom ostvarenju, njegov stav prema posljedici kao promjeni na objektu
napada koju je on prouzrokovao ili doprinio njenom prouzrokovanju. Za krivicno
djelo ucinjeno sa umisljajem uvjek se odgovara i kaznjava.
U pravnoj teoriji se razlikuje vise shvatanja o pojmu i sadrzaju umisljaja, i to teorija
svjesti, teorija volje, i kompromisna teorija.
Prema teoriji svjesti (teoriji predstave ili intelektualistickoj teoriji) umisljaj postoji
kada je ucinitelj bio svjestan da ce svojom radnjom prouzrokovati posljedicu. Umisljaj
je, dakle, svjestodnosno znanje, predstava o obiljezjima krivicnog djela, tj. Svjest o
radnji, uzrocnom odnosu izmedju radnje i posljedice i drugim okolnostima koje cine
obiljezja bica odredjenog krivicnog djela.
Prema teoriji volje (voluntaristickoj teoriji) umisljaj postoji kada je ucinitelj htio
nastupanje predvidjene posljedice. Umisljaj je, dakle htjenje, zelja da nastupi
posljedica. Samo predvidjanje posljedice, makar ono bilo i izvjesno, nije odlucno za
postojanje umisljaja, ako nema htjenja. Prema tome, nema umisljaja i pored postojanja
svjesti o posljedici ako ucinitelj nije htio njeno nastupanje.
Kompromisna teorija je zadrzala osnovne koncepcije oba navedena shvatanja, ali je
odbacila njihove krajnosti. Po ovoj teoriji umisljaj postoji ako postoji svjest i htjenje,
odnosno pristajanje na posljedicu. Ovakvo posmatranje voljnog elementa kao htjenja i
pristajanja omogucilo je da umisljaj dobije realni sadrzaj i da se jasno razgranici od
nehata. Za postojanje umisljaja potrebno je da postoje i svjesni i voljni elemenat.
Svjest se izrazava u znanju, predstavi o svim stvarinim okolnostima krivicnog djela, a
volja u htjenju ili u saglasavanju sa ostvarenjem djela tj. u htjenju posljedice djela ili
saglasavanju sa njenim nastupanjem. Ako nedostaje jedan od ovih elemenata onda
nema ni umisljaja.
Krivicno djelo je ucinjeno sa umisljajem kad je ucinitelj bio svjestan svog djela i htio
njegovo ucinjenje ili kad je bio svjestan da usljed njegovog cinjenja ili necinjenja
moze nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Iz ove
definicije proizilazi da krivicni zakon u BiH usvaja kompromisnu teoriju, polazeci od
cinjenice da se elementi svjesti i volje preplicu u psihickom odnosu ucinitelja prema
svom djelu i da se umisljaj ne moze shvatiti na osnovu postojanja samo svjesti ili samo
volje. Prema tome da bi postojao umisljaj potrebno je da postoje svjest i volja tj. i
intelektualni i voluntaristicki elementi.2

2 Cl. 35 KZ BiH, cl. 37 KZ FbiH, cl. 37 KZ BDBiH, cl. KZ RS

4

3. VRSTE UMISLJAJA
Svi navedeni krivicni zakoni u opcem djelu razlikuju dvije vrste umisljaja, direktni i
eventualni umisljaj dok u posebnom djelu predvidjaju i trecu vrstu umisljaja- umisljaj
na mah kod dva krivicna djela: ubistva na mah i teske tjelesne povrede na mah.
3.1 DIREKTNI UMISLJAJ
Direktni umisljaj postoji kad je ucinitelj bio svjestan svog djela i htio njegovo
ucinjenje. Da bi postojao direktni umisljaj neophodno je da kod ucinitelja postoje
svjest o djelu i htjenju djela, tj. da postoje i intelektualni i voluntaristicki elementi u
odnosu na ucinjeno djelo.
Svjest o djelu znaci da ucinitelj ima znanje, odnosno predstavu o radnji i posljedici u
prirodnom smislu, o uzrocnoj vezi izmedju njih, o objektu i drugim okolnostima koje
cine obiljezja bica krivicnog djela kao sto su mjesto, vrjeme, nacin i sredstva ucinjenja
krivicnog djela. Za direktni umisljaj nije uvjek nuzno da postoji svjest ucinitelja o
pravnoj kvalifikaciji stvarnih cinjenica kao sto je potrebna svjest o protivpravnosti
djela jer se polazi od zakonske pretpostavke da svaka uracunljiva osoba moze da
procjeni drustveni i pravni znacaj djela.
Htjenje djela postoji kad je ucinitelj htio nastupanje predvidjene posljedice djela
odnosno kada je ucinitelj preduzeo radnju ucinjenja ( u smislu cinjenja ili necinjenja)
sa ciljem da ostvari posljedicu na objektu napada koja predstavlja obiljezja bica
krivicnog djela predvidjenog u zakonu (npr. ubistvo iz ljubomore, ili ubistvo iz
osvete). Ucinitelj takodje pri ovom obliku umisljaja hoce nastupanje i one posljedice
koje treba da posluzi kao za sredstvo za ostvarenje glavne posljedice tkzv. prethodne
posljedice (npr. ubistvo radi nasljedstva ubijenog, ili falscifiranje isprave radi
dobijanja zaposljenja). Takodje htjenje ucinitelja obuhvata i onu posljedicu koja nuzno
nastaje uz glavnu posljedicu na koju je usmjerena radnja, tkzv. uzgredna posljedica
(npr. osoba A sa umisljajem da lisi zivota osobu B baci ekspolozivnu napravu u
prostoriju u kojoj se osim osobe B nalaze i osobe C i D ).Ucinitelj je htio posljedicu i
onda kad je svjestan da ce izvjesna daljna posljedica nastupiti po ostvarenju njegove
svrhe ( npr. ubistvo majke koja doji novorodjeno djete, ili ubistvo lijecnika koji jedini
svojom strucnoscu moze trenutno spasiti odredjenog pacijenta).3

3 Krivicno pravo BiH,Opci dio,Borislav Petrovic,Dragan Jovasevic, (Sarajevo,2005g.) str.

225
5

3.2 EVENTUALNI UMISLJAJ

Eventualni umisljaj postoji kada je ucinitelj bio svjestan da usljed njegovog cinjenja,
odnosno necinjenja moze nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno
nastupanje. Za razliku od direktnog umisljaja ovdje su elementi svjesti i volje slabije
izrazeni. i ova se vrsta umisljaja sastoji iz dva elementa. To su: svjest o mogucnosti
nastupanja posljedice i pristajanje na posljedicu.
Svjest o mogucnosti nastupanja posljedice postoji kada ucinitelj predvidja da iz
njegove radnje moze da nastupi zabranjena posljedica. Ovdje ne postoji u pogledu
posljedice sigurnost i izvjesnost vec samo mogucnost njenog nastupanja. Svjest o
mogucnosti nastupanja posljedice treba da obuhvati sve stvarne okolnosti koje cine
obiljezja bica krivicnog djela tako da u pogledu sadrzine svjesti nema razlike izmedju
direktnog i eventualnog umisljaja vec se ona ogleda u intenzitetu, stepenu svjesti.
Postojanje svjesti o mogucnosti nastupanja posljedice znaci da ucinitelj krivicnog
djela ne predvidja posljedicu svog djela kao nesto sigurno i neminovno, pa ni kao
izvjesno, vec samo kao nesto sto je u izgledu, sto je prisutno kao opasnost. Najcesce
do eventualnog umisljaja dolazi zbog nedostataka u uzrocnom odnosu izmedju
preduzete radnje i posljedice cije se nastupanje predvidja tako da se ne vidi sigurno
nastupanje posljedice, vec se samo pretpostavlja njeno nastupanje.
Pristajanje na nastupanje posljedice. Za razliku od direktnog umisljaja gdje je voljni
element izrazen u htjenju predvidjene posljedice, kod eventualnog umisljaja on je
izrazen u pristajanju na njeno nastupanje. Pristajanje znaci saglasavanje ucinitelja sa
mogucim nastupanjem posljedice koja se neposredno ne zeli. Drugim rjecima
posljedica koja se predvidja kao moguca priznaje se kao svoja saglasavanjem sa
njenim nastupanjem.4

4 Krivicno pravo BiH,Opci dio,Borislav Petrovic,Dragan Jovasevic, (Sarajevo,2005g.) str.

226
6

4. ODGOVORNOST I KAZNJIVOST ZA DJELA UCINJENA SA UMISLJAJEM

Za krivicna djela ucinjena sa umisljajem uvjek se krivicno odgovara bez obzira na to
da li su ucinjena sa direktnim ili eventualnim umisljajem. Tu krivicni zakoni ne prave
razliku. No, zakon kad nekih krivicnih djela predvidja samo direktan umisljaj kao
oblik vinosti kada se namjera ( pribavljanja imovinske koristi, namjera nanosenja
stete) ili pobuda (osveta, koristoljublje) javljaju kao konstituivni elemenat bica tih
djela. Postoje i krivicna djela koja se mogu ucniti samo sa eventualnim umisljajem
(nesavjesno pruzanje ljekarske pomoci, nesavjesno postupanje pri spravljanju i
izdavanju lijekova, nesavjesno privredno poslovanje). Iako krivicni zakoni ne prave
razliku u kaznjavanju za djela ucinjena sa direktnim i eventualnim umisljajem, oblik
vinosti (u vidu stepena krivicne odgovornosti) predstavlja okolnost znacaja za
odmjeravanje kazne. U poredjenju sa eventualnim umisljajem direktni je tezi jer sadrzi
veci stepen krivnje.5

5 Krivicno pravo BiH,Opci dio,Borislav Petrovic,Dragan Jovasevic, (Sarajevo,2005g.) str.

226-227
7

5. POSEBNE VRSTE UMISLJAJA

Osim direktnog i eventualnog umisljaja koje poznaje krivicni zakon u opcem djelu i
umisljaja na mah koga poznaju zakoni u posebnom dijelu (kod ubistva na mah i teske
tjelesne povrede na mah), pravna teorija poznaje i druge vrste umisljaja.
5.1 DOLUS ANTECEDENS I DOLUS SUBSENQUES (CONSEQUENS)
Dolus antecendens (prethodni umisljaj) prethodi preduzimanju radnje ucinjenja.
Buduci da umisljaj mora prethoditi radnji ucinjenja, tako da ova vrsta umisljaja nema
poseban znacaj i izjednacava se sa opcim pojmom umisljaja. Dolus subsenques
(naknadni umisljaj) se javlja poslije ucinjenja krivicnog djela pa je bez uticaja na
stepen krivicne odgovornosti koja se utvrdjuje prema vremenu ucinjenja djela.
Naknadno odobravanje jednog nehatnog krivicnog djela ne moze ga pretvoriti u
umisljajno djelo. Naknadni umisljaj se moze uzeti samo kao okolnost kod
odmjeravanja kazne, jer on oznacava drzanje ucinitelja poslije ucinjenja djela.
5.2 DOLUS REPENTINUS I DOLUS PRAEMEDITATUS
Dolus repentinus je iznenadni umisljaj koji nastaje bez prethodnog razmisljanja o
krivicnom djelu. To je umisljaj na mah. Krivicni zakoni samo u dva slucaja poznaju
iznenadni umisljaj kao ublazavajucu okolnost i to kod ubistva na mah i teske tjelesne
povrede na mah. U ostalim slucajevima on moze biti od znacaja samo kod
odmjeravanja kazne. Dolus praemeditatus ili predumisljaj, postoji u slucaju kad je
odluka donijeta promisljeno, tj. kada je ucinitelj jedno duze vrjeme hladnokrvno i
detaljno razmisljao o djelu prije nego sto ga je ucinio. U nekim zakonodavstvima
predumisljaj se uzima kao najteza vrsta umisljaja, au drugim kao poostravajuca
okolnost.
5.3 DOLUS DETERMINATUS I DOLUS INDETERMINATUS
Dolus determinatus je odredjeni umisljaj koji postoji kada je ucinitelj ostvario onakvu
posljedicu kakvu je i predvidio. On odgovara pojmu i sadrzini direktnog umisljaja.
Dolus indeterminatus je neodredjni umisljaj koji postoji kada je ucinitelj predvidio
posljedicu ali samo u opcim okvirima.
5.4 DOLUS GENERALIS I DOLUS SPECIALIS
Dolus generalis postoji onda kada ucinitelj pogresno vjeruje da je preduzetom radnjom
proizveo onu posljedicu koju je htio, pa preduzima drugu radnju prema istom objektu,
ali u drugom cilju (npr. da ukloni tragove) I tek sa ovom drugom radnjom ostvaruje
zeljenu posljedicu za koju smatra da je proizveo prvom radnjom. Dolus specialis po
svojoj sadrzini obuhvata opci pojam umisljaja.6
6 Krivicno pravo BiH,Opci dio,Borislav Petrovic,Dragan Jovasevic, (Sarajevo,2005g.) str.
228
8

6. ZAKLJUCAK
Vinost (krivnja) je psihicki odnos ucinitelja prema svom djelu. Taj psihicki odnos se
izrazava u postojanju svjesti o radnji, posljedici, uzrocnom odnosu izmedju radnje i
nastupjele posljedice te svjesti o svim okolnostima ucinjenog krivicnog djela, kao i u
postojanju htjenja ili pristajanja na proizvedenu posljedicu. Krivnja se javlja u dva
osnovna oblika, kao umisljaj i nehat. Umisljaj, dolus, je redovni i tezi oblik vinosti. U
praksi se cesce susrecu umisljajna krivicna djela nego krivicna djela iz nehata.
Krivicna djela izvrsena sa umisljajem uvjek su kaznjiva dok se krivicna djela iz
nehaza izuzetno kaznjavaju samo kad je to zakon propisao. Po KZ BiH odredjeno je
da je krivicno djelo sa umisljajem kada je pocinilac bio svjestan svog djela i htio
njegovo izvrsenje ili kad je bio svjestan da usljed njegovog cinjenja ili necinjenja
moze nastupiti zabranjena posljedica ali je pristao na njeno nastupanje.

7. LITERATURA
Krivicno pravo BiH,Opci dio,Borislav Petrovic,Dragan Jovasevic, (Sarajevo,2005g.)
Krivicni zakon Bosne i Hercegovine
Krivicni zakon Federacije BiH
Krivicni zakon RS
Domae internet stranice (www.Wikipedija.com , www.scribd.org )

10