Tajna Knjiga Ivanova

PRVO
HRVATSKO
IZDANJE
TAJNA KNJIGA
IVANOVA
3MH*lpj ^ - H f l t - K
DJELA IVANOVA
~ 3 - " - # #-*ltt-Kr
UVODNE NAPOMENE
TAJNA KN JIG AIVANO VA
11
DJELAIVANOVA
37
red vama je ve trea knjiga biblioteke Svjetiost koja je

posveena u nas sve donedavno gotovo potpuno zanemarivanom segmentu duhovne batine ovjeanstva. To
su novozavjetni apokrifi, koji su svjetlost dana ugledali
u prvim stoljeima kranstva, dakle u razdoblju neposredno nakon
ovozemaljskoga djelovanja Isusa Krista. Prve dvije objavljene knjige
u izdanju TELEdiska su: Gnostika evanelja, amerike autorice
Elaine Pagels i Knjinica Nag Hammadi koja sadri prijevode 14
od ukupno 52 spisa iz Nag Hammadi Kodeksa. U ovoj, treoj knjizi,
objavljuju se dva apokrifa: Djela Ivanova, koji se pripisuje Leukiju,
neposrednom sljedbeniku Svetoga Ivana, i tzv. Tajna knjiga Ivanova
koja se pripisuje samom Svetom Ivanu, najmilijem ueniku Isusa
Krista.
U susretu s nama tako dalekim duhovnim okruenjem kao to je
razdoblje ranoga kranstva prepunog dramatimh zbivanja polazimo
od dva pojma - objave i predaje. Kada je rije o kranstvu objava je
iva Rije Isusa Krista, koju, kao to je poznato, On nije zapisivao te
nam je dostupna jedino posredovanjem Njegovih najbliih i udaljenijih sljedbenika.
NAG HAMMADI
iva Rije je tako uvelike postala predaja to znai da se zbog

mnogih meusobno razliitih doivljavanja/razumijevanja predajonosaca prepisivanjem irila u danas nepoznatom broju verzija.
No, ve se u II. stoljeu mogu nazrijeti dva osnovna smjera
predaje - jedan kanonski tzv. ortodoksne Crkve (gr. kanon izvedeno
iz rijei kanna, trska, dosiovce, mjeraki tap od trske) i drugi koji se
opet rava u niz smjerova - gnostici, arijanci, donatisti, sabeltjani,
monofizisti itd. Proces kanonizacije zapoinje u prvim stoljeima
stvaranjem zbirke spisa u Svetome pismu za koje ortodoksna Crkva
dri da su jedini autentini i da predstavljaju neiskvareni nauk Isusa
Krista, te su stoga norma vjere. Tekstovi predaje nastaii u gore
spomenutim ranokranskim zajednicama bit e proglaeni krivovjerjem i zabranjivat e se. Ocjenjivat e se kao libri non recipiendi
(neprihvatljive knjige) ili jo otrije kao npr. ocjena koja se izrie na
Petom saboru sinode u Nikeji 787. god. gdje se Djela Ivanova prosuuju kao knjiga koju: "nitko (ovu) knjigu ne smije prepisivati, ali ne
samo to, dritno kako zasluuje da je se preda vatri." Tako su ti spisi
postali korpusom kojega danas nazivamo novozavjetni apokrifi (gr.
apokriphos = skriven, potajan).
Kanonizaciju je zapoeo Sv. Irenej, lionski biskup (oko 125-202.).
On je predloio indeks novozavjetnih tekstova koji, prema njegovu
miljenju, sadre i uvaju izvorni i neiskvareni Isusov nauk. Od svih
evanelja koja su kruila unutar prvih kranskih zajednica odabrao
je etiri (po analogiji s etiri smjera u prostoru, etiri oceana i etiri
ugla svijeta) i ocijenio ih kao jedine autentine. To su tzv. kanonska
evanelja: Evanelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu.
Kanonizacija dobiva snani zamah nakon Konstantinova Milanskog edikta 313. god. na kojem je po prvi puta u cijelom rimskom
svjetskom carstvu doputena sloboda vjere pa tako i kranstva.
Zapoinje institucionalizacija Crkve, odravaju se koncili na kojima
se odluuje to jest a to nije dogma. Da bi se barem donekle opisala
8-
UVODNENAPOMENE
dramatinost zbivanja na tim skupovima, navodimo podulji citat iz
Zapadne pustolovine Covjeka Denisa de Rougemonta u kojem pie
o I. ekumenskom koncilu u Nikeji 325. god. interpretirajui Grgura
Nazijanskog kroniara toga doba.
Uspomene Grgura Nazijanskog, kronike iz toga doba i usvojeni tekstovi doputaju nam izgraditi ivu sliku tih prvih okupijanja
grkog kranstva: velikih Konciia. (...) Biskupi, koje je pozvao
bizantski imperator, okupljaju se iz cijelog Bliskog istoka, Afrike,
Makedonije, Egipta i Iberije. Predstojnici velikih stranaka okrueni
pratnjama, izasianici imperatora i pape, ulaze sveano u odabrani
grad: rasprava poinje demonstracijama sile i prestia prisutnih
stranaka. Skupine fanatinih redovnika prolaze ulicama. Pokadto,
kao u Efezu i Kalcedonu, masa slavohlepnih laika, vojnika, egipatskih mornara i odvanih pojedinaca, ulja se oko crkve gdje zasjeda
Koncil, oekujui priliku da silom intervenira. Unutra pak incidenti
su sve brojniji. "Reklo bi se roj strena", biljei Grgur. Burno se klie
i interpelira s lijeva i s desna lade gdje se zbilo vte stotina biskupa i
doktora, dok su izaslanici pape (koji je uvijek odsutan) i funkcionari
Carstva zauzeli mjesta na oltarskoj balustradi. Nastaje graja i Oci
viu: "To je prava vjera! To je vjera Apostola", "Anatema na onog
koji tako ne vjeruje! Istjerajte Euzebija, neka ga se isjee na komade!
Podijelio je Spasitelja, neka i sam bude podijeljen!" Redigirani u
posljednjem trenutku, tekstovi se stavljaju na glasanje. Glasanje je
zavreno, ali je ve sutradan kuloarskim pregovorima dovedeno u
pitanje. Jedna grupa biskupa prijeti da e napustiti Koncil. Razmjenjuju se deputacije. Potpisani su spiskovi prisutnih koji e se kasmje
osporavati: da ii su potpuni, jesu li toni? Nisu li u popis stavljeni
i odsutni? Sada treba supotpisati prihvaene formule, ukloniti protivnike heretike, ekskomunicirati, iznova uspostaviti jedno sredite,
uzeti u obzir pritiske to ih vri imperator i rimski papa, ukloniti, ili
ne ukloniti bizantijskog patrijarha - i, najednom, rulja redovnika i
.9.
NAG HAMMADI
nitkova upada, Hilarije se spasava bijegom, Flavijan umire od zadobijenih batina. Uveerjeprokiamiranadogma, zabludaNestorijevaje
osuena i stanovnitvo grada u zanosu oduevljenja aklamira Ocima,
iluminira gradske etvrti i ispraa biskupe u povorci pod odbljeskom
baklji i tamjanom kadionica.
U Nikeji se odluuje o Arijevom (umro 336. god.) shvaanju
Svetoga Trojstva. Arije je drao da Isus nije istobitan s Bogom, nego
da je drugo bie s boanskim moima. (Euzebije koji se spominje u
gore navedenom tektu njegov je najblii suradnik.) Naime, u ranome
kranstvu temeljni je probiera bio kako imenovati unutarboanske
odnose, Boga kao Stvoritelja, Sina kao Otkupitelja i Duha Svetoga
kao kao Izbavitelja.
U izvjesnom se smislu moe drati da je proces kanonizacije Svetoga pisma u osnovi zavren latinskim prijevodom Biblije, Vulgatom
Svetoga Jeronima, koji je svoje djelo izveo izmeu 383. i 406. god.
Preveo je veinu starozavjetnih knjiga, dok je nek^siarozavjetne i
novozavjetne preuzeo iz staroga latinskog prijevoda Vetus iatina, a
neke je samo ispravio, npr. evanelja. No kanonizacija vezana uz
pitanje to je dogma a to nije, to je prava a to kriva Hturgija itd.
mnogostoljetni je proces i tee paralelno s raskolima koji se zbivaju
nakon ive Rijei Isusa Krista. Najprije razgranienje ortodoksne Crkve i tzv. hereza - gnostika, arijanaca, donatista, sabelijana,
monofizista itd. koje se zbiva od II. do VI. st, potom definitivan raskol
izmeu istone i zapadne Crkve, pravosiavlja i katolianstva potom,
na Zapadu, raskol katolianstva i protestantizma u XVI. st. Stoga se
moe drati da do definitivne kanonizacije doiazi tek na Tridentskom
konciiu koji je zasjedao u tri navrata u razdoblju od 1545.-1563. god.
A moda i ne.
Djela Ivanova jedno od pet djeia iz manihejske tradicije, ali je
najvjerojatnije imala stariji sirijski predloak, ostaia su Tomina,
-10-
UVODNENAPOMENE
Petrova, Andrijina i Pavlova. Svako od njih ima svoju vlastitu povijest to je i razumljivo zbog mjesta i vremena nastanka. Cjelovit
rukopis koji je sadravao sva ta djela posjedovao je oigledno Focije
(815.-891.), carigradskl patrijarh, ali se on nije sauvao, nego pri
rekonstrukciji pojedinih djela pa tako i Ivanova, ovisimo o mnogo
svjedoanstava ija je vjerodostojnost razliitoga stupnja. Izdanje
Lipsius-Bonneta iz 1891. I. izdanje Acta Apostolorum Apocrypha
bilo je u svoje doba zadivljujue ostvarenje a i danas ima svoju vrijednost. Zasnovano je na velikom broju grkih i latinskih rukopisaizvora, preteno hagiografskog sadraja. Izdanje Junod-Kaestlija,
Acta lohannis I. Praefatio, textus 2. alii, commentarius, indices, cura,
Eric Junod et Jean-Daniel Kaestli (Corpus Christianorum series
apocrvphorum 1.2) Turnhout, 1983. ostvaruje napredak u odnosu na
Lipsius-Bonneta.
Tajna knjiga Ivanova sauvana je iskljuivo na koptskom jeziku i
to na tri kodeksa (svitka) iz tzv. knjinice iz Nag Hammadija otkrivene
u prosincu 1945. u Gornjem Egiptu: Kodeks III, I (prva kraa verzija),
Kodeks II, I i Kodeks IV, I (dulja verzija), te u takozvanom Berlinskom gnostikom kodeksu (Berolinensis gnosticus) 8502,2 (kraa
verzija). Danas se openito smatra da su ovi spisi nastali sredinom IV.
stoljea, ali da su najvjerojatnije prijepisi ranijih rukopisa. Izrazito su
gnostikog karaktera.
Oba ova djela bit e opirnije predstavljena u predgovorima.
I, tako, tekstove koji su pred vama, htjeli su predati vatri, ali
sreom nisu uspjeli.
II-
(0,/, IIU W i BG 8502, 2)

M i H m <m< i'Hit-Hr-
Uvod: Frederik Wisse

Preveo na engleski: Freerik Wisse
Prevela s engleskog: Vlasta Mihavec
TAJNA KNJIGA IVANOVA

-g-Bli
M ^ - t t - S -
UVOD
| p j | a/' knjiga Ivanova znaajno je djelo mitolotW)fl S'jskog gnosticizma. Koristei kao okvir objavu
koje je uskrsli Krist namijenio Ivanu, sinu
2H2r Zebedejevu, ovaj traktat nudi neobino jasan
opis stvaranja, pada i spasenja ovjeanstva; mitologijski
opis svojim se velikim dijelom razvija na temeljima poetnih
poglavlja Knjige Postanka. Izvjea crkvenih otaca ukazuju na
to, da su neki od njih bili upoznati sa sadrajem Tajne knjige
Ivanove: uenja nekih gnostika koja je opisao Irenej znatno
nalikuju kozmobkim uenjima ovog traktata. lako Irenej oigledno nije poznavao Tajnu knjigu Ivanovu u ovakvom obliku,
posve je sigurno da su glavna uenja iz traktata postojala i prije
185. god. poKr., kadajenastaIoIrenejevojeloPro//V/?e/'eza.
Audijani iz Mezopotamije jo uvijek su se koristili Tajnom
knjigom Ivanovom i u osmom stoljeu.
Tajna knjiga Ivanova donosi odgovore na dva sutinska
pitanja: kakvo je podrijetlo zla, i kako se iz ovog svijeta
prepunog zla moemo spasiti bijegom u svoj nebeski dom.
I kozmogonija, unato svojim egzotinim pojedinostima,
takoer nastoji odgovoriti na ova pitanja. Vrhovno boanstvo definirano je pojmovima apstraktnog grkog koncepta
o savrenstvu, savrenstvu koje u potpunosti iskljueuje sav
antropomorfizam i bilo kakvo uplitanje u svijet. Iz ovog je
15-
NAG HAMMADI
MJff$ 38~lii+-Sr-
vrhovnog boanstva proizaao itav niz bia svjetlosti, ukljuujui Krista i Sofiju.
Prema Tajnoj knjizi Ivanovoj, do pada dolazi kad Sofija
poeli roditi bie, ali bez pribavljenog odobrenja Duha velikoga
ili svog mua. Dakle, ona stvori udovinog boga stvaraiatva,
Jaldabaota, koji je po majci jo uvijek posjedovao i sauvao
neto od sila svjetla. Jaldabaot stvori andele da bi zavladao
svijetom, a pomoe i pri stvaranju ovjeka; sam ovjek bijae
stvoren prema savrenoj slici Oca, koja se odrazila na povrini
vode. ovjek oivje kad Jaldabaota na prijevaru nagnase da
u nj udahne silu svjetla. Tada zapoe neprestani boj, koji sile
svjetla i sile tame povedoe meu sobom kako bi se dokopale
boanskih estica u ovjeku. Zle sile guraue ovjeka u materijalno tijelo da bi ga u njemu zatoile, a usto stvorie i enu,
te seksualnu poudu, kako bi se estice svjetla jo temeljitije
rasprile i tako oteao njihov bijeg. Konano, poslae dolje
Krista da bi spasio ovjeanstvo, podsjeajui ljude na njihovo
nebesko podrijetlo. Jedino e se oni, koji posjeduju ovu spoznaju i koji su ivjeli asketskim ivotom, moi vratiti u carstvo
svjetla; ostali e se reinkarnirati tako dugo dok i sami ne dopru
do spasonosne spoznaje.
Poznate su tri verzije Tajne knjige Ivanove, 10,/ i BG,2
predstavljaju nezavisne prijevode kratke grke recenzije tog
djela na koptski jezlk. 11,/ i IV,/ su kopije istog koptskog prijevoda dugake grke recenzije. Engleski prijevod, koji vam
ovdje predstavljamo, donosi dugaku recenziju. Stranice i brojevi redaka odnose se na 11,/, izuzev na mjestima koja su zbog
pogreaka u prijepisu bila isputena, a sauvala su se u IV,/.
16-

(11,1, 1-32, 9 = I.V.1,1-49, 28)
t
Uenje [spasiteija], te [otkrivenje] tajni [i] stvari skrivenih u tiini,
[ak i onih stvari kojima] on poduavae Ivana, [svog] uenika.
[I] dogodi se jednog [dana], kad Ivan, [brat] Jakovljev - obojica
sinovi Zebedejevi - uzie do hrama, pristupi mu farizej imenom Arimanije i ree mu: "Gdje je tvoj gospodar [kojega] si slijedio?". A on
mu [ree]: "Otiao je na [mjesto] odakle je doao." Farizej [mu ree:
"Lukavou svojom taj te Nazareanin] prevari i napuni [ti ui laima
svojim], i zatvori [srca vaa (i) okrenu vas] od obiaja [otaca vaih."]
[Kad] ja, [Ivan], zauh ove stvari [okrenuh se] od hrama [i otioh
na samotno mjesto,] I tugovao sam [teko, govorei u svom srcu:]
"Kako [su tada] upravo spasitelja [odredili], i zato ga posla [u svijet]
[Otac njegov, i tko je njegov] Otac koji [ga posla, i kakve vrste] je [ta]
vjenost [prema kojoj idemo?] I to on [miljae kad nam ree:] 'Ova
vjenost ka [kojoj ete ii od] vrste je [neprolazne] vjenosti,' [no on]
nas [nije nauio] s obzirom na [potonju, od kakve je ona vrste."]
U tom asu, [dok razmiljah o ovim stvarima,] gle, [nebesa se
otvorie i] zasja itavo stvaranje [svega to jest] pod svodom nebeskim, i [svijet] zadrhta.,2 [Prestravih se, kad gle, ja] spazih u svjetlosti [mladia to stade] pored mene. Dok sam gledao [u njega, on se
preobrazi] u starca. I on [izmijeni svoje] oblije [iznova], postajui
nalik stuzi. To preda mnom ne bijae [mnogostrukost], ve bijae
[izgled] viestrukih oblika u svjetlosti, i [izgled] se prikazivao jedan
kroz drugoga, [i] taj [izgled] imae tri oblika.
17-
NAG HAMMADI
On mi ree: "Ivane, Ivane, zato sumnja, ili zato [se ti] boji? Tebi
nije nepoznat ovaj izgled, zar ne? - odnosno, nemoj [se] bojati! - Ja
sam onaj koji jesam oduvijek [uz tebe], Ja [sam Otac], ja sam Majka,
ja sam Sin. Ja sam neokaljan i neunitiv. Sad [sam doao nauiti te]
ono to jest [i to je bilo] i to tek ima doi, kako [bi ti mogao saznati]
stvari koje nisu otkrivene [i one koje jesu otkrivene, i poduiti te] o
[rodu postojanom] savrenoga [ovjeka]. Sada, [stoga, uzdigni] svoje
[lice, kako] bi mogao [primiti] stvari koje [u te ja nauiti] danas, [i]
moi [e ih ispripovjediti sebi] bliskim duhovima koji [pripadaju]
rodu [postojanom] savrenoga ovjeka."
[I ja zatraih] da [to saznam, a on e] meni; "Monad [je] monarhija iznad koje nema niega. [To je onaj koji postoji] kao [Bog] i
Otac svega, [nevidljivi] Jedini koji je iznad [svega, koji postoji kao]
neunitivost, koji je [u] istom svjetlu u koje niije [oko] zagledati ne
moe.
On [je] [Duh] nevidijivi o kojemu nije pravo [misliti] kao o bogu,
ili emu slinome. Jer on je vie od boga, jer nema niega iznad njega,
jer nitko 3 ne vlada iznad njega. [Jer on] ne [postoji] u neemu podinjenom [njemu, jer sve] postoji u njemu. (IV 4,9-10: [Jer on je onaj
koji postavlja] samoga sebe. [On je vjean] jer njemu [ne] treba nita.
Jer [on] je posvemanje savrenstvo. [Njemu] ne [nedostaje bilo to]
ime bi mogao biti upotpunjen; on je [prije] uvijek potpuno savren u
[svjetlosti]. On je [neizmjeran] jer nema nikoga [ranijeg od njega] tko
bi mu postavio granice. On je neistraiv [jer] ne postoji nitko starij'i od
njega [da ga ispita. On je] nemjerljiv jer nikoga [ne bij'ae] ranije, tko
bi [mogao odmjeriti] njega. [On je nevidljiv jer nitko] nije vidio [Hca
njegovog. Onjeneprolazan]jeron [postoji] vjeito. Onje [nepojmljiv
jer] nitko ne bijae u stanju shvatiti ga da bi govorio [o njemu]. On
je neiskaziv jer [nikoga ne bijae prije njega] da bi [njemu] nadjenuo
ime.
18-

On je [neizmjerno svjetlo] koje je isto, sveto [(i) neoskvrnuto],
On je neizreciv [jer je savren u] neiskvarenosti. (On) [nije] u savrenosti, niti u blaenstvu, ni u boanskosti, jer on sve njih daleko
nadilazi. On nije tjelesni [niti] je on bestjelesni. On nije ni velik [niti]
je on malen. [Nije mogue] rei: 'Koliki je on?' ili 'Kakve [je on
kakvoe?'], jer nitko ne moe [njega upoznati], On nije netko meu
(drugim) [stvorenjima, ve ih on] daleko nadmauje. [Ne] samo [to
je on (jednostavno) uzvien], ve njegova bit ne [sudjeluje] u vjenosti niti u vremenu. Jer onaj tko sudjeluje u [vjenosti] bio je prethodno
pripravljen. Vrijeme njemu [nije odreeno, [jer] on ne prima bilo to
od drugoga, [jer bi to bilo uzeto] u zajam. Jer onome tko prethodi
nekome ne [nedostaje], da bi trebao primiti od [njega]. Jer [prije] je
potonji onaj koji iekujui gleda u 4 njegovo svjetlo.
Jer [savrenost] je velianstvena. On je isti, neizmjerni [um].
On je vjenost to vjeito dariva. On je [ivot] koji daje ivot. On je
blaenstvo koje se predaje blagoslovljenom. On je spoznaja to daruje
znanje. [On je] dobrota to daruje dobrotu. [On je] milost i spasenje
[to daruje milosre]. Onje milosre koje daje miiost, [ne] zato to je
posjeduje, ve zato jer on daje neizmjerno, neshvatljivo svjetlo.
[Kako ja da govorim] s tobom o njemu? Njegova [vjenost] je neunitiva, neizmjenjiva i postojea u [spokoju, poivajui] (i) postojei
prije [svega ostalog. Jer onj je poglavar [svih] vjekova, [i] on je taj
koji im prua snagu u svojoj dobroti. Jer [mi] ne [znamo neizrecive
stvari, i mi] ne shvaamo to [je neizmjerljivo], osim za onoga koji je
roen [od] njega, naime [od] Oca. Jer on je onaj koji to [ispripovjedi]
nama [jedinima]. Jer on je onaj, koji gleda u njega [sebe] u svjetlu to
[ga] okruuje, naime vrelo [s] vodom ivota. I onje taj koji daruje
[sve vj'ekove] i na svaki nain, (i) koji [gleda u] svoj lik to ga vidi u
izvoritu Duha. On je onaj koji svoju udnju stavlja u svoje [vodeno]
svjetlo [to prebiva u] izvoru [iste vodene] svjetlosti [koja] ga okruuje.
19-
NAG HAMMADI
[I njegova misao izvri] djelo i rodi se, [naime] ona koja se [pojavi]
pred njim u [sjaju] njegova svjetla. Ovo je prva [sila koja postojae]
prije sviju drugih (i) [koja se] rodi iz njegova uma. Ona [to je predmisao Svega] - njeno svjetlo [sja poput njegova] svjetla - [savrena]
sila to je lik Duha nevidljivog, djevianskog, koji je savren. [Prva
siia], slava Barbela, savrena 5 slava u vj'ekove, slava otkrivenja,
ona uzvelia Duha djevianskog i ona bijae ta koja ga prosiavi, jer
se zahvaljujue, njemu i rodila. To je prva misao, njegova slika; ona
postade utroba sverau, jer ona je svemu prethodila, Majka-Otac,
prvi ovjek, Duh sveti, trostruko muko, trostruko snano, trostruko
nazvano androginim jednim, i vjeiti eon meu nevidljivima, i prva
koja se rodi.
"(Ona) zahtijevae od Duha nevidljivog, djevianskog - to je
Barbelo - da joj dade predznanje. I Duh pristade. I kad on [pristade],
predvianje izade i stade uz predznanje; ono potjee od misli Duha
nevidljivog, djevianskog. Ono slavljae njega [i] njegovu savrenu
silu, Barbelu, jer bijae poradi njene voije da ono nastade.
"I ona iznova zatrai da joj odobri neunitivost, i on pristade. I
kad on [pristade], neunitivost izae, te stade uz misao i predvianje.
Ona slavljae nevidijivog Jednoga i Barbeiu, one, poradi ije volje oni
nastadoe.
"I Barbeio zatrai dajoj se odobri vjeni ivot. I nevidijivi Duh pristade. I kad on pristade, vjeni ivot izae i [oni pohodie] i veliahu
nevidijivog [Duha] i Barbelu, one poradi ije volje oni nastadoe.
"I ona opet zahtijevae da joj odobri istinu. I nevidljivi Duh pristade. (IV 8, 24f: i [kad on] pristade) istina izae, i oni pohodie i
veliahu Duha nevidijivog, 6 izvrsnog i njegovu Barbeiu, one poradi
ije voije oni nastadoe.
"Ovo je petero eona Oevih, koji je prvi ovjek, slika Duha nevidijivog; to je predvianje, koje je Barbelo, i misao, i predznanje, i
20-

SMlH-# ^"It.jH
neunitivost, i vjeni ivot, iistina. Tojeandroginapetorkaeona, koja

je dekada eona, koja je Otac.
"I on pogleda na Barbelo jasnim svjetlom to okruuje Duha
nevidljivog i (sa) svojom iskrom, i ona zae od njega. On stvori islcru
svjetlosti od svjetla nalik blaenstvu. No ne bijae jednaka njegovoj
velianstvenosti. Bijae to jedinoroeno dijete Majke-Oca koje se
zae; to je jedini izdanak, jedini zaet od Oca, istoga svjetla.
"I obradova se Duh nevidljivi, djevianski, zbog svjetla koje izae,
onoga koje se rodi prvo od prve sile njegova predznanja koje je Barbelo. I on ga pomaza svojom dobrotom dok ne postade savreno, jer
mu ne nedostajae bilo kakve kreposti, jer ga on pomaza dobrotom
Duha nevidljivoga. I ono ga doeka kad se on izli nada nj. I im primi
od Duha, veliae Duha svetoga i savreno predvianje poradi ije se
volje ono rodi.
"I ono zahtijevae da mu se dade sudrug, koji je um, i on pristade
(IV 10, 14: i [rado]). I kad Duh nevidljivi pristade, 7 um izae i
doeka Krista veliajui njega i Barbelo. I svi se oni rodie u tiini.
"I um poelje izvriti djelo kroz rije Duha nevidljivoga. I volja
njegova djelom postade i pojavi se s umom; i svjetlo ga veliae. I
rije slijeae volju. Jer poradi rijei, Krist, boanski Autogen, stvori
sve. I vjeni ivot, (i) volja njegova, i um, i predvianje dooe i veliahu Duha nevidljivoga i Barbelo, poradi ije se volje oni rodie.
"I Duh sveti dovri boanskog Autogena, sina svog, zajedno s
Barbelom, kako bi mogao postati moan i nevidljiv, djevianski Duh
kao boanski Autogen, Krist kojega je astio svojim monim glasom.
On se rodi kroz predvianje. I nevidljivi, djevianski Duh smjesti
boanskog Autogena istine povrh svega. I predade mu sve ovlasti, i
istinu koja jest u njemu, kako bi mogao upoznati Sve, koje se nazivalo
imenom uzvienijim od svakog imena. Jer to e se ime spomenuti
onima, koji su toga vrijedni.
21-
NAG HAMMADI
-3HHI' # ^"lltl-Ki
"Jer od svjetla koje je Krist, i neunitivosti, darom Duha (pojavie

se) etiri svjetla iz boanskog Autogena. On oekivae da bi ga oni
mogli pohoditi. 8 A troje (su) volja, misao i ivot. I etiri sile (su)
razumijevanje, milost, shvaanje i razboritost. Amilost pripada svjetlu
eona Armozela, koji je prvi aneo. I osim tog eona postoje i tri druga
eona: milost, istina i obiik. A drugo svjetlo (je) Orijel, koji je postavljen iznad drugog eona. I uza nj postoje tri druga eona: pomisao, opaanje i pamenje. A tree svjetlo je Davejtaj, koji je postavijen iznad
treeg eona. I uza nj postoje tri druga eona: razumijevanje, ljubav i
zamisao. A etvrti eon je postavljen iznad etvrtog svjetla, Eleleta.
I uza nj postoje tri druga eona: savrenstvo, mir i mudrost. Cetiri su
svjetla koja pohodie boanskog Autogena, (i) to je dvanaest eona koji
pohodie sina Svevinjega, Autogena, Krista, kroz volju i darovanje
Duha nevidljivoga. A dvanaest eona pripada sinu Autogenovom. I sve
stvari postadoe voljom Duha svetoga kroz Autogena.
"I od predznanja savrenog uma, kroz objavu volje Duha nevidljivoga i volje Autogenove, (pojavi se) savreni ovjek, prvo otkrivenje,
i istina. On je onaj kojega Duh djevianski nazva Pigera- Adamas, i
postavi ga iznad 9 prvog eona uz svevinjega, Autogena, Krista, od
prvog svjetla Armozela; i uza nj su njegove sile. A nevidljivi mu dade
duhovnu, nepobjedivu silu. I on progovori i veliae i siavljae Duha
nevidljivoga, govorei: 'Poradi volje tvoje sve postade i sve e se k
tebi vratiti. Ja u vehati i slaviti tebe, i Autogena, i eone, ovo troje:
Oca, Majku, i Sina, savrenu mo.'
"I on postavi sina svoga Seta iznad drugog eona u nazonosti
drugog svjetla Orijela. I u treem eonu sjeme Setovo postavi iznad
treeg svjetla Davejtaja. I due svetaca bijahu postavljene (tamo). I u
etvrtom eonu bijahu postavljene due onih koji ne upoznae Plerome
i koji se ne pokajae odmah, ve ustrajahu neko vrijeme i pokajae se
kasnije; oni su od etvrtog svjetla Eleleta. Ovo su stvorenja koja siave
Duha nevidljivoga.
22-

"I Sofija od Epinoje, kao eon, zae misao od sebe same, i od pomisli Duha nevidljivoga, i od predvianja. eljela je poroditi po izgledu
sebi nalik bez pristanka Duha - on nije odobrio - i bez svoga mua, i
bez njegova promiljanja. I mada osoba njene mukosti nije odobrila,
i ona nije pronala suglasnost, ona je bez pristanka Duha i znanja o
njenom naumu misUla; (ipak) se porodi. 1 0 A zbog nepobjedive sile
to bijae u njoj, njena misao ne ostade uzaludnom pa se iz nje porodi
neto, to bijae nesavreno i drukije od izgleda njezinoga, jer je to
stvoriia bez pristanka. I ne bijae to slino liku svoje majke, jer imae
drukije oblije.
"I kad ona vidje (posljedice) svoje elje, preobrazi to u oblik
zmije s lavljim licem. A oi joj sjahu poput usplamtjelih munja. Ona
to odbaci od sebe, izvan tog mjesta, kako ga nitko od besmrtnih ne
bi mogao vidjeti, jer ona to stvori u neznanju. I okrui ga svjetleim
oblakom, a usred oblaka postavi prijestolje kako ga nitko ne bi mogao
vidjeti osim Duha svetoga, koji se naziva majkom svega ivoga. I
nadjenu mu ime Jaitabaot.
"Ovo je prvi arhont koji uze veJiku silu od svoje majke. I on se
udalji od nje i krenu daleko od mjesta na kojem se rodi. On posta
snaan i za sebe stvori druge eone s plamenom blistave vatre koja
postoji (jo) i sada. I on se udrui sa svojom oholou koja bijae u
njerau i zae ovlasti za sebe. Ime prve je Atot, koju narataji nazivaju
[smru]. Druga je Harmas, koja [je oko] zavisti. Trea je KalilaUmbri. etvrtaje Jabel. Petaje Adonaju, koja se naziva Sabaot. esta
je Kajin, kojega ljudi naratajima zovu suncem. Sedmaje Abel. Osma
je Abrisena. Deveta je Jobel. 1 1 Deseta je Armupijel. Jedanaestaje
Melkeir-Adonejin. Dvanaesta je Belija, koja se nalazi nad dubinama
Hada. I on postavi sedam kraljeva ~ svaki od njih odgovarae nebeskom svodu raja iznad sedam nebesa, i pet iznad dubine bezdana,
kako bi mogli kraljevati. I on podijeli svoj plamen s njima, ali on im
ne odasla silu svjetla koju uze od majke svoje, jer on je neuka tama.
23-
NAG HAMMADl
"I kad se svjetlo izmijealo s tamom, nagna tamu da zasja. I kad se
tama izmijeala sa svjetiom, zatamni se svjetlo i nasta niti svjetlo niti
tama, ve se ono zamuti.
"Sada arhont koji je siab ima tri imena. Prvo je ime Jaltabaot,
drugo Saklas, a tree Samael. I on je bezboan u svom neznanju koje
prebiva u njemu. Jer on ree, 'Ja sam Bog i nema drugog Boga uz
mene,'jer on nije znao za svoju silu, za mjesto iz kojega je doao.
"A arhonti stvorie sedam sila za sebe, i te sile stvorie svaka za
sebe po est anela, sve dok tako ne bijae stvoreno 365 andela. I oni
su tijela kojima pripadaju imena: prvi je Atot, koji ima obraz ovce;
drugi je Eloaju, on ima obraz magarca; treije Astafajos, on ima [hijenin] obraz; etvrti je Jao, on ima obraz [zmije] sa sedam glava; peti je
Sabaot, i ima lice zmaja; esti je Adonin, i ima lice majmuna; sedmi je
Sabede, on ima oblije sjajna plamena. To je sedmorka tjedna.
"Ali, Jaltabaoh ima vee mnotvo 1 2 oblija od svih njih, tako da
svoje oblije moe postaviti pred njih po vlastitoj eiji, kad se nae
usred serafima. On podijeli svoju vatru s njima; stoga on postade
vladarom nad njima. Zbog sile siave koju je zadobio od svjetla svoje
majke, on sebe nazva Bogom. I on se ne pokori mjestu iz kojega je
doao. I on ujedini sedam siia u svojoj misli s oviastima koje bijahu
uza nj. I kad on progovori, to se dogodi. I nadjenu ime svakoj od tih
siia poev od najvie: prva je boica s prvom (ovlasti), Atot; druga je
predvidanje s drugom, Eloajo; i trea je Astrafajo (II je kasnije bilo
ispravljeno i glasi: i trea je boanstvo s treim, Astrafajom); etvrta
je vladar sa etvrtim, Jaom; peta je kraljevstvo s petim, Sabaotom; I
oni imahu nebeski svod koji odgovarae svakom od nebeskih eona.
Oni dobie imena prema siavi koja pripada nebu zbog [unitenja] sila.
A siia bijae u imenima koja [im] nadjenu njihov Stvoriteij. Ali imena
koja su im bila dana prema siavi koja pripada nebu za njih znae unitenje i gubitak sila. Tako oni imaju dva imena.
24-
TAjNA KNJIGA IVANOVA

,sff)*4ft ^)t-K-
"I (IV 20, 11: stvorivi [

]) on sve ustroji po uzoru na prve
eone to nastadoe, tako da ih moe 1 3 stvoriti kao neunitive. Ne
stoga to je on vidio neunitive, ve sila u njemu koju je uzeo od
majke svoje izazva u njemu nalikovanje sa svemirom. I kad on vidje
stvorenja to ga okruivahu i mnotvo anela oko sebe koje proizae
iz njega, on im ree: 'Ja sam Bog ljubomoran i nema drugoga Boga
uza me.' No, objavljujui im to, on spomenu anelima koji ga pohodie da tamo postoji drugi Bog. Jer ako nije bilo nijednog drugog, na
koga bi on tada bio ljubomoran?
Tada se majka poe pokretati amo-tamo. Ona postade svjesna
pomanjkanja kada se umanjio sjaj njenoga svjetla. I ona potamnje jer
joj mu njen nije dao svoj pristanak.
I ja rekoh: "Gospodine, to ima znaiti to da se ona pokree amo~
tamo?" AH on se nasmija i ree: "Nemoj misliti da je onako, kako
Mojsije ree, 'ponad voda'. Ne, ali kad ona vidje zlou koja se dogodila i krau to je poini njen sin, ona se pokaja. I nadvlada je zaborav
u tami neznanja i ona se poe stidjeti. (IV 21, 13-15:1 ona se ne usudi
vratiti, ve se kretala) uokolo. I to je kretanje amo-tamo.
"I onaj bezumnik uze silu od majke svoje. Jer on bijae neuk,
mislei da ne postoji nitko drugi osim njegove majke. I kad on vidje
mnotvo anela koje je stvorio, on uzvisi sebe nad njima.
"I kad majka vidje da je izgled tame nesavren, spozna tada da
se mu njen nije suglasio s njom. Ona se pokaja 1 4 uz gorki pla.
I itava pleroma zau molitvu njena pokajanja i oni uzmolie Duha
nevidljivog, djevianskog zbog nje. (IV 22, 5-7: 1 on pristade; i kad
je Duh nevidljivi pristao), Duh sveti izli na nju svu njihovu pleromu.
Jer nije njen mu bio onaj koji je doao k njoj, ve on doe k njoj kroz
pieromu kako bi mogao ispraviti njen gubitak. I ona bi uznesena ne na
svoj vlastiti eon ve iznad svoga sina, da bi mogla biti u devetom sve
dok ne ispravi svoje pomanjkanje.
25-
NAG HAMMADI
SMHJft ^ i mffl-g
"I glas se zau iz uzvienog nebeskog eona: 'Postoji ovjek i sin

ovjeji.' I glavni arhont, Jaltabaot, zau (to) i miljae da je glas
doao od njegove majke. I on nije znao odakle je doao. I on ih poduavae o svetoj i savrenoj Majci-Ocu, cjelokupnom predvianju,
obliju nevidljivoga koji je Otac svega (i) po kojemu je sve nastalo, o
prvom ovjeku. Jer on otkri svoj izgled u obliku ovjejem.
"I zadrhta itav eon glavnoga arhonta, i zatresoe se temelji
bezdana. I vodama koje bijahu iznad tvari osvijetli se donji dio od
pojavljivanja njegova Hka to se razotkrio. I kad sve ovlasti i glavni
arhont uzgledae, vidjee itav dio donje strane to bijae rasvijetljen.
I kroz svjetlo vidjee oni izgled lika u vodi. 1 5
"I ree on ovlastima koje ga pohodie: 'Doite, stvorimo ovjeka
prema obliju Boga i prema slinosti s nama, da bi njegovo oblije
moglo postati svjetlom za nas. I oni stvarahu svojim odgovarajuim
silama u skladu s osobinama koje im bijahu date. I svaka je ovlast
podarila osobinu u obliku lika koji je vidjela u njegovom prirodnom
(obliju). On je stvorio bie prema slinosti s prvim, savrenim
ovjekom. I oni rekoe: 'Nadjenimo mu ime-Adam, kako bi njegovo
ime moglo postati sila svjetla za nas.'
I sile zapoee: prva od njih, dobrota, stvori kostur-duu; a druga,
predvianje, stvori miie-duu; trea, boanskost, stvori meso-duu;
i etvrta, gospodstvo, stvori mozak-duu; peta, kraljevstvo, stvori krvduu; esta, zavist, stvori kou-duu; sedma, razumijevanje, stvori
kosu-duu. I mnotvo ga andela pohodi i oni primie od sila sedam
supstanci prirodnog (oblika) kako bi stvorile razmjere udova i razmjer
zadnjice, te skladan zajedniki rad svakog od dijelova.
"Prva zapoe stvarati glavu. Eterafaope-Abron stvori mu glavu;
Menigeslroet stvori mozak; Asterekme (stvori) desno oko; Taspomoka
(stvori) lijevo oko; Jeronumos (stvori) desno uho; Bisum (stvori) lijevo
uho; Akiorejm (stvori) nos; 1 6 Banen-Efrum (stvori) usne; Amen
(stvori) zube; Ibikan (stvori) kutnjake; Baziliadem (stvori) krajnike;
26-

Akka (stvori) une resice; Adaban (stvori) vrat; Saaman (stvori) kra~
ljenicu; Deakho (stvori) grlo; Tebar (stvori) (IV 25,4-5: desno rame;
[.... (stvori)] lijevo rame; Mniarkon (stvori) (IV 25, 6-7: desni lakat;
[.... (stvori)] lijevi lakat; Abitrion (stvori) desnu podlakticu; Evanten
(stvori) Hjevu podlakticu; Kris (stvori) desnu ruku; Beluaj (stvori)
lijevu ruku; Treneu (stvori) prste desne ruke; Balbel (stvori) prste
lijeve ruke; Kriman (stvori) nokte na rukama; Astrops stvori desni dio
grudnog koa; Barof (stvori) lijevi dio grudnog koa; Baum (stvori)
desnu lopaticu; Ararim (stvori) lijevu lopaticu; Arehe (stvori) utrobu;
Ftave (stvori) pupak; Senafim (stvori) trbuh; Arahetopi (stvori) desni
dio rebara; Zabedo (stvori) lijevi dio rebara; Barija (stvori) (IV 25,1920: desni kuk; Fnut (stvori) lijevi kuk; Abenlenarhej (stvori) kotanu
modinu; Hnumeninorin (stvori) kosti; Gesol (stvori) eludac; Agromauna (stvori) srce; Bano (stvori) plua; Sostrapal (stvori) jetru;
Anesimalar (stvori) slezenu; Topitro (stvori) crijeva; Biblo (stvori)
bubrege; Roeror (stvori) miie; Tafreo (stvori) kraljenicu tijela;
Ipuspoboba (stvori) vene; Bineborin (stvori) arterije; Atojmensefejt,
njihova je snaga koja postoji u svim udovima; Entoteja (stvori) sve
to je od mesa; Beduk (stvori) desnu polutku stranjice (?); Arabeej
(stvori) lijevi penis; Ejlo (stvori) testise; Sorma (stvori) spolne organe;
Gorma-Kajohlabar (stvori) desno bedro; Nebrit (stvori) lijevo bedro;
Pserem (stvori) prepone desne noge; Asaklas (stvori) prepone lijeve;
Ormaot (stvori) desnu nogu; Emenun (stvori) lijevu nogu; Kniks
(stvori) 1 7 desnu potkoljenicu; Tupelon (stvori) lijevu potkoljenicu;
Ahijel (stvori) desno koljeno; Fnene (stvori) lijevo koljeno; Fiutrom
(stvori) desno stopalo; Boabel (stvori) prste na njemu; Trahun (stvori)
lijevo stopalo; Fikna (stvori) prste na njemu; Mijamaj (stvori) nokte
na nonim prstima; Labernijum - .
"I oni koji bijahu postavljeni iznad svih ovih su: Zatot, Armas,
Kalila, Jabel (OV 26, 19-20: Sabaot, Kajin, Abel). I oni koji su se
posebno pozabavili udovima (su) glavora Diolimodraza, vratom
-27-
NAG HAMMADI
5MW^ ^(HMS
Jameaks, desnim ramenom Jakuib, Hjevim ramenom Verton, desnom

rukom Udidi, lijevom Arbao, prstima desne ruke Lampno, prstima
lijeve ruke Leekafar, desnim dijelom grudi Barbar, lijevim dijelom
grudi Ime, grudnim koem Pisandriaptes, desnom lopaticom Koade,
lijevom lopaticom Odeor, desnim rebrima Asfiksiks, lijevim rebrima
Sinoghuta, utrobom Aruf i maternicom Sabalo, desnim bedrom
Harhab, lijevim bedrom Htaon, svim spolnim organima Batinot,
desnom nogom Houks, Hjevom nogom Harha, desnom potkoljenicom
Aroer, lijevom potkoljenicom Tehta, desnim koljenom Aol, lijevim
koljenom Haraner, desnim stopalom Bastan, prstima na njemu Athentehta, lijevim stopalom Marefnount, prstima na njemu Abrana.
"Ovih sedmero ima mo nad svim ovim: Mihael, Urijel, Asmenedas, Safasatel, Aarmurijam, Rihram, Amiorps. A oni koji su zadueni
za osjetila (su:) Arhendekta; i onaj tko je zaduen za podraaje (je)
Dejtarbatas; i onaj tko je zaduen za matu (je) Umaa; i onaj tko je
zaduen za sklad je 1 8 Aahiaram, i tko je zaduen za sve nagone je
Rijaramnaho.
"I podrijetlo demona koji su u itavom tijelu odreuje ovih
etvoro: toplina, hladnoa, vlanost i suhoa. I majka sviju njih je
tvar. I onaj koji kraljuje nad toplinom (je) Floksofa; i onaj koji kraljuje
nad hladnoom je Oroorotos; i onaj koji kraljuje nad onim to je suho
(je) Erimaho; i onaj koji kraljuje nad viagom (je) Aturo. I majka sviju
njih, Onortohrasej, stoji u sreditu jer ona je bezgranina, i ona se
pomijeala sa svima njima. I ona je istinita tvar, jer hrani sve njih.
"Cetiri glavna demona su: Efememfi koji pripada uitku, Joko koja
pripada poudi, Nenentofni koja pripada dubokoj alosti, Blaomen
koji pripada strahu. I majka sviju njih je Estezis-Uh-Epi-Pte. I od
etiri demona nastadoe strasti. I od duboke alosti (stigoe) zavist,
Ijubomora, patnja, briga, bol, beutnost, strepnja, tugovanje, i drugo.
I od uitka se uzdigoe mnoga zla, i isprazna oholost, i sline stvari.
I od poude (stigoe) Ijutnja, gnjev, i gorina, i gorke strasti, i neza-
28-
TAJNA KNjlGA IVANOVA

sitnost, i sline stvari. I od straha (stigoe) jeza, ulizivanje, agonija i
stid. Svi su oni jednako korisne stvari kao i zle stvari. No uvid u njihovu istinsku (narav) je Anaro, koji je glava materijalne due, 1 9 jer
on uz sedam osjetila pripada Uh-Epi-Pte.
"Ovo je broj aneia: ukupno ih ima 365. Svi su oni radili na tome
sve dok nisu, ud za udom, posve dovrili prirodno i materijalno tijelo.
Za preostale su strasti sada zadueni neki drugi, koje vam ja nisam
spomenuo. Ali, elite li ih upoznati, nai ete ih zapisane u knjizi
Zoroastrovoj. I svi aneli i demoni radili su sve dok nisu oblikovali
prirodno tijelo. I plod njihova rada bijae dugo vremena posve nepomian i nepokretan.
"I kad majka poelje oduzeti silu koju je dala giavnom arhontu,
ona umoli Majku-Oca Sviju, ije je milosre najvee. On odasla dolje
do boravita anela glavnog arhonta pet svjetala sa svetom zapovijedi. Oni mu javie da bi trebali iznjedriti mo majke. I oni rekoe
Jaltabaotu: 'Dahni u njegovo lice neto od duha svoga i njegovo e
tijelo ustati.' I on dahnu u njegovo Uce duha koji bijae sila njegove
majke; on (to) nij'e znao, jer on ivi u neznanju. I sila majke izade
iz Jaltabaota u prirodno tijelo, koje su oni oblikovali prema obliju
onoga koji postoji od poetaka. Tijelo se pokrenuio, i zadobilo snagu,
ibilojerasvijetljeno.
"I u tom trenutku ostatak sila 2 0 posta Ijubomoran, jer su ga sve
one stvoriie i one su daie svoju snagu ovjeku, i njegova razboritost
bijae vea nego u onih koji su ga stvorili, i vea od one u glavnog
arhonta. I kad one razaznae da on svijetli i da moe rasuivati boije
od njih, i da je osloboen od zla, one ga uzee i bacie ga u najnie
predjele sviju tvari.
"Ali biagoslovljen Jedini, Majka-Otac, dobrotvoran i milostiv,
smilova se na silu majke koju je iznjedrio glavni arhont, jer su oni
(arhonti) mogli zadobiti silu nad prirodnim i opazivim tijelom. I
svojom dobrohotnou i svojim velikim miiosrem odasla on Duha,
29-
NAG HAMMADI
pomonika Adamu, svjetlonosnu Epinoju koja izae iz njega, koja
se naziva Zivot. I ona pomoe itavom stvaranju, kinjei se s njim i
obnavljajui ga u njegovoj potpunoj cjelovitosti, i poduavajui ga o
padu njegovog sjemena (i) uei ga o nainu njegova uzdizanja, (koji
je) nain na koji je siao. I svijetlonosna Epinoja sakri se u Adamu
kako je arhonti ne bi prepoznali, ali da bi Epinoja mogla postati nadoknadom za manjkavost majinu.
"I ovjek se rodi zbog sjenke svjetla koje postoji u njemu. I nj'egovo rasuivanje bijae bolje no kod sviju onih, to ga stvorie. Kad
ga oni pogledae, vidjee da je njegovo rasuivanje bolje. I poee
se savjetovati sa itavom etom arhonta i anela. Oni uzee vatru, i
zemlju 2 1 i vodu pa ih pomijeae zajedno sa etiri estoka vjetra.
I vjetrovi djelovahu na sve njih te se izazva veliki kaos. I oni ga
(Adama) dovedoe u sjenku smrti kako bi (ga) mogli iznova oblikovati od zemlje, i vode, i vatre, i duha koji ima podrijetlo u tvari, koji
je neznanje tame i poude, i njihova patvorina duha. To je smrtnost
iznova oblikovanog tijela kojom razbojnici odjenue ovjeka, okov
zaborava; i on posta smrtnim ovjekom. Ovo je prvi koji sie i prvo
razdvajanje. Ali svjetlonosna Epinoj'a, koja bijae u njemu, bijae ona
koja je trebala razbuditi njegovu razboritost.
"I arhonti ga uzee i smjestie u raj. I rekoe mu: 'Jedi, ovo je
tebi na volju', jer njihova raskonost bijae gorka, a njihova ljepota
varava. I njihovo obilje bijae varka, i njihova stabla bezbonost, a
njihovi plodovi smrtonosni otrov i njihovo obeanje je smrt. A drvo
svoga ivota postavie oni u sredite raja.
"I ja u vas poduiti to je tajna njihovog ivota, kakva je nakana
koju su zajedno smislili, kakav je izgled duha njihovoga. Korijeni tog
(drveta) su gorki i njegove grane su smrt, njegova je sjenka mrnja i
prijevara je u njegovim listovima, i njegovi su cvjetovi pomast zla, a
plodovi su smrt, i pouda je njegovo sjeme, i ono izrasta u tami. Bora-
30-
TAJNA KNjlGA IVANOVA

vite 2 2 onih koji kuaju s njega je Ha, i mrak je mjesto njihova
poinka.
"Ali ispred onoga to oni zovu drvom spoznaje dobra i zla, koje je
Epinoja svjetlosti, zastadoe kako on (Adam) ne bi mogao sagledati
njegovu puninu i spoznati sramotnu nagost svoju. Ali ja bijah onaj
koji ih izazva da oni jedu.
"I ja rekoh spasitelju: 'Gospodine, ne bje li zmija ona koja je
Adama uila da jede?" Spasitelj se nasmijei i ree: 'Zmija ih je uila
da jedu zbog stvaralake zloe, pomame (i) ruilatva, kako bi joj on
(Adam) mogao biti od koristi. I on (Adam) je znao, da je neposluan
njemu (glavnom arhontu) zbog svjetlonosne Epinoje koja je u njemu,
koja ga uini ispravnijim u umovanju od glavnog arhonta. I (potonji) nakani izazvati silu koju mu je sam dao. I on dozva zaborav na
Adama.
"Aja rekoh spasitelju: "to je zaborav?" I on ree: "To nije ono o
emu je pisao Mojsije (i) to si uo. Jer on kaza u svojoj prvoj knjizi:
'Pusti tvrd san na njega' (Knjiga Postanka 2:21), ve (to bijae) u njegovu poimanju. Jer on takoder ree kroz proroka: 'Oteat u njihova
srca da ne spoznaju i da oima ne vide' (Iz 6:10).
"Tada se svjetlonosna Epinoja sakri u njemu (Adamu). I glavni
je arhont htjede izvui iz nj'egova rebra. Ali se svjetlonosna Epinoja
ne moe uhvatiti. Iako tama posezae, ne dograbi je. I on izvadi dio
svoje sile iz njega. I on stvori drugo stvorenje u obliku ene, prema
slinosti s Epinojom koja se ukaza pred njim. I dio koji je uzeo od
sile ovjekove stavi on u ensko stvorenje, a ne kako Mojsije kaza,
'njegovo rebro'.
"I on (Adam) vidje enu pored sebe. I u tom trenu pojavi se svjetlonosna Epinoja, i podie veo koji zaklanjae njegov um. I on se otrijezni od opijenosti tamom. I prepozna Hk sebi slian, pa ree: 'Ovo je
uistinu kost moje kosti i tijelo moga tijela.' Stoga e ovjek ostaviti
svog oca i svoju majku da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje
31-
NAG HAMMADI
jedno tijelo. Jer oni e mu poslati njegovu enu, i on e ostaviti svog

oca i svoju majku. [....]
"I naa sestra Sofija (bijae) ona, koja se u nevinosti spusti da
bi ispravila svoju manjkavost. Stoga se ona naziva ivotom, koji je
majka svima ivima, prema predznanju o vrhovnoj vladavini neba (IV
36, 18-20: i [ ] njemu [ ].) I kroz nju okusie oni savrenu Spoznaju. Ja se pojavih u obliku orla na drvetu spoznaje, koje je Epinoja
iz predznanja o istom svjetlu, kako bih ih ja uio i probudio iz dubina
sna. Jer oboje bijahu u stanju pada i upoznae svoju nagost Epinoja
im se prikaza kao svjetlo (i) ona potaknu njihovo prosuivanje.
"I kad Jaldabaot zamijeti da se oni povukoe od njega, on prokle
njegovu zemlju. On zatekne enu 2 4 kako se pripravlja za mua
svojega. On bijae njen gospodar, ali on nije znao tajnu koja bijae
donesena kroz svetu zapovijed. I oni se bojahu okriviti ga. I on pokaza
svojim anelima svoju neukost koja prebivae u njemu. I on ih istjera
iz raja i odjenu ih u beznadni mrak. I glavni arhont vidje djevicu koja
stajae uz Adama, i da se svjetlonosna Epinoja ivota pojavila u njoj.
I Jaldabaot bijae prepun neznanja. I kad zamijeti (to) predznanje
Svega, ona posla neke i oni ugrabie ivot iz Eve.
"I glavni je arhont zavede i zae u njoj dva sina; prvi i drugi (su)
Eloim i Jave. Eloim je imao Hce medvjeda, a Jave lice make. Jedan
je pravedan, ali drugi nepoten. (IV 38, 4-6: Jave je pravedan, ali
Eloim nepoten.) On postavi Javea nad plamenom i vjetrom, a Eloima
postavi nad vodom i zemljom. I njih on nazva Kajinom i Abelom s
nakanom da prevari.
"Sada su se, sve do dana dananjeg, nastavili spolni snoaji zbog
glavnog arhonta. I on usadi spolnu elju u onu koja pripadae Adamu.
I kroz snoaj stvori on preslike tijela, i nadahnu ih duhom sebi nalik.
"I postavi on dva arhonta nad kneevima kako bi mogli vladati
nad smru. I kad Adam upozna izgled svog vlastitog predznanja, on
zae po izgledu sina ovjejeg. On ga nazva Set nainom nalik onom
32-

a-H# ^4m-s
u eonima. Isto tako, i majka posla dolje duha svojega koji bijae njoj
nalik i preslika onih to se nalaze u pleromi, jer ona zaelje pripraviti
boravite za eone koji e se spustiti. I on ih nagna da piju od vode
zaborava, od glavnog arhonta, kako vie ne bi znali odakle su doii.
ipak, sjeme osta jo neko vrijeme pomaui (mu) da bi, kad se rodi,
Duh iz svetih eona mogao uzai i izlijeiti ga od njegovih manjkavosti, kako bi itava pleroma mogla (iznova) postati sveta i bezgrena.
I ja rekoh spasitelju: "Gospodine, hoe li tada sve due biti sigurno
prenesene u isto svjetlo?" On odgovori i ree mi: "Velike se stvari
pojavieuumutvojemujerjetekoobjasniti ih drugima, osim onima
koji su od roda postojana. Oni na koje e se spustiti Duh ivota i (s
kojima) e on biti sa silama, oni e biti spaeni i postati savreni, i
vrijedni velianja, i proiem' na tom mjestu od sve zloe i uplitanja
u zlo. Tada nee brinuti ni o emu drugom no jedino o neiskvarenosti,
kojoj usmjeravaju svoju pozornost od sada pa nadalje, bez Ijutnje ili
zavisti ili ljubomore ili poude i pohlepe za bi!o im. Na njih nita ne
utjee osim stanja postojanja u samom tijelu, koje nose dok se icekujui ogledavaju za vremenom kad e im u susret doi primatelji
(tijela). Takvi su tada vrijedni neprolaznog, vjenog ivota i poziva.
Jer oni sve trpe i sve podnose, kako bi mogli okonati pravednu bitku
i naslijediti vjeni ivot."
Ja mu rekoh: "Gospodine, due onih koji ne ine sva ova djela, (ali)
na koje je sila sila t Duh, (IV 40, 24-25: hoe li one biti odbijene?"
On odgovori i ree rni: "(Ako) Duh (IV 40, 24-25: sie na njih), one
e biti spaene u svakom sluaju i one e se promijeniti (nabolje). Jer
sila e sii na svakog ovjeka, jer bez nje ne moe nitko opstati. I kada
se rode, tada, kad se Duh ivota uvea i sila doe i osnai tu duu,
nitko je ne moe skrenuti na stranputicu zlim djelima. Ali oni na koje
side protivni duh, privueni su njime i odlaze stranputicom."
I ja rekoh: "Gospodine, gdje e otii due ovih kad izau iz svoga
tije!a?"Aonsenasmijeiireemi: "Dua, ukojoj esilapostatijaom
33-
NAG HAMMADI
od protivnog duha snana je i bjei od zla i, kroz djelovanje neiskvarenog ona je spaena i uzdie se do ostalih medu eonima."
"I ja rekoh: "Ali, Gospodine, oni koji nisu spoznali kome pripadaju, gdje e biti njihove due?" A on mi ree: "U njima je ojaao duh
vrijedan prezira 2 7 kad krenue stranputicom. I on optereuje duu i
odvlai je zlim djelima, i guraje dolje u zaborav. I nakon to ona izade
(iz tijela), ona se predaje ovlastima koje su nastale od arhonta, i one je
sputavaju u okove i bacaju u tamnicu i zdruuju se s njome, sve dok
se ne oslobodi od zaborava i ne stekne spoznaju. I ako time postane
savrena, ona je spaena."
"I ja rekoh: "Gospodine, kako dua moe postati manjom i vratiti
se u prirodu svoje majke ili u ovjeka?" Tada se on obradova kad ga
to upitah, i ree mi: "Zaista, blagoslovljen da si, jer si shvatio! Takva
je dua primorana slijediti drugu duu, budui daje u njoj Duh ivota.
Kroz njega je ona spaena. Ona nee biti iznova gurnuta u drugo
tijelo."
M
I ja rekoh: "Gospodine, takoer i oni koji nisu spoznali ve se
okrenue na drugu stranu, kamo e otii njihove due?" Tada mi
on ree: "Bit e odnijete na ono mjesto gdje odlaze aneii bijede,
na mjesto gdje nema pokajanja. I bit e tamo zadrane do dana, na
koji e oni to su hulili duha biti mueni, i bit e kanjene vjeitom
kaznom."
"I ja rekoh: "Gospodine, otkuda dolazi protivni duh?" Tada mi on
ree: "Majka-Otac koji je prebogat milou, Duh svet na sve naine,
Jedan koji je milostiv i 2 8 koji suosjea s vama, to jest Epinoja predznanja svjetlosti, on je podigao potomke savrena roda, i njihovo prosuivanje, i vjeno svjetlo ovjekovo. Kad je glavni arhont shvatio da
su oni uzvieni nada njim u visinama - i da ga nadmauju razboritocu
~ poelje tada sputati njihovu misao, ne znajui da su ga oni nadili u
prosuivanju i da nee biti u stanju sputati ih.
34-
- H - H t t * ^ ffiui i UH-16
"On pripremi zamisao sa svojim ovlastima, koje su njegove sile,

i oni poinie preljub zajedno sa Sofijom, i kroz njih se zae gorka
sudbina koja je posljednja od izmjenjivih spona. I ona je od one vrste
koja se moe meusobno izmjenjivati. I ona je tea i snanija od one
s kojom se ujedinie bogovi, i aneli, i demoni, i svi narataji do
dananjih dana. Jer iz ove se sudbine rodi svaki grijeh, i nepravda, i
huljenje, i okovi zaborava, i neznanje, i svaka pojedina zapovijed, i
ozbiljni grijesi, i velika strahovanja. I tako se sve stvoreno uini slijepim kako ne bi spoznalo Boga to se nalazi nad svima njima. I zbog
okova zaborava bijahu skriveni njihovi grijesi. Jer oni bijahu sputani
mjerama, i vremenima, i trenucima, budui daje ona (sudbina) gospodar nad svima.
"I on (glavni arhont) pokaja se zbog svega to nastade po njemu.
Ovaj put nakani donijeti potop 2 9 svemu onome to uini ovjek.
Ali veliajnost svjetla predznanja upozori Nou i on (to) objavi svim
potomcima to su sinovi ovjeji. Ali oni koji mu bijahu strani nisu
ga sluali. Nije onako kako Mojsije kae, 'Oni se sakrie u korablji'
(Knjiga Postanka 7:7), ve se oni sakrie na jednom mjestu, ne samo
Noa, ve uz njega jo i mnotvo drugih Ijudi od roda postojana. Oni
otioe na mjesto i sakrie se u svjetleem oblaku. I on (Noa) prepozna svoju ovlast, i ona kojoj pripada svjetlo bijae s njim, sjajei na
njih zato, jer je on (glavni arhont) rasprio tamu po svoj zemlji.
"I on zamisli nakanu sa svojim silama. On odasla svoje anele kerima Ijudskim, kako bi neke od njih uzeli za sebe i odgojili potomke
za svoj uitak. I u poetku oni ne uspjee u tome. Kad ne postigoe
uspjeha, okupie se opet i nanovo snovahu zamisao. Oni stvorie protivnog duha, koji nalikuje Duhu to je siao, kako bi njime oneistili
due. I aneli preobrazie svoj izgled u onaj nalik njihovim (keri
ljudskih) muevima, ispunjajui ih duhom tame, kojega su izmijeali
za njih, i zlom. Oni donijee zlato, i srebro, i darove, i bakar, i eljezo,
i metale, i sve vrste stvari. I oni upravljahu Ijudima koji su ih slijedili
35-
NAG HAMMADi
3 0 u goleme nevoije, navodei ih na stranputice uz mnoge prijevare.
Oni (ljudi) ostarjee, a da uitka nisu imali. Oni pomrijee ne naavi
istinu i ne upoznavi Boga istinitoga. I stoga sve to je stvoreno posta
zauvijek zasunjeno, od postanka svijeta pa sve do danas. I oni uzee
ene i zaee djecu iz tame koja nalikovahu njihovu duhu. I oni zatvorie njihova srca, i oni otvrdnue same sebe kroz okrutnost protivnoga
duha sve do sada.
"Ja, stoga, savreni Pronoja svega, preobrazih sebe u svoje sjeme,
jer ja postojah prvi, i kretah se po svim stazama. Jer ja sam bljetaviio
svjetlosti; ja sam spomen na pleromu.
"I ja se uputih u carstvo tame i izdrah sve dok ne stigoh do sredita tamnice. I zatresoe se temeiji kaosa. I ja se akrih od njih zbog
njihove zloe, i oni me ne prepoznae.
"Iznova se vratih po drugi put i krenuh obilaziti. Otiao sam od
onih koji pripadaju svjetiu, koje je spomen na Pronoju. Uao sam u
sredite tame i u unutranjost Hada, jer sam nastojao (izvriti) svoju
zadau. I zatresoe se temelji kaosa da bi pali na one koji se naiaze
u kaosu i da bi ih unitiii. I ja iznova pohitah gore svojim korijenima
svjetla, kako oni ne bi bili uniteni prije vremena.
"Ipak, ja i po trei put krenuh - ja sam svjetlo koje postoji u svjetlu, ja sam spomen na Pronoju - kako bih uniao u sredite tame i u
unutranjost Hada. I ja ispunih svoje lice svjetiom punine njihovog
eona. I uoh u sredite njihove tamnice, koje je tamnica tijela. I ja
rekoh: 'Onaj tko uje, neka se probudi iz duboka sna.' I taj plakae i
prolijevae suze. Gorke suze isplaka i ree: 'Tko je onaj to zazva ime
moje, i odakle ova nada koja stie do mene, dok sam sputan tamnikim uzama?' A ja rekoh: 'Ja sam Pronoja istoga svjetla; ja sam
prosudivanje Duha djevianskog koji te uzdie na poasno mjesto.
Ustani i sjeti se da si ti bio onaj koji je uo, i siijedi svoj korijen, koji
sam ja, milostivi, i uvaj se anela bijede, i demona kaosa, i svih onih
koji te zavoe, i uvaj se duboka sna i otvaranja unutranjosti Hada.'
36-
TAJNA KNjIGA IVANOVA

"I ja ga uzdigoh i zapeatih u svjetlu vode sa pet peata, kako od
tog trenutka smrt vie ne bi imala mo nad njim.
"I gle, sada u se uzdii do savrenog eona. Okonao sam sve za
tebe u tvome uhu. \ rekao sam sve to bi mogao zapisati i potajice dati
duhovima koji su tvoji sudrugovi, jer ovo je tajna roda postojanoga."
I spasitelj mu prikaza ove stvari kako bi ih mogao zapisati i pohraniti. I ree mu: "Proklet bio svaki onaj tko bi izmijenio ove stvari za
neki poklon, ili hranu, ili za pie, ili odijelo, ili bilo koju takvu stvar."
I prikaza mu ove stvari u potaji i odmah ga potom nesta ispred njega.
A on krenu svojim uenicima i ispripovjedi im ono to mu govorae
spasitelj.
Isus Krist, Amen.
37-
IZ "APOKRIFNOG NOVOG ZAVJETA"
Prijevod i napornene:
M. R, James
Oxford, 1924. godine (izdava CLARENDON PRESS)
Prevela s engleskog: Vlasta Mihavec
DJELAIVANOVA
UVOD
uina ove knjige zadanaje Nikeforovom metrikom od 2.500 redaka, dakle, istim onim brojem
koji sadri i Evanelje po Mateju. Velike njene
dijelove posjedujemo u izvorniku, dok na latinskom jeziku (ve proiene od svih neortodoksnih tragova,
toje vano napomenuti) nalazimo i neke izgubljene prizore te
poneki ratrkanifragment. Njih smo uklopili tako, da se dobije
ono to izgleda najvjerojatnijim redoslijedom.
Najbolji primjerak na grkom jeziku koji nam je preostao
bio bi onaj kod Bonneta, pod nazivom Acta Apost, Apocr. 11.1,
iz 1898. godine. Latinski primjerak nalazi se u Knjizi V djela
"HistoriaApostolicaofAbdias"(Fabricius,
Cod.Apoer.N. T;
suvremenije izdanje ne postoji).
Poetak djela je izgubljen. Vjerojatno se u nekom obliku
odnosio na suenje iprogon Ivanov na Patmos. Znatno kasniji
grki tekst, kojije tiskao Bonnet (u dva oblika) i to kao dijelove
1-17 njegovih Djela govori o tome, kakoje Domicijan, stupivi
na vlast, poeo sprogonom idova. Uposlanici koju su mu oni
uputili, optuilisu krane; shodno tome, onjepoceoprogoniti
i krane. Tada je saznao za Ivanovo nauavanje u Efezu pa
je poslao po njega, pri emu su Ivanove asketske navike tijekom tog putovanja ostavile ubok dojam na njegove uzniare.
Doveli su ga pred Domicijana i nagnali da ispije otrov, no ovaj
41-
APOKRIF
-
- T i H W * # ^Htt-K
mu nije naudio, iako i sami njegovi ostaci bijahu dostatni da

zloinac, na kojemu su ih potom iskuali, umre; no, Ivan ga
oivje; on takoer uskrisi i djevojku, koju je usmrtio neisti
duh. Domicijan, kojega se sve to snano dojmilo, progna ga
tada na Patmos. Nerva ga iznovapozva nazad.
Drugi tekstgovori o tome, kakoje Ivan izbjegao smrt nakon
brodoloma pri napustanju Patmosa, plivajui na komadu
pluta; doplivao je do Mileta, gdje je kasnije njemu u ast
podignuta i crkva, te se potom uputio u Efez. Sveje ovo bilo
kasnije; no, starapripovijest, kojaje bilapoznata Tertulijanu i
ostalim latinskim piscima, ali ne igrkima, govori o tome kako
je - ili Domicijan u Rimu, ili pakprokonzul Efeza - bacio Ivana
u kotao prepun vrelog ulja, ali mu to ne naui. Na kraju je
ova zgoda smjetena na mjesto gdje se nalaze Laiinska vrata
u Rimu (zbog toga se 6. svibnja u naem kalendaru slavi Sv.
Ivan odhatinskih vrata). 0 njoj nemapodrobnijih izvjea, ali
se pretpostavlja da je bila ispripovijedana na poetku Djela
Lukijanovih. Ukolikoje tako, tadaje doista udno to se ona
ne spominje ni kodjednog grkog pisca.
Zanemarujui u ovom trenutku odredene sitnije dijelove
teksta, koji su moda i prethodili postojeim zgodama, nastavljam s prvom poduom zgodom (Bonnet, c. 18).
(Ivan kree iz Mileta u Efez).
42-
DJELAIVANOVA
K-HHW$ ^4H*-K
TEKST
t
1 8 I Ivan htjede pohitati u Efez, potaknut na to ukazanjem kojeje
imao. Stoga ga Dominik i Aristodem, roak njegov, i neki vrlo bogat
ovjek imenom Kleobije, i ena Marcelova, jedva nagovore neka
ostane jo jedan dan u Miletu i odmori se kod njih. I kad krenue na
put u rane jutarnje sate te prijeoe ve neke etiri milje, odjeknu glas
s neba u njihovim uima, koji im progovori: "Ivane, ti naumi proslaviti Gospodina svojega u Efezu onime o emu ti treba znati, i ti i sva
tvoja braa koja su uza te, i neki od onih koji su ve onje i koji e
povjerovati kroz tebe." Ivan utonu u misli radujui se u sebi svemu to
ga treba zadesiti u Efezu pa odgovori: "Gospodine, gle, ja idem, jer to
je volja Tvoja; neka bude kako Ti eli."
1 9 I kad smo se pribliili gradu, izae nam u susret Likomed,
praktor Efeana, ovjek nevjerojatna bogatstva, pade pred noge Ivanove, te gapoe usrdno zaklinjati rijeima: "Je li tvoje ime Ivan? Bog
kojega ti propovijeda posla te da uini dobro eni mojoj, na koju
se prije sedam dana obori uzetost i otad bespomono lei. Nego ti
proslavi Boga svojega i izlijei je, i smiluj nam se. Jer dok sam ja u
sebi razmiljao to poduzeti po toj stvari, stvori se netko uza me i ree
mi: 'Likomede, odustani od misli svojih, koje nadilaze snage tvoje,
jer to je loe (teko); nemoj im se preputati. Jer, ja sam se smilovao
slubenici svojoj, Kleopatri, i poslao iz Mileta ovjeka imenom Ivan,
koji e je podii i posve tzlijeiti.' Ne okltjevaj, stoga, ti, slubenie
Boga koji se meni prikazao, ve pohitaj do ene moje kojajo jedva
i die." I ravno s gradskih vrata krenu Ivan sa braom svojom i Liko-
43-
APOKRIF
medom u kuu njegovu. A Kleobije e svojim pratiocima: "Otiite do
mog roaka Kalipa i pripravite kod njega udoban smjetaj - jer, ja u
doi tamo sa sinom njegovim - kako bismo sve nali ureeno kako
treba."
2 0 Kad Likomed ue s Ivanom u kuu u kojoj leae ena njegova, iznova mu pade pred noge i ree: "Pogledaj, gospodine, kako
usahnu ljepota, pogledaj tu mladost, pogledaj jedno glasovit cvijetak
bijedne ene moje, kojoj se divio itav Efez; kukavna H mene, koji sam
pretrpio zavist i bio poniavan kad se pogled mojih dumana oborio
na me. Nikad ne uinih ikome zla, iako sam mnogima nauditi mogao,
jer nikad ne bijah nagao, i bijah brian da ne bih vidio nekakvoga
zla ili loe sree, kakva me sad zadesi. A kakvu je nagradu dobila
Kleopatra za moja strahovanja? Sto sam ja dobio time to sam svima
postao poznat kao poboan ovjek, sve do dana dananjega? Ne, sada
ja patim vie od bezbonika, dok gledam tebe, Kleopatro, kako lei u
ovakvoj nevolji. Sunce nee vie ugledati razgovora naeg; ja u otii
prije tebe, Kleopatro, i liit u se ivota; vie neu brinuti o sigurnosti
svojoj,iakosamjomlad. Obranit u se pred Pravdom, reijoj dasam
pravo uinio kad sam odustao, jer bih jo i nju mogao optuiti nepravednom prosudbom svojom. Osvetit u joj se kad stupim pred nju kao
duh ivota. Rei u joj: 'Ti si me natjerala da napustim svjetlo kad si
mi otela Kleopatru; zato tebe krivim da sam postao mrtvo tijelo, jer
si me obdarila takvom hudom sreom; ti si me primorala da pogrdim
Providenje, jer mi oduze radost ivota rnojega (moje uzdanje)."'
2 1 I jo mnogo slinih rijei uputi Likomed Kleopatri dok je
prilazio njenoj postelji, pa zavapi glasno i nastavi jadikovati; ali
ga Ivan podie i ree mu: "Prestani s takvim alopojkama i svojim
neprikladnim rijeima; ti ne srnije poslunosti svoje otkazati onome
(?) koji se pojavio pred tobom; nego znaj, da ti iznova stie utjeha.
Ustani stoga, pa se s nama, koji smo ovamo doli zbog nje, pomoli
Bogu kojega vidje prikazanog u snovima tvojim. Onda, to je, Liko-
.44.
DJELAIVANOVA
_
-"$ $-' un-ss
mede? Probudi se i otvori duu svoju. Ukloni teak san od sebe;

usrdno zamoli Gospodina, preklinji ga za enu svoju i on e je podii
iz postelje." No, ovaj iznova klonu na tle i zajaue, i obeznani se.
[Iz onoga to slijedi oitoje, daje Likomedpreminuo; ali, tekst to
ne govori, Neke su rijei moda isputene.]
Stoga Ivan prozbori suznih oiju: "Jao meni zbog ove (nove)
izdaje privienja mojega! I zbog novih kunji to pripravljene su za
me! I zbog njegove nove osnove, koju smisli protiv mene! Glas neba
to se zau preda mnom na putu, zar mi on ovo namijeni? Bijae li to
ono to mi je pretskazao proem li ovuda, izdajui me ovom velikom
mnotvu gradana poradi Likomeda? ovjek se sruio i prestao disati,
i dobro znam kako oni nee otrpjeti da ja iv iz kue izaem. Zato
oklijeva, Gospodine (ili: to e uiniti)? Zato nam ukinu svoje
lijepo obeanje? Nemoj, preklinjem te, o Gospode, nemoj razloga za
radovanje davati onome koji se nasladivao patnjama drugih; ne daj
razloga za ples onome koji nam se podrugivao; ve neka se pokae
sveto ime tvoje i milosre tvoje. Uskrisi ovo dvoje umrlih, ija smrt
radi protiv mene."
2 2 I dok je Ivan jo ovako preklinjao, sjatili se Efeani iz grada
oko kue Likomedove, jer su uli da je on preminuo. A Ivan, spazivi
veliko mnotvo koje se tako okupilo, progovori Gospodinu: "Sad stie
vrijeme obnove i povjerenja u tebe, o Kriste! Sada je vrijeme za nas
koji smo bolesni da dobijemo pomo to dolazi od tebe, o, lijenie
koji ozdravlja po volji vlastitoj! Ouvaj me u sigurnosti od ovdanje
poruge. Usrdno te zaklinjem, Isuse, priteci upomo ovom velikom
mnotvu da dopre do tebe, koji si gospodar sviju stvari; pogledaj na
bolesne, pogledaj na ove to lee ovdje. Pripravi, ak i meu onima
to sabrali su se poradi takvog svretka, sveta plovila za slubenike
tvoje kada ugledaju dar tvoj. Jer, ti sam ree, o Kriste: Traite, i dat
45-
APOKRIF
e vam se.' Mi stoga traimo od tebe, o, kralju - ni zlata, ni srebra, ni
bilo kakvih stvari, ni bogatstava, niti iega to je zemaljsko i kvarno,
ve dvije due koje ti preobrazi i koje ovdje krenue putem tvojim, za
uenjima tvojim i tvojom slobodom (uzdanjem), za tvojim najveliajnijim (ili nepogreivim) obeanjem; jer kad upoznaju snagu tvoju
u ovima to izdahnue, a potom oivjee, oni e biti spaeni, neki od
njih. Stoga, podaj im ti sam nadu u tebe. Zato ja ovim rijeimapristupam Kleopatri i kaem joj: 'Ustani u ime Isusa Krista.'"
2 3 I on joj prie, dodirnu lice njezino i ree: "Kleopatro, govori
ti Onaj od kojega strahuje svaki vladar, i svako stvorenje, i svaka
sila, bezdan i sva tama, i nesmiljena smrt, i visovi nebeski, i krugovi
pakleni [i uskrsnue mrtvih, i mo vida u slijepih], i sva mo prinevska ovoga svijeta, i ponos vladara. Ustani, i nemoj biti povod zbog
kojega mnogi koji to ele ne vjeruju, ili bolest duama koje su u stanju
nadati se i biti spaene." I u taj as zavika Kleopatra iza glasa: "Ustajem, gospodaru; Ti spasi slubenicu Tvoju."
1 kad ona ustade nakon sedam dana, ganu Efeane to dotad nevieno. A Kleopatra brino upita za mua svojega, Likomeda, ali joj
Ivan ree: "Kleopatro, ostane li due smirene i vrste, stat e Likomed, mu tvoj, uza te; nemoj samo biti uznemirena i potresena svime
to se dogodilo, jer si vjerovala u Boga mojega koji e svakako i
njemu dopustm' da oivi pred tobom. Doi stoga sa mnom u susjednu
izbu svoju i tamo e ga vidjeti, doista - tek umrlo tijelo, ali uskrslo
po snazi Boga mojega."
2 4 Krenuvi s Ivanom u susjednu izbu i vidjevi Likomeda
mrtvoga zbog nje, Kleopatri ne preosta snage progovoriti ni rijei
(osta bez glasa), pa stisnu zube, ugrize se za jezik i zatvori oi, a suze
se slijevahu licem poput kie; i posve se mirno obazre na apostola.
Ali je Ivan suosjeao s njom, vidjevi da Kleopatra ni ne zajaue niti
bijae izvan sebe, pa ovako zazva savreno i blago milosre: "Gospodine Isuse Kriste, ti vidi ogromnu alost, ti vidi ovaj jad; ti vidi
46-
DJELA IVANOVA
S M H * ^ j
HHt-K
Kleopatru kako u tiini gui duu svoju, ti vidi napore da se u njoj

ludilo ne rodi; i ja znam da e poradi Likomeda nad njegovim tijelom
izdahnuti i sama." A ona hitro dobaci Ivanu: "To sam i naumila, uiteIju, i nita drugo."
No, apostol ode do postelje na kojoj je leao Likomed pa uze Kleopatrinu u ruke svoje i prozbori: "Kleopatro, zbog onoga mnotva koje
je nazono i zbog rodbine tvoje, koja stie uz glasne alopojke, reci
ti muu svojemu: 'Ustani, i slavi ime Gospodnje, jer on smrt vraa
smrti.'" Tako prie ona muu svojemu i izgovori onako kako je Ivan
naui, i potom ga podignu. A on, kad ustade, iznova pade na tlo i
Ijubljae noge Ivanove, no ovaj ga podignu govorei: "O, ovjee, ne
ljubi noge moje ve noge Boga, ijom se moi podigoste oboje."
2 5 Ali Likomed progovori Ivanu: "Ja te preklinjem i usrdno
molim po Bogu u ije si nas ime ti oivio, da ostane s nama skupa
sa svima onima koji su doli s tobom." Jednako tako i Kleopatra mu
padne pred noge, govorei to isto. A Ivan im ree: "Do sutra u ostati s
vama." Ali oni njemu iznova: "Mi neemo imati nade u Boga tvojega
i ustadosmo od mrtvih bez ikakve svrhe, ako se ti ne zadri s nama."
Kleobija, Aristodema i Damonika ganu to u duu, pa rekoe Ivanu:
"Daj da ostanemo s njima, kako bi oni bez prijestupa nastavili svoj put
prema Gospodinu." Tako on ostade tamo sa braom.
2 6 Zato se tamo poradi Ivana okupi veliko mnotvo; i dok je on
govorio svima koji bijahu tamo, Likomed otie do prijatelja to bijae
vjet slikar, pa mu ree: "Vidi da ti stiem u velikoj hitnji; doi brzo
u moju kuu i nacrtaj ovjeka kojega u ti pokazati, ali tako da on to
ne zna." A slikar, pruajui mu neke od slikarskih potreptina i boja,
odvrati Likomedu: "Samo mi ga pokai i nemoj dalje brinuti." Likomed pokaza slikaru Ivana te ga progura blizu njega i zatvori u oblinju prostoriju, iz koje se apostol Kristov mogao vidjeti. I Likomed je
stao uz blagoslovljenoga, uvrujui vjeru svoju i spoznaju o Bogu
47-
APOKRIF
naemu, i u srcu se sve vie radovao to e posjedovati njegov lik na
slici.
2 7 A slikar prvoga dana nacrta tek njegove grube obrise, pa ode.
A sljedeeg ga dana naslika u bojama te predade sliku Likomedu na
veliko veselje njegovo. Sliku objesi u svojoj spavaonici i uresi raznim
ukrasima. Tako ga Ivan, kad je kasnije ugleda, upita: "Ljubljeno
moje dijete, to je to, to ti uvijek radi kad iz praonice sam odlazi
u spavaonicu svoju? Zar ja ne molim s tobom i ostalom braom? Ili
ima neto to skriva od nas?" I poto mu ovo ree zadirkujui ga,
ode u spavaonicu pa ugleda na zidu objeenu sliku staroga ovjeka
ureenog ukrasima oko glave, te svijee i oltar dotjeran ispred nje.
I on ga pozva, pa ree: "Likomede, to si ti mislio sa slikom ovom?
Je li mogue da je to neki od tvojih bogova naslikan na njoj? Jer, ja
vidim da ti jo ivi na poganski nain." A Likomed mu odgovori:
"Moj jedini Bog je onaj, koji uzdignu mene i enu moju od mrtvih; ali
ako je pravo da se, uz Boga ovoga bogovima nazivaju i ljudi koji su
nam bili od pomoi - ti si to, oe, kojega sam dao nacrtati na toj slici,
kojega ovjenao sam ukrasima, i ljubavlju, i tovanjem, jer ti postade
mojim dobrim vodiem."
2 8 A Ivan, koji prije tog trenutka nije vidio svoje vlastito lice,
rece mu: "Ti mi se ruga, dijete; jesam li ja, takav izgledom, tvoj
Gospodin? Kako me moe uvjeravati da slika nalikuje meni?" A
Likomed mu tada prinese zrcalo. I kad on sebe promotri u zrcalu
pa se iznova pozorno zagleda u sliku, prozbori: "Kao to Gospodin
Isus Krist ivi, i ova slika zaista nalikuje meni; ipak, ne meni, nego
mojemu tjelesnom obliju; jer ako me slikar koji je preslikao ovo
moje lice uistinu elio prenijeti na sliku, nije u tome uspio; jer, on je
tebi sada predao boje, i plou, i gips (?), i Ijepilo (?), i moje obrise, i
starost, i mladost, i sve one stvari koje su oima vidtjive.
2 9 Nego, postani //' mojim dobrim siikarom, Likomede. Ti ima
boje koje ti On daje po meni, onaj koji je sve nas naslikao za sebe, ak
48-
DJELAIVANOVA
a-tt-a^ ^tt-S
i Isusa, onaj koji je poznavao oblike, i izgled, i stavove i sklonosti, i

vrste dua naih. A bojice koje ti nudim za sliku su ove: vjera u Boga,
spoznaja, bogobojaznost, prijateljstvo, zajednitvo, krotkost, ijubaznost, bratska Ijubav, istoa, jednostavnost, smirenost, neustraivost,
poniznost, trezvenost, i jo itav niz boja koje oslikavaju slinost sa
duom tvojom; On i sada uzdie lanove tvoje koji bijahu potlaeni
i izjednauje ih s onima koji bijahu uzdignuti, i vida tvoje modrice i
rane ti zacjeljuje, i ureuje kosu tvoju to razbaruena bijae, i umiva
lice tvoje, i ispire ti oi, i isti utrobu tvoju, i prazni trbuh, i zaustavlja ono to je ispod njega; rijeju, kad se sve ove bojice saberu i
izmijeaju meusobno, u tvojoj dui, ona e se neustraivo predstaviti naem Gospodinu Isusu Kristu, cjelovita (neizbruena) i vrstog
obtika. A ovo, to si ti sada uinio, djetinjasto je i nesavreno; jer, ti si
nacrtao mrtvo to nalikuje mrtvome."
Na ovome mjestu moda i nije izgubljen dio teksta; no, mogueje
daje isputeno nekoliko reenica. Naime, dolazi do naglog prijelaza,
a nova zgoda nema vlastita naslova, poput ostalih.
3 0 I on naloi Veru (Beru), bratu koji mu je pomagao, da okupi

stare ene iz itava Efeza, pa on, i Kleopatra, i Likomed pripravie
sve to im je trebalo kako bi brinuli o njima. Tada Ver doe Ivanu pa
mu ispria: "Od ovdanjih starica koje su ezdesetu prole pronaoh
samo etiri zdrave tijelom, a od ostalih otprilike .... {nedostaje rijec) i
nekoliko uzetih, dok su druge bolesne." Kad je to uo, utihnu Ivan na
due vrijeme, a potom protare lice svoje i ree: "O, nemara (slabosti)
li onih, to ive u Efezu! O, ti zemljo rasula i slabosti prema Bogu! O,
avole, zato li si toliko dugo iskuavao vjerne u Efezu! Isus, koji mi
dade milost i dar da u njega imam povjerenja, ree mi potiho: "Poalji
po bolesne i stare ene pa doi (budi) s njima u dvoranu i po meni ih
49-
APOKRIF
ozdravi; jer ima medu tijima nekih koje e doi, a zbog ozdravljenja
kojima e nazoiti ja u ih preobratiti i na kraju uiniti korisnima."
3 1 Kad okupi se mnotvo kod Likomeda, on ga raspusti u ime
Ivanovo, govorei: "Doite sutra u dvoranu, svi vi koji elite vidjeti
mo Boju." I tako, jer ve bijae pala no, doe mnotvo Ijudi sutradan u dvoranu; uo za to i prokonzul, pa pohita i zauze mjesto meu
Ijudima. A bijae tamo i pretor imenom Andromed, u ono vrijeme prvi
meu Efeanima, pa svima poe govoriti da im je Ivan obeao stvari
nemogue i nevjerojatne. "Ali, ako je on uistinu u stanju," ree on,
"uiniti ma koju od stvari o kojima ujem, neka dode u javnu dvoranu
kad bude otvorena, posve nag, i neka nita ne dri u svojim rukama,
i neka ne zaziva onoga magicnog imena za koje sam uo da ga objavljuje."
3 2 Stoga Ivan, uvi ovo i naavi se ponukan ovim rijeima,
naloi da se starice unesu u dvoranu. I kad ih sve unijee u njeno sredite, neke od njih na posteljama, druge leei u duboku snu, I kad se
okupio itav grad, nastade posvemanja tisina, a Ivan otvori usta svoja
i zapoe govoriti:
3 3 "O, vi Efeani, ujte prvo zato sam doao u grad va, ili
kakvo je to veliko povjerenje koje osjeam prema vama, da bi moglo
postati vidljivo ovom vaem velikom skupu i svakome od vas (ili,
kako bih vam se ja predstavio). Jer, bijah poslan sa zadaom koju mi
nije naloio ovjek, niti se radilo o kakvom bezrazlonom putovanju;
niti sam ja trgovac to se pogaa za cijene ili razmjenjuje robe; ve to
Isus Krist, kojega propovijedam i koji je milostiv i ljubazan, poelje
kroz mene preobratiti sve vas koji ne ivite u vjeri i koji ste se prodaii
zlim uicima, i spasiti vas pogreke vae; njegovom u snagom unititi ak i nevjeru pretora vaega time, to e sve ove ene koje pred
vama lee i koje svi vi poznajete, i znate u kakvim se mukama i bolestirna n'alaze - ustati. Meni to nije mogue uiniti (poraziti Andronika)
ako one izdahnu; i stoga e one biti izlijeene.
DJELAIVANOVA
a-'"^ 0**-K
3 4 Ovo htjedoh prvo usaditi u ui vae; to, da biste se morali

pobrinuti za due svoje - zbog kojih sam doao meu vas - i da ne
oekujete kako e ovo vrijeme trajati zauvijek; ono traje samo trenutak, pa stoga ne gomilajte blaga na zemlji, gdje sve stvari blijede. Niti
nemojte misliti da se, ako ste dobili djecu svoju, moete na njih osloniti (?), i nemojte poradi njihova dobra nastojati varati, te sebi i suvie
doputati. Niti se vi, siromasi, ne uznemirujte jer nemate nikakvih
uitaka kojima biste upravljah; jer, kada ih prevare, oni imuni vas
nazivaju sretnicima. Niti se vi, bogatai, ne radujte obilju novca koji
posjedujete, jer posjedovanjem tih stvari osiguravate sebi teki jad
kojega se ne moete rijeiti niti kada ih izgubite, a usto, dok je novac
uza vas, strahujete nee li vas zbog njega tkogod napasti.
3 5 I ti, koji se voli diiti obhcima tijela svojega, i vi koji gledate
s visoka, i vi ete ugledati kraj obeanju svega toga u grobnici; i ti, to
uiva u nevjeri svojoj, znaj da e se na tebi osvetiti oboje - zakon i
priroda, a prije njih jo i savjest; a ti, preljubnice, ti protivnice zakon,
nisi dosad znala kuda e na kraju dospjeti. I ti, to ne dijeli s potrebitima nego samo zgre novac, kad ti ode iz ovoga tijela i kad ti
milost neka zatreba dok gorjet e u plamenu, nee imati nikoga koji
bi se na tebe saalio; a ti, to ljutit si i strasti prepun, znaj da govor
tvoj nalik je onom okrutnih zvijeri; a ti, pijanice i muitelju, shvati da
izgubio si osjeaje svoje, jer u roba te pretvori ta sramotna i prljava
udnja.
3 6 Ti, koji uiva u zlatu i zatravljen si slonovaom i draguljima,
kad padne no, moe li ti promatrati ono to voli? Ili ti, kojega je
nadvladala meka odjea, kad naputa ivot, hoe li ti takve stvari
pomoi na mjestu na koje polazi? A ubojica neka zna da je njemu
zasluena kazna odmjerena, kad jednom ode odavde. Isto tako i ti, trovau, arobnjae, razbojnie, varalico, sodomite, lopove, i svi vi koji
ste takva soja, i vi ete na kraju doi kamo vas djela vaa odvode, u
neugasivu vatru, i posvemanju tamu, i u bezdan svoje kazne i vjeitih
51*
APOiCRIF
a-f)jtsA 0nni|iii.isj
prijetnji. I zato, o, Efeani, promijenite se, znajui i to da se i kraljevima, viadarima, tiranima, hvalisavcima, i onima koji su pobjeivaii u
ratovima oduzimaju sve stvari kad odlaze, da i oni trpe bol, smjeteni
usred patoji vjeitih.
3 7 I rekavi im sve ovo, ozdravi Ivan sve bolesne po moi koju
mu dade Gospodin.
Ova reenica mora biti izvadak iz jedne mnogo due prie. Iako
na ovom mjestu rukopis ne pokazuje nikakvih znakova prekida, ipak
moramo pretpostaviti da se izgubio ne ba zanemarivi dio teksta. Kao
prvo, Andronik, kojije ovdjeprikazan kao onaj koji ne vjeruje, izgleda
da se preobratio u nekoliko sljedeih redaka to nedostaju. Sadje
on, kako emo vidjeti kasnije, suprug cijenjene vjernice Druzijane,
a dijalog koji se odvija meu njima poduije. Ne sumnjam nimalo u
to daje, izmeu ostalog, ovdje postojao i Ivanov govor koj'im oboje
uvjerava da trebaju ivjeti u istoi i uzdrljivostl
3 7 (nastavak) Sad braa iz Mileta rekoe Ivanu: "Ve smo se dugo
vremena zadrali u Efezu; ako ti se ini pravo, hajde da krenemo i u
Smirnu; jer, ujemo da su i do tamo ve doprla velianstvena djela
Gospodnja." AAndronik im ree: "Ako uitelj tako eli, hajde da krenemo." Ali, ivan e im: "Otidimo prvo do hrama Artemidina, jer e se
moda i tamo, kada istupimo, pronai sluge Gospodinove."
3 8 A za dva dana bijae roendan boice koju je veliao taj
hram. Stoga Ivan, jer su se svi odjenuli u bijelo, jedini na sebe navue
halje cme boje, pa krenu put hrama. I oni ga uhvatie prijetei da e
ga ubiti. Ali Ivan ree: "Ludi ste, kad se obarate na mene, ovjeka koji
je slubenik Boga jedinoga." Pa im se ote i uspe na visoko postoije, te
im se obrati:
3 9 "Efeani, prijeti vam da po naravi svojoj postanete moru
naiik: svaka rijeka to utjee u njega, i svaki potok to se slijeva, i
52-
DJELA IVANOVA
IS-Htf^ ^~4Kt-S
kie, i valovi to se sudaraju jedni s drugima, i bujice to se valjaju

preko kamenja i stijenja postaju slane zajedno sa tim slanim sastojkom (obeanje!) koji je u njemu. Tako ste i vi, koji se sve do dana
dananjega izmijenili niste prema pravoj pobonosti, postali iskvareni
vaim pradavnim obiajima tovanja. Koliko ste uda i ozdravljenja
od bolesti vidjeli da se dogodilo po meni? A ipak i nadalje ostajete
slijepi u srcima svojim, i ne moete iznova progledati. Sto je to, o, vi,
Efeani? Ja sam se sad izloio opasnosti i ak doao u ovaj hram idola
vaega. Proglasit u vas krivima za najvee bezbonitvo, i mrtvima
prema Ijudskim shvaanjima. Gledajte, ja stojim ovdje; vi svi kaete
da imate boicu, i to ak Artemidu; molite joj se stoga svi zajedno,
nekauini daumrem samojajedini; ili, ne mognete li vi touinitija
u zazvati Boga svojega jedinoga pa e doi do toga, da zbog nevjere
vae pogine svaki od vas."
4 0 No, uto zavapie oni koji su ve donijeli svoj sud o njemu
i vidjeli ga kako Ijude podie od mrtvih: "Nemoj nas tako pogubiti,
prekiinjemo te, Ivane! Mi znamo da ti to moe uiniti." A Ivan e
im: "Ako, dakle, ne elite umrijeti, neka se razori ono to vi tujete;
a zbog ega to treba razoriti? - da biste se vi mogli udaljiti od svoje
davnanje pogreke. Jer, dolo je vrijeme da vas ili preobrati Bog moj,
ili da mene jedinoga pogubi boica vaa; jer, ja u se moliti u nazonosti vaoj i preklinjati Boga mojega da vam iskae svoju milost."
4 1 I rekavi im ovo, poe on moliti ovako: "O, Boe iznad sviju
onih koje nazivaju bogovima, kojega su do dana dananjega odbacivali u ovom gradu Efeana; koji mi dade zamisao da doem u ovo
mjesto, iako o njemu nikad ni mislio nisam; ti, koji osuuje svaku
vrstu tovanja i obraa ljude k sebi; pred ijim e imenom pobjei
svaki kumir, i svaki zao duh, i svaka mo neista; i sada, uzmakom
duha zla odavde na sam spomen imena tvojega, onoga koji prevari
ovo veliko mnotvo, pokai milosre svoje na ovom mjestu, jer bijahu
zavedeni da bi grjjeili."
53-
APOKRIF
4 2 l jo dok je Ivan izgovarao ove rijei, odjednom se oltar
Artemidin raspao na mnoge dijelove, i pale su mnoge druge stvari
posveene tome hramu, i [ono to mu se uini dobrim] slomilo se, kao
i kipovi bogova, njih vie od sedam. A polovina hrama srui se tako,
da sveenik pogibe u asu kad se na njega stropota (? krov? greda?).
Tada povika mnotvo Efeana: "Jedan je Bog Ivanov, jedan je Bog
koji je imao milosti za nas, i on je jedini Bog; sada smo se obratili
tebi, gledajui velianstvena djela tvoja! Smiluj nam se, o, Boe, neka
bude volja tvoja, i spasi nas od nae velike pogreke!" A nekt medu
njima polegoe pa krijui lica svoja ponizno su zaklmjali, neki klekli
u usrdnoj molitvi, a neki meu njima poeli trgati odjeu sa sebe i
gorko plakati; drugi su pak nastojali pobjei.
4 3 A Ivan isprui ruke preda se, i kako bijae nadahnut u dui,
obrati se Gospodinu: "Slava tebi, moj Isuse, jedini Boe isttne, jer
si stekao (primio) sluge svoje na raznolike naine." Izrekavi ovo,
obrati se narodu: "Ustanite s tla, Efeani, i molite se Bogu mojemu, i
prepoznajtenevidljivu silu koja vam sepokazala, i predivna djelakoja
izvri pred oima vaim. Artemida je sebi trebala pritei u pomo;
trebala je pomoi sluzi svojemu, i ne dopustiti da pogine. Gdje je sada
mo duha zla? Gdje su rtve za nju? Gdje njeni roendani? Gdje njene
sveanosti? A gdje uresi? Gdje je itavo to vraanje i otrovna (vjetija mo), koja mu je sestra?"
4 4 I ijudi poustajae sa zemlje te brzo krenue razruiti ostatke
hrama svojega negdanjeg idola, uzvikujui: "Poznajemo samo Boga
Ivanova, njega odsad tujemo, jer je imao smilovanja za nas!" A kad
se Ivan spustio otamo, zaustavljalo ga je mnogo ljudi govorei mu:
"Pomozi nam, o, Ivane! Pomozi nam dariepogibamo uzalud! Ti vidi
nau svrhu; ti vidi mnotvo koje te slijedi i uzda se u tebe u nadi, da
ide prema Bogu tvojemu. Mi smo vidjeli put kojim smo zabludjeli
kad smo ga izgubili; vidjeli smo i bogove svoje, koje smo zaludu
astili; vidjeli smo velik i sramotan prijezir koji se obrui na njih; mi
54-
DJELA IVANOVA
3C-li# ^ - I t t H S
te molimo, otrpi da uemo u kuu tvoju i da nam se bez odlaganja

pritekne upomo. Primi nas, koji smo toliko zbunjeni!"
4 5 A Ivan im odgovori: "Narode (Efeza), uvjeren sam da sam
poradi dobra vaega ostao u Efezu, te odloio svoje putovanje u
Smirnu i ostale gradove, da bi se i tamo slubenici Kristovi njemu
obratili. AH, kako jo nisam posve siguran u vas, nastavio sam se
moliti Bogu svojemu i preklinjati ga da Efez napustim tek onda, kada
vas uvrstim u vjeri; i budui da vidim da se to dogodilo, a i da SQ
ispunilo jo i mnogo vie, ja vas neu napustiti sve dok vas ne odviknem kao to se djeca odvikavaju od mlijeka dojiljina, i dok vas ne
postavim na vrstu stijenu."
4 6 Stoga Ivan ostade s njima, primajui ih u kui Andromejevoj. A jedan od onih koji su se okupili tamo, polegnu pred vrata
[hrama] mrtvo tijelo Artemidina sveenika, jer mu ovaj bijae roak,
pa ue zajedno s ostalima ne govorei nita o tome. Tako Ivan nakon
razgovora, i molitve, i zahvale (euharistije) s braom, i polaganja
ruku svojih nad svakoga koji se naao na skupu, progovori nadahnut
Duhom: "Ima ovdje jedan koji bijae potaknut vjerom u Boga, pa
poloi sveenika Artemidinog pred vrata i ue ovamo, a u enji due
svoje pobrinu se prvo za sebe, mislei pritom u sebi: 'Bolje je za me
da se pobrinem za ive, negoli za roaka svojega koji je ve mrtav; jer
znam da, obratim 3i se ja Gospodinu i spasim vlastitu duu, Ivan nee
odbiti da se uzdigne i umrli'." Pa ustavi s mjesta svojega, ode Ivan na
mjesto gdje se nalazio roak sveenikov koji je pri ulasku tono tako
i mislio; uze ga za ruku i kaza mu: "Jesi li tako razmiljao kad si dolazio k meni, dijete moje?" A ovaj jedva prozbori, obuzet drhtavicom
i strepnjom: "Da, gospodine!", i klonu mu pred noge. A Ivan e mu:
"Na Gospodin je Isus Krist, koji e iskazati svoju mo nad tvojim
mrtvim roakom i uskrisiti ga."
4 7 Podie on mladia, uhvati ga za ruku pa doda: "Nije neka
velika stvar za ovjeka koji je ovladao tajnama velikim, da troi
55-
APOKRIF
samoga sebe na sitne stvari; ili, kakva je to velika stvar oslobaati
tjude od bolesti tijela?" I tada, drei mladia jo uvijek za ruku, ree
mu:-"Kaem ti, dijete, idi pa sam oivi poginuloga, ne govorei mu
nita drugo osim ovoga: 'Ivan, slubenik Boji, kae ti: Ustani!'"
Tako mladi ode do svog roaka i izgovori jedino te rijei - a mnogo
Ijudi bijae uza nj - pa se vrati Ivanu, dovodei sa sobom oivjeloga.
A kad ga Ivan spazi, kaza mu: "lako si uskrsnuo, ti jo uvijek uistinu
ne ivi, niti si sudionik ili slijednik ivota pravoga; hoe li pripadati onome u ije si ime i ijom moi bio uzdignut? A odsad vjeruj, i
ivjet e za sva vremena." I on povjerova u Gospodina Isusa Krista
te prionu uz Ivana.
[Drugi rukopis (Q. Paris Gr. 1468, izjedanaestog stoljea) sadri
drukiji oblik ove pripovijesti. Ivan unitava Artemidin hram, a potom
"mi odlazimo " u Smirnu, i svi idoli se razaraju; Bukol, Polikarp i
Andronik ostaju kako bi nadzirali ovo podruje, Ovdje se govori o
dvojici Artemidinih sveenika, brai, od kojih jedan pogiba. Opis
njegova oivljavanja u mnogome nalihtje starijem tekstu, samo to
je mnogo krai
"Mi"provedoe etiri godine na tom podruju koje se u potpunosti preobrati, te sepotom vratie u EfezJ.
4 8 Sljedeeg dana ustade Ivan u zoru, vidjevi u snu da mora
propjeaiti tri milje izvan gradskih vrata; ne zanemari on toga sna,
ve krenu na put u pramji brae svoje.
A jedan mladi seljak, kojega otac opomenu da ne uzima ene
znanca svojega, jer mu ovaj zaprijeti da e ga ubiti - mladi taj ne
mogae podnijeti prijekornih rijei oca svojega, ve ga snano udari
i ostavi bez rijei (to jest, mrtvoga). A Ivan, vidjevi to se dogodilo,
ree Gospodinu: "Gospodine, jesi Ii me zbog ovoga nagnao da danas
doem ovamo?"
-56-
DJELAIVANOVA
SS-BH# ^ t ( - K
4 9 Ali mladi, vidjev nasilje (divljatvo) smrti i bojei se da

ga ne uhvate, izvue srp svoj, gurnu ga iza pojasa i poe bjeati ka
vlastitom prebivalitu; uto ga presretne Ivan i ree mu: "Zaustavi se,
ti avole sramotni, i reci mi, kamo bjei nosei sa sobom srp to
za krviju ea." Mladi se smete pa baci eljezno orue na zemlju i
odgovori: "Poinio sam djelo nevaljalo i divijako, i ja to znam, pa
sam stoga odluio neka zlo bude jo i vee, i jo okrutnije, ak i ako
odmah na mjestu poginem. Jer, otac me moj oduvijek obuzdavao i
nagonio na trezvenost, i da ne smijem ivjeti u preljubu, ve u istoi,
pa ne otrpjeh to mi se tako suprotstavlja, ve sam ga udario i umorio;
a kada sam vidio to sam uinio, krenuo sam eni zbog koje sam
postao ubojicom oca svojega. Jer, namjerio sam ubiti i nju, i mua
njezinoga, i posljednjega sebe samoga; jer, ne bih podnio da me mu
te ene vidi i podvrgne smrtnoj presudi."
5 0 A Ivan e mu: "Da ja ne bih otiao ostavivi te u takvoj
pogibeiji, kada daje prostora onome koji se s tobom egaiti eli i
ismijavati te, doi sa mnom i pokai mi mjesto na kojemu lei tvoj
otac. I ako ga oivim, hoe li se potom odrei ene koja ti je postala
stupicom?" A mladi mu odgovori: "Vrati li mi oca mojega u ivot, i
vidim li ga itava da i dalje ivi, ja u se nakon toga povui od nje."
5 1 I dok je on to jo govorio, dooe oni do mjesta na kojemu
je starac leao mrtav, a mnogi su stuajni prolaznici ve stajali u njegovoj blizini. Sad Ivan ree mladiu: "Ti, bljednie, nisi li mogao
potedjeti ak ni duboku starost oca svojega?" A on, nariui i upajui si kose, pokaza koliko se pokajao; i Ivan, sluga Gospodnji, ree:
"Ti, koji si mi pokazao zbog ega sam poslan na ovo mjesto, Ti, koji
si znao da e se ovo dogoditi, Ti, od kojega se nijedna od stvari koje
se u ivotu uine prikriti ne moe, koji mi daje mo da po volji tvojoj
radim sa svim bolestima i ozdravljenjima; daj mi sad oivi i ovoga
ovjeka, jer ti vidi da je ubojica njegov postao sudac sebi samome;
57-
APOKRIF
i potedi njega, ti jedini Gospodine, onoga koji oca svojega potedio
nije (zato to ga) savjetovae onako kako je najbolje."
5 2 Ovim rijeima pristupi on starome ovjeku i izgovori:
"Gospodin moj nee biti preslab da svoju ljubaznu sarnilost i svoju
bezgraninu milost ne rasprostre ak i nad tobom; stoga ustani i iskai
siavu Bogu za djelo, koje e se dogoditi ovog trena," A starac uto
progovori: "Ustajem, Gospodine!" I on se uistinu pomaknu, pa sjede
i ree: "Bijah osloboen strahotnoga ivota i morao sam podnositi
uvrede sina svojega, mnogostruke i strane, i njegovu elju za prirodnim osjeajima, i zbog kakva si me onda svretka iznova pozvao
nazad, o, ti, ovjee Boga ivoga? (A Ivan mu odvrati: "Ako) ti ustade
samo kako bi jednako skonao, bilo bi ti bolje da umre; nego se ti
uzdigni zbog boljih stvari." I uze ga pa ga povede u grad propovijedajui mu o milosti Bojoj, tako da starac povjerova i prije nego to
prooe kroz vrata grada.
5 3 Ali, kada mladi vidje dotad nevieno - oivljena oca svojega i vlastito spasenje, uze srp pa se njime osakati te otra do kue u
kojoj je ivjela preljubnica. Pristupi joj i ree: "Zbog tebe sam postao
ubojicom oca svojega, i vas dvoje, i sebe samoga; sad je na tebi ono,
to naiikuje krivici za sve. Jer za mene je Bog imao milosti, kako bih
upoznao mo njegovu."
5 4 I tada se vrati pa ispripovjedi Ivanu u nazonosti brae to je
uinio. Ali Ivan mu ree: "Onaj koji u srce tvoje stavi, mladiu, da
ubije oca svojega i postane Ijubavnikom ene drugoga ovjeka, isti
taj nagnao te da pomisli i kako je ispravno djelo, osim sebe, ukloniti
i neposlune lanove. Ali, tome si se trebao oduprijeti, ne grijehu,
ve pomisli koja se kroz te lanove prikazala bezazlenom: jer, nisu
orua ona koja su pogubna, ve nevidljivi porivi koji podjaruju svaki
sramotan osjeaj i nagone ga da izae na svjetlo dana. Pokaj se stoga,
dijete moje, zbog pogreke takve; upoznavi elje Sotone, sad e
imati Boga da ti pomogne u svim potrebama due tvoje." A mladi
58-
DJELA IVANOVA
zautje pa nastojae, pokajavi se zbog svojih ranijih grijeha, pribaviti
si oprost od dobrote Boje; i vie se tiije razdvajao od Ivana.
5 5 Kad, dakle, uini sve ove stvari u gradu Efeana, oni iz
Smirne poslae po njega poruujui mu: "ujemo da Bog kojega propovijeda nije zavidljiv i da te nadahnuo, ali ne stoga da bi ti iskazao
pristranost svoju boravei na samo jednome mjestu. Budui da si ti,
dakle, propovjednik takvoga Boga, doi u Smirnu i u druge gradove,
kako bismo i mi mogli upoznati Boga tvojega, i upoznavi ga, pronai
svoju nadu u njemu."
[ / Q takoder sadri gore navedenu pripovijest, ali je nastavlja
dogaajem koji iznosi i John Cassian, samo u drukijem obliku (a ne
kao daje iz ovih "Djela"). Qje iznosi ovako:
Jednoga dana dokje Ivan tako sjedio, sletje prepelica i zaigra se u
prainipred njim; Ivanpogleda na nju i zaudi se. Uto naide sveenik
neki, jedan od njegovih sluatelja, pa pride Ivanu i vidje prepelicu
kako se igra u praini ispred njega te se u sebi uvrijedi i rekne mu:
"Moe li takav itako velik ovjek uivati uprepelici koja se upraini
igra? "Ali mu Ivan, prepoznavi u duhu misli njegove, odgovori: "lza
tebe bi bolje bilo, dijete moje, da promatra prepelicu kako poigrava
upraini, a ne da se oneiuje sramotnim ipodiim djeiima;jer onaj
koji oekuje obracenje i pokajanje sviju Ijudi i dovede te zbog toga
ovamo; meni nijepotrebnaprepelica koja se igra upraini. Jer, ovaje
prepelica tvoja vlastita dua. "
Tada stariji, zauvsi to i vidjevi da nijepozvan, ve da mu apostol
Kristov ree sve to mu leae u srcu, pade licem na zemiju i povika
glasno, govorei: "Sad znam da Bog obitava u tebi, o, Ivane blagoslovljeni! Jer, onaj koji iskuava tebe, u kunju dovodi i onoga koji
se iskuavati ne moe. " I preklinjae ga neka moli za njega. A on ga
podui, i predade mu pravila (kanone) pa ga otpusti neka ide kui
svojoj slavei Boga kojije iznad svega.
59-
APOKRIF
Cassian, Usporedba XXIV. 21, navodi to ovako:
Govori se daje najblaeniji evanelist Ivan, dokje njeno rukama
milovao prepelicu, iznenada opazio kako mu prilazi jedan u lovakoj
odori. Taj se zaudi to se ovjek njegova ugleda i slave poniava
ovakvim malim i skromnim zabavama, pa ree: "Nisi li ti Ivan, ija
me uzviena i nadaleko poznata slava zamami velikom eljom da te
upoznam? Zato si onda obuzet takvim slabim zabavama?" A blagoslovljeni mu Ivan rece: "Stoje to, to ti nosi u rukama?" "Luk, "
odgovori mu. "A zato ga ti, " upita on, "ne nosi uvijek napeta? " I
ovaj mu odgovori: "Ne smijem, jer bi mu se uslijed stalna savijanja
snaga napinjanja smanjila pa bi postao mek i slab, a kad bi sejavila
potreba da se strijele velikom snagom izbace na neku zvijer, ne bi se
mogao postii njihov snazan let, jer bi pretjeranim napinjanjem izgubio snagu. " "A tako, " ree blagoslovljeni Ivan, "no, neka te ne uvrijedi ovo moje sitno i kratkotrajno odmaranje uma, mladiu, jer osim
ako ti on ponekadpovratom snage napetosti svoje neprua olakanje
i odmor, olabavit e zbog neslomljive kmtosti svoje i nee biti u stanju
pokoriti se snazi Duha."
Jedina se zajednika toka ovih dviju pripovijesti nalazi u tome to
se sveti Ivan zabavlja prepelicom te da promatra dri, kako to njega
nije dostojno. Dvije pouke sutinski se razlikuju. Duzina onog dijela
teksta kojije ovdje izgubljen podosta namje nepoznata. Vjerojatno se
u njemu govorilo o Ivanovim djelima u Smirni, a takoer, izgleda, i
u Laodiceji (vidi naslov sljedeeg odlomka). Jedna od zgoda morala
je biti i obraenje ene koja je ivjela pokvarenim ivotom (vidi u
nastavku, 'bludnica koja bijae neduna')-]
Na najbolji rukopis dometnuo je sljedeem odlomku i naslov:
Iz Laodiceje po drugiput do Efeza
-60-
DjELAIVANOVA
S H H t - ^ 0H-K
5 8 Proe dosta vremena i nitko od brae nijednom ne oalosti

Ivana, ve on rastui njih kada im progovori: "Brao, dolo je moje
vrijeme da odem u Efez (jer tako sam se sporazumio s onima koji tamo
borave) i da vidim nisu li onemoali, jer ve dugo vremena nemaju
nikoga tko bi im svjedoio. A vi svi morate umove svoje postojano
usmjeravati ka Bogu, koji nigda ruku svojih od nas digao nije."
Kad su oni to uli od njega, zavapie braa jer se moraju rastati
s njim. A Ivan im rece: "Cak i ako u ja biti odvojen od vas, Krist
je uvijek s vama; Ijubtte li njega isto, bit ete uzajamno povezani s
njim i bez opomena, jer ako je on Ijubljen, on titi (oekuje) one koji
ga ljube."
5 9 Rekavi im ovo, poeljevi im svako dobro i ostavivi brai
mnogo novca da ga razdijele meu sobom, on odmah krenu prema
Efezu, jer su sva braa jadikovala i jecala. Pratili su ga Andronik i
Druzijana, i Likomed, i Kleobije, i obitelji njihove. A slijedila ga i Aristobula, kojoj su javili da je mu njezin, Tertul, izdahnuo dok se nalazio na putovanju, pa Aristip sa Ksenofonom, bludnicom koja bijae
neduna, i jo mnotvo drugih, koje je naveo da prionu uz Gospodina
za sva vremena pa se vie nisu htjeli razdvajati od njega.
6 0 Prvoga dana smo stigli do naputenog svratita; i kako nije
bilo postelje za Ivana, opazimo neobinu stvar. Samo okvir postelje
neke leao je tamo negdje, bez iega na njemu. Nato smo poskidali sa
sebe ogrtae koje smo nosili te smo ga umolili neka legne i otpotne,
dok smo mi ostali zaspali na tlu. AH, kad on lee, uznemirivahu ga
bube i nastavie ga ometati sve vie. Kad je bilo oko ponoi, svi smo
ga mi vlastitim uima uli kako im se obrati: "Kaem vam, o, vi, bube,
budite razumne sve do jedne i napustite svoja boravita za ovu no,
pa ostanite mirne na jednom mjestu i drite se na rastojanju od slugu
Bojih." Mi smo se nasmijali i dok smo nastavili razgovarati meu
sobom jo neko vrijeme, Ivan se posvetio snu; a mi smo govorili
61-
APOKRIF
si-tM*# <jw
int-B
aptom da ga ne bismo uznemirili (ili: nisu nas uznemirivale zahvaljujui njemu).

6 1 Kad je svanula zora, ja sam prvi ustao, a za mnom Ver i
Andronik; i na vratima kue u kojoj smo prenoili opazimo gdje stoji
ogroman broj buba i kukaca; i dok smo se jo udili toliku njihovu
mnotvu, zbog njih su ustala i ostala braa, dok je Ivan nastavio spavati. Kad se probudio i on5 ispriali smo mu to smo vidjeli. A on sjede
na krevet, zagleda se u njih te prozbori: "Budui da ste bile tako pristojne i pokorile se mom ukoru, vratite se sad na svoja mjesta." Kad
on to izree i ustade s postelje, kukci navalie s vrata prema posteiji
te-se razmilie po njenim nogarima i nestadoe u njenim udubinama
i spojenim dijelovima. A Ivan iznova prozbori: "Ova su se stvorenjca
pokoriia glasu ovjeka te su se drala za sebe, ostaia mima i nisu
navaljivala; a mi, koji ujemo glas i zapovjedi Gospodnje, ne obaziremo se na njih i lakomisleni smo; samo, za koliko dugo?"
6 2 Nakon svih ovih stvari stigli smo i u Efez. A tamonja braa,
koja su ve odavna znala da dolazi Ivan, otrala su zajedno do kue
Andronikove (u koju se on iznova naumio smjestiti) prema kojoj on
sad usmjeri korake svoje, polaui ruke svoje na obraze njihove i Ijubei ih (a mnogi su se radovali i kad su samo dodimuli haije njegove)
pa bijahu izlijedeni i samim dodirivanjem ruha svetog apostola.
[Ovako govori latinski tekst, koji sadri ovaj dogaaj; u grkom
stoji: tako da se ak doticahu halja njegovih.]
6 3 I dok je meu braom zavladala velika Ijubav i radost neprolazna, jedan glasnik Sotonin zaljubi se u Druzijanu, iako je vidio i
znao da je ona ena Andronikova. Mnogi su mu govorili: "Tebi nije
mogue osvojiti tu enu, pa vidi da ona pobonosti svoje radi ve
dugo vremena odvojena ivi od mua svojega. Zar ti jedini ne zna
da je nju Andronik, koji prije nije bio ovo to je sada, bogobojazan
-62-
DJELA IVANOVA
ovjek, zatvorio u grobnicu govorei joj: 'Ili te moram imati kao enu
kakvu imadoh prije, ili e umrijeti.' I da ona radije odabra umrijeti,
negoli initi one prostote. Ako, dakle, ona zbog pobonosti svoje nije
pristala ivjeti s muem i gospodarom svojim, ve ga je ak uvjerila
tako da misli jednako kao i ona, hoe li popustiti tebi, koji eli postati
zavodnikom njezinim? Ostavi se ludila svojega koje ti mira ne daje;
odustani od ina takvoga kojega ne moe dovesti do ostvarenja."
6 4 No, sve ono to su mu govorili poznati prijatelji ne uvjeri
ga, ve joj se on besramno udvarao porukama svojim; ali kad je
shvatio kakvim mu uvredama i nemilocu ona uzvrati, ue sjeta u
njegov ivot (ili bolje: kad ona uvidje ovu sramotu i uvredu izazvanu
rukom njegovom, ue potitenost u ivot njezin). I nakon dva dana,
pade nujna Druzijana u postelju svoju, obuze je vruica, pa ree: "Da
barem nisam dola u rodno mjesto svoje, ja, to postadoh smutnjom
ovjeku koji ne zna za pobonost! Jer, da se radi o nekome kojega
ispunjava rije Boja, taj ne bi dospio do takvih vrhunaca ludila. Ali
sada (stoga), Gospodine, kad sam se ve naia u prigodi da raspirujem
duu lienu spoznaje, oslobodi me lanaca ovih i uzmi me brzo sebi."
I u nazonosti Ivanovoj, koji nita nije znao o svemu ovome, napusti
DruzJjana ivot, ne ba posvema sretna, ve ak i smuena zbog duevnih muka onoga ovjeka.
65 AH Andronik, ojaden tajnom tugom, raalosti se u dui i pred
svima zaplaka, tako da je Ivan esto navraao do njega i govorio mu:
"U velikoj se nadi Druzijana preseli iz ovog nepravednog svijeta."
A Andronik mu odvrati: "Da, uvjeren sam u to, o, Ivane, i nemam
nikakvih dvojbi oko pouzdanja u Boga mojega; a ove se stvari drim
posebno vrsto: da je ovaj ivot napustila ista."
66 Kad su je iznosili Ivan je pridravao Andronika; a kako je
sada znao uzrok svemu, tugovao je i on, i vie negoli Andronik. On
uutje, razmatrajui izazov dobaen mu od neprijatelja, i neko je
vrijeme sjedio posve mirno. Nato su se poela okupljati braa; htjeli
63-
APOKRIF
su uti kakve e rijei izrei o onoj koja ih napusti. I on im se obrati
govorei:
6 7 "Kada kormilar putujui doplovi u mimu luku bez oluja,
skupa sa svima koji su ploviti s njim i s brodom svojim, za njega
e se rei da je siguran. I kad poljodjelac sjemenje posije na zemlju
pa se teko namui vodei brigu o njemu i titei ga, neka otpoine
od poslova kad u skladitima svojim pohrani mnogo vee koliine
sjemenja. Neka se onaj, koji se prihvatio sudjelovanja u utrci raduje
onda, kad nagradu ponese domu svojemu. Neka se onaj to je ime
svoje upisao za akanje hvasta onda, kad preuzme krunu svoju; i tako
to ide sa svim natjecanjima i vjetinama kada na kraju ne zataje, ve
se pokae da su bile upravo poput onoga to su i obeavale (ime su
primamile).
6 8 A ja mislim da je tako i s vjerom koju svatko od nas prihvaa;
da se razabire je li ona uistinu prava tek kad se ona nastavi kao sebi
nalik, jednaka do kraja ivota. Jer, mnoge joj prepreke zakruju put
i pripremaju smetnje za umove Ijudske: brige, djeca, roditelji, slava,
neimatina, laskanje, mladost ivota, ljepota, tatina, pouda, bogatstvo, ljutnja, napredovanje, sporost, zavist, ljubomora, zaputenost,
strah, drskost, tjubav, prijevara, novac, izmiljotina, i ostale sline
zapreke, koliko god da ih ima u ovom ivotu. Kao to se i kormilar
koji uspjeno plovi suoava s podizanjem suprotnih vjetrova, i velikom olujom, i golemim valovima iz ista mira, a poljodjelac s otrom
zimom, i nametnicima, i gmizavcima to izlaze iz tla, ili oni to ude
za igrama 'jednostavno ne uspijevaju pobijediti', a one to se bave
obrtnitvom ometaju najraznovrsnije potekoe vezane uza nj.
6 9 Ali za vjernika bi, prije svega ostaloga, bilo potrebno da prvo
sagteda svoj kraj te da shvati na koji e mu on nain doi, hoe li on
biti brz, i uobiajen, i bez ikakvih prepreka, ili uznemirujui i prianjajui za stvari koje se nalaze ovdje i sapete su eljama. Je H onda pravo
to se tijelo ocjenjuje kao lijepo i kad je posve razgolieno, ili general
-64-
DJELA IVANOVA
_
'
^*itiT
m6t A j n , iirrfj-.'"
14~"II M *"Vff ffp*" " HVt^tii
kao velik kada ostvari sva ratna obeanja, ili lijenik kao sjajan kad
uspije u svakom od ozdravljenja, ili dua kao puna vjere i dostojna (ili
prij'emiva) Boga kad svoje obeanje u cijelosti isplati: ne ona dua
kojoj je poetak bio dobar, ali se rasplinula u svim stvarima ovoga
ivota i otpala, niti ona koja je neosjetljiva, ulaui napore da dopre
do boljih stvari, a potom se rodi za one prolazne, niti ona koja je vie
udjela za ovovremenim stvarima, a ne onima to pripadaju vjenosti,
niti ona koja zamjenjuje one to nisu izdrali, niti ona koja je slavila
neasna djela to zasluuju stid, niti ona to prihvati Sotonina obeanja, niti ona koja uze zmiju u vlastitu kuu, niti ona to otrpje ponienje Boga radi, a potom se (ne) postidi, niti ona koja usnama izgovara
'da', iako uistinu ne odobrava; ve ona koja prevlada, ne stoga da bi je
varavi uitak uinio slabom, ne zato da bi je nadvladala lakoumnost,
ne da bi bila uhvaena na mamac ijubavi prema novcu, ne da bi je
izdala uzavrelost tijela ili gnjev."
7 0 I dok je Ivan brai jo propovijedao kako bi ovozernaljske
stvari trebali prezirati u odnosu na vjenost, onaj koji bijae zaljubljen u Druzijanu, podjaren strahovitom poudom i opsjednutou
Sotonom u mnogim oblicima, podmiti velikom svotom slugu Andronikova, koji je Ijubio novac, kako bi mu ovaj otvorio grobnicu te mu
dao prigode da izvri zabranjene stvari nad beivotnim tijelom. Ne
doekavi uspjeha kod nje dok je bila iva, on je i nakon smrti njene
udio za tijelom njezinim, pa ree: "Kad nisi posla sa mnom imati
htjela dok si bila iva, oskvrnut u ti truplo sad kada si mrtva." S
takvim namjerama, i uspjevi dogovoriti ovakav jezivi in uz pomo
zloinakog sluge, pohiti on s njim do grobnice; otvorie oni vrata i
on poe svlaiti sveano grobno ruho s pokojnice, govorei: "Sto si
dobila time, bijedna Druzijano? Nisi li to mogla uiniti u ivotu, i
moda te sad ne bi oplakivali da si to uinila dragovoljno?"
7 1 I dok su ovi mukarci tako razgovarali, a na tijelu njezinom
preostala jo samo obina koulja, mogao se vidjeti neobian prizor
65-
APOKRIF
kakav i zasfuuju pretrpjeti oni, koji ovakva djela ine. Zmija ispuza
iz nekog kuta te jednim ugrizom obori slugu; ali se ne okrenu mladiu,
ve se savi oko nogu njegovih strahovito sikui, pa kad on pade, uspe
se na tijelo njegovo i na njemu zasjednu.
7 2 Sljedeeg dana u svitanje doe Ivan do grobnice praen
Andronikom i braom. Bijae trei dan od Druzijanine smrti, pa smo
htjeli tamo razlomiti kruh. I kada su posjedali, prvo potrae kljueve,
ali se oni nisu mogli pronai; no, ivan rece Androniku: "I pravo je to
su se izgubili, jer Druzijane vie nema u grobnici; ipak, poimo, da se
ti ne bi pokazao nemarnim, a vrata e se otvoriti sama od sebe, onako
kako je Gospodin za nas uinio ve mnoge sline stvari."
7 3 I kad smo stigli do tog mjesta, na zapovijed uiteljevu otvorie se vrata, a mi opazimo uz grob Druzijanin prelijepa mladia kako
se smijei; fvan, ugledavi ga, povika: "Zar si ti ovamo izaao pred
nas, najsjajniji? A iz kakva razloga?" I uli smo glas kako mu govori:
"Druzijane radi, koju si ti uzdignuo - jer zamalo da sam je pronaao
- i poradi onoga, koji mrtav Iei uz njen grob." I kad prelijepi mladi
tako ispripovjedi Ivanu, uzdie se u nebesa naoigled sviju nas.
A Ivan, okrenuvi se drugoj strani groba, ugleda mladoga ovjeka
- KaHmaha, jednoga od vodeih meu Efeanima - i ogromnu zmiju
kako spava na njemu, a i slugu Andronikovog imenom Fortunat, gdje
iei mrtav. Ugledavi njih dvojicu, on smeten zastade govorei brai:
"to znai ovakav prizor? IH, zato mi Gospodin ne objavi to se
ovdje dogaalo, onaj koji nigda na mene zaboravio nije?"
7 4 A Andronik, vidjevi ova trupla, preskoi ih pa se uputi do
Druzijanina groba i ugledavi je kako Iei samo u koulji, ree Ivanu:
"Ja znam to se ovdje dogaalo, ti, blagoslovljeni slugo Boji. Ovaj
ovdje, Kalimah, bijae zaljubljen u sestru moju; a jer je nikada osvojio
nije, ma koliko esto to pokuavao, on podmiti ovoga prokletog slugu
mojega velikom svotom, namjeravajui moda, kako sad moemo
vidjeti, uz njegovu pomo ispuniti strahotu urote svoje. Jer, zaista,
-66-
DJELAIVANOVA
3 W H f ^ 0 " i'lt-%
Kalimah je ovo objavio mnogima, govorei im: 'Ako mi ne dadne

pristanak svoj dok ivi, oskvrnuta bit e kao mrtva.' Amoe biti, uitelju, da je prelijepi sve to znao i nije mogao otrpjeti oskvrnua tijela
njezinoga i stoga umrijee ovi koji su uinili takav pokuaj. A moe
li biti, da je onaj glas to ti ree: 'Uzdigni Druzijanu', ovo i predvidio? Jer ona ode iz ivota ovoga u emernim razmiljanjima. Ali, ja
vjerujem onome koji ree da je ovo jedan od Ijudi koji zabludjee, te
ponudi tebi da ga uzdigne; to se drugoga tie, ja znam da taj nije
dostojan spasenja. Samo jedno molim od tebe: oivi Kalimaha prvog,
pa e nam on priznati to se dogaalo."
7 5 I Ivan, pogledavi tijelo, obrati se zvijeri pakosnoj: "Odlazi
od njega, jer on treba postati slubenikom Isusa Krista." Pa ustade i
zapoe ovako moliti nad njim: "O, Boe, ije ime mi slavimo, kako je
i pravo; o, Boe, koji sebi podinjava svaku pogubnu mo; o, Boe,
ija se volja izvri, ti, koji nas uvijek uje: daj da se i sada izvri
dar tvoj u mladiu ovome; i ako ima kakvoga oprosta koji bi utjecao
na njega, pokai nam ga kad on ustane." I u tom trenu ustade mladi
ovjek pa itav sat ostade tako, bez rijel
7 6 Ali, kad je postao priseban, upita ga Ivan o njegovu ulasku u
grobnicu, i to je sve to trebalo znaiti; pa uvi od njega ono to mu
je rekao i Andronik, naime, kako je bio zaljubljen u Druzijanu, Ivan
ga poe iznova ispitivati nije Ii izvrio svoju zlu namjeru i oskvmuo
tijelo puno svetosti. A ovaj mu odgovori: "Kako sam to mogao izvriti kad ova strahovita zvjerka na moje oi u trenu obori Fortunata;
i to s pravom, jer je on poticao mahnitanje moje i kad sam se ve
izlijeio od svog neshvatljivog i jezivog ludila; ali, mene ona zaustavi
stravom, te me dovede do stanja u kojemu si me ti zatekao prije no
to sam ustao. Rei u ti i jednu, jo udesniju stvar, koja me dovela
blizu smrti i malo je nedostajalo da me pretvori u truplo. Kad je dua
moja ludilom jo obavijena bila, a muila me bolest koju nije bilo
mogue nadzirati, i kad sam razderao sveanu grobnu odjeu u koju
67-
APOKRJF
:a-nni. *& ^ B - H H K >
je ona bila umotana pa kad sam izaao iz grobnice da bih je odloio

ovako kako je vidi, iznova sam se vratio svom bezbonom djelu; ali,
uto ugledam preiijepa mladia kako je prekriva svojim ogrtaem; a iz
oiju su njegovih gorue iskre vrcale na oi njezine; i on mi se oglasi
rijeima, govorei: 'Kalimae, umri, da bi ivjeti mogao.' Nisam znao
tko je on, o, ti, slubenie Boji; ali, kad si se ti sad pojavio ovdje, sad
shvaam da je on bio aneo Gospodnji, to dobro znam; a o istini znam
i to, da je pravi Bog onaj, kojega ti propovijeda i o kojemu govori,
i u to sam uvjeren. Nego, preklinjem te, ne budi slab i oslobodi me
nesree ove i strahovitog zlocina ovoga, i predstavi me Bogu svojemu
kao ovjeka zavedena sramotnom i lanom opsjenom. Zaklinjui te
stoga da mi pomogne, priklanjam se nogama tvojim. Tako bih postao
jednim od onih to uzdaju se u Krista, a glas koji mi ree 'Umri, dabi
ivjeti mogao' neka se tako pokae istinitim; i taj je glas izvrio svoje
poslanje, jer mrtav je onaj koji je bez vjere, i nepokoran, i bezboan,
a mene si uskrisio ti, mene koji u biti ispunjen vjerom, bogobojazan,
poznavajui istinu za koju te preklinjem da mi je pokae."
7 7 A Ivan, ispunjen dubokim zadovoljstvom i razumijevajui
itav prizor oko spasenja toga ovjeka, progovori: "Kolika je tvoja
snaga, Gospodine Isuse Kriste, ja to ne znam, ovako zbunjen kakav
jesam zbog tvojega velikog smilovanja i beskrajno duge patnje. O,
kakva je to velianstvenost sila i povezala se s nama! 0 , neizreciva
slobodo, kojoj smo mi ropstvo donijeli! O, neshvatljiva slavo, koja
sie medu nas! Ti, koji sigurnim od oskvrnua ouva utoite mrtvih!
Koji iskupi ovjeka to krvlju se okaljao i kanjava duu svoju time
to napustiti eli pokvareno tijelo; Oe, koji si saaljenja i suuti imao
za ovjeka to ne mari za tebe; mi te slavimo, i veliamo, i blagoslivljamo, i zahvaljujemo tvojoj velikoj dobroti i predugakoj muci, o,
sveti Isuse! Jer, Ti si jedini Bog, i nijedan drugi; ija je mo protiv
koje se djelovati ne moe, sada i do svijeta bez kraja. Amen."
68-
DjELAIVANOVA
7 8 I rekavi ovo, uze Ivan Kalimaha pa ga pozdravi (poljubi),
govorei: "Slava Bogu naemu, dijete moje, koji je imao milosti za
tebe, koji mene uini dostojnim da veliam mo njegovu, a i tebe da
po dobroti njegovoj napusti ono svoje strano ludilo i opijenost, pa te
pozva pod okrilje svoje i na obnavljanje ivota."
7 9 Ali sad Andronik, vidjevi da je oivio umrli Kalimah, usrdno
zamoli Ivana skupa s braom neka oivi i Druzijanu, obraajui mu
se: "O, Ivane, neka Druzijana ustane i u srei provede ovo kratko
doba (ivota) kojega se odrekla zbog alovanja radi Kalimaha, kad
je pomislila da mu je postala kamenom spoticanja; a ako Gospodin
tako hoe, on e je iznova uzeti sebi." Tako Ivan bez odlaganja krenu
ka njezinoj grobnici, uze ruku njezinu i progovori: "Na tebe zazivam Boga jedinoga, vie no velikoga, neizrecivoga, neshvatljivoga,
kojemu se podvrgava sva sila kneeva, pred kojim se klanjaju svi viadari, i pada svaki ponos, i nastaje tiina; kojega avoli kad uju, dru;
koji, motrei sve to je stvoreno, uva granice svemu. Neka ime tvoje
bude slavljeno rneu nama, pa ti oivi Druzijanu kako bi se Kalimah
jo vie mogao uvjeriti u tebe, koji udjeljuje oprost svoj i kad on
kod ljudi puta nema i nemogu je, ve je mogu jedino tebi, ak i uz
spasenje, i uz uskrsnue; i da bi Druzijana sad smireno izai mogla na
svoj put prema tebi, jer ne predstavlja vie ni najmanjih smetnji - sad,
kad se i mladi okrenuo tebi."
SO Nakon ovih rijei obrati se Ivan Druzijani: "Druzijano,
ustani!" I ona ustade pa izae iz grobnice; i kad opazi na sebi samo
koulju svoju, posve se zbog toga smete, ali je Andronik u sve tono
uputi dokje Ivan jo leao licem okrenutim zemlji, a Kalimah glasom
i suzama veliao Boga; tada se i ona obradova, slavei ga na slian
nain.
8 1 I kad se ona odjenu, okrenu se i spazi Fortunata gdje lei, pa
progovori Ivanu: "Oe, nekaustane i ovaj ovjek, ak i ako je pokuavao postati izdajicom mojim." Ali, Kalimah zau to ona govori, pa
69-
APOKRiF
ree: "Nemoj, zaklinjem te, Druzijano, jer gias koji sam uo nije na
"jega pomiljao, ve mi se objavi jedino tebe spominjui, i ja to vidjeh
i povjerovah; jer, da je on bio dobar, moda bi Bog naao milosti i za
njega te bi ga uzdigao po biagoslovljenom Ivanu; stoga je on znao da
e ovaj ovjek loe zavriti."
[U latinskom tekstu, on ocjenjuje kakoje dostojan umrijeti onaj, za
kojega on nije objavio daje dostojan toga da bude iznova oivljen].
A Ivan e mu: "Mi nismo uili, dijete moje, zlom uzvraati za zlo;
jer nam Bog ipak kazne dao nije, ve oprost svoj, iako smo uinili
mnogo toga loega i nikakva dobra za njega; i mada nismo poznavali
ni imena njegova, On nas nije zanemario, ve je imao milosti za nas;
i kad smo ga hulili, On nas kaznio nije, ve se saalio na nas; i kad
u njega vjerovali nismo, On nas nije obasuo prijekorima kakvim, i
kad smo brau njegovu progonili On nam to nije naplatio zlom, ve
je usadio oprost i uzdravanje od zla u misli nae te nas ponukao da
mu pridemo, kao to je i tebe, sine moj Kalimae, uinio slubenikom
svojim zaboravljajui ti ranije zto, dok si ekao na milost njegovu. I
zbog toga, ne doputa li meni da oivim Fortunata, neka na Druzijani
ostane da to uini."
8 2 A ona bez imalo odlaganja ode do tijela Fortunatova, duha
i due radosne, pa mu se obrati: "Isus Krist, Bog svih vjekova, Bog
istine, koji mi dopusti da vidim udesa i znamenja i dade mi postati
sudionicom imena tvojega; koji sebe udahnu u mene titei me i ima~
jui milosti za mene na mnogostruke naine; koji me svojom veiikom
dobrotom zatiti pred Andronikom, to nekada bijae mu moj; koji
mi dade slubenika svojega, Andronika, da bratom mi postane; koji
me kao slubenicu svoju ouva istom do dana dananjega; koji me
oivje po slubeniku svojemu, Ivanu, a kad sam ustala, ppkaza mi
posrnuloga osloboenog posrtanja; ti, koji mi dade savrenstvo spo-
70-
DJELAIVANOVA
koja u tebi i prosvijetli me oko skrivena Iudila; kojega ja zavoljeh
i priklonih mu se; tebe molim, o, Kriste, ne odbij Druzijane svoje,
koja te moli da oivi Fortunata, iako je odabrao postati izdajicom
mojim."
8 3 Pa uhvativi mrtva ovjeka za ruku, ona ree: "Ustani, Fortunate, u ime Gospodina naega Isusa Krista." I Fortunat ustade, ali kad
u grobnici opazi Ivana, i Andronika, i Druzijanu uskrslu od mrtvih, i
Kalimaha vjernika, i ostalu brau kako veliaju Boga, prozbori: "O,
to sve postigoe moi ovih mudrih ljudi! Ja nisam elio da me oive,
ve bih radije umro, samo da njih ne gledam." 1 izrekavi ove rijei,
on poletje i utee iz grobnice.
84
A kad Ivan vidje nepromijenjeno Fortunatovo razmiljanje (duu), zavapi: "O, naravikojane izmijeni senabolje! O, vrelo
due, koja zadra se u prlj'avtini! O, sutino pokvarenosti, prepuna
tame! O, smrti, koja raduje se onima to su tvoji! O, ti stablo nerodno, vatre prepuno! O, drvo, koje eravicu kao piod svoj donosi!
O, materijo, to obitava uz ludiio materije (o, umo, drvea preplavljenog tetnim mladicama) i s nevjerom granii! Ti djecom svojom
dokaza tko osudi tebe i vrstu tvoju zanavijek. Ti niti ne zna kako veliati bolje stvari; jer, ti njih nema. I stoga, kakav je put tvoj (? plod),
takav je i korijen tvoj, i narav tvoja. Budi uniten meu onima to u
Boga vjeruju; iz njihovih misli, iz njihova uma, iz njihovih dua, iz
njihovih tijela, iz njihovih djela, ivota, razgovora njihova, iz njihova
posla, njihovih zanimanja, njihova vijeanja, iz uskrsnua (ili poivanja u) Bogu, iz njihove slatke posveenosti u kojoj bi ti udjela eiio,
iz njihove vjere, njihovih molitava, iz posveenog pranja i priesti, iz
hrane njihove od mesa, iz pia, iz odijela, iz ljubavi, iz brinosti, iz
suzdravanja, iz njihove pravednosti; iz svega e vas toga Isus Krist,
Bog na, natjerati da nestanete - tebe, najstranija Sotono, neprijatelju
Boga naega, tebe, i sve to tebi su naiik, i koji tvoju narav imaju."
-71-
APOKRJF
8 5 Izrekavi ovo Ivan se pomoli, pa uze kruh te ga odnese u
grobnicu da bi ga tamo razlomio; i progovori: "Veliamo ime tvoje,
koje nas od grijeha i bezobzirne prijevare odvrati; veliamo tebe, koji
pred oima naim pokaza ono, to svi smo vidjeli; mi svjedoimo
tvojoj milostivoj ljubaznosti koja se iskaza na raznovrsne naine; mi
slavimo tvoje milosrdno ime, o, Gospodine (mi tebi zahvaljujemo),
koji osudi one to su osueni od tebe; mi upuujemo zahvalnost tebi,
o, Gospodine Isuse Kriste, to nas uvjeri u sebe, koji si neizmjenjiv;
mi zahvaijujemo tebi da si imao potrebu za prirodom naom, koja bi
se trebala spasiti; zahvaljujemo ti to nam dade sigurnost ovu, jer ti si
jedini, sada i zanavijek. Mi, slubenici tvoji, o, presveti, koji smo se
okupili s nakanom i koji smo izabrani od svijeta (ili, ustali od mrtvih),
zahvaljujemo tebi."
8 6 Pomolivi se tako i odavi slavu Bogu, izide on iz grobnice
nakon to je svoj brai podijelio priest Gospodnju. A kada stie do
kue Andronikove, obrati se brai: "Brao, duh u meni proree mi,
da e Fortunat ubrzo umrijeti zbog pokvarenosti (otrovanja krvi) od
ugriza zmijskog; zato neka netko brzo ode i vidi hoe li tako i biti."
Nato jedan od mladia potra i pronade ga mrtva, dok se crailo irilo
tijelora njegovim te mu doseglo i do srca; pa se vrati i ree Ivanu da
je onaj mrtav ve tri sata. A Ivan e: "Sad ima dijete svoje, o, zlodue!"
'Stoga se Ivan radovao s braom u Gospodinu.'
Ova se reenica nalazi u najboljem rukopisu. U Bonnetovom
izdanju onaje uvod u posljednji odlomak "Djela ", koji se u rukopisu
nastavlja odmah. Mogla bi pripadati bilo kojoj od dvije zgode. U
lathiskom se tekstu kaze: "I taj dan provede on radosno s braom. "
Ipak, izmeu ovog i idueg odlomka, kojije moda i najznimljiviji
u "Djelima ", ne moe postojati neka vea praznina.
72-
DJELAIVANOVA
Vei dio ove zgode sauvan je jedino u vrlo oteenom rukopisu
iz etrnaestog stoljea, koji se uva u Beu. Dva znaajna retka
(93-5 (dio) i 97-8) bila su proitana i na Drugom koncilu u Nikeji,
a sauvani su i u ovim "Djelima"; nekoliko redaka himne takoerje
na latinskom citirao i Augustin (Ep. 237 (253) do Cerecija): on ga
je zasebno pronaao meu priscilijanistima. itav tekst ujedno predstavlja i najpoznatije iznoenje docetskog pogleda na osobu naega
Gospodina, koju uope posjedujemo.
8 7 Oni koji bijahu nazoni raspitivali su se o svernu, ali ih naroito zbuni kad Druzijana ispripovjedi: "Gospodin se pojavio preda
rrmom u grobnici u liku Ivanovu, i u liku prelijepa mladia." I zato,
kako bijahu smeteni, a na neki nain ne posve uvreni u vjeri svojoj
da bi sve ovo postojano izdrali, progovori Ivan (ili, Ivan, iznosei to
strpljivo, progovori):
8 8 "Ljudi i brao, niste pretrpjeli nita neobina ili nevjerojatna
kod onoga to ste vidjeli, kao to smo i mi, koje je On sebi odabrao za
apostoie, takoer bili iskuavani na mnoge naine; uistinu, ja nisam
u stanju pokazati vam ni zapisati stvari koje sam i vidio, i uo; nego,
sad se ukazala potreba da ih predam uima vaim; i kao to je svatko
od vas u stanju to ouvati, ja u s vama podijeliti one stvari o kojima
ste uli, kako biste mogli uvidjeti slavu koja ga okruuje, onoga koji
je bio i jeste, sada i zanavijek.
Jer, kad On odabra Petra i Andriju, koji bijahu braa, doe meni
i Jakovu, bratu mojemu, govorei: "Ja vas trebam, doite sa mnom."
A brat moj, uvi ovo, ree: "Ivane, to bi ono dijete moglo imati,
to stoji na obali jezera i zove nas?" Ja ga upitah: "Kakvo dijete?" A
on e mi opet: "Ono, koje nas doziva." Odgovorih mu: "Zbog naeg
dugakog bdijenja zadrasmo se na jezeru, pa ti ne vidi dobro, brate
moj Jakove; nego, ne vidt li ovjeka to ondje stoji, drag i prijazan,
73-
APOKRIF
i nasmijeena obraza?" Nato mi on odvrnu: "Njega ne vidim, brate;

nego, krenimo mi naprijed pa emo vidjeti to bi on mogao imati."
8 9 I tako, kad smo doplovili laicom do kopna, vidjeli smo ga
gdje nam pomae uvrstiti brod; a kad smo otili s tog mjesta naumivi slijediti ga, iznova ga ja vidjeh s kosom podosta slabom, ali
bradom gustom i punom, a Jakov - kao mladia, kojemu je brada tek
poela izbijati. Stoga smo bili zbunjeni, obojica, oko toga, to bi to
to smo vidjeli trebalo znaiti. A potom, kad smo krenuli za njim,
obojicabijasmo malo pomalo sve smeteniji dok smo sve to razmatrali.
Tada se meni prikaza ova, jo sjajnija stvar: jer ja nastojah podrobnije
ga promotriti, i ni u jednom trenu ne vidjeh sklopljene oi njegove
(treptanje), ve samo otvorene. A esto bi mi se prikazao kao sitan i
nelijep ovjek, a potom iznova kao neki koji dopire do nebesa. Bijae
u njemu jo neto udesno: kada bih sjeo za stol, on bi me privukao na
svoje grudi; i ponekad bih osjeao kako su mu grudi glatke i njene, a
ponekad opet tvrde poput kamena, tako da u sebi bijah zbunjen i rekoh
si: "Zbog ega je to kod mene tako?" I dok sam jo razmiljao o tome,
on...
9 0 A drugi put uze on sa sobom mene, i Jakova, i Petra u brdo
gdje je htio moliti, i mi u njemu vidjesmo svjetlo koje bijae takvo,
da ga je nemogue opisati ovjeku to slui se nesavrenim jezikom
(smrtnika). I opet, na slian nain, odvede on nas trojicu u brdo govorei nam: "Doite sa mnom." I mi smo iznova krenuli i gledali ga
iz udaljenosti kako moli. Stoga sam mu se, jer me Ijubio, ja potiho
pribliio - kao da me ne bi mogao vidjeti - i zastao tamo gledajui mu
lea; i vidjeh da nije odjeven ni u kakve halje, ve smo ga mi vidjeli
naga, i to nikako ne kao ovjeka, te da mu stopala bijahu bjelja od bilo
kakvog snijega, tako da i zemlja bijae osvijetljena od nogu njegovih,
a glava njegova dodirivala nebesa; uto se ja prestravih i zavikah iza
glasa, a on, okrenuvi mi se, iznova mi se prikaza kao ovjek niska
rasta pa me dohvati za bradu i potegnu je, te mi ree: "Ivane, nemoj ;
74-
DJELA IVANOVA
biti bezvjeran nego vjeruj, i ne budi znatieljan." A ja u njemu: "Ali,
to uinih, Gospodine?" I kaem vam, brao, punih trideset dana
osjeao sam tako veliku bol na mjestu gdje me on uhvatio za bradu,
da mu rekoh: "Gospodine, ako mi je tvoje aljivo potezanje izazvalo
toliku bol, to bi tek bilo da si mi zadao udarac?" Nato e on meni:
"Neka odsad bude na tebi, da ne iskuava onoga koji se iskuavati ne
moe."
9 1 Ali u se Petar i Jakov rasrdili to razgovaram s Gospodinom,
pa me pozovu neka doem k njima i ostavim Gospodina samog. Ja
dooh i obojica me upitae: "Onaj (starac) koji govorae s Gospodinom na vrhu brda, tko je to bio? Jer, obojica smo ga uli da govori." A
ja, imajui na umu njegovu vefiku milost, njegovu jedinstvenost koja
je imala mnoga lica i njegovu mudrost koja je bez prestanka motrila
na nas, rekoh: "To ete saznati ako upitate njega."
9 2 Opet jednom, kad smo svi mi uenici njegovi spavali u nekoj
kui u Genezaretu, samo sam se ja omotao u ogrta i promatrao (ili:
promatrao ispod ogrtaa) to e on uiniti; i prvo ga zauh da progovori: "Ivane, spavaj." A ja sam se nainio kao da spavam, pa ugledam
jo jednoga njemu nalik (spavajui), kojega uh kako kae mome
Gospodinu: "Isuse, oni koje si odabrao jo ne vjeruju u tebe (ili: zar
jo ne vjeruju). A moj mu Gospodin ree: "Dobro kae; jer, oni su
ljudi."
9 3 Jo jednu u vam divotu ispripovjediti, brao: ponekad, kad
bih se privio uza nj, naiao bih na tkaninu i tijelo njegovo, a drugi put
opet, kad bih ga osjetio, sve bi bilo nematerijalno, i kao da uope nije
ni postojalo. A ako bi se ponekad s njim nadmetao neki od farizeja i
on prihvatio izazov, mi smo ili s njim, i pred svakoga bi od nas oni,
to su se nadmetati htjeli, stavili pogau, a uz nas bi je dobio i on; i
svoju bi uvijek blagoslovio te podijebo meu nas; i svako bi se od nas
od toga nasitio, dok su nae pogae ostajale itave, tako da su se divili
oni to bi ga izazvali. A esto puta, dok sam koraao uz njega, poelio
75-
APOKRIF
bih vidjeti otisak stopala njegovih, i da li se utiskuju u zemlju; jer,
vidjeh ga kao da se podie od zemlje; i nikad ih nisara opazio. A ove
vam stvari govorim, brao, da bih osokolio vjeru vau u njega; jer, mi
zasad utjeti moramo o njegovim silnim i divotnim djelima, budui
da su neiskaziva, a moglo bi biti i da se uope niti ne mogu iznijeti, ili
uti.
9 4 Prije no to su ga odveli obezakonjeni idovi kojima je upravljala (ili, zakon im dala) takoder obezakonjena zmija, on okupi sve
nas oko sebe i ree: "Prije nego to im budem izruen, zapjevajmo
himan Ocu", pa krenu ka onima koji su leaH pred nama. Zatrai od
nas da oblikujemo neto poput prstena, drei jedan drugoga za ruke,
dok je on stao u sredite i progovorio: "Odgovarajte mi sa Amen." I
potom je zapoeo pjevati himan i govoriti:
"Neka je slava tebi, Oe."
A mi smo mu, hodajui uokrug, odgovorili: "Amen."
"Neka je slava tebi, Rijei; slava tebi, Milosti." - "Amen."
"Neka je slava tebi, Due; slava tebi, Presveti." - "Amen."
"Neka je slava slavi tvojoj." - "Amen."
"Mi te astimo, o, Oe, mi zahvaljujemo tebi, Svjetlosti, u
kojoj ne stoluje tama." - "Amen."
9 5 A dok smo (ili: zato jer smo) izricali zahvale, ja rekoh:
"Ja bih bto spaen, i ja bih spaavao." - "Amen."
"Ja bih bio odrijeen, i ja bih odrijeio." - "Amen."
"Ja bih bio ranjavan, i ja bih ranjavao." - "Amen."
"Ja bih bio roen, i ja bih raao." - "Amen."
"Ja bih jeo, i ja bih bio pojeden." ~ "Amen."
"Ja bih sluao, i mene bi sluali." - "Amen."
"Ja bih bio nauen, u cijelosti bih nauio." - "Amen."
"Ja bih bio opran, i ja bih prao." - "Amen."
"Pleite skladno, svirao bih sviralom, pleite svi vi." "Amen."
76-
DjELAIVANOVA
--ai-'"rt &>)-
"Ja bih aiovao; tugujte i svi vi." - "Amen."

"Broj Osam pjeva hvalospjeve s nama." - "Amen."
"Broj Dvanaest plee u visinama." - "Amen."
"Sve u visinama sudjeluje u plesu naemu." - "Amen."
"Tko ne plee tako, ne zna to e se dogoditi." - "Amen."
"Ja bih odietio, i ja bih ostao." - "Amen."
"Ja bih resio, i ja bih bio ureen." - "Amen."
"Ja bih se sjedinio, i ja bih sjedinjavao." - "Amen."
"Kuu ja nemam, i ja imam kue." - "Amen."
"Mjesto ja nemam, i ja imam mjesta." - "Amen."
"Hrama ja nemam, i ja imam hramove." - "Amen."
"Ja svjetiljka sam onima to me gledaju." - "Amen."
"Ja zrcalo sam onima koji me zamjeuju." - "Amen."
"Ja vrata sam onima koji kucaju na me." - "Amen."
"Ja put sam za tebe, putnie." - "Amen."
9 6 "Sad ti odgovaraj (ili: kako e ti odgovoriti) na moj ples.
Gledaj sebe u meni, koji govorim, i vidjevi to ja radim, uti o tajnama mojim.
Ti, koji piee, promotri to radim ja, jer u tebi je ta strast muevnosti zbog koje u ja trpjeti. Jer, ti uope ne bi mogao ni shvatiti to
trpi da ja nisam bio tebi poslan kao rije Oeva. Ti koji vidje to ja
propatih, vidio si me kao patnika, i vidjevi to, ti nisi zastao, ve si
se itav pokrenuo, pokrenuo kako bi postao mudar. Ti mene ima kao
postelju, odmori se na meni. Tko sam ja, to e saznati kad ja odem.
Onakvoga kakvim me sada vidite da jesam, to ja nisam. Ti e vidjeti,
kada doe i ti. Da si ti znao kako trpjeti, ti bi bio u stanju ne trpjeti
Naui trpjeti i bit e sposoban ne trpjeti. Ono to ti sara ne zna ja
u te nauiti. Ja sam tvoj Bog, ne Bog izdajice. Ja bih se bavio svetim
duama. U meni ti spoznaje rije mudrosti. Ti opet izgovori zajedno
sa mnom: 'Neka je slava tebi, Oe; slava tebi, Rijei; slava tebi, Due
Sveti.1 I kad bi ti spoznao o meni to sam ja bio, znaj da bih ovim
77-
APOKRIF
'bio' zavaravao sve stvari, i da se nisam u tome nimalo prevario. Ja
sam pohitao naprijed; a ti shvati cjelinu, i kad je shvati, reci: 'Neka
je slava tebi, Oe.' Amen."
9 7 Tada, ljubljeni moji, nakon to je zaplesao s nama, krenu
Gospodin dalje. A mi smo, poput Ijudi zabludjelih ili snom omamljenih lijetali sad ovim, sad onim putem. A ja, kad ga vidjeh na mukama,
nisam stao pred patnjom njegovom ve odletjeh na goru Maslinsku,
plaui zbog svega to se dogodilo. I kad su ga u petak razapeli, o
estoj uri dana nastade tama po cijeloj zemlji. A Gospodin moj, stojei usred peine i osvjetljavajui je, ree mi: "Ivane, bijah razapet
od mnotva dolje u Jeruzalemu i proboden kopljima, a u i ocat mi
piti dadoe. No, tebi ja govorim, i to ti govorim, sluaj. Ja stavih u
tvoj um da se uspne na goru ovu, kako bi mogao uti stvari kojima
dolikuje da ih uenik naui od uitelja svojega, i ovjek od Boga svojega.
9 8 I rekavi to, on mi pokaza kri od privrenih svjetala (podeenih), a oko kria veliko mnotvo, koje nije imalo samo jedan oblik:
a u njemu (kriu) bijae jedan oblik i jedna slinost.
[Ovako se opisuje u MS.: 'Ja bihproitao; a unutra bijaejedan
oblik ijedna slinost; a u kriu drugo mnotvo, koje nije imalojedan
oblik. 7
A samog Gospodina vidjeh ja iznad kria; nije imao nikakva
oblika, ve zauh jedino glas; ali ne glas koji nama bijae poznat, ve
sladak i njean, istinski glas Boji, i on mi ree: 'Ivane, potrebno je
da netko uje ove stvari od mene, jer meni treba netko tko e uti. Taj
sam kri svjetlosti ja ponekad zbog vas nazivao Rije, ponekad Um,
ponekad Isus, ponekad Krist, ponekad Vrata, ponekad Put, ponekad
Kruh, ponekad Sjeme, ponekad Uskrsnue, ponekad Sin, ponekad
Otac, ponekad Duh, ponekad ivot, ponekad Istina, ponekad Vjera, ;
78-
DjELAIVANOVA
ponekad Milost. I takvim se to imenima naziva za Ijude; ali, ono to
je uistinu, kako je zaeto po sebi i kako se govori meu vama (MS:
nama), to je uklanjanje znamenja sa sviju stvari, i snano uzdizanje
onih stvari koje su prionule uz nesigurne stvari, i sklad mudrosti, i
zapravo mudrost u skladu.
[Ovajeposljednja reenica u MS spojena sa sljedeom:
janje mudrosti u skladu.']
'iposto-
One su od desne ruke i lijeve, dakie, moi, ovlasti, vladari i

demoni, djela, prijetnje, gnjev, avoli, Sotona, i nii korijen, odakle je
proizala priroda stvari to bijahu stvorene.
9 9 Ovaj je kri, stoga, onaj koji uvrsti sve razdvojene srvari (ili:
koji pod sobom ujedinjuje sve stvari) kroz Rije, a odvaja stvari koje
dolaze od onih to su dolje (ili: stvari od roenja, i one ispod njih),
pa tada, dakle, postajui jedno, proe sve stvari (ili: uini da protee
kroz sve. Ja sam predloio: sae sve u). Nego, to nije kri drveni, koji
e ti vidjeti kad odavde krene dolje; niti sam ja onaj koji je na kriu,
kojega ti sada ne vidi, ve samo uje (njegov) glas. Mene su drali
onim koji ja nisam, jer ne bijah ono to sam bio mnogima drugima;
ali, oni e me nazivati (govoriti za mene) neim drugim, to je podlo
i nije mene dostojno. I kako, dakle, mjesto poinka nije bilo vieno
niti se o njemu govorilo, prema tome niti mene, Gospodina, nee jo
mnogo vie od toga vidjeti.
1 0 0 A sad, mnogostrukost jednog aspekta koji se nalazi uokolo
kria nie je naravi; a oni, koje ti vidi u kriu, ako nemaju nikakva
oblika, to je stoga to svaki njegov lan koji je stigao dolje nije jo
obuhvaen. Ali, kad se gore uzvine ljudska narav (ih' via narav) i
rasa koja je meni bliska i slua glas moj, onaj koji me sada slua bit e
sjedinjen s njom, i vie nee biti onaj koji je sada, ve iznad njih, kao
to sam sada i ja. Onoiiko dugo koliko ti sebe nee nazivati mojim, ja
79-
APOKRIF
neu biti onaj koji jesam (ili: koji sam bio); ali, ako ti mene uje, tebi
koji slua bit u onakav kakav jesam, i bit u onaj koji bijah, jer sam
s tobom kao da sam sa samim sobom. Jer, po meni si ti ovakav (kakav
sam ja). Stoga ne brini za mnoge, ni za prijezir onih to se izvan tajne
nalaze; jer, znaj da ja sam jedno s Ocem, i Otac sa mnom.
101 Stoga nita od stvari koje e o meni govoriti ja pretrpio
nisam; ne, i ona patnja koju tebi i ostalima plesom pokazah, elim da
se naziva tajnom. Jer, to ti jesi, i to vidje, ja ti to pokazah; ali to ja
jesam, to znam jedino ja, i nijedan drugi ovjek.
Dopusti mi tada da sauvam ono to je moje, a ono to je tvoje ti
gledaj kroz mene, i gledaj me u istini, da ja nisam ono to rekoh, ve
ono to si ti u stanju spoznati, jer ti si blizak tome. Ti si uo da sam
ja trpio, ali ja ipak trpio nisam; da ja nisam patio, a ja ipak patih; da
ja bijah proboden, a ja ipak ne bijah ubijen; objeen, a ja ne bijah
objeen; da je krv istjecala iz mene, a istjecala nije; i, rijeju, ono to
o meni govore, to me zadesilo nije, ali ono to ne kau, to je ono to
ja prepatih. A sad, kakve su to stvari koje tebi nagovijetam, jer znam
da e ti shvatiti. Stoga ti sagledaj u meni velianje Rijei (Logosa),
snagu Rijei, krv Rijei, ranu Rijei, vjeanje Rijei, patnju Rijei,
pribijanje (uvrivanje) Rijei avlima, smrt Rijei. I tako govorim
ja, razdjeljujui Ijude. Stoga ti sagledaj prije svega Rije; potom e
sagledati Gospodina, a na treem mjestu i ovjeka, i ono to je on
pretrpio."
1 0 2 Dok mi je on govorio ove stvari, a i druge, koje ne znam
kako bih izrekao onako kako bi on to elio, on se uzdie tako da ga
nitko iz onih mnotava ne zapazi. I kad sam ja krenuo dolje, ismijao
sam ih sve, budui da mi je on ispripovjedio stvari koje su oni govorili
o njemu; vrsto tajei ovu jednu stvar u sebi, da je Gospodin sve stvari
uinio simboliki i po oprostu udijeljenom ljudima, da bi raspravljali
o njima i bili spaeni.
80-
DjELAIVANOVA
1 0 3 Vidjevi stoga, brao, milost Gospodinovu i njegovu njenu
ljubav prema nama, tujmo ga kao oni kojima je iskazao smilovanje
svoje - ne rukama naim, ne usnama naim, ne jezicima naim niti biio
kojim drugim dijelom tijela naih, ve odlukom dua naih - jednaki
njemu koji postade ovjekom odvojenim od tijela ovoga; i straarimo,
jer (ili: mi emo otkriti da) on i sada takoer uva strau nad zatvorima poradi dobra naega, i nad grobnicama, u uzama i tamnicama, u
predbacivanjima i uvredama, i na moru i na isuenom kopnu, u muenjima, proklinjanjima, urotama, prijevarama, kaznama i u rijeima
- on se naiazi sa svima nama, i on sam trpi s nama kada mi trpimo,
jer on ne bi izdrao zatvoriti ui svoje za nas, nego, kako se on nalazi
posvuda, on uje sve nas, pa i sada nas dvoje - i mene, i Druzijanu,
budui da je on i Bog onih to zatvaraju se uenju naem, zahvaljujui
njegovom vlastitom smilovanju.
1 0 4 Budite takoer uvjereni, ljubljeni, da nije ovjek onaj za
kojega vam propovijedam da ga tujete, ve Bog nepromjenljivi, Bog
nepobjedivi, Bog vii od sviju ovlasti i svih moi, i stariji i moniji
od sviju anela i stvorenja koja dobie naziv, i od svih vjekova. I ako
vi prebivate u njemu, i ako se snaite u njemu, posjedovat ete duu
svoju neumtivu."
1 0 5 I kad je sve ovo iznio brai, otide Ivan s Andronikom u
etnju. Izdaleka ih slijedila i Druzijana zajedno sa svom braom,
kako bi mogli vidjeti djela koja on ini i u svakom trenutku posluati
njegov govor u Gospodinu.
Preostala zgoda, koja jo postoji na grkom jeziku, zavretak
je knjige "Smrt ili uzasae Ivanovo". No, prije njega moraju se
smjestiti pripovijesti koje su nam preostale jo samo na latinskom (o
Abdiji, pajojedan tekst o Melitu, te dva ili tri odvojena odlomka).
81-
APOKRIF
(Lat XIV.) Sljedeeg (ili: Drugog) dana objavi filozof Kraton
da e na trgu prikazati primjer prijezira prema bogatstvima; a itav
se dogaaj trebao odvijati na ovaj nain. Uvjerio on dvojicu mladia,
najbogatijih u gradu, koji bijahu braa, da potrate itavu batinu svoju
te da svaki od njih kupi dragulj, pa da ih onda pred oima naroda
razbiju na komadie. I dok su oni sve to inili, dogodi se da je onuda
sluajno prolazio apostol. I dozvavi sebi filozofa Kratona, ree mu:
"Ovo je ludo preziranje onoga svijeta koji ljudi usnama svojima
veiiaju premda ga je ve odavna osudiia Boja presuda. Jer, to je
uzaludan lijek koji nee unititi bolest, pa je tako zaludu i uenje,
kojim se ne mogu iziijeiti pogreke u duarna i ophoenju. Nego,
moj je uiteij ovim rijeima poduavao mladia koji je nastojao
doprijeti do ivota vjenoga: ree mu da, eli li biti savren, treba
prodati sva dobra svoja i podati ih siromanima, i da e inei tako
zadobiti blago na nebu, te otkriti da ivotu nema kraja." A Kraton
mu odgovori: "Ovdje je usred ljudi smjeten plod pohlepe njihove i
razbijen na komadie. Nego, ako je uistinu Bog uitelj tvoj, i eli li on
da tako bude, te da se svota od cijene dragulja ovih siromasima razda,
uini ti tada da se krhotine dragulja ovih iznova obnove u itav, te da
ono to sam ja uinio radi pohvale ovjeku ti uini u slavu onoga,
kojega naziva uiteljem svojim." Nato blagoslovljeni Ivan prikupi
komadie slomljenih dragulja te, drei ih u ruci, podie oi ka nebu
i ree: "Gospodine Isuse Kriste, kojemu nita;nemogue nije; koji u
odanosti svojoj obnovi svijet drvetom kria kada se on raspade zbog
drveta pohote; koji od roenja slijepome oi dade, to priroda mu ih
uskrati; koji Lazara, mrtva i pokopana, nakon etiri dana uskrisi za
svjetlo; i koji sve bolesti i munine podvrgnu snazi rijei svoje; uini
tako sada i s ovim dragim kamenjem, koje ovi radi pohvale ovjeku
na komadie razlomie, ne poznavajui plodova darivanja milostinje;
obnovi ih sada, Gospodine, rukama anela svojih da bi vrijednost njihova djelo milosra ispuniti mogla, te uini da Ijudi ovi povjeruju u ;
82-
DJELAIVANOVA
--
3-im "$ 0((.jg
tebe, neroena Oca, kroz sina tvojega jedinog zaetoga, Isusa Krista,
Gospodina naega, sa Svetim Duhom, koji je rasvjetitelj i posvetitelj
Crkve itave i svijeta bez kraja." Kad su na ovo vjernici koji su se
nali uz apostola odgovorili i rekli: "Amen", djelii dragulja spojie se
tako da na nj ima ne ostade ba nikakva znaka o tome da su uope i bi li
razbijeni. I vidjevi ovo, ftlozof Kraton pade s uenicima svojim apostolu pred noge i otada povjerova (ili: odmah), pa se krsti zajedno sa
svima njima, te poe javno propovijedati vjeru u Gospodina naega,
Isusa Krista.
XV. Stoga i ona ve spomenuta dva brata prodae dragulje to su
ih kupili prodajom batine svoje, pa sve dobiveno razdijelie sirotinji;
i nakon toga se veliko mnotvo vjernika poelo pridruivati apostolu.
Kad sve ovo bijae uinjeno, dogodi se da po istom takvom primjeru dvojica asnih Ijudi iz grada Efeana rasprodae sva dobra
svoja te ih razdijelie potrebitima, pa potom krenue za apostolom
dok je prolazio gradovima propovijedajui rije Boju.
AH, kad uoe u grad Pergam, zgodi se da oni opaze sluge svoje
kako etkaju uokolo, odjeveni u halje svilene i sjajei slavom od
ovoga svijeta; slui se stoga da njih pogodi strijela avolska pa postadoe nujni, gledajui sebe ovako siromane i ogrnute jedinim ogrtaem, dok su njihovi vlastiti sluge postali moni i uspjeni, Ali, apostol
Kristov, opazivi ove lukavtine avolske, ree: "Vidim da ste promijenili miljenje i izraze Hca zbog toga to ste, pokorivi se uenju
Gospodina mojega Isusa Krista, sve svoje to ste imali razdijelili
siromanima. Zato, elite li obnoviti ono to ste ranije posjedovali od
zlata, srebra i dragoga kamenja, donesite mi svaki od vas po sveanj
prua." I kad oni tako uinie, on zazva ime Gospodina Isusa Krista
te se svenjevi pretvorie u zlato. Tada im apostol ree: "Donesite mi
oblutke s obale morske." A kad uinie i to, on zazva velianstvenost
Gospodnju, pa se svi kamici pretvorie u drago kamenje. Tada se
blagoslovljeni Ivan okrenu obojici pa prozbori: "Podite sada sedam
83-
APOKRIF
a-ti^ ^ " i t - a -
--
dana uokolo obilaziti zlatare i draguijare, pa kada se uvjerite da je ovo

pravo zlato i da su to pravi dragulji, doite i recite mi." Oni otiu i kad
proe sedam dana vrate se apostolu, govorei: "Gospodine, obiosmo
sve trgovine svih zlatara i svi nam oni rekoe da jo nisu vidjeii toliko
ista zlata. Jednako tako, i draguljari nam rekoe isto - da nikad jo ne
vidjee ovako sjajnih i vrijednih dragulja."
XVI. Tada im sveti Ivan ree: "Idite i povratite si imanja koja ste
prodali, jer vi ste izgubili dobra nebeska. Nabavite si svilene odore
da za neko vrijeme moete sjati poput rue koja se dii miomirisima i
crvenilom svojim, a onda odjednom uvene. Jer vi ste uzdisali vidjevi
sluge svoje i gunaii, jer ste postali siromanima. Procvjetajte, stoga,
da biste mogli izblijedjeti; budite imuni neko vrijeme, da biste zanavijek bili prosjaci. Nije li ruka Gospodnja u stanju uiniti da blaga
nenadmaiva sjaja pretjeu u izobilju? Ali, on pripravi borbu duama
da bi povjerovati mogle, kako e blaga vjeita zadobiti one, koje su
odbiie bogatstva prolazna poradi imena njegova. Uistinu, pripovijedao nam uitelj na o nekom bogatom ovjeku koji se gostio svaki dan
i odijevao se u sjaj zlata i grimiza, na ijim je vratima leao prosjak
Lazar, koji je eznuo za mrvicama makar, to bi pale s njegova stola,
ali mu ih nitko ne dade. I jednoga dana umrijee obojica, pa siromaha
Odnesoe na poivalite u krilu Abrahamovu, dok bogataa bacie u
vatru ognjenu. On podie iz nje oi pa ugleda Lazara i zamoli ga,
neka namoi prst svoj u vodu i rashladi usta njegova, jer su ga rnuili
plamenovi. A Abraham mu odgovori i ree: "Sjeti se, sine, da si ti
dobra svoja primio jo za ivota svojega, a ovaj ovdje Lazar isto tako
zla. Zato je sad pravo da on bude utjeen, a ti na mukama, a uza sve
to, izmeu tebe i nas ogroman je bezdan tako da niti ti moe odande
ovamo, niti se odovud moe do tamo." Nato on odgovori: "Ali, ja
imam petoro brae, pa molim, neka netko ode do njih i opomene ih,
kako i oni ne bi dospjeli u oganj ovaj." A Abraham e mu: "Imaju oni
Mojsija i Proroke, njih neka sluaju." Ovaj e nato: "Gospodine, ako;
84'f-
DJELAIVANOVA
netko iznova ne oivi, oni povjerovati nee." A Abraham e mu: "Ako
ne vjeruju Mojsiju i Prorocima, nee povjerovati ni ako tko od mrtvih
ustane." A rijei ove potkrijepi Gospodin na i Uitelj primjerima
velianstvenih djela svojih; jer kad smo mu mi rekli: 'Tko je odonud
stigao ovamo dabismo mu povjerovati mogli?', on e nama: 'Donesite ovamo mrtva ovjeka kojega imate.' I kad su oni donijeli mrtvoga
mladia (Melit: tri mrtva tijela), on ga oivje kao da je onaj spavao te
time potvrdi sve rijei svoje.
Nego, zbog ega bih ja govorio o Gospodinu mojemu, kad i danas
postoje oni koje ja u ime njegovo, u nazonosti i na oi vae uzdigoh
od mrtvih; u ije ste ime vidjeli ozdravljenje uzetih, oienje gubavaca, obnavljanje vida slijepima, i mnoge osloboene od zlih duhova?
Nego, bogatstvo ovih djela veliajnih ne mogu imati oni, koji su
eljeli posjedovati blaga zemaljska. Konano, i vi sami, kad ste meu
oboljele zali pa zazvali ime Isusa Krista, oni se izlijeie; vi ste istjerivali avle i vraali svjetlo slijepima. Gledajte, ova vam milost bijae
oduzeta pa ste postali nesretni, vi koji ste bili moni i veliki. I tamo
gdje su demoni toliko strahovali od vas, jer e poradi zaziva vaeg
morati napustiti Ijude koje su opsjeli, sada ete se vi avola bojati. Jer,
tko novac Ijubi, sluga je Mamonov; a Mamon je ime avola koji je
bio postavljen nad opipljiva dobra, i uitelj je onima koji Ijube svijet.
Ali, ak ni oboavateiji svijeta ne posjeduju tih bogatstava, ve su
njima opsjednuti. Jer, nerazborito je kad se za jedan eludac iznosi
hrane koja bi dostajala i tisui, a za jedno tijelo toliko odjee kao
da se ona pripravlja za tisuu Ijudi. Stoga zaludu sva ona koja se tek
odlae i ne dospijeva uporabiti, a za koga se toliko uva ne bi znao
nijedan ovjek, kao ni Duh Sveti, koji prema proroku ree: "Uzalud
se uznemiruje svaki onaj ovjek, koji bogatstva gomila ne znajui za
koga ih je prikupljao. Bili smo nagi kad ene nas roenjem iznijee na
svjetlost ovu, lieni jela i pia; nage e nas primiti i zemlja, koja nas
stvori. Svimiposjedujemosveopa bogatstvanebeska;jasnoasunca
85-
APOKRIF
jednaka je za bogataa i siromaha, a tako i svjetlost mjeseca i zvijezda,
mekoa zraka i kapljice kie, i vrata crkvena, i izvorite posveenja, i
oprotenje grijeha; i sudjelovati pri oltaru, i jesti tijelo i piti krv Kri~
stovu; i pomazanje uljem svetim, i milosre darivatelja, i posjet Boji,
i otpust grijeha; u svemu je ovome razrjeenje Stvoriteljevo izjednaeno, bez obzira na osobe o kojima se radilo. Niti bogatai ne koriste
darove ove na jedan, a siromasi na neki drugi nain.
Ali, bijedan je i nesretan ovjek koji bi htio imati neto vie od
onoga to mu je dostatno; jer, iz toga proizlaze vruine grozniavosti, otrine hladnoe, razliite boljke u svim dijelovima tijela, i on se
jelima nasititi ne moe niti piem zasititi; da bi pohlepa nauiti mogla
kako joj novac ne donosi koristi, koji gomlianjem uvarima njegovim
tek danju i nou strepnje donosi, te ih primorava da ni sata jedinoga
ne budu mirni i sigurni. Jer, dok oni kue svoje od lopova uvaju,
obrauju imanja svoja, upravljaju plugovima svojim, plaaju poreze,
podiu skladita, upinju se ostvariti dobit, trude se osujetiti napade
snanijih i opljakati slabije od sebe, iskaljuju gnjev svoj gdje god to
mogu, iako teko isto to od drugih otrpjeti uspijevaju, ne usteu se od
igara za stoiovima i javnih izlaganja, ne boje se okaljati nekoga iii biti
okaljani - odjednom odJaze s ovoga svijeta nagi, nosei sa sobom tek
vlastite grijehe zbog kojih e trpjeti kaznu vjeitu."
XVII. I dok je apostol jo govorio tako, gle, donese do njega
majka neka, udova, mladia to trideset dana ranije oeni se prvi
put. A ljudi koji su oekivali m'egov pogreb dodoe s obudovjelom
majkom te se svi zajedno uzjecaje, i uzdahe, i jadikovanje bacie pred
noge apostolove preklinjui ga da u ime Boga svojega, kako to uini
s Druzijanom, oivi i ovoga mladog ovjeka. I svi su oni toliko naricali da se i sam apostol teko uzdravao od suza i plaa. Stoga se i on
baci dolje u moiitvi, i plakao je dugo vremena; pa ustajui od molitve
rairi ruke svoje prema nebu, te se tako opet dugo molio u sebi; i kad
uini tako tri puta, naloi tijelu koje bijae omotano da se oslobodi,
86'f.
DJELA SVANOVA
a-*j^ $ "irn-s -
pa ree: "Ti, mlaahni Stakteju, koji za ljubav putenosti svoje brzo

izgubi duu; ti, mladi ovjee, koji ne upozna Stvoritelja svojega, niti
spoznade Spasitelja Ijudi, koji nisi poznavao istinitog prijateija svojega te stoga zapade u stupicu neprijatelja najgorega; gle, ja prosuh
suze i molitve pred Gospodina svojega poradi neznanja tvoga, kako
bi ti mogao ustati od mrtvih, olabaviti spone smrti te objaviti ovoj
dvojici, Atiku i Eugeniju, kakvu to veliku slavu izgubie i kako veliku
kaznu izazvae." Nato Staktej ustade i poe astiti apostola, a potom i
kuditi uenike njegove, govorei im: "Ja sam vidio anele vae kako
plau, i anele Sotonine kako se raduju padu vaemu. Jer, vi ste sad u
kratkom vremenu izgubili kraljevstvo koje je bilo pripravljeno za vas,
i boravita svoja izgraena na sjajnu kamenju, prepuna veselja, sveanosti i uitaka, puna ivota beskrajnoga i svjetla vjeitog; a namrli ste
si mjesta tame ispunjena zmajevima, divljanjem plamenova, mukama
i kaznama to ne prolaze, patnjama i tjeskobom, strahom i jezivim
drhatom. Izgubili ste mjesta preplavfjena cvijeem koje ne vene, bljetavilom, zvucima glazbala (orgulja) da bi s druge strane dobili mjesta
na kojima stenjanje, vapaji, krici i alopojke ne prestaju ni danju ni
nou. Nita vam drugo ne preostaje za spasenje vae, ve zamoliti
apostola Gospodinova ne bi li, onako kako mene uzdignu u ivot, i
vas iz smrti uzdigao do spasenja, te vam povratio due koje su sad ve
izbrisane iz knjige ivota."
XVIII. Uto svi, i onaj to oivje, i sav narod zajedno s Atikom i
Eugenijem, klonu pred noge apostolove zaklinjui ga neka posreduje
kod Gospodina za njih. A tada im sveti apostol dade ovakav odgovor:
da trebaju Bogu rtvovati trideset dana pokajanja svojega, i itavo to
vrijeme moliti naroito za to, da se svenjevi zlatnoga prua povrate
u svoje prirodno stanje, a jednako tako da se i kamenje vrati u pravo
znaenje svoje, u kojemu bijae i stvoreno. I zbude se da se navri
trideseti dan, ali - niti se prue pretvorilo u iblje drveno, niti dragulji
u ljunak, pa Atik i Eugenije dooe i rekoe apostolu: "Ti si oduvijek
87-
APOKRIF
poduavao milosre i propovijedao oprost, i govorio kako ovjek
treba potedjeti drugog ovjeka. I ako Bog eli da ovjek oprosti
ovjeku, utoliko bi vie on sam, jer onje Bog, trebao oprostiti ovjeku
i potedjeti ga. Mi smo prokleti zbog grijeha naega; i dok vapili smo
oima koje su udjele za svijetom, mi se sad kajemo oima to suze
rone. Mi te molimo, gospodine, mi te preklinjemo, apostole Boji,
pokai djeiom ono milosrde koje si rijeima uvijek obeavao." I dok
su oni tako lijevaii suze i kajali se, a i svi ostaii slino posredovali za
njih, obrati im se Ivan: "Gospodin Bog na koristio bi ove rijei kad je
govorio s grenieima: 'Ja ne elim smrt greniku, nego elim da se on
obrati i ivi.' Jer, kad nas je Gospodin Isus Krist poduavao o pokajniku, on je ovako govorio: 'Zaista vam kaem, velika radost nastaje
na nebesima zbog jednog grenika koji se pokajao i odvratio od grijeha svojih; i vie je radosti zbog njega, negoli zbog devedeset i devet
onih koji grijeili nisu.' Zbog toga bih elio da znate, da je Gospodin
prihvatio pokajanje ovih ljudi." I okrenu se Atiku i Eugeniju pa im
ree: "Idite, odnesite prue u umu u kojoj ste ga uzeii, jer se ono sad
vratilo prirodi svojoj, a kamenje nazad na obalu, jer se pretvorilo u
obine kamike, kakvi bijahu i ranije." A kad to bijae uinjeno, oni
su iznova primili milost koju su izgubiii i nanovo su mogli istjerivati
avie kao i prije, i ozdravijati bolesne, i vraati svjetlo slijepima, i
kroz njih je Gospodin svakodnevno inio mnoga veliajna djela.
XIX Kratko govori o razaranju hrama u Efezu te o obraenju
12.000 Ijudt
Potom slijedi zgoda sa aom otrova, u obliku koji vjerojatno
predstavija pripovijest u Lukijanovim "Djelima". (Vidjeli smo da je
kasniji grki tekstovi smjetaju napoetak, u doba Domicijanovo).
XX. Kad Aristodem, koji bijae glavni sveenik svih tih kumira,
vidje sve ovo, ispuni ga zao duh pa pokrenu pobunu u narodu tako ;
-88-
>
DJELA iVANOVA
da se jedan dio naroda pripremao na borbu protiv ostalih. A Ivan mu
se okrenu i ree: "Reci mi, Aristodeme, to mogu uiniti da se ukloni
gnjev iz due tvoje?" A Aristodem e mu: "Ako ti eii da povjerujem
u Boga tvojega, dat u ti otrova da ga ispije, i ako ga ispije, a ne
umre, pokazat e se da je tvoj Bog istinit." Apostol mu odgovori:
"Ako mi dade otrov da ga ispijem, kad ja zazovem ime Gospodina
mojega, otrov mi nee moi nauditi." A Aristodem e: "Hou da prvo
vidi druge kako ga ispijaju i umiru istoga trena, kako bi srce tvoje
ustuknulo od takve ae." Nato e blagoslovijeni Ivan: "Rekoh ti ve
da sam pripravan ispiti ga kako bi ti mogao povjerovati u Gospodina
Isusa Krista, kad me ugleda itava nakon ae otrova."
Stoga Aristodem otie prokonzulu i zatrai od njega dva ovjeka
koj'i su trebali biti podvrgnuti smrtnoj presudi. I kad ih posjednu u
samo sredite trga pred svim ljudima, naoigled apostola dade im da
ispiju otrov; i im su ga oni ispili, oni dahnue duama. Nato se Aristodem okrenu Ivanu pa mu ree: "Posluaj me i napusti uenja svoja,
kojima ljude odvlai od toga da tuju bogove; ili, uzmi ovo i ispij,
kako bi mogao pokazati da je Bog tvoj svemoan, ako poslije ispijanja
moe ostati itav." Tada blagoslovljeni Ivan, dok su oni koji su ispili
otrov leali mrtvi, uze kao neustraiv i hrabar ovjek au pa uinivi
znak kria prozbori ovako: "Boe moj i Oe Gospodina naega, Isusa
Krista, po ijoj rijei stvorie se nebesa, kojemu su podlone sve
stvari, kojega sve stvorenje slui, kojega sve sile sluaju, boje ga se i
dru kad mi zazivamo tebe da nam pritekne u pomo; zbog ijega
imena zmija, kad ga zauje, ostaje ukoena, zmaj odlijee, otrovnica
se umiri, krastaa (koju nazivaju abom) utihne bez snage, korpion
se pritaji, guter ostaje savladan, a falangija (pauk) ne ugriza - rijeju,
sva otrovna bia, i najstrahovitiji reptili, i ogavne zvijeri postaju proniknuti (ili prekriveni tamom).
89-
APOKRIF
/"/*&- A/e//f ovjfe dodaje: a sve korijenje kodljivo za zdravlje Ijudi
sahne.]
Uirii, govorim ti ja, da se zatomi u otrova ovog, izvuci njegova
smrtonosna djelovanja i oduzmi mu snagu koju nosi u sebi; i podari
svima ovima koje ti stvori uvid u tebe, i oi da bi vidj'eti mogli, i ui
da bi uti mogli, t srca da bi mogli razumjeti velianstvenost tvoju."
Izgovorivi ovo, oborua usne svoje i itavo tijelo svoje znakom kria
i tspi sve to bijae u ai. A nakon ispijanja prozbori: "Traim da se
oni zbog kojih ja ispih ovo, Tebi okrenu, o, Gospodine, i da tvojim
prosvjetljenjem zadobiju spasenje koje je u tebi." Kad ljudi vidjee
Ivana radosna obraza i poto protekoe tri sata, i da na njemu nikakva
znaka bljedila, niti u njemu strepnje nema, poee uzvikivati snanim
glasovima: "Onaj kojega Ivan tuje jedini je istiniti Bog."
XXI. Ali, Aristodem ne povjerova ni nakon toga, iako mu je narod
pristupao; nego se on okrenu Ivanu pa mu ree: "Jedna mi stvar nedostaje - ako ti u ime Boga svojega oivi ove to su umrli od tog otrova,
moj e se um proistiti od svake dvojbe." Kad on to izgovori, narod
ustade protiv Aristodema govorei mu: "Spaiit emo tebe i kuu tvoju
nastavi li i dalje uznemirivati apostola rijeima svojim." Stoga Ivan,
vidjevi da nastaje vatrena pobuna, zatrai od njih da utihnu i progovori tako, da ga svi uju: "Prva od kreposti Gospodnjih koje bismo
trebali oponaati je strpljenje, kojim se moemo nositi s glupostima
nevjernika. I zbog toga, ako Aristodema jo uvijek sputava nevjera,
olabavimo vorove nevjere njegove. On e biti primoran, pa makar
i uz kanjenje, priznati stvoritelja svojega - jer, ja neu odustati od
ovoga posla sve dok melem ne ukae pomo ranama njegovim, i
poput lijenika koji u rukama svojim imaju bolesna ovjeka kojemu
treba Hjeka, tako isto i Aristodem, ako jo i nije izlijeen onime to
se dosad dogadalo, bit e ozdravljen onime to u uiniti sada." Pa
dozva Aristodema sebi, i dade mu ogrta svoj, dokje sam ostao odje-
-90-
DJELA IVANOVA
SHHHI'-n^ ^ - 1 W S
ven jedino u svoju halju. A Aristodem e mu: "Zato si mi dao svoj

ogrta?" Ivan mu odvrati: "Da bi ti ak i time mogao biti posramljen
i ostaviti se nevjerovanja svojega." Nato e Aristodem: "A kako
e ogrta tvoj uiniti da ja napustim nevjerovanje?" Apostol mu
odgovori: "Idi i prekrij njime tijela umrlih, pa onda izgovori ovako:
'Apostol gospodina naega Isusa Krista poslao me da u ime njegovo
vi iznova oivite, kako bi svi mogli znati da su ivot i smrt sluge
Gospodina moga Isusa Krista." Kad Aristodem to izvri i vidje ih gdje
ustaju, on dade zahvalu Ivanu pa brzo otra prokonzulu i poe mu na
sav glas kazivati: "uj me, uj me ti, prokonzule; mislim da se sjea
koiiko sam esto podjarivao tvoju srdbu na Ivana i svakodnevno
izmiljao mnoge stvari protiv njega, pri emu sam strahovao da ne bih
osjetio gnjev njegov; jer, on je bog skriven u obliju ovjeka, i popio
je otrov, i ne samo to ostade itav nego jo uz moju pomo dozva u
ivot one koji umrijee od otrova, samim dodirom ogrtaa njegova,
i oni nemaju nikakva znaka smrti na sebi. Kad je prokonzul sve to
sasluao, upita: "I, to sad eli da uinim?" Aristodem mu odvrati:
"Doi da zajedno padnemo pred noge njegove i zatraimo oprost, te
da uinimo sve to nam on naloi." Tako dodoe zajedno i bacie se
na tlo te su preklinjali za oprotenje; a on ih primi te dade zahvale i
molitve Bogu, pa im naloi da poste itav tjedan. Kad se tjedan navri,
on ih pokrsti u ime Gospodina Isusa Krista, i Oca njegovog Svemoguega, i Duha Svetoga, prosvjetitelja.
flkadsu bili krteni, oni su zajedno sa svim svojim ukuanima, i
slugama, i djecom svojom razbili sve one kumire i sagradiU crkvu u
ime Svetoga Ivana, dok on sam bijae uznesen na sljedei nain:]
Ova reenica u zagradi, kasnije umetnuta, slui kao
dnju zgodu iznijetu u knjizi.
91-
uvoduposlje-
APOKRIF
[Jakov navodi dva dodatna odlomka koji ne pristaju ni na koje
drugo mjesto. Ali, ti su odlomci vrlo razlomljeni pa nisu odneke vee
koristi za ovajprojekt. Medutim, postoji li zanimanje za njih, mogu se
pronai na stranicama 264-6 teksta.]
Posljednja zgoda ovih "Djela" (kao to je sluaj i s nekoliko
drugih apokrifnih djela) bilaje zasebno sauvana radi itanja u crkvi
na Ivanje. Nalazimo je u najmanje devet grkih rukopisa, kao i na
mnogim jezicima: latinskom, sirijskom, armenskom, koptskom, etiopskom, slavenskom.
1 0 6 Stoga Ivan ostade i dalje s braom, radujui se u Gospodinu.
Sutradan ujutro, a bijae to dan Gospodnji, okupila se sva braa i on
im poe govoriti: "Brao i sudrugovi moji, i subatinici, i sudionid
moji u kraljevstvu Gospodnjem, vi ste upoznali Gospodina i mnoga
velianstvcna djela koja vam on kroz mene odobri, i mnoga udesa,
ozdravljenja, znamenja, sjajne duhovne darove, uenja, ophoenja,
obnove, slube, spoznaje, slave, mitosra, darove, vjerovanja, priesti, sve ste to vi svojim oima vidjeli da vam on dade, ono to je
oima jo nevideno bilo niti se uima ikada ulo. Budite stoga vrsti
u njemu, prisjeajte ga se u svakom svom djelu, spoznajte tajnu
podjele koja se morala sprovesti meu Ijudima, i svrhu zbog koje
to uini Gospodin. On vas kroz mene usrdno moli i zaklinje, elei
ostati neoaloen, bez uvreda, bez urota protiv njega, bez progona;
jer on prepoznaje uvrede koje dolaze ak i od vas, on zna i neasnost,
poznaje ak i zavjere, znade ak i za kanjavanje onih koji ne sluaju
zapovijedi njegove.
1 0 7 Stoga ne dajte da se Bog na oalosti, samiiostan, milosrdan,
svet, ist, neokaljan, nematerijalan, jedini, jedinstven, nepromjenljiv,
jednostavan, bezazlen, nerazgnjevljen, jednak Bogu naemu Isusu
Kristu, koji je iznad svakoga imena to ga mi moemo objaviti ili
smisliti, i jo uzvieniji. Neka se on raduje s nama jer tdemo pravim ;
92-
DJELAIVANOVA
a-B
^ ijfrt iH-lr
'
putem, neka tnu drago bude to ivimo isto, neka se osvjei naim
razgovorima, jer su razboriti. Neka ne brine zbog nas jer ivimo
uzdrljivo, neka je zadovoljan jer se druimo jedan s drugim, neka
se osmjehuje jer smo edni, neka se raduje jer ga Ijubimo. Ove vam
stvari sada govorim, brao, jer hitam na posao koji se preda mnom
nalazi, i jer me Gospodin ve uini boijim. I to bih vam jo mogao
rei? Vi imate jamstvo Boga naega, vi imate zalog dobrote njegove,
vi imate nazonost njegovu kojoj izbjei ne moete. I ako vi, dakle,
neete vie grijeiti, on e vam oprostiti ono to ste uinili u neznanju
svojemu; ali ako, poto ste ga upoznaii i on naao smilovanja za vas,
vi iznova krenete initi djela slina, teretit e vas i ona ranija pa neete
biti sudionikom, niti ete nai milosti pred njim."
1 0 8 I kad im ovo izgovori, pomoli se ovako: "0, Isuse, koj'i si
istkao krunu ovu predivom svojim, koji si mnotvo ovih cvjetova
sjedinio u jedan cvijet dobrote svoje, koji si u njih utkao rijei ove; ti,
jedini njegovatelju siugu svojih, Hjenie to ozdravija bez naknade;
jedini dobrotvore to nikoga ne prezire, jedini milosrdni to Ijubi
Ijude, jedini spasiteiju i pravednie, jedini vidioe svega, koji si nazoan u svemu i posvuda, koji u sebi sadri sve stvari i sve ih ispunjava; Kriste Isuse, Boe, Gospodine, koji darovima svojim i milou
svojom zaklanja one koji u tebe vjeruju, koji u cijelosti poznaje sva
lukavstva i nasrtaje onoga koji je posvuda na protivnik, to ih izmilja protiv nas; daj ti, jedini, o, Gospodine, pomozi slugama svojim u
nevolji posjetom svojom. Neka bude tako, Gospodine."
1 0 9 Tada zatrai kruh pa zahvah ovako: "Kakvu emo ast,
ili kakvu rtvu, ili kakvu hvalu raziamanjem kruha ovoga ukazati
jedinom imenu tvojemu, o, Gospodine Isuse? Mi slavimo ime tvoje
kojega izree Otac; mi slavirno ime tvoje, koje bijae kroz Sina izgovoreno (ili: mi slavimo ime Oevo koje ti izgovori... ime Sina koje
ti izgovori); mi slavimo tvoj ulazak na Vrata. Mi siavimo uskrsnue
koje ti nam pokaza. Mi slavimo tvoj put, mi slavimo sjeme tvoje,
93-
APOKRIF
rije, milost, vjera, sol, neopisivi (ili; odabrani) biser, blago, plug,
mreu, velianstvenost, dijadem, onoga koji se zbog nas nazva Sinom
ovjejim, koji nam podari istinu, spokoj, spoznaju, mo, zapovijed,
povjerenje, nadu, slobodu, pribjeite u tebi. Gospodine, ti si jedini
korijen besmrtnosti i vrelo neunitivosti, i sjedite vjekova; nazivan
svim tim imenima zbog nas koji sada njima zazivamo tebe, mi bismo
mogli spoznati velianstvenost tvoju, koja zasad nama vidljiva nije,
ve je vidljiva samo istima, jer se ocrtala jedino u tvom mukom
obliju.
1 1 0 I on razlomi kruh pa ga podijeli meu sve nas, molei nad
svakim od brae kako bi postao dostojan milosti Gospodnje i priesti
najsvetije. Jednako tako priesti on i sebe, pa ree: "Neka dio mene
bude takoer i dio vas", a potom: "Neka je mir s vama, Ijubljeni
moji."
111 Nakon toga obrati se on Veru: "Uzmi sa sobom dvojicu s
koarama i lopatama, i slijedi me." Ver bez odlaganja uini kako od
njega zatrai ivan, slubenik Boji. Stoga blagoslovljeni Ivan izae
iz kue i krenu od gradskih vrata, rekavi mnogima neka otiu od
njega. I kad stie do grobnice jednoga brata naega, ree mladiima:
"Kopajte, djeco moja." I oni su kopali, dok je on stalno bio uz njih
govorei im: "Neka jama bude dublja." A itavo vrijeme dok su
kopali, on im je govorio rije Gospodnju i savjetovao one koji su
za njim doli iz kue, pouavajui ih i usavravajui ih u spoznaji o
veHanstvenosti Bojoj i molei nad svakim pojedinim meu nama.
A kad mladii dogotovie jamu, o kojoj mi nismo nita znali, skide
on halje svoje u koje je bio odjeven te ih odloi na dno jame, kao da
je ona slamarica; i stojei tako samo u koulji svojoj, on uzdie ruke
svoje i poe ovako moliti:
1 1 2 "O, ti, koji nas odabra za apostole Neidovima; o, Boe, koji
nas odasla u svijet; koji nam se razotkri kroz zakone i proroke; koji ne
miruje, nego oduvijek, od poetaka svijeta spaava one koji su bili
94-
DjELAIVANOVA
sposobni za spasenje; koji nam se obznani kroz cjelokupnu prirodu;
koji sebe objavi ak i meu zvijerima; koji samotnu i divlju duu
pripitomi i smiri; koji joj dade sebe kad eae za rijeima tvojim;
koji joj se ukaza kad je ve umirala; koji joj se pokaza kao zakon kad
tonula je ve u bezakonje; koji joj se ukaza kadje ve pobijedi Sotona;
koji savlada protivnika njenoga im se utekla tebi; koji pozdravi je
rukom svojom i uzdie od svega u Hadu; koji joj ne dopusti da ode
za tjelesnim (u tijelu); koji joj pokaza vlastitog neprijatelja; koji joj
dade jasnu spoznaju o tebi; o, Boe, Isuse, Oe onih koji su iznad
nebesa, Oe onih koji su u nebesima, zakone onima koji bijahu u
nekom drugom, smjernice onima to su u zraku, uvaru onih koji su
na zemlji, strepnjo za one to su pod zemljom, smilovanje onima koji
su tvoji vlastiti; primi ti i duu Ivana tvojega, za koju moda ocijeni
kako dostojna je tebe.
1 1 3 O, ti, koji si me sve do ovog asa uvao za sebe, nedodirnutog sjedinjenjem sa enom; koji mi se ukaza u mladosti, kad poeljeh
oeniti se, pa rai ree: 'Ivane, ja te trebam'; koji mi pripravi i bolest
tijela; koji me i po trei put sprijei da se oenim, a potom mi o treoj
uri dana ree na jezeru: 'Ivane da ti nisi pripadao meni, ja bih otrpio
da se oeni'; koji me dvije godine drao slijepim (ili: zaslijepio oi
moje), i dopustio mi da alujem i preklmjem te; koji tree godine
otvori oi uma mojega i povrati mi moj vid oinji; koji mi, kad sam
iznova jasno progledao, naloi da bi mi trebalo teko biti pogledati
enu; koji me spasi od prolaznih matanja i odvede meu one, koji
su uvijek ustrajali; koji me lii lanoga ludila to skriva se u tijelu;
koji me oduze gorkoj smrti i sazda na sebi jedinom; koji obuzda tajnu
bolest due moje i odreza otvoreno zlodjelo; koji ojadi i progna onoga
to podizae uzbuenje u meni; koji Ijubav moju za tebe uini besprijekornom; koji moje pristupanje tebi uini savrenim i neslomljivim;
koji mi dade vjeru u tebe to ne sumnja, koji naredi i razjasni moju
sklonost ka tebi; ti, koji ovjeku svakom pravednu nagradu daje za
95-
APOKRIF
djela njegova, koji stavi u duu moju da nita pOsjedovati trebao ne
bih, osiin tebe; jer, ima li ega dragocjenijeg od tebe? Stoga rne sada,
Gospodine, kad podijelih oproste koji mi bijahu povjereni, ocijeni vrijednim spokoja tvojega i dopusti mi svretak u tebi, koji je neopisivo
i neizrecivo spasenje.
1 1 4 1 kada tebi doem, neka vatre krenu unazad, neka tama bude
nadvladana, neka bezdan bez snage ostane, neka plamenovi ugasnu i
neka pakao bude uutkan. Neka se pojave aneli, neka strahuju avli,
neka se slome i neka im moi nestanu; neka mjesta s tvoje desne
strane vrsto stoje, a neka oni s lijeve strane ne ostanu. Neka avao
bude obuzdan, neka Sotona bude ismijan, neka izgori bjesomunost
njegova, neka se stia ludilo njegovo, neka se postidi osveta njegova,
neka se nasrtaji njegovi na muke stave, neka se unite djeca njegova,
a korijeni njegovi iupaju. I dopusti mi da okonam ovo putovanje
tebi bez podnoenja drskosti ili izazova, i da primim ono, to ti obea
svima koji isto ive i koji su ljubili tebe jedinoga."
1 1 5 1 kad on tako odmjeri sebe u svakom svom dijelu, on ustade
pa izgovori: "Ti si sa mnom, 0, Gospodine Isuse Kriste!" te polegnu
ujamu gdje bijae rasprostrta odjea njegova; i rekavi nam jo: "Mir
vama, brao!", on predade duh svoj u radosti.
Neki slabiji grki rukopisi i prijevodi nisu se zadovoljili ovakvim
njegovim jednostavnim svretkom. Latinski tekst govori, kako se
nakon molitve iznad apostola pojavila sjajna svjetlost, toliko bljetava za to doba dana, da nitko u nju zagledati nije mogao. (Potom
on lijee ipredade duh.) Mi koji bijasmo tamo, radovaii smo se, neki
od nas, doksu neki alovali.... I istoga trena svi vidjee kako iz groba
izlazi mana, mana koju to mjesto stvara i do dana dananjega, itd. Ali,
moda najbolji zakljuak iznijetje ujednom odgrkih rukopisa:
'Mi smo donijeli platneno odijelo iprostrli gapreko njega, te krenuli u grad. A sljedeega dana vratili smo se i nismo pronasli tijela i
96-
DjELAIVANOVA
ss-roi""<$ 0 IIIMS-
njegovajer bijaeprenije-to na nebosnagom Gospodina naega Isusa

Krista, kojemu nekaje slava, itd.'
Drugi govori: 'Sljedeega dana mi smo kopali na tom mjestu, ali
njega ne nadosmo, ve samo obuu njegovu, i zemlja se zatresla (lit.:
izbijajui prema gore poput vrela), i nato se miprisjetismo onoga to
Je Gospodin rekao Petru, itd.'
Augustin (izvjetavajui o Ivanu XXI) govori o uvjerenju iz njegova vremena, da se zemlja iznad groha uzdizala i sputala u skladu
s Ivanovim udisajima.
Snimio i objavio: Joshua Williams
Northwest Nazarene College, 1995.
97-

Tajna Knjiga Ivanova

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tajna Knjiga Ivanova

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRVO

red vama je ve trea knjiga biblioteke Svjetiost koja je

iva Rije je tako uvelike postala predaja to znai da se zbog

(0,/, IIU W i BG 8502, 2)

Uvod: Frederik Wisse

TAJNA KNJIGA IVANOVA

TAJNA KNJIGA IVANOVA

TAJNA KNJIGA IVANOVA

TAJNA KNJIGA IVANOVA

TAJNA KNJIGA IVANOVA

neunitivost, i vjeni ivot, iistina. Tojeandroginapetorkaeona, koja

"Jer od svjetla koje je Krist, i neunitivosti, darom Duha (pojavie

TAJNA KNJIGA IVANOVA

TAjNA KNJIGA IVANOVA

"I (IV 20, 11: stvorivi [

"I glas se zau iz uzvienog nebeskog eona: 'Postoji ovjek i sin

TAJNA KNJIGA IVANOVA

Jameaks, desnim ramenom Jakuib, Hjevim ramenom Verton, desnom

TAJNA KNjlGA IVANOVA

TAJNA KNjlGA IVANOVA

jedno tijelo. Jer oni e mu poslati njegovu enu, i on e ostaviti svog

TAJNA KNJIGA IVANOVA

TAJNA KNJIGA IVANOVA

"On pripremi zamisao sa svojim ovlastima, koje su njegove sile,

TAJNA KNjIGA IVANOVA

IZ "APOKRIFNOG NOVOG ZAVJETA"

mu nije naudio, iako i sami njegovi ostaci bijahu dostatni da

-"$ $-' un-ss

mede? Probudi se i otvori duu svoju. Ukloni teak san od sebe;

Kleopatru kako u tiini gui duu svoju, ti vidi napore da se u njoj

i Isusa, onaj koji je poznavao oblike, i izgled, i stavove i sklonosti, i

3 0 I on naloi Veru (Beru), bratu koji mu je pomagao, da okupi

3 4 Ovo htjedoh prvo usaditi u ui vae; to, da biste se morali

kie, i valovi to se sudaraju jedni s drugima, i bujice to se valjaju

te molimo, otrpi da uemo u kuu tvoju i da nam se bez odlaganja

4 9 Ali mladi, vidjev nasilje (divljatvo) smrti i bojei se da

5 8 Proe dosta vremena i nitko od brae nijednom ne oalosti

aptom da ga ne bismo uznemirili (ili: nisu nas uznemirivale zahvaljujui njemu).

Kalimah je ovo objavio mnogima, govorei im: 'Ako mi ne dadne

je ona bila umotana pa kad sam izaao iz grobnice da bih je odloio

i nasmijeena obraza?" Nato mi on odvrnu: "Njega ne vidim, brate;

"Ja bih aiovao; tugujte i svi vi." - "Amen."

One su od desne ruke i lijeve, dakie, moi, ovlasti, vladari i

3-im "$ 0((.jg

dana uokolo obilaziti zlatare i draguijare, pa kada se uvjerite da je ovo

pa ree: "Ti, mlaahni Stakteju, koji za ljubav putenosti svoje brzo

ven jedino u svoju halju. A Aristodem e mu: "Zato si mi dao svoj

njegovajer bijaeprenije-to na nebosnagom Gospodina naega Isusa

You might also like