H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj...

(103-117)

Histria Antipua, 10/2003.

Hrvoje Potrebica
VODA U PRAPOVIJESNOJ RELIGIJI

UDK 903:299.991]:682.1
Izvorni znanstveni rad
Rukopis primljen: 15. 09. 2003.
Rukopis odobren: 20. 09. 2003.

Hrvoje Potrebica
Filozofski fakultet
Ivana Luia 3
10000 Zagreb - Hrvatska

otovo u svim religijam a, od prapovijesti do velikih vjera dananjice, voda je jedna od tem eljnih odrednica sim
bolikog i m etaforikog sustava. Od elem entarne distinkcije vode i zemlje, preko sustava etiri elementa, voda
je uvijek imala iznim no vaan poloa j u arhetipskom svijetu ovjeka i neodvojiv je dio fundam entalnih postav
ki veine kultura. Na m aterijalnoj i fiz ik o j razini, voda je isto tako i najvanija ivotna potreba i osnova svekolikog
ivota na Zem lji. Z b og svega toga voda je ini se sveprisutna u religijskom i duhovnom iskustvu svih svjetskih
civilizacija, neovisno o vremenu ili prostoru koji su zauzimale, a in i se da i u strukturi pojedinih religija vodu
nalazim o na slinim mjestima. Ovom prilikom razm otrit em o neke tem eljne odrednice uloge vode u prapovijesnoj
religiji. Prapovijesna razdoblja izuzetno su vana je r u tim kulturama percepcija duhovnog i fizik o g u ovjeku nije
jesno razdvojena. Isto tako ovjek reflektira percepciju o sebi na percepciju svijeta u smislu prostora k oji ga okruu
je, pa u tim razdobljim a fiz ik i prostor inkorporira i m noge kategorije m itolokog, duhovnog prostora. Upravo zbog
svega toga sim bolika vode posebno je zanim ljiva u prapovijesnim razdobljim a kad m aterijalna i duhovna razina jo
nisu potpuno razdvojene, pa se ifundam entalna vanost vode na fizikom i duhovnom planu konstantno isprepliu
u ulozi koju voda zauzim a u pojednim religijskim ili duhovnim sustavima.

"...Duh Boji lebdio je nad vodama."

Postanak 1, 2.
RELIGIJSKA SIMBOLIKA VODE

to je zapravo temeljna distinkcija izmeu

vode i zemlje? To nije samo dualizam duhovnog
i materijalnog. Zemlja je uobliena, vrsta tvar.
Ograniena je oblikom i svedena na jednu jedin
stvenu realnost. Voda je fluid, tvar bez vlastitog
oblika koja m oe uzeti sve oblike, zbir svih
mogunosti bez ogranienja.
U gotovo svim religijskim sustavima voda je
prapoelo. Zbog toga to nema stalan i definiran
oblik voda je nematerijalna i zbog toga esto
shvaana kao medij iz kojeg nastaje materijalni
svijet. Odrazi takvih shvaanja iz duboke
prapovijesti vide se u mitovima o postanku
mnogih starih religija.
U egipatskom mitu o postanku na poetku
vlada primordijalna voda, Nun, iz koje se uzdie
prvi humak zemlje - piramide su reminiscencija
upravo tog prvog tumula. Nakon nastanka kopna
primordijalne vode su se povukle i formirala va
njska mora i Nil - izvor sveg ivota.

U akadskom i babilonskom mitu prvi

bogovi, Apsu (muki princip slatke vode po kojoj
pluta zemlja) i Tiamat (zmijsko boanstvo slanih
voda iz kojih izlaze svi stvorovi), nastali su iz
neodreene pramaterije, primordijalne vode. Ti
stariji bogovi bili su razljueni ponaanjem svojih
boanskih potomaka i pokrenuli su rat protiv njih
koji su izgubili. Svrgnuli su ih mladi bogovi koje
su predvodili bog zraka Enlil i bog voda Ea ili Enki
koji sve vie postaje i bog mudrosti. Tiamat je
prepolovljena i njezino tijelo tvori nebo iz kojeg
pada kia i zemlju iz koje izviru izvori.
Nije udno da se u srednjoazijskim i
bliskoistonim religijama voda smatra simbolom
blagoslova i bojeg prisustva jer je upravo voda u
tim sunim prostorima bila temeljni uvjet i izvor
ivota. U Egiptu osim primordijalnih voda
postanka susreemo Nil koji je poistovjeen s
boanskom objavom i protee se kroz sve razine
egipatske religije. U istonoazijskim religijama
voda ima mnotvo simbolikih znaenja ali je
zapravo tvarni oblik boanske objave, voda je
ivotvorna i predstavlja temeljnu tjelesnu i
duhovnu regenerativnu snagu.
U grkoj mitologiji Gea (zemlja) sama rada
Ponta, jalovo more, a potom s Uranom (nebom)

10B

Histria Antiqua, 10/2003.

1 KIRK, C.S., 1974., 87.

2 KIRK, G.S. - RAVEN, J.E., 1957., 73

i d.
3 KIRK, G.S., 1974., 237-240, 261264.

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

rada Okeana, beskrajnu, ivotvornu vodu koja

okruuje svijet.
U biblijskom Postanku prije stvaranja posto
je samo primordijalne vode i duh Boji, odnosno
beskrajne mogunosti i ideja, objava koja obliku
je ono to je do tada bilo bezoblino, oplouje
mogunosti u stvaranje. Nakon toga se vode
dijele na gornje i donje to se poklapa s nizom
postavki drugih religija. Vjerojatno je rije o jed
nom arhetipskom dualnom konceptu koji je bio
iroko prepoznavan i davno ranije.
Ovih nekoliko primjera samo su dio itavog
niza poznatih i manje poznatih m itova o
postanku koji ukljuuju plutanje svijeta u primordijalnim vodama, prije poetka vremena i
svijeta u njegovoj pojm ljivoj, diferenciranoj
formi. Sljedbenici Freudove psihoanalitike teori
je smatrali su motiv plutanja na vodi u mitovima
podsvjesnom rem iniscencijom na plutanje
neroenog djeteta u plodnoj vodi, ba kao to su
motive raja smatrali podsvjesnim sjeanjem na
sreu djetinjstva. Meutim, ba kao to je G. S.
Kirk dobro primjetio, to je tek jedno i to ne naju
vjerljivije od mnogo moguih objanjenja.1
Kad prouimo primordijalne bogove
najveih civilizacija starog svijeta, Grke, Egipta i
Mezopotamije, vidimo da svi oni (Okean, Nun i
Eriki) zapravo predstavljaju princip vode. Upravo
tu podudarnost G. S. Kirk ak vezuje uz poetke
grke filozofije, odnosno uz onaj trenutak kad
razmiljanje o svijetu prelazi s mitolokih
objanjenja na izuavanje svijeta kao cjeline. To
se posebno odnosi na skupinu filozofa koji su
djelovali u Miletu tijekom 6. st. pr. Kr. u koju se
ubrajaju Tales, Anaksimen i Anaksimandar.2 Oni
su pokuali doi do one prvotne tvari iz koje je
nastao itav svijet bez obzira na njegovu razno
likost, a Tales je smatrao da je ta tvar, taj zaje
dniki nazivnik svemu to postoji upravo voda.
Razornu mo vode ljudi su isto tako vezivali
s njezinim svojstvom prvotne tvari. Primordijalna
voda se vraa u formi potopa kao kazna za
poinjene grijehe. Ona rainjava lou ili
iskvarenu kreaciju oduzimajui joj oblik i tako
oienjem otvara put regeneraciji svijeta. Bilo
da je rije o konkretnim pojedincima i skupinama
kao u m itovim a o Tantalu ili Likaju gdje
susreemo poplavu kao krajnji proizvod bojeg
bijesa vidljiv na zemlji, ili je rije o potopu u svje
tskim razmjerima poput onog m ezopotamskog ili
biblijskog. Ako iskljuimo Grku koja nije mogla
imati iskustva golemih razornih potopa i Egipat
gdje je poplava bila dio normalnog ivotnog ci
klusa, ini se da je korjen koncepta ipak u
Mezopotamiji odakle je preuzet u Bibliju u goto

4 PITMAN, W. - RYAN, W., 2000.

104

vo identinoj formi: boji gnjev zbog ljudskih gri

jeha, upozorenje i mudrost preivjelog para koji
ponovno naseljavaju zemlju, arka, ak i detalj s
pticama koje provjeravaju postojanje kopna.3
Hipoteza da je u sluaju svjetskog potopa moda
rije o arhetipskom sjeanju na konkretnu kata
strofu koja je zadesila prostor oko Crnog Mora
tijekom neolitika, prije oko 7000 godina,4 ne
mijenja na religijskom ili arhetipskom znaenju
tog simbola, a u svakom sluaju mitovi o potopu
proireni su i daleko izvan euroazijskog prostora.
Voda, dakle, ima izvornu sposobnost
stvaranja i rainjavanja. Meutim, predavanje
vodi ne mora znaiti i potpuno rastvaranje,
gubitak oblika. Voda kao temeljna stvaralaka
snaga ima sposobnost regeneracije, tjelesne i
duhovne obnove. Ona m oe razgraditi ono to
nije dobro i ponovno stvoriti ili obnoviti istu stvar
ili osobu dajui tako staroj individualnosti novi
ivot. Uz to se usko vee i ideja oienja. Ona
proizlazi iz osnovnih fizikih svojstava vode koja
je osnovna ivotna potreba (ivotna snaga) i
slui za pranje predmeta i ljudi od svih vrsta
oneienja (mo proienja). Upravo iz toga i iz
svjesti o regeneraciji proizlaze koncepti na koji
ma se temelje ritualna ienja vodom kao i ritu
alna pranja prije ili tijekom nekih obreda.
Voda je isto tako istovremeno granica i pro
laz u podzemni svijet i esto je prisutna u
htonikoj sferi davnih religija to se uglavnom
odraava na izboru i organizaciji kultnih mjesta.
Sve ovo dovodi do koncepta vode kao
medija koji spaja poetak i kraj u jednu toku
(geneza i potop) koja upravo iz tog dualiteta crpi
mo obnove i oienja. Voda je i medij transfor
macije, element koji stoji izmeu svijeta mrtvih i
ivih, bilo u duhovnom smislu (krtenja, inicijaci
je) bilo u materijalnom smislu (rijeke podzemnog
svijeta).
Meutim, nisu sve vode iste. ak i u samim
mitovima o postanku razlikuju se gornje i donje
vode. To je razdvajanje obino vezano uz dua
lizam mukog (nebeskog) i enskog (zemaljskog)
principa. Ta dva principa u plodonosnom ciklusu
povezuje kia. Puno jasnija opreka jest izmeu
voda stajaica i voda tekuica, pa tako postoje i
razliite simbolike vrijednosti koje se vezuju uz
rijeke i potoke od onih koje pripadaju jezerima,
movarama i morima.
Problem je kako pronai tragove ovog
nematerijalnog i fluidnog, ali iznimno vanog
religijskog koncepta na materijalnoj kulturi
vezanoj uz religijsku praksu prapovijesnih zaje
dnica. Iako u veini sluajeva ne posjedujemo
pisane izvore o mitovima o stvaranju u prapovi-

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

jesnim religijskim sustavima, sigurno se m oem o

osloniti na ve spomenute opise postanka svijeta
svih velikih religija koji su ujedno u pravilu i naj
stariji sloj spomenutih sustava koji svoje temeljne
postavke svakako donosi iz prapovijesnih raz
doblja. U veini sluajeva rije je o ciklikim
mitovima odnosno voda stoji i na poetku i na
kraju svijeta.
Iako su bogovi voda ba kao i njihov ele
ment ostavili malo neposrednih tragova, u svim
prapovijesnim razdobljima ima mnotvo dokaza
o tovanju nepoznatih boanstava koja su bila
jasno povezana s vodom.
BOANSTVA RIJEKA

Polaganje ostava ili pojedinanih vrijednih

komada metala u vodu u raznim oblicima m oe
mo kontinuirano pratiti jo od srednjeg
bronanog doba do ak rimskog razdoblja u
sredinjoj Europi. Za tradiciju ostava u vodenom
kontekstu, posebno su znaajni nalazi oruja u
rijekama. Primjere za takvu praksu nalazimo
irom Europe od Tem ze5 do nae Cetine6 i to ve
od srednjeg bronanog doba, a pogotovo tijekom
kasnog bronanog doba. U Britaniji je veina
srednjebronanodobnih rapira pronaena upra
vo u vodi, a slinu distribuciju nalaza imaju i kasnobronanodobni maevi. Postoji nekoliko
moguih objanjenja za takvu kultnu praksu.
Oruje u rijekama m oglo bi imati veze s
ratnikom snagom i potencijalom muke snage i
plodnosti koja se odraava u snazi tekue vode.
Ne treba zanemariti ni mogunost da se takvim
darovima htjelo udobrovoljiti vodena boanstva
da prekinu suu. Znakovito je da krajem drugog
tisuljea prije Krista, kad su se poele
pogoravati meteoroloke prilike, isto tako bi
ljeimo i poveanje aktivnosti vezane uz vodena
boanstva. Ukoliko je ta korelacija ispravna,
moda i obnovljeno zanimanje za polaganje
ponuda boanstvim a u vodena okruenja
tijekom 8. i 7. stoljea pr. Kr. m oem o povezati s
pogoranjem klimatskih uvjeta i suom. Trea
mogua interpretacija oslanja se na koncept
oienja koji se vee uz vodu, pogotovo tekuu
poput rijeka. Mogue je da se prije ili nakon suko
ba ratnik morao ritualno oistiti ili od svojih gri
jeha ili od krvi ubijenih neprijatelja, kako bi imao
naklonost boanstava u predstojeem sukobu ili
kako bi tu naklonost zadrao i nakon sukoba.
Ono to je neupitno jest da tijekom
bronanog i eljeznog doba m nogo takvih
rtvenih ponuda sastoji od prestinih predmeta i
to uglavnom od oruja. Da takva distribucija

Histria Antiaua, 10/2003.

oruja nije rezultat sluaja odnosno predmeta

izgubljenih u borbi ili prilikom prijelaza vodotokova jasno pokazuje i uestalo prisustvo inae
rjeih nalaza. Primjerice, ranolatensko oruje
ravnopravno se nalazi u takvim kontekstima, iako
su openito materijalni tragovi kulture tog raz
doblja znatno rijedi nego u kasnijim razdobljima.
Meutim, nije potpuno jasno jesu li spomenuti
predmeti oruje zbog njegove religijske konotaci
je ili je jednostavno rije o prestinim predmetima
koji su u sluaju keltske elite, ili openito muke
ratnike populacije bronanog i eljeznog doba,
svakako bili oruje, poput primjerice kacige s
rogovima naene u Temzi kod Waterlooa ili tita
iz Tem ze kod Battersea.7 (Si. 1)
Odgovori na ova pitanja nisu jednostavni
niti jednoznani jer su pojedini predmeti svakako
imali simboliku vrijednost koja je nadilazila i
bila potpuno neovisna o njihovoj uporabnoj vri
jednosti.
I povijesni izvori nam govore da su prapovi
jesne populacije smatrale rijeke vanim kultnim
mjestima. Izuzetno je vrijedan podatak da su
Cimbri i Teutoni nakon pobjede nad Rimljanima
kod Orangea 105. pr. Kr. cjelokupni ratni plijen
bacili u rijeku zbog zadanog zavjeta.8 Mogue je
da je to odraz rituala koji je bio znatno ei, sta
riji i uobiajeniji nego to to biljee izvori. Tenja
da se iskoristi golemi potencijal kultnog mjesta
vezanog uz rijeku sasvim sigurno je odredila
mjesto na sutoku Rhone i Saone na kojem je
Druz 12. pr. Kr. ustanovio kult Rome i Augusta.
Hram i veliki oltar na kojem su bila upisana
imena 60 galskih plemena podigli su svi Gali, a
sam ritual vodio je galski sveenik.9 Sve ukazuje
da je Druz prihvaajui kontinuitet kultne prakse
lokalnog stanovnitva i tog kultnog mjesta elio
iskoristiti njegovu ogromnu kohezivnu snagu i
vezati je uz novi kontekst dravnog kulta.
Osim toga prema tragovima koji su se
zadrali i bili zabiljeeni u rimskim vremenima
znamo da je veina protopovijesnih naroda

SI. 1 Bronani tit iz Temze kod

Battersea i bronana kaciga iz
Temze kod Waterloo Bridgea
(oboje iz 1, st.) (Copyright Trustees
of the British Museum)

5 FITZPATR1CK, A.P., 1984.

6 GLOGOV1, D 1995.
7 F1TZPATR1CK, A.P., 1984., 180183

8 GREEN, M 1986., 140.

9 STRABON, Geog. IV, 3, 2.

105

Histria Antiqua, 10/2003.

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

Europe imala boanstva vezana uz pojedine

rijeke pa su tako i imena rijeka ponekad zapravo
imena spomenutih boanstava.10 Vjerojatno je to
sluaj i s mnogim naim rijekama poput,
primjerice Save. Koliko je takva tradicija bila i
ostala jaka svjedoi nam mnotvo legendi sa
srednjovjekovnim kontekstom u kojima glavnu
ulogu igraju razne vodene vile ili ondine, poput
primjerice Lorelei na Rajni.
Izvori rijeka bili su smatrani mjestima
posebnog kultnog naboja i uz njih su se esto
vezala boanstva usko vezana uz loci, konkretno
sveto mjesto. 0 tomu nam svjedoi boica
Sequana iji veom a kult nalazim o u Fontes
Sequanae pokraj Dijona u Burgundiji, odnosno na
izvoru Seine.11 Njezin prikaz nalazimo u obliku
bronanog kipa boice koja rairenih ruku stoji
na amcu s pramcem u obliku vodene ptice koja
u kljunu dri sveti kola. Takva kultna slika
upuuje na protopovijesne korjene ovog snanog
vodenog boanstva koje je svoju najkonkretniju
formu dobilo upravo na potentnom kultnom
prostoru izvora rijeke. Nama najblii takav pri
mjer je svakako svetite boga Binda na izvoru
Privilice kod Bihaa. Iako je rije o autohtonom
japodskom podruju jedini materijalni tragovi
ovog kulta je nekoliko ara posveenih tom
boanstvu u kojem se identificira s rimskim
Neptunom (Bindo Neptuno sacrum).12 Upravo
takav sinkretizam i relativno kasna pojava (po
rimskom osvajanju) materijalnih tragova,
openita je karakteristika autohtonih kultova
vezanih uz izvor irom Europe.
SVETI IZVORI

10 U Kelta su to esto enska

boanstva.
11 GREEN,

1986., 150-151, 186.

12 PATCH, K , 1898., 335-345;

STIPEV1, A., 1974., 167, 187.
13 GREEN, M., 1986., 141.
14 F1TZPATRICK, A.P., 1984.
15 HARDING, A. F 2000., 313-315,
Fig. 9.2.

Voda je openito imala izuzetno vanu

ulogu u religiji Kelta. To se posebno vidi u izboru
kultnih mjesta koja su u pravilu vezana uz drvee
(sveti gajevi) i vodu (izvori, bunari, jezera,
movare, rijeke), a ponekad i jedno i drugo.
Zasebnu kategoriju ine izvori ija je pojava iz
dubina zemlje sama po sebi imala magijske
konotacije. Izvori su sami po sebi poetak i imaju
snagu proienja, obnove, ponovnog roenja iz
zem lje u istoj i potentnoj formi. Uz to neki od
njih su topli i posjeduju ljekovita svojstva to je
od najranijih vremena poticalo razvoj kultnih
mjesta neposredno uz njih, a neki od njih su
takav kontinuitet zadrali i do dananjih dana.
Dakako, najizraeniji simbolizam koji se vee uz
izvore je onaj vezan uz lijeenje, bilo realno ili
imaginarno.
Iako se izvori konceptualno dosta razlikuju
od ostalih "vodenih" kultnih mjesta, razlika u

16 WYSS, R 1996., 417-428.

106

strukturi ponuda boanstvima nije tako izraena,

zanimljivo je spomenuti golemi bronani kotao
koji je sadravao preko 2000 bronanih predmeta
(uglavnom fibula i narukvica), a bio je posveen
Divovim Izvorim a, izvoru kod Duchcova u
ekoj, u 3. ili 2. st. pr. Kr.13 Ukoliko prihvatimo
Fitzpatrickovu sugestiju14 da je ritualno osta
vljanje ratnike opreme u vodenom okruenju
iskljuivo muki ritual, ovaj bi nalaz koji sadri
veinom predmete koji se mogu povezati sa
enskom nonjom, analogno toj tezi sugerirao
kult kojim dominiraju ene. Bit e zanimljivo
vidjeti na koji e nain spomenuta hipoteza proi
znanstvenu provjeru.
BUNARI

Prapovijesni bunari su rijedak i dragocjen

nalaz. Meutim, iako artefakti koji se u njima
nalaze imaju neprijepornu veliku kronoloku vri
jednost, posebno ako se mogu povezati s dendrokronoloki odredivim materijalom, inter
pretacija samog konteksta nije jednoznana.
Ponekad je teko razluiti je li rije o uporabnom
ili umjetnom, ritualnom depozitu. Takav je sluaj
s VVilsford Shaftom blizu Stonehengea u
VViltshireu, moda najpoznatijim nalazom ove
vrste koji se datira u bronano doba. Rije je o
danas nevidljivom bunaru koji je dosezao dubinu
od 30 metara, a u kojem su na dubini od preko 20
metara pronaeni razni drveni predmeti, kotane
igle, jantarne perle, keramika, ivotinjske kosti,
komadi konopa, itd.15 Neto su jasniji konteksti
na lokalitetima Lichterfelde kod Berlina gdje je
naen itav niz cijelih posuda sloenih u bunaru
ili Ganovce u Slovakoj u kojem je uz ljudske i
ivotinjske kosti pronaen i eljezni bode, pa se
u interpretaciji spominjao i kanibalizam.
Prisustvo oruja jo je jasnije naglaeno u
Graubundenu kod St. Moritza gdje su u bunaru
naena dva cijela maa, jedan fragmentirani,
bode i igla.16 (Si. 2) Teko je rei jesu li bunari
bili sredstvo ili povod ritualnoj aktivnosti, iako
struktura priloga poput onih iz Graubiindena u
potpunosti odgovara prilozim a koji bi bili
ponueni vodenim boanstvima u nekom dru
gom kontekstu.
MOVARE I JEZERA

Movare i jezera osnovna su manifestacija

simbolikog koncepta voda stajaica i u tom
smislu imaju zajedniko kultno znaenje. ini se
da se ovaj kontekst jasno razlikuje od konteksta
tekuih voda, posebno rijeka. Na to moda

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

upuuje i Kubach koji je prouavajui

bronanodobne ostave u Porajnju, u junom
dijelu pokrajine Hesse ustanovio da se struktura
ostava pronaenih u zemlji, u rijekama i u
movarama razlikuju. Primjetio je da ostavama
koje su pronaene u movarama dominiraju
predmeti koji se mogu atribuirati enskoj nonji
(igle) dok je broj predmeta koji nose muka obi
ljeja (sjekire) znatno manji u ovim nego u
drugim ostavama.17 Spomenuta statistika anali
za i neki drugi njezini elementi moda nam su
geriraju movare kao mjesta vodenog kulta koji
su tovale uglavnom ene i/ili je bio vezan uz
enska boanstva.
Meutim, sjetimo se opet reminiscencija na
drevnu kultnu praksu koje nalazimo u srednjo
vjekovnim legendama. M oda je najbolji primjer
ciklus legendi o kralju Arturu i arobnom mau
Excaliburu koji na neki nain dolazi, i po kraljevoj
smrti se vraa, Gospi od Jezera. Lady ofthe Lake
nejasno je definirano ensko natprirodno bie po
strukturi veom a blisko Morgani le Fay i
Gospodarici Avalona iz istih legendi. U nekim
inaicama legenda zavrava prizorom u kojem
njih tri na brodu odvoze Artura u mjesto blaen
stva, Avalon koje je skriveno negdje iza rubnih,
mistinih voda. Opet se susreemo s prapovije
snom vezom maa, jezera i vie aspekata
enskog boanstva (vidarica, arobnica, uvarica
oruja).
Funkcija ponuda bogovima, odnosno ritual
nih ostava u oba vodena okruenja bila je
naelno ista: nije ih se m oglo ni na koji nain

Histria Antiqua, 10/2003.

uznemiriti, ukrasti ili ugroziti njihovu svetost.

Kad govori o tome kako je 106. pr. Kr. rimski
vojskovoa Caepio opljakao golemu koliinu
zlata i srebra iz hrama u Tolosi, Strabon nam
opisuje upravo takvu praksu keltskih plemena.18
Hram je pripadao plemenu Tektosaga koje je i
vjelo u okolici Toulousea i bio je izuzetno bogat
ponudama u obliku ingota dragocjenih metala
koji su se uvali u riznici hrama ali i u svetom
jezeru. Strabon kae kako su slina blaga posto
jala na mnogo mjesta u keltskom svijetu i da su
jezera bila izuzetno dobra zatita pa su zato u
njih polagali golem e koliine zlata i srebra.
Nesumnjivo je da je polaganje blaga u jezero
imalo prvenstveno zatitnu funkciju, meutim
jezero je oigledno imalo i odreeni vlastiti religi
jski naboj koji je nadilazio osnovnu funkcional
nost. Potvrde da je tomu tako nalazimo na neko
liko latenskih nalazita u vicarskoj gdje su
izgraene posebne drvene platforme s kojih su se
rtve bacale u jezero. Najbolji je primjer svakako
sam La Tene gdje je takva konstrukcija
pronaena u istonom dijelu jezera Neuchatel.
Na tom mjestu je izmeu ostaloga u jezeru
pronaeno i oko 400 fibula, 270 kopalja, 170
maeva i 27 drvenih titova. >9 Slinu konstrukci
ju s mnotvom maeva i kopalja nalazimo i kod
mjesta port na obali jezera Biel, takoer u
vicarskoj.20
I irom Britanije je otkriveno dosta ritualnih
ostava metalnih predmeta u movarama i jezeri
ma, medu kojima se esto nalaze kotlovi.
Kotlovi, ini se, igraju vanu ulogu u religijskim

SI. 2 Bunari na lokalitetu St. Moritz,

Graubiinden (prema Harding 2000,
Fig. 9.3,2)

17 KUBACH, W 1978.-1979.;
HARDING, A. F 2000., 326-327.
18 STRABON, Geog. IV, 1, 3.
19PIGGOTT, S., 1968., 76.
20 MEGAW, J. V. S 1970., no. 179;
GREEN, M 1986, 142.

107

Histria Antiqua, 10/2003.

SI. 3 ovjek iz Tollunda (Copyright
Silkeborg Museum of Denmark)

21 OLMSTED, 1979., 15-16.

22 TAYLOR, T 1992.
23 CLOB, P. V., 1969.; CREEN, M.
1986, 144.
24 STEAD, I., - TURNER, R.
1985., 25-29.

25 MILLER, M. E. & TAUBE, K ,

1992., 228, 237-241.

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

fenomenima vezanim uz vode stajaice i moda

su upravo oni temelj rijetkih distinkcija izmeu
kultnog konteksta jezera i movare. Gotovo svi
protopovijesni kotlovi pronaeni u Irskoj su
nalazi iz movara. Metalne posude su imale
posebno mjesto u ritualima vezanim uz vodu ali
ini se da su i movare imale vlastitu mistiku i
religijski znaaj esto vezan uz htonika
boanstva.
Moda u tom smislu treba promatrati i
mjesto nalaza kotla iz Gundestrupa na Jiitlandu
koji je pronaen rastavljen na jednom suhom i
ravnom prostoru u movari Raevemose. Rije je
0 golemoj posudi zapremnine od oko 130 litara
koja se sastojala od niza iskucanih srebrnih
ploa.21 Iako keltske ikonografije kotao je vjero
jatno bio plijen teutonskih plemena i kao takav
ponuen lokalnom boanstvu koje je vladalo
vodenim prostorom movara. Neki autori u
posljednje vrijeme ak i osporavaju njegovo kelt
sko porijeklo22.
Na sjeveru Europe, osobito na skandi
navskom prostoru, ini se da je je vodeni krajolik
openito, a posebice movare, bio smatran sve
tim. To posebno vrijedi za Dansku gdje je posto
jala snana tradicija rtvovanja stvari u movari:
od keramike, mesa, oruja, odjee i metalnih
posuda, do kola i ljudi. Da nije rije samo o misti
ci krajolika govori nam injenica da je veina
ritualnih depozita, od ostava metalnih predmeta
do uvenih rtvovanih ljudi ("the bog-bodies"),
bila inicijalno ostavljena u vodi, a ne na suhim
prostorima kao to je to sluaj s prethodno
spomenutim kotlom iz Gundestrupa.
Posebno su zanimljive ljudske rtve koje su
bile ritualno ubijene (uglavnom udavljene i/ili
zaklane) i veinom gole pohranjene u movari.
Teko je rei je li rije o elaboriranoj egzekuciji
prekritelja nekih zakona ili ritualu rtvovanja ili
1 jednom i drugom. Velika veina takvih nalaza
pronaena je u Danskoj poput uvenih mukara
ca iz pronaenih na lokalitetima Tollund (SI. 3),
Borre Fen i Grauballe, ili ene pronaene u Juthe
Fen na jiitlandu.23 Ti nalazi uglavnom su povezi
vani s Cimbrima, meutim postoji i ritualom
gotovo identian nalaz u Lindow Mossu u
Britaniji gdje je pronaen gol mukarac rtvovan
na identian nain kao i danski primjeri negdje
oko 300. pr. Kr.24 U njegovom elucu pronaena
je imela koja upuuje na druide zbog svoje po
znate uloge u njihovoj religiji. Sve ovo ukazuje na
injenicu da je taj koncept ritualnog rtvovanja
bio daleko proireniji nego to se ranije mislilo.
Openito, obiaj bacanja ponuda bogovim a
u obliku plemenitih ili manje plemenitih metala
108

(i/ili nepoznatih priloga od propadljivih materi

jala) nije vezan za prostor nego za kontekst. Iako
ga nalazimo i daleko izvan Europe, m oem o ga
uglavnom vezati za prostore gdje je voda bila
osnovni ivotni resurs i temelj civilizacije. Tako u
zajednici Maya na poluotoku Yukatan susreemo
cenote kako su ih panjolci nazivali (od iskvarene
inaice mayanske rijei dzenot). Rije je o
dubokim uklesanim ili prirodnim bazenima u sti
jeni koji su bili smatrani svetim mjestima i kamo
je lokalno stanovnitvo dolazilo na hodoaa
ostavljajui u njima rtve. Jo u 16. stoljeu pan
jolski biskup Diego de Landa koji je doao kristi
janizirati Maye na tom prostoru bio je okiran
injenicom da se takva hodoaa jo odvijaju i
da uz ponude u zlatu i srebru, ukljuuju i ljudske
rtve vezane uz prastari kult vode i plodnosti.
Najpoznatiji takav prirodni cenote nalazio se kod
uvenog grada Chichen Itza (to znai "cenote
naroda Itza") i bio je posveen bogu kie i plod
nosti Chacu25
PILJE - VODENA UTROBA ZEMLJE

pilje su vezane uz aktivnost ljudskih zajed

nica praktiki od samih poetaka. S jedne strane
nameu se kao gotova i izuzetno pogodna

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

stanita, posebno u uvjetima nepovoljne klime, a

s druge strane poput movara posjeduju vlastiti
mistini naboj. Tama podzemlja, udni geoloki
oblici i njihovi udni ivotinjski stanari uvijek su
pilje odreivali kao prolaze u onostrano, u
htonike prostore, u svijet mrtvih. Zbog toga su
esto bile koritene i u kultne svrhe, bilo da je
rije o ukopnom prostoru, ritualnom prostoru ili
prostoru u koji se polau votivne ostave. Ako
izuzm em o jasne primjere poput nae
Bezdanjae26 ili Bubijeve jame27, ponekad je
teko dokazati da pronaeni artefakti ili ak
ukopi nisu jednostavno rezultat ljudskog boravka
i aktivnosti u pilji bez posebne ritualne namjene
prostora. Kultni naboj piljskog prostora stvara i
voda i to u dva oblika. Prvi je sveprisutna vlaga
koju m oem o vezati uz vlanost zemaljske
utrobe, uz donje vode ispunjene plodnim poten
cijalom. Drugi oblik su podzem na jezera,
najizravnija referenca na donje vode, vode
podzem nog svijeta. Upravo u tim jezerim a
nalazimo predmete koji nas ponekad strukturom
podsjeaju na ritualne ostave u drugim vodenim
kontekstima. Problem predstavlja to je po
pronalasku takvih ostava na suhom teko
ustanoviti jesu li originalno bile pohranjene u
vodeno okruenje. Postoji mnotvo pilja gdje
m oem o sumnjati na takvu situaciju.

Histria Antiqua, 10/2003.

Spomenimo samo najpoznatiju Muju jamu kod

kocjana.28 U toj pilji je pronaeno preko 450
predmeta. Uz mnotvo oruja bilo je i nekoliko
bronanih posuda. Veina predmeta je bila na
m jerno oteena i to uglavnom vatrom. U
neposrednoj blizini Muje jame, nalazi se i
Skeletna jama u kojoj je pronaeno m nogo kosti
ju opaljenih vatrom i izmjeanih s garom, koje se
takoer mogu datirati u kasno bronano doba.
Rije je o nekoj vrsti rituala, moda i pogrebnom,
vezanom za ratniku populaciju, pri kojem su se
ponude bacale u mrani bezdan zemljine utrobe.
Je li na dnu bila voda i jesu li je bili svjesni to
vjerojatno nikada neemo saznati.
Moda najvaniji primjer kad govorim o o
vezi pilja i religijske simbolike vode nalazi se u
mjestu Han-sur-Lesse u Ardenima u Belgiji. Rije
je o sustavu peina u kamenom brdu kroz koje
protjee rijeka Lesse. (SI. 4) U velikim dvoranama
ali i u samoj rijeci pronaena je golema koliina
keramike i m nogo bronanih predmeta. Dio
predmeta je svakako bio povezan s ritualima koji
su se odvijali u tom podzemnom prostoru, na
obalama podzemne rijeke, pa nalazimo i ljudske
ostatke i to uglavnom mandibule. Jesu li dekapi
tirani pokojnici bili rtve ponuene bogovima
tijekom nepoznatih rituala ili je bila rije o
poraenim neprijateljima i zato je posebno

SI, 4 Zemljovid piljskog sustava u

Han-sur-Lesse (Copyright Musee du
Monde Souterrain, Han-sur-Lesse)

2 6 DRECHSLER-B11, R 1979.1980., 27-78.

27 PERK1, D 2002., 103-130.
28 SZOMBATHY,

109

1912., 127-190.

Histria Antiqua, 10/2003.

SI. 5 O lo vn i m o d el kotaa s
vo d en im p ticam a (prem a
G lan sdorff 1984.)

izdvajana mandibula sada je teko odgovoriti.

Deponiranje predmeta u pilji i u rijeci oigledno
poinje u ranijim fazama prapovijesti i nastavlja
se u antika i kasnija povijesna vremena,
meutim najintezivnija aktivnost pripada raz
doblju koji se otprilike odgovara Ha A2 i Ha BI P
Osim navedenih keramikih posuda u rijeci su
pronaeni maevi, bronane posude i ukrasi
raznih vrsta. Posebno je vano da uz lokalne
tipove nalazimo i vrijedne predmete iz udaljenih
krajeva, poput zlatnih privjesaka s analogijama u
Porajnju ili ulomke zlatnog nakita ukraenog s
filigranom koji svakako dolazi s Mediterana.30 Na
juno porijeklo upuuje i olovni model kotaa s
plastinim prikazima vodenih ptica na rubu koji
neodoljivo podsjea na analogne prikaze kulture
polja sa arama.31 (Si. 5) Ti golemi podzemni
prostori s rijekom i magliastim isparenjima koja

29 MARlAN, M.E., 1964; MARlAN,

M E. - VANHAEKE, L . 1965.
30 VVARMENBOL,
227.

.,

1996, 221-

31 GLANSDORFF,

R,

1984., 78-95.

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

110

nastaju zbog specifinih mikroklimatskih prilika

unutar peina stvarali su duboko mistinu
atmosferu mjesta koje je neodoljivo podsjealo
na opise podzem nog svijeta iz grke mitologije, s
podzem nim prolazim a, tamnim rijekama i
magliastim prikazama.
METALNE POSUDE
- S VODOM I U VODI

Neposrednu vezu metalnih posuda i religij

ske simbolike vode ilustrira njihovo veom a esto
prisustvo u vodenim kultnim mjestima. Svojom
brojnou i poloajem svakako se istiu kotlovi
kao to je svakako najpoznatiji srebrni primjerak
iz Gundestrupa. Meutim, osim njega postoji i
itav niz manje poznatih ali u nekim sluajevima
ak i veih primjeraka poput bronanog kotla

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

zapremnine vie od 600 litara koji je takoer

pronaen u m ovari na Jiitlandu32 ili ve
spomenutog kotla iz Duchova. Kotlovi su sami
imali vanu ulogu u protopovijesnim religijama i
maginoj praksi koja se m oe svesti na dva naj
vanija koncepta, arobni izvor obilja i moi
regeneracije, to su upravo najvaniji religijski
koncepti vezani uz vodu. Postoje povijesni izvori
koji govore o kodovima u kontekstu ljudskih
rtava. Strabon opisuje kako Cimbri ratne
zarobljenike rtvuju tako da im prereu grlo
iznad kotla.33 Slian ritual s boanstvom u
glavnoj ulozi prikazan je i na ploi E kotla iz
Gundestrupa.34 I neki kasniji izvori spominju
keltska plemena koja ljude rtvuju utapajui ih u
posudi s vodom. Ove posude koje su izvor obilja,
ivota i maginih moi tako postaju i mjesto rtve
i smrti i jo jednom istiu fundamentalni dua
lizam ivota i smrti u religijskoj simbolici vode.
"VODENE IVOTINJE"

Histria Antigua, 10/2003.

S obzirom na sveprisutan motiv vodenih ptica,

posebno u razdoblju kasnog bronanog doba,
vjerojatno percipiramo tek dio aspekata njihove
kompleksne simbolike.
I u kasnijim razdobljima protopovijesti
vodene ptice ostaju znaajan simbol iako na
nekim prostorima njihovu simboliku niu zau
zima konj. Ve spomenuti Apolon vjerojatno je
usko povezan sa srednjeuropskim solarnim
herojima koji su bili uzor za kultnu sliku hiperborejskog Apolona. Zanimljivo je primjetiti da na
njegovom godinjem putovanju Hiperborejcima,
Apolonovu koiju vuku labudovi, dok su u
mediteranskom svijetu u spomenutu koiju
upregnuti konji.35 Jo zanimljiviji primjer nalazi
mo u daleko kasnijim nordijskim mitovima u
kojima sunce po danu putuje u kolima koja vuku
konji dok po noi putuje na drugu stranu u brodu
koji po vodi vuku labudovi.36 (Si. 6) Na ovoj slici
vidimo dva prikaza koja neodoljivo podsjeaju na
gornje koncepte: suneva kola iz Trundholma

Moda i kultne modele kola s

posudama, medu kojima su
svakako najpoznatija votivna kolica
iz Strettwega, koji se pojavljuju
tijekom kasnog bronanog doba
m oem o dovesti u vezu s religij
skom praksom vezanom uz vodu,
pogotovo s pokuajima prizivanja
vode u doba sue. Takva kola
ponekad vuku vodene ptice ili konji.
Paradoksalno je da su upravo ove
dvije naizgled kopnene ivotinje
najvie povezane s prapovijesnom
religijskom simbolikom vode i to
uglavnom s njezinim htonikim i
solarnim elementima. Samom svo
jom sposobnou letenja i plivanja,
vodene ptice ine loginu vezu
izmeu vode i solarne simbolike.
Tijekom kasnog bronanog doba
upravo su vodene ptice jedan od
najeih religijskih simbola na
predmetima od metala i esto su u
vezi sa solarnim simbolima, bilo uz
sunev kota (SI. 5), bilo vukui
suneva kola. Upravo taj cikliki
elem ent u solarnoj simbolici
vezanoj uz vodene ptice moda
izraava ranije spomenuti koncept
kontinuirane povezanosti nebe
skih, gornjih i podzemnih,
htonikih, donjih voda, koje
povezuje kia kao simbol plodnosti.

SI. 6 Suneva koija iz Trundholma

i kultna kola iz Dupljaje (prema
Potrebica 2003.b)

32 GREEN, M 1986., 146.

33 STRABON, Geog. IV, 1, 13.
34 OLMSTED, G. S 1979.
35 POTREBICA, H 2003. b.
36 B O U Z E K ,1997., 36, 39, 41.

111

Histria Antiqua, 10/2003.

SI. 7 Kremacija uz Ganges

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

vuku konji dok na kolima iz Dupljaje nalazimo

boanstvo u suknji ali s mukim seksualnim
atributima koje vuku vodene ptice. Moda upra
vo zbog tog solarno-regenerativnog dualizma
konj dolazi kao votivni simbol keltskog boga
Belenusa ili ak oblije keltske boice plodnosti,
konja i zvijeri, Epone, a oba boanstva su usko
povezana s izvorima. Zanimljivo je spomenuti i
reljef iz Koprna koji je rijedak primjer kulta Epone
u naoj zemlji i dovodi se u vezu s galskim
vojnicima na slubi u Dalmaciji.37
Konj je uvijek bio solarni simbol i simbol
plodnosti (esto i pratitelj ili utjelovljenje boga
kie), ali je sadravao i htonike elemente.
Upravo taj htoniki element naglaen je u konji
ma grke mitologije koji su na neki nain uvijek
povezani s donjim svijetom i njegovim vodama,
a esto su imali i ulogu psihopompa38. Uloga
posrednika i vodia due kroz donji svijet, u
kojem protjeu rijeke koje odjeljuju ive od
mrtvih na nekoliko razina, opet pribliavaju
konja vodi kao bie koje je na neki nain inicira
no u njezine misterije. Prema nekim srednjoazi
jskim legendama voda je majka konja. Kad go
vori o svojim nadnaravnim moima koje posje
duje kao psihopomp, arobni konj al-Kujruku iz
kirgiskog spjeva Er-Toshtiik zakljuuje: "Ja mogu
hodati dubokim vodama
U grkoj religiji osim ve spomenutih posto
ji mnotvo referenci na konje koji povezuju vodu
i htoniki svijet, od Pegaza iji su roditelji
Posejdon i Gorgona Meduza, preko Areiona,
Heraklovog konja, iji su roditelji opet Posejdon i

3 7 RATKOVI, A., 1960.

3 8 N a to j e iz v rsn o u k a za la M .
M ilievi B r a d a n a s v o m izlag a n ju
n a m e u n a r o d n o m s k u p u The

Seventh Annual Meeting of the

European Association of
Archaeologists, E sslingen 2001.
(neobjavljeno).
3 9 CHEVAL1ER, J. - GHEERBRANT,
1994., 271.

A,

4 0 CHEVALIER,). - GHEERBRANT,
A ., 1994., 2 7 2 , 493.
41 CHEVALIER, J. - GHEERBRANT,
A., 1994., 2 7 2 -2 7 3 .

112

Arkadijska Demetra (koja se i sama prikazuje s

konjskom glavom kao jedna od Erinija), do
Harpija koje se prikazuju kao ene-ptice ali i kao
kobile (opet htonika veza izmeu konja i ptica).
Pegaz nije vezan s vodom samo preko roditelja.
Roen je na izvorima Okeana, Belerofon ga je
naao kako pije s izvora Peirene, a udarcem kopi
ta stvorio je izvor Hipokrenu oko kojeg su se sku
pljale muze. I samo ime srodno je rijei koja
oznaava izvor (pege).40
Taj motiv konja koji udarcem kopita otvara
izvor kasnije je preuzet u bezbroj mitova, pria i
legendi. Osim grke i drugih antikih religija,
gotovo da nema kraja koji nema barem jednu
legendu o konjima smrti koji u raznim inaicama
odvode ljude, i to uglavnom putnike, u smrt koja
je esto povezana s utapanjem u rijeci ili
movari.
esto su ti konji smrti kobile, poput onih
koje su rtvovane na Patroklovu pogrebu kako bi
ga odvele u Had. Duboke tragove tog koncepta
nalazimo i u nizu jezika gdje se iz rijei za kobilu
(eng. Mare) derivira izraz za nonog demona
smrti koji krade due: cauchemard (fra.), nightmare (eng.), Mahrt (njem.), mora (hrv.).41
VODA I SUNCE
- REGENERATIVNA SNAGA

Regenerativna i obnavljajua mo vode

nigdje ne dolazi do izraaja kao u sluaju izvora.
Zbog toga su ve i istaknuti kao posebna kate
gorija. Po svojoj prirodi su nepomini, a opet u

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

sebi sadre sr i poetak gibanja. Oni su mjesta

gdje donje vode ponovo izlaze na svjetlo dana i
krug se zatvara otvarajui novi ciklus ivota i
kretanja. U nekim sluajevima nije rije samo o
ideji lijeenja i obnove nego izvori doista imaju
medicinska svojstva. Kad se to jo povee s vanj
skim manifestacijama poput topline i plinova,
jasno je zato su esto bili vana kultna sredita.
Tragove nalazimo i u najranijim razdobljima
prapovijesti ali najvie podataka opet imamo o
protopovijesnim razdobljima. Tako znamo da je
Galija obilovala svetim izvorima. Vjerojatno je u
ranijim razdobljima svaki izvor bio povezan s
odreenom nadnaravnom silom koja se s vre
menom uobliila u manje ili vie jasno definirano
boanstvo. Veina ih se zadrala na eshatolokoj
razini izrazito vezanoj uz prirodu i odreeni kra
jolik pa su najblie odgovarali konceptu nimfi
kakve poznajem o u antikom svijetu, a vei broj
takvih boanstava ak je i bio enskog roda. Na
mjestima koja su bila izloena intezivnijoj komu
nikaciji razvili su se kultovi jasno definiranih
boanstava kojima su tovatelji dolazili prinositi
darove i zauzvrat primati regenerativnu i ljekovi
tu mo vode pod njihovim nadzorom. Posebno je
zanimljiva pojava donoenja drvenih votivnih
zaloga u obliku dijelova tijela ili prikaza bolesti
za koju je tovatelj traio pom o od boanstva. U
nekoliko galskih izvorskih svetita naeno je od
200 do ak 2000 takvih figurica to ukazuje na
izrazito jak obiaj iji tragovi su zadrali i do
danas u zavjetnim darovima koji se ostavljaju i u
nekim kranskim svetitima. Tamo gdje su
ljudske zajednice postajale kompaktnije i
meusobno bolje povezane kohezioni procesi su
zahvaali i vodena boanstva izvora koja su se
poela izjednaavati i tako dobivati iri i
znaajniji religijski karakter. Vrhunac tog proce
sa dogaa se s dolaskom Rimljana kad veina tih
formiranih boanstava ulazi u sinkretistike
odnose s rimskim bogovim a koji i sami mijenjaju
strukturu svojih atributa pa tako nalazim o
Apolona ali i Marsa u ulozi izljeitelja.
Apolon se pojavljuje posebno esto i to u
asocijaciji s nekoliko keltskih boanstava
lijeenja kao to su Grannus, Belenus ili
Bormanus koji su svi znakovito vezani uz ter
malne izvore. Klju toj neuobiajenoj popu
larnosti Apolona moda lei u ve spomenutoj
jasnoj vezi izmeu vodenih boanstava vezanih
uz lijeenje i solarnog kulta, to su u poetku
vjerojatno bila samo dva aspekta istog boan
stva. Apolon je svojim solarnim karakterom ali
isto tako i regenerativnim moima najbolje odgo
varao spomenutom konceptu. S druge strane, u

Histria Antiqua, 10/2003.

junom dijelu Europe, negdje tijekom bronanog

doba solarni i regenerativni aspekt koji su bili dio
istog eshatolokog principa poinju se razdvajati.
Kraj tog procesa m oem o vidjeti u eljeznom
dobu u Grkoj gdje sureemo jasno definirane i
razdvojene Dionisa i Apolona, dok u srednjoj
Europi jasna granica izmeu ta dva aspekta jo
nije jasno povuena.42
Voda i sunce posjeduju mo regeneracije, a
ivot koji tvori neraskidivu vezu medu njima
nastaje jedino u njihovom ciklikom meu
djelovanju. Zbog toga postoje bezbrojni primjeri
veze vodenih i solarnih simbola iz raznih kultura,
krajeva svijeta i razdoblja.
VODA I PLODNOST

Voda je na neki nain materijalna pojavnost

plodnosti. Vlanost plodne utrobe arhetipska je
veza izmeu vode i plodnosti koja je najblia
ovjeku. Upravo na antagonistikim simbolima
vlage i suhoe mnoge kulture zasnivaju distin
kciju izmeu plodnosti i jalovosti. To se ne
odnosi na samo na oigledne primjere poput
zemlje (suha - plodna), nego i na apstraktne poj
m ove kao to je rije (suha, beznaajna rije vlana rije objave), pa ak i voda m oe biti suha
ako ostaje izvan stvaranja. I Heziod razlikuje
plodne (Okean) od neplodnih (Pont) voda i u tom
sluaju distinktivni faktor je prisustvo
oplodujueg, mukog principa: sama zemlja rada
bezumne i jalove bijesne vode Ponta dok tek iz
zagrljaja s nebom nastaje plodna voda Okeana.43
Plodnost vode m oe proizlaziti iz muke,
nebeske sfere u obliku plodotvorne kie, ali m oe
biti i enska plodnost vode koja se rada iz
zemlje.
Plodnost vode je u krajnjem sluaju
neposredni derivat koncepta pratvari iz koje sve
nastaje i kojoj se sve vraa. U tom smislu treba
promatrati i nerazdruivu povezanost naoko
oprenih simbola plodnosti i htonikih simbola
koji ine manje ili vie jasno izraene regeneracijske cikluse. Upravo taj uvjetni dualizam
plodnosti i smrti najbolje ilustrira boica plo
dnosti u svim svojim pojavnostima, od najranijih
prapovijesnih razdoblja, do povijesnih vremena,
pa ak i suvremenosti. U svojim istraivanjima
vezanim uz koncept boice, M. Gimbutas veliku
vanost posveuje upravo simbolici vode. Ona se
bavila kompleksnom simbolikom i neolitikim i
eneolitikim prikazima boanskog enskog prin
cipa ije je korjene vidjela u paleolitiku, a konti
nuitet pratila i daleko kasnije, do povijesnih vre
mena. U njezinoj mitolokoj koncepciji glavno

4 2 POTREBICA, H 2 0 0 3 . b.
43 HEZIOD, Theog., 130-135.

113

Histria Antiqua, 10/2003.

4 4 GIM BUTAS, M., 1982., 112.

4 5 GIM BUTAS, M., 1982, 112-114,
124.
4 6 DURMAN, A., 2000, 66, 68, 80.

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

boanstvo plodnosti je zmijska boica ili boica

ptica, koja je gospodarica labirinta, ali i gospo
darica ivotvornih voda.44 Meutim kakve
tragove moramo traiti u materijalnim ostacima
prapovijesnih kultura? U sluaju odgovarajue
sim bolike u najranijim razdobljima za koja
nem am o ni posrednih povijesnih izvjea,
moramo se osloniti na ornamentiku i ikonografi
ju. Kad govorim o o simbolizmu vode u ornamen
tici, prvenstveno je rije o keramici. M. Gimbutas
je uoila da su prikazi boice esto vezani uz
posude za vodu. Upravo keramikim figiricama i
ralambom njihove simbolike ornamentike,
ilustrira svoju tezu o boici plodnosti kao o
gospodarici gornjih i donjih voda i izvoru kie.
Epifanija tog boanstva imala je oblik vodene
zmije i vodene ptice, pa se tako interpretiraju i
slini figuralni i stilizirani prikazi. Meutim,
posebnu vanost je imala upravo geometrijska
ornamentika. Prema interpretativnom sustavu M.
Gimboutas, tekua horizontalna spirala bila je
simbol tekuih voda, a okomite cik-cak crte bile
su simbol kie. Upravo je kia bila osnovni
instrument plodnosti i svi simboli vezani uz nju
bili su viestruko vani. Na taj nain je ona
tumaila i kompleksnu simboliku meandra.45
lako su neke interpretacije teko dokazive,
posebno one vezane uz sloenu simboliku
geometrijske ornamentike, na arhetipskoj razini
opet susreemo donje i gornje vode, i izmeu njih
kiu kao temeljni princip plodnosti i ciklike
regeneracije.
U tom smislu zanimljivo je spomenuti i
razmiljanja A. Durmana koji je pokuao rekon
struirati vuedolsku percepciju svijeta na temelju
sloenog sustava ukraavanja i oblika
keramikih posuda kao osnovnog oblikovnog
izraza te kulture. On tvrdi da su vuedolci
zamiljali zemlju kako pluta po beskrajnim
vodama i to dokumentira ukrasima i oblikom
terina, specifinih posuda vuedolske kulture.
Ukrasna traka koja sugeririra vodenu povrinu
nalazi se neposredno iznad bikoninog prijelaza
koji se smatra simbolikom granicom izmeu
kopnenog, realnog svijeta i mitolokog, nev
idljivog svijeta beskrajnih voda.46 Zanimljivo je
primjetiti da je sunce jedini simboliki motiv koji
prelazi tu granicu to bi mogao biti jo jedan
primjer arhetipske povezanosti vode i solarnih
aspekata.
VODA I SMRT

4 7 POTREBICA, H., 2003a.

4 8 POTREBICA, H 2003c.
4 9 RCOV, A., 1993, 106-110.
5 0 BERGCREN,

Isto tako i ona oprena simbolika vode kao

medija destrukcije, smrti ili temeljno one sile koja

2 003.

114

rastvara oblik sigurno je na neki nain bila prisut

na i u tim veom a ranim religijskom sustavima.
Naselja smjetena na rubovima plavnih ravnica,
ali isto tako u neposrednoj blizini izvora pitke
vode, govore nam da je poznavanje razorne moi
poplava i prepoznavanje pitke vode kao naj
vanijeg ivotnog resursa bila temeljna odredni
ca tadanje dinamike naseljavanja.47 Ne treba
zaboraviti i nain sahranjivanja. Od najranijih
prapovijesnih razdoblja pa do eljeznog doba u
pojedinim kulturama imamo oiglednu dispro
porciju izmeu veliine naselja i pretpostavljenog
broja stanovnika s jedne strane i broja utvrenih
ukopa s druge strane.48 Ako spomenute
"izabrane" ukope, bilo da je rije o inhumacijskom ili incineracijskom pogrebnom ritualu,
objasnimo kao sim bolike konstrukcije oko
pokojnika usko vezanih uz mitoloki i/ili fiziki
kontinuitet spomenute zajednice, moramo se
zapitati na koji nain je ta zajednica sahranjivala
sve ostale umrle pojednice koji nisu imali aktivnu
ulogu u simbolikoj strukturi kontinuiteta. S
obzirom da u takvim sluajevima u krajoliku nije
uoeno mjesto gdje bi ti ljudi mogli biti sahra
njeni niti su ikakva dodatna arheoloka istrai
vanja dala naslutiti postojanje tih grobova ili
jedinstvenog ukopnog mjesta, namee se ideja
da su ti pokojnici bili sahranjeni u vodi. Takav
koncept jasno bi potvrdio vodu kao simbol
raanja i smrti. Voda je tako pratvar koja uzima
oblik prilikom prelaska u materijalni svijet, da bi
u smrti oduzimala oblik stvarima i ljudima
prenosei ih u onostrani, duhovni svijet. Jasna
analogija je i danas upranjavani ritual incineracije kod hindusa pri kojem je od kljune
vanosti da se po spaljivanju pokojnika dio
pepela preda svetoj rijeci Ganges koja bi ga tre
bala ponovno ujediniti s boanskim. (Si. 7) Zbog
toga su gotovo sve incineracije bile u blizini rije
ka ili vodenih povrina koje su simbolizirale
svetu rijeku Ganges.40 Dakako da je neposredan
arheoloki trag takvog rituala izuzetno teko
nai, a u sluaju incineracije gotovo i nemogue.
Stoga su posebno vani rijetki nalazi ljudskih
ostataka u vodi koje m oem o jasno povezati s
primarnim ili sekundarnim ukopom. Tako je
tijekom golemih zatitnih istraivanja u pokrajini
Malmo u junoj vedskoj pronaeno nalazite
koje je ukljuivalo kontinuitet pokopavanja od
nekoliko tisuljea. Uz lokalitet je i manje jezero
ne ijem su dnu pronaene ljudske kosti koje se
pripisuju mezolitikim pogrebnim ritualima koji
su moda vezani uz sekundarni ukop.50
M. Green sugerira da bi lubanje pronaene
u prapovijesnim bunarima i izvorima u Britaniji

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

mogli biti pars pro toto izraz tenje za regeneracijom koja se pokuava prenijeti u zagrobni
ivot.51 Teko je izvoditi tako sloene koncepte iz
relativno ogranienih arheolokih konteksta i
bez direktnih referenci u povijesnim izvorima,
stoga smatram da e tek detaljna istraivanja i
eventualne analogije razjasniti je li rije o rtva
ma, zagrobnom depozitu koji bi bio blizak pred
loenom konceptu ili neemu treem.
Voda u svim svojim oblicima ima mistiki
potencijal ukorjenjen u njezinim temeljnim
svojstvima: kretanju i promjeni, oienju i

Histria Antigua, 10/2003.

ivotvornosti. Stoga je u svim razdobljim a

prapovijesti, voda imala veliko znaenje kako u
materijalnom tako i u duhovnom ivotu
ondanjih ljudskih zajednica. Vizualna simbolika
predmeta ili ritualne ostave u vodenim kultnim
kontekstima svjedoe o tovanju vezanom uz
vodu, bilo da je rije o nedefiniranim moima ili
jasno formiranim boanstvima. Iako korjeni
takve ritualne aktivnosti vezane uz vodu lee u
najranijim fazama razvoja ljudskog roda, pose
bno je intenzivna tijekom bronanog i eljeznog
doba, a nastavlja se i duboko u povjesnim
vremenima, u nekim aspektima ak i danas.

LITERATURA:

A. Berggren,

BERGGREN 2003.
BAR - Dealing with

Continuity and discontinuity o f ritual practice in certain places, u:

Death (ur. L. Nillsen i M. Vander Linden) (u tisku).

BIBLIJA (izdanje: Stvarnost, Zagreb 1968.)

CHEVALIER - GHEERBRANT 1994. J. Chevalier - A. Gheerbrant, Rjenik simbola (mitovi, sni, obiaji,
geste, oblici, likovi, boje, brojevi) (etvrto proireno izdanje), Nakladni zavod Matice hrvatske Mladost, Zagreb 1994.
COCAGNAC 2002. M. Cocagnac, Biblijski sim boli (Teoloki pojm ovnik), Antibarbarus, Zagreb 2002.
DRECHSLER-BII 1979.-1980. R. Drechsler-Bii, Nekropola bronanog doba u peini Bezdanjai
kod Vrhovina, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. serija, 12-13, Zagreb 1979-1980., str. 2778.
DURM AN 2000. A. Durman, Vuedolski Orion i najstariji europski kalendar (katalog izlobe/,
Arheoloki m uzej u Zagrebu - Gradski m uzej Vinkovci - Gradski m uzej Vukovar, Zagreb 2000.
F1TZPATR1CK1984. A. P. Fitzpatrick, The Deposition o fL a Tene Iron Age Metalvvork in watery contexts in Southern England, u: Aspects of the Iron Age in Central Southern Britain (urednici: B.
Cunlijfe - D. Miles), Oxford University Comitee f o r Archaeology, M onograph 2, Oxford 1984., str. 178190.
FRAZER 1993. J. Frazer, The Golden Baugh,
izdanja), Wordsworth Reference, Ware 1993.

A study in magic and religion (pretisak originalnog

GIMBUTAS 1982. M. Gimbutas, The Godesses

Thames & Hudson Ltd, London 1982.

and Gods of Old Europe (drugo dopunjeno izdanje),

GLANSDO RFF1984. B. Glansdorjf, Un objet protohitorique exceptionnel de la grotte de Han-surLesse: la rouelle aux oiseaux, u: Actes du XLVIIe Congres de la Federation des Cercles

d'Archeologie et d'Histoire de Belgique, Nivelles 1984., str. 78-95.

GLOB 1969. P.

V. Glob, The Bog People, Faber, London 1969.

GLOGOVI 1995. D. Glogovi, Maevi s jeziastim rukohvatom iz Dalmacije u svjetlu novih nalaza iz
rijeke Cetine, Prilozi Instituta za arheologiju 12, Zagreb 1995., str. 1-10.

The Gods of the Celts, Bramley Books, Surrey 1986.

GREEN (ur.) 1996. M. Green (ur.), The Celtic World, Routledge, London 1996.
HARDING 2000. A. F. Harding, European Societies in the Bronze Age, Cambridge University Press,
GREEN 1986. M. Green,

Cambridge 2000.
HARRISON 1962. J. E. Harrison,
London 1962.

Prolegomena to the Studv of Greek Religion, The Merlin Press,

Theogonia, u prijevodu A. Bazale u: Heziod, Poslovi i dani - A. Bazala, Mudrost grkog

naroda u prii i pjesmi, Matica hrvatska, Zagreb 1970., str. 101-184.
K1RK 1974. G. S. Kirk, The Nature of Greek Myths, Penguin Books, London 1974.
KIRK - RAVEN 1957. G. S. Kirk - J. E. Raven, The Presocratic Philosophers, Cambridge 1957.
HEZIOD,

115

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

Histria Antiqua, 10/2003.

KUBACH 1978.-1979. W. Kubach, Deponierungen in M ooren der sudhessischen Oberrheinebene,

Jahresbericht des Institutes fur Vorgeschichte der Universitat Frankfurt a. M. 1978.-1979., str. 189310.
MAR1EN 1964. M.E. Marin, Decouvertes a la Grotte de Han, Musees royaux d'art et d'histoire,
Brmelles 1964.
MARIEN - VANHAEKE 1965. M.E. Marin - L. Vanhaeke, Nouvelles decouvertes a la Grotte de Han,
Musees royaux d'art et d'histoire, Brm elles 1965.
MILLER - TAUBE 1992. M. E. M iller - K. Taube,
Maya, London - New York 1992.

The Gods and Symbols of Ancient Mexico and the

The Gundestrup Cauldron, Latomus, Bruxelles 1979.

Opi religijski leksikon (ur.: Adalbert Rebi) Leksikografski zavod Miroslav Kriea, Zagreb 2002.
OLMSTED 1979. G. S. Olmsted,

Glasnik Zemaljskog muzeja 10/1898, Sarajevo 1898., str. 335-345.

The Archaeologv of Death and Burial, Sutton Publishing, Thrupp -

PATSCH 1898. K. Patsch, Iapodi,

PEARSON 1999. M. P. Pearson,
Stroud 1999.

PERKI 2002. D. Perki, Grad mrtvih u Bubijevoj ja m i kod Barilovia,

str. 103-130.

Histria Antiqua 8, Pula 2002,

The Druids, London 1968.

PITM AN - RYAN 2000. W. Pitman - W. Ryan, Noah's Flood: The New Scientific Discoveries About
the Event That Changed Histoiy. Simon & Schuster, New York 2000.
POTREBICA 2003. a H. Potrebica, Prostorne odrednice prapovijesnih naselja (Poeka kotlina), Histria
Antiqua (u tisku).
P IG G O T T 1968. S. Piggott,

POTREBICA 2003. b H. Potrebica, Greek Elements in the Religious Phenomena o f the Eastern Hallstatt
Circle, u: BAR: The Acts of the XIVth UISPP Congress, Liege, Belgium, Section 12: Iron Age (ur. R.
M iller) (u tisku).
POTREBICA 2003.C H. Potrebica, Continuity and Representation: Burial Customs and Religious
Concepts o f the Early Iron Age in Northern Croatia, u: BAR - Dealing with Death (ur. L. Nillsen i M.
Vander Linden) (u tisku).
RACOVA 1993. A. Racova, Pohrebnjritus v hinduistickej spolonosti, u: Kultove a socialne aspekty
pohrebneho ritu od najstarlch ias po suasnost' (urednik: E. Krekovi), Slovanska archeologicka
spolonost'- Slovanska narodopisna spolonosu, Bratislava 1993., str. 106-109.
RALPH LEWIS 2001. B. Ralph Levvis,
Stroud 2001.

Ritual Sacrifice, a concise history, Sutton Publishing, Thrupp -

RATKOVI 1960. A. Ratkovi, R eljef Epone iz Koprna u Dalmaciji,

140.

Diadora 1 , Zadar 1960, str. 133-

Religije svijeta - enciklopedijski prirunik, Grafiki zavod Hrvatske - Kranska sadanjost, Zagreb
1987.

'Lindovv Man', Antiquity 59, Oxford 1985., str. 25-29.

Iliri, kolska knjiga, Zagreb 1974.

STEAD - TURNER 1985.1. Stead - R. C. Turner,

STIPEVI 1974. A. Stipevi,
STRABON,

Geographica.

S ZO M B A TH Y 1912. ). Szombathy, Altertumsfimde aus Hohlen bei St. Kanzian im dsterreichischen

Kustenlande, Mitteilungen der Prahistorischen Kommission 2/2, B e 1912., str. 127-190.
TAYLOR 1992 T. Taylor, The Gundestrup Cauldron,

Scientific American 266 (3), str. 66-71.

WARMENBOL 1996. E. Warmenbol, L'or, la m ort et les Hyperboreens. La bouche des Enfers ou le
Trnu de Han a Han-sur-Lesse, u: Archaologische Forschungen zum Kultgeschechen in der jtingeren Bronzezeit und friihen Eisenzeit Alteuropas (ur. C. Huth). Regensburger Beitrage zu r prahstorischen Archaologie 2, Universitatsverlag, Regensburg 1996., str. 203-234.

W S S 1996. R. Wyss, Funde aus Passen, Hohen, aus Quellen und Gevvassern d erZentral- und
VVestalpen, u: Archaologische Forschungen zum Kultgeschechen in der jiingeren Bronzezeit und
friihen Eisenzeit Alteuropas (ur. C. Huth). Regensburger Beitrage zur prahstorischen Archaologie 2,
Universitatsverlag, Regensburg 1996., str. 417-428.

116

H. Potrebica, Voda u prapovijesnoj... (103-117)

Histria Antiqua, 10/2003.

Sum m ary
WATER IN PREHISTORIC RELIGION

Hivoje Potrebica
Water is ari important element in almost ali
Water is at the same time the border and the
religionsfrom prehistory to the great religions o f the way to the undervvorld and is often present in the
present-day. From the elementary distinction of gnostic sphere ofold religions vvhich is reflected on
vvater from earth, through the system o f the four the choice and organization o f cult places.
elements, vvater has always had an exceptionally
Ali this brings to a concept o f vvater as a medi
important position in the archetype vvorld o f man. um o f transformation, an element vvhich stands
It seams that vvater isfound in similar places in the betvveen the vvorld ofthe living and that ofthe dead,
both in the spiritual (baptism, initiation) and in the
structure o f individua1religions.
In many cases it is the original element. Since material (underground rivers) sense.
The problem stands in finding traces o f this
it does not have a constant and defined shape,
vvater is immaterial and, because o f that, often immaterial and fluid, but exceptionally important
understood as a medium out o f vvhich the material religious concept on the material culture connected
vvorld is created. A reflection o f such prehistoric to the religious practice o f prehistoric communities.
ideas can be seen in myths on the origin o f many
old religions.

117