Darko PERIA

O POVELJI I PEATU HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA (BALIJA)

Na moj lanak Historiografsko betoniranje hrvatskog kralja Tomislava

ekspresno je u svome internetskom loniu zazvidao Tomislav Bali s kaom
pod naslovom Beton u glavi ili neobian sluaj Darka Perie. Dok se izriaj
betoniranje u mome naslovu odnosi na dananju hrvatsku historiografiju (pa tek
onda na T. Balija kao njezinog predstavnika) s kojom nema velikog napretka u
prouavanju kralja Tomislava i njegovog doba, u Balijevom se naslovu taj
izriaj izravno odnosi na mene. Zbog toga nemam nikakvog razloga odgovarati
mu u rukavicama.
Bali odmah na poetku istie da sam u svome lanku opleo po
njegovome liku i djelu. Njegov lik nisam nikad vidio, a ivotno djelo nikad
itao. Za sebe smatra da je upao u dosta zanimljivu skupinu onih na koje sam
se kao uvaeni doktor s manje ili vie ui osvrnuo u zadnje vrijeme, npr. Ante
kegro, Ivan Mirnik, Tomislav Bili, Dubravko Lovrenovi, Ivo Lui i tako
dalje. Njegova je reenica tako sroena da neupueni itatelj moe zakljuiti da
sam se kao agresivni i neuraunljivi doktor medicine obraunao sa svojim
nemonim pacijentima. Zato barem poteno priznaje da je povod njegovom
svrstavanju u to aroliko i sve vee drutvance prvenstveno kritika moga
intervjua u kojem sam se dotaknuo nekih pitanja ranosrednjovjekovne hrvatske
povijesti, a koja je objavljena u njegovom lanku Medijsko muenje prvih
stoljea hrvatske povijesti. Bali je, dakle, svojom, a ne mojom, voljom upao u
drutvo koje navodi, a jako se razlikuje od njega. Nabrojani ljudi profilirani su
znanstvenici, koje osobno poznajem, a s nekima sam bio u privatnom
prijateljskom odnosu, naravno do trenutka objave svoga miljenja o nekim
njihovim postavkama i zakljucima. To vie govori o njima nego o meni.
Bali pie da taj kao jo jedan slian njegov uradak nije bio zamiljen kao
znanstveni rad (biljekama usprkos) nego ga se prvenstveno moe kategorizirati
kao izraavanje vlastitog miljenja, tj. reakciju, i stoga su objavljeni na
internetskim stranicama, koje se mogu okarakterizirati kao njegove privatne
(podebljao D. P.). Izraavanje vlastitog miljenja o neemu ili nekome na
internetskim stranicama privatna stvar? Ta mu je (izjava) jaka. Mashallah!
Da skratim. Nemam nita protiv da moji radovi bilo kome, pa tako i
Baliju, budu znanstveni afrodizijak ili poligon za dokazivanje i iivljavanje;
samo u dok sam ovozemaljski iv uvijek nai vremena za uzvratiti, posebno

ako budu bile tvrdnje da sam laov, totalna neznalica o temama o kojima piem
ili plagijator.
Bali istie da sam iz njegovog teksta za potrebe svoga betoniranja
izravno citirao jednu njegovu treinu, a ostatak sam jednostavno ignorirao.
Dakle postupio sam na selektivan nain, koji njemu prebacujem, ali je oito
prihvatljiv ako se ja njime koristim. Zaista sam mu prebacio da sam u
novinarskom razgovoru iznio neke svoje poglede i zakljuke koje se nije usudio
prokomentirati i u lanku sam ih naknadno pojasnio. Meutim, (ne)spretnom
manipulatoru ne znai nita to je on naveo da je moj novinarski razgovor
potpuni promaaj i da je logino da u u prvom redu braniti svoje postavke, a
ne baviti se sa svima i svaim, koje je i to je on kritizirao. Kao dokaz svojih
tvrdnji Bali pie da sam elegantno izostavio dva manja pasusa u kojima se on
poziva na Ivana Majnaria, tj. izraava svoje slaganje s njegovim stavovima i
komentarom u pogledu nekih medijskih napisa. Ne pita se je li se i ja moda
slaem s Majnarievim stavovima i komentarom, pa nije bilo potrebe da se
uope, a kamo li kritiki osvrem na njih. Ali zato se pita je li tu mojom
logikom u pitanju neka autocenzura zbog injenice da je kolega Majnari
proelnik Odjela za povijest na Hrvatskom katolikom sveuilitu, dakle moj
nadreeni. Iako kae da ga to mnogo ne zanima, odmah moram, barem zbog
Balijevih naivaca, rei da Majnaria u znanosti cijenim vie nego njega (iako
treba imati u vidu da Bali nije imao priliku i privilegiju kao Majnari), ali da se
Majnaria kao moga (tijesno izabranoga) nadreenoga bojim manje od Balija.
A, pred obojicom se tresem od straha kao Kina pred pregovorima Crne Gore za
ulazak u NATO.
Na moj suvini komentar da je Bali svoj tekst zatitio da se ne moe
izravno preuzeti, odrao mi je lekciju o mojoj informatikoj nepismenosti. Istina
je da pripadam onoj generaciji, kojoj je tijekom kolovanja informatika bila
teorijska, a kompjuter egzotika, dok sam o Baliju od zajednikog prijatelja uo
da je vrhunski informatiar. Usprkos mojoj informatikoj priuenosti, Balijev
sporni lanak je bio jedini ije dijelove nisam uspio prebaciti u svoj tekst.
Postupio sam na najjednostavniji nain, upravo onako kako mi Bali savjetuje, ali
nisam uspio iz prve pa nisam vie pokuavao. Nekoliko sam puta, u krae
slobodno vrijeme, ulazio na Balijevu stranicu na Academia.edu i itao dotini
lanak (ali i neke druge), dok ga iznenada on nije izbrisao (skinuo), to
preuuje. Zato sam mu se i obratio preko interneta (zar bih mu imao drugog
razloga pisati?) i zamolio ga da vrati svoj lanak da ga mogu ponovno proitati i
preuzeti jo nekoliko reenica. To je on odbio s neuvjerljivim objanjenjem.
Tada mi je, kako Bali pie, priskoio Ivica Rado koji nije imao problema s
preuzimanjem poput mene rekavi da je on preuzeo lanak i da e mi ga

proslijediti (na to se odnosi moj e-mail Baliju, kojeg on donosi u prateoj

biljeci). Isti je dan stiglo razoarenje, jer Rado nije preuzeo taj lanak, nego
onaj o peatu iz Podgradine kod Livna (za koji to nije bio problem), a za sporni
muiteljski lanak mi je rekao da ga nije uspio preuzeti, jer ga je Bali na neki
nain zatitio! Meutim, pismo koje sam uputio Baliju imalo je ipak pozitivan
uinak, jer je on, mislei da sam dobio sporni lanak, vratio istoga na svoju
internetsku stranicu. Tada sam ga preuzeo u elektronskom obliku. Tu je uzrok
moga iznesenog zakljuka o zatiti teksta, bez obzira bio zakljuak osnovan ili
ne. S obzirom da imam loe iskustvo s preuzimanjem zatienih stvari na
internetu nisam se nimalo trudio. Inae, uvijek kada zbog navoda prenesem
dijelove tueg teksta u elektronskom obliku u svoj tekst, postupam kao da sam
ih prepisao iz knjige, odnosno osobno to otipkam, jer ne volim rairenu
znanstvenu metodu copy paste. Bali cinino komentira da nikome nije
kasno nauiti nove vjetine, pa ni asistentu u 46. godini ivota. Podatak o
mome statusu i mojim godinama preuzeo je s moje slubene stranice na
Hrvatskom katolikom sveuilitu, ali ne i injenicu da se uskoro navrava 30
godina moje publicistike aktivnosti to se vidi iz tamo priloene bibliografije.
Bali ili ne zna raunati brojevima veima od 10 ili ne zna nai paralelu za
takvog ne asistenta nego sveuilinog profesora. Ja u u budunosti sigurno
(eljeti) nauiti jo togod u informatici, ali mi nikad nee pasti na pamet
prikazivati i recenzirati neku informatiku knjigu, kao Bali onu iz arheologije od
Maje Petrinec o starohrvatskim grobljima, o emu zna neusporedivo manje nego
ja o informatici.
Iz razloga to sam Balijevu ironinu izjavu da moda imam sposobnosti
medija koji komunicira s onostranim doivio kao zloestu doskoicu
infantilnog (nomen est omen) historiografa, Bali ponovno ironino zakljuuje da
je to zaista zrelija doskoica u usporedbi s njegovom zloestom. Ne zanima
me jesam li prvi koji se, kako pie, poigrava njegovim prezimenom, i dodaje,
maarskog porijekla (moda i Maarska zbog toga treba uputiti protestnu
notu?). Tko mu je branio da on svoj odgovor napie na engleskom jeziku te
moje ime i prezime prilagodi kao Dark Perish, to u prijevodu ne zvui lijepo,
ali mi nimalo ne smeta. Jer, Bali smatra da sam mogao biti matovitiji, ako sam
ve uspio, citirajui njega, koji je pak sam citirao Jutarnji list, provercati rije
vukojebina, u franjevaki asopis za duhovnost, znanost i umjetnost. Trebao
sam valjda prepisati v(..)a, da itatelji mogu pogaati koja je prostaka i
kolokvijalna novinarska rije u pitanju. Kao da hercegovaki franjevci u
ispovjedaonici nisu uli vee gadosti od te rijei!
Da bi Bali samog sebe i itatelje uvjerio da upotrebljavam neprimjeren
rjenik, poziva se i na moj odgovor A. kegri takoer u Hercegovini

franciscani, gdje prigovaram na vaenje izjava iz konteksta (zapravo samo

itatelje upozoravam na to op.) i opravdavam ton nekih svojih tvrdnji (zapravo
tvrdnju o Boi Bikupiu, o emu se tek kasnije pisalo u novinama op.)
objavljenih u asopisu Status prilagoavanjem diskursu publikacije. Zato je
Baliju vrlo zanimljivo to to Hercegovina franciscana po mome vienju ima
diskurs primjeren za objavu moga teksta poprilino interesantnog tona.
Posljednje rijei doivljavam kao kompliment, ali i upozoravam da su moji
odgovori kegri i Baliju u tom asopisu objavljeni u rubrici Osvrti (a Bali oito
nije imao asopis u ruci, nego samo moj lanak u elektronskom obliku koji sam
mu poslao) gdje je takav diskurs i dalje opravdan. Odnosno ti moji lanci nisu
ocijenjeni i objavljeni kao znanstveni lanci, iako su znanstveno potkrijepljeni
(njima dvojici vjerojatno nisu).
Bali se pita jesu li rijei kao v(..)e, fekalne vode, rakija i pivo,
udnovati kljunai, infantilni historiograf zbilja tipino izraavanje na
stranicama strunog asopisa koji ureuju franjevci i podrugljivo zakljuuje da
to valjda spada pod umjetniki diskurs. Ne znam zato ne bih smio u
kontekstu spomenuti fekalnu vodu za neto to nije za pie i za dranje, u
stvarnom ili prenesenom znaenju? Jo manje ne mogu pojmiti zato nisam smio
spomenuti rakiju i pivo. Ipak sam pisao o Hrvatima i njihovoj sveanosti
povodom krunidbe, a ne o bolnici s lijeenim alkoholiarima. Isto tako,
Hercegovinu franciscanu ne izdaje islamska vjerska zajednica, barem ne ona u
Saudijskoj Arabiji ili Iranu, da bi spominjanje konzumacije alkohola na
sveanostima bilo nepoeljno ili zabranjeno. udnovate kljunae sam spomenuo
kao satirinu paralelu (moda udovita bolje zvue?), jer to upravo ja ispadam
Balijevim uenjem zbog drukijeg pristupa peatu iz Podgradine, a njegovo
ponaanje prema meni, u tekstu na koji sam reagirao, zaista doivljavam
zloestim na razini infantilnosti.
Iz razloga to sam za izriaj Bogu iza nogu napisao da mu oito nita ne
znai druga Boja zapovijed, Bali mi upuuje komentar rugala se uvaena
doktorska sova magistarskoj sjenici. Ako je mislio na doktorsku titulu stavljenu
uz moje ime u lanku na koji reagira, odmah moram rei da ju nisam stavio ja
nego urednitvo u skladu sa svojom ureivakom politikom. Naime, izmeu
zavretka i objave tog lanka, poslije 3,5 godine strpljivog ekanja i trpljenja
protuzakonitih spletki (ljudi prema meni gorih od Balija), obranio svoju
doktorsku disertaciju na Sveuilitu u Zadru i postao doktor znanosti po starom
programu. Kao doktorska sova ne mogu se rugati Baliju kao magistarskoj
sjenici, jer Bali nije nikakav magistar znanosti nego struke po tzv. bolonjskom
procesu, koji je doveo do inflacije i devalvacije te titule. Bali pie da ni meni
oito nita ne znai osma Boja zapovijed jer sam napisao da je on svoj tekst

objavio na hrvatskom internetskom povijesnom portalu Historiografija.hr i

istie da je to izmjereno mojim detektorom razine grijeha la. Jer, Balijev
tekst nije nikad objavljen na tom portalu (na kojem je aktivist) nego na
Facebook stranici Hrvatskog povijesnog portala! Dakle, zbog oteanog
provjeravanja na kojem je internetskom portalu bio povueni lanak, slagao sam
na nain da je to bilo u Gornjim Vinjanima, a zapravo je u Donjim Vinjanima (u
bosanskoj verziji stoje Vakufi).
Od svih mojih mudrolija najvie ga je nasmijalo to to ga smatram
trezvenim patriotom i moja vrlo inteligentna opaska da injenica to je svoj
tekst objavio 10. travnja moe biti sluajnost, ali i bezobrazna provokacija. Pod
trezvenim patriotom u historiografiji i arheologiji smatram onoga koji se bavi
nacionalnom povijeu, ali nije optereen romantizmom, a Bali se izdaje za
takvoga, i druge (pa tako i mene) proziva zbog suprotnosti. Isto tako, na dan
proglaenja ustake Nezavisne Drave Hrvatske mogu bezobrazne provokacije
doi i od onih koji su tzv. ljeviari (npr. antifaisti tipa Stjepana Mesia) i to je
ono to nisam (bio) siguran s Balijem. Zato se Bali pita smatram li kao lukavac,
koji ga je prokuio, da je on desniarski ili kakav ve provokator. itajui
njegove reenice moj odgovor je jednostavan: ni desniarski ni ljeviarski nego
pravi provokator. A, to mu je po svoj prilici kompliment. Jer, tu ve Bali
nabacuje frazu o namjetenju na raun poreznih obveznika, a u drugom dijelu
njegovog teksta jasno se vidi da (a)ludira na mene.
Na moju primjedbu da je teko razumjeti kako hrvatsko drutvo nije
prepoznalo takvog genija i trezvenog patriota, kakav je Bali, pa mu nije dalo
radno mjesto (barem ono na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poslije moga
odlaska), to ga oigledno jako mui dok u drugima vidi muitelje prvih stoljea
hrvatske povijesti, Bali za sebe istie da nije genij, ali je tono da ne dobiva
plau za izigravanje jednoga poput mene. Tu ga moram razoarati, jer usprkos
njegovom doivljaju moga izigravanja genija plau u Hrvatskoj ne dobivam
za znanstveni rad, niti sam ikad u toj istoj Hrvatskoj (naalost ili sreom, kako
se uzme) ni u susjednoj Sloveniji ili Bosni i Hercegovini dobio jednu jedinu lipu
za objavljeni redak bilo kojeg svoga teksta (samo mi je mostarski asopis Status
davao honorar kojeg sam se odricao u korist naklade asopisa), dok sam u bivoj
Jugoslaviji uvijek bio plaen i to kao mladi prije i poetkom studija. A, u novije
vrijeme sam napisao, moda, najvei broj recenzija (ne prikaza!) i drugih
kritikih tekstova iz humanistikih znanosti u Hrvata. To govori koliko (ni)sam
cijenjen u hrvatskom drutvu, ali, ako nita drugo, i to da moji tekstovi nikad
nisu bili narueni. Da bih postao, kako Bali pie, uvaeni doktor cijeli
poslijediplomski doktorski studij kao i cijeli dugogodinji znanstveni i terenskoistraivaki rad iznesen u mojoj disertaciji financirali smo iskljuivo moja

obitelj i ja. Dakle, hrvatskom drutvu nisam za znanstveni rad nita duan, pa
tako ni Baliju ni bilo kojem drugom poreznom obvezniku, a pogotovo ne
instituciji u kojoj sam trenutno zaposlen.
Bali takoer istie da sam citirane rijei upotrijebio u potpisu jednog
svog teksta u asopisu Status i one moda upuuju na osobu svojevremeno
muenu frustracijama zbog (ne)zaposlenja u struci, a koje se sad njemu
dijagnosticiraju. Moj neupueni biograf ne zna da sam, kada sam to objavio
(zima 2007. kako pie u tom broju Statusa), ve pola godine imao radno mjesto
na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu to se da provjeriti i
na mojoj dananjoj slubenoj stranici. Isto tako, moj plitki psihoanalitiar
takoer ne zna pozadinu tog komentara uz moje ime, gdje je urednitvo Statusa
trailo da se kao novi autor predstavim itateljima. Naime, u arheolokim
krugovima je dobro poznato da sam ja bio u onoj skupini ljudi s kojima se
ministar kulture Boo Bikupi, pod palicom Mirjane Sanader, obraunao, u
mome sluaju tako to sam uskraen za radno mjesto. Pozadina tog dogaaja
see u ljeto 2003., uoi izbora na kojima e Hrvatska demokratska zajednica na
elu s Ivom Sanaderom pobijediti, kada sam se u jednoj svojoj recenziji u
strunom arheolokom asopisu osvrnuo na objavljivanje zbirki radova, koje se
onda uoi izbora u znanstveno i nastavno zvanje predstavljaju kao knjige.
Naime, Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske propisalo je da kandidat za
izbor u vie zvanje mora imati knjigu, ali lukavo nije navelo da knjiga mora biti
izvorno djelo! Iako nisam naveo ni jedan izravan sluaj, tu se dotina gospoa
prepoznala. I ekala pogodan trenutak za osvetu. Upravo kada sam u jesen 2005.
ostao bez radnog mjesta objavio sam recenziju prve u nizu blesavih, ali
ideoloki opasnih knjiga o historiji bosanske duhovnosti od Muhameda
Filipovia, na to je reagirao njegov nesretni i intelektualno ogranieni
sljedbenik Senadin Lavi, izmeu ostalog napisavi da je moja recenzija
smiljen i projektiran pothvat, a to znai da hrvatsko drutvo stoji iza mene kao
autora, odnosno da me plaa za moje djelo. (Oito je Lavi Balijev predasnik u
zakljuivanju!) Poslije odreenog vremena dobio sam radno mjesto upravo u
blizini dotine gospoe, ali ne u nastavi i znanosti nego zbog angamana te
institucije na arheolokim iskopavanjima na autocesti. Tada sam u odgovoru
Laviu napisao sljedee: () neposredno poslije zavretka pisanja te recenzije
i njezine predaje za tisak ostao sam, bez ikakvog obrazloenja, bez radnog
mjesta u Odjelu za arheoloku batinu Uprave za zatitu kulturne batine
Ministarstva kulture republike Hrvatske u Zagrebu, iz razloga koji je u
potpunosti poznat samo ministru Boi Bikupiu. Tamo sam bio zaposlen na
odreeno vrijeme, ali na sasvim novootvorenom radnom mjestu. Moja recenzija
sigurno nema nikakve veze sa spletkama biveg trgovca i megalomanskog

kolekcionara umjetnina na visokom politikom poloaju, ali moj gubitak radnog

mjesta M. Filipoviu i S. Laviu moe biti zadovoljtina u smislu nekakve
Boje kazne.
Dakle, kada sam u zimu 2007. napisao i objavio svoj odgovor S. Laviu (i
D. Lovrenoviu to to Bali u popisu mojih rtava ne navodi Lavia,
dovoljno govori da ga ne smatra nimalo vrijednim, kao ni M. Filipovia), u
Hrvatskoj je u javnim medijima postojala cenzura svega to bi se negativno
pisalo o Sanaderu i njegovoj obitelji te korumpiranoj i kriminalnoj Vladi, a
upravo e po drugi put pobijediti na parlamentarnim izborima, te jo vie postati
oholi na tetu Hrvatske. Oekujui da bih ponovno mogao biti uskraen za radno
mjesto i ne elei na bilo koji nain uplesti Filozofski fakultet, nisam elio
staviti ime institucije uz svoje! Mnogi su moji znanici smatrali da je to to sam
tada napisao za Bikupia bilo neodgovorno prema mojoj obitelji u kojoj sam
jedini zaposlen. Da je kojim sluajem bilo posljedica, one bi bile iskljuivo na
tetu moje obitelji i mene, a ne kao u sluaju obitelji Sanader gdje ispata cijela
Hrvatska. Bikupia ne treba posebno spominjati, jer se danas skriva u mijoj
rupi. Kada su 2010. i 2011. hrvatski mediji raspalili po Sanaderovima, meni to
uope nije bilo zanimljivo i zabavno, i ak sam novinare, kada su mi se obraali,
uskratio za takve napade protiv dotine gospoe. To je istinita, ali ne i alosna
pria nekoga tko u Balijevim oima izigrava plaenog genija u znanosti i ima
namjetenje na raun poreznih obveznika. I sve to bez ankete jesu li studenti
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje sam dragovoljno jedno vrijeme
predavao, i studenti na Hrvatskom katolikom sveuilitu u Zagrebu, na kojem
sada predajem, zadovoljni mojom nastavom. S obzirom da plaa koju zaraujem
ve dugo nije dovoljna ne za pristojan ivot nego za uzdravanje moje obitelji (a
kamo li samostalni znanstveni rad ili privatno plaanje postupka za izbor u
znanstveno zvanje bez ega ne mogu napredovati), nemam nita protiv da me
Hrvatska uskrati za tu istu plau. Bilo bi dobro da se taj uteeni novac uloi u
zakladu (fondaciju) za nezbrinute povjesniare i rtve moga pisanja.
Baliju je preostalo da se zahvali dragom Bogu i akademskoj zajednici to
je poteen zaposlenja u nekoj historiografskoj ili srodnoj instituciji. Objektivni
razlog mu je financijski to potkrjepljuje, poput zatucanog yugogastarbeitera,
isticanjem zarade. (Ako sam ak imao malu dvojbu u Balijevu infantilnu
zloestou, on mi ju je uklonio s porukom da u od njega moda jednog dana
dobiti razglednicu iz afrike zemlje Safari. S obzirom na sljedei stih iz te
pjesme zna se s kime me usporeuje. Kada smo kod njegove razglednice iz neke
egzotine zemlje, ispao bi mi simpatiniji da se tu na svoj raun poigrao sa
svojim prezimenom.) Subjektivni mu je razlog to bi pripadati istom stadu u
kojem sam ja moda bilo toplo neko vrijeme, ali bi zbog moje prisutnosti uvijek

bilo itekako smrdljivo. Takoer, pretpostavlja da je osjeaj uzajaman, pa je

dobro to smo obojica poteeni muke. itajui Balijeve reenice zamislio sam
se kako li je i koliko tek dragom i svemoguem Bogu teko u elji i nastojanju
da svi ljudi u konanici budu u istom stadu. Zaista bih volio da se Bali zaposli u
struci i ostane prisutan u znanosti, jer dosad nisam imao tako poticajnog
kritiara, na emu sam mu jako zahvalan. Njegova prisutnost nee mi biti
smrdljiva, osim ako to ne bude smrad sumpora, jer u se u tom sluaju
potruditi da mu moj smrad bude od omiljenog mi i ugodnog tamjana. U
svakom sluaju mu obeavam da e mu i naa udaljenost svaki put, kada se bez
argumenata osvrne na moje postavke, biti vrua bez obzira na debljinu njegove
karakterne i znanstvene, jo uvijek mlade koe.
U svome oitovanju, Bali mi prebacuje da mu pripisujem novinarske
napise o novotkrivenoj kraljici, iz ega bi se trebalo zakljuiti da ih on zapravo
samo citira a ne prihvaa, odnosno da ne vjeruje u to Budakovo otkrie. Ali,
kako ja to mogu znati kada nije stavio rijei navodna ili tobonja novootkrivena
kraljica Domaslava? Upadljivo je da se Bali dosta neodreeno osvrnuo na
Budakovo medijsko muenje prvih stoljea hrvatske povijesti. Govorio je o
marketinkom pothvatu s Budakovim romanom o hrvatskim vladarima, ali u
navoenju Budakovog znanstvenog otkria hrvatske kraljice Domaslave nije
bio jasan, pa sam zbog toga postavio nekoliko pitanja u tom pogledu i to ne
njemu. Bali je svjestan da za profesionalno (mislim na plaeno, a ne struno)
bavljenje hrvatskom povijeu srednjeg vijeka nije dovoljno biti pametan,
naitan i pismen (to sve neupitno on jest), nego je potrebno imati naklonost
osoba koje o tome odluuju, a to je u Zagrebu Neven Budak. To je znao i Tvrtko
Jakovina, koji je jo kao student polovicom 90-ih godina prolog stoljea na
Hrvatskoj televiziji vodio emisije o povijesti, a u goste je pozivao svoje
profesore s Filozofskog fakulteta u Zagrebu! Nikakvo udo to je on ubrzo
postao njihov kolega na tom fakultetu. I zagrebaki sveuilini profesori
povijesti su ljudi. Takvim je putem pokuao ii i Bali kada je 2008. za asopis
zagrebakih studenata povijesti Pro tempore napravio intervju upravo sa svojim
tadanjim profesorom Budakom. U intervjuu je Budaku postavio pitanja na koja
je on (i ne samo on) ve znao odgovore. Bali bi trebao biti svjestan, ako je neto
oekivao ili jo uvijek oekuje od Budaka, da zaposlenje moe dobiti ne po
oevima i strievima, nego po baki. Odnosno po baki za koju je vrijedila pjesma
Mlada partizanka bombe bacala. Bali oito nema takvu baku.
Svoju ispravu Bali zavrava navoenjem dijela sadraja jednog od
nekoliko mojih elektronskih pisama upuenih njemu, kada smo se kratko
dopisivali, a na koja se inae cijelo vrijeme poziva u svojim znanstvenim
biljekama. Tako sam mu u tom pismu odao priznanje kao ozbiljnom, upuenom

i otrom kritiaru, i to mene i mojih postavki(!), te mu poruio da od mene nema

veeru, koju sam davno obeao prvome takvome, ali da zasad ima pie. Bali se
pita kojem Darku Perii vjerovati onom koji ga privatno asti komplimentima
i piem ili onom koji javno pie o fekalnoj vodi (a nisam zaposlen u
Zagrebakom holdingu op.) i zabrani piva Tomislav. Ne znam i ne zanima me
kako je hrvatskim i meunarodnim zakonom rijeeno Balijevo cinino
ponaanje na internetu slino ostavljenoj i ucviljenoj eni koja je, nakon to je
zavedena komplimentima, iskoritena, pa u javnosti pokazuje privatna pisma iz
kojih se moe vidjeti da je uskraena ne za veeru nego ak za pie.
I jo neto, Bali je u svome obraanju meni u javnosti, ako nita drugo
onda zbog samog sebe, trebao biti matovitiji s naslovom svoga odgovora na
osobnoj razini, jer puno je lake i manje opasno imati beton u glavi, nego
procese koji stvaraju halucinacije (priine ako ljepe i manje uvrjedljivo zvui
na hrvatskom jeziku).

***

Dakle, iz priloenog se vidi da se Bali u svome odgovoru uglavnom bavi

sa mnom, a zaobilazi ono to sam ja napisao o njegovom (ne)znanju i
(ne)razumijevanju o temama o kojima mi je prethodno s visine docirao. Mogu
samo pretpostaviti da se slae s injenicama i zakljucima koje sam iznio. Zbog
toga se on u svojoj nemoi hvata za moje sitne propuste, koji su stvorili neke
nejasnoe, pa u se na njih osvrnuti.
Na jednom sam mjestu napisao: Teko da e historiografija doi do
novih pisanih izvora o kralju Tomislavu. Male su mogunosti da e se pojaviti
neki spis kao to je to posljednji put bilo s manuskriptom benediktinca
Gottschalka, u kojem on, izmeu ostalog, opisuje svoj boravak na dvoru kneza
Trpimira. Na to se Bali iuava izriaju posljednji put i odmah mi iz glave
daje lekciju da je Vinko Foreti 1956. objavio sadraj Korulanskog kodeksa u
kojem su neki od poznatih otkriveni neki do tog trenutka nepoznati podaci (o
zakletvi Petra Kreimira IV. koji je papinskom legatu Majnardu zajedno s
dvanaest upana prisegnuo da nije ubio svoga brata Gojslava) ili podatak iz
montekasinske kronike gdje se spominje da je rex Cresimerius osnovao
samostan na Susaku, a misli da je Ivan Ostoji bio prvi koji mu je posvetio
panju. Da mi je Korulanski kodeks poznat, a samim time tko ga je i kada
(tono je 1957.) objavio vidi se u mome navodu ubojstva kralja Gojslava. Isto
tako, Bali je mogao dodati da su se u najnovije vrijeme u hrvatskoj znanosti

pojavili podaci iz odavno poznatih franakih anala, ali koji nisu koriteni u
prouavanju prostornog rasporeda plemena koja su se s Hrvatima doselila na
podruje Dalmacije. Tono znam kada sam pogrijeio onog trenutka kada sam
ispred rijei spis svjesno izostavio pridjev istovremen. Naime, taj pridjev lektori
(s kojima nemam samo ja problema) esto neopravdano prepravljaju u
istodoban, a to za mene nije isto, a nisam elio napisati pridjev suvremen, jer
asocira na dananjicu. Podaci u izvorima koje Bali navodi, donose vane
podatke o pojedinim ranosrednjovjekovnim hrvatskim vladarima, ali im nisu
suvremeni, jer je Korulanski kodeks iz 12. st., a Chronica Casinensis major je
iz prve polovice 13. st. A, to nije rani nego je razvijeni srednji vijek, tako da
podaci o ranosrednjovjekovnim hrvatskim vladarima u tim spisima nisu
prvorazredni, jer su po dva-tri stoljea mlai od vladara koji se u njima
spominju. Za razliku od tih izvora, manuskript benediktinca Gottschalka je iz 9.
st., odnosno suvremen je knezu Trpimiru o kojem se govori, pa je tako
prvorazredan izvor. Moda to Baliju kao historiografu nije vano, ali meni kao
arheologu jest. A, da sam kao arheolog govorio da su male anse da e se
pojaviti takav (istovremeni) spis o Tomislavu, jasno svjedoi moje miljenje da
se sve nade trebaju polagati u arheologiju, pa tako i u otkrie natpisa s
Tomislavovim imenom. A takav natpis bi valjda trebao biti suvremen hrvatskom
kralju Tomislavu. Ako sam bio nejasan ispriavam se itateljima svoga lanka,
ali ne i Baliju jer sam mu na vie mjesta objasnio da iz neznanja krivo tumai
moje reenice.
Na moju najavu itanja natpisa na peatu iz Podgradine kod Livna, Bali
uzvraa da je grka epigrafija zeznuta stvar i to ne bi bio prvi peat o kojem
postoje razliita itanja, pogotovo ako je oteen. Slaem se da je grka
epigrafija zeznuta stvar, ali Bali nikako da shvati da je natpis na tom peatu
ako ne sasvim latinski, onda maksimalno latiniziran. itanje tog peata je zaista
bilo i ostalo zeznuta stvar Baliju, jer ga nije vidio ni uivo ni na jasnim
fotografijama. Bali se zato duri to sam u dva navrata imao mogunost iznijeti
itanje tog peata, a to radim tek poslije objave njegovog lanka. Naravno, u
prvom sam navratu peat prepustio Ivanu Mirniku iz Arheolokog muzeja u
Zagreba, da ga kao specijalist determinira, to je on povrno i netono napravio,
dok sam se u drugom navratu ukratko osvrnuo na peat u jednoj studiji ija tema
nema veze s raspravom o itanju natpisa na njemu. Bali uvrijeeno konstatira da
im se pojavio njegov rad Peat bizantskih careva Lava VI. i Aleksandra iz
Podgradine kod Livna, u kojem je, izmeu ostalog komentirao i opovrgnuo
moje interpretacije, odjednom imam vremena i pripremam rad o peatu, a
zatim se brine o mojoj motivaciji te se pita je li mi zbilja stalo do tonog itanja
natpisa peata ili mi je vanije da ono bude razliito od njegovoga, a zna da je

ono drugo. Strunjak sa znanstvenim ambicijama, koji tako razmilja i

zakljuuje, od mene moe dobiti samo saaljivi podsmijeh. Znam za situacije
kada su se znanstvenici ljutili i vrijeali ako ih je netko pretekao s temom ili
zakljukom (o prisvajanju rezultata, ega sam nedavno osobno bio rtva, da ne
govorim), ali duravi Bali oito je prvi koji je uvrijeen i zabrinut to e se netko
poslije njega baviti nekom temom, bez obzira koja bila motivacija. A, razlog
nije taj to se Bali ne slae s mojim prethodnim tumaenjima, nego zato to na
peatu ne pie (sve) ono to je Bali naslijepo proitao i to peat stavljam u
drugi i drukiji povijesni kontekst nego on.
Baliju nije preostalo nita drugo nego da svoje dojmove predstavi kao
kolektivne jer misli da je veini onih koji su imali nesreu vidjeti moje radove
zadnjih nekoliko godina jasno da inspiraciju za pisanje pronaem prvenstveno
kada se osjeam prozvanim, iritiranim ili kakvim ve. U takvoj situaciji onda
samo mazohist, a ne recidivist kako samog sebe Bali naziva, moe proitati sve
to sam posljednjih nekoliko godina objavio. Tu Baliju kao nesretnom itatelju
izraavam duboku suut za boli koje samome sebi nanosi pratei i itajui
godinama moje tekstove.
Ali, kako je to zapravo Bali u svome znanstvenom radu objavio peat iz
Podgradine i izmeu ostalog komentirao i opovrgnuo moje interpretacije? Za
poetak treba rei da Bali u svome radu nije uope objavio ilustracije, na osnovi
kojih bi on mogao dokazati svoje itanje, a drugi ga provjeriti i prihvatiti. S
obzirom da je peat, kako sam Bali kae, oteen, onda ga treba objaviti osim
fotografijama u prirodnoj veliini, i uveanima, a takoer i s jasnim crteima,
bez obzira to Bali meni docira kako su objavljeni peati u katalozima. To je
velik i ozbiljan metodoloki propust za rad u kojem je peat prvi put ire
znanstveno analiziran, tako da zamjerke treba uputiti i urednitvu asopisa
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest koje je prihvatilo Balijev rad.
Bali navodi da arheoloki kontekst peata iz Podgradine nije jasan, ali ne
shvaa da velik broj nalaza ranosrednjovjekovnog oruja i opreme na strateki
vanoj utvrdi iznad Podgradine i oko nje upuuje da je tu bilo bojite, te da
prisutnost hrvatskog vladara kao potencijalnog primatelja dokumenta s carskim
peatom na tom mjestu u takvim okolnostima ne znai da je to bila njegova
rezidencija (dvor), nego samo privremeno sjedite tijekom ratnih operacija.
Bali u pojavi bizantskog carskog peata duboko u ranosrednjovjekovnoj
Hrvatskoj ne vidi hrvatskog vladara, posebno ne Tomislava, kao primatelja
dokumenta s tim peatom, nego stratega (upravitelja) bizantske Dalmacije. A
upravo je Tomislav kao hrvatski vladar bio upravitelj bizantske Dalmacije!

Bali je peat vezao za bizantsko novaenje plaenika iz istonojadranskih

sklavinija, a to znai i iz Hrvatske. Da bi bio uvjerljiv vie sebi nego drugima
naveo je da pisani izvori, pogotovo De ceremoniis, podravaju takvu
mogunost. U 44. poglavlju tog djela nalaze se podaci o bizantskim vojnim
ekspedicijama na Kretu (910. 911.) i u junu Italiju (935.). Bali je priznao da
se tu ne nalaze podaci koji bi mogli svjedoiti o sudjelovanju plaenika iz
krajeva blizu Dalmacije. Iako mu je ta injenica na prvi pogled izgledala kao
oteavajua okolnost, odmah se snaao i ustvrdio da u vezi s prvom
ekspedicijom nema nikakvih podataka niti o postrojbama iz Peloponeza, Draa i
Kefalonije. I to bi trebao biti nekakav argument? Situacija oko Dalmacije mu je
drukija u 45. poglavlju, koje sadri podatke o ekspediciji na Kretu 949. Na
poetku popisa stoji 100 ousiaka chelandria, a od tih 100 jedinica, sedam u
Drau i Dalmaciji. Zatim se na popisu postrojbi koje su trebale krenuti na Kretu
navodi brojnost postrojbi pojedinih stratega, ali i plaenika. Osim redovite
vojske i zarobljenika, kao plaenici su navedeni kako ih Bali ita Kijevski
Rusi i Tulmaci, a za sve je jasno naglaeno koliku su plau, izraenu u zlatu, te
postrojbe trebale dobiti.
Bali se zapitao tko su bili Tulmaci i odmah je naveo da ih je Gustave
Schlumberger davno identificirao kao Dalmatince te da je ta skupina plaenika
sluila na carskim brodovima i u carskoj palai. Bali je samo na osnovi toga
zakljuio: Iako se ovakav oblik imena ini netipinim za skupinu iz Dalmacije,
mogue je da se radi o odrazu lokalnog dijalekta i vlastitom nazivu koji odskae
od klasinog nazivlja bizantskih autora. Naravno, nije objasnio zato bi
bizantski izvori za zajednicu iz Dalmacije, koja je bizantska tema, koristili oblik
koji nije blizak njihovom administrativnom i uope tradicionalnom imenu. Na
osnovi obinog domiljanja i nagaanja da su Tulmaci zapravo Dalmatinci,
mladi vrli znanstvenik je ve u sljedeoj reenici samouvjereno zakljuio: Ovi
podaci jasno govore da je Bizant koristio plaenike iz dalmatinskog zalea za
svoje potrebe. (istaknuo D. P.). Iako je iskreno istaknuo da se svi podaci o
Tulmacima okvirno datiraju u sredinu 10. st., to mu nije predstavljalo smetnju,
jer su postrojbe iz istonojadranskih sklavinija sudjelovale u bizantskim vojnim
pohodima ili su kao saveznici djelovale protiv bizantskih neprijatelja jo u 9.
stoljeu, ali da u svakom sluaju nije rije o postrojbama stratega
Dalmacije. Ako Tulmaci nisu bili postrojba stratega Dalmacije onda otpada i
etimoloko vezivanje njihovog imena za Dalmaciju. Samim time otpada njihovo
vezivanje za neku sklaviniju u blizini dalmatinskih gradova, jer su Slaveni samo
preko te bizantske teme mogli dobiti naziv Dalmatinci pa makar kako je Bali
genijalno zakljuio taj naziv odskae od klasinog nazivlja bizantskih
autora. Kao da je rije o gumenoj lopti.

Bali je takoer podsjetio da su odnosi Hrvatske i Bizanta stabilni krajem

9. i u prvoj polovici 10. st. i da se u pojedinim aspektima taj odnos moe
promatrati kao savezniki, npr. ekspedicija na Bari 871. godine ili sukob s
Bugarima 20-ih godina 10. stoljea. Takav je zakljuak u suprotnosti s
poznatim povijesnim injenicama. Pohod za povrat Barija od Arapa savezniki
su organizirali franaki car Ludovik II. i bizantski car Bazilije I. Hrvati su do
kraja 9. st. priznavali vrhovnu vlast franakih vladara, a u pohodu na Bari
sudjelovali su kao franaki podanici. Nedugo poslije toga bizantska je mornarica
poharala istonu jadransku obalu, pa se Ludovik II. alio Bizantu da su tom
prigodom napadnuti njegovi slavenski podanici, koji su sudjelovali u
oslobaanju Barija. O tome je Bali neto trebao nauiti od svojih profesora
tijekom studija povijesti.
Konstantin Porfirogenet u djelu De ceremoniis pie o Tulmacima sljedee:
Unutar Bronanih vrata nalazili su se posvuda Tulmaci s bakljama, opremljeni
kopljima i naoruani domaim maevima i streljakom opremom. Ispred ograde
vrata nalazile su se arolike trupe, jedni prema dijelu za vojsku, drugi
prema kancelariji hilijarha, a inio ih je ostatak mornarikog pjeatva
to viak Tulmaca () to nedavno pokrteni Rusi (
), s bakljama, opremljeni titovima, a naoruani i domaim maevima. (II,
caput 15, lineae 15-22, pagina 579). Dakle, uz Tulmake se ne navode Kijevski
Rusi, kako prevodi Bali, nego pokrteni Rusi! Isticanje da su Rusi (nedavno)
pokrteni ukazuje da su Tulmaci ve due vrijeme krani, a obje zajednice su
morale govoriti srodnim jezicima zbog uinkovitosti tijekom zajednikog
straarenja u Konstantinopolu. Toliko o itanju i razumijevanju pisanog izvora
na koji se Bali poziva i s kojim drugima docira. Tko su bili Tulmaci i jesu li na
bizantskim brodovima uvijek plovili s Rusima ili nekim drugim slinoga imena,
ostat e slatka tajna do sljedee prigode (jer se ne smijem, kako Bali pie,
reklamirati), ali mislim da je svakome jasno da nisu u pitanju nikakvi
Dalmatinci ili nekakvi Dlamoani prema novoj teoriji.
Na Balijev zakljuak da svojim tumaenjem degradiram hrvatskog
vladara, vjerojatno Tomislava, na razinu niu od one koju je zaista zauzimao u
bizantskom vrijednosnom sustavu u vrijeme nastanka livanjskog peata, jer su
hrvatski vladari od bizantskih primali poiljku sa zlatnim a ne olovnim
peatom mogu samo zakljuiti da Bali smatra da su hrvatski vladari, pa tako i
Tomislav zauzimali visoko mjesto u bizantskom vrijednosnom sustavu. A,
trebao sam napisati vie mjesto. I odmah sam Baliju laov! Da sam napisao da
je Bali zakljuio da je hrvatski vladar Tomislav zauzimao vie mjesto od nieg
mjesta, koje sam mu ja toboe procijenio, vjerojatno ne bih bio laov, ali bih
ispao Bali. Jer, samo je njemu poznata mjerna jedinica u bizantskom

vrijednosnom sustavu za takve procjene. Tu se zaista nalaze moje potekoe sa

razumijevanjem onoga to pie u Balijevim povijesnim isprav(k)ama.

P. S. (Ne)sueni kralj hrvatske historiografije srednjeg vijeka Tomislav Bali

povelju o svojim pravima datira sa 7. 2. 2016. s napomenom da nije provjerio
ima li neto provokatorsko u datumu. Nita, osim to ju je obznanio tono uoi
korizme, pa sam se morao odupirati iskuenju da se ranije oitujem.