SINONIMIJA

leksikologija ne izuava leksik samo kao inventar leksikih jedinica nego i kao skup
odnosa meu tim jedinicama
zadatak-utvrditi sustavne odnose u leksiku
osnovna leksika jedinica rije
rijei su na osnovi svojih semantikih obiljeja vezane strukturnim odnosimaparadigmatskima i sintagmatskima
o leksika paradigmatika strukturni semantiki odnosi u kojima se rijei kao
jedinice nominativnoga sustava suprotstavljaju po svom leksikom znaenju
o sintagmatski odnosi oitiju se u funkcioniranju rijei u postavi
o paradigmatski odnosi su najbolji pokazatelj sustavnosti u jeziku, iako se
osnivaju na oprekama
promatraju se u pojavi sinonimije i antonimije (u sinonimiji-opreka na liniji
semantike slinosti, u antonimiji-po semantikom kontrastu)
u prirodnim jezicima postoji semantika patologija vie imena za jedno znaenje i
obratno (kada jednom imenu pridruujemo vie znaenja) sinonimija i homonimija
sinonimni odnosi osnivaju se na opreci min. 2 leks. jedinica, koje ine sinonimni par,
ili vie njih (sinonimni niz=leks. mikrosustav)
sinkronijski gledano-sinonimni niz je otvoren; jedna rije je sredinja, stilski
neutralna, s najveim opsegom znaenja (rus. lingvisti-dominanta)
o npr. sinonimni niz: umrijeti, odapeti, otegnuti, preminuti, izdahnuti; tei,
uboriti, brboriti
gramatika i leksika sinonimija
o otvara se pitanje luenja varijanata od sinonima i pitanje granica sinonimije
o Ahman (1957.) granice leks. sinonimije prolaze kroz tvorbene pojave, a se
rijei s istim korijenom, koje imaju isto znaenje, nalaze u granicama
sinonimije
o varijante jedne rijei oblici fonolokoga i morfolokoga variranja rijei, a
sinonimi oblici tvorbenoga variranja rijei
o tj. rijei konsonant, konzonant i kosti, kou (I jd.) varijante
o rijei italac i itatelj sinonimi
o osim toga, varijante se tiu norme, a sinonimi izbora, odnosno stila
uvjetom sinoniminosti rijei jest njihovo semantiko podudaranje i mogunost
upotrebe jedne rijei (sinonima) umjesto druge
apsolutni ili pravi sinonimi rijei koje se podudaraju i po znaenju i po upotrebi
ista sinonimija Ullmann luksuz za jezik; za njega isti sinonimi imaju istu
priopajnu i emotivnu vrijednost
apsolutni sinonimi ustvari su leksike dublete; u rjenicima imaju podudarnu desnu
stranu, tj. prevode se u isti izraz semantikoga metajezika
jezik se brani od te semantike patoloke pojave diferencijacijom u znaenju (tok,
tijek: Rijeka ima brz tijek i dubok tok; saobraaj, promet: Rijeka (grad) ima slab
saobraaj (eljezniki i cestovni) i veoma velik promet (roba)
stvaraju se stilistike, semantike, konotativne ili kolokacijske razlike
distribucijskom metodom mogu se utvrditi te razlike i ovisnost sinonima o kontekstu
neslaganja oko istoznanosti sinonima

sinonimi su rijei s jednakim stvarnim znaenjem, koje slui za oznaavanje istih

pojmova, a to znai da je sinonimnom paru ili nizu zajedniki pojam koji oznauju;
no, teko bi se moglo dokazati da su neki sinonimi istovjetni po ukupnosti svoga
znaenja i po upotrebi
sinonimi svoje znaenje dobivaju u kontekstu kako se uvijek bira jedan, oni su ve
po tome razliiti; izbor jednoga i neizbor drugoga ima konotativnu vrijednost, pa
prema tomu potpune istovjetnosti ne moe biti
sinonimija je u uskoj vezi s polisemijom
vieznane rijei najee ne ulaze u sinonimne odnose u ukupnosti svoga znaenja,
nego samo odvojenim znaenjem
opseg znaenja djelomino im se poklapa inkluzija i intersekcija
rijei su sinonimine samo u onoliko semova u koliko se podudaraju (jedna te ista
rije moe ulaziti u razl. sinonimne nizove
Ullmann-osnovna metoda utvrivanja sinoniminosti nekih rijei metoda
supstitucije
supstitucija je ograniena leksikim i sintaktikim mogunostima spajanja rijei
uz pojavu sinonimije spominju se i razlike na planu sadraja kao nijanse znaenja
razlike koje se javljaju u razliitosti upotrebe
iz toga izlazi da su sinonimi rijei koje su u opreci samo po takvim semantikim
obiljejima koja u odreenim pozicijama postaju nebitna, tj. opreka se rijei
neutralizira
moe se usporediti s alofonima u fonologiji
kao to su alofoni uvjetovani okolicom, i nijanse znaenja uvjetovane su okruenjem
rijei, ali ni alofoni ni nijanse znaenja ne utjeu na promjenu znaenja
alosemovi
zakljuci: Rijei su u leksikom sustavu vezane paradigmatskim i sintagmatskim
odnosima. Paradigmatski se odnosi oituju, meu ostalim, u pojavi sinonimije.
Prouavanje sinonimije jest mnogoaspektno. Rijei mogu biti sinonimine u cijelom
opsegu svoga znaenja ilis amo u jednom dijelu, to je najee. Sinonimi su rijei
razliita izraza, a istoga sadraja, pa se zato prevode u isti izraz semantikoga
metajezika. Sinonimi se razlikuju po takvim semantikim obiljejima koja se u
odreenim pozicijama neutraliziraju. Ta obiljeja nisu semantiki distinktivna, nego su
leksiko-semantike varijante alosemovi.

RAZGRANIAVANJE HOMONIMIJE I POLISEMIJE

(leksikoloki i leksikografski problem)

leksika semantika povezuje jezik i nejezik teko je nai objektivne metode u

istraivanju, utvrditi postojanje i funkcioniranje semantikog sustava
jez. pojave homonimije, polisemije ili sinonimije nisu jez. anomalije, nego su
rezultat povijesnog razvoja jezika
takve pojave nastale su jez. evolucijom
rije kao aktualni jezini znak, tj. kao jedinica govora, odnosno kao jedinica
rjenika
leksem kao virtualni jezini znak, kao jedinica leksikog sustava, kojoj je
sadraj semem, a izraz leks
paradigmatske varijante na planu izraza su aloleksi
sememi se razbijaju na semove najmanje znaenjske jednostrane
nesamostalne jedinice koje se realiziraju samo unutar semema; u lingv. esto
nazivani semantikim oblijejima
u govoru polisemija ne postoji jer se aktualizira samo jedno od znaenja (jedan
semem) vieznane rijei
kod sinonima u kontekstu se ostvaruju semantike razlike meu sinonimima
(konotativne, stilistike, kolokacijske); ne realiziraju se samostalno, nego kao
alosemovi unutar realizacije semema
sinonimija je pojava kada vie jez. znakova upuuje na isti referent, a
homonimija kada vie jez. znakova upuuje na razliite referente
odnos sinonimije i homonimije nije semioloke prirode, ogleda se samo na
razini konteksta: sinonimi su uvijek zamjenljivi, a homonimi su meusobno
iskljuivi
homonimi su u potpunoj ovisnosti o kontekstu ; izravno je proporcionalna s
konteksom
razgraniavanje polisemije i homnimije problematika (nema jednistvenog
miljenja to su homonimi)
u hrvatskom jeziku svi su homonimi ujedno i homografi, ali svi homografi nisu
homonimi!!!
esto se izjednauje i s homofonijom, ali svaka homofonija nije homonimija
homoforme (kosti, kosti, kosti...), homomorfemi (uma konja, ume konje,
kuica kuetina), sinkretizam (DLI), konverzija (dobro adj. dobro adv.
dobro s.), metonimija (Drava, drava, Drava), itd.
homonimija=leksika pojava u kojoj dva ili vie leksema, koji pripadaju istom
leksiko-gramatikom razredu, a razliitim leksiko-semantikim razredima,
imaju sve jednake lekse i ni jedan integralni sem
homonimi mogu biti istoga porijekla, pripadaju istom gramatkom razredu
polisemija=sloenost semantike strukture jednog leksema
dijakronijski gledano ona nastaje semantikom derivacijom od prvog znaenja,
odnosno metaforikim i metonimijskim prijenosom znaenja; veoma je
rairena
pridonosi jezinoj ekonomiji i obino ne stvara smetnje u jezinoj
komunikaciji; najvie smeta pri prevoenju

kontekst odreuje znaenje, a kako je broj konteksta otvoren, tako je i broj

znaenja vieznane rijei otvoren (to je rije starija i to joj je vea upotrebna
frekvencija, to je vea mogunost proirivanja znaenja)
znaenjska jedinica=polisemem (vieznanica) sastoji se od dva ili vie
semama, koji su u semantikoj intersekciji
osim distinktivnih semova svi sememi sadre najmanje jedan integralni sem
samo lanovi istoga leksiko-gramatikoga razreda mogu biti homonimi jer su
samo istovrsne jedinice vezane paradigmatskim odnosima; gledano
dijakronijski, dva su puta nastanka homonima:
o fonoloka sluajnost
o raspad polisemije
fonoloka podudarnost u jednom jeziku moe nastati kao rezultat neutralizacije
na planu izraza u fonolokim i morfolokim procesima, a moe se dogoditi
meu:
o idioglotemima (klju m. mlaz kakve tekuine, vrutak; klju m. naprava
za otvaranje i zatvaranje)
o idioglotemima i aloglotemima (griz m. ujed, griz m. krupica)
o aloglotemima
iz jednog jezika (kao homonimi u tom jeziku) banket m.
sveani objed, banket m. voj. stepenik
iz raznih jezika doza f. odreena mjera neega, doza f. kutija
za bombone
homonimi nastali na taj nain nisu leksikografski problem, tekoe se javljaju
onda kada homonimi nastaju raspadom polisemije jer je u dijakronijskom
presjeku teko odrediti tonu granicu kada se polisemija raspala i kada je
zavren proces homonimizacije
depolisemizacija nastaje zbog divergentnoga semantikoga razvoja
s vremenom se kidaju asocijativne veze meu sememima i svi semovi postaju
distinktivni
razlozi za raspad polisemije su viestruki, a esto mogu biti i izvan jezika
ako jedna ista rije obuhvaa dva sadraja meu kojima ima odnosa, onda je u
pitanju polisemija, tj. u pitanju je jedna rije s dva znaenja (Hjelmslev)