l

I
I

Ruth Stout i Richard Clemence

Vrt bez motike

I

Tajne organskog uzgoja

povrta i cvijeta 1netodom
ma/Ciranja
I
r

l
;

Zagreb, 1995.

BIB.LIOTEKA

ORGANICA

SADRZAJ:

N aslov izvornika
1HE RU'IH STOUT NO-WORK GARDEN BOOK
Rodale Press, Inc. Emmaus 1971
Copyright. 1971 Ruth Stout i Richard Clemence
Copyright Melissa Clemence
za hrvatskffizdanje ptidrfava Darko Petanjek

S engleskog preveo
ZELIMIR KISElJEV, prof.
Lektorirala
JASMINKA SALAMON, prof.
Korektura i stnlcna korektura
DARKO PETANJEK I MIRJANA V ANCAS .
Strucni konzultanti
mr. BRUNO NOVAK, Zavod za povrcarstvo
mr. INES VRSEK, Zavod za ukrasno bilje i pejsaznu arhitekturu s
Poljoprivrednog fakulteta Sveucilista u Zagrebu
Nakladnik
PRIRODOSLOVNO DRUSTVO "LJEKOVITABILlKA", ZAGREB
Za nakladnika
prof. ZELJKO SOBOTKA, dipl. ing.
Likovna oprema ovitka
DARKO POLANCEC
Graficka pfiprema
"SOFT-US" d.o.o. Zagreb
Tisak
MULTIGRAF Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuciliSna biblioteka, Zagreb

. 5

Predgovor ..

Rijec urednika

i.

1. Poglavlje
Bacite svoju lopatu i motiku !
Pitanja koja mi ljudi postavljaju
Zasto ? (I zasto ne ?) . . . . . . .

Kauc na kojem se bavim vrtlarstvom

Meni malo vise stelje
Cemu me naucilo 40 godina organskog vrtlarstva
Molim vas - nemojte toliko raditi ! .
Stelja maze pobijediti Djeda Mraza
... I SUSu
2. Poglavlje
Moji odgovori "ekspertima"
0 dodavanju dusika tlu . .

Kada znanstvenici dodu u posjet ...

Kada kritiziraju organsko vrtlarstvo .. .
0 plasticnom pokrovu ... . . . . . . .
0 oranju, smrzavanju i drugim idiotskim idejama ...
Kad navale posjetitelji ... . . . . .
Nekoliko sestrinskih savjeta Rexu
Vrtne napasti - nisu tako strasne !

11
15
.. 20
22
25
29
31
33
35
I

41
41
44

47
51
54

. 57
62
' 67

UDK634
STOUT, Ruth

Vrt bez motike: Tajne organskog uzgoja povrea i cvijeea metodom

IJlalciranja I Ruth Stout i Richard Clemence; ( s engleskog preveo
Zelimir Kiseljev ). - Zagreb : Prirodoslovno drustvo Ljekovita biljka,
1995. - 167 str. : ilustr. ; 20 cm. - ( Biblioteka Organica )
Prijevod djela: The rutb stout no-work garden book.
ISBN 953-96425-1-5
1. Clemence, Richard
951127060

3. Poglavlje

Moj naklon ljepoti

Gardenije koje sam poznavala
Cvijece koje volim . . . . . . .

73
78

82

Vrt bez motike

Ne salite se s ruiama
!

. . . . . . . . ; . . . . . . . . . . 86

4. Poglavlj~
Okus je pqkus . . . . . . . .. . . . . .
92
Sjajna idej~ o jedenju bilja . ~ .'
92
.
Nemojte s~ toliko truditi oko sparoga
97
Cjelogodishja berba jest laka !
.. 101
I
Sta s jagodama ? . . . . . . .
. . . . . . . . ' . 104
v

5. Poglavlj~
I
JoS, neki p~ijedlozi za vas vrt
.. 108
Tri vlastorltcna trika . . . . .
. . 108.
Pripremanje vrta za zimsk:i san
. 112
Promjene za sljedecu godinu . . . . . . . . . .
. 113
I
..
.
?p.
.
I
Cuvate 1I s~eme. npaz1te . . . . . . .
; 115
Doeekajte:prvi mraz - hladnokrvno
. . . . . 1.19
I

6. Poglavlj b - Richard V. Clem.ence

1
Varijacije a sustav cjelogodifoje stelje . . . . .
. . 123
Jedanaest flacina da ucinit.e stelju ucinkovitom .
. . 123
Ucinite sv6j vrt isplativim .. . . . . .
.. 128
Kako zapdceti povrtnjak s manje rada
.. 134
Treba Ii u~gajati
vlastito
sjeme ... . ..
' . . . ... 139
I

... Aluk? i
. . 144
I
Mora li se sjeme tretirati prije sjetve ?
.. 146
Novi naciti sijanja povrca . . . . . . .
. . 148
Ideje za u~goj slatkog kukuruza
.. 152
Uzgojite ppvrce na ogradi
.. 159
Mrefa za perad
podize
rajcicu
.
.
.. 161
I
Kako ekorlomist vidi Stout-sustav . . . . . . . . . . .. 162

Predgovor
Kad je uredniStvo casopisa "Organsko vrtlarstvo i poljodjelstvd' odlucilo objaviti knjigu U kojoj SU sabrani clanci StO SIDO
im Richard Clemence i ja godinama slali, dostavili su nam taj
materijal da ga pregledamo. Mijenjati, poboljfavati, korigirati?

drugom odlomku prvog clanka koji sam napisala nasla

sam nesto sto bi trebalo promijeniti: smrzavanje repe. To ne
cinirii vec godinama. Jednostavno je ostavim u vrtu, prekrijem
balama sijena i iskopam kad ielim, citave zime.
Shvativsi da u tim clancima ima toga o eemu sam kasnije
pocela misliti drukcije, odlucila sam se za razumni potez - da
nista rie mijenjam. A zasto sam tako odlucila? Mazda i stoga
sto bi to bio preveliki posao, ali to sam si objasnila ovako:
drugim vrtlarima moglo bi biti korisnije da doznaju nesto 0
onome sto se cinilo da je u redu, a nije bilo, nego da im se
jednostavno kaze: "Ja radim ovo, ja radim ono."
Ovo je, dakle, priea o onome sto sam na-ucila i "ne-ucila"
o vrtlarstvu. Prvi clanakje bio objavljen 1953., posljednji 1971.
Oni stariji sadr:Ze informacije proturjecne nekim misljenjima i
postupcima koje navodim u svojim knjigama o vrtlarstvu.
Smeta li mi sto nioram priznati greske?
Ne, ne smeta. "Nitko nije savrsen."
Ruth Stout

Ruth Stout

Rijec urednika

Vrt bez motike

najveca! N astojao sam slijediti svaku njenu rij.ec otkakq sam je

prije pet godina otkrio. Ja sam za "zeleni palac bez bolnth leda"
i vrtlarstvo u lefaljci. N ajbolje od svega jest da tb i uistinu
funkcionira. Svake jeseni besplatno dobivam vozove lisea iz
grada. Prosle godine, koja je bila najsusnija u posljed:hjih 80,
tikve su prekrasno izrasle bez kapi vode. Sto vi8e lisea, tb bolje.
Posljednjih p~t godina nisam rabip nikakve otrove u svqm vrtu.
!

Urednicima i citateljima easopisa "Organsko vrtlarstVo i

poljodjelstvo"* Ruth Stout nesto je posebno. Jos otkako nam
je 1953. poslala svoj prvi clanak, koji smo neobazrivo izgubili,
ona je nepresusni izvor odusevljenja svakome tko se zadubio
u zlatno grumenje njene ovozemaljske vrtlarske mudrosti. Ali
sto je vaznije od njenog farma "obicnog covjeka"jest logicna
metoda njenog sustava uporabe stelje - sustava koji je razvila i
usavrsila, te nas 0 njemu izvijestila, na stranicama easopisa
OVP.
Ruth je ustvrdila da je veci dio rada u svezi s vrtlarstvom,
a narocito s organskim vrtlarstvom nepotreban, osim jedne
stvari: stelje. Trajna godifoja stelja, u njeQim ocima,jest trajan
godisnji odgovor na sve vrtlarske duznosti, a sve ostalo na sto
utrosite energiju suvi8an je napor ill, jednostavno, "igranje".
Nepotrebno je reci da je reakcija na njene namjerno
proturjecne tvrdnje uvijek ocekivana i uvijek glasna, naglasena.
Tisuce i tisuee citatelja slazu se s njom i najcesce zahvaljuju na
njenim sugestijama.
Najveci broj pisama i komentara koje dobivamo ticu se
njenih clanaka. Ljudi koji se bave pismima citatelja vec SU
naucili da moraju bi ti spremni naval reakcija svaki put kad izide
neki njen napis.
Evo nekih tipicnih pisama.

Ove mije godine susjeda dopustila da se posluziminjenim

praznim zemljistem. Grad je tamo iskrcao 15 vozova tisea, pa
se namjeravam prosiriti i oprobati jos neke od ideja Ruth Stout.
I

0, da, mnogo je ptica doslo otkako sam prestao k9ristiti

ofrove i nacinio kupalista za njih. One se brinu za kukc~ i stede
mi sav taj napor.
'

Ralph F. Spitzer
Helena, Montana
Dragi gospodine,
kao novinar ielim pohvaliti J.I.Rodalea i njegovo bsoblje
zbog izdavanja jednog od najboljih poljoprivrednih chsopisa
koji dospijevaju na moj stol. Format, tekstovi, fotografije i
dekoracija OVP-a besprijekomi SU. Ono u cemu n~rocito
uzivam jest uvodni clanak, svakog mjeseca. Buduci da je moje
znanje 0 agrikulturi wlo ograniceno, ti me clanci prosv]ecuju.
Smatram da je vas sijeeanjski broj bio posebno ! <lobar.
Fotografija Ruth Stout na koricama, na kojojse vidi ka~o zraCi
ponosom u svom vrtu, jest ldasika novinarstva. Priea o gospodi
Stout, uz popratne ilustracije, odusevila me i fascinirala. Tu
pricu stavljam u svoj dosje za vjecnost. Ako se ikada prihvatim
obradivanja zemlje, njenu cu pricu staviti na poeetak.
.

'

Cestitam na vasem doprinosu ametickoj poljoprivtedi.

Dragi gospodine,
orhideje za Ruth Stout - uzgojene pod steljom! Ona je

Tom Cahill
Editor, Seedmen' slDigest
San Antonio~ Texas

*"Organic Gardening and Farming Magazine", dalje u tekstu OVP

Ruth Stdut

Vrtbei. motike

nufan je korak dalje: kompost.

Ali, btjdimo sasvim posteni: neki citatelji ne smatraju

Ruthinu m'etodu cjelogodifojeg steranja stelje potpunim
rjesenjem ~a vrtlarske bonance. Ostro pero Kraljjce Stelje
tvrdi, kratk~ i jasno, da se nijedan ~tlar ne bi trebao .zamarati
pravljenjem komposta, kopanjem tla. i uporabom poljoprivredne opreie. Te rijeci izazivaju reakcije vecine organskih
vrtlara.

Kad moj kukuruz klone pod vrelim suncem, pretpostavka

je da je iedan i da mu treba vode. Ali on se ponafa potpuno
jednako kad je tlo natopljeno i zrak ne dopire do korijenja.
Stelja ga ne ce spasiti od pr'ejake kise ili pretjeranog zalijevanja,
nego ce kompost u tlu upiti suvisnu vodu i dati je kukuruzu kad
mu zatreba.

Dorothy Schroeder, dugogodifoja suradnica OVP-a,

sazela je njij10ve prigovore:

Postoje, zatim, biljke kojima ne odgovara pH vrijednost

tla za njihov rast. One, na primjer, pokazuju manjak dusika u
listovima i kad ga u tlu ima mnogo. On nije dostupan gladnim
piljkama jer je tlo previse kiselo, pa se mangan u njemu ne moie
tastvoriti, a kako je inangan neophodan da bi dusik postao
~ostupan - nema dusika! Taj frustrirajuci problem stalno se
ponavlja. Postoje svi simptomi manjka neceg vaznog za razvoj
biljke, a krivac je ravnotefa kiselog i alkalnog. Sto uciniti?
Zadite u srz problema i korigirajte ravnatezu. Cime? Kompostom u tlu.

"Driite svoj vrt pod dubokim, poroznim pokrovom stelje .

radi poboljs~nja kvalitete tla, kontrolevlage i klimatskih uvjeta,
poveeanja k;.olicine humusa i minimaliziranja stete od kubtca".
Parafraza moja, ali to je misao Ruth Stout, a istinitija misao
nikad nije blla izrecena. Do ovoga se mjesta potpuno slaiem s
njenom mefodom. Ali ona dalje, govori da je ta stelja sve sto je
potrebno ~tu - i tu se razilazimo.

N
i

--

Moratji reCi da me Ruth Stout uputila u mnoge vrtlarske

tehnike koSe su moj vrt pretvorlie u moju radost. Moj je vrt
prekriven s~eljom otkako ju je Ru th prije mnogo godina pocela
zagovarati. :To nije bio vrt koji imam danas, ali bio je tako
uspjefan da) sam u novi vrt zahvalno prenijela sve znanje koje
samstekla z njenu pomoc.
1

Ruth ~tout naucilame kako!CU si pristedjeti mucan posao

cupanja starog korijenja i korova: prekrila sam ga s toliko
slojeva no~inskog papira da je jednostavno izdahnuo pod
pritiskom: j<).vnog mnijenja, pa je tako moj vrt, umjesto. ostarjeloga koroya dobio raspadajucu vegetaciju za kojom je vapio.

i.
!

Mozete, naravno, kiselom tlu dodati vapnenac, a alkalnom brafoo od sjemenki pamuka iii kiseli treset. Ali, morate
uzeti u obzir da pokraj biljaka kojima treba kiselo tlo rastu one
kojima treba luznato. Krumpir voli kiselo tlo; sparoge, repa,
grasak i jabuke vole neutralno, a vi imate samo jedan vrt, svega
nekoliko metara da sve to uzgojite. Odgovor je: humus u tlu,
ne samo po povrsini. Kompost cuva minerale koji su biljkama
neophodni i 8alje ih zajedno s vodom u korijenje.
Priznajem da bi s vrerrienom Ruthina stelja stvorila taj
humus u tlu . U vrlo luznatom tlu moga Kolorada, s Tako malo
kifo, bojim se da bi za to trebalo vrlo mnogo vremena. Cinjenica
da je moje tlo bilo tako luznato k:ad sam ga preuzela, nakon
generacija bavljenja vrtlarstvom, pokazuje kako se malo toga
moZe uciniti.

ZahvaJjujuci ucenju Ruth Stout, moj novi zasad sparoga

bio je igrarija, a ne inzenjerski projekt. Bolji je od prethodnog.
I

Produktivnost je takod~r bez zamjerke. Urod rajcice

. moiete udvostruciti ,kukuruza utrostruciti, a i salata i rotkva
bit ce bolje, sve zbog stelje. Sve sto sam ispod nje uzgajala
napredovalo je. Ali za moj vrt, a vjerujem i za mnoge druge -

Ruth je stigla tamo kamo ja idem. Ona je dosegla ono sio

ja ielim. Njen je vrt bogat mineralima, za kojima moj vapi. Oni
- su dostupni bilju. Ja krecem njenim smjerom, slijedeCi u velikoj

8
I

Ruth Stout

Vtt bez motike

mjeri njen ispruz~ni kaziprst. Ali nemam na raspolaganju

previse godina da dosegnem svoj cilj. J a sam zena u godinama,
u potrazi za zdravljem, koje. donosi godifoje preporadanje,
kakvo poznaje samo vrtlac Moj vrt tek tteba postati
samodovoljan, sppsoban da nadomjesti ono sto mu je uzeto.
Dobro se snalazi,. ali mora jos bolje. Zdravlje mora biti .
poznjeveno iz vrtnili gredica. Zbog toga, imajuci na umu
granice svoga vremena, moram se koristitfkompostom."

1. Poglavlje

Bacite svoju lopatu i motiku!

Mozete se kladiti da bi ovakvi mlaki zagovornici metode

cjelogodisnjeg prostiranja stelje dobili precimo naciljano
opovrgavanje njihovih zaddki. (Ona zna postiCi da njena bude
zadnja!).Ali, umjesto da podjarujemo vrelija proturjecja, pustimo je da sania govori. Ona to. vec dugo uspjesno cini!

Kad je nedavno jedna gospoda prvi put vidjel~ moj vrt i

cula za metodu koju sam razradila, usklilaiula je: "Pa, [vi mofote
uzgajati povrce do state! Ako treba, iz kolica!"
!

J a nisam narocito vitalna fona, ali obavljam sav tad u wtu

velikoin 12 x 18 metara i uzgajam dovoljno povr~a za svog
mu:fa, sestru, sebe i mnoge goste. Svaku vrstu zamrzavam, od
ranih sparoga do kas:e repe. Nikad ne kupujemo povrce.

Urednistvo

Takoder izvrfavam svoje kueanske duznosti,: uzgajam

nesto cvijeea i rijetko kada radim nakon jedan sat !popodne.
J edva da sam ikad vise nego ugodno umorna. S Jiranom iz
zamrzivaea, na koju se mogu osl6niti, pripremanje vecere
obicno traje oko pola sata.
I

l;.

Ne hvl'!lim se, harem ne zbog svojih izuz~tnih organizatorskih sposobnosti ili neeeg slicnog. Ali jesani ponosna
zbog toga sto sam pronasla takav nacin vrtlarenja i koji daje
vrhunske rezultate uz minimum rada. Mazda biste i vi foljeli
raditi u vrtu dok god postojite? Pa, mozete. .
. I
Prije mnogo godina muz i ja smo preselili iz New Y orka
na farmu u Connecticutu ijedva sam docekala da zasadim vrt.
Imali smo preveliki komad preoranog tla, i to prvo ljeto provela
sam boreCi se s kamenjem i sVjezim busenjem koje je t;u naraslo.
I, naravno, kopala sam motikom, plijevila i kultivirafa.

Tijekom sljedeCih nekoliko ljeta nastavila sarh uzgajati

vise nego sto nam treba, glupavo se opiruci tome qa ~e iskoristim citavu povrsinu, kad sam vec toliko vremena pqtrosila da

10

11

Ruth Stout

Vrt bez motike

je dotjera~'. Ali po~fopno sam sipanjivala svoj vrt, cio.kganakon

nekog vr~mena nisam svela na trecinu prvobitne velicine. No
jos je uvijf!k bilo previse posla, a ja, naravno, vise nisam bila
tako puna poleta, pa sam se nastojala rijesiti svega suvifoog.

namjeravajuCi ispr\ra iskopati male brazde da omekSamzemlju.

Ali otkrila sam da je stelja (od lisca i sijena) koju sam prostrla
po polju u jesen (da bi se u proljeee zaorala u zemljti) odrfala
tlo mekim i vlaznim. Sve sto sam trebala uciniti bilo je da malo
razgrnem grapljama i ubacim sjeme.
Kad sam jednom :uzela stvari :u svoje ruke, nastavila sam
tako. Pomislila sain: aka obidem uokolo i nagrabim dosta
materijala za stelju, pa sasvim prekrijem vrt 15-50 centimetara
debelim pokrovom, korov se ne ee moCi probiti i sunce ne ce
pr:liti zemlju. Caki krajem lipnja, kad sijem posljednji kukuruz
i drugu repu, mrkvu i tako dalje, zemlja ce zasigurno jos uvijek
bi ti meka. I bila je. Ali, da ne brzam!

Zasto se muciti s
plijevljenjem,
kultiviranjem i drugim
poslovirn;a od kojih
bole leda? Ruth baca
jos jedne vile sijena na
biljke, ci:me suzbija
korove j zadrzava
vlagu.

N as mljekar, farmer, rado mi je ustupio ono sto je on zvao

"pokvarenim sijenom" a ja - izvrsnom steljom. Prostrla sam
debeli sloj po citavom vrtu, osim, naravno, po sjemenju koje
. sam posijala. Po sparogama sam slagala dosta toga, znajuCi da
se one mogu probiti kroz stelju. Za nekoliko godina napustila
sam sva kupovna gnojiva.
Prostrijevsi sijeno, uskoro sam otkrila da se sav moj posao
sveo na sijanje, prorjedivanje i ubiranje plodova. Kad god sam
poieljela nesto posijati, jednostavno sam razgrnula stelju i
stavila sjeme, a kasnjje, kad je sjeme niknulo, primaknula sam
stelju mladim biljkama, odr:favajuCi tako tlo oko njih vlaznim i
rjefavajuCi se korova.

'f

J edin~ poslovi u vrtu koje nisam radila bili su oranje i

drljanje, a sve sam ostalo radila sama. Isvakog proljeca, kad bih
s novim z~rom prionula poslu,. bas kad bih ja htjela posijati
grasak, cinilo se da su upravo tada svi slomili svoje plugove,
posudili ih ~ekome iii se dogodila neka druga neigoda.

Prije nekih dvadeset godina pokufavala sam, kao i obieno,

biti strpljivft, cekajuci da mi netko dode preorati zemlju, dok,
napokon, jednog dana nisam mucnula glavom. Ne, ne u vezi s
oranjem - tj.ego s nacinom misljeja. Moja sparoga(Asparagus
officinalis !.,.,. ) krasno se razvijal11, pa rekoh sama sebi: " Ta
zemlja nije:orana vise od deset godina. Zasto sparoga ima, a
graska ne.n1a? K vragu r oranje! Idem sijati."

'

Moje zemljiste postalo je tako bogato da sada mogu sijati

sasvim nablizu i vifo uopce ne upotrebljavam gnojivo. Vrt se

I tako sam, pomalo bojazljivo, eocela sijati grafak i spinat,

I

12

<

N aravno da su mi se susjedi isprva smijali. Prvih nekoliko

godina obieavali SU svracati. da file pitaju treba li stogod
preorati. Ali, malo-malo, bili su impresionirani mojim rezultatima i, kad su napokon morali priznati da kcinstantno trunuea
masa lisca i sijena zadivljujuce obogacuje moje tlo, prestali su
me zadirkivati. Dapace, zastali bi da "bace jos jedan pogled".
prije konacne odluke da i oni prestanu orati i kopati, te da svoje
vrtove prekriju steljom.

I
.I'."I

13

Ruth Stout

sada sveo na 1/8 prvobitne velicine i tako je rasko~an da ga u

jesen zovemo dztinglom. Jedna od mojih mrkvi, slatka i njezna,
dovoljno je velika da riahrani petoro ljudi. Moj slatki spanjolski
luk prosjecno tezi 45 dag po komadu, a poneki i:ma i vise od
kilograina.
Nikad nisam voljela presadivati (niti bi to bilo prakticno
iz tih invalidskih kolica buducnosti), pa biljke poput kupusa,
cvjetace isl. stavljam na razmak od 30 do 35 cm i onda ostavim
samo~po jedan primjerakiz svake skupille.

1i
l

l
II

I
l

'
t

Jos nesto: imate Ii problema s grmovima graska koji se

savinu, legnu na do i trunu kadjevrijemevlazno? Sve sto treba
jest da ih sa svih strana poduprete dodatnom kolicinom sijena.
Stajat ce ravno kao olovni vojnici,. bez obzira na to kako su
natovareniplodovima. I lako ihje brati.
Stelju stavljam i o'ko cvijeca, ali klanjajuCi se ljepotL
Upotrebljavain lisce i sijeno iz vrta kojeje vec toliko trlo da
sasvim lici na zemlju. Slatki grafak, kojiovdje nije Iako uzgojiti,
divno se odaziva mom sustavu: niti kopam brazde, niti rabim
gnojivo, nego ga sijem u povrtnjak i prekrivam steljom. Ovo
SUSnO ljeto, U kojem SU presusili eak i neki lokalni arteSki
bunari, nije naskodilo mojem grasku. Nikad nisam ubrala vise
i ljepsi, makar ga uopce uisam navodnjavala, a zadnja zrna
pobrala sam sredinom rujna.
Danas se mnogo govori o gomilanju konipo~ta, i to je u
. redu, ali za zenu je to tefak i neprilican posao.
Vee godinama ne upotrebljavam nikakve insekticide, a
nikad ne victim ni grahove ziske, ni buface kukuruza, ni usi, ni
sovice pozemljuse. Prestala sam rabiti otrove jednostavno zato
sto sam mrzila i samu pomisao na njih. Isprva nisam mogla
razumjeti kako to dame kukci nisu preplavili. Je Ii me neka
vrsta providenja nagradila za-: no, ne bih znala za sto, iii su price
koje sam cula o organskom vrtlarstvu stvarno istinite? Nisam
osjeeala da znam dovoljno da bih o tome raspravljala, pa sam
nastavila biti zahvalna nekoj maloj viii, organskoj iii kakvoj
14

Vrt bez motike

vec, koja je zadrfafa napasti podalje od mog vrta.

I

Ako imate vrt i niste njime narocito odufovljeni1 cini mi

se da bi vam moja metoda mogla odgo~arati. Mofotd obaviti
posao uz minimum vremena i rada. A aka, poput men~, volite
taj posao, to je i opet odgovor: mozete ga protegnuti u be
skonacnost.
Potrazite, dakle, prodavaonicu rabljene robe i rijesite se
svojih motika, Iopa ta i kultivatora. N ajveci alat za kopa'nje koji
ce vani trebati jest lopatica. A. kad se ljudi zacudy kakav
earoban vrt imate, makar ste zasl~ u godine, pa kad vas zapitaju
tko obavlja teski posao, mofote im iskreno odgovorifo "Nema
teskog posla."

PITANJA KOJA MI I.JUDI POSTA VLJAJU

Posjetitelji mag vrta uvijek mi postavljaju mnoga pitanja.
To je razumljivo jer samja odavn6 napustila svaku idejui oranja,
kopanja, drljanja, sijanja pokrdva, kultiviranja, plije~ljenja,
navodnjavanja, prskanja i gomilanja komposta. Jednmstavno
sve ddim pod cjelogodifojom steljom.

Jedno se pitanje cesto ponavlja: lwlikoje materijalaipotrebllO

da se zapocne sa steljom debljine 20 cm, kakvu ja zagoraram?

Na to ne mogu odgovoriti jer sam' se.takvim nacinom vrtlarstva

poeela baviti davno prije nego sam i pomislila da cu 9 tome
pisati, pa nisam obracala paznju na detalje. Richard Cltjmence
smatra da je 25 bala sijena tezine po 20 kg minimum za podrucje
velicine 15x15 metara, odnosno oko pola tone rasutbg ~ijena.
Mnogi ljudi ne shvaeaju da se u vrtu sa steljom sj~menje
sije na uobieajeni nacin: razgrnemo stelju na tom :injestu,
stavimo sjeme u zemlju, a kad proklija, ponovo vratim~ stelju
blizu, svuda oko mladih biljcica. Usjevi malog sjemenja:morali
bi ostati nepokriveni, makar ih, ako zelite, mozete prekriti s
malo-piljevineilis malo gr.;"bog, rasutogsijena. Onicese~robiti
15

Ruth Sto1.1t

Vrt bez motike

kroz tapre prekrivace. To je nesto u st() sam jedva povjerovala

kad mi je receno, ali isprobala sam i otkrila da djeluje.

V eliko sjemenje, poput kukuruza, graska 1 graha i btindeve,-1*oze se odmah nakon sijanja prekriti s nekoliko centimetar:a rasutog sijena. Onopotiskuje korove, zadr:lava vlagu
i, aka Sy radi o kukuruzu, tjera vrane.

Ne, ODO samo dulje traje, sto olakSava rad. A sto ako se
zamrsi? Ako se to i dogodi, nijevazno,jerono jeizmeduredova
biljaka koje rastu, a ne iznad njih.

'

K~ko

sam vec navela, usjeve malog sjemena n~ bi trebalo

prekri~ati steljom, ili barem nicim tezim od uskog kartona,
trake p,apira ili centimetra piljevine, sto ce odrfati tlo mekim i
vlaznini.

Mote Lise upotrebfjavati samo lisce, bez sijena?

I.

Odgovor je: takoreci prije nego ste zavrsili prostiranje

stelje, ona se vec pocinje slijegati i uskoro postaje kompaktna
masa debljine 5 - 7 cm, umjesto prozracne, visoke 20 cm. Po
njoj Ce be hodati i padat Ce kisa; ti svakom slueaju, sleci ce se, a
20 cm rte te vam trebati ni ako koristite evrste komadice sijena
u balama.

Da, ali mislim da je kombinacija bolja.

Ne bi Ii sijeno moralo biti usitnjeno?

Nemate Ii previse posl~ s prostiranjem dugackog sijena?

Ja svoje ne usitnjavam, a ne mucim se. Imam 86 godina, i
moja je snaga sasvim prosjecna.

KJ,ko moiete sigumo sijati sitno sjeme mec!u 20 centimetara

debelim zidovima stelje?

Ljudi tele znati sto bi upotrijebili za stefju. Sije~o, slamu,

lisce, borove iglice; piljevinu, korov, smece - bilo koju biljnu

materiju koja trune.

Ne trune Ii neko lisce jJresporo?

UVijek me iznova pitaju kako sestefja mote praviti od sijena

kojeje puno sjemena korova. Pa, ako je stelja dovoljno debela,
korov s:e ne maze probiti. Kad to kazem, redovito pitaju kako
. se onda probije povrce. To je zato sto je teska stelja prostrta
povrh ~orova, ali ne i povrh povrea.

piljevinu i hrastovo liSce sa zadovoljavajucim.rezultatima.

I'

Moie Ii se upotrebfjavati pokosena trava?

Da, ali ako nemate ogromnu tratinu, ne ce vam dostajati.

Uostalom, makar ne znam mnogo o tome, vjerujem da je
za tratinu najbolje da se pokofona trava ostavi tamo gdje
padne.
Kako cesto stavfjati stefju?

! .

M~ogi

fjudi iele znati zaito ne upotrebfjavam gnojivo i sto .

imam protiv n1ega.

'

Nemam nista protiv; zapravo ga malo pretjerano

postujem. Ali vise ga ne trebam: vjecno trunuea stelja sasvim
ga je n~domjestila.
Cesto su me pitali treba Li izbjegavati materijale poput

pifjevin~ i hrastovog liscajer oni, navodno, cine tlo previse kiselim.

I

Na to ne mogu odgovoriti na temelju vlastitog iskustva, ali

mnogi ~u me vrtlari obavijestili da su u svojimyrtovima rabili i
16

Kad god vidite mjesto koje ju treba. Cim primijetite da je

korov negdje provirio, izrucite na njega rukohvatsijena.
U koje doba godinepocinjete prostirati stefju?

Ma koji datum bio odg9vor je: sada. Barem pocnite

prikupljati materijal. Ili harem pocnite konstruktivno misliti:
nacinite planove. Ako namjeravate rabiti samo lisce, morat
eete se, nafalost, strpiti dok ono ne padne, ali se mofote
pripremiti da ga pocnete rabiti istog trena. Mnogi pitaju treba
Ii tlo posuti gnojem, preorati ga i onda prostrijeti stefju. Da, ako
vase tlo nije bogato. Ako jest, sama ce stelja posluziti svrsi.

17

.,

Ruth Stout

Vrt!bez motike

I
]
Kad treba staviti vapno i koliko, i treba Ii ono biti iznad sijena
iii ispod njega?

Od tih triju pitanja prva dva. nemaju nikakve veze sa

steljom. N astavite dodavati vaprio onako kako ste to cinili prije
nego ste uopce culi za. moju' metodu. Vas poljoprivredni
struenjak moze vam testirati tlo. No cula sam, i to ne od
fanatika,. da moj nacin .vrtlarstva automatski rjesava problem
idseldg tli.
se da je bit u tome sto takav vrt privlaci gliste,
pa ti mali pomagaCi cine tlo alkalnim.

'cli1r

Vapno mozete staviti izravno u zemlju dok sijete iii iznad

stelje, pazeCi da ga dodajete u doba kad mofote ocekivati kifo
iii snijeg, koji ce ga protjerati kroz stelju u vrijeme kad ga tlo
treba. Ja se vec pet godina ne koristim vapnom i sve je u redu.

I
I
I
I
!
!

I
!

Jednak kao i da niste stavljali stelju. No nakon nekoliko

godina stavljanja stelje materija koja truli toliko ce obogatiti
vaSe tlo ~a cete moCi saditi mnogo bliZe nego sto biste se usudili
u vrtlarenju staromodnim nacinom. Jako mi se svida nacin
Richarda Clemencea - sijanje u razmacima od 30 do 60 centimetara.
Ne pretvara Ii velika kolicina stelje cvjetnjake u humke?

Ne, .ali ne pitajte me zasto. Sve sto znam jest da

debelo zastrti cvjetnjaci u istoj ravilini s tratinom.

SU

moji

.Ne izgleda Ii stelja grozno?

Na to pitanje ima mnogo odgovora; koji,ovise o onome

tko pravi stelju, to jest u kojoj mu je mjeri vazno da ona izgleda
privlacno. Ne mora izgledati grozno. A mogla bih postaviti i
protupitanje: ne izgleda Ii simcem sprfoni iii u korov zarasli vrt
grozno?
Ne privlaci Ii stelja puieve buduci da je zemlja pod njom
uvijek vlai.na?

18

Koliko dugo stelja traje?

I

I.,I
I

... Kolik treba biti razmak mectu redovima?

Nikad nisam na to pomisljala Ga nemam' pufova), a na to

pitanje nisam znala odgovoriti sve dok. nisam procitafa u Enciklopediji organskog vrtlarstva da vrt pod steljom, pdJsto se u
tlu nakupilo dosta humusa, privlaci gliste, sto tlo cini Ihznatim,
a puzevi tone vole. Nije Ii to olakSanje? Ako SU puzeVi uistiim
problem, pokusajte tretman pivom, opisan u odlomku "Vrtne
napasti - nisu tako strasne!"

Ovisi o vrsti koju rabite. Nastojte uvijek imati lizvjesnu

kolicinu u rezervi, ako ustreba. '

,
Gdje se mote nabaviti stelja?
.

Ako je dovoljno ljudi u zajednici zatrazi, mislim Ida ce se

netko potruditi .da je nabavi. Vjerojatno poznajete jos neke
ljude koji se bave vrtom i koji ce se rado prikljuciti Brojektu.
Iskoristite sve lisce uokolo i vrhove trajnih biljaka, n:asijecite
stabljike svog kukuruza u komade dugacke30 cm i upqtrijebite
ih. Iskoristite i svoje smeee - svaku biljnu materiju koj!a truli.
!

I pokvareno sijeno ( koje iz nekog razloga nije qobro za

stocnu hranu, na primjer zato sto se upljesnivilo jet je bilo
vlazno kad SU ga stavljali u sjenik), jednako je uci~kovito i
zadovoljavajuce kao i dobro sijeno, a mnogo je jeftini]e.
i

U mnogim mjestima sluzbe odrfavanja usitnjavaju grane

koje SU posjekli cisteCi zice, i C~StO Ce im biti drago da j'b izruCe
kraj vaseg vrta bez naplate. Ali pozurite, prije nego tb sluzbe
primijete da postoji potraznja i odluee ostvariti brzu zatadu. To
je iverje izvrsna stelja, i savjetujem vam da ignorirateisve koji
vam kazu da je ono previse kiselo.
I

A ja ignoriram primjedbe ( koje su, uostalom, iwzetno

rijetke) kojima se nastoji omalovaziti cjelogodifaja, netaknuta
stelja.
Ako itko, posto je pogleda0 moj bujni vrt, moze !pronaCi
naCin da ga poboljfa, neka to ucini. Ali ako ta "pob9Ij8anja"
19

Vrt bez motike

Ruth Stout!

zahtijevaju sprejeve, gnojiva, gomilanja komposta i rad, neka

ne ocelcju da cu ih prihvatiti.

ZASTQ? (I ZASTO .NE?)

I

Popekad, kad vam je drn;adno i ne uspijevate smisliti nista

konstruktivno cime biste ispunili sat ill dva, pok:usajte otkriti
zasto sb neke biljke koje rastu (i one. koje odbijaju rasti)
ponasajlu tako razlicito u r?zlicitim vremenima. Pa aka ste
osoba ~oja brzo donosi zaklj,ucke - makar oni bili utemeljeni
na upit~im i nepouzdanim premisama - cijenim dace se mnogi
vasi odgovori pokazati neoddivima.
I

lsprieat cu raznorazne zgode koje su mi se dogodile

tijekorri godina bavljenjavrtlarstvom i izazivam svakoga da mi
ih pokpfa obrazloziti, uvjerljivim odgovorimal Pravi poznavaoci zapravo i ne pok:usavaju objasniti hirove biljaka, a evo
i jednog primjera: kad je bila objavljena moja prva knjiga o
upotrebi
stelje, vrtlari
su poceli
svracati da bace pogled
na
I
.
'
'
komad !vrta koji nije bio oran 11 godina. I dogodilo se da se toga
ljeta, tjiakar su moje paprike inace neuobicajeno velike i
zdrave,~ nijedna paprika nije pojavila. Cula sam da neke biljke
ne cvj9taju i ne donose plodove ako su. previfo hranjene, pa
sam mi~lila da se to dogada.inojim paprikama. Ali pocela Sam
sumnja;ti u tu teoriju k.ad sam primijetila da.' je svaki vrtlar s
kojim Isam tada kontaktinHa zapao .u is tu nepriliku - na
paprik:?ma nije bilo plodova, Napisala sam pismo Carlu Wa:rrenu iz Joseph Harris and Co, koji mi je godinama neopisivo
pomagao, i upitala ga sto se to dogada A on mi je odgovorio:
"Tako se paprike ponasaju ove godine." On je nak:upio toliko
isk:ustva s biljkama da je odavno shvatio da postoje pojave koje
nitko q.e moie razumjeti.
v

N]ekoliko napomena 0 sparogama. Makar SU "autoriteti"

prestaF inzistirati na tome da je neophodno kopati vrlo
duboku brazdu za korijenje, jos uvijek tvrde da je rupa od 20
?O

cm nuzna, a uz toda:ju i druge instrukcije 0 uzgoju sparoga,

gnojenju itd. Kako sam poodavno izgubila vjeru u tzv..eksperte,
kupila sam prije nekoliko godina dva tuceta sparoginog
korijenja i odlucila da ga zasadim polegavsi ga na povrsinu
zemlje (u cvjetnjak:u bozura) i posuvsi ga sijenom~ Od tog
korijenja dobivam lijep urod svake sezorie. Primijetila sam da
na mnogim mjestima - na livadi, pokraj drvarnice i svuda
uokolo - nicu sparoge. Ocito SU ptice ill vjetar razbacali .,jeme.
Neke od tih "divljih" biljaka raskoSn.ije su od onih u mom
zasadu. Jedna od njih, koja rada vec godinama, triput je veea
od bilo koje sto &am je ikadvidjela. N aravno, ne dobiva gnojivo
niti itko plijevi korov oko nje, ustvari trava raste kroz nju.
GovoreCi o samoniklom bilju makar je moj ~t potp~no i
pazljivo prekriven steljom - spomenut cu i onih nekoliko rajcica
koje iskrsnu tu i tamo svake sezone. One krenu kasnije od onih
za koje se brinem, ali radaju otprilike istovremeno. Cini se da
su plodnije Ga uvijek k:upujem presadnice, nikad ih ne uzgajam
iz sjemena).
Tikva sorte Buttercup ovdje je vrlo cijenjena. Uzgajamje
godinama, uz jos nekoliko drugih sorti. Ta nafa miljenica ima
svoju pricu jer se na njezinim viticama rijetko pojavi vise od
dviju malih tikvica. No proslog je ljeta tikva sorte Buttercup
nadmasila sve ostale so"rte. Tko prebrzo zakljucuje, mogao bi
reci:"To je zato sto je palo mnogo kise."
S tim se ne mogu sloziti, jer je ta biljka rodila gotovo
jednako tako dobro i pretprqsle godine, kad kise prakticki nije
bilo. A sto se tice sorte Blue Hubbard, najveea u ovoj kiSnoj
godini tezila je svega 4,50 kg, dok je prije nekoliko godina, u
vrlo sufooj godini, jedna od mojih Blue Hubbard tik:vi tezila
23 kg.
Prije nekoliko godina posadila sam kineski k:upus i kelj
prilicno kasno, kao i uvijek. Kelj je bio potpuni promafaj, alije
k:upus izvanredno uspio. Jedna glava te:Zila je 3 kg. Prosle
godine, pak, kupus je bio vdo slab, jedva da je imao cvrstu
jezgru, a kelj je bicf senzacionalan. Posadila sam povecu
21

Ruth Stout

kolicinu jer vo1.4ri imati u vrtu povrce skroz do Boziea. Bila ga

je toliko da ga vise nisam imala kome poklanjati.
Ako ne bib sasvim odustala od pokusaja da objasnim
hirov~ biljki, mogla bib zakljuciti da su vitice Buttercup tikve,

koje su se proslog Ijeta, prosirile po polovici mag zemljista ,

zagusile kineski kupus. A kad vec govorim o kupusu, napominjem da su mi rane varijantejedne druge sorte dobro uspjele,
dok kasnijitip nije dao gotovo niSta.

Vrt.6ez motike
I

'

doba godine jest: "Kad mi se hoce." Dok 1vrtlari ;k9ji ne

dopustaju stelji da obavi veci dio posla plijeve, lkopaju,
navodnjavaju i s vremena na vrijeme vjerojatno p~uju, mi
steljari mofomo raditi "kako duh hoce" - biti v4ni, akq folimo,
ill ostati u hladu, ako je sunce prevruce. N afo bVjke ne 'ce patiti
ad pomanjkanja paznje.
'

Kad sijete u vrtu koji je vec pod stdjom, n~jprije oznacite

I

. Od mojih sest brokolija, i ranib i kasnih, samo je jedan

uspio; a jednako je bilo i s purpumom cvjetacom. Plodovi koji
su se uspjeli materijalizirati bili su u oba slucaja neobicno veliki
i ukusni. Kad citav urod propadne, kao taj kasni kupus, eovjek
osjeea da tu ima neki razlog, ma koliko tajanstven. Ali kad se
nekoliko biljaka koje rastu jedna pokraj druge ponafaju sasvim .
razlicito, to jezasigumo zbunjujuce, kao, na primjer, kad nakon
hladne noci odete u svoj vrt i otkrijete da se jedna biljka.
smrznula, a druga je, udaljena od nje 2,5-5 cm, u dobrom stanju.
Prosle godine stavila sam repu na isto mjesto na kojem je
prethodne sezone izvrsno uspjela. Propala je takoreCi prije
nego je i pocela rasti. Donositelj brzih zakljucaka reci ce:
"Naravno. Morate imati plodored." Ali to sam povrce istog
dana stavila u jedan drugi dio vrta,. gdje je takoder raslo
prethodne godine, i tu je uspjelo da ne mofo bolje. Repe su
bile ogromne. Ima Ii pitanja? Iii, bolje, ima Ii odgovora? Naravrio da se vrtlar ne moZe prestati cuditi zasto se nesto dogada,
ali aka se povremeno i pojavi netko s nekakvim odgovorima,
cini mi se mudrijim da ib ne objavljuje! .
Sjetva nije problem: stelja se jedn~stavno priv;em~no razgr~e.
I

KAUC NA KOJEM SE BAVIM VRTLARSTVOM

Kad nekom kazem da obavljam sav posao u svom

povrtnjaku, i da se uz to brinem i za nekoliko cvjetnjaka, obicno
me pitaju: "Ajrnda ustajete~" Odgovor koji-vrijedi za bilo koje
22

'

gredice, zatim odgmite sijeno s tih mjesta i stavljajte sjeme

izravno u zemlju, kao da radite staromodnim n~cinom.i,
'

Luk mozete jednostavno razbacati po woslcig6difojoj

stelji i prekriti ga s nekoliko centimetara rasutog sijea!a. Tom
metodom mozete za nekoliko minuta "zasaditi" 1/2 kg, ii to, ako
folite, prije nego sto se zemlja odmrzne.
Jedn~ko takd>i sjeme

23

Ruth Stou~

Vrt bez motike

salate niknut ce ako ga jednostavno bacite na smrznuto tlo, ali

ne po s;telji. To, natavno, n~ mofote uciniti ako orete prije
sjetve.
j

Mogi su ljudi otkrili da sj,emenski krumpir mogu staviti

na pros~ogodisnj u stelju, ill na zemlj u, ill eak na sljunak, prekriti
gas trid,esetak centin:_ietara rasutog sijena i kasnije jednostavno
odgrnuti stelju i pobra.ti novi krumpir. Ako niste primijetili,
biljka i tvijet krumpira prilicno su lijepi, pa ga mofote posaditi
.
i u cvje~njaku. N as raste uz irise.
!

Ptjneki korov mofo se tu i tamo probiti krpz stelju ako je

niste n~cinili dovoljno debelom da ga zagusi. Lako ga je
iscupati, ako vam se da baviti time, ali najjednostavnije je
nabacari na njega malo sijena.Treba liprorijediti gredicu repe,
mrkve ili neceg takvog, mozete to ucinkovito izvesti tako da
biljke kbjih
se zelite rijr;!siti ptekrijete s malo stelje.
I
Mbje vrtlarske duznosti u jesen ne razlikuju se narocito
od onih ljetnih: ubirem plodove i smrzavam ih. Sredinom
studen~ga rasprostirem sijeno i lisce. To je dobro vrijeme i da
se na 0Iama odnese malo sijena do kukuruza i pospe medu
redoveJ Na proljece cu tim sijenom poduprijeti grasak koji cu
tu posijati. Taj posao sa sijenom mogu obaviti za tjedan dana
iii za m]esec, nista me ne pozuruje. Stavit cu nekoliko bala na
gredicu' mrkve i iskopavati je tijekom zime, kad god po:lelim.

P~em Ii knjigu zimi,

na nj u potrosini veCi dio prijepodneva

(na kaucu, gdje drugdje?). Buduci da vjerujem kako je vjeZba
jedan qd cetiriju glavnih uvjeta za dobro zdravlje, nastojim je
ne propustitL Tu pomafo pospremanje kuce, a: pred kucom, tih
zadnji~ mjeseci prije snijega, posijecem nekoliko stabala. Nisu
to bas ~eke gigantske sek:voje, ali nisu ni mladice! A kad snijeg
dode i 6stane, rascistim si put do drvarnice. Ta mo, zasticena od
vjetra,; pod toplim suncem koje mi pomaze, svakog dana
cijepall)l drva, zbog zdravlja i zbog zadovoljstva - i, da, zbog
kamina'.I
Zatim razvrstavam sjeme i sla:lem zamotuljke a1'ecednim
I

24

redom, crtam dijagram sjetve za sljedecu sezonu i pisem tjednu

kolumnu. Sve to sto se mofo nazvati "radom" obavim ujutro,
do jedan popodne. A otkako je objavljena moja prva.knjiga o
vrtlarstvu, tisuce me ljudi naziva - ujutro, popodne, uveeer - da
bi iz prve ruke dobili informaciju O mom sustavu stelje. No
pokazivanje vrta i odgovaranje na njihova pitanja zapravo se
ne moze nazvati radom.
Vjerojatno je najtezi dio posla odluciti se jer aka ste u
svom okruzenju jedina osoba koja primjenjuje metodu bez
oranja, kopanja i kultivacije, vasi ce vam prijatelji i susjedi reCi
da ste ludi. Ignorirajte ih; zapjevat ce oni drugu pjesmu.

MENI MALO VISE STELJE

Kad mi je nedavno netko predlozio da napisem u odgovor
onima koji imaju ne8to protiv cjelogodifoje stelje, moja je prva
reakcija bila pitanje zasto bih se prepirala s ljudima koji ne
znaju o cemu se radi. Uvjerena sam da nijedan vrtlar koji nije
barem tri godine iskufavao tu metodu nema na temelju eega
stvarati protuargumente. A aka se toliko dugo bavio steljom,
zasigurno je vec prihvatio idejul
Zasto kafom tri godine? Zato sto svaki uzgajivac zna da
se nijedna biljka ne ponasa svake godine jednako. Krene Ii
nesto lose kad poenete primjenjivati stelju, bit cete sldoni tome
da krivnju trazite na pogrefoome mjestu. Ako je, na primjer,
vasa stelja pretanka, pa se korovi probiju, ucinit ce vam se da
ideja nije dobra. Ako se pojave puzevi, reci cete da ih je
privuklo sijeno i lisce. J a stavljam stelju vec godinama i u mom
vrtu nema pu:leva. Ako ih u vasem vrtu ima, stavite na tlo plitke
posude natopljene pivom, i urnrijet ce sretni. (Tako su mi rekli:
pu:levi idu za easicom, pa se u njoj - bukvalno utope.)
Ako je tlo u vasem vrtu glinovito, vjerojatno cete morati
stavljati stelju nekoliko godina, dok ne dospijete do tocke na

25

Ruth Stout

Vrt ~ez motike

i

kojoj mozete. odahnuti. Maje je tlo pjeskovito, pa se moram

osloniti na ono sto sam cula o tome kako se rjefava taj problem,
to jest, mm:am ukopavati velike kolicine dobrog materijala,
popu_tsijena, kukuruzovine, lisea, korova da pobolj8am tlo. (Ne
tresetjer znanstvenici.kazu da nema hranjivu vrijednost, i tu se
slazemo ). Ako st~. to cinili dvije do tri sezone, mofote staviti
stelju i odm?riti se.
Tvrdoglavi vole tvrditi da se tlo prekriveno sijenom
zagrijava sporije od golog tla, pa to stvara velike probleme kad
folite uzgojiti rane sorte. No, dakle, ne sumnjam da bi svaki
desetogodifojak znao odgovoriti na to. Sve sto treba ucinitijest
da se u jesen odluCi gdje ce biti rane sorte, pa s tih mjesta
maknemo sijeno i u proljece ga ponovo vratimo. Cak ako to i
ne ucinite, moCi cete - govorim iz iskustva - sijati ranije nego
sto biste mogli ako prije sijanja orete.
Naredna "bapska priea" jest da ee se biljke koje rastu na
stelji smrznuti prije od onih bez stelje. U to ne vjerujem. Kad
sam prvi put cula tu prituzbu, eksperimentirala sam nekoliko
sezona odmicuCi sijeno od nekih biljki i ustanovila sam da one
nisu nista sigurnije od drugih. S tim u vezi protivnici stelje
takoder tvrde da ona odlafo sazrijevanje sparoga, a kako je to
vrlo rana biljka, vrtlari zele da im cim prije dozre. Dakle, kao
prvo, aka se sparoga pojavi prerano, sva je phlika da ce se
smrznuti prije nego je uberete, a kao drugo, i nije neki posao .
odgrnuti stelju i pustiti tlo da se zagrijava. A sto je najbolje od
svega, buduci da ta biljka rada 6 tjedana, a vi biste moZda foljeli
da to traje dulje, zasto ne biste polovicu zasada prekrili steljom,
a polovicu ne i tako dobili osmotjedni urod?
. Jedan profesor agronomije, protivnik stelje, razvezao je
nasiroko 0 strasnim neprilikama koje takvim uzgajivacima
stvara mraz. Savjetovao nam je da u vrijeme smrzavice citave
noCi prskamo biljke vodom. Da je taj eovjek bio u stanju
zaboraviti predrasude i uistinu dati steranju stelje sansu,
shvatio bi da sve sto treba uciniti u hladnim nocima, jest
prekriti biljke sijenom, koje je nadohvat ruke, a za sto treba
26

nevjerojatno malo vremena. Tada bi gcispodin profesori mogao

spokojno leCi u svoj krevet i sanjati da je razunino ljuds~o bice,
koje ce isprobati stvar prije nego sto je prokune.
Cesto cujem da se vrtlari koji sve svoje biljke drze pod
trajnom steljoni, iz nekog cudnog razloga boje to isto uciniti i
s kukuruzom. Voljela bi znati zasto. Sve sto mogu ucinlti da ih
razuVjerim jest da ih izvijestim kako je moje kukuruzist~ vec 25
godina pod steljom i da, naravno, ne kopam, ne plijeWim, ne
navodnjavam, ne gnojim. Glede ovog zadnjeg, uvijek O:astojim
I
uzeti staro sijeno, koje je vec pocelo trunuti, za pros tor lizmedu
redova i oko stabljika. Tu su jos i vitice graska, ko# sadim
izmedu kukuruza i stabljike soje, koje istrunu i postan stelja.
Razmak je medu redovima oko 60 cm, a izmedu biljaka u
. jednomredu oko 20 cm. Na svakoj stabljici budu po dv~ dobra
klipa. Kad uberem drugi, odrefom stabljiku i ostavim jclI da lezi
gdje je pala. Razlog zbog kojeg ne vadim korijenje jest sto
sljedece sezone ono mofo posluziti kao usmjerivac, pa ivam ne
treba ufo da poravnate redove.
:
I

Ako se netko cudi kako to da grafak (Lincoln, naq1vno od

Josepha Harrisa) ne spadne s kukuruza, odgovaram niu da je
razlog sijeno, koje mu pomafo da se penje, cini ga Iatcsim za
branje i odrfava ga suhim. Tako radim i s rajcicom, koj sadim
duz ograde koja okruzuje citavi vtL N asuprot njoj stavim velike
hrpe sijena i tako je natjeram da se nasloni na ogradu. lfo nije
nikakav dodatni posao jer ce to sijeno biti iskoris~eno za
jesensku stelju.
:
I

Donekle mogu razumjeti stav starog farmera koji se ne

obazire niti na stelju, niti na kompost: on ima svoju rutinu i
zadrfat ce je! Ali kad se radi o suvremenijem vrtlaru,: koji bi
mogao raditi s cjelogodisnjom steljom, a zamara se s g9milanjem komposta, evo mu jedan savjet koji nije trazio: neka;potrazi
psihijatra.
Jedan od argumenata protiv koristenja stelje u
cvjetnjacima jest da se gubi njihov atraktivni izgled. ~slim da
sijeno nije nista ruznije od zemlje i sasvim sam ttvjereria da bi
27
I

Ruth

'

Stou~

Vrt bez motik:e

.

ljudi, da! SU citayog zivota gledali cvjetnjake pod steljom, takve

viSe voljeli. Kad bi ih u tom slucaju neka "nastrana" osoba
krenulaluvjeravati da je go la zemlja oko cvijeea ljepsa od sijena
i lisca, s~mnjam da bi daleko dospjela. Isuvise j.e ljudskih biea
p~tetictjo ve~~no ~a sv~je nayi~e, .~sim kad se radio novim
idejama: u od11evan1u, fnzurama t slicnom.

Pr~teklih godina mnogi su uzgajivaci dolazili ovamo da

osobno :prouce moj vrt pod stetjom. Jednog sam ljeta, uglavnom dal bih vidjela koliko ce posjetitelja to primijetiti, stavila
nesto z~mlje povrh stelje ~ko svojih petunija. Svega ih je
nekolik~ zapitalo zasto bas oko tog cvijeca nisam prostrla
stelju. T;ada bih razgrnula zemlju i pokazala im sijeno ispod nje.
I

Mo je i bilo nekih argumenata protiv uzgajanja krumpira

i Iuka dko da se jednostavno bace na zemlju i pospu sijenom,
umjest~ da se sade starim, napornim nacinom-ja ih nisam eula.
koliko mi je poznato,
nitko nije imao
prituzbi na to
Takoddr,
I
.

da se sij;eno stavi povrh zrelih repa i mrkvi, koje se onda mogu

Za to je najbolje
balirano sijeno jer
vaditi izlI zemlje Citave zime.

.
je najlakfo za rukovanJe.
Jedno tipozorenje: aka je vase tlo vec postalo gotovo
savrfonb zbog toliko trunuce stelje u njemu( ja vec godinama
ne rabiin nikakvo drugo gnojivo ), mofo vam se dogoditi da
budete preplavljeni kolicinom uroda. Na primjer: proslog sarn
ljeta sa:svojim Kentucky wonder graham morala postupati kao
sa sortqm Lima, to jest pustiti ga da sazre, a zatim ga oljustiti.

Ali nije/bilo problema: bio je izvrstan.

I

Prije nekoliko mjeseci dogodilo se nesto sto me podsjetilo

da sam ~tekla reputaciju osobe koja ignorira "autoritete". Jednog lijepog dana iz automobila SU izisla dva eovjeka. Kad sam
se priblizila da porazgovaramo, zatekla sam ih kraj svojeg
zdravog grma bozikovine. Jedan je od njih rekao: "Divimo se,
ali bozikovina jednostavno ne ce rasti u Connecticutu!"Nasmijesil~ sam se i slegnula ramenima. A drugi ce na to, s
podsmijehom: "Eksperti kazu da ne ce, gospoda Stout je, bez
sumnjeJ bas zato uzgaja!"

28

CEMU ME NAUCILO 40 GODINA ORGANSKOG

VRTLARSTVA
Kad sam prvi put dobila vlastiti vrt, prvih 12 godina naivno
sam prihvaeala sve sto SU mi govorili iskusni m:gajivaci. Nikad
mi, primjerice, nije padalo na pamet da se zapitam mora Ii se
zemlja prekopavati svake godine. I kemijsko se gnojivo, naravno, moralo posipavati po tlu, makar se eovjeku i gadio taj miris.
Mlade biljke morale su se prskati otrovima, ma koliko ta ideja
bila odbojna. Citala sam knjige o vrtlarstvu i clanke u
casopisima, nastojeCi ne primijetiti cesta proturjecja tih pisaca.
Rajcica i grasak moraju se kolcati, bez obzira na utrofak
vremena i snage. Za korijenje sparoge moras kopati rupu do
Kine. Mogla bih u beskraj nabrajati dezinformacije koje sam

dobila.
A uz sve to, i sama sam grijesila. No kad bih se i uspjela
prisjetiti svih grefaka koje sam pocinila, nista ne bih postigla
popisujuCi ih. Spomenut cu samo neke. Maje je zemljiste, koje
je bilo preoravano svake godine, bilo najmanje 6 puta vece od
potrebnog. To sam shvatila nakon nekoliko sezona, ali sam do
tada to vrlo siromafoo tlo vec nahranila gnojivom i liscem, pa
mi ga je bilo fao napustiti. Maze Ii itko smisliti kratkovidniji
stav? Maj je nacin razmisljanja bio ovakav:. umjesto da uzgojim
tucetstabljika rajcice - sto bi nam bilo sasvim dovoljno jer fada
n.isam korizervirala i smrzavala plodove - posadila sain stotinu
biljki, misleci da cu aka, mnoge od njih ne rode, jos uvijek imati
dovoljno od onih koje uspiju. Drugim rijecima, umjesto da
uzgojim dvanaest biljaka kako treba, utrosila sam vrijeme i
energiju riskirajuci sa stotinom. Rezultat mog pogrefoog
razmisljanja bio je taj da sam, kad je golemo zemljiste pocelo
donositi plodove, bila zatrpana nevjerojatnim kolicinama
kukuruza, jagoda, rajcica, krastavaca i tako dalje. A, kroz sto
sam sve prosla nastojeci ih se rijesiti! Napokon sam smogla
hrabrosti i razuma da prestanem obradivati veCi dio zemljista,

29

Vrt bez motike

Ruth Stout

pa je moj povrtnjak sada dug oko 13,5 m i sirok 22 m. To

ukljucuje dvije gredice sparoga, nesto rabarbare i SeSt gredica
kukuruza, po 13,5 m. Proizvodnja pokriva potrebe dvoje ljudi
tijeko~ sest mjeseci i smrznuto povrce koje upotrebljavamo

otopite prije serviranja. Unistava Ii kuhanje reRe _prije

smrzavanja njezinu hranjivu vrijednost? Ne znaln. () tome
razmisljajte dok jedete hranu iz supermarketa, koj~ uopee
nema hranjivu vrijednost.

Zlllll.

Sada cu malo .govoriti o tome sto me vrtlarstvo naucilo o

zamrzavanju plodova. Ako osjeeate da vase voce i povrce koje
pojedete cim ga uberete ima bolji ok:Us i da je hranjivije od
kupovnoga, mogli biste se sloziti sa mnom da i plodovi koji su
smrznuti odmah nakon branja imaju prednost nad komercijalnim smrznutim proizvodima. Sparoge su najomiljenije povree
moga supruga, aipak nije mogao osjetiti razliku izmedu svjefo
uhranih i smrznutih. Ono sto stavite u zamrzivac desetak
minuta pasta je doneseno iz vrta, zadrfat ce okus, koji se gubi
aka je vremenski razmak dulji, sto se nufoo dogada kad se
smrzavajuvelike kolicine.
Po mom misljenju, kucno zamrzavanje ima tri prednosti
nad kucnim konzerviranjem. Prvo, okus je bolji. Drugo, ono
trazi manje vremena. Trece, cesto mozete smrznuti nesto sto
ni u snu ne biste mogli konzervirati. Na primjer, mofote ubrati
glavu cvjetace koja je dvaput veea nego sto vam treba za rueak.
Jasno je da ostatak mofote servirati sutradan, no mozda to
radije ne biste ucinili, a konzerviranje cete sigurilo smatrati
suvifoim naporom. Zasto je onda ne biste zamrznuli i posluzili
drugomprilikom? Sparoge se moraju brati svaki dan, a mozda
. se spremate izaCi na veceru iii vam se ne da tako cesto servirati
isto povrce. Kilogram sparoga ne eete konzervirati, ali ih
mofote ubrati, popariti i staviti u zamrzivac, i sve to za 10
minuta. Kad pofolite, brzo cete isprati njefoe stabljike, pod
mlazom vode i bit ce spremne za kuhanje..
Uputstva za zamrzavanje kafu da repa ne podnosi taj
proces, ali ja sam otkrila. da podnosi. Treba je skuhati da
omekSa, ohladiti je, staviti u posudu - razrezanu - da vise stane
pa onda u zamrzivac. Ako volite repu Harvard, pripremite je,
zamrznite, a onda, volite Ii je jesti hladnu, jednostavno je
30

!:

MOLIM VAS - NEMOJTE TOLIKO RADITI!

U posljednjem broju vrlo popularnog vrtlarskog ~asopisa
(OVP) nasla sam najmanje osam clanaka koji SU u mdni izazvali potrebu da pruzim ruku pomocnicu ljudima koji dde vifo
. nego sto treba da bi bili uspjesni uzgajivacL
'
.

'

Prvo, tu je prica o covjeku koji stvara cuda go*1iiajuCi

kompost te fotografija tone - da; tone komposta, spre~ne za
upotrebu. I covjekje na fotografiji. Ne izgleda bas mla~, pa se
pi tam sto ce bi ti kad bude u istinu prestar' za sav taj posaci. Mogu
se samo nadati da ce do tada shvatiti da je sve to ~tvarno
nepotrebno. Sve sto treba uciniti jest prostrti lisce i sij'eno po
vrtu i oko drveea - za rezervu.
1

Zatim je tu clanak o unistavanju crva u kupusu. A!utorica

kafo da je najprije pokufala s biljkama - zamkama, ino bez.
mnogo uspjeha. Onda je prskala biljke otopinom soli, ali cinilo
joj se da iz nekog razloga to mora uvijek iznova raditi: To je,
kafo, obeshrabrilo druge kukce, ali zasto bi se bunili stb se ne
mogu hraniti kupusom kad u njenom vrtu ima tolik6 ~rugih,
neposoljenih biljaka? Onda je pokufala s prasinom, s lrizinim
brafoom, ali nista od toga nije joj se svidalo, pa je qacinila
otopinu s lukom i cesnjakom. Ali "to nije prijalo pticam~", kafo,
pa je prskala samo svaki. treCi ili cetvrti dan. Na poslj~tku se
. odluCila za kiselo mlijeko, ciji efekti "traju vecim dijelom tjedna", ali priznaje da se tako nije uspjela sasvim rijesiti cita.
Sta ne valja u naporima te zene?
I

Nije Ii dobro eksperimentirati da bismo

poraziti neprijatelje.biljaka?

otkril~

kako
31

Ruth Stout

Vrt bez motike

Nd ne raztmtijem zasto osoljavanje nije obavilo posao.

Dvaputl u sezoni, ponekad i triput, 'ja obidem svoju gredicu
kupusa ~ srodnih biljaka i na svaku biljku istresem. malo soli. To
radimo~mah nakon kifo iii dokje jos rosa na biljkama. Prvi put
to treb~ uciniti dok SU biljke jos m}ade, a onda jos jednom ili
dvaput ~ko primijeJite da ih nesto jede.
.

T~ procedure ddim se nekoliko godina i za to vrijeme

rivena sijenom, nije bila navodnjavana niti obr~divana, a mnogi

primjerci tezili su 70 dag.

Idem leCi. Iscrplo me i samo pisanje o tolikim nepotrebnirn poslovima u koje se neki ljudi upustaju.

STELJA MOZE POBIJEDITI DJEDA MRAZA

nisam v,djela nijednog kupusnog crva.

i

Ttj je i priea o covjeku koji uzgaja grafak, s podnaslovom

"Evo n~Cina koji ce vam dati tri berbe zaredom s jedne stabljike
graska!'1' Aja sam mislila da sute tri berbe - rutina. Za mene
jesu. Osim toga, taj covjek radi nepotrebne stvari - okopavanje,
. gnojenj!e, stavljanje zieane ograde i kolaca ... Jednostavno,
stavite svoj grafak u tlo sa steljom i sljedeCi je korak da ga
poberete. Visoke sorte mogu se penjati uz proslogodisnje
stabljikp kukuruza, a niske se mogu dr:fati podalje od tla
pomocu sijena, koje ionako treba biti pri ruci za stelju.
Neki vrtlar kaze da on vadi stabljiku krumpira iz zemlje
da bi p6brao krumpirice, pa je onda vrati natrag. Ako stavite
krumpif na povrsinu zemlje i pokrijete ga liScem i sijenom, sve
sto trel:)ate uciniti kad :lelite ubrati mlade krumpirice jest da
odgrnete stelju. Ne morate uznemiravati biljku. Ideja planskog
uzgoja ~lista takoder mi je zagonetna jer ako je vas vrt pod
steljomJ ne i:norate ih ni kupovati, niti se narocito fruditi da ih
dobijetfh. Automatski ce se pojaviti sve gliste koje vam trebaju.
Sto se tiee price. o jestivoj soji, pi tam se: zasto bi se morala
kultivir~ti? Nema potrebe.
I

Glede spanjolskog Iuka savjetujem vam da ne pripravljate

tlo i ne /dodajete gnojivo i kompost, kako to cini pisac jednog
clanka, !tvrdeCi da je tajna dobivanja najveceg luka u tome da
se iskopa 10 cm duboka rupica, po potrebi da muse daje voda
i omomci duboko obradeno tlo.

Godine 1966. vjerojatno je bilo dosta onih koji su mislili

da je moj vrt u opasnosti. Maje je zemljiste u mrazovitoj kotlini,
a svibanj te godine bio je neuobicajeno hladan. U lipnjuje bilo
jos sedam noCi s ozbiljnim mrazom - posljednja 22. lipnja. Onda
je 28. kolovoza opet dofao ubitacni mraz. Kako je moje do bro
plitko smjesteno, nisam se usudila prskati biljke vodom. Sve u
svemu, zvuci kao da moj vrt nije mogao bas osobito roditi, zar
ne? Ali, radio je. Na svome zemljistu imam bale sijena, naslagane duz gredica. Kad je mraz zaprijetio, trebalo nti je iznenadujuee malo vremena da prekrijem biljke sijenom. No ako
je kasni lipanj hladan, neke biljke, poput kukuruza i rajcice,
kasnije ce sazreti. Moja 35 godina stara sparoga rodila je
uobieajeno. Zastitila sam je od mraza skupljajuCi je kasno
popodne ~ stavljajuCi sijeno po vr5cima mladica koje su pocele
nicati.
Te godine imali smo vise salate i pedina nego sto smo
mogli pojesti, makar smo ih jeli svaki dan. Grafak so rte Lincoln
obilno je radio poeetkom ljeta, a Wanda nam je ti rujnu dao
nekoliko objeda. Mahune, kako :lute tako i zelene, otpale su s
vitica, pa smo ih skuhali tako mlade i njdne. I moj mljekar, koji
ihobofava, odnio ih je dosta kuCi.
Korjenasto povree - mrkva, repa i pastrnjak - izvrsno je
uspjelo. Pojedine mrkve bile su dovoljne za dvije do tri osobe,
a neke repe bile su najvece od svih koje sam ikada uzgojila.

Pa~ eto, u onoj strafooj susi prosle godine moj je luk bio
jednost~vno utaknur u zemlju (bez rupice) koja je bila pok-

32

Koraba, rani kupus, rani brokoli bili su sasvim u redu, kao

i kelj pupear, ali druge biljke iz te porodice nisu uspjele dozreti.
33

Ruth Stout

Samo jedna od ~est purpurnih cvjetaca stvorila je glavu, a bijela

je potpuno propala. Kasni kupus i kelj bili su potpuni neuspjeh.

Vrt bpz motike

Moj zamrzivac bio je tako pun da ga niSam mogla ispraz'

niti do proljeea.
!

Valjda vas ne moram podsjecati da, po takoi losem

vremenu, nista od toga ne bi uspjelo da moj vrt nije imaq stelju.
Meni mraz i dalje dolazi kad ga u susjedstvu nema, ali: su ave
godine u kasno proljece jedan mraz svi osjetili. Nenavikputi na
to, jednostavno su stavili nekakve koseve i slicne prdmete
preko svojih rajcica i paprika, a repu i kupus ostavili su P.epok.rivene. Mnogo su izgubili.
Ja sam navikla na jake mrazeve u svibnju, cak i srJdinom
lipnja, pa sve, ukljucujuCi i grafak i salatu, pok:rivam hrpicama
sijena, i sve je u redu. Osjecam se sigurno, ali tko zna? Ako
Djed Mraz nade nacin da se ufolja ispod sijena, odredi cu se
vrtlarstva i baciti se na pletenje.

Kosare stite rajcice u vrtu pod svjefom steljom ..Visak sijena, koji se dodaje
po potrebi, euva se u balama.

.. .ISUSU

Paprike, za koje mislim da vole vruCinu, do bro su rasle, ali

morala sam ih pobrati prije nego su sazrele zbog mraza u
kolovozu. Jednako je bilo is tikvama sorte Buttercup i Baby.

Mnogi su me pi tali je Ii stelja primjerena zastita za povree

i cvijece od ozbiljne suse. Odgovor je potvrdan. U 11 sezona u
kojima je citava povrsina mog vrta pod trajnom steljmp, bilo
je nekoliko ozbiljnih susa, a izgubila sam samo jedaO: usjev
kasnog kuktiruza. Sad mi se cini da sam i njega inogla ~pasiti.
A nikad nisam zalijevala vrt, osim jednom: zalila sami kasni
kukuruz odmah nakon sjetve.
'

Blue Hubbard bile su jedine sorte koje su dozrele prije

nego sto je mraz unistio vitice, ali pobrala sam citav urod, i sve
. subile dobre makar se nisu dok:raja razvile. Kukuruz je dozrio
do 1. kolovoza i brali smo ga do drugog tjedna listopada.
Rajcice su sporo dozrijevale, ali su iznenadujuce dobro rodile,
pa sam ih mnogo zamrznula jer ih jako volim takve, sirove
smrznute.
Grm lima graha, soja i cetiri vrste visokog graha bili SU
plodniji no ikad. Repe je bilo toliko da sam morala traziti ljude
kojima bih je dala. Trajnog spinata, kineskog kupusa, slatke
repe, korabe, kelja pupcara bilo je jos u studenom, a mrkve su
ispod bala sijena cekale zimu.
34

Sljedece su sugestije za one koji jos nisu iskoristili iizvanredne podobnosti koje prufa pcitpuna i konstantna stelja~ Pretpostavimo da je sredina svibnja i da nekako znate da se sprema
velika sufa. Mi u Connecticutu imali smo ih toliko da bi ta
pretpostavka tesko mogla biti pogrefoa.
Uz malo pomoCi uspjet ce rani usjevi: spinat, ~alata,
gra8ak.
.

Sve sto trebate za njih uciniti jest prikupiti nesto sijena i

35

Vrt bez motike

Ruth Stopt

lisca i Iokruziti -ih steljom debelom 15-20 cm. Ako mofote,

zasje~te salatu. Tri su usjeva spasena.
I

sparoge cete imati ave goctine eak i ako.nista ne ucinite

za njill, ali bila bi steta da i r;i.jih ne oblozite steljom zbog
nared~ih sezona. Nemojte stavljati lisce jer ce se zaplesti i
sparoge ce se tesko probitLUpotrijebite sijeno. Ako hoeete,
mozetb kupiti slano sijeno. Prilicno je skupo, ali sporo trune,
pace trajati godinama. Ako pak znate fannera koji ima "pokvaren~" sijeno (koje je bilo mokro i ne mofo se koristiti za
stocritl hranu ), najbolje je uzeti nekoliko vozova. Ono trune
mnog~ brie od sfanog sijena, sto je u redu, jer tako obogacuje
vase tilo. Ako imate kosu, polje s korovom i travom i ndto
ambicije, mozete si sami pribaviti materijal za stelju. Ne bojte
se sjerbenja korova. U debeloj stelji nemaju fanse.
I

Takoder mozete spasiti i slatku repu, mrkvu, pastrnjak i

koratju. Najprije ih prorijedite vifo nego obicno. Zatim
priku~ite stelju (lisce, sijeno, korov, smece, piljevinu,
strugqtinu) i imajte je pri ruci. Potom lagano navlazite biljke i
odma)l polozite 15 cm debelu stelju oko njih i izmedu redova.
Ako jp i stelja mokra, tim bolje.
to vlazenje ne bi bilo potrebno cta ste imali stelju u vrtu
tijekqm zime i proljeca. N adam se da vam je jasno da stelja ne
samo fsto zadrfava vlagu, nego i spreeava pojaw korova, koji
je za I suse narocito stetan, jer crpe vodu koja je potrebna
povrc~u. Ako ste vec posijali svoj grmoliki grah; prorijedite ga,
navo~nite i oblozite steljom. Ako jos niste, naCinite brazdu
dubo~u 10 cm, stedljivo posijte grah, pokrijte gas 5 cm zemlje,
zalijtcb ga, prekrijte daskama iii kartonom i ddmah zatim steljom. baske morate maknuti cim grah proklija.
!

Kako pretpostavljamo da ocekujete ozbiljnu sufo,

nemdjte sijati visoki grah. Umjesto toga periodicno sijte
grmoJiki grah, a prije toga ostavite ga preko noCi u vodi.
.f\ko je vas prvi kukuruz vec u zemlji, prorijedite ga na
dvije lbiljke po brezuljku, umjesto uobifajenih triju. Zalijte ga
I

36

i oblozite s 15 cm stelje. Ako vam je ponestalo korova, sijena,

-lisca, piljevine, upotrijebite slojeve mokrog kartona koliko god
ga mofote pribaviti. Karton se koristi u_krajnjoj nuzdi. On nije
tako dobar kao sijeno i lisce, koji trunu i tako obogacuju tlo.

Mislim da eak i pod sufom mofote dobiti kasni kukuruz

aka ga sijete svakih deset dana tijekom srpnja. Odmah izaberite
mjesto za tu kasnu sjetvu i stavite 15-20 cm debelu stelju, prema
ovom redoslijedu: sijeno, lisee, korov, piljevina, strugotina,
stari papir i karton. Svi su otpaci od povrea izvrsni. U njima
nisam mnogo govorila jer kuhinjski otpad nije naroCito obilan,
a buduCi da pretpostavljam da ste staromodni vrtlar, koji ore i
kopa umjesto d~ prostire stelju, bojim se da ste vec bacili
proslogodifoje stabljike kukuruza isl. Ako imate mnogo komposta koji jos nije istrulio, naravno da cete ga sada rasprostrti
po vrtu, za stelju. Svaki put kad sijete kukuruz, namoCite sjeme
preko noci,nacinite brazde od 10 cm i prekrijte sjeme s 5 cm
zemlje. Zalijte ga, prekrijte daskom i odmah nagrnite stelju.
Cak i aka ste vec kupili sjeme, mislim cta bi bilo pametno
da odustanete od srednjesezonskih sorti, poput Golden Cross
Bantama, i da posijete one koje br:le dozrijevaju, naprimjer
North Star. Kasne sorte narastu velike i visoke i zahtijevaju
suvifo vlage. N ajbolje cete uCiniti aka posijete sortu Miniature
- nema sladeg kukuruzal Ali nemojte ga sijati gusto, kao u
normalnim prilikama. Miniature se obicno sije u. redovima
razmaknutima 60 cm, a razmak od biljke do biljke je 30 cm.
Oeekujete li sufo, trebalo bi i taj razmak poveeati na 60 cm. A
sad o kupusu, brokoliju, cvjetaci, paprici, rajcici. Vas rani kupus
vjerojatno ce uspjeti aka jednostavno nagrnete debelu stelju.
Kasni kupus, cvjetacu i brokoli vjerojatno jos niste presadili.
Stavite ih vrlo duboko, razmaknite ih 1,2 m umjesto 90 cni i
stavite obilnu stelju. Jednako ucinite is paprikama i rajcicama:
usadite ih duboko i na vecem razmaku nego sto je uobieajeno.
A aka su vec posadene, aka ih zalijevate i stavljate oko njih
debelu stelju (15-20 cm), vjerojatno eete dobiti dobar urod. Ja
nikad nisam zalijevala svoje rajcice i paprike, pa sam ipak,
otkako rabim trajnu stelju, uvije1c postizala dobar urod, eak i il
37

Vrt b~z motike

Ruth Stout

sezonama u

koj~ma

je jorgovan venuo.

Meni je najmilija tikva sorte Blue Hubbard, ali aka se

sprema sufa, mislim da bih se odlueila za Butternut, koja je
takoder izvrsna. Ako ste vec iskoristili sav bol]i materijal za
stelju, nagomilajte bilo sto okd tikvi - nesto cime cete zastiti
zemlju od sunca. .
Sto god da upotrebljavate za stelju, javlja se pitanje: sto
aka padne kiSica, a ne pljusak? Ne.Ce Ii stelja zaprijeciti vodu
da dode do biljki? Hoce, Iiaravno. No kisica ionako ne bi
pomogla spr:Zenoj zemlji. Vise kisica odrfat ce vafo stelju
vlafoom, a jaka kisa prodrijet ee kroz nju. Sto god oblaci
odlucili izvesti, sa steljom cete bolje proCi nego bez nje.
Sada nesfo o tratini. Na nju, naravno, ne mozete staviti
stelju. Sve sto o tome znam jest da nije dobro kositi preeesto,
ni prekratko i da se ne smije grabljati. Jedinije lijek protiv suse
zalijevanje i mozda zasjenjivanje. Ako to ne mofote izvesti,
moiete harem ostati optimisticni. N afa je tratina ponekad
smeda poput kave od kolovoza do zime, ali, kako je rekao jedan
pisac koji me dofao posjetiti, "zasto bi smede bilo ruzno?" u
proljece je opet tu, svjefa i zelena kao uvijek.
Sta Cini ti sa cvijecem? Smjesta cete staviti stelju oko svojih
trajnih cvjetnica aka jos niste nauCili biti dobri prema njima i
drfati tlo oko njih pod trajnom steljom.
Uzgajate Ii slatki grasak? Smatra se da on zahtijeva
zalijevanje. Ja ga uzgajam u vitu koji je citave godine pod
steljom. Nikad ga ne zalijevam, a znala sam ubirati obilne
koliCine u ljetima kad kifa nije padala po tri mjeseca. No, ako
vas vrt nije pod steljom, a ocekujete SUSu, moj je savjet da
odustanete ad slatkoga graska.
Astre ee pod steljom uspjeti aka rastu u djelomicnoj sjenci
(knjige, uostalom, kazu da .ih tako treba uzgajati). VeCina ee
jednogodifojih cvjetnica prezivjeti ako je oko njih dobra stelja.
Lobelija je izuzetak: ona zahtijeva vodu (i moja je dobiva, jer
je obofavam).
38

'
'

Petunije su najzahvalnije cvijeee za sufoo vrije~e. Jos

prije nego sto sam naucila sluziti se steljom, kad je svd ostalo

povenulo, petunije su se drfale i cvjetale.

I

Svi cvjetnjaci morali bi biti prekriveni konstantriqm steljom, bila su8a iii ne. To lako moiete izvesti tako da ne jzgleda
ruzno. Za bozure mozete naciriiti stelju od mrtvogi lisca i
njihovih vlastitih vrfaka. Oni rastu tako brzo da se til otpaci

uskoro vise ne vide.

Ako ne ielite da vase fUZe izgledaju neuredno, tnorate
postupati promisljeno. Dobro je natrulo sijeno, pomijefano sa
smrvljenim. liscem. NaCinite od njega 15 cm duboku $telju i
pospite je zerilljom, pa ce izgledati kao da je oko ruza samo
zemlja, a kroz tako debelu stelju korov se ne ce moci probiti.
To vrijedi i za druge velike jednogodifoje cvjetnice, poput
cinija.
!

Za male,. niske jednogodifoje biljke koristim se! finom

steljom. Kako je sav moj povrtnjak pod trajnom ste1jom, u
njemu uvijek ima materijala koji nije jos toliko istrulib da bi
postao plodna zemlja, ali dovoljno da na nju lici. 1Takav
materijal stavljam oko malog jednogodifojeg cvijeca. Ako
nemate tako nesto, mozete koristiti smrvljeno lisce
pomije8ano sa zemljom i malo drvenog pepela. To: moie
zvufati kao tefak posao, ali ne morate
ga obavljati viseI nego.
.
jednom u sezoni. Svakako je lakse uciniti to, nego okopavati
cvjetnjak lopatom i motikom i plijeviti ga citavo ljeto. 4 takva
stelja obogacuje va8e tlo i odrfava ga vfaznim i za vrijem;e sufo.
1

Sigurno imate miljenika u svojim cvjetnjacima. koj je

jedan veliki, okrugli, svecani (Phlox dmmmondi) obfobljen
lobelijama. Kad cvijecu manjka vode, za tu svoju maz~ ddim
poseban veliki lonac pokraj sudopera. U njega ide sva otpadna
voda osim one u kojoj ima mas ti ili sapuna: voda u kojoj i~pirem
sude, povrce itd. Izneriadujuee je, kako je cesto taj lon~c pun
cak i kad imamo problema s nestasicom vode.
I

Tu je jos i talog od kave i eaja, mokar i odliean zal stelju.

39

Vrt bez motike

Ruth Stdut

Pomijefan sa zemljom, suhim liscem, pepelom i sijenom ne

izgled~ nepriviacno i zajamceno spre~ava korove.

2. Poglavlje

Ako, dakle, niste bili dovoljno vidoviti da prekrijete svoj

Vft S~e~jom, a ocekujete ozbiljnu SUSu, prvo s'to trebate uciniti
jest d~ pribavite sav moguCi materijal i zastitite citav svoj vrt, i
zasad~ni i nezasadeni dio, od vrucih zraka sunca, koje ga
isufojt\.. Gnojivo je izvrsno, ~aravno. Ako gradska sluzba sijeee
travu ilkorov duz ceste, istrcite i zgrnite hrpu. Kuhinjski otpaci,
osim tjnih od mesa, savrseni su. Nema nieeg lofog u otpacima
od po'frC<i., osim nafo lose navike da ih drzimo u kontejnerima
dok se ne usmrde.
bez zraka
I
..
tja zakljucimo: stelja odrfava tlo hladnijl.m, :Zadrfava
vlagu, ~titi ga od sunca i tako mu omogucujebolju prozracnost.
!

~akoder sprecava rast korova, koji cvijecu i povreu krade

hranu ii vodu. Sta se tice razmaka medu biljkama, pregusto

sadenje nikad nije dobro, a za vrijeme suse fatalno je.
I

Moji odgovori "ekspertima"

1

.I'

I
E

Qdgovor glasi: pocnite odmah primjenjivati trajnu stelju

na cita:Voj povrsin.i vrta. U bilo koje vrijeme njene SU prednosti
znatnd, a u vrijeme suse ona je spas.

I
[

I
I

40

oDODAVANJU DUSIKA TLU

Jednog dana (ne znam koliko je godina od tada proslo)
citala sam clanak u starom i uvazenom farmerskom easopisu, u
kojem je pisalo da tlo morate hraniti dusikom aka koristite
svjezu, neistruljenu biljnu materiju za stelju. Mislim da je
namjera clanka bila dalekoseznija: da sprijeci covjeka da ne
pocini takvu stra8nu gresku. Jase nisam prestrasila. Postal a sam
radoznala.
Poslala sam clanak prijatelju - ekspertu za organsko
vrtlarstvo i pitala ga u kojoj mjeri da vjerujem napisandm.
Rekao mi je da kupim vrecu brafoa od pamukovog sjemena iii
sojinog brafoa i porazbacam ga uokolo, narocito po salati i
spinatu, a mislim, i po persinu, slatkoj repi i kukuruzu.
Ucinila sam tako i moj je vrt nastavio bujati. Glave salate
Great Lakes bile bi prikladne za obitelji od devet ili deset
clanova. Kad sam htjela napraviti salatu za cetvero, ubrala bih
mali dio glave, a ostatak bih iskoristila kasnije.
Godine su prolazile. Maj je vrt cvao. Pisala sam clanke, a
onda i knjigu o njemu, te poeela drfati predavanja uvrtlarskim
. klubovima i drugim organizacijama.
Otkrila sam da nije isto ohrabrivati prijatelje i susjede da
me slijede u stvaranju uspjdnoga vrta koristenjem neortodoksne metode bez rada i pogledati u oci publici od osamdeset iii vise ljudi pametno odgovarajuCi na njihova pitanja. I
na pisma iz citave zemlje.
.,
41

Ruth Stout

Kad mi neka fona pifo:"Radi li to zaista? Ne bib htjela da

mi se smiju", nije tdko odgovoriti: "Naravno da radii sto vas
briga sto vam se sm.iju? Mene su ismijavali godioama. Sad se ja
smijem njima~ Doci ce i na vas red da se smijete, ne brinite." Ali
kada mi netko postavi nekak:Vo tehnicko pitahje na koje ne
znam odgovoriti, a u vezi je s mojim nacinom pravljenja stelje,
osjecam da sam d1,1zna potraziti pravi odgovor. Takoder, kad
procitam nesto sto se sasvim kosi s mojim iskustvom,
pokufavam otk:riti tko je od nas na pogrefoom putu.
Primjer za ovu drugu tvrdnju jest clanak koji sam procitala
u prosincu 1955. u casopisu OVP. Zvao se "Kako dobivam
besplatim stelju", a napisao ga je Archer Martin. Bio je
zanimljiv i kvalitetan. Ali ove su me dvije recenice uznemirile:
"Materija (misli se na stelju) ne smijese stavljati na tlo dokje
jos zelena, tijekom sezone rasta, jer ce njeno raspadanje
oduzeti biljkama dusik. To je mjera opreza kojoj se mora obratiti
posebna pa:inja." Kurziv je moj.
Pisala sam g. Martinu da vec 30 godina stavljam zelenu
(neistruljenu) materiju na sve i da nikad nisam nasla razlog
zasto to ne bih cinila, eak ni u godinama prije nego sto sam
poeela koristiti brasno od sjemena pamuka za prihranjivanje
dusikom. Pitala sam ga otkud zna da to nije pametno..
Odgovorio mi je (dopustivsi da ga citiram):
"Dusik:je neophodan za proces raspadanja, jednako kao i
za proces rasta. Cini se da je proces raspadanja jaci od procesa
rasta, jer citavog zivota slu8am da ce raspadanje oduzeti dusik
biljkama koje ga pokufavaju upotrijebiti za rast."
Gospodin Martin dodao je da on nije ekspert za vrtlarstvo,
pa sam pomislila da moram potraziti misljenje znanstvenika.
Prije nego sto sam k:renula u to, u izdanju OVP-a iz veljace
1956. u rubrici "Pitanja i odgovori" proCitala sam:

Vrt be* motike

"... dobro je sto ste stavili kravlji gnoj, ali morao je

odstajati. Svjefo gnojivo treba dusik da se raspadne, _pa u tlu
manjka dusik:a dok god to traje i tek kad se raspadne,! biljke
mogu primiti dusik."

J a nisam koristila gnojivo vec 10 godina jer je, zahva[jujuCi

mojoj metodi, tlo postalo tako bogato da mi je ono p:ostalo
nepotrebno, ali dok sam ga koristila, uvijek sam vise voljela da
bude svjde. To je davalo dobre rezultate, pa je dakle i ta
biljeska bila u suprotnosti s mojim iskustvom. Zatim samlpisala.
dvojici znanstvenika. Jedan od njih bio je povezan s v~likom
sjemenarom, a drugi je bio prof. Arthur J. Pratt, s Odsjeka za
povrtlarstvo na sveucilistu Cornell. Dr. Pratt poslao : mi je
"Cornell Extension Bulletin" br. 886. Kako su i u pi~mu iz
sjemenare, i u casopisu, i u pismu dr. Pratta navedene po:tpuno
iste tvrdnje, samo razlicitim rijecima, citirat cu samo pis~o dr.

Pratta,
uz njegovo dopustenje:
1'
"Da, lisce, sijeno, slama itd. koji nisu istrunuli, iii sJ samo
djdomicno truli, crpst ce dusik iz tla aka se stave uzeml)u. Ali
ako se stave na povrsinu, kako vi to cinite, ne ee. Nikad inisam
vidio da bi upotreba stelje prouzroCila nedostatak ~usika.
N aravno, aka zemlji i inaee manjka dusika, materija stelj nece
nadoknaditi taj manjak, osim ako se ne koristi vrlo idugo.
Dakle, stelja nema utjecaja na manjak dusika, ne nadokrladuje
ga, niti ga potice.
'

Nikad nisam vidio da bi svjefo gnojivo, cak i ~ad se

pomijefa sa zemljom; uzrokovalo manjak dusika. Ako bi se to
i desiJo, bilo bi to zato sto je pomije8ano s velikom koli~inom
slame, i ne bi dugo trajalo. Kratkotrajni manjak maze prouzroCiti cak i brafoo od sjemenki pamuka ako ga upotrebljavate
. dokje tlo hladno i vlazno. Razlogje tome sto bakterije n~jprije
moraju razgraditi vrlo slozene organske spojeve da bi ih 4cinile
dostupnima biljkama u formi nitrata. Dok rade na tom; bakterije se koriste raspolozivim dusikom za svoj vlastiti rast. Za
nekoliko dana ili tjedana one umiru i tako se dusikvraca bilju."
I

o,'

42

43

Ruth Sto~t

Vrt bez motike

I
I

Bljlduci da se odgovor znanstvenika poklapa s mojim iskustvom, vjerujem da je ispravan. Razlog mojih svada s ljudima
koji pis,~ 0 vrtlarstvu (ili 0 bilo cemu drugome) jest sto tvrde da
je cinj~nica nesto za sto ne znaju je Ii cinjenica. To je faljenja
vrijednp. Ne cu nabrajati sve druge prednosti svoje metode.
Ona mi je ustedjela tisuce sati rada. Pomislite kakvu SU stetu
prouzr~cile te nemarne primjedbe o svje.Zoj stelji ako su samo
jednu qsobu - prezaposlenu, s~aru, ne previse sriaznu ilijednqstavno ljjenu, sprijecile da usvoji taj laki nacin vrtlarenja.
I

Dpbila sam brojna pisma od ljudi koji mi vjeruju, ali se

boje d~ moj sustav ne bi funkcionirao na njihovom tlu jer je
njihov* zemlja tvrda, a mojaje rahla.
0 dgovorila sam im da je velik broj ljudi ovdje, u Reddingu,
iskufaJ moju metodu na tvrdom, ljepljivom, glinovitom tlu i da
su bili /odu~evljeni rezultatima. Takoder sam citirala iz onog
sveuci~foog casopisa "... taj organski materijal omekSava tvrdo
tlo, cini ga prozracnijim i lakSim za rad." Zbog nevjernih Toma,
koji jellnostavno ne vjeruju da sam dobila fino i prikladno tlo
ne rab~ci nista osim stelje, i ne kopajuCi ga, citirat cu dijelove
pisma koje mi je nedavno poslao R.F.Holt, profesor-asistent
agrondmije na University of Connecticut: "Procitao sam vafo
knjigu 1i smatram je vrlo zanimljivom. Vjerujem da sustav poput
vaseg iima definitivne prednosti, narocito za kucne vrtove."
1

"I?rilazem kopiju izvjesca 0 kvaliteti vaseg tla, koje

pokazuje da je ono dobro snabdjeveno glavnim hranjivim
tvarim~ Ph vrijednosti gotovo su savrsene."

Otisli smo u povrtnjak. Mislim da su bili. impresionirani

mojom zemljom, crnom i bogatom od visegodifojeg truljenja
stelje, ali nijedan od njih nije pokazao odusevljenje. Odgrnuli
su stelju i spazili moje saveznike, gliste, na poslu. Jedan je
rekao:"Boze, neki sam dan trazio pola sata i nafao jednu jedinu
glistu za pecanje."
Dvojica su se pocela dofaptavati natl kukuruzom, pa sam
ih zamolila da ne budu tajnoviti. Rekli su mi da pruge po
listovima znace da u vapnu koje sam koristila nije bilo dovoljno
magnezija. U vrtu nije bilo korova, osim malo mljecike medu
sparogama, koju sam namjerno ostavila jer je volim staviti u
salatu. Rekli su mi da je pustila korijenje do Kine i da bih mogla
zafaliti. Sljedeeeg sam je jutra iscupala.
Na vidiku nije bilo nijednog grahovog ziska i posjetitelji
su bili zacudeni kad sam im rekla da sam sjeme stavila u zemlju
oko 20. svibnja. Rekli su mi da je manje vjerojatno. da ce se
kukci pojaviti ako se sjetva obavi u lipnju. Govoreci o kukcima
opeenito, jedan je od njih rekao da je zdrava biljka sigurnija od
napasnika, u sto se osvjedocio promatrajuCi polja alfalfe.
Krenuli smo prema cvjetnjacima. Nadala sam se pohvalama zbog nacina na koji sam ih uCinila privlacnima pomocu
poluraspadnute stelje, ali komentara nije bilo.
Otisli smo u kucu. Fred ih je ponudio koktelima. Oeekivali
smo da ee ih to malo opustiti. Ali znanstvenici su oprezni.

KAD :ZNANSTVENICI DODU U POSJET...

Kad sam napokon prikupila hrabrosti i upitala ih stci misle

o mojoj metodi, trojica su se zagledala u cetvrtoga, koji je
vjerojatno bio neka velika zvjerka i koji je rekao: "Za cvjetnjake
i povrtnjake to je, Cini se, odlicna ideja." To me zadovoljilo.

Jednog proljetnog dana cetiri profesora agrikulture s

University of Connecticut dovezla su se u nafo dvoriste. Jedan
za dr4gim izasli su iz automobila. Svi su bili mladi, ugodni,
prijateljski raspolozeni, cakprivlacni.

U kolovozu je dr. Pratt dofao u Connecticut da pogleda

moj vrt. On ima oko 50 godina. Specijalist je za kucne
povrtnjake i ddi tecajeve opee hortikulture. Dok pisem o
ekspertima, nije mi tesko na papiru zadrfati svjezinu svojih
misli, ali pomalo sam nervozna kad ih sretnem uzivo. No tada

44

45

Ruth Stout

nisam trebala biti]er je dr. Pratt neobicno ugodna, inteligentna

i prijazna osoba. Toliko se "Zivo zanimao za moju metodu i
toliko ju je odobravao da mi nije padalo na pamet da ga pi tam
sto misli 0 njoj.
Fred ga je pitao zasto ljudi i dalje oru, a on se nasmijao i
odgovorio: "Samo.. zato sto su to oduvijek cinili, pretpostavljam." Toi ja uvijek kazem u vrtlarskim ldubovima u kojima
govorim. Kasnije mi je dr. Pratt napisao pismo u kojem kafo:" ...
vafo dugogodifoje iskustvo u vrtlarstvu bez oranja i uredivanja
tla moglo bi biti od velike pomoci za sve nas. Ako se bez tih
postupaka mogu postizati dobri urodi tijekom 10 iii 15 godina,
vjerojatno se mogu postizati vjecno na slicnom tlu."
Rekla sam mu da su momci iz Connecticuta rekli da mom
kukuruzu nedostaje, magnezij. Odgovorio mi je da se njemu ne
cirri da je to u pitanju, nego da mu nedostaje dusik. Vee sam
stavila nesto dolomitskogvapna da nadoklladim magnezij i bila
sam voljna dodati i dusika, ali sam ipak zapitala: "Ako. mu
nedostaje jedno od toga, ili oboje, zasto bib se zabrinjavala, kad
sam s gotovo svake stabljike ubrala dva dobra klipa i kad nikad
nije bio ukusniji nego ovog ljeta, makar je bilo bladno, a smatra
se da to nije dobro za kukuruz? "Namdtio se i rekao: "Dobili
biste veee klipove". Cudno: dok profesor govori, osjeeam se
ponizno i sasvim mu vjerujem, ali cim nestane iz mog vidnog
polja, pocinjern misliti: "Pa, z;mimljivo ... ako je istina;" Sad kad
su se svi znanstvenici Sa sveuCilista Connecticut i Cornell 'vratili
kuci, gdje im je mjesto, nisarn: vise sigurna sto nedostaje mom
kukuruzu. Ako mu uopce nesto nedostaje.
Dr. Pratt je uzeo sa soboni uzorke tla i poslao mi pismo u
kojem kaze da nema dovoljno dusika i da je previse alkalno.
Proslog ljeta zanemarila sam brafoo od pamukovih sjemeriki i
stavila sam dosta pepela, da ga se rijesim. Napokon, kad je
eovjek toliko zauzet dava:o.jem savjeta drugim vrtlarima, gdje
da nade vremena da provede u praksu ono sto propovijeda?
U natoc tome dobila sam odliean urod, kad se uzme u obzir
kasni lipanjski mraz, rani mraz u rujnu i strafoo hladno ljeto.

Vrt bez motike

Ishod je svega toga da su me zamolili za suradnju idufoj

sezoni. Trebalo bi provesti neke testove. Na 2/3 po$-tnjaka
stavit cu mljeveno pamukovo sjeme, ria polovicu p~eostale
trecine stavit cu amonijumnitrat, a na drugu polovictji ne cu
stavljati nista. Dr. Pratt mi je napisao da bi nam ta moglo
pomoCi da shvatimo "u kojem obliku i u kojoj bi se kolicii dusik
morao dodavati tlu pod steljom od ttave_i sijena". Naj posao,
organski vrtlari - molite se za nafo stvar!

Znanstvenici ce dolaziti u vifo navrata, i iz vise institucija,

tijekom sezone rasta da vide kako se stvari odvijaju. I!uistinu
ne mislim da piletina i valjusci kojima sam pocastila drj Pratta
prosle godine imaju ikakve veze s njegovom namjeroui da me
abide, makar je rekao da su prokleto ukusni.
,
I

Medu pismima koja dobivam sa svih strana, dosta~e onih

koje pifo oeajne fone: "Maj mi se muz i svi prijatelji smiju zato
sto prakticiram vas lagani nacin vrtlarstva". Posebno sam zahvalna dr. Prattu i ostalim profesorima sto sada mogu odgovoriti
tim fonama: "Znanstvenici se ne smiju!"
'
.

KAD KRITIZIRAJU ORGANSKO VRTLARS'l;'VO ...

Dakle, dragi moji organski usmjereni prijatelji, p9mirite
se s tim: vi se povodite za modom i bavite se earobnj~stvom.
To je zasigurno istina, jer tako.kazu znanstvenici - a tkolje ikad
cuo da znanstvenik mofo pogrijesiti?
:
Imam pred sobom knjizicu od 17 stranica, 22x30 :cm, na
glatkom papiru, koja se zove "Znanost protiv carobnjastya". Na
koricama, na plavozelenoj podlozi rijec "Znanost" napisana je
velikim, dostojanstvenim slovima, bijelim i cistim; rijec "protiv"
crna je, mala i neprimjetna, a rijec "earobnjastva" velik4, crna,
prijeteca i nekako nepravilna - pravo "vjesticje" pismo. i
'

Pri dnu, mnogo manjim slovima, pise: "reprint

it Plant
!

46

47

Vrt bez inotike

Ruth Stout

Food R!eview, izdavac National Plant Food Institute, 1700K

Street, ~.W. Washington, D.C."

Krijizica je skupocjeno izvedena - puna je slika i protkana

zeleno$ bojom zbog koje je, ka.ko su mi rekli, mnogo skuplja
nego s~o bi bila da je tiskana u crno-bijeloj tehnici. .Na unutra8nj~j strani kodca stoji popis sponzora. Njih 28 zaposleno
je na r~zlicitim sveucilistima i koledzima; troje je povezano s
Odjeloin za agrikulturu, a jedan je agrikulturni savjetnik. Na
prvoj j~ strani nepotpisani predgovor, prilicno kratak (581
rijec). Ipak, pisac uspijeva organske vrtlare 7 puta nazvati
... pomodarcima". Takoder ih naziva "samozvanim ekspertima",
kafo d~ pate od "bubica organskog poljodjelstva", da "brbljaju"
i tvrdi Ida imaju pomodni pristup zdravoj ishrani, umjesto
"zdravqg i razumnog". (Pogadate Ciji je pristup takav.)

Vtatit cemo se na taj predgovor, ali prelistajmo sada

sljedeci clanak od 5 stranica, takoder nepotpisan, ali pun citata
razlici~ih strucnjaka. Tu stoji,npr.: "Pitanje kemijsko protiv
organs~mg" u uzgoju biljrie hrane vrlo se lako mofo razrijesiti
tvrdiml hladnim, znanstvenim cinjenicama, kako. to gospoda
(slijedi nekoliko imena "autoriteta") efikasno dokazuju... Rijec
"doka~ati" upotrijebljena je i u drugom odlomku predgovora.
'

<l skoro svakoj znanstvenoj

knjizi autor na ovaj ili onaj

naCini tvrdi otprilike ovako: "Godine 1900. mislili su
(znan~tvenici) to i to - ha! ha! Alisada znamo ... "

da

Biscu, Cini se, Jie pada na pamet

bi 2000. godine ili
mozdJ 1975., neki "ekspert" mogao napisati o toj znanstvenoj
"Cinje~ici": "Sve do 1975. smatralo se da je to i to istina - ha! ha!
- ali sq'da znamo ... "
r;brugim rijecima, znanstvenik uvijek zna, a onaj tko se ne
slafo snjim hiroviti je sljedbenik mode, da ne kafom -vjestica.
I

cDvdje pise:"Organska materija nije ni bitna ni nuzna za

rast tjiljaka." Skoknimo naeas do 13. stranice, gdje drugi
znanstvenik kaze:"Organska materija pozeljna je i bitna za
posti~anje povoljnih fizickih uvjeta u kultiviranom tlu." Ne

48

proturjeee li ove izjave jedna drugoj? Ta dva gospodina mc;:irala

su si dati truda i usporediti tekstove jer je glavna svrha ove
prilicno skupe propagande hvaljenje kemik:alija, a ne organske
materije.
Sljedeea misao na koju to poglavlje upueuje toliko je
negativna da prelazi u patetiku. Pisac govori o eksperimentima
koji su bill "provedeni da bi se usporedili efekti 'organskih' i
'neorganskih' izvora hrane za biljke na nutritivne faktore
plodova", pa spominje dva. Jedan je pokazao "tek neznatne
razlike u kolicini C-vitamina", a drugi "nije pokazao znaeajne
razlike u kolicini vitamina Ci drugih hranjivih faktora." Zatim:
"Druge su studije pokazale da na sadrfaj uobieajenih hranjivih
elemenata, poput kalcija, fosfora, foljeza i bakra u plodovima
tek rieznatno utjece tretiranje umjetnim gnojivima."
Ne znam sto ce drugi zakljuciti iz ovoga, ali moja je
pretpostavka da je za sve sto je dobro u tom "utjecaju" zaslufoa
organska strana. Inace bi bile upotrijebljene drukcije rijeci, pa
se fovjek mora zapitati kolike su zapravo te beznacajne i
neznatne razlike. Cini mi se da bi za pisca bilo bolje da je
zaobisao tu temu. Zatim je tu pozivanje na Nizozemsku: "... u
Nizozemskoj je najveca koncentracija upotrebe umjetnih
gnojiva u svijetu. A Nizozemci u prosjeku :live dulje od svih
ostalih ljudi ... To svakako upucuje na to da upotreba umjetnih
gnojiva ne mofo biti naroCito nezdrava." Ja sam naroCito alergicna na skokovito donosenje zakljueaka. A, kakav je ovo skok!
Kako god lofo (ili dobro) mis.ljenje imao netko o kemijskim:
gnojivima, nemoguce je misliti o njima kao o jedinom cimbenilrn koji utjece na zdravlje. Koliko Nizozemci vjezbaju?
Koliko piju? Jesu li napeti? Koliko patvorene hrane jedu i
koliko je te hrane prskano otrovima? Jedu li previse? Sigurna
sam da biste i sami mogli smisliti jos slicnih pitanja. Ne, pisac
sigurno nije smio upotrijebiti taj argument.
U predzadnjem odlomku knjizice pifo:
"Porast koristenja umjetnih gnojiva na postojeCim
povrsinama za uzgofbilja, na pa8njacima, pa i u nekim sumama
49

Ruth Stout

Vrt b~z motike

nastavit ce se jer je to jedini prakticni nacin i;la se udovolji

zahtjevima hranjivosti na mjestima gdje se javlja opadanje
kvalitete tla. s tog razloga industrija umjetnih gnojiva igrat ce
vecu_ i vazniju ulogu no ikada da bi odgovoril'a na povecane
zahtjeve za svojim proizvodima."
ImajuCi to na umu, vratimo se predgovoru, gdje nalazimo:
"... pomodni ljudi i oportunisti ugrabili su priliku za Iiapad irn
upotrebu bilo kakvih . 'kemikalija' u proizvodnji i. pripremi
hrane." (Cini se da se ovdje misli i na prodavace organski
uzgojene hrane, kao i na uzgajivaee.) Obratite paznju na
naznacenu razliku izmedu covjeka koji zivi od prodaje umjetnih gnojiva i covjeka koji prodaje, recimo, "prirodnu hranu".
Jedan je ukljueen u industriju, a drugi je oportunist. Prvi igra
vaznu ulogu, drugi grabi priliku. 0, Boze! Jedan od "autoriteta"
izjavljuje: "Odrfanje trajne produktivnosti tla zahtijeva da se
koriste umjetna gnojiva i vapno kako bi se korigirali nedostaci
koji su rezultat kontinuiranog obradivanja, navodnjavanja i
gubitaka uslijed erozije."
v

Makar mi se ne da prepirati ni oko cega sto pifo u toj

knjizici, moram prokomentirati tu reeenicu, ali jednostavno
radi toga da bih ustanovila jednu cinjenicu, koja ne ostavlja
prostora za prepirku. Posljednjih 19 godina nisam
upotrebljavala nikakva gnojiva (i, usput, nikakve otrove), osim
nesto brafoa od parnukovog sjemena; posljednjih 7 godina ne
. rabim vapno, a posljednje 3 godine eak ni mljeveno sjeme
pamuka, s izuzetkom prosle zime .(jer sam bila kukavica i
izludjela sam od brige za kukuruz), kad sam ga stavila na
polovicu svog polja kukuruza, none sjecam se na koju. Svoj vrt
citave godine ddim pod sijenom i liscem. Oni trunu i hrane tlo.
Kad sam poslala uzorak svoje zemlje na analizu u Connecticut
Agricultural College (Storrs); Ph vrijednost bila je zadovoljavajuea, a svih neophodnih elemenata bilo je u "visokom",
"vrlo visokom", ili "vrlo, rlo visokom postotku."
Ako netko misli da me taj atraktivno uoblieeni pamflet
uznemirio, vara se. Upravosuprotno. Kad sam, primjerice,

50

vidjela u casopisu "Rural New Yorker" clanak s na$lovom

"Oranje JEST vazno", bila sam zadovoljna, jer sam shv~tila da
je popriliean broj ljudi morao na,pustiti. oranje kad je hekom
palo na pamet da napifo takav clanak. . Isto tako, k<;Id sam .
vidjela da se.toliko "eksperata"pomucilo da uvjere uzgpjivaee
kako moraju upotrebljavati kemijska gnojiva, ne prezi;ijuci ni
pred pogrdnim imeniina, pomislila sam: dakle, u orgapskom
poljodjelstvu vec ima dovoljno ljudi da "eksperte" uciI~e nervoznima! Odlicno! Triput hura za pomodarce i oportuniste, i
kape dolje - u east vjesticama!

0 PLASTICNOM POKROVU...
Kad pisem o vrtlarstvu, nastojim se
drfati vlastitih'I iskus
tava, ali kad se postavi pitanje plasticnog pokrova, priinajem
da sam neiskusna. Uostalom, sve sto covjeku treba da/ shvati
sto nije u redu s plasticnim pokrovom, po mojem je misljenju
malo maste i zdravog razuma.

Pretpostavimo da osoba koja nije bila nazocna kad se

dijdila mastovitost odluci staviti plastiku umjesto sijen~ na vrt
velicine mojeg vrta.( 13x15 metara). Taj eovjek racunai dace
plastika biti jeftinija jer je vjecna. No evo novosti za lnjega:
plastika ne ce bi ti jeftinija. BuduCi da ona ne opskrbljhje tlo
hranjivim tvarima koje su potrebne da bi vrt mogao ~adati,
svake Ce godine morati kupovati gnojivo kako bi biljke fdobile
ono sto im daje stelja od sijena.Sijeno, naime, trune i ptjbavlja
tlu svu potrebnu hranu.
Jane koristim gnojivo vec dvadesetak godina, a ddbivam
mnogo bolji urod nego prije, dok sarn se bavila vrtlars~om na
staromodan naCin. Jedan mi je covjek, posto je procitao moju
prvu knjigu i iskufao metodu stelje, napisao: "Kad ra~rnislis,
ocito je da je sijeno koje trune bolje od zivotinjskog gncj>ja, jer
gnoj sadrzi samo one tvari koje ostanu u sijenu posto se krava
njime nahranila." Maje su biljke tako dobro uspijevale d~ meni
51
I

Ruth Stout

Vrt bez motike

takav dtjkaz nije bio potreban, ali to je bio do bar naCin poticanja ljudi ~oji oklijevaju glede neceg novog.
i

Natavno
dace i sva druga biljna i organsk& materija koja
I
trune - /slama, lisee, kukuruzovina, iverje, kuhinjski otpad nahraniti vase tlo. Stabljike kukuruza; rajcice, graha, sparoga,
sve to trbba ostati na zemlji i dati svoj doprinos plodnosti.
1

Be~ sumnje vam je poznato da "eksperti" kazu kako treset

ne Cini ~lo plodnim, ~ u tome se slazem s njima, ali, molim vas,

I
ne
p1ta1te
me zasto.

.
I
v

Cula sam kako ljudi govore da s plasticnim pokrovom ima

manje ~osla nego s organskim. Bas me zanima kako to izvode
oni kojilse koriste plastikoni. Kako je to manji posao, pretpostavljam Ida jednostavno prekriju zemlju ptasticnim trakama i
I
za borav;e c1tavu stvar.
V

Iddm se na trenutak praviti da sam iz nekog cudnog

razloga !octlucila staviti plastiku na svoj vrt, velik 13x15 metara.
Recimd da sam polozila plasticne trake, ostavljajuCi male razmake, koje sam usadila sjeme. Ali prvo moram uciniti nesto
da obogatim svoje tlo. Mazda kupiti organsko gnojivo? Ali
koje?

4
!

Stajsko? Hocu li gomilati kompost? Ne, to cu sigurno

preskoqiti. Previse je posla dok se prikupi materijal. Osim toga,
kad se ~rpa pretvori u plodno tlo, moram je razvesti tackama.
E, pa, C:itava je ta rutina suvifoa, ako se mene pita. Sad idem
dalje. SJeme sam posijala, hilje je niknulo, a s njim i korov
izmedu/ biljaka medu kojima treba ostaviti veliki razmak, to jest
medu kiukuruzom, krumpirom, tikvama, rajcicama... zapravo,
skoro sfima. Korov, _naravno, nije problem aka upotrebljavate
organsku stelju. Sijeno, ili cime se vec koristite, ne lezi samo
izmedu/redova, nego i u njima, i sprijecit ee svaki korov da izbije
bilo gdj~.
. ..
Nlilpokon je prvo ljeto pod plastikom zavrsilo. Doslo je i
nova prloljece, vrijeme za sjetvu ranih sorti. Ali, dospjevsi u vrt,
dospjel~ sam u nepriliku: ne mogu se osloboditi pomisli da bi

52

plastika, koja me trebala spasiti od suvifoog posla, trebala biti

pomaknuta na drugo nijesto.Zasto to osjecam? Pa, razmisljam
o svoj toj dobroj zemlji ispod plastike i cini mi se apsurdnim ne
iskoristitije. Amali otvoreni prostor koji sam iskoristila prosle
sezone, sad mi se ne cini prikladan, pa mi ne preostaje drugo
nego da pomaknem te crne trake, a to je svakako dosadan
posao. (Priznajem da sam mozda nerazumna i da je moZda
isptavno prekriti veliki dio tla plastikom te nikada ni~ta ne
uzgojiti na tim mjestima, ali citava mi ideja zvuci blesavo.;.
No aka je covjek dovoljno mudar da upotrijebi organsku
stelj, sve sto treba uciniti u rano proljeee, kad zeli zasijati
pedin i salatu gdje god muse prohtije, jest da razgrne sijeno
(aka to vec nije ucinio u jesen) i stavi sjeme.
Sta se sparoga tice, jednostavno ne mogu vjerovati da bi
itko kome je poznato kako se ta biljka ponafa upotrijebio
plastiku. Sparogevole lutatii nicu gdjeimjevolja. I vole bogato
tlo -kao i korov, nafalost. Ali organska Ce stelja zadrfa.ti gotovo
svaki korov. Kao sto vam je poznato, stabljike sparoge mogu
se probiti i probit ce se kroz stelju od sijena, a kroz plastiku,
.
naravno, ne ce.
Poznato vam je i to da zrak, kifa, rosa i sunce mogu
doprijeti do tla kroz organsku stelju. Plastieni pokrov spreeava
sva ta dobra da dodu do tla. Mada je tocno da ee pod plastikom
tlo bi ti vlaznije nego da je gala, treba znati da ce sijeno i lisee
ne samo odrfavati tlo vlaznim, nego ce propustiti kifo i rosu,
zadrfavajuCi vlagu. Otkako sam poeela rabiti organsku stelju,
imali smo nekoliko sezona dugotrajnih sufa. Jednog ljeta kise
nije bilo tri mjeseca. Makar ne mogu zalijevati biljke za vrijeme
suse, jer je moj bunar vrlo plitak, ipak tijekom tog suhog
. vremena nisam izgubila nijedan plod. Tikve trebaju mnogo
vode, all usprkos tromjesecnoj susi, imala sam ih i previse.
Jucer, kad je naisla jedna od mojih susjeda, afirmirani
organski vrtlar i steljar, razgovarala sam s njom o tom napisu o
plastici. Makar znam daje ona nikad nije upotrebljavala, pitala
sam je bi li mogla smisliti bilo sto u prilog plasticnoj stelji. (Kaer
53

Vrt ~ez inotike

Ruth Stout

i
i
1

sto sam rekla, ne volim se uplitati ni u sto u cemu sam neiskusna

i nik:ad nije na odmet poku8ati biti pravican.)
Rekla mije da bi plastika trebala zagrijavati tlo bde nego
sijeno.-Kad sam je :upitala zasto to misli, na trenutak je oklijevala, a onda je odgovorila da joj je netko valjda tako rekao.
"No, dobro, ak6 i zagrijava, zasto bi to bilo vazno?" upitala
sam. "Sala tu, na primjer, mazes sijati na smrznutu .zemlju i cini
se da joj to ne smeta. Na kraju krajeva, samo rani usjevi trebaju
zagrijano tlo. Za kasne se brine sunce. Sto se tice pedina,
salate, graska, sve sto treba uciniti jest da se s njihovih gredica
u jesen makne sijeno i, prema mom iskustvu, zemlja nik:ad nije
tolik:o hladna da bi omela zeljeni rezultat."
Susjeda je navela jos jednu sugestiju koja bi mogla opravdati plastiku: buduCi da tik:ve zauzimaju tolik:o mjesta u vrtu,
crna plastika rriogla bi olaksati suzbijanje korova izmedu
brefoljaka. No ja tikvesadim izmedu dvaju redova sparoga, a
vec sam rekla zasto ne bih stavljala plastiku oko sparoga, cak i
kad bih s nekog razloga odlucila stavljati je umjesto sijena.
Ima jos jedan razlog zbog kojeg ne bih upotrijebila plastiku: pokrov od sijena suzbija (ne pitajte me zasto) gotovo
svaki korov , osim lobode, mljecike i tufoja (Portulaca
oleracea ). To je za mene neka vrsta cuda jer je upravo taj korov
dobar za jelo, i za kuhanje i za salatu. Za Iobodu kazu da ima
vecu hranjivu vrijednost od bilo kojeg povrca.

0 ORANJU, SMRZAVANJU I DRUGIM

IDIOTSK.IM IDEJAMA ...
Trgovcima koji prodaju gnojivo, plugove i slicno moje
ideje o vrtlarstvu nisu simpaticne. U jednom easopisu za
farmere pojavio se veliki clanak s naslovom "Oranjeje vazno".
Pisac je nadugo i nasiroko objafojavao, navodeci tehnicke
pociatke s naglaskom na nuznosti prozracivanja tla. Cini se da
i

!!l

i!

54

mu nije bilo poznato (ili nije htio priznati) da u tlu kqje je

bogato humusom gliste ucinkovito obavljaj~ posao r~hljenja.
Na pis ala sam odgovor na taj clanak, objavljen ~ is tom
-magazinu, u kojem sam pitala: "Zasto zemlja ispod sparoga,
rabarbare i trajnih cvjetnica ne treba rahljenje? Treba eovjek
orati oko grmova rufa i oko stabala svake godine da pi prozracio tlo oko njih?"
[

4
!

Jedno sam nauCila: ljudi su u stanju reCi glupbst kad

nastoje nesto dokazati. Jedan vrlo uvaieni pisac 0 vrbarstvu
rekao je u jednoj
od svojih knjiga da je cjelogodifoja stelja
lo8a .
.
I
jer se biljke u takvom vrtu smrzavaju dok se u drrkCijim
vrtovima ne smrzavaju. Kao "dokaz" naveo je slucaj jedn~g svog
poznanik:a koji je u vrtu pod steljom izgubio rajci~e zbog
IlOCilOg mraza, dok SU rajcice U jednom vrtu bez steJje, uda}jenom oko 1,6 km, odoljele hladnoCi. To je svakako besfiiislica.
Maj je vrt u mrazovitoj kotlini, pa ce se moje rajcice smrznuti,
a one prekoputa ne ce - makar su i jedne i druge pod s~eljom.
Dami je do bi ti novCic od svakog "autoriteta" kojij~ izjavio
da je jednostavno nemoguce uspjefoo uzgojiti gardenijelu kuci!
Medutim, kamo bih s tolikim novcem? Mojaje gardenlja veea
od mene, proslog proljeca i ljeta na njoj je bilo preko 200
cvjetova, a najveci dio svog vijeka provodi u mom drievnom
boravku. I mnoge reznice s te biljke, koje sam uzgqjila za
prijatelje, dobro se osjeeaju, hvala na pitanju, u nj~hovim
domovima. Autoriteti iz bilo kojeg podrucja tesko ce Pfevaliti
preko usana "ne znam". Kad ddiin govor u vrtlarskomlklubu,
ponekad upozorim publiku: "ProCitajte jednu knjigu o
vrtlarstvu, ako bas morate, ali nemojte citati dvije -ljer ce
gotovo sigurno jedna drugoj proturjeciti, a onda ste got~vi." Ja
sam u tolikoj mjeri svjesna nepouzdanih savjeta i "informacija"
koje kruie da uvijek kad pisem iii govorim o vrtlarstvu, n~stojim
ne davati savjete, nego jednostavno izvijestiti da sam ucinila to

i to, s tim i tim rezultatom.

KoristeCi se metodom stelje, fovjek nauci da ni k~mijska
ni organska gnojiva nisu.potrebna. Treba irnati trunucu' biljnu
.

55

I
I

Ruth Stou~
I

Vrt bezmotike

materijJ.. Na svom tlu rabila sam mljeveno pamukovo sjeme

nekolikp godina, ali sam prestala s tim, a vapno nisam stavljala
zadnjih 12 godina. Godinama nisam rotirala usjeve i, koliko
vidim,.~as ih briga.

'

Kr,umpir tizgajam tako da jednostavno stavim sjemensku

sortu n~ tlo i prekrijem sijenom. (Kako sam cula da se krumpir
za jelo pesto prska sredstvima protiv klijanja, uvijek nastojim
nabavit~ sjemensku sortu). Gredicu Iuka nacinim tako da razbacam pregdt lukovica uokolo i prekrijem ih sijenom, za sto
mine t~eba vi5e od 10 minuta. Prostor mozete ustedjeti ako
sijete gtasak izmedu redova kukuruza, ako nacinite dvostruke
redove! salate, pedina, repe, mrkve itd., a posao oko
presadipanja mo:lete preskociti tako da pobacate po nekoliko
sjemenp kupusnjaca na razmak od oko 30 cm, a kasnije ih
razrijeqite, ostavljajuCi samo jednu biljku. Rajcice naslonite na
zicanu bgradu i nemojte se zamarati time da ih ve:lete uz nju,
nego pbduprite bil]ke komadicima baliranog sijena, sto ce ih
dr:fati 4spravnima.

AJ sto je s kukcima u vrtu pod steljom? Godinama sam na

mjesto Ina kojem uzgajam tikv:e stavljala pepeo od cigareta i
nikad rusam imala buface. l\1lade biljke iz porodice kupusa
posipa*1 soljo., i nemam crva. Sto se tice ostalih kukaca, nikad
nisam poduzimala nista, a nisam izgubila niti jedan usjev, sve
do jedriog proljeea prije nekoliko godina. Tu tufou pricu iznijet .
cu u n~jkracim crtama. Godinama sam uspjefoo pobjedivala
sovice pozemljuse stavljajuCi stelju blizu biljaka, ali kad se tog
prolje9a tri sjetve salate nisu uopce pojavile, a pedin, repa,
mrkvai i spinat nestali kad su bili visoki svega nekoliko
milime~ara, telefonirala sam svom agronomu - savjetniku i
zapital~ ga u eemu je nevolja. lstrazio je moj vrt i otkrio da je
inficir~n sovicama pozemljufama: Rekao mi je da su sovice
pozemljufo naucile neke nove trikove - kako napasti biljku jos
prije IlFgo sto se pojavi na povrSini. Rjdenje je bilo prskanje
ili zaptasivanje Rotenonom. BuduCi da u Enciklopediji or. ganskdg v1tlarstva nisam nasla nikakvo drugo rjdenje, bila sam
pred i~borom: ili da upotrijebim Rotenon (koji se dobiva iz
!

56

biljaka), ili da izgtibim sav svoj urod i jedem komercijalno

uzgojeno povrce, koje je, bez sumnje, prskano otrovima.
Odlucila sam se za prvu mogucnost. U tjednima koji su uslijedili
otkrila sam da su sovice pozemljuse napale mnoge vrtove.

Mnogo sam toga naucila tijekom svih ovih godina, toliko

da ne bih sve to mogla ovdje zapisati. NauCila sam da kad
pomislis kako si nafao rjefonje nekog problema, ma koliko
siguran bio u to - najvjerojatnije si u krivu.

KAO NAVALE POSJETITELJI ....

Kad sam jednog ptoljeca dobila pismo u kojem su me
izdavaci OVP-a obavijestili da pripremaju broj u kojem ce biti
objavljen clanak s naslovom "50 mjesta koja treba posjetiti" i da
ce medu njirna biti i moj vrt, uhvatila me trema. Mom muzu
Fredu vjerojatno se nije dopala pomisao da ce morati zivjeti
sa slavnom zenom, pa je rekao: "U Americi vjerojatno i nema
vise od 50 organskih vrtova za koje oni iz OVP-a znaju."
Sljedeca je njegova primjedba glasila: "Postavit ce ti 5000 pitanja na koja ne ees znati odgovoriti." Rekla sam: "Pa, sto? 5000
puta reCi cu: ne znam."
Sto se tice pitanja, imao je pravo. Ja mogu vrtlarima
ponuditi samo jedno: svoje osobno iskustvo u uzgoju cvijefa i
. povrca pomocu trajne stelje na Citavoj povrsini vrta. Bez oranja, kopanja, okopavanja, plijevljenja, kultiviranja, bez gomilanja komposta i kupovnih gnojiva - rad sveden na nevjerojatni
minimum. Nadam se da ne ce zvueati neskromno ako dodam
da mi se cini kako je to sasvim dovoljno znanja za jednu osobu.
Nije mini najmanje neugodno kad me netko, na primjer, pita
koji je najbolji nacin uzgoja africkih ljubicica, a ja moram reCi
da ne znam. Na stranu to sto mislim da to nitko ne zna.
No ako ljudi budu dosli gledati moj vrt, bolje da se primim
posla. Cvjetnjaci pod steljom nisu izgledali bas onako uredno i

57

Vrt bez motike

Ruth Stout

lijepo kako sam tvrdila da mogu izgledati, pa sam ih malo

dotjerala. Tu i tarim korovi su ptoviril1 kroz stelju u povrtnjaku,
pa sam ih se rijesila po kratkom postupku nab.acivsi na njih
nesto sijena:
Jos prije nego sto je taj broj OVP-a objavljen, dobila sam
pismo od gde Wilson Morse iz Blandforda, Mass, koja je
procitala moj clanak u casopisu ''Prevention" i zamolila me da
joj pokafom svoj vrt. Ona i muz stigli SU jednog kisnog jutra u
lipnju. Bila je hladno, pa smo popili 8alicu kave prije obilaska.
Odu8evio me njihov zivahni interes, a kad smo se vratili u
kucu, gda Morse izvadila je iz torbe olovku i papir, postavila mi
neka pitanja i zapisala odgovore. Stekla sam dojam da se i njoj
i njenom inufo zuri da sto prije stignu kuCi i prekriju svoj vrt
steljom. Poeetkom srpnja posjetitelji su se poceli pojavljivati
skoro svakog dana. Voljela bih da ih mogu spomenuti sve jer
je svaki od njih b.io zanimljiv mi svoj nacin. Dvojica rllladiea
donijeli su mi suncokret u loncu, i ne znajuCi koliko je taj dar
prikladan: rodena sam u Zemlji Suncokreta. Onda su dosli
Shepardovi iz Newtowna, zajedno s McEwensom iz Valley
Streama, N.Y. Gasp. McEwen dobro je poznavao predmet, pa
ga nije bilo lako pratiti, ali beskrajno mi se dopao. Kad je otifao,
cinilo mi se da sam ga uvjerila - da je postao stopostotni steljar.
G. Shepard me zadirkivao. Kad sam napomenula da imam 71
godinu i da se ovim laganim nacinom vrtlarstva namjeravam
baviti do devedesete, zapitao me: "A cime cete se igrati kad
prijedete devedesetu?"

Dosla je i Helen Hadley. Ona je takoder bila na popisu

"50 mjesta koja treba posjetiti". Cula sam o nj~nom cuctesnom
vrtu i bila sam malo nervozna kad me nazvala i najavila posjet,
ali bila je divna. Ona je od onih osoba koje uistinu cine nesto
za ono u sto vjeruju.
Kao primjer cu navesti da je, kad je procitala moju knjigu
i zakljucila da joj se moja metoda izuzetno dopada, kupila 25
primjeraka - da "prosiri dobru rijeC". Kasnije su10 upoznali
Franka, njenog mufa, i vidjeli to zanimljivo, atraktivno mjesto.
58

Zivotinje koje uzgajaju za jelo hranjene su organskornranom.

Obitelj Greenawalt iz Kutztowna narocito me raz\reselila.
Poput mnogih drugih, i oni su me gotovo zagrlili ka~ sam ih
uvjeril<!. da gomilanje komposta nije potrebno aka se koristi
trajna stelja. Vlastitim su se. Qcima uvjerili da je tp istina.
Razgrnuli SU stelju i ugledali cudesno bogatstvo tla. ~edva SU
. mi povjerovali kad sam im rekla da 8-9 godina nisam koristila
nikakvo gnojivo, nista osim lisea i sijena prostrtog po povrsini
i da ga nikad nisam ukopavala. Do8ao je i Earl Duma~, eovjek
s godinama iskustva u profesionalnom povrearstvu #iakar je
sada diveee njegova specijalnost. Dok smo isli preljlla vrtu,
rekao je: "Odobravam organsko vrtlarstvo, ali previse/je posla
oko toga".

'
I

Odgrnuo je maid stelje, zagrabio pregrst tla ispod nje,

zagledao se u bujni kukuruz, rajcicu, per8in i rekao: "<pdustao
sam od svog povrtnjaka jer nisam imao vremena."
1

Zatim se zamisljeno zagledao u mene i dodao: "iVi niste

orali 12 godina? Ne upotrebljavate kemijska gnojiva, 4i stajski
gnoj, ni kompost! To je cudesno! To treba vidjeti ?a bi se
povjerovalo. To ce donijeti revoluciju u profesidnalnom
povrearstvu. Sljedeceg proljeca sigurno cu opet }izgajati
povrce."

:
I

Naravno da je takva reakcija jednog iskusnog vr~mefoog

vrtlara bila najveea pohvala koju sam mogla dobiti.
I

Ali dobila sam pohvalu i od druge vrste vrtlara . : !act zene

iz vrtlarskog kluba. Kad mi je voditeljica programa Westport
Cluba telefonirala zamolivsi me da govorim na jedP.om od
njihovih skupova, nije mi bilo ugodno. Kad je dodala da bi
njihova predsjednica rado pogledala moj vrt, bilO nii je jos
. neugodnije, jer sam bila sigurna da SU Vrtlarski klubo~i isuvise
"tra-la-la" da bi prihvatili moju prakticnu, ali neugladenu
metodu.

Nekoliko dana kasnije gospoda Murray Morse, predsjednica, dovezla se u automobilu punom clanica. Nije mpgla biti
'

59

Vrt bez motike

Ruth Stout

ljubaznij~, a kad me napokon predstavila na skupu, prieala je

divan vrt sa steljom. Leonard se jos dr:Zi po st.rani i ne stavlja

stelju ni na sto osim na sparoge i jagode, a nii mu govorimo da
ce nam se pridruziti kad ga pritisnu godj.ne.

da je bil~ impresionirana upravo izgledom moga vrta.

I

Svi /su mi postavljali rrinogo pitanja o povrcu, pa sam

poslije r~kla jednoj clanici: "lm~la sam doj am da SU vrt}arski
klubovi uglavnom zainteresirani za cvijece", a ona mi je rekla:
"Mi ne fuzgajamo povrce jednostavno zato sto nemamo
vremen~, a radnici su postali skupi i tesko ih je naCi. Sigurna
sam da ~e mnoge od nas sada imati povrtnjak, kad ste nam
pokazal~ kako se mofomo brinuti o njemu uz tako malo rada."

Svaki put kad bi me ovdafoje radio-stanice zamolile da

govorim, to je znacilo da. me sljedecih nekoliko dana eeka
neprestani priljev mogucih steljara. N akonjedne takve emisije,
jednog nedjeljnog jutra pred nafom se kucom zaustavio
automobil iz Floride. Jedan od posjetitelja iz Connecticuta,
koji je upravo bio stigao, rekao mi je: "Mazda biste najprije
trebali porazgovarati s tim ljudima s Floride. Oni su se.vjerojatno pozurili ovamb odmah nakon d.orucka i htjeli bi se vratiti

prije mraka."

U $vim vrtlarskim klubovima koje sam posjetila to se

iskustvol ponavljalo.

Kako je ljeto postajalo vrelije i susnije, bila sam sve uznemiretjija svaki put kad bi se dovezao neki automobil, makar
volim v~diti ljude po vrtu, odgrtati stelju i pokazivati im meku,
vlaznil z,emlju i sretne gliste, zahvalne sto sam im dala tako fino
tlo da pb njemu ruju. Ali oko prvog kolovoza, nakon srpnja u
kojem ~mo imali jednu sitnu kifo i jednu nedovoljnu oluju,
svaki p4t kad bih razgrnula stelju, ocekivafa sam da cu zateCi
suhu zebilju. Medutim, ostala je vlazna i tako je ta ozbiljna
sufa, n~ neki nacin, potpomogla moja nastojanja dadokafom
svoje st~vove, jer SU mi posjetitelji SVe Cesce govorili:
I

"N,bs se vrt sav sasusio ave godine. Svakako cemo iskusati

vas sust!av."
'

B~ss i Wilson Morse jos su se jednom dovezli iz Blandforda i torr su prilikom poveli Irenu i Leonarda Masona. Irena
ima koL~mnu u "Springfield Unionu." i pisala je o mojoj metodi
s mnogp entuzijazma, ali Leonard je od onih ljudi koji su se
spremn'ii iscrpiti zato
sto vole vidjeti zemlju izmedu redova .

povrca.;
I

Medutim, Irena ga je stjerala u kut i naglas mu citala

moje knjige, pa se; usprkos samom sebi, zainteresirao
za moj~ gredicu trajnih jagoda.
dijelov~
I

Otlonda smo dvaput bili u Blandfordu. Morseovi imaju

60

Pretpostavljam da je prirodno sto sam se osjeeala polaskano kad su me posjetili ljudi iz Ohaja, Floride, Pennsylvanie,
Massachusettsa. Naravno da su navratili usput, iduci nekamo
na odmor, ili su obilazili Novu Englesku, ali moje zadovoljstvo
time nije bilo umanjeno.

. J asno je kako bih voljela da mogu izjaviti kako je moja

metoda nepogresiva i kako su, unatoc neza:pamcenoj vrucini i
najgoroj susi koju smo ikad imali, moji posjetitelji vidjeli
savrseni urod. Ali bojim se da to ne. bi moglo proci. Mnogi ce
ad njih procitati ovu knjigu~

Dakle, evo istine: nikad nisam imala bolji kukuruz nego

tog ljeta. Iskufala sam novu sortu - Wonderful Josepha Harrisa
- koja je potvrdila da je dostojna svoga imena. Rajcice su bile
dobre, repa nikad bolja, pastrnjak, kineski kupus, grah, grafak,
spinat, Soja i kelj bili SU dobri kao uvijek, a Salata, perSiil i luk
bili SU cudesni.
Ali paprike, koje su izgledale vrlo zdravo, nisu pocele
radati sve do pred kraj sezone. Bila ih je mnogo, ali se nisu
razvile na vrijeme da sazru.
Kupusnjaee SU vecinom bile vrlo temperamentne, a i
mrkve su se raspojasale. A upravo kad sam objavila knjigu u
kojoj sam ustvrdila da godinama nisam vidjela meksicki grahov
61

Vrt bz motike

Ruth Stout

zifak, sto je istina, ti SU kukci izabrali bas to ljeto za veliki

sastanak na mojim mahunama i lima grahu.

vrtlarstvo je valjda jedina koja mu mo:le pruziti takv<? uzbudljivo smjenjivanje odusevljenja i razoearanja."
:

Ali mislim da su bogata, vlaina zemlja koju sam mogla

pokazati nakon mjeseci suse; i velieanstveni urod mnogih usjeva uvjerili prakticki sve moje' posjetitelje da sam na pravom
putu. Istovremeno-, cinjenica da nisam pokufala lagati kako
svatko, svuda i uvijek mo:le imati. savrseni vrt, vjerojatno je
ucvrstila njihovo misljenje da SU moje tvrdnje ispravne. Mislim
da su i moje nezgode tome doprinijele.

S tim sam se slozila, ali onda je dodao: "Kad bib! nakon

ovih 30 godina koje sam proveo trudeci se da stotinelbiljaka
steknu snagu i rascvjetaju se bio zamoljen dati savjet qekome
tko se sprema baviti vrtlarstvom, rekao bib mu da uvij~k bude
spreman na razocaranje. Tako ce odusevljenje, kad se:pojavi,
biti velieanstveno iznenadenje."

Osim toga, zar bi netko kome je njegov vrt zadao mnoge

glavobolje volio vidjeti da nekom drugom sve polazi za rukom

bez ijednog zastoja?

N aravno da ljudi do laze puni sumnje prema metodi bez
oranja i kopanja, ali kad vide da vrt koji 25 godina nije bio ni
oran ni kopan rada mnogo dobrib plodova u mekoj i bogatoj
zemlji, usprkos najgorim neprilikama, onda vjeruju.

Pokusajte povjerovati da nije potrebno prekopavati vrt.

Pustite gliste da zarade svoju plau.

NEKOLIKO SESTRINSKIH SAVJETA REXU

Kad smo jednom davno moj brat Rex i ja nastupili u
radi6-programu, zapleli smo se u prepirku koja je prestala
trenutak prije nego sto bismo se pocupali, jer je on tvrdio da je
vrtlarstvo tefak posao, .a ja to nisam mogla zaobiCi. Inace se
uglavnom sla:lemo i, kad sam ga pozvala na rueak da usput
porazgovaramo o cvijecu, ocekivala sam da cu prihvatiti veCinu
njegovih komentara.
Da ga oraspolozim, pripremila sam nacionalno jelo
Stoutovih: mornaricki grah, satima pirjan s komadom slane
svinjetine. Zatim smo sjeli u udobne stolice i on je poceo:"Od
svih aktivnosti na koje eovjek moze potrositi svoje vrijeme,
62

Moj sustav, iii temperament, upravo je suprotan: ~aboga,

ocekujte odusevljenje! Ako se razoearate, ne Ce vam biti lako,
ali pomislite na sve one sate radosnog iscekivahja! A
razocaranost ne mora trajati dugo. Vrlo brzo naci cet6 nesto
nova sto ce vas oduseviti.
.
!

. Rex je nastavio, govoreci da se niposto ne smije oeekivati

da Ce se nesto sto nas je odusevilo ponoviti, is tim sam se fiiorala
sloziti. To je i ilustrirao: "Prije nekoliko godina nabavio ~sam tri
sadnice nove sorte rufa penstemon i smjestio ih u pnkladan
kut. Kaci sti sljedece godine procvjetale, bile su uistin~ spektakularne. Neki gosti koji su bili kod mene preko vike~da bili
su tako impresionirani da su sljedece godine u isto *ijeme
nenajavljeno doveli citavu gomilu svojih prijatelja Ida im
pokazu kakav je genije Stout kad SU u pitanju ruzcl sorte
penstemon. Ono sto SU vidjeli, bile SU jedna do dvije pokl.injene,
uvrn.ute mizerije, bez pupoljka, bez cvijeta, bez i~akvog
napredovanja."
i
-

Rekao je da je uvjereri da biljke imaju svoje ylastite

zakone i da ne vole, da se eak ostro opiru covj~kovim
pokufajima da uspostavi pravila koja bi morale slijediti.!
Cak i kad su ti zakoni empirijski, utemeljeni na ~ugom
promatranju u uvjetima pod kojima bi ova ili ona biljka ~rebala
rasti, biljkama se ideja jos uvijek ne dopada: One ne fol~ da im
eovjek propisuje gdje i kako ce se snalaziti.
'
"Da demonstriram tu teoriju", nastavio je Rex, "prij~ nekih
20 godina odlucio sam staviti .nekoliko runolista u svoj k;ameni
63

Ruth Stout

jar, pa s~m se bacio na citanje. ProCitao sam cetiri clanka u

svojoj kchekciji eascipisa i po jedno poglavlje u trima knjigama.
I tada, o~jeeajuCi da znam sto SU ljudi ikad otkrili 0 runolistu,
odabraoisam mjesto, pripremio ga, uzeo biljke iZ dobrograsadnika i st~vio drage male ljubimce u zemlju. Iduceg proljeca - ni
traga ruholistu. Tako sest godina zaredom. Provjeravao sam
informa~ije opet i opet kako bih bio siguran da nisam negdje
pogrijes~o. Sedme godine napokon sam bio nagraden:: pojavio
se jedarl maleni runolist, koji sam, sav izvan sebe, odmah
presadiq na vlazno mjesto na kojem nikad nije bilo puno sunca,
iza moj~ jaglaca- mjesto s osobinama za koje se pretpostavlja
da ih ruriolist mrzi. I literatura kafo da ih ne voli. To je bilo prije
trinaest igodina. To mjesto - oko 1,5 m2 postupno je postalo
zasad zdravih i sretnih runolista, kakav se samo pofoljeti maze."
I

Po~erovala sam u svaku njegovu rijec i, kad je nastavio

nabraja~i slicna iskustva, koja je imao s plavim encijanom,
planikom, hibridnim pakujcem (Aqu.ilegia), balsamom itd.,
nafalila ,bm se: "Dakle, odgovor je jednostavan: pravi nacin za
uspjefot uzgoj bilja jest da proCitas pravila, a onda ih paZljivo

prekdisl sva redom."

Vrt bez motike

slijediti neko pravilo, najprije bi ga morao razumjeti.

A ne skodi da i sam pokufas smisliti koje, pomisiila sam,
ali sam fotjela. Rex ce se vec vratiti na to, bila sam _sigurna. I
tako je i bilo.
Kad je novi hibrid petunije postao dostupan, rekao je: "Svi
clanci koje su napisali strucnjaci govorili su da se klijanje mora
odvijati u plitkim posudama, pa sam tako radio prve tri-:cetiri
godine. Nikad nisam dozivio potpuni neuspjeh, uvijek sam
dobio nesto biljaka, ali nikad onoliko koliko sam htio, a male
sadnice morao sam vrlo pazljivo njegovati.
Prije tri godine odlucio sam isprobati drugi nacin. U
kolovozu sam prekrio 3,6 m2 tla steljom od slanog sijena da
odr:Zim tlo vlaznim i unistim korov. U rujnu sam odmaknuo
stelju, lagano razrahlio gornjih 5mm tla iposto sam pomijefao
sjeme petunije s granuliranim secerom, razbacao sam ga po toj
povrsini. Nisam ga zagrtao grabljama. Sljedeceg proljeea dobio
sam mnogo veCi postotak, otprilike 220 biljki nakon tri
prorjedivanja. Sad primjenjujem iaj postupak sa svim jednogodifojim biljkama koje same bacaju sjeme.

Nq oboje smo morali priznati da smo mnogo biljaka uzgojili pcbstujuCi pravila.Rex je zakljucio da je cvijece poput
fona: sv;aki je primjerak jedinstven, ali se u oba slueaja mofo
poeeti sj postivanjem pravila, bar nekih , aka ih znas ispravno
tumaCiti.

"lj'o me podsjeca na pricu o cinijama", rekao je. "Neil i

Sara kupili su zemlju na selu i bacili se na vrtfarstvo kao ludi.
Pozvali ~u me na rueak 4. srpnja i docekali mes popisom pitanja
o hortiK:ulturi. Jedan od problema bile su i cirtije koje nikako
nisu htj~le niknuti, a da bi mi dokazali da su kupili dobro sjeme,
saeuval~ su praznu omotnicu i izjavili da su se strogo drfali
uputa.
i

Sara je rekla: "Eva, na primjer, na omotu pise da udaljenost *~ba biti 3Q cm,. pa smo iskopali brazde duboke toeno
30 cm. ;cak smo mjerili ravnalom". Uistinu prije nego krenes
64

Htjela sam ga pitati zasto ih, ako same bacaju sjeme, ne

pusti na miru, da same obave sav posao. Mazda je mislio na
cvijeee koje je sijao po prvi put, ili mozda postoji neki razlog
zbog kojegje bolje stavljati svjefo sjeme svake godine, eak i aka
ga biljka sama pusta. Ali nisam ga pitala nista od toga. Ako i
postoji takav razlog, Iie zanima me. I ovako ima111 dovoljno
posla.

Rex je krenuo iz drugog kuta: "Postoje dvije vrste vrtlara
:- jedni koji nastoje ovladati zahtjevima i temperamentima osjetljive flare, i drugi kojima se ne da gnjaviti s primadonama. Ti
drugi, u koje spadam i ja, pune svoje cvjetnjake prijateljskim
sortama koje znaju primati i darivati. Jedan moj prijatelj tako
inzistira na ugoju geranije Lady Washington jer ju je tdko
uzgojiti, dok ja imam lokalne sorte, koje su mnogo lakSe za
uzgoj, a jednako su pozeljne. Maje su omiljene geranije one s
65

Ruth Stout

Vrt bt:z motike

mirisnirn listovima. Ne cvjetaju tako raskofoo kao lokalne, ali

velika raznolikost njihovih oblika to i vise nego nadoknaduje.
Geranija je moj posebni ljubimac. Od listopada do svibnja
imam oko kuce 4 - 5 komada i rijetko prodem pokraj njih a da
ne protrljam listove i omirifom prste."
Zatim se zagledao u mene i predlozio: "Hoces li da za kraj
razmijenimo suprotne stavove?"

razrriislim, istina je da je Rex naucio od .mene dvije styari:

prednosti cjelogodifoje stelje i da malo stelje ne ce uspo~iti rast
. irisa. Aja spremno priznajem da sam od njega naucila desetke
stvari koje su mi uvelike pomogle. Kako nemam obicaj glumiti
da znam mnogo o vrtlarstvu opcenito, ugodno je znati~a, ako
mi ustreba kakva informacija - kao npr. sluzbeno ime
planinskog karanfila - uvijek mogu upitati Rexa.

"Zasto ne?" slegnula sam ramenima, ali bila sam oprezna,

pitajuCi se sto slijedi.

VRTNE NAP ASTI - NISU TAKO STRASNE!

"Kao prvo, ako ne pripazis, pretvorit ce8 vrtlarstvo u

religiju", rekao je. "Steljaje u redu, ali ako, na primjer, napravis
gustu stelju oko plavih Virdzinijskih zvonciea, oni se ne ce
prosiriti. Organsko je vrtlarstvo u redu, ali ako imas previse
organske materije u tlu na kojem uzgajas potoearke, dobit ces
samo listove, bez cvijefa. Kemijska su gnojiva u redu ako ih
znas upotrebljavati na ispravan nacin i ako si ih moZes priustiti.
Nema nieeg loseg u prskanju protiv kuk.aca i bolesti ako tvoj
nos mofo podnijeti miris, a tvoj dfop trofak. "Zastao je i nacerio
se: "Ti si na redu."

Ne namjeravam ni pokufavati reCi kako da se oslqbodite

svih malih neprijatelja svojega vrta, a ako ikad naidete n~ takav
clanak, ne dajte se prevariti. Sumnjam da to itko zba. To
cudesno stvorenje zvano covjek, koje je naucilo praviti bombe
koje jednim udarcem mogu zbrisati povecu kolicinu /slicnih .
biea, prilicno je nespretno kad se prihvati eliminiranjal neeeg
velicine komarca ili lisne usi, i kad eliminaciju pokusava1uciniti
trajnom, a da pri tom ne zapadne u bilo kakvu neprilikt!i.

"Zvucis kao soba puna fona iz vrtlarskog lduba", poeela

sam. "Sto se tice plavih virdzinijskih zvoncica, ako se ne ce siriti
pod steljom, pusti ih. Stavi pcitocarke u siromafoo tlo, ali stavi
i stelju povrh, da zadrii vlagu i unisti korov. Ako si sklon
kemijskim gnojivima, uZivaj u nji~a; meni ne trebaju. Glede
otrovnih sprejeva, gadi mi se. i miris i posao oko njih. Ne mogu
se otarasiti mozda luckaste ideje da otrovi ne prave razliku
izmedu dobrih i zlih kukaca. Zato Iiikad ne prskam, ali nikad i
ne izgubim urod. Na listovima mojih ru:fa ima crnih mrlja, ali
ima ih i na listovima koje ljudi prskaju. Ja nikom ne bih savjetovala da ne prska.To je njegova stvar, ali iskreno :falim one
koji to cine.
II

Dodala sam:"Da si ti uistinu skupina vrtlara, vjerojatno bih

zavrsila ovim rijecima: procitajte sto kazu strucnjaci, ako folite,
. a zatim upotrijebite i vlastiti mozak, ne samo njihov." Kad

66

Svisci (Mannotta)

Godinama su mi svisci stvarali probleme. Jednom mi je

prijatelj predlozio jednostavno rjesenje. BuduCi da je soj~ omiljena hrana tih zivotinja (sto sam vec i prije znala, i moram im
priznati da imaju do bar ukus ), rjesenje je da se oko citavpgvrta
zasadi ograda od soje, na kojoj ce se svisci zaustaviti. ~wcalo
je savrseno. Bez mnogo truda i troska, a takva koliciila soje
sigurno ce zasititi sve svisce u okolini. StaVila sam sjbme u
zemlju. Niknulo je, a ono sto se dogodilo, bild je ocito -Ibid se
dogodilo. Mudre zvjercice nisu cekale da biljke narastu.i Pocistile SU citavu ogradu (u jednoj noci) kad SU biljke bile jvisoke
oko 5 cm, a onda su navalile na manje ukusne, ali ipak ~estive
stvari u vrtu.
67

Vrt bei motike

Ruth Stout

Zatii smo stavili zieanu mre:Zu za kokosinjce svuda oko

zemljistaJ no ubrzo smo shvatili da su svisci dobri penjaci.
Dodali silio jos zice, okomito na ogradu, ali prilicno labavo - cia
na toj Visini zaustavi zivotinje. To je bilo prije 5 godina. Cinilo
se da je iqeja do bra, pa sam je predocila svima koje je zanimala,
a i govorpa sam o nfoj pred razlicitom publikom.
I

Me~utim, jednoga j~tra ovog ljeta otkrila sam da su se

prethod~e noci neke zivotinje probile u povrtnjak. Nekoliko

sam tjedana prije toga iz predostroznosti provjerila ogradu i

cinilo mi/se da je u redu. Tog sam je jutra jos jednom pregledala
i ponovno nisam mogla pronaci gresku, pa sam pozvala Johna
Lorenzaf svog susjeda, kolegu vrtlara i neprocjenjivo vrijednog
savjetni~a. Jedini zakljucak do kojeg smo dosli jest da su svisci
napoko~ pronasli nacin kako da prodru kroz taj provizorni
krov, ka9 sto je to prije nekoliko godina uspjelo i rakunima.
i

Pr~gledali smo jos jednom citavu ogradu i pronasli mjesto

I

za koje sio pretpostavili da je bilo put sviscima. John je nacinio

barikadi.l i namjestio zamku. Sljedeceg jutra dofao je rano,
otifao u: vrt i nakon nekoliko minuta usao u kuhinju sa sirokim .
osmijehbm na lieu. "Uhvatio sam gospodina Genija", objavio
je, "i po~tavio jos dvije zamke izvan ograde, za druge, koji nisu
tako pafiietni." U sljedecih nekoliko dana uhvatio je jos dva
pomocu, tih zamki, ali naravno da vise nikome ne mogu reci da
je zicana ograda s labavim krovom siguran lijek protiv svizaca.
To nije $amo pogrefan zakljueak, nego i vrlo neugodan osjeeaj.
Moj p~i jutarnji posjet vrtu uvijekje put u nepoznato.

bolje je da su tamo; nego da mi hodaju po kuci.

Glede tvrdnje da ce. stelja privuCi krtice i mi8eve na
tulipane, mogu reci samo to da tijekoin 20 godina nisam izgubila nijednu lukovicu. Ljudi uistinu imaju velikih problema
kad pokusavaju: spasiti svoje tulipane od tih napasnika, ali Cini
se da ti problemi nisu nista manji kod onih koji ne stavljaju
stelju. Jedino zadovoljavajuee rjesenje za koje sam cula jest da
se lukovice stave u zieane ko8are. Jane ceznem za tulipanima
toliko da bih se zamarala time jer u vrijeme kad oni cvjetaju
ima i drugog lijepog cvijeea.
Krtice su me obieavale napastovati svakih nekoliko
godina, ali ne otkako sam pocela stavljati stelju. Prije dvaljeta
na$a je tratina bila pravi metro, ali u cvjetnjacima koji su pod
steljom nije .bilo nijednog prokopa, makar su odmah do tratine,
u dvoristu. No, ipak, ne vjerujem da je stelja razlog tome., jer
znam da imavrtova sa steljom u kojima ima krtica. Dobila sam
dosta pisama u kojima me ljudi optuzuju da je stelja privukla
krtice i otprilike jednako toliko pisama u kojima mi zahvaljuju
jer je stelja otjerala krtice. Kako drukcije- to nazvati nego
koinci~encijom?

Rak.uni

Miseviii krtice
I

C~sto me pitaju privlaci li moja metoda stakore i miseve.

Nikad ihI nisam vidjela u proljece, ljeto i jesen, a aka se u zimi
i u8usk11ju u sijeno, zar bih ih trebala tjerati s tog ugodnog
mjesta? u to doba godine ne mogu naciniti nikakvu stetu, a
I

68

Dogada li vam se da rakuni ili neke druge zivotinje pojedu

vas kukuruz bas kad ste namjeravali uzivati u njemu? Ja ih
ovako pobjedujem: kad je kukuruz spreman za berbu (a cini se
da ga rakuni bas tada fole ), na stabljike naslonim stare zaslone
i kofare. Kako nikad nemam vise od jednog 9 metara dugog
reda spremnog za branje u isto vrijeme, to i nije neki posao.
Netko mi se smijao zbog toga (muskarac, naravno - jer su
zasloni i kofare fonski trik) i rekao je da to znaci samo to da
zivotinje nisu ni dolazile. Ali to nije bila istina, jer sam to ucinila
posto je nekoliko klipova vec bilo pojedeno. Za pokus sam
69

Vrt ~ei motike

Ruth Stout

nekoliko vrtova, pasam i ja bila pozvana kao gost. Mbogo mi

je ljudi govorilo o svojim eksprimentima s pufovima i pivom,
koje SU proveli nakon citanja mog c}anka. Jedan od izlofaka
bio je ired posuda s pivom, punih mrtvih pufova. Neki me
eovjek obavijestio da je. prebrojao koliko ih je ulovioi u svom
vrtu: tisucu u 3 dana.

nekoliko stabljika ostavila nepokrivenima. Sljedeceg jutra na

njima nije bilo klipova, a ostale su bile netaknute.

I
I

Sovice pozemljuse
Sve do proslog Ijeta: nijednu mi biljkli nisu unistile sovice
pozemljuse citavih 13 godina, makar sam prije muku mucila s
njima. A onda, proslog lipnja, dvije stabljike rajcice bile su
prerezane. Pronasla sam pocinitelje i otkrila da uz te dvije
biljke stelja nije bila nagrnuta blizu. Pobrinula sam se da se to
vifo ne dogodi i nisam vifo izgubila nijednu biljku.

BufaCi

Prije godinu dana procitala sam clanak o .tonie kako

pobijediti bu:Sace tikve. Iskufala sam i uspjela. Kad ~u vitice
moje tikve Hubbard pile duge 30 cm, odgurnula sam stelju
ispod njih na jednom mjestu, pripazila da vitice takn4 zemlju
bas tamo i prekrila ih sijenom na toj tocki. Tama s~ pustile
korijen. Kako su vitice rasle, ponovila sam to jos nekoliko puta.
Bufaci su usli u brezuljak u koji sam stavila sjeme i t~j je dio
uginuo,ali je ostatak prezivio, jer je biljka pustila korij~nje duz
citavih vitica. Dobila sam odlicne tikve.
.

Pivo protiv puzeva

Tijekom proteklih godina dobila: sam mnoga pisma od
vrtlara koji imaju problema s pufovima. Pitali su znam Ii lijek
tome. Ne, nisamznala. Nikad nisam imala pufove, a nisam ni
prisustvovala razgovorima na tu temu. A onda mi je prije dva
mjeseca telefonirala prijateljica Bethany Killgren i rekla da su
njen vrt po prvi put napali pufovi. Iznenada sam se sjetila da
samjednom cula - ali to je bilo isprieano faljivirntonom - da Ce
ako preko noCi ostavite u vrtu posudu punu piva, drugo jutro
ona biti puna pufova, mrtvih .iii mrtvih pijanih. U svakom
slucaju - gotovih.
Rekla sam to prijateljici, a ona ine drugi dan nazvala i
uzbudenim glasom rekla da je postavila zamku s pivom i da
uistinu radi. 0 njenom sam uspjehu pisala u svojoj tjednoj
kolumni u trima novinama Connecticuta, pa smo i ona i ja
uskoro pocele primati telefonske pozive zahvalnih i
odusevljenih vrtlara koji su iskufali tretman pivom.
Nekoliko tjedana kasnije, kad je grad Redding slavio 200
godina svojeg postojanja, jedan je dan bio posvecen izlaganju
70

U 25 godina bavljenja wtom nikad nisam vidjel~ bufaca

kukuruza i ne vise od desetak crva koji napadaju klipovb. Onda
je izisla moja knjiga u kojoj sam to napomenula. Naredne
godine u svakom mom klipu bio je crv. Pouka: nemojte pisati
knjigu. To je bilo prije nekoliko sezona. Proslog ljetal u mom
kukuruzu nije bilo niti jednog jedinog crva.

.1

u svim tim pricama 0

cr\rima i ziscima vazno je prruijetiti

ova: mislim da smo svi culi da svaku bolesnu biljku treb:a spaliti
i da je, ma sto Cinili, niposto ne smijemo ostaviti u vrt.u. ~a nisam
graha i stabljike kukuruza, jer
moto
odstranila zarafone vitice
.
I
mojih aktivnosti jest: "Pitam se .. .'' Ili, manje elegantqo: "Ma,
nemoj!" I un11toc nepostivanju pravila, te sezone nisa:i:n imala
ni jednog Ziska, Ilijednog CfV3 U klipu!
I
Takoder sam citala da stare sparoge treba spalitil u jesen
da bi se sprijecile bolesti. J a ne samo da ne palim svojcr, eak ih
71

Ruth StouJ

niti ne rezem. Do proljeea one umru prirodnom.smrcu i ostavim ihlu vrtu da posluze za stelju. Moj je stari zasad sparoga,
koji go~inama nije dobio nista osim sijena, skromno receno,
zadovoljavajuci. Sta se tice nezeljenih posjetitelja it vasem wtu
- drugilli rijecima, mipasnika - mogu Ii vam predloziti da se ne
brinete wretjerano zbog njih? Zena koja je nosila naoeale ctosla
je obiCi moj vrt i rasprieala se o raznovrsnim kukcima koje je
vidjela n!a svojim biljkama, makar nije bila sasvi.in sigurna prave
Ii oni stytu. Napokon sam joj rekla: "Mogu Ii vam dati jedan
mali savjet? Ostavite naocale u kuCi kad idete u vrt."
I

Dvije sam stvari nauCila o napasnicima. Jedna je da ne

treba vj~rovati u sve sto o njima procitate ili cujete. Druga je
da mi orii, ma koliko se ptipomogli na plodovima mojeg rada,
u pravil~ ljubazno ostave sasvim dovoljnu kolicinu.

Vrt bez motike

3. Poglavlje

Moj naklon ljepoti

Evo kakve cete cvjetnjake vidjeti ako me ikada posjetite.

Kod kolnogulaza velikije trokutasti zasad planinskih karanfila.
Jedina pafoja koju to cvijecedobiva jestdivljenje ( u proljece,
naravno) gostiju i vozaea koji tuda pro laze, cesto usporivsi da
bi bolje pogledali. Slijedece sto eete vidjeti jest prostor s lijeve
strane, djelomicno zasaden mirtom. Djelomicno, zato sto sam
prije nekoliko godina stavila desetak malih biljki, pa se sada
polako ali sigurno siri prema kolnom prilazu. Travu na njenoni
putu driim pod steljom tako da se mirta ne mora ni s cim boriti.
Takoder i listovi koji padnu u jesen, ostaju tu. U proljece sam
ih obieavala pazljivo razgrnuti rukom, ali to ne samo da nije
potrebno, nego je i steta jer se tako mirti uzima do bra hrana.
Gdje pocinje mirta, nasuprot kuhinjskim vratima, velikije
grm svadbenih zlatnica (Solidago ), koji je moj a majka zasadila
prije 30 godina. Tada je bio puka grancica. Neko sam vrijeme
stavljala stelju oko njega, ali se mirta rasirila i okruzila ga tako
da sada dobiva samo listove koje vjetar donese do njega.
Ispod kuhinjskih su prozora grmovi pojedinacnih bozura,
oko kojih je uvijek duboka stelja od njihovih vlastitih vrhova,
koje nikad ne obrezujem, i od lisea koje vjetar nosi prema kuCi.
U istoj je liniji, ispod prozora ostave, rufa penjacica New
Dawn. Ispred svega je toga red kolumbina i tu i tamo koja astra,
koja tu dobro uspijeva jer voli polusjenu. Ove godine tu sam
posadila i nekoliko sporifa, kao dodatak opcem veselju. Sve to
cvijeee ima pod sobom debelu stelju od sijena i lisca, ali - da
prevarim svoju publilm - prekrila sam stelju tankim slojem

72

73

Ruth Stout

bogate zemlje (komposta, za vas) iz povrtnjaka. Poneki ee

posjetitelj reCi: "Dakle, vine stavljate stdju u svoje cvjetnjake."
Onda mu ka:lem da pog;leda ispod zemlje.
Postoje i drugi nacini da se "ljepfa" podloga cvjetnjaka.
Mozete usitniti sijeno i lisce, ili upotrijebiti heljdine ljuske, ili
tresetnu mahovinu, iii bilo sto drugo sto vam se svida vise od
sijena. J a ponekad upotrebljavam stelju koja je vec skoro trula.
Prije nego nastavim, objasnit cu zasto imam toliko odvojenih cvjetnjaka. Ne volim vidjeti umjetnicka djela, ma kako
lijepa bila, nagruvana na zidu iznad kamina; muzeji me
zamaraj; sajmovi cvijeea iscrpljuju. Ako u cvjetnjaku imam
vise vrsta cvijeea, zelim ih staviti u neki proinisljeni odnos,
birajuCi ih s tolik:o paziije s kolik:o bih birala sesir za svoj kostim
- kada bih nosila sesir, sto ne obicavam.
Nekoliko stopa ispred kolumbina i astri jest trokut
petunija, rufa stolisnica (Rosa gallica var.muscosa) i tufanja (Portulaca grandifl.ora). U travnju je to mjesto bilo uistinu senzacionalno: prekriveno safranima, kionodoksama i
procjepcima (Scilla pemviana). Zapravo me nik:ad nitko nije
ulovio. u hvalisanju glede moje sposobnosti uzgajanja cvijeea,
jer mi uzgoj cvijeca i nije jaea strana, aiiiZ nekog razloga safrani
vole nicati meni u east.
Prije mnogo godina utemeljila sam taj cvjetnjak 8afrana
tako da sam jednostavno utaknula nekoliko lukovica na jedan
njegov kraj. Bili SU zuti, bijeli i boje lavande, i sigurna sam da .
ih nije bilo vise od dvanaestak, ali sada ne samo da su niknuli u
velikim nakupinama, nego su se poceli pojavljivati svuda po
cvjetnjaku.
Bacam rukavicu u. lice i najprofinjenijem ekspertu za
oblikovanje krajolika: neka se pokuSa n.atjecati s time sto
safrani rade sami. Kad zavrsivrijeme cvjetanja, njihovi SU listovi
tako dugi i debeli da ih moram vezati kako bi petunije i tufanj
dobili fansu. Taj je cvjetnjak, kako vidite, pun niskog cvijeea
raznovrsnih boja.

74

Vrt tjez motike

Pokraj njega, preko puta kamenog putiea, dug~ je red

tulipana, koji nisam okopavala godinama. Jos se uvij~~ dobro
dr:le; a ui njih - da poprave dojam koji stvaraju uveli Nrhovi rastu kalifomijski makovi, koji sami pustaju svoje sjenle. Zato
s njihovog prostora, kao i iz cvjetnjaka petunija, trepa povremeno odgrnuti stelju da bi sjeme moglo proldijat,. Biljke
uvijek niknu pregusto, a najbolji i najbdi naciri razrj~divanja
jest da stavite stelju na one koje ne :lelite. U svibnju sijeiu sjeme
cinija na razmaku od 30 cm duz reda tulipana. One osv]eiavaju
boju kad makovi pocnu tamnjeti.
Sve moje lukovice citave SU godine pod steljom. J~dna od
osoba koje su mi narocito drage jest jedna fona iz M~chigana
ili Wisconsina, koja mi je napisala da je otkazala pretplatu na
poznati vrtlarski magazin zato StO SU objavili clanak U kojem
pifo da stelju treba povremeno odmaknuti s li'.ikovica
(zaboravila sam u kojirn prilikama i zasto). Prije toga) objavili
SU moj c}anak, U kojem tvrdim suprotno, pa SU htjeli pokazati
da oni znaju bolje. Sto kafote na takvu vjeru?

Na drugoj strani, pokraj cvjetnjaka petunija jdt fablja

barica oivieena plavirn irisima, durdicarna, fodnjakom. Svo to
cvijece, naravno, raste na stelji. Oko toga je bijela o'.grada, a
unutar nje raste i preko nje se vjesa red grmova bofor~, koji su
svake sezone prepuni cvijefa. Posljednje dvije godine ~ vanjske
strane ograde sadila sam .slatki grafak sorte Little Sw~etheart,
kozmos, razlieak i nekoliko nebeskoplavih slakova. Vtjllim vidjeti visoko cvijece uz ogradu i slakove kako pufo po njoj,
stvarajuCi atraktivnu kombinaciju.
Duz kolnog puta rastu jos i tri bujna grma bozikm{ine, grm
Rosa hugonis i nekoliko hibridnih eajnih rufa, koji SU hendikepirani zbog korijenja velikih javora. Prva osoba koja iska:le
takvu zelju, dobit ce ih na dar. Oko tog mjesta narocitp sam se
naprezala, fizicki i psihicki, da ga uljepfam jer ono prvp pada u
oci svakome tko se doveze ovamo. Prosle sam godine posadila
sporise duz citavog reda i biljke su se razbujale na krajp koji je
najudaljeniji od javora. Ali korijenje drveca oCito se plelo u
!

75

Ruth Stout

Vrt bez motike

ostatak bedice. No mislim da sam sada to nekako ispravila.

Covjek ~d kojeg svake godine kupujem sadnice rajCice,
takoder iadi i sadnice mojih lobelija, kojih ima na desetke. Prije
sam ih k~ristila za rubove vecine svojih cvjetnjaka, ali ove sam
ih godinb sve posadila u posude, koje sam stavila izmedu
bozikovihe i rufa caievki. Zatim sam stavila stelj u svuda uokolo
i po njoj ~alo zemlje, pa izgleda kao da su lobelije posadene u
zemlfu~ *-orijenje drveea sada ih ne rrioze uznemirivati, a bit ce
ih lako ~aliti ako bude potrebno. Kako znam da ee to biti
dobro'? f.ato sto prosle godine nisam stavila sve lobelije. u
cvjetnjake, a one koje su ostale u posudama, makar su bile
pregust~, nadmasile su sve ostale. Spori8e namjeravam opet
staviti na udaljeni kraj gredice, Preko putaRosahugonis stavila
sam nek;oliko razgranatih astri, kao i nekoliko pojedinacnih, i
k tome jibs jedan spalir slaka.
1

Mqj je omiljeni cvjetnjak pri kraju gredice folipana. To je

jednogo:difoji plamenac, biljka koja mi je zadnjih nekoliko
sezona stvarala probleme, pa sam ave godine sadnice napravila
u kuCi, i u loncima. Kad sam narucila sjeme i lonce i rekla
nabavlNcu sto namjeravam, napisao mi je da je neobieno da je
netko ~ko nastoji svesti rad na najmanju mogucu mjeru,
spreman na toliki posao oko nekakvog floksa. Ali otkrila sam
da takolima manje posla nego kad stavljam biljke u cvjetnjak.Tada mbram
najprije odgrnuti stelju
i neko vrijeme ostaviti tlo
I

nepokriveno.
Zatim,
kad
biljke
niknu,
moram ih prorijediti,
a
I

to nije bas malen posao. A kad porastu, opet moram vratiti

stelju j~r bih ih inace morala plijeviti, kultivirati i zalijevati
citavo ljetci.
I
Z*to sam ove godine u ozujku, kad vani ionako nema
nikakvbg narocitog posla, pomijefala nesto z~mlje s ;vermikulitom*, napunila malene posude, u svaku ubacila
neko~o sjemenki plamenca (Phlox), prekrila ih tresetnom
mahovinom, snijestila posude na podloske i stavila ih na top lo

mjesto. Cim je sjeme proklijalo, odnijela sam ih van da oevrsnu,

ali bilo je i noci kad sam ih morala unijeti u kucu.

U loncu je potrebno ostaviti samo jednu biljku. Neke su

izgledale tako zdrave i jake da sam ih pazljivo izvukla iz zemlje
i nacinila jedan dodatni cvjetnjak. Kako sam to ucinila dok SU
bile malene, razbujale su se. Kako bilo da bilo, za sekciju koju
sam prvobitno planirala imala sam dovoljno biljaka u loncima.
N akon toga jos sam samo trebala uzeti lopaticu i staviti ih u
cvjetnjak, na 15 cm razmaka, zbog cega nisam morala remetiti
stelju. Mnogo lakSe i bde nego da sam stavljala sjeme u zemlju.
Pretpostavljam da je taj cvjetnjak moj miljenik zbog boja,
koje ukljucuju sve osim zute. Oblici. su takoder raznoliki i
na zapusteno siprazje.
zgodni. Djeluju uzbudljivo i nikad ne
Kako nesto uspijeva izgledati tako prekrasno, a opet tako
skromno, nikad ne cu znati. A nastavljaju cvjetati i nakon
nekoliJm prvih mrazova, kao i sporisi, koje takoder posebno
volim.

lice

U dvoristu, nasuprot spremistu raste divlja jabuka, a tu je

ijos jedna gredica bozura, u koju sam ove godine stavila i nesto
sparogina korijenja. Iza toga kolni put zakrece oko velike
gredice irisa, koja je pod debelom steljom i izvrsno uspijeva,
unatocidejama strucnjaka da sepod to cvijeee nesmije stavljati
stelja. Luk i krumpir zasadeni su po rubu irisove gredice. Oni
se probijaju kroz sijeno,
Mozda cete pita ti zasto to Cinim. Pa, eto, tu je sav taj krasni
prostor u koji sam namjeravala staviti ljiljane, pa nisam. Kad
iris zavrsi svoje, pojavi se krumpir, svjez i oran, i u tom casu
izgleda bolje od irisa. Dakle, zasto ne'?
Ako netko misli da mu se taj plebejski ukras ne bi dopao,
ne morn se voziti oko te gredice. MoZe ostaviti auto na cesti.

* \(ermikulit - inertni supstrat mineralnog podrijetla. Dobiva se

zagrijavanjem stijene biotita. Ima svojstvs sorpcije hraniva; koristi se
za rahljenje tla.

76

77

Vrt tlez
inotike
'
.

Ruth Stout

GARDENIJE KOJE SAM POZNAVALA

Nedavno sam ponudila jeqnu begoniju covjeku koji je
dosao iz Long Islanda da porazgovai:a sa mnom o vrtlarstvu, a
on mi je rekao: "Ne,'hvala, njihje suvise lako uzgojiti. Ali ako
imate malenu gardeniju, bio bih vam zahvalan. Volio bih neki
tezi zadatak da se mogu hvaliti aka uspijem."
Odgovorila sam mu: "Onda ne folite gardeniju. Ne znam
nijednu sobnu biljku koju bi bilo lakSe uzgojiti." Pamala je
tuzno i misliti. o tome koliko pogrefoih podataka ljudima
govore o gardenijama. Eva me opet - kritiziram tzv. autoritete.
Neki od mojih prijatelja i poznanika, koji znaju za moje uspjehe
s tom nazovi - teskom biljkom, s vremena na vrijeme salju mi
clanke u kojima pifo da je gardeniju prakticki nemoguce uzgojiti u "obicnom domacinstvu". U nastavku uvijek pise da
biljku trebate, aka ipak :Zelite pokufati, Citav dan drfati na
suncu. Instrukcije kazu da zemlja mora stalno biti vlafoa~ ali
nista od svega sto se nudi na izbor da se to postigne nije tako
jednostavno kao najocitije rjesenje: da se lonac s cvijetom stavi
u posudu s vodom! Ti "strucnjaci" uz to tvrde dace se crvac
skoro sigurno pojaviti , pa biljku treba eesto prskati. A kada ne "aka" - to ne pomogne, pokufajte ih sakupiti.
Mnoge od tih clanaka napisali SU ljudi za koje nikad riisam
cula. Prvi clanak kojeg se sjeeam objavio je prije nekih 16
godina g. Connors s Rutgers University u New York Herald
T1ibune.

I jedan od posljednjih koje sam proCitala takoder je izifao

u njujodkim novinama, na vrtlarskoj stranici, sto je vodi g.
Everett, koji je, vjerujem, poznati pisac u tom podrucju.
Njegova informacija o gardenijama bila je upucena nekoj :Zeni
koja se falila kako je njena biljka poeela zutjeti i kako joj
pupoljci otpadaju. Cinilo se da joj je jako stalo do toga da je
spasi. Naveo joj je uobicajene stvari: izlaganje suncu,
zalijevanje (pazljivo, ne previse vi age), dodavsi da nista od toga,
i\i

\;\'
J\

78

najvjerojatnije, ne ce pomoci. Buduci da mi je bilo z~o iene,

zamolila sam g. Everetta da mi pofalje njenu adresu, ~~pisavsi
kako imam za nju dobre vijesti. Poslao mi je svoj odgovor, sto je ipak vise odlnieega.
Naime, g. Connors mi nije odgovorio kad sam mu pisafaI uvezi
s njegovim clankom.
G. Everett mi je napisao da zna :Za
moje
.
I
tvrdnje o gardenijama, ali da se ne sla:Ze sa mnom. Tjedan dana
kasnije ponovno sam mu pisala, zahvaljujuCi za veqerll; od
jastoga u kojoj sam nedavno uzivala. K.Iadila sam se s prijateljem da mi g. Everett ili uopce ne ee odgovoriti ili, a~o mi i
odgovofi, da ne ce poslati adresu one zene. I nije. Prijelvise od
30 godina prijatelj mi je darovao malu garderiiju rekavsi qa je
sve sto joj treba malo sunca i dosta vode svaki dan, te da njenu
posudu stavim u posudu s vodom. Za prihranjivanje dvoljno
je u njen lonac staviti sve listove koji otpadnu s nje ii stare
cvjetove kada ih odstranim. I,naravno, treba je premj~stiti u
vecu posudu kad naraste.
;

I uistinu se razbujala. Postajala je sve veca i ~eca, i

raskofoo je cvala. I makar sam oduvijek osjeeala da ~emam
talenta za uzgajanje biljaka iz reznica, nisam mogla qdoljeti
folji da probam, jer SU toliki moji prijatelji zudjeli *a gardenijama.
I

.
To sam izvela na najobicniji moguCi naCin: jednqstavno
sam odrezala izdanak.i zabola ga u malu posudu punu lzemlje
iz mog vrta. Zemlja je, naravno, morala uvijek biti vrlo ylazna.
. Reznice sam stavljala u zemlju svakog mjeseca da ~idim u
koje je vrijeme to najbolje uciniti. Cini se da je proljepe najbolje. Te su biljke bile naprednije od ostalih, ali nisam provela
dovoljno pokusa da bih to mogla tvrditi sa sigurnoscu. Tijekom
ljeta i veliku biljku i mlade reznice drfala sam vani, u u~jetnoj
SJeDI.

Prije nekoliko godina, kad SU me posjetila cetiri prtjfesora

sa Storrs Agricultural College, moja gardenija bila je ~soka
preko 150 cm i prekrivena cvijeeem i pupoljcima. Tad~ su po
I

79

Ruth

Sto~t

Vrtbei: motike

prvi puit njeni list~vi bili previse zuti. Jedan od njib rekao mi je
da joj diam foljeza i rekao mi je sto da kupim, ali zaboravila sam
kako s~ taj proizvod zvao. U glavnom, uspjelo je: listovi su
uskor9lopet postali normalni. Nakon toga sam shvatila da mora
postojati jednostavniji nacin prihranjivanja gardenija foljezom.
Pronas[la sam nek<?liko zardalih eavala i zabola ih u zemlju.
Listovil vise nikad nisu bili zuti. Je li to zbog cavala, ostaje
I

otvoreo p1tanJe.
I

"Autoriteti" za biljke - koji iii misle da sve znaju o njima

iline zele priznati da ne znaju~vjerojatno bi ustvrdili dajemoje
iskustvb
iznimka, mozda zato
sto moje "obicno domacinstvo"
I
.
ima do~oljno vlage da biljku odrii zdravom. Dakle, kao prvo,
imam ~ec na vruCi zrak, a osim toga - sto je daleko uvjerljivije
- prija~eljima i poznanicima razdijelila sam najmanje stotinu
malih ~eznica koje gotovo bez iznimke uspijevaju.
I

Bliduci da su te reznice uzete s jedne biljke, mozda bi

mogli ~eCi i to da je ona na neki tajnovit naCin iznimna. Ne znam
sto bi ~ekli na ova: ponekad se pojavi neki porafoni uzgajivac
s gardenijom koju je kupio ili dobio nadar i koja je ocito na
izdisajb, ali se vrlo hrzo oporavi i pocne bujati cim je stavi na
mjesto] s malo sunca, a zemlju nastavi odrfavati vlafoom:
I

Ppstoje i osobe koje jednostavno ne mogu ostaviti biljku

na mitu.
Kad sam prije par mjeseci'. drfala predavanja u
I
vrtlarskom klubu:, jedna mi je fona rekla da je procitala moju
knjigu) da je pazljivo slijedila upute 6 gardenijama i da je njena
biljka ibrsno uspijevala nekoliko mjeseci. Ali sada su joj poeeli
otpad~ti pupoljci, pa se boji daje dala svoje. Kako sam proteklih godlina naucila pones.to 0 ljudskim stavovima prema uzgoju
biljakai, nisam je pitala je Ii je necim hranila, nego cime ju je
hranilct. Odgovorila je: "Pa, znate, najprije sam probala to i to,
a and~ ... " rekla sam joj: "Ako ponovo procitate sto sam rekla
0 toj tjiljci, vjdjet eete da .niste slijedili upute. Ja svojim gardenija\.na dajem samo njihovo mrtvo lisce i odstranjene
cvjetofe." Biljkama - kao i djeci - mofo samo skoditi ako ih
fovjekl razmazi.
I

80

Kad vec govorimo o listovima gardenije koji postanu

smedi i uginu, napominjem kako sam otkrila da se to dogodi
nekim listovima u jesen, kad unesem biljku u kucu. To mi se
cini normalnim - kao kad drveee i grmlje gubi svoje listove,
makar gardenija ne izgubi sve: Zapravo, otpadne ih toliko da
se to jedva primijeti.
Kad god sam dijelila reznice, uvijek bih jednu zadrfala za
sebe, bojeCi se da bi moja velika biljka jednog dana mogla
odluciti da umre - sto je napokon i uCinila, prije deset godina.
Kad sam je na kraju ljeta unijela u kucu, dobila je bolestan
izgled i bilo joj je sve gore i gore. Prijatelj koji mi ju je dao i
.koji je znao o gardenijama vise nego cu ja ikada znati, nije
mogao objasniti zasto se tako ponafa. Napokonje zakljuCio da
je gotova, da vjerojatno umire od starosti.
Nasla sam se u dilemi: maze Ii osoba koja se predstavljala
kao netko tko zna kako se treba brinuti o gardenijama dote
mjere do koje sam ja to Cinila, sada priznati da je njena biljka
uvenula, a ne zna zasto? Ocito ne, pa sam malo promislila i
odlucila da stavim biljku na trijem i kazem da se smrznula.
I stvarno sam je stavila tamo, ali je nadjacalo moje
postenje, iii mozda ponos, koji mi nije dopustio da izmislim
takav kraj nafo veze, pa sam citavu pricu isprieala svakome
koga je zanimala.

Ostala mi je samo jedna mala biljka, ali mi je prijateljica

predlozila da se mijenjamo, jer je gardenija sto je niknula iz .
reznice koju sam njoj darovala postala prevelika za njenu
dnevnu sobu. Zamijenile smo se, pa sam opet dobila biljku vifo
od mene i siru, cak i kad rasirim ruke.
Proslog proljeea odlucila sam prebrojiti cvjetove koje sam
ubrala (bilo da ih nekome poklonim iii da ih vratim u posudu ),
ali kad sam nabrojala 175, dosadilo mi je pa sam prestala. Takva
velika biljka ionako me pomalo zamarala jer bi je tisuce posjetitelja koji dolaze pogledati moj vrt, uvijek primijetili, pa bi
poeeli prieati - a togaini je stvarno koji put dosta .. Jedna moja
81

Ruth.Stout

Vrt ~ez motike

prijateljica jako voli kavu,ali je ne pije svaki dan jer osjeea da

bilo koja hrana ill pice, bez obzira na to koliko ih volis, bolje
prijaju ako ih uZivas samo povremeno.

drugog plemenitcig stvorenja: zeca, koji obofava /gijckati

njihove rane zelene mladice. Tu moze pomoci dugac~ komad
zieanog pletiva, od kojeg oblikujete Satar i prekrijete piljcice.

Takav stav razumijem, a o~omna biljka, koju tek dvoje

ljudi moze pomaknuti, svakalm je konstanta u domu. Jedino
rjesenje problema rrjene trajne prisutnosti koje sam uspjela
smisliti bilo je da je nekome poklonim. To sam i ucinila.

Nadam se da su vasi tulipani i afrani, kao i ostatak vrta,

. zimu prdveli pod debelom steljom. Sad se tulipani i pocinju
'probijati i uskoro ce tu biti vatromet boja. u inat e~pertima
moji tulipani rastu na is tom mjestu vec vifo od 10 godiri~ - nikad
okopavani, stelja nikad micana. I nikakvo gnojivo nijei potrebno, osim kon~tantno trunuceg sijena i lisea.

CVIJECE KOJE VOLIM

Jorgovani SU prvo sto sam posadila ovdje, na Poverty
Hollow Farm prije mnogo godina. Motikom sam iskopala male
izdanke iz velikog grma i zabola ih u zemlju. Bojim se da to nije
najbolji nacin sadenja jorgovana. Njima svakako treba rupa
pristojne velicine.

. Na istoj gredici kalifornijski makovi sami razbactlju svoje

sjeme, a to cini i portulak u susjednom cvjetnjakui. Takvo
cvijece zahtijeva malo posebne njege u: vrtu pod steljotn. Male
biljke ne mogu se pr9biti kroz debelu stelju, pa je za~o treba
pomaknuti na rub cvjetnjaka. Uskoro ee se pojaviti mnbgo vifo
biljaka nego sto vam je potrebno, ali umjesto da cupate one
koje su visak, radije ih prekrijte steljom, a nepokrivene!ostavite
. one koje ce popuniti cvjetnjak.

Nekoliko godina kasnije stavila sam vece grmove u vece

rupe. Kako je vrijeme prolazilo, iskusavala sam razlicite teorije..
Odrezala sam stare cvjetove, pomalo obrezivala, odstranjivala
mladice, tu i tamo dodala gnojivo, ukljucujuci i stajski gnoj.
Zatim sam odustala od svega toga i, koliko vidim, grmovi su
jednako zdravi.
Prije 15 godiria cula sam da jorgovani vole pepeo od
drveta, i to mi je bilo drago jer sam, pokusavajuCi se rijesiti
pepela, tlo u svom vrtu nacinila suvise alkalnim. Tako su mi
harem rekli. Onda sam citave zime istresala pepeo na grmove
jorgovana. U proljece SU imali vise cvjetova IlO ikad prije, i
ljepsih. Zakljucak: pepeo je izvrstan za jorgovane. A onda sam
.shvatila da je te godine jorgovan posvuda izvrsno uspio. Pouka:
cuvaj se zakljueaka.
Safrani i ozujak - c~dnog li para! Ako je itko ikad
pobijedio nasilje i grubost dostojanstvom i ravnodufooscu,
onda su toti galantni mali ~etovi. Smiju se meeavama i slijezu
ramenima na mraz i snijeg. Ali potrebna im je zastita od jednog

82
lf

Da bi se postigli oajbolji rezultati sa safranima, treba ih citave ZiQ}e dciati

pod steljorn i zastiti ih od gladnih zeceva zicanom ogradotji.

83

Vrt bei motike

Ruth Stout!

I'

U portulaku (P01tulaca grandijlora) ima neceg milog. Svi

ga vole. \Ii ima i jednu manu: povremeno zaspi, a najradije to
cirri bas ikad se pojave gostl. Kalifornijski makovi delikatno
lijepi, al~ divlji, cvjetaju prilicno, rano i cvjetanje se nastavlja
tjednim~. N akon neke vrste poluodmora ponovo pocnu u jesen
i cvjetajili. eak i za vrijeme prvih laganih mrazova.
I

Im~mo i mnogo bozura, oko kojih nema bas nikakvog

posla, o~im aka branje cvijeca ne zovete poslom. Na njih pada
lisee s bblifojeg drveca, iii ga vjetar donese, pa se zaplete i
ostane ~auvijek tamo, kao stelja; Vrhove bozura takoder ostavljam vrtu da obogate tlo. To mnoge cudi jer vjeruju u ono
sto SU itji govorili - da vrhove biljaka treba odrezati i spaliti U
jesen. J ~to nikada nisam uCinila, a tesko da bi nasi bozuri mogli
biti bolj~.
Kad bi se
od mene
zahtijevalo da imenujem svoj
I
.

najdrazif cvijet, bila bih u iskufonju da ka:Zem: jedan veliki

bofor, sam. Ko.d drugog cvijeea, poput dalija, cinija, rufa, ne
impresi~nira me velicina, ali bas taj bijeli bozur sa fotim
sredistei izgleda tako krhko i gizdavo da njegova veliCina
nekako: pridonosi njegovoj ljepoti. Djeluje slabafoo, ali
odusevl]ava, mirifo, a aka dotaknete jednu ad njegovih latica,
otkrit fa~te da je mekSa od najfinijeg barfona.

Fredove kornjace da pobjegnu. Sjerne je niknulo i na _kraju

procvjetalo jednako obilno kao i presadene biljke. Ucite
putem. Ali nemojte biti previse sigurni u nauceno. Jeste Ii ikad
uzgajali slak Ipomoea quamoclit? Lisee je njefoo i atraktivno,
a cvjetovi crveni i bijeli, maleni, zvjezdasti. Imala sarn jedan
proslog ljeta, duz ograde, uz slakove. Onda sam posadila jos i
potocarke blizu kuce. Ako je netko htio staviti u sendvic nesto
zeleno i svjeze, nije morao iCi do vrta po salatu. Mogao je sarno
iskoraciti van i ubrati list-dva s potocarke.
Tunbergija. Ne mogu reCi da mije to najomiljenija biljka,
ali svakako je vrlo ugodna. Zutih je cvjetova s tamnirn
sredistem. Ako irnate ruzicnjak, sigurno cete ga htjeti drfati
pod steljom ( da suzbijete korov, zaddite vlagu, obogatite tlo ),
a tunbergija je vrlo atraktivan pokrov za tu stelju. Stavite sjeme
ili male biljke na siopu razmaka. Vitice Ce se prosiriti i prekriti
tlo, a ako is pod ima dovoljno sijena i lisea, ne ce oduzeti rufarna
previse hrane i vode. Bit ce ljepse od, na primjer, treseta.
Usput cu reci nesto o rufama. Ako u rujnu procitate da ih
treba saditi u jesen, nemojte se previse truditi oko toga. U
proljece ce ti is ti ljudi, zbog bolje prodaje, reCi: "SADAje pravo
vrijeme za sadnju rufa."

G~dinama nisam pokufala sloziti buket od tih bozura jer

sam im~la osjeeaj da ne bi trajali u vazama. Ali traju, ostaju

Takoder uzgajarn i nekoliko pojedinacnih astri zbog

njihovih veselih boja. I one cvjetaju do kasnog doba godine.

svjezi d~nima. Otkrila sam da ih fak rriogu.poslati u New York,

kad pupoljke, sasvim uspjefoo. Kad se sljedeci put rodim,
voljela bib biti usamljeni bijeli bofor, pa da ljudi nesvjesno
uzdahn~ kad me spaze - kako sam to vidjela da cine.

.Zelite Ii biti sigurni cta cete u dvoristu imati bar jectnu

uspjefou vrstu cvijeea, posadite petunije. Postoji mnogo lijepih
sorti, a ne znam nijedan cvijet koji bi bolje suradivao.

Sv~ke godine uzgajam i slakove Heavenly Blue, na visokoj

resetki. iBez njih bi nam nedostajala ta ljupka masa boje, kojoj
je neho! tako prikladna pozadina. Otkako sam procitala datu
biljku tteba uzgojiti u mal_om loncu, a potom je presaditi s
kuglom !od zemlje oko nje, drfala sam se toga upravo religiozno. Ali, proslog ljeta, posto sam izvadila biljke iz lonca, nisu bas
dobro u~pijevale - bilo je vrlo hladno, a zatim pr~vruce za lipanj.
Posijala! sam ostatak sjemena duz bijele ograde, koja sprecava
84

Sad jos nekoliko rijeci o kucnim biljkama. 0 gardenijama

sam vec napisala toliko - tukuCi usput struenjake slijeva i
zdesna- da cu sada sve jos jednom staviti u jednu recenicu:
ddite ih podalje od sunca i obilno ih zalijevajte svaki dan.
Kad mi je moj muz Fred jednom davno poklonio veliku i
skupu lukovicu prugastog sunovrata (Amatyllis), bila sam
maloduSD.a. Mislila sam da s tim vjerojatno ne cu imati srece.
Ali, pazljivo slijedeci upute, posadila sam je i uskoro se pojavilo

85

Ruth Stout

. nesto zeleno. Llstovi su brzo rasli i napokon sam dobila .sest

velieanstvenih cvjetova.
Tijekom ljeta biljku sam drfalavahi, redovqo je zalijevala
i unijela u kucu prjje prvog mraza. Nicim je nisam hranila, i to
je jedino pravilo koje sam igno'rirala. U rujnu sam je prestala
zalijevati. U sijecnju sam i:lvadila lukovicu, stavila u posudu
svjezu zemlju (istrunulu zemlju iz vrta), vratila lukovicu u
posudu i pocela je zalijevati. Pojavila SU se cetiri cvijeta. Uzgajanje prugastog sunovrata ocito nije pretjerano tesko. Ako
zelite imati nesto veselo u svojoj okolini, stavite oxalis u
osuneani prozor.
U svojoj knjizi o vrtlarstvu hvalila sam se da harem slatki
grasak znam uzg&jati uspjefoo. Sve sto mu treba jest stelja. A
onda mi se dva proljeca zaredom smrznuo, pa sam se izjadala
u kolumni koju pisem za neki tjedni casopis. Nekimi je eovjek
napisao da ga trebam sijati u jesen, pa sam posijala izvjesnu
kolicinu krajem listopada. Io tome sam pisala u svojoj rubrici.
Malo nakon toga drugi mi je covjek napisao da je jesenska
sjetva slatkog graska potpuno pogrefoa.

Kod covjelrn koji ih sije ujesen vidjela sam izuzetne primjerke, ali ovog jutra - ovo pisem ti mjesecu studenom - izisla
sam pogledati svoje biljcice i vidjela da i:z;gledaju dosta slabafoo
i pokunjeno.
\

Odrasla sam uz slatki grasak i obofavam ga, ali moZda bi

mi bilo najpametnije da potrazim psihijatra koji bi me oslobodio potrebe da ga uzgajam.

NE SALITE SES RUZAMA

:[1:

f1,
!(

il:11
i]'i
'I

:~;

Mislim da se mofo reci da su rufo zasebna klasa u cvjetnom kraljevstvu, makar nisu bas svima najomiljenije cvijece.
VeCini se svidaju, mnogi ih vole, a skoro svatko tko se bavi
cvijecem volio bi imati pokoji grm.

86

Vr~

bez motike

A zasto ne? No prosle godine posjetitelji mpjeg wta

gotovo su bez iznimke rekli o rufama: "Volim ih, ali ~ bjima ima
toliko posla, a cak i kad se u~ijem radeci, jos uvijek ne!izgledaju
zadovoljavajuee. 11 Bas mi je neki dan jedna :Zena to irekla,ya
sam joj odbrusila: "Zasto bi bilo puno posla oko itjih? Sta
osjeeate da one zahtijevaju?" "Plijevljenje je beskraj*n posao,
ali prskanje je Iiajgori. 11
"Zbog eega prskate?"
"Zbog crnih mrlja na listovima. 11
"Rjefavate Ii ih se tako?"
"Ne, u tome i jest problem. Jos su uvijek tu."
Postavila sam to pitanje desecima uzgajivaca, o<il.I kojih su
neki izvrsni vrtlari, i uvijek sam dobila taj isti odgovor.
"Pa, zasto onda prskate?" pitala sam je..
Izgledala je malo zacudeno.
"Sve knjige kazu da to treba raditi."
"Da, ali ako ne pomaze?"
Rekla sam joj da nikad nisam prskala svoje ru~e i da na
listovima ima nesto crnih mrlja, ali ne vise nego na ~ilo kojoj
ruzi koju sam vidjela, a koja je bila prskana bas iz tog razloga.
Ja sam prestala prskati zato sto. ne volim taj posao; a nisam
nastavila zbog najobicnijeg zdravog razuma. Ako prskanje
nije
I
rijesilo ono sto je .trebalo rijesiti, u eemu je onda svi;ha moga
truda?
Imam jednu ruzu penjacicu, New Dawn, jeqnu Rose
Hugonis i 12 hibridnih cajevki. Tri od tih 12 - Peace, Radiance
i jedna ljupka koju je moja majka posadila prije v~Se od 25
godina, a ne znam joj ime, smjestene su u tri kuta portlakovog
cvjetnjaka. Ostale su duz kolnog puta, s tri grma bozikovine u
istom redu i Rose Hugonis na kraju. New Dawn je :nasuprot
kuCi.

87

Vrt ]Jez motike

Ruth Stout

Nijetlnu ad tih rufa nikada ne prskam, ne gnojim i ne

I

plijevim q)ko
njih. S njima ima vrlo,
vrlo malo pasI a. U jesen
prekrijerrl. Citavu gredicu s 12-15 cm visokom steljpm od sijena
i lisea. u ~tudenom pokupim zemlju izmedu redova sparoga i

nabacam fpomalo oko svakog gnha hibridnih rufa.

Ta j~ zemlja iiuzetno bogata. To je zapravo kompost stelja koj* je istrunula. Mogu je uzeti s bilo kojeg mjesta u svom
povrtnjatru jer je citav vrt pod steljom od sijena i lisea zapravo
bogati . kJmpost.
Ali tu, izmedu redova sparoga, ta izvrsna
I
zemlja nije potrebna i uvijek ce je biti dovoljno.

nule, a zbog toga sam izgubila samo jednu ru:lu - Gray Pearl.
Vaznijom mi se Cini tvrdnja da su neke na niske temperture
otporne ruie imune na crne mrlje po liscu. N abavila sam tri
komada, ali nisu kod mene dovoljno dugo da bih mogla reCi je
li to bajka. New Dawn, Rose. Hu.gonis i Radiance skoro da
nemaju cmih mrlja. Rose Hu.gonis - grmoliku ruzu posadila sam
prije dvije godine, i voljela bih da ste je mogli vidjeti ovog
proljeca. Da sam je barem fotografirala! To je prekrasan,
iznenaduju.ce veliki grm, na kojem je bilo stotine, moZda i
tisucu njeznih zutih cvjetova. U ave dvije godine stvorila je jos
novatri grma, koja sam iskopala i poklonila.

U proljece
se ta zemlja koja je bila .nabacana oko rufa,
I

ravnomj~rno nanosi u tankom sloju preko duboke stelje. To je

najlakSi rtaCin da je se covjek rijesi, a nakon toga ruzicnjak
izgleda dko uredno kao da u njemu nema niceg osim zemlje.

Radiance - hibridna eajevka - cudesno suraduje. Ona ima

vise cvjetova i cvjeta konstantnije od bilo koje sorte koju
poznam. Nije senzacionalno lijepa, jednostavno je zgodna,
ljupka, ruzicasta rufa.

Ako; nema dovoljno zemlje da se prekrije sve sijeno, sve

sto trebam uciniti jest dovesti nekoliko tacaka djelomicno
istrunule/stelje iz vrta. Tako moj ruzicnjak dobiva primjerenu
stelju, ciji izgled odolijeva kriterijima i najstroie gosce iz
vrtlarskog kluba, koja me dolazi pozvati da oddim govor u
nj enom 14 ub u i uvj eriti se da moj i cvj etnj aci ne izgledaj u previfo
grozno. :I

Ima li namojim grmovima velikih kolicina cvjetova citavog

ljeta i jeseni? Nema. Ima li n1:) icijim? Sumnjam. Cini mi se da
je nas. stav prema hibridnim rufama isuvise slican nasim
stavovima prema prijateljima: skloni smo od njih oeekivati
previse. Ako nam se na nekom svida pola tuceta osobina, zasto
osjecamo da bi doticni morao raspolagati citavim tucetom, ili
harem s osam osobina koje nam se dopadaju? Ako je on
ugodno drustvo pri rucku, zasto bi uz to morao biti i vrsta osobe
koja nikad ne kasni? Tako je is rufama. Zar moramo ocekivati
od njih da uvijek cvatu samo zato sto trgovci to tvrde? Moramo
Ii vjerovati da sprejevi uklanjaju crne rnrlje i kad vidimo da to
nije istina samo zato sto ih rietko prodaje? Ako ste dovoljno
ambiciozni da se upustate u Citanje knjiga i clanaka 0 rufama,
neprestano cete nailaziti na tvrdnju da im treba puno vode.
Prosle jeseni, nakon proloma i potopa koji su zadesili Connec.,
ticut, nase su rufo cvale kao nikad prije. Cak bolje nego u
proljece.

Ta

~telja

suzbija korov; konzervira vlagu, trune i hrani

rufo. Ta~k1 sloj zemlje povrh nje, makar bio pun sjemenja
korova, iite ee proizvesti problematiean korov, jer korijenje
onih koji !niknu nailazi na sijeno koje je puno diepova: praznog
prostora,I pa ne mogu dalje rasti. Oni sigurno ne ce ukrasti
rufama tjimalo hrane, ali ne izgledaju lijepo, pa ih dva do tri
puta tijekom ljeta cupam iii na njih nabacujem malo trule
stelje. Td mi uzima oko tri sata svake sezone.
U pfoteklih nekoliko godina vidjela sam da se nude ruie
koje odo~ijevaju temperaturama ispod nule.

On~ bi trebale biti imune na zimsko stradanje, sto me ne

zanima n~rocito jer se kod nas temperatura cesto spusta ispod

88

Sorta Peace imala je petnaest velikih i lijepih cvjetova

odjednom; Radiance cetrdeset. Sve SU se rufo odrfale do prvih
nekoliko laganih mrazeva. Ako sam prije i sumnjala, tada sam.
89

Ruth Stout

Vrt b\!Z motike

I

se uvjerila da ruie vole mnogo vode.

Ali to bi moglo obeshrabiiti mrioge od nas. U sufooj
sezoni sve treba zalijevati, ali .aka, poput mnogih~ imate bunar
koji bi-mogao pressiti, ne mofote trositi vodu na rufo. Zato je
stelja narocito korisna u susnoj sezoni, aka vam manjka vode ..
No cak ni obilno zalijevanje ne
vam dati rufo koje vjecno
cvatu. Jedan je nas susjed prije nekqliko godina poceo uzgajati
rufo u velikom stil u. Imao je obilje vode i novca i bio je uspjefan
vrtlar. Slijedio je sva pravila, ali njegove rufo .nisu bile nista
bolje od nasih tijekqm ljetnih injeseci. . . .

mogu dati? Netko mije jednom rekao:"Volim irise zat sto SU

gotovi kad su gotovi. Ne zafrkavaju."
.
Istina - a ni rufo nas ne pokufavajli zafrknuti.

Ali cini se da smo mi skloni tome da zafrkavamo sailii sebe.

ce

Sta je, dakle, odgovor za nas koji vol~o ruze i rado bismo
ih uzgajali? Sto se tice posla oko njih, ja stavljarri stelju i ne
moram se zamarati korovima. Pustam trunuce sijeno da ih
hrani i ne moram se gnjaviti s gnojenjem. Prskanje preskacem
jer nikamo ne vodi. Kad su profesori agrikulture posjetili moj
yrt, jedan je od njih rekao da je definitivna istina da Ce kukci
prije napasti bolesnu biljku nego zdravu. Mazda je hrana koju
dajem svojim rufama ono sto ih odrfava zdravima.
.Jos nesto: naucila sam biti realisticna. Prestala sam
ocekivati od rufa vifo nego sto mi mogu dati. Zar zatci sto ljudi
koji ih "prodaju uzivaju u tome da ih nazivaju "vjecno
cvatuCima", znaci da im obvezno moram vjerovati?
.Od bozura i jorgovana ne ocekujemo da cvatu za vrijeme
inraza i ta nam ne ce niti pasti na pamet sve dok se ne pojavi
netko sa Sjajnom idejom da ih proglasi vjecno cvatuCima. A u
kakvom cemo se skripcu tada naci, kad i zbog jorgovana
pocnemo osjeeati takvu frustraciju kakvu sada osjeeamo zbog
rufa!
Ja sam sretna i zadovoljna zbOg mnogih divnih rufa u
lipnju, zbog dovoljnog broja tijekom ljeta i zbog onih nekoliko
koje uspijem ubrati nakon prvih mrazeva. Grmovi pocinju
izgledati pomalo sasufono, ali zar drugo cVijece, a i ljudi,
izgledaju drukcije kad dodu do kraja svog prirodnog puta?
Jesu Ii rufo krive sto folimo od njih vise nego sto natn one
90

91

Ruth Stout

4.

Pogl~vlje

Vrt bez motike

se ustanovi da je nikad nije ni probao. Smij~m li stoga~ pred-

.}oziti da prije nego sto se namrstite nad, naprimjer, sirovim

Oks je po~us
!

.SJAJNA IDEJA 0 JEDENJU BILJA

I

Jednc(lg dana, prije mnogb godina sinula mije sjajna ideja:

aka bi svi oeli sirovu hranu, kuhinje bi postale nepotrebne, a
usteda rad!a i vremena bila bi ogromna. Ljudi ne samo da.bi se
mogli rijditi svojih stednjaka, nego ne bi morali kupovati ni
lance, tav~ i slicne stvari. I tako sam citavu godinu jela samo
sirovu hr~nu, na naCin koji bi tesko mogao biti manje
znanstvenJ
I

U to tie vrijeme moja sestra kupovala i kuhala hranu za

nafo obiteb, pa sam je obavijestila o svom projektu, dodavsi da
zbog men ne mora kupovati nikakvu posebnu hranu, samo
zato sto s~ maze jesti sirova. Rekla sam joj da se radi o tome
da se dok~Ze koliko bi zivot bio jednostavniji kad se ne bi
moralo kU:hati i da se uopce ne opterecuje razmisljanjem o
mojoj dije~i.

I
1

II .
!

Drfal!a me za rijec, pa je rezultat bio da ponekad za tnene

nije bilo nipeg primamljivijeg za jelo od, naprimjer slatke repe.
Kad bl m~ prijatelji pozvali na rueak, ponijela bih sa sobom
bananu i Iljlfkvu, a uzina koju sam nosila na posao uglavnom
se sastojafa od grozdica i integralnog zita. Zelim reci kako
godinu dana nisam marila za uravnotezenu ishranu, a ostala
sam zdrav~. I, koliko se sjeeam, nisam ni dobila ni izgubila na
tezini. To, paravno, ne dokazuje da je takva ishrana korisna, ali
mislim da j~sno pokazuje d11 nije stetna.
I

Nestd o okusu. Ima Ii iceg uzaludnijeg od pokufaja da

nekoga uvjerimo da je ovo iii ono jelo ukusno ako on misli da
nije? Nisa~ jednom cula da netko ne voli neku hranu, a onda
92

...
Autorica zakljueuje da je sirova i kuhaoa repa jedoako ukusna

93

Ruth Stout

krumpirom, probate pojesti jedan?

U ozujku iskopavam iz svog vrta pastrnjak, i na svaka tri
- cetiri koja skuham, pojedem bar jedan sirov. Oi nisu hrskavi
kao mrkva, ali su s_ladi. Sljedece sto dolazi jest maslaeak. Neki
dan, kad sam ga pravila na sala'.tu, mladic.koji je dofao ocitati
brojilo zastao je n.a trenutak u kuhinji i, gledajuCi sto radim,
rekao: ''Nikad nisam jeo sirove maslacke. Moja ih mama uvijek
skuha~" Odgovorila sam mu da ih i ja volim kuhane, ali ih onda
treba ubrati jako puno za piistojan obrok.
Prije nego maslacci postanu stari i gorki, sparoge pocnu
pustati mladice; koje su; sirove ill kuhane, pravi dodatak
salatama. Po mom miSljenju sparoge su; kao i kukuruz, na
vrhuncu okusa odmah nakoii branja i eesto pojedem nekoliko
dok ih nosim fa vrta u kuhinju.
Citave zime i <lobar dio proljeea jedem slatki spanjolski
luk, najradije sirov. Mazda ne znate da se on uzgaja iz sadnica,
a ne iz lucica. Ja ih nabavljam od Joseph Harris & Co.,
Rochester, N.Y.
Luk koji uzgajam iz cesanja koristim za kuhanje, a ljutiku
jedem sirovu;
Preko zime takoder iskopavam mrkve koje sam ostavila u
vrtu ispod naslaga sijena. Hrskavije su i slade od bilo kojihkoje
mo:Zete tada kupiti, eak i od onih uskladistenih. u posebnim
podrumima. Mnogi ljudl, uglavnom muskarci i djeca, sirove
mrkve vole viSe od kuhanih.

'
. Da razmotrimo i mogucnost da se povrce,pije umjesto da
ga jedemo - to jest mogucnost pravljenja sokotra.
Kad sam nedavno govorila pred grupom ljudi u New
Hampshireu, jedna me zena upitala jesu Ii ostaci mrkve
propustene kroz sokovnik jednako dobri za stelju kao i sijeno.
Makar sam cula za pomamu pravljenja sokova, ipak me
zacudilo da bi netko na takav nacin mogao proizvesti dovoljnu
koliciILu otpadaka danadomjesti sijenQ. Odgovorila samjoj da
94

Vrt bez
motike
I
'

s tim koliCinama ne bi daleko dospjela, a ona mi je na to iekla

da u njenoj obitelji ima petoro djece i da su koliCine ~stataka
mrkve uistinu velike.
U jednoj od svojih knjiga napisala sam da sve kad bih i
uzgojila dovoljno inrkve da od nje pravim sok:, doki bih je
iskopala, oprala i propustila kroz sokovnik, sumnjam da bi mi
ostalo dovoljno snage da dignem eafo do usana. A ta je zena
sve to radila za sedmeroclanu obitelj! Nejasno sa111 prctpostavila da se sokovi od povrea rade uglavnom za starijei osobe,
kojima nije ostalo puno zuba. Ako ih netko ima, zastp ne bi
. ivakaomrkvu? Stojes idejom"grubehrane", za kojusugovorili
da nam je potrebna. Ali nemojmo brzati. Ako bismo sY1f hranu
mogli piti, mozda bismo mogli sasvim eliminirati zubare.
Vratimo se salatama. Kad je zelena salata spre*1na za
branje, trebalo bi biti i kopra, persina, spinata, a m;ozemo
dodati i lobodu aka je ima u blizini. I vrsci mljecike, kao i mlado
lisce rotkve dobri su za salatu, a mozda i njezni listovi ~latke i
obicne repe, makar se ne sjecam da sam ih probala.
I

Po mome misljenju svi clanovi porodice kupusa suldobri i

nekuhani. Sigurno vam je poznato da se i ribani kupus, qrokoli,
cvjetaca (crvena i bijela), kelj pupear, kelj, koraba i lisn~ti kelj
mogu jesti sirovi.
'
Sirovu slatku repu i mahune mogu preskociti, ali ~ nikad
nisam probala sasvim inlade. Potpuno zreli grafak malb mi je
pregorak, ali onaj koji sam brala za pro bu, dok je bio ~apola
zreo, bio je nevjerojatno sladak. Pravije uzitak sjesti u tjdobnu
stolicu, primiti se ciscenja graska, bez zurbe, i usput jestii mlade
bob ice.
'
Kukuruz je takoder izwstan sirov, dok jos nije !sasvim
sazrio. A ako se vec kuha, za moj je ukus najbolji ~ad ga
poparimo tek toliko da postane vruc. Mislim da je tada ~ladi, a
zapravo i ne vidim zasto bi se uopce morao kuhati, osiih zbog
:
toga da se maslac na njemu maze rastopiti.

Po mome misljenju, i ljetna je tikva mnogo bolja! sirova

95

Ruth Stout!

nego kufuana.
Uberite je dokje mlada idodajte salati ili prelijte
I
majonezpm . .Zimska tikva takoder je dobra sirova, ali ja vise
volim ku!hanu. Sve vrste graha u mah uni dobre su za jelo i bez
kuh!inja,! a sirova soja prava je delikatesa, s okusom nalik na
lje&njak~, kakav druge mahunarke nemaju. N utricionisti su bez
sumnje J pravu kad kazu da u soji ima svega sto mofo zanimati
nekoga tko razrr1islja 0 zdravoj ishrani. Ako imate povrtnjak,
nadam sb da je uzgajate.
I

Preporucam sortu Giant Green jer ona ostaje zelena

mnogo d,ulje od ijedne druge sorte koju poznam, a i mnogo je
veca, StO ~e vazno, jer SU zrna soje in ace sitna, pa posao oko njih
m9Ze biti dosadan. Teska se ljusti, ali si mofote pomoCi tako
da je ptjparite nekoliko miiluta prije ciscenja, pa cete lako
izvaditi ~mo iz ljuske. Giant Green mozete nabaviti od Farmer
Seed & Nursery Co., Faribault, Minn.
Ne '.mogu se odluciti volim Ii vise sirovu iii kuhanu repu.
Na oba ]e nacina izvrsna. Ali paprike definitivno vise volim
sirove, alprosle zime otkrila sam nesto o smrznutima. U mom
se zamrz~vacu uvijek nade zavidna kolicina paprika jer ih volim
priprem~ti s lukom, a pogotovo ih volim stavljati u jela s jajima.

Slu~ajno sam

otkrila da su smrznute sirove paprike skoro

jednako Clobre kao i svjefo ubrane. N aravno, vise.nisu hrskave,
I
. ali nisu Qi toliko gnjecave da bi to smetalo.
I

Kaci vec govorimo o smrznutom povrcu, razmislite nije Ii

cudno da ce vam cak i prodavaci zamrzivaca reci da se rajcice
ne mogu smrzrtuti? Barem SU to obifavali, a kad sam to nedavno
spomenula prijateljici, rekla je: "Smrznute rajCice ne mofos
nigdje ~piti."

Zbqg nekakvog bizarnog nedostatka maste ljudi ne

smrzavaj to popularno povrce zato sto nije cvrsto i spremno
za rezanj'e na kriske kad ga izvade iz zamrzivaca. Ni od jednog
drugog ~ovrca ne ocekujemo da sacuva evrstocu, niti ga odbacujem? zato sto to nije moguce. Osim toga, sto je sa svim
drugim tjaCinima upotrebe rajCice, osim rezanja na kriske?!
96

Vrt bez mpt.ike

Ako, dakle, i vi, kao i ja, volite okus svjeze ubranih ~zrelih
rajcica, sakupite ih, operite i srnjestite u prik:ladne klitije. Ako
treba, narezite ib da ustedite pros tori onda ih srnrznite. Otkrit
eete da se okus rajcice sacuvao, makar je po konzistenciji
slicnija kuhanoj rajcici. Ako iillate sortu Red Cherry, plodovi
ce i nakon smrzavanja ostati prilicno cvrsti.
Ne zelim pretjerati; ali kladim se da ce okus vasih
smrznutib rajcica biti nekoliko milijuna puta bolji od okusa bilo
koje rajCice koju budete kupili zirni u trgovini. Sve sto sam
napisala u ovom poglavlju, rnozete ignorirati osim prirnjedbi o
rajcicarna. Nadam se da cete smrznuti poneku. Toce sasvim
sigurno osvjeziti vas menu u zimskirn mjesecima.

NEMOJTE SE TOLIKO TRUDITI OKO SPAROGA

Nema mnogo ljudi koji ne znaju sto bis vremenom, energijom i novcem. Zato cu vam otkriti kako cete ustedjeti sve
troje- ako, naime, uzgajate sparoge.
Staromodni vrtlari obicavali su iskopati brazdu duboku .
60.:90 cm, siroku 30 do 60 cm i napuniti je do vrha zemljom i
gnojem, pa u to staviti korijenje sparoga. Dana&nji autoriteti
savjetuju mnogo plice brazde.
Svaka pouzdana tvrtka koja prodaje korijenje sparoga dat
ee vam i upute za sadnju. U njima pise da treba iskopati brazdu
duboku 30 cm i siroku 25 cm i napuniti je skoro do vrha vrlo
bogatom zemljom iii stajskim gnojem. Ako bas morate,
pridrfavajte se onog sto ka:fo.o sadnji, prvom rezanju i roku
rezanja svake sezone. Sto se tice svega ostalog, moja je duboka
folja da ignorirate eksperte. Neki ce vam od njib reCi da zasijete
pokrov od soje i da ga ukopate u zemlju. To je nepotreban
posao. Drugi ce reCi da zasad treba gnojiti svake jeseni. Ako
imate gnojiva pri ruci, a nista vas ne stoji, mozete .ih poslufati,
ali ni to nije potrebno. Neki vrtlari stavljaju solnasvojesparoge
97

'

Ruth Stout

uyL. .lllULlJ\.C

V l L

da suzbiju korov. Receno mi je da je to ucinkovito rjesenje, ali

postoji bolje i jednostavnije.

koja vam zvuci najrazumnije. Ne nagovaram vas, ali teciicu vam

kakve rezultate postizem svojim nacinom.
:
I

. Imam dva reda sparoga, duga 15 metara. Jedanjep:osaden

prije vise od 30 godina na stari nacin, dok jos nisam z'nala
za
I
bolji, to jest u vrlo duboku i sitoku brazdu.. Drugi je ~tavljen
dvije godine kasnije u plitku brazdu. Uspijevaju podje1nako.
Prvih 14 godina svake sam jeseni gnojila sparoge s:tajskim
gnojem, kultivirala ih svakog proljeea, plijevila citavo \jeto. A
onda sam jednog lijepog travanjskog dana - pricu vec iznate dobila divnu ideju: da prestanem s oranjem, kop~njem i

Ova je zabavni dio: Rutb ubire

stabljik:u .rabarbare za veceru
. iz svoga cudesnog vrta.
.

~~~~

Prekrila sam vrt sijenom, ostavila ga, tu i tamp malo

dodavala. Moj se posao u sljedecih 26 godina s~eo na
popravljanje stelje te sadnju i berbu mojih izvrsnih plo~ova.

Mazda ce vam netko reci da stabljike treba odrezati u

jesen, a neki autoriteti eak savjetuju da ih spalite. Preporueam
vam da ne cinite nista od toga. Jednostavno ih ostavite gdje
jesu. Kao i sve ostalo, i one ce umrijeti kad dode vrijeme i zato
ih ostavite da pocivaju u miru~ Takoder ce biti dobre i za stelju.
Preskocit cemo fantasticnu ideju pravljenja zaslona nad
. sparogama da bi ispale sto bljede. To je za ptice i za neke
Europljane koji su navikli na bijele sparoge, a jos se nisu
prosvijetlili. Danas nam ljudi koji mare za zdravlje govore da
treba jesti zelenu hranu, sto zeleniju, to bolje. Ako je tome
uistinu tako, nije li to divno - manje posla, vise zdravlja?
Procitala sam da je pozeljno staviti stelju na zasad sparoga
u kasnu jesen da se zastite kro5njice, ali osim toga pise da u
proljece treba odgrnuti pokrov i kultivirati tlo. None pise zasto
to treba uciniti, a pretpostavljam da ni strucnjaci tone znaju.
To ne moie biti zbog omekSavanja tla ili suzbijanja korova jer
je pod dobrom steljom zemlja uvijek meka, a korov ne nice.
Dakle, sto treba uciniti? Vjerujem da cete se odluciti za metodu
0

98

Medu .njima su, naravno,

i sparoge: i, kako shm
vec
.
I
spomemila, nikako ne mogu shvatiti zasto bi stelju !trebalo
maknuti u jesen, a u proljeee kultivirati iemlju. Mladiee ee se
probiti kroz sijeno, pa zasto ih onda uznemiravati?
1

Istina. je da ce stelja sprijeciti da se u proljece! zemlja

zagrije tako brzo kako bi se zagrijala da je gala, sto zil*i dace
vafa sezona poceti malo kasnije, ali ce zato trajati dulj.

Za mene je to prednost, jer nas mrazovi pogadaju i u

svibnju, a ponekad eak i u lipnju, a .kako mraz ubij~ svaku
iz]ozenu stabljiku_ sparoga, ta mi je odgoda draga.
I
I

No ako vam se iz nekog razloga zuri - ako, naprimjer,

prodajete Sparoge pa zelite da sazru rano, kad SU najs~plje nije veliki posao odgrnuti stelju dok se tlo ne zagrije, a ~atim je
vratiti. To mozete uciniti samo na dijelu zasada, pa eet~ dobiti
dulju sezonu. Prvi urod mozete rezati tjedan dana ianije, a
drugi tjedan dana kasnije.

Lisee je opcenito dobro za stdju, alije zasparoge ~ajbolje

rasuto sijeno. Lisee ili balirano sijeno mofo zaprijeciti put
mladicaina. Slamaje uredu. J.AEliot iz New Jersya, s~rucnjak
I

99

Kuth :Stout

za sparo~e, vjeruje da je sijeno ipak najbolje.. Kaie da je

njegova fu.ranjiva vrijednost veca od one stajskoga gnojiva. On
smatra d~ se dio hranjivih tvari iz sijena kojim se hrane konji
i krave frosi na izgradnju tijela i stvaranje ml:ijeka. Gnoj je
ostatak. ,j\ trunuca stelja od sij~na sadrii sve te tvari.
Posljednjih 26 godina ni na jednom dijelu svog vrta nisam
rabila nikakva gnojiva, osim trunuce stelje i mJjevenog
pamuko~og sjemena, koje sam sfavljala.zimi, u kolicini od oko
2 kilogra~a na svakih 30 kvadratnih metara tla. Nisam sigurna
da je to b:ilo potrebno, ali rekli.su mi dajest, zbog dusika. Kad
vrtlari nelbi navraeali ovamo tako cesto da provjere moj sustav,
mislim da bih jedne sezone prestala upotrebljavati mljeveno
sjeme pa~~mka da vidim hoce Ii biti kakve razlike.
I

Ali f:lok god izlazem odlicne rezultate koje postizem

svojom ~etodom, uz tako malo rada, ne mogu si priustiti
neuspjeh~ Tk:o bi mi povjerovao da je urod slab samo .zato sto
te godinel nisam upotrijebila pamukovo sjeme?
I

Misl~ da vamje sadajasno zasto ne upotrebljavam sol za

suzbijanj~ korova. To je sve sto sol cini, dok stelja uz to jos i
obogacuj~ zemlju uklanjajuCi tako
odrfavaj~ tlo mekim i vlaznim ..

potrebu za gnojivima i

Jos djec - dvije o branju sparoga. Cini se da Ijudi ne znaju

prestati o;bavljati taj posao na spori nacin, ostrim nofom iii
posebnimldvostrukim sjekacem, malo ispod povrsine tla. Na to
imam cetiri zamjetke. Prvo: oduzima mnogo vremena; drugo:
Iako se mpze dogoditi da se ozlijedi susjedna mladica koja se
jos nije pdkazala na povrsni; trece: ubrane mladice prljave su;
i cetvrto: treba ih rezati jos jednom da se odstr'ani tvrdi dio.
Moj~ je metoda mnogo jednostavnija: hodam duz reda i
berem sv~ mladice koje su sazrele, a kako ih lomim tamo gdje
SU mekan~. ne trebam ih obrezivati. Tako SU ciste da ih je
dovoljno qakratko isprati pod mlazom hladne vode.
!

'

Koli~ina novca koju ce vam moja metoda uzgoja tog

povrca..usi~djeti ovisi 0 tome koliko cete platiti sijeno i koliko
100

biste platili gnojivo da uzgajate na staromodan nacin. Alisigurna sam da ce vam moj naCin ustedjeti veliku kolicinu vremena
i energije. A sto se rezultata tice, napommjem da je covjek koji
vec 40 godina uzgaja i prodaje sparoge, kad je vidio. moj zasad,
rekao da tako stare biljke ne bi mogle bolje izgledati. .

CJELOGODISNJA BERBA JEST LAKA!

U SAD-u mozda postoje podrucja u kojima je uobieajeno
neku vrstu povrea brati svakodnevno, tijekom cijele godine.
Ako je vas vrt takav, nemojte mi to reCi. Kome jos trebaju
zavidne misli?
Za one koji Zive u manje zahvalnim podrucjinia, a voljni
su uloziti malo truda da bi mogli ponesto ubrati u svakom od
365 dana, imam dobre vijesti. Prosle godine to mi je uspijevalo
s jednom do cetiriju vrsta povrea, a preko ljeta s mnogo vifo
vrsta, naravno, maka:r je moj vrt u mrazovitoj kotlini. Mi praktickl uvijek imamo pravi mraz polovinom lipnja i vec pocetkom
listopada.
U godinama dokjos nisam stavljala trajnu stelju u svoj vrt,
sticenje bilj::i.ka od mraza bila je prava bitka, u kojoj nisam
uvijek pobjedivala. Ali sada pobjedujem. Treba mi svega
nekoliko minuta da na biljke nabacamsijeno, koje mi je uvijek
pri rucL
. Grmove malina stitim starim pokrivacima, koje ponekad
stavim i po sirokim gredicama Iuka i krumpira. U jesen rijetko
p.okufavam nesto spasiti, osim poneku rajcicu, koju prekrijem
tim pokrivacima. Sve rajcice kqje su ostale zelene dajem
prijateljici koja od njih spravlja izvrstan zacin. Ostale njefoe
plodove, poput bundeva, paprika, graha i krumpira poberem i
skladistim ili smrzavam.
Kako, dakle, s mrazom u pocetku listopada uspijevam
odrfati biljke u vrtu sve do iduceg ~zujka? Bez sumnjevamje

101

'

Vrtjbez motike

poznato da neke biljke mraz ne samo da ne ranjava, nego ih

poboljsava. Kupus; kelj pupcar, repa, kelj, pastrnjak - sve to
ima bolji okus nakon mraza. I1i cak nekoliko mrazova. Salata
maslenka podnijet ce nekoliko mrazova, kao. i. novozelandski
spinat. Ne znam yrijedi Ii to i za mrkvu, jer jos nikad nisam
dopustila da je mraz zgrabi - tlego je, kad zaprijeti, prekrijem
balama sijena i ka_d mi zatreba, jednostavno odmaknem sijeno
i iskopam si koju. Prosle godine pocetkom lipnja posluzila sam
nekoliko takvih sitoVih mrkVi :za: n.icak. Prijatelji su me pitali
gdje sam nasla tako dobre i hrskave mrkve u to doba gcidine.

zelenim. Ne znamkako bi bezsnijega podnio ;z;imu. Za~im repa,

na koju, kad se smrzne, nabacim nesto sijena. Past~,njaci su,
valjda znate, najbolji kad citave zime ostanu u smrzmit~j zemlji,
pa ih iskopamo u proljeee.
Prilicno sam sigurna da se sa slatkom repom ~bze pas-
tupati jednako kao is mrkvom, ali toliko je volim kuha~u i zatim
smrznutu da u jesen citav urod stavljam u zamrzivac. S;to mogu
uzeti iz vrta tijekom ozujka i travrija dok ne sazori spciroga?
I
,
Repa i kelj do tad~ ee vec dati svoje, ali pastrnjaM i mrkva
jos SU dostupni, a osim toga tu SU Vee tako brzo da jedv~ mozete
povjerovati - i maslacci i vlasac, spremni za berbu. To dvoje
nikada mi ~e dosadi - spravljeni na salatu, s frantusldim preljevom.
1

Jeste Ii ikad skuhali krumpir (u ljusci, naravno) i mrkvu,

odvojerio, a zatim ad njih napravili pire i zacinili ga solju,
paprom i maslacem? To je izvrsno jelo. Jedan o~ mojih
kuhinjskih ormarica pun je proslogodifojeg krumpira,iI a ispod
kuhinjskog stola zgodanje niz tikvi Blue Hubbard i Bu~tercup.
"Autoriteti" kazu da se kelj nioze sijati u rano' prdljeee da
bi se mogao jesti ljeti, a za zimsku upotrebu treba g~ sijati u
lipnju ili srpnju. Time valjda hoce reCi da travanjski i s~banjski
kelj ne bi prezivio .hladno vrijeme. Toga sam se mapje-vise
drfala, ali proslog ljeta iz nekog razloga srpanjski ~elj nije
sazorio. Ali je zato svibanjski bio tako obilan da ne ~amo da
. sam ga poklanjala uokolo, nego sam ga imala sve do v~Ijaee.
Prosle zime otkrila sam nesto o repi. Makar sarn znala da
joj je okus bolji kad se smrzne, uvijek sarn mislila da je treba
skuhati Cim se izvadi iz zamrzivaea. No otkrila sam d'a je jos
bolja ako je pustite da se sasvim odmrzne prije kuhanjfi.
Jos se sijena dodaje na stelju oko gredica mlade salate.

Dakle, koje cetiri vrste povrca mogu ubirati citave zime?

Mrkvu sam vec spomenula. Kelj, za koji nista ne cinim. Prosle
se godine za njega pobrinuo snijeg, koji ga je odrfao svjezim i
102

Ponekad se pitam zasto se uopce zamaram smrza,~anjem

povrca za zimnicu kad bib uistinu bila zadovoljna aka ~ih zimi
svakog dana jela samo jedan sendvic od spanjolskog Iuka i
sojinog kruha koji mi dostavlja pekara Mease iz Schoenecka,
Pa. Taj se kruh maze nabaviti u mnogim trgovinamajzdrave
103

Ruth Stout

hrane. Ne
saddi
brafoo i prava je delikatesa.
I

Sad~ sam napokon shvatila da je punjenje zamrzivaca

povrcemi vise-manje gubljenje vremena jer sam nasla nacin
kako da ka sacuvam u vrtutijekom cijele godlne. No buduci da
je zivot tako
nepredvidiv, sezdna u kojoj cu odluciti da. nista ne
I
zam:rznein, sigur_no ce biti sezona u kojoj ce sve biljke sto ih
uzgajam bctluciti prestati radati u rujnu.
I

STO S tAGODAMA?
I

Jedhog Ijeta prijatelj mi je rekao: "Maraia bi se obratiti

psihijatrJi zbog svoje nenormalne sklonosti premajagodama.
Pazis i niazis one koje ce roditi iduce godine, dok tvoje zrele
maline, ~mje uostalom smatras boljim vocem, . placu da ib
uberes." i
'

Imap je pravo. Uistinu bi se moglo reCi da je uzgajanje

jagoda n)ioja strast, ali jos uvijek ne mogu shvatiti zasto je
njihovo ipjesto u carstvu voea tako posebno.
i

Na iprimjer: veljaea je i ocekujete drustvo koje zelite

impresiopirati, a neniate_vremena napraviti pitu od trefanja ili
se uhvatiti
u kostac s nekim kompliciranim receptom za koji
I
nikad ni~te imali dovoljno hrabrostLZato lijepo kupite kutiju
jadnih, thezukusnih jagoda (ne trazite bolje po okolnim
trgovinarpa: sve su ufasne ), operete ih, rashladite bijednice i
vasi ce g~sti kliknuti: "Ah, svjeie jagode!" I uzivat ce. .
Te j~gode stvarno nisu narocito dobre,

pa zasto onda ... ?

Je lifto jednostavno iskrsnulo kao bezrazlofoi inerazumni

strah odl neotrovnib zmija, iskrsnulo i uzelo zamah?

'

A uz sav taj pretjerani entuzijazam za sve vrste jagoda,

iznenadJjuce ih malo Ijudi vzgaja. Svi kazu da je s njima previse
posla.
104

Vrt bez mo,i:ike

I
I jest. Bila da svake godine stavljate nove sadnice ill se
koristite 2-3 godine starima, to je veliki posao. Presadivanje je
rad, a eak aka i stavljate stelju da suzbijete korov,jos cete uvijek
dosta vremena potrositi na razmjestaj i kontrolu biljaka koje
nicu.
Pocela sam sa sortom Premier, jer mi je netko darovao
saqnice, au to vrijeme znala sam vrlo malo o razliCitim sortama.
Kasnije sam dobila sorte Fairfax i Catskill i otkrila da bi se
Premier morala sramiti svog lijepog, ali gotovo bezukusnog lica
kad raste u istom vrtu gdje i Fairfax. No, kako zivim u hladnoj
dolini Connecticuta, a Premier je sorta vrlo otporna na mraz,
nastavila sam i nju uzgajati za prhke kolace, marmeladu i za
ljude koji vole svjeze jagode u veljaci.
A onda je jednom u lipnju dosaG na veceru nas prijatelj,
<lobar poznavalac jagoda: Sorta Premier bila je zrela, Fairfax
jos nije. Kako sam otvorila staklenku Fairfaxa (tada ih jos
nisam smrzavala ), tako sam pomislila: aka se toliko sramim
Sorte Premier, morala bib je pres ta ti uzgajati. I prestala sam.
S vremena na vrijeme prodam nesto jagoda prijateljima i
susjedima. Tako sam stekla prilicnu reputaciju, sto i nije bilo
pretesko, jer konkurencije gotovo da nemam.
Nakon 25 godina eksperimentifanja napokon sam se,
harem privremeno, odlucila za Fairfax i Catskill. Imam 21
metar prve i 6 metara druge sorte. Catskill uzgajam za slueaj
da Fairfax podbaci, i makar tu sortu upotrebljavamo kao desert,
posluzila bi i za druge svrhe da nema Fairfaxa.
Godinama sam prekrivala jagode sijenom kad god bi
zaprijetio mraz iako nikad nisam voljela optereCivati te
uspravne biljke i ujutro s njih skidati sijeno.
Napokon sam zakljucila da hladne noCi ostecuju jagode

eak i ako se ne smrznu, pa sam prestala uzgajati toliko da bib

imala za prodaju. Ali ih se nisam mogla sasvim odreCi, pa sam
zamolila mufa da .pokufa smisliti nekakve pokretne zaklone
105

Vrt b~z motike

Ruth Stout

protiv hladnoce.' Nacinio ih je deset. Dugi SU 2 metra, siroki 1

metar; poklopci imaju zglobnice, pa se mogu zatvarati nocu i
otvarati ujutro. Tako smo rije8ili problem mraza.
_Istovremeno smo doskocili i jadnim pticic'ama. Okviri su
opremljeni zasloriima koji se lako stavljaju i vade, a micemo ih
samo za vrijeme b_erbe.
No, bez obzira na zaklone, ostao je problem rada koji ne
cu moci obavljati kad pocnem teturati od starosti.
Trajna stelja rijesila je taj problem u ostatku vrta, ali
makar sam se spasila od plijevljenja, nisam se spasila od
pres.adivanja i razmjestanja izdanaka.
Sklona sam kliseu "sve se moze, kad se hoce."
Tako je bilo sa mnom is jagodama. Tko ih :Zeli uzgajati, a
boji se pretjeranog posla, moze iskufati moj nacin.
Zasadila sam 3 reda jagoda, na razmaku od oko 20 cm.
Mofote zasaditi i 4 reda ako zelite. J a sam nacinila 3 da biljke
ne bi bile prenapucene u okvirima. Razmak izmedu biljaka bio
je 1 metar.
Prvoj biljci u svakom redu dopustila sam da pusti samo
jedan izdanak, niz red, a ostalim biljkama da puste dva izdanka
-jedan uz red, drugi niz red. Kad sam zavrsila, dobila sam 3 reda
biljaka, razmaknutih 20 centimetara, a razmak medu biljkama
iznosio je 30 centimetara. Ali sve je izgledalo kao jedan red, sto
je zapravo i bio~
Sadila sam ih u rujnu. Opcenito, radije to cinim u jesen.
Godinu dana nakon iduceg proljeea, iza prve berbe, iscupala
sam prve biljke iz svih triju redova, ostavila biljke broj 2 i 3 ,
iscupala broj 4, ostavila 5 i 6 i tako dalje. Drugim rijecima,
odstranila sam biljke - majke i ostavila izdanke koje su pustile.
Zatim sam tijekom ljeta biljkama koje su ostale dopustila da
puste taman toliko izdanaka da nadomjeste one koje sam
pocupala.
106

Godinu za godin'om stare su biljke odstfanjivane~ mlade

ostavljene, i to nije veliki posao.

Time dobivate trajan ;asad jagod.a i nikad vise ~e eete

morati. presadivati, osim,. naravno, ako zelite iskusati novu
. sortu. Morate kontrolirati i izdanke, ali je znacajna: razlika
izmedu usmjeravanja jednog iii dvaju izdanaka sa svak~ biljke
i starog nacina razmjestanja velikog broja izdanaka pomalo
nasumce.
Ako je zasad pod dobrom steljom, ne ce biti koroya. Ako
imate gomilu komposta, mozete svakoj novoj biljci datilpregrst
mislite Ii da je nuzno.
'
BuduCi da ja ne upotrebljavam ni kompost ni gnojivo,
pustam trunucu stelju da obavi
posao.. Ako bih ikad osjbtila
da
.
I
to biljkama treba, dala bib im nesto zemlje s prostora
izmedu
.
I
redova sparoga, koja je nevjerojatno bogata, a nastalia je od
stelje stare godinama. U kolovozu, kad biljke stvaraju p~poljke
za sljedecu godinu, tretiram ih s malo mljevenog pamkovog
sjemena, zbog dusika.

Mislim da je zbog stelje moje tlo sada toliko bogat~ da bih

mogla saditi i gusce. Vjerojatno cu i to probati jednog p.ana.

Jedna rijec o trajnimjagodama: fuj! Ne, ipak bvo jos

nekoliko rijeci. Kao prvo, meni ne zele radati. Drugo, lj~di koji
ih uzgajaju, koliko mi je poznato, nikad ih riemaju dovoljno da
bi vas mogli ponuditi, makar uvijekmogu
6treati u vrt i donijeti
.
.
.
I
pet-sest jagoda klicuci: "Gle, jagode iz vrta u ovo doba gbdine!"
i

Ako SU trajne jagode isplative,. zasto ih ne vid~mo na

trinici u jesen? J a ih nikada nisam vidjela.
'

Ali zasto Se brinuti StO SU svjeze jagode U zimi grpzne, a

trajne, takoreCi, nepostojece, kad mofote otvoriti zamrzivac i
izvaditi posudu punu proslogodiSnjih ukusnih jagoda i Iiveseliti
se novom lipnju koji ce vam ponovo darovati svjezu !Fairfax
jagodu.
107

Vrt liez motike

Ruth Stouti

Takvu granicu mozete naciniti od bilo kojeg. materijala

koji sm:atrate prikladnim, samo pripazite da bude dovoljno
siioka da se kosilica ne priblizi previse cvijecu.

5. Poglavlje
!
i
I

Jos neki prijedlozi za vas vrt

!

TRI YLASTORUCNATRIKA
Kad smo kupili zemljiste u dolini Poverty Hollow, moja je
majka sa~radila kolibu kraj na8e kuce i brinula se za cvjetnjake
u svom ii u nasem dvoristu. Porazmjestila ih je svuda - pokraj
obiju ku~a, nasuprot spremistu i nekoliko na tratini.
I

I F~edu, i mojoj sestri, i meni to se dopalo: mnogo malih

cvjetnjaI<:a,
au svakom samo jedna vrsta cvijeea ili najvise dvije
I
do tri. A neki profesionalni vrtlari i ljudi koji su smatrali da su
bolje upceni, rekli su da je to ne samo staromodno, nego i
stvara dqdatni posao jer se trava uvijek uvlaci u cvjetnjake, sto
znaci da ~talno treba kositi rubove zelite Iida izgledaju uredno.
!

Majka nije previse marila za te savjete, a i mi smo je

podrfali izato StO SU njeni aranZmani bili toliko atraktivni da
nitko od !nas ne bi zelio zamijeniti te relativno male cvjetnjake
s jednorri vrstom cvijeea za dva~tri velika. u kojoj bi vise vrsta
bilo isprJmijefano.
i

Kad sam, mnogo kasnije, prihvatila lagani nacin vrtlarstva

sa steljofri, to nije razrijesilo problem urednosti cvjetnjaka,
makar sa~ si ustedjela nesto kosenja.
!

'

Onda je proslog ljeta moja sestra pronasla rje8enje, toliko

jednosta)rno da je upravo apsurdno kako se nitko od nas nije
toga prij~ sjetio. Duz ruba duge i prilicno uske gredice tulipana
- oblik naravno nije vafan - polozili smo povrh trave debeli sloj
novina, chsopisa, kartona i slicn,ih materijala te sv_e skupa prekrili polutfulom steljom.
108

II

Sada prekrivam papire. zemljom i, aka je sloj dovoljno

debeo, mislim dace trebati nekoliko godina da istrunu i da trava
pocne ponovo nicati. Ne smeta ako u zemlji ima sjemenja
korova. Korijenje koje ono pusti naiCi ce na papir i ne ce se
dalje razvijati.
N aravno da je moguce jednostavno prosiriti cvjetnjak, ali
postoje dva razloga da se to ne ucini. Prvi je taj sto ee trava uz
rub nastaviti rasti unutra, sto se ne mofo dogoditi kad je rub
zastieen slojem papira. Drugi je razlog sto malo koji vrtlar mofo
odoljeti da ne posadi nesto u siroki granicni pojas, a onda
kosilica tuda ne maze kositi. Kad upotrijebite ovaj novi trik, ne
treba vam viSe samokontrola, nego samo mnogo papira.
Druga ideja o kojoj zelim govoriti sinula mi je prije
nekoliko godina. Pocela sam se pitati, a pitala sam to i Johna
Lorenza i jos neke upucene ljude, zasto se neko povrce i cvijeee
razmnozava samo, a neko ne. Je 1i to zbog toga sto se neko
sjemenje smrzne, a drugo je otpornije? Johnje rekao da nije
tako. Onda su nafa dva velika uma, radeCi zajedno, zakljucila
da veCi dio povrca ne ostaje u vrtu dovoljno dugo da bi pustio
sjeme. Kopar ce se razmnoziti sam, a tako i pedin naredne
godine. Tikvice ce niknuti poswda, najcesce gdje ih ne folite.
Pretpostavljam da su mnogi od nas vidjeli i samoniklu rajcicu,
makar je nema mnogo ako pravimo debelu stelju.

Zakljucila sam da se kupus, naprimjer, nerazmnofava sam

samo zato sto ga ne pustamo da se osjemeni, pa sam pomislila
da bi moglo biti zanimljivo pripomoCi Prirodi. Pisala sam J.
Harrisu & Co., obavijestila ga o svom projektu i naruCila 9
razlicitih vrsta sjemena, koje sam posijala u rujnu: slatku repu,
brokoli, rani kupus, mrkvU, kopar, korabu, salatu, rotkvu i
spinat.
Kako vidite, bila sam konzervativna nisam posijala grab,
109

kukuruz, tikyll - drugim rijecima, .nista sto zauzima mnogo

prostora i 0 cemu se treba. brinuti da prezivi bezbrojne
mrazove. Po mom grubom proracunu, povrce je trebalo poceti
klijati krajem ozujka iii pocetkom travnja, dovoljno rano da ga
stignem zastititi od smrzavanja.
Jednog jutra krajem veljace otisla .sam u povrtnjak s
prijateljem iskopati nekoliko mrkvi. Zaboravila sam reCi da
sam u vrt stavila metalni. okvir protiv hladnoee u koji sam
posijala sjeme. Ali nemojte steCi pogrefan dojam: okvir sam
o:Stavila otvoren, a upotrijebila sam ga samo radi toga da bih
mogla zastititi biljcice ako se iii kada se pojave. Dok smo
prolazili pokraj okvira, prijatelj me upitao: "Cemu ti to sluzi?"
Kako sam pocefa objafojavati, tako sam podigla jednu od
uskih dasaka koje sam stavila povrh gredica i zacudila se
ugledavsi masu biljcica'. Zavirila sam ispod svake daske. Spinat,
rotkva, salata, kupus i brokoli pojavili su se u kolicini vecoj no
ikad.
Pretpostavljam da sam ih posijala narocito gusto, nadajuCi
se dace bar poneka biljka prezivjeti.
.
Ali predugo sam ostavila dash~, pa su biljcice bile blijede
i povinute. Dodatna je nesretna okolnost bila da sam se u to
vrijeme okliznula na ledu i slomila rucni zglob, pa tijekom
prilicno ostrog ozujka nisam nista stavila povrh okvira iii se bilo
kako drukcije pobrinula protiv smrzavanja biljaka.
Moji susjedi i prijatelji bili :Su tako ljubazni nakon mag
pada da sam osjeeala kao svoju duznost da ne izlazim kako ne
bib jos i nogu slomila.
Prezivjelo je nesto malo spinata, a nek_e mrkve i repe
niknule su kasnije i dobro su uspjele. Nadam se da cu u jesen
ponoviti taj eksperirnent i da mi se ne ce dogoditi nista sto bi
me omelo u nadgledanju projekta.
TreCi moj trik maze vam pruziti zadovoljstvo, otmjenost
i, aka zelite, uzitak u nadmudrivanju svojih neprijatelja. VeCi.

Vrt b~z motike

dio proslog ljeta slusala sam od svojih posjetitelja tuzn~ price

o rakunima i/ili vjevericama i unistenom kukuruzu, .pa sam
razmisljala kako da zastitim vlastiti usjev od tih diverzatiata.
Dosta mi je ljudi reklo da zbog njih vise ne ce ~zgajati
kukuruz jer je to uzaludan trud.
U svojoj posljednjoj knjizi opisala sam tri razlicita lnacina
zastite kukuruza, ali su se sve metode na kraju pqkazale
neuspjesnima. Ili su te zivotinje pametnije od ostalih\ iii su
poput drugih Jjubitelja kukuruza - medu kojima sa~ i ja odlucne da ga se dokopaju po svaku cijenu.
. Oka vrta sam imala ogradu koja ga je stitila od zbceva i
svizaca, a toplo sam se nadala da ce mi pomoci i protiv o~snika
o kukuruzu. Medutim nije. Jedne sam zime rekla ne~olicini
vrtlara da namjeravam staviti u vrt kavez za kukuruz sa zicanim
krovom cca 6 x 9 metara i 2 metra visok. lJ jedan njegov dio
odlucila sam staviti grmove malina zbog ptica, jer m~kar ih
volim - kao svi mi - ipak ih malo vise volim kad ne je4u moj
urod.

Svaki vrtlar s kojima sam razgovarala imao je d~ukciju

ideju o tom kavezu, i to me izbezumljivalo. Napokon s~m sav
posao povjerila svom bratu Rexu - planiranje, naruqivanje
materijala, radnu sna,gu. On, njegov vrtlar i jos jedan ovjek
smijesali SU beton, postavili celicne sipke, upotrijebili zatezace
(sto je to?) i zavrfona konstrukcija uistinu je velicans~vena.
Ako bilo k:oji rakun sada iznade nacin da se dokopa ma i j~dnog
klipa mog kukuruza, iz postovanja prema njegovoj geniHinosti
.:. ne cu mu to zamjeriti.
Kavez nije jeftin - nekoliko stotina dolara - ali ga *1ozda
mozete naciniti sami i tako ustedjeti. Mislim da cete lse svi
sloziti da nitko ne odobrava nacin na koji drugi ljudi!: trofo
novae, pa kad me netko upita s ocitim kriticizmom: "Zfar ste
stvarno na to potrosili stotine do Iara?", odgovorim protupitanjem: "Biste Ii vi potrosili nekoliko stotina dolara za put u
Europu?" Odgovor je obicno potvrdan, a .fa onda kaze~: "E,

110

'

Ruth Stout

111

Ruth StJut

Vrt bez motike

pa ja ~e bib. Ali kavez mi vrijedi toliko koliko sam ga platila jer

sada tjiogu do kraja zivota uzgajati kukuruz ne morajuCi se
boriti za svaki klip. A; kako je tek ugodna pomisao da vise ne
m9ra~ mrziti rakune! Makar cu se ja njima sigurno gaditi... "
I

I'

PRIP~EMANJE

VRTA ZA ZIMSKI SAN

JMode SU jedino za sto se treba pobrinuti vrtlar ciji je vrt

pod steljom kad ga priprema za zimski pocinak. Ostalim
biljkm:ha
maze jednostavno reCi: "Laku noc." .
I
I

Z:,a one koji jos nisu prestali orati i poceli upotrebljavati

stelju, ja spremaju se ok,renuti novi list, jesen je najbolje doba.
Stavit~ u vrt sve mrtvo lisce i nabacajte po njemu stabljike
kukur-1.iza da ga vjetar ne otpuse. Zatim nabavite mnogo.sijena
- "pok:Varenog", dobrog ili slanog.

Qdlucite gdje cete sljedece godine staviti rajcice i prostrite

po tmh mjestu stabljike kukuruza, korijenje kupusa itd. (J a
rezemistabljike kukuruza na komade duge 30 cm da mogu lakSe
rukov*ti njima). Preko toga stavite debeli sloj sijena i kad dode
vrijem~ za sadnju rajcice - kod nas, u Connecticutu, to je krajem
svibnj4 ili pocetkom lipnja - vasa ce zemlja biti meka, vlazna i
bez ko;rova. Ne morate se bojati sjemenjakorova: kroz debelu
stelju I)ikad se ne ce probiti.

J agodama dajem lagani pokrov od sije.na nakc:m prvih

slabijih mrazova, dovoljan da zastiti pupoljke, ali ne takav da
omete biljke u njihovu rastu kad ponovo zatopli. Kad termometar pokaze 5 stupnjeva C, oko jagoda stavim stelju od 25
centimetara.
A sad jos o cvijecu. Krajem rujna nabacajte zemlju (ne
stelju) oko svojih rufa. Ja rabim nevjerojatno bogatu zemlju iz
povrtnjaka, nastalu od trunuce stelje. Vjerujem da je bolja: od
stajskog gnoja, i to je jedino gnojivo koje moji cvjetnjaci
dobivaju. 0 rufama penjacicama ne vodim nikakvu posebnu
brigu preko zime, i one se nikad ne tufo na tu moju prividnu
ravnodufoost. Divno mi cvjetaju.
Nikad ne rezem vrhove bozura prije zime. U proljece oni
umiru prirodnom smrcu. Tada ih ponekad treba odrezati. Od
njih i od mrtvog lisca pravim trajnu stelju oko bozura.
J ednako tako i oko tulipana~ Velika kolicina mrtvog lisea
lezi oko njih Citave zime, zajedno s mrtvim cinijama koje
spreeavaju da ga vjetar otpuse. I cvjetnjaCi za jednogodifoje
biljke idu na spavanje s debelim pokrivacem od lisea. Citav moj
vrt spava pod toplim pokrivaeem.
Prirodno, zar ne? Kako bi vama bilo da se nemate cime
pokriti u hladnoj zimskoj noCi?

Prekrijte sparoge s 20 centimetara rasutog sijena. V

prolje4e ce niknuti kroz stelju.

PROMJENE ZA SLJEDECU GODINU

'

Na ostatak vrta trebate staviti laganiju stelju jer cete u

proljeqe , umjesto oranja samo razgrnuti sijeno i saditi. Tesku
stelju mozete staviti kad sjeme proklija.
!

To vrijedi i za kukuruz. Redove mozete oznaciti vec u

jesen t~ko da ~a svakom kraju ostavite po jedan evrsto usadeni
batrlja~ da viri iz tla 2,5 cm. Ako su visi, mogli bi se slomiti. U
proljeqe samo odgrnete stelju i sijete.
112

Vrt imam vec 35 godina. Ne bi li se moglo pretpostaviti da

nakon tolikog iskustva vifo nemam sto nauciti? E, nije tako.
Naprimjer, jednog se proljeea moj spanjolski luk smrznuo noc
ili dvije posto sam ga zasadila. Luku se tone bi smjelo dogoditi,
ali nakon obeshrabrujuCih iskustava s graskom, kupusom i
slatkim graskom, koje sam izgubila zbog mraza, nauCila sam
ignorirati propise koji govore sto biljke smiju a sto ne. Ali

113

Ruth Stout

nekako se dogodilo da nisam ni pomislila da bi luk mogao biti

u opasnosti. Tu gresku vise ne cu ponoviti.
Katalozi jos nisu stigli, ali vec imam nekolik:o ideja za svoj
vrtsljedece godine. Prvo: nema vi$e rutabaga. Iz nekog razloga
ne zeli suradivati sa mnom. '

Drugo: makar SU klipovi kukuruza Illini Chief sitni i

trebalo bi ga sijati 180 metara daleko od drugih sorti, sto ja ne
mogu, ipak cu posijati red iii dva jer je nevjerojatno sladak.
Trece: staviti cu vise trajnog spinata i kineskog kupusa
nego prosle sezone. lzvrsno podnose mraz, a volimo ih i sirove
i kuhane.
Cetvrto: sigurno cu posijati paketic sjemena nave
hibridne mrkve 318 Pioneer, sto je za jednog posjeta Chaley
Wilson iz Joseph Harris Co. dao Rexu i menL
Peto: proslog sam ljeta odlucila uzgojiti manje graska.
Makar smo ga jeli skoro svakog dana, smrznula sam vise nego
sto sam mislila da cemo uspjeti potrositi. Gre8ka: poeetkom
prosinca vec smo pojeli vise od polovice zalihe, dakle opet cu
posijati 4 gredice od 9 metara. Sortu Lincoln, naravno.
Sesto: posadit cu vise zutih rajcica. Skora sti jednako
slatke kao i ruzicaste, a sorta Ponderosa tako je hirovita da bi
se samo okorjeli kockar usudio staviti citav ulog na njih.
Sedmo: nadam se da cu uciniti nesto o cemu razmisljam
vec nekoliko godina. N aruCit cu paketic sparoginog sjemena,
. izabrati mjesto negdje na livadi i prosuti sjeme po travi. To
folim pokufati jer najbolje i najvece sparoge nalazim na takvim
mjestima - samonikle, naravno. Uz sve te pripreme treba i
posebni tretman koji bi ta biljka trebala dobivati. Bilo bi
zanimljivo kad bi jednog dana strucnjaci zakljucili da je najbolji
nacin uzgoja sparoga taj da se sjeme jednostavno razbaca po
travi.

114

rt

U~l.

illUllKt:

CUVATE LI SJEME? PRIPAZITE!

I

Citala sam clanak "Kako se uzgaja sjeme povrca i c\rijefa",

I
kojije napisao Charles B. Wilson iz J. Harris Co. u Roch~steru,
N.Y. Bio mi je fascinantan jer, kako naslov kafo, rij~c je o
uzgoju sjemena. N adam se dace vam citati koje vam nuqim biti
od pomoci, narocito ako biste voljeli sacuvati sjeme; svojih
.
biljaka, sto ja nik:ad ne cinim.
Ponajprije g. Wilson spominje grab, salatu i ~pinat.
Njihovo je sjeme lako sacuvati i upotrijebiti u sljedecoj ~ezoni.
Zatim skrece paznju na kupus, slatku repu, mrk:vili, celer
i repu, objafojavajuCi zasto ne vidamo to povrce osjem~njeno.
To je stoga sto SU to dvogodifoje biljke. To jest "prve SU godine
usmjerene na vegetativni rast, preko zime pohranjuju se u
skladiste i tek kad se narednog proljeea stave u! polje,
procvjetaju i osjemene se. "G. Wilson kafo da kupus! stvara
masu malih cvjetova koji "ako sve ide kako treba", prqizvode
sjeme koje se moze sijati.

'

Kaze i to da sacuvati sjeme spinata i salate, nije ta\m lako

kao sto se cini. "Pod odredenim uvjetima te se biljk~ mogu
osjemeniti preko noCi, ali, nafalost, kad se to dogodi, sjemenju
moze nedostajati vitalnosti, iii je moguee da je pro~ukcija
osjemenjenih stabljika tako ogranicena ili neregularn~ da to
.znatno otefava fotvu. Dodaje da je povoljno vrijeme lnuzno.
Ustvari, "prinosi koji iznose manje od 10% od ocekivanih
nisu
I
neuobicajeni ako imate neprilika s vremenom."
.

Zatim nastavlja o tom kako proizvodac sjemena mbra biti

pazljiv glede udaljenosti izmedu polja. Neke sorte mogu preskociti razmake vece od kilometar i pol.

To znaci da onaj tko zeli odjednom uzgojiti vise vrsta tikvi,

mora pazljivo planirati. Kad sam to procitala, post~la sam
pomalo nervozna zbog dviju vrsta tikvi koje najvise :Volim Buttercup i Blue Hubbard - koje u mom vrtu rastu jedn~ preko
115

1'\.ULD L:ILU' U[
1

druge. IAli sljedeCi mi je odlomak donio olakSanje jer tamo pise:

I

"Makar se krifanja izmectu nekih sorti jav1jaju tako cesto,

kucni ~e vrtlari ne moraju brinuti zbog toga, jer se efekti.
un_akrs~og oprasivanja ne pokazuju u prvo] sezoni. Samo ako
vrtlar quva svoje sjeme za sjetvu, iduce godine rezultati krifanja
postajl.l vidljivi. (Kao sto sam vec rekla, ja ne cuvam sjeme.)
i

..

U nastavku govori da se, unatoc vjerovanju mnogih, krastavci ne ce krifati s fobenicama, tiiti ce se jedno od toga krifati
s tikvarha iii bundevama. Dvije razlicite sorte rajCica takoder se
rijetko i krifaju.

R~Ci cu nesto o svom iskustvu s kukuruzom. Zapravo se

nije ra~ilo o problemu krifanja sorti, nego o pokufaju da se
jedna sorta uzgoji previse blizu druge. u katalogu tvrtke
Farme( Seed & Nursery Co. iz Faribaulta, Minn. - o kojoj inace
imam wsoko misljenje i od koje nabavljam sjeme soje,jer ga J.
Harris
prodaje - jednom sam pronasla kukuruz Illini Chief,
o kojetjl su napisali, s puno entuzijazma, da je mnogo sladi od
bilo koje druge sorte. Zato sam narucila paket sjemena. Bilo je
tako kako
su rekli - prva dva klipa koja sam ubrala bila su
I
nevjerqjatno slatka. Ali je ostatak uroda propao. Klipovi su bili
sicufoi ~ gotovo bezukusni. No nastavila sam se nadati i naredne
2 - 3 s~zone stavljala sam po nekoliko komada Illini Chief
kukuruza na kraj svakog reda s drugim sortama. U to vrijeme
posjeti~ me gospodin Wilson, pa sam mu iznijela svoja iskustva
s Illini ~hiefom. Rekao mi je da, zelimo Ii postiCi dobre rezultate, ta! .sorta mora biti daleko od ostalih. Inace nazaduje.
Koliko !daleko? Kompanija za prodaju sjymena sada kaze:
"Najmahje 180 metara od bilo kojeg drugog.kukuruza."

pe

Ta;)co sam sa faljenjem ~dustala od Illini Chiefa jer nisam

u stanN naciniti novi vrt na drugom kaju livade samo zbog
izuzetnp slatkog kukuruza. Osim toga, tamo bih morala
sagradi~i jos jedan kavez poput ovog koji su mi nacinili moj brat
i Harold Salmon, jer mogu zamisliti sto bi rakuni ucinili s tako
slatkim kukuruzom!

116

Drug a polovica clanka g. Wilson a. posvecena je

hibridizaciji. Nakon pazljivog citanja mislim da mi je nap.okon
jasno sto se zbiva. On kaze da je "bibrid krifanac" prve
generacije izmedu dviju srodnih sorti. Rezultat je vitalnija
biljka koja proizvodi vece i ujt:!dnacenije plodove i daje veci
prinos."

. Zatim kaze da jedna od biljki koje se krifaju mora biti

muska, a druga zenska, pa uzgajivac mora pripaziti na lo da
:Zenska biljka bude oprasena peludom samo druge sorte. A da
bi stvar bila jos slozenija, mnoge biljke, naprimjer rajcice,
kombiniraju muske i zenske dijelove u jednom cvijetu. Ostale,
poput kukuruza i krastavaca, imaju odvojene muske i fonske
dijelove, ali se i jedni i drugi pojavljuju na istoj biljci.

Na. kukuruzu je metlica muski dio, a brkovi SU zenski.

Redovi svake vrste rastu u blokovima i cim se brkovi pojave
na zenskim biljkama, ljudi moraju nekoliko puta odlaziti u polje
i uklanjati ih. Inace ce sjeme biti prirodno, a ne hibridno. Sve
u syemu, zvuci kao veliki posao.
Neke vrste cvijeca takoder sadde muske i fonske dijelove
u jednom cvijetu i g. Wilson kaze: "Da bi se sprijecila
samooplodnja, muski dijelovi moraju biti uklonjeni, sto je
delikatan zadatak ako promjer c".ijeta nije veCi od pola centimetra. Pelud se uzima s muske biljke i stavlja na cvijet koji je
sada potpuno :lenski. Na petunijama se to izvodi pomocu malog
kista od. devine dlake iii Cistaca za lule. To objafojava zasto je
gram sjemena hibridnih petunijaskuplji cak iod grama platille."
Na Harris Seed Farm radnici provode mjesece iduCi od cvijeta
do cvijeta, oplodujuCi ih unakrsno Cim se otvore. I ta
djelomicna informacija pomogla mi je da shvatim da bih, da
nisam vec prestala sijati sjeme petunija svake godine, to ucinila
sada, jer makar moj cvjetnjak, koji se razmnofava sam, mozda
i nije .tako atraktivan kao onaj s hibridnim sortama, nitko od
nas ne mora ulagati toliki tiud u proizvodnju cvijeea.
Vracam se na uvodni odlomak clanka g. Wilsona, gdje
117

Vrt pez motike

pise: "Dok razgledavate sjeme u prodavaonici, prirodno je da

ne cete previse misliti o tome kako jeono proizvedeno. N ajzad,
to i nije neka mudrost. Ako ilzgojite gredicu graha i pustite da .
se mahune osuse na viticama, pa poberete sjeJ)le, imate velike
8anse da sljedece godine dobijete prilicno dobar urod."
'

CT.Wilson ne spominje da kupovanje sjemena u trgovini

moze biti pomalo riskantno. Prilicno sam, naime, sigurna makar nemam za to dokaza - da sjenienare cuvaju preostalo
sjeme i prodaju ga iduce sezone, pa se mofo dogoditi da 0110
ne proklija.
.
Prije nekoliko godina odlucila sam uzgojiti jednu vrstu
dinje, koju bas tada, po prvi put, nisam nasla na popisu u
Harrisovom katalogu. Pisala sam tvrtki i pitala ib jesu Ii pres tali
prodavati tu sortu. Odgovorili su mi da nisu, ali im se prethodne
sezone dogodio neuspjeh s urodom. Poslali su mi paket tog
sjemena, ali mi nisu dopustili da platim jer sjeme nije bilo svjefo
i nova. u skladu s okolnostima primila sam paket i zahvalila.
(Kad pisem i govorim o vrtlarstvu, uvijek nagla8avam cinjenicu
da sve sjemenje koje dobivam od Josepha Harrisa plaeam, jer
ne bib htjela da itko stekne dojam da mi ta tvrtka na bilo koji
nacin plaea zbog moje navike da cesto spominjem njihovu
pouzdanost. G. Wilsonjednom mije poklonio sjeme nove sorte
tikve, upozorivsi me da je to njegov osobni poklon, a ne dar
tvrtke.)
No, skrenula sam s teme njegovdg clanka, koji zavtsava
ovim rijecima: "U nastojanju da snize visoku cijenu rucne
oplodnje, uzgajivaci su postigli neke uspjebe, makar se veCi dio
unakrsne oplodnje jos uvijek mora uciniti rucno ... Na pocetku
stoljeca skoro sve sjeme naseg cvijeea proizvodilo se u Europi,
a zanimljivo je da je prva vaznija americka sjemenara bila
smjestena ovdje, u Monroe County (N.Y.), oko 1900.godine. To je bila jedna od tvtki James Vick Seed Co., ciji SU veci dio u
meduvremenu progutala predgrada. Ali jedna od tih tvrtki sada
pripada Harris Seed Co. i jos uvijek proizvodi sjeme povrca i
cvijeca."

G. Wilson rekao mi je da se mnogi ljudi protive b~bridima

jer osjecaju da oni nisu "prirodni", ane razumiju da sv~sto raste
ima hibride u svojim genima, koji su rezultat pr~rodnog
kriZarija. Rekao je: "Zabavno je voditi posjetitelje. l/okolo i
traziti od njib da prepoznaju neke biljke. Kad im kaz~te da je
atraktivni grm koji gledaju zapravo kupus, tesko imj je u to
povjerovati. N aravno dace svatko lako primijetiti divlj~ mrkvu
(DaUCUS Carota) - samo StO na kraju ispadne da je !to lisce
mrkve!"

DOCEKAJTE PRVI MRAZ - HLADNOKRvNO

Vjerujem da je vecina vrtlara vise-manje nervozqa kad u
jesen zaprijeti prvi mraz. "Djed" se nije pojavljivao ovdj~ sve do
prosle noCi - mjesec dana kasnije no ikad u cetrdeset i jednoj
godini mag bavljenja vrtlarstvom - a kad sam ovog jut~a otisla
u vrt, nasla sam dvadeset razloga.za bezbriznost. Tko u to doba
godine jos ima toliko povrea koje jos raste, sigurno SG maze
strpiti do iduce sezone da. uziva u povrcu kojemu bi ~e sada
moglo dogoditi da ne uspije. Osim toga, moj je zamrzi~ac pun
svega i svacega.)
,
Vitice mojib rajcica smrznule su se, ali su plodov~ ug]avnom zreli, cvrsti i dobri kao i uvijek. Imam
ih previse, alij~
tesko
.
I
naCi nekoga tko ne uzgaja svoje vlastite iii mu ib il~tko ne
nabavlja. Krumpira imamo dovoljno za citavu zirnu i inije se
. smrznuojer je ispod sijena, ali sada cu ga unijeti u kucu. !Jedino
sam paprike sinoc prekrila pokrivacem, i sad su dobro. :Vise ih
volim kad pocrvene i mislim da su onda branjivije, pa ih volim
ostaviti neubrane do tada. Nesto crvenib vec sam ubrala.
Obicno posijem na vrijeme i grmoliki i visoki grab, ~Ii sam
ovaj drugi ove godina stavila tako kasno da sam mislila k!ako ne
ce sazoriti i gotovo sam zaboravila na njega. Nakon 11mraza
I
bacila sam pogled i vidjela da su se vitice smrznule, ali jf1 zrnje,
I

118

'

119

Vrt.bez motike

Ruth Stol\t

visoko kore na.ogradi, bilo u redu, pa sam ga pobrala. Dva reda

kukuru~a jo~ uvijek imaju dobre klipove, a novozelandski
spinat ilsalata maslenka dobro se drfo.
I

_ Pr~je neko~iko tjedana jedan moj prijatdj, vrlo uspjdan

vrtlar, tipitao me jedem li maslacke sada jer, kao sto je poznato,
mladi s~da nicu _u mnogim dvoristima. Dosad se nisam na njih
jer imamo toliko raznovrsnog
povrea, ali bas sam
obaziraila
I

maloprije spazila nekoliko velikih u dvoristu, kojima, mislim,

ne cu uioCi odoljeti.

U~gajate li lisnati kelj? Proslog ljeta sadila sam ga triput,

u razm~ku od nekoliko tjedana, jer sam mislila da je bolji dok
je mladl,I ali sad mi se cini da nije tako. Ne vi dim nikakvli razliku,
a kako ldobro podnose mraz, i njega imamo previse. (Ali, na
srecu, ~olirrio ga jesti.)
.
.
I

M~j luk ne bi mogao biti bolji. Imam ga dovoljno za

kuhanj~ tijekom Citave zime, i uz to dva busena slatkog span-

jolskogjluka, koji je u sendvicu izvrstan sirov. Osim toga, u vrtu

imam IT/-nogo Iuka multi.plying, koji mofomo ubirati sve dok se
zemlja *e smrzne, a onda opet u proljece, kad se otopi. Posadite
koji. ~o postoji nesto sto vas nikad ne ce iznevjeriti, onda je
to luk f1ultiplying.
V 4ni jos uvijek i~am ndto korabe, ali ona ce se smrznuti
prije sv~h drugih clanova porodice kupusa. Brokoli ce izdrfati
jos nek6 vrijeme, a tu je i nekoliko dobrih glavica crvene i bijele
cvjetac, koje se takoder ne ce smrznuti dosta dugo, a ne ce
postati/ ni prestare po vremenu kakvo bcekujemo iducih
nekoliklo tjedana. Uzgajate Ii crvenu cvjetacu? Vrlo je dobra i
cini se ~a je pouzdanija od bijele.
\
I

Kitlj pupear izvrsno uspijeva i mozemo cekati sve do konca

studenqg- mozda cak i do Boziea- da ga uberemo. Usput, evo
necega lsto o toj biljci mozda niste znali. J.Harris kafo u svom
katalog: "Sredinom listopada iscupajte vrske koje rastu na
vrhu bilnke. Tada ce se izdanci koji rastu iz gornjeg dijela poceti
brze.. ra.pijati i bit ce veci." (To radim vec nekoliko godina i
120

uistinu je tako.)
Celer ne uzgajam, ali nekako nam se cirri da ga kineski
kupus nadmafoje. Kupus se obvezno mora rijediti da bi dobro
uspijevao, ali je to zadovoljstvo jer sve male biljke koje
pocupamo skuhamo iii napravimo na salatu. Zreli kineski
kupus ima veliku cvrstu jezgru i izvrstan je kad se jede sirov.
Sadim i rani i kasni kupus. Kasni odlicno podnosi mraz.
Sadnice rane sorte 40 godina kupovala sam od jednog covjeka
iz Bethel a. On je otifao u mirovin u, a sadnice koje sam nabavila
drugdje nisu bile dobre, pa sam proslog proljeea odlucila uzgojiti rani kupus iz sjemena. Izabrala sani sortu Market Topper
. jer Harrisov katalog kaze da ta vrsta cvrsto stoji i ne siri
pretjerano listove.
Sjeme sam stavila u klijaliste 26. veljace, a sadnice koje su
se razvile posadila sam u vrt 13. travnja. I jos je jednoin Harris
bio U pravu: glave SU stajale skoro citavo ljeto i nisu Se
rastvorile. Ali vrhunac je bio ovog ljeta. Kad sam ubrala jednu
glavu, iz nekog razloga iii bez nekog razloga nisam iscupala
korijen. Jedna za drugom oblikovale su se nave glavice u
sredistu stare biljke, i sad sjede tamo - cvrste i izazovne. Na
jednoj biljci ima sest takvih malih glava, sto vas mozda ne cudi,
ali za mene je to bila novost. Moji pastrnjaci izgledaju izvrsno,
ali strpit cemo se do ozujka ili travnja jer imamo mnogo drugog
povrca. Pedin u vrtu biti ce jestiv tijekorn rujna i listopada, a
onda cu unijeti u kucu dva puna lonca, koji su trenutno u
rupama u zemlji, a biljke u njimaredovno zalijevam. A kopar,
koji jederno sirov skoro svaki dan, ove sezone izvrsno je uspio
i jos uvijek napreduje.
Cetiri vrste povrca mogu donositi iz vrta citave zirne (osim
aka me zatrpa snijeg!): kelj, koji, kako vam je poznato, ima bolji
okus kad pretrpi mraz, a ostale su tri vrste korjenaste -mrkva,
slatka repa i obicna repa. Po njirna sam stavila bale sijena. Kad
odmaknern sijeno i pokupim ndto od tog povrca, nikad ne
zaboravim staviti sijeno natrag, a ni vi nemojte "zaboraviti sjetiti
se" ako se bavite tom metodorn. N aravno, i taj urod mozete
121

Ruth Stout

staviti u zamrz.ivac aka vam se ne dopa.da pomisao o izla:lenju

u vrt po hladnom vremenu. Ja to, ionako, cinim svakodnevno
. kad bacam smece.
.
. Slatku repu i mrkvu ne rijedim na uobi~ajeni nacin, nego
berem one vrlo mlade, velicine zalogaja, i tako se gredica
prorjeduje. Sta se tice repe, koja bi is to trebala biti razmaknuta
8-10 cm, ni nju ne prorjedujem, a bas bih voljela da vidite kako
izgleda: golemi primjerci koji se naslanjaju jedan na drugi.
(Necu vam reCi koliki su. Misllli biste da vas varam.)
Jos samo rijec o mrazu i cvijecu. Portulak u mom dvoristu,
kao ni petunije, cosmos, Phlox diumondi, krizanteme i sporisi
nisu se sinoc smrzli, a i sad vjerojatno pokazuju dugi nos Iosem
vremenu.

Vrtl:lez motike

6. Poglavlje

Varijacije na slistav cjelogodisnJie

stelje
RICHARD V. CLEMENCE

JEDANAEST NACINA DA UCINITE STELJQ

UCINKOVITOM
i

1. SJETVA. Slatki kukuruz, kako sam otkrio, tj10fo se

uzgojiti tako da se sjeme jednostavno utakne u zem~u kroz
stelju od sijena. Nit kojom cete oznaciti redove ola~at ce i
ubrzati taj posao, a prinosi su obicno natprosjecni.
:
I

2. BILJNI OTPACI. Iskufao sam mnoge nacine upotrebe

stabljika kukuruza, od pravljenja komposta do usitnj~vanja i
razbacivanja, i napokon sam pronasao gotovo idealnu !shemu.
Odmah nakon berbe sravnim stabljike sa zemljom taki:o da ih
savinem i stanem na njih. Zatim siavnjenu masu prkrijem
sijenom. u proljece se bilo koja biljka maze posaditi ~oz tu
stelju uz pomoc motike. Ako se po vrhu stavi malo k011nposta,
ilovaee iii treseta, cak i malo sjemenje maze uspjeti, a k9rijenje
ce se lako probiti do trunuce mase koja je ispod. Rez4ltati ce
oduseviti svakoga tko dotad nije iskufao tu metodu, a rad je
sveden takoreCi na nulu. Moram dodati da nikad nisain imao
problema s bufaCima_kukuruza makar, naravno, ne Moristim
nikakve sprejeve i praske.
3 . JESENSKO CISCENJE. Maje godisnje pospr~manje
vrta sastoji se od toga da sve ostavim tamo gdje jest i pr~krijem
122

123

Richard v.!ctemence

ostatke bilja
sijenom. Vifo volim da je taj pokrov tanji. Ako je
I
stelja duboka samo 10 - 12 centimetara, do proljeca ce biti
skoro p~ravnata sa zemljom i sjeme se mofo stavljati kroz nju
bez SJdghanja. To ne samo da smanjuje rad, riego i omogucuje
da redo~ budu mnogo blizejedan drugome, tj. da se viSe biljaka
stavi na ~anji pro_stor.

Ra~mjestaj redova uglavnom ovisi o uvjerenju vrtla~a. Za

veCinu u~jeva razmak koji ostavljam izmedu redova nije veCi od
razmak~ izmedu biljaka u jednom redu. Slatki kukuruz cije SU
stabljikd u svim smjerovima odmaknute 15 centimetara jedna
od drug~ uspijevat ce jednako dobro kao i onaj koji je stavljen
u redov~ razmaknute 1 metar. Tri reda Iuka zauzimaju prostor
sirok sv~ga 30 cm, a to vrijedi i za ostalo bilje. Uski putiCi
izmedu h-edica razliCitih vrsta povrea omoguCit ce vam pristup.
I

4. fLIJEVLJENJE. Sijeno je izvrsni nadomjestak za

. rijedenj i plijevljenje. Umjesto da cupam nepofoljne biljke,
cime bihluznemirio korijenje ostalih, savijam korov i prekrivam
ga sijenqm.

5. GKOP AVANJE. Veci dio novog tla nekoliko ce centimetaraj stelje, stavljene u jesen, uciniti pogodnim za sjetvu
bilo koj~g bilja nagodinu, bez uznemiravanja tla. Uz sustav
Stout, kppanje, oranje i kultiviranje nepotrebno je i mofo
donijeti jvise stete nego koristi. I najtvrde tlo do proljeca ee
omekSat,i pod teskim.pokrovom sijena stavljenim u ljeto, a onda
Se Sjetva: maze obaviti bez ikakvih drugih priprema.
6. PRESABIVANJE. J agode, rajcice i druge biljke nevjerojatn9 je lako usadivati kroz tanku stelju od sijena. Treba
vam nit ~ojom cete obiljeziti redove, kofara iii kutija za biljke,
pa mozete krenuti zabadajuci motiku u zemlju i praveci duboke
usjeke. Ukopajte biljku u usjek, zatapkajte zemlju oko nje i
mozete qalje. Ja mogu tako posaditi 100 sadnicajagoda za pola
sata, bez1velike zurbe. A ti.spijevaju izvrsno.
7. l!ZGOJ KRUMPIRA. Visoki prinosi najkvalitetnijeg

krumpir~ mogu se postici tako da se sjeme - najbolji su sitni

124

Vrt bez motike

cijeli krumpiri - sfavi povrh ostataka proslogodifoje st~lje. Ja

pravim dvostruke redove, razmaknute 35 centimetara, ajednak
je razmak i izmedu sjemenja u redu. Tone cinim samo zbog
veceg uroda, nego i zato da bisepovremeno moglo provjeravati
stanje cime s obiju strana i otkriti poneka zlatica ilijajake koje
SU bozje ovcice propustile pojesti. Posto sam UZ pomoc niti
polozio sjeme u ravne redove, prekrivam ih s 15 - 20 centimetara sijena i narednih nekoliko tjedana nista vise ne cinim.
Posto cvijece otpadne, polako poCinjem odmicati sijeno da
vidim kako stvari napreduju, Krumpirici promjera 2,5 - 5 centimetara mogu se skinuti s peteljki a da to ne uznemiri
roditeljsku biljku, a onda se sijeno maze vratiti. 0 okusu tih
krumpiriea ne treba govoriti nijednom cita:telju ave knjige.
Prinos u kilogramima reduciran je, ali je zadovoljstvo zbog
okusa proporcionalno uvecano. Sorta Irish Cobblers najbolja
je na taj naCin, ali i bilo koja druga sorta, s mnogo maslaca i
domaceg per5ina, prava je gozba.
8. KISELOST I LUZNATOST. Ako se koristite steljom
od sijena kontinuirano tijekom vise godina, mo:Zete prakticki
zaboraviti sve probleme glede kiselog ili luznatog tla, a tako i
prskanje, zaprasivanje, upotrebu kemijskih gnojiva i tvari za
"poboljfavanje kvalitete tla". Ja uzgajam sve, od slatke repe do
kupina, po Stout sustavu i ne obracam paznju na kiselost ili
luznatost. Iskustvo mi govori da temeljne organske tvari
djelujll kao uCinkoviti stitovi, koji pomazu u neutralizaciji
ekstremnih pH vrijednosti u bilo kojem tlu.

9. TEMPERATURA TLA. U nekim casopisima

pronasao sam razne diskusije o sustavu Stout i o prividnim
teskoeama da se njegovom primjenom postignu zadovolj avajuci rezultati. Vjerujem da je sva neprilika u
nerazumijevanju metode. Gomilanje teske stelje od sijena na
hladno i vlazno tlo u rano proljece nije dobar naciil da se pocne
s tim sustavom. Ako tlo nije pjeskovito ili bogato humusom,
sijeno ce dati slabe trenutne rezultate. Kad se stavlja prvi put,
ono ne Cini za tlo pis ta vise nego da ga izolira nekolio mjeseci,
pa ako se pocne u proljece, sjeme mora dobro isklijati prije
125

Vrtpez mot_ike

Richard V. Clemence

nego se stavi_s.telja. Da bi se pospjesilo klijanje i.sprijecilo

ispiranje sjemena, nema niceg boljeg od vrlo tankog sloja
treseta posutog po gredicama. Taj lagani pokrivac takoder i
oznacava gredice, pa se sijeno moze prostrijeti po pravim
mjestima.Ako se tako upotrijebi treset, steljase mofo stavljati
izmedu redova u bilo koje vrijeme nakon sjetve.
10. GRANICE VRTA Obieavam drfati nekollko bala
sijena, koje su vi8ak, duz sfranica vrta. U roku 1. - 2 godine one
se pretvore U humus, prepun gfista koje SU usle odozdo. U
meduvremenu sprecavaju travu da ne ude u vrt.
11. ROTACIJE. Mazda ce vam biti zanimljivmoj dodatak
Stout o rotaciji jagoda, kukuruza i krumpira. Te tri
biljke predstavljaju narociti problem jer obicno zahtijevaju
vrlo mnogo prostora. Za malog vrtlara najcesce ne dolazi u
obzir uzgoj svih triju, pa sam rjesavanju tog problema posvetio
godine eksperimentiranja. Odgovor do kojeg sam dofao
zadovoljava, ali vjerojatno su moguca i daljnja poboljsanja.
su~tavu

BuduCi da je to metoda rotacije, mozemo krenuti iz bilo

koje tocke, pa pocnimo s jagodama. Jagode sam jeo
pripremljene na sve mile nacine, a smatram da su najsavrsenije
kad se uberu potpuno zrele, kad sunce isusi iz njih svu suvifou
vlagu, i kad se pojedu dok su jos tople, ali potopljene u jako
rashladeno vrhnje. Ako jos niste kusali tako pripremljene organski uzgojenejagode, vjerojatno se pitate jesu Ii one vrijedne
tolikog vremena i truda.
A sad o rotaciji. Svake godine pravim novi zasad, za koji
kupujem 100 sadnica zasticenih od virusa. Stavljam ih u cetiri
reda razmaknuta 30 centimetara, a toliki je i razmak medu .
biljkama. Sadnice ukopavam kroz tanku stelju koja je ostala od
prosle sezone, a dodatno sijeno stavljam kad pocnu rasti i kad
treba suzbiti korov. BuduCi da zelim dobre rezultate, ne samo
s jagodama, nego i s kukuruzom koji slijedi, na zasad stavljam
40 kilograma bovunga * i 20 kilograma kostanog brafoa cim se
biljke dobro prime.
-

* preparat na biljnoj osnovi

126

Prve godine odstranjujerri sve izdanke, stb zvuci khaveliki

posao, a zapravo mi uzima oko 10 minuta tjedno. . '

setnja duz granica zasada, sa skarama za tra~ u- ruci,

rijesit _ce vas izdanaka u roku ne vecem od onog koj~ bi vam
trebao za obicriu inspekciju.

'
I

lduceg proljeea, sto ranije, prije nego sto se jagodp sasvim .

razlistaju medu redove i duz stranica, sijem sjeme siatkog
kukuruza. Nit mi pomaze da ih poravnam, a sjemenk~ uticem
u tlo prstima, nablizu, uzimajuci u obzir nacin na koj~ se razvijaju jagode. U lipnju, kad su jagode spremne zal berbu,
kukuruz bi morao biti visok 10 - 20 centimetara, tak~ da ne
ometa berbujagoda. Treba izabrati ranuisnaznusortu.INajvise
sam srece imao sa sortama Northern Star i Golden Be~uty, ali
i druge bi mogle biti jednako dobre. Iz pet redova od po 25
stabljika kukuruza ocekujem najmanje 180 dobrih ~ipova.
Dosad se jos nisam razocarao. Dok kukuruz raste, o njemu se
uopee ne treba brin uti. J agode zive i nakon berbe i njihtjvo lisce
daje sjenku korijenju kukuruza, au rastu mu pomazu i povung
i kostano brafoo koje je prije stavljeno.
!

. N akon berbe kiikuruza stabljike se jednostrano o~ore na

tlo preko prezivjelih jagoda i prekriju s nekoliko cent~metara
sijena. U proljece se povrh onog sto je od svega toga osdlo stavi
krumpir i prekrije teskim pokrovom od sijena. I opet vis;e nema
nikakvog drugog posla nego da se krumpir ubere kad zatreba.
Prema skoli kemijske poljoprivrede,. sve bi trebalo Vrlrjeti od
kukaca i uzrocnika bcilesti, ali ima ihjedva toliko da bis~ moglo
naslutiti sto bi to trebalo unistiti moj urod. Krumpirl berem
golim rukama jer volim dirati zivu zemlju i otkrivati goiolj za
gomoljem.

Nakon berbe u tom prostoru ostaju savrseni ufjeti za

sljedecu kulturu. Tio jedva primjetno prekrijem sij~nom i
cekam da stignu sadnice jagoda.
Uvjeren sam da sustav Stout ima veliki potencijaI,lbarem
za kucne vrtlare, i da se Iako moze prilagoditi svakoj pdsebnoj
127

Richard V ~ Clemence

situacijij Topl9 se nadam dace ove biljeske ohrabriti i druge da

iskufaju; varijacije tog sustava.
i

UCINiTE SVOJ VRT ISPLATIVIM

I

U <jldredenom smislu, svaki se orgari.ski vrt vise nego isplati

jer se ulpzeni novae visestrukovraea u vidu izvrsne hrane koju
proizvol:li, a da i ne govorimo o zadovoljstvu koje pru:la aktivno
bavljenjie vrtlarstvom. No osim toga, na mnogim lokalitetima
moguc~ je postiCi da vrt bude i novcano isplativ.
I

NaJ takvim mjestima moze se besplatno uzivati u prednostiin~ bJvijenja vrtlarstvom. Drugim rijecima, mo.Zete biti
placeni ka posao koji biste i sami rado platili. Sve sto vam treba
jest nektoliko
bliskih susjeda i malo viSe prostoni
nego sto bi
I
.
vam trepalo da uzgajate samo za sebe. Vasi susjedi vjerojatno
kupuju i povrce, pa nema razloga da ga ne kupuju od vas,
pogotoyo stoga sto im vi mozete ponuditi svjezinu i kvalitetu
kakvu ~rugdje ne mogu naCi.
Rdzultat testova koje sam proveo u razdoblju od nekoliko
godina jest zakljueak da postoje dva osnovna nacina stjecanja
novca if bavljenju kucnim vrtlarstvom i da bi vrtlar trebao
odluCiti koji je od tih naCina u skladu s njegovim okolnostima.
I

Ut4ratko, prvi nacin sastoji se u svodenju rada na minimum

i koncehtraciji na jedan urod visoke vrijednosti. Drugi nacin
ukljucJje metode proizvodnje i prodaje koje traze vifo
vremen~ i truda. Taj je nacin prikladan za vrtlare u mirovini,
koji nal~ze uzitak u dodatnim aktivnostima. Razmotrit cemo
te alter~ative detaljnije.
vrhar koji ima stalan posao i moze se baviti vrtom samo
navecerj i preko vikenda;ucinit ce svoj vrt isplativim ako uzgaja
specijalbu kulturu. Jedina je prava poteskoca izbor prave kulture i s!av vas uspjeh ovisi gotovo iskljucivo 0 tom izboru.
Pogled~jmo kakav bi to proizvod trebao b1ti.
128

Vrt bez- motike

1. Morao bi se dopadati svakome da ga- mofote prodati

bez posebnog napora. Vase omiljeno povrce mozda ri~ee naiCi
na takav odaziv.

2. Morao bi biti lagan za uzgoj, uz minimum vremena i

rada. Bilje koje zahtijeva plijevljenje i prorjedivanje iii nekakvu
drugu vrstu posebne paznje nepodesno je.
3. Berba bi morala biti jednako lagana. Grafak, grah i
slicno bilje ne zadovoljavaju taj uvjet. Jagode, maline i kupine
nisu mnogo bolje.
4. Mora imati visoku vrijednost u odnosu na prostor koji
zauzima. Rotkve, krastavci, tikve, mrkve, slatke repe i slicno
bilje ne dolazi u obzir.
5. Citav urod morao bi biti spreman za prodaju u kratkom
roku. Kako vam je vrijeme ograniceno, Zelite nesto StO se IDOZe
prodati u nekoliko veceri iii preko vikenda.
6. Kvaliteta proizvoda mora ovisiti ponajvise o njegovoj
svjezini da bi vasi potencijalni kupci shvatili.da nista tako dobro
ne mogu kupiti drugdje.
7. Va8a specijalnost ne smije biti nesto sto uzgaja svaki
susjed koji raspolaze s nekoliko kvadratnih metara tla. U nekim
podrucjima, naprimjer, skoro svatko uzgaja rajcicu, pa bi ona
tamo bila najgori moguCi izbor.
. Kad razmotrite ove kriterije, mozda cete zakljuciti da je
tesko pronaci nesto sto bi ih moglo zadovoljiti. Ako je tako,
niste jedini. Godine iskustva pokazale su mi da samo jedna
kultura idealno odgovara svrsi - slatki kukuruz. Svjezi slatki
kukuruz je delikatesa koja se svida gotovo svima, a relativno ga
. mali broj kucnih vrtla~a uzgaja.
Uz pomoc nekih varijacija na Stout sustav pravljenja stelje
od sijena, u kombinaciji sa stavljanjem biljaka na male razmake
i koristenjem stajskog gnoja i drugih organskih pospjesivaea
plodnosti, moguce je uzgojiti vrlo veliku kolicinu kukuruza na
129

Vrtb~z motike

Richard V. Clemence

vrlo malom prostoru. Izmedu sjetve i berbe ne treba raditi

takoreci nista, a berba je izuzetno brza i laka. Po cijeni od 60
do 80 centi za tucet, koljcina vrijedna 10 $ maze se ubrati i
prodati za sat - dva. Na prostoru ne veeem bd 4 x 8 metara
mofete Iako. uzgojiti vise od, 30 tuceta klipova, koje mofote
prodati za najmanje 2o $.To stvarno nije mnogo; ja sam uvijek
uspijevao zaraditi vise -i inislim da bi to moralo uspjeti svakom
boljem vrtlaru.
Evo jos nekoliko sugestija o proizvodnji i prodaji. Pretpostavljam da svaki zainteresirani citatelj vec zna kako se
uzgaja kukuruz, a ako i ne zna, lako mo:le doznati, pa cu
preskociti diskusiju o tom.
1. Ako zivite u podrucju koje ne pogadaju kasni proljetni
mrazovi, najbolje je da se koncentrirate na monokulturu
kukuruza i da nastojite da bude spreman za prodaju kad ga jos
nema u trgovinama. Tako cete steCi lokalni monopol u vrijeme
najvece potraznje i stovat ce vas kao javnog dobrbcinitelja ako
budete prodavali po povoljnim cijenama.

im ispuni ti zelj u. Kako nadzirete sve klipove, tone ce bi~i tesko,

a kupci ce biti zadovoljni.

'
6. Dajte im klip vise i nemojte to isticati. Ili cak diva, ako
su klipovi maleni. Koji misle da ste skupi, promij~nit ee
misljenje kad to otkriju. Mazda zvuCi cudno, ali ~ip vise
primamljiviji je od nize cijene.
i
7. Inzistirajte na tome kako je vrlo vazno da vas kjukuruz
dospije na stol bez odlaganja. Kupac koji ne mo:le tol uciniti
neka ga sto prije stavi u Wadnjak. Ono zasto plaea jest kValiteta
i bit ce mu drago kad vidi da vam je stalo do toga da je lctobije.
Vrtlar koji ima vise vremena maze ga iskoristiti za to
uzgoji
malo vise svog omiljenog povrca i ponudi ga susjedim~. Moze
ih opskrbiti ranim graskom u proljece i keljom pupcarom
nakon jesenjih rnrazova. U meduvremenu mo:le im ppnuditi
delikatese poput sasvim mlade mrkve i slatke repe~ I lisnate
salate, ljutike, ranog kupusa i lubenica - najmanje jedaq do dva
proizV"oda svakog dana Cija kvaliteta daleko nadmafojelsve sto
se moie kupiti u trgovini.

ct4

2. Ako vas kukuruz ne mo:le prestiCi onaj komercijalno

uzgojeni, radije uzgajajte dvije sorte. Tako ce vas rani kukuruz
biti spreman bas kad vasi kupci budu siti onog iz trgovine, pa
ce uvidjeti kbliko je vas kukuruz . bolji, a onda ih mo:lete
obavijestiti da ce vam za nekoliko tjedana sazoriti jos bolji.
3. Nekoliko telefonskih poziva moralo bi locira:ti sve
kupce na koje mozete racunati. Ako je moguce, neka dodu po
svoj kuktiruz osobno i neka vas gledaju kako ga berete. Kupci
koji ga. dobiju malo prije rucka i odmah ga skuhaju sigurno ce
doCi po jos. Vjerojatno ce reCi da nikad nisujeli bolji.
4. Ogulite sav kukuruz cim ga uberete, odstranite brkove
i vrske bez zrnja. Taj mali trik ne ce vam oduzeti mnogo
vremena, a kupci ce dpbiti savrsene klipove, spremne za
kuhanje. Objasnite kupcirria da je kukuruz najbolji ako se
odmah skuha. To nije samo dobra psihologija, nego je i istina.
5. Pitajte kupce koji stadij zrelosti najvise vole i poku8ajte
130

Koliko cete novca pritom zaraditi, ovisi, nar~vno, o

kolicini. Maze to biti 20$ iii 100$ iii vifo ... U svakoni slueaju,
taj ce novae sigurnci pokriti troskove vrta.
I
i

Makar svaki vrtlar mora tazviti svoj vlastiti program u

svjetlu lokalnih okolnosti, iskustvo govori da postoji o~redeni
broj 6pcenitih nacela koja vrijede posvuda:
'
.

. 1. Bolje je da opskrbite nekolik:o susjeda svim pbvrcem

koje im je potrebno nego da proizvedete vecu kolicinu banjeg

brbja kultura. Ako mozete racunati na stalan, mada slo/oman,
zahtjev za svojim proizvodima, mozete planirati proi;fyodnju
umjesto da uzgajate nasumce i trazite kupce. Ako ;su vasi
kupuci stalni, s vremenom cete upoznati njihove skl<imosti i
lakSe cete ih :c~dovoljiti. Takoder ih moiete obavijes!titi unaprijed Cime cete uskoro raspolagati, a i oni vas 0 tomy sto Ce
im trebati u bliskoj buducnosti.

2. Zapamtite da je najocitija prednost koju ~a vase

131
0

Richard V. Cl~mence

Yrt bez mot1ke

povrce njegova .svjeZina i dobro stanje, pa se potrdite da kupci

to i dobiju.! Obj asnite im da je vazno da grafak i kukuruz dospij u
na stol nekoliko minta nakon berbe i unaprijed se potrudite
da takvi o~jetljivi pro1zvodi budu isporuceni u: vrijeme objeda.
Potaknite lljude da kupuju za.trenutne potrebe i nastojte_ih
odviklluti pd skladistenja. Preporucite im naCine pripreme i
serviranja koji
ce sacuvati punocu okusa vasih biljaka.
I

6. Precizno biljezite prihode i izdatke. Nabavite si jdtin i

prildadan petogodifoji dnevnik U koji cete UilOSiti SY~ podatke
koji su vam potrebni. Korisno je da zaokruzite ili nekako
drukCije izdvojite dnevni utrzak od drugih brojki. U
petogodiSD.jem dnevniku ima dovoljno prostora za upisivanje
dnevnih utr:Zaka, a to vam mofo omoguCiti da usporedite
ovogodifoje rezultate s onima iz prijasnjih godina.

3. odrfavajte svoj vrt urednim i privlacnim i ponudite

kupcima rreka.sami izaberu sto im se svida. Ako ih naviknete
na to da psobno dolaze po svoje povrce, mo2ete s njima.
raspravlja~'i o vrtu i dopustiti im da gledaju kako "radite". Kad
iscupate syezanj mrkve i kad kupac vidi da ste maknuli jednu
i1i dvije saiI sitnim .nedostacima, bit ce zadovoljan sto dobiva:
bolju robul no igdje dnigdje.

7. Ne upustajte se u tu metodu stjecanja novca ako niste

sigurni da imate dovoljno vremena. Ako svakodnevno snabdijevate povrcem jednu ili vise obitelji, morate im biti na
raspolaganju kad god im zatrebate. S vremena na vrijeme, u
dogovoru s njima, mozete si uzeti slobodan dan iii dva, Ali aka
ne mozete stalno biti kod kuce, nemojte ni pokufavati traziti
stalne kupce. Drugi ce vam nacin u tom slueaju vise odgovarati.

4. Potrudite se da izgled onoga sto prodajete odgovara

kvaliteti. Buduci da skoro sve povrce koje se prodaje u
trgovinam~, izgleda bolje nego sto u stvari jest, znaci da se
morate potruditi za narocito privlaean izgled svojih proizvoda.
Svaki vrtl~r zna da su iskrivljena mrkva iii slomljeni kupus
jednako dbbri za jelo kao i oni koji izgledaju savdeno, i dobro
je da se to ~nanje pokufa prenijeti kupcu; Ali bolje je da takve
biljke ost~vite za vlastitu upotrebu. Ako morate isporuciti
nesto sto tje izgleda najprivlacnije, snizite malo cijenu. Budite
odlucni, ali ne i tvrdoglavi. Takav postupak ostavit ce manje
prostora z* sumnju u vase standarde od bilo kojeg razgovora.
5. Ne strueavajte se staviti postenu cijenu na svoje proizvode. Oni SU mriogo bolji od icega sto se mozenabaviti u lancu
samoposlu~ivanj a iii na standovima uz cestu. Vas adut mora biti
iznimna kvaliteta, a ne niska cijena i morate se' potruditi da to
kupci shvate. Ako netko to nije u stanju, onda ga niti ne folite
za kupca.
Dobar nacin da odredite svoje cijene jest da povremeno
provjerite tijene u trgovinama u kojima vaSe musterije kupuju,
pa stavite ialo vifo cijenu. Zaokruzite je. To olakSava vodenje
knjiga, vraeanje kusura i odr:Zava vaSe cijene u marketlll,skom
trendu.

132

Malo je vjerojatno da ce se vrtlari koji nemaju mnogo

vremena upustiti u proizvodnju i prodaju jos necega osim
svojeg specijaliteta, !.li koji imaju vremena mogli bi pasti u
iskusenje da se, uz ostaIO, posvete i kukuruzu. Buduci da taj
napor lako moze dovesti do neprilika, rijec upozorenja ne ce
biti na odmet. Teskoea koja proizlazi iz pokufaja da se ta dva
nacina kombiniraju jest u tome sto morate razdvojiti svoja
tr:lista, a to nije Iako izvesti. Cim vasi brojni kupci kukuruza
otk:riju da nekim stalnim musterijama isporucujete i drugo.
povrce, j oni ce pozeljeti jos ponesto. Ako im to odbijete,
razoearat cete _ih. Ako im pokusate prodati ono malo viska, ne
ce biti zadovoljni. Osjecat ce-da im nudite ono sto je ostalo iza
drugih, koji su pobrali najbolji dio, i ne ce biti li krivu~ I bolje
da ne budu. Jer aka vas uspiju demoralizirati, moglo bi se
dogoditi da im pokufate udovoljiti na racun stalnih kupaca i
da upropastite citavu stvar.
Stoga je moj Si'ivjet da izaberete varijantu koja odgovara
vafoj situaciji i izvucete iz nje sto vise mozete. Ako tako uCinite
uvidjet cete da nije tesko postiCi da vas vrt pokrije svoje
troskove: A isplatit ce vam se i u tom smislu sto ce vam donijeti
133

1'11,;;11a1u v.

\.....1ernence

Vrt ~ezmotike

vise zadovoljstva no ikad prije, neovisno o novcu.

koliCinu te tvari. (To je tako savrsen nacin uzgoja kru1*p~ra da

mi je fao sto se ne mogu pohvaliti da sam ga ja izumi<?t)

KAKO ZAPOCETI POVRTNJAK S MANJE RADA

2. Pocevsi opet s jednako bujnoin travom, kofovom i

slicnim, sravnio sam raslinje sa zemljom i prekrio ga s~jenom,
ali ovaj put nisam nista ostavio ispod. Zatim sam na sest mjesta
prokopao Iopatom stelju i usadio "brezuljke" tikvi, kra*tavaca,
bundeva i lubenica. Sve je izvrsno uspjelo, a ploddve nisu

napali ni kukci ni bolesti.

Povrtnjak "bez radanpod trajnom steljom mofote naciniti

vec u proljece. Ne morate cekati da vas vrt bude zasaden da
bi~te prostrli stelju. Mozete sijati i saditi povrh teske stelje!
. Svoje eksperimente izvodio sam na maloj povrsini 4 x 6
metara na kojoj su trava, korov i malo grmlje slobodno rasli do
prvog lipnja. Do tog datum~ bilje je bilo visoko do pojasa -
depresivan prizor za svakoga tko bi htio tu uzgajati nesto bez
mnogo napornog rada. Testovi su izgledali ovako:
1. Sitan krumpir, nerezan napola, sorte Green Mountain
bio je stavljen na tlo, u redove razmaknute otprilike 35 centimetara. Tu ga je sasvim sakrila visoka vegetacija, koja je zatim
bila sravnjena sa zemljom i prekrivena s 15 centimetara
debelim slojem sijena. Sjemenski krumpir ostao je ispod.
N akon dva tjedna proklijao je, narasle sli izuzetno velike vitice
i dobio sam visoki urod izvrsnog krumpira.
Sorta Green Mountain izuzetno je osjetljiva na napade
kukaca i bolesti, ali ovaj krumpir jedva da je bio ugrozen.
Krumpir, kao sto je poznato, uspijeva na potasi, * a dusika mu
treba relativno malo. Kemijski "pospjesivaCi plodnosti krumpira", koje rabe mnogi komereijalni uzgajivaci, obicno sadde
dvostruko vise potase od dusika.
Trunuea vegetacija tezi tome da zarobi dusik, pa bi teska
stelja od sijena polo2ena preko korova i trave mogla uzrokovati
nedostatak dusika za mnoge biljke. Za krumpir to ne
predstavlja problem. Osim toga, potafa - koja se inace mo2e
nadoknaditi drvenim pepelom - oslobada ~e u procesu truljenja
bilo kojeg bilja, pa ova shema osigurava krumpiru dovoljnu
* kalijev karbonat
134

Plodovi su se razvili na povrsini sijena, gdje su ostali cisti

i nakon kise brzo se susili. Na citavom prostoru jedv'a da se
pojavio gdjekoji korov: Sjeme korova koje je bilp blizu
povrsine, proklijalo je, ali ka:d sam visoki korov prekrio
sijenom, vecirri sani ga dijelom unistio. Sjeme koje je 6stalo u
zemlji nije bilo izneseno na povrsinu kopanjem iii oran~em, pa
nije ni proklijalo. Jedine strane biljke koje su se pojavil~ bili su
maslacci, 4 - 5 komada, koji su izvirili iz stelje sredinom ~ezone.
3. Treci projekt ne bi se mogao nazvati eksperi~entom
jer se radilo o ocitoj proceduri za koju sam bio sigurap da ee
uspjeti. Sav se posao sastojao u tome da se kroz svjdu stelju
utaknu sadnice rajcice, na jednak nacin kao i kroz stelju koja
je dulje bila na tlu. Malo sam odgrnuo sijeno i nacinip usjek
kroz bilje ispod nje da bib mogao izbusiti rupe za sadP.ice. U
rupe sam stavio kravlji gnoj i kostano brasno te ukljuciolspravu
za zalijevanje na nekoliko sati cim su sve biljke bile sta~ljene u
zemlju.
.
Kao sto pretpostavljate, rezultati su bili kakvi s~ samo
pozeljeti mogu, sto je dokazalo da se rajcice mogu uzkojiti u
novom vrtu bez prekopavanja tla. Mazda i nije neka noiost, ali
. pitam se koliko je ljudi to ikada pokusalo. Isto bi inoralo
vrijediti za papriku i druge biljke.

Mazda bib morao dodati da sam pokufao saditir('.ljcicu u

travu i korov prije nego sto sam stavio sijeno. Ispalo je daje to
znatno veci posao, narocito gdje je postojece raslinJe bilo
bujno. Kad je sva vegetacija sravnjena i prektivena steljom,
135

Richard V. bemence
Vrt bei motike

nista ne1ometa. wtlarov trud.

4. Getvrti eksperiment - uzgajanje drugog poyrca, poput
graska, graha, sala te i td. - poceo je na jednak nac:t: polaganjem
stelje pr6ko visoke trave, korova i slicnog bilja.
i

'

u jednom testu upotrijebio sam i stabljike kukuruza koje

su ostaltj stajati od prosle godine. U dtugom sam tasprostro
jako pruce od malina na udaljenosti oko jedan metar od glavne
gredice.
i

U Pfijasnjim pokusima sijeno sam stavljao u prilicno obimnim koli~inama. Za krumpir je to bilo po:leljno,. a za druge
kulture rlije bilo narocito vazno. Sada.sam stavio tek toliko da
neznatn9 prekrijem postojece raslinje kako bi ostalo sravnjeno
i bez svjtla. I takva stelja bila je dosta duboka, Iiekih 7 - 10
centimet;ara. Trebalo mi je 3 bale sijena za pros tor velicine 4 x
6 metaral
Prije nego prijedem na opis ostalih eksperimenata, reCi cu
nesto 0 groblemima koji se javljaju kad se sjeme stavlja povrh
teske st~lje i o tome kako ih rijesiti. Sjemenje, narocito ono
malo, smjesta ce isceznuti ako ga stavite na sijeno i vise ne eete
euti za njega. Sijeno pospite tresetom duz redova, koje cete
oznaCiti koncem, i sjeme stavite na treset. Za najmanje
sjemenjej mozete pomijefati treset i ilovacu da popunite prostor izmedu grubljih cestica.
I

Sje1*ie ce klijati sporo - ako uopce proklija - zbog toga sto

je visokoliznadvlaznog tla. No to nijetefak problem. Rjefonje
je u zalijevanju treseta.
!

Sad ~os o proceduri i rezultatima. Proces sjetve ukljucio je

posipanje treseta, suhog stajskog gnoja i ilovaee (za najsitnije
sjeme) duz siroke gredice oznacene stapovima i koncem,
bacanje Ii utiskivanje sjemena u pripremljenu povrsinu
polagani~ hodanjem duz redova. Redovi su bili razmaknuti 45
cen timet~ra.
a) Gra8ak sorte Lincoln pisijao sam u dva reda duga 6.

metara krajem lipnja. Jedan je red bio sijan prema pretho~noni

opisu; drugi takoder, samo sto sam izostavio stajski gnoj. Pognojeni red otpocetka se dobro razvijao, procvjetao je za vala
vruCine sredinom kolovoza i donio bogati urod. Naravno, ne
tako bogat kao.grafak posijan u tano proljece, ali rav~n urodu
kasnih sorti koje sam uzgajao uobicajenom metodom.

Red bez gnojiva poceo je jednako dobro, ali su biljke

uskoro pozutjele, zatim posmedile i sasusile se. Samo su dvije
biljke procvjetale i svaka je rodila jednu mahunu s jednim
zrnom.
b) Gnnolild grah ponafao se slicno kao i graiiak. S
gnojivom je uspijevao jednako do bro kao da je stavljen izravno
u dobro tlo.

;;) Slatka repa i rotkva. Kao sto sam unaprijed sumnjao,

pokazalo se da ta metoda nije dobra ni za slatku repu ni za
mrkvu, a pretpostavljam da ne bi valjala ni za obicnu repu, ni
za rutabagu. Klijanje i razvoj lisea djeluju obeeavajuce, ali i
jedna i druga biljka razviju dugo, tanko korijenje koje tesko
podnosi usporedbu s kuglastim prilnjercima sto se dobiju
uobicajenim nacinom.
.
d) Salata sorte Black tvrtke Seeded Simpson jedina je
sorta salate koju sam uzgojio ovom metodom. Uz pomoc gnoja
dobro je uspjela, ali to je jaka i brzorastuea sorta koju je i inaee
tesko obeshrabriti.
e) Mrkva. Kako je glavni cilj ove tehnike usteda vremena
i rada, mislim da se treba smatrati uspjesnim svaki <lobar urod,
makar i ne bio tako bogat kao onaj dobiven konvencionalnim
metodama. Prema tom kriteriju, test koji sam proveo sa sortalila duge mrkve dao je spektakularne rezultate.
Odlucio sam se za sortu Tendersweet. Prije sjetve
pomijesao sam treset, ilovacu i stajski gnoj. Snafooje isklijala,
a rasla je tako brzo da je prorjedivanje postalo nufoo vec nakon
tri tjedna.

136
137

Richard V. Clemence

Mrkve su bile neobicno duge i ravne, glatke i lijepo

oblikovane. Na temelju jednog testa nije sigurno donosilti
nikakve generalizacije, ali cini se da bi ta me.toda mogla biti
posebno prikladna za uzgoj d~ge mrkve.
Svakoga tko je zainteresiran za taj program treba posebno
upozoriti na dvoje:
1. Odgovarajoea kolicina vlage nuzna je za postizanje
dobrih rezultata. Ako priroda nije narocito raspolofona za
suradnju, morate si nabaviti nesto cime cete' zalijevati bilje.
Uobicajeni testovi za vlaznost t]a ne dolaze u obzir, ali sijeno
mora biti vlazno od vrha do dna. To stvara povoljne uvjete u
svakom dobrom tlu i korijenje se dobro razvifa. Istovremeno,
tako se ubrzava razgradnja donjih slojeva vegetacije, pa
korijenje nalazi da je njegov dugi put vrijedan truda.

Odrfavanje stelje vlaznom zahtijeva mnogo manje vode

nego sto mislite. Prvo zalijevanje da bi se pospjesilo klijanje i
mozda jos pokoje aka izostane kisa bit ce dovoljno. Pokrov od
sijena susi se odozgo nanize, pa u donjim slojevima uvijek ima
vifo vlage nego u gornjim. Ako bilje ne pokazuje znakove
venuca, navodnjavanje nije potrebno.
Dovoljno vlage na pocetku igre stedi vodu pri kraju jer
kad se korijenje jednom razvije, naCi ce dovoljno vlage u
dubljim SJojevima cak i za vrijeme ozbiJjne SUSe.
2. Prilicna kolicina suhog stajskog gnoja, komposta iii
nekog drugog kompletnog organskog fertilizatora neophodna
je za prihranjivanje izdanaka sve dok korijenje ne dopre do tla.
Kupovno gnojivo, osuseno i usitnjeno, u ovom je slueaju vifo
nego dobro. BuduCi da je pretvoreno u prah, ono se.probija
kroz stelju i osigurava hranu za biljke dok se korijenje razvija.

Vrt bez motike

TREBA LI UZGAJATI VLASTITO SJEME ...

Je Ii uzgoj sjemena posao za specijaliste? I1i maze li mali
vrtlar uveeati svoje vrtlarsko zadovoljs tvo uzgajajuci ne~to vlastitog sjemena? Maj je odgovor na oba ta pitanja odluqno DA.
0 cvijecu znam premalo da bih mogao iznijeti bildi kakvo
misljenje.
!

Ali kad je povrce u pitanju, uvjeren sam da kuctj.i vrtlar,

kao i covjek koji zivi od poljoprivrede, mora pronaqi proizvodaca sjemena koji mu najvise odgovara i potrudiri se da
postane stalna i uvazena musterija. Ono sto ce dobiti zauzvrat,
nije samo prvoklasno sjeme. Njegovim narudzbam~ bit ce
posvecena posebna paznja, dobivat ce dio rijetki~ sorti,
trenutacnu zamjenu sjemenja iii sadnica koje ne zadovpljavaju
visoke standarde i savjet za specificne probleme, koji pi tesko
dobio drugdje. Uzgajanje sjemena danas je specijalncist. Najbolji specijalisti u minuti ce znati 0 sjemenu vise nego s(o bismo
vi i1i ja doznali za cijeloga zivota. Nadalje, eticki kode~ kojyg
se drfo svi bolji sjemenari gotovo je unikatan u po~lovnom
svijetu. Ako u komuniciranju s njima pokazete rhumne
simptome postenja, izaCi ce vam u susret i vase fanse dd budete
. prevareni biti ce ravne nuli.
I

. Ako tako toplo preporucujem specijaliste, kakp to da

istovremeno zagovaram i uzgoj sjemena kod kuce?I Prema
mom iskustvu, postoje mnogi dobri razlozi :Zbog kojip bi organski vrtlar trebao uzgajati nesto vlastitog sjemena. Sppmenut
cu dva najvaznija:

1. Kao sto je veCini vrtlara poznato, neki primjerci poznatih SOfti bolje rastu i boljeg SU okusa od drugih. Ako ste imali
srecu i dobili takav primjerak, trebate ga razmnoziti (, aka je

moguee, poboljfati.
2. Ovaj je razlog u uskoj vezi s prvim. Najbolji vrtlari koje
poznajern vjeruju do neke mjere u teoriju aklimatizapije. To
138

139

Vrt bez motike

Richard V. Clemence

jest, nj~hovo
iskustvo, kao i moje,. pokazuje. da biljke koje
!

najboljle uspijevaju na danoj lokaciji stvaraju sjerne koje

takoder bolje uspijeva, a ti posebni primjerci rnogu se dalje
prilago~avati posebnirn uvjetirna selekcijorn sjernena. Koliko
mi je Roznato, nerna pouzd,anih eksperirnentalno izvedenih
dokazaj o toine. Ali u nedostatku protudokaza, glasujern za tu

i
teon3u.1
I

Prlmijetit cete da oba ova razloga predsta~ljaju izazov za

znanosLI Dopustite mi. da dodam: ako uzgoj vlastitog sjemena
maze u:Vecati vafo vrtlarsko zadovoljstvo, to je najjaci moguCi
argum~nt u prilog tome. Ako joj se da dovoljno vremena,
znano~t ce rnozda ukljuciti i osjecaj, ali zasto cekati?
Tu su ii neke rnaterijalne prednosti koje treba postici. Mislirn
da cete !na taj nacin otkriti- ako ihjos niste isprobali- ideje koje
slijede. I

z~ pocetak treba izbjegavati pokusaje da se sacuva sjeme

dvogod~sjih biljaka poput slatke repe, rnrkve, obicne repe i
vecine 4rugog korjenastog povrea. Kad ih jednom posijete, one
moraju I prezirniti na tome mjestu da bi se sljedeeeg ljeta osjemenil~. Tijekorn trece godine sjeme se mora iskufati i tek ce
vam on?a rezultati bi ti poznati. Takva je avantura, dakle, du go
pod plastom tame. A kad osvane zora, vjerojatno cete otkriti
da SU kbmercijalni sjernenari rnnogo uspjesniji. Sljedece sto
valja izpjegavati - valjda je to oCito -jesu hibridi, bilo koje
genera~ije. Ja vrsim selekciju sjernena na najnizoj razini
koristeqi "dragovoljnu tehniku", koju cu ukratko opisati. A sve
hibride idriirn podalje od svog glavnog vrta jer se oni mogu
pretvor~ti u zastrafojuce i zacudne stvari. "Ljetna tikva", duga
90 cm, s ruzicastim i purpurnim crtama tesko .da maze
potakn*i apetit, makar je rnozda izvrsna - za onoga tko skupi
dovoljn0 hrabrosti da je kufa. Toliko o tome stone treba Ciniti.
A sada ~ekoliko pozitivnih preporuka. Eksperimentirao sam
sa sjem~njem godinama isiguran sam da se pravo zadovoljstvo
i korist i;z: selekcije sjemena mogu izvuCi ako se vrtlar pridrfava
nekolik jednostavnih pravila. Prvo: odaberite jednogodifoju
biljku -~ukuruz, grah, grafak, salatu, tikvu, rajcicu ili krumpir 140
I

bilo koju od onih koje posebno volite.

Dru go: usmjerite se na razvoj cistih prirnjeraka_ svoje omiljene sorte, koji ce biti bitno bolji od onih koji nastaju iz kupovnog sjemena, iii harem bolji u vasim specificnim uvjetirna.
Oddite lozu cistom uzgajajuCi svake godine is tu sortu, pa cete
mogucnost krifanja svesti na najmanju mjeru. To je, cini se,
najte:le izvesti s tikvama, ali samo iatO sto veCina vrtlara voli
uzgajati nekoliko razlicitih vrsta c:idjednom.
Ako mozete sorti koja vas zanirna osigurati dovoljan raz. mak od ostalih, tikve ce vam uspijevati kao i ost~lo povree. Ali
aka niste spremni za razvijanje ciste laze bilo koje vrste povrca,
bolje odustanite jer kad se jednom sorte pomijefaju, ne cete
znati sto mozete ocekivati od svog sjemenja.
Trece: s posebnom paznjom izaberite svoje "nosaee
sjemena". Da biste poboljfali svoje omiljeno povrce, morate
svaku biljku sagledati kao cjelinu i ne smijete dopustiti da vas
zavara nekoliko lijepih plodova koji se pojave medu pretezno
slabima. Ono sto zelite sacuvati za sjeme, nije ona jedna najbolja rajcica ili tikva iz vasegvrta, nego svi dobri primjerci s va8e
najbolje biljke. Kad se radi o salati ili kukuruzu, ta su dva
cirnbenika obicno sjedinjena. Ali pri selekciji sjemena, sjeme
je u sredistu paznje i morate misliti o oblicima sjemenki koje
ste posijali, o tome sto su one proizvele i kako bi se taj rezultat
mogao poboljfati.
"Dragovoljna tehnika" selekcije sjemena tako je blisko
povezana s prirodnim procesirna da bi skoro svi citatelji OVP-a
morali imati bar neka slicna iskustva. Svakako jos ima mnogo
"vrtlara" koji dozivljavaju uzgajanje povrca kao bitku protiv
prirode i koji stoga prakticiraju takve lo8e tehnike poput
"godifojeg ciscenja u jesen", kad iz svojih vrtova odstrane sve
organske tvari i ostave zemlju golu Citave zirne. Ali svatko tko
izbjegava takve ekstremne mjere, sigurno ce otkriti nekoliko
biljaka koje su vec prilicno narasle u uobicajeno vrijeme sjetve
i zapitat ce se bi Ii ih pustio da rastu na cudnim mjestima koja
su izabrale ili bi ih tretirao kao korove. S tim pitanjem suoeavao
141

Klcllaro V. Clemence

Vrt ~ez motike

sam se godinama, dok mi napokon nije postalo jasno da je to

lazni problem, narocito za one vrtlare koje je iskustvo naucilo
da su najbolji postupci oni koji su najslicniji postupcima
prirode. To me razmisljarije dovelo do sljedeceg: kad ubirem
plodove, imam na umu dvoje. ,Prvo: opci plan vrta za sljedecu
god.inu i kamci cu staviti razlicite vrste sjemena. To mozda zvuci
kao tefakzadatak; ali zapravo nije tako. Okovrta imam ogradu
sa stupovirna koji su udaljeni jedan od drugoga 2 metra i svoje
usjeve "rotiram" tako da gredice svake godine usmjerim u
suprotnom pravcu. Tako, zahvaljujuci godinama iskustva, nije
mi tesko precizno vizualizirati gdje ce koja gredica biti
nagodinu. Prije mi je trebalo nekoliko minuta razmisljanja, a
na svaku kriticku tocku zabio bih obiljezeni stap.

Posao je nesto opsezniji, ali je prednost u tome stol mozete

pojesti "nosace sjemena", tj. iskoristiti njihovu hranjiv vrijednost i istovremeno provjeriti je Ii im okus jednako do~ar kao i
izgled. Smatram da su zimske tikve idealno povrce za provedbu
tog plana. Za. jesenske berbe odaberite najbolje vltice, pa
plodove s njih spremite malo podalje od ostalih. Aktj vam se
njihov okus svida, sacuvajte sjeme, osusite ga na zra~ i pohranite na suho mjesto (toplo iii hladno) sve dok nei budete
spremni za narednu sjetvu. rz ocitih razloga tu sb~rnu ne
rnozete primijeniti na kukuruz i salatu, a niti na grafa~, grah i
rajCicu bez velikih poteskoca. Ali kad se radio tikvama,I postoje
mnogi razlozi da to uCinite, a isto bi trebalo vrije~iti i za
lubenice svih vrsta.
'

Sljedece na sto pazim jesu sve izuzetno dobre biljke rajcice, tikvice, bundeve ili krumpir - s kojih sarn sacuvao jedan
ili vise plodova. Te plodove stavim u vrtnu stelj u, na jedan kraj
gredice iste sorte koju namjeravarn posaditi u proljece, i prekrijem ih s nekoliko centimetara sijena.

Krastavci su druga priea jer se moraju pojesti dok su

zeleni, pa je sjeme velikih zutih primjeraka jedino ~oje ce
proklijati. Ako se zelite specijalizirati za krastavce, :trebate
pustiti najbolje biljke da sasvim sazru. Zrele primjer~e zatirn
poberete, isperete sjeme i dalje postupate kao i s tikv4ma. To
vrijedi i za rajcice. Plodovi koje jedete nisu jos dovoljpo zreli
da bi se sjeme sacuvalo: nosaci sjemena moraju ostati ha biljci
dok sarni ne otpadnu.

Zapravo, prekrivanje tih "nosaea sjernena" nije zaseban

posao. Jednostavno ih stavim tamo kamo hocu i nakon toga
citavo podrucje prekrijem sijenom. Sa znanstvene tocke
gledista, time nisam uCinio takoreCi nista da bih poboljsao
kvalitetu sjemena. Ali moje Ponderosa rajCice i Young Beauty
bundeve na koje sam priinijenio tu "dragovoljnu tehniku" bile
su toliko bolje od ostalog . bilja kao da su narnjerno htjele
izazvati kornentare svakoga tko jepogledao rnoj vrt.
Osim "dragovoljne tehnike", za koju ne znam jesam Ii je
izumio, prakticiram vrlo malo drugih nacina selekcije sjemena
i nepreporuearn ni drugima da to cine. N apokon, profesionalci
su uistinu dobri i tesko ih je nadmasiti. Ipak cu spomenuti jos
jednu tehniku koju povremeno rabim i koja je zapravo tek
jedna varijacija dragovoljne sheme, a takoder vam moze
osigurati vas dio kolaca.

I,

Kao sto vidite, moje je bavljenje uzgojem sjemena prilicno

ograniceno i uvjeren sam da malo koji kucni vrtlat moze
dospjeti dalje od pokusaja da pobijedi profesionJlce na
njihovom terenu. Ipak vjerujem da svaki gorljivi vrtl~rI mo:Ze
uvecati svoje zadovoljstvo iskusavajuci takve skromnel nacine
selekcije sjemena kakve sam sugerirao i razvij ajuCi vlast'ite laze
svog omiljenog povrca. Kornercijalni sjemena~,i su u
mnogocemu iznad nas, ali mi ipak imamo jednu predn;ost. Mi
iz dana u dan radimo na svom tlu, sa svojim biljkama ilznamo
. koje od njih najbolje uspijevaju u nasim okolnostima.1 s tom
vrstom specijalnog znanja mozemo nadmasiti profesionalce
harem sto se tice naseg omiljenog povrca u nasem vrtu!

Opet se radi o cuvanju sjemena biljaka koje posebno

obofavam, a nisam uspio spasiti "nosace" od kuhinjskog stola.
142

143

Richard V. pemence

... ALUK?
Uzgoj malog Iuka iz sjemena nije pretjerano tefak~ Ali
kad uzg~jamb lucice za sadn]u, vrlo je vazno da one ostanu
malene dok sasvim ne sazru. Inace ce se vrlo brzo pokvariti u
spremis~u. Komercijalno uzgojene lucice cesto rnstu na
siromasrrom tlu, pa pitanje velicine nije relevantno. No eak SU
i mnoge ~uCice koje se prodaju vrtlarima- amaterima dovoljno
velike d~ se osjemene, umjesto da stvore dobre glavice. Kako
se proda]u na kilogrnme, beskrupuloznom trgovcu ocitd je u
interesu ~a proda sto vece lukovice. Iskusni vrtlari zahtijevaju
da one thudu velicine maslina, a sve koje su veee smatraju
smecem. izelimo Iida na bogatom tlu sazori maleni luk, on morn
rasti tak~ gusto da ne uspije doseCi uobieajenu velicinu. To
znaci da se morn sijati vrlo gusto, ne u redovima, nego u gredici
u kojo] cb svi primjerci osim onih na vanjskim stranicama biti
stisnuti ii svih smjerova .. U jednom eksperimentu posijao sam
8 grama !sjemena bijelog slatkog spanjolskog Iuka u grubom
krugu prbmjera 1 metar. Odlutio sam se za tu sortu djelomicno
stoga std mi je jedna od najmilijih, a lukovice se ne mogu kupiti
ni na jedpom mjestu koje znam. J ednakoje vazno i tQ sto taj
luk obicho uzgajam iz sadnica koje dolaze s juga. SadeCi
lukovice jkoje sam proizvodim u istoj gredici u kojoj uzgajam i
kupovne~ mogu naciniti korisnu usporedbu.
.
I

Posto sam rnzbacao sjeme, posuo sam zasad tankim slojem

treseta, ~tisnuo treset i sjeme nogama u zemlju i zalio gredicu.
I

Zatjm sam, slikovito govoreCi, sjeo i cekao. Drugim

rijecima, inisam cinio nista drugo osim povremenog promatranja. Sjem~ je brzo proklijalo i listici su tako popunili prostor da
je licio n* trnvnjak. Lukovice su se lijepo oblikovale i veCinom
bile veliqine spekule kad SU sazorile. Kad je s vecine biljaka
otpalo li~ce, iskopao sam lukovice, obrezao ih skarama ostavljajuciJ samo mali dio zelenog vrska i izabrao 50 najljepsih,
koje sa~ uskladistio. Uistinu su bile lijepe: okrugle, bijele i
144

Vrt bez motike

sjajne, ugodnog miiisa. U interesu istrazivanja pojeo _sam

nekih 12 - 14 komada i zakljuCio da zadovoljavaju vrlo visoke
standarde . U daljnjem interesu istrazivanja uspio sam se
suspregnuti da ne pojedem i 50 odabranih, koje sam stavio u

malu mrefastu torbu nabavljenu za tu svrhu.
Sve dotle nisam naifao ni na kakve poteskoce, a nisam ih
ni oeekivao. Kao i mnogi vrtlari, mnogo sam puta uzgajao luk .
iz sjemena i gusto je sijanje bila ocita varijanta uobifajene
procedure. Skadistenje je, medutim, bilo nesto drugo. Luk se
najbolje ddi na suhom i hladnom mjestu, pa sam morao pronaCi
takvo.
No svojim sam eksperimentom htio pokazati sto maze
postiCi pocetnik koji se nicim ne zamara. Zato sam izabrao
mjesto u svom podrumu koje je toplo i suho, radije nego hladno
i suho, i objesio vrecu na cavao. Ono sto sam shvatio kad je vec
bilo prekasno jest da sam trebao rnzdvojiti lukovice: polovicu
staviti na hladno mjesto, a ostale ostaviti gdje jesu.Tada bih
mogao reCi nesto definitivno o efektima neprimjerenog
skladistenja i usporediti ih s boljim metodama. Ali i ovako
mogu reci da je vrucina nanijela manje stete nego sto sam
ocekivao. Vrecu nisam ni dirnuo sve do kraja trnvnja, kad sam
bio spreman za sadnju prezivjelih lukovica.
Istresao sam vrecu na kuhinjski stol i sjeo da na miru
ispitam ostatke. Uz odredenu kolicinu ljusaka, tu je bilo i 40
komada neceg s to bi se moglo nazvati lukovicaina. N eke su bile
malo mekane, a jedna ili dvije sasusile su se. Kad sam eliminirao
sve osim najboljih, ostalo mi je 30 komada, koje sam smjesta
posadio.
I moje lukovice i sadnice koje su rasle uz njih sazorile su
krajem srpnja. lzmedu njih nije bilo nikakve znacajne razlike
u brzini rasta, velicini i broju dana potrebnih da sazru (90-100).
Da nisam obiljezio koje su koje, ne bih ih znao razlikovati. Za
usporedbu okusa angazirao sam nezavisnog strucnjaka (svoju
fonu), k,oja je probala oba produkta u sirovom stanju i slozila
se sa mnom da medu njima nema razlike. Usudujem se ustvrditi
145

Richard V. Clemence

da je taj pok1,is s okusom bio suvisan, ali izveo sam gas uzitkom,
. sto u interesu znanosti, sto iz osobnih razloga. Mislim da je taj
eksperimerit pokazao da je moguce, bez mnogo muke, uzgojiti
visoko kvalitetni luk sorte koja se ne maze nabaviti
uobicajenim kanalima. Na .to sam pitanje folio odgovoriti i
mislim da su rezultati zadovoljavajuci. No ocito je da nisam
mogao ici daljeod tog ogranicenog otkrica sredstvima.kojima
raspolazem. Moram reCi i to da ne vidim nik:akvu znacajnu
prednost u uzgoju slatkog spanjolskog Iuka iz lukovica, osim
male ustede novca. Sadnice s juga daju jednake rezulate uz
mnogo manje vremena i truda.

MORA LI SE SJEME TRETIRATI PRUE SJETVE?

Mora Ii se sjeme tretirati prije sjetve? To jest,moze li se
klijanje i rast poboljfati tako da se sjemenu da nekakva posebna terapija prije nego dode u dodir s tlom? Buduci da je moje
iskustvo u uzgoju cvijeca sasvim ograniceno, razuinjet eete da
govorim samo o povrcu odgovarajuCi na to pitanje vrlo odlucno
NE.

Vrt be~ motike

1. Salatu je tesko uzgojiti po vrucem vremenu jer lsjeme

ne ce proklijati ako nije dovoljno hladno. Zato neki ivrtlari
pripremaju sjeme za ljetnu sjetvu tako stavljajuCi ga u hl4ctnjak
ili potapajuCi ga u hladnu vodu. Taj je postupak ucinkovit i
jedini razlog zbog kojega ga ne rabim jest sto mislim d~ je to
nepotrebno gubljenje vremena.
:
i

2. N amakanje skoro svakog sjemena omogucit ce qa ono

bde proklija nakon sjetve. Moj je prigovor toj praksi da u
uobieajenim uvjetima morate namakati sjeme u kuCi jednako
dugo koliko bi mu bilo potrebno da proklija u vlaznoi tlu.
Povrsinsko je sijanje i bde i lakse.

. 3. "Inokulacija" graha, graska i mahunarki opcenit~, koja

se provodi bilo prepariranjem tla komercijalnim sredsbma,
bilo stavljanjem sjemena u tlo u kojem je ta kultura nedavno
uspijevala, uobicajena je i po mome misljenju suvifoa p~aksa.
Ako vam je "inokulacija" vafoa, jednostavno ostavitei stare
vitice graha i graska gdje jesu i prekrijete ih laganim pokitovom
od sijena, ili kakvom se vec steljom koristite. U proljece ~tavite
svoje mahunarke na to isto rnjesto i "inokulacija" se biti

automatska.
I

Ne vjerujem da ikako mogu potaknuti razvoj mikroorgahizama o kojima plodnost tla toliko ovisi. Ne odobravam ni
rezanje sjemenskog krumpira i potapanje u otrov prije sadnje.
Nije Ii bolje saditi Citave krumpire?

Ako vas_ sjemenski krumpir stigne dok je tlo jo~ pod

snijegom, mozete si ustedjeti vrijeme tako da ga raspro~trete
vani, na svjetlu. Tako ce niknuti zeleni izdanci koji ee na~taviti
rast kad posadite krumpir. Dugi bijeli izdanci koji se razjviju u
mraku, ne ce se primiti u zemlji i uzaludno ih je pokusavati
potaknuti. Poticanje klijanja jednosfavan je tretman, k~ji bih
odobravao da nisam otkrio bolji postupak. Svoj krumpir ~adim
u jesen, prekrivajuCi ga s 20- 25 centimetara sijena ili lis~a. Na
taj je nacin. sigurno uskladisten i ne ce proklijati do proljeca.
Tako dobivam lijep urod ne upotrebljavajuCi nista osim ~vojih
najmanjih Citavih krumpira za sjeme.

Vjerujem da ce se vecina iskusnih organskih poljodjelaca

sloziti sa mnom. No mogu se pojaviti i razlicita misljenja,
narocito U-vezi s ovim trima tockama:

BuduCi da tako malo toga mogu reCi u prilog tretiranju

sjemena, sto zagovaram umjesto toga? Pobolj5anj~ tla,
povrS'insku sjetvu i manje slijepe vjere u vrline plod~reda.

Za pocetak cu reci da vjerojatno i mnogim drugim

vrtlarima smeta sto je sve teze nabaviti sjeme koje nije bilo
tretirano nekakvim kemikalijama. Ruzicasto iii purpurno
obojeni kukuruz, grah i graSak ne rastu nista bolje od drugih
sjemenki u mom vrtu, a prljaju mi ruke i odijelo. Sta te
kemikalije rade mojoj zemlji?

146

147

Richard V. Clemence

1' .l.L V~Lo .U..UJl.lJ\.."'

pJbolj~anja

Gle-de
tla, nijedan kompetentni organski vrtlar ne
treba mdj savjet. Sustav Stout - trajnu stelju od sijena - cijenim
vise od dtugih tehnika iz nekolik:o dobrih razloga. Ali osnovno
je da se ttebamo usi:edotocitina hranjenje zemlje, umjesto da
pokufav~mo hraniti_!Jiljke, i da trebamo pomagati Prirodi, a ne
boriti se protiv nje. Citavo moje vrtlarsko iskustvo uvjerilo me
da je rotiranje usjeva, dodavanje specijalnih tvari zemlji za
pojedine! biljke itd. nepotrebno u bogatom i zivom organskom
tlu, a dofyiva na vaznosti tim vise sto je tlo siromasnije.
!

Ka~o je to pokazala Ruth Stout, tajna smanjivanja vaseg doprinos!a rastu biljaka jest u tome da pustite Prirodu neka
obavi st~ vise posla. Ona to i cini, bolje od vas, i besplatno.
I

Akq je tlo dovoljno bogato, povrsinska ce sjetva dati bolje

_("ezultat~ od bilo kojeg tretmana koji mi je poznat. Samo

oznacite /redove, ugurajte velike sjenienke prstima u zemlju, i

razbacajie male po povrsini posutoj tresetom. Zatim zalijevajte
dovoljno/ cesto da se sjeme ne osusi, pa ce, ako is ta valja, vrlo
brzo proklijati. Tako se maze postiCi do bar urod salate i graska
i povrucm
vremenu. Cim porastu, oko njih treba staviti dobru
I
steIJU.
!

NOVI ~ACIN SIJANJA POVRCA

i

Sjefya prema "uobicajenim" uputama ne uspijeva uvijek

najbolje. I Eksperimentirajuci, otkiio sam neke ne-konformisticke metode koje pospjefoju klijanje; ubr:liavaju rast mladih
biljaka i manje su naporne i rizicne za vrtlara. Stovifo, te
nekonv~ncionalne ideje povecavaj u prihode ma log
povrtnjaka, a smanjuju ulozeno vrijeme i trud.
I

Ka~o duboko zapr~vo treba stavljati sjeme? Jeste Ii ikad

mislili o tpm? Ako jeste, mozda ste se zapitali zasto bi se uopce
moralo s~tavljati ispod povrsine. Sjeme koje je stavljeno na
vlazno m~esto proklijat ce i na zraku. Je li cilj sijanja samo to
I

148

da se osigura da sjeme osta11e vlazno? lli se to radi zato da bi

se naslo u slojti u kojem ce se korijenje raZviti? 0 cemu se
zapravo radi?
Jos kao djeeak shvatio sam da grasak ne uspijeva dobro
na vrucini. Vjerovalo se da je to stoga sto vrucina smefa korijenj u, sto usporava rast i jos bi se mnogo toga moglo reCi tome u
prilog. Preventivne mjere zasebno su pitanje. U mojoj mladosti
prihvacena je tehnika bila kopanje duboke brazde, na cije bi se
dno stavilo sjeme, a nakon popunjavanja brazde cekalo bi se
da se grafak pojavi.
Na to se, naravno, trebalo cekati prilicno dugo. Ali vrtlar
je bio sigu,ran da je korijenje duboko u hladnoj zemlji, zasticeno
od pogubnog utjecaja sunca. Mnoge tisuce kubika zemlje bile
su iskopane u ime znanosti i mnogo je graska naraslo unatoc
bendikepu kojem je bio izlofon. Mnoge vrste povrea raspolazu
zacudnim moCima prezivljavanja i svakovrsna ometanja cesto
SU bivala pogrefoo sbvacena kao narocite tajne uspjeha. Sto se
tice graska, malo koji vrtlar danas ne zna da ce se njegovo
korijenje probiti do iste dubine i kad se posije blizu povrsine i
kad_se zakopa duboko. Ali koliko blizu povrsine treba_biti? A,
drugo sjemenje? - Razmisljanje upucuje na to da postoji vrlo jednostavna
logika sijanja. Za pocetak sjeme treba staviti tamo gdje folite
da budu biljke, _dakle u "brezuljke" ili gredice. Zatim, sjeme
treba nekako usidriti da ga vjetar ne otpuse i kise ne isperu.
Takoder je vazno da sjeme bude u dodiru s tlom, da bi ostalo
vlazno i brzo proklijalo i da bi korijente dobilo sto mu treba kad
pocne rasti. Ima li jos nesto vazno? Cini se da nema. Krumpir
i slicne biljke nisu izuzetakjer se krumpir ionako rijetko uzgaja
iz sjemena. Izgleda, dakle, da ce sjeme to br:le proklijati ~to ga
-stavimo blize povrsini, pa cemo brfo dobiti urod. To je, uos- _
talom, u skladu s prirodnim procesima. Sjemenje divljeg bilja
pada na povrsinu zemlje i, makar veCi dio mozda ne ce pasti na
povoljno tlo, ono koje pronade prikladno mjesto, bez teskoea
ce proklijati i pustiti korijenje duboko u zemlju. Sad dolazimo
149

Vrt b~z motike

do cudnovatog zakljucka: u suprotnosti s konvencionalnom

praksom, logika nas vodi do tvrdnje da sjeme tteba sijati po
povrsini tla, a ne ispod nje. Priznajem da sam do te teoretske .
pozicije dospio tek prije nekoliko godina i da sarn je kolebljivo
provodio u praksi.,
No onih nekoliko. eksperimenata punih oklijevanja .ispali
su tako obecavajuci da saril nastavio malo hrabrije i rezultati
koje sam dobio bili su snazna potvrda teorije.
Ubrzo sam otkrio da za svoje prve uspjehe imam zahvaliti
povoljnim vremenskim prilikama, kakve se dogode jednom u
deset godina~ Oblacno nebo i povremena blaga kifa pobudit ce
sjeme razbacano po povrsini u zacudujuce kratkom vremenu.
Jaki vjetrovi; vrelo sunce ili jake kise jamac su neuspjeha.
Problem je, dakle, kako zadrfati sjeme na mjestu i dati mu
dovoljno vlage da proldija. Ako u tome uspijemo, bi1je se
nastavlja razvijati onom brzinom kakvu je dao naslutiti
pocetak. Rjesenje do kojeg sam dosao nakon mnogih pokusa,
maze biti predmet daljih istrazivanja, ali i ovako ono osigurava
bolje prinose i mnogo je bde od tradicionalnih metoda.
Sve sto vam treba da biste osigurali savrseno klijanje u
rekordnom vremenu jest nesto treseta i sprava za zalijevanje.
Preporucujem fini treset i plasticni cjevasti po1jevac, ali i nesto
drugo maze biti jednako dobro. Grubi se treset u dodiru s
atmosferilijima maze zgrudati, a neki poljevaci strcaju prejake
mlazove. ImajuCi dobru opremu, trebate uciniti sljedece:
1. Oznacite gredicu stapovima i koncem preko golog tla i
pobacajte sjeme po povdini.

2. N apunite veliku kofaru tresetom i hodajuci duz gredice

sipajte treset po sjemenju. Stopalima - po mogucnosti velikima
- utabajte smjesu treseta i sjemena, a mo:Zete upotrijebiti i
dasku ill valjak. Stigavsi do kraja reda, watite se istim putem,
stajuci na mjesta koja ste propustili. Za vama ce ostati savrseno
posijano tlo.
3. Sprava za zalijevanje jamci dobre rezu]tate. Treset
150

treba do bro navodniti da bi sjeme ostalovlazno.dok ne rtoklija.

I dobra kisa u pravo vrijeme .uvelike ee pomoci, a sp~ava za
zalijevanje tu je da otkloni svaku suinnju.
:
Kako vidite, ovaj sustav povrsinske sjetve eJibinira
mogucnost truljenja sjemena, kao i mogucnost da ga/ vjetar
otpuse iii kisa ispere, a svaki "zivahni" primjerak odmah ee
proklijati. Nista slabije od proloma oblaka ne ce dctnijeti
sjemenje jer treset pije vodu kao spu:lva. Istovremeno~ i najmanji izdanci odmah dobivaju zrak i svjetlost, pa je trhljenje
vrlo rijetka pojava. Sunce i vjetar ne mogu isusiti iii portjaknuti
vase sjemenje ako je sprava za zalijevanje sprerrina
za
I
upotrebu. Mozemo dodati i to da su vrijeme i posao oktj sjetve
svedeni na minimum~ Kod povdinske sjetve ne pr~ve se
nikakve brazde, pa se postav]ja pitanje kako se sjemenje piljaka
poput salate, mrkve i slatke repe moze staviti u ravne r~dove.
Odgovor je: nikako. To ne poku8avajte.

Naprotiv, sjeme bacajte po prostoru sirokcim oko ~O centimetara, a nit za oznacavanje neka vam sluzi samo ra~i toga
da biste znali gdje je rub gredice. Tako cete u tom p~ostoru
dobiti viSe biljaka, a kad ih pocnete rijediti, opet cete us~edjeti
vrijeme i trud. Siroke redove mo:Zete rijediti gotovo jtjdnako
brzo kao i uske, a biljke mozete razmjestiti u oba ~mjera
odjednom. Nakon prorjedivanja mrkve, na primjer uhijesto
jedne tanke crte imat cete red sa 4 - 5 mrkvi po sirini. !siicno
vrijedi i za drugo povrce. Primijetio sam da se mnogi ivrdari
stresu na pomisao 0 redovima koji bi bili siri od jedne ibi1jke.
Nisu bas sigurni zasto to ne bi bilo dobro, ali sugurni s4 da ne
bi. Mazda je teskoca u tome .sto siroki redovi nisu u sltladu s
tradicionalnom praksom. Ali zasigurno ne postoji razlog zbog
kojeg bi biljci trebalo vise mjesta u smjeru istok - zapad hego u
smjeru sjever-jug i obratno. Teska je povjerovati da ima tnnogo
biljaka koje znaju razlikovati strane svijeta. Uski reqovi sa
sirokim prazninama izmedu njih samo trose prostor vrta, bez
ikakve svrhe; Oni su, zapravo, kopije komercijalnih pl~ntafa,
na kojima treba biti dovoljno prostora za mehanizaciju.i
.

151

Richard

Vl Clemence

Vrt bez motike

'
i
I

Si~oke

Stara izreka koja kaze da voda mora uzavre.ti prije nego sfo je
k:ukuruz ubran, vi8e je nego istinita. U toj delikatesi jednostav-
no nije moguce uzivati ako je ne pojedete u roku od 20 minuta
nakon branja.

aleje u kucnim vrtovima otprilike su jednako

logicne /kao i sest nogostupana autoputu. Takav izgled dizajniran jel za drukciju situaciju.
I

- Sj~menje krastavaca, lub,enica i tikve moze biti povrsinski

sijano ~ "brezuljke". Kako sama rijec kafo - meni, dodu8e,' ne
kafo - "prezuljak" je plitka udubina u tlu, poboljsanje izvorne
humke koja se nekad koristila .. Udubina obicno nastaje tako da
se mal~ rupa ispuni kompostom iii stajskim gnojem, pospe
zemljo~ i ugazi. U povdinskoj sjetvi mo:lete pripremiti takve
brezuljtte iii, ~ko je vase tlo dovoljno bogato, mo.iete baciti
sjeme ilia bilo koje prikladno mjesto, koje zatim pospete
tresetorP i sve skupa utabate u tlo. Sprava za ialijevanje i opet
ee osigyrati brze rezultate.

Ipak, malo nas je koji uzgajamo slatki kukuruz, a koji to

ne cine, propustaju jednu od najvecih nagrada sto ih moZe
pruziti bavljenje vrtlarstvom. Argument koji se najeesee
spominje jest da kukuruz uzima previse prostora u malom vrtu,
u kojem svaka stopa mora biti produktivna. To jednostavno
nije istina, sto je mnogo nas, organskih vrtlara, uspjelo
demonstrirati proteklih godina.
U bogatom organskom tlu kukuruz mofote stavljati na
razmak od 15 centimetara u oba smjera i postizati izvrsne
rezultate. Kad sam provodio seriju eksperimenata u kojima
sam istrazivao mofo li kucni vrt pokriti svoje troskove, otkrio
sam da se zacudna kolicina slatkog kukuruza mofo uzgojiti na
vrlo ogranicenom prostoru.

svbje vrijeme i snagu mozete ekonomizirati razbacujuCi

sjeme drilicno bezbrizno i rijede'ci brezuljke kako bi ostale
samo b~ljke koje najvise obeeavaju. Kad rijedite, rezanje je
bolje
cupanja jer njime ne uznemiravate korijenje preostalih biljaka.

oq

Promotrite to na ovaj naCin: slatki se kukuruz cesto uzgaja

u redovima iii ''brezuljcima" u kojima je 4 - 5 biljaka stisnuto
unutar nekoliko kvadratnih centimetara, a izmedu njih je
nekoliko metara praznog prostora za traktore i njihove
prikljucke. Nema razloga zasto bi kucni vrtlar morao slijediti
takvu praksu. Ako imate prostor dug 7 metara i ne siri od 30
centimetara, mofote posijati kukuruz na 15 centimetara razmaka. u oba smjera i dobiti 3 reda kukuruza sa po 48 stabljika.

Pohsinslrn sjetva kakvu sam opisao ima mnoge prednosti

u odnos ll na uobicajene metode. Uspjefoo se moze primijeniti
na skorp sve. vrste povrea. Poznata mi je samo jedna vazna
iznimkaf Kad sijete bilje poput kukuruza i visokog graha, isplati
se sjem~ staviti tocno na mjesto na kojem ce i ostati. NajlakSi
nacin d~ to ucinite jest da svako zrno lagano utisnete prstima
u zemljU.
1

Kako onda ne leze slobodno na povrsini, nije potreban

treset d~ ih ucvrsti, a bilo koja dobra stelja posluzit ce da zaddi
vlagu.
I

'l

IDEJE ZA UZGOJ SLATKOG KUKURUZA

Sla~ki kukuruz jest - iii bi trebao biti - nesto za gurmane.
152

To je vrlo mali razmak, pa cete, akci vase tlo nije bogato,

mozda mora ti dodati stajskog gnoja, kostanog brafoa ili neki drugi
dodatak koji ce vam omoguCiti najbolje rezultate. Iskustvo mi
govori da s tolike povrsine mofote racunati na najmanje 120
ldipova, medu kojima ce biti i ndto malenih, a poneka stabljika
mozda ne ce ni roditijestivi kukuruz. Ali, sve u svemu, dobit cete
znacajan prinos. Osim toga, isto to mjesto mo:lete istovremeno
rabiti i za druge kulture. Meni su najbolje uspijevale bundeve i
zimske tikve. Posijane.duzrubova, dobro se prime, a kad porezete
kukuruz, rasire se po citavom prostoru.
153

V~ bez motike

Richard V. Clemence

Dak]e, nemoguce je ne imati dovoljno prostora za s]atki

kukuruz. Preporucam veci razmak, aka si ga moiete priustiti,
ali izvrstan urod maze se dobiti i na malenim rjestima, cak i
izvan. vaseg vrta, .U. blokovima" .tu i tamo po dvoristu. u
eksperimentima s kukuruzom, nekoliko sam puta dobio vise od
6 tuceta klipova jednostav:no uguravsi sjeme kroz stelju izmedu
. grmova kupina, nakon cega sam samo cekao rezultat.
II

N ajbolji nacin uzgoja kukuruza koji mi je poznat jest onaj

u trajnoj stelji. U vrijeme sjetve obiljezite redove stapovima i
koncem i protisnite prstima sjeme kroz stelju. To mofo zvueati
kao tefak posao, ali u malom opsegu uistinu je lagan. N ajbolje
rezultate dobit cete aka za svako sjeme nacinite u stelji maleni
"d:lep" i utisnete zrno u tlo. Cilj je da se stvore otvori u stelji za
svako zrno tako da maze brzo proklijati u vafoj najbo]joj zemJji
i priniiti v]agu, toplinu i svjetlost od ranog poeetka.
Osobno preferiram sustav Ruth Stout s permai:tentn6m
steljom od sijena. Ali dobre rezultate postizao sam i uporabom
lisca i drugih materijala. Ako - poput mene - svake godine
uzgajate kukuruz na istom prostoru i vracate sve stabljike i
komusinu u zemlju, uskoro ce materijal od kojegje vafa stelja
naCinjena postati neprepoznatljiv. Neki organski vrtlari
izvjdcuju da drugo prihranjivanje ubrzava rast kuku_ruza.
Kad stabljicice nadrastu stelju, vrijeme je da obratite
paznju na njihov izgled, narocito na boju. U dobrdm organskom th1 s\remoraju bi ti tamnozelene. Ako SU takve, sve StO
vam je Cini ti jest da im se divite i cekate vrijeme berbe.
Svijetloze]ena ili zuta boja, medutim, ukazuju na nedostatak: dusika, pa ga smjesta morate nadoknaditi. Ali nemojte
stavljati nikakva kemijska gnojiva! Manjak dusika u ranoj fazi
siguran je znak da je tlo siromafoo, pa ako jednostavno dodate
brzi dusik, poslije cete imati neprilika. Vasem tlu trebaorganski
fertilizator, poput zivotinjskog gnoja. Teska vam se mofo
dogoditi da pretjerate s koliCinom. To gnojivo ne ce "spaliti"
biljke, a sve stone apsorbiraju ave godine, ostat ce za sljedecu..
154

Kao sto vidite, jos sam jednom izrazio svoje ocekivan]e da cete
se sloziti sa mnom glede" rotacije usjeva", barem s~o se tiee
kukuruza, koji bi .trebalo uzgajati na _istom mjestu inekoliko
godina. Isprobajte nekoliko Jokacija, izaberite najpri~adniju i
ostanite na njoj dok je ne poboljsate. Katalozi sjemdnja nude
golemi broj sorti slatkog kukuruza. Kao i drugi vrtlari,! isprobao
sam mnoge.. Prema mojoj procjeni, ne postoje Ios~ sorte ni
izrazito superiorne. Gotovo svaka sorta uzgojena u ouganskom
tlu i pojedena odmah nakon branja jest delikatesa. ~ilo koja s
kojom se nije tako postupalo, ne ce bi ti delikatesa. I~medu tih
ekstrerria izbor. sorte pitanje je osobnih sklonosti J Kaja ce
najbolje uspijevati u vasim okolnostima? Cesto samje~ izvrstan.
kukuruz u domovima svojih prijatelja . : vr.tlara i otkri~ao da se
radi o sortama koje u mom vrtu nisu uspijeva]e. Isto 1tako sam
cesto preporucivao svoje miljenike drugima, a oni bi mi obicno
odgovorili da o tim sortama nisu ni mislili. Uvjeren salm, dakle,
da je pravi nacin biranja sorte taj da se nastave iskuskvati one
koje nesto obecavaju, sve dok ne odlucite koja va~ najbolje
odgovara. Na tu se sortu koncentrirajte, a nave soite 1nastavite
uzgajati u malirn blokovima radi usporedbe. U veCinil kataloga
sorte su klasificiiane kao rane, srednje i kasne. N ajrapije sorte
obicno su slabije kvalitete od ostalih, ali su razvijene ifglavnom
zbog svoje sposobnosti da dobro rastu i po hladnom yrernenu.
Okus imje dovoljno <lobar da vas zadovolji dok cekat~ jos bolji
kukuruz~ Ako ste ljubitelj slatkog kukuruza, poieljet ~ete dvije,
moZda i tri, sorte
biste ga irnali citavo ljeto i dio je~eni.
,

da

Suprotno uobieajenirn.savjetima, ne preporucab sijanje

svih sorti istovremeno. N ajranije treba posijati cirn prmde opasnost od mraza. Ali ako istovremeno posijete i kasnl,ije sorte,
sjeme ce proklijati, pa ce njeznije stabljike biti izlozene hladnoCi za koju nisu predvidene. Rezultat ce vjerojrtno biti
nezadovoljavajuci glavni urod i uzaludno traganje Zq sortama
koje podnose uvjete kojima nisu prilagodene. Zato se strpite s
kasnijirn sortama dok se zemlja ne zagrije i sunce qe popne
visoko. Tada ce ra.sti brzinom vifo nego dovoljnom .da
nadoknade kasniji start.

155

V n Ot:Z ffiULIKC

Richard ~- Clemence

St se tice sorti, imamjedan dobar prijedlog, koji je rezultat desbtogodisnjih pokusa. lzaberite "slobodno oprasenu"
sortu kdJja vam se svida Ua koristim Golden Bantam) i posijte
je svakb godine na istom mjestu. Nastavite obogacivati tlo
organs$m dodadma i svim biljnim otpacima i pokufajte dobiti
lozu sp~cijalno prilagodenu svojim uvjetima selekcionirajuci
s1eme. i

N~ mogu jamCiti uspjeh, jer su prosle jeseni, dok su jos

rasli, l<lfpove koje sam cuvao za sjeme pojeli rakuni i tako je
progres! bio grubo prekinut. Golden Bantam "patuljasti" je
kukuruf, a moje stabljike bile su visoke .3 metra, a klipovi
kojima ~use osladili rakuni bili su dugi citavih 30 centimetara!
Da sam posumnjao da je ijedan u blizini, mogao sam lako
sprijeciti katastrofu. Kako sada stvari stoje, ne mogu vam
ponuditi nikakav dokaz, ali ako ipak folite krenuti u slicne
eksperimente,
zapamtite da se hibridi ne ce dobro razvijati
iz
I
.
'
vaseg sj~mena i da morate uzeti slobodno opra$enu sortu ako
folite pbboljfati lozu.
!

oJim rakuna, koji su nekim uzgajivacima ozbiljna

prijetnj~, najgori su napasnici vrane, europski bu$aci kukuruza
i crvi kqji napadaju klipove. Krenimo redom.
!

R~lmne

moze zaddati ograda od zicane mreze za

kokosi:djce, koja je pric\rrscena za stupove tako da ih nadvisuje
za otpr~like tridesetak centimetara. Kako se rakuni radije
penju n;ego da kopaju ispod.ograde, IiaCi ce se uhvaceni kad
se zica ~bjesi pod njihovbm tezinom. One koji se ipak uspiju
probiti inofote sprijeciti da ne pocine ozbiljniju stetu tako da
na svaltj klip koji zelite osiguratiyrievrstite papirnatu iii plasticnu vteCicu omotanu zicom. Zica ce sprijeciti rakuna da
podere ~eCicu, a vreCica ce ga sprijeciti da dohvati kukuruz
kroz ziqu. To je dobra zastita eak i ako nema ograde, makar
copor dkuna koji se pokusava dokopati vaseg kukuruza moZe
saviti i ~olomiti prilican broj stabljika prije nego odustane.
Vrane, ~ko SU u blizini, iscupat ce mlade biljke cim se pojave
iznad p~vrsine. Njih ne zanimaju listici, nego njezne sjemenke
156

ispod biljcica. J edno je rjdenje da se Iietretirano sjeme sije

kroz trajnu stelju koja omogucuje biljkama da se dobro nizviju
prije nego ih vrane opaze, pa ce svaka iscupana biljka
raioearati prosjecnu vranu, koja ce to prenijeti prijateljima i
jato ce krenuti u potragu za sretnijim mjestom. Europski busaci
i crvi u klipu neinaju mnogo toga zajednickog s velikim napasnicima, ali medusobno su vrlo slicni. I jedni i drugi su paraziti
koji vole kukuruz koji jos raste, a razvijaju se iz jajafaca sto ih
legu mala leteca bica koja izgledaju sasvim bezazleno.
Busaci se razvijaju iz jajafaca polofonih na cvatuci kraj
stabljike i ukopavaju se u slatke jezgre ispod brkova. Kad se
nadu unutra, pocinju gristi prema dolje i dok dospiju do klipa,
vec su veliki, a kako su jos gladni, u stanju su vrlo brzo unistiti
urod. Crvi su slicni busaCima, ali djeluju bde jer pocinju od
svilenih brkova, a ne od metlieastog cvata. KreeuCi iz suprotnih
smjerova, te SU zivotinjice uistinu U stanju prirediti pakao
va$em kukuruzu. Na svu srecu, nije ih tesko kontrolirati.
Bufaee je lako uociti u uobicajenoj inspekciji i obracunati se s
njima prije nego nacine vecu stetu. Rupe koje iskopaju da bi
dosli do stabljike uzrokuju naginjanje metlica prema dolje.
Svakih nekoliko dana provjerite dogada li se ndto takvo pa
ako to primijetite, rascijepite noktima stabljiku malo ispod
ulazne rupe i uklonite busace. Ta je jednostavna shema 100%
ucinkovita.
.
Sjeverno od linije Mason - Dixon, 1. travnja stabljike se
usitne i prekriju zemljom, sto ucinkovito spreeava busace da ih
zaraze svojim jajascima. Neki vrtlari vjeruju da bi siroko prihvaeanje te mjere vrlo brzo moglo eliminirati busace.
Izravna kontrola crva koji napadaju klipove jednako je
jednostavna. Ako nadete jednog iii vise njih u prvom klipu koji
uberete, uzmite jeftinu limenku, napunite je prozirnim
mineralnim uljem i stavite malo na vdke klipova.
Makar te metode pouzdano djeluju, to su hitne mjere koje
na dulji rok ne bi smjele biti potrebne. Ako vas gnjave bu8aci i
crvi, znaci da se niste dobro pobrinuli za svoje tlo. Na temelju

157

H.ichard V. Clemence

mnogib ekspedmenata zakljucio sam da je pojava tib napasnika sigilran znak pogrdnog tretiranja podrucja u kojem se
uzgaja kukuruz.
_ Nekolio sam puta naprimjer, posijao blok kukuruza u
najbolju zemlju i produljio red kroz siromafoije tlo. Busaci i
cr\ri redovno su napadali pothranjene biljke, a ostale su bstavili
na miru. Kako su moji pokusi sa svim ostalim_ biljem takoder
doveli do toga, siguran sam da je bogato organsko tlo odgovor
na mnoge uobieajene probleme s napasniciina i bolestima.
Pokufao sam vam dati najbolje savjete kojima raspolaZ:em
zahvaljujuCi pola stoljeca dugom iskustvu uzgoja slatlmg
kukuruza. Vjerojatno sam mnogo toga preskocio. Sad mipadaju na pamet jos cetiri savjeta koja vam dosad nisam dospio
reCi.
Nikad ne ostavljajte kukuruz u komusini nakori berbe.
Ogulite klipove, pregledajte ih i vratite u zemlju sve koji nis
savrseni. Ako ne mozete odmah skuhati kukuruz, svjeze oguljene klipove stavite u hladnjak.
Posijte vise kukuruza nego sto riamjeravate pobrati. Inferiorni klipovi i stabljike nisu gubitak aka ih ugradite u tlo.
Ako vam nedostaje prostora, kukuruz mozete uzgajati u
malim blokovima bilo gdje. Redove mozete staviti niz
jagodnjak, u zasad sparoga, itd. Usamljeni redovi teze se
oprafoju nego blokovi.
Kad vracate stabljike u zemlju, odrezite ih pri povrsini i
usitnite skarama za obrezivanje iii ih iscupajte s korijenom i
kasnije sve odjednom iscijepajte sjekiricom. Druga mogucnost,
koja mi je mnogo drafa, jest da se sravne sa zemljom i prekriju
zimskim pokrovom od sijena. Tako stedite vrijeme i trud i
dobivate odlicnu stelju kroz koju cete sijati u proljece.

Vrt Jez motike

UZGOJTE POVRCE NA OGRADI

Svaki povrtnjak morao bi imati neku vrstu ogra~e - ne
sam:o zbog nezvanih posjetitelja, nego i zato da bude qrfac za
biljke. Uzmite maleni vrt, recimo 6 x 8 metara, ogr~dite ga .
mrezom za kokosinjce do visine 1,5 - 2 metra i povecali ste
efektivni prostor za 50 % iii vise.

Osim toga ustedjeli ste si trud oko trafonja ko~aca za

:
rajcice, visoki grah i drfaca za grasak.
Prikladna je takoreCi svaka vrsta ograde. Unutatnji dio
lako se mo:Ze pretvoriti u kontinuiranu nosivu resetku pomocu
mreze za perad, ili dvostrukim cik-cak pletivom, kojq se pri
vrhu i pri dnu pricvrsti eavlicima.
'
Ocito je da sve svoje rajcice, visoki grafak i grah tno:Zete
staviti UZ ogradu. Manje je ocito da i mnoge druge J,culture
mofote sijati duz te gotove resetke i racunati na njih j~dnako
kao i kad bi im bilo dopusteno da se prosire po qitavom
povrtnjaku.
Krastavci izuzetno dobro uspijevaju na ogradi. Umjesto
da ih stavljate u "brezuljke", ugurajte desetak sjemenki tlo 2,5
- 5 centimetara od ograde na razmaku od 7 centimetaraJ Vitice
ce sasvim prekriti taj dio ograde i ne cete imati "kovrcb 11 koje
se cesto dogode kad krastavci leze na zemlji. I boja ice biti
ujednacena. Plodovi ne ce imati bijelih mrlja, koje rJdovno
kvare njihov izgled, ako ne _i okus.
'

Lubenice takoder izvrsno rastu na ogradi. N arocitp sorta

Icebox, ne treba druge podupirace. Dinje bi morale imati svoje
"kolijevke" nacinjene od guste gaze, starih plahti ili islicnih
materijala, prostrtih ispod plodova i pricvr5eenih za qgradu.
Ako to ne ucinite, plodovi ce pas ti na tlo kad sazore i peteljka
im postane labava.
Poput ostalih kultura s viticama, tikVe i bundeve p~pet ce

158

159

Richard

Vrt bez motike

vj. Clemence

se na o~radu jednako spremno kao sto bi se prosirile po tlu.

Ako va~ rriuce bufaci, bolje je da ih pustite da puzu po tlu i da
se ukotijene na zglobovima, koje zbog toga treba prekriti
zemljm!n. Tikve Butternut, koje su imune na buface, mogu se
uzgajat~ na ogradi u velikim kolicinama bez poteskoca.
Z*pamtite. da i za uzgajanje na ogradi vrijede nacela
nizanj~ kultura. Svaki dio vase ograde maze podrfati vise od
jedne ~ulture po sezoni. Telefon-grafak i ostale visoke sorte

mogu tjiti posijane prve. Visoki lima grah i Kentucky Wonder

- grah ~ogu se staviti malo kasnije i nekoliko centimentara
dalje o~ ograde. RajCice se mogu odmaknuti za citavu duljinu
korijetja, a krastavci, lubenice; bundeve i tikve mogu se staviti
u med~prostor.
Ljudi iz gradova i predgrada stalno mi govore da bi rado
"uzgoji~i poneku rajcicu" ili tako nesto, ali nemaju prostora.
Nakonl godina eksperimentiranja, moj je odgovor dobio ovaj
oblik: i

nave grancice i dobit cete lijepi urod. Ostavite rajcice da ~azore

na svoji;m viticama. Bit ce bolje od bilo kojih kupovnih.
Toliko _o rajcicama. Jednako vrijedi i za sve prije
spomenute kulture, a mozda i za jos neke koje nisam isprobao.
Svatko tko ima komadic ograde iii mjesto na koje ju mofo
staviti, ima mjesto za do bar povrtnjak odgovarajucih dimenzija.
Prihranjujuci tlo organskim fertilizatorim.a - ukljucujuCi sve
biljne ostatke -u tridesetak centimetara sirokom pojasu .duz
ograde, dobit ce iznenadujuce kolicine biranog povrea po
cijeni ne mnogo vecoj od one koju ce platiti za sjeme i sadnice.

MREZA ZA PERAD PODIZE RAJCICU

"4Im imate prostora za ograd~, imate prostora za rajcice

i za m*oge druge k:ulture." Nitka od onih kojisu isprobali tu
shemul nije mi jos javio da bi ona mogla biti neuspjefoa.
S~o im govorim, svodi se na ovo: ako zelite uzgojiti rajcice,
uzmit~ focet jakih sadnica i stavite ih tridesetak centimetara

dalektj od ograde, po mogucnosti na suncano mjesto. Iskopajte

dubok~ rupe za njih tako da samo vrsci vire iz papirnatih
"ovrattiiika" koji ih stite.od sovica pozemljufa. Dodajte stajskog
gnoja,: kostanog brafoa ili stavite neki sliean organski fertilizatdr po povrsini, ciosta obilno. Navodnjavajte ih stalnim
tankini mlazom iz sprave za zalijevanje nekoliko dana. Kad se
sadnice prime i pocnu rasti, stavite oko njih stelju od sijena,
piljevipe, tanki sloj treseta ili pokosenu travu s tratine. Kad
pocnui puzati, odrezite sve glavne izdanke osim 2-3 najbolja, a
njih ptivezite za ogradti vrpcama tkanine tako da evor bude
prislohjen uz ogradu. Tako dobivate "longetu" za svaku
granci~u, koja poput longete za slomljenu ruku, uevdcuje bez
opasn?sti od ozljede. N akon toga na jednak nacin povezite
160

Okviri za rajcice koji pridrfavaju vitice na dvjema

razinama i dopustaju biljkama da rastu kroz 75 centimetara
siroke panele Od mreze za perad, sto SU razapeti izmedu dvaju
redova teskih stupova, omogucili su Leu Mauriceu iz Barrea,
Vemont, da tijekom mnogih godina ne izgubi vrijedan plod.
Prema njegovom izvjescu, ti ucinkoviti i originalni okviri stoje
5 $.
Leave biljeske dokazuju da je pomocu tih okvira ostvario
vece prinose nego bilo kojom drugom metodom koju je
iskusao. Smatra da zieana mrefa spada u prednosti elektricne
kulture. Okvir je oblikovan tako da dopusta biljkama rast
prema gore kroz dvije razine zicane mreZe, koja je smjestena
tako da podrzi neobrezane vitice i zrele plodove bas tamo gdje
je tezina najveca.
Okviri su podignuti na osam stupova u dva reda, koji su
ukopani 60 centimetara u zemlju. Redovi su razmaknuti 1
metar, a razmak izmedu stupova u redu jest 2 metra. Poprecne
letve, pricvdcene eavlima za stupove, nose mrezu za perad,
polozenu ravno, na visini od 45 i 80 centimetara iznad tla. Na
tim visinama, prema Leovim testovima, javljaju se najveci
161

Vrt b:ezmotike

Richard V. Clemence

tereti koje okvi~i trebaju nositi.

Sadnice rajcica stavljaju se u tlo cim se ono u proljece
zagrije, razmaknute 60 centimetara u oba smjera ispod donje
razin~ mrefo. RazvijajuCi se, biljke rastu okomito kroz mreiu
radajuCi najvece kolicine plodova upravo iznad zieanih drfaea.
Kako razmak izmedu biljaka i rubova mrefo iznosi oko
tridesetak centimetara, vrlo malo plodova visi prt?ko ruba.
Leo ima u svom vrtu vrlo bogato. organsko tlo i otkrio je
da njegovo povrce bolje uspijeva aka se svake godine stavlja na
iste, posebno odabrane, fokacije nego aka se rotira. Zato isti
okvir upotrebljava vec godinama. Mnoge drvene dijelove
zamijenio je metalnima, sto je mnogo .lakSe nego svake godine
graditi novi okvir, koji mora _bi ti dovoljno jak da izddi teret od
nekoliko stotin_a kilograma stabljika i plodova.

KAKO EKONOMIST VIDI STOUT-SUSTAV

Nijedan sustav vrtlarstva ne mofo biti jednako prikladan
za sve vrtlare, pa to vrijedi i za sustav Stout. Shvacena kao
metoda proizvodnje, svaka vrtlarska tehnika mofo bi ti predmet
ekonomske analize. Pokufajmo primijeniti takvu analizu na
sustav Stout i vidjeti kakvi su njegovi dosezi i ogranicenja.
Cinecito, moramo bi ti svjesni da se cinjenice koje analiziramo,
makar su prema mom sadasnjem znanju istinite, mogu
promijeniti u buducnosti, a moguce je da ni sada nisu sasvim
precizne, sto znaci da ce rezultati mozda zahtijevati
modifikaciju.
BuduCi da je sustav Stout samo poseban tip organskog
vrtlarstva, njegove ocite prednosti nad kemijskim tehnikama
jesu prednosti prirodnih tehnika opcenito i ne treba ih
popisivati. Ekonomska analiza zahtijeva bavljenje prihodima i
izdacima u proizvodnji hrane (cvijece iskljucujem zbog vlastitog neznanja).. sustavom Stout u usporedbi s drugim, dulje

162

poznatim, organskim metodama.

Prihodi
U povijesti izdaci prethode prihodima, ali ovdJe smo
obrnuli redoslijed da bismo bde presli preko tog pitanja. Nista
u mom iskustvu sa sustavom Stout, niti u iskustvu bi19 kojeg
vrtlara kojeg poznajem, ne upucuje na to da SU urodi veci niti
da je hrana kvalitetnija od one dobivene bilo kojom ~rugom
organskom metodom. Moramo primijetiti da ni Rutb. Stout
nikad nije ustvrdila tako nesto, unatoc cinjenici sto mnqgi ljudi
misle da jest. Koji su posjetili njen vrt, znaju bolje jer j~ tocno
preko puta njenog vrta jedan veci organski posjed, ciji se izgled
mofo usporediti s vrtovima Versaillesa, samo sto se taJo osim
ukrasnog bilja uzgaja i hrana. UCinak je uistin~ tako
velieanstven kao da se hoce odvratiti pafoja od proufavanja
stanja jestivog bilja. No, aka se pobli:le promotri, vidi $e da je
ono identicno kao i bilje istih sorti koje, poluskriveno sfjenorri,
raste u Ruthinom vrtu.
i

Maze se ciniti da stroga ekonomska analiz~ ovim

nav.odima ne otkriva nikakvu razliku izmedu sustava istout i
konvencionalnijih organskih metoda glede prihoda. o ipak
.nije tako. Suprotno popularnom vjerovanju, izgfod vrt~ spada
u prihodeizocista ekonomske znanosti, a vrt kojijeorg~niziran
po sustavu Stout nije lijep nikome osim vrtlarima koji se tim
sustavom have;

Jf

lzdad
U skladu s iskonskom ekonomskom tradicijom, jzdatke
mozemo svrstati u tri kategorije: zemlja, rad i *apital.
Pokufajmo ih razmotriti, prikladnijim redoslijedom:
163

Vrt bez motike.

Richard Vi Clemence

1. ~emlja,- u smislu koji nas zanima, znaci svako mjesto na

kojem j~ vrtlarstvo moguce. Kako je sustav Stout vrsta organskogvrtlarstva, morao bi biti nioguc svugdje gdje je moguce
takvo virtlarstvo, i to je, vjerujem, istina. Poznavao sam
nekolikth vrtlara koji su u pocetku imali poteskoea u primjeni
sustava ~tout. na tvrdom, glinovitom tlu. Neki su se odmah
vratili al~tu za prekopavanje. Ali dru~ s1:1 otkrili da trajna stelja
pocinje jdjelovati nakon prve godine - i sto dalje, to. bolje.
Primijeth cemo, medutim, d.a stara izreka kako je najbolje
vrijeme 1~a se p9cne s vrtoi - lani, narocito vrijecii za sustav
Stout i da se najbolji rezultati ne mogu ocekivati prije trece
godine, ~ko je stelja stavljeha malo prije prve sjetve. . .
I

Ak~ stelja nije bila stavljena prethodne godine, najbolje

ju je sta.yiti kad se bilje u vrtu koji je obradivan uobieajenom
metodmp vec razvilo, dakle tijekom ljeta.

Tioi koje je previSe kamenito za p~ekopavanje moie se

pretvoriti u dobar vrt koristenjem sustava Stout, a to vrijedi i
za kosm~ koje su toliko strme da im prijeti opasnost od erozije
i ispiranj~ aka nisu nacinjene terase.

ljude pred mnogo rrianje iskusenje nego druge.metode dauloie

kapital u opremu. Koliko je ta prednost znacajna, ovisi o
pojec:Iincu.

3. Rad, u obliku vrtlarovog vremena i energije, najvaznija

je vrsta izdatka za veCinu nas; Naslovi tekstova Ruth Stout "Kako imati zeleni palac bez bolnih leda" i "Vrtlarstvo bez
motike" - upucuju na to da se nacelne prednosti sustava Stout
odnose na te izdatke. Trajna stelja, koja se sastoji uglavnom
od sijena, trazi jedva nesto viSe rada nego sto ga zahtijeva
stavljanje uobieajene ljetne stelje. Ali, osim sto osigurava
kontrolu korova i cuvanje vlage, te ima i druge prednosti koje
pruza ljetna stelja, sustav Stout, jednom uspostavljen, pretvara
vrtlarov rad oko prekopavanja; kultivacije i gnojenja u
prirodne procese. Sama. ta Cinjenica vec je dovoljna da se ta
metoda preporuca onima koji zele da njihov rad u vrtu bude
sto slicniji radu Prirode. Za njih na8a ekonomska analiza ovdje
za~!fsava jer vec znamo kakvu odluku trebaju donijeti. Oko
ostalih jos se moramo potruditi.

2. Klapital u vidu ala ta i opreme u sustavu Stout sveden je

na jedva [nesto vise od motike i vila, za razliku od bitno veCih
zahtjeva drugih metada. No iskusni ce vrtlari shvatiti da je
realni mfilimum kapitala za bilo koju vrstu organskog poljodjelstva r*van nuli i da sav pasao maze biti bbavljen golim
rukama. :Iznad nulte razine ulofoni kapital varira, grubo
receno, ~visno 0 velicini vrta, ali pravi cimbenici kontrole
zapravo ~u ukus i interes vrtlara. Malo je onih koji tijekom
godina nisu nabavili inventar koji rijetko - ako ikad upotrebljavaju. Mnogi nabave mocnu mehanizaciju koja
daleko n~dilazi stvarne potrebe. Cinjenica je da skoro svi vrtlari
uzivaju 9 posjedovanju dobre opreme. Ona moze znatno
doprinijeti zadovoljstvu koje proizlazi iz bavljenja vrtlarstvom,
a buduci ~a je tome tako, ona je dio vrtlarske ekonomije.
I

Misl~m

164

da se s pravam maze reCi da sustav Stout stavlja

Sumiranje rezultata
Prije nego sto upotpunimo svoju ek6nomsku analizu, bilo
bi dobro da sumiramo glavne tocke na. kojima temeljimo svoje
zakljucke.
1. U pogledu prihoda sustav Stout nema znacajnih prednosti pred ostalim vrstama organskogvrtlarstva.Vrtlari kojima
je vazno da njihov vrt Iici na park, zakljucit ce da je sustav Stout
. inferioran u estetskom smislu.

2. U pogledu izdataka sustav Stout pokazuje male prednosti u vezi sa zemljom i prakticno nikakve u vezi s kapitalom.
Njegova najveta prednost tice se rada, definiranog kao kombinacija vremena i intenziteta napora.
Da bismo sbvatili kako se odreduje vrijedncist izdataka
165

Vrt b~z motike

Richard V. Clemence

rada, mora~o primijeniti ekonomsko nacelo druge

mogucnosti. Prema tom nacelu, prava cijena bilo kojeg rada
odgovara najboljoj varijanti od koje se zbog tog rada mora
odustati. Tako prava cijena citanja ovih tedova odgovara
najvecoj koristi koj~l bi citatelj stekao da je nekako drukcije
utrosio vrijeme ienergiju.
.

Svjestan sam toga da me upotreba ovog primjera maze

stajati gubitka nekih citatelja; koji bi mogli sjetiti da moraju
i vaznije poslove obaviti. No taj ce rizik posluziti tome da. se
naglasi da samo osoba koja je najizravnije zainteresirana (u .
. na8em slucaju vrtlar) moze precizno odrediti realnu eijenu bilo
cega cime Se bavi ( ovdje SU to izdaci rada) vlastitim promisljan.
1em.

se

Zakljucci
Njjedan ekonomist ne mo~e odrediti pravu cijenu izdataka rada nikome osim samome sebi. Logicno je, medutim,
da ce cijena tih izdataka za svakoga biti obratno proporcionalna broju njegovih mogucnosti. Tako vrtlari s najmanje vremena
i energije moraju svakom utro8enom satu pridodati vecu vrijednos t od onih koji raspolazu s vi8e toga: Primjena tog
ekonomskog nacela na sustav Stout omogucit ce nam da
nacinimo grubu klasifikaciju vrtlara preina vjerojatnim
sklonostima:

'

manju vrijednost svojim izdacima rada i zato bi ih viSelmogao

~animati izgtect vrta i slicni cimbenici nego om iz prv~I grupe.
Sto SU im vrtovi veci, to ce im sustav Stout - ill kombina~ija tog
sustava s drugim metodama - biti prihvatljiviji, jer su i !njihovi
izdaci rada napokon ograniceni.

'

3. Mladim~, bezbriznima i energicnima izdaci ratla najmanje su vrijedni i sustav Stout ne ce ih privlaciti, osiml ako se.
radio velikim podrucjima. Kako sarn ja star i zaposlen, a lrnozda
cak i lijen, da i ne spominjem da sam ekonomist po p~ofesiji,
sa sv:ojim izdacima rada baratam tako da nastojim dobiti maksimalne prihode iz svega sto upotrijebim. No svjestan bm da
postoji veliki broj inace razumnih ljudi kojima fizicki r~d sam
po sebl predstavlja zadovoljstvo. Oni bi mozda radije kr~nuli u
pravljenje terasa na kosini koja je vec pretvorena u ~t sustavom Stout.
'
Na kraju mozemo zakljuciti da ekonomska analiza
. pokazuje da je sustav ~tout ograniceno privlacan zci neke
tipove vrtlara, a neke druge snazno privlaci. Koji je tip brojniji,
pokazat Ce se tek kad tehnike "bez rada" postanu sire pqznate.
U meduvremenu sa sigurnoscu mofomo reCi da najveea }rrijednost tog sustava lezi u tome sto priblifava organsko vrtlarstvo
velikom broju potencijalnih vrtlara, koji se inace ne bi 1,uopce
bavili vrtlarstvom.

1. U prvu skupinu mofomo smjestiti vrtlare, i one koji bi

to htjeli biti, kojima izdaci rada predstavljaju najvifo vrijednost. Podnaslov teksta "Vrtlarstvo bez motike" jest "za star~je,
zaposlene i lijene", i to pokriva vecinu takvih. Ima mnogo
potencijalnih vrtlara koji ne mogu iii ne Zele odvojiti dovoljno
izdataka rada od ostalih svrha za bavljenje vrtlarstvom po
nekoj drugoj metodi. Za njih vrijedi: iii sustav Stout iii nista.
2. Ljudi koji raspolafu s vise vremena i energije pridat ce

166

167