Primjena inenjerskih softverskih paketa

Predavanje 10: Rjeavanje elektrinih kola u

Matlabu

Doc. dr. Emir Skeji

Kratak pregled
(1)
(2)
(3)
(4)

Klasine metode
Algoritamski pristup
Implementacija algoritma
Primjeri

Elektrina kola
Najei problem u elektrinim kolima je raunanje
nepoznatih napona i struja.
Problem se svodi na rjeavanje sistema jednaina
Jednaine se piu na osnovu zakona o odranju energije
Jednaine se mogu formulirati na razliite naine, ali je
rjeenje jedinstveno (pod uslovom da su sve jednaine
linearne)

Rjeavanje kola metodom

konturnih struja
Ova metoda se zasniva na II Kirchoffovom zakonu, a
broj jednaina je sveden na broj zatvorenih petlji.
Procedura
1. Odabrati nezavisne konture
2. Oznaiti i orijentirati konture
3. Za svaku konturu napisati naponske jednaine prema II
Kirchoffovom zakonu
4. Ukoliko se u nezavisnoj grani nalazi strujni izvor tada se
sistem jednaina smanjuje za jedan budui da je
strujom tog izvora definirana jedna konturna struja
5. Odrediti konturne struje rjeavanjem sistema jednaina

Primjer: Metoda konturnih struja

Kratak pregled
(1)
(2)
(3)
(4)

Klasine metode
Algoritamski pristup
Implementacija algoritma
Primjeri

Metoda pogodna za algoritamsku

implementaciju
Kao nepoznate veliine tretiraju se naponi svih
vorova i struje naponskih izvora
Procedura
1. Odabrati referentni vor (obino zemlja) i oznaiti
preostalih (n-1) vorova. Oznaiti i struje kroz
strujne izvore.
2. Dodijeliti imena strujama kroz naponske izvore. Po
konvenciji oznaiti smjer struje od plusa ka
minusu.
3. Napisati jednaine za svaki vor prema I
Kirchoffovom i Ohmovom zakonu (kao funkciju
nepoznatih napona i struja). Struje koje izlaze iz
vorova oznaiti kao pozitivne.
4. Napisati naponske jednaine za svaki naponski
izvor (kao funkciju nepoznatih napona)
7
5. Rijeiti sistem jednaina

Primjer 1
Korak 1

Korak 4

Korak 2

Korak 3

Korak 5

Primjer 2
Koraci 1 i 2

Koraci 3 i 4

Korak 5

Primjer 3
Koraci 1 i 2

Koraci 3 i 4

Korak 5

10

Kratak pregled
(1)
(2)
(3)
(4)

Klasine metode
Algoritamski pristup
Implementacija algoritma
Primjeri

11

Opservacije
Primjer 2

Primjer 3

12

Formulacija krajnjeg sistema

Za kolo koje ima m naponskih izvora i n vorova imamo
A matrica je dimenzija (m+n)x(m+n)

G matrica dimenzija nxn, sadri samo provodnosti

Otpori vezani sa zemljom pojavljuju se samo na dijagonali

Otpori nevezani sa zemljom pojavljuju se na i van dijagonale

B matrica dimenzija nxm, sadri elemente 1, 0 i -1 u zavisnosti

kako su povezani naponski izvori
C matrica dimenzija mxn, je transponovana B matrica
D matrica dimenzija mxm, sadri samo nule

x vektor je dimenzija (m+n)x1 i sadri nepoznate

veliine
Prvih n elemenata su naponi u vorovima
Zadnjih m elemenata su struje naponskih izvora

z vektor je dimenzija (m+n)x1 i sadri poznate

veliine

Prvih n elemenata su ili nule ili algebarska suma struja

nezavisnih strujnih izvora
Zadnjih m elemenata su naponi nezavisnih naponskih izvora
13

Formulacija matrice G
Matrica G je dimenzija nxn i formulira se:
Dijagonalni element G(i,i) je suma svih konduktansi spojenih
na i-ti vor
Vandijagonalni element G(i,j) je negativna vrijednost
konduktanse koja povezuje vorove i i j

14

Formulacija matrica B i C
Matrica B je dimenzija nxm a formulira se na sljedei nain:
B(i,j) = 1 ukoliko je pozitivni izvod j-tog naponskog
izvora povezan na i-ti vor
B(i,j) = -1 ukoliko je negativni izvod j-tog
naponskog izvora povezan na i-ti vor
B(i,j) = 0 ukoliko j-ti izvor nije vezan za i-ti vor

Matrica C je transponovana B matrica

15

Formulacija matrice z
z je vektor dimenzija (m+n)x1
Za prvih n elemenata z(i) je jednak
Algebarskoj sumi struja nezavisnih strujnih izvora koje ulaze u i-ti
vor
0 ako niti jedan strujni izvor nije spojen na i-ti vor

Zadnjih m elemenata su vrijednosti napona naponskih

izvora

16

Ulazni parametri za MATLAB

program
Elektrino kolo se specificira u obliku MATLAB strukture koja
sadri sljedea polja:
R je matrica dimenzije broj_otpora x 3 opisuje
raspored i vrijednost otpornika
R(j,1) definira vrijednost j-tog otpora u omima (moe biti i simbolika
vrijednost)
R(j,2) je broj vora koji je lijevi prikljuak j-tog otpora
R(j,3) je broj vora koji je desni prikljuak j-tog otpora

V je matrica dimenzije broj_nap_izvora x 3 opisuje

raspored i vrijednost naponskih izvora
V(j,1) definira vrijednost j-tog naponskog izvora u voltima (moe biti
i simbolika vrijednost)
V(j,2) je broj vora na koji je spojen pozitivni izvod j-tog naponskog
izvora
V(j,3) je broj vora na koji je spojen negativni izvod j-tog naponskog
izvora

I je opciona matrica dimenzije broj_strujnih_izvora x 3

opisuje raspored i vrijednost strujnih izvora
I(j,1) definira vrijednost j-tog strujnog izvora u amperima (moe biti
i simbolika vrijednost)
I(j,2) je broj vora iz kojeg izlazi strelica j-tog strujnog izvora
I(j,3) je broj vora u koji ulazi strelica j-tog strujnog izvora

17

Programska implementacija
Program je implementiran u obliku dvije funkcije
[G,B,C,D,A] = amatrica(sistem)
Vraa matricu A elektrinog kola zajedno s njenim
komponentama

z = zmatrica(sistem)
Vraa vektor z poznatih varijabli elektrinog kola

Obje funkcije uzimaju kao parametar strukturu

sistem koja sadri polja R, V i opciono polje I (s
prethodnog slajda)
Dodatni parametar u strukturi je varijabla simb
koja ima vrijednost 1 ako se radi simbolika
analiza i 0 ukoliko se radi numerika analiza
elektrinog kola
18

Kratak pregled
(1)
(2)
(3)
(4)

Klasine metode
Algoritamski pristup
Implementacija algoritma
Primjeri

19

Primjer 1: Numerika analiza

primjer1num.m
R = [ 1000 1 2;
2000 2 0;
2000 2 0];
V = [ 12 1 0];
kolo.V = V;
kolo.R = R;
kolo.simb = 0;
[G,B,C,D,A] = amatrica(kolo);
z = zmatrica(kolo);
x = A\z;
disp('x = ');
disp(x);

V1 = 12 V
V2 = 6 V
I_V1 = -0.006 A

>> primjer1num
x =
12.0000
6.0000
-0.0060
20

Primjer 1: Simbolika analiza

primjer1sim.m
syms R1 R2 R3 V1 real
R = [ R1 1 2;
R2 2 0;
R3 2 0];
V = [ V1 1 0];
kolo.V = V;
kolo.R = R;
kolo.simb = 1;
[G,B,C,D,A] = amatrica(kolo);
z = zmatrica(kolo);
x = simple(A\z);
disp('x = ');
pretty(x);
>> primjer1sim
x =
[
V1~
]
[
]
[
V1~ R2~ R3~
]
[ --------------------------- ]
[ R2~ R3~ + R1~ R3~ + R1~ R2~ ]
[
]
[
V1~ (R3~ + R2~)
]
[- ---------------------------]
[ R2~ R3~ + R1~ R3~ + R1~ R2~]

21

Primjer 2: Numerika analiza

primjer2num.m
R = [1 1 2;
4 2 0;
2 3 0];
V = [6 3 2;
4 1 0];
I = [1 1 2];
kolo.V = V;
kolo.R = R;
kolo.I = I;
kolo.simb = 0;
[G,B,C,D,A] = amatrica(kolo);
z = zmatrica(kolo);
x = A\z;
disp('x = ');
disp(x);

V1 =
V2 =
V3 =
I_Vx
I_Vg

4 V
1.143 V
7.143 V
= -3.571 A
= -3.857 A

>> primjer2num
x =
4.0000
1.1429
7.1429
-3.5714
-3.8571
22

Primjer 2: Simbolika analiza

primjer2sim.m
syms R1 R2 R3 Vx Vg It real
R = [R1 1 2;
R2 2 0;
R3 3 0];
V = [Vx 3 2;
Vg 1 0];
I = [It 1 2];
kolo.V = V;
kolo.R = R;
kolo.I = I;
kolo.simb = 1;
[G,B,C,D,A] = amatrica(kolo);
z = zmatrica(kolo);
x = simple(A\z);
disp('I_Vx = ');
pretty(x(4));

>> primjer2sim
I_Vx =
Vg~ R2~ + Vx~ R1~ + R2~ Vx~ + It~ R1~ R2~
- ----------------------------------------R1~ R2~ + R1~ R3~ + R2~ R3~
23

Primjer 3: Simbolika analiza

primjer3sim.m
syms R1 R2 R3 R4 R6 Vbatt Isrc real
R = [R1 1 2;
R2 2 3;
R3 3 4;
R4 2 0;
R6 3 0];
V = [Vbatt 1 0];
I = [Isrc 0 4];
kolo.V = V;
kolo.R = R;
kolo.I = I;
kolo.simb = 1;
[G,B,C,D,A] = amatrica(kolo);
z = zmatrica(kolo);
x = simple(A\z);
disp('V2 = ');
pretty(x(2));

>> primjer3sim
V2 =
R4~ (R2~ Vbatt~ + R6~ Vbatt~ + R1~ R6~ Isrc~)
----------------------------------------------R1~ R4~ + R1~ R6~ + R1~ R2~ + R2~ R4~ + R6~ R4~
24

Kratak pregled
(1)
(2)
(3)
(4)

Klasine metode
Algoritamski pristup
Implementacija algoritma
Primjeri
Sada znate GOTOVO SVE!