Professional Documents
Culture Documents
Hana Arent Izvori Totalitarizma
Hana Arent Izvori Totalitarizma
Hana Arent Izvori Totalitarizma
Izvori
totalitarizma
Hana Arent
IZVORI
TOTALITARIZMA
PREVOD
Slavica Stojanovi
Aleksandra BajazetovVuen
Beograd 1998
NASLOV ORIGINALA
Sadraj
Predgovor prvom izdanju
Predgovor prvom delu: Antisemitizam
Predgovor drugom delu: Imperijalizam
Predgovor treem delu: Totalitarizam
xi
xv
xxi
xxvii
PREDGOVORE PREVELA S . S .
PRVI DEO:
Antisemitizam
PREVELA S . S .
antisemitizma
11
55
91
DRUGI DEO:
Imperijalizam
PREVELA S. S.
127
163
190
228
DEVETO POGLAVLJE:
274
TREI D E O :
Totalitarizam
PREVELA A. B - V .
313
I: Mase 313
II: Privremeni savez izmeu gomile i elite 334
349
DVANAESTO POGLAVLJE:
Totalitarizam na vlasti
397
TRINAESTO POGLAVLJE:
468
Bibliografija
491
Registar
527
HAJNRIHU BLIHERU
xii
xiii
Najskoriji primer ovog stanovita je Warrant for Genocide. The myth of the Jewish
world conspiracy and the "Protocols of the Elders of Zion", Norman Cohn, New York,
1966. Autor polazi od pretpostavke da uopte ne postoji tako neto kao jevrejska istorija. Sa
njegovog stanovita Jevreji su "narod koji... ivi ratrkan po Evropi, od Lamana do Volge,
sa vrlo malo toga zajednikog, osim to potiu od poklonika jevrejske religije" (p. 15). Anti
semiti, naprotiv, mogu da ustvrde direktnu i neprekidnu liniju, kroz prostor i vreme, od sred
njeg veka, kada su Jevreji smatrani Sataninim izaslanicima, avoljim poklonicima, demoni
ma u ljudskom obliju (p. 41); jedina kvalifikacija takve sveopte generalizacije koju ueni
autor Pursuit of the Millennium smatra umesnom je ta da on razmatra samo "najsmrtonosniju
vrstu antisemitizma, ovu vrstu koja zavrava masakrom i pokuajem genocida" (p. 16). Knji
ga takode prilino uporno pokuava da dokae da "masa germanske populacije nikada nije
istinski bila fanatizovana protiv Jevreja" i da su njihovo istrebljenje "organizovali i
uglavnom izveli profesionalci SAa i SSa", grupacije koje "nikako ne reprezentuju tipian
presek nemakog drutva" (p. 212 ff). Kako bi ovek voleo da ova tvrdnja moe da se nosi sa
injenicama! Rezultat je da se delo ita kao da gaje pisao pre oko pedeset godina previe du
hovit lan Verein zur Bekmpfung des Antisemitizmus, Drutva za borbu protiv antisemiti
zma, loeg pamenja.
xvi
xvii
lbid., p. 6.
xviii
lbid., p. 7.
Jedini izuzetak je antisemitski istoriar Walter Frank, glava nacistikog Reichsinstitut fr
Geschichte des Neuen Deutchlands i izdava sedmotomnog Forschungen zur Judenfrage,
19371944. Naroito je korisno konsultovati upravo Frankove priloge.
7
xix
xx
nja Jevrejina kao nekog koga drugi vide i definiu kao Jevrejina. Moda je
apsurdna istorija "Protokoli sionskih mudraca" najbolja ilustracija razlika
i veza pretotalitarnog i totalitarnog antisemitizma. Nacistiko korienje
krivotvorine kao udbenika za osvajanje sveta svakako nije deo istorije
antisemitizma, ali samo ta istorija moe da objasni zato je ova neverovat
na pria dovoljno uverljiva da moe da se upotrebi za poetak antijevrej
ske propagande. Ono to ona, s druge strane, ne moe da objasni to je: za
to bi totalitarni zahtev za vladavinom nad svetom, koju bi lanovi tajnog
drutva uvebavali svojim metodama, uopte postao privlaan politiki
cilj. Ova druga funkcija, politiki (mada ne propagandno) mnogo znaaj
nija, ima svoj izvor u imperijalizmu uopte, u njegovoj jako eksplozivnoj
kontinentalnoj verziji, a posebno u takozvanim panpokretima.
Ova knjiga je, dakle, ograniena vremenom i mestom, kao i svojim
predmetom. Njene se analize tiu jevrejske istorije u Srednjoj i Zapadnoj
Evropi od vremena dvorskih Jevreja do Drajfusove afere, u meri u kojoj je
ta istorija vana za raanje antisemitizma i u kojoj je na njega uticala. Ona
se bavi antisemitskim pokretima koji se jo uvek prilino vrsto oslanjaju
na injenino stanje karakteristino za odnose Jevreja i nejevreja, to jest za
ulogu koju su Jevreji imali u razvoju nacionalnih drava s jedne strane i za
ulogu Jevreja u nejevrejskom drutvu s druge. Pojava prvih antisemitskih
partija 1870ih i 1880ih oznaava trenutak kada je prekoraena ogra
niena, injenina osnova sukoba interesa i dokazivih iskustava i kada je
otvoren put koji se zavrio u "konanom reenju". Od tada, u eri imperija
lizma, kojoj su sledili periodi totalitarnih pokreta i vlada, nije vie mo
guno izdvojiti jevrejsko pitanje ili antisemitsku ideologiju iz materijala
koji zapravo gotovo da nema nikakve veze sa stvarnou moderne jevrej
ske istorije. I do toga nije dolo prevashodno zbog vrlo istaknute uloge ko
ju su ova pitanja imala u svetskim zbivanjima, ve zato to je sada sam an
tisemitizam korien za skrivene ciljeve, pa je, iako je ispunjenje tih cilje
va na kraju zahtevalo Jevreje kao svoje glavne rtve, antisemitizam daleko
prednjaio u odnosu na sva pitanja od posebnog interesa i za Jevreje i za
nejevreje.
Imperijalistiku i totalitaristiku verziju antisemitizma dvadesetog veka
italac e nai u drugom, odnosno u treem delu ovoga rada.
Hana Arent
Juli 1967.
xxii
tat pojavljivanja tree potencijalne svetske sile, Kine, vie nego kao na
zdravu i prirodnu posledicu detotalitarizacije Rusije posle Staljinove smr
ti. I ako bi budui razvoj potvrdio ova tumaenja, to bi u istorijskom smis
lu znailo da smo se vratili unatrag, neizmerno mnogo, tamo odakle smo
krenuli, to jest, u imperijalistiku eru i na put sukoba koji je doveo do Pr
vog svetskog rata.
esto se govorilo da su Britanci stekli svoju imperiju u trenutku rase
janosti, kao posledicu automatskih tokova, poputajui onome to je iz
gledalo mogue i to je bilo privlano, vie nego kao rezultat promiljene
politike. Ako je to istina, onda ni put u pakao ne mora biti poploan bilo
kakvim namerama, iako su one poslovino dobre. A objektivne injenice,
koje podseaju na povratak na imperijalistiku politiku, danas su zaista to
liko jake da je ovek sklon da makar upola veruje u istinitost ovog oito
vanja, uprkos praznim uveravanjima o dobrim namerama sa obe strane
amerikim "obavezama" zbog neodrivog status quoa korupcije i nekom
petencije na jednoj strani, ruskoj pseudorevolucionarnoj prii o ratovima
za nacionalno osloboenje na drugoj. Proces izgraivanja nacije u zaos
talim podrujima gde je nedostatak preduslova upravo proporcionalan
estokom, jalovom ovinizmu, rezultirao je bezmernim vakuumima vlasti,
za koju se supersile sve ee takmie, kao to izgleda i da je usavrava
njem nuklearnog oruja definitivno odbaena direktna konfrontacija nji
hovih instrumenata nasilja kao poslednjeg sredstva da "ree" sve konflik
te. Ne samo da svaki sukob izmeu malih, nerazvijenih zemalja u ovom
podruju, bio to graanski rat u Vijetnamu ili nacionalni sukob na Sred
njem Istoku, odmah privlai mogunu ili stvarnu intervenciju supersila,
ve su sami njihovi sukobi ili bar vreme njihovog izbijanja sumnjivi kaq
manipulisani ili bar direktno izazvani interesima i manevrima koji nemaju
ba nikakve veze sa sukobima i interesima koji su na delu u samom re
gionu. Nita nije tako karakteristino za politiku vlasti u eri imperijalizma
kao to okretanje od lokalizovanih, ogranienih i zato predvidljivih ciljeva
nacionalnog interesa, ka trci bez granica, sila koje mogu lutati i opustoiti
celu planetu bez odreene nacionalne i teritorijalne svrhe i stoga bez pred
vidljivog pravca. Upadanje u stare greke postalo je oigledno i na ideo
lokom planu, jer uvena dominoteorija, prema kojoj se amerika spoljna
politika osea obaveznom da ratuje u jednoj zemlji radi integriteta drugih
zemalja, koje ak nisu ni njeni susedi, nije nita drugo nego nova verzija
stare "Velike igre", ija pravila dozvoljavaju, pa ak i nalau, posmatranje
celih naroda kao sredstava za postizanje cilja, ili kao piona, po dananjoj
terminologiji, radi bogatstva i radi vladavine nad treim zemljama, koje
redom postaju puka sredstva za postizanje cilja u neprestanom procesu
ekspanzije i akumulacije vlasti. To je bila ona lanana reakcija, ugraena u
imperijalistiku politiku, koju na ljudskom planu najbolje predstavlja figu
xxiii
xxiv
To je g. Dalis rekao u govoru na univerzitetu Jejl 1957, prema David Wise and Thomas
B. Ross, The Invisible Government, New York, 1964, p. 2.
4
Prema g. Dalisu, vlada treba da se "bori vatrom protiv vatre", a zatim je nastavio da ob
janjava ta to znai, sa razoruavajuom iskrenou po kojoj se nekadanji ef CIAe raz
likovao od svojih kolega iz drugih zemalja. CIA je prema tome trebalo da se oblikuje po Sov
jetskoj dravnoj slubi bezbednosti, koja je "vie nego organizacija tajne policije, vie nego
obavetajna i kontraobavetajna organizacija. Ona je instrument za "subverziju, manipulaciju
i nasilje, za tajne intervencije u stvarima drugih drava. " (Dodat kurziv.) Allen W. Dulles,
The Craft of Inteligence, New York, 1963, p. 155.
xxv
xxvi
Bez sumnje veoma uznemirava injenica da totalitarne vlade uprkos svom otvorenom
zloinstvu poivaju na masovnoj podrci pa stoga malo iznenauje to naunici kao i drav
nici odbijaju da to vide, prvi verujui u magiju propagande i u ispiranje mozga, ovi drugi jed
nostavno poriui, kao to je na primer Adenauer vie puta radio. Nedavno objavljen tajni
izvetaj o nemakom javnom mnjenju tokom rata (od 1939. do 1944), koji je podnela Sluba
bezbednosti SSa (Meldungen aus dem Reich. Ausv/ahl aus den Geheimen Lageberichten des
Sicherheitsdienstes der SS 19391944, priredio Heinz Boberach, Neuwied & Berlin 1965),
mnogo otkriva u tom pogledu. Izvetaj pokazuje, prvo, da je stanovnitvo bilo dosta dobro
obaveteno o takozvanim tajnama o pokolju Jevreja u Poljskoj, pripremi za napad na Ru
siju, itd. i, drugo, o "stepenu do koga su rtve propagande ostale sposobne da stvore samo
stalno miljenje" (p. XVIIIXIX). U svakom sluaju, poenta je u tome da to nije nimalo sla
bilo optu podrku Hitlerovom reimu. Sasvim je oigledno da masovna podrka totalitariz
mu ne dolazi ni iz neznanja niti od ispiranja mozga.
xxviii
xxix
Vidi Merle Fainsod, Smolensk under Soviet Rule, Cambridge 1958. p. 210, 306, 365, etc.
Ibid.,p. 73, 93.
xxx
xxxi
xxxii
xxxiii
xxxiv
"udo", kao to Fainsod, op, cit.. p. 38, istie, "nije samo to to je Partija pobedila, ve
to je uopte uspevala da opstane."
9
Ibid., p. 49 ff. Jedan izvetaj iz 1929. donosi estok antisemitski izliv u toku sastanka;
komsomolci "u publici su utali... Dobio se utisak da se svi oni slau sa antijevrejskim
stavovima" (p. 445).
10
Svi izvetaji iz 1926. pokazuju znaajan "pad u takozvanim kontrarevolucionarnim
izlivima, neku vrstu primirja koje je reim postigao sa seljatvom". U poreenju sa 1926,
izvetaje iz 19291930. "valja itati kao communiqus sa uarenog bojita." (p. 177).
11
Ibid., p. 252 ff.
12
Ibid., naroito p. 240 ff i 446 ff.
13
Ibid., sve su takve izjave uzete iz izvetaja GPUa; vidi naroito p. 248 f. Karakteri
stino je meutim, da takve primedbe postaju mnogo ree posle 1934, u vreme velike istke.
14
Ibid., p. 310.
15
Ova alternativa se u literaturi obino previa iz razumljivog, ali istorijski neodrivog
uverenja u manjevie kontinuiran razvoj od Lenjina do Staljina. Istina je da je Staljin skoro
xxxv
xxxvi
Ove rei su izvaene iz izjave "klasno tueg elementa" 1936: "Ne elim da budem
zloinac bez zloina" (p. 229).
20
Interesantan izvetaj OGPU iz 1931. naglaava ovu novu "potpunu pasivnost", tu uas
nu apatiju koju je proizvodilo nasumino nasilje nad nevinim ljudima. Izvetaj pominje veli
ku razliku izmeu ranijih hapenja neprijatelja reima kada su "uhapenog oveka sprovodi
la dva milicajca", i masovnih hapenja kada "jedan milicajac srne da vodi grupe ljudi a da ovi
mirno idu i da niko ne pobegne" (p. 248).
21
Ibid, p. 135.
22
Ibid., p. 5758. O rastuem stanju iste histerije u tim masovnim potkazivanjima vidi
naroito p. 222, 229 ff., i lepu priu na strani 235, u kojoj ujemo kako je jedan od drugova
pomislio "da je drug Staljin zauzeo pomirljiv stav prema grupi TrockiZinovjev", ukor koji je
u to vreme u najmanju ruku znaio trenutano izbacivanje iz Partije. Ali nije bilo te sree.
Sledei govornik je optuio oveka koji je pokuao da nadmai Staljina da je "politiki nelo
jalan", na staje prethodni spremno "priznao" svoju greku.
23
Dosta je udno da Feinsod ipak izvlai takve zakljuke iz mase podataka koji upuuju
u suprotnom smeru. Vidi poslednje poglavlje, naroito p. 453 ff. Jo je udnije to ovom
pogrenom itanju podataka podlee tako mnogo autora na ovom polju. Svakako, teko da bi
iko od njih iao tako daleko kao Isak Dojer koji suptilno brani Staljina u svojoj biografiji, ali
mnogi ipak insistiraju da su "Staljinove okrutne akcije bile... nain da se stvori nova
ravnotea snaga" (Armstrong, np. cit., p. 64) i nude konstrukciju o "okrutnim ali vrstim re
enjima nekih temeljnih kontradikcija sadranih u lenjinistikom mitu" (Richard Lowenthal
u svom vrlo vrednom World Comunism. The Desintegration of a Secular Faith, New York,
1964, p. 42). Ima samo nekoliko izuzetaka od marksistikog mamurluka, takvih kao Richard
C. Tucker (op. cit., p. XVII), koji nedvosmisleno kae da bi sovjetski "sistem bio bogatiji i
mnogo spremniji da se suoi sa predstojeim iskuenjem totalnog rata da tamo nije bilo ve
like istke koja je u stvari bila velika operacija razaranja u sovjetskom drutvu". Gospodin
xxxvii
III
RANIJE sam pomenula proces detotalitarizacije koji je usledio posle Sta
ljinove smrti. Ja 1958. jo nisam bila sigurna da to "otkravljivanje" pred
stavlja neto vie od predaha, neku vrstu hitne mere zbog krize naslednika,
ne mnogo drugaiju od izvesnog poputanja totalitarne kontrole tokom
Drugog svetskog rata. ak ni danas ne moemo znati da li je taj proces
konaan i nepovratan, ali se svakako ne moe vie zvati privremenim i
provizornim. Jer koliko god da se moe sagledati cikcak linija sovjetske
politike od 1953, ne moe se porei da je veliko policijsko carstvo ukinu
to, najvei broj sabirnih logora rasputen, da nisu sprovoene nove istke
protiv "objektivnih neprijatelja" i da se konflikti meu lanovima novog
"kolektivnog rukovodstva" sada razreavaju smenjivanjem i izgnanstvom
iz Moskve a ne montiranim procesima, priznanjima i ubistvima. Bez sum
nje, metodi koje su koristili novi vladaoci posle Staljinove smrti jo uvek
Taker misli da to pobija moju "sliku" totalitarizma, to je, ja mislim, nesporazum. Nestabil
nost je svakako funkcionalno sredstvo totalitarne vlasti koja je bazirana na ideolokom uo
braenju i pretpostavci da je pokret, odvojen od Partije, osvojio vlast. Peat ovog sistema je
da se prava mo, materijalna snaga i blagostanje zemlje kao i realna istina stalno rtvuju za
htevima ideoloke doslednosti. Oigledno je da u borbi izmeu stvarne snage i organizacione
vlasti ili u borbi izmeu injenice i fikcije ova druga moe da ne uspe i to se dogodilo u Rusi
ji i Nemakoj u Drugom svetskom ratu. Ali to nije razlog da potcenjujemo mo totalitarnih
pokreta. Satelitski sistem je organizovan uz pomo terora permanentne nestabilnosti, a sa
danja stabilnost dananje Rusije, njena detotalitarizacija, s jedne strane je mnogo doprinela
sadanjoj materijalnoj moi, ali je s druge prouzrokovala gubljenje kontrole nad satelitima.
24
Vidi interesantne detalje (Fainsod, op. cit., p. 345355) o kampanji iz 1929. da se uklone
"reakcionarni profesori" uprkos protestima Partije, lanova Komsomola i studentskog tela,
koji nisu videli "razlog da se zamenjuju odlini nepartijski profesori"; o emu je naravno no
va komisija spremno izvestila da je "veliki broj klasno tuih elemenata u studentskom telu".
Oduvek se znalo da je jedan od glavnih razloga velike istke bio otvaranje mogunosti da i
mlada generacija gradi karijeru.
xxxviii
xxxix
xi
Ibid, p. 325.
Ibid., p. 339 ff.
xii
zemljama.29 Istona Nemaka je, s druge strane, tek sada, posle podizanja
Berlinskog zida, poela polako da se inkorporira u sistem satelita, dok je
ranije bila tretirana vie kao okupirana teritorija sa kvislinkom vladom.
Za na kontekst je od vee vanosti razvoj dogaaja u Sovjetskom
Savezu, naroito posle 1948 godine misteriozne danovljeve smrti i "le
njingradske afere". Prvi put posle velike istke Staljin je pobio vei broj
visokih i viih slubenika i mi pouzdano znamo da je to bilo planirano kao
poetak jo jedne istke u nacionalnim razmerama. To bi na brzinu ek
splodiralo "Lekarskom zaverom" da nije Staljinova smrt uinila svoje.
Grupa lekara, uglavnom Jevreja, bila je optuena da se zaverila da "unite
30
vodei kadar SSSRa". Sve to se u Rusiji dogodilo izmeu 1948. i janu
ara 1953, kada je "Lekarska zavera" poela da se "otkriva", delovalo je
upadljivo i zlokobno slino kao pripreme velike istke tokom tridesetih:
danovljeva smrt i lenjingradska istka liile su na Kirovljevu ne manje
misterioznu smrt 1934. iza koje je odmah sledila neka vrsta pripremne
31
istke "svih ranijih opozicionara koji su ostali u Partiji". tavie, sam
sadraj apsurdne optunice protiv lekara, da su eleli da poubijaju ljude na
vodeim mestima irom zemlje, morao je stranim slutnjama ispunjavati
one koji su bili upoznati sa Staljinovim metodom optuivanja izmiljenog
neprijatelja za zloin koji se on sam spremao da poini. (Najpoznatiji
primer je naravno optuba da se Tuhaevski zaverio sa Nemakom u
trenutku kad je Staljin razmiljao o savezu sa nacistima.) Oigledno, 1952.
je Staljinova pratnja bila mnogo mudrija u razumevanju onoga ta njegove
rei zapravo znae nego to je to mogla biti tridesetih godina, i sam tekst
optube mora da je napravio paniku meu svim viim inovnicima. Ta
panika moe jo uvek da bude najverovatnije objanjenje Staljinove smrti,
njenih misterioznih okolnosti i brzog zbijanja redova u viim redovima
Partije, notorno upletenih u svae i spletke, tokom prvih meseci krize
naslednika. Koliko god znamo malo detalja ove prie, znamo vie nego
dovoljno da potkrepimo moje ranije uverenje da ovakve "razorne operaci
je" kao velika istka nisu bile izolovane epizode, ne ekscesi reima izaz
vani u izuzetnim okolnostima, ve su bile institucije nasilja i mogle su se
oekivati u pravilnim razmacima sve dok se, naravno, nije promenila
priroda samog reima.
Najdramatiniji novi element u istki koju je Staljin planirao u posled
njim godinama ivota, bio je odluna promena u ideologiji, uvoenje svet
ske jevrejske zavere. Godinama je brojnim suenjima u satelitskim zem
ljama paljivo pripremano tlo za tu zaveru Rajkov proces u Maarskoj,
29
Vidi V. Stan!ey Vardys, "How the Baltic Republics fare in the Soviet Union", u: Foreign
Affairs, April, 1966.
30
Armstrong, op. cit., p. 235 ff.
31
Fainsod, op. cit., p. 56.
xiii
32
PRVI DEO
Antisemitizam
je jo{ uvek to nesre}na slu~ajnost {to se nacisti~ka ideologija koncentrisala oko antisemitizma i {to je nacisti~ka policija, dosledno i beskompromisno, ciljala na proganjanje i kona~no na istrebljenje Jevreja. Tek je u`as kona~ne katastrofe, a jo{ vi{e besku}ni{tvo i iskorenjenost
pre`ivelih, izbacio u prvi plan jevrejsko pitanje u na{em svakodnevnom
politi~kom `ivotu. Ono {to su sami nacisti tvrdili da je njihovo glavno otkri}e uloga jevrejskog naroda u svetskoj politici i njihov glavni interes
proganjanje Jevreja u celom svetu javno mnjenje je smatralo izgovorom
da se pridobiju mase ili zanimljivim demago{kim sredstvom.
Sasvim je razumljivo to {to nacisti~ke parole niko nije uzimao ozbiljno.
To je aspekt savremene istorije koji najvi{e iritira i baca u zabunu: da od
svih velikih nere{enih pitanja ovog veka ba{ ovaj naizgled mali i neva`an
jevrejski problem ima sumnjivu ~ast da je celu paklenu ma{inu stavio u
pogon. Takva neslaganja uzroka i posledice vre|aju na{ zdrav razum, da
ne govorimo o istori~arevom ose}anju za ravnote`u i harmoniju. U pore|enju sa samim doga|ajima, sva obja{njenja antisemitizma kao da su nepromi{ljeno i vratolomno izvedena da bi prikrila problem koji tako ozbiljno ugro`ava na{e ose}anje proporcije i nadu u du{evno zdravlje.
Jedno od ovih brzopletih obja{njenja je izjedna~avanje antisemitizma sa
neobuzdanim nacionalizmom i njegovim ksenofobi~nim izlivima. Na
`alost, ~injenica je da je moderni antisemitizam proporcionalno rastao sa
opadanjem tradicionalnog nacionalizma i da je dostigao svoj klimaks ta~no u momentu kada se raspao evropski sistem nacionalnih dr`ava i njegov
dragoceni balans mo}i.
Shvatilo se ve} da nacisti nisu bili jednostavno nacionalisti. Njihova nacionalisti~ka propaganda bila je uperena na saputnike, a ne na ube|ene
~lanove; ovim drugima, naprotiv, nikada nije bilo dozvoljeno da izgube iz
vida dosledno nadnacionalan pristup politici. Nacisti~ki nacionalizam
ima vi{e zajedni~kih aspekta sa skora{njom nacionalisti~kom propagandom u Sovjetskom Savezu, koja tako|e slu`i da pothrani predrasude u masama. Nacisti su gajili istinski prezir, koji nikad nisu porekli prema uskosti
nacionalizma, prema provincijalizmu nacionalnih dr`ava i vi{e puta su
A MNOGE
ANTISEMITIZAM
ponovili da je njima pokret, internacionalnog delokruga kao i bolj{evi~ki, va`niji od ijedne dr`ave koja nu`no mora da bude vezana za odre|enu
teritoriju. I ne samo nacizam, nego i pedeset godina antisemitske istorije
govori protiv izjedna~avanja antisemitizma sa nacionalizmom. Prve antisemitske partije u poslednjim decenijama devetnaestog veka bile su me|u
prvima koje su se internacionalno udru`ile. Od samog po~etka one su sazivale internacionalne kongrese i bavile se koordinacijom internacionalnih
ili, u najmanju ruku, interevropskih aktivnosti.
Glavni trendovi, kao {to je poklapanje opadanja mo}i nacionalnih dr`ava sa porastom antisemitizma, te{ko da }e se ikad valjno objasniti samo
jednim razlogom ili jednim uzrokom. Istori~ar se u najve}em broju takvih
slu~ajeva suo~ava sa veoma slo`enom istorijskom situacijom gde skoro da
ima slobodu da izoluje jedan ~inilac kao duh vremena, a to zna~i da ne{to gubi. Ima svakako nekoliko korisnih op{tih pravila. Za na{e svrhe
glavno od njih je Tokvilovo veliko otkri}e (u LAncien Rgime et la Rvolution, knjiga II, pog. 1.) motiva `estoke mr`nje koju su francuske mase
osetile prema plemstvu kad je izbila Revolucija mr`nja koja je podstakla
Berka da primeti da se revolucija vi{e bavila polo`ajem plemstva nego
institucijom kralja. Prema Tokvilu, francuski narod je mrzeo plemstvo kad
je ono gubilo vlast vi{e nego {to ga je ikad ranije mrzeo, upravo zato {to sa
brzim gubitkom realne mo}i kod plemstva nije do{lo i do zna~ajnog smanjenja bogatstva. Sve dok je plemstvo dr`alo neograni~enu mo} jurisdikcije, narod ga nije samo trpeo nego ga je i po{tovao. Kad su plemi}i izgubili
svoje privilegije, izme|u ostalih privilegije eksploatisanja i ugnjetavanja,
narod ih je po~eo smatrati parazitima bez ikakve stvarne uloge u upravljanju zemljom. Drugim re~ima, ni ugnjetavanje niti eksploatacija kao takvi
nisu uvek glavni razlog za kivnost; bogatstvo bez vidljive funkcije mnogo
je nepodno{ljivije jer niko ne mo`e da razume za{to bi se ono tolerisalo.
Antisemitizam je dostigao vrhunac kada su Jevreji istovremeno izgubili
svoje javne funkcije i uticaj i ostali bez i~ega, samo sa bogatstvom. Kad je
Hitler do{ao na vlast, nema~ke banke bile su skoro potpuno judenrein (a
ba{ tu su Jevreji dr`ali klju~ne pozicije tokom vi{e od sto godina), a nema~ka jevrejska zajednica u celini, posle dugog postojanog ja~anja dru{tvenog polo`aja i broja, tako je brzo slabila da su statisti~ari predvideli
njen nestanak za nekoliko decenija. Statistike, istina, ne moraju da pogode
prave istorijske procese; ipak, vredno je pa`nje da je statisti~arima nacisti~ko proganjanje i istrebljivanje moglo da izgleda kao besmisleno ubrzavanje procesa koji bi se verovatno odvijao u svakom slu~aju.
Isto je bilo u skoro svim zapadnoevropskim zemljama. Drajfusova afera
nije eksplodirala pod Drugim carstvom, kada su napredak i uticaj francuske jevrejske zajednice bili veliki, ve} u Tre}oj republici, kada su Jevre-
ANTISEMITIZAM
nica. Da bi se zaveo totalitarni re`im, teror mora da se predstavi kao instrument koji }e nositi posebnu ideologiju; a ta ideologija mora da pridobije naklonost mnogih, ~ak i ve}ine, pre nego {to se teror u~vrsti. Za istori~are je va`no to {to su Jevreji, pre nego {to su postali glavne `rtve
modernog nasilja, bili u centru nacisti~ke ideologije. A jedna ideologija
koja treba da ubedi i da mobili{e ljude ne mo`e proizvoljno da bira svoju
`rtvu. Drugim re~ima, ako u o~evidan falsifikat kao {to su Protokoli sionskih mudraca veruje tako mnogo ljudi da to mo`e da postane tekst celog
politi~kog pokreta, zadatak istori~ara nije vi{e da raskrinkava falsifikat,
niti da izmi{lja obja{njenja kojima se odbacuje glavna politi~ka i istorijska
~injenica o toj stvari: da se falsifikatu veruje. Ta ~injenica je va`nija od (istorijski govore}i, drugorazredne) okolnosti {to je u pitanju falsifikat.
Teorija `rtvenog jagnjeta ostaje tako jedan od glavnih poku{aja da se
spase ozbiljnost antisemitizma i va`nost ~injenice da su se Jevreji na{li u
sredi{tu bure doga|aja. Isto toliko je ra{irena i suprotna doktrina ve~nog
antisemitizma po kojoj je mr`nja prema Jevrejima normalna i prirodna
reakcija kojoj istorija samo daje manje ili vi{e mogu}nosti. Povremena
rasplamsavanja mr`nje ne tra`e posebno obja{njenje, jer su ona prirodne
posledice ve~itog problema. Samo se po sebi razume da su ovu doktrinu
prihvatili profesionalni antisemiti; ona daje najbolji mogu}i alibi za sve
u`ase. Ako je istina da ~ove~anstvo ve} vi{e od dve hiljade godina insistira na ubijanju Jevreja, tad je ubijanje Jevreja normalno, ~ak humano zanimanje, a mr`nja prema Jevrejima je opravdana i ne tra`i dodatne argumente.
Mnogo vi{e iznena|uje jedan drugi aspekt ovog obja{njenja, pretpostavka ve~nog antisemitizma, koju je prihvatilo veoma mnogo nepristrasnih
istori~ara, pa ~ak i veliki broj Jevreja. To je ona ~udna podudarnost zbog
koje ova teorija ostaje tako opasna i zbunjuju}a. Njena eskapisti~ka osnova u oba primera je ista: ba{ kao {to antisemiti razumljivo `ele da izbegnu
odgovornost za svoja dela, tako Jevreji, napadnuti i brane}i se, {to je jo{
razumljivije, ni pod kojim uslovima ne `ele da raspravljaju o svom dlu
odgovornosti. U slu~aju jevrejskih i ~esto hri{}anskih poklonika ove doktrine, me|utim, eskapisti~ke tendencije zvani~nih apologeta se zasnivaju
na va`nijim i manje racionalnim motivima.
Ra|anje i porast modernog antisemitizma bilo je propra}eno i spojeno
sa jevrejskom asimilacijom, sekularizacijom i odumiranjem starih religijskih i duhovnih vrednosti judaizma. Dogodilo se zapravo da su veliki delovi jevrejskog naroda u isto vreme bili ugro`eni fizi~kim izumiranjem
spolja i raspadanjem iznutra. U toj situaciji Jevreji zabrinuti za opstanak
svog naroda bacali bi se sa ~udnim, o~ajni~kim, pogre{nim tuma~enjem,
na ute{nu ideju da bi antisemitizam, ipak, mogao biti odli~no sredstvo za
o~uvanje zajednice ovog naroda, tako da bi tvrdnja o ve~nom antisemitiz-
ANTISEMITIZAM
10
ANTISEMITIZAM
Istovremeno opadanje mo}i evropske nacionalne dr`ave i ja~anje antisemitskih pokreta, poklapanje pada nacionalno organizovane Evrope i istrebljenja Jevreja koje se pripremalo kroz pobedu antisemitizma nad svim
izmima koji su se sa njim takmi~ili u prethodnim borbama za pridobijanje
naklonosti javnog mnjenja, treba uzeti kao ozbiljan pokazatelj izvora antisemitizma. Moderni antisemitizam mora se posmatrati u mnogo {irem okviru razvoja nacionalnih dr`ava, a istovremeno se njegov izvor mora tra`iti u izvesnim aspektima jevrejske istorije i u specifi~nim dru{tvenim funkcijama koje su Jevreji imali tokom pro{lih vekova. Kad bi se, u poslednjem stadijumu degeneracije, antisemitske parole pokazale kao najefektnija sredstva za podsticanje i organizovanje velikih masa ljudi za imperijalisti~ku ekspanziju i razaranje starih oblika vlasti, tada bi prethodna istorija odnosa izme|u Jevreja i dr`ave morala da sadr`i osnovne klju~eve za
ja~anje neprijateljstva izme|u izvesnih grupa dru{tva i Jevreja. Pokaza}emo taj razvoj u slede}em poglavlju.
Ako je, dalje, postojan rast moderne gomile to jest dclasses svih klasa
proizveo vo|e kojih se ne ti~e pitanje da li su Jevreji bili dovoljno va`ni
da postanu `i`a politi~ke ideologije, koje stalno u njima vide klju~ za istoriju i sredi{nji uzrok svih zala, tada istorija odnosa izme|u Jevreja i dru{tva mora da sadr`i osnovne pokazatelje neprijateljskog odnosa gomile i
Jevreja. Odnosom izme|u Jevreja i dru{tva bavi}emo se u tre}em poglavlju.
^etvrto poglavlje se bavi Drajfusovom aferom, nekom vrstom generalne probe za predstavu koja se izvodi u na{e doba. Ovaj slu~aj je razmatran sasvim detaljno zbog neobi~ne prilike koju pru`a da se u kratkom istorijskom trenutku vide ina~e skriveni potencijali antisemitizma kao glavnog politi~kog oru`ja politike devetnaestog veka i njene relativne uravnote`enosti.
Slede}a tri poglavlja analiziraju, naravno, samo pretpostavke koje se nisu potpuno realizovale dok pad nacionalne dr`ave i razvoj imperijalizma
nisu dostigli vidno mesto na politi~koj sceni.
DRUGO POGLAVLJE:
I: Dvosmislenosti emancipacije
i Jevrejin kao dr`avni bankar
12
ANTISEMITIZAM
13
14
ANTISEMITIZAM
15
16
ANTISEMITIZAM
17
18
ANTISEMITIZAM
19
20
ANTISEMITIZAM
21
cuske na Be~kom kongresu. Blajhrederova uloga u mirovnim pregovorima izme|u Nema~ke i Francuske 1871. bila je jo{ za~ajnija nego njegova
pomo} u ratu13 i on je kasnih sedamdesetih pru`io ~ak zna~ajnije usluge
kada je, putem veza sa Rot{ildovima, obezbedio Bizmarku indirektni kanal vesti ka Bend`aminu Dizraeliju. Versajski mirovni ugovori bili su poslednji u kojima su Jevreji igrali zna~ajnu savetni~ku ulogu. Poslednji
Jevrejin koji je svoje istaknuto mesto na nacionalnoj sceni dugovao svojoj
me|unarodnoj jevrejskoj vezi bio je Valter Ratenau, zlosre}ni ministar
spoljnih poslova Vajmarske republike. Platio je `ivotom to {to je (kako je
jedan od njegovih kolega rekao posle njegove smrti) poklonio svoj presti`
u me|unarodnom svetu finansija i podr{ku Jevreja {irom sveta14 ministrima nove republike koji su bili potpuno nepoznati na me|unarodnoj sceni.
O~igledno je da antisemitske vlade ne bi koristile Jevreje za ratne i
mirnodopske poslove. Ali isklju~enje Jevreja sa me|unarodne scene ima
mnogo op{tiji i dublji zna~aj koji se ne mo`e objasniti pukim antisemitizmom. Ba{ zato {to su kori{}eni kao nenacionalni element, Jevreji su mogli
biti od vrednosti u ratu i miru samo dotle dok su svi za vreme rata svesno
poku{avali da o~uvaju mogu}nosti mira, samo dok je sva~iji cilj bio kompromisni mir i ponovno uspostavljanje modus vivendi. ^im je pobeda
smrti postala odlu~uju}a politika, a rat po~eo da te`i potpunom uni{tenju
neprijatelja, Jevreji vi{e nisu mogli biti ni od kakve koristi. Posledica te
politike je, u svakom slu~aju, bila razaranje njihove zajedni~ke egzistencije, iako nestajanje sa politi~ke scene pa ~ak i ga{enje specifi~nog grupnog
`ivota nije ni u kom slu~aju moralo da dovede do njihovog fizi~kog istrebljenja. Samo je polovi~no istinit ~esto ponavljani argument da bi Jevreji
postali nacisti isto tako lako kao i njihovi nema~ki sugra|ani da im je
samo bilo dozvoljeno da se priklju~e pokretu, kao {to su se u~lanili u italijansku fa{isti~ku partiju pre nego {to je italijanski fa{izam uveo rasni zakon. To je ta~no samo u pogledu individualne psihologije Jevreja, koja se
naravno nije mnogo razlikovala od psihologije njihove sredine. To je
dvostruka gre{ka u istorijskom smislu. Nacizam, ~ak i bez antisemitizma,
bi bio smrtni udarac postojanju jevrejskog naroda u Evropi; pristanak na
njega zna~io bi samoubistvo, ne nu`no za pojedince jevrejskog porekla,
ve} za Jevreje kao narod.
13 Prema jednoj anegdoti, koju uvek navode svi njegovi biografi, Bizmark je odmah posle
francuskog poraza 1871 rekao: Pre svega, Blajhreder je morao da ide u Pariz da se sastane
sa svojim drugovima Jevrejima i da o tome (pet milijardi franaka za reparacije) porazgovara
sa bankarima. (Vidi Otto Joehlinger, Bismarck und die Juden, Berlin, 1921).
14 Vidi Walter Frank, Walter Rathenau und die blonde Rasse, u Forschungen zur Judenfrage, Band IV, 1940. Frank je, uprkos zvani~nom polo`aju pod nacistima, ostao pone{to
obazriv u svojim izvorima i metodima. U ovom ~lanku on daje citat iz Ratenauove ~itulje u
Israelitisches Familienblatt (Hamburg 6. juli 1922), Die Zeit, (jun 1922) i Berliner Tageblatt
(31. maj 1922).
22
ANTISEMITIZAM
23
24
ANTISEMITIZAM
Napoleona III. Isti se proces ponovio, malo sporije, posle pada Drugog
carstva i uspostavljanja Tre}e republike. U Nema~koj tu iznenadnu i laku
promenu oli~avaju, posle revolucije 1918, finansijska politika Vartburgovih sa jedne strane, i promenljive politi~ke ambicije Valtera Ratenaua, s
druge.16
U ovaj tip pona{anja ume{alo se vi{e od prostog bur`oaskog obrasca koji uvek podrazumeva da nema ni~eg uspe{nijeg od uspeha.17 Da su Jevreji
bili bur`uji u uobi~ajenom smislu re~i, mo`da bi pravilno procenili izvanredne mogu}nosti mo}i svojih novih funkcija i bar bi poku{ali da igraju tu izmi{ljenu ulogu tajne svetske mo}i koja sastavlja i obara vlade,
ulogu koju su im antisemiti ionako pripisivali. To je, me|utim, najmanje
istina. Jevreji, bez poznavanja vlasti i nezainteresovani za nju, nikad nisu
mislili da sprovedu vi{e od blagog pritiska u sporedne svrhe samoodbrane.
Taj nedostatak ambicije su kasnije o{tro zamerili asimilovaniji sinovi
jevrejskih bankara i biznismena. Dok su neki od njih sanjali, kao Dizraeli,
o tajnom jevrejskom dru{tvu kome bi mogli da pripadaju a koje nikad nije
postojalo, drugi, kao Ratenau, koji su bili bolje informisani, u`ivali su u
poluantisemitskim tiradama protiv bogatih trgovaca koji nisu imali ni vlast
ni dru{tveni polo`aj.
Tu nevinost nikad nisu sasvim razumeli nejevrejski dr`avnici ili istori~ari. S druge strane, jevrejski predstavnici ili pisci su potcenjivali uzdr`anost Jevreja od vlasti tako da su je jedva ikad spominjali osim {to su
izra`avali iznena|enje zbog apsurdne sumnje uperene protiv njih. U
memoarima dr`avnika iz pro{log veka mnoge primedbe ostavljaju utisak
da ne}e biti rata jer ga Rot{ild u Londonu ili Parizu ili Be~u ne `eli. ^ak i
tako trezven i pouzdan istori~ar kao J. H. Hobson mogao je da izjavi ~ak
1905: Da li iko ozbiljno pretpostavlja da ijedna evropska dr`ava mo`e da
povede rat ili da mo`e da se raspi{e veliki dr`avni zajam ako se ku}a
Rot{ild i oni koji su sa njima povezani namrgode na to?18 Ovaj pogre{an
sud zabavan je po svojoj naivnoj pretpostavci da su oni svi kao jedan, poput Meternihovog iskrenog verovanja da ku}a Rot{ild u Francuskoj igra
ve}u ulogu nego ijedna strana vlada, ili njegovo samouvereno predskazanje be~kim Rot{ildovima neposredno pre revolucije u Austriji 1848:
16 Valter Ratenau, ministar spoljnih poslova Vajmarske republike 1921. i jedan od istaknutih predstavnika nove volje Nema~ke za demokratiju proklamovao je tek 1917. svoja duboka monarhisti~ka uverenja, prema kojima samo pomazani, i nijedan skorojevi} kome se
posre}ila karijera ne mo`e da vodi zemlju. Vidi Von kommenden Dingen, 1917, p. 247.
17 Ovaj bur`oaski obrazac, me|utim, ne treba zaboraviti. Kad bi on bio samo stvar li~nih
motiva i obrazaca pona{anja, metode ku}e Rot{ild ne bi se svakako mnogo razlikovale od
metoda njihovih nejevrejskih kolega. Na primer, Napoleonov bankar, Uvrar, po{to je pribavio finansije za Napoleonov stodnevni rat, odmah je ponudio svoje usluge Burbonima koji su
se borili za povratak.
18 J. H. Hobson, Imperialism, 1905, p. 57. nerevidirano izdanje iz 1938.
25
26
ANTISEMITIZAM
tika ovih dvorskih Jevreja, koji su prvi postali sasvim razvijeni dr`avni
bankari, iza{la je na videlo onda kad se oni vi{e nisu zadovoljavali time da
slu`e jednog odre|enog kneza ili vladu putem svojih me|unarodnih veza
sa dvorskim Jevrejima u drugim dr`avama, ve} su odlu~ili da se postave
internacionalno i da istovremeno i konkurentno slu`e vladama Nema~ke,
Francuske, Velike Britanije, Italije i Austrije. Ovaj ne~uveni kurs bio je u
velikoj meri reakcija Rot{ildovih na opasnosti stvarne emancipacije, koja
je, zajedno sa jednako{}u, pretila da nacionalizuje jevrejske zajednice njihovih zemalja i da razori same me|uevropske prednosti na kojima su
po~ivale pozicije evropskih bankara. Stari Majer Am{el Rot{ild, osniva~
ove ku}e, mora da je shvatio da me|uevropski status Jevreja nije vi{e
bezbedan i da je bolje da poku{a da ostvari ovu jedinstvenu internacionalnu poziciju u svojoj sopstvenoj porodici. Postavljanje pet sinova u pet finansijskih prestonica Evrope Frankfurt, Pariz, London, Napulj i Be~ je
bio njegov ingeniozni izlaz iz zbunjuju}e emancipacije Jevreja.19
Rot{ildovi su zapo~eli svoju spektakularnu karijeru kao finansijske sluge izbornog kneza iz Esena, jednog od izuzetnih zajmodavaca svoga vremena, koji ih je nau~io poslovanju i pribavio im mnoge svoje mu{terije.
Njihova je velika prednost bila {to su `iveli u Frankfurtu, jedinom velikom
urbanom centru iz koga Jevreji nisu nikada bili proterivani i gde su po~etkom devetnaestog veka ~inili blizu 10 posto gradskog stanovni{tva.
Rot{ildovi su po~eli kao dvorski Jevreji, ni pod jurisdikcijom kneza niti
slobodnog grada ve} direktno pod vla{}u dalekog be~kog cara. Oni su tako kombinovali sve prednosti jevrejskog statusa iz srednjeg veka sa prednostima svoga vremena i bili su mnogo manje zavisni od plemstva i drugih
lokalnih vlasti nego iko od ostalih dvorskih Jevreja. Kasnije finansijske
radnje ove ku}e, ogromno bogatstvo koje su nagomilali i njihova jo{ ve}a
simboli~na slava od po~etka devetnaestog veka dovoljno je poznata.20 Na
scenu velikog biznisa su u{li tokom poslednjih godina napoleonskih ratova kada je od 1811. do 1816 skoro polovina engleskih subvencija kontinentalnim silama prolazila kroz njihove ruke. Kada su, posle Napoleonovog poraza, kontinentu svuda bile potrebne velike vladine povlastice za
reorganizaciju svojih dr`avnih ma{ina i za uzdizanje finansijskih struktura
prema modelu Engleske banke, Rot{ildovi su skoro u`ivali monopol u
rukovanju dr`avnim zajmovima. To je trajalo tokom tri generacije i u tom
vremenu oni su uspeli da poraze sve jevrejske i nejevrejske takmace na
19 Koliko su dobro Rot{ildovi bili svesni izvora svoje snage pokazuje se u njihovom ranom ku}nom zakonu prema kome se k}erke i njihovi mu`evi isklju~uju iz poslova ku}e. Devojke su mogle, a posle 1871. su ~ak podsticane, da se udaju u nejevrejsku aristokratiju;
mu{ki potomci morali su da se `ene isklju~ivo jevrejskim devojkama i ako je mogu}e (u prvoj generaciji to je bio redovan slu~aj) ~lanicama porodice.
20 Vidi posebno Egon Cesar Conte Corti, The Rise of the House of Rothschild, New York,
1927.
27
tom polju. Ku}a Rot{ild je postala, kao {to je rekao Kapfigu21, glavni
trezor Svete alijanse.
Me|unarodno utemeljenje ku}e Rot{ild i njen iznenadni uspon iznad
svih jevrejskih bankara promenio je celu strukturu jevrejskog dr`avnog
biznisa. Pro{lo je vreme slu~ajnog razvoja, neplaniranog i neorganizovanog, kada su se pojedini Jevreji, dovoljno pronicljivi da iskoriste prednost jedinstvene prilike, ~esto uspinjali do vrhova velikog bogatstva i
padali na dno siroma{tva samo u toku jednog ljudskog veka; kada je takva
sre}a jedva dodirivala sudbinu jevrejskog naroda kao celine, osim utoliko
{to su se takvi Jevreji ponekad pona{ali kao za{titnici ili apelovali u korist
dalekih zajednica; kada, bez obzira kako su brojni bili bogati pozajmljiva~i novca ili kako su uticajni bili pojedini dvorski Jevreji, nije bilo znaka
napretka neke ~vrsto odre|ene jevrejske grupe koja bi kolektivno u`ivala
posebne privilegije i vr{ila posebne usluge. Upravo je Rot{ildov monopol
na izdavanje dr`avnih zajmova omogu}io i u~inio potrebnim da se privu~e
{iri jevrejski kapital, usmeri veliki procenat jevrejskog bogatstva u kanale
dr`avnog biznisa i tako stvori prirodna osnova za novo me|uevropsko
okupljanje srednje i zapadnoevropske jevrejske zajednice. Ono {to je u
sedamnaestom i osamnaestom veku bila neorganizovana veza izme|u pojedinih Jevreja iz razli~itih zemalja, sada je postalo sistemati~no raspolaganje ovim ra{trkanim kapacitetima jedne firme fizi~ki prisutne u svim
va`nim evropskim glavnim gradovima, u stalnom dodiru sa svim delovima jevrejskog naroda, koja je posedovala sve va`ne informacije i sve mogu}nosti za organizaciju.22
Ekskluzivna pozicija ku}e Rot{ild zamenila je u jevrejskom svetu do
izvesne mere stare spone religiozne i duhovne tradicije, ~ije je postepeno
slabljenje pod uticajem zapadne kulture zapretilo prvi put samom postojanju jevrejskog naroda. I za spoljni svet je ta jedna porodica postala simbol delatne stvarnosti jevrejskog internacionalizma u svetu nacionalnih
dr`ava i nacionalno organizovanih naroda. Gde je, zaista, bilo boljeg dokaza za fantasti~nu zamisao o jevrejskoj svetskoj vladavini nego u toj porodici koja je imala nacionalnost pet razli~itih dr`ava, svuda istaknuta, koja je blisko sara|ivala sa najmanje tri vlade (francuskom, austrijskom i britanskom) ~iji ~esti sukobi nisu ni za trenutak uzdrmali solidarnost interesa
njihovih dr`avnih bankara? Nijedna propaganda nije mogla da stvori efektniji simbol u politi~ke svrhe od same stvarnosti.
Popularno shvatanje da su Jevreji za razliku od drugih naroda povezani navodno te{njim krvnim vezama i porodi~nim sponama, pothranji21 Capefigue, op. cit.
22 Nikada nije bilo mogu}e utvrditi do kog stepena su Rot{ildovi koristili kapital drugih
Jevreja za sopstvene poslovne transakcije i koliko je daleko i{la njihova kontrola nad
bankarima Jevrejima. Porodica nikada nije dozvolila nijednom nau~niku da radi u njenim
arhivima.
28
ANTISEMITIZAM
vala je u velikoj meri realnost ove jedne porodice koja je ve{ta~ki predstavljala sav ekonomski i politi~ki zna~aj jevrejskog naroda. Kobna posledica je bilo to da kada su, iz razloga koji nemaju veze sa jevrejskim pitanjem, rasni problemi do{li u prvi plan politi~ke scene, Jevreji su se odjednom uklapali u sve ideologije i sve doktrine koje su ljude odre|ivale po krvnim vezama i porodi~nim karakteristikama.
Jo{ jedna, manje slu~ajna ~injenica uklapa se u tu sliku. U o~uvanju jevrejskog naroda porodica je odigrala mnogo ve}u ulogu nego i u jednoj drugoj zapadnoj dr`avnoj ili dru{tvenoj zajednici osim u plemstvu. Porodi~ne
veze su bile me|u najmo}nijim i najtvrdoglavijim elementima kojima se
jevrejski narod odupirao asimilaciji i raspadu. Kao {to je evropsko plemstvo na zalasku oja~alo svoje brakove i ku}ne zakone, tako je cela zapadna
jevrejska zajednica postala porodi~no svesnija u vekovima svog duhovnog
i religioznog raspada. Bez stare nade u mesijansko iskupljenje i bez ~vrstog tla tradicionalnog stava ve}ine, zapadna jevrejska zajednica postala je
isuvi{e svesna ~injenice da je njen opstanak postignut u tu|oj i ~esto neprijateljski nastrojenoj sredini. Po~eli su da gledaju na porodi~ni krug kao na
neku vrstu poslednjeg upori{ta i da se prema ~lanovima svoje grupe pona{aju kao prema ~lanovima velike porodice. Drugim re~ima, antisemitska slika jevrejskog naroda kao porodice tesno povezane krvnim vezama
ima ne{to zajedni~ko sa slikom koju su Jevreji imali sami o sebi.
Ova je situacija bila va`an ~inilac u ranom usponu i postojanom ja~anju
antisemitizma u devetnaestom veku. Koja }e se grupa ljudi okrenuti antisemitizmu u odre|enoj zemlji u odre|enom istorijskom trenutku isklju~ivo je zavisilo od op{te situacije koja ih je pripremala na `estoko neprijateljstvo prema vladama. Ali zna~ajna sli~nost u argumentima i predstavama koja je vi{e puta spontano proizvedena, bila je u bliskoj vezi sa istinom koju je izopa~avala. Uvek imamo Jevreje predstavljene kao me|unarodnu trgovinsku organizaciju, po celom svetu ra{iren porodi~ni koncern
sa svuda identi~nim interesima, tajnu silu iza prestola koja degradira sve
vidljive vlade u puke fasade ili u marionete ~ije konce ona vu~e iza scene.
Zbog njihovih bliskih odnosa sa izvorima dr`avne vlasti, Jevreje su neizbe`no identifikovali sa vla{}u, a zbog njihove uzdr`anosti od dru{tva i
usredsre|enosti na uzak porodi~ni krug, neprestano su ih sumnji~ili da
rade na razaranju svih dru{tvenih struktura.
II: Rani antisemitizam
O^IGLEDNO JE PRAVILO, iako se ~esto zaboravlja, da antijevrejska ose}anja sti~u politi~ku va`nost samo onda kad se mogu kombinovati sa glavnim politi~kim problemima ili kad grupni jevrejski interes do|e u otvoreni
29
sukob sa vode}om klasom u dru{tvu. Moderni antisemitizam, kao {to znamo iz zemalja Srednje i Zapadne Evrope, imao je vi{e politi~ke nego ekonomske uzroke, dok su komplikovani klasni uslovi stvarali `estoku
mr`nju naroda u Poljskoj i Rumuniji. Tamo je, zahvaljuju}i nesposobnosti
vlada da re{e zemlji{no pitanje i da nacionalnoj dr`avi daju minimum jednakosti oslobo|enjem seljaka, feudalno plemstvo uspelo ne samo da
sa~uva politi~ku nadmo} ve} i da spre~i uspon obi~ne srednje klase. Jevreji u tim zemljama, jaki u broju a slabi u svemu ostalom, naizgled su ispunjavali neke funkcije srednje klase jer su uglavnom oni dr`ali radnje i trgovinu i zato {to su kao grupa stajali izme|u krupnih zemljoposednika i
klase bezemlja{a. Mali posednici, me|utim, mogu da postoje u feudalnoj
kao i u kapitalisti~koj ekonomiji. Jevreji su, ovde kao i svuda, bili nesposobni ili nevoljni da se razvijaju du` linija industrijskog kapitalizma, tako
da je kona~an rezultat njihovog delanja bila rasuta, neefikasna organizacija potro{nje bez odgovaraju}eg sistema proizvodnje. Jevrejski poslovi bili
su prepreka normalnom kapitalisti~kom razvoju jer je izgledalo da su Jevreji jedini od kojih se mo`e o~ekivati ekonomski napredak iako oni nisu
bili u stanju da ta o~ekivanja ispune. Zbog njihovog nastupa ~inilo se da su
jevrejski interesi u sukobu sa onim delovima stanovni{tva iz kojih se ina~e
razvijala srednja klasa. Vlade su, s druge strane, mlako poku{avale da podstaknu srednju klasu a da ne ukinu plemstvo i krupne posednike. Jedini
njihov ozbiljan poku{aj bila je ekonomska likvidacija Jevreja delom kao
ustupak javnom mnjenju, a delom zbog toga {to su Jevreji jo{ uvek bili
deo starog feudalnog poretka. Vekovima su Jevreji bili posrednici izme|u
plemstva i selja{tva; sada su formirali srednju klasu ali nisu ispunjavali
njene proizvodne funkcije i zaista su bili jedan od elemenata koji su stajali
na putu industrijalizaciji i kapitalizaciji.23 Ti isto~noevropski uslovi, me|utim, iako su ~inili su{tinu pitanja jevrejskih masa, nisu mnogo zna~ajni
u na{em kontekstu. Njihov politi~ki zna~aj bio je ograni~en na zaostale
zemlje gde je uobi~ajena mr`nja prema Jevrejima bila neupotrebljiva kao
oru`je u posebne svrhe.
Antisemitizam je prvo buknuo u Pruskoj odmah posle Napoleonovog
poraza 1807, kada su reformisti tako promenili politi~ku strukturu da je
plemstvo izgubilo svoje privilegije a srednja klasa dobijala priliku da
razvija svoju slobodu. Ova reforma, revolucija odozdo, preobrazila je
polufeudalnu strukturu pruskog prosve}enog despotizma u manje ili vi{e
modernu nacionalnu dr`avu ~ija je poslednja stepenica bilo stvaranje nema~kog Rajha 1871.
23 James Parkes, The Emergence of the Jewish Problem, 1878-1939, 1946, kratko i bez
predrasuda raspravlja o ovim uslovima, u poglavljima IV i VI.
30
ANTISEMITIZAM
Iako su berlinski bankari toga vremena ve}inom bili Jevreji, pruske reforme nisu tra`ile nikakvu zna~ajnu finansijsku pomo} od njih. Otvorene
simpatije pruskih reformatora, njihova odbrana jevrejske emancipacije,
bile su posledica nove jednakosti svih gra|ana, ukidanja privilegija i
uvo|enja slobodne trgovine. Nisu bili zainteresovani za o~uvanje Jevreja
kao Jevreja za posebne svrhe. Njihov odgovor na primedbu da bi u uslovima jednakosti Jevreji mogli prestati da postoje bio je uvek: Neka. [ta
se to ti~e vlade koja tra`i samo da oni postanu dobri gra|ani?24 Emancipacija je, {tavi{e, bila relativno neofanzivna jer je Pruska upravo izgubila
isto~ne pokrajine gde je `ivelo brojno i siroma{no jevrejsko stanovni{tvo.
Odluka o emancipaciji iz 1812. odnosila se samo na one bogate i korisne
grupe Jevreja koje su ve} bile privilegovane najve}im gra|anskim pravima i koje bi op{tim ukidanjem privilegija pretrpele velike {tete u gra|anskom statusu. Za te grupe emancipacija nije zna~ila mnogo vi{e od op{teg
javnog potvr|ivanja status quo-a.
Ali simpatije pruskih reformatora prema Jevrejima bile su vi{e nego logi~na posledica njihovih op{tih politi~kih te`nji. Kada je, skoro deceniju
kasnije i u sred novog talasa antisemitizma, Vilhelm fon Humbolt izjavio:
Ja volim Jevreje zaista samo en masse; en dtail ja ih radije izbegavam,25 on je naravno stajao u otvorenoj opoziciji prema preovla|uju}oj
modi koja je Jevreje favorizovala pojedina~no, a prezirala ih kao narod.
Kao pravi demokrata, on je `eleo da oslobodi potla~eni narod, a ne da deli
privilegije pojedincima. Ali takav je pogled tako|e bio u tradiciji starih
pruskih ~inovnika, za koje znamo da su tokom celog osamnaestog veka
dosledno radili na pobolj{anju uslova `ivota i unapre|enju obrazovanja za
Jevreje. Njihova podr{ka nije bila motivisana samo ekonomskim ili dr`avnim razlozima, ve} prirodnom simpatijom prema jedinoj dru{tvenoj
grupi koja je tako|e stajala izvan dru{tvene zajednice a u okviru dr`ave,
iako iz potpuno druga~ijih razloga. Stvaranje gra|anske slu`be, ~ija je lojalnost pripadala dr`avi i koja je bila nezavisna od promena u vladi, kidalo je njene klasne veze, ali je bilo i jedno od izvanrednih dostignu}a stare
pruske dr`ave. Ti su ~inovnici bili najva`nija grupa u Pruskoj osamnaestog veka i stvarni prethodnici reformatora; oni su ostali stub dr`avne ma{inerije kroz ceo devetnaesti vek iako su izgubili mnogo od svoga uticaja
na plemstvo posle Be~kog kongresa.26
24 Christian Wilhelm Dohm, Uber die brgerliche Verbesserung der Juden, Berlin i Stettin, 1781, I, 174.
25 Wilhelm und Caroline von Humboldt in ihren Briefen, 1900, V, 236.
26 Odli~an opis tih civilnih slu`benika koji nisu bili su{tinski razli~iti u raznim zemljama,
nalazi se u Henry Pirenne, A History of Europe from the Invasions to the XVI century, London, 1939, pp. 361-362: Bez klasnih predrasuda i s neprijateljstvom prema privilegijama
velikih plemi}a koji su ih prezirali... kroz njih nije govorio kralj, ve} anonimna monarhija,
nadre|ena svemu, podvrgavaju}i sve svojoj mo}i.
31
32
ANTISEMITIZAM
33
34
ANTISEMITIZAM
35
tizam. To {to jedan Jevrejin, Karl Marks, mo`e da pi{e na isti na~in kao
ovi antijevrejski radikali, dokazuje jedino koliko je malo zajedni~kog ova
vrsta antisemitizma imala sa potpuno razvijenim antisemitizmom. Marksa
kao Jevrejina pojedinca, nisu mnogo zbunjivali ovi argumenti protiv jevrejstva kao i, na primer, Ni~ea sopstveni argumenti protiv Nema~ke.
Marks, istina je, u svojim kasnijim godinama nikada nije pisao ili izrekao
svoje mi{ljenje o jevrejskom pitanju; ali to jedva da ima veze sa nekakvom
temeljnom promenom njegove misli. Njegova isklju~iva preokupacija
dru{tvenim fenomenom klasne borbe, problemima kapitalisti~ke
proizvodnje u koju Jevreji nisu bili ume{ani niti kao kupci niti kao prodavci rada i njegovo krajnje prenebregavanje politi~kih pitanja automatski
ga je spre~ilo da dalje ispituje strukturu dr`ave, a time i ulogu Jevreja. Jak
uticaj marksizma na radni~ki pokret u Nema~koj jedan je od glavnih razloga {to su nema~ki revolucionarni pokreti pokazali tako malo znakova
antijevrejskog ose}anja.36 Jevreji su imali mali ili nikakav zna~aj u socijalnim borbama tog vremena.
Po~eci modernog antisemitskog pokreta svuda datiraju od poslednje tre}ine devetnaestog veka. U Nema~koj je on jo{ jednom neo~ekivano nastao
me|u plemstvom, ~ija se opozicija prema dr`avi opet poja~ala preobra`ajem pruske monarhije u razvijenu nacionalnu dr`avu posle 1871. Bizmark,
stvarni osniva~ nema~kog Rajha, imao je stalne bliske odnose sa Jevrejima otkad je postao premijer; sada su ga optu`ivali da zavisi od Jevreja i da
od njih prima mito. Njegov napor i delimi~an uspeh u osloba|anju vlade
od mnogih feudalnih ostataka izazvali su neizbe`an sukob sa aristokratijom; ova je napadala Bizmarka ili kao nevinu `rtvu ili kao Blajhrederovog
pla}enog agenta. Odnos je zapravo bio sasvim suprotan: Blajhreder je nesumnjivo bio visoko cenjeni i dobro pla}eni Bizmarkov agent.37
Feudalna aristokratija, me|utim, iako jo{ uvek dovoljno mo}na da uti~e
na javno mnjenje, nije u sebi bila ni dovoljno jaka niti dovoljno va`na da
povede pravi antisemitski pokret kao onaj koji je po~eo osamdesetih godina. Njen glasnogovornik, dvorski kapelan [teker, sin roditelja iz ni`e srednje klase, bio je mnogo manje nadaren predstavnik konzervativnih interesa nego njegovi prethodnici, romanti~ni intelektualci koji su formulisali
glavne te`nje konzervativne ideologije pedesetak godina ranije. [tavi{e,
on nije otkrio korist antisemitske propagande putem prakti~nih ili teorijskih razmatranja, ve} slu~ajno, kada je uz pomo} velikog demago{kog ta36 Jedini levi~arski nema~ki antisemita od nekakvog zna~aja bio je E. Duering koji je
smislio konfuzno naturalisti~ko obja{njenje jevrejske rase u svom Die Judenfrage als
Frage der Rassenschdlichkeit fr Existenz, Sitte und Cultur der Vlker mit einer weltgeschichtlichen Antwort, 1880.
37 Za antisemitske napade na Bizmarka vidi Kurt Wawrzinek, Die Entstehung der
deutschen Antisemitenpartien. 1873-1890, Historische Studien, Heft 168, 1927.
36
ANTISEMITIZAM
37
38
ANTISEMITIZAM
ja kao bankara nije zavisio od pozajmica malim ljudima u nevolji ve} prvenstveno od davanja dr`avnih zajmova. Sitne pozajmice bile su prepu{tene sitnim sunarodnicima, koji su se na taj na~in pripremali za obe}avaju}e karijere svoje bogatije i po{tovanije bra}e. Dru{tveni otpor ni`ih srednjih slojeva protiv Jevreja postao je visokoeksplozivni politi~ki element, jer
se mislilo da ti mnogo omra`eni Jevreji ~vrsto idu ka politi~koj mo}i. Zar
oni nisu bili isuvi{e dobro poznati po svojim odnosima sa vladom u drugim
pitanjima? Dru{tvena i ekonomska mr`nja su, sa druge strane, politi~kom
argumentu dodale ono hajka~ko nasilje koje do tada uop{te nije postojalo.
Fridrih Engels je jedanput primetio da su protagonisti antisemitskog pokreta u to vreme bili plemi}i, a njihov hor razularena gomila sitne bur`oazije. To je ta~no ne samo za Nema~ku ve} i za austrijski hri{}anski socijalizam i za francuske antidrajfusovce. U svim tim slu~ajevima, aristokratija, u o~ajni~koj poslednjoj borbi, poku{avala je da sklopi savez sa konzervativnim crkvenim snagama sa katoli~kom crkvom u Austriji i Francuskoj, sa protestantskom crkvom u Nema~koj, pod izgovorom da se protiv
liberalizma bori hri{}anskim oru`jem. Gomila je bila samo sredstvo da oni
oja~aju svoju poziciju, da svojim glasovima daju ve}i odjek. O~igledno
aristokrati nisu ni mogli niti hteli da organizuju gomilu koju bi i onako
odbacili ~im postignu cilj. Ali otkrili su da antisemitske parole vrlo efikasno pokre}u {iroke slojeve populacije.
Sledbenici dvorskog kapelana [tekera nisu organizovali prve antisemitske partije u Nema~koj. Kad se pokazala privla~nost antisemitskih
parola, radikalni antisemiti su se odmah ogradili od [tekerovog berlinskog
pokreta, u{li su u otvorenu borbu protiv vlade i osnovali partije ~iji su
predstavnici u Rajhstagu o svim glavnim doma}im pitanjima glasali sa
najve}om opozicionom partijom, socijaldemokratima.39 Oni su se brzo
oslobodili kompromituju}eg po~etnog saveza sa starim vlastima; Bekel,
prvi antisemita ~lan Parlamenta, dugovao je svoje mesto glasovima hesenskih seljaka koje je branio od junkera i Jevreja, to jest od plemstva koje
je posedovalo previ{e zemlje i od Jevreja od ~ijih su kredita zavisili.
Te prve, male, antisemitske partije su se odjednom izdvojile od ostalih
partija. Oni su za sebe tvrdili da nisu samo jedna od partija, ve} partija iznad svih partija. U klasnoj i partijski vo|enoj nacionalnoj dr`avi samo su
dr`ava i vlada pretendovale na polo`aj iznad svih partija i klasa i da predstavljaju naciju u celini. Partije su bile prihvatljive grupe ~iji su poslanici
predstavljali interese svojih glasa~a. Iako su se borile za vlast, podrazumevalo se da je na vladi da uspostavi ravnote`u izme|u sukobljenih
interesa i njihovih predstavnika. Antisemitske partije su tvrdile da su iz39 Vidi Wawrzinek, op. cit. Instruktivan pregled svih ovih doga|aja, sa posebnim osvrtom
na dvorskog kapelana [tekera, u Frank, op. cit.
39
40
ANTISEMITIZAM
41
42
ANTISEMITIZAM
43
nacionalnosti po~ele da se identifikuju sa odre|enim klasama ili bar profesijama. Nemci su postali dominantna nacija uglavnom u istom smislu kao
{to je bur`oazija postala dominantna klasa u nacionalnoj dr`avi. Ma|arski
plemi}i-zemljoposednici igrali su ~ak va`niju, ali u su{tini sli~nu ulogu,
kakvu je imalo plemstvo u drugim zemljama. Sama dr`avna ma{inerija
dala je sve od sebe da o~uva staru apsolutnu distancu od dru{tva, da vlada
nad svim nacionalnostima, kao nacionalna dr`ava, po{tuju}i svoje klase.
Rezultat za Jevreje bio je taj da jevrejska nacionalnost jednostavno nije
mogla da se stopi sa drugim klasama u nacionalnoj dr`avi ili da i sama
postane klasa. Kako su se Jevreji u nacionalnoj dr`avi razlikovali od svih
dru{tvenih klasa svojim posebnim odnosom prema dr`avi, tako su se razlikovali i od ostalih nacionalnosti u Austriji svojim posebnim odnosom
prema habsbur{koj monarhiji. I kao {to je svuda svaka klasa koja je do{la
u otvoren sukob sa dr`avom postajala antisemitska, tako je u Austriji svaka nacionalnost koja se nije prosto ume{ala u sveop{tu borbu nacionalnosti, ve} je do{la u otvoreni sukob sa monarhijom samom, po~injala svoju
borbu napadom na Jevreje. Ali postojala je jasna razlika izme|u tih sukoba u Austriji i sukoba u Nema~koj i Francuskoj. U Austriji oni nisu bili
samo o{triji, ve} je prilikom izbijanja Prvog svetskog rata svaka nacionalnost, a to zna~i svaki sloj dru{tva, bio suprotstavljen dr`avi, tako da je vi{e
nego igde u Zapadnoj ili Srednjoj Evropi stanovni{tvo pozdravilo aktivni
antisemitizam.
U tim sukobima je bio izrazit neprekidni porast mr`nje pripadnika nema~ke nacionalnosti prema dr`avi, koji se ubrzao osnivanjem Rajha i kada se otkrila beskorisnost antisemitskih parola posle finansijskog kraha
1873. Dru{tvena situacija je u tom trenutku bila prakti~no ista kao u Nema~koj, ali socijalna propaganda da bi se pridobio glas srednje klase
smesta je uplivala u mnogo nasilniji napad na dr`avu i u mnogo glasnije
priznanje nelojalnosti prema Austriji. [tavi{e, Nema~ka liberalna partija,
pod vo|stvom [enerera, bila je od po~etka partija ni`e srednje klase bez
veza ili ograni~avanja od strane plemstva i nesumnjivo sa levi~arskim nazorima. Ona nije nikada stekla stvarno masovnu bazu, ali je tokom osamdesetih godina postigla zna~ajan uspeh na univerzitetima, gde je na bazi
otvorenog antisemitizma organizovala kompaktnu studentsku organizaciju. [enererov antisemitizam, prvo skoro isklju~ivo upravljen protiv Rot{ildovih, pribavio mu je simpatije radni~kog pokreta, koji je njega smatrao
autenti~nim radikalom.46 Njegova glavna prednost bila je {to je on svoju
46 Vidi F. A. Neuschaefer, Georg Ritter von Schoenerer, Hamburg, 1935. i Eduard Pichl,
Georg Schoenerer, 1938, 6 tomova. ^ak i 1912. kada je [onererova agitacija ve} odavno izgubila svaki zna~aj, be~ki Arbeiterzeitung gajio je vrlo strasna ose}anja prema ~oveku o
kome je mogao da misli samo onako kako je Bizmark jedanput rekao za Lasala: I kad smo
izmenjali udarce, pravda je jo{ uvek zahtevala da priznamo, ~ak i tokom borbe: On je
mu{karac; a ostali su babe. (Neuschaefer, p. 33.)
44
ANTISEMITIZAM
45
paganda povremeno daleko i{la da bi dobila glasove, on nikada nije mogao da tvrdi kao [enerer i pangermani da antisemitizam vidi kao glavni
oslonac na{e nacionalne ideologije, kao su{tinski izraz istinskog narodnog
uverenja, pa tako i kao glavno nacionalno dostignu}e ovog veka.48 Iako
su bili pod velikim uticajem klerikalnih krugova, kao i antisemitski pokret
u Francuskoj, oni su nu`no bili mnogo suzdr`aniji u svojim napadima na
Jevreje, jer nisu napadali monarhiju kao {to su antisemiti u Francuskoj napadali Tre}u republiku.
Uspesi i porazi dve austrijske antisemitske partije pokazuju ograni~enu
va`nost dru{tvenih sukoba za re{avanje dugoro~nih problema toga vremena. U pore|enju sa mobilizacijom svih protivnika vlade kao takve, pridobijanje glasova ni`e srednje klase bilo bi privremena pojava. Zapravo,
ki~ma [enererovog pokreta bila je u onim krajevima nema~kog govornog
podru~ja u kojima uop{te nije bilo jevrejske populacije, gde nije nikada
postojalo takmi~enje sa Jevrejima ili mr`nja prema njihovim bankarima.
Opstanak pangermanskog pokreta i njegovog nasilni~kog antisemitizma u
tim krajevima, u trenutku kada se on sti{avao u urbanim centrima, bio je
posledica ~injenice da ti krajevi nisu nikada postigli onaj stepen op{teg
napretka predratnog perioda koji je gradsko stanovni{tvo pomirio sa vladom.
Potpuno odsustvo lojalnosti prema sopstvenoj zemlji i vladi, koje su
pangermani zamenili otvorenom lojalno{}u prema Bizmarkovom Rajhu, i
iz njega proiza{ao nenacionalni koncept nezavisan od dr`ave i teritorije,
doveo je [enererovu stranku do istinske imperijalisti~ke ideologije u kojoj
je le`ao znak njegove privremene slabosti i njegove dugoro~ne snage. To
je tako|e razlog {to je pangermanska partija u Nema~koj (Alldeutschen),
koja nikad nije prekora~ila granicu obi~nog {ovinizma, ostala tako krajnje
sumnji~ava i nesklona da prihvati {irom ispru`ene ruke svoje austrijske
germanske bra}e. Taj austrijski pokret imao je za cilj vi{e od dolaska na
vlast, vi{e od zauzimanja dr`avne ma{inerije. On je `eleo revolucionarnu
reorganizaciju Srednje Evrope u kojoj bi austrijski Nemci, zajedno sa nema~kim Nemcima, postali vladaju}i narod, u kojoj bi svi ostali narodi sa
tog podru~ja bili dr`ani u istoj vrsti poluropstva kao slovenske nacije u
Austriji. Zbog te bliske sklonosti ka imperijalizmu i temeljne promene koju je austrijski pangermanski pokret uneo u koncept nacionalnog, moramo
da odlo`imo raspravu o njemu. On nije, ~ak ni po svojim posledicama,
prosta priprema pokreta u devetnaestom veku; vi{e nego ijedna druga vrsta antisemitizma, on pripada na{em sopstvenom vremenu.
46
ANTISEMITIZAM
Stvari sasvim druga~ije stoje sa francuskim antisemitizmom. Drajfusova afera iznela je na videlo sve druge elemente antisemitizma devetnaestog veka u njihovim ~isto ideolo{kim i politi~kim aspektima; ono {to je izraslo iz posebnih uslova nacionalne dr`ave jeste kulminacija antisemitizma. Ipak, njegova nasilna forma nagove{tavala je budu}i razvoj, tako da je
ponekad izgledalo da glavni glumci te afere izvode ogromnu generalnu
probu za predstavu koja treba da bude odlo`ena za vi{e od tri decenije.
Ona je okupila sve javne i podzemne, politi~ke i dru{tvene izvore koji su
doveli do toga da jevrejsko pitanje prevlada u devetnaestom veku; prerano
izbijanje tog pitanja, s druge strane, zadr`alo ga je u okviru tipi~ne ideologije devetnaestog veka koja, iako je nad`ivela sve francuske vlade i politi~ke krize, nikad nije sasvim odgovarala politi~kim uslovima dvadesetog
veka. Kada je, posle poraza 1940, francuski antisemitizam sa vladom u
Vi{iju, dobio jedinstvenu priliku, imao je zastareo i, za glavne ciljeve, dosta beskoristan karakter, {to nema~ki nacisti~ki autori nikad nisu propu{tali
da istaknu.49 On nije imao mnogo uticaja na formiranje nacizma i ostao je
mnogo zna~ajniji sam po sebi nego kao aktivni istorijski ~inilac u kona~noj katastrofi.
Glavni razlog za ova korisna ograni~enja bio je taj {to francuske antisemitske partije, iako nasilne na doma}oj sceni, nisu imale nadnacionalne
aspiracije. One su ipak pripadale najstarijoj i najrazvijenijoj nacionalnoj
dr`avi u Evropi. Niko od antisemita nikada nije ozbiljno poku{ao da organizuje partiju nad partijama ili da kao partija zavlada dr`avom, bez ikakve svrhe osim partijskog interesa. Nekoliko izvr{enih coups detat, koji
bi se mogli pripisati savezu izme|u antisemita i vi{ih vojnih oficira, bilo je
sme{no neadekvatno i o~igledno neodlu~no izvedeno.50 Godine 1898. u
Parlament je, uz pomo} antisemitske kampanje, izabrano nekih devetnaest
~lanova, ali to je ujedno bio vrhunac koji nikada vi{e nije dostignut i s koga je pad bio brz.
Ta~no je, s druge strane, da je to bio najraniji primer uspeha antisemitizma kao katalizatora za sva druga politi~ka pitanja. To se mo`e pripisati nedostatku autoriteta Tre}e republike koja je bila izglasana sa veoma tankom
ve}inom. U o~ima masa, dr`ava je izgubila svoj presti` zajedno sa monarhijom, pa napadi na dr`avu nisu vi{e bili svetogr|e. Prva nasilja u Francuskoj upadljivo li~e na sli~na vrenja u austrijskoj i u nema~koj republici
posle Prvog svetskog rata. Nacisti~ka diktatura se tako ~esto povezivala sa
takozvanom dr`avnom religijom da su ~ak i istori~ari ostali pomalo slepi za jasnu ~injenicu da su nacisti izvukli prednost iz potpunog sloma
dr`avne religije koju je izvorno nosio knez, koji je na prestolu sedeo po
49 Vidi posebno Walfried Vernunft, Die Hintergrnde des franzsischen Antisemitizmus, u Nationalsozialistische Monatshefte, jun 1939.
50 Vidi IV poglavlje.
47
milosti bo`ijoj, do ~ega nikada nije dolazilo u republici. U Francuskoj, pedeset godina pre nego {to su evropske zemlje bile potresene ovim op{tim
nestankom obo`avanja, dr`avna religija je pre`ivela mnoge poraze. Bilo je
mnogo lak{e napasti Jevreje i vladu tamo nego u Srednjoj Evropi, gde su
napadani Jevreji da bi se napala vlada.
Francuski antisemitizam je, {tavi{e, toliko stariji od svojih evropskih
pandana koliko i francuska emancipacija Jevreja, koja datira jo{ od kraja
osamnaestog veka. Za predstavnike prosvetiteljstva je prezir prema Jevrejima bio ne{to sasvim normalno; oni su u njima videli povratak mra~nog
doba i mrzeli su ih kao finansijske me{etare aristokratije. Jedini jasni prijatelji Jevreja u Francuskoj bili su konzervativni pisci koji su antijevrejsko
dr`anje `igosali kao jednu od omiljenih teza osamnaestog veka.51 Za
svakog malo liberalnijeg ili radikalnijeg pisca postalo je skoro tradicija da
upozorava na Jevreje kao varvare koji jo{ uvek `ive pod upravom patrijarha i ne poznaju drugu dr`avu.52 Tokom Francuske revolucije i posle nje,
francuski kler i francuski aristokrati priklju~ili su se op{tem antijevrejskom raspolo`enju, iako iz drugih, materijalnijih razloga. Oni su optu`ili
revolucionarnu vladu da je naredila prodaju crkvenog imanja kako bi isplatila Jevreje i trgovce kojima je du`na.53 Ovi stari argumenti, nekako
pre`iveli kroz neprestanu borbu izme|u crkve i dr`ave u Francuskoj, potpirivali su op{te nasilje i ogor~enje koje su podstakle druge, modernije
snage s kraja veka.
Uglavnom zbog jake podr{ke klera antisemitizmu, francuski socijalisti~ki pokret je najzad odlu~io da stane protiv antisemitske propagande u
Drajfusovoj aferi. Do tada, me|utim, francuski levi~arski pokreti devetnaestog veka izra`avali su antipatiju prema Jevrejima. Oni su jednostavno
sledili tradiciju prosvetiteljstva osamnaestog veka, koje je bilo izvor liberalizma i radikalizma, a antijevrejsko dr`anje su smatrali sastavnim delom
antiklerikalizma. Ta raspolo`enja levice bila su oja~ana i ~injenicom da su
alza{ki Jevreji nastavili da `ive od pozajmljivanja novca seljacima, praksa
koja je ve} izazvala Napoleonov dekret iz 1808. Po{to su se uslovi u Alzasu promenili, levi~arski antisemitizam na{ao je novi izvor snage u finansijskoj politici ku}e Rot{ild, koja je igrala veliku ulogu u finansiranju Burbona, odr`avala bliske veze sa Lujem Filipom i procvetala pod Napoleonom III.
51 Vidi J. de Maistre, Les Soires de St. Petersburg, 1821, II, 55.
52 Charles Fourier, Noveau Monde Industriel, 1829, Oeuvres Compltes, tom V 1841. p.
421. Za Furijeove antijevrejske doktrine vidi tako|e Edmund Silberner Charles Fourier on
the Jewish Question u Jewish Social Studies, oktober 1946.
53 Vidi list Le patriote Franais, br. 457, 8. novembar 1790. Citirano iz Clemens August
Hoberg, Die geistigen Grundlagen des Antisemitismus im modernen Frankreich, u Forschungen zur Judenfrage, 1940, tom IV.
48
ANTISEMITIZAM
49
Jedina vrsta francuskog antisemitizma koja je zapravo ostala jaka i nad`ivela dru{tveni antisemitizam, kao i prezrivo pona{anje antiklerikalno nastrojenih intelektualaca, bila je povezana sa op{tom ksenofobijom. Naro~ito posle Prvog svetskog rata, strani Jevreji postali su prototip svih stranaca. Diferencijacija izme|u doma}ih Jevreja i onih koji su napali zemlju sa istoka vr{ila se u svim zemljama Zapadne i Srednje Evrope. Poljski
i ruski Jevreji tretirani su u Nema~koj i Austriji na isti na~in kao rumunski
i nema~ki Jevreji u Francuskoj, ba{ kao {to su u Nema~koj Jevreji iz Pozena ili u Austriji iz Galicije bili tretirani sa istim snobovskim prezirom
kao u Francuskoj Jevreji iz Alzasa, ali je samo u Francuskoj ova diferencijacija dobila toliki zna~aj na doma}oj sceni verovatno zbog ~injenice {to
su se Rot{ildovi, koji su vi{e nego igde drugde bili `rtva antijevrejskih napada, naselili u Francusku dolaze}i iz Nema~ke, tako da je od izbijanja
Drugog svetskog rata postalo normalno da se Jevreji sumnji~e za simpatizerstvo prema narodnom neprijatelju.
Nacionalisti~ki antisemitizam, bezopasan u pore|enju sa modernim
pokretima, u Francuskoj nikad nije bio monopol reakcionara i {ovinista. U
toj se ta~ki pisac @an @irodu, ministar za propagandu u Daladijeovoj ratnoj vladi, potpuno slagao56 sa Petenom i vladom u Vi{iju, koja tako|e, ma
koliko se trudila da zadovolji Nemce, nije mogla da probije ograni~enja
ove staromodne antipatije prema Jevrejima. Proma{aj je bio sasvim uo~ljiv otkad su Francuzi proizveli jednog istaknutog antisemitu koji je otkrio
svu snagu i mogu}nosti novog oru`ja. To {to je taj ~ovek bio uva`eni romansijer, osobenost je prilika u Francuskoj, gde antisemitizam nikada i nije bio dru{tveno i intelektualno ozlogla{en kao u drugim zemljama.
Luj Ferdinan Selin imao je prostu tezu, bezazlenu, sa upravo onom ideolo{kom ma{tovito{}u koja je nedostajala mnogo racionalnijim francuskim antisemitima. On je tvrdio da su Jevreji spre~ili evoluciju Evrope u
politi~ku celinu, izazvali sve evropske ratove od 843. i zaverili se da poru{e i Francusku i Nema~ku izazivaju}i njihovo uzajamno neprijateljstvo.
Selin je predlagao ovo fantasti~no obja{njenje istorije u svojoj Ecole des
Cadavres, pisanoj u vreme Minhenskog pakta i objavljenoj prvih meseci
rata. Jedan raniji pamflet na tu temu, Bagatelle pour un Massacre (1938),
iako nije sadr`ao novi klju~ za evropsku istoriju, ve} je imao znatno mo56 Za iznena|uju}i kontinuitet francuskih antisemitskih argumenata uporedi, na primer,
[arl Furijeovu sliku Jevrejina Iskariotskog koji dolazi u Francusku sa 100.000 funti, sme{ta se u grad sa {est konkurenata na svom polju, istiskuje sve konkurentske ku}e, zgr}e veliko bogatstvo i vra}a se u Nema~ku (u Thorie des quatre mouvements, 1808, Oeuvres Compltes 88 ff.), sa @iroduovom slikom 1939: Infiltracijom ~iju tajnu sam uzalud poku{avao da
otkrijem, stotine hiljada A{kenaza koji su pobegli iz poljskih i rumunskih geta u{li su u na{u
zemlju... elemini{u}i na{e sugra|ane i u isto vreme uni{tavaju}i njihove profesionalne
obi~aje i tradicije... i uspe{no se brane}i od svih popisa stanovni{tva, poreza i rada. U Pleins
Pouvoirs, 1939.
50
ANTISEMITIZAM
derniji pristup; on je izbegavao sve ograni~avaju}e razlike izme|u doma}ih i stranih Jevreja, izme|u dobrih i lo{ih i nije se baktao sa razra|enim
zakonskim predlozima (posebna odlika francuskog antisemitizma), ve} je
i{ao pravo u sr` stvari i zahtevao masakr svih Jevreja.
Selinovu prvu knjigu veoma su dobro primili vode}i francuski intelektualci, koji su bili delom zadovoljni napadom na Jevreje, a delom uvereni da
to nije ni{ta vi{e do nova literarna fantazija.57 Iz potpuno istih razloga
francuski fa{isti nikli na doma}em tlu nisu uzeli Selina ozbiljno, uprkos
~injenici {to su oduvek znali da je on jedini pravi antisemit u Francuskoj.
Uro|eni zdrav razum francuskih politi~ara i njihova duboko ukorenjena
pristojnost spre~ili su ih da prihvate {arlatana i ludaka. Rezultat je bio taj
da su ~ak Nemci, koji su bili savesniji, u svojim uzaludnim naporima da
ubede francuski narod da bi istrebljenje Jevreja bilo lek za sve pod suncem
morali i dalje da koriste neprikladne pristalice kao {to su Musolinijev sledbenik Dorio, i Peten, stari francuski {ovinist bez razumevanja ikakvog modernog problema. Na~in na koji se ta situacija razvijala tokom godina francuske zvani~ne, pa ~ak i nezvani~ne spremnosti na saradnju sa nacisti~kom Nema~kom, jasno pokazuje kako je neefikasan antisemitizam devetnaestog veka bio za nove politi~ke potrebe dvadesetog, ~ak i u zemlji u kojoj je dostigao svoj pun razvoj i nad`iveo sve druge promene u javnom
mnjenju. Nije va`no {to su sposobni novinari devetnaestog veka kao Eduar Drimon, pa ~ak i veliki savremeni pisci kao @or` Bernanos, doprinosili
stvari kojoj su mnogo bolje slu`ili ludaci i {arlatani.
To {to Francuska, iz raznih razloga, nikada nije razvila pravu imperijalisti~ku partiju, pokazalo se kao presudno. Kao {to su mnogi francuski kolonijalni politi~ari isticali58, samo bi francusko-nema~ki savez omogu}io
Francuskoj da se takmi~i sa Engleskom u podeli sveta i da se uspe{no uklju~i u grabe` oko Afrike. Iako Francuska nikad nije popustila isku{enju
da se u tome nadme}e, uprkos svoj svojoj kivnosti i neprijateljstvu prema
Velikoj Britaniji, ona je bila i ostala nation par exellence na Kontinentu,
iako je njena va`nost slabila, pa su se ~ak i njeni slabi imperijalisti~ki
poku{aji zavr{avali novim pokretima za nacionalnu nezavisnost. Kako se,
{tavi{e, njen antisemitizam hranio ~isto nacionalnim sukobom sa Nema~kom, jevrejskoj stvari je skoro automatski oduzeta velika uloga u imperijalisti~koj politici, uprkos uslovima u Al`iru, gde je me{ano stanovni{tvo doma}ih Jevreja i Arapa moglo biti plodno tle.59 Prosto i brutalno
57 Vidi posebno kriti~ku diskusiju u Nouvelle Revue Franaise Marcel Arlanda (februar
1938) koji tvrdi da je Selinova pozicija su{tinski solide. Andre @id (april 1938) misli da je
Selin opisuju}i samo jevrejsku spcialit uspeo da naslika ne realnost ve} samu halucinaciju koju realnost izaziva.
58 Vidi na primer Ren Pion, France et Allemagne, 1912.
59 Neki aspekti jevrejskog pitanja u Al`iru obra|eni su u autorkinom ~lanku Why the
Crmieux Decree was Abrogated, u Contemporary Jewish Record, april 1943.
51
razaranje francuske nacionalne dr`ave nema~kom agresijom, parodija nema~ko-francuskog saveza posle nema~ke okupacije i francuskog poraza,
moglo je da doka`e koliko je malo sopstvene snage ova nation par exellence ponela u na{e vreme iz slavne pro{losti; ona nije promenila svoju
politi~ku strukturu.
V: Zlatno doba sigurnosti
SAMO DVE DECENIJE su delile privremeno slabljenje antisemitskog pokreta od izbijanja Prvog svetskog rata. Taj je period dobro opisan kao zlatno
doba sigurnosti,60 jer je malo onih koji su tada `iveli osetilo unutarnju
slabost jedne o~igledno staromodne politi~ke strukture koja je, uprkos
svim proricanjima bliske propasti, sa neobja{njivo monotonom tvrdoglavo{}u nastavila da `ivotari u la`nom sjaju. Rame uz rame i o~igledno sa
neumanjenom stabilno{}u, uspeli su da se odr`e anahroni despotizam u
Rusiji, korumpirana birokratija u Austriji, priglupi militarizam u Nema~koj i neodlu~na republika u neprestanoj krizi u Francuskoj sve one jo{
uvek u senci mo}i svetskih razmera Britanske imperije. Nijedna od tih vlada nije bila naro~ito popularna i sve su se one suo~ile sa sve ja~om doma}om opozicijom; ali nigde nije izgledalo da postoji ozbiljna politi~ka
volja za radikalnom promenama politi~kih prilika. Evropa je bila isuvi{e
zauzeta ekonomskim {irenjem da bi ijedna nacija ili dru{tveni sloj ozbiljno
uzeli politi~ka pitanja u svoje ruke. Sve je moglo da se nastavi po starom
jer niko nije mario. Ili, o{troumnim ^estertonovim re~ima: Sve je i dalje
postojalo pori~u}i da postoji.61
Ogroman rast industrijske i ekonomske mo}i doveo je do stalnog slabljenja ~isto politi~kih ~inilaca, dok su u isto vreme ekonomske snage postale dominantne u me|unarodnoj igri vlasti. Mislilo se da je vlast sinonim
za ekonomsku mo} pre nego {to su ljudi otkrili da su ekonomska i industrijska mo} samo njeni moderni preduslovi. U izvesnom smislu, ekonomska mo} bi mogla da poljulja vlade jer one u ekonomiju imaju istu veru
kao i ~isti biznismeni koji su ih odnekud uverili da dr`avni instrumenti nasilja treba da se koriste samo kao za{tita poslovnih interesa i nacionalnog
poseda. Veoma kratko vreme je bilo neke istine u primedbi Valtera Ratenaua da 300 ljudi, koji se svi me|usobno poznaju, dr`e sudbinu sveta u
svojim rukama. To ~udno stanje trajalo je ta~no do 1914, kada su samom
60 Termin [tefana Cvajga koji je tako imenovao period do Prvog svetskog rata u The
World of Yesterday: An Autobiography, 1943.
61 Za odli~an opis Britanskog ministarstva unutra{njih poslova vidi G. K. Chesterton, The
Return of Don Quixote, koji se nije pojavio do 1927. ali je bio planiran i delimi~no napisan
pre rata.
52
ANTISEMITIZAM
53
Ono {to je postalo mogu}e zahvaljuju}i tradicionalnoj jevrejskoj naklonosti i po{tovanju prema intelektualnim zanimanjima, dovelo je do stvarnog raskida sa tradicijom i do intelektualne asimilacije i nacionalizacije
va`nih slojeva zapadno-srednjoevropskih Jevreja. Politi~ki, to je zna~ilo
osloba|anje Jevreja od za{tite dr`ave, ja~anje svesti o zajedni~koj sudbini
sa ostalim sugra|anima i neprestano slabljenje veza koje su od Jevreja
stvorile me|uevropski element. U dru{tvenom smislu, jevrejski intelektualci bili su prvi koji su kao grupa imali potrebu i `elju da se priklju~e nejevrejskom dru{tvu. Dru{tvena diskriminacija, sitna stvar za njihove o~eve, koji nisu marili za dru{tveno me{anje sa nejevrejima, za njih je postala
ogroman problem.
Tra`e}i put u dru{tvo, ova grupa je bila primorana da prihvati obrasce
dru{tvenog pona{anja koje su postavili Jevreji pojedinci prihva}eni u
dru{tvu tokom devetnaestog veka kao izuzeci od pravila diskriminacije.
Ona je brzo otkrila silu koja otvara sva vrata, blistavu mo} Slave kako
ka`e [tefan Cvajg, koju je stogodi{nja idolatrizacija genija u~inila
neodoljivom. Ono {to je jevrejsku potragu za slavom razlikovalo od op{te
idolatrizacije slave toga vremena jeste {to Jevreji nisu za nju bili zainteresovani zbog sebe samih. @iveti sa oreolom slave bilo je va`nije nego
postati slavan; tako su postali izuzetni recenzenti, kriti~ari, kolekcionari i
organizatori onoga {to je bilo slavno. Blistava mo} bila je vrlo sna`na
dru{tvena sila pomo}u koje su dru{tveni besku}nici mogli da stvore sebi
dom. Jevrejski intelektualci su, drugim re~ima, poku{ali, a donekle i uspeli, da postanu `ivi kohezioni element koji slavne li~nosti i povezuje kao
dru{tvo slavnih, koje je po definiciji me|unarodno, jer duhovna dostignu}a prevazilaze nacionalne granice. Op{te slabljenje politi~kih ~inilaca, koje je za dve decenije stvorilo uslove gde realnost i privid, politi~ka realnost
i pozori{na predstava lako mogu da parodiraju jedna drugu, sada je Jevrejima omogu}ilo da postanu predstavnici nekog nedefinisanog me|unarodnog dru{tva u kome nacionalne predrasude vi{e nisu zna~ajne. I, dosta
paradoksalno, izgleda da je to internacionalno dru{tvo bilo jedino koje je
dopustilo nacionalizaciju i asimilaciju svojih jevrejskih ~lanova; austrijskom Jevrejinu je bilo mnogo lak{e da u Francuskoj bude prihva}en kao
Austrijanac nego u Austriji. La`ni kosmopolitizam ove generacije, ova izmi{ljena nacionalnost koju su oni isticali ~im se pominjalo njihovo jevrejsko poreko, delimi~no je ve} li~ila na one paso{e koji su svojim vlasnicima davali pravo da borave u svakoj zemlji osim u onoj koja ih je izdala.
Po samoj svojoj prirodi, ovi uslovi su mogli da dovedu Jevreje na istaknuto mesto, upravo kad su njihove delatnosti, njihovo zadovoljstvo i
sre}a u dru{tvu dokazali da oni, kao grupa, zapravo ne `ele ni novac ni
vlast. Po{to su se ozbiljni dr`avnici i publicisti sada bavili jevrejskim pitanjem manje nego ikada od emancipacije i po{to je antisemitizam skoro
54
ANTISEMITIZAM
TRE]E
P O G L AV L J E :
Jevreji i dru{tvo
Jevreja je veoma dobro odgovaralo njihovoj specijalnoj ulozi i ukorenjenosti u sferu dr`avnog biznisa i njihovoj predrasudi prema narodu a naklonosti prema vlasti, ali ih je u~inilo slepim za
politi~ke opasnosti antisemitizma i uzrokovalo njihovu preosetljivost na
sve oblike dru{tvene diskriminacije. Kako su se uporedo razvili, te{ko je
bilo jasno uo~iti razliku izme|u antisemitizma kao politi~kog argumenta i
puke antipatije. Me|utim, problem je u tome {to su izrasli iz sasvim razli~itih aspekata emancipacije: politi~ki antisemitizam razvio se zato {to su
Jevreji bili posebna zajednica, dok se dru{tvena diskriminacija poja~ala
zbog sve ve}e jednakosti Jevreja sa ostalim grupama.
Jednakost polo`aja, iako je to svakako preduslov za pravi~nost, spada
me|utim me|u najve}e i najneizvesnije poduhvate modernog ~ove~anstva. [to su uslovi ravnopravniji, manje su obja{njive razlike koje realno postoje me|u ljudima; a tako grupe i pojedinci postaju sve manje ravnopravni. Ovaj zamr{en odnos iza{ao je u potpunosti na videlo ~im se jednakost
nije vi{e posmatrala u svetlu nekog svemo}nog bi}a kakvo je Bog ili neizbe`ne zajedni~ke sudbine kakva je smrt. Kad god jednakost postane svetovna ~injenica po sebi, bez ikakvog merila kojim bi se mogla proceniti ili
objasniti, zanemarljive su {anse da }e je kao obi~an radni princip usvojiti
politi~ka organizacija u kojoj ina~e nejednaki ljudi imaju ista prava; mnogo je verovatnije da }e ona biti zamenjena za uro|eni kvalitet svakog pojedinca koji je normalan ako je kao i svaki drugi, a nenormalan ako se
slu~ajno razlikuje. Ovo izopa~avanje jednakosti od politi~kog u dru{tveni
koncept je mnogo opasnije ako dru{tvo ostavlja malo prostora posebnim
grupama i pojedincima, jer tada njihove razlike postaju sve upadljivije.
Veliki izazov modernom dobu i posebna opasnost je {to se u njemu ~ovek prvi put suo~io sa ~ovekom bez za{tite okolnosti i situacija koje ljude
~ine razli~itima. I to je upravo bio taj novi koncept jednakosti koji je moderne rasne odnose u~inio tako te{kim, jer se ovde susre}emo sa prirodnim
razlikama koje se ne mogu umanjiti nikakvim mogu}im i pojmljivim
promenama polo`aja. Naime jednakost zahteva da ja vidim svaku jedinku
kao sebi ravnu, pa zato sukobi me|u razli~itim grupama, koje su iz nekih
li~nih razloga nesklone da daju jedne drugima tu osnovnu jednakost, uzimaju ovako u`asno okrutne oblike.
OLITI^KO NEZNANJE
56
ANTISEMITIZAM
Zbog toga, {to su Jevreji bili u ravnopravnijem polo`aju, to su vi{e iznena|ivale jevrejske razlike. Ova nova svest je dovela do kivnosti dru{tva
prema Jevrejima, ali je njih istovremeno u~inila ~udno privla~nima; te slo`ene reakcije odredile su dru{tvenu istoriju zapadnoevropskih Jevreja. Diskriminacija je, me|utim, kao i privla~nost, politi~ki jalova. One nisu
stvorile ni politi~ki pokret protiv Jevreja niti su im na bilo koji na~in slu`ile za za{titu od neprijatelja, ali su ipak uspele da zatruju dru{tvenu atmosferu, da spre~e sve dru{tvene spojeve Jevreja i nejevreja i imale su kona~an odraz na pona{anje samih Jevreja. Formiranje tipa Jevrejina imalo
je veze sa obema sa posebnom diskriminacijom i sa posebnom naklono{}u.
Dru{tvena antipatija prema Jevrejima, sa promenljivim oblicima diskriminacije, nije u~inila mnogo politi~ke {tete u evropskim dr`avama, jer
prava dru{tvena i ekonomska jednakost nikad nije ni bila postignuta. Po
svemu sude}i, nove klase su se razvijale kao grupe kojima se po ro|enju
pripada. Nema sumnje da je dru{tvo moglo da dopusti da se Jevreji jedino
u tom okviru uspostave kao posebna grupa.
Situacija bi bila potpuno druga~ija da je, kao u Sjedinjenim Dr`avama,
jednakost uzeta kao re{ena stvar; da je svaki ~lan dru{tva iz bilo kog sloja bio ~vrsto uveren da sposobno{}u i uz sre}u mo`e postati junak pri~e
o uspehu. U takvom dru{tvu diskriminacija postaje jedno sredstvo razlikovanja, jedna vrsta univerzalnog zakona prema kome se odre|ene grupe
mogu na}i izvan sfere gra|anske, politi~ke i ekonomske jednakosti. Tamo
gde diskriminacija nije povezana samo sa jevrejskom stvari, ona mo`e postati osnov diskriminacije za politi~ki pokret koji sve prirodne te{ko}e i
sukobe jedne mnogonacionalne zemlje ho}e da re{i nasiljem, vladavinom
gomile i prostom vulgarno{}u rasnog koncepta. Jedan od paradoksa ameri~ke dr`ave koji najvi{e obe}ava ali je i najopasniji jeste {to se ona usudila da ostvari jednakost na bazi fizi~ki i istorijski najmanje jednakog stanovni{tva na svetu. U Sjedinjenim Dr`avama dru{tveni antisemitizam mo`e
jednog dana postati veoma opasno jezgro nekog politi~kog pokreta.1 U
Evropi je on, me|utim, imao malog uticaja na uspon politi~kog antisemitizma.
1 Iako su Jevreji vi{e od drugih grupa ostali van homogenog stanovni{tva u evropskim zemljama, iz toga ne sledi da njima preti diskriminacija vi{e nego drugim grupama u Americi.
Zapravo, do sada nisu Jevreji ve} Crnci po prirodi i istoriji najmanje jednaki me|u svim
narodima Amerike podneli teret dru{tvene i ekonomske diskriminacije.
Ovo bi se ipak moglo promeniti ako bi politi~ki pokret ikada izrastao iz ove ~isto dru{tvene diskriminacije. Tada bi Jevreji mogli vrlo brzo da postanu glavni predmet mr`nje iz prostog razloga {to su oni, jedini me|u svim drugim grupama, sami ispoljili, u okviru svoje istorije i religije, dobro poznat princip separacije. To nije slu~aj sa Crncima i Kinezima kojima
zato preti manja politi~ka opasnost, iako se oni mo`da vi{e razlikuju od ve}ine nego Jevreji.
JEVREJI I DRU[TVO
57
58
ANTISEMITIZAM
sebno tolerantni, obrazovani i kulturni nejevreji dru{tveno mogu da se ophode samo sa izuzetno obrazovanim Jevrejima. Kao ne{to sasvim prirodno, zahtev obrazovanih za ukidanje predrasuda vrlo brzo je postao prili~no
jednostrano pitanje dok su na kraju samo Jevreje terali da se obrazuju.
Ovo je, me|utim, samo jedna strana ovog pitanja. Jevreji su podsticani
da se dovoljno obrazuju da se ne bi pona{ali kao obi~ni Jevreji, ali su bili,
s druge strane, prihvatani samo zato {to su Jevreji, zbog njihove egzoti~ne,
strane privla~nosti. U osamnaestom veku je to proizlazilo iz novog humanizma koji je ubrzano `eleo nove primerke ljudskog roda (Herder), a
op{tenje s njima slu`ilo bi kao primer mogu}e bliskosti sa svim tipovima
~ove~anstva. Prosve}enom Berlinu u Mendelsonovo vreme Jevreji su slu`ili kao `ivi dokaz da su svi ljudi ljudi. Za njihovu generaciju prijateljstvo
sa Mendelsonom ili Markusom Hercom bilo je ponovno demonstriranje
~ovekovog dostojanstva. A po{to su Jevreji bili prezren i potla~en narod,
oni su zato bili jo{ ~istiji nepatvoren uzor ~ove~anstva. Prvi je Herder,
iskreni prijatelj Jevreja, upotrebio kasnije zloupotrebljavan i pogre{no navo|en izraz, ~udni narod iz Azije nanet na na{e prostore.4 Tim su re~ima
on i njegovi drugovi humanisti pozdravili nove primerke ljudskog roda
za kojima je osamnaesti vek pretra`io Zemlju5, da bi ih kona~no otkrio
u svojim dugogodi{njim susedima. U `udnji da naglase su{tinsko jedinstvo ~ove~anstva, oni su `eleli da prika`u poreklo jevrejskog naroda kao
mnogo udaljenije i egzoti~nije nego {to je uistinu bilo, da bi tako demonstriranje humanosti kao univerzalnog principa bilo efektnije.
Tokom nekoliko decenija s kraja osamnaestog veka, kada su francuski
Jevreji ve} u`ivali emancipaciju a nema~ki Jevreji skoro nisu imali nadu
ili `elju za njom, pruska prosve}ena inteligencija naterala je Jevreje {irom sveta da upru pogled u jevrejsku zajednicu u Berlinu6 (a ne u Parizu!). Mnogo toga se dugovalo uspehu Lesingovog Natana mudrog ili
njegovoj pogre{noj interpretaciji, koja je dr`ala da novi primerci ljudskog roda, po{to su proizvedeni u primerke ~ove~anstva, mora da su tako|e mnogo ja~e ljudske individualnosti.7 Ova ideja je sna`no uticala na
Miraboa i on je obi~avao da navodi Mendelsona kao primer.8 Herder se
4 J. G. Herder, Uber die politische Bekehrung der Juden u Adrastea und das 18.
Jahrhundert, 1801-03.
5 Herder, Briefe zur Befrderung der Humanitt (1793-97), 40. Brief.
6 Felix Priebatsch, Die Judenpolitik des frstlichen Absolutismus im 17. und 18. Jahrhundert, u Forschungen und Versuche zur Geschichte des Mittelalters und der Neuzeit, 1915,
p. 646.
7 Lesing li~no nije imao takvih iluzija. Njegovo poslednje pismo Mozesu Mendelsonu izra`ava najjasnije {ta je on `eleo: Najkra}i i najsigurniji put do evropske dr`ave koja je i bez
hri{}ana i bez Jevreja. Za Lesingov stav prema Jevrejima vidi Franz Mehring, Die Lessinglegende. 1906.
8 Vidi Honor Q. R. de Mirabeau, Sur Moses Mendelssohn, London, 1788.
JEVREJI I DRU[TVO
59
60
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
61
62
ANTISEMITIZAM
vreja. Sada tamo vi{e nisu postojali mra~no siroma{tvo i zaostalost, naspram kojih bi se Jevreji-izuzeci isticali takvim prednostima. I ta pozadina, kao glavni osnov za pore|enje dru{tvenog uspeha i psiholo{kog samouva`avanja, nikada vi{e nije postala ono {to je bila pre Napoleona. Kada su 1816. povra}ene poljske provincije, prethodno za{ti}eni Jevreji
(sada ubele`eni kao pruski gra|ani jevrejske vere) jo{ uvek su ~inili oko
60 procenata ukupnog jevrejskog stanovni{tva.14
Sa stanovi{ta dru{tva, to je zna~ilo da su preostali Jevreji u Pruskoj izgubili sredinu u kojoj su ro|eni naspram koje su procenjivani kao izuzeci.
Sada su oni sami ~inili takvu sredinu, ali su`enu, u odnosu na koju je pojedinac morao dvostruko da se napregne da bi uop{te opstao. Jevreji-izuzeci ponovo su bili obi~ni Jevreji, ne izuzeci, ve} predstavnici prezrenog
naroda. Podjednako je lo{ bio dru{tveni uticaj kada se u to ume{ala vlada.
Ne samo klase u sukobu sa vladom, pa tako otvoreno neprijateljske prema
Jevrejima, ve} su svi slojevi dru{tva postali manje ili vi{e svesni da Jevreji
koje su oni poznavali nisu bili toliko pojedina~ni izuzeci koliko ~lanovi
grupe nad kojom je dr`ava bila spremna da primeni posebne mere. A to je
bilo upravo ono ~ega su se Jevreji-izuzeci uvek bojali.
Berlinsko dru{tvo je napustilo jevrejske salone neverovatnom brzinom i
od 1808. ta su mesta okupljanja istisnule ku}e titularne birokratije i gornje
srednje klase. Mo`e da se vidi, po brojnim prepiskama iz toga vremena, da
su intelektualci kao i aristokrati sada po~eli da upravljaju svoj prezir sa isto~noevropskih Jevreja, koje su jedva i znali, ka obrazovanim Jevrejima iz
Berlina, koje su znali vrlo dobro. Ovi drugi ne}e vi{e nikada ste}i samouva`avanje koje izbija iz kolektivne svesti o sopstvenoj izuzetnosti; od sada
je svako od njih morao da doka`e da iako je Jevrejin, ipak nije Jevrejin.
Nije vi{e bilo dovoljno razlikovati se od manje ili vi{e nepoznate mase
zaostale bra}e; ~ovek je morao da istupi kao li~nost kojoj se mo`e ~estitati {to je izuzetak od Jevreja, a tako i od naroda u celini.
Fantom Jevrejina je stvorila dru{tvena diskriminacija, a ne politi~ki antisemitizam. Prvi autor koji je napravio razliku izme|u Jevrejina pojedinaca
i Jevrejina uop{te, Jevrejina svuda i nigde bio je neki opskurni publicista
koji je 1802. pisao zajedljive satire na jevrejsko dru{tvo i njegovu glad za
obrazovanjem, koje je bilo ~arobni {tapi} za dru{tvenu prihva}enost. Jevreji
su opisivani kao princip filistarskog i skorojevi}skog dru{tva.15 Ove prili~no vulgarne knji`evne produkte sa odu{evljenjem je ~italo ne samo dosta
14 Vidi Heindrich Silbergleit, Die Bevlkerungs und Berufsverhltnisse der Juden im Deutschen Reich, I tom, Berlin, 1930.
15 Veoma ~itanom pamfletu C. W. F. Grattenauera Wider die Juden iz 1802. prethodio je
jo{ 1791. jedan drugi pamflet, Ueber die physische und moralische Verfassung der heutigen
Juden, u kojem je ve} ukazano na porast uticaja Jevreja u Berlinu. Iako je rani pamflet bio
objavljen u Allgemeine Deutsche Bibliothek, 1792, CXII tom, skoro niko ga nije pro~itao.
JEVREJI I DRU[TVO
63
istaknutih posetlaca Rahelinog salona, ve} su ~ak indirektno inspirisali velikog romanti~kog pesnika Klemensa fon Brentana da napi{e veoma duhovit
spis u kome je opet filistar izjedna~en sa Jevrejinom.16
Sa ranom idilom me{ovitog dru{tva nestalo je ne{to {to se ni u jednoj
drugoj dr`avi i ni u jednom drugom vremenu ne}e vratiti. Nikada vi{e nijedna dru{tvena grupa nije slobodnog duha i srca primila Jevreje. Ona bi
se prijateljski ophodila prema Jevrejima zato {to je to bilo uzbudljivo
samim provociranjem i nevaljalo{}u ili kao protest protiv pretvaranja
sugra|ana u parije. Ali Jevreji su postajali parije gde god su prestali da budu politi~ki i gra|anski izop{tenici.
Va`no je imati na umu da je asimilacija kao grupni fenomen stvarno
postojala samo me|u jevrejskim intelektualcima. Nije slu~ajno {to je prvi
obrazovani Jevrejin, Mozes Mendelson, bio i prvi koji je, uprkos svom niskom dru{tvenom statusu, primljen u nejevrejsko dru{tvo. Dvorski Jevreji
i njihovi naslednici, bankari i biznismeni na Zapadu, nikada nisu bili
dru{tveno prihvatljivi niti je njima bilo stalo da napuste vrlo uske granice
svog nevidljivog geta. U po~etku su bili ponosni, kao svi neiskvareni skorojevi}i, na mra~nu sredinu bede i siroma{tva iz koje su se izdigli; kasnije,
kada su bili napadnuti sa svih strana, na{li su interes u bedi pa ~ak i zaostalosti masa jer je to postao argument, simbol njihove sopstvene sigurnosti.
Polako i zloslutno bili su primorani da napuste mnogo stro`ije zahteve
jevrejskog zakona mada nikada nisu potpuno napustili svoju versku tradiciju a utoliko vi{e su tra`ili pravovernost od jevrejskih masa.17 Gubljenje autonomije jevrejske op{tine veoma ih je podstaklo ne samo da {tite jevrejske zajednice od vlasti, ve} i da vladaju njima uz pomo} dr`ave,
tako da je izraz koji ozna~ava dvostruku zavisnost siroma{nih Jevreja i
od vlade i od svoje bogate bra}e samo odra`avao realnost.18
16 Clemens Brentano je namenski napisao Der Philister vor, in und nach der Geschichte i
to pro~itao u takozvanom Christlich-Deutche Tischgesellshft, ~uvenom klubu pisaca i patriota, osnovanom 1808. za borbu protiv Napoleona.
17 Tako su Rot{ildovi 1820-ih povukli velike donacije iz svoje doma}e zajednice u Frankfurtu da bi se suprotstavili uticaju reformatora koji su `eleli da jevrejska deca dobiju op{te
obrazovanje. Vidi Isaak Markus Jost, Neuere Geschichte der Israeliten, 1846, X, 102.
18 Op. cit., IX, 38. Dvorski Jevreji i bogati bankari Jevreji koji su ih u stopu sledili nikad
nisu `eleli da napuste jevrejsku zajednicu. Oni su delovali kao njeni predstavnici i za{titnici
od vlasti; ~esto su dobijali zvani~nu vlast nad zajednicama kojima su vladali iz daleka tako da
je stara autonomija jevrejskih zajednica bila iznutra uzdrmana i uni{tena davno pre nego {to
ju je ukinula nacionalna dr`ava. Prvi dvorski Jevrejin sa monarhisti~kim te`njama u svojoj sopstvenoj naciji bio je Jevrejin iz Praga, snabdeva~ izbornog kneza Morisa Saksonskog u {esnaestom veku. On je tra`io da se svi rabini i poglavari zajednice biraju od ~lanova njegove porodice. (Vidi Bondy-Dworsky, Geschichte der Juden in Boehmen, Maehren und Schlesien, Prag,
1906, II, 727). Praksa da se postave dvorski Jevreji kao diktatori u svojim zajednicama postala
je op{ta u osamnaestom veku a sledila ju je vladavina istaknutih u devetnaestom veku.
64
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
65
Ali, kako su oni bili u sredi{tu pa`nje, na jevrejski narod u celini po~elo se
gledati kao na kastu.22
Stoga, iako su dvorski Jevreji imali veliku ulogu u politi~koj istoriji i u
ra|anju antisemitizma, dru{tvena istorija je mogla lako da ih previdi osim
zbog ~injenice da su imali izvesne psiholo{ke crte i obrasce pona{anja kao
i jevrejski intelektualci koji su, najzad, obi~no bili sinovi biznismena.
Jevrejski uglednici `eleli su da dominiraju jevrejskim narodom i zato nisu
imali `elju da ga napuste, dok je karakteristika jevrejskih intelektualaca
bila `elja da napuste svoj narod i da budu primljeni u dru{tvo; i jedni i drugi ose}ali su se kao izuzeci, to ose}anje je bilo u savr{enom skladu sa sudom njihove okoline. Bogati izuzetni Jevreji ose}ali su se izuzecima od
zajedni~ke sudbine jevrejskog naroda, i vlade su to smatrale veoma korisnim; obrazovani izuzetni Jevreji ose}ali su se izuzecima od jevrejskog
naroda, a tako|e i izuzetnim ljudskim bi}ima i dru{tvo ih je takvima smatralo.
Asimilacija, bilo da je dovedena do krajnosti pokr{tavanjem ili ne, nije
nikada bila prava pretnja opstanku Jevreja.23 I do prihvatanja i do odbacivanja je do{lo zbog toga {to su Jevreji, i oni su toga bili potpuno svesni.
Prva generacija obrazovanih Jevreja je jo{ uvek iskreno `elela da izgubi
svoj jevrejski identitet i Berne je sa velikom dozom gor~ine pisao: Neki
mi prilaze s tim da sam Jevrejin, neki me zbog toga slave, neki mi se zbog
toga izvinjavaju, ali svi o tome misle.24 Ipak, odrasli na idejama osamnaestoga veka, oni su ~eznuli za zemljom bez hri{}ana i bez Jevreja; posvetili su se nauci i umetnostima i bili bi vrlo povre|eni kada otkriju da su
vlade koje su dale sve povlastice i po~asti jevrejskim bankarima osudile
jevrejske intelektualce da skapavaju od gladi.25 Pokr{tavanja koja su po~etkom devetnaestog veka podstaknuta strahom da }e ih bez razlike svrstati
sa jevrejskim masama, sada su postala potreba radi svakodnevnog hleba.
Takva nagrada za nedostatak karaktera naterala je celu generaciju Jevreja
u ogor~enu opoziciju prema dr`avi i dru{tvu. Novi primerci ljudskog roda, ako su i{ta vredeli, svi su postali pobunjenici, i kako su jevrejski
23 Christian Friedrich Ruehs, Ueber die Ansprche der Juden an das deutsche Brgerrecht, u Zeitshrift fr neueste Geschichte, 1815. On defini{e ceo jevrejski narod kao trgova~ku kastu. Veoma je zna~ajna, iako malo poznata, ~injenica da je asimilacija kao program
~e{}e dovodila do obra}enja nego do me{ovitih brakova. Na `alost, statistike vi{e prikrivaju
nego {to otkrivaju ovu ~injenicu jer se sve zajednice obra}enika i neobra}enih jevrejskih
partnera statisti~ki smatraju me{ovitim brakovima. Mi me|utim znamo da je bilo dosta
porodica u Nema~koj koje su generacijama bile pokr{tavane, a opet ostale ~isto jevrejske.
Posledica je to da je pokr{teni Jevrejin retko napu{tao svoju porodicu a jo{ re|e odlazio iz
svoje jevrejske sredine. Jevrejska porodica je na svim nivoima dokazala da je konzervativnija snaga od jevrejske religije.
24 Briefe aus Paris. 74. pismo, februar 1832.
25 Ibid., 72. pismo.
66
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
67
68
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
69
posrednost u samoiskazivanju i samoreprezentaciji, {to su ina~e bile odlike glumca i virtuoza, ljudi koje je dru{tvo uvek pola poricalo a pola obo`avalo. Asimilovani Jevreji, pola ponosni a pola puni stida zbog svog jevrejstva, o~ito su bili u toj kategoriji.
Proces pomo}u koga se bur`oasko dru{tvo razvilo iz ostataka svoje revolucionarne tradicije i uspomena dodao je ekonomskom zasi}enju i op{toj ravnodu{nosti prema politi~kim pitanjima i zloduha dosade. Jevreji su
postali narod sa kojim se ponekad za trenutak isko~i. [to su ih manje smatrali za jednake, to su oni postajali privla~niji i zabavniji. Bur`oasko
dru{tvo u potrazi za zabavom i sa strasnim zanimanjem za li~nost, ukoliko
se ona razlikovala od norme, otkrilo je privla~nost svega za {ta se moglo
pretpostaviti da je tajanstveno zlo i potajno pokvareno. I upravo ta grozni~ava sklonost otvorila je Jevrejima vrata dru{tva, jer se u okviru ovog dru{tva jevrejstvo, po{to je bilo izvrnuto u psiholo{ki kvalitet, moglo lako
izopa~iti u porok. Iskrena tolerancija i radoznalost prosvetiteljstva za sve
ljudsko zamenjivana je morbidnom po`udom za egzoti~nim, nenormalnim
i druga~ijim kao takvim. Nekoliko je tipova, jedan za drugim, predstavljalo u dru{tvu egzoti~no, anomalno, druga~ije, ali nijedan od njih nije ni najmanje bio povezan sa politi~kim pitanjima. Jedino tako je uloga Jevreja u
tom dru{tvu koje propada mogla da zadobije veli~inu koja je nadilazila
uske granice dru{tvenog.
Pre nego {to krenemo za ~udnim putevima koji su izuzetne Jevreje,
slavne i ozlogla{ene strance, vodili u salone Fobur Sen-@ermena u Francuskoj fin-de-sicle, moramo prizvati jedinog velikog ~oveka koga je komplikovana samoobmana izuzetnih Jevreja ikada stvorila. Izgleda da svaka
zajedni~ka ideja ima {ansu da u najmanje jednoj li~nosti postigne ono {to
se nekada zvalo istorijska veli~ina. Veliki ~ovek izuzetnih Jevreja bio je
Bend`amin Dizraeli.
II: Mo}ni ~arobnjak 29
BEND@AMIN DIZRAELI, ~iji je glavni `ivotni interes bio karijera u svojstvu
lorda Bikonsfilda, isticao se dvema stvarima: bo`jim darom koji mi danas
banalno zovemo sre}om, a koji su u druga vremena obo`avali pod imenom boginje Fortune i, drugo, mnogo prisnijom i ~udnovatijom vezom sa
Fortunom nego {to se mo`e objasniti, velikom bezbri`nom nevino{}u duha i ma{tovito{}u koje nas spre~avaju da tog ~oveka svrstamo u karijeriste, iako on nikada ni na {ta osim na karijeru nije ozbiljno mislio. Njegova
29 Naslovna fraza je uzeta iz skice o Dizraeliju ser D`ona Skletona 1867. Vidi W. F.
Monypenny i G. E. Buckle, The Life of Benjamin Disraeli, Earl of Beaconsfield, New York,
1929, II, 292-93.
70
ANTISEMITIZAM
bio da se uzdigne nad svim svojim savremenicima i koliko god je ta ambicija izgledala luda,
dobio je opkladu za koju se tako hrabro borio.
33 Sir John Skleton, op. cit.
JEVREJI I DRU[TVO
71
Sve ovo pokazuje izuzetno razumevanje dru{tva i njegovih pravila. Zna~ajno je da je ba{ Dizraeli rekao: [to je zlo~in u mno{tvu, samo je porok
me|u nekolicinom34 {to je mo`da najdublji uvid u sam princip po kome
se odvija lagani i podmukao pad dru{tva devetnaestog veka na dno gomile
i u podzemni moral. Po{to je on znao ovo pravilo, znao je tako|e da Jevreji nigde ne bi imali bolje {anse nego u krugovima koji pretenduju da budu
ekskluzivni i da ih diskrimini{u; jer, budu}i da su ti krugovi nekolicine, zajedno sa mno{tvom, mislili o jevrejstvu kao o zlo~inu, taj zlo~in bi mogao u svakom trenutku da se pretvori u privla~ni porok. Dizraelijevo potenciranje egzoti~nosti, neobi~nosti, misterioznosti, magije i mo}i koja se
crpe iz tajnih izvora, ispravno je ciljalo na tu sklonost u dru{tvu. A njegova virtuoznost u dru{tvenoj igri navela ga je da izabere konzervativnu partiju, da osvoji mesto u Parlamentu, polo`aj premijera, i na kraju, {to nije
najmanje zna~ajno, trajno divljenje dru{tva i kralji~ino prijateljstvo.
Jedan od razloga tog uspeha je bila iskrenost njegove igre. Utisak koji je
ostavio na svoje nepristrasnije savremenike bio je ~udna me{avina glume i
apsolutne iskrenosti i otvorenosti.35 Ovo je mogao posti}i samo
iskrenom bezazleno{}u, a nju je delimi~no dugovao vaspitanju iz koga je
bio isklju~en svaki posebni jevrejski uticaj.36 Ali Dizraeli je svoju ~istu
savest dugovao i ~injenici da je ro|en kao Englez. Engleska nije upoznala
jevrejske mase i jevrejsko siroma{tvo, jer ih je primila vekovima posle
proterivanja iz Srednje Azije; portugalski Jevreji koji su se nastanili u Engleskoj u osamnaestom veku bili su bogati i obrazovani. Sve do kraja devetnaestog veka, kada su pogromi u Rusiji pokrenuli savremena jevrejska
iseljenja, jevrejsko siroma{tvo a sa njim razlika izme|u jevrejskih masa i
njihove bogate sabra}e nije u{lo u London. U Dizraelijevo vreme jevrejsko pitanje je bilo sasvim nepoznato, jer su u Engleskoj `iveli samo Jevreji dobrodo{li dr`avi. Drugim re~ima, izuzetni Jevreji nisu bili tako svesni svoje izuzetnosti kao njihova kontinentalna bra}a. Kada je Dizraeli
prezreo {tetnu doktrinu modernog vremena, prirodnu jednakost ljudi,37
on je svesno sledio korake Berka koji je vi{e voleo prava Engleza nego
Prava ~oveka, ali je ignorisao stvarnu situaciju u kojoj su privilegije za
nekolicinu zamenjene pravima za sve. On toliko nije poznavao stvarne
prilike jevrejskog naroda i bio je tako uveren u uticaj jevrejske rase na
34 U svom romanu Tancred, 1847.
35 Sir John Skleton, op. cit.
36 Sam Dizraeli je to prikazao ovako: Ja nisam odgajan u svojoj rasi i bio sam hranjen ve-
likim predrasudama prema njima. O njegovom porodi~nom okru`enju vidi posebno Joseph
Caro, Benjamin Disraeli, Juden und Judentum, u Monatsschrift fr Geschichte und Wissenschaft des Judentums, 1932. Jahrgang 76.
37 Lord George Bentinck. A Political Biography, London, 1852, 496.
72
ANTISEMITIZAM
moderne zajednice da je iskreno tra`io da Jevreji prime svu ~ast i naklonost severnih i zapadnih rasa, a u civilizovanim i prefinjenim narodima
trebalo bi da postoji mno{tvo njih koji o~aravaju javni ukus i podi`u javno
raspolo`enje.38 Po{to se politi~ki uticaj Jevreja u Engleskoj koncentrisao
oko engleske grane Rot{ildovih, osetio se on veoma ponosnim zbog
Rot{ildove pomo}i u Napoleonovom porazu i nije video nikakav razlog
za{to se u svojim politi~kim stavovima ne bi otvoreno predstavljao kao
Jevrejin.39 Kao pokr{teni Jevrejin on naravno nije nikada bio zvani~ni
predstavnik ijedne jevrejske zajednice, ali ne mo`e se pore}i da je on bio
jedini Jevrejin iz svoje vrste i iz svoga veka koji je poku{ao, koliko je
umeo, da jevrejski narod politi~ki zastupa.
Dizraeli, koji nije nikada poricao da (je) osnovna ~injenica o njemu to
da je Jevrejin,40 divio se svemu jevrejskom, i to se divljenje moglo meriti jedino sa njegovim neznanjem. Me{avina ponosa i neznanja o tim stvarima bila je, svakako, karakteristika svih novoasimilovanih Jevreja. Velika
razlika bila je u tome {to je Dizraeli znao jo{ manje o jevrejskoj pro{losti i
sada{njosti i zato se usu|ivao da otvoreno govori ono {to su drugi izneverili u polusvesnom mraku obrazaca pona{anja koje su diktirali strah i arogancija.
Politi~ki rezultat Dizraelijeve sposobnosti da meri jevrejske mogu}nosti
prema politi~kim aspiracijama obi~nih ljudi bio je ozbiljniji; on je skoro
automatski stvorio skup teorija o jevrejskom uticaju i o organizovanosti,
koje obi~no nalazimo u o{trijim formama antisemitizma. Pre svega, on je
o sebi mislio kao o izabranom ~oveku izabrane rase.41 [ta je bolji dokaz
od njegove karijere: Jevrejin bez imena i bogatstva, kome je pomoglo samo nekoliko jevrejskih bankara, dospeo je do polo`aja prvog ~oveka Engleske; jedan od najneomiljenijih ljudi Parlamenta postao je premijer i stekao iskrenu popularnost me|u onima koji su ga dugo gledali kao {arlatana i tretirali kao pariju.42 Politi~ki uspeh ga nikada nije zadovoljavao. Bilo je te`e i va`nije biti primljen u londonsko dru{tvo nego osvojiti Donji
dom, bio je svakako ve}i trijumf biti izabran za ~lana Grijonovog dajning
kluba odabrane koterije koja je po obi~aju izdizala politi~are obe partije,
ali iz koje su oni sa dru{tvenom manom bili rigorozno isklju~eni43 nego
postati ministar Njenog veli~anstva. O~aravaju}e neo~ekivan vrhunac svih
ovih slatkih pobeda bilo je iskreno kralji~ino prijateljstvo, jer, ako je monarhija u Engleskoj izgubila najve}i broj svojih prerogativa u strogo kon38 Ibid., p. 491.
39 Ibid., pp. 497 ff.
40 Monypenny and Buckle, op. cit., p. 1507.
41 Horace S. Samuel, op. cit.
42 Monypenny and Buckle, op. cit. p. 147.
43 Ibid.
JEVREJI I DRU[TVO
73
74
ANTISEMITIZAM
onda kad je ve} izgubila sav politi~ki zna~aj. Nesre}ni nema~ki filistar
otkrio je svoju uro|enu li~nost u o~ajni~koj borbi protiv kastinske arogancije izrasle iz pada plemstva i iz neophodnosti za{tite plemi}kih titula
od bur`oaskog novca. Maglovite krvne teorije i striktna kontrola brakova
vi{e su skora{nje pojave u istoriji evropske aristokratije. Dizraeli je mnogo bolje od nema~kih filistara znao {ta je potrebno da bi se zadovoljili zahtevi aristokratije. Svi poku{aji bur`oazije da stekne dru{tveni status nisu
bili ubedljivi za arogantnu aristokratiju, jer se bur`uazija uzdala u li~nosti
a manjkao joj je najva`niji element kastinskog uverenja, ponos na privilegije bez li~nog napora i zasluge, ste~ene samim plemenitim ro|enjem.
Ro|ena li~nost nije nikada mogla da porekne da njen razvoj zahteva
obrazovanje i poseban napor li~nosti. Kada je Dizraeli okupio ponos rase
da se suprotstavi ponosu kaste47, on je znao da dru{tveni polo`aj Jevreja,
ma {ta drugo da se o njima mo`e re}i, zavisi na kraju samo od ~injenice
ro|enja, a ne od dostignu}a.
Dizraeli je oti{ao i korak dalje. Znao je da je aristokratija, koja je iz godine u godinu morala da gleda kako prili~an broj bogatih ljudi srednje
klase kupuje titule, uzdrmana vrlo ozbiljnom sumnjom u sopstvenu vrednost. On je aristokratiju porazio u njenoj igri koriste}i svoju prili~no trivijalnu i popularnu ma{tu da smelo prika`e kako su Englezi nastali od skorojevi}ske i hibridne rase, dok je on sam potekao od naj~istije krvi u Evropi, kako je `ivot britanskog pra uglavnom regulisan arapskim zakonima i sirijskim obi~ajima, kako je Jevrejka kraljica neba ili da cvet jevrejske rase ~ak i sada sedi s desne strane Gospoda boga Savaota.48 I kada je kona~no napisao da vi{e zapravo nema aristokratije u Engleskoj, jer
je superiornost animalnog ~oveka su{tinski kvalitet aristokratije,49 on je
zapravo dotakao najslabiju ta~ku modernih aristokratskih teorija rase, koja }e kasnije biti polazna ta~ka za bur`oaziju i rasne stavove skorojevi}a.
Judaizam i pripadnost jevrejskom narodu su se tek me|u asimilovanim
Jevrejima izrodili u puku ~injenicu o ro|enju. Izvorno, to je zna~ilo posebnu religiju, posebnu nacionalnost, zajedni~ka posebna se}anja i posebne
nade i, ~ak me|u privilegovanim Jevrejima, bar odre|ene ekonomske prednosti. Sekularizacija i asimilacija jevrejske inteligencije promenile su samosvest i samotuma~enje na takav na~in da ni{ta nije ostalo od starih se}anja i nada osim uverenja o pripadnosti izabranom narodu. Dizraeli, iako
svakako nije bio jedini izuzetni Jevrejin koji je verovao u sopstvenu izabranost ne veruju}i pri tom u Njega koji izabira i odbacuje, jedini je stvorio potpuno razvijenu rasnu doktrinu iz tog praznog koncepta istorijske
47 E. T. Raymond, Disraeli, The Alien Patriot, London, 1925, p. l.
48 H. B. Samuel, op. cit, odnosno Disraeli, Tancred i Lord George Bentinck.
49 U svom romanu Coningsby, 1844.
JEVREJI I DRU[TVO
75
76
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
77
78
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
79
sin svake obi~ne bur`oaske porodice kao ne{to sasvim prozai~no, dok, s
druge strane, i upravo iz istih razloga, radnici nisu gajili ona otvorena ili
skrivena antisemitska ose}anja koja je svaka druga klasa pokazivala prema Jevrejima kao ne{to sasvim razumljivo. O~igledno su levi~arski pokreti u svim zemljama nudili jedinu istinsku mogu}nost za asimilaciju.
Dizraelijeva postojana naklonost prema tuma~enju politike kroz tajna
dru{tva zasnivala se na iskustvima koja su kasnije pridobila mnoge manje
ugledne evropske intelektualce. Njegovo osnovno iskustvo govorilo je da
je mnogo te`e izboriti mesto u engleskom dru{tvu nego mesto u Parlamentu. Englesko dru{tvo se u njegovo vreme okupljalo u elegantnim klubovima koji nisu bili partijski opredeljeni. Klubovi, iako su bili izuzetno va`ni
u formiranju politi~ke elite, izbegli su javnoj kontroli. Autsajderu su oni
morali zaista izgledati tajanstveni. Bili su tajni utoliko {to u njih nije mogao svako da bude primljen. Postajali su tajanstveni jedino kad bi ~lanovi
drugih klasa zatra`ili da budu primljeni i bili ili odbijani ili prihva}eni
posle preteranih, nepredvidivih, naizgled iracionalnih te{ko}a. Nema sumnje da nikakva politi~ka ~ast ne mo`e da zameni trijumf koje intimno
udru`enje privilegovanih mo`e da d. Dizraelijeve ambicije, {to je dosta
zna~ajno, nisu se smanjile ~ak ni pred kraj njegovog `ivota, kada je pretrpeo nekoliko politi~kih poraza, jer je on ostao najja~a figura koja je komandovala londonskim dru{tvom.58
U svojoj naivnoj uverenosti u vrhunsku va`nost tajnih dru{tava, Dizraeli
je bio prethodnica onih novih dru{tvenih slojeva koji, ro|eni van okvira
dru{tva, nikada nisu mogli ta~no da razumeju njegova pravila. Na{li su se u
stanju stvari gde se razlika izme|u dru{tva i politike stalno brisala i gde je,
uprkos naizgled haoti~nim uslovima, isti uski klasni interes uvek pobe|ivao. Autsajder nije mogao a da ne zaklju~i da je tako izuzetne rezultate
postigla svesno osnovana institucija sa kona~nim ciljevima. I ta~no je da je
cela ta dru{tvena igra tra`ila samo odlu~nu politi~ku volju da njenu napola
svesnu igru interesa i su{tinski nesvrhovitih mahinacija preobrazi u
odre|enu politiku. To se na kratko dogodilo u Francuskoj za vreme Drajfusove afere i ponovo u Nema~koj u deceniji pre Hitlerovog dolaska na vlast.
Dizraeli, me|utim, nije stajao samo izvan engleskog, ve} i izvan jevrejskog dru{tva tako|e. On je malo znao o mentalitetu jevrejskih bankara kojima se tako duboko divio i bio bi zaista razo~aran da je shvatio da ti
58 Monypenny and Buckle, op. cit. p. 1470. Ova odli~na biografija daje korektnu procenu
Dizraelijevog trijumfa. Posle citiranja (Tennyson) In Memoriam, 64. pevanje, on ovako nastavlja: U jednom smislu Dizraelijev uspeh je bio izvanredniji i potpuniji nego {to nagove{tavaju Tenisonovi stihovi; on se nije samo uspeo politi~kom lestvicom do najvi{eg ranga i postao {apta~ prestolu; tako|e je osvojio dru{tvo. Dominirao je na ve~erama i na onim
mestima koja bismo mi nazvali salonima Mejfera... a dru{tveni trijumf, {to god mislili filozofi o njegovoj pravoj vrednosti, svakako nije bilo manje te{ko posti}i jednom prezrenom
autsajderu nego politi~ki trijumf, a verovatno je za njegov ukus bio sla|i. (str. 1506).
80
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
81
82
ANTISEMITIZAM
JEVREJI I DRU[TVO
83
iza takve izopa~ene tolerancije, jer se za tren oka mo`e preokrenuti u odluku da se likvidiraju ne samo svi stvarni kriminalci, ve} svi koji su rasno predestinirani da po~ine izvesne zlo~ine. Takve se promene doga|aju
kad god zakonska i politi~ka ma{inerija nije odvojena od dru{tva, tako da
dru{tvene mere prodiru u nju i postaju politi~ka i zakonska pravila. Ako se
prividnoj {irini duha koja izjedna~ava zlo~in i porok dozvoli da uspostavi
kd zakona, pokaza}e se da je ona neizostavno okrutnija i nehumanija od
zakona koji po{tuju i priznaju ne~iju nezavisnu odgovornost za sopstveno
pona{anje, bez obzira na to koliko su o{tri.
Fobur Sen-@ermen bio je, kako ga Prust opisuje, u ranom stadijumu razvitka. Prihvatio je invertite jer je ose}ao privla~nost onoga na {ta je gledao
kao na porok. Prust opisuje kako se gospodin [arlis, koji je ranije bio tolerisan, uprkos njegovom poroku, zahvaljuju}i li~nom {armu i starom
imenu sada uspinje u dru{tvene vrhove. Nije vi{e morao da vodi dvostruki
`ivot i da prikriva svoja sumnjiva poznanstva, ve} je bio podstaknut da ih
dovodi u mondenske ku}e. Predmeti razgovora koje bi ranije izbegavao
ljubav, lepota, ljubomora da neko ne bi posumnjao u njegovu anomaliju,
sada su lakomo pozdravljeni u pogledu iskustva, ~udnog, tajnog, prefinjenog i monstruoznog, na kome je temeljio svoje nazore.65
Ne{to veoma sli~no se dogodilo Jevrejima. Pojedina~ni izuzeci, Jevreji
primljeni u plemstvo, bili su tolerisani i ~ak dobrodo{li u dru{tvu Drugog
carstva, ali sada su Jevreji kao takvi postajali sve popularniji. U oba
slu~aja dru{tvo ni iz daleka nije bilo podstaknuto time {to su se predrasude
promenile. Ono nije sumnjalo da su homoseksualci kriminalci ili da su
Jevreji izdajnici; ono je samo promenilo svoj stav prema zlo~inu i izdaji. Nevolja sa novom {irinom duha, naravno, nije bila u tome {to se dru{tvo
vi{e nije pla{ilo invertita, ve} {to se vi{e nije pla{ilo zlo~ina. Dru{tvo ni
najmanje nije sumnjalo u konvencionalni sud. Najskrivenija bolest devetnaestog veka, u`asna dosada i op{ta zasi}enost, prsla je kao ~ir. Odba~eni
i parije, na koje se dru{tvo pozivalo u {kripcu, makar nisu bili, ma kakvi da
su, obavijeni dosadom i, ako }emo verovati Prustovom sudu, jedini su u
dru{tvu fin-de-sicla jo{ uvek bili sposobni za strast. Prust nas vodi kroz
lavirint dru{tvenih veza i ambicija jedino pomo}u niti ne~ije sposobnosti
da voli, {to je predstavljeno u izopa~enoj strasti gospodina [arlisa prema
Morelu, u razornoj predanosti Jevrejina Svana svojoj milosnici i u pi{~evoj sopstvenoj o~ajni~koj ljubomori prema Albertini, koja je personifikacija poroka u romanu. Prust je jasno pokazao da on gleda na autsajdere i
prido{lice, stanovnike Sodome et Ghomorre, ne samo kao na humanije,
ve} kao normalnije ljude.
Razlika izme|u Fobur Sen-@ermena, koji je iznenada otkrio privla~nost
Jevreja i invertita, i gomile koja vi~e Smrt Jevrejima bila je ta {to se sa65 Cities of the Plain, II deo, poglavlje III.
84
ANTISEMITIZAM
loni jo{ uvek nisu otvoreno udru`ili sa zlo~inom. To zna~i da oni sa jedne
strane jo{ uvek nisu `eleli da aktivno u~estvuju u ubijanju, a sa druge su
otvoreno priznavali antipatiju prema Jevrejima i strah od invertita. Ishod
je bila tipi~na dvosmislena situacija u kojoj novi ~lanovi ne mogu otvoreno da priznaju svoj identitet, a ipak ne mogu ni da ga sakriju. Iz takvog
stanja je izrasla komplikovana igra izlaganja i prikrivanja, polupriznanja i
la`ljivih izvrtanja, preterane poniznosti i preterane drskosti, a to su sve
bile posledice situacije u kojoj ~oveku smo njegovo jevrejstvo (ili homoseksualnost) mo`e da otvori vrata ekskluzivnih salona, ~ine}i njegovu
poziciju istovremeno krajnje nesigurnom. U toj dvosmislenoj situaciji,
jevrejstvo je za pojedina~nog Jevrejina odjednom postalo fizi~ka mrlja i
tajanstvena li~na privilegija, obe sadr`ane u rasnoj predestinaciji.
Prust na{iroko opisuje kako dru{tvo, stalno tra`e}i ~udno, egzoti~no,
opasno, na kraju poistove}uje prefinjeno sa ~udovi{nim i sprema se da prihvati ~udovi{nost stvarnu ili izmi{ljenu kao one ~udne, neobi~ne
predstave koje su davali ruski ili japanski glumci66; ofarban, trbu{ast,
~vrsto zakop~an lik [invertita] podse}ao je ~oveka na kutiju egzoti~nog i
nejasnog porekla iz koje hlapi ~udan miris vo}a gde sama pomisao da se
ono ku{a ume da uznemiri srce;67 genijalni ~ovek od koga se o~ekuje
da zra~i utisak natprirodnog i oko koga }e se dru{tvo okupljati kao oko
stola koji se mi~e da nau~e tajnu Beskona~nog.68 U atmosferi ovog
prizivanja duhova jevrejski d`entlmen ili turska dama mogli su da se pojave kao da su zaista stvorenja prizvana naporom medijuma.69
O~igledno, ulogu egzoti~nog, neobi~nog i ~udovi{nog nisu mogli da
igraju oni pojedina~ni Jevreji izuzeci koji su skoro ~itav vek bili prihvatani i tolerisani kao strani skorojevi}i i ~ijim prijateljstvom niko nije
sanjao da }e se ponositi.70 Mnogo bolje su naravno odgovarali oni koje
nikada niko nije upoznao, koji u prvom stepenu asimilacije nisu bili poistove}ivani sa jevrejskom zajednicom i koji je nisu predstavljali, jer bi takvo poistove}ivanje sa dobro znanim telima strogo ograni~ilo dru{tvenu
fantaziju i o~ekivanja. Oni koji su, kao Svan, imali bezmeran dar za dru{tvo i uop{te ukus, bili su prihva}eni; ali su sa mnogo entuzijazma prigrljeni oni koji su, kao Blo{, po{to je pripadao ne mnogo uva`enoj porodici [i] morao da podnese, kao na dnu okeana, bezmerni pritisak onog {to su
na njega navalili ne samo hri{}ani na povr{ini ve} i svi oni la`ovi, posrednici iz jevrejskih kasta koje su bile nadre|ene njegovoj, a one su sve sa
zadovoljstvom udarale po kasti koja je trenutno bila ispod nje. Voljnost
66 Ibid.
67 Ibid.
68 Le ct de Guermants, I deo, poglavlje I.
69 Ibid.
70 Ibid.
JEVREJI I DRU[TVO
85
dru{tva da primi potpuno strane i, kako je ono mislilo, potpuno poro~ne elemente, skratila je uspon za nekoliko generacija kroz koje je trebalo da
prido{lice probijaju svoj put izlaska na otvoreno uspinju}i se od jedne jevrejske porodice do druge.71 Nije bilo slu~ajno {to se to dogodilo ubrzo
nakon {to je doma}a francuska jevrejska zajednica, tokom Panamskog
skandala, ustuknula pred preduzimljivo{}u i beskrupulozno{}u nekih nema~kih Jevreja-avanturista; pojedina~ni izuzeci, sa ili bez titule, koji su
vi{e nego ikada tra`ili dru{tvo antisemitskih i monarhisti~kih salona, gde
su mogli sanjariti o dobrim starim danima Drugog carstva, na{li su se u istoj kategoriji sa Jevrejima, koje oni nikada ne bi pozvali u svoje ku}e. Ako
je jevrejstvo kao izuzetnost bilo razlog prihvatanja Jevreja, onda je
dru{tvo vi{e volelo one koji su jasno bili ~vrsta gomila, iznutra homogena i krajnje razli~ita od ljudi koji mimo njih prolaze, koji jo{ nisu postigli isti stepen asimilacije kao njihova bra}a skorojevi}i.72
Iako je Bend`amin Dizraeli jo{ uvek bio jedan od onih Jevreja koji su
prihva}eni u dru{tvu jer su izuzeci, njegovo sekularizovano predstavljanje
sebe kao izabranog ~oveka izabrane rase nazna~ilo je linije du` kojih je
trebalo da se razvija samospoznaja Jevreja. Da to, fantasti~no i sirovo kakvo je bilo, nije tako ~udno nalik na ono {to je dru{tvo o~ekivalo od Jevreja, Jevreji ne bi nikada mogli da igraju svoje nejasne uloge. Nisu, naravno,
oni usvojili Dizraelijeva uverenja ili svrhovito razra|ena prva boja`ljiva
izopa~ena samotuma~enja svojih pruskih prethodnika s po~etka veka; najvi{e je njih bilo u bla`enom neznanju o celoj jevrejskoj istoriji. Ali gde
god su Jevreji bili obrazovani, sekularizovani i asimilovani pod nejasnim
dru{tvenim i dr`avnim prilikama u Zapadnoj i Srednjoj Evropi, oni bi gubili onu meru politi~ke odgovornosti koju je nosilo njihovo poreklo a koju
su jevrejski uglednici ve} bili osetili, premda u obliku privilegija i vlasti.
Jevrejsko poreklo, bez religiozne i politi~ke konotacije, svuda je postalo
psiholo{ki kvalitet, bilo je promenjeno u jevrejstvo, i od tada se moglo
posmatrati samo u kategorijama vrline ili poroka. Ako je ta~no da jevrejstvo bez predrasude koja ga smatra zlo~inom ne bi moglo da se izopa~i u
zanimljiv porok, istina je tako|e da su takvo izopa~avanje omogu}ili oni
Jevreji koji su jevrejstvo smatrali uro|enom vrlinom.
Asimilovanoj jevrejskoj zajednici su prigovarali da se otu|ila od judaizma i ~esto se misli da je kona~na katastrofa do koje je do{lo patnja besmislena koliko i u`asna, po{to je izgubila staru vrednost mu~eni{tva.
Ovaj argument previ|a ~injenicu da je, {to se starih na~ina vere i `ivota
ti~e, otu|enje bilo podjednako o~igledno i u isto~noevropskim zemljama. Ali stalno gledati na Jevreje Zapadne Evrope kao dejudaizovane je
71 A lombre des jeunes filles en fleurs, II deo, Noms de pays: le pays.
72 Ibid.
86
ANTISEMITIZAM
pogre{no iz drugog razloga. Prustova slika, nasuprot svim previ{e o~igledno zainteresovanim izrazima zvani~nog judaizma, pokazuje da ~injenica
jevrejstva po ro|enju nikad nije igrala tako odlu~uju}u ulogu u privatnom
`ivotu i svakodnevnoj egzistenciji kao me|u asimilovanim Jevrejima. Jevrejski reformator koji je promenio nacionalnu religiju u versku pripadnost, sa shvatanjem da je religija privatna stvar, jevrejski revolucionar
koji je te`io da bude gra|anin sveta da bi se oslobodio jevrejske nacionalnosti, obrazovani Jevrejin, ~ovek na ulici a Jevrejin kod ku}e svi su
oni uspeli da pretvore nacionalni kvalitet u privatnu stvar. Rezultat je bio
taj da su njihovi privatni `ivoti, njihove odluke i ose}anja, postali sam centar njihovog jevrejstva. I {to je vi{e ~injenica jevrejskog ro|enja gubila
svoj religiozni, nacionalni i dru{tveno-ekonomski zna~aj, to su opsesivniji
Jevreji postajali; Jevreji su time bili opsednuti kao mo`da nekom fizi~kom
manom ili predno{}u, i ogrezli u to kao u porok.
Prustova uro|ena predispozicija nije drugo do ova li~na, privatna
opsesija koju je tako visoko cenilo dru{tvo u kom su uspeh ili propast zavisili od ~injenice jevrejstva po ro|enju. Prust je to zamenio rasnom predestinacijom, jer je on video i ocrtao samo dru{tveni aspekt jevrejstva i
li~no preispitivanje. A istina je da je dobrom posmatra~u pona{anje jevrejske klike pokazalo istu onu opsesiju kao i na~ini pona{anja invertita. I jedni i drugi su se ose}ali ili superiorno ili inferiorno, ali u svakom slu~aju s
ponosom razli~iti od drugih normalnih bi}a; i jedni i drugi su verovali da
je njihova razli~itost prirodna ~injenica ste~ena ro|enjem; i jedni i drugi su
stalno prosu|ivali ne ono {to rade, ve} ono {ta jesu; i jedni i drugi se, kona~no, uvek kolebali izme|u takvog apologetskog dr`anja i iznenadnih
provokativnih tvrdnji da su elita. Kako je njihov dru{tveni polo`aj bio zauvek po prirodi zale|en, niko od njih nije mogao da pre|e iz jedne grupe u
drugu. Potreba da se negde pripada postojala je i kod drugih ~lanova
dru{tva pitanje nije kao za Hamleta, biti ili ne biti, ve} pripadati ili ne
pripadati73 ali ne u istoj meri. Dru{tvo koje se razjedinilo u grupe i nije
vi{e trpelo autsajdere, Jevreje ili invertite kao li~nosti ve} samo zbog
posebnih okolnosti u kojima su primani, izgledalo je kao otelovljenje klanova.
Svako dru{tvo zahteva od svojih ~lanova izvestan stepen glume, sposobnost da prika`u, da predstave i da glume ono {to zapravo jesu. Kada se
dru{tvo razjedini u grupe, takve zahteve ne postavlja vi{e pojedinac, nego
~lanovi grupe. Pona{anje se tada proverava pre}utnim zahtevima, a ne
li~nim sposobnostima, ba{ kao {to se glum~eva igra mora uklapati u skup
svih drugih uloga u komadu. Saloni Fobur Sen-@ermena sastojali su se od
takvih grupa od kojih je svaka predstavljala krajnji obrazac pona{anja.
73 Cities of the Plain, II deo, poglavlje III.
JEVREJI I DRU[TVO
87
Uloga invertita je bila da poka`u svoju nenormalnost, Jevreja da predstavljaju crnu magiju (prizivanje duhova), umetnika da manifestuju jo{
jedan oblik dodira natprirodnog sa nadljudskim, aristokrata da poka`u da
oni nisu kao obi~an (bur`ujski) narod. Uprkos njihovom klanovskom
pripadanju, ta~no je da su sve ove prido{lice, kao {to je Prust primetio, da
bi se spasle u danima op{te propasti kada se ve}ina okupljala oko `rtve,
kao {to su se Jevreji okupljali oko Drajfusa, izbegavale odnose sa svojim
sunarodnicima. Razlog je bio to {to je sve znake razlikovanja odre|ivala
samo zajednica grupa, tako da su Jevreji ili invertiti osetili da }e izgubiti
svoj razli~iti karakter u dru{tvu Jevreja ili invertita, u kom bi jevrejstvo ili
homoseksualnost bili najprirodnija, najnezanimljivija i najbanalnija stvar
na svetu. Isto to je, me|utim, va`ilo i za njihove doma}ine, kojima je tako|e bio potreban skup druga~iji od njih pred kojim su mogli biti razli~iti,
nearistokrati koji }e se diviti aristokratima kao {to su se ovi divili Jevrejima ili homoseksualcima.
Iako te grupe u sebi nisu imale ~vrstine i razbijale su se ~im oko njih nije bilo ~lanova druge grupe, njihovi su ~lanovi koristili tajanstveni jezik
znakova kad god bi im bilo potrebno ne{to ~udno ~ime bi jedni druge prepoznavali. Prust na{iroko izla`e va`nost takvih znakova, naro~ito za prido{lice. Dok su, ipak, invertiti, majstori u jeziku znakova, bar imali realnu
tajnu, Jevreji su koristili taj jezik samo da bi stvorili o~ekivanu atmosferu
tajanstvenosti. Njihovi su znakovi tajanstveno i sme{no pokazivali ne{to
op{tepoznato: da u }o{ku salona princeze te i te sedi jo{ jedan Jevrejin koji ne sme otvoreno da prizna svoj identitet, ali koji bez ovog besmislenog
svojstva ne bi nikada mogao da stigne do tog }o{ka.
Va`no je ista}i da se novo me{ovito dru{tvo s kraja devetnaestoga veka,
kao i prvi jevrejski saloni u Berlinu, opet okupilo oko plemstva. Aristokratija do tada nikako nije izgubila svoju `udnju za kulturom i radoznalost za
nove primerke ljudskog roda, ali je zadr`ala stari prezir prema bur`oaziji. Poriv za dru{tveno razlikovanje bio je njen odgovor na politi~ku
jednakost i na gubitak politi~kog polo`aja i privilegija potvr|en progla{avanjem Tre}e republike. Posle kratkog i ve{ta~kog uspona pod Drugim carstvom, francuska aristokratija se odr`avala samo dru{tvenom pripadno{}u klanovima i napola mrzovoljnim poku{ajima da sa~uva vi{e polo`aje u vojsci za svoje sinove. Mnogo ja~e od politi~ke ambicije bilo je
napadno omalova`avanje uzora srednje klase, {to je nesumnjivo bio jedan
od najja~ih motiva za prijem pojedinaca i ~itavih grupa ljudi koji su pripadali dru{tveno neprihvatljivim klasama. Isti motiv koji je spre~io pruske
aristokrate da se na|u u dru{tvu sa glumcima i Jevrejima, u Francuskoj je
kona~no doveo do dru{tvenog presti`a invertita. Srednja klasa, s druge
strane, nije stekla dru{tveno samouva`avanje, iako se u me|uvremenu
dokopala bogatstva i vlasti. Odsustvo politi~ke hijerarhije u nacionalnoj
88
ANTISEMITIZAM
dr`avi i pobeda jednakosti u~inile su dru{tvo potajno sna`nije hijerarhizovanim {to se ono naizgled vi{e demokratizovalo.74 Po{to je princip hijerarhije bio otelovljen u ekskluzivnim dru{tvenim krugovima Fobur Sen@ermena, sva dru{tva u Francuskoj opona{ala su te osobine sa manjim ili
ve}im varijacijama, manje ili vi{e kao karikaturu dru{tva Fobur Sen-@ermena koje se katkad pretvaralo... da prezire, ma koji polo`aj ili politi~ke
ideje njegovi ~lanovi zastupali. Aristokratsko dru{tvo je bilo stvar
pro{losti samo spolja; ono je zapravo pro`imalo celu dru{tvenu zajednicu
(i ne samo francuskog naroda) time {to je predstavljalo klju~ i azbuku pomodnog dru{tvenog `ivota.75 Kada je Prust osetio potrebu za apologia
pro vita sua i preispitao sopstveni `ivot proveden u aristokratskim krugovima, on je dao analizu dru{tva kao takvog.
Su{tina uloge Jevreja u tom fin-de-sicle dru{tvu sastoji se u tome {to je
upravo antisemitizam Drajfusove afere otvorio Jevrejima vrata dru{tva,
dok je kraj afere, ili bolje otkri}e Drajfusove nevinosti, stavilo ta~ku na
njihovu dru{tvenu slavu.76 Drugim re~ima, bez obzira na to {ta su Jevreji
mislili o sebi ili o Drajfusu, oni su mogli da igraju ulogu koju im je dru{tvo
nametnulo samo dotle dok je to isto dru{tvo bilo uvereno da oni pripadaju
rasi izdajnika. Kada je otkriveno da je izdajnik prili~no glupa `rtva jedne
obi~ne name{taljke i kada je ustanovljena nevinost Jevreja, dru{tveno interesovanje za Jevreje splasnulo je brzo kao i politi~ki antisemitizam. Na
Jevreje se opet gledalo kao na obi~ne smrtnike i oni su pali u bezna~ajnost
iz koje ih je izmi{ljeni zlo~in jednoga od njih svojevremeno uzdigao.
U su{tini je to bila ista vrsta dru{tvene slave koju su Jevreji Nema~ke i
Austrije u`ivali u mnogo `e{}im okolnostima odmah posle Prvog svetskog rata. Tada je njihov izmi{ljeni zlo~in bio da su oni krivi za rat, zlo~in
koji se, ne vi{e identifikovan kao pojedina~ni ~in jednog ~oveka, ne mo`e
opovrgnuti, tako da je ocena gomile o jevrejstvu kao zlo~inu ostala neuzdrmana, a dru{tvo je moglo i dalje da se ushi}uje svojim Jevrejima do
samog kraja. Ako ima ikakve psiholo{ke istine u teoriji `rtvenog jagnjeta,
ona je posledica ovakvog dru{tvenog stava prema Jevrejima; jer kad je antisemitski zakon naterao dru{tvo da izbaci Jevreje, ovi filosemiti su osetili da treba da se pro~iste od tajnih poroka, da se o~iste od ljage koju su
misteriozno i nevaljalo voleli. Ova psihologija, svakako, te{ko da obja{njava za{to su obo`avaoci Jevreja kona~no postali njihove ubice i ~ak
74 Le ct de Guermants, II deo, poglavlje II.
75 Ramon Fernandez, La vie sociale dans loeuvre de Marcel Proust, u Les Cahiers
JEVREJI I DRU[TVO
89
se mo`e naga|ati jesu li se oni isticali me|u onima koji su vodili fabrike
smrti, mada je procenat pripadnika takozvanih obrazovanih klasa me|u
stvarnim ubicama zapanjuju}i. Ali ona obja{njava upravo neverovatnu nelojalnost ba{ tih slojeva dru{tva koji su Jevreje najprisnije poznavali i bili
najvi{e odu{evljeniji i o~arani svojim jevrejskim prijateljima.
[to se ti~e Jevreja, za njih je preobra`aj zlo~ina judaizma u pomodni
porok jevrejstva bio kranje opasan. Jevreji su pokr{tavanjem mogli da
se spasu judaizma; od jevrejstva se nije moglo pobe}i. Zlo~in, {tavi{e,
mo`e da stigne kazna; porok se samo mo`e istrebiti. Intrpretacija ~injenice
jevrejskog ro|enja, koju je dalo dru{tvo, i uloga koju su Jevreji igrali u
okviru dru{tenog `ivota, blisko su povezani sa katastrofalnom temeljito{}u sa kojom su antisemitske zamisli mogle da se sprovedu. Nacisti~ki
tip antisemitizma imao je korena u tim dru{tvenim uslovima koliko i u
politi~kim prilikama. No, iako je koncept rase imao druge i mnogo konkretnije politi~ke svrhe i funkcije, pristup jevrejskom pitanju u njegovom
najiskrenijem vidu dugovao je mnogo od svog uspeha dru{tvenom fenomenu i uverenjima koja su prakti~no predstavljala pristanak javnog mnjenja.
Odlu~uju}e snage u jevrejskom lakovernom putovanju u centar bure doga|aja bez sumnje su bile politi~ke; ali reakcije dru{tva na antisemitizam i
psiholo{ki odrazi jevrejskog pitanja u pojedincu imali su neke veze sa
posebnom okrutno{}u, sa organizovanim i prora~unatim napadom na
svaku li~nost jevrejskog porekla, {to je ve} bila karakteristika antisemitizma Drajfusove afere. Taj stra{}u vo|en lov na Jevrejina uop{te, na Jevrejina svuda i nigde, ne mo`e se razumeti ako se istorija antisemitizma
posmatra kao entitet po sebi, kao ~isto politi~ki pokret. Dru{tveni ~inioci
nerazja{njeni u politi~koj ili ekonomskoj istoriji, skriveni ispod povr{ine
doga|aja, koje istori~ari nisu uop{te primetili i koje su zabele`ile samo
prodornije i strasnije mo}i pesnika ili romansijera (ljudi koje je dru{tvo
odvelo u o~ajni~ku napu{tenost i osamljenost apologiae pro vita sua),
promenili su tok koji bi ~isto politi~ki antisemitizam uzeo da je bio prepu{ten sebi, a {to bi moglo da rezultira dono{enjem antijevrejskih zakona i
~ak masovnim izgonom ali ne ba{ masovnim uni{tenjem.
Otkad su Drajfusova afera i njena politi~ka pretnja pravima francuske
jevrejske zajednice stvorile dru{tvenu situaciju u kojoj su Jevreji u`ivali
dvosmislenu slavu, antisemitizam se pojavio u Evropi kao nerazmrsiva
me{avina politi~kih motiva i dru{tvenih elemenata. Dru{tvo je na jak antisemitski pokret uvek prvo reagovalo sa izrazito pove}anom naklono{}u
prema Jevrejima, tako da je Dizraelijeva primedba da nema rase u ovom
sada{njem vremenu ... koja toliko mnogo o~arava i fascinira i podi`e i
oplemenjuje Evropu kao jevrejska, postala delimi~no ta~na u opasnim
vremenima. Dru{tveni filosemitizam uvek se zavr{avao dodavanjem
90
ANTISEMITIZAM
politi~kom antisemitizmu tog misterioznog fanatizma bez ~ega bi antisemitizam te{ko mogao da postane najbolja parola za organizovanje masa.
Svi dclasss kapitalisti~kog dru{tva kona~no su bili spremni da se ujedine i da stvore sopstvene masovne organizacije; njihova propaganda i njihova privla~nost po~ivale su na tvrdnji da }e dru{tvo koje se pokazalo
voljno da u samu svoju strukturu inkorporira zlo~in u obliku poroka od sada biti spremno i da se o~isti od poro~nosti, otvoreno priznaju}i kriminalce i javno ~ine}i zlo~ine.
^ E T V R T O P O G L AV L J E :
Drajfusova afera
u Francuskoj s kraja 1894. godine. Alfred Drajfus, jevrejski oficir francuskog general{taba, bio je optu`en i osu|en za {pijuna`u za Nema~ku. Presuda, do`ivotno progonstvo na \avolje ostrvo,
jednoglasno je prihva}ena. Su|enje se odvijalo iza zatvorenih vrata. Iz navodno obimnog dosijea optu`nice pokazan je samo takozvani bordereau, pismo navodno pisano Drajfusovim rukom, naslovljeno na nema~kog vojnog ata{ea, [varckopena. Jula 1895, pukovnik Pikar postao je {ef
informativnog odseka general{taba. Maja 1896. rekao je {efu general{aba,
Buadfreu, da se uverio u Drajfusovu nevinost i u krivicu drugog jednog
oficira, majora Valsin-Esterhazija. [est meseci kasnije, Pikar je prekomandovan na opasno mesto u Tunisu. U isto vreme je Bernar Lazar u ime Drajfusove bra}e objavio prvi pamflet o ovoj aferi: Une erreur judiciaire; la
vrit sur laffaire Dreyfus. Juna 1897, Pikar je obavestio [erer-Kestnera,
potpredsednika Senata, o ~injenicama sa su|enja i o Drajfusovoj nevinosti. U novembru 1897. Klemanso je po~eo bitku za preispitivanje slu~aja.
^etiri nedelje kasnije Zola se pridru`io nizu drajfusovaca: JAccuse su
{tampale Klemansoove novine u januaru 1898. U isto vreme Pikar je bio
uhap{en. Zolu, izvedenog na sud zbog klevetanja vojske, osudili su i redovni i apelacioni sud. Avgusta 1898. Esterhazi je sramno otpu{ten zbog
pronevere. Odmah je po`urio do jednog britanskog novinara i rekao mu da
je on a ne Drajfus bio autor bordereau koji je krivotvorio Drajfusovim rukopisom po nare|enju pukovnika Zandhera, svog nadre|enog i
ranijeg {efa kontraobave{tajnog odseka. Nekoliko dana kasnije pukovnik
Anri, jo{ jedan ~lan istog odseka, priznao je krivotvorenje nekoliko drugih
spisa iz tajnog Drajfusovog dosijea i izvr{io samoubistvo. Na to je apelacioni sud nalo`io istragu slu~aja Drajfus.
Juna 1899. apelacioni sud je poni{tio prvobitnu presudu protiv Drajfusa
iz 1894. Ponovni postupak se odr`ao u Renu u avgustu. Doneta je presuda
na deset godina zatvora zbog olak{avaju}ih okolnosti. Nedelju dana
kasnije Drajfusu se izvinio Predsednik republike. Svetska izlo`ba otvorena je u Parizu aprila 1900. Maja, kada je uspeh izlo`be bio zagarantovan,
poslani~ki dom je velikom ve}inom glasao protiv ikakve dalje revizije
OGODILO SE TO
92
ANTISEMITIZAM
DRAJFUSOVA AFERA
93
slu~ajem Drajfus i tvrdile da zemlja ostaje podeljena kao {to je bila posle
Drajfusovog slu~aja, jer sudska presuda ne mo`e da okon~a politi~ki
sukob i da donese svim Francuzima mir duha i srca.4
Dok afera Drajfus u svom {irem politi~kom vidu pripada dvadesetom
veku, slu~aj Drajfus, razna su|enja jevrejskom kapetanu Alfredu Drajfusu,
dosta su tipi~ni za devetnaesti vek, kada su ljudi tako pomno pratili sudske
procese jer je svaka instanca bila provera najve}eg dostignu}a veka, potpune nepristrasnosti zakona. Karakteristi~no je za taj period da proma{aj
pravde mo`e da podigne takvu politi~ku strast i da pokrene takav beskrajni niz su|enja i revizija, da ne govorimo o dvobojima i pesni~anjima. Doktrina jednakosti pred zakonom bila je jo{ uvek tako ~vrsto usa|ena u svest
civilizovanog sveta da je jedan neuspeh pravde izazvao ogor~enje javnosti od Moskve do Njujorka. I niko nije, osim u samoj Francuskoj, bio tako
moderan da udru`i taj predmet sa politi~kim temama.5 Nepravda nanesena jednom francuskom oficiru mogla je da izazove u ostalom delu sveta
~vr{}u i jedinstveniju reakciju nego sva proganjanja nema~kih Jevreja jednu generaciju kasnije. ^ak je i carska Rusija mogla da optu`i Francusku za
varvarstvo, dok su u Nema~koj ~lanovi kajzerove pratnje otvoreno izrazili
ogor~enje s kojim bi se slo`ila jedino radikalna {tampa tridesetih godina
ovog veka.6
Dramatis personae ovog slu~aja mogle su si}i sa Balzakovih stranica: s
jedne strane, klasno svesni generali fanati~no {tite ~lanove svoje grupe, a
sa druge je njihov protivnik Pikar, sa svojim smirenim, trezvenim i pomalo ironi~nim po{tenjem. Pored njih stoji neopisiva gomila ljudi iz Parlamenta, svaki prestra{en onim {to mo`da zna njegov sused; Predsednik republike, ozlogla{eni pokrovitelj bordela, istra`ne sudije koje `ive samo od
dru{tvenih veza. Onda je tu sam Drajfus, zapravo skorojevi}, koji se kolegama stalno hvali{e svojim porodi~nim bogatstvom koje je potro{io na
`ene; njegova bra}a, koja pateti~no nude ceo svoj imetak da se oslobodi
njihov ro|ak, a zatim smanjuju ponudu na 150.000 franaka, nikad sasvim
sigurni da li su `eleli da se `rtvuju ili da podmite general{tab; i advokat
4 Vidi G. H. Archambault u New York Times, 18. avgusta, 1945, p. 5.
5 Jedini izuzetak, katoli~ke novine koje su u najve}em broju u svim zemljama agitovale
protiv Drajfusa, prodiskutova}emo kasnije. Ameri~ko javno mnjenje je bilo takvo da je kao
dodatak protestima po~eo organizovani bojkot pariske Svetske izlo`be planirane za 1900. O
efektu te pretnje vidi ni`e. Za razra|enu studiju vidi odli~an esej na Columbia University,
Rose A. Halperin, The American Reaction to the Dreyfus Case, 1941. Autorka `eli da se
zahvali profesoru S. W. Baronu na ljubaznosti {to joj je stavio ovu studiju na raspolaganje.
6 Tako je, na primer, H. B. von Buelow, nema~ki charg daffaires u Parizu, pisao rajhkancelaru Hoenloeu da je sud u Renu bio me{avina vulgarnosti i kukavi~luka, {to su najpouzdaniji znaci varvarizma, a da je Francuska time isklju~ila sebe iz porodice civilizovanih nacija, citirao Herzog, op. cit., datirano 12. septembar 1899. Po mi{ljenju (fon Buelova), Affaire je bila krilatica nema~kog liberalizma; vidi njegov Denkwrdigkeiten, Berlin, 1930-31,
I, 428.
94
ANTISEMITIZAM
Deman`, istinski uveren u nevinost svog klijenta, ali koji zasniva odbranu
na motivu sumnje da bi se spasao od napada i {tete po svoje li~ne interese.
Na koncu, tu je avanturista Esterhazi, od stare loze, koji se tako stra{no
dosa|uje me|u tim bur`oaskim svetom da tra`i izlaz u juna{tvu ba{ kao i
u lopovluku. Nekada drugi lajtnant u Legiji stranaca, on je stra{no impresionirao kolege svojom smelo{}u i besramno{}u. Uvek u nevolji, `iveo je
od sekundiranja jevrejskim oficirima u dvobojima i od ucenjivanja njihovih bogatih istovernika. Zaista, on bi se koristio samim rabinom da bi
pribavio neophodna poznanstva. ^ak i u svom poslednjem padu ostao je
veran balzakovskoj tradiciji. Ni izdaja ni obesni snovi o velikoj orgiji u
kojoj sto hiljada pijanih pruskih ulana juri podivljalo kroz Pariz,7 ve} bezna~ajna pronevera ro|akovog novca poslala ga je u propast. A {ta re}i o
Zoli sa njegovim raspaljenim moralnim `arom, pone{to praznim patosom
i dramati~nom izjavom uo~i bekstva u London da je ~uo Drajfusov glas
koji ga moli da podnese ovu `rtvu?8
Sve je ovo tipi~no za devetnaesti vek i smo nikad ne bi pre`ivelo dva
svetska rata. Od starovremskog zanosa mase Esterhazijem, kao i od njene
mr`nje prema Zoli odavno je ostao samo `ar, ali je i takav imao onu `estoku strast protiv aristokratije i klera koja je jedanput zapalila @oresa i koja je sama dovela do kona~nog osloba|anja Drajfusa. Kako je pokazala
Kagularova afera, oficiri generali{taba nisu vi{e morali da se boje gneva
naroda kad su kovali zavere za coup dtat. Od odvajanja crkve i dr`ave,
Francuska, iako svakako ne vi{e klerikalnog duha, izgubila je veliki deo
antiklerikalnog raspolo`enja, po{to je sama katoli~ka crkva izgubila mnogo od svojih politi~kih aspiracija. Petenov napor da pretvori republiku u
katoli~ku dr`avu bio je zako~en krajnjom ravnodu{no{}u naroda i neprijateljstvom ni`eg klera prema klerofa{izmu.
Afera Drajfus je sa svojim politi~kim implikacijama mogla da pre`ivi
jer je dvama njenim elementima porasla va`nost tokom dvadesetih godina.
Prvi je mr`nja prema Jevrejima; drugi, sumnji~avost prema samoj republici, Parlamentu i dr`avnoj ma{ini. Ve}i delovi javnosti mogli su i dalje da
misle ovo potonje, s pravom ili pogre{no, pod uticajem Jevreja i mo}i banaka. I u na{e vreme naziv antidrajfusovac jo{ uvek mo`e da poslu`i za
prepoznavanje svega onoga {to je antirepublikansko, antidemokratsko i
antisemitsko. Pre nekoliko godina taj pojam je jo{ uvek sadr`avao sve, od
monarhizma Ation Francaise do nacionalnog bolj{evizma Dorioa i socijalnog fa{izma Deata.
Tre}a republika me|utim, nije tim fa{isti~kim grupama, brojno neva`nim, dugovala svoj kolaps. Naprotiv, istina je, iako paradoksalna, da nji7 Thodore Reinach, Histoire sommaire de lAffaire Drayfus, Paris, 1924, p. 96.
8 Iskaz Jozefa Rajnaha po citatu Herzog, op. cit., datirano 18. juna 1898.
DRAJFUSOVA AFERA
95
hov uticaj nikad nije bio tako slab kao u trenutku kad je stvarno do{lo do
kolapsa. Ono {to je Francusku nateralo da padne bila je ~injenica da ona
nije vi{e imala pravih drajfusovaca, nikoga ko bi verovao da demokratija i
sloboda, jednakost i pravda jo{ uvek mogu da se odbrane ili ostvare u republici.9 Na kraju krajeva, republika je kao prezrela vo}ka pala u ~eljust
stare antidrajfusovske grupe10 koja je uvek sa~injavala jezgro njene vojske, ~ak i u vreme kada je imala malo neprijatelja ali skoro nijednog prijatelja. Koliko je Petenova grupa neznatno bila proizvod nema~kog fa{izma jasno je pokazala njena ropska privr`enost starim formulama od pre
~etrdeset godina.
Dok je Nema~ka Francusku o{tro srezala i uni{tila joj unutra{nju ekonomiju demarkacionom linijom, francuske vo|e u Vi{iju neve{to su baratale
starom Baresovom formulom o autonomnim pokrajinama, sabijaju}i je
time sve vi{e. Oni su, mnogo spremnije od bilo kog kvislinga, uveli antijevrejske zakone, hvale}i se sve vreme da antisemitizam nije morao da se
uvozi iz Nema~ke i da se njihov zakon koji reguli{e Jevreje razlikuje u
su{tinskim ta~kama od zakona rajha.11 Nastojali su da mobili{u katoli~ko
sve{tenstvo protiv Jevreja, a time su potvrdili da sve{tenici ne samo {to su
izgubili svoj politi~ki uticaj, ve} da zapravo nisu antisemiti. Naprotiv, upravo biskupi i sinodi, koje je re`im iz Vi{ija hteo jo{ jednom da pretvori u
politi~ke sile, izrazili su najjasnije protest protiv progona Jevreja.
Ne Drajfusov slu~aj i su|enja, ve} Drajfusova afera u celini nudi prve
nagove{taje dvadesetog veka. Kao {to je Bernanos istakao 1931,12 Drajfusova afera ve} pripada tragi~nom periodu koji sigurno nije zavr{en pro{lim ratom. Ta afera je otkrila isti nehumani karakter, sa~uvav{i u sred
9 Da vi{e ni Klemanso pred kraj `ivota nije u to verovao jasno pokazuje primedba koju
citira Ren Benjamin, Clmanceau dans la retraite, Paris, 1930, p. 249: Nada? Nemogu}e!
Kako da se i dalje nadam kad vi{e ne verujem u ono {to me je uznosilo, a to je upravo
demokratija?
10 Weygand, poznati privr`enik Action Franais, bio je u mladosti andirajfusovac. On je
bio jedan od upisnika za Henry Memorial koji je osnovao Libre Parole u ~ast nesre}nog
pukovnika Anrija koji je samoubistvom platio svoje krivotvorine dok je bio u general{tabu.
Spisak upisnika kasnije je objavio Kilar, jedan od urednika LAurore (Klemansoove novine),
pod naslovom Le Monument Henry, Paris 1899. [to se ti~e Petena, on je bio u general{tabu
vojne uprave Pariza od 1895. do 1899, u vreme kad niko osim proverenih antidrajfusovaca
ne bi bio tolerisan. Vidi Contamine de Latour, Le Marchal Ptain, u Revue de Paris, I, 5769. D. W. Brogan, op. cit., p. 382, umesno prime}uje da su od pet oficira iz Prvog svetskog
rata ~etvorica Fo{, Peten, Lioti i Fajol bili lo{i republikanci, dok je peti, @ofr, imao dobro
poznate klerikalne sklonosti.
11 Mit po kome je Rajh Petenu nametnuo antijevrejski zakon, koji se dr`ao u skoro celom
francuskom Jevrejstvu, pukao je na samoj francuskoj strani. Vidi posebno Yves Simon, La
Grande crise de la Rpublique Franais: observations sur la vie politique des franais de
1918 1938, Montreal, 1941.
12 Cf. Georges Bernanos, La grande peur des bien-pesants, Edouard Drumont, Paris
1931, p. 262.
96
ANTISEMITIZAM
haosa neobuzdane strasti i plamene mr`nje nepojmljivo hladno i bezose}ajno srce. Naravno, prave posledice afere ne}e se na}i u Francuskoj, ali razlog zbog ~ega je Francuska bila laka `rtva fa{isti~ke agresije
ne treba daleko tra`iti. Hitlerova propaganda govorila je njenim jezikom
koji je dugo bio blizak i nikad sasvim zaboravljen. To {to cezarizam13
Action Franaise-a i nihilisti~ki nacionalizam Baresov i Morasov nikada
nisu uspeli u svom izvornom obliku, treba zahvaliti razli~itim razlozima,
koji idu iz nedostatka. Nedostajala im je dru{tvena vizija i oni nisu bili u
stanju da u popularne izraze prevedu one mentalne fantazmagorije koje je
probudio njihov prezir prema intelektu.
Mi se ovde u su{tini bavimo politi~kom orijentacijom Drajfusove afere
a ne zakonskim aspektima slu~aja. U njoj je o{tro ocrtan jedan broj karakteristi~nih crta dvadesetog veka. Slabe i jedva raspoznatljive u ranim
decenijama veka, one su na kraju izronile na punu dnevnu svetlost i otkrile
da su deo glavnih tokova modernih vremena. Posle trideset godine blagog,
~isto dru{tvenog oblika dru{tvene diskriminacije, postalo je pomalo te{ko
setiti se da je povik Smrt Jevrejima odjekivao uzdu` i popreko moderne
dr`ave jednom ranije kada se njena unutra{nja politika kristalisala u temi
antisemitizma. Tokom trideset godina je legenda o svetskoj zaveri bila
samo konvencionalni oslonac `ute {tampe i jeftinih romana i svet je lako
zaboravio da je ne tako davno, ali u vreme kad su Protokoli sionskuh mudraca bili jo{ uvek nepoznati, cela nacija lupala glavu poku{avaju}i da
odredi da li tajni Rim ili tajni Juda dr`i uzde svetske politike.14
Sli~no tome, ~vrsta i nihilisti~ka filozofija mr`nje duha prema sebi
samom15 bila je pomalo na zalasku kada svet u privremenom miru sa
sobom nije dopu{tao da se stane na put izuzetnim kriminalcima, da bi
opravdao uspon brutalnosti i beskrupuloznosti. @il Gerenovi su morali da
~ekaju skoro ~etrdeset godina dok atmosfera nije bila ponovo zrela za
kvazi-vojne juri{ne trupe. Dclass, koje je stvorila ekonomija devetnaestog veka, morali su brojno da rastu sve dok nisu postali jake na13 Waldemar Gurian, Der integrale Nationalismus in Frankreich: Charles Maurras und
die Action Franaise, Frankfurt-am-Main, 1931, p. 92, pravi o{tru razliku izme|u
monarhisti~kog pokreta i drugih reakcionarnih tendencija. Isti autor razmatra Drajfusov
slu~aj u svom Die politischen und sozialen Ideen des franzsischen Katolizismus, M. Gladbach, 1929.
14 Za stvaranje ovakvih mitova na obe strane, Daniel Halvy, Apologie pour notre
pass, u Cahier de la quinzaine, Series XL, No. 10, 1910.
15 Izuzetno moderan ton je pogo|en u Zolinom Letter to France iz 1898: ^ujemo sa svih
strana da je koncept slobode propao. Kad je iskrsla Drajfusova stvar, ova preovla|uju}a
mr`nja prema slobodi je na{la zlatnu `icu... Zar ne vidite da je jedini razlog tako besnog napada na [erer-Kestnera to {to on pripada generaciji koja je verovala u slobodu i radila za nju?
Danas se sle`e ramenima na takve stvari... Sedobradi starci, smeju se njima, staromodna
velikodu{nost. Herzog, op. cit., datirano 6. januara 1898.
DRAJFUSOVA AFERA
97
cionalne manjine; pre toga je coup dtat, koji je ostao tek groteskna zavera16 u Francuskoj, mogao skoro bez napora da postane realnost u Nema~koj. Predigra nacizma izvodila se preko cele evropske scene. Drajfusov
slu~aj je zato vi{e nego bizaran, nesavr{eno razre{en zlo~in,17 afera
{tapskih oficira preru{enih la`nim bradama i tamnim nao~arima, koji su
svoje glupe krivotvorine {irili no}u po ulicama Pariza. Njen junak nije
Drajfus ve} Klemanso i ona ne po~inje hap{enjem jevrejskog {tabnog oficira, ve} panamskim skandalom.
II: Tre}a republika i francuska jevrejska zajednica
IZME\U 1880. i 1888. Panamska kompanija, pod rukovodstvom de Lesepa koji je izgradio Suecki kanal, mogla je da ostvari samo malu prakti~anu
dobit. Uprkos tome ona je u tom periodu uspela da, u samoj Francuskoj,
sakupi ~ak 1,335.539.454 franka u privatnim zajmovima.18 Taj je uspeh
jo{ zna~ajniji ako se ima u vidu obazrivost francuske srednje klase u
nov~anim stvarima. Tajna uspeha te kompanije le`i u ~injenici da je nekoliko njenih javnih zajmova redovno podr`avao Parlament. Na gradnju kanala se uop{te vi{e gledalo kao na javnu i nacionalnu slu`bu nego kao na
privatno preduze}e. Kada je kompanija bankrotirala, dakle, upravo je
spoljna politika republike pretrpela udarac. Tek posle nekoliko godina
postalo je zaista jasno da je jo{ va`nije bilo to {to je uni{teno nekih pola
miliona Francuza srednje klase. I {tampa i Parlamentarna istra`na komisija do{le su otprilike do istog zaklju~ka: kompanija je bila bankrot ve}
nekoliko godina. Tvrdili su da je de Lasep `iveo nadaju}i se ~udu i gaje}i
san da }e novi fondovi nekako ubrzo do}i da poguraju posao. Da bi izbegao zabranu novih zajmova, bio je prisiljen da podmiti {tampu, pola Parlamenta i sve vi{e ~inovnike. Zbog toga je bilo potrebno uklju~ivanje ljudi
iz srednje klase, a u zamenu su odredili preterane kamate. Tako se ono {to
je prvobitno izazvalo poverenje javnosti u poduhvat, podr{ka Parlamenta
zajmovima, pokazalo na kraju kao ~inilac koji je jedan pomalo klimav privatni posao pretvorio u kolosalnu prevaru.
16 Farsi~nu prirodu razli~itih poku{aja iz devedesetih godina da se izvr{i coup dtat, jasno je analizirala Roza Luksemburg u ~lanku, Die soziale Krise in Frankreich, u Die Neue
Zeit, I tom, 1901.
17 Da li je pukovnik Anri falsifikovao bordereau po nare|enju {efa general{taba ili na sopstvenu inicijativu, jo{ uvek se ne zna. Sli~no tome, poku{aj ubistva Laborija, Drajfusovog zastupnika na sudu u Renu, nikada nije sasvim rasvetljen. Cf. Emil Zola, Correspondance: lettres Maitre Labori, Paris, 1929, p. 32, n. l.
18 Cf. Walter Frank, Demokratie und Nationalismus in Frankreich, Hamburg, 1933, p.
273.
98
ANTISEMITIZAM
Jevreja nije bilo ni me|u podmi}enim ~lanovima Parlamenta niti u upravi kompanije. @ak Rajnah i Kornelius Herc, me|utim, takmi~ili su se za
~ast da dele bak{i{ ~lanovima Kabineta, prvi rade}i na desnom krilu
bur`oaskih partija a drugi na radikalima (antiklerikalnim partijama sitne
bur`oazije).19 Rajnah je bio tajni finansijski savetnik vlade tokom osamdesetih,20 pa je tako odr`avao njene veze sa Panamskom kompanijom, dok
je Hercova uloga bila dvostruka. S jedne strane, on je slu`io Rajnahu kao
veza sa radikalnim krilom Parlamenta, u ~emu sam Rajnah nije imao uspeha; s druge strane, ta mu je slu`ba davala tako dobar uvid u obim korupcije da je stalno mogao da ucenjuje svog {efa i da ga sve dublje uvaljuje u
{kripac.21
Naravno, bio je tu prili~an broj manjih jevrejskih biznismena koji su
radili i za Herca i za Rajnaha. Njihova imena, me|utim, mogu sasvim da
po~ivaju u zaboravu u koji su zaslu`eno i pala. [to je nesigurnija bila
situacija u kompaniji, to je naravno vi{a bila vrednost kamata, sve dok, na
kraju, sama kompanija nije primila samo malo novca. Kratko pre raspada,
Herc je samo za unutarparlamentarne transakcije uzeo avans od ~itavih
600.000 franaka. Avans je, me|utim, bio preuranjen. Zajam nije prikupljen i akcionarima je jednostavno 600.000 franaka oti{lo iz d`epa.22 Cela
ru`na prevara zavr{ila se porazno po Rajnaha. Mu~en Hercovom ucenom,
na kraju je izvr{io samoubistvo.23
Malo pre smrti, me|itim, on je preduzeo korak ~ije se posledice po francusku jevrejsku zajednicu te{ko mogu preuveli~ati. On je Libre Parole-u,
antisemitskom dnevnom listu Edara Drimona dao svoj spisak podmi}enih
~lanova Parlamenta, takozvanih primalaca, postavljaju}i jedini uslov da
prikrije njega li~no kad objavi raskrinkavanje. Libre Parole se preko no}i
preobrazio od malog i bezna~ajnog lista u jedne od najuticajnijih novina u
zemlji, sa tira`om od 300.000 primeraka. Zlatna mogu}nost koju je
ponudio Rajnah rukovo|ena je sa savr{enom brigom i ve{tinom. Lista krivaca objavljivana je u kratkim nastavcima, tako da su stotine politi~ara
svako jutro do~ekivale kao na iglama. Drumonov dnevnik, a s njim i cela
antisemitska {tampa i pokret, pokazali su se najzad kao opasna sila u Tre}oj republici.
19 Cf. Georges Suarez, La vie orgueilleuse de Clmanceau, Paris 1930, p. 156.
20 Takvo je na primer bilo svedo~enje biv{eg ministra Ruvijea pred Istra`nom komisijom.
21 Bares (citirao Bernanos, op. cit., p. 271) ka`e to sa`eto: Kad god bi Rajnah ne{to
DRAJFUSOVA AFERA
99
100
ANTISEMITIZAM
DRAJFUSOVA AFERA
101
102
ANTISEMITIZAM
nerije vlasti. Ali, dok su Jevreji ranije predstavljali jaku, ~vrsto povezanu
grupu, ~ija je korist za dr`avu bila o~igledna, oni su sada bili podeljeni u
grupe, me|usobno antagonisti~ke ali sve usredsre|ene na isti cilj: da pomognu dru{tvu da se pothranjuje na ra~un dr`ave.
III: Vojska i kler protiv republike
PRIVIDNO po strani od svih takvih ~inilaca, prividno imuna na celu korupciju stajala je vojska, nasle|e iz Drugog carstva. Republika se nikada
nije usudila da njome vlada, ~ak i kad su monarhisti~ke simpatije i intrige
do{le do otvorenog izra`aja u Bulan`eovoj krizi. Oficirsku klasu su tad
kao i ranije ~inili sinovi onih starih aristokratskih porodica ~iji su se preci,
kao emigrs, borili protiv svoje otad`bine tokom revolucionarnih ratova.
Ti oficiri bili su pod jakim uticajem klera, koji je od revolucije insistirao
na podr`avanju reakcionarnih i antirepublikanskih pokreta. Njegov je uticaj bio mo`da podjednako jak na one oficire koji su bili ne{to ni`eg roda,
ali koji su se nadali da }e po staroj crkvenoj praksi isticanja talenata bez
obzira na lozu biti unapre|eni uz pomo} sve{tenstva.
Nasuprot promenljivim i fluidnim grupama dru{tva i Parlamenta, gde je
pristup bio lak, a privr`enost nestalna, stoji rigorozna isklju~ivost vojske,
tako karakteristi~na za kastinski sistem. Ni vojni~ki `ivot, profesionalna
~ast, niti esprit de corps nije okupio te oficire da formiraju reakcionarni
bedem protiv republike i protiv demokratskih uticaja; to su jednostavno
u~inile kastinske veze.32 Odbijanje dr`ave da demokratizuje vojsku i da je
podvrgne civilnim vlastima povuklo je zna~ajne konsekvence. To je od
armije napravilo celinu izvan nacije i stvorilo oru`anu silu ~ija se lojalnost
mogla okrenuti u pravcu koji niko ne bi mogao da predska`e. Da ta sila u
vlasti jedne kaste, ako je prepu{tena sama sebi, nije ni za ni protiv bilo koga, jasno pokazuje pri~a o skoro burlesknom coups dtat u ~emu je, uprkos druga~ijim tvrdnjama, ona zaista nevoljno u~estvovala. ^ak je i njen
ozlogla{eni monarhizam bio, u krajnjoj liniji, samo izgovor da se vojska
sa~uva kao grupa nezavisnog interesa, spremna da brani svoje povlastice
bez obzira na dr`avu, pa ~ak i protiv nje.33 Savremeni novinari i kasniji
istori~ari u~inili su juna~ke napore da pove`u sukob izme|u vojnih i civilnih vlasti tokom Drajfusove afere putem ideje antagonizma izme|u bi32 Vidi odli~an anonimni ~lanak The Dreyfus Case: A Study of French Opinion, u The
Contemporary Review LXXIV tom (oktobar 1898).
33 Vidi Luxemburg, loc. cit.; Razlog zbog kog vojska nije bila sklona da se pokrene bio
je taj {to je `elela da poka`e da se protivi civilnoj vlasti republike, ne gube}i u isto vreme
snagu te opozicije pot~injavanjem monarhiji.
DRAJFUSOVA AFERA
103
104
ANTISEMITIZAM
DRAJFUSOVA AFERA
105
generacije unazad.45 A od po~etka devetnaestog veka me|unarodna politika Crkve pre{la je u njihove ruke.46
Ve} smo napomenuli kako je raspad dr`avne ma{inerije olak{ao Rot{ildovima ulaz u krugove antisemitske aristokratije. Mondensko dru{tvo Fobur Sen-@ermena otvorilo je vrata ne samo nekolicini oplemenjenih Jevreja, ve} je pretrpelo nalet svojih pokr{tenih ulizica, antisemitskih Jevreja,
kao i potpunih prido{lica.47 Dosta ~udno, Jevreji iz Alzasa koji su se, kao i
Drajfusova porodica, doselili u Pariz, slde}i odstupanje sa te teritorije,
preuzeli su istaknutu ulogu u ovom dru{tvenom usponu. Njihov preterani
patriotizam bio je najuo~ljiviji u na~inu na koji su se borili da se ograde od
ostalih jevrejskih doseljenika. Drajfusova porodica je pripadala onom delu
jevrejstva koje je nastojalo da se asimiluje prihvatanjem svojevrsnog antisemitizma.48 To pode{avanje prema francuskoj aristokratiji imalo je jedan
neizbe`an rezultat: Jevreji su poku{ali da ubace svoje sinove u iste vi{e
vojne slu`be koje su dr`ali sinovi njihovih novoste~enih prijatelja. Upravo
se tu za~eo prvi uzrok trvenja. Prijem Jevreja u visoko dru{tvo je bio relativno miroljubiv. Vi{e klase, uprkos snovima o restauraciji monarhije, bile
su politi~ki mlitava gomila i nisu se preterano trudile na bilo koji na~in.
Ali kada su po~eli da tra`e jednakost u vojsci, Jevreji su se suo~ili sa odlu~nim protivljenjem jezuita koji nisu bili spremni da toleri{u oficire imune
na uticaj ispovedaonice.49 [tavi{e, sukobili su se sa okorelim kastinskim
duhom koji su zaboravili zbog lake atmosfere salona, kastinskim duhom
45 Prvobitno, prema konvenciji od 1593, bili su isklju~eni svi hri{}ani jevrejskog porekla.
Dekret iz 1608. postavljao je uslov da se ispita unazad do pete generacije, poslednji propis iz
1923. smanjio je to na ~etiri generacije. Nastojnik reda mo`e da prenebregne ove zahteve u
pojedina~nim slu~ajevima.
46 Cf. H. Boehmer, Les Jsuites, prevod sa nema~kog, Paris 1910, p. 284: Od 1820... nije postojalo ne{to kao nezavisne nacionalne crkve sposobne da se odupru papskim redovima
kojima su diktirali jezuiti. Vi{e sve{tenstvo na{ih dana ulogorilo se ispred Svete stolice i Crkva je postala ono {to je Belarmin, veliki jezuitski polemi~ar, uvek zahtevao da ona postane,
apsolutna monarhija ~ijom politikom mogu upravljati jezuiti i ~iji se razvoj mo`e odrediti
pritiskom na dugme.
47 Cf. Clemenceau, Le spectacle du jour, u op. cit.: Rot{ild, prijatelj celokupnog antijevrejskog plemstva... isti kao Artur Mejer koji je ve}i papa od pape.
48 O alza{kim Jevrejima, kojima je Drajfus pripadao, vidi Andr Foucault, Un nouvel aspect de lAffaire Dreyfus u Les Oeuvres Libres, 1938, pp. 310: U o~ima jevrejske pariske
bur`oazije oni su bili otelovljenje nacionalnog raideur... to dr`anje pristojnog prezira koje su
posednici izra`avali prema skorojevi}ima svoje vere. Njihova `elja da se potpuno prilagode
galskim obi~ajima, da `ive u bliskim odnosima sa na{im starim porodicama, da zauzmu najistaknutije polo`aje u dr`avi i prezir koji su pokazali prema trgovcima ~lanovima jevrejske
zajednice, prema nedavno naseljenim Poljacima iz Galicije, skoro su im dali izgled izdajnika svoje sopstvene rase. ... Drajfusi iz 1894? Za{to, oni su bili antisemiti!
49 Cf. K. V. T. u Contemporary Review, LXXIV, 598: Po volji demokratije svi Francuzi
treba da budu vojnici; po volji Crkve jedino katolici treba da dr`e glavne komande.
106
ANTISEMITIZAM
koji je, ve} oja~an tradicijom i zvanjem, bio jo{ poduprt nepomirljivom
mr`njom prema Tre}oj republici i prema civilnoj vlasti.
Jedan moderni istori~ar je opisao borbu izme|u Jevreja i jezuita kao
borbu izme|u dva suparnika u kojoj su vi{e jezuitsko sve{tenstvo i jevrejska plutokratija suo~eni u sred Francuske kao dva nevidljiva fronta.50
Opis je ta~an utoliko {to su Jevreji u jezuitima nai{li na nepomirljive protivnike, dok su ovi odmah shvatili kako mo}no mo`e biti oru`je antisemitizma. To je bio prvi i jedini napad pre Hitlera koji je u sveevropskom
obimu koristio antisemitizam kao glavni politi~ki koncept51. S druge
strane, me|utim, ako se uzme da je to bila borba dva podjednako spremna
suparnika, opis je o~ito neta~an. Jevreji nisu tra`ili ve}i stepen mo}i od
onog koji su imale sve druge grupe na koje se podelila republika. Oni su
tada samo `eleli dovoljno uticaja da bi mogli da sprovedu svoje dru{tvene
i poslovne interese. Oni nisu pretendovali na politi~ki deo u upravljanju
dr`avom. Jedina organizovana grupa koja je to tra`ila bili su jezuiti. Drajfusovom su|enju prethodili su brojni doga|aji koji pokazuju kako su odlu~no i energi~no Jevreji poku{ali da izbore mesto u vojsci i kako je svakida{nja, ~ak i u to doba, bila mr`nja prema njima. Kao stalni predmet velikih uvreda, nekolicina jevrejskih oficira morala je stalno da se bori u
dvobojima, a da njihovi nejevrejski drugovi nisu bili voljni da u~estvuju
kao sekundanti. U vezi s tim, zaista, proslavljeni Esterhazi prvi izlazi na
scenu kao izuzetak od pravila.52
Uvek je ostalo pomalo nejasno da li su Drajfusovo hap{enje i osuda bili
samo sudska gre{ka koja je sasvim slu~ajno zapalila veliki politi~ki po`ar,
ili je general{tab namerno podmetnuo krivotvoreni bordereau da bi po
kratkom postupku kona~no `igosao jednog Jevrejina kao izdajnika. U korist ove druge hipoteze ide ~injenica da je Drajfus bio prvi Jevrejin koji se
na{ao u general{tabu, {to je u postoje}im uslovima moglo da izazove ne
samo negodovanje, ve} nesumnjivo i bes i zabrinutost. U svakom slu~aju,
mr`nja prema Jevrejima raspaljena je i pre nego {to je doneta presuda.
50 Herzog, op. cit., p. 35.
51 Cf. Bernanos, op. cit., p. 151: Li{en sme{nog preuveli~avanja, antisemitizam se
pokazao onakvim kakav zaista jeste: ne puka izmi{ljotina ~udaka, mentalni hir, ve} va`an
politi~ki koncept.
52 Vidi Esterhazijevo pismo iz jula 1894, Edmondu de Rot{ildu, citirao J. Reinach, op. cit.,
II, 53 ff.: Nisam se kolebao kada kapetan Kremijo nije mogao da na|e oficira hri{}anina da
mu bude sekundant. Cf. T. Reinach, Histoire sommaire de lAffaire Dreyfus, p. 60 ff. Vidi tako|e Herzog, op. cit., datirano 1892. i juna 1894, gde su ti dvoboji detaljno pobrojani i imenovana sva Esterhazijeva sekundiranja. Poslednja prilika bila je u septembru 1896, kada je
primio 10.000 franaka. Ova velikodu{nost na pogre{nom mestu kasnije je dala uznemiruju}e
rezultate. Kada se, iz udobne bezbednosti Engleske, Estarhazi napokon razotkrio i time iznudio reviziju slu~aja, antisemitska {tampa prirodno je sugerisala da su ga potplatili Jevreji da
sam sebe optu`i. Ta ideja se jo{ uvek koristi kao va`an argument u korist Drajfusove krivice.
DRAJFUSOVA AFERA
107
108
ANTISEMITIZAM
odnosila se prema Lazaru, jednom od svojih najvrednijih pomo}nika i jednoj od najve}ih figura ovog slu~aja, kao da je njen pla}eni agent.58 Klemanso, Zola, Pikar i Labori da pomenem samo aktivnije drajfusovce
mogli su na kraju da sa~uvaju svoj dobar glas jedino ogra|uju}i svoje napore, sa manje ili vi{e buke i publiciteta, od konkretnijih vidova ovog
predmeta.59
Postojala je samo jedna osnova po kojoj je Drajfus mogao ili trebalo da
bude spasen. Intrige korumpiranog Parlamenta, suvo truljenje dru{tva i
`udnja klera za vla{}u trebalo je da se otvoreno ogledaju sa strogim jakobinskim konceptom naroda, zasnovanim na ljudskim pravima onim republikanskim pogledom na javni `ivot koji tvrdi (Klemansoovim re~ima)
da neko ko kr{i prava pojedinca, kr{i prava svih. Oslanjanje na Parlament
ili na dru{tvo je zna~ilo da je bitka izgubljena i pre nego {to je zapo~eta: s
jedne strane, zato {to izvori jevrejske zajednice nisu ni na koji na~in bili
ja~i od izvora bogate katoli~ke bur`oazije, a s druge zato {to su svi vi{i
slojevi dru{tva, od sve{teni~kih i aristokratskih porodica Fobur Sen-@ermena do antiklerikalne i radikalne sitne bur`oazije, ipak pri`eljkivali da se
Jevreji formalno uklone iz dr`avnog tela. Na taj na~in, ra~unali su, mo}i
}e da se o~iste od mogu}e ljage. Gubljenje jevrejskih dru{tvenih i trgova~kih kontakata izgledalo im je kao cena koju vredi platiti. Sli~no tome,
kako svedo~e @oresove izjave, Parlament je na ~itavu aferu gledao kao na
zlatnu mogu}nost da rehabilituje ili pre da spase svoju starostavnu reputaciju nepotkupljivosti. Kona~no, uop{te nije neva`no {to je u podr`avanju
takvih parola kao {to su Smrt Jevrejima i Francuska Francuzima
prona|ena skoro ~arobna formula za pomirenje masa sa postoje}im stanjem u kome su se vlada i dru{tvo na{li.
`ivota. Umesto toga upustili su se u niz li~nih obra}anja politi~arima sa kojima su uspeli da
do|u u kontakt; cf. Dutrait-Crozon, op. cit., p. 51. Vidi tako|e Foucault, op. cit., p. 309: Sa
ove distance ~ovek mo`e da se za~udi nad ~injenicom da francuski Jevreji umesto {to tajno
rade na {tampi, nisu dali odgovaraju}i otvoreni izraz svoje indignacije.
58) Cf. Herzog, op. cit., datirano decembra 1894. i januara 1898. Vidi tako|e Charensol,
op. cit., str. 79. i Charles Pguy, Le Portrait de Bernard Lazare u Cahiers de la quinzaine,
series XI, No. 2 (1910).
59) Laborijevo povla~enje, po{to je Drajfusova porodica `urno povukla predmet od njega
dok je sud u Renu jo{ uvek zasedao, izazvalo je veliki skandal. Iscrpan, iako uglavnom
preteran izve{taj na}i }e se kod Franka, op. cit., str. 432. Laborijeva izjava, koja re~ito govori
o plemenitosti njegovog karaktera, pojavila se u La Grande Revue (februara 1900). Posle
onoga {to se dogodilo njegovom advokatu i prijatelju, Zola je odjednom prekinuo odnose sa
porodicom Drajfus. Kao {to za Pikara Echo de Paris (30. novembar 1901) izve{tava da posle
Rena on nije imao nikakve veze sa Drajfusovima. Klemanso, suo~en sa ~injenicom da je cela
Francuska, ili ~ak ceo svet, shvatio pravo zna~enje su|enja bolje od optu`enog ili njegove
porodice, bio je sklon da incident smatra humornim; ef. Weil, op. cit., p. 307-308.
DRAJFUSOVA AFERA
109
110
ANTISEMITIZAM
DRAJFUSOVA AFERA
111
112
ANTISEMITIZAM
cije, zvao se Pikar i general{tab je uskoro bio sit tog jednostavnog, mirnog
~oveka, politi~ki nezainteresovanog duha. Pikar nije bio heroj, svakako ne
mu~enik. On je jednostavno bio onaj obi~an tip gra|anina sa prose~nim
interesovanjem za javne poslove koji u ~asu opasnosti (ali ni minut ranije)
ustaje u odbranu svoje zemlje na isti pouzdan na~in kao {to ispunjava svoje dnevne obaveze.70 Ipak, povod postaje ozbiljan tek posle nekoliko odlaganja i kolebanja, kada se Klemanso najzad uverio da je Drajfus nevin a
republika u opasnosti. Na po~etku borbe samo se {a~ica poznatih pisaca i
nau~nika okupila oko tog slu~aja: Zola, Anatol Frans, E. Diklo, istori~ar
Gabriel Mono i Lisijen Her, bibliotekar Ecole Normale. Ovome se mo`e
dodati mali i zato bezna~ajan krug mladih intelektualaca koji }e kasnije
praviti istoriju u Cahiers de la quinzaine.71 To je, me|utim, bio ceo spisak
Klemansoovih saveznika. Nije bilo politi~ke grupe, ~ak nijednog renomiranog politi~ara spremnog da stane na njegovu stranu. Veli~ina Klemansoovog pristupa sastoji se u tome {to on nije bio usmeren protiv pojedina~ne pogre{ke pravde, ve} se zasnivao na tako apstraktnim idejama
kao {to su pravda, sloboda i gra|anska vrlina. Ukratko, zasnivao se na samim onim pojmovima koji su bili glavni proizvod starovremskog jakobinskog patriotizma, a na koji je ve} bilo ba~eno mnogo blata i uvreda. Kako
je vreme prolazilo i Klemanso nastavio, nepokoleban pretnjama i razo~aranjima, da iznosi iste istine i da ih utelovljuje u zahteve, to su ~vrsti nacionalisti sve vi{e gubili tlo. Sledbenici ~oveka kao {to je bio Bares, koji je
optu`io Drajfusove podr`avaoce da se gube u metafizi~koj zbrci, shvatali su polako da su apstrakcije Tigra bile zapravo bli`e politi~koj stvarnosti nego ograni~ena inteligencija propalih biznismena ili jalov tradicionalizam fatalisti~ki nastrojenih intelektualaca.72 Kuda je ~vrst prilaz
kona~no vodio realisti~ke nacionaliste ilustruje pri~a od neprocenjive
vrednosti o tome kako je [arl Moras imao ~ast i zadovoljstvo, posle poraza Francuske, da prilikom lta na jug susretne astrol{kinju koja mu tuma~i politi~ko zna~enje skora{njih doga|aja i savetuje ga da sara|uje sa
nacistima.73
Iako je antisemitizam bez sumnje uhvatio korena tokom tri godine posle
Drajfusovog hap{enja, pre nego {to je po~ela Klemansoova kampanja i
70 ^im je sve razotkrio, Pikar je bio izgnan na opasno mesto u Tunisu. Na to je napravio
testament, izlo`io celu stvar, a kopiju dokumenta deponovao kod svog advokata. Nekoliko
meseci kasnije, kada je otkriveno da je jo{ `iv, poplava tajanstvenih pisama po~ela je da
pristi`e, kompromituju}i ga i optu`uju}i za sau~esni{tvo sa izdajnikom Drajfusom. Tretirali su ga kao gangstera koji je pretio da potka`e. Kad se sve to pokazalo uzaludnim, uhapsili su ga, izbacili iz vojske i oduzeli mu odlikovanja, {to je on sve mirno i stalo`eno izdr`ao.
71 Ovoj grupi koju je predvodio [arl Pegi pripadali su mladi Romen Rolan, Suarez, @or`
Sorel, Danijel Halevi i Bernar Lazar.
72 Cf. M. Barrs, Scnes et doctrines du nationalisme, Paris, 1899.
73 Vidi Yves Simon, op. cit., pp. 54-55.
DRAJFUSOVA AFERA
113
114
ANTISEMITIZAM
tique; lAffaire Dreyfus et la fondation de la Action Franaise, Paris, 1931. M. Barrs, op.
cit.; Lon Daudet, Panorama de la Troisime Republique, Paris, 1936.
79 Cf. Clemenceau, A la drive, op. cit.
DRAJFUSOVA AFERA
115
116
ANTISEMITIZAM
113.
83 Vidi Herzog, op. cit., datirano 10. oktobar 1898.
DRAJFUSOVA AFERA
117
118
ANTISEMITIZAM
da bije svoju bitku izvan Predstavni~kog doma. Ova dva elementa razlikovala su se jedino po tome {to je jedan koristio ulice, a drugi {tampu i sudnice. Drugim re~ima, ukupan politi~ki `ivot u Francuskoj tokom Drajfusove krize vodio se izvan Parlamenta. Ni onih nekoliko parlamentarnih glasova u korist vojske a protiv ponovnog su|enja ne krnji ovaj zaklju~ak na
bilo koji na~in. Zna~ajno je zapamtiti da kada je parlamentarno
raspolo`enje po~elo da se menja pred otvaranje Pariske izlo`be, ministar
rata Galifet je mogao sa puno verodostojnosti da izjavi da to nikako ne
predstavlja raspolo`enje u zemlji.85 S druge strane, glas protiv obnove
sudskog postupka ne sme se tuma~iti kao odobrenje politi~kog coup detat
koji su jezuiti i izvesni radikalni antisemiti poku{avali da izvedu uz pomo}
vojske.86 To je vi{e bilo zahvaljuju}i otporu protiv svake promene status
quo-a. Zapravo bi ogromna ve}ina Predstavni~kog doma odbacila i vojno-klerikalnu diktaturu.
Oni ~lanovi Parlamenta koji su nau~ili da na politiku gledaju kao na profesionalno zastupanje sebi~nih interesa goreli su od `elje, prirodno, da
sa~uvaju svoju dr`avu od afera od kojih je zavisio njihov poziv i njihov
profit. Drajfusov slu~aj je ~ak otkrio da narod vi{e voli da njegovi predstavnici ~uvaju sopstvene parcijalne interese nego da deluju kao dr`avnici.
Naro~ito nije bilo mudro spominjati taj slu~aj u izbornoj propagandi. Da je
ona zavisila samo od antisemitizma, situacija drajfusovaca bi sigurno bila
beznade`na. Zapravo, tokom izbora oni su ve} u`ivali zna~ajnu podr{ku u
radni~koj klasi. Ipak, ~ak i oni koji su dr`ali stranu drajfusovcima nisu
`eleli da se ovo politi~ko pitanje me{a u izbore. Upravo zato {to je nastojao da ono postane sto`er njegove kampanje, @ores je izgubio svoje mesto.
Da su Klemanso i drajfusovci sa zahtevom za obnovu su|enja uspeli da
pobede velike delove svih klasa, katolici bi reagovali kao blok; me|u njima nije bilo razila`enja u mi{ljenju. Ono {to su jezuiti radili u kormilarenju aristokratijom i general{tabom, srednjim i ni`im klasama su radili
asumpcionisti, ~iji je organ, La Croix, imao najve}i tira` od svih katoli~kih
novina u Francuskoj.87 I jedni i drugi su svoju agitaciju usmerili na Jevreje, a protiv Republike. I jedni i drugi su se predstavljali kao branioci voj85 Galif, ministar rata, pisao je Valdeku: Nemojmo zaboraviti da je ogromna ve}ina naroda u Francuskoj antisemitska. Na{a bi pozicija, tako, bila da bismo mi sa jedne strane imali
celu vojsku i ve}inu Francuza, da ne govorimo o dr`avnoj slu`bi i senatorima;... cf. J.
Reinach, op. cit., V, 579.
86 Najpoznatiji od takvih je napad Deruleda koji je nastojao na pogrebu predsednika Pola
Fora februara 1899. da izazove generala Ro`ea na pobunu. Nema~ki ambasadori i chargs
daffaires u Parizu izve{tavali su o takvim poku{ajima svakih nekoliko meseci. Situaciju je
dobro sumirao Barrs, op. cit., st. 4: U Renu smo na{li svoje bojno polje. Samo su nam
potrebni vojnici ili, preciznije, generali ili, jo{ preciznije, general. Samo, nije bilo
slu~ajno {to je to bio nepostoje}i general.
87 Brogan ide tako daleko da krivi asumpcioniste za celokupnu klerikalnu agitaciju.
DRAJFUSOVA AFERA
119
120
ANTISEMITIZAM
DRAJFUSOVA AFERA
121
122
ANTISEMITIZAM
DRAJFUSOVA AFERA
123
nedeljivost zakona. Nedeljivost zakona u Drajfusovom slu~aju, nedeljiv zakon u slu~aju verskih redova. To izgleda kao sitnica; to mo`e daleko da odvede. To ga je odvelo do izolacije u
smrti. (Prevod citiran iz uvoda u Lazarov Jobs Dungheap.) Lazar je bio jedan od prvih drajfusovaca koji je protestovao protiv zakona o kongregacijama.
DRUGI DEO
Imperijalizam
P E T O P O G L AV L J E :
Politi~ka emancipacija
bur`oazije
1884. do 1914, tri decenije, dele devetnaesti vek, koji se zavr{ava grabe`om oko Afrike i ra|anjem pan-pokreta, od po~etka Prvog svetskog rata. To je period imperijalizma sa zati{jem u Evropi i sa zapanjuju}im razvojem doga|aja u Aziji i Africi.1 Neki od fundamentalnih
aspekata toga vremena izgledaju tako bliski totalitarnom fenomenu dvadesetog veka da bi bilo opravdano ceo period shvatiti kao pripremanje scene
za katastrofe koje slede. S druge strane, zbog zati{ja ono jo{ uvek veoma
li~i na neki deo devetnaestog veka. Te{ko mo`emo da izbegnemo da na tu
blisku a ipak daleku pro{lost gledamo suvi{e mudrim o~ima ljudi koji unapred znaju kraj pri~e, ljudi koji znaju da je ona dovela do skoro potpunog
sloma kontinuiranog toka zapadne istorije kakav smo pozavali vi{e od dve
hiljade godina. Ali moramo priznati i izvesnu nostalgiju za onim {to se jo{
uvek mo`e zvati zlatno doba sigurnosti, to jest za dobom kad je ~ak i
u`ase jo{ uvek obele`avala izvesna umerenost, pod kontrolom pristojnosti, tako da bi ono moglo da se generalno predstavi u liku razuma. Drugim
re~ima, bez obzira koliko nam je bliska ta pro{lost, savr{eno samo svesni
da je na{e iskustvo koncentracionih logora i fabrika smrti daleko od njene
op{te atmosfere isto kao i od bilo kog drugog perioda u zapadnoj istoriji.
Sredi{nji unutarevropski doga|aj imperijalisti~kog perioda jeste politi~ka emancipacija bur`oazije, prve klase u istoriji koja je postigla ekonomsku nadmo} ne te`e}i za politi~kom vla{}u. Bur`oazija se razvila unutar
nacionalne dr`ave i zajedno sa njom koja je skoro po definiciji vladala iznad i izvan klasno podeljenog dru{tva. ^ak i kada se ve} afirmisala kao
vladaju}a klasa, bur`oazija je sve politi~ke odluke prepu{tala dr`avi. Tek
kad se nacionalna dr`ava pokazala kao neprikladan okvir za budu}i rast
kapitalisti~ke ekonomije, latentna borba izme|u dr`ave i dru{tva je postala otvorena bitka za vlast. Tokom imperijalisti~kog perioda ni dr`ava ni
bur`oazija nisu odnele odlu~uju}u pobedu. Nacionalne institucije su se
sve vreme opirale brutalnosti i megalomaniji imperijalisti~kih aspiracija, a
poku{aji bur`oazije da iskoristi dr`avu i njene instrumente nasilja za svoje
ekonomske ciljeve bili su uvek samo napola uspe{ni. To se promenilo kada je nema~ka bur`oazija sve ulo`ila u Hitlerov pokret i pretendovala na
ODINE OD
1 J. A. Hobson, Imperialism, London 1905, p. 19: Iako se, iz prakti~nih razloga, godina
1870. uzima kao pokazatelj po~etka svesne politike imperijalizma, bi}e evidentno da ovaj
pokret nije dostigao svoj puni zamah sve do sredine osamdesetih... otprilike od 1884.
128
IMPERIJALIZAM
vlast uz pomo} gomile, ali se ispostavilo da je prekasno. Bur`oazija je uspela da poru{i nacionalnu dr`avu, ali je time izvojevala Pirovu pobedu;
gomila se pokazala sasvim sposobnom da sama vodi politiku i likvidirala
je bur`oaziju zajedno sa svim drugim klasama i institucijama.
I: Ekspanzija i nacionalna dr`ava
EKSPANZIJA JE SVE, rekao je Sesil Roudz i pao u o~ajanje, jer je svake
no}i nad glavom video te zvezde... te beskrajne svetove koje mi nikada
ne}emo dosegnuti. Anektirao bih planete kad bih mogao.2 On je otkrio
pokreta~ki princip ove nove, imperijalisti~ke ere (za manje od dve decenije britanski kolonijalni posedi porasli su za 4,5 miliona kvadratnih milja i
66 miliona stanovnika, francuska nacija je dobila 3,5 miliona kvadratnih
kilometara i 26 miliona ljudi, Nema~ka je izvojevala novo carstvo od milion kvadratnih milja i 13 miliona domorodaca, a Belgija je preko svog
kralja pribavila 900.000 kvadratnih milja sa 8,5 miliona `itelja);3 a ipak je
u trenutku prosvetljenja Roudz istoga trenutka spoznao unutra{nje ludilo
imperijalisti~ke ere i njenu opre~nost condicio humana. Prirodno, ni spoznaja ni rastu`enost nisu promenili njegovu politiku. On nije imao koristi
od trenutaka prosvetljenja, pa je zato prevazi{ao ~ak i normalne kapacitete
ambicioznog biznismena sa izrazitom tendencijom ka megalomaniji.
Svetska politika je za naciju ono {to je magalomanija za pojedinca,4
rekao je Ojgen Rihter (vo|a Nema~ke progresivne partije) otprilike u istom istorijskom trenutku. Ali kad se on u Rajhstagu usprotivio Bizmarkovom predlogu da se podr`e privatne kompanije u osnivanju trgovine i pomorskih stanica, jasno je pokazao da savremene ekonomske potrebe nacije razume jo{ i manje od Bizmarka. Izgledalo je kao da su oni koji se protive imperijalizam ili ga ignori{u kao Ojgen Rihter u Nema~koj ili Gledston u Engleskoj ili Klemanso u Francuskoj izgubili dodir sa stvarno{}u
i da ne shvataju da su trgovina i ekonomija ve} uplele njihove nacije u
svetsku politiku. Nacionalni princip je vodio u provincijalno neznanje.
Bitka koju je vodio razum bila je izgubljena.
Svaki dr`avnik koji se uporno protivio imperijalisti~koj ekspanziji uspeo je samo da je obuzdava i da napravi konfuziju. Tako je Bizmark 1871.
2 S. Gertrude Millin, Rhodes, London, 1933, p. 138.
3 Ove su brojke citirane prema Carlton J. H. Hayes, A Genaration od Materialism, New
York, 1941, p. 237. i pokrivaju period od 1871. do 1900. Vidi tako|e Hobson op. cit., p. 19:
tokom 15 godina, nekih 3,75 miliona kvadratnih milja dodato je Britanskoj imperiji, 1 milion kvadratnih milja sa 14 miliona stanovnika Nemcima, 3,5 miliona kvadratnih milja sa 37
miliona stanovnika Francuzima.
4 vidi Ernst Hasse, Deutche Weltpolitik, Flugschriften des Alldeutschen Verbandes, No. 5,
1897, p. 1.
129
odbacio ponu|ene francuske posede u Africi kao zamenu za Alzas i Lorenu, a dvadeset godina kasnije je pribavio Helgoland od Velike Britanije u
zamenu za Ugandu, Zanzibar i Vitu dva kraljevstva za kadu, kao {to su
mu rekli nema~ki imperijalisti, ne bez prava. Tako se osamdesetih Klemanso suprotstavio imperijalisti~koj struji u Francuskoj kada je ova `elela
da po{alje ekspedicione vojne trupe u Egipat protiv Britanaca, a trideset
godina kasnije je predao mosulska naftna polja Engleskoj radi francuskobritanskog saveza. Tako je Kromer optu`io Gledstona u Egiptu da nije
~ovek kome bi bezbedno mogla da se poveri sudbina britanske imperije.
Ti dr`avnici, koji su razmi{ljali prvenstveno u smislu uspostavljanja nacionalne teritorije, bili su sumnji~avi prema opravdanosti imperijalizma s
prigovorom da se u njemu sadr`avalo mnogo vi{e od toga {to su zvali
prekomorske avanture. Znali su pre po instinktu nego po razumevanju
da taj novi ekspanzionisti~ki pokret, u kome je patriotizam... najbolje izra`en u sticanju novca (Hube-[lajden) a nacionalna zastava trgovinski
bilans (Roudz), mo`e samo da uni{ti celinu nacionalne dr`ave. Osvajanje
kao i izgradnja imperije su bili na zlom glasu, i to sa veoma dobrim razlogom. Uspe{no su ih izvodile jedino vlade koje su, kao Rimska republika,
bile zasnovane prvenstveno na pravu, tako da je posle osnivanja moglo da
do|e do integracije najraznorodnijih naroda, po{to se i na njih primenjivalo op{te pravo. Nacionalnoj dr`avi, me|utim, zasnovanoj na aktivnom pristanku homogene populacije na svoju vladu (le plbiscite de tous les
jours),5 nedostajao je takav ujedinjuju}i princip, i ona bi u slu~aju
osvajanja morala vi{e da asimilira nego da integri{e, da iznudi pristanak
vi{e nego da sprovede pravdu: morala bi da degeneri{e u tiraniju. Jo{
Robespjer je bio sasvim svestan toga kada je uzviknuo: Prissent les
colonies si elles nous en cotent lhonneur, la libert.
Ekspanzija kao stalni i najvi{i cilj politike sredi{nja je ideja imperijalizma. Po{to ne povla~i sobom ni privremeno plja~kanje niti trajniju asimilaciju osvojenog, ona je potpuno nov koncept u dugoj istoriji politi~ke misli
i delanja. Razlog te iznena|uju}e originalnosti iznena|uju}e jer su potpuno novi koncepti veoma retki u politici jeste jednostavno to {to ovaj
koncept zapravo uop{te nije politi~ki, ve} ima svoje poreklo u carstvu poslovne {pekulacije, gde je ekspanzija zna~ila stalno {irenje industrijske
proizvodnje i ekonomskih transakcija karakteristi~nih za devetnaesti vek.
U ekonomskoj sferi je ekspanzija primeren koncept, jer je industrijski
rast bio realnost. Ekspanzija je zna~ila porast stvarne proizvodnje robe za
upotrebu i potro{nju. Procesi proizvodnje su isto tako neograni~eni kao i
5 Ernest Renan u klasi~nom eseju Quest-ce quune nation?, Paris, 1882, isti~e stvarni
pristanak, `elju da se `ivi zajedno, volju da se dostojno sa~uva zajedni~ko nasle|e, kao
glavne elemente koji okupljaju pripadnike jednog naroda tako da oni formiraju naciju. Prevod citiran iz The Poetry of the Celtic Races, and other Studies, London, 1896.
130
IMPERIJALIZAM
sposobnosti ~oveka da stvara svoj svet, da ga uspostavlja, oprema i pobolj{ava. Kada su se proizvodnja i ekonomski rast usporili, njihovo ograni~enje nije bilo toliko ekonomske koliko politi~ke prirode, utoliko {to je proizvodnja zavisila od mnogih razli~itih naroda koji su te proizvode koristili
a bili su organizovani u veoma razli~ite dr`avne zajednice.
Imperijalizam je ro|en kada je klasa vladaju}a u kapitalizmu ustala protiv ograni~enja ekonomske ekspanzije samo na teritoriju sopstvene nacije.
Bur`oazija se okrenula politici iz ekonomskih razloga; jer ako nije htela da
se odrekne kapitalisti~kog sistema proizvodnje, ~iji je unutarnji zakon stalan ekonomski rast, morala je da nametne taj zakon svojim doma}im vladama i da proklamuje ekspanziju kao krajnji politi~ki cilj spoljne politike.
Parolom ekspanzija radi ekspanzije bur`oazija je poku{ala, a delimi~no i uspela, da ubedi svoje nacionalne vlade da stupe na put svetske politike. Na trenutak je izgledalo da je nova politika na{la svoja prirodna ograni~enja i ravnote`u u samoj ~injenici da je nekoliko naroda istovremeno i
kompetitivno zapo~elo ekspanziju. Jo{ uvek bi imperijalizam u po~etnim
stupnjevima mogao da se opi{e kao borba suparni~kih carstava i da se
odvoji od ideje carstva u anti~kom i srednjovekovnom svetu [koja je bila]
ideja federacije dr`ava, pod zajedni~kom vla{}u, koja pokriva... celokupni
poznati svet.6 Ipak, takvo takmi~enje bilo je jedan od mnogih ostataka
pro{le ere, ustupak tom jo{ uvek vladaju}em nacionalnom principu po kojem je ~ove~anstvo porodica naroda koji se takmi~e za prevlast; po liberalnom uverenju, opet, to takmi~enje }e automatski postaviti sopstvene
granice kao faktor stabilnosti pre nego {to jedan takmac likvidira sve ostale. Ova sre}na ravnote`a, me|utim, nije bila ba{ nu`an proizvod tajanstvenih ekonomskih zakona, ve} se sna`no oslanjala na politi~ke i jo{ vi{e
na policijske institucije koje treba da spre~e takmi~are da upotrebe pi{tolje. Te{ko je pretpostaviti kako bi na bilo koji drugi na~in moglo da se zavr{i takmi~enje izme|u do zuba naoru`anih poslovnih koncerna imperija osim pobedom jednog a smr}u svih ostalih. Drugim re~ima, takmi~enje vi{e nije bilo princip politike ve} princip ekspanzije, a isto mu je toliko bila stra{no potrebna politi~ka mo} radi uspostavljanja kontrole i ograni~enja.
Nasuprot ekonomskoj strukturi, politi~ka struktura ne mo`e da se beskrajno {iri, jer se ne zasniva na ljudskoj proizvodnji, koja je, zaista, neograni~ena. Od svih oblika vladanja i organizovanja, nacionalna dr`ava je
najmanje prikladna za neograni~en rast, jer ni iskrena saglasnost u njenoj
bazi ne mo`e da se {iri beskrajno, a samo je retko i te{ko zadobijena od pokorenih naroda. Nijedna nacionalna dr`ava ne bi ~iste savesti uop{te mogla da pokorava strane narode, po{to takva svest mo`e da se opravda samo
6 Hobson, op. cit.
131
uverenjem da je pokoravanje zapravo nametanje superiornog zakona varvarima.7 Nacija je, me|utim, svoj zakon shvatala kao izdanak jedinstvene
nacionalne biti koji nije pravova`an izvan sopstvenog naroda i granica sopstvene teritorije.
Gde god se pojavila kao osvaja~, nacionalna dr`ava je me|u pokorenima budila nacionalnu svest i `elju za suverenitetom, osuje}uju}i na taj
na~in sve prave napore u izgradnji imperije. Tako su Francuzi uklju~ili u
maticu Al`ir kao pokrajinu, ali nisu uspeli da nametnu sopstvene zakone
arapskom narodu. Nastavili su da po{tuju postoje}i lokalni zakon i dodelili
su svojim arapskim gra|anima li~ni status, stvaraju}i tako besmisleni
hibrid nominalno francuske teritorije, koja je zakonski isto toliko deo
Francuske koliko i Dpartement de la Seine, ali ~iji stanovnici nisu francuski gra|ani.
Rani britanski graditelji imperije, uzdaju}i se u osvajanje kao stalan
metod vladavine, uop{te nisu mogli da inkorpori{u svoje susede Irce u ra{trkanu strukturu Britanske imperije ili Britanskog komonvelta nacija; kada je, nakon poslednjeg rata, Irskoj dodeljen status dominiona i ona bila
pozdravljena kao prava ~lanica Britanskog komonvelta, to je tako|e bio
proma{aj, iako mo`da manje o~igledan. Najstariji posed i najnoviji dominion je jednostrano otkazao svoj dominionski status (1937) i zao{trio
sve odnose sa engleskom nacijom kada je odbio da u~estvuje u ratu. Po{to
je propustila da uni{ti Irsku (^esterton), engleska vladavina putem stalnog osvajanja nije toliko podstakla sopstveni dremovni genije imperijalizma8 koliko je probudila duh nacionalnog otpora u Ircima.
Nacionalna struktura Ujedinjenog kraljevstva onemogu}ila je brzu asimilaciju i inkorporaciju osvojenih zemalja; Britanski komonvelt nije nikada bio komonvelt nacija, ve} naslednik Ujedinjenog kraljevstva, jedna
nacija koja se ra{irila po celom svetu. Disperzija i kolonizacija nisu pro{irile politi~ku strukturu ve} su je presadile, a ishod je bio taj da su ~lanovi
novog federativnog tela ostali ~vrsto vezani za svoju zajedni~ku mati~nu
zemlju iz opravdanog razloga zajedni~ke pro{losti i zajedni~kog zakona.
Irski primer dokazuje koliko je Ujedinjeno kraljevstvo bilo nepodesno za
7 Ovu ne~istu savest koja proizlazi iz vere u pristanak kao osnove svih dr`avnih organizacija vrlo dobro je opisao Harold Nicolson, Curzon: The Last Phase 1919-1925, BostonNew York, 1934, u raspravi o britanskoj politici u Egiptu: Opravdanje naeg pristustva u
Egiptu i dalje se ne zasniva na pravu osvajanja koje se da braniti, ili na sili, ve} na naem sopstvenom verovanju u element pristanka. Taj element 1919. nije postojao ni u jednoj artikulisanoj formi. Egipatskom pobunom marta 1919. bio je radikalno osporen.
8 Kao to je to rekao lord Solzberi, raduju}i se porazu Gledstonovog prvog Home Rule
Bill-a. Tokom slede}ih dvadeset godina konzervativne a to je u to vreme bila imperijalisti~ka vladavine (1885-1905), englesko-irski sukob ne samo da nije reen ve} je postao mnogo akutniji. Vidi tako|e Gilbert K. Chesterton, The Crimes of England, 1915, p. 57 ff.
132
IMPERIJALIZAM
izgradnju imperijalne strukture u kojoj bi mnogi razli~iti narodi mogli zadovoljno da `ive zajedno.9 Britanski narod je pokazao da nije ve{t u rimskoj umetnosti izgradnje imperije, ve} da sledi gr~ki model kolonizacije.
Umesto osvajanja i nametanja sopstvenog zakona stranim narodima, engleski kolonisti su se na sve ~etiri strane sveta naseljavali na neosvojenim
teritorijama, a ostajali su ~lanovi iste britanske nacije.10 Ostaje da se vidi
da li }e federativna struktura Komonvelta, zadivljuju}e izgra|ena na realnosti jedne nacije raspr{ene svuda po svetu, biti dovoljno elasti~na da
uravnote`i te{ko}e nacije koje iskrsavaju same po sebi u gradnji imperije i
da za stalno prizna nebritanske narode kao prave partnere u preduze}u
Komonvelta. Sada{nji status Indije kao dominiona status, uzgred re~eno,
koji su indijski nacionalisti tokom rata glatko odbili ~esto se smatrao privremenim i prelaznim re{enjem.11
Od propasti Napoleonovog sna, o~ita je duboka protivre~nost izme|u
nacionalne dr`avne zajednice i osvajanja kao politi~kog obrasca. Zahvaljuju}i tom iskustvu, a ne iz ~ovekoljubivih uverenja, osvajanje je od tada
zvani~no osu|ivano i igralo je minornu ulogu u re{avanju grani~nih sporova. Napoleonov neuspeo poku{aj da ujedini Evropu pod francuskom zas9 Zato u po~etnim fazama nacionalnog razvoja Tjudori nisu uspeli da pripoje Irsku
Velikoj Britaniji kao to je Valoa uspeo da pripoji Bretanju i Burgundiju Francuskoj, to je jo
uvek zagonetka. Mo`da je, me|utim, sli~an proces brutalno prekinuo Kromvelov re`im koji
je Irsku tretirao kao veliki komad plena koji treba podeliti svojim slugama. U svakom
slu~aju, posle Kromvelove revolucije, koja je bila toliko presudna za formiranje britanske
nacije kao to je Francuska revolucija postala za Francusku, Ujedinjeno kraljevstvo je ve}
postiglo onaj stepen zrelosti posle koga uvek dolazi do opadanja mo}i asimilacije i integracije koju nacionalna dr`ava ima samo u po~etnim stupnjevima. Ono to je tada sledilo bila je,
zapravo, jedna druga tu`na pri~a prisile (koja) nije bila nametnuta da bi ljudi mogli smireno
da `ive ve} da mogu smireno da umru. (Chesterton, op. cit., p. 60).
Za istorijski pregled irskog pitanja koji sadr`i i skoranji razvoj, koristi izvanrednu, nepristrasnu studiju Nicholas Mansergh, Britain and Ireland (u Longmans Pamphlets on the British Commonwelth, London, 1942).
10 Vrlo je karakteristi~na slede}a tvrdnja koju je J. A. Froude dao malo pre po~etka imperijalisti~ke ere: Neka jedanput za svagda bude jasno da Englez koji je emigrirao u Kanadu ili
na Rt ili u Australiju ili Novi Zeland nije proigrao svoju nacionalnost, da je on jo uvek na
engleskom tlu isto koliko i u Devonajru ili Jorkiru, i da }e ostati Englez dok je Engleske
imperije; i kad bismo potroili ~etvrtinu sume koja je potonula u mo~varama na Balaklavi za
slanje i nastanjivanje dva miliona naih ljudi u tim kolonijama, to bi sutinskoj snazi zemlje
vie doprinelo od svih ratova u koje smo se uplitali od A`inkura do Vaterloa. Citirano prema
Robert Livington Schuyler, The Fall of the Old Colonial System, New York, 1945, p. 280-81.
11 Eminentni ju`noafri~ki pisac Jan Disselboom izrazio je bez ikakvog uvijanja dr`anje
naroda Komonvelta o ovom pitanju: Velika Britanija je samo partner u koncernu... u kom
svi imaju isto nacionalno poreklo... Oni delovi imperije naseljeni rasama za koje ovo ne va`i,
nikada nisu bili partneri u ovom koncernu. Oni su bili privatno vlasnitvo nadmo}nog partnera... Mo`ete imati belu dominaciju ili mo`ete imati dominion Indije, ali ne mo`ete imati
oba. (Citirano iz A. Carthill, The Lost Dominion, 1924. )
133
tavom bio je jasan pokazatelj da osvajanje jedne nacije vodi ili do bu|enja
svesti osvojenog naroda, pa tako i do pobune protiv osvaja~a, ili do tiranije. No iako tiranija mo`e uspe{no da vlada stranim narodima, jer ona ne
tra`i ni~iju saglasnost, ona na vlasti mo`e da se odr`i samo ako razori pre
svega nacionalne institucije sopstvenog naroda.
Francuzi su, za razliku od Britanaca i drugih nacija Evrope, u skorije
vreme zaista poku{ali da kombinuju ius i imperium i da izgrade carstvo u
starorimskom duhu. Sami su najzad poku{ali da iz nacionalne dr`ave
razviju imperijalnu dr`avnu strukturu, verovali su da francuska nacija
mar{ira... da {iri dobra francuske civilizacije; `eleli su da uklju~e prekomorske posede u nacionalno telo, tretiraju}i osvojene narode i... kao bra}u i kao podre|ene bra}u po zajedni~koj francuskoj civilizaciji, a podre|ene po tome {to su u~enici francuske prosve}enosti i sledbenici Francuske kao predvodnice.12 To je delimi~no sprovedeno kada su obojeni
poslanici zauzeli mesta u Francuskom parlamentu i kada je Al`ir
progla{en departmanom Francuske.
Rezultat ovog smelog poduhvata bila je naro~ito okrutna eksploatacija
prekomorskih poseda u ime nacije. Nasuprot svim teorijama, francuska
imperija se zapravo razvila pod parolom nacionalne odbrane13 i kolonije
su smatrane zemljama vojnika koji mogu da stvore force noire radi za{tite
stanovnika Francuske od nacionalnih neprijatelja. Poenkareova slavna
fraza iz 1923, Francuska nije zemlja od ~etrdeset miliona ljudi, to je zemlja stotine miliona, ukazuje jednostavno na otkri}e da se topovsko meso mo`e stvoriti metodama masovne proizvodnje.14 Klemanso je 1918.
za mirovnim stolom tvrdio da mu je stalo samo do neograni~enog prava
na sakupljanje crnih trupa koje }e pomo}i u odbrani francuske teritorije u
Evropi ako bi Nema~ka u budu}nosti napala Francusku,15 ali on nije
spasao francusku naciju od nema~ke agresije, {to sada na nesre}u znamo,
iako je general{tab izveo njegov plan; me|utim zadao je smrtni udarac jo{
uvek neizvesnoj mogu}nosti stvaranja Francuske imperije.16 U pore|enju
12 Ernest Baker, Ideas and Ideals of the British Empire, Cambridge, 1914, p. 4.
Vidi tako|e vrlo dobre uvodne napomene o osnovanju francuskog carstva u French
Colonial Empire (u Information Department Papers No. 25, koje je objavio Royal Institute
of International Affairs, London, 1941), p. 9 ff. Cilj je da se kolonijalni narodi asimiluju u
francuski narod ili ih, tamo gde to nije mogu}e, treba udru`iti u veoma primitivne zajednice,
udru`iti ih tako da razlike izme|u la France mtropole i la France doutremer sve vie
bude geografska a ne su{tinska.
13 vidi Gabirel Hanotaux, Le Gnral Mangin u Revue des Deux Mondes (1925),
Tome 27.
14 W. P. Crozier, France and her Black Empire, u New Republic, January 23, 1924.
15 David Lloyd George, Memoirs of the Peace Conference, New Haven, 1939, I, 362 ff.
16 Sli~an pokuaj brutalne eksploatacije prekomorskih poseda u korist nacije su izvrili
Holan|ani u Holandskim Antilima poto je Napoleonova propast vratila holandske kolonije
134
IMPERIJALIZAM
sa ovim slepim o~ajni~kim nacionalizmom, britanski imperijalisti su, naga|aju}i se oko mandatnog sistema, izgledali kao zagovornici ideje o
samoopredeljenju. I to uprkos ~injenici {to su indirektnom vladavinom
odmah po~eli da zloupotrebljavaju mandatni sistem, metod koji administratoru dozvoljava da vlada narodom ne direktno ve} posredno, putem
njihovih plemenskih i lokalnih vlasti.17
Britanci su poku{ali da se spasu opasne protivre~nosti svojstvene nacionalnom poku{aju izgradnje imperije tako {to su pokorenim narodima ostavljali njihove kulturne, verske i pravne tekovine, tako {to su ostajali po
strani i uzdr`avali se od {irenja britanskog zakona i kulture. To nije spre~ilo doma}e stanovni{tvo da razvije nacionalnu svest i da zahteva suverenitet i nezavisnost iako je pone{to usporilo taj proces. Ali je sve to stra{no oja~alo imperijalisti~ku svest o su{tinskoj, ne samo privremenoj superiornosti ~oveka nad ~ovekom, o vi{im i ni`im vrstama. To je posle razjarivalo borbu podre|enih naroda za slobodu i spre~avalo ih da uvide nepobitne koristi od britanske vladavine. Zbog same uzdr`anosti vladinih
slu`benika koji, uprkos iskrenom po{tovanju prema doma}em stanovni{tvu kao narodu, a ~ak u nekim slu~ajevima ljubavi prema njima,...
skoro do poslednjeg ~oveka nisu verovali da oni jesu ili }e biti sposobni da
imaju samoupravu bez nadzora,18 domoroci su samo mogli da zaklju~e
da njih isklju~uju i zauvek odvajaju od ostatka ~ove~anstva.
Imperijalizam nije isto {to i izgradnja imperije i ekspanzija nije osvajanje. Britanski osvaja~i, stari kr{ioci zakona u Indiji (Berk), imali su malo zajedni~kog sa britanskim izvoznicima novca ili vladinim slu`benicima
koji su upravljali indijskim narodima. Da su se ovi imalo promenili od vlaveoma osiromaenoj mati~noj zemlji. Sredstvima prisilnog kultivisanja uro|enici su bili svedeni na robove u korist vlade u Holandiji. Multatulijev Max Havelaar, prvi put objavljen
ezdesetih godina prolog veka, ciljao je na vladu kod ku}e a ne na slu`be u inostranstvu.
(Vidi de Kat Angelino, Colonial Policy, Tom II, The Duch East Indies, Chicago, 1931, p. 45.)
Ovaj je sistem brzo naputen i Holandski Antili su za trenutak postali predmet divljenja
svih kolonizatorskih nacija (Ser Hesketh Bell, pre|anji guverner Ugande, severne Nigerije
itd., Foreign Colonial Administration in the Far East, 1928. Part I). Holandski metodi imaju
mnogo sli~nosti sa francuskim: davanje statusa Evropljana zaslu`nim uro|enicima, uvo|enje
evropskog kolskog sistema i druga sredstva postepene asimilacije. Holan|ani su tako
postigli isti rezultat: jak nacionalni pokret za nezavisnost me|u pokorenim narodom.
U sadanjem prou~avanju se previ|aju holandski i belgijski imperijalizam. Prvi je ~udna i
promenljiva meavina francuskih i engleskih metoda; drugi je pri~a ne o ekspanziji belgijske
nacije ili ~ak belgijske bur`oazije, ve} o ekspanziji belgijskog kralja li~no, koju ne kontrolie
bilo koja vlada i koja nije u vezi ni sa jednom drugom institucijom. I holandski i belgijski oblik imperijalizma su atipi~ni. Holandija se nije irila tokom osamdesetih godina, ve} je samo
u~vrstila i modernizovala svoje stare posede. Neverovatna zverstva po~injena u Belgijskom
Kongu, s druge strane, nudila bi isuvie nepravi~an primer o onome to se u celini doga|alo
u prekomorskim posedima.
17 Ernest Baker, op. cit., p. 69.
18 Selwyn James, South of the Kongo, New York, 1943, p. 326.
135
davine dekretima do uspostavljanja zakona, mogli su postati graditelji imperije. Poenta je, me|utim, u tome {to engleska nacija nije za to bila zainteresovana i te{ko da bi ih podr`ala. Ovako, iza imperijalisti~ki nastrojenih
biznismena do{li su dr`avni ~inovnici koji su `eleli da Afrikanac ostane
Afrikanac, dok je mnogo onih koji jo{ nisu bili prerasli ono {to je Harold
Nikolson jednom nazvao njihovim de~a~kim idealima19 `elelo da Afrikancima pomogne da postanu bolji Afrikanci20 ma {ta to zna~ilo. Ti
biznismeni ni u kom slu~aju nisu bili spremni da primene upravni i politi~ki sistem svoje zemlje na zaostalo stanovni{tvo21 i da ve`u ra{trkane
posede britanske krune za englesku naciju.
Nasuprot istinski imperijalnim strukturama, gde su institucije mati~ne
zemlje na razli~ite na~ine integrisane u imperiju, za imperijalizam je karakteristi~no da nacionalne institucije ostaju odvojene od kolonijalne uprave iako im je dozvoljeno da ih kontroli{u. Stvarna motivacija za tu podvojenost je bila ~udna me{avina arogancije i po{tovanja: nova arogancija
administratora suo~enih sa zaostalim stanovni{tvom ili ni`im vrstama, i po{tovanje koje su staromodni dr`avnici u matici gajili prema
svakoj naciji, smatraju}i da nijedna nacija nema prava da uspostavlja svoj
zakon nad stranim narodom. U samoj prirodi stvari je da je arogancija postala sredstvo vladavine, a respektovanje koje je ostalo u potpunosti negativno, nije stvorilo nov modus zajedni~kog `ivota, ve} je jedino uspelo da
donekle ograni~i nemilosrdnu imperijalisti~ku vladavinu dekretima. Zdravim ograni~avanjima nacionalnih institucija i politi~ara duguju se sve one
beneficije koje su neevropski narodi, nakon svega i uprkos svemu, mogli
da izvuku iz zapadne dominacije. Ali kolonijalne slu`be nisu nikada prestale da protestuju protiv me{anja neiskusne ve}ine nacije koja je
poku{ala da pritisne iskusnu manjinu imperijalisti~ku upravu u
pravcu imitacije,22 zapravo, na vladavinu u skladu sa op{tim merilima
pravde i slobode koja su vladala kod ku}e.
Za{titni znak moderne istorije je postalo to {to je pokret ekspanzije radi
ekspanzije ro|en u nacionalnim dr`avama koje su vi{e od svih drugih dr`avnih tvorevina bile odre|ene teritorijalnim granicama i limitima u onome {to je mogu}e osvojiti, primer o~igledno apsurdnog dispariteta izme|u
uzroka i posledice. Stra{na konfuzija moderne istorijske terminologije je
nuzproizvod ovih dispariteta. Prave}i pore|enja sa anti~kim carstvima, br19 O tim de~a~kim idealima i njihovoj ulozi u britanskom imperijalizmu vidi poglavlje
VII. Kako su se oni razvili i kultivisali opisao je Rudyard Kipling u Stalky and Company.
20 Ernest Baker, op. cit., str. 150.
21 Lord Cromer, The Government of Subject Races, u Edinburgh Review, January,
1908.
22 Ibid.
136
IMPERIJALIZAM
137
svetsku trgovinu, va{a trgovina je svet i va{ `ivot je svet, a ne Engleska, i da zato moraju da se bave ovim pitanjima ekspanzije i nepu{tanja
sveta.25 Ne `ele}i to, ponekad i nehotice, ne samo da su postali sukrivci u
imperijalisti~koj politici, ve} su ih prve optu`ili i eksponirali zbog njihovog imperijalizma. Takav je bio slu~aj Klemansoa koji je, zato {to je
bio tako o~ajni~ki zabrinut za budu}nost francuske nacije, postao imperijalista, u nadi da }e kolonijalno vojnosposobno stanovni{tvo za{tititi
francuske gra|ane od agresora.
Probudila se savest nacije, koju su predstavljali parlament i slobodna
{tampa, a u svim evropskim zemljama ju je osu|ivala kolonijalna uprava
bilo to u Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, Nema~koj ili Holandiji. U Engleskoj je, da bi se napravila razlika izme|u imperijalne vlade sa sedi{tem u
Londonu, koju je kontrolisao parlament, i kolonijalne uprave, taj uticaj bio
nazvan imperijalnim ~iniocem, ~ime su imperijalizmu pripisane vrednosti i ostaci pravde koje je on tako `estoko poku{avao da odstrani.26 Imperijalisti~ki faktor je bio politi~ki izra`en u tvrdnji da Britanci ne samo
{to {tite doma}e stanovni{tvo ve} ga na izvestan na~in i zastupaju u
Imperijalnom parlamentu.27 Ovde su Englezi bili veoma blizu francuskom eksperimentu u izgradnji imperije, iako nikad nisu i{li tako daleko
da daju stvarno zastupni{tvo podre|enom narodu. Ipak, oni su se o~igledno nadali da nacija u celini mo`e da predstavlja neku vrstu staratelja narodu koji je osvojila, i istina je da je redovno davala sve od sebe da spre~i
ono najgore.
Sukob izme|u predstavnika imperijalnog faktora (koji bi pre trebalo
zvati nacionalni ~inilac) i kolonijalne uprave provla~i se kroz ~itavu istoriju britanskog imperijalizma. Molitva koju je Kromer za vreme svoje uprave Egiptom uputio lordu Solzberiju 1896, spasi me od Engleskih ode25 Millin, op. cit., r. 175.
26 Poreklo ove zamene teza verovatno le`i u istoriji engleske vladavine u Ju`noj Africi, i
ide sve do vremena kada su lokalni guverneri Sesil Roudz i D`ejmson upleli Imperijalnu
vladu u Londonu, veoma protivno njenim namerama, u rat protiv Bura. U stvari je Roudz,
ili jo vie D`ejmson, bio apsolutni vladar teritorije tri puta ve}e od Engleske, kojom se mo`e
upravljati ne ~ekaju}i na nevoljan pristanak ili uljudnu kritikuu glavnog poverenika, predstavnika Imperijalne vlade koja je zadr`ala samo nominalnu kontrolu. (Reginal Ivan
Lovell, The Struggle for South Africa 1875-1899, New York, 1934, p. 194). A ono to se dogodilo na teritorijama na kojima je britanska vlada predala jurisdikciju lokalnom evropskom
stanovnitvu oslobo|enom bilo kakvih tradicionalnih i konstitucionalnih ograni~enja nacionalnih dr`ava, najbolje se mo`e videti u tragi~noj pri~i Ju`noafri~ke Unije, od sticanja
njene nezavisnosti naovamo, to jest od vremena kada Imperijalna vlada nije vie imala prava da se mea.
27 Diskusija u Donjem domu maja 1908, izme|u ^arlsa Dilka i Kolonijalnog sekretara je
interesantan primer. Dilk je upozoravao protiv davanja autonomije kolonijama Krune jer bi
to rezultiralo vladavinom belih planta`era nad obojenim radnicima. Njemu je re~eno da i
uro|enici imaju predstavnike u engleskom Donjem domu. Vidi G. Zoepfl, Kolonien und
Kolonialpolitik in Handwrterbuch der Staatswissenschaften.
138
IMPERIJALIZAM
France, Britain and the Arabs koji je napisao za The Observer (1920). Po~etni uspeh treba pripisati Arapima, britanska poja~anja izlaze kao kaznene jedinice. Probijaju se ... prema
svom objektu, koji su u me|uvremenu bombardovali artiljerija, avioni ili torpedni ~amci. Na
kraju se mo`da selo spaljuje a oblast je umirena. ^udno da ne koristimo otrovni gas u ovim
slu~ajevima. Bombardovanjem ku}a mo`emo da povredimo `ene i decu... Gasom bi se celo
stavnitvo pobunjene teritorije moglo na~isto izbrisati, a kao metod vlasti ne bi bilo nemoralnije od sadanjeg sistema. Vidi T. E. Lawrence, Letters, edited by David Garnett, New York,
1939, p. 311. ff.
31 S druge strane je, Kolonijalni sekretar B. Dernburg 1910. morao da podnese ostavku jer
se sukobio sa kolonijalnim planta`erima tite}i domoroce. Vidi Mary E. Townsend, Rise and
Fall of Germanys Colonial System, New York, 1930 i P. Leutwein, Kmpfe um Afrika,
Lbeck, 1936.
32 Po re~ima Leona Kejla pre|anji general-guverner Madagaskara i Petenov prijatelj.
139
naglaavali ovaj jevrejski element, iako on jedva da je odigrao ikakvu ulogu u skorijoj literaturi. Posebno je u ovom pogledu vredno obratiti pa`nju na J. A. Hobsonov razvoj, jer je on
veoma pouzdan u posmatranju i veoma poten u analizama. U prvom eseju koji je napisao o
ovom predmetu, Capitalism and Imperialism in South Africa (u Contemporary Review
140
IMPERIJALIZAM
[tavi{e, same vlade, ~ija je pomo} u nekom obliku bila potrebna za investiranje u udaljenim zemljama, su bile u po~etku sklonije dobro znanim
jevrejskim finansijerima nego novajlijama u me|unarodnim finansijama
od kojih su mnogi bili avanturisti.
Po{to su finansijeri otvorili kanale izvoza kapitala suvi{nom bogatstvu
koje je bilo osu|eno na lenstvovanje unutar uskog okvira nacionalne proizvodnje, brzo je postalo o~igledno da deoni~arima na daljinu nije stalo da
preuzmu stra{ne rizike adekvatne njihovim stra{no uve}anim profitima.
Finansijeri koji zara|uju na provizijama, ~ak i sa dobrovoljnom asistencijom dr`ave, nisu imali dovoljno mo}i da se od tih rizika osiguraju:
samo je materijalna mo} dr`ave mogla to da u~ini.
^im je postalo jasno da bi izvoz novca morao biti pra}en izvozom mo}i
vladavine, pozicija finansijera uop{te, a jevrejskih finansijera posebno, bila je znatno oslabljena, a vo|enje imperijalisti~kih poslovnih transakcija i
preduze}a su postepeno preuzeli ~lanovi doma}e bur`oazije. U tom smislu je veoma pou~na karijera Sesila Roudza u Ju`noj Africi, koji je, kao
potpuni novajlija uspeo da za nekoliko godina istisne sa prvog mesta svemo}ne jevrejske finansijere. U Nema~koj su Blajhredera, koji je 1885. jo{
uvek bio partner u osnivanju Ostafrikanische Gesellschaft-a, istisnuli, zajedno sa baronom Hir{om, budu}i giganti Siemens i Deutsche Bank, ~etrnaest godina kasnije, kada je Nema~ka otpo~ela izgradnju Bagdadske
pruge. Nekako su se tako dobro poklopile vladina neodlu~nost da d stvarnu vlast Jevrejima i jevrejska neodlu~nost da se upuste u biznis sa politi~kom implikacijom da se, uprkos velikom bogatstvu jevrejskog lobija,
uop{te nije razvila nikakva stvarna borba za vlast nakon {to se zavr{io po~etni stadijum kockanja i zarade od provizija.
Razli~ite nacionalne vlade su sa zabrinuto{}u gledale na sve ja~u tendenciju da se biznis transformi{e u politi~ku stvar i da se ekonomski interes jedne relativno male grupe poistoveti sa nacionalnim interesom kao
takvim. Ali je izgledalo da je jedina alternativa izvozu vlasti bilo namerno
`rtvovanje velikog dela nacionalnog bogatstva. Samo su {irenjem dr`avnih instrumenata nasilja mogla da se racionalizuju strana ulaganja i vra1900), rekao je: Najve}i broj (finansijera) bili su Jevreji, jer su Jevreji me|unarodni finansijeri par excellence i, iako govore engleski, najve}i broj je kontitentalnog porekla... Ili su tamo (u Transval) zbog novca a oni koji su doli prvi, i koji su najvie napravili, zajedni~ki su
povukli svoje ljude, ostavljaju}i ekonomske o~njake u truplu plena. Zaka~ili su se za Rand...
kao to su spremni da se zaka~e za svaku ta~ku na zemlji... Prvenstveno, oni su finansijski
pekulanti koji zarade ne uzimaju iz istinskih plodova proizvodnje, ~ak ni iz tu|e proizvodnje, ve} iz konstrukcije, promocije i finansijske manipulacije. U Hobsonovoj kasnijoj studiji Imperialism, me|utim, Jevreji se ~ak i ne pominju; u me|uvremenu je postalo o~igledno da
su njihov uticaj i uloga bili privremeni i pomalo povrni.
Za ulogu jevrejskih finansijera u Ju`noj Africi vidi poglavlje VII.
35 Svi dalji citati su, ako nije druga~ije nazna~eno, iz Hobbes, Leviathan.
141
142
IMPERIJALIZAM
vara se u destruktivni princip koji ne}e stati sve dok postoji bilo {ta nad
~im }e se vr{iti nasilje.
Protivre~nost sadr`ana u svakoj politici sile koja iz ovoga proisti~e prividno dobija smisao ako se razume u kontekstu zami{ljenog permanentnog procesa koji nema drugog kraja ili cilja osim sebe samog. Tada
provera onoga {to se postiglo zaista mo`e da postane besmislena i o vlasti
se mo`e misliti kao o stalnom, samonapajaju}em motoru ukupne politi~ke
akcije {to korespondira legendarnoj beskrajnoj akumulaciji novca koja ra|a novac. Koncept neograni~ene ekspanzije koja sama mo`e da ispuni nadu u neograni~enu akumulaciju kapitala i prouzrokuje besciljnu akumulaciju vlasti, gotovo da onemogu}ava osnivanje novih dr`ava koja su do
ere imperijalizma uvek bile posledica osvajanja. Zapravo, logi~na posledica je razaranje svih ljudskih zajednica, osvojenih naroda kao i naroda kod
ku}e. Jer svaka politi~ka struktura, nova ili stara, prepu{tena sama sebi, razvija stabilizuju}e snage koje stoje na putu stalnoj transformaciji i ekspanziji. Tako se sve dr`ave pojavljuju kao privremene prepreke kad se na
njih gleda kao na deo ve~ne struje vlasti koja vremenom postaje sve ja~a.
Dok administratori sve ve}e vlasti u prethodnoj eri umerenog imperijalizma nisu ~ak ni poku{ali da inkorporiraju osvojene teritorije, dok su oni
~uvali postoje}e zaostale politi~ke zajednice kao prazne ruine pro{log `ivota, njihovi totalitarni naslednici raspustili su i razorili sve politi~ki stabilizovane strukture, sopstvene kao i drugih naroda. Sam izvor nasilja na~inio je od slugu gospodare ne dav{i im gospodarski prerogativ: mogu}nost
stvaranja ne~eg novog. Monopolisti~ka koncentracija i u`asna akumulacija nasilja kod ku}e u~inile su sluge aktivnim posrednicima u razaranju,
dok totalitarna ekspanzija kona~no nije postala sila koja razara naciju i narod.
Vlast je postala su{tina politi~ke akcije i centar politi~ke misli ~im se
odvojila od dr`avne zajednice kojoj je trebalo da slu`i. Za to je, istina, zaslu`an prevashodno ekonomski faktor. Ali uvo|enje vlasti kao jedinog
sadr`aja politike i ekspanzija kao njen jedini cilj te{ko da bi mogli da nai|u na tako op{te odobravanje, niti bi razaranje nacionalne dr`ave moglo
da nai|e na toliko slab otpor da nije tako savr{eno odgovorilo na skrivene
`elje i tajna uverenja ekonomski i dru{tveno nadmo}nih klasa. Imperijalizam je politi~ki emancipovao bur`oaziju koju su njena nezainteresovanost
za dr`avne poslove, ali i nacionalna dr`ava tako dugo isklju~ivali iz vlasti.
Imperijalizam se pre mora smatrati prvim stepenom u politi~koj vlasti
bur`oazije nego poslednjim stepenom kapitalizma. Dobro je poznato da su
aspiracije imu}ne klase na vlast bile male i da je ona bila sasvim zadovoljna svakim tipom dr`ave kojoj se mo`e poveriti za{tita prava poseda. Za
nju je, zaista, dr`ava uvek bila samo dobro organizovana policijska snaga.
^udna posledica ove la`ne skromnosti, me|utim, bila je izolovanje cele
143
gra|anske klase od dr`avne politike; njeni pripadnici su su{tinski bili privatne li~nosti pre nego subjekti u monarhiji ili gra|ani u republici. Ta privatnost i prvenstveno bavljenje zara|ivanjem novca razvili su niz obrazaca pona{anja vidljivih u onim izrekama koje izviru iz iskustava u~esnika dru{tvene utakmice nema ve}eg uspeha od uspeha, sila zakon
menja, interes je uvek u pravu.
Kada je, u eri imperijalizma, biznismen postao politi~ar i bio progla{en
za dr`avnika, dok su dr`avnici uzimani ozbiljno samo ako su govorili jezikom uspe{nih biznismena i razmi{ljali u kontinentima, ovi privatni principi i sredstva postepeno su se transformisali u pravila i principe vo|enja
javnih poslova. Zna~ajna je ~injenica u tom procesu prevrednovanja starih
vrednosti, koji je po~eo tokom pro{log veka i jo{ uvek traje, {to je on zapo~et primenom bur`oaskih uverenja na inostrane poslove i tek je polako
pro{irivan na unutra{nju politiku. Zato te nacije gotovo da nisu ni bile svesne da se bezobzirnost, koja je prevladala u `ivotu kod ku}e i naspram koje je dr`avna zajednica uvek morala da odredi sebe i svoje gra|ane pojedina~no, spremala da se uzdigne do nivoa javno priznatog politi~kog principa.
Zna~ajno je da se moderni vlastodr{ci potpuno sla`u sa filozofijom
jedinog velikog mislioca koji se ikad usudio da javno dobro izvodi iz privatnog interesa i koji je radi privatnog dobra zamislio i u glavnim crtama
prikazao Komonvelt ~ija bi osnova i glavni cilj bila akumulacija vlasti.
Hobs je svakako jedini veliki filozof na koga bur`oazija s pravom i ekskluzivno mo`e da pola`e pravo, iako njegove principe bur`oazija dugo
nije priznavala. Hobsov Levijatan izlo`io je jedinu politi~ku teoriju prema
kojoj dr`ava nije zasnovana na nekoj vrsti konstitutivnog zakona bilo
bo`anskog zakona, zakona prirode, ili zakona dru{tvenog ugovora koji
odre|uje {ta je ispravno a {ta je pogre{no u interesima pojedinaca uz po{tovanje javnih poslova, ve} je zasnovana na samim li~nim interesima,
tako da je privatni interes isto {to i javni.36
Te{ko da postoji ijedna bur`oaska moralna norma koja nije bila anticipirana nenadma{nom veli~anstveno{}u Hobsove logike. On daje skoro potpunu sliku ne ^oveka, ve} bur`oaskog ~oveka, analizu koja za tri stotine
godina nije ni zastarela niti nadma{ena. Razum ... je samo Prora~unavanje, slobodni Subjekt, slobodna Volja... (su) re~i ... bez zna~enja; tako
re}i apsurd. Bi}e bez razuma, bez sposobnosti da do|e do istine i bez slo36 Dosta je zna~ajno to to se ova identifikacija poklapa sa totalitarnom pretenzijom da se
ukinu protivure~nosti izme|u li~nog i zajedni~kog interesa (vidi poglavlje XII). Me|utim, ne
treba prevideti ~injenicu da je Hobs vie od svega `eleo da zatiti privatne interese, tvrde}i da
su to, ako se pravilno razumeju, i interesi dr`avne politike, dok su, naprotiv, totalitarni re`imi
proklamovali nepostojanje privatnosti.
144
IMPERIJALIZAM
bodne volje bez sposobnosti za odgovornost ~ovek je su{tinski funkcija dru{tva i zbog toga se prosu|uje prema svojoj va`nosti ili vrednosti...
svojoj ceni; to jest prema onome koliko bi bilo dato za kori{}enje njegove
mo}i. Cenu stalno odre|uje i revalorizuje dru{tvo, koliko cene drugi,
zavisno od zakona ponude i potra`nje.
Vlast je, prema Hobsu, akumulirana kontrola koja dozvoljava pojedincu
da odredi cene i da reguli{e ponudu i potra`nju na takav na~in da mu one
idu u korist. Pojedinac }e sasvim izolovano razmatrati svoju korist, s ta~ke
gledi{ta apsolutne manjine, takore}i; on }e tada shvatiti da mo`e da sledi i
da zadovoljava svoj interes jedino uz pomo} neke vrste ve}ine. Stoga, ako
~ovek nije vo|en ni~im drugim do li~nim interesima, `elja za vla{}u mora
biti njegova osnovna strast. Ona reguli{e odnose izme|u pojedinca i dru{tva, a iz nje proizlaze i sve druge ambicije za bogatstvo, znanje i ~ast.
Hobs isti~e da su u borbi za vlast, kao i po svojoj uro|enoj sposobnosti
za vlast, svi ljudi jednaki, jer se jednakost ljudi zasniva na ~injenici da svako po prirodi ima dovoljno vlasti da ubije drugog. Slabost se mo`e kompenzovati lukavo{}u. Jednakost ljudi kao potencijalnih ubica sve njih vodi u
isto stanje nesigurnosti, iz koga se ra|a potreba za dr`avom. Raison dtre
je potreba za malo sigurnosti pojedinca koji se ose}a ugro`en svojim bli`njima.
Glavna odlika Hobsove slike ~oveka uop{te nije realisti~ki pesimizam
zbog kojeg je on slavljen u poslednje vreme. Jer kad bi bilo ta~no da je ~ovek bi}e kakvim ga Hobs prikazuje, on ne bi uop{te bio u stanju da osnuje
bilo kakvu dr`avnu zajednicu. Hobs, zaista, ne uspeva i ~ak ne `eli da ovo
bi}e definitivno uklju~i u politi~ku zajednicu. Hobsov ~ovek ne duguje lojalnost svojoj zemlji ako ona do`ivi poraz, i opravdana je svaka izdaja ako
se desi da ga zarobe. Oni koji `ive izvan Dr`ave (na primer robovi) nemaju nikakvih daljih obaveza prema svojim bli`njima, ve} im je dozvoljeno da ubijaju koliko god ho}e; dok, naprotiv, nijedan ~ovek nema
slobode da se odupre Ma~u Dr`ave u odbranu drugog ~oveka, krivog ili
nevinog, {to zna~i da nema ni bli`njih niti odgovornosti ~oveka prema
~oveku. Na okupu ih dr`i obi~an interes koji mo`e biti neki smr}u ka`njiv zlo~in za koji je svako od njih o~ekivao pogubljenje; u tom slu~aju
ljudi imaju pravo da se odupru Ma~u Dr`ave, da se udru`e, poma`u i
brane jedan drugoga... jer brane samo svoje `ivote.
Tako je pripadnost zajednici bilo kog oblika za Hobsa privremena i ograni~ena i su{tinski ne menja usamljeni~ki i privatni karakter li~nosti (koja ne nalazi zadovoljstvo ve} naprotiv dosta bola kada je u dru{tvu gde
nema vlasti kojom }e se svi dr`ati u strahu), i ne stvara stalne spone me|u
bli`njima. Izgleda kao da Hobsova slika ~oveka osuje}uje njegovu nameru
da stvori osnovu za Dr`avu, a za uzvrat daje ~vrst obrazac pona{anja kojim se svaka istinska zajednica mo`e lako razoriti. Posledica toga je inhe-
145
rentna i dopu{tena nestabilnost Hobsove Dr`ave, koja po samoj koncepciji uklju~uje njen raspad (kada u ratu /spolja{njem ili unutra{njem/ neprijatelji zadobiju kona~nu pobedu... tada se Dr`ava raspada i svaki ~ovek je
slobodan da sebe {titi), a ta nestabilnost je utoliko napadnija {to je
Hobsov primarni i ~esto ponavljani cilj bio da osigura maksimum sigurnosti i stabilnosti.
Bila bi velika nepravda prema Hobsu i njegovom dignitetu filozofa da
ovu sliku ~oveka smatramo poku{ajem psiholo{kog realizma ili filozofske
istine. ^injenica je da Hobsa ni{ta od toga ne interesuje, ve} se on bavi isklju~ivo politi~kom strukturom i opisuje crte ~oveka prema potrebama Levijatana. Radi argumentacije i uverljivosti on svoj politi~ki nacrt po~inje
od realisti~kog uvida u ~oveka, bi}e koje pri`eljkuje jednu vlast za drugom i iz tog stava nastavlja ka planu dr`avne zajednice koja bi najbolje
pogodovala toj `ivotinji `ednoj vlasti. Stvarni proces, to jest jedini proces
u kojem njegov koncept ~oveka ima smisla i ide izvan o~igledne banalnosti pretpostaljenog ljudskog zla, upravo je suprotan.
Ova nova dr`avna zajednica je bila zami{ljena u korist novog bur`oaskog dru{tva kakvo se pojavilo u sedamnaestom veku i ova skica ~oveka je
skica za novi tip ^oveka koji bi njemu pristajao. Dr`ava se bazira na legitimnosti vlasti a ne prava. Ona sti~e monopol na ubijanje i zauzvrat daje
uslovnu garanciju da ne}e{ biti ubijen. Sigurnost je zajem~ena zakonom
koji je direktna emanacija monopola dr`avne vlasti (a nije ga uspostavio
~ovek prema ljudskim standardima onoga {ta je dobro a {ta pogre{no). I
kako u o~ima pojedinca koji `ivi pod njim taj zakon proisti~e direktno iz
apsolutne vlasti, on predstavlja apsolutnu potrebu. Prema zakonu te dr`ave to jest akumuliranoj mo}i dru{tva koju je monopolisala dr`ava ne
postavlja se pitanje o tome {ta je ispravno a {ta pogre{no, ve} postoji samo
apsolutna poslu{nost, slepi konformizam bur`oaskog dru{tva.
Li{en politi~kih prava, pojedinac koji sav javni i zvani~ni `ivot do`ivljava kao neminovnosti, sti~e nov i poja~an interes za svoj li~ni `ivot i li~nu
sudbinu. Isklju~en iz upravljanja dr`avnim poslovima koji obuhvataju sve
gra|ane, pojedinac gubi svoje punopravno mesto u dru{tvu i prirodnu
vezu sa sunarodnicima. On sad mo`e da sudi o svom privatnom `ivotu samo porede}i ga sa `ivotima drugih, a njegovi odnosi sa bli`njima poprimaju oblik takmi~enja. ^im dr`ava reguli{e javne poslove pod izgovorom
neminovnosti, dru{tvene i javne karijere takmaca dolaze pod udar slu~ajnosti. U dru{tu pojedinaca po prirodi jednako ovla{}enih za mo}, koje
dr`ava podjednako {titi jedne od drugih, samo slu~aj mo`e da odlu~i ko }e
uspeti.37
37 Princip slu~aja kao krajnjeg arbitra nad celim `ivotom je dostigao svoj puni razvoj u devetnaestom veku. S tim je doao novi `anr knji`evnosti, roman, i opadanje drame. Jer je drama
postala besmislena u svetu bez akcije, dok je roman mogao da se primereno bavi sudbinama
146
IMPERIJALIZAM
147
148
IMPERIJALIZAM
149
starih filozofa morala ili doktrina da {to god ~ovek u~ini protiv svoje savesti, greh je, a da su zakoni pravila o pravednom i nepravednom. Hobsovo duboko nepoverenje prema celoj zapadnoj tradiciji politi~ke misli
ne}e nas iznenaditi ako se setimo da on nije `eleo ni vi{e ni manje nego
opravdanje Tiranije koja, iako se dogodila mnogo puta u zapadnoj istoriji,
nije nikada po~astvovana filozofskim utemeljenjem. Na to {to se Levijatan
zapravo uspinje do trajne vladavine, Hobs ponosno dodaje: Ime Tiranija
nije ozna~avalo ni vi{e ni manje nego ime Vrhovne vlasti...; ja mislim da
je tolerisanje tobo`nje mr`nje prema Tiraniji zapravo tolerisanje mr`nje
prema Dr`avi uop{te...
Po{to je Hobs bio filozof, on je ve} u usponu bur`oazije mogao da otkrije sve one antitradicionalne kvalitete nove klase kojima treba vi{e od trista
godina da se potpuno razviju. Njegov Levijatan se nije bavio dokonim
spekulacijama o novim politi~kim principima ili starim tra`enjem izgovora kad se upravlja ljudskom zajednicom; to je bilo ta~no prora~unavanje
posledica koje slede iz uspona nove klase u dru{tvu ~ije je postojanje
su{tinski povezano sa posedom kao dinami~kim sredstvom koje proizvodi
nov posed. Takozvana akumulacija kapitala, koja je rodila bur`oaziju,
promenila je samu koncepciju poseda i bogatstva: njih vi{e nisu smatrali
rezultatima akumulacije i sticanja ve} izvorima; bogatstvo je postalo beskrajni proces boga}enja. Klasifikacija bur`oazije kao imu}ne klase samo
je naizgled ta~na, jer je karakteristika ove klase da njoj mo`e pripadati
svako ko `ivot shvata kao proces neprestanog boga}enja i ko novac smatra
ne~im nepovredivim, ne~im {to ni pod kojim uslovima ne mo`e biti puka
potro{na roba.
Posed po sebi, me|utim, stvar za kori{}enje i potro{nju, stalno se umanjuje. Najradikalniji i jedino siguran oblik posedovanja je destrukcija, jer
samo ono {to smo razorili sigurno je i zauvek na{e. Vlasnici poseda koji ne
tro{e ve} se trude da uve}aju svoje imanje neprestano nailaze na jedno vrlo neprijatno ograni~enje, nesre}nu ~injenicu da ~ovek mora da umre.
Smrt je pravi razlog {to posed i sticanje nikad ne mogu postati pravi politi~ki princip. Dru{tveni sistem su{tinski zasnovan na posedu mo`e da ide
samo ka kona~noj destrukciji sveg poseda. Ume{nost privatnog `ivota je
tako ozbiljan izazov posedu kao temelju dru{tva kao {to su ograni~enja zemaljske kugle izazov ekspanziji kao temelju dr`ave. Prevazilaze}i ograni~enja ljudskog `ivota u planiranju automatski kontinuiranog rasta bogatstva izvan svih li~nih potreba i mogu}nosti potro{nje, li~ni posed je postao
javna stvar i izveden je iz sfere pukog privatnog `ivota. Privatni interesi
koji su po samoj svojoj prirodi privremeni, ograni~eni ~ovekovim prirodnim `ivotnim vekom, mogu sada da umaknu u sferu javnih poslova i da od
njih pozajme to beskrajno vreme koja je potrebno za neprekidnu akumulaciju. Izgleda da se time stvara dru{tvo veoma sli~no dru{tvu mrava i
150
IMPERIJALIZAM
151
@ivljenje sa svim drugim nacijama u stanju neprestanog rata i u grani~nom ratnom podru~ju, sa vojskom na granicama i topovima postavljenim
protiv svih suseda , ne zna za drugi zakon pona{anja od pona{anja najvi{e u (svoju) korist i postepeno bi pro`drlo slabije strukture dok ne do|e
do poslednjeg rata koji }e svakom ~oveku doneti Pobedu ili Smrt.
Pobedom ili Smr}u Levijatan mo`e zaista da prevazi|e sva politi~ka
ograni~enja koja donosi postojanje drugih naroda i mo`e da obavije celu
zemlju svojom tiranijom. Ali kada je do{ao poslednji rat i kada je svaki
~ovek dobio ono {to mu pripada, nikakav kona~ni mir nije uspostavljen na
Zemlji: ma{ini za akumuliranje vlasti, bez koje kontinentalna ekspanzija
ne bi bila postignuta, potrebno je da guta sve vi{e materijala u svom
neprekidnom radu. Ako poslednja pobedni~ka Dr`ava ne mo`e da ide dalje da anektira planete, ona mo`e samo da nastavi da sebe razara kako bi
iznova po~ela neprestani proces proizvodnje vlasti.
152
IMPERIJALIZAM
je imperijalizam. Odgovor na sudbinsko pitanje za{to se izvan pravila evropskih dr`ava o me|usobnom po{tovanju dozvolilo da se ovo zlo {iri dok
ne razori sve, dobro kao i lo{e, jeste da su sve vlade vrlo dobro znale da se
njihove zemlje potajno dezintegri{u, da se dr`avna zajednica razara iznutra i da se `ivi od pozajmljenog vremena.
Dosta nevino, ekspanzija se prvo pojavila kao odu{ak za prekomernu
proizvodnju kapitala i ponudila je lek, izvoz kapitala.41 Stra{an porast bogatstva stvoren kapitalisti~kom proizvodnjom u dru{tvenom sistemu baziranom na lo{oj raspodeli rezultirao je prevelikim u{te|evinama to jest,
akumulacijom kapitala koji je bio osu|en da tavori u okviru postoje}eg
nacionalnog kapaciteta proizvodnje i potro{nje. Ovaj novac je zapravo bio
suvi{an, nikome potreban iako ga je posedovala sve ve}a klasa nekih ljudi.
Krize i depresije tokom decenija koje su prethodile eri imperijalizma42
nametnule su kapitalistima misao da ceo njihov ekonomski sistem proizvodnje, zasnovan na ponudi i potra`nji, od sada mora da dolazi izvan
kapitalisti~kog dru{tva.43 Takav zahtev ponude i potra`nje proizlazio je iz
nacije dok god kapitalisti~ki sistem nije imao kontrolu nad svojom klasom
zajedno sa svojim celokupnim proizvodnim kapacitetom. Kada je kapitalizam pro`eo celokupnu ekonomsku strukturu i kada su svi dru{tveni slojevi u{li u orbitu njegovog sistema proizvodnje i potro{nje, kapitalisti su
morali jasno da odlu~e, da li }e gledati kako ceo sistem do`ivljava kolaps
ili }e na}i nova tr`i{ta, to jest, probiti u nove zemlje koje jo{ nisu bile
podvrgnute kapitalizmu i zato mogu da obezbede novu, nekapitalisti~ku
ponudu i potra`nju.
Odlu~uju}a ta~ka u vezi sa depresijama {ezdesetih i sedamdesetih, koje
su inicirale eru imperijalizma, bilo je to {to su one naterale bur`oaziju da
shvati da pragreh obi~ne plja~ke, koji je nekoliko vekova ranije omogu}io
prvobitnu akumulaciju kapitala (Marks) i otpo~eo svaku dalju akumulaciju, mora kona~no da se ponovi kako motor akumulacije ne bi iznenada
41 O tome i onome to sledi vidi J. A. Hobson, Imperialism, koji je jo 1905. dao izvanrednu analizu vode}ih ekonomskih snaga i motiva kao i nekih politi~kih implikacija imperijalizma. Kada je 1938. njegova rana studija bila ponovo objavljena, Hobson je u uvodu
neizmenjenog teksta s pravom mogao da tvrdi da je njegova knjiga bila dokaz da su glavne
opasnosti i potresi ... dananjice... bili latentni i vidljivi u svetu pre jedne generacije...
42 O~igledan kontrast izme|u otre krize ezdesetih godina u Engleskoj i sedamdesetih na
Kontinentu s jedne i imperijalizma s druge strane spominje Hayes, op. cit., samo u fusnoti
(na str. 219), i Schuyler, op. cit., koji veruje da je o`ivljavanje interesovanja za emigraciju
bilo va`an ~inilac u po~ecima imperijalnog pokreta i da je to interesovanje bilo izazvano
ozbiljnom depresijom u britanskoj trgovini i industriji pred kraj ezdesetih (str. 280).
Schuyler tako|e donekle opisuje antiimperijalisti~ko raspolo`enje sredinom viktorijanske
ere. Na nesre}u, Schuyler ne pravi razliku izme|u Komonvelta i prave imperije, iako je pretresanje materijala o preimperijalisti~koj eri lako mogla da sugerie takvu definiciju.
43 Rosa Luxemburg, Die Akkumulation des Kapitals, Berlin, 1923, p. 273.
153
154
IMPERIJALIZAM
ji su stekli interes u stranim zemljama... Izvezeni kapital se ose}a najsigurnije kada dr`avna
vlast njegove sopstvene zemlje potpuno vlada novim veleposedom... Njegove profite dr`ava
}e garantovani ako mo`e. Tako izvoz kapitala podsti~e imperijalisti~ku politiku, zatim p.
423: Sasvim je normalno da dr`anje bur`oazije prema dr`avi pretrpi potpunu promenu kada
politi~ka vlast dr`ave postane kompetitivni instrument za finansijski kapital na svetskom
tr`itu. Bur`oazija se neprijateljski dr`ala prema dr`avi u svojoj borbi protiv ekonomskog
merkantilizma i politi~kog apsolutizma... Barem teorijski, ekonomski `ivot je trebalo da
bude potpuno oslobo|en dr`avne intervencije; dr`ava je trebalo da se politi~ki posveti
o~uvanju sigurnosti i uspostvljanju gra|anske jednakosti, p. 426: Me|utim, `elja za ekspanzionisti~kom politikom izazvala je revolucinarnu promenu u mentalitetu bur`oazije.
Ona je prestala da bude miroljubiva i humana i p. 470: Drutveno, ekspanizija je vitalni uslov za o~uvanje kapitalisti~kog drutva; ekonomski, ona je uslov o~uvanja i povremenog pove}avanja profitne stope.
155
tane dominioni Kanada i Australija, kao i Sjedinjene Dr`ave. Novina svojstvena imperijalisti~koj eri je da su se te dve suvi{ne snage, vi{ak kapitala
i vi{ak radne snage, udru`ile i zajedno napustile zemlju. Koncept ekspanzije, izvoz administracije i pripajanje svake teritorije u koju su gra|ani
ulo`ili ili svoje bogatstvo ili svoj rad, izgledalo je kao jedina alternativa
sve ve}im gubicima u bogatstvu i stanovni{tvu. Imperijalizam i njegova
ideja neograni~ene ekspanzije naizgled su nudili trajni lek za trajno zlo.50
Dosta ironi~no, prva zemlja u koju je vi{ak bogatstva i vi{ak ljudi zajedno donet i sama je postala suvi{na. Ju`na Afrika je bila u britanskom posedu od po~etka veka jer je osiguravala pomorski put do Indije. Probijanje
Sueckog kanala, me|utim, i kasnije administrativno osvajanje Egipta, znatno je smanjilo va`nost stare trgova~ke stanice na Rtu. Britanci bi se, po
svoj verovatno}i, povukli iz Afrike, ba{ kao {to su radile sve evropske nacije kadgod bi njihovi posedi i trgovinski interesi u Indiji bili ukinuti.
Posebna ironija i, u nekom smislu, simboli~na okolnost u neo~ekivanom
razvoju Ju`ne Afrike u kolevku kulture imperijalizma51 le`i u samoj
prirodi njene iznenadne privla~nosti po{to je izgubila svu vrednost za u`u
Imperiju: dijamantska polja otkrivena su sedamdesetih, a veliki rudnici
zlata osamdesetih godina. Nova `udnja za profitom po svaku cenu stekla
se prvi put u jednoj ta~ki sa starim lovom na blago. Lovci na zlato, avanturisti i talog velikih gradova emigrirali su na Crni kontinent zajedno sa kapitalom iz industrijski razvijenih zemalja. Od tada, gomila, koju je za~ela
monstruozna akumulacija kapitala, pridru`ila se svom uzro~niku na tim
putevima otkrivanja, na kojima nije bilo otkriveno ni{ta osim novih mogu}nosti za investiranje. Posednici vi{ka bogatstava jedini su mogli da iskoriste vi{ak ljudi koji je dolazio sa sve ~etiri strane sveta. Zajedno su oni uspostavili prvi raj parazita kojima je pokreta~ka snaga bilo zlato. Imperijalizam, proizvod vi{ka novca i vi{ka ljudi zapo~eo je svoju zapanjuju}u karijeru proizvo|enjem najnepotrebnije i najnestvarnije robe.
Jo{ uvek je neizvesno da li bi ekspanzija kao lek za sve postala tako veliko isku{enje za neimperijaliste da je svoja opasna re{enja ponudila jedino za onaj vi{ak snaga koji je ve} bio izvan nacionalnog kolektiva. Sau~esni{tvo svih parlamentarnih partija u imperijalisti~kim programima je
50 Ti motivi su naro~ito bili izra`eni u nema~kom imperijalizmu. Me|u prvim aktivnostima Alldeutsche Verband (osnovan 1891) bili su napori da se nema~ki emigranti spre~e da
menjaju dr`avljanstvo, a prvi imperijalisti~ki govor Vilhelma II, prilikom dvadesetpetogodinjice osnivanja Rajha, sadr`avao je slede}i tipi~an pasa`: Nema~ko carstvo postalo je svetsko carstvo. Hiljade naih zemljaka `ive svuda, u udaljenim delovima zemlje... Gospodo,
vaa je sveta du`nost da mi pomognete da ujedinim ovo ire nema~ko carstvo sa naom domovinom. Uporedi tako|e tvrdnju J. A. Froude u fusnoti br. 10.
51 E. H. Damce, The Victorian Illusion, London, 1928, p. 164: Afrika, koja nije bila
uklju~ena ni u itinerer saksonstva niti u razmi{ljnja profesionalnih filozofa imperijalne istorije, postala je rasadnik kulture britanskog imperijalizma.
156
IMPERIJALIZAM
osvedo~ena stvar. Ovako posmatrana istorija britanske Laburisti~ke stranke je skoro neprekidni lanac opravdanja ranijeg predskazanja Sesila Roudza: Radnici vide da iako su Amerikancima izuzetno dragi i iako upravo
sada izmenjuju sa njima najbratskija ose}anja, ovi ipak isklju~uju njihovu
robu. Radnici tako|e vide da Rusija, Francuska i Nema~ka na svojoj
teritoriji rade isto to, i radnici vide da ako dobro ne otvore o~i, ne}e biti
uop{te mesta na svetu gde }e mo}i da posluju. I tako su radnici postali imperijalisti i podr`avaju Liberalnu partiju.52 U Nema~koj su liberali (a ne
Konzervativna partija) bili stvarni osniva~i ~uvene pomorske politike koja
je tako doprinela izbijanju Prvog svetskog rata.53 Socijalisti~ka partija se
kolebala izme|u aktivne podr{ke imperijalisti~koj pomorskoj politici (ona
je posle 1906. vi{e puta izglasala fondove za izgradnju nema~ke mornarice) i potpunog prenebregavanja svih pitanja spoljne politike. Povremena
upozorenja protiv lumpenproletarijata i mogu}eg podmi}ivanja delova
radni~ke klase mrvicama sa imperijalisti~ke trpeze, nisu dovela do dubljeg
razumevanja velike privla~nosti koju su imperijalisti~ki programi imali na
partijske redove. Za marksiste, nova pojava kao {to je bio savez izme|u
gomile i kapitala izgledala je tako neprirodno, tako o~igledno u sukobu sa
doktrinom klasne borbe, da su potpuno prevideli stvarnu opasnost imperijalisti~kog nastojanja da podeli ~ove~anstvo na rase gospodara i rase
robova, na vi{e i ni`e vrste, na obojene narode i bele ljude, {to nastojanje
da se ujedini narod na bazi gomile zapravo i jeste. ^ak i slom me|unarodne solidarnosti pri izbijanju Prvog svetskog rata nije uzdrmao samozadovoljstvo socijalista i njihovu veru u proletarijat kao takav. Socijalisti su jo{
uvek istra`ivali ekonomske zakone imperijalizma koje je imperijalizam
ve} davno prestao da po{tuje jer su u prekomorskim zemljama ti zakoni
bili `rtvovani imperijalnom faktoru ili faktoru rase i tek ne{to starije
gospode u visokim finansijskim krugovima je jo{ uvek verovalo u neotu|iva prava profitne stope.
^udno slab otpor naroda imperijalizmu, brojne nedoslednosti i direktna
kr{enja obe}anja liberalnih dr`avnika, ~esto pripisani oportunizmu ili podmi}enosti, imali su druge i dublje razloge. Ni oportunizam ni podmi}enost
nisu mogli da navedu ~oveka kao {to je Gledston da prekr{i obe}anje koje
je dao kao lider Liberalne partije, da }e se evakuisati iz Egipta kad postane
premijer. Napola svesno i jedva artikulisano, ovi ljudi su delili sa narodom
uverenje da je sma nacionalna zajednica tako duboko podeljena na klase,
52 Citirano iz Millin, op. cit.
53 Liberali, a ne desnica u Parlamentu, podr`avali su pomorsku politiku, Alfred von
Tirpitz, Erinnerungen, 1919. Vidi tako|e Daniel Frymann (pseudonim za Heinrich Class)
Wenn ich der Kaiser wr, 1912: Istinska imperijalisti~ka partija je Nacionalna liberalna partija. Frymann, istaknuti nema~ki ovinista tokom Prvog svetskog rata, dodao je ~ak, sa potovanjem prema konzervativcima: Uzdr`anost konzervativnih miljea u pogledu rasnih doktrina tako|e je vredna pa`nje.
157
ma i tendenciju nacionalizma da postane imperijalisti~ki. Imperijalizam je nazvao iskvareno}u nacionalizma u kome nacije ... preobra`avaju ukupno stimulativno rivalstvo razli~itih
nacionalnih tendencija u kolja~ku borbu carstava koja se nadme}u (p. 9).
56 Vidi poglavlje VIII.
158
IMPERIJALIZAM
159
160
IMPERIJALIZAM
rod sm (Volksgemeinschaft, kako bi ih nacisti zvali), pre nego njegovo iskrivljenje i karikatura. Istorijski pesimisti su razumeli su{tinsku neodgovornost ovog novog dru{tvenog sloja, i oni su tako|e ispravno predvideli
mogu}nost izvrgavanja demokratije u despotizam ~iji bi tirani izrasli iz
gomile i oslanjali se na njenu podr{ku. Oni nisu iskoristili to saznanje da
razumeju da gomila nije samo ostatak i sporedni proizvod bur`oaskog
dru{tva koji je ono direktno proizvelo, pa se zato uop{te i ne mo`e sasvim
odeliti od njega. Iz tog razloga nisu primetili stalan porast divljenja visokog dru{tva prema podzemlju, koje se provla~i kroz ~itav devetnaesti
vek, stalno odstupanje, korak po korak, od svih pitanja morala i razvoj
ukusa u pravcu anarhi~nog cinizma tog svog poroda. Na prelazu vekova,
Drajfusova afera je pokazala da su podzemlje i visoko dru{tvo Francuske
bili tako tesno povezani da je kona~no bilo te{ko bilo kog heroja me|u
antidrajfusovcima smestiti bilo u jednu, bilo u drugu kategoriju.
To ose}anje srodstva, zdru`ivanje roditelja sa svojim potomstvom, ve}
klasi~no izre~eno u Balzakovim romanima, starije je od svih prakti~nih
ekonomskih, politi~kih i dru{tvenih shvatanja i priziva u se}anje one osnovne psiholo{ke crte novog tipa zapadnog ~oveka koje je Hobs skicirao
trista godina ranije. Ali ta~no je de je uglavnom zahvaljuju}i shvatanjima
do kojih je do{la bur`oazija tokom kriza i depresija koje su prethodile imperijalizmu, visoko dru{tvo kona~no priznalo da je spremno da prihvati
revolucionarnu promenu u moralnim normama koju je predlagao Hobsov
realizam i koju su sada ponovo predlagali gomila i njene vo|e. U ube|ivanju bur`oazije da odbaci ostatke zapadne tradicije, mnogo efektnija od
njenog filozofa i njenog podzemlja bila je sama ~injenica da je pra-greh
prvobitne akumulacije kapitala tra`io dodatne grehe da bi sistem nastavio da radi. To je kona~no navelo nema~ku bur`oaziju da odbaci masku
licemerja i da izri~ito prizna svoju vezu sa gomilom, otvoreno je pozivaju}i da brani interese njenog poseda.
Zna~ajno je {to }e se to dogoditi u Nema~koj. U Engleskoj i Holandiji je
razvoj bur`oaskog dru{tva napredovao relativno mirno i bur`oazija tih zemalja je vekovima `ivela u sigurnosti i bez straha. Me|utim, u Francuskoj
je njen uspon bio prekinut velikom narodnom revolucijom ~ije su se
posledice me{ale sa nadmo}i koju je u`ivala bur`oazija. U Nema~koj, dalje, gde do druge polovine devetnaestog veka bur`oazija nije dostigla pun
razvoj, njen uspon je od po~etka bio pra}en ja~anjem revolucionarnog radni~kog pokreta, sa skoro podjednako starom tradicijom. [to se bur`oaska
klasa ose}ala manje sigurnom u sopstvenoj zemlji, to je bila vi{e u
isku{enju da odbaci te{ki teret licemerja. Sklonost visokog dru{tva prema
gomili je u Francuskoj iza{la na videlo ranije nego u Nema~koj, ali je na
kraju bila podjednako jaka u obe zemlje. Francuska je, me|utim, zbog
svoje revolucionarne tradicije i relativno slabe industrijalizacije, stvorila
161
162
IMPERIJALIZAM
Ako bi se dokazalo da je ta~no da smo mi zarobljenici Hobsovog beskrajnog procesa akumulacije mo}i, tada bi organizacija gomile neizbe`no
pretvorila nacije u rase, jer ne postoji, pod uslovima dru{tva koje akumulira mo} ni{ta {to povezuje pojedinace koji u samom procesu akumulacije
vlasti i ekspanzije gube sve prirodne veze sa svojim srodnicima.
Rasizam mo`e zaista da dovede do propasti zapadnog sveta, i zbog toga
cele ljudske civilizacije. Kad Rusi postanu Sloveni, kad Francuzi prihvate
ulogu komandanata force noire, kada se Englezi pretvore u bele ljude,
kao {to su ve} zbog kobne op~injenosti svi Nemci postali arijevci, tada }e
ova promena sama zna~iti kraj zapadnog ~oveka. Ma {ta govorili prirodnjaci, rasa je, politi~ki re~eno, ne po~etak ve} kraj ~ove~anstva, ne izvor
naroda ve} njihovo propadanje, ne prirodno ro|enje ~oveka ve} njegova
neprirodna smrt.
{ESTO
POGLAVLJE:
KO JE teorija rase bila nema~ki izum, kao {to se ponekad tvrdi, onda je
164
IMPERIJALIZAM
165
ikakvim nau~nim otkri}ima dugujemo to {to danas ne postoji nijedna jedina nauka u koju kategorije teorije rase nisu duboko prodrle. To je opet
nateralo istori~are, od kojih su neki bili u isku{enju da na nauku prebace
odgovornost za teoriju rase, da izvesne rezultate bilo psiholo{kih bilo biolo{kih istra`ivanja proglase uzrocima umesto posledicama rasne teorije.6
Pre bi se moglo re}i suprotno. Zapravo, doktrini da sila zakon menja trebalo je nekoliko vekova (od sedamnaestog do devetnaestog) da osvoji
prirodnu nauku i da stvori zakon pre`ivljavanja onoga {to je najprilagodljivije. I da je, da uzmemo drugi primer, teorija de Mestra i [elinga o
divlja~kim plemenima kao o ostacima propadanja ranijih naroda odgovarala politi~koj zamisli devetnaestog veka koliko teorija progresa, mi
verovatno nikad ne bismo ~uli o primitivnim ljudima i nijedan nau~nik
ne bi gubio vreme tra`e}i kariku koja nedostaje izme|u majmuna i ~oveka. Krivica nije ni do jedne nauke kao takve, ve} do izvesnih nau~nika
koji su ideologijama bili hipnotisani isto koliko i njihovi sugra|ani.
^injenica da je rasizam glavno ideolo{ko oru`je imperijalisti~ke politike
toliko je o~igledna da neki prou~avaoci vi{e vole da izbegnu utrti put banalnih istina. Me|utim, jo{ uvek je u opticaju stara pogre{na koncepcija
rasizma kao jedne vrste potenciranog nacionalizma. Potpuno se previ|aju
vredni radovi prou~avalaca, posebno u Francuskoj, koji su dokazali da rasizam nije samo ne{to razli~ita pojava, ve} da nastoji da uni{ti nacionalnu
dr`avu kao zajednicu. Svedo~e}i o divovskom nadmetanju teorija rase i
klase za vlast nad umovima modernih ljudi, neki su skloni da u jednoj vide
predlo`ilo analizu urina za detektovanje germanskih vrsta; otkrilo se da nema~ki urin sadr`i
20 posto neurinskog nitrogena nasuprot 15 posto kod drugih rasa. Vidi Jacques Barzun, Race,
New York, 1937, p. 239.
6 Ovaj quid pro quo bio je delimi~no rezultat `ara u~enjaka koji su `eleli da zabele`e svaki i najmanji primer u kome se pominjala rasa. Tako su oni relativno bezopasne autore, za koje je tuma~enje putem rase bilo mogu}e i ponekad fasciniraju}e uverenje, gre{kom
progla{avali pravim rasistima. Takva uverenja, bezopasna po sebi, razvili su rani antropolozi
kao polazne ta~ke svojih ispitivanja. Tipi~an primer je naivna hipoteza koju je postavio Paul
Broca, zapa`eni francuski antropolog sa sredine prolog veka koji je tvrdio da mozak ima
neke veze sa rasom i da je premeravanje lobanje najbolji na~in da se do|e do sadr`aja mozga (citirano po Jacques Barzun, op. cit., p. 162). O~igledno da je ova tvrdnja, ako je ne podupire poseban koncept ljudske prirode, jednostavno smena.
Isto tako su i filolozi ranog devetnaestog veka sasvim nevini, a njihov je koncept arijevstva zaveo skoro sve prou~avaoce rasizma da ih ubroje me|u propagatore ili ~ak izumitelje teorije rase. Kada su filolozi prekora~ili granice ~istog istra`ivanja, to je bilo zato to
su `eleli da uklju~e to vie nacija u isto kulturno bratstvo. Re~ima Ernesta Seillirea, La
Philosophie de lImprialisme, 4 vols. 1903-1906: Postojala je neka vrsta opijenosti: moderna civilizacija je verovala da je povratila svoj pedigre... i ro|en je organizam koji je u jedno zajedni~ko bratstvo obuhvatio sve nacije ~iji je jezik pokazivao neku sklonost prema sanskritu. (Prface, Tome I, p. XXXV) Drugim re~ima, ti ljudi su jo uvek bili u humanisti~koj tradiciji osamnaestog veka i delili su njegovo oduevljenje stranim narodima i egzoti~nim kulturama.
166
IMPERIJALIZAM
167
168
IMPERIJALIZAM
pretvorena u osvajanje, a osvajanje je igralo neku vrstu jedinstvene procene prirodnih kvaliteta i prednosti ljudi i nacija. U tome mo`emo otkriti
prve tragove kasnijih naturalisti~kih transformacija kroz koje je doktrina
sila-zakon imala da pro|e. Ovaj stav zaista potvr|uje ~injenica da je Bulenvilije bio jedan od izuzetnih slobodnih mislilaca svoga doba i da njegovi
napadi na katoli~ku crkvu nisu bili motivisani samo antiklerikalizmom.
Bulenvilijeova teorija, me|utim, jo{ uvek ima veze sa narodima a ne sa
rasama; ona pravo superiornog naroda zasniva na istorijskom ~inu, osvajanju, a ne na fizi~koj ~injenici iako je istorijski ~in ve} imao izvestan uticaj na prirodne osobine pokorenog naroda. Ona pronalazi dva razli~ita naroda u Francuskoj da bi ih suprotstavila novoj nacionalnoj ideji, koju je
kao takvu do izvesnog stepena zastupala apsolutna monarhija u savezu sa
Tiers Etat. Bulenvilije je anacionalan u vreme kada se ideja nacionalnog
do`ivljavala kao nova i revolucionarna, mada se jo{ nije pokazalo, kao
kasnije u Francuskoj revoluciji, koliko je blisko povezana sa demokratskim oblikom vladavine. Bulenvilije je pripremao svoju zemlju za rat ne
znaju}i {ta gra|anski rat zna~i. On je predstavnik mnogih plemi}a koji nisu sebe videli kao predstavnike nacije, ve} kao odvojenu vladaju}u kastu
~ija snaga ima mnogo vi{e zajedni~kog sa pripadnicima istog dru{tvenog
polo`aja i situacije nekog drugog naroda nego sa svojim zemljacima. Zapravo su ti antinacionalni trendovi izvr{ili uticaj u miljeu migs, a kona~no su ih apsorbovale nove i izrazito rasne doktrine u kasnom devetnaestom veku.
Tek kad je izbijanje Francuske revolucije nateralo veliki broj francuskih
plemi}a da potra`i uto~i{te u Nema~koj i Engleskoj, Bulenvilijeove ideje
su pokazale koliko su korisne kao politi~ko oru`je. U me|uvremenu se
odr`ao njegov uticaj na francusku aristokratiju, kao {to se mo`e videti u
delima drugog konta, konta Dibua-Nanseja,10 koji je `eleo da jo{ te{nje
pove`e francusko plemstvo sa njegovom kontinentalnom bra}om. Uo~i
revolucije se taj zastupnik francuskog feudalizma osetio tako nesigurnim
da se nadao stvaranju jedne vrste Internationale aristokratije varvarskog
porekla,11 i po{to je nema~ko plemstvo bilo jedino ~iju je pomo} eventualno mogao da o~ekuje, otuda je tako|e pretpostavio da je pravo poreklo
francuske nacije identi~no sa poreklom Nemaca i francuskih ni`ih klasa,
koje, iako ne vi{e robovi, nisu bile slobodne po ro|enju ve} affranchissement, po milosti onih koji su slobodni po ro|enju, plemstva. Nekoliko
godina kasnije francuski izgnanici zaista su poku{ali da oforme internationale aristokrata da bi ugu{ili revolt onih koje su smatrali stranim porobljenim narodom. I iako je prakti~nija strana toga poku{aja pretrpela spek10 Les Origines de lAncien Gouvernement de la France, de lAllemagne et de lItalie,
1789.
11 Seillire, op. cit., p. XXXII.
169
takularan poraz kod Valmija, migrs kao [arl Fransoa Dominik de Vilie,
koji je oko 1800. suprotstavio Gallo-Romains Germanima, ili kao Vilhelm Alter, koji je deceniju kasnije sanjao o federaciji svih germanskih naroda,12 nisu priznavali poraz. Njima verovatno nikada nije palo na pamet
da su zapravo izdajnici, toliko su ~vrsto bili uvereni da je Francuska revolucija rat izme|u stranih naroda kao {to je to Fransoa Gizo mnogo kasnije ustvrdio.
Dok je Bulenvilije, sa smirenom lako}om manje uzburkanog vremena,
zasnovao prava plemstva na pravima osvajanja bez neposrednog odbacivanja same prirode druge, pokorene nacije, kont de Monlozje, jedna od
pomalo sumnjivih li~nosti me|u francuskim izgnanicima, otvoreno je
izrazio prezir prema tom narodu koji se uzdigao od robova... (me{avini)
svih rasa i svih vremena.13 Vremena su se o~igledno promenila i plemi}i
koji nisu vi{e pripadali pokorenoj rasi morali su tako|e da se menjaju.
Napustili su staru ideju, tako dragu Bulenvilijeu i ~ak Monteskjeu, da
samo osvajanje, fortune des armes, odre|uje sudbinu ~oveka. Valmi plemi}kih ideologija nastupio je kada je opat Sieje u svom ~uvenom pamfletu rekao Tiers Etat da po{alju nazad u {ume Frankonije sve one porodice
koje odr`avaju apsurdnu pretenziju da su naslednici osvaja~ke rase i da }e
uspeti u svojim pravima.14
Dosta je ~udno da su od tih ranih vremena kada su francuski plemi}i u
svojoj klasnoj borbi protiv bur`oazije otkrili da pripadaju jednoj drugoj
naciji, da imaju drugo genealo{ko poreklo i da su mnogo ~vr{}e povezani
sa me|unarodnom kastom nego sa tlom Francuske, sve francuske rasne
teorije podr`ale germanizam ili barem superiornost nordijskih naroda protiv svojih sopstvenih zemljaka. Jer ako su se ljudi Francuske revolucije
mentalno identifikovali sa Rimom, to nije bilo zato {to su germanizmu
svog plemstva suprotstavili latinizam Tiers Etat, ve} zato {to su osetili
da su oni duhovni naslednici rimskih republikanaca. To istorijsko pitanje,
nasuprot plemenskoj identifikaciji plemstva, moglo bi biti jedan od uzroka
koji su spre~ili latinizam da se pojavi kao posebna rasna doktrina. U
svakom slu~aju, paradoksalno zvu~i, ali ~injenica je da }e Francuzi pre
Nemaca ili Engleza insistirati na toj ide fixe germanske superiornosti.15 A
ni ro|enje germanske rasne svesti posle pruskog poraza 1806, koja je bila
12 Vidi Ren Maunier, Sociologie Coloniale, Paris, 1932, Tome II, p. 115.
13 Montlozije je ~ak i u iznanstvu bio u bliskoj vezi sa francuskim efom policije Fueom,
koji mu je pomagao da popravi svoje jadno finansijsko izbegli~ko stanje. Kasnije je on slu`io
kao Napoleonov tajni agent u francuskom drutvu. Vidi Joseph Brugerette, Le Comte
Montlosier, 1931, i Samar, op. cit., p. 71.
14 Quest-ce-que le Tiers Etat? (1789) objavljeno kratko pre izbijanja revolucije. Prevod
citiran prema J. H. Clapham, The Abb Siyes, London, 1912, p. 62.
15 Istorijski, arijevstvo ima poreklo u feudalizmu osamnaestog veka, a podr`ao ga je germanizam devetnaestog veka, prime}uje Seillire, op. cit., p. II.
170
IMPERIJALIZAM
uperena protiv Francuza, nije promenilo smer rasnih ideologija u Francuskoj. ^etrdesetih godina pro{log veka, Ogisten Tieri dr`ao se jo{ uvek
identifikacije klasa i rasa, i pravio razliku izme|u germanskog plemstva
i keltske bur`oazije,16 i opet je plemi}, kont de Remiza proglasio da je
evropska aristokratija germanskog porekla. Kona~no, kont de Gobino je
jedno mi{ljenje, koje je ve} bilo op{teprihva}eno me|u francuskim plemstvom, razvio kao punu istorijsku doktrinu, tvrdnjom da je otkrio tajni zakon sumraka civilizacija i da je podigao istoriju do digniteta prirodne nauke. S njim je teorija rasne zavr{ila prvi i otpo~ela drugi stepen ~iji su uticaji morali da se ose}aju do dvadesetih godina ovoga veka.
171
172
IMPERIJALIZAM
mno{tvenosti ~ove~anstvo mo`e da se ostvari.20 A Arnt, koji }e kasnije izraziti jake simpatije prema nacionalnim oslobodila~kim pokretima Poljaka
i Italijana, uzviknuo je: Proklet bio svako ko podjarmljuje i vlada stranim
narodima.21 U onoj meri u kojoj nema~ka nacionalna ose}anja nisu bila
plod nepatvorenog nacionalnog razvoja, ve} vi{e reakcija na stranu okupaciju,22 nacionalne doktrine su bile ~udno negativnog karaktera, odre|ene da stvore zid oko naroda, da budu zamena za granice koje ne bi mogle biti jasno definisane ni geografski ni istorijski.
Ako je, u ranom obliku francuske aristokratije, teorija rase kori{}ena kao
instrument unutra{nje podele, a ispostavilo se da je oru`je za gra|anski rat,
ovaj rani oblik nema~ke rasne doktrine izmi{ljen je kao oru`je unutra{njeg
nacionalnog jedinstva i ispostavilo se da je oru`je za nacionalne ratove.
Kao {to bi propast francuskog plemstva, kao va`ne klase u francuskoj
naciji, u~inila ovo oru`je beskorisnim da ga neprijatelji Tre}e republike
nisu o`iveli, tako bi za postizanje nema~kog nacionalnog jedinstva organska doktrina istorije izgubila svoj zna~aj da moderni imperijalisti~ki
spletkari nisu `eleli da je o`ive ne bi li se dopali narodu i sakrili svoje
odvratno lice pod pristojnim velom nacionalizma. To nije tako kod jednog
drugog izvora nema~kog rasizma koji je, prividno udaljeniji od politi~ke
scene, imao mnogo nepatvorenije dr`anje pod kasnijim politi~kim ideologijama.
Politi~ki romantizam optu`uju da je stvorio teoriju rase. Mogli bismo ga
optu`iti i za razne druge neodgovorne teorije. Adam Miler i Fridrih [legel
su simptomati~ni za op{te poigravanje moderne misli u kojoj skoro svaka
teorija mo`e privremeno da pusti koren. Nijedna realna stvar, nijedan istorijski doga|aj, nijedna politi~ka ideja nije bila sigurna od sveobuhvatne
i sverazorne manije po kojoj bi ti prvi literati uvek mogli na}i nove i originalne mogu}nosti za nove i fascinantne ideje. Svet mora biti romantizovan, kao {to je to Novalis rekao, `ele}i da d visok smisao obi~nom,
misteriozni smisao svakida{njem, dignitet nepoznatog ne~em dobro
znanom.23 Jedna od tih romantizovanih tema je bio narod, koji se u tre20 @ivitinje iz meanog stada nemaju stvarnu rasplodnu mo}; sli~no tome, hibridni narodi nemaju sopstveno rasplo|avanje naroda... predak ~ove~anstva je mrtav, izvorna rasa je
izumrla. Zato je svaki narod koji izumire nesre}a za ~ove~anstvo... Ljudska plemenitost ne
mo`e da se izrazi samo u jednom narodu. U Deutsches Volkstum, 1810.
Isti primer je izrazio Geres, koji je uprkos svojoj naturalisti~koj definiciji naroda (svi
~lanovi su ujedinjeni zajedni~kom krvnom vezom) sledio istinski nacionalni princip kad
tvrdi: Nijedna grana nema prava da vlada drugom (op. cit. ).
21 Blick aus der Zeit auf die Zeit, 1814. Prevod citiran iz Alfred P. Pundt, op. cit.
22 Tek kad su Austrija i Pruska pale posle uzaludne borbe, po~eo sam ja izistinski da
volim Nema~ku... kako je Nema~ka podlegala osvajanju i pot~injavanju, za mene je postajala
jedna i neraskidiva, pie E. M. Arndt u svom Erinuerungen aus Schweden, 1818, p. 82.
Prevod citiran iz Pundt, op. cit., p. 151.
23 Neue Fragmentensammlung (1798) u Schriften, Leipzig, 1929, Tome II, p. 335.
173
nutku mogao pretvoriti u dr`avu ili porodicu ili plemstvo ili bilo {ta drugo
{to je slu~ajno sinulo jednom od tih intelektualaca, ili {to im je kasnije, kada su upoznali stvarnost svakodnevnog hleba naru~io za pare neki patron.24 Zato je skoro nemogu}e prou~avati razvoj ijedne od tih teorija koje
su se slobodno nadmetale, kojima devetnaesti vek tako obiluje, a da se ne
nai|e na romantizam u njegovoj nema~koj formi.
To {to su ti prvi moderni intelektualci zapravo pripremali nije bio toliko
razvoj neke posebne teorije, ve} op{ti mentalitet modernih nema~kih u~enjaka; ovi su vi{e nego jednom dokazali da se jedva mo`e na}i ijedna
ideologija kojoj se oni ne bi voljno podredili, ako se dovede u pitanje jedina stvarnost koju ~ak i romanti~ar te{ko mo`e da previdi stvarnost njihovog polo`aja. Za ovo ~udno pona{anje romantizam je imao savr{en izgovor u svojoj neograni~enoj idealizaciji personalnosti, li~nosti ~ija je
gola samovolja postala dokaz genija. [to god je slu`ilo takozvanoj kreativnosti, to jest, potpuno samovoljnoj igri ideja, moglo je postati centar
celokupnog pogleda na `ivot i svet.
Ovaj svojstveni cinizam romanti~kog obo`avanja li~nosti omogu}io je
izvesne moderne stavove me|u intelektualcima. Njih je prili~no dobro
predstavljao Musolini, jedan od poslednjih naslednika ovog pokreta, kada
je opisivao sebe u isto vreme kao aristokratu i demokratu, revolucionara i
reakcionara, proletera i antiproletera, pacifistu i antipacifistu. Okrutni individualizam romanti~ara nije zna~io nikad ni{ta ozbiljnije nego da je
svako slobodan da za sebe stvori sopstvenu ideologiju. Novo u Musolinijevom eksperimentu je bio poku{aj da to izvede sa svom raspolo`ivom
energijom.25
Zbog tog svojstvenog relativizma skoro mo`e da se previdi neposredan doprinos romantizma razvoju teorije rase. U anarhi~noj igri ~ija pravila u odre|eno vreme daju svakome pravo na makar jedno li~no i samovoljno mi{ljenje, podrazumeva se da svaka pomisao mo`e da se formuli{e
i u datom trenutku {tampa. Mnogo karakteristi~nije od ovog haosa bilo je
temeljno verovanje u li~nost kao krajnji cilj po sebi. U Nema~koj, gde se
sukob izme|u plemstva i srednje klase u usponu nikad nije vodio na politi~koj sceni, obo`avanje li~nosti razvilo se kao jedino sredstvo sticanja
makar jedne vrste dru{tvene emancipovanosti. Vladaju}a klasa zemlje otvoreno je pokazala svoj tradicionalni prezir prema biznisu i odbojnost prema udru`ivanju sa trgovcima uprkos porastu njihovog bogatstva i zna~aja,
tako da nije bilo lako na}i sredstva za zadobijanje neke vrste samopo{to24 Za romanti~ni stav u Nema~koj vidi Carl Schmitt, Politische Romantik, Mnchen,
1925.
174
IMPERIJALIZAM
175
znih osobina koje je uro|ena li~nost dobila ro|enjem, one su bile potpuno iste kao osobine koje su pravi pruski junkeri tvrdili da oni poseduju.
Iako su na ovaj na~in norme plemstva doprinele usponu teorije rase, sami junkeri nisu ni{ta radili na oblikovanju ovog mentaliteta. Jedini junker
toga perioda koji je razvio sopstvenu politi~ku teoriju, Ludvig fon der
Marvic, nikada nije koristio rasne izraze. Po njemu, nacije deli jezik {to
je duhovna a ne fizi~ka razlika. @estoko se protivio Francuskoj revoluciji,
govorio je kao Robespjer kada je do{lo do mogu}nosti agresije jedne nacije protiv druge: Ko cilja na {irenje svojih granica, treba da se smatra nelojalnim, izdajnikom u celoj evropskoj zajednicoi jednakih dr`ava.28 Adam
Miler je insistirao na ~istoti porekla kao ispitu plemstva, a Haler je, tvrde}i
da prirodni zakon nala`e da jaki vladaju nad slabim, pre{ao preko
o~igledne ~injenice da oni koji su mo}ni vladaju onima koji su li{eni mo}i.
Plemi}i su, naravno, bili puni entuzijazma kada su saznali da njihova uzurpacija vlasti ne samo da je legalna, ve} je u saglasnosti sa prirodnim zakonima, tako da je posledica bur`oaskih definicija bilo to {to su plemi}i
tokom devetnaestog veka mnogo pa`ljivije izbegavali mesalliance.29
To insistiranje na zajedni~kom plemenskom poreklu kao su{tini dr`avnosti, koje su formulisali nema~i nacionalisti tokom rata 1814. i posle
njega, i naglasak koji su romanti~ari stavili na uro|enu li~nost i prirodno
plemstvo, intelektualno su utrli put teoriji rase u Nema~koj. Iz onog prvog
je iznikla organska doktrina istorije sa svojim prirodnim zakonima; iz
ovog drugog se krajem veka uzdigao groteskni homunkulus tog supermena ~ija je prirodna sudbina da vlada svetom. Sve dok su i{li rame uz rame,
ovi trendovi bili su samo sredstva privremenog spasa od politi~ke realnosti. ^im su se stopili, oni su formirali samu osnovu za rasizam kao potpunu
ideologiju. Ovo se, me|utim, nije prvo dogodilo u Nema~koj, ve} u
Francuskoj i to nisu izveli intelektualci srednje klase, ve} jedan visoko
nadaren i frustriran plemi}, grof de Gobino.
III: Novi klju~ za istoriju
GROF ARTIR DE GOBINO je 1853. objavio Essai sur lIngalit des Races
Humaines, koji, samo nekih pedeset godina kasnije, na prelazu vekova,
postade neka vrsta ud`benika istorije za teorije rasa. Prva re~enica u ~e28 Entwurf eines Friedenspaktes u Gerhard Ramlow, Ludwig von der Marwitz und die
Anfnge konservativer Politik und Staatsauffassung in Preussen, Historische Studien, Heft
185, p. 92.
29 Vidi Sigmund Neumann, Die Stufen des preussischen Konservatismus, Historische
Studien, Heft 190, Berlin 1930. Posebno pp. 48, 51, 64, 82. Za Adama Mllera vidi:
Elemente der Staatskunst, 1809.
176
IMPERIJALIZAM
tvorotomnom delu Pad civilizacije je najupadljivija i u isto vreme najmra~nija od svih istorijskih pojava30 jasno pokazuje su{tinski novo i
moderno interesovanje svoga autora, novo pesimisti~no raspolo`enje koje
pro`ima njegovo delo i koje je ideolo{ka snaga sposobna da ujedini sve
prethodne ~inioce i konfliktna mi{ljenja. Zaista, od pamtiveka je ~ove~anstvo `elelo da sazna {to vi{e o pro{lim kulturama, palim carstvima, izumrlim narodima; ali niko pre Gobinoa nije mislo o nala`enju jednog jedinog
razloga, jedne jedine sile po kojoj se sve civilizacije uvek i svuda uspinju i
padaju. Izgleda da su doktrine o propasti u veoma bliskoj vezi sa teorijom
rase. Svakako nije slu~ajno {to je jedan drugi rani ube|enik u rase, Bend`amin Dizraeli, bio podjednako fasciniran padom kulture, dok s druge
strane Hegel, ~ija se filozofija u velikoj meri bavila dijalekti~kim zakonom napretka u istoriji, nikada nije bio zainteresovan za uspon i pad
kultura kao takvih, niti za ijedan zakon koji bi obja{njavao smrt nacije:
Gobino je precizno izlo`io takav zakon. Bez uticaja darvinizma ili bilo koje druge evolucionisti~ke teorije, ovaj istori~ar se hvalisao da je uveo istoriju u porodicu prirodnih nauka, na{ao prirodne zakone svih otkri}a, redukovao sve duhovne izraze ili kulturne pojave na ne{to {to na temelju
egzaktne nauke na{e o~i mogu da vide, na{e u{i da ~uju, ruke da dodirnu.
Najvi{e iznena|uje onaj aspekt ove teorije, koja je pokrenuta u sred optimisti~kog devetnaestog veka, koji se ti~e ~injenice da je autor fasciniran
padom, a jedva zainteresovan za uspon civilizacije. U vreme pisanja ove
rasprave Gobino je vrlo malo razmi{ljao o upotrebi svoje teorije kao
oru`ja aktuelne politike i zato je imao hrabrsoti da ocrta inherentne kobne
posledice svog zakona propasti. Nasuprot [pengleru, koji prori~e samo
sumrak zapadne kulture, Gobino je sa nau~nom precizno{}u prorekao
ni{ta manje nego definitivan nestanak ~oveka ili, njegovim re~ima, ljudske rase sa lica zemlje. Posle ~etiri toma ponovnog ispisivanja ljudske
istorije, on zaklju~uje: ^ovek dolazi u isku{enje da pripi{e ukupno trajanje od 12 do 14 hiljada godina ljudskoj vladavini nad Zemljom i ta era bi
se delila u dva perioda: prvi je pro{ao i obuhvatio mladost... drugi je po~eo
i svedo~i}e o silaznom putu ka starosti.
Ta~no je zapa`anje da se Gobino, trideset godina pre Ni~ea, bavio problemom dcadance.31 Me|utim, razlika je u tome {to je Ni~e imao temeljno iskustvo evropske dekadencije, po{to je pisao u vreme kad je ovaj pokret bio na vrhuncu sa Bodlerom u Francuskoj, Svinbernom u Engleskoj i
Vagnerom u Nema~koj, dok je Gobino bio jedva svestan mnogostrukosti
modernog taedium vitae i mo`e se posmatrati kao poslednji naslednik
30 Prevod citiran iz The Inequality of Human Races, translated by Adrien Collins, 1915.
31 Vidi Robert Dreyfus, La vie et les prophties du Comte de Gobineau, Paris, 1905 u
177
178
IMPERIJALIZAM
179
180
IMPERIJALIZAM
181
kao stranim izumima. Kako je dru{tvena nejednakost bila osnov engleskog dru{tva, engleski konzervativci osetili su nemalu nelagodnost kad
se do{lo do prava ~oveka. Prema mi{ljenjima koja su bila {iroko
rasprostranjena me|u torijevcima devetnaestog veka, nejednakost je bila u
engleskom nacionalnom karakteru. Dizraeli je video da su prava Engleza
bolja od prava ~oveka, a ser D`ejmsu Stivenu je malo stvari u istoriji
[izgledalo] tako jadno kao to do kog stepena su Francuzi sebi dozvolili da
se uzbu|uju oko ovih stvari.43 To je jedan od razloga {to su oni mogli da
razviju teoriju rase sa nacionalnim crtama, dok su iste teorije u Francuskoj
od samog po~etka pokazivale svoje pravo antinacionalno lice.
Berkov glavni argument protiv apstraktnih principa Francuske revolucije sadr`an je u slede}oj re~enici: Jednoobrazna politika na{eg ustava
tra`i i potvr|uje na{e slobode kao neotu|ivo nasle|e dato nam od na{ih
predaka, koje treba da bude preneto na{em potomstvu; kao posed koji posebno pripada narodu ovog kraljevstva, bez obzira na ijedno drugo op{tije
ili starije pravo. Koncept nasle|a, primenjen na samu prirodu slobode,
ideolo{ka je osnova od koje je engleski nacionalizam dobijao svoju ~udnu
nijansu rasnog ose}anja jo{ od Francuske revolucije. Kako je to formulisao jedan pisac srednje klase, nacionalizam je zna~io neposredno prihvatanje koncepta feudalne slobode kao ukupnog zbira privilegija nasle|enih
zajedno sa titulom i zemljom. Bez kr{enja prava privilegovane klase u okviru engleske nacije, Berk je pro{irio princip tih privilegija, tako da one
obuhvataju ceo engleski narod, postavljaju}i ga kao neku vrstu plemstva
me|u nacijama. Odatle je crpeo prezir prema onima koji su tra`ili povlastice kao prava ~oveka, povlastice koje je on mislio da je shodno zahtevati
jedino kao prava Engleza.
U Engleskoj se nacionalizam razvio bez ozbiljnog napada na feudalnu
klasu. To je bilo mogu}e jer je engleska vlastela, od sedamnaestog veka
nadalje i u sve ve}em broju, asimilovala vi{e slojeve bur`oazije, tako da je
ponekad ~ak i obi~an ~ovek mogao da stekne polo`aj lorda. Taj proces je
razvejao veliki deo uobi~ajene kastinske arogancije plemstva i stvorilo se
znatno ose}anje nacije u celini; ali, uz pomo} istog simbola, feudalna
shvatanja i mentalitet su mogli da uti~u na politi~ke ideje ni`ih klasa mnogo lak{e nego igde drugde. Tako je shvatanje nasle|ivanja prihva}eno skoro nepromenjeno i primenjeno je na celu britansku skupinu. Posledica
ovog prisvajanja plemi}kih merila bilo je to {to je engleski tip teorije rase
bio skoro opsednut naslednim teorijama i njihovim modernim ekvivalentom, eugenikom.
Otkad su u~inili prakti~ne napore da uklju~e sve narode na zemlji u svoj
koncept humanosti, evropske narode su iritirale velike fizi~ke razlike iz43 Liberty, Equality, Fraternity, 1873, p. 254. Za lorda Bikonsfilda (Lord Beaconsfield) vidi Benjamin Disraeli, Lord Georg Bentinck, 1853, p. 184.
182
IMPERIJALIZAM
183
1928.
184
IMPERIJALIZAM
~ove~anstva i da rezultira ve~nim mirom. Za politi~ku diskusiju darvinizam je ponudio dva va`na koncepta: borbu za egzistenciju sa optimisti~kom afirmacijom neizbe`nog i automatskog opstanka najprilago|enijih i beskrajnim mogu}nostima koje navodno le`e u evoluciji ~oveka izvan `ivotinjskog sveta, iz ~ega je krenula nova nauka eugenika.
Doktrina nu`nog pre`ivljavanja najprilago|enijih (sa implikacijom da
su, kona~no, najprilago|eniji najvi{i slojevi u dru{tvu) je izumrla kao
{to je izumrla i doktrina osvajanja u trenutku kada vladaju}e klase u Engleskoj ili engleska dominacija u kolonijalnim posedima nisu vi{e bili apsolutno bezbedni i kada se javila velika sumnja da li }e oni koji su najprilago|eniji danas jo{ uvek biti najprilago|eniji sutra. Drugi deo darvinizma, razvoj ~oveka iz `ivotinjskih vrsta je, na `alost, pre`iveo. Eugeni~ari
su obe}ali da }e prevazi}i problemati~ne nesigurne ta~ke doktrine opstanka, prema kojoj je nemogu}e predvideti ko }e iza}i kao najprilago|eniji ili
pribaviti sredstva nacijama da razviju trajnu prilago|enost. Ta mogu}a
konsekvenca primenjene eugenike bila je nagla{ena u Nema~koj dvadesetih kao reakcija na [penglerovu Propast Zapada.50 Proces selekcije morao
je da se pretvori iz prirodne potrebe koja je radila ~oveku iza le|a u ve{ta~ko, svesno primenjeno psiholo{ko oru|e. Bestijalnost je uvek bila svojstvena eugenici i dosta je karakteristi~na rana primedba Ernsta Hekela da
bi ubistvo iz milosr|a u{tedelo porodici i dr`avi beskorisne tro{kove.51
Kona~no su poslednji u~enici darvinizma u Nema~koj odlu~ili da potpuno
napuste polje nau~nog istra`ivanja, da zaborave na traganje za karikom
koja nedostaje izme|u ~oveka i majmuna i da umesto toga otpo~nu prakti~ne napore i da pretvore ~oveka u ono {to su darvinisti mislili da majmun
jeste.
Ali pre nego {to je nacizam, slede}i pravac svoje totalitarne politike, poku{ao da pretvori ~oveka u `ivotinju, bilo je brojnih napora da ga na strogo naslednoj osnovi proizvedu u boga.52 Ne samo Herbert Spenser, ve} svi
rani evolucionisti i darvinisti imali su tako sna`nu veru u an|eosku budu}50 Vidi, na primer, Oto Bangert, Gold oder Blut, 1927.Zbog toga civilizacija mo`e biti
ve~na. p. 17.
51 U Lebenswunder, 1904, p. 128 ff.
52 Skoro vek pre nego to je evolucionizam bio ogrnut velom nauke, glasovi upozorenja
prorekli su unutranje posledice jednog ludila, to je bilo skoro na stepenu ~iste imaginacije.
Volter se, vie no jednom, poigrao sa evolucionisti~kim teorijama vidi uglavnom
Philosophie Gneral: Mtaphysique, Morale et Thologie, Oeuvres Complets, 1785,
Tome 40, p. 16 ff. U svom Dictionnaire Philosophique, Aricle Chaine des Etres Crs, on
pie: Kao prvo, naa je mata zadovoljena neprimetnim prelazom sirove materije u organizovanu stvar, biljaka u zoofite, zoofita u `ivotinje, ovih u ~oveka, ~oveka u duh, tog duha
obavijenog malim eteri~nim telom u nematerijalne supstance; i... u samog Boga... Ali najsavreniji duh koji je stvorilo vrhovno bi}e, mo`e li on postati Bog? Nije li beskraj izme|u
Boga i njega?... Ne postoji li o~igledno praznina izme|u majmuna i ~oveka?
185
186
IMPERIJALIZAM
ja rase, njen izabrani primerak. Razvoj toga genija je na{ao svoj logi~an kraj kada je jedan drugi u~enik evolucionizma jednostavno proglasio:
Englez je Nat~ovek i istorija Engleske je istorija njegove evolucije.57
Isto je toliko zna~ajno za englesku teoriju rase, kao {to je bilo za nema~ku, to {to je ona potekla od pisaca srednje klase a ne od plemstva, {to
je ro|ena iz `elje da se pro{ire privilegije plemi}kog standarda na sve klase i {to su je hranila iskrena nacionalna ose}anja. Iz tog ugla, Karlajlove
ideje o geniju i heroju su zaista vi{e bile oru`je dru{tvenog reformatora
nego doktrine Oca britanskog imperijalizma, {to je zaista veoma nepravedna optu`ba.58 Njegovo obo`avanje heroja, kojim je stekao {iroku publiku i u Engleskoj i u Nema~koj, poticalo je iz istih izvora kao obo`avanje
li~nosti u nema~kom romantizmu. Bilo je to isto zagovaranje i glorifikacija uro|ene veli~ine individualnog karaktera nezavisnog od svoje dru{tvene sredine. Me|u ljudima koji su uticali na kolonijalni pokret od sredine
devetnaestog veka do izbijanja stvarnog imperijalizma na kraju veka nijedan nije izbegao Karlajlovom uticaju, ali nijedan ne mo`e biti optu`en za
otvoreno ispovedanje rasizma. Sam Karlajl, u eseju Crna~ko pitanje, razmatra mogu}nosti da se Antilima pomogne da stvore sopstvene heroje.
^arls Dilk, ~ija se Ve}a Britanija (1869) katkad uzima kao po~etak imperijalizma,59 bio je napredni radikal koji je glorifikovao engleske koloniste
kao deo britanske nacije, protiv onih koji bi na njih gledali s visine a na
njihove zemlje kao na puke kolonije. D`. R. Sili, ~ija je Ekspanzija Engleske (1883) za manje od dve godine prodata u 80.000 primeraka, jo{ uvek
po{tuje Induse kao strani narod i jasno ih deli od varvara. ^ak se i Frod,
~ije je divljenje prema Burima, prvom belom narodu koji se bio o~ito adaptirao na plemensku filozofiju rasizma, mo`da bilo sumnjivo, suprotstavio
priznavanju prevelikih prava Ju`noj Africi jer bi samouprava u Ju`noj
Africi zna~ila da evropski kolonisti vladaju doma}im stanovni{tvom, a to
nije samouprava.60
Potpuno isto kao u Nema~koj, engleski nacionalizam je rodila i u zna~ajnoj meri stimulisala srednja klasa koja se nikad nije potpuno emancipovala od plemstva i usled toga je stvorila prvu klicu teorije rase. Ali za razliku od Nema~ke, kojoj je zbog nedostatka jedinstva bio potreban ideolo{ki zid da zameni istorijske i geografske ~injenice, britanska ostrva su
prirodnim granicama potpuno odvojena od okolnog sveta, a Engleska kao
nacija morala je da izmisli teoriju jedinstva za narod koji je `iveo u {iroko
rasutim kolonijama preko mora, odvojen od mati~ne zemlje hiljadama mi57 Testament of John Davidson, 1908.
58 C. A. Bodelsen, Studies in Mid-Victorian Imperialism, 1924, p. 22 ff.
59 E. H. Damce, The Victorian Illusion, 1928.Imperijalizam po~inje knjigom ...
187
lja. Jedina karika me|u svim tim ljudima bilo je zajedni~ko poreklo, zajedni~ka ba{tina, zajedni~ki jezik. Otcepljenje Sjedinjenih Dr`ava pokazalo je da ove karike po sebi ne garantuju dominaciju; i ne samo u Americi,
druge kolonije su tako|e, iako ne istom `estinom, pokazale jake tendencije da razviju ustavne karakteristike razli~ite od onih u mati~noj zemlji. Da
bi spasao ove ranije britanske gra|ane, Dilk je, pod uticajem Karlajla,
govorio o Saksonstvu, i izgledalo je da je ta re~ u stanju da povrati ~ak i
narod Sjedinjenih Dr`ava, kome je posve}ena jedna tre}ina njegove knjige. Po{to je bio radikal, Dilk je mogao da se pretvara da rat za nezavisnost
nije bio rat me|u nacijama, ve} engleski oblik gra|anskog rata osamnaestog veka, u kome je on sa zaka{njenjem dr`ao stranu republikancima.
Ovde le`i jedan od razloga iznena|uju}e ~injenice da su dru{tveni reformatori i radikali bili osniva~i nacionalizma u Engleskoj: `eleli su da sa~uvaju kolonije, ne samo zato {to su mislili da su one nu`ni odu{ak za ni`e
klase, zapravo su `eleli da zadr`e uticaj koji su na mati~nu zemlju vr{ili
ovi radikalniji sinovi britanskih ostrva. Ovaj motiv je jak kod Froda, koji
je `eleo da zadr`i kolonije jer je mislio da je mogu}e da u njima reprodukuje jednostavnije stanje dru{tva i plemenitiji na~in `ivota nego {to je bilo
mogu}e u industrijskoj Engleskoj61 i to je imalo kona~an uticaj na Silijevu Ekspanziju Engleske: Kad se naviknemo da razmi{ljamo o ukupnoj
Imperiji i kad je celu nazovemo Engleska, vide}emo da su tu tako|e i Sjedinjene Dr`ave. Za {ta god da su kasniji politi~ki pisci upotrebljavali
Saksonstvo, ono u Dilkovom delu ima to izvorno politi~ko zna~enje nacije koju nije vi{e na okupu dr`ala ograni~ena zemlja. Ideja koja je tokom
celog mog putovanja bila moj drug i vodi~ klju~ kojim se otvaraju skrivene stvari stranih novih zemalja je ideja o veli~anstvenosti rase koja
obavija zemlju i mo`da je predodre|ena da je kona~no prekrije (predgovor). Zajedni~ko poreklo, nasle|e, veli~anstvenost rase nisu za Dilka
bili ni fizi~ke ~injenice niti klju~ za istoriju, ve} preko potreban vodi~ u
postoje}em svetu, jedina pouzdana karika u beskrajnom prostoru.
Po{to su se engleski kolonisti rasprostrli po celom svetu, ispostavilo se
da je najopasniji koncept nacionalizma, ideja nacionalne misije, bio posebno jak u Engleskoj. Iako se nacionalna misija kao takva dugo razvijala
bez primese rasnih uticaja, u svim zemljama gde su narodi te`ili nacionalnoj dr`avi ona je kona~no dokazala da je u veoma bliskom srodstvu sa rasnom idejom. Citirani engleski nacionalisti mo`da su razmatrali grani~ne
slu~ajeve u svetlu kasnijeg iskustva. Sami po sebi nisu naneli vi{e {tete
nego Ogist Kont kada je u Francuskoj izrazio nadu u ujedinjeno, organizovano, obnovljeno ~ove~anstvo pod vo|stvom prsidence Francuske.62
Oni ne odustaju od ideje ~ove~anstva, iako misle da je Engleska nadmo}ni
61 C. A. Bodelsen, op. cit., p. 199.
62 U Discours sur lEnsemble de Positivisme, 1848, p. 384 ff.
188
IMPERIJALIZAM
garant za humanost. Ne mogu da se uzdr`e da ne prenaglase ovaj nacionalisti~ki koncept zbog toga {to je u njega ugra|en raspad veze izme|u tla i
ljudi koji je sadr`an u ideji o misiji, raspad koji za englesku politiku nije
bio propagandna ideologija ve} neosporna ~injenica sa kojom je svaki dr`avnik morao da ra~una. Ono {to ih potpuno deli od kasnijih rasista jeste
~injenica da se niko od njih nikada nije bavio diskriminacijom drugih naroda kao ni`ih rasa, pa makar samo iz razloga {to su zemlje o kojima su
govorili, Kanada i Australija, bile skoro prazne i nisu imale ozbiljan populacioni problem.
Tako je, ne slu~ajno, prvi engleski dr`avnik koji je stalno isticao svoju
veru u rase i rasnu superiornost kao presudni ~inilac istorije i politike bio
~ovek koji je, bez posebnog interesa za kolonije i engleske koloniste
kolonijalni mrtvi teret kojim mi ne rukovodimo `eleo da pro{iri englesku imperijalnu snagu na Aziju i, zaista, silom oja~ao poziciju Velike Britanije u jedinoj koloniji sa kriti~nom populacijom i kulturnim problemom.
Bend`amin Dizraeli je kraljicu Engleske na~inio imperatorkom Indije, on
je bio prvi engleski politi~ar koji je Indiju gledao kao ugaoni kamen imperije i koji je `eleo da prese~e veze koje su spajale engleski narod sa kontinentom.63 Stoga je on postavio jedan od kamena-temeljaca fundamentalnoj promeni u engleskoj vladavini u Indiji. Ovom kolonijom su vladali sa
uobi~ajenom grubo{}u osvaja~a ljudi koje je Berk nazivao kr{iocima
zakona u Indiji. Sada je trebalo da ona dobije pa`ljivo planiranu upravu
koja je ciljala na uspostavljanje stalne vladavine putem administrativnih
mera. Ovaj eksperiment je doveo Englesku veoma blizu opasnosti na koju
je Berk upozoravao, naime da bi kr{ioci zakona u Indiji mogli postati
zakonodavci za Englesku.64 Jer su svi oni za koje u istoriji Engleske nije bilo poduhvata kojim bismo mogli vi{e da se ponosimo... nego {to je to
uspostavljanje indijske imperije, dr`ali da su sloboda i jednakost velika
imena male stvari.65
Politika koju je uveo Dizraeli zna~ila je da se u stranoj zemlji uspostavlja ekskluzivna kasta kojoj je jedina funkcija bila vladavina a ne kolonizacija. Za realizaciju ove koncepcije, ~ije ispunjenje Dizraeli nije do`iveo,
rasizam bi zaista bio preko potrebno oru|e. Ona je zasenila prete}u trans63 Vlast i uticaj mo`emo vriti u Aziji; stoga onda, u Zapadnoj Evropi (W. F. Monypenny i G. E. Buckle, The Life of Benjamin Disraeli, Earl of Beaconsfield, New York, 1929, II,
210. ) Ali ako ikada Evropa zbog svoje kratkovidosti padne u inferiorno stanje iscrpljenosti,
Englesku ~eka divna budu}nost.(Ibid., I, Book IV, chap. 2). Jer Engleska nije vie puka
evropska sila... ona je realno vie azijska sila nego evropska. (Ibid., II, 201).
64 Burke, op. cit., p. 42-43: Vlast donjeg doma... je zaista velika, i mo`da }e mo}i dugo
da ~uva svoju veli~inu... i o~uva}e je sve dok prekrioca zakona u Indiji bude mogla da spre~ava da postane tvorac zakona za Englesku.
65 Ser James F. Stephen, op. cit., p. 253 and passim; vidi tako|e njegov ~lanak Foundations of the Government of India, 1883, u The Nineteenth Century, LXXX.
189
formaciju nacije u ~istu rasu prvoklasne organizacije koja je sebe smatrala prirodnom aristokratijom da ponovimo Dizraelijeve sopstvene
re~i.66
Ovo {to smo tako dugo pratili bila je pri~a o jednom na~inu mi{ljenja u
kome tek sada, posle svih ovih stra{nih iskustava na{eg vremena, vidimo
ranu zoru rasizma. Ali, iako je rasizam o`iveo elemente rasnog mi{ljenja u
svakoj zemlji, nismo se bavili istorijom jedne ideje obdarene nekom imanentnom logikom. Teorija rase je bila izvor argumenata podesnih za razli~ite politi~ke sukobe, ali nikada nije imala bilo kakvu vrstu monopola
na politi~ki `ivot pojedinih nacija, ona je zao{trila i crpla postoje}e sukobljene interese ili postoje}e politi~ke probleme, ali nikada nije stvorila
nove konflikte niti proizvela nove kategorije politi~kog mi{ljenja. Rasizam je izbio iz iskustava i politi~kih konstelacija koji su bili jo{ uvek nepoznati i bili bi potpuno strani ~ak i takvim zagovornicima rase kakvi su
Gobino i Dizraeli. Postoji ~itava provalija izme|u ljudi briljantnih i spretnih zamisli i ljudi brutalnih dela i aktivne bestijalnosti, provalija koju nijedno intelektualno obja{njenje ne mo`e da premosti. Vrlo je verovatno da
bi razmi{ljanje u kategorijama rase nestalo u svoje vreme, zajedno sa drugim neodgovornim mi{ljenjima devetnaestog veka, da grabe` oko Afrike i nova era imperijalizma nisu izlo`ili zapadno ~ove~anstvo novim i {okantnim iskustvima. Imperijalizam bi za nu`nu posledicu imao pronalazak
rasizma kao jedino mogu}e obja{njenje i opravdanje za svoja dela, ~ak i
da teorija rasa nikad nije postojala u civilizovanom svetu.
Po{to je, me|utim, postojala teorija rasa, pokazalo se da ona pru`a ogromnu pomo} rasizmu. Smo postojanje jedne teorije koja se mo`e pohvaliti izvesnom tradicijom poslu`ilo je da se sakriju destruktivne sile
nove doktrine koja bi bez tog prividnog po{tovanja nacionalnog ili tobo`njeg odobravanja tradicije mo`da pokazala kako je potpuno nespojiva sa
zapadnim politi~kim i moralnim normama pro{losti, ~ak i pre nego {to joj
je bilo dozvoljeno da razori me|usobno uva`avanje zakona i institucija
evropskih naroda.
SEDMO POGLAVLJE:
Rasa i birokratija
tehnike politi~ke organizacije i vladavine nad stranim narodima otkrivene su u prvim decenijama imperijalizma: rasa, kao princip dr`avne politike, i birokratija, kao princip strane dominacije. Bez rase
kao zamene za naciju grabe` oko Afrike i ulaga~ka groznica su mogli ostati sasvim nesvrhoviti ples smrti i trgovine (D`ozef Konrad) kao u svim
poterama za zlatom. Bez birokratije kao zamene za vladu, britansko posedovanje Indije je moglo da se potpuno prepusti bezobzirnosti kr{ioca zakona u Indiji (Berk) i ne bi se menjala politi~ka klima celokupne ere.
Obe tehnike otkrivene su zapravo na Crnom kontinentu. Rasa je postala
nu`no obja{njenje za ljudska bi}a koja nijedan Evropljanin ili civilizovan
~ovek nije mogao da razume i ~ija je ljudskost toliko upla{ila i ponizila
doseljenike da oni vi{e nisu `eleli da pripadaju istoj ljudskoj vrsti. Rasa je
bila burski odgovor na sveobuhvatnu monstruoznost Afrike ceo kontinent naseljen i prenaseljen divljacima i obja{njenje ludila koje ih je obuzelo i prosvetlilo kao munja na vedrom nebu: Istrebite sve zveri.1 Taj
odgovor je rezultirao najgroznijim masakrima u skorijoj istoriji, Berovim
istrebljenjem hotentotskih plemena, divljim ubijanjem koje je po~inio
Karl Peters u nema~koj Ju`noj Africi, desetkovanjem miroljubivog stanovni{tva Konga koje je sa 20 do 40 miliona smanjeno na 8 miliona ljudi; i, kona~no, mo`da najgore od svega, rezultiralo je trijufalnim uvo|enjem tih sredstava pokoravanja u svakodnevnu, uglednu spoljnu politiku.
Koja bi glava civilizovane dr`ave ikada ranije izrekla strogu opomenu
Vilhelma II nema~kom ekspedicionom kontingentu koji se borio da ugu{i
bokserski ustanak 1900: Ba{ kao {to su Huni pre hiljadu godina, pod Atilinim vo|stvom, stekli ugled po kome jo{ uvek `ive u istoriji, tako mo`e
nema~ko ime postati poznato u Kini da se nijedan Kinez nikada vi{e ne
usudi da popreko pogleda Nemca.2
Dok je rasa, bilo kao doma}a ideologija u Evropi, bilo kao nu`no obja{njenje poraznih iskustava, uvek privla~ila najgore elemente u zapadnoj civilizaciji, birokratiju je otkrio i prvi joj se priklonio, najbolji i ponekad ~ak
VE NOVE
1 Joseph Conrad, Heart of Darkness u Youth and Other Tales, 1902, je delo koje najbolje osvetljava stvarno rasno iskustvo u Africi.
2 Citirano iz Carlton J. Hayes, A Generation of Materialism, New York, 1941, p. 338.
Naravno da je jo gori slu~aj Leopolda II Belgijskog, odgovornog za najcrnje stranice istorije Afrike. Postojao je samo jedan ~ovek koji se mo`e optu`iti za zlo~ine koji su smanjili doma}e stanovnitvo (Konga) od izme|u 20 i 40 miliona 1890. godine na 8 500 000 1911
Leopold II. Vidi Selwyn James, South of the Congo, New York, 1943, p. 305.
RASA I BIROKRATIJA
191
najjasnovidiji sloj evropske inteligencije. Administrator koji je vladao putem izve{taja3 netrpeljivije i tajnovitije nego ijedan orijentalni despot, izrastao je iz tradicije vojne discipline usred grubih i bezakonitih ljudi; dugo
je on `iveo po ~asnom, `udnom de~a~kom idealu modernog viteza u sjajnom oklopu koji je poslan da za{titi bespomo}an i primitivan narod. I on je
ispunjavao taj zadatak, bolje ili gore, sve dok se kretao u svetu u kojem je
vladalo staro trojstvo rat, trgovina i gusarenje (Gete), a ne u komplikovanoj igri dalekose`nih investicionih politika, igri koja je zahtevala dominaciju jednog naroda, ne kao ranije radi sopstvenog bogatstva, ve} zbog
bogatstava neke druge zemlje. Birokratija je bila organizator velike igre
ekspanzije u kojoj se svaka oblast smatrala stepenicom za budu}e me{anje
i svaki narod instrumentom budu}ih osvajanja.
Iako se na kraju pokazalo da su rasizam i birokratija me|usobno povezani na mnogo na~ina, oba su otkrivena i razvijana nezavisno. Niko ko je
na ovaj ili onaj na~in bio uklju~en u njihovo savr{enstvo nije shvatio sve
mogu}nosti akumulacije vlasti i destrukcije koje je sama ta kombinacija
davala. Lord Kromer, koji se u Egiptu pretvorio od obi~nog britanskog
charg daffaires u imperijalnog birokratu, nije ni sanjao o kombinovanju
uprave sa masakrom (masakri kolonijalne vlasti kako je to Karthil bez
uvijanja rekao ~etrdeset godina kasnije), kao {to rani fanatici u Ju`noj
Africi nisu razmi{ljali o organizovanju masakra radi uspostavljanja definisane, rasne dr`avne zajednice (kao nacisti u logorima smrti).
I: Fantomski svet Crnog kontinenta
DO KRAJA pro{log veka razvila su se dva izuzetno uspe{na vida kolonijalnih poduhvata pomorskih evropskih naroda: osnivanje novih naselja, na
novo prona|enim i retko naseljenim teritorijama gde su usvojene zakonske i politi~ke institucije mati~ne zemlje; osnivanje luka i trgovinskih
stanica u poznatim iako egzoti~nim zemljama, u sred stranih naroda, stanica ~ija je jedina funkcija bila da olak{aju nikad sasvim mirnu razmenu
svetskog blaga. Kolonizacija se zbila u Americi i Australiji, na dva kontinenta bez sopstvene kulture i istorije koji su pali u ruke Evropljanima.
Trgovinske stanice su bile karakteristi~ne za Aziju, u kojoj Evropljani
vekovima nisu pokazivali ambiciju da trajno vladaju ili nameru da pokoravaju, desetkuju doma}e stanovni{tvo i stalno se nasele.4 Oba vida preko3 Vidi opis Indian system of government by reports, A. Carthill, The Lost Dominion,
1924, p. 70.
4 Va`no je imati na umu da su kolonizaciju Amerike i Australije pratili srazmerno kratki
periodi okrutne likvidacije zbog slabe brojnosti uro|enika, dok je za razumevanje geneze
modernog ju`noafri~kog drutva od velike va`nosti to {to zemlja izvan granice Rta nije bila
192
IMPERIJALIZAM
193
RASA I BIROKRATIJA
1924
1925
1926
1927
1928
3 724
2 400
4 094
3 681
3 285
17 184
5 265
5 426
6 575
6 595
7 050
30 911
5 275
4 019
3 512
3 717
3 409
19 932
5 857
4 483
3 799
3 988
4 127
22 254
Ove brojke su citirane iz Leonard Barnes, Caliban in Afrika. An Impression of Colour Madness, 1931, p. 59, note.
194
IMPERIJALIZAM
RASA I BIROKRATIJA
195
Bilo je, sigurno, autenti~ne gospode me|u njima, kao gospodin D`ons
iz Konradove Pobede, koji je iz dosade bio spreman da po svaku cenu u|e
u svet hazarda i avanture, ili kao g. Hejst, koji je bio opijen prezirom
prema svemu ljudskom dok nije potonuo kao otkinut list... nikada se ne
uhvativ{i ni za {ta. Njih je neodoljivo privla~io svet u kome je sve {ala,
koji ih mo`e nau~iti Velikoj [ali, to jest ve{tini o~aja. Savr{eni d`entlmen i savr{eni nitkov upoznavali su se u velikoj divljoj d`ungli bez zakona, i na{li su kako se dobro sla`u, sa svojim ogromnim razli~itostima,
sa identi~nim du{ama razli~ito preru{enim. Mi smo videli pona{anje visokog dru{tva tokom Drajfusove afere i gledali smo kako Dizraeli otkriva
dru{tvenu vezu izme|u poroka i zlo~ina; ovde, isto tako, imamo u su{tini
pri~u o visokom dru{tvu koje se zaljubljuje u sopstveno podzemlje i o kriminalcu koji se ose}a unapre|en kada sa civilizovanom hladno}om, uz izbegavanje nepotrebnog napora i zbog lepog vaspitanja, njemu biva dozvoljeno da stvara pokvarenu, rafiniranu atmosferu oko svojih zlo~in. Ta
rafiniranost, sam kontrast izme|u brutalnosti zlo~ina i manira u kojem su
izvedeni, postaje most dubokog razumevanja izme|u kriminalca i savr{enog d`entlmena. Ali ono ~emu su bile potebne decenije da se kona~no ostvari u Evropi, zbog produ`enog dejstva eti~kih vrednosti dru{tva, eksplodiralo je uz spremnost uskog kruga u fantomskom svetu kolonijalne avanture.
Izvan svih dru{tvenih stega i hipokrizije, naspram uro|eni~kog `ivota
kao pozadine, d`entlmen i kriminalac su osetili ne samo bliskost ljudi koji
dele istu boju ko`e, ve} i surovi uticaj sveta beskrajnih mogu}nosti da po~ine zlo~in u duhu igre, da kombinuju stravu i smeh, to jest da potpuno
ostvare svoju fantomsku egzistenciju. Uro|eni~ki `ivot je avetinjskim doga|ajima davao prividnu garanciju da ne}e biti nikakvih posledica jer im
je ionako izgledao kao puka igra senki. Igra senki kroz koju vladaju}a
klasa mo`e da pro|e bezose}ajno i bezobzirno, slede}i svoje nerazumljive
ciljeve i potrebe.
Svet uro|enika je bio savr{ena scena za ljude koji su pobegli od realnosti civilizacije. Pod nemilosrdnim suncem, okru`eni neprijateljskom
prirodom, oni su bili suo~eni sa ljudskim bi}ima koja su, `ive}i bez nekog
cilja u budu}nosti i dostignu}a u pro{losti, bila nerazumljiva, kao stanovnici ludnice. Praistorijski ~ovek nas je proklinjao, molio nam se, `eleo
nam dobrodo{licu ko to zna? Bila nam je uskra}ena mogu}nost da razumemo na{e okru`enje, klizili smo pored njih kao fantomi, ~ude}i se, potajno prenera`eni kao {to bi normalan ~ovek bio pred izlivom odu{evljenja u
ludnici. Nismo mogli da razumemo jer smo bili predaleko i nismo mogli
da se setimo, jer smo doputovali u no} prvih doba, onih doba koja su oti{la
jedva ostavljaju}i znak i nikakva se}anja. Zemlja je izgledala nezemaljska... a ljudi... Ne, oni nisu bili ne-ljudi. I, znate, to je bilo najgore ta
196
IMPERIJALIZAM
RASA I BIROKRATIJA
197
198
IMPERIJALIZAM
bilo ukinuto kada je jedan crni vo|a ujedinio razli~ita plemena i predvodio
ih. Kralj ^aka, koji je po~etkom devetnaestog veka ujedinio Zulu plemena
u izuzetno disciplinovanu iako ratni~ku organizaciju, nije uspostavio ni
narod niti naciju Zulua. On je jedino uspeo da uni{ti vi{e od milion pripadnika slabijih plemena.13 Po{to disciplina i vojni~ka organizacija same po
sebi ne mogu da uspostave dr`avu, to uni{tenje je ostalo nezabele`ena epizoda u nestvarnom, nerazumljivom procesu koji ~ovek ne mo`e da prihvati, pa ga zato ljudska istorija ne pamti.
U slu~aju Bura, ropstvo je bilo oblik prilago|avanja evropskog naroda
crnoj rasi14 i samo je spolja li~ilo na one istorijske slu~ajeve u kojima je
ropstvo bilo rezultat osvajanja ili trgovine robljem. Nikakva dr`ava, nikakva zajedni~ka organizacija nije dr`ala Bure na okupu, nikakva teritorija nije bila kona~no kolonizovana, crni robovi nisu slu`ili nijednoj beloj
civilizaciji. Buri su izgubili i svoj selja~ki odnos prema zemlji i svoje civilizovano ose}anje za ljudsko drugarstvo. Svaki je ~ovek izbegavao tiraniju dima svoga suseda,15 to je bilo pravilo zemlje; svaka burska porodica je u potpunoj izolaciji ponavljala op{ti obrazac burskog iskustva me|u
crnim divljacima i vladala je njima u apsolutnom bezakonju, bez provere
ljubaznih suseda spremnih da vas pozdrave ili da se obru{e na vas, delikatno igraju}i izme|u uloge kasapina i policajca, u pobo`nom strahu od
skandala i ve{ala i azila za umobolne (Konrad). Kako su vladali nad plemenima i `iveli parazitski od njihovog rada, kona~no su imali polo`aj veoma sli~an polo`aju uro|eni~kih plemenskih vo|a ~iju su vlast ukinuli.
Uro|enici su, me|utim, na njih gledali kao na vi{i oblik plemenskog vo|stva, kao na neku vrstu prirodnog bo`anstva kome se moraju pokoravati;
tako su Burima bo`ansku ulogu isto toliko nametnuli crni robovi koliko su
je i ovi sami slobodno prihvatili. Naravno da je tim belim bogovima crnih
robova svaki zakon zna~io samo uskra}ivanje slobode, vlada samo ukidanje divlje samovolje klana.16 Buri su u uro|enicima otkrili jedinu
sirovinu koju je Afrika pru`ala u izobilju i nisu ih koristili za stvaranje
bogatstva, ve} za puke esencijalne potrebe ljudske egzistencije.
Crni robovi u Ju`noj Africi brzo su postali jedini deo stanovni{tva koji je
stvarno radio. Njihovo rintanje karakterisale su sve poznate nazadnosti ropskog rada, kao nedostatak inicijative, lenjost, nemar prema oru|u i op{ta
neefikasnost. Njihov rad je zato jedva uspevao da gospodare odr`i u `ivo13 Vidi James, op. cit., p. 28.
14 Istinita istorija kolonizacije Ju`ne Afrike ne opisuje razvoj naseljenika Evropljana, ve}
totalno novog i jedinstvenog drutva razli~itih rasa i boja i kulturnih dokumenata, oblikovanog sukobljavanjem rasnog nasle|a i suprotstavljanjem nejednakih drutvenih grupa
(Kiewiet, op. cit., p. 19).
15 Kiewiet, op. cit., p. 19.
16 /Bursko/ drutvo je bilo pobunjeni~ko, ali nije bilo revolucionarno (ibid., p. 58).
RASA I BIROKRATIJA
199
tu i nikada nije postigao relativno obilje koje hrani civilizaciju. Ta apsolutna zavisnost od rada drugih i potpuni prezir prema radu i proizvodnji u bilo kom obliku transformisali su Holan|anina u Bura i dali njegovom konceptu rase posebno ekonomsko zna~enje.17
Buri su bili prva evropska grupa koja se potpuno otu|ila od ponosa koji
je zapadni ~ovek ose}ao {to `ivi u svetu koji je sam stvorio i izradio.18
Tretirali su uro|enike kao sirovinu i `iveli su od njih kao {to bi neko
mo`da `iveo od plodova divljeg drve}a. Lenji i neproduktivni, oni su pristajali da vegetiraju u su{tini na istom nivou na kojem su crna plemena vegetirala hiljadama godina. Veliki u`as koji je obuzeo Evrpljane pri prvom
suo~avanju sa uro|eni~kim `ivotom bio je podstaknut upravo tom crtom
nehumanosti me|u ljudskim bi}ima koja su o~igledno bila deo prirode koliko i divlje `ivotinje. Buri su `iveli od svojih robova upravo na isti na~in
na koji su uro|enici `iveli od neobra|ene i neizmenjene prirode. Kada su
Buri, u strahu od bede, odlu~ili da upotrebe te divljake kao da su samo neki drugi oblik animalnog `ivota, krenuli su putem koji je mogao da se zavr{i samo sopstvenom degeneracijom, degeneracijom bele rase koja `ivi
pored i zajedno sa crnim rasama, od kojih }e se na kraju razlikovati samo
po boji ko`e.
Siroma{ni belci u Ju`noj Africi, koji su 1923. ~inili 10 procenata ukupnog
belog stanovni{tva19 i ~iji se `ivotni nivo ne razlikuje mnogo od nivoa Bantu
plemena, danas su opominju}i primer ove mogu}nosti. Njihovo siroma{tvo
je skoro isklju~ivo posledica prezira prema radu i prilago|avanja na na~in
`ivota crnih plemena. Kao i crnci, oni su napu{tali zemlju kada najprimitivnija kultivacija ne bi vi{e donosila ni ono malo neophodnih plodova
ili kada bi istrebili `ivotinje iz te oblasti.20 Zajedno sa svojim nekada{njim
17 Ulagan je mali napor da se podigne `ivotni standard i da se pove}aju mogu}nosti klase
robova i slugu. Na taj na~in, ograni~eno bogatstvo Kolonije postalo je privilegija njenog belog stanovnitva... Tako je Ju`na Afrika rano shvatila da samosvesne grupe mogu da izbegnu
najgore posledice `ivota u siromanoj i nenaprednoj zemlji pretvaraju}i razlike u rasi i boji u
sredstva drutvene i ekonomske diskriminacije (ibid., p. 22).
18 Na primer, na Antilima bi tako veliki broj robova, kakav je postojao na Rtu, bio znak
bogatstva i izvor prosperiteta; dok je na Rtu ropstvo bilo znak nepreduzimljive ekonomije... ~iji je rad bio uzaludno i neefikasno kori}en (ibid.). To je uglavnom dovelo Barnesa
(op. cit., p. 107) i mnoge druge posmatra~e do zaklju~ka: Ju`na Afrika je zato strana zemlja,
ne samo u smislu) da je njeno stanovite definitivno nebritansko, ve} u mnogo radikalnijem
smislu da je sam njen raison dtre, kao atentat na organizovano drutvo, u suprotnosti sa
principima na kojima su zasnovane hri}anske dr`ave.
19 To se odnosilo ~ak na 160. 000 ljudi (Kiewiet, op. cit., p. 181). James (op. cit., p. 43)
procenjuje broj siromanih belaca 1943. na 500. 000, to bi bilo oko 20 procenata bele populacije.
20 Siromana bela burska populacija, `ive}i na istom nivou opstanka kao Bantu, prvenstveno je rezultat burske nesposobnosti ili tvrdoglavog odbijanja da u~e poljoprivrednu
nauku. Kao Bantu, Buri vole da lutaju od jedne oblasti do druge, obra|uju}i zemlju dok ona
ne postane jalova, ubijaju}i divlja~ dok ne nestane. (ibid.)
200
IMPERIJALIZAM
RASA I BIROKRATIJA
201
oni nisu bili izabrani radi bo`anskog spasenja ~ove~anstva, ve} radi lenje
vladavine nad drugom vrstom koja je bila osu|ena na podjednako lenjo
kulu~enje.25 To je bila bo`ja volja na Zemlji kako je to objavila Holandska
reformisti~ka crkva i to jo{ uvek proklamuje, u o{troj i neprijateljskoj
suprotnosti sa misionarima svih drugih hri{}anskih veroispovesti.26
Burski rasizam, za razliku od drugih, ima ukus autenti~nosti i, takore}i,
nevinosti. Potpuno odsustvo knji`evnog ili bilo kakvog drugog intelektualnog dostignu}a je najbolji svedok ove tvrdnje.27 On je bio i ostao o~ajni~ka reakcija na o~ajnu `ivotnu situaciju, koja je bila neartikulisana i bez
posledica sve dok je niko nije dirao. Ne{to je po~elo da se de{ava tek
dolaskom Britanaca, slabo zainteresovanih za svoju najnoviju koloniju koja se 1849. jo{ uvek nazivala vojnom bazom (za razliku od kolonija ili planta`a). Ali samo njihovo prisustvo to jest njihovo druga~ije pona{anje
prema uro|enicima, koje nisu smatrali razli~itom `ivotinjskom vrstom,
njihovi kasniji napori (posle 1834) da ukinu ropstvo i iznad svega njihovi
napori da postave ~vrste granice nad zemlji{nim posedom izazvali su
`estoke reakcije kod nezadovoljnog burskog dru{tva. Karakteristi~no je za
Bure da su ove reakcije ponavljali po istom obrascu tokom celog devetnaestog veka: burski farmeri su izbegli britanski zakon odlaze}i na volovskim kolima u divljinu unutra{njosti, bez `aljenja napu{taju}i svoje domove i farme. Radije nego da prihvate ograni~enja nad svojim posedima,
oni su ih potpuno napustili.28 To ne zna~i da se Buri nisu ose}ali odoma}eno gde god su se zadesili; oni su se ose}ali i jo{ uvek se ose}aju kao kod
svoje ku}e vi{e nego ijedan kasniji naseljenik, ali u Africi uop{te, a ne na
25 Jer je za burske farmere separacija i degradacija uro|enika od boga nalo`ena, pa je
zlo~in i bogohuljenje sporiti se s tim (Norman Bentwich, South Africa. Dominion of Racial
Problems u Political Quaterly, 1939, Vol. X, No. 3).
26 Danas je misionar za Bura u sutini izdajnik, beli ~ovek koji zastupa crne protiv belih
(S. Gertrude Millin, Rhodes, London, 1933, p. 38).
27 Zato to su imali malo umetnosti, jo manje arhitekture i nikakvu knji`evnost, zavisili
su od svojih farmi, svojih biblija i svoje krvi koje }e ih podbosti protiv uro|enika i stranaca
(Kiewiet, op. cit., 121).
28 Istinski Vortrekker je mrzeo granicu. Kada je britanska vlada insistirala na u~vr}ivanju granica za Koloniju i za farme unutar nje, neto mu je oduzeto... Svakako je bilo najbolje da se krene preko granice tamo gde je bilo vode i slobodne zemlje i gde nije bilo nikakve
britanske vlade koja ne dozvoljava skita~ke zakone, tamo gde beli ~ovek ne mo`e biti izveden na sud da odgovara zbog `albi svojih slugu (Ibid., pp. 54-55). Velika seoba, pokret
jedinstven u istoriji kolonizacije, (p. 58) bio je poraz politike intenzivnijeg naseljavanja.
Praksa koja je za naseljavanje deset porodica zahtevala povrinu celog jednog kanadskog
okruga, proirila se po celoj Ju`noj Africi. Tako je segregacija bele i crne rase u odvojene
naseljeni~ke oblasti zauvek postala nemogu}a... Odvode}i Bure izvan domaaja britanskog
zakona, Velika seoba im je onemogu}ila da uspostave pravilne odnose sa doma}im
stanovnitvom (p. 56). U kasnijim godinama Velika seoba }e postati vie od protesta; posta}e pobuna protiv britanske vlasti i kamen-temeljac anglo-burskog rasizma dvadesetog veka (James, op. cit., p. 28).
202
IMPERIJALIZAM
nekoj posebno ograni~enoj teritoriji. Njihove fantasti~ne volovske zaprege, koje su zgranule britansku upravu, jasno su pokazale da su se oni
pretvorili u pleme i da su izgubili evropsko ose}anje za teritoriju, za sopstvenu patriu. Pona{ali su se upravo kao crna plemena koja su isto tako
vekovima lutala Crnim kontinentom ose}aju}i se kao kod ku}e gde god
bi se horda zadesila i ose}aju}i kao smrt svaki napor ka kona~nom naseljavanju.
Neukorenjenost je karakteristika svih rasnih organizacija. Ono na {ta su
evropski pokreti svesno ciljali, preobra`aj naroda u hordu, mo`e se posmatrati kao laboratorijsko ispitivanje u burskim ranim i tu`nim naporima.
Dok je neukorenjenost kao svesni cilj bila utemeljena prvenstveno na
mr`nji prema svetu u kojem nije bilo mesta za suvi{ne ljude, tako da
njegovo ru{enje mo`e postati vrhunski politi~ki cilj, neukorenjenost Bura
je bila rezultat ranog oslobo|enja od rada i potpunog nedostatka humano
izgra|enog sveta. Postoji upadljiva sli~nost izme|u pokreta i burskog
tuma~enja izabranosti. Ali dok su pangermanska, panslovenska izabranost i izabranost poljskog mesijanskog pokreta bile manje ili vi{e svesni
instrumenti za vladanje, bursko iskrivljavanje hri{}anstva bilo je ~vrsto
ukorenjeno u u`asnoj realnosti u kojoj su bedne bele ljude podjednako
nesre}ni crni ljudi obo`avali kao bo`anstva. @ive}i u sredini koju nisu
imali snage da preobraze u civilizovan svet, oni nisu mogli da na|u vrednosti vi{e od samih sebe. Poenta je, me|utim, u tome da bez obzira na to
da li se rasizam javlja kao prirodni rezultat katastrofe ili kao svesni instrument njenog izazivanja, on je uvek tesno povezan sa prezirom prema radu,
mr`njom prema teritorijalnim ograni~enjima, op{tom neukorenjeno{}u i
optimisti~kom verom u sopstvenu bo`ansku izabranost.
Rana britanska uprava u Ju`noj Africi, sa svojim misionarima, vojnicima i istra`iva~ima, nije shvatila da bursko pona{anje ima nekih osnova u
realnosti. Ona nije shvatila da apsolutna evropska nadmo}, za koju je,
kona~no, bili isto toliko zainteresovana kao i Buri, te{ko mo`e da se odr`i
osim kroz rasizam jer su stalni evropski naseljenici bili tako beznade`no
malobrojni29; bili su {okirani kada su Evropljani naseljeni u Africi morali
da se pona{aju kao sami divljaci, po{to je to bio obi~aj zemlje30 i njihovim jednostavnim utilitarnim umovima izgledalo je suludo da `rtvuju
proizvodnju i profit fantomskom svetu belih bogova koji vladaju nad crnim senkama. Tek sa naseljavanjem Engleza i drugih Evropljana tokom
potere za zlatom postepeno su se navikli na stanovni{tvo koje se ne mo`e
namamiti nazad u evropsku civilizaciju ~ak ni motivima profita, koje je
29 Godine 1939. ukupno stanovnitvo Ju`noafri~ke Unije popelo se na 9 500 000, od kojih su 7 000 000 bili domoroci a 2 500 000 Evropljani. Od ovih je bilo 1 250 000 Bura, oko
jedna tre}ina Britanaca i 100 000 Jevreja. Vidi Norman Bentwich, op. cit.
30 J. A. Froude, op. cit, p. 375.
RASA I BIROKRATIJA
203
izgubilo kontakt ~ak i sa ni`im pobudama evropskog ~oveka kad se otcepilo od svojih vi{ih motiva jer i jedni i drugi gube smisao i privla~nost u
dru{tvu u kom niko ni{ta ne `eli da postigne i u kom je svako postao bog.
II: Zlato i rasa
DIJAMANTSKA POLJA u Kimberliju i zlatni rudnici Vitvotersrenda le`ali su
u tom fantomskom svetu rase, i zemlja koja je do sada gledala kako je bezobzirno zaobilaze mnogobrojni brodski tovari emigranata na Novi Zeland i Australiju, sada je videla kako ljudi bezglavo jure na njena mola i
kako preko nje hitaju do rudnika. Ve}inom su to bili Englezi, ali je me|u
njima bilo ne malo ljudi iz Rige i Kijeva, Hamburga i Frankfurta, Roterdama i San Franciska.31 Svi su oni pripadali klasi li~nosti koje vi{e vole
avanture i {pekulaciju nego smireni rad i koji nisu dobro funkcionisali u
ujarmljenosti obi~nog `ivota... (Bilo je tu) kopa~a iz Amerike i Australije,
nema~kih {pekulanata, trgovaca, vlasnika saluna, profesionalnih kockara,
advokata..., biv{ih oficira vojske i mornarice, mla|ih sinova iz dobrih porodica... divan {aroliki skup u kojem je novac od ogromne produktivnosti
rudnika tekao kao voda. Njima su se pridru`ile i hiljade domorodaca koji
su prvo do{li da kradu dijamante i da izvuku svoju zaradu pu{kama i barutom,32 ali su brzo po~eli da rade za nadnicu i postali o~ito neiscrpna jeftina radna snaga kada je u najzaostalijim kolonijalnim oblastima iznenada buknula aktivnost.33
Obilje uro|enika, jeftine radne snage, bila je prva i mo`da najva`nija razlika izme|u ove potrage za zlatom i drugih tog tipa. Uskoro je postalo
o~igledno da gomila sa sve ~etiri strane sveta ne}e morati ~ak ni da kopa;
u svakom slu~aju, stalna atraktivnost Ju`ne Afrike, stalni izvor koji je avanturiste dovodio u isku{enje da se tamo trajno nasele, nije bilo zlato, ve} ta
ljudska sirovina koja je obe}avala trajno oslobo|enje od rada.34 Evropljani
su slu`ili isklju~ivo kao nadzornici i nisu ~ak radili ni kao kvalifikovani
radnici i in`enjeri za {ta su stalno morali da se uvoze ljudi iz Evrope.
Za krajnji ishod je sporedna ~injenica da ova potera za zlatom nije jednostavno bila prepu{tena sebi ve} je bila finansirana, organizovana i povezana sa svakodnevnom evropskom ekonomijom kroz akumulirani vi{ak
bogatstva i uz pomo} finansijera Jevreja. Od samog po~etka otprilike sto31 Kiewiet, op. cit., p. 119.
32 Froude, op. cit., p. 400.
33 Kiewiet, op. cit., p. 119.
34 Ono to je obilje kie i trave bilo za novozelandsku ov~etinu, to su jeftine pae bile za
astralijsku vunu, plodna prerijska prostranstva za kanadsko `ito, jeftin domoroda~ki rad je
bio za ju`noafri~ko rudarstvo i industriju (Kiewiet, op. cit., p. 96).
204
IMPERIJALIZAM
tinu jevrejskih trgovaca koji su se skupili kao orlovi oko plena35 delovali
su zapravo kao posrednici preko kojih se evropski kapital ulagao u rudnike
zlata i industriju dijamanata.
Jedini deo ju`noafri~kog stanovni{tva koji nije imao i nije `eleo da ima
udela u iznenadnoj eksploziji aktivnosti u zemlji bili su Buri. Oni su
mrzeli sve te uitlanders-e koji nisu marili za dr`avljanstvo ali kojima je bila potrebna britanska za{tita, pa su je i pribavili, oja~avaju}i na taj na~in
o~igledno uticaj britanske vlasti na Rtu. Buri su reagovali kao i uvek, prodavali su svoje dijamantima krcate posede u Kimberliju i farme sa rudnicima zlata blizu Johanesburga i na volovskim kolima odlazili opet u divljinu unutra{njosti. Nisu razumeli da se ovaj novi talas razlikuje od britanskih misionara, vladinih ~inovnika ili obi~nih naseljenika i tek kad je bilo
isuvi{e kasno i kad su ve} izgubili svoj udeo u bogatstvu lova na zlato,
shvatili su da novi idol Zlato nije uop{te nepomirljiv sa njihovim idolom
Krvi, da je nova gomila isto tako nevoljna da radi i isto tako nesposobna
da uspostavi civilizaciju kao i oni sami, i da }e ih otuda po{tedeti dosadnog insistiranja britanskih ~inovnika na zakonu i iritiraju}eg koncepta
ljudske jednakosti koji su propovedali hri{}anski misionari.
Buri su se pla{ili i zazirali od onoga {to se zapravo nikada nije dogodilo,
naime od industrijalizacije zemlje. Oni su bili u pravu u toj meri {to bi normalna proizvodnja i civilizacija automatski zaista razorile na~in `ivota rasnog dru{tva. Normalno tr`i{te rada i robe ukinulo bi privilegije rase. Ali
zlato i dijamanti, koji su uskoro izdr`avali pola ju`noafri~kog stanovni{tva, nisu bili roba u istom smislu i nisu se proizvodili na isti na~in kao
vuna u Australiji, meso na Novom Zelandu ili p{enica u Kanadi. Iracionalno, nefunkcionalno mesto zlata u ekonomiji u~inilo ga je nezavisnim
od racionalnih proizvodnih metoda, koji naravno nikad ne bi mogli da toleri{u fantasti~ne disparitete me|u crnim i belim nadnicama. Zlato, predmet za {pekulaciju, ~ija je vrednost u su{tini zavisila od politi~kih ~inilaca,
postalo je `ivotni sok Ju`ne Afrike,36 ali nije moglo i nije postalo osnov
novog ekonomskog poretka.
Buri su se isto tako pla{ili samog prisustva uitlanders-a jer su ih
pogre{no zamenili sa britanskim naseljenicima. Uitlanders-i su, me|utim,
krenuli isklju~ivo sa namerom da se brzo obogate i ostali su samo oni koji
u tome nisu sasvim uspeli ili koji, kao Jevreji, nisu imali zemlju u koju bi
se vratili. Niti je ta grupa mnogo marila da uspostavi zajednicu po modelu
evropskih zemalja kao {to su britanski naseljenici uradili u Australiji, Kanadi i Novom Zelandu. Barnato je veselo otkrio da je Transvaalska vlada
35 J. A. Froude, ibid.
36 Zlatni rudnici su `ila kucavica Unije... polovina stanovnitva se direktno ili indirektno
hrani od zlatnih rudnika i ... polovina vladinih finansija crpe se direktno ili indirektno iz
kopanja zlata (Kiewiet, op. cit., p. 155).
RASA I BIROKRATIJA
205
kao nijedna druga vlada na svetu. To zapravo uop{te nije vlada, ve}
neograni~ena kompanija od nekih dvesta hiljada deoni~ara.37 Sli~no tome, ne{to {to je manje-vi{e bilo niz nesporazuma kona~no je dovelo do
britansko-burskog rata za koji su Buri pogre{no verovali da je kulminacija
dugoro~nog zahteva britanske vlade za ujedinjenje Ju`ne Afrike, dok je on
uglavnom bio uslovljen investicionim interesima.38 Kada su izgubili rat,
Buri nisu izgubili vi{e nego {to su po slobodnoj volji napustili, to jest, svoj
udeo u bogatstvu; ali su oni definitivno zadobili pristanak svih drugih evropskih elemenata, uklju~uju}i i britansku vladu, na bezakonje rasnog dru{tva.39 Danas se svi delovi stanovni{tva, britanskog ili burskog, organizovani radnici ili kapitalisti, sla`u u rasnom pitanju;40 i dok je uspon nacisti~ke Nema~ke i svesni poku{aj nacista da preobraze nema~ki narod u rasu
zna~ajno oja~ao politi~ku poziciju Bura, nema~ki poraz je nije oslabio.
Buri su mrzeli finansijere i pla{ili su ih se vi{e nego drugih stranaca. Oni
su nekako razumeli da je finansijer klju~na figura u kombinaciji suvi{nog
bogatstva i suvi{nih ljudi, da je njegova funkcija da preobrati u su{tini prolazan lov na zlato u stalni posao.41 Rat sa Britancima je, me|utim, uskoro
pokazao jedan jo{ presudniji aspekt. Bilo je prili~no o~igledno da su ga
pripremili strani investitori, koji su tra`ili vladinu za{titu svog ogromnog
profita u udaljenim zemljama kao ne{to normalno, kao da vojske anga`ovane u ratu protiv stranih naroda nisu ni{ta drugo do doma}e policijske snage ume{ane u sukob doma}ih kriminalaca. Za Bure je predstavljalo malu razliku to {to oni koji su uveli ovu vrstu nasilja u mra~ne afere
37 Vidi Paul H. Emden, Jews of Britain, A Series of Biographies, London, 1944, chapter
From Cairo to the Cape.
38 Kiewiet (op. cit., p. 138-139) pominje, me|utim, jo jedan niz okolnosti: Svaki
pokuaj britanske vlade da obezbedi olakice ili reforme od transvalske vlade ~inio je od nje
neizbe`no agenta rudarskih magnata... Velika Britanija je davala podrku kapitalu i
rudarskim investicijama bez obzira da li su to u Dauning stritu jasno shvatali.
39 ^esto kolebljivo i nepouzdano dr`anje britanskih dr`avnika u generaciji pre Burskog
rata mo`e se pripisati neodlu~nosti britanske vlade izme|u obaveza prema domorocima i
obavezama prema beloj zajednici... Sada je, me|utim, Burski rat iznudio odluku o domoroda~koj politici. U uslovima mira britanska vlada je obe}ala da ne}e ~initi nijedan pokuaj da
promeni politi~ki status domorodaca pre nego to da autonomiju bivoj republici. U toj epohalnoj odluci britanska vlada je odstupila od svog humanitarnog polo`aja i omogu}ila
burskim vo|ama da izvojuju odlu~nu pobedu u mirovnim pregovorima to je ozna~ilo njihov
vojni poraz. Velika Britanija je prestala da se trudi da zadr`i kontrolu nad vitalnim odnosima
izme|u belih i crnih. Dauning strit se predao sve do dr`avne granice (Kiewiet, op. cit.,143144).
40 Postoji... potpuno pogreno shvatanje da se Buri i narodi engleskog porekla u Ju`noj
Africi jo uvek ne sla`u kako da tretiraju domoroce. Naprotiv, to je jedna od ono malo stvari
u kojima se oni sla`u (James, op. cit., p. 47)
41 Uglavnom zahvaljuju}i metodama Alfreda Bajta, koji je 1875. doao da kupi dijamante
za jednu hamburku firmu. Do tada su samo pekulanti bili deoni~ari u rudni~kim avanturama... Bajtov metod je zainteresovao i cenjene investitore (Emden, op. cit.).
206
IMPERIJALIZAM
proizvodnje zlata i dijamanata sad nisu bili finansijeri, nego ljudi koji su
se nekako podigli iz same gomile i, kao Sesil Roudz, manje verovali u profit a vi{e u ekspanziju radi ekspanzije.42 Finansijeri, koji su uglavnom bili
Jevreji i samo zastupnici, a ne vlasnici vi{ka kapitala, nisu imali ni potreban politi~ki uticaj niti dovoljno ekonomske mo}i da uvedu politi~ke ciljeve i da primene nasilje u {pekulaciji i kockanju.
Nema sumnje da su finansijeri, koji nisu presudan ali jesu bitan faktor u
imperijalizmu, bili zna~ajni predstavnici imperijalizma u po~etnom periodu.43 Oni su iskoristili preveliku proizvodnju kapitala i potpun preokret
ekonomskih i moralnih vrednosti koji ju je pratio. Umesto puke trgovine
robom i pukog profita od proizvodnje, trgovina samim kapitalom nesrazmerno je porasla. Samim tim oni su dobili va`nu poziciju; uz to su profiti
od investicija u stranim zemljama uskoro po~eli da rastu mnogo br`e od
trgova~kih profita, tako da su krupni i sitni trgovci izgubili premo} nad finansijerima.44 Glavna ekonomska karakteristika finansijera jeste da on ne
zara|uje profit od proizvodnje i eksploatacije, razmene robe ili normalnog
bankarskog poslovanja, ve} isklju~ivo kroz provizije. U na{em kontekstu
to je va`no jer daje onaj ukus nerealnosti, fantomske egzistencije i su{tinske uzaludnosti ~ak i u normalnoj ekonomiji, {to je tipi~no za mnoge ju`noafri~ke doga|aje. Finansijeri nikoga nisu zaista eksploatisali i oni su
imali najmanje kontrole nad tokom svojih poslovnih avantura, bilo da su
se te avanture pretvorile u obi~ne prevare ili u zdrave poduhvate koji su se
naknadno u~vrstili.
Isto tako, zna~ajno je {to se upravo element gomile u jevrejskom narodu
pretvorio u finansijere. Otkri}e zlatnih rudnika u Ju`noj Africi podudarilo
se sa prvim modernim pogromima u Rusiji, tako da je jedan mali broj jevrejskih emigranata oti{ao u Ju`nu Afriku. Me|utim, oni bi tamo jedva igrali ikakvu ulogu u me|unarodnoj gomili o~ajnika ili lovaca na bogatstvo
da nekoliko Jevreja finansijera nije imalo vode}e pozicije i smesta pokazalo interesovanje za prido{lice koji su o~ito mogli da ih zastupaju me|u stanovni{tvom.
42 Veoma karakteristi~no s tog stanovita je bilo Barnatovo dr`anje kada je dolo do
stapanja njegovih poslova sa Roudzovom grupom. Za Barnata je stapanje bilo puka finansijska transakcija u kojoj je on `eleo da pravi novac... On je zato `eleo da kompanija nema
nikakve veze sa politikom. Roudz, me|utim, nije bio samo biznismen... Ovo pokazuje koliko je Barnato greio kada je rekao da sam prihvatio poduku Sesila Roudza, ne bi bilo
Sesila Roudza (ibid.).
43 Uporedi poglavlje V, beleka 34.
44 Porast profita od stranih investicija i relativni porast stranih trgovinskih profita karakteriu ekonomsku stranu imperijalizma. U 1899. procenjeno je da je celokupna strana i
kolonijalna trgovina donela Velikoj Britaniji dobit od samo 18 miliona funti, dok su se u istoj
godini profiti od stranih investicija popeli do 90 ili 100 miliona funti. Vidi J. A. Hobson,
Imperialism, London, 1938, p. 53 ff. O~igledno da investicije zahtevaju mnogo svesniju
dugoro~nu politiku eksploatacije nego to je puka trgovina.
RASA I BIROKRATIJA
207
Finansijeri Jevreji su do{li iz prakti~no svih zemalja na kontinentu u kojima su, u kategorijama klase, bili suvi{ni kao i drugi ju`noafri~ki doseljenici. Oni su bili dosta druga~iji od nekoliko etabliranih porodica jevrejskih uglednika ~iji je uticaj stalno rastao posle 1820, i u ~ije redove zato
vi{e nisu mogli da se asimiluju. Pripadali su toj novoj kasti jevrejskih finansijera kakve od sedamdesetih i osamdesetih nadalje, nalazimo u svim
evropskim glavnim gradovima, u koje su do{li uglavnom napustiv{i zemlje iz kojih su poticali da bi oku{ali sre}u u me|unarodnom berzanskom
kockanju. Oni su to radili svuda, na veliko o~ajanje starijih jevrejskih porodica koje su bile isuvi{e slabe da zaustave beskrupuloznost prido{lica i
stoga su bile prezadovoljne makar kad su ovi kasnije odlu~ili da prenesu
polje svojih aktivnosti preko mora. Drugim re~ima, finansijeri Jevreji su
postali isto toliko suvi{ni u legitimnom jevrejskom bankarstvu kao {to je
bogatstvo koje su oni predstavljali postalo suvi{no u legitimnom industrijskom preduze}u, a lovci na bogatstvo u svetu legitimnog rada. U samoj
ju`noj Africi, gde je trgovac bio u poziciji da izgubi status u okviru ekonomije zemlje u odnosu na finansijera, prido{lice Barnatos, Beits, Semi
Marks su mnogo lak{e nego u Evropi potisnuli starije doseljenike Jevreje
sa ~elnih pozicija.45 U Ju`noj Africi, iako te{ko igde drugde, oni su bili tre}i ~inilac u po~etnom savezu izme|u kapitala i gomile; u velikoj meri oni
su pokrenuli taj savez, rukovali protokom i investiranjem kapitala u rudnike zlata i dijamantska polja i uskoro su postali istaknutiji od svih ostalih.
^injenica da su to ljudi jevrejskog porekla dodala je nedefinisan simboli~an ukus njihovoj ulozi finansijera ukus su{tinskog besku}ni{tva i
neukorenjenosti i ta ~injenica je poslu`ila da se uvede element misterije,
kao i da se cela stvar simbolizuje. Ovome se moraju dodati njihove stvarne
me|unarodne veze, koje su prirodno podsticale op{te popularne iluzije u
vezi sa politi~kom mo}i Jevreja po celom svetu. Sasvim je razumljivo da
su sve fantasti~ne ideje o tajnoj me|unarodnoj mo}i Jevreja ideje koje su
izvorno bile rezultat blizine jevrejskog bankarskog kapitala dr`avnoj sferi
biznisa postale ovde otrovnije nego na evropskom kontinentu. Ovde su,
prvi put, Jevreji dovedeni u sred rasnog dru{tva i skoro automatski su ih
Buri izdvojili od sveg ostalog belog naroda, gajili prema njima posebnu
mr`nju, ne samo kao prema predstavnicima celog preduze}a, ve} kao prema razli~itoj rasi, kao prema otelovljenju |avolskog principa uvedenog
u normalni svet crnih i belih. Ta je mr`nja bila utoliko o{trija {to je de45 Rani jevrejski doseljenici u Ju`noj Africi u osamnaestom i u prvoj polovini devetnaestog veka bili su avanturisti; za njima su posle sredine veka doli trgovci na veliko i na
malo, me|u kojima su se najistaknutiji okrenuli takvim delatnostima kao to su ribarenje, lov
na foke i na kitove (bra}e De Pas) i uzgajanje nojeva (porodica Mozental). Kasnije su oni bili
skoro naterani u Kimberli, u industriju dijamanata gde, me|utim, nikada nisu postigli takvu
nadmo} kao Barnato ili Bajt.
208
IMPERIJALIZAM
limi~no bila izazvana sumnjom da }e Jevreje, sa njihovim starijim i autenti~nijim zahtevom za izabrano{}u, biti te`e nego ikog drugog uveriti u opravdanost burskih zahteva za izabrano{}u. Dok je hri{}anstvo jednostavno
poricalo princip izabranosti kao takav, judaizam je izgledao kao direktan
izazov i suparnik. Davno pre nego {to su nacisti svesno podstakli antisemitski pokret u Ju`noj Africi, rasni problem se u obliku antisemitizma
ubacio u sukob uitlander-a i Bura,46 {to je utoliko zna~ajnije jer va`nost
Jevreja u ju`noafri~koj ekonomiji zlata i dijamanata nije pre`ivela prelaz
vekova.
^im je industrija zlata i dijamanata dostigla stepen imperijalisti~kog razvoja i ~im su deoni~ari na daljinu zatra`ili politi~ku za{titu svojih vlada,
Jevreji vi{e nisu mogli da odr`e svoju va`nu ekonomsku poziciju. Oni
nisu imali svoju vladu u domovini kojoj bi se obratili; njihova pozicija u
ju`noafri~kom dru{tvu bila je tako nesigurna da je za njih bilo u pitanju
mnogo vi{e od samog opadanja uticaja. Mogli su da o~uvaju ekonomsku
sigurnost i stalnu naseljenost u Ju`noj Africi, {to je njima bilo potrebnije
nego ijednoj drugoj grupi uitlanders-a, samo ako postignu neki status u
dru{tvu {to je u ovom slu~aju zna~ilo prijem u ekskluzivne britanske
klubove. Bili su primorani da trguju svojim uticajem, protivno polo`aju
jednog d`entlmena, kao {to je Sesil Roudz vrlo otvoreno rekao kada je kupio sebi ulaz u Barnatov trust dijamanata po{to je sjedinio svoju kompaniju De Beers sa kompanijom Alfreda Beitsa.47 Ali ti Jevreji su imali da
ponude vi{e od same ekonomske mo}i; zahvaljuju}i njima, Sesila Roudza,
istu takvu prido{licu i avanturistu kao i oni {to su, kona~no je prihvatio
uva`eni engleski bankarski biznis sa kojim su ipak jevrejski finansijeri
imali bolje veze nego iko drugi.48 Nijedna od engleskih banaka ne bi
pozajmila nijedan {iling na osnovu sigurnosti deonica zlata. Neograni~eno
poverenje ovih trgovaca dijamantima iz Kimberlija delovalo je kao magnet na pripadnike iste vere kod ku}e.49
Potera za zlatom postala je potpuno razvijeno imperijalisti~ko preduze}e tek po{to je Sesil Roudz li{io Jevreje poseda, uzeo investicionu politiku
iz engleskih u sopstvene ruke i postao centralna figura na Rtu. Sedamdeset
pet procenata dividendi koje su se ispla}ivale deoni~arima i{le su u inos46 Ernst Schultze, Die Judenfrage in Sued-Afrika u Der Weltkampf, Oktober, 1938, Vol.
XV, No. 178.
47 Barnato je prodao svoj deo Roudzu da bi bio uveden u Kimberli klub. To nije ~isto
nov~ana transakcija. Pri~a se da je Roudz rekao Barnatu: Nudim Vam da od Vas napravim
d`entlmena. Barnato je `iveo `ivot d`entlmena osam godina, a zatim je po~inio samoubistvo. Vidi Millin, op. cit., pp. 14,85.
48 Put od jednog Jevrejina (u ovom slu~aju Alfred Bajt iz Hamburga) do drugog je lak.
Roudz je otiao u Englesku da se vidi sa lordom Rotildom i Rotild se sporazumeo s njim.
(ibid.).
49 Emden, op. cit.
RASA I BIROKRATIJA
209
transtvo, a ogroman deo u Veliku Britaniju. Roudz je uspeo da zainteresuje britansku vladu za svoje poslove, ubedio ju je da su ekspanzija i izvoz
instrumenata nasilja neophodni da bi se za{titile investicije, te da je takva
politika sveta du`nost svake nacionalne vlade. S druge strane, uveo je na
samom Rtu onu tipi~nu imperijalisti~ku ekonomsku politiku prenebregavanja svih industrijskih preduze}a koja nisu u vlasni{tvu deoni~ara na
daljinu, tako da su na kraju ne samo kompanije rudnika zlata ve} i sama
vlada obeshrabrivale eksploataciju obilnih naslaga te{kih ruda i proizvodnju robe {iroke potro{nje.50 Ovom politikom, Roudz je uveo najmo}niji
faktor za eventualno smirivanje Bura; zanemarivanje svih autenti~nih industrijskih preduze}a bilo je naj~vr{}a garancija za izbegavanje normalnog kapitalisti~kog razvoja, pa tako i prepreka za normalan kraj rasnog
dru{tva.
Burima je trebalo nekoliko decenija da shvate da nemaju razloga da se
pla{e imperijalizma, po{to on ne}e ni razviti zemlju kao {to su bile razvijene Australija i Kanada, niti }e pedantno crpeti profite od zemlje, budu}i
sasvim zadovoljan visokim obrtom investicija na jednom odre|enom polju. Imperijalizam je bio voljan da napusti takozvane zakone kapitalisti~ke
proizvodnje i njihove egalitarne tendencije sve dok su profiti od odre|enih
investicija bili sigurni. To je kona~no vodilo ka ukidanju zakona ~istog
profita, i Ju`na Afrika je postala prvi primer onoga {to se mo`e dogoditi
kad god gomila postane dominantni ~inilac u savezu gomile i kapitala.
U jednom pogledu, najva`nijem, Buri su ostali neprikosnoveni gospodari zemlje: kad god bi racionalan rad i proizvodna politika do{li u sukob
sa rasnim stavovima, pobe|ivali su ovi drugi. Motivi profita bili su s vremena na vreme `rtvovani zahtevima rasnog dru{tva, ~esto po stra{nu cenu.
Rentabilnost je preko no}i uni{tena kada je vlada otpustila 17.000 zaposlenih Bantu crnaca i platila belim nadni~arima iznos koji je narastao za
200 posto51; tro{kovi lokalne vlasti postali su nesnosni kada su doma}i
municipalni slu`benici zamenjeni belima; Color Bar Bill je kona~no
isklju~io sve crne radnike iz mehani~kih poslova i naterao industriju na
stra{an porast proizvodnih tro{kova. Rasni svet Bura nije imao vi{e koga
50 Ju`na Afrika je koncentrisala skoro svu svoju industrijsku energiju iz vremena mira na
proizvodnju zlata. Prose~ni investitor je ulagao novac u zlato jer je ono nudilo najbr`i i najve}i obrt. Ali, Ju`na Afrika je isto tako imala strahovite naslage gvo`|a, ruda~e, bakra,
azbesta, mangana, kalaja, olova, platine, hroma, liskuna i grafita. To je, zajedno sa rudnicima
uglja i akom fabrika koje su proizvodile robu iroke potronje, bilo poznato kao sekundarna industrija. A razvoj tih sekundarnih industrija obeshrabile su kompanije rudnika zlata i, u
velikom stepenu, vlada (James, op. cit., p. 333). 113 Himmler, op. cit., u: Nazi Conspiracy,
IV, 616 ff.
51 James, op. cit., pp. 111-112. Vlada je ra~unala da je to dobar primer za privatne poslodavce... i javno mnjenje je uskoro iznudilo promene u politici zapoljavanja mnogih
slu`benika.
210
IMPERIJALIZAM
jera do kraja devetnaestog veka. Saul Salomon, na primer, negrofilni ~lan kejpskog parlamenta, bio je potomak porodice koja se u Ju`nu Afriku naselila u ranom devetnaestom veku
(Emden, op. cit.).
54 Izme|u 1924. i 1930, u Ju`nu Afriku je imigriralo 12 319 Jevreja, dok je samo 461 napustio zemlju. Te su cifre veoma upadljive ako se zna da se ukupna imigracija za isti period
posle odbitka emigranata popela na 14 241 osobu. (Vidi Schultze, op. cit.) Ako uporedimo
ove cifre sa imigracionom tabelom iz beleke br. 6, sledi da su Jevreji ~inili oko tre}inu ukupne imigracije u Ju`nu Afriku dvadesetih godina, i da su se, za razliku od svih ostalih kategorija uitlanders-a, naselili tamo za stalno; njihov udeo u godinjoj emigraciji je manji od 2
posto.
55 Zadrte burske nacionalisti~ke vo|e osu|ivale su ~injenicu to ima 102 000 Jevreja u
Uniji; najve}i broj su beli okovratnici, industrijski slu`benici, vlasnici radnji ili pripadnici
neke druge profesije. Jevreji su u~inili mnogo da izgrade sekundarne industrije Ju`ne Afrike
to jest, industrije koje nisu kopanje zlata i dijamanata usredsre|uju}i se posebno na izradu
ode}e i nametaja (James, op. cit., p. 46).
56 Ibid., 67-68.
RASA I BIROKRATIJA
211
proizvodni deo stanovni{tva, stigao je kao ~udna, zastarela potvrda prvobitnih burskih strahova. Oni nisu toliko mrzeli Jevreje kao posrednike suvi{nog bogatstva ili kao predstavnike sveta zlata, oni su ih se pla{ili i prezirali ih kao samu sliku uitlanders-a koji bi poku{ali da zemlju promene u
normalan proizvodni deo zapadne civilizacije, ~iji bi motivi profita najzad
smrtno ugrozili fantomski svet rase. I kada su Jevreji bili kona~no odvojeni od zlatnog `ivotnog soka uitlanders-a, a nisu mogli da napuste zemlju
kao {to bi svi drugi stranci u~inili u sli~nim okolnostima, nego su umesto
toga razvili drugorazrednu industriju, ispostavilo se da su Buri bili u
pravu. Jevreji su potpuno sami, ne kao slika bilo ~ega ili bilo koga, postali
stvarna pretnja rasnom dru{tvu. Kako danas stoje stvari, Jevreji protiv
sebe imaju zajedni~ko neprijateljstvo svih onih koji veruju u rasu ili zlato
a to je prakti~no celo evropsko stanovni{tvo u Ju`noj Africi. Oni ipak ne
mogu i ne}e da stvore zajedni~ko na~elo sa jedinom drugom grupom koja
polako i postepeno izlazi kao pobednik iz rasnog dru{tva: sa crnim radnicima, koji pod uticajem regularnog rada i urbanog `ivota postaju sve
svesniji svoje ljudskosti. Iako, za razliku od belih, zaista imaju istinsko
rasno poreklo, oni od rase nisu napravili feti{; ukidanje rasnog dru{tva za
njih zna~i obe}anje njihovog oslobo|enja.
Za razliku od nacista, kojima su rasizam i antisemitizam bili glavno
politi~ko oru`je za razaranje civilizacije i uspostavljanje nove dr`avne
strukture, rasizam i antisemitizam su normalna stvar i prirodna posledica
status quo-a u Ju`noj Africi. Za ra|anje rasizma i nacionalizma nije bio
potreban nacizam i oni su na nacizam uticali samo na posredan na~in.
Do{lo je, me|utim, do stvarnih i trenuta~nih povratnih efekata na ju`noafri~ko rasno dru{tvo po pitanju dr`anja evropskih naroda. Jeftina indijska
i kineska radna snaga suludo se uvozila u Ju`nu Afriku, ali kad god bi se
njen unutra{nji priliv privremeno zaustavio,57 odmah bi se osetila promena u dr`anju prema obojenom narodu u Aziji gde su, prvi put, ljudi tretirani na skoro isti na~in kao oni afri~ki divljaci koji su Evropljane pla{ili
bukvalno do izbezumljenja. Razlika je bila jedino u tome {to tu nije moglo
biti izgovora i ljudski shvatljivog razloga da se Indijci i Kinezi tretiraju
kao da nisu ljudska bi}a. U izvesnom smislu, tek ovde je po~eo stvarni
zlo~in, jer je ovde svako trebalo da zna {ta radi. Istina da je rasna ideja bila pone{to modifikovana u Aziji; vi{e i ni`e vrste, kako bi beli ~ovek
rekao kad je uprtio svoj teret, jo{ uvek pokazuju lestvicu i mogu}ni postepen razvoj, i ta ideja na neki na~in izmi~e konceptu dve potpuno razli~ite
vrste `ivih bi}a. S druge strane, po{to je rasni princip istisnuo stariju ideju
57 U devetnaestom veku vie od 100 000 indijskih kulija bilo je uvezeno u Natalne planta`e e}era. Za njima su sledili kineski radnici u rudnicima, koji su brojali oko 55 000 1907.
Godine 1910. britanska vlada je naredila repatrijaciju svih kineskih rudara, a 1913. je
zabranila svaku dalju imigraciju iz Indije ili ijednog drugog dela Azije. Godine 1931. u Uniji
je 142 000 Azijata i bili su tretirani kao afri~ki domoroci. (Vidi tako|e Schultze, op. cit.)
212
IMPERIJALIZAM
rad neekonomi~an, dat je odgovor da je dobro to se ~ini `rtva ako nesre}ni elementi u belom
stanovnitvu kona~no na|u sigurno tlo u modernom `ivotu. Ali nije samo u Ju`noj Africi
glas konvencionalnog ekonomiste prolazio nezapa`eno do kraja Velikog rata... U generaciji
koja je videla kako Engleska naputa slobodnu trgovinu, kako Amerika naputa zlato kao
meru, Tre}i rajh prihvata autarhiju,... nije mnogo neumesno insistiranje Ju`ne Afrike da svoj
ekonomski `ivot mora da organizuje tako da obezbedi dominantnu poziciju bele rase
(Kiewiet, op. cit. p. 224 i 245).
RASA I BIROKRATIJA
213
214
IMPERIJALIZAM
tom smislu legende nisu samo jedno od prvih se}anja ~ove~anstva ve} zapravo pravi po~etak ljudske istorije.
Cvetanje istorijskih i politi~kih legendi je prili~no grubo okon~ano ro|enjem hri{}anstva. Hri{}ansko tuma~enje istorije, od Adamovih dana do
Stra{nog suda, ponudilo je najmo}nije i sveobuhvatno legendarno obja{njenje ljudske sudbine kao jedini mogu}i put iskupljenja i spasenja. Tek
po{to je duhovno ujedinjenje hri{}anskih naroda otvorilo put pluralnosti
nacija, kada je put ka spasenju postao nesiguran element li~ne vere pre nego univerzalna teorija primenjiva na sva zbivanja, pojavile su se nove vrste istorijskih obja{njenja. Devetnaesti vek nam je ponudio ~udnovat spektakl skoro istovremenog ro|enja najrazli~itijih i kontradiktornih ideologija
od kojih je svaka tvrdila da zna skrivenu istinu o ina~e nerazumljivim ~injenicama. Legende, me|utim, nisu ideologije; one ne ciljaju na univerzalno obja{njenje, ve} se uvek bave konkretnim ~injenicama. Izgleda da je
dosta zna~ajno {to uspon nacionalnih zajednica nije nigde pratila legenda
o osnivanju i {to je prvi jedinstven napor u modernim vremenima u~injen
ta~no kada je opadanje nacionalnih zajednica postalo o~igledno i kada je
izgledalo da je imperijalizam zauzeo mesto staromodnog nacionalizma.
Autor imperijalisti~ke legende je Radjard Kipling, njena je tema Britanska imperija, njen rezultat karakter imperijaliste (imperijalizam je bio jedina {kola karaktera u modernoj politici). I dok je legenda o britanskoj imperiji malo imala veze sa realnostima britanskog imperijalizma, ona je najbolje sinove Engleske naterala ili namamila da joj slu`e. Jer legende privla~e ono najbolje u na{e vreme, kao {to ideologije privla~e prosek, dok
{u{kanja o stra{nim tajnim zakulisnim mo}ima privla~e upravo najgore.
Bez sumnje, nijedna politi~ka struktura ne}e probuditi vi{e legendarnih
pri~a nego Britanska imperija, nego lutanje britanskog naroda od savesnog
osnivanja kolonija do vlasti i dominacije nad stranim narodima po celom
svetu.
Osniva~ka legenda, kako je Kipling pri~a, polazi od elementarne realnosti naroda Britanskih ostrva.61 Kako su okru`eni morem, bila im je
potrebna i oni su zadobili pomo} triju elemenata, Vode, Vatre i Sunca, i to
pronalaskom broda. Brod je omogu}io sklapanje opasnog saveza sa elementima i u~inio je Engleza gospodarom sveta. Osvoji}ete svet, ka`e
Kipling, a da niko ne opazi kako ste to uradili, dr`a}ete svet a da niko ne
sazna kako ste to uradili i nosi}ete svet na ple}ima a da niko ne vidi kako ste
to uradili. Ali ni vi ni va{i sinovi ne}ete dobiti ni{ta od tog posli}a, osim
^etiri dara jedan za More, jedan za Vetar, jedan za Sunce a jedan za brod
koji vas nosi... Jer, osvojiv{i svet, dr`e}i svet, nose}i svet na ple}ima na
kopnu ili na moru ili u vazduhu va{i sinovi }e uvek imati ^etiri dara.
61 Rudyard Kipling, The First Sailor u: Humorous Tales, 1891.
RASA I BIROKRATIJA
215
216
IMPERIJALIZAM
RASA I BIROKRATIJA
217
218
IMPERIJALIZAM
ruskog poretka. Moissaye J. Olgin, The Soul of the Russian Revoution, New York, 1917.
70 Zetland, op. cit., p. 89.
71 Iz pisma lorda Kromera napisanog 1884. Ibid., p. 117.
72 Iz pisma Lordu Grenvilu, ~lanu Liberalne partije, 1885. Ibid., p. 219.
RASA I BIROKRATIJA
219
imperijalisti~kog poduhvata; rezultat je bio da su nekoliko decenija kasnije svi izgubili ranu zdravu Kromerovu procenu o mogu}im i nemogu}im
oblicima upravljanja, ba{ kao {to je izgubljen i rani sud lorda Selburna da
je rasno dru{tvo na~in `ivota bez presedana. Ni~im se ne bi mogao bolje
okarakterisati po~etni stadijum imperijalizma nego kombinovanjem ove
dve ocene situacije u Africi: na~in `ivota bez presedana na jugu, vladavina
bez presedana na severu.
Tokom slede}ih godina Kromer se pomirio sa hibridnim oblikom upravljanja; u svojim pismima po~eo je da ga opravdava i da izla`e potrebu
za upravom koja nema imena i presedana. Na kraju `ivota je stavio na papir (u eseju Vladavina podre|enim rasama) glavne crte onoga {to se mo`e potpuno nazvati filozofijom birokrate. Kromer je po~eo shvatanjem da
li~ni uticaj bez pravnog ili pisanog politi~kog ugovora mo`e biti dovoljan za sasvim efikasan nadzor nad javnim poslovima73 u stranim
zemljama. Ova vrsta neformalnog uticaja imala je prednost nad ~vrsto
odre|enom politikom jer se mogla trenuta~no menjati, a u slu~aju te{ko}a
nije neizostavno me{ala doma}u vladu. To je zahtevalo visoko obu~eno,
veoma pouzdano osoblje ~ija lojalnost i patriotizam nisu bili povezani sa
li~nom ambicijom ili ta{tinom i od kojih bi se ~ak tra`ilo da se odreknu
ljudske `elje da im se ime povezuje sa li~nim doprinosom. Najve}u strast
bi trebalo da gaje prema tajnosti ({to se manje pri~a o britanskim ~inovnicima, to bolje),74 prema ulozi iza scene, njihov najve}i prezir bi bio
usmeren prema publicitetu i ljudima koji ga vole.
Sve ove kvalitete je sam Kromer posedovao u veoma visokom stepenu;
nikada nije bio gnevniji nego kada ga izvedu sa svog skrovitog mesta,
kada je realnost koja je ranije bila poznata samo nekolicini iza scene [postala] patent za ceo svet.75 Bio bi zaista ponosan da ostane manje-vi{e
skriven [i] da vu~e konce.76 U zamenu, i da bi sebi uop{te omogu}io da
radi, birokrata mora da se ose}a za{ti}enim od kontrole to jest, od pohvala kao i od ukora od svih javnih institucija, bilo Parlamenta, bilo Engleskog odeljenja, bilo {tampe. Svaki porast demokratije ili ~ak jednostavno funkcionisanje postoje}ih demokratskih institucija mo`e samo biti
opasno jer je nemogu}e vladati narodom putem naroda, narodom Indije
putem naroda Engleske.77 Birokratija je uvek vladavina stru~njaka, iskusne manjine koja treba da se odupre kako god zna neprestanom pritisku neiskusne ve}ine. Svaki je narod su{tinski neiskusna ve}ina i zato
73 Iz pisma lordu Rouzberiju 1886. Ibid., p. 134.
74 Ibid., str. 352.
75 Iz pisma lordu Rouzberiju 1893. Ibid., p. 204-205.
76 Iz pisma lordu Rouzberiju 1893. Ibid., p. 192.
77 Iz Kromerovog govora u Parlamentu posle 1904. Ibid., p. 311.
220
IMPERIJALIZAM
mu ne treba poveriti tako visoko specijalizovane poslove kao {to su politika i javni poslovi. Ne pretpostavlja se, {tavi{e, da birokrate imaju ikakve
op{te ideje o politi~kim stvarima; njih patriotizam nikada ne treba da odvede tako daleko da poveruju u dobrotu koja je sadr`ana u politi~kim principima njihove sopstvene zemlje; to bi rezultiralo samo jeftinom imitativnom primenom tih principa na vladu zaostalog stanovni{tva, {to je,
prema Kromeru, bila principijelna gre{ka francuskog sistema.78
Niko ne bi do{ao na pomisao da tvrdi kako je Sesil Roudz patio od nedostatka ta{tine. Prema D`ejmsonu, on je o~ekivao da ga pamte bar ~etiri hiljade godina. Ipak, uprkos svom neograni~enom apetitu za veli~anje sebe
samog, on se dosetio iste ideje vladanja putem tajnosti kao i preskromni
lord Kromer. Izuzetno rad pisanju testamenata, Roudz je u svima njima insistirao (tokom dve decenije svog javnog `ivota) da njegov novac treba da
se upotrebi za osnivanje tajnog dru{tva... za sprovo|enje njegove zamisli, koje je trebalo da bude organizovano kao Lojolino dru{tvo, da se izdr`ava od bogatstva sakupljenog od onih koji imaju aspiraciju i `elju da
ne{to urade, tako da bi kona~no postojalo izme|u dve ili tri hiljade ljudi
u cvetu mladosti raspr{enih po celom svetu, kojima bi u najosetljivijem
periodu `ivota u svest bio utisnut njegov san o Osniva~u, od kojih bi svaki, {tavi{e, bio naro~ito matemati~ki izabran prema Osniva~evoj svrsi.79 Mnogo dalekovidiji od Kromera, Roudz je dru{tvo odmah otvorio
svim ~lanovima nordijske rase80, tako da cilj nije toliko bio rast i slava
Velike Britanije njena okupacija celog afri~kog kontinenta, Svete zemlje, doline Eufrata, ostrva Kipra i Kandije, cele Ju`ne Amerike, pacifi~kih
ostrva... celog Malajskog arhipelaga, morskih granica Kine i Japana [i]
kona~no vra}anje Sjedinjenih Dr`ava81 koliko ekspanzija nordijske
rase koja bi, organizovana u tajno dru{tvo, uspostavila birokratsku vladavinu nad svim narodima na zemlji.
Roudzovu monstruoznu uro|enu ta{tinu je savladalo i navelo ga da otkrije ~ari tajnosti ono isto {to je savladalo i Kromerovo uro|eno ose}anje
du`nosti: otkri}e ekspanzije koja ne bi bila vo|ena specifi~nim apetitom
78 Tokom pregovora i razmiljanja o obliku uprave za aneksiju Sudana, Kromer je insistrirao na tome da o~uva celu stvar izvan sfere francuskog uticaja; ne zato to je `eleo da osigura monopol u Africi za Englesku, ve} vie zbog toga to mu je krajnja `elja bila poverenje u
primenu njihovog sistema uprave na podre|ene rase (iz pisma Solzberiju 1899, Ibid., str.
248).
79 Roudz je sa~ino est testamenata (prvi je napisan ve} 1877) i u svima se pominje tajno
drutvo. Za opirne citate vidi Basil William, Cecil Rhodes, London, 1921. i Millin, op. cit.,
pp. 128 i 331 (citirano sa dozvolom W. T. Steada).
80 Dobro se zna da je Roudzovo tajno drutvo zavrilo kao vrlo uva`ena Rhodes
Scholarship Association koja je ~ak i danas, osim Englezima, otvorena i pripadnicima
nordijskih rasa, kao to su Nemci, Skandinavci i Amerikanci.
81 Basil Williams, op. cit., p. 51.
RASA I BIROKRATIJA
221
prema nekoj posebnoj zemlji ve} se shvatala kao poseban proces u kojem
bi svaka zemlja slu`ila kao stepenica za dalju ekspanziju. Sa stanovi{ta takvog koncepta, `elju za slavom vi{e ne mo`e da zadovolji trijumf nad
nekim odre|enim narodom, niti ose}aj du`nosti mo`e da se ispuni kroz
svest o odre|enim slu`bama ili o ispunjenju odre|enih zadataka. Bez obzira na kvalitete ili li~ne gre{ke, ~im neko u|e u vrtlog beskrajnog procesa
ekspanzije, on }e, takore}i, prestati da bude ono {to je bio i slu{a}e zakone
kretanja, identifikova}e se sa anonimnim silama kojima treba da slu`i
kako bi ceo proces odr`avao; misli}e o sebi kao o pukoj funkciji i na kraju
}e takvu funkcionalnost, takvo otelovljenje dinami~kog trenda, smatrati
svojim najve}im mogu}im dostignu}em. Tako on zaista ne mo`e, kako je
Roudz bio dovoljno sulud da ka`e, da u~ini ni{ta lo{e, sve {to bi u~inio
postalo bi ispravno. Njegova du`nost je bila da radi ono {to `eli. On je
sebe smatrao bogom ni{ta manje.82 Ali kada je lord Kromer birokrate
nazvao instrumentima od neuporedive vrednosti za sprovo|enje politike
imperijalizma83, on je, zdrave pameti, istakao istu pojavu: ljude koji sebe
dobrovoljno degradiraju u puke instrumente ili u puke funkcije.
O~igledno je da oni tajni i anonimni agenti ekspanzionisti~kih snaga nisu ose}ali nikakvu obavezu prema zakonima koje su stvorili ljudi. Jedini
zakon koji su oni po{tovali bio je zakon ekspanzije i jedini dokaz njihove zakonitosti bio je uspeh. Morali su da budu spremni da savr{eno
dobrovoljno padnu u potpuni zaborav, ~im se neuspeh doka`e, ako iz nekog razloga vi{e nisu bili instrumenti od neprocenjive vrednosti. Sve
dok su bili uspe{ni, ose}anje da otelovljuju snage ve}e od sebe ~inilo je da
relativno lako daju ostavku i ~ak da preziru aplauz i glorifikaciju. Oni su
bili ~udovi{ta hira kad su uspe{ni i ~udovi{ta skromnosti pri neuspehu.
Na birokratiji kao obliku vladavine i njene inherentne zamene zakona
privremenim i promenljivim dekretima, zasniva se ono praznoverje o mogu}noj i magi~noj identifikaciji ~oveka sa silama istorije. Ideal takve dr`avne zajednice uvek }e biti ~ovek iza scene koji povla~i konce istorije.
Kromer je kona~no izbegavao svaki pisani dokument, ili, bilo {ta opipljivo84 u odnosu s Egiptom ~ak i progla{enje aneksije da bi bio slobodan
da po{tuje samo zakon ekspanzije, bez obaveze prema ugovoru koji je potpisala ljudska ruka. Ba{ tako birokrata izbegava svaki op{ti zakon, dr`e}i
sve situacije separatno putem dekreta, jer unutra{nja stabilnost zakona
preti da uspostavi stalnu zajednicu u kojoj mo`da niko ne bi bio bog jer bi
svi morali da po{tuju zakon.
222
IMPERIJALIZAM
Dve klju~ne figure u tom sistemu, ~ija je sama su{tina proces bez cilja,
jesu na jednoj strani birokrata a na drugoj tajni agent. Oba tipa, dokle god
su slu`ila samo britanski imperijalizam, uop{te nisu sasvim poricala da
poti~u od ubica zmajeva i za{titnika slabih, i zato uop{te nisu dovela
birokratske re`ime do ekstrema koji su ovima svojstveni. Skoro dve
decenije posle Kromerove smrti, britanski birokrata je znao da administrativni masakri mogu da sa~uvaju Indiju unutar britanske imperije, ali je
znao tako|e kolika bi utopija bilo poku{ati da se dobije podr{ka omrznutog Engleskog odeljenja za ina~e dosta realisti~an plan.85 Lord Kerzon,
vicekralj Indije, nije pokazao ni{ta od Kromerove otmenosti i bio je sasvim tipi~an predstavnik dru{tva koje je bilo sve spremnije da prihvati rasne standarde gomile, ali u obliku pomodnog snobizma.86 Ali snobizam je
neuskladiv sa fanatizmom i stoga nikada zaista efikasan.
To se isto odnosi i na ~lanove Britanske tajne slu`be. I oni su slavnog
porekla ono {to su istrebljiva~i zmajeva bili u odnosu na birokrate, to je
avanturista za tajnog agenta i oni s razlogom mogu da pola`u pravo na
osniva~ku legendu, legendu Velike igre kako ju je Radjard Kipling ispri~ao u Kimu.
Naravno, svaki avanturista zna {ta Kipling misli kad slavi Kima {to je
voleo igru radi igre. Svaka li~nost sposobna da se jo{ uvek ~udi ovom
velikom i divnom svetu zna da je to {to misionari i sekretari dobrotvornih dru{tava ne mogu da vide njenu lepotu slab argument protiv igre. Izgleda da jo{ manje ima prava da govori onaj ko misli da je greh poljubiti
usta bele devojke, a vrlina poljubiti stopalo crnca.87 Po{to treba `iveti
sm `ivot i voleti ga njega samog radi, avantura i ljubav prema igri nje same radi postaju najintenzivniji simbol ljudskog `ivota. To podvla~enje
strasne humanosti ~ini Kima jedinim romanom imperijalisti~ke ere u kojem vi{e i ni`e vrste vezuje iskreno bratstvo, gde Kim, sahib i sahibov
sin, mo`e s pravom da govori o nama kad govori o ljudskom lancu, o
85 U indijski sistem vladavine putem izvetaja... sumnjalo se (u Engleskoj). Nije bilo
porote u Indiji, a sve sudije su bile pla}eni slu`benici Krune, mnogi od njih su se po volji
mogli odstraniti ... Neki zagovornici zakona bili su dosta zabrinuti zbog takozvanog uspeha
indijskog eksperimenta. Ako, govorili su, despotizam i birokratija tako dobro funkcioniu
u Indiji, ne}e li to mo`da u neko doba biti iskori}eno kao argument za uvo|enje istog sistema ovde? Vlada Indije je, u svakom slu~aju, sasvim dobro znala da bi trebalo da opravda svoje postojanje i svoju politiku pred javnim mnjenjem u Engleskoj, a znala je sasvim dobro i da to javno mnjenje ne}e tolerisati ugnjetavanje (A. Carhill, op. cit., pp. 70 i 41-42).
86 Harold Nicolson u svom Curzon: The Last Phase 1919-1925, Boston-New York, 1934,
pri~a slede}u pri~u: Iza flandrijske linije fronta bila je velika pivovara u ~ijim bi se ba~vama
obi~ni vojnici kupali vra}aju}i se iz rovova. Poveli su Kerzona da vidi taj danteovski prizor.
On je sa interesovanjem gledao stotinu golih prilika kako se zabavljaju u pari. Zaboga!,
rekao je, nisam imao pojma da ni`e klase imaju tako belu ko`u. Kerzon je poricao autenti~nost pri~e ali mu se ipak dopadala.(pp. 47-48).
87 Carthill, op. cit., p. 88.
RASA I BIROKRATIJA
223
224
IMPERIJALIZAM
politike nije ~istije vr{io po{teniji ~ovek. Lorens je bez straha eksperimentisao na sebi, a onda se vratio i poverovao da pripada izgubljenoj generaciji. On je mislio da je razlog u tome {to su opet iza{li starci i oduzeli
nam na{u pobedu da bi ponovo stvorili [svet] sli~an pre|a{njem svetu u
kom su `iveli.88 Zapravo su starci ~ak i tu bili sasvim neefikasni i predali
su njihovu pobedu, zajedno sa svojom vla{}u, drugim ljudima iste izgubljene generacije, koji nisu bili ni stariji niti toliko razli~iti od Lorensa.
Jedina je razlika bila u tome {to se Lorens jo{ uvek ~vrsto dr`ao moralnosti koja je, me|utim, ve} izgubila sve objektivne osnove i sastojala se samo
od neke vrste privatnog i neizbe`no kihotskog vite{kog dr`anja.
Lorens je bio zaveden da postane tajni agent u Arabiji zbog svoje jake
`elje da napusti svet glupog respekta koji je postalo jednostavno besmisleno nastavljati, zbog ga|enja prema svetu, ali i prema sebi. U arapskoj civilizaciji ga je najvi{e privla~ilo jevan|elje ogoljenosti ... [koje] o~igledno
tako|e sadr`i neku vrstu moralne ogoljenosti, koje je sebe sasvim o~istilo od doma}ih bogova.89 Kada se vratio u englesku civilizaciju, najvi{e
je poku{avao da izbegne da `ivi sopstveni `ivot, tako da se na kraju na prvi
pogled neshvatljivo prijavio kao obi~an vojnik u Britansku vojsku, jedinu
instituciju u kojoj mu{ka ~ast mo`e da se poistoveti sa gubitkom individualnosti.
Kada je, izbijanjem Prvog svetskog rata, T. E. Lorens poslat Arapima na
Bliski Istok sa zadatkom da ih digne na ustanak protiv njihovih turskih
gospodara i da ih natera da se bore na britanskoj strani, on je dospeo u sredi{te Velike igre. Svoju svrhu je mogao da ispuni samo ako se me|u arapskim plemenima probudi nacionalni pokret, arapski pokret koji je kona~no
trebalo da slu`i britanskom imperijalizmu. Trebalo je da se Lorens pona{a
kao da je arapski nacionalni pokret njegov prevashodni interes i to je tako
dobro radio da je i sam poverovao. Ali kako ni tu nije pripadao, kona~no
on nije mogao da misli njihovu misao i da poprimi njihov karakter.90
Pretvaraju}i se da je Arapin, on je jedino mogao da izgubi svoje englesko
bi}e,91 i bio je fasciniran potpunom tajno{}u samopovla~enja radije nego
{to bi pristao da se zavarava onim {to je bilo o~ito opravdanje, dobrotvorna vladavina nad zaostalim narodima, kojim je lord Kromer mogao da se
slu`i. Za generaciju stariji i tu`niji od Kromera, njega je o~arala uloga koja je tra`ila generalnu popravku cele njegove li~nosti dok se nije uklopio u
Veliku igru, sve dok nije postao otelovljenje snage arapskog nacionalnog
88 T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, predgovor prvom izdanju (1926), koji je po
savetu D`ord`a Bernarda oa bio izostavljen iz kasnijeg izdanja. Vidi T. E. Lawrence,
Letters, izdao David Garnett, New York, 1939, p. 262 ff.
89 Iz pisma pisanog 1918. Letters, p. 244.
90 T. E. Lawrence, Seven Pillars of Wisdom, Garden City, 1938, chapter I.
91 Ibid.
RASA I BIROKRATIJA
225
pokreta, sve dok nije izgubio svu prirodnu ta{tinu u tajanstvenom savezu
sa snagama neminovno ve}im od njega, bez obzira na njegovu veli~inu,
sve dok nije postigao smrtni prezir, ne prema drugim ljudima ve} prema
svemu {to oni rade na svoju inicijativu a ne u savezu sa silama istorije.
Kada je pred kraj rata Lorens morao da napusti pretenzije da bude tajni
agent i da nekako povrati svoje englesko bi}e,92 gledao je na Zapad i
njegove konvencije drugim o~ima: za mene su oni sve to uni{tili.93 Iz Velike igre neprocenjive veli~ine koju nije glorifikovao ili ograni~avao bilo
kakav publicitet i koja ga je sa svega dvadesetak godina, uzdigla iznad
kraljeva i premijera jer je on sve njih postavljao ili se njima igrao94, Lorens je do{ao ku}i sa opsesivnom `eljom za anonimno{}u i dubokim uverenjem da ga ni{ta {to bi jo{ uvek mo`da mogao da uradi sa svojim `ivotom ne bi nikako zadovoljilo. Do{ao je do tog zaklju~ka jer je savr{eno razumeo da nije on bio velik, ve} da je to bila uloga koju je adekvatno preuzeo, da je njegova veli~ina bila rezultat Igre a ne njegov li~ni proizvod. Sada on nije vi{e `eleo da bude velik i, po{to je odlu~io da ne namerava da
opet bude uva`en, on je time bio zaista izle~en ... od svake `elje da ikada
i{ta u~ini za sebe.95 Bio je fantom snage a postao je fantom me|u `ivima
onda kad mu je snaga, funkcija oduzeta. On je mahnito `eleo da odigra jo{
jednu ulogu, a to je upravo bila ona igra oko koje ga je D`ord` Bernard
[o ispitivao s tolikom dobronamerno{}u ali s nerazumevanjem, kao da
govori iz nekog drugog veka, ne shvataju}i za{to neko ko je toliko postigao ne bi sve otvoreno rekao.96 Samo neka druga uloga, druga funkcija bila bi dovoljno jaka da spre~i i njega samog i svet da ga identifikuju sa delima u Arabiji, da zamene njegovo staro bi}e sa novom li~no{}u. Nije
`eleo da postane Lorens od Arabije, po{to, u su{tini, nije `eleo da spase
svoje novo bi}e posle gubitka starog. Njegova je veli~ina u tome {to je bio
dovoljno strastan da odbije jeftine kompromise i lake puteve u realnost i
ugled, {to nije nikada izgubio svest o tome da je on samo funkcija i da igra
92 Kako je to bio nejasan i te`ak proces, ilustruje slede}a anegdota: Lorens je primio poziv
na ve~eru kod Klard`ijevih i na prijem posle toga kod supruge Harija Lindzija. Izbegao je
ve~eru, ali je na prijem doao u arapskoj ode}i. To se dogodilo 1919. Letters, p. 272, note 1.
93 Lawrence, op. cit., ch. I.
94 Lorens je napisao 1929: Svako ko se uspeo tako brzo kao ja... i ko je video tako mnogo od unutranjosti vrha sveta, mogao bi sasvim lako da izgubi svoje aspiracije i da postane
umoran od obi~nih motiva akcije koji su ga gurali dok nije doao do vrha. Ja nisam bio kralj
ili premijer, ali sam ih ja postavljao ili se igrao njima, i posle toga ja u tom pravcu vie nisam
imao ta da ~inim (Letters, p. 653).
95 Ibid., pp. 244, 447, 450. Posebno uporedi pismo iz 1918. (p. 244) sa dva pisma D`ord`u
Bernardu ou iz 1923 (p. 447) i 1928 (p. 616).
96 D`ord` Bernard o, pitaju}i Lorensa 1928, Koju vi igru stvarno igrate, nagovestio je
da smatra da njegova uloga u vojsci ili to to je tra`io posao no}nog ~uvara (za koje mo`e
dobiti dobre preporuke) nije bilo autenti~no.
226
IMPERIJALIZAM
RASA I BIROKRATIJA
227
ili u bele ljude vi{e rase ili u birokrate i {pijune, igraju}i Veliku igru
beskrajne zadnje namere u beskrajnom poretku, kada je britanska tajna
slu`ba (naro~ito posle Prvog svetskog rata) po~ela da privla~i najbolje engleske sinove, koji su vi{e voleli da slu`e tajanstvenim silama {irom sveta
nego zajedni~kom dobru svoje zemlje izgledalo je da je spremna scena
za sve mogu}e u`ase. Svi su pred o~ima imali mnogo elemenata koji bi na
okupu mogli da stvore totalitarnu vladavinu na temelju rasizma. Indijski
birokrati su predlo`ili administrativne masakre, dok su se afri~ki ~inovnici izjasnili da ne}e dopustiti da bilo kakvi eti~ki razlozi, kao {to su
prava ~oveka, stanu na put beloj vladavini.103
Iako je britanska imperijalna uprava potonula do izvesnog nivoa vulgarnosti, bila je sre}na ~injenica to {to je izme|u dva rata okrutnost igrala
manju ulogu nego ikada ranije i {to je uvek bio ~uvan minimum ljudskih
prava. To je ta umerenost usred ~istog ludila koja je poplo~ala put onome
{to je ^er~il nazvao ukidanje Imperije Njenog veli~anstva i koja je kona~no mogla da dovede do preobra`aja engleske nacije u Komonvelt engleskih naroda.
103 Kao to je kazao ser Tomas Vat, gra|anin Ju`ne Afrike britanskog porekla. Vidi
Barnes, op. cit., p. 230.
Kontinentalni
imperijalizam: pan-pokreti
O S M O P O G L AVLJE :
ACIZAM i bolj{evizam vi{e duguju pangermanizmu odnosno panslavizmu nego ijednoj drugoj ideologiji ili politi~kom pokretu. To je najevidentnije u spoljnoj politici gde su strategije nacisti~ke Nema~ke i sovjetske Rusije u stopu pratile poznate osvaja~ke programe koje su zacrtali
pan-pokreti tokom Prvog svetskog rata, tako da su totalitarni ciljevi ~esto
bili pogre{no shvatani kao odraz nekog trajnog nema~kog ili ruskog interesa. Dok ni Hitler ni Staljin nikada nisu priznali svoj dug imperijalizmu
za razvoj svojih metoda vlasti, ni jedan ni drugi se nisu kolebali da priznaju dug ideologiji pan-pokreta ili da imitiraju njihove parole.1
Ro|enje pan-pokreta se nije poklopilo sa ro|enjem imperijalizma; oko
1870. panslavizam je ve} nadrastao neodre|ene i konfuzne teorije slavenofila2, a pangermansko ose}anje je bilo u opticaju u Austriji jo{ sredinom
devetnaestog veka. Oni su se, me|utim, tek sa trijumfalnom imperijalisti~kom ekspanzijom zapadnih nacija osamdesetih godina kristalizovali u
pokrete i raspalili ma{tu {irih slojeva. Srednjoevropske i isto~noevropske
nacije, koje nisu imale kolonijalne posede niti mnogo nade za prekomorsku ekspanziju, sada su zaklju~ile da imaju ista prava da se {ire kao i drugi veliki narodi, i ako ne dobiju ovu mogu}nost preko mora, one }e biti
prisiljene da je ostvare u Evropi.3 Pangermanizam i panslavizam su se
slagali da, po{to `ive u kontinentalnim dr`avama i po{to su kontinen1 Hitler je pisao u Mein Kampf-u (New York, 1939): U Be~u sam postavio temelje svog
pogleda na svet, ali i na~ina politi~kog miljenja koje je posle trebalo samo da dopunim detaljima, ali koji me nikada kasnije nisu napustili (p. 129). Staljin se vratio na parole
panslavizma tokom prolog rata. Panslavisti~ki kongres u Sofiji 1945, koji su sazvali Rusipobednici, usvojio je rezoluciju koja je proglaavala da nije samo me|unarodna politi~ka
potreba to da se ruski odredi kao jezik opte komunikacije i kao zvani~ni jezik svih slovenskih zemalja, ve} je to moralno neophodno. (Vidi Aufbau, New York, April 6, 1945.) Malo
pre toga bugarski radio je emitovao poruku mitropolita Stefana, svetenika Svetog bugarskog
sinoda, u kome on poziva ruski narod da se seti svoje spasiteljske misije i prorokovao
ujedinjenje slovenskog naroda. (Vidi Politics, January, 1945).
2 Za iscrpno predstavljanje i diskusiju slavenofila vidi Alexandre Koyr, La philosophie et
le problme national en Russie au dbut du 19e sicle (Institut Franais de Leningrad,
Bibliothque Vol. X, Paris, 1929).
3 Ernst Hasse, Deutsche Grenzpolitik, 4. Heft. Die Zukunft des deutschen Volkstums,1907,
p. 132.
229
230
IMPERIJALIZAM
tom prema konceptima rase, odu{evljeno je prihvatio tradiciju teorije rase11 i veoma malo se oslanjao na odre|ena iskustva. Njegovi rasni koncepti su u osnovi bili potpuno ideolo{ki i mnogo br`e su se razvijali u odgovaraju}e politi~ko oru|e nego sli~ne teorije prekomorskih imperijalista koji
su uvek mogli da se pozovu na autenti~no iskustvo.
Pan-pokretima se uop{te pridavalo malo pa`nje u diskusiji o imperijalizmu. Njihovi snovi o kontinentalnim imperijama bili su zasenjeni opipljivijim rezultatima prekomorskih osvajanja, a njihovo odsustvo interesa za
ekonomiju12 stajalo je u sme{noj suprotnosti prema stra{nim profitima ranog imperijalizma. [tavi{e, u periodu kada su skoro svi po~eli da veruju
da su ekonomija i politika manje-vi{e ista stvar, bilo je lako prevideti sli~nosti kao i zna~ajne razlike izme|u dve vrste imperijalizma. Protagonisti
pan-pokreta imali su, kao i zapadni imperijalisti, svest o svim spoljnopoliti~kim temama koje su starije vladaju}e grupe nacionalnih dr`ava zaboravile.13 Njihov uticaj na intelektualce je bio jo{ izrazitiji cela ruska inteligencija, sa samo nekoliko izuzetaka, bila je panslavisti~ka, a pangermanizam je u Austriji po~eo skoro kao studentski pokret.14 Njihova glavna
razlika u odnosu na mnogo uva`eniji imperijalizam zapadnih nacija bio je
nedostatak podr{ke kapitala; njihovim poku{ajima da se pro{ire nije
prethodio, a nije ni mogao da prethodi, izvoz suvi{nog novca i suvi{nih
ljudi, jer Evropa nije nudila kolonijalne mogu}nosti za to. Zato me|u njihovim vo|ama ne nalazimo skoro nijednog biznismena i avanturistu, ve}
mnogo pripadnika slobodnih profesija, u~itelja i vladinih slu`benika.15
negermanskog porekla koji `ive u Nema~koj. Vidi Daniel Frymann (pseudonim za Heinrich
Class), Wenn ich der Kaiser wr. Politische Wahrheiten und Notwendigkeiten, 1912.
Kada je Austrija bila inkorporisana u Tre}i rajh, Hitler se obratio nema~kom narodu u
Austriji tipi~no pangermanskim parolama. Gde god da smo ro|eni, rekao im je, svi smo
mi sinovi nema~kog naroda. Hitlers Speeches, ed. by N. H. Baynes, 1942, II, 1408.
11 Th. G. Masaryk, Zr russischen Geschichts und Religionsphilosophie (1913) opisuje
zooloki nacionalizam slavenofila od vremena Danilevskog (p. 157). Otto Bonhard, zvani~ni
istori~ar Pangermanske lige, tvrdio je da postoje bliske veze izme|u njene ideologije i rasizma
Gobinoa i H. S. ^embrlena. Vidi Geschichte des alldeutschen Verbandes, 1920, p. 95.
12 Izuzetak je Friedrich Neumann, Central Europe (London, 1916), koji je `eleo da mnogo nacija u Srednjoj Evropi zameni jednim ujedinjenim ekonomskim narodom (Wirtschaftsvolk) pod nema~kim vo|stvom. Iako je bila bestseler tokom celog Prvog svetskog rata,
njegova knjiga uticala je samo na Austrijsku socijaldemokratsku partiju; vidi Karl Renner,
Oesterreichs Erneuerung. Politisch-programmatische Aufstze, Vienna, 1916, p. 37 ff.
13 Barem pre rata, interes velikih partija u spoljnim poslovima bio je potpuno zaklonjen
doma}im stvarima. Stav Pangermanske lige je druga~iji i to je nesumnjivo propagandno
preimu}stvo (Martin Wenck, Alldeutsche Taktik, 1917).
14 Vidi Paul Molisch, Geschichte der Deutschnationalen Bewegung in Oesterreich, Jena,
1926, p. 90: ^injenica je da studentsko telo ne odslikava jednostavno optu politi~ku konstelaciju; naprotiv, jaka pangermanska uverenja poti~u u velikoj meri iz studentskog tela i
odatle nalaze put u optu politiku.
15 Korisna informacija o socijalnom sastavu ~lanstva Pangermanske lige, njenih lokalnih i
izvrnih slu`benika, mo`e se na}i u Wertheimer, op. cit. Vidi tako|e Lothar Werner, Der
231
Dok je prekomorski imperijalizam, uprkos svojim antinacionalnim tendencijama, uspeo da d novi `ivotni podsticaj zastarelim institucijama nacionalne dr`ave, kontinentalni imperijalizam je bio i ostao nedvosmisleno
neprijateljski nastrojen prema svim postoje}im dr`avnim telima. Njegovo
op{te raspolo`enje, me|utim, bilo je mnogo vi{e pobunjeni~ko, a njegove
vo|e mnogo ve{tije u revolucionarnoj retorici. Dok je prekomorski imperijalizam nudio zaista dovoljno op{tih re{enja za ostatke svih klasa, kontinentalni imperijalizam nije imao ni{ta da ponudi osim ideologije i pokreta.
No i to je bilo sasvim dovoljno u vreme koje je vi{e volelo klju~ za istoriju od politi~ke akcije, dok su ljudi usred op{te dezintegracije i dru{tvene
atomizacije `eleli da negde pripadaju po svaku cenu. Sli~no tome, o~igledno razlikovanje bele ko`e, ~ije su prednosti u crnoj ili `utoj sredini bile
lako shvatljive, moglo bi se uspe{no porediti sa ~isto imaginarnom razlikom izme|u isto~njaka i zapadnjaka, ili arijevske i nearijevske du{e.
Zapravo su dosta komplikovana ideologija i organizacija koja nije ostvarivala nikakav trenutni interes dokazale da su mnogo privla~nije od opipljivih prednosti i svakida{njih uverenja.
Uprkos tome {to nisu postigli uspeh, sa svojim poslovi~nim ulagivanjem gomili pan-pokreti su od po~etka bili mnogo privla~niji od prekomorskog imperijalizma. Op{ta privla~nost, koja je odolela konkretnim
proma{ajima i stalnim promenama programa, nagovestila je kasnije totalitarne grupe koje su, {to se stvarnih ciljeva ti~e, bile na sli~an na~in maglovite i podlo`ne svakodnevnim promenama politi~kih linija. ^lanstvo
pan-pokreta se na okupu odr`avalo vi{e op{tim raspolo`enjem nego jasno
definisanim ciljem. Istina, i prekomorski imperijalizam stavio je ekspanziju kao takvu iznad bilo kog programa osvajanja i zato je zauzimao svaku
teritoriju koja se nudila kao lak plen. Ma kako da je bio }udljiv taj izvoz
suvi{nog novca, on je slu`io da odredi granicu slede}e ekspanzije; ciljevima pan-pokreta je nedostajao ~ak i ovaj dosta anarhi~an element ljudskog
planiranja i geografskog ograni~avanja. Iako nisu imali specifi~ne programe za osvajanje sveta, oni su stvorili raspolo`enje totalne prevlasti, me{anja i obuhvatanja svih ljudskih stvari, pan-humanizma, kako je to Dostojevski jednom rekao.16
U imperijalisti~kom savezu izme|u gomile i kapitala inicijativa uglavnom le`i na predstavnicima biznisa osim u slu~aju Ju`ne Afrike, gde se
odse~na politika gomile rano razvila. U pan-pokretima, s druge strane, inicijativa uvek le`i isklju~ivo u gomili, koju je tada (kao i danas) vodila izvesna grupa intelektualaca. Njima je jo{ uvek nedostajala ambicija da vladaju svetom i oni nisu ~ak ni sanjali o mogu}nosti totalne dominacije, ali
Alldeutsche Verband. 1890-1918. Historische Studien. Heft 273, Berlin, 1935. i Gottfried
Nippold, Der deutsche Chauvinismus, 1913, p. 179 ff.
16 Citirano iz Hans Kohn, The Permanent Mission u The Review of Politics, July,1948.
232
IMPERIJALIZAM
su znali kako da organizuju gomilu i bili su svesni organizacionih, ne pukih ideolo{kih ili propagandnih, na~ina na koje se mo`e upotrebiti rasni
koncept. Njihov je zna~aj samo povr{no zahva}en u relativno skromnim
teorijama spoljne politike germanizovane srednje Evrope ili rusizovane
isto~ne ili ju`ne Evrope koje su nacizmu i bolj{evizmu slu`ile kao polazne ta~ke za programe osvajanja sveta.17 Germanski narodi izvan Rajha i
na{a manja slovenska sabra}a izvan Svete Rusije predstavljali su udobnu dimnu zavesu nacionalnog prava na samoopredeljenje, lake stepenice
za dalju ekspanziju. Ipak, mnogo zna~ajnija je bila ~injenica da su totalitarne vlade nasledile oreol svetosti: trebalo je samo da prizovu pro{lost
Svete Rusije ili Svetog Rimskog carstva, pa da se jave sve vrste predrasuda kod slovenskih i germanskih intelektualaca.18 Pseudomisti~na glupost, oboga}ena bezbrojnim i proizvoljnim istorijskim se}anjima, bila je
tako emocionalno privla~na da je izgledalo da po dubini i {irini prevazilazi
granice nacionalizma. Iz toga je, u svakom slu~aju, izrasla ta nova vrsta
nacionalisti~kog ose}anja ~ija se nasilnost pokazala kao izvanredan motor
za pokretanje masa, sasvim adekvatan da zameni stariji nacionalni patriotizam kao emocionalni centar.
Taj novi tip plemenskog nacionalizma, manje ili vi{e karakteristi~an za
sve srednje i isto~noevropske nacije i nacionalnosti, bio je po sadr`aju i
zna~aju iako ne po nasilju sasvim druga~iji od zapadnih nacionalisti~kih ispada. [ovinizam koji se sada uglavnom povezuje sa nationalisme
intgral Morasa i Baresa na prelazu vekova, sa svojom romanti~arskom
glorifikacijom pro{losti i morbidnim kultom mrtvih ~ak u svojim najlu|im fantasti~nim manifestacijama nije dr`ao da su ljudi francuskog porekla, ro|eni i odgojeni u drugoj zemlji, bez ikakvog znanja francuskog jezika ili kulture, ro|eni Francuzi zahvaljuju}i nekoj misterioznoj osobini
tela ili du{e. Tek sa pro{irenom plemenskom sve{}u pojavila se ta ~udna
identifikacija nacionalnosti sa ne~ijom du{om, taj ka unutra okrenuti
ponos koji se vi{e ne bavi samo javnim stvarima, ve} pro`ima svaku fazu
privatnog `ivota sve dok, na primer, ne postane privatni `ivot svakog
pravog Poljaka... javni `ivot polja{tva.19
U psiholo{kom smislu, glavna razlika izme|u ~ak naj`e{}eg {ovinizma i
ovog plemenskog nacionalizma jeste da je u onom prvom ~ovek ospoljen,
17 Danilewski, op. cit., uklju~io je u budu}e rusko carstvo sve evropske zemlje, Tursku,
Ma|arsku, ^ehoslova~ku, Galiciju i Istru sa Trstom.
18 Slavenofil K. S. Aksakov, koji je pisao sredinom devetnaestog veka, shvatio je sasvim
doslovno zvani~no ime Sveta Rusija, kao to su kasnije ~inili pansloveni. Vidi Th. G.
Masaryk, op. cit., p. 234. ff. Veoma karakteristi~na za maglovitu besmislicu pangermanizma je studija Moeller van den Brucka, Germanys Third Emire (New York, 1934), u kojoj on
proglaava: Postoji samo Jedno carstvo, a to je jedina Crkva. Sve ostalo to tra`i titulu mo`e
biti dr`ava ili zajednica gra|ana ili sekta. Postoji samo jedno Carstvo (p. 236).
19 George Cleinow, Die Zukunft Polens, 1914, II, 93 ff.
233
234
IMPERIJALIZAM
vo|stvom, zajedno sa svim sli~nim projektima kontinentalne imperije nema~kih pangermana, promenio se iznenada, kada su ga se latili austrijski
pangermani, u strukturu koja }e postati centar nema~kog `ivota na celoj
Zemlji i biti u savezni{tvu sa svim ostalim germanskim dr`avama.22
O~ito je samo po sebi da su ekspanzionisti~ke tendencije panslavizma
bile isto toliko zbunjuju}e za cara koliko su samoinicijativna uveravanja u
lojalnost Rajhu a nelojalnost Austriji bila za Bizmarka.23 Bez obzira na to
koliko su visoko povremeno i{la nacionalna ose}anja, ili koliko su nacionalisti~ki zahtevi mogli da postanu sme{ni u kriznim vremenima, oni su,
sve dok su bili vezani za ograni~enu nacionalnu teritoriju i dok ih je kontrolisao ponos u ograni~enoj nacionalnoj dr`avi, ostajali u granicama koje
je tribalizam pan-pokreta odmah prekora~io.
Modernizam pan-pokreta mo`e se najbolje oceniti iz njihove potpuno
nove pozicije prema antisemitizmu. Najverovatnije je bilo da }e potisnute
manjine, kao Sloveni u Austriji i Poljaci u caristi~koj Rusiji, zbog sukoba
sa vla{}u otkriti skrivene veze izme|u jevrejskih zajednica i evropskih nacionalnih dr`ava, a to bi otkri}e moglo lako da dovede do mnogo temeljnijeg neprijateljstva. Kad god se antagonizam prema dr`avi nije identifikovao sa nedostatkom patriotizma, kao u Poljskoj, gde je nelojalanost caru
bila znak poljske lojalnosti, ili u Austriji, gde su Nemci na Bizmarka
gledali kao na svoju veliku nacionalnu figuru, ovaj antisemitizam je poprimao mnogo `e{}e forme, jer su se Jevreji tada pojavljivali kao zastupnici
ne samo ugnjetavaju}e dr`avne ma{ine ve} i stranog ugnjeta~a. Ali su{tinska uloga antisemitizma u pan-pokretima slabo se mo`e objasniti pozicijom manjina ili odre|enim iskustvima koja je [enerer, protagonista austrijskog pangermanizma, imao u svojoj ranoj karijeri kada je, jo{ uvek
~lan Liberalne partije, postao svestan veza izme|u Habsbur{ke monarhije
i dominacije Rot{ildovih u austrijskoj mre`i `eleznica.24 To bi samo po sebi te{ko moglo da ga navede da izjavi da mi pangermani gledamo na antisemitizam kao na okosnicu na{e nacionalne ieologije,25 niti bi i{ta sli~no
22 Prema austrijskom pangermanskom programu iz 1913, citirano prema: Eduard Pichl
(al. Herwig), Georg Schoenerer, 1938, 6 Vols., VI, 375.
23 Kada je enerer, sa divljenjem prema Bizmarku, izjavio 1876. da Austrija mora prestati da bude velika sila (Pichl, op. cit., I,90), Bizmark je mislio i rekao svojim austrijskim
obo`avaocima da je mo}na Austrija vitalno neophodna Nema~koj. Vidi F. A. Neuschaefer,
Georg Ritter von Schoenerer (Dissertation), Hamburg, 1935. Carevo dr`anje prema panslavizmu bilo je mnogo dvosmislenije jer je panslovenska koncepcija dr`ave uklju~ivala sna`nu
narodnu podrku despotskoj vladavini. No, ~ak i pod takvim primamljivim okolnostima, Car
je odbio da podr`i ekspanzionisti~ki zahtev slavenofila i njihovih sledbenika. Vidi Staehlin,
op. cit., p. 30 ff.
24 Vidi poglavlje II.
25 Pichl, op. cit., I, 26. Prevod je citiran iz odli~nog ~lanka Oscar Darbach, The Founder
of Modern Political Antisemitism: Georg von Schoenerer, u Jewish Social Studies, vol. VII,
No. 1, January, 1945.
235
236
IMPERIJALIZAM
Dok je svest o nacionalnosti srazmerno skora{nji doga|aj, struktura dr`ave je bila izvedena iz vekova monarhije i prosve}enog despotizma. Bilo
u obliku nove republike, bilo reformisane ustavne monarhije, dr`ava je
kao svoju vrhovnu funkciju nasledila za{titu svih stanovnika na svojoj teritoriji bez obzira na njihovu nacionalnost i trebalo je da deluje kao vrhovna zakonska institucija. Tragedija nacionalne dr`ave je bila u tome {to se
nacionalna svest koja je ja~ala preklapala sa tim funkcijama. U ime volje
naroda dr`ava je bila primoravana da prizna samo pripadnike nacije kao
gra|ane, da dodeli puna gra|anska i politi~ka prava samo onima koji su
pripadali nacionalnoj zajednici po pravu porekla i ~injenici ro|enja. To je
zna~ilo da je dr`ava delom bila transformisana od instrumenta zakona u
instrument nacije.
Osvajanje dr`ave od strane nacije29 bilo je umnogome olak{ano padom
apsolutne monarhije i novim razvojem klasa koji je iz toga proiza{ao. Apsolutni monarh trebalo je da slu`i interesima nacije u celini, da bude vidljivi eksponent i dokaz postojanja takvog zajedni~kog interesa. Prosve}eni
despotizam zasnivao se na Roanovom: kraljevi komanduju narodima a
interes komanduje kralju;30 ukidanjem kralja i suvereniteta naroda, ovaj
zajedni~ki interes bio je u stalnoj opasnosti da umesto njega do|e do trajnog sukoba klasnih interesa i borbe za kontrolu nad dr`avnom ma{inerijom, to jest, stalnog gra|anskog rata. Izgledalo je da je jedina preostala veza izme|u gra|ana i nacionalne dr`ave bez monarha, veza koja bi simbolizovala njihovu su{tinsku zajednicu, veza nacionalnog, to jest zajedni~kog
porekla. Tako je u veku kada je svakom klasom i svakim delom stanovni{tva vladao klasni ili grupni interes, interes nacije u celini trebalo da bude
garantovan zajedni~kim poreklom, koji se sentimentalno izra`avao u nacionalizmu.
Tajni sukob izme|u dr`ave i nacije obelodanio se samim ro|enjem moderne nacionalne dr`ave, kada je Francuska revolucija kombinovala Deklaraciju o pravima ~oveka sa zahtevom za nacionalnim suverenitetom.
Ista su{tinska prava zahtevala su se istovremeno i kao neotu|ivo nasle|e
svih ljudskih bi}a i kao posebno nasledstvo posebnih nacija; ista nacija se
jedanput deklarisala da se podvrgava zakonu, {to bi verovatno proizlazilo
iz Prava ~oveka, i kao suverena, to jest nevezana nikakvim op{tim zakonom i bez i~ega {to joj je nadre|eno.31 Prakti~ni ishod ove kontradikcije
bio je da su od tada pa nadalje ljudska prava bila oja~ana i za{ti}ena samo
29 Vidi J. T. Delos, La nation, Montreal, 1944, izuzetna studija o tom predmetu.
30 Vidi Duc de Rohan, De lIntret des Princes et Etats de la Chrtient, 1638, posve}eno
kardinalu Rieljeu.
31 Jedna od najinformativnijih diskusija o principu suvereniteta je jo uvek Jean Bodin,
Six Livres de la Republique. Za dobar pregled i diskusije o glavnim Bodinovim teorijama, vidi George H. Sabine, A History of Political Theory, 1937.
237
kao nacionalna prava, dok je sama institucija dr`ave, ~iji je vrhovni zadatak bio da {titi i garantuje ~oveku njegova ljudska prava kao gra|anina i
pripadnika nacionalnosti, izgubila svoju pravnu, racionalnu pojavu, pa su
romanti~ari mogli da je tuma~e kao nekakvu nebuloznu zastupnicu nacionalne du{e, koja bi po samoj ~injenici svoga postojanja trebalo da bude izvan ili iznad zakona. Nacionalni suverenitet, prema tome, izgubio je
svoju originalnu konotaciju slobode naroda i bio je obavijen pseudomisti~nim oreolom bezakonite samovolje.
U su{tini, nacionalizam je izraz ovog izopa~avanja dr`ave u instrument
nacije i identifikovanja gra|anina sa pripadnikom nacije. Odnos izme|u
dr`ave i dru{tva bio je odre|en ~injenicom klasne borbe koja je istisnula
prethodni feudalni poredak. Liberalni individualizam, koji je pogre{no verovao da dr`ava vlada nad samim pojedincima, izopa~io je dru{tvo, jer dr`ava u stvarnosti vlada klasama, a taj liberalni individualizam je u njoj video neku vrstu vrhovnog pojedinca kom ostali treba da se klanjaju. Izgledalo je da je volja nacije da je dr`ava {titi od posledica njene dru{tvene
atomizacije i da joj u isto vreme garantuje mogu}nost opstanka u stanju
atomizacije. Da bi dorasla tom zadatku, dr`ava je trebalo da poja~a sve ranije centralisti~ke tendencije; samo strogo centralizovana administracija
koja je monopolisala sve instrumente nasilja i mogu}nosti za sticanje
vlasti mo`e da dr`i ravnote`u centrifugalnim silama koje se stalno stvaraju u dru{tvu kojim su ovladale klase. Nacionalizam je, zatim, postao dragoceni lepak koji spaja centralizovanu dr`avu i atomizovano dru{tvo, i on
se zapravo pokazao kao jedina uspe{na, `iva veza izme|u pojedinaca i nacionalne dr`ave.
Nacionalizam je uvek ~uvao tu po~etnu prisnu lojalnost vlasti i nikada
nije sasvim izgubio funkciju o~uvanja dragocene ravnote`e izme|u nacije
i dr`ave s jedne strane i gra|ana jednog atomizovanog dru{tva s druge.
Starosedeoci nacionalne dr`ave ~esto su s visine gledali na naturalizovane
`itelje, one koji su primili svoja prava po zakonu a ne po ro|enju, od dr`ave a ne od nacije; ali nikada nisu oti{li tako daleko da predlo`e pangermansku distinkciju izme|u Staatsfremde, nepripadnika dr`avi, i Volksfremde, nepripadnika naciji, koja je kasnije u{la u nacisti~ko zakonodavstvo.
Po{to je dr`ava, ~ak i u svom izopa~enom obliku, ostala pravna institucija,
i nacionalizam je bio kontrolisan putem nekog zakona, a budu}i da je iznikao iz identifikacije dr`avljana sa teritorijom, bio je sputan jasnim granicama.
Sasvim druga~ija je bila prva nacionalna reakcija naroda kod kojih se
nacionalnost jo{ nije razvila iz neartikulisane etni~ke svesti, ~iji jezici jo{
nisu prerasli stupanj dijalekta kroz koji su svi evropski jezici pro{li pre nego {to su bili prilago|eni knji`evnim svrhama, ~ije selja~ke klase jo{ nisu
bile prekinule duboke korene sa zemljom i nisu bile na granici emanci-
238
IMPERIJALIZAM
pacije naroda kod kojih se, sledstveno tome, nacionalni kvalitet pokazao
kao mnogo prenosivija, privatna stvar, ugra|ena u samu njihovu li~nost,
nego kao pitanje javne brige i civilizacije.32 Ako su `eleli da se uklope u
nacionalni ponos zapadnih nacija, nisu imali zemlju, nisu imali dr`avu, nikakva istorijska dostignu}a kojima bi se ponosili, ve} su samo mogli da
uka`u na sebe, a to je zna~ilo, u najboljem slu~aju, na svoj jezik kao da
je jezik sam po sebi ve} dostignu}e a u najgorem slu~aju na svoju slovensku ili germansku ili bog zna kakvu du{u. Ipak, u veku koji je naivno
prihvatio da su svi narodi zapravo nacije, te{ko da je i{ta drugo ostalo ugnjetenim narodima Austro-Ugarske, carske Rusije ili balkanskih zemalja,
gde nije bilo nikakvih uslova za realizaciju zapadnog nacionalnog trojstva
narod-teritorija-dr`ava, narodima ~ije su se granice vekovima stalno menjale, a stanovni{tvo bilo vi{e ili manje u stanju neprestane migracije. Tu
je bilo masa koje nisu imale ni najmanju ideju o tome {ta zna~e patria i
patriotizam, ni najmutniju predstavu o odgovornosti za zajedni~ku, ograni~enu zajednicu. To je bila nevolja sa pojasom me{anog stanovni{tva
(Makartni) koji se protezao od Baltika do Jadrana i na{ao svoj najartikulisaniji izraz u Dvojnoj monarhiji.
Plemenski nacionalizam izrastao je iz te sfere neukorenjenosti. On se
sna`no {irio ne samo me|u narodima Austro-Ugarske ve}, tako|e, iako na
vi{em nivou, i me|u pripadnicima nesre}ne inteligencije caristi~ke Rusije.
Neukorenjenost je bila istinski izvor te pro{irene plemenske svesti, {to
je zapravo zna~ilo da pripadnici tih naroda nemaju kona~ni dom, ve} se
ose}aju odoma}eni gde god pripadnici njihovog plemena slu~ajno `ive.
U tome se razlikujemo, rekao je [enerer, ...{to mi ne gravitiramo prema
Be~u ve} gravitiramo prema svakom mestu u kome `ive Nemci.33 Obele`je pan-pokreta bilo je to da oni nisu ~ak ni poku{ali da postignu nacionalnu emancipaciju, ve} su odjednom, u svojim snovima o ekspanziji,
prevazi{li uske granice nacionalne zajednice i proglasili narodnu zajednicu, koja bi ostala dr`avni faktor ~ak i da su njeni ~lanovi bili raspr{eni po
celoj zemaljskoj kugli. Sli~no tome, a nasuprot pravim nacionalnim oslobodila~kim pokretima malih naroda, koji su uvek po~injali sa ispitivanjem
nacionalne pro{losti, pan-pokreti nisu prestajali da se bave istorijom, ali su
projektovali osnove svoje zajednice u budu}nost ka kojoj je pokret trebalo
da ide.
32 Interesantni su u ovom kontekstu socijalisti~ki predlozi Karla Renera i Ota Bauera u
Austriji da se nacionalnost potpuno odvoji od svojih teritorijalnih osnova i da postane neka
vrsta li~nog statusa; to je naravno odgovaralo situaciji u kojoj su etni~ke grupe bile rasprene
po celom carstvu ne gube}i nita od svog nacionalnog karaktera. Vidi Otto Bauer, Die
Nationalittenfrage und die sterreichische Sozialdemokratie, Vienna, 1907, o li~nom (nasuprot teritorijalnom) principu, pp. 332 ff, 353 ff. Li~ni princip ne `eli da organizuje nacije
kao teritorijalne zajednice, ve} samo kao udru`enje li~nosti.
33 Pichl, op. cit., I, 152.
239
Plemenski nacionalizam, {ire}i se kroz sve ugnjetene nacionalnosti u Isto~noj i Ju`noj Evropi, razvio se u nov oblik organizacije, u pan-pokrete,
me|u onim narodima koji su kombinovali neku vrstu nacionalne domovine, Nema~ku ili Rusiju, sa {irokom, rasutom iredentom, Nemcima i Slovenima izvan svoje zemlje.34 Nasuprot prekomorskom imperijalizmu, koji se
zadovoljavao relativnom nadmo}no{}u, nacionalnom misijom, ili bremenom belog ~oveka, pan-pokreti su zapo~eli sa apsolutnom tvrdnjom o izabranosti. Nacionalizam je ~esto opisivan kao emocionalni surogat za religiju, ali je tek tribalizam pan-pokreta ponudio novu teoriju religije i novi
koncept svetosti. Pansloveni nisu do{li do afirmacije hri{}anske prirode
ruskog naroda, njegovog bi}a, prema Dostojevskom hristonosca me|u
nacijama, koji Boga uvodi direktno u ovozemaljske stvari zbog careve
religijske funkcije i polo`aja u pravoslavnoj crkvi.35 Pansloveni su napustili svoje ranije liberalne tendencije i uprkos vladinom protivljenju, a u
nekim slu~ajevima ~ak i proganjanju, postali su nepokolebljivi branioci
Svete Rusije zbog tvrdnje da su pravi bo`anski narod modernih vremena36.
Austrijski pangermani izrekli su sli~ne tvrdnje o bo`anskoj izabranosti,
i pored toga {to su, sa sli~nom liberalnom pro{lo{}u, ostali antiklerikalni i
postali antihri{}ani. Kada je Hitler, koji je po vlastitom priznanju bio [enererov u~enik, ustvrdio tokom pro{log rata: Svemo}ni Bog je stvorio
na{u naciju. Mi {titimo Njegovo delo {tite}i smo njeno postojanje,37 odgovor sa druge strane, kod sledbenika panslavizma, bio je potpuno istog
tipa: Nema~ka ~udovi{ta nisu samo na{i neprijatelji, ve} bo`ji neprijatelji.38 Te skora{nje formulacije nisu se rodile iz trenuta~nih propagandnih
potreba, i ova vrsta fanatizma ne zloupotrebljava jednostavno religijski je34 Nijedan potpuni pan-pokret nije se razvio osim pod tim uslovima. Panlatinizam je bio
pogrean naziv za nekoliko neuspelih pokuaja latinskih nacija da naprave neku vrstu saveza
protiv nema~ke opasnosti, i poljski mesijanizam nikad nije zahtevao ni{ta vie nego to se u
neko vreme moglo smatrati teritorijom pod poljskom dominacijom. Vidi tako|e Deckert, op.
cit., koji je 1914. tvrdio da je panlatinizam sve vie propadao a nacionalizam i dr`avna svest
postajali ja~i, i tu su stekli ja~i potencijal nego na bilo kom drugom mestu u Evropi (p. 7).
35 Nicolas Berdyaev, The Origin of Russian Communism, 1937, p. 102. K. S. Aksakov je
1855. ruski narod nazvao jedinim hri}anskim narodom na Zemlji (vidi Hans Ehrenberg i
N. V. Bubnoff, Oestliches Christentum, I, p. 92 ff), a pesnik Tjut~ev je u isto vreme tvrdio da
je ruski narod hri}anski ne samo po pravoslavlju ve} po ne~em mnogo prisnijem. On je
hri}anski po sposobnosti odricanja i `rtve koja je osnova njegove moralne prirode. Citirano
iz: Hans Kohn, op. cit.
36 Prema ^aadajevu, ~ija su Philosophical Letters. 1829-1831 predstavljala prvi sistematski pokuaj da se svetska istorija koncentrie oko ruskog naroda. Vidi Ehrenberg, op. cit., I,
p. 5 ff.
37 Govor 30. januara 1945, kako je zabele`en u New York Times, 31. januara.
38 Re~i Luke, tambovskog vladike, kako je citirano u The Journal of the Moscow Patriarchate, No. 2, 1944.
240
IMPERIJALIZAM
zik; iza toga le`i istinska teologija koja je ranijim pan-pokretima dala zamah i zadr`ala znatan uticaj na razvoj modernih totalitarnih pokreta.
Pan-pokreti su propovedali bo`ansko poreklo sopstvenog naroda u pore|enju sa jevrejsko-hri{}anskom verom u bo`ansko poreklo ^oveka. Prema njima je ~ovek, neizbe`no pripadaju}i nekom narodu, primio svoje bo`ansko poreklo samo indirektno, kroz pripadnost narodu. Pojedinac, tako,
ima bo`ansku vrednost samo dok pripada narodu koji je izabran da bude
bo`anskog porekla. On gubi pravo na to ~im odlu~i da menja nacionalnost: on i tada raskida sve veze po kojima je bio od prirode obdaren bo`anskim poreklom i pada, takore}i, u metafizi~ko besku}ni{tvo. Politi~ka prednost ovog koncepta bila je dvostruka. On je od nacionalnosti ~inio stalni
kvalitet koji istorija vi{e nije mogla da dotakne, bez obzira na to {ta se doga|a datom narodu emigracija, pokoravanje, raseljavanje. Jo{ neposredniji uticaj, me|utim, imalo je to {to su u apsolutnoj suprotnosti sa bo`anskim poreklom sopstvenog naroda i svih drugih nebo`anskih naroda nestajale sve razlike izme|u pojedina~nih pripadnika naroda, bilo dru{tvene
bilo ekonomske, bilo psiholo{ke. Bo`ansko poreklo je pretvorilo narod u
uniformnu izabranu masu arogantnih robota.39
Neistinitost ove teorije je uo~ljiva koliko i njena politi~ka korisnost.
Bog nije stvorio ni ~oveka (~ije je poreklo o~igledno u ra|anju) niti narode (koji su nastali kao rezultat ljudske organizacije). Ljudi su nejednaki po
svom prirodnom poreklu, svojoj razli~itoj organizaciji i po istorijskoj sudbini. Njihova jednakost je jedino jednakost prava, to jest, jednakost ljudskog smisla; ipak, iza te jednakosti ljudskog smisla le`i, prema jevrejskohri{}anskoj tradiciji, jedan drugi kvalitet, izra`en u konceptu zajedni~kog
porekla izvan ljudske istorije, ljudske prirode i ljudskog smisla zajedni~ko poreklo u mitskom ~oveku koji se ne da identifikovati, koji je i sam
bo`ja kreacija. To bo`ansko poreklo je metafizi~ki koncept na kome mo`e
biti zasnovana politi~ka jednakost svrhe, svrhe uspostavljanja ~ove~anstva
na zemlji. Pozitivizam i progresivizam devetnaestog veka izopa~ili su ovu
svrhu ljudske jednakosti kada su hteli da doka`u ono {to se ne mo`e dokazati, naime, da su ljudi po prirodi jednaki, a razli~iti samo po istoriji i okolnostima, tako da se mogu izjedna~avati ne po pravima, ve} po okolnostima i obrazovanju. Nacionalizam i njegov koncept nacionalne misije izopa~io je nacionalni koncept ~ove~anstva kao porodice nacija u hijerarhijsku strukturu, u kojoj su razlike u istoriji i organizaciji pogre{no tuma~ene
kao razlike izme|u ljudi koje po~ivaju na prirodnom poreklu. Rasizam,
39 To je opazio ve} ruski jezuit, knez Ivan S. Gagarin u svom pafletu La Russie sera-t-elle
catolique? (1856), u kojem je napao slavenofile jer oni `ele da uspostave najkompletniju
versku, politi~ku i nacionalnu uniformnost. U svojoj spoljnoj politici oni `ele da objedine sve
pravoslavne hri}ane bez obzira na nacionalnost, i sve Slovene bez obzira na veru, u veliko
slovensko i pravoslavno carstvo. (Citirano iz Hans Kohn, op. cit.)
241
koji je poricao zajedni~ko poreklo ~oveka i pobijao zajedni~ku svrhu uspostavljanja ~ove~anstva, uveo je koncept bo`anskog porekla jednog za razliku od svih drugih, prikrivaju}i tako privremen i promenljiv proizvod ljudskog truda pseudomisti~nom koprenom bo`anske ve~nosti i kona~nosti.
Kona~nost je ono {to deluje kao zajedni~ki imenitelj izme|u filozofije
pan-pokreta i rasnih koncepata, i terijski obja{njava njihovu inherentnu
me|usobnu naklonost. Politi~ki, nije va`no da li je kao poreklo naroda zami{ljen Bog ili priroda; u oba slu~aja, ma koliko da je prisvajanje prava za
sopstveni narod uzvi{eno, narodi se preobra}aju u `ivotinjske vrste, tako
da se Rusi razlikuju od Nemaca kao vuk od lisice. Bo`anski narod `ivi u
svetu u kojem je on uro|eni progonitelj svih drugih slabijih vrsta, ili uro|ena `rtva svih ja~ih vrsta. Samo se pravila `ivotinjskog carstva mogu
mo`da primeniti na njegovu politi~ku sudbinu.
Tribalizam pan-pokreta sa svojim konceptom bo`anskog porekla jednog naroda duguje deo svoje privla~nosti preziru prema liberalnom individualizmu,40 idealu ~ove~anstva i ljudskog dostojanstva. Ni{ta nije ostalo
od ljudskog dostojanstva ako pojedinac svoju vrednost duguje jedino ~injenici {to se slu~ajno rodio kao Nemac ili Rus; ali postoji, umesto toga,
nova povezanost, ose}anje me|usobnog poverenja me|u svim ~lanovima
naroda, koje je zaista bilo u stanju da ubla`i opravdane bojazni modernih
ljudi o tome {ta bi im se moglo dogoditi kad ih, kao izolovane pojedince u
atomizovanom dru{tvu, ne bi {titili puki brojevi i nametnuta uniformna
kohezija. Sli~no tome, pojas me{ovitog stanovni{tva, izlo`eniji od ostalih delova Evrope olujama istorije i manje ukorenjen u zapadnu tradiciju,
osetio je mnogo pre ostalih evropskih naroda strah od ideala ~ove~anstva i
od jevrejsko-hri{}anske vere u zajedni~ko poreklo ~oveka. Ti ljudi nisu gajili nikakve iluzije o plemenitom divljaku, jer su znali pone{to o potencijalu zla i ne istra`uju}i navike kanibala. [to vi{e narodi znaju jedan o
drugome, to manje `ele da druge narode smatraju sebi ravnima i vi{e uzmi~u od ideala ~ove~anstva.
Privla~nost plemenske izolacije i ambicije gospodarske rase delimi~no
su bile posledice instinktivnog ose}anja da ~ove~anstvo, bilo kao religijski ili humanisti~ki ideal, implicira zajedni~ku odgovornost.41 Zbog sma40 Ljudi }e shvatiti da ~ovek nema nikavo drugo predodre|enje na ovom svetu do da radi na razaranju svoje li~nosti i da je zameni drutvenom i bezli~nom egzistencijom. Chaadayev, op. cit. Citirano prema Ehrenberg, op. cit., p. 60.
41 Slede}i pasa` iz Frymann, op. cit., p. 186, veoma je karakteristi~an: Mi znamo sopstveni narod, njegove kvalitete i njegove nedostatke ~ove~anstvo mi ne znamo i odbijamo
da se njime bavimo ili oduevljavamo. Gde po~inje, gde zavrava to to treba da volimo jer
pripada ~ove~anstvu...? Jesu li dekadent ili polu`ivotinjski ruski seljak iz mira, crnac iz isto~ne Afrike, polu-soj iz nema~ke Jugozapadne Afrike, ili nepodnoljivi Jevreji iz Galicije i
Rumunije svi pripadnici ~ove~anstva?... ^ovek mo`e da veruje u solidarnost germanskih
naroda ko god je izvan ove sfere, ne ti~e nas se.
242
IMPERIJALIZAM
243
tako dalje. Za sve njih je postala normalna stvar to da neko mo`e da pribavi dr`avnost na tu| ra~un i da }e se neko rado odre}i slobode ako ugnjetavanje dolazi od njegove sopstvene nacionalne vlade.
Ta dva pan-pokreta razvila su se bez ikakve pomo}i ruske ili nema~ke
vlade. To nije spre~ilo njihove austrijske prista{e da u`ivaju u slastima
veleizdaje protiv austrijske vlade. Ta mogu}nost obrazovanja masa u duhu
veleizdaje donela je austrijskim pan-pokretima u pravi ~as prili~no {iroku
podr{ku masa koja im je uvek nedostajala u Nema~koj ili u Rusiji. Isto
tako bilo je lak{e navesti nema~ke radnike da napadnu nema~ku bur`oaziju nego vladu, kao i di}i seljake u Rusiji pre protiv vlastele nego protiv
cara.44 Razlika u dr`anju nema~kih radnika i ruskih seljaka bila je svakako ogromna; prvi su gledali na ne ba{ previ{e voljenog monarha kao na simbol nacionalnog jedinstva, a ovi drugi su smatrali da je poglavar njihove
vlade pravi predstavnik Boga na zemlji. Te razlike, me|utim, bile su manje va`ne od ~injenice da ni u Rusiji ni u Nema~koj vlada nije bila tako
slaba kao u Austriji, niti je njihova vlast bila tako ozlogla{ena da bi panpokreti mogli da naprave politi~ki kapital od revolucionarnih nemira. Samo je u Austriji revolucionarni poriv na{ao svoj prirodan izlaz u pan-pokretima. Zamisao (ne jako ve{to izvedena) devide et impera je malo u~inila da se umanje centrifugalne tendencije nacionalnih sentimenata, ali je
sasvim dobro uspela da uvede kompleks vi{e vrednosti i op{te raspolo`enje nelojalnosti.
Neprijateljstvo prema dr`avi kao instituciji provla~i se kroz teorije svih
pan-pokreta. Opozicija slavenofila prema dr`avi ta~no je opisana kao potpuno druga~ija od svega {to bi se moglo na}i u sistemu zvani~nog nacionalizma;45 smatralo se da je dr`ava po samoj svojoj prirodi tu|a narodu.
Slavenofili su ose}ali da slovenska nadmo} le`i u ravnodu{nosti ruskog
naroda prema dr`avi, u tome {to on sebe ~uva kao corpus separatum od
svoje sopstvene vlade. To su slavenofili mislili kada su nazvali Ruse
bezdr`avnim narodom i to je omogu}ilo tim liberalima da se pomire
sa despotizmom; u skladu sa zahtevom despotizma bio je zahtev da se narod ne me{a u dr`avnu vlast, to jest, u apsolutnu vlast.46 Pangermani,
koji su bili politi~ki artikulisani, uvek su insistirali na prioritetu nacionalnog nad dr`avnim interesom47 i ~esto su dokazivali da svetska poli44 G. Fedotov, Russia and Freedom, The Review of Politics, Vol. VIII, No. 1, January,
1946, pravo je remek delo istoriografije; ono daje sr` cele ruske istorije.
45 N. Berdyaev, op. cit., p. 29.
46 K. S. Asakov u Ehrenberg, op. cit., p. 97.
47 Vidi na primer enererovu `albu da austrijska Verfassungspartei jo uvek podre|uje nacionalne interese dr`avnim (Pichl, op. cit., I, 151). Vidi tako|e karakteristi~ne pasa`e u
pangermanskom Judas Kampf und Niederlage in Deutschland, grofa E. Rewentlowa 1937, p.
39 ff. Reventlo je video nacionalsocijalizam kao ostvarenje pangermanizma zbog njegovog
odbijanja da idolatrizuje dr`avu koja je samo jedna funkcija narodnog `ivota.
244
IMPERIJALIZAM
tika prevazilazi okvir dr`ave, da je jedini stalni ~inilac tokom istorije bio
narod a ne dr`ava; i da zato nacionalne potrebe, menjaju}i se sa okolnostima, treba da odre|uju, u svim vremenima, politi~ke ~inove dr`ave.48 Ali
ono {to je u Nema~koj i Rusiji ostalo samo {uplja fraza sve do kraja Prvog
svetskog rata, imalo je dosta realan aspekt u Dvojnoj monarhiji, ~ija je
propast izazivala trajni zlobni prezir prema vladi.
Ozbiljna je gre{ka pretpostaviti da su vo|e pan-pokreta bili reakcionari
ili kontrarevolucionari. Iako po pravilu ne previ{e zainteresovani za dru{tvena pitanja, nikada nisu napravili tu gre{ku da dr`e stranu sa kapitalisti~kom eksploatacijom i ve}ina ih je nekad pripadala, a dosta njih je i dalje
pripadalo, liberalnim, progresivnim partijama. Sasvim je ta~no, u izvesnom smislu, da je Pangermanska liga otelovila stvarni poku{aj narodne
kontrole u spoljnoj politici. Ona je ~vrsto verovala u efikasnost sna`nog,
nacionalno svesnog javnog mnjenja... i inicijativne nacionalne politike po
sili narodnog htenja.49 Samo {to gomila, organizovana u pan-pokrete i
inspirisana rasnim ideologijama, uop{te nije bila isti onaj narod ~ije su
revolucionarne akcije dovele do ustavne vlade i ~iji bi se pravi predstavnici u to vreme mogli na}i samo u radni~kim pokretima, ve} je sa svojom
pro{irenom plemenskom sve{}u i upadljivim nedostatkom patriotizma
mnogo vi{e li~ila na rasu.
Panslavizam, za razliku od pangermanizma, stvorila je ruska inteligencija i on ju je u potpunosti pro`imao. Mnogo manje razvijen u organizacionom obliku i mnogo manje konzistentan u politi~kim programima, on je
tokom znatnog vremena zadr`ao visok stepen literarne rafiniranosti i filozofske spekulacije. Dok je Rozanov spekulisao o misterioznim razlikama
izme|u jevrejske i hri{}anske seksualne mo}i i do{ao do iznena|uju}eg
zaklju~ka da su Jevreji sjedinjeni sa tom mo}i, a hri{}ani od nje odvojeni,50 vo|a austrijskih pangermana veselo je otkrio da `eli da privu~e interesovanje malog ~oveka propagandnim pesmama, po{tanskim kartama,
[enererovim kriglama za pivo, {tapovima za {etnju i {ibicama.51 Kona~no su i pansloveni napustili Hegela i [elinga, a prizvali prirodne nauke
da popune teorijsku municiju.52
Pangermanizam, koji je osnovao jedan ~ovek, Georg fon [enerer, i koji
su uglavnom podr`avali nema~ki i austrijski studenti, koristio se od po~et48 Ernst Hasse, Deutsche Weltpolitik, 1897, u Alldeutsche Flugschriften, br. 5 i Deutsche
Politik, 1. Heft: Das deutsche Reich als Nationalstaat, 1905, p. 50.
49 Wertheimer, op. cit., p. 209.
50 Rozanov, op. cit., p. 56-57.
51 Oskar Karbach, op. cit.
52 Louis Levine, Pan-Slavism and European Politics, New York, 1914, opisuje ovu
promenu od starije slavenofilske generacije do novog panslavenskog pokreta.
245
ka upadljivo vulgarnim jezikom, s namerom da se dopadne {irim i razli~itim dru{tvenim slojevima. [enerer je tako|e bio prvi koji je uo~io mogu}nosti antisemitizma kao instrumenta za usmeravanje spoljne politike i za
dezorganizaciju... unutra{nje strukture dr`ave.53 Neki od razloga za pogodnost kori{}enja jevrejskog naroda u te svrhe su o~igledni: njihov veoma istaknut polo`aj uz po{tovanje Habsbur{ke monarhije, zajedno sa ~injenicom da su ih u mnogonacionalnoj zemlji lak{e smatrali posebnom nacionalno{}u nego u nacionalnoj dr`avi ~ije je gra|anstvo, barem po teoriji, homogenog sastava. Me|utim, iako svakako obja{njava nasilnost austrijskog tipa antisemitizma i pokazuje koliko je [enerer bio pronicljiv politi~ar kada je to iskoristio, sve ovo nam ne poma`e da razumemo centralnu
ideolo{ku ulogu antisemitizma u oba pan-pokreta.
Pro{irena plemenska svest kao emocionalni motor pan-pokreta potpuno se razvila pre nego {to je antisemitizam postao njihova centralna tema i
koheziona snaga. Panslavizam, sa svojom du`om i ozbiljnijom istorijom
filozofske spekulacije i uo~ljivijom politi~kom neefikasno{}u, dobio je jasno antisemitske crte u poslednjim decenijama devetnaestog veka; pangerman [enerer je ve} otvoreno objavio svoje neprijateljstvo prema dr`avnim
institucijama dok su mnogi Jevreji bili jo{ uvek ~lanovi njegove partije.54
U Nema~koj, gde je [tekerov pokret pokazao upotrebljivost antisemitizma
kao politi~kog propagandnog oru`ja, Pangermanska liga krenula je donekle u pravcu antisemitizma, ali pre 1918. nikada nije i{la dotle da isklju~i
Jevreje iz ~lanstva.55 Povremena antipatija slavenofila prema Jevrejima
pre{la je u antisemitizam u celoj ruskoj inteligenciji kada je, posle ubistva
cara 1881, talas pogroma koji je organizovala vlada doveo jevrejsko pitanje u `i`u pa`nje javnosti.
[enerer, koji je u isto vreme otkrio antisemitizam, verovatno je postao
svestan njegovih mogu}nosti skoro slu~ajno: po{to je iznad svega `eleo da
razru{i Habsbur{ko carstvo, nije bilo te{ko izra~unati efekat isklju~ivanja
jedne nacije iz dr`avne strukture koja po~iva na mno{tvu nacija. Cela izgradnja ovog ~udnog ustrojstva, dragocena ravnote`a njene birokratije
mogla bi se rastrojiti kad bi umereno ugnjetavanje, pod kojim su sve nacionalnosti u`ivale izvestan stepen jednakosti, bila potkopana narodnim
pokretima. Ipak, istoj svrsi je isto toliko dobro mogla da poslu`i i divlja
mr`nja pangermana prema slovenskim nacionalnostima, mr`nja koja je
imala duboke korene i mnogo pre nego {to je pokret postao antisemitski;
to su dokazivali i Jevreji u njegovom ~lanstvu.
53 Oscar Karbach, op. cit., p. 45.
54 U Programu iz Linca, koji je ostao kao pangermanski program u Austriji prvobitno nije
bilo paragrafa o Jevrejima; u komisiji za nacrt programa 1882. su ~ak bila tri Jevrejina. Paragraf o Jevrejima je dodat 1885. Vidi Oscar Karbach, op. cit.
55 Otto Bonhard, op. cit., p. 45.
246
IMPERIJALIZAM
Antisemitizam pan-pokreta je postao tako efikasan da je mogao da pre`ivi op{tu propast antisemitske propagande tokom varljivog mira koji je
prethodio izbijanju Prvog svetskog rata, tako {to se udru`io sa plemenskim nacionalizmom Isto~ne Evrope. Postojala je unutarnja privla~nost izme|u teorija pan-pokreta i beskorene egzistencije jevrejskog naroda. Izgledalo je da su Jevreji savr{en primer naroda u plemenskom smislu, njihova organizacija model koji su pan-pokreti te`ili da opona{aju, njihov
opstanak i mo} koja im se pridavala najbolji dokaz ispravnosti rasnih teorija.
Ako su ostale nacionalnosti u Dvojnoj monarhiji bile samo slabo vezane
za tlo i imale malo smisla za zna~enje zajedni~ke teritorije, Jevreji su bili
primer naroda koji je bez ikakvog doma mogao da sa~uva identitet tokom
vekova, i koji se zato mogao navoditi kao dokaz da nikakva teritorija nije
potrebna da bi se konstituisala nacionalnost.56 Ako su pan-pokreti insistirali na sporednoj ulozi dr`ave i na primatu naroda, organizovanog bez obzira na granice, naroda koji nije neizostavno predstavljen u vidljivim institucijama, onda su Jevreji bili savr{en model nacije bez dr`ave i bez vidljivih institucija.57 Ako su plemenske nacionalnosti ukazivale na sebe kao
na centar svog nacionalnog ponosa, bez obzira na istorijska dostignu}a i
u~estvovanje u istorijskim doga|ajima, ako su verovale da ih neka tajanstvena unutarnja psiholo{ka ili fizi~ka osobina ~ini otelovljenjem ne
Nema~ke ve} germanizma, ne Rusije, ve} ruske du{e, nekako su znali,
iako to nisu umeli da izraze, da je jevrejstvo asimilovanih Jevreja bilo upravo ista vrsta pojedina~nog li~nog otelovljenja judaizma i da je neobi~ni
ponos sekularizovanih Jevreja, koji se nisu odrekli tvrdnje da su izabrani,
stvarno zna~io da oni veruju da su druga~iji i bolji jednostavno zato {to su
slu~ajem ro|eni kao Jevreji, bez obzira na dostignu}a i tradiciju Jevreja.
Dosta je ta~no da je takvo jevrejsko dr`anje, takva, vrsta takore}i, plemenskog nacionalizma, bilo rezultat nenormalnog polo`aja Jevreja u modernim dr`avama, polo`aja izvan dru{tva i nacije. Me|utim, i polo`aj ovih
promenljivih etni~kih grupa, koje su postale svesne svoje nacionalnosti
tek kroz primer drugih zapadnih nacija, i kasnije polo`aj neukorenjenih masa velikih gradova, koje je rasizam tako efikasno mobilisao, bio je
po mnogim stvarima veoma sli~an. I one su bile izvan dru{tva, i one su bile izvan nacionalne dr`ave koja je izgledala kao jedina zadovoljavaju}a
politi~ka organizacija naroda. U Jevrejima su one odjednom prepoznale
svoje veselije, sre}nije takmace jer, oni su tako to videli, Jevreji su na{li
56 Tvrdi socijalista Otto Bauer, svakako ne antisemita, op. cit., p. 373.
57 Za jevrejsku samosvest veoma je instruktivan esej S. A. Steinberga, Die weltan-
247
na~in da konstitui{u sopstveno dru{tvo koje je, upravo zato {to nije imalo
svoje vidljivo zastupni{tvo i nikakvo normalano politi~ko udru`enje, moglo da postane zamena za naciju.
Ali vi{e od svega Jevreje je u centar ovih rasnih ideologija dovela jedna
jo{ o~iglednija ~injenica, naime da zahtev pan-pokreta o izabranosti mo`e
ozbiljno da se sukobi samo sa istim zahtevom Jevreja. Nije bilo va`no {to
jevrejski koncept nije imao ni{ta zajedni~ko sa plemenskim teorijama o
bo`anskom poreklu sopstvenog naroda. Gomila se nije mnogo bavila takvim sitnicama kao {to je istorijska ta~nost i jedva da je bila svesna razlike
izme|u jevrejske istorijske misije da zasnuje celo ~ove~anstvo, i sopstvene misije da vlada nad svim drugim narodima na Zemlji. Ali vo|e panpokreta znale su vrlo dobro da su Jevreji podelili svet, upravo kao i oni, na
dve polovine na sebe i na sve ostale.58 U toj su se dihotomiji Jevreji opet
pokazali kao sre}niji takmaci koji su ne{to nasledili, koji su po ne~emu bili priznati, a ne-jevreji su morali da grade ni iz ~ega.59
Op{tepoznata istina, koja ponavljanjem nije postala istinitija, jeste to
da je antisemitizam samo oblik zavisti. No kada je u pitanju jevrejska izabranost, ona je dosta ta~na. Kad god su narodi odvojeni od delanja i dostignu}a, kad su one prirodne veze sa zajedni~kim svetom razbijene ili ne
postoje iz ovog ili onog razloga, oni su skloni da se okrenu sebi u svojoj
goloj prirodnoj datosti i da kao svoje prirodno pravo zahtevaju bo`anstvenost i misiju da iskupe ceo svet. Kada se to dogodi u zapadnoj civilizaciji, takvi narodi }e na svom putu redovno nai}i na vekovima star zahtev Jevreja. To su osetili glasnogovornici pan-pokreta i zato ih nimalo nije uznemiravalo realisti~ko pitanje da li je jevrejski problem, iskazan u
ciframa i mo}i, dovoljno va`an da bi mr`nja prema Jevrejima postala sto`er njihove ideologije. Kako je njihov nacionalni ponos bio nezavisan od
svih dostignu}a, tako se i njihova mr`nja prema Jevrejima oslobodila od
svih specifi~no jevrejskih dela i nedela. U tome su se pan-pokreti potpuno
slagali, iako ~ak nisu ni znali kako da iskoriste svoj ideolo{ki sto`er za
svrhe politi~ke organizacije.
Vremenski razmak izme|u formulisanja ideologije pan-pokreta i mogu}nosti njene ozbiljne politi~ke primene pokazuje ~injenica da su
Protokoli sionskih mudraca koje su oko 1900. krivotvorili agenti ruske
tajne policije u Parizu po sugestiji Pobedonosceva, politi~kog savetnika
58 Me|usobna bliskost tih koncepata mo`e se videti u slede}oj podudarnosti kojoj se mo`e
dodati mnogo drugih primera Steinberg, op. cit., ka`e o Jevrejima da se njihova istorija doga|a izvan svih uobi~ajenih istorijskih zakona. ^aadajev zove Ruse izuzetnim narodom. Ber|ajev otvoreno tvrdi (op. cit., p. 135): Ruski mesijanizam je rod jevrejskom mesijanizmu.
59 Vidi antisemitu E. Reventlow, op. cit., ali tako|e i filosemitskog ruskog filozofa Vladimira Solovjeva, Judaism and the Christian Question (1884): Izme|u dve verske nacije, Rusa
i Poljaka, istorija je uvela tre}i verski narod, Jevreje. Vidi Ehrenberg, op. cit., p. 314 ff. Vidi
tako|e Cleinow, op. cit., p. 44 ff.
248
IMPERIJALIZAM
Nikolaja II i jedinog panslovena koji je ikada bio na nekom uticajnom polo`aju ostali napola zaboravljen pamflet do 1919, kada je zapo~eo njihov
zaista trijumfalan pohod kroz sve evropske zemlje i jezike;60 jedino je
Hitlerov Mein Kampf nekih tridesetak godina kasnije bio vi{e u opticaju.
Ni krivotvoritelj niti njegov poslodavac nisu znali da }e do}i vreme kada
}e policija biti centralna institucija dru{tva, a zemlja organizovana po krivotvorenim jevrejskim principima zapisanim u Protokolima. Mo`da je ba{
Staljin prvi otkrio koliko je policija va`na za odr`avanje na vlasti. Hitler,
pronicljiviji od [enerera, svog duhovnog oca, svakako je znao kako da
upotrebi hijerarhijski princip rasizma, kako da iskoristi antisemitsku tvrdnju o najgorem narodu da bi se na pravi na~in organizovao najbolji, a
da svi osvojeni i potla~eni narodi budu izme|u, kako da generalizuje kompleks vi{e vrednosti pan-pokreta tako da svaki narod, sa nu`nom iznimkom Jevreja, mo`e da gleda s visine na neki koji je jo{ gori od njega.
O~igledno je bilo potrebno jo{ nekoliko decenija skrivenog haosa i otvorenog o~aja pre nego {to {iroki sloj naroda radosno uvidi da }e posti}i
ono {to su jedino Jevreji, kako su verovali, po svom uro|enom |avolstvu
tako dugo uspevali da postignu. Vo|e pan-pokreta, u svakom slu~aju, iako
ve} mutno svesne socijalnog pitanja, bile su veoma jednostrane u svom insistiranju na spoljnoj politici. Vo|e zato nisu bile u stanju da vide da antisemitizam mo`e da bude ona neophodna karika koja povezuje metode
unutra{nje i metode spoljne politike; jo{ nisu znale kako da uspostave svoju narodnu zajednicu, to jest potpuno iskorenjenu, rasno indoktriniranu
hordu.
To {to se fanatizam pan-pokreta obru{io na Jevreje kao na ideolo{ki centar i {to je to bio po~etak kraja evropskog jevrejstva, predstavlja jednu od
najlogi~nijih i najogor~enijih osveta koja je ikad u istoriji izvedena. Jer,
naravno, ima neke istine u prosve}enim tvrdnjama od Voltera do Renana
i Tena da je jevrejski koncept izabranosti, njihovo poistove}ivanje religije
i nacionalnosti, njihov zahtev za apsolutnim polo`ajem u istoriji i povla{}eni odnos sa Bogom, uneo u zapadnu civilizaciju ina~e nepoznati element fanatizma (koji je nasledilo hri{}anstvo u svojoj tvrdnji da isklju~ivo
ono poseduje Istinu) na jednoj strani, a na drugoj element ponosa koji je
bio opasno blizu njenoj rasnoj izopa~enosti.61 Politi~ki, bilo je bez ikakvih
posledica to {to su judaizam i o~uvana jevrejska pobo`nost svaku predstavu o imanentnosti bo`anskog odbacivali i nisu je trpeli.
Naime, plemenski nacionalizam je upravo perverzija religije koja je naterala Boga da izabere jednu naciju, po pravilu naciju kojoj pripada onaj
60 Vidi John Curtiss, The Protocols of Zion, New York, 1942.
61 Vidi Berdyaev, op. cit., p. 5: Religija i nacionalnost u Moskovskoj kne`evini rasli su
zajedno, kao to su to ~inili u svesti prastarog jevrejskog naroda. I kao to je mesijanska svest
bila atribut judaizma, ona je isto tako bila atribut ruskog pravoslavlja.
249
ko to tvrdi; jedino zato {to je taj drevni mit, zajedno sa jedinim narodom
koji je pre`iveo od antike, pustio duboke korene u zapadnoj civilizaciji,
mogle su moderne vo|e gomile, sa izvesnim stepenom uverljivosti, da
skupe drskost da uvuku Boga u sitne sukobe me|u narodima i da tra`e
Njegovu saglasnost za izbor kojim je vo|a ve} sre}no manipulisao.62
Mr`nja rasista prema Jevrejima buknula je iz praznovernog shvatanja da je
Bog mogao stvarno izabrati Jevreje, a ne njih, i da im je bo`ansko
provi|enje podarilo uspeh. Postoji jedan element slaboumne ogor~enosti
protiv naroda koji je, toga su se pla{ili, primio racionalno neshvatljivu
garanciju da }e se najzad pojaviti, uprkos svim okolnostima, kao kona~ni
pobednik u svetskoj istoriji.
Jer mentalitetu gomile ideja Jevreja o sebi kao narodu kome je Bog poverio uspostavljanje carstva Bo`ijeg na zemlji mogla se prikazati samo u
vulgarnim terminima uspeha i poraza. Strah i mr`nja su se hranili i pone{to racionalizovali ~injenicom da je hri{}anstvo, religija jevrejskog porekla, ve} osvojilo zapadno ~ove~anstvo. Vo|eni svojim sme{nim praznoverjem, vo|e pan-pokreta su otkrile taj skriveni mali zubac u mehanizmu
jevrejske pobo`nosti koji omogu}ava potpuno vra}anje prava darovatelju i
izokretanje, tako da izabranost nije vi{e bila mit za kona~nu realizaciju
ideala zajedni~kog ~ove~anstva ve} za njegovo kona~no uni{tenje.
II: Nasle|e bezakonja
OTVORENO prenebregavanje zakona i pravnih institucija i ideolo{ko opravdavanje bezakonja mnogo su karakteristi~niji za kontinentalni nego za
prekomorski imperijalizam, delom i zahvaljuju}i ~injenici {to je kontinentalnom imperijalizmu nedostajala prostorna udaljenost koja bi odvojila
nelegalnost vladavine nad stranim kontinentima od legalnosti institucija u
domovini. Od iste je va`nosti i ~injenica da su pan-pokreti ponikli u zemljama koje nikada nisu imale ustavnu vladavinu, tako da su njihove vo|e
prirodno vladu i vlast shvatale kao proizvoljne odluke odozgo.
Prezir prema zakonu postao je karakteristika svih pokreta. Iako mnogo
potpunije artikulisan u panslavizmu nego u pangermanizmu, on je
odra`avao stvarno stanje vlasti i u Rusiji i u Austrougarskoj. Opisom ova
62 Fantasti~an primer ludila u celoj toj stvari je slede}i pasus Leona Bloja koji sre}om
nije karakteristi~an za francuski nacionalizam: Francuska je toliko najbolja me|u nacijama
da svi ostali, bez obzira ko su, moraju biti po~astvovani ako ih Francuska primi da jedu hleb
njenih pasa. Samo ako je Francuska sre}na, tada ostatak sveta mo`e biti zadovoljan ~ak i ako
za francusku sre}u treba da plati ropstvom ili unitenjem. Ali ako Francuska pati, tada sam
Bog pati, strani Bog... To je tako apsolutno i neizbe`no kao tajna predestinacije. Citirano iz
R. Nadolny, Germanisierung oder Slavisierung?, 1928, p. 55.
250
IMPERIJALIZAM
251
252
IMPERIJALIZAM
Jedna od najuo~ljivijih razlika izme|u staromodne vladavine putem birokratije i savremenog totalitarnog na~ina vladanja je to {to su se ruski i
austrijski predratni vladari zadovoljavali lenjim emaniranjem vlasti i kontrolisanjem spoljnih sudbina, ostaviv{i ceo unutra{nji `ivot du{e netaknut.
Totalitarna birokratija, sa potpunijim razumevanjem zna~enja apsolutne
vlasti, uplela se u privatni i unutra{nji `ivot pojedinca sa podjednakom
brutalno{}u. Rezultat ove radikalne efikasnosti je bio da je ova unutra{nja
spontanost naroda bila ubijena pod njenom vla{}u zajedno sa dru{tvenim i
politi~kim aktivnostima, tako da je ~isto politi~ku sterilnost pod starijim
birokratijama pratila totalna sterilnost pod totalitarnom vladavinom.
Doba koje je videlo uspon pan-pokreta, me|utim, `ivelo je jo{ u bla`enom neznanju o totalnoj sterilizaciji. Naprotiv, nevinom posmatra~u (kakvi su zapadnjaci uglavnom bili) takozvana isto~na du{a je izgledala neuporedivo bogatija, njena psihologija dublja, njena knji`evnost punija zna~enjem od plitke zapadne demokratije. Ova psiholo{ka i knji`evna avantura u dubine patnje nije pro{la u Austrougarskoj, jer je njena knji`evnost uglavnom bila knji`evnost nema~kog jezika, koja je najzad bila i ostala nedeljivi deo nema~ke knji`evnosti uop{te. Umesto da ga inspiri{e da
ode u dubinu obmane, austrijska birokratija je pre navela svog najve}eg
modernog pisca da ismeva i kritikuje celu tu stvar. Franc Kafka je sasvim
dobro znao da praznoverje prema sudbini obuzima narod koji `ivi pod stalnom vladavinom slu~aja, da ljudi neminovno postaju skloni da ~itaju posebno nadljudsko zna~enje u doga|ajima ~ije je racionalno zna~enje izvan
znanja i razumevanja onih kojih se ti~e. On je bio potpuno svestan ~udne
privla~nosti takvih naroda, njihovih melanholi~nih i lepih, tu`nih narodnih
pri~a koje su izgledale tako nadmo}ne nad lak{om i svetlijom knji`evno{}u sre}nijih naroda. On je razotkrio ponos pred neminovno{}u kao
takvom, ~ak i pred neminovno{}u zla, i mu~nu fantaziju koja poistove}uje
zlo i nesre}u sa sudbinom. ^udo je jedino {to je on to mogao da uradi u
svetu u kojem glavni elementi ove atmosfere nisu bili potpuno artikulisani; poverio je svojim najja~im silama imaginacije da izvuku sve potrebne zaklju~ke i da, takore}i, na neki na~in upotpune ono {to realnost nije
ba{ potpuno izo{trila.63
63 Vidi sjajnu Barnabasovu pri~u u Zamku (1930), koja zvu~i kao uvrnuta travestija nekog
dela ruske literature. Jedna porodica `ivi pod kletvom, tretirana kao gubava poto ona sama
sebe tako ose}a, samo zato to se jedna od lepih k}eri usudila jednom da odbije nepristojna
navaljivanja jednog va`nog ~inovnika. Sami seljaci, koje birokratija kontrolie do poslednje
sitnice, ~ak i u svojim mislima robovi }efova svemo}nih ~inovnika, davno su shvatili da je
biti u pravu ili greiti za njih stvar puke sudbine, koju ne mogu da izmene. Nije, kako K.
naivno pretpostavlja, eksponiran poiljalac pisma, ve} primalac, njega `igou i na njega bacaju ljagu. To misle seljaci kad govore o svojoj sudbini. Sa K-ovog stanovita, to je
nepravedno i monstruozno, ali (on je) jedini u selu tog miljenja.
253
Jedino je rusko carstvo toga doba nudilo celokupnu sliku vladavine putem birokratije. Haoti~no stanje zemlje prevelike da bi se njome vladalo,
nastanjene primitivnim narodima bez iskustva u politi~koj organizaciji bilo koje vrste, koji su vegetirali pod neshvatljivom vrhovnom vla{}u ruske
birokratije prizivalo je atmosferu anarhije i hazarda u kojoj su sva|ala~ki
hirovi sitnih oficira i svakodnevna nekompetentnost i nekonzistentnost inspirisali filozofiju koja je u Slu~aju videla pravog Gospodara `ivota, ne{to
kao pojavu bo`anskog provi|enja.64 Panslovenima koji su uvek insistirali
na mnogo interesantnijoj situaciji u Rusiji nasuprot plitkoj dosadi civilizovanih zemalja, izgledalo je kao da je Bo`anstvo na{lo intimnu imanenciju u du{i nesre}nog ruskog naroda kao nigde na kugli zemaljskoj. U beskrajnoj struji knji`evnih varijacija, pansloveni su suprotstavili dubinu i
`estinu Rusije povr{noj banalnosti Zapada, koji nije znao za patnje niti za
zna~enje `rtve a ispod ~ije su se sterilne civilizovane povr{ine skrivale frivolnost i trivijalnost.65 Totalitarni pokreti jo{ uvek su mnogo svoje privla~nosti dugovali tom mutnom i ogor~enom antizapadnja~kom raspolo`enju
koje je posebno bilo u modi u predhitlerovskoj Nema~koj i Austriji, ali je
isto tako zahvatilo glavninu evropske inteligencije dvadesetih godina. Sve
do trenutka kada su stvarno {~epali vlast, totalitarni pokreti mogli su da
koriste ovu strast prema dubokom i bogatom iracionalnom, a tokom
klju~nih godina, kada je prognana ruska inteligencija vr{ila neznatan uticaj na duhovno raspolo`enje u potpunosti uznemirene Evrope, ovo ~isto
literarno dr`anje pokazalo se kao jak emocionalni ~inilac u pripremanju tla
za totalitarizam.66
Pokreti, za razliku od partija, nisu jednostavno degenerisali u birokratske ma{inerije,67 ve} su u birokratskim re`imima videli mogu}e modele
organizacije. Svi }e oni u~estvovati u divljenju koje je inspirisalo panslo64 Deifikacija slu~aja slu`i naravno kao racionalizacija svakom narodu koji nije gospodar
sopstvene sudbine. Vidi na primer Steinberg, op. cit.: Jer slu~aj je postao odlu~uju}i za strukturu jevrejske istorije. A slu~aj se..., na jeziku religije zove Provi|enje (p. 34).
65 Jedan ruski pisac je jednom rekao da je panslavizam probudio nepomirljivu mr`nju
prema Zapadu, morbidni kult svega ruskog; ... Pansloveni, vide}i svuda neprijatelje svoje
ideje, proganjali su svakoga ko se nije slagao sa njima... (Victor Brard, LEmpire russe et
le tsarisme, 1905). Vidi tako|e N. V. Bubnoff, Kultur und Geschichte im russischen Denken
der Gegenwart, 1927, Osteuropa: Quellen und Studien. Heft 2, V.
66 Ehrenberg, op. cit., naglaava ovo u epilogu: Ideje Kijerevskog, ^omjakova, Leontjeva
mo`da su umrle izvan Rusije posle revolucije. Ali sada su se proirile po celoj Evropi i danas `ive u Sofiji, Konstantinopolju, Berlinu, Parizu, Londonu. Rusi, upravo u~enici ovih autora,... objavljuju knjige i izdaju ~asopise koji se ~itaju u svim evropskim zemljama; kroz
njih su ove ideje ideje njihovih duhovnih o~eva reprezentovane. Ruski duh postao je
evropski (p. 334).
67 Za birokratizaciju partijskih maina, studija Roberta Michelsa, Political Parties; a sociological study of the oligarhical tendencies of modern democracy (engleski prevod
Glancoe, 1949, sa nema~kog izdanja od 1911), jo uvek je standardno delo.
254
IMPERIJALIZAM
vena Pogodina da opi{e ma{ineriju ruske carske birokratije: U`asna ma{inerija, konstruisana po najjednostavnijim principima, vo|ena rukom jednog ~oveka... koja se u svakom trenutku stavlja u pogon samo jednim
pokretom, u bilo kom pravcu i brzinom koju on odabere. I ovo nije prosto
mehani~ki pokret, ma{ina je potpuno oduhovljena nasle|enim emocijama,
a to su potpuno podre|ivanje, neograni~eno poverenje i posve}enost Caru
koji je njihov bog na zemlji. Ko bi se usudio da nas napadne i koga ne bismo mogli da nateramo na poslu{nost?68
Pansloveni su se suprotstavljali dr`avi manje od svojih pangermanskih
kolega. Oni su ponekad ~ak poku{avali da ubede Cara da postane glava
pokreta. Razlog ove tendencije je svakako taj {to se careva pozicija znatno
razlikovala od pozicije ijednog drugog evropskog monarha, ne isklju~uju}i ni austrougarsko carstvo, i {to se ruski despotizam nikada nije razvio u
racionalnu dr`avu u zapadnom smislu, ve} je ostao fluidan, anarhi~an i neorganizovan. Carizam se, stoga, panslovenima katkada javljao kao simbol
divovske pokretne sile okru`ene oreolom jedinstvene svetosti.69 Panslavizam, nasuprot pangermanizmu, nije morao da izmi{lja novu ideologiju koja odgovara potrebama slovenske du{e i njenog pokreta, ve} je mogao da
tuma~i i da od toga pravi misteriju carizam kao antizapadni, antiustavni, antidr`avni izraz samog pokreta. Ova mistifikacija anarhi~ne mo}i inspirisala je panslovenstvo najpogubnijim teorijama o transcendentnoj prirodi i inherentnoj dobroti sve vlasti. Vlast se smatrala bo`anskom emanacijom koja pro`ima sve prirodne i ljudske aktivnosti. Ona nije vi{e bila
sredstvo da se ne{to postigne: ona je jednostavno postojala, ljudi su bili
posve}eni njenoj slu`bi za ljubav Bo`iju i bilo koji zakon koji bi mogao da
reguli{e ili ograni~i njenu bezgrani~nu i groznu snagu, jasno, bio je skrnavljenje. U svojoj potpunoj arbitrarnosti, vlast kao takva je dr`ana za svetu, bilo da je to vlast cara ili vlast pola. Zakoni su bili ne samo u neskladu
sa tim, oni su bili gre{ni, zamka koju su napravili ljudi i koja je spre~ila
pun razvoj bo`anskog.70 Bez obzira {ta je radila, vlast je jo{ uvek bila
68 K. Staehlin, Die Entstehung des Panslawismus, Germano-Slavica, 1936, Heft 4.
69 M. N. Katkov: Sva vlast je izvedena od Boga; ruskom Caru je, me|utim, dodeljen
specijalni zna~aj koji ga deli od ostalih svetskih vladara... On je naslednik Cara Isto~nog carstva,... osniva~a samog verovanja u Hristovu veru... Tu le`i misterija duboke razlike izme|u
Rusije i svih ostalih nacija sveta. Citirano iz Salo W. Baron, Modern Nationalism and Religion, 1947.
70 Pobyedonostzev, Reflections of a Russian Statesman, London, 1898: Vlast ne postoji
sama za sebe ve} radi ljubavi prema Bogu. To je slu`ba kojoj su ljudi posve}eni. Odatle dolazi bezgrani~na, u`asna snaga vlasti i njen neograni~en i u`asan teret (p. 254). Ili: Zakon
postaje zamka ne samo za narod, ve}... za same vlasti anga`ovane u njegovoj upravi... ako na
svakom stepenu izvrilac zakona na|e restriktivne propise u samom zakonu... onda je sva
vlast izgubljena u sumnji, oslabljena zakonom... i pritisnuta strahom od odgovornosti (p.
88).
255
256
IMPERIJALIZAM
dijalekti~kom pokretu. Bila je potrebna vulgarnost vo|a gomile da se ustreme na u`asne mogu}nosti takve konkretizacije za organizaciju masa. Ti
ljudi su po~eli da govore gomili da svaki od njenih pripadnika mo`e postati takvo jedno uzvi{eno sveva`no hodaju}e otelovljenje ne~eg idealnog
samo ako se pridru`i pokretu. Onda on vi{e ne mora da bude lojalan ili
plemenit ili hrabar, on bi automatski bio sama inkarnacija Lojalnosti, Plemenitosti, Hrabrosti. Pangermanizam se pokazao ne{to superiorniji u organizacionoj teoriji, sve dok je pronicljivo li{avao svakog Nemca svih
ovih divnih kvaliteta dok se ne priklju~i pokretu (nagove{tavaju}i time
zlobni prezir koji je nacizam kasnije izra`avao prema pripadnicima nema~kog naroda koji se nisu u~lanili u partiju), dok je panslovenstvo,
utonulo duboko u svoje bezgrani~ne spekulacije o slovenskoj du{i, smatralo da svaki Sloven svesno ili nesvesno ima takvu du{u bez obzira na to
da li je valjano organizovan ili ne. Bila je potrebna Staljinova okrutnost da
u bolj{evizam uvede isti prezir prema ruskom narodu koji su nacisti
pokazivali prema Nemcima.
Ta apsolutnost vi{e od svega drugog deli pokrete od partijskih struktura
i njihove parcijalnosti; pomo}u nje oni sebi daju za pravo da odbiju sve
primedbe individualne svesti. Posebna realnost svake li~nosti pojavljuje se
naspram pozadine krivotvorene realnosti op{teg i univerzalnog, skuplja se
na neznatnu meru ili biva utopljena u bujicu dinami~nog pokreta same
univerzalnosti. U toj bujici razlika izme|u ciljeva i sredstava isparava zajedno sa li~no{}u, a rezultat je monstruozna besmrtnost ideolo{ke politike.
Sve je to otelovljeno u samom promenljivom pokretu; svaka ideja, svaka
vrednost nestaje u kovitlacu praznoverne pseudonau~ne imanentnosti.
III: Partija i pokret
UPADLJIVA I zlokobna razlika izme|u kontinentalnog i prekomorskog imperijalizma ogleda se u njihovom po~etnom uspehu i proma{ajima. Dok je
kontinentalni imperijalizam, ve} u po~etku, uspeo da ostvari imperijalisti~ku mr`nju prema nacionalnoj dr`avi organizuju}i velike slojeve naroda
izvan sistema, a u opipljivoj ekspanziji uvek su izostajali rezultati, dotle
prekomorski imperijalizam, u svojoj ludoj i uspe{noj trci da anektira {to
vi{e ra{trkanih teritorija, nikada nije bio posebno uspe{an kada je poku{avao da promeni politi~ku strukturu mati~nih zemalja. Uni{tavanje sistema
nacionalne dr`ave, koje je pripremio njen sopstveni nacionalni imperijalizam, kona~no su izveli oni pokreti koji su potekli izvan njenog domena. I kada je do{lo do toga da pokreti po~nu da se uspe{no nadme}u sa partijskim sistemom nacionalne dr`ave, videlo se isto tako da oni mogu da
257
potkopaju samo zemlje sa vi{epartijskim sistemom, da puka imperijalisti~ka tradicija nije dovoljna da postanu masovno privla~ni i da Velika Britanija, klasi~na zemlja dvopartijske uprave, nije izvan svog partijskog sistema stvorila pokret fa{isti~ke ili komunisti~ke orijentacije koji bi imao i
najmanji ugled.
Parola iznad partija, apel pripadnicima svih partija, i hvalisanje da
bi se one dr`ale izvan sukoba partija i zastupale samo nacionalni interes,
bili su podjednako karakteristi~ni za sve imperijalisti~ke grupe,74 {to se javilo kao prirodna posledica njihovog isklju~ivog interesovanja za spoljnu
politiku u kojoj navodno nacija dela kao celina u svim doga|ajima, nezavisno od klasa i partija75. Po{to je, me|utim, u kontinentalnom sistemu
ovo zastupanje nacije kao celine bilo monopol dr`ave76, ~ak je moglo da
izgleda kako su imperijalisti stavili dr`avne interese iznad svega ostalog i
kako je interes nacije kao celine na{ao u njima dugo o~ekivanu {iroku podr{ku. Uprkos svim tvrdnjama o istinskoj popularnosti, te partije iznad
partija ostale su mala udru`enja intelektualaca i imu}nih ljudi, koja su,
kao Pangermanska liga, mogla da se nadaju ve}oj popularnosti samo u
vremenima nacionalne krize.77
Tako, odlu~uju}i izum pan-pokreta nije bilo to {to su i oni tvrdili da su
izvan i iznad partijskog sistema, ve} {to su se nazvali pokretima, aludiraju}i samim imenom na duboku nevericu prema svim partijama, koja je
74 Kako je rekao predsednik nema~kog Kolonialverein 1884. Vidi Mary E. Townsend,
Origin of Modern German Colonialism: 1871-1885, New York, 1921. Pangermanska liga je
uvek insistirala na tome da bude iznad partija; to je bilo i ostalo vitalan uslov za Ligu (Otto
Bonhard, op. cit.). Prva prava partija koja je tvrdila da je vie od partije, upravo imperijalna
partija, bila je Nacionalna liberalna partija u Nema~koj pod vo|stvom Ernsta Basermana
(Fryman, op. cit.).
U Rusiji trebalo je da pansloveni samo pretenduju da budu nita vie do narodna podrka
vladi pa da budu islju~eni iz svih takmi~enja sa partijama; jer Vrhovna vlast u akciji... ne
mo`e se razumeti u odnosu na partije. Tako ka`e M. N. Katkov, bliski novinski saradnik
Pobedonosceva. Vidi Olgin, op. cit., p. 57.
75 To je jasno bila jo uvek svrha ranih izvanpartijskihgrupa me|u koje je do 1918. Pangermanska liga morala jo uvek da se ra~una. Stoje}i izvan svih organizovanih politi~kih
partija, mo`emo i}i naim ~isto nacionalnim putem. Ne pitamo: Jeste li konzervativac? Jeste
li liberal?... Nema~ka nacija je ta~ka preseka na kojoj sve partije mogu da naprave zajedni~ko
na~elo. Lehr, Zwecke und Ziele des alldeutschen Verbandes. Flugschriften, No. 14. Prevod
citiran prema Wertheimer, op. cit., p. 110.
76 Carl Schmitt, Staat, Bewegung, Volk (1934) govori o politi~kom monopolu koji je dr`ava stekla tokom sedamnaestog i osamnaestog veka.
77 Wertheimer, op. cit., sasvim korektno opisuje situaciju kad ka`e: Potpuno je besmisleno to da nije postojala ikakva vitalna veza, pre rata, izme|u Pangermanske lige i imperijalne
vlade. S druge strane, bilo je savreno ta~no da je nema~ka policija tokom Prvog svetskog rata bila pod odlu~uju}im uticajem pangermana jer je vii oficirski kor postao pangermanski.
Vidi Hans Delbrck, Ludendorffs Sibstportrait, Berlin, 1922. Uporedi tako|e njegov raniji
~lanak na tu temu, Die Alldeutschen u Preussische Jahrbcher, 154, December, 1913.
258
IMPERIJALIZAM
ve} bila rasprostranjena u Evropi na prelazu vekova i koja je kona~no postala tako presudna da je u danima Vajmarske republike, na primer, svaka
nova grupa verovala da nema bolje legitimacije i da ni{ta nije privla~nije
masama nego insistiranje da ona nije partija ve} pokret.78
Istina je da stvarnu dezintegraciju evropskog partijskog sistema nisu izvr{ili pan-pokreti ve} totalitarni pokreti. Pan-pokreti, me|utim, koji su
svoje mesto na{li negde izme|u malih, srazmerno bezopasnih imperijalisti~kih dru{tava i totalitarnih pokreta, bili su prethodnica totalitarista, otkada su odbacili element snobizma tako upadljiv u svim imperijalisti~kim
ligama, bilo snobizam iz bogatstva i ro|enja, u Engleskoj, ili iz obrazovanja u Nema~koj, pa su tako mogli da izvuku korist iz duboke narodne
mr`nje prema onim institucijama koje je trebalo da predstavljaju narod.79
Ne iznena|uje to {to privla~nost ovih pokreta u Evropi nije bila mnogo naru{ena porazom nacizma i sve ve}im strahom od bolj{evizma. Kako stvari
sada stoje, jedina zemlja u Evropi u kojoj parlament nije prezren i u kojoj
se ne mrzi partijski sistem je Velika Britanija.80
Suo~en sa stabilno{}u politi~kih institucija na Britanskim ostrvima i istovremenim propadanjem nacionalnih dr`ava na kontinentu, ~ovek te{ko
mo`e da izbegne zaklju~ak da razlika izme|u anglosaksonskog i kontinentalnog partijskog sistema mora biti va`an ~inilac. Jer puke materijalne razlike izme|u jako osiroma{ene Engleske i nerazorene Francuske nisu bile
velike po zvr{etku ovog rata; nezaposlenost, najve}i faktor prevrata u predratnoj Evropi, pogodila je Englesku ~ak ja~e nego mnoge kontinentalne
dr`ave; a {ok kojem je engleska politi~ka stabilnost bila izlo`ena odmah
posle rata ukidanjem imperijalisti~ke vladavine u Indiji od strane laburisti~ke vlade, kao i njeni nesigurni napori da ponovo izgradi englesku svetsku
politiku neimperijalisti~kog kursa mora da su bili u`asni. A puka razlika u
socijalnoj strukturi nije se mogla ra~unati kao relativna snaga Velike Britanije, jer je socijalisti~ka vlada drasti~no izmenila ekonomsku bazu njenog
dru{tvenog sistema bez ikakve odlu~ne promene u politi~kim institucijama.
Iza spoljne razlike izme|u anglosaksonskog dvopartijskog i kontinentalnog vi{epartijskog sistema le`i temeljna razlika izme|u funkcije partija
unutar dr`ave, {to je imalo velike posledice u dr`anju partije prema vlasti
i polo`aju gra|ana u dr`avi. U dvopartijskom sistemu, jedna partija uvek
78 Sigmund Neumann, Die deutschen Parteien, 1932, p. 99.
79 Moeller van den Bruck, Das Dritte Reich, 1923, pp. VII-VIII opisuje situaciju: "Kada je
svetski rat zavren porazom... svuda smo sretali Nemce koji su govorili da su bili izvan svih
partija, koji su govorili o 'bespartijnosti', koji su pokuavali da na|u gledite 'izvan partija'...
. Potpuno odsustvo potovanja prema parlamentu... koji ni u jednom trenutku nije imao pojma ta se zapravo zbiva u zemlji... veoma je rasprostranjeno u narodu."
80 Britansko nezadovoljstvo Front-Bench-sistemom nije imalo nikakve veze sa ovim antiparlamentarnim ose}anjem, budu}i da su se Britanci u ovom slu~aju protivili ne~emu to je
spre~avalo Parlament da pravilno funkcionie.
259
260
IMPERIJALIZAM
261
ni fanatizam kontinentalne partijske borbe, koji ne izvire toliko iz sukobljenih interesa koliko iz antagonisti~kih ideologija.88
Nevolja s kontinentalnim partijama, koje su u principu odvojene od vlade i vlasti, nije prevashodno u tome {to su bile priklje{tene uskim partikularnim interesima, koliko u tome {to su se stidele tih interesa, pa su zato
razvijale opravdanja koja su ih sve dovela do ideolo{ke tvrdnje da se njihov partikularni interes poklapa sa najop{tijim interesima ~ove~anstva.
Konzervativna partija se nije zadovoljavala time da {titi interese prizemnog vlasni{tva ve} joj je bila potrebna filozofija po kojoj je Bog stvorio
~oveka da obra|uje zemlju u znoju lica svog. Isto je bilo i sa ideologijom
progresa partija srednje klase i sa tvrdnjom radni~kih partija da je proletarijat predvodnik ~ove~anstva. Ova ~udna kombinacija uzvi{ene filozofije i prizemnih interesa je samo na prvi pogled paradoksalna. Te partije nisu
organizovale svoje klanove (ili obrazovale svoje vo|e) za rukovo|enje dr`avnim poslovima, ve} su ih ovi zastupali samo kao privatne li~nosti sa
privatnim interesima, morali su da udovolje svim privatnim potrebama,
duhovnim kao i materijalnim. Drugim re~ima, glavna razlika izme|u anglosaksonske i kontinentalne partije je {to je ova prva politi~ka organizacija gra|ana, koji treba da delaju sporazumno da bi uop{te delovali,89
dok je druga organizacija privatnih lica koja `ele da za{tite svoje interese
od me{anja javnih poslova.
U skladu sa ovim sistemom, kontinentalna teorija dr`ave je ljude smatrala gra|anima samo dok nisu ~lanovi partije, to jest, po njihovom li~nom
neorganizovanom odnosu prema dr`avi (Staatsbrger) ili po njihovom patriotskom entuzijazmu u kriznim vremenima (citoyens).90 To je bio
88 Arthur N. Holcombe (Encyclopedia of the Social Sciences, loc. cit.) pravilno je naglasio
da su u dvopartijskom sistemu principi dve partije imali tendenciju da budu isti. Da nisu bile
u osnovi iste, pokoravanje pobedniku bilo bi nepodnoljivo za pobe|enog.
89 Burke, op. cit. : Oni su verovali da ljudi koji ne bi delovali slo`no, ne bi mogli da delaju efikasno, da ne bi mogli da delaju saglasno kad ne bi radili sa poverenjem; da ljudi ne bi
mogli da rade sa poverenjem ako nisu povezani zajedni~kim uverenjima, zajedni~kim ose}anjima i zajedni~kim interesima.
90 Za srednjoevropski koncept dr`avljanina (Staatsbrger) naspram ~lana partije, vidi
Bluntschli, op. cit.: Partije nisu dr`avne institucije,... nisu ~lanovi dr`avnog organizma, ve}
slobodne drutvene grupe ~ije formiranje zavisi od promenljivog ~lanstva, ujedinjenog oko
zajedni~ke politi~ke akcije odre|enim uverenjem. Razlika izme|u interesa dr`ave i interesa partije se stalno naglaava: Partija ne sme sebe da stavi iznad dr`ave, ne sme nikada da
stavi svoj partijski interes iznad dr`avnog interesa (pp. 9 i 10).
Berk se, me|utim, suprotstavlja konceptu prema kojem partijski interesi i ~lanstvo u partiji ~ine ~oveka loijim gra|aninom. Dr`ave su sastavljene od porodica, slobodne dr`ave od
partija; i mi mo`emo da tvrdimo da nai prirodni pogledi i krvne veze neizbe`no imaju
sklonost da ~ine ljude loim gra|anima, kao i da vezanost za nau partiju slabi one veze kojima se dr`imo za nau zemlju (op. cit.).
Lord John Russel, On Party (1850), ide ~ak korak dalje kad tvrdi da je glavni pozitivni
efekat partije to to ona daje sutinu maglovitim uverenjima politi~ara, i vezuje ih za postojane i trajne principe.
262
IMPERIJALIZAM
263
vladao savez partija, od ustanovljenja Tre}e republike i njenog fantasti~nog sastavljanja kabineta nije bila mogu}a nikakva prava vlada. Njena
slabost se potpuno razlikovala od nema~ke; ona je ukinula dr`avu, koja je
bila iznad partija i iznad parlamenta, a nije reorganizovala svoj partijski sistem u telo sposobno da vlada. Vlada je neizostavno postala sme{an eksponent stalno promenljivih raspolo`enja Parlamenta i javnog mnjenja.
Nema~ki sistem, s druge strane, na~inio je od Parlamenta manje-vi{e korisno popri{te konfliktnih interesa i mi{ljenja, ~ija je glavna funkcija bila da
uti~e na vladu ali ~ija je prakti~na neophodnost za vo|enje dr`avnih poslova bila, u najmanju ruku, diskutabilna. U Francuskoj su partije ugu{ile
vladu; u Nema~koj je dr`ava u{kopila partije.
Od kraja pro{log veka, ugled ovih kolonijalnih parlamenata i partija je
stalno opadao; {irokim narodnim masama oni su izgledali kao skupe i nepotrebne institucije. Upravo iz tog razloga svaka grupa koja je tvrdila da
predstavlja ne{to iznad partijskih i klasnih interesa i koja je nastala izvan
parlamenta, imala je mnogo {anse za popularnost. Takve su grupe izgledale kompetentnije, iskrenije i delovalo je kao da se vi{e bave javnim poslovima. Ovo je, me|utim, bio samo privid, jer je istinski cilj svake partije iznad partija bio da promovi{e jedan poseban interes, sve dok ne pro`dere sve ostale, a jednu posebnu grupu proizvede u gospodara dr`avne
ma{ine. To se kona~no dogodilo u Italiji pod Musolinijevim fa{izmom,
koji do 1938. nije bio totalitaran, ve} obi~na nacionalna diktatura koja se
logi~no razvila iz vi{epartijske demokratije. Jer ima zaista neke istine u
staroj banalnoj istini o afinitetu izme|u vladavine ve}ine i diktature, ali taj
afinitet nema bilo kakve veze sa totalitarizmom. O~igledno da, posle mnogo decenija neefikasne i zbrkane uprave, uzurpiranje dr`ave u korist jedne
partije mo`e da do|e kao veliko olak{anje jer bar obezbe|uje, iako za ograni~eno vreme, neku konzistentnost, stalnost i malo manje protivre~nosti.
^injenica da je uzurpiranje vlasti od strane nacista ~esto poistove}ivano
sa takvom jednopartijskom diktaturom samo je pokazala koliko je politi~ko mi{ljenje jo{ uvek imalo korena u starim utvr|enim obrascima i koliko su malo ljudi bili spremni za ono {to je stvarno trebalo da do|e. Jedini
tipi~no moderan aspekt diktature fa{isti~ke partije je {to je i ovde, tako|e,
partija insistirala na tome da je ona u stvari pokret; postalo je evidentno da
ona to nije, ve} da je jednostavno preuzela etiketu pokret da bi privukla
mase ~im je zaposela dr`avnu ma{inu bez drasti~nih promena strukture
vlasti u zemlji, zadovoljavaju}i se time da sve vladine polo`aje popuni
~lanovima partije. Upravo je kroz poistove}ivanje partije sa dr`avom, koje su i nacisti i bolj{evici uvek pa`ljivo izbegavali, partija prestala da bude
pokret i vezala se za u biti stabilnu strukturu dr`ave.
Iako totalitarni pokreti i njihovi prethodnici, pan-pokreti, nisu bili partije iznad partija sa aspiracijom da prigrabe dr`avnu ma{inu, ve} pokreti
264
IMPERIJALIZAM
265
266
IMPERIJALIZAM
267
268
IMPERIJALIZAM
269
270
IMPERIJALIZAM
271
Sam izbor kandidata je bio ~udan. Dok bi bilo prirodno da dva pokreta
koja su stajala izvan parlamentarnog sistema i napadala ga sa suprotnih
strana istaknu sopstvene kandidate (nacisti Hitlera a komunisti Telmana),
prili~no je iznena|ivalo {to sve partije najednom mogu da se slo`e oko istog kandidata. Nije bila {ala to {to je kandidat bio ba{ stari Hindenburg koji je u`ivao jedinstvenu popularnost koja od vremena Mekmehona kod ku}e ~eka svakog pora`enog generala; time se pokazalo kako su stare partije
samo `elele da se poistovete sa starovremskom dr`avom, dr`avom iznad
partija, ~iji je najsna`niji simbol bila nacionalna vojska, drugim re~ima, do
kog su stepena ve} odustale od samog partijskog sistema. Jer, imaju}i u vidu pokrete, razlika izme|u partija je zaista postala sasvim bezna~ajna; svima njima je postojanje dovedeno u pitanje i stoga su se one udru`ile i nadale da }e zadr`ati status quo koji im je garantovao opstanak. Hindenburg
je postao simbol nacionalne dr`ave i partijskog sistema, dok su se Hitler i
Telman takmi~ili da postanu pravi narodni simboli.
Izborni plakati su pokazivali zna~aj odabira kandidata. Nijedan od njih
nije hvalio svog kandidata zbog njegovih zasluga; plakati za Hindenburga
su jasno tvrdili da je glas za Telmana u stvari glas za Hitlera upozoravaju}i radnike da ne tro{e glasove na kandidata koji }e sigurno biti pora`en (Telman) i da time stave Hitlera u sedlo. Tako su se socijaldemokrate
slo`ili da to bude Hindenburg, koji ~ak nije ni pominjan. Partije desnice
igrale su istu igru i nagla{avale da je glas za Hitlera glas za Telmana. I
jedni i drugi su, osim toga, sasvim jasno aludirali na slu~ajeve u kojima su
nacisti i komunisti imali zajedni~ki cilj da bi uverili sve lojalno partijsko
~lanstvo, bilo sa levice bilo sa desnice, da o~uvanje status quo-a tra`i Hindenburga.
Nasuprot propagandi za Hindenburga, koja se dopadala onima koji su
`eleli status quo po svaku cenu a 1932. to je zna~ilo nezaposlenost za
skoro polovinu nema~kog naroda kandidati pokreta morali su da ra~unaju sa onima koji su `eleli promenu po svaku cenu (~ak i po cenu uni{tenja
legalnih institucija), a koji su bili sve brojniji, bar milioni nezaposlenih i
njihove porodice. Nacisti zato nisu ni trepnuli na apsurd da je glas za Telmana glas za Hindenburga, komunisti nisu oklevali da odgovore da je
glas za Hitlera glas za Hindenburga, i jedni i drugi prete}i svojim glasa~ima opasno{}u status quo-a na potpuno isti na~in na koji su njihovi oponenti pretili svojim ~lanovima sabla{}u revolucije.
Iza ~udne uniformnosti metoda koje su koristile pristalice svih kandidata le`ala je pre}utna pretpostavka da }e bira~i i}i na izbore jer su zapla{eni
pla{ili su se komunista, pla{ili su se nacista ili su se pla{ili status quo-a.
U tom op{tem strahu, sa politi~ke scene nestale su sve klasne podele; dok
je partijski savez za odbranu status quo-a izbrisao sve starije klasne strukture koje su se zadr`ale u odvojenim partijama, ~lanstvo pokreta je bilo
272
IMPERIJALIZAM
potpuno heterogeno i isto toliko dinami~no i nestalno kao i sama nezaposlenost.109 Dok se u okviru parlamentarnih institucija levica pridru`ila
desnici, ta dva pokreta su se bavila zajedni~kim organizovanjem ~uvenog
saobra}ajnog {trajka na ulicama Berlina u novembru 1932.
Kada se razmatra izuzetno brza propast kontinentalnog partijskog
re`ima, treba imati na umu njegov veoma kratak `ivotni vek. On nigde nije postojao pre devetnaestog veka, a u najve}em broju evropskih zemalja
do{lo je do formiranja politi~kih partija tek posle 1848, tako da je njegova
vladavina neosporne institucije u nacionalnim politikama trajala jedva ~etiri decenije. Tokom poslednje dve decenije devetnaestog veka, svi zna~ajni politi~ki napreci u Francuskoj, kao i u Austro-Ugarskoj, dogodili su
se ve} izvan parlamentarnih partija i u opoziciji prema njima, dok su svuda manje imperijalisti~ke partije iznad partija, da bi dobile narodnu podr{ku, osporavale tu instituciju u korist agresivne, ekspanzionisti~ke
spoljne politike.
Dok su imperijalisti~ke lige stavljale sebe iznad partija da bi se poistovetile sa nacionalnom dr`avom, pan-pokreti su napadali iste te partije kao
deo op{teg sistema koji je uklju~ivao nacionalnu dr`avu; oni nisu bili toliko iznad partija koliko iznad dr`ave da bi se direktno poistove}ivali
sa narodom. Totalitarni pokreti su kona~no do{li dotle da diskredituju i
narod, koji su ina~e, slde}i u stopu pan-pokrete, koristili u propagandne
svrhe. Totalitarna dr`ava je samo naizgled bila dr`ava, a pokret se vi{e
nije istinski poistove}ivao ~ak ni sa potrebama naroda. Pokret je od sad
bio iznad dr`ave i naroda, spreman da ih oboje `rtvuje radi svoje ideologije: Pokret... je Dr`ava, kao i Narod, i ni sada{nja dr`ava... ni sada{nji nema~ki narod ne mogu se zamisliti bez Pokreta.110
Nema boljeg dokaza o nepopravljivom raspadu partijskog sistema nego
{to su veliki napori da se on o`ivi na kontinentu posle ovog rata, `alosni
rezultati tih napora, poja~ana privla~nost pokreta posle poraza nacizma i
o~igledna pretnja bolj{evizma nacionalnoj nezavisnosti. Rezultat svih napora da se povrati status quo samo je ponovno uspostavljanje politi~ke situacije u kojoj su destruktivni pokreti jedine partije koje ispravno funkcioni{u. Njihovo vo|stvo je odr`alo autoritet pod najte`im okolnostima, i
uprkos stalnoj promeni partijskih linija. Da bi se pravilno ocenile {anse za
pre`ivljavanje evropske nacionalne dr`ave, bilo bi mudro da se vi{e ne
109 Nema~ka socijalisti~ka partija pretrpela je tipi~nu promenu od po~etka veka do 1933.
Pre Prvog svetskog rata samo 10 posto njenih ~lanova nije pripadalo radni~koj klasi dok je
oko 25 posto njenih glasova dolazilo iz srednjih klasa. Me|utim, 1930. samo 60 posto njenih
~lanova su bili radnici a barem 40 posto glasova poticalo je od glasova srednje klase. Vidi
Sigmund Neumann, op. cit., p. 28 ff.
110 Schmitt, op. cit.
273
obra}a previ{e pa`nje na nacionalne parole koje pokreti povremeno usvajaju da bi sakrili svoje prave namere, bolje je smatrati da su do sada svi
shvatili da su to regionalne grane me|unarodnih organizacija, da se njegovo ~lanstvo nimalo ne uznemirava kad iza|e na videlo da njihova politika
slu`i interesima spoljne politike jedne druge, pa ~ak i neprijateljske sile, a
da optu`ivanje njihovih vo|a za petokolona{tvo i izdaju, njihovo ~lanstvo
ne impresionira u nekoj znatnoj meri. Nasuprot starim partijama, pokreti
su opstali u poslednjem ratu, i danas su jedine partije koje su ostale `ive
i zna~ajne za svoje pristalice.
Propadanje nacionalne
dr`ave i kraj Prava ~oveka
D E V E T O P O G L AVLJE :
275
la`enju u svetu, dok su zapravo bili zbunjeniji, i zbog toga su postali gluplji nego {to su ikada ranije bili. Mr`nja, koje ni u predratnom svetu nije nedostajalo, je po~ela svuda da igra sredi{nju ulogu u javnim poslovima, tako da je politi~ka scena u prividno mirnim dvadesetim godinama poprimila gadnu i sablasnu atmosferu Strindbergovih porodi~nih sva|a. Op{tu
dezintegraciju politi~kog `ivota mo`da ni{ta bolje ne ilustruje od ove nejasne, pro`imaju}e mr`nje prema svemu i prema svakome, mr`nje koja nije imala `i`u svoje strasti, s tim {to niko nije hteo da preuzme odgovornost
za stanje stvari ni vlada, ni bur`oazija, niti neka spoljna sila. Stoga je ona
krenula u svim pravcima, pukim slu~ajem i nepredvidivo, nesposobna da
poprimi duh zdrave ravnodu{nosti prema bilo ~emu pod suncem.
Ova atmosfera dezintegracije, iako karakteristi~na za ~itavu Evropu izme|u dva rata, bila je vidljivija u pora`enim zemljama nego u zemljamapobednicama, a potpuno se razvila u novoosnovanim dr`avama posle ukidanja Dvojne monarhije i Carstva. Poslednji ostaci solidarnosti me|u neemancipovanim nacijama u pojasu me{ovitog stanovni{tva isparili su sa
nestankom centralne despotske birokratije koja je tako|e slu`ila da na nju
pre|u sve raspr{ene mr`nje i konfliktni nacionalni zahtevi. Sada su svi bili
protiv svih, a najvi{e protiv svog najbli`eg suseda Slovaci protiv ^eha,
Hrvati protiv Srba, Ukrajinci protiv Poljaka. A to nije bio ishod sukoba
izme|u nacionalnosti i dr`avotvornih naroda (ili manjina i ve}ina); Slovaci ne samo da su neprestano sabotirali demokratsku ~e{ku vladu u Pragu, ve} su u isto vreme na sopstvenom tlu proganjali ma|arsku manjinu,
dok je sli~no neprijateljstvo izme|u dr`avotvornog naroda i nezadovoljnih
manjina s jedne strane, i me|u samima manjinama s druge, postojalo u
Poljskoj.
Na prvi pogled su ti problemi u staroj evropskoj ta~ki nemira izgledali
kao sitne nacionalisti~ke razmirice bez ikakve posledice po politi~ku sudbinu Evrope. No, ipak su se u tim oblastima, i zbog ukidanja dve mnogonacionalne dr`ave predratne Evrope, Rusije i Austro-Ugarske, pojavile
dve grupe `rtava ~ije su patnje bile druga~ije od patnji drugih u me|uratnom periodu; njima je bilo jo{ gore nego srednjim klasama li{enim poseda, nezaposlenima, malim rentiers, penzionerima li{enim dru{tvenog polo`aja, mogu}nosti za rad i prava da dr`e posed: oni su izgubili prava za
koja se mislilo da su neotu|iva i koja su tako ~ak i bila definisana, naime
Prava ~oveka. Ljudi bez dr`ave i ljudi iz manjinskih naroda, s pravom nazvani bliskim srodnicima,1 nisu imali vladu koja bi ih predstavljala i {titila, i zato su bili primorani da `ive ili pod zakonom izuzetka po manjinskim
1 S. Lawford Childs, Refugees A Permanent Problem in International Organization u
War is Inevitable. Problems of Peace. 13th Series, London, 1938, izdanje International Labor
Office.
276
IMPERIJALIZAM
ugovorima, koje su sve vlade (osim ^ehoslova~ke) potpisale sa primedbama i nikada ih nisu primenjivale, ili u uslovima potpunog bezakonja.
Sa pojavom manjina u Isto~noj i Ju`noj Evropi i sa ljudima bez dr`avljanstva prognanim u Srednju i Zapadnu Evropu, u poratnu Evropu je uveden potpuno nov element dezintegracije. Oduzimanje dr`avljanstva je postala mo}no oru`je totalitarne politike, a ustavna nemo} evropskih nacionalnih dr`ava da garantuju ljudska prava onima koji su izgubili nacionalno
garantovana prava omogu}ila je vlastima koje su ih progonile da ~ak i
oponentima nametnu svoja merila vrednosti. Oni koje je progonilac ozna~io kao svetski {ljam Jevreji, trockisti, itd. stvarno su svuda bili primani kao svetski {ljam; oni koje je progonitelj nazvao nepo`eljnima postali
su indsirables cele Evrope. Zvani~no glasilo SS-a, Das Schwarze Korps,
otvoreno je tvrdilo 1938. da ako svet jo{ uvek nije uveren da su Jevreji
svetski {ljam, bi}e to uskoro kada prosjaci koji se ne mogu identifikovati,
bez nacionalnosti, bez novca i bez paso{a pre|u njihove granice.2 A istina
je da je ova vrsta ~injeni~ne propagande funkcionisala bolje od Gebelsove
retorike, ne samo zato {to je proglasila Jevreje za svetski {ljam, ve} i zbog
toga {to je neverovatno bedan polo`aj sve ve}e grupe nevinog naroda bio
nalik na prakti~nu demonstraciju cini~nih tvrdnji totalitarnih pokreta da ne
postoji ne{to tako kao neotu|iva prava ~oveka i da je afirmisanje
demokratije svih dr`ava naprotiv bila puka predrasuda, hipokrizija i otvoreni kukavi~luk pred licem okrutnog veli~anstva novog sveta. Sam izraz
prava ~oveka postao je za sve kojih se ticao za `rtve, progonitelje i posmatra~e podjednako potvrda beznadnog idealizma ili nespretne maloumne hipokrizije.
I: Nacija manjina i narod bez dr`avljanstva
SITUACIJA moderne vlasti, koja je od nacionalnog suvereniteta svuda osim
u d`inovskim dr`avama napravila ruglo, zatim uspon imperijalizma i panpokreti potkopali su spolja stabilnost sistema nacionalnih dr`ava u Evropi.
2 Rano proganjanje nema~kih Jevreja od strane nacista mora se smatrati pokuajem da se
antisemitizam proiri me|u onim narodima koji su prijateljski raspolo`eni prema Jevrejima,
pre svega me|u zapadnim demokratskim dr`avama, vie nego pokuajem da se oslobode
Jevreja. U cirkularnom pismu Ministarstva spoljnih poslova svih nema~kim vlastima u inostranstvu ubrzo posle novembarskog pogroma 1938. tvrdi se: Emigracioni pokret od samo
oko 100 000 Jevreja bio je ve} dovoljan da pobudi interesovanje mnogih zemalja za jevrejsku napast... Nema~ka je veoma zainteresovana da zaustavi irenja Jevreja... priliv Jevreja u
sve delove sveta izaziva protivljenje doma}eg stanovnitva i tako vri najbolju propagandu
nema~ke politike prema Jevrejima... [to je Jevrejin doseljenik siromaniji i zbog toga ve}i
teret zemljama koje ga prihvataju, one }e sna`nije reagovati vidi Nazi Conspiracy and
Aggresion, Washington, 1946, izdanje U. S. government, VI, 87 ff.
277
278
IMPERIJALIZAM
Zbunjuju}i vakuum vlasti proiza{ao iz raspada Dvojne monarhije i oslobo|enja Poljske i Balti~kih zemalja od caristi~kog despotizma nije bio jedini ~inilac koji je namamio dr`avnike u ovaj katastrofalni eksperiment.
Mnogo ja~a je bila nemogu}nost ikakve dalje rasprave sa vi{e od sto miliona Evropljana koji nikada nisu postigli stepen nacionalne slobode i
samoodre|enja, ka kojem su kolonijalni narodi ve} te`ili i koji im se nudio. Zaista, ta~no je da su na Istoku ulogu zapadnog i srednjoevropskog
proletarijata, potla~ene, istorijski napa}ene grupe, ~ije je oslobo|enje bilo
pitanje `ivota ili smrti celog evropskog dru{tvenog sistema, igrali narodi
bez istorije. 6 Nacionalni osobodila~ki pokreti Istoka bili su revolucionarni
na vrlo sli~an na~in kao radni~ki pokreti na Zapadu; oba su predstavljala
neistorijski sloj evropskog stanovni{tva i oba su nastojala da obezbede
priznavanje i u~e{}e u dr`avnim poslovima. Po{to je cilj bio da se sa~uva
evropski status quo, davanje nacionalnog samoodre|enja i suvereniteta
svim evropskim narodima bilo je zaista neizbe`no; alternativa bi bila da se
oni okrutno osude na status kolonijalnih naroda ({to su pan-pokreti uvek
predlagali) i da se u evropske poslove uvedu kolonijalne metode. 7
Poenta je, naravno, u tome da evropski status quo nije mogao da se
sa~uva i da je tek posle propasti poslednjih ostataka evropske autokratije
postalo jasno da je Evropom vladao sistem koji nikada nije uzeo u obzir ili
odgovarao na potrebe bar 25 procenata njenog stanovni{tva. Ovo zlo, me|utim, nije izle~eno uspostavljanjem dr`ava-naslednica, jer je 30 procenata od njihovih pribli`no sto miliona stanovnika zvani~no priznato kao izuzeci koji treba da budu posebno za{ti}eni ugovorima o manjinama. Ova
brojka, {tavi{e, ni u kom slu~aju ne kazuje celu pri~u; ona samo nazna~ava
razliku izme|u naroda sa sopstvenom vladom i onih za koje se pretpostavljalo da su suvi{e mali i suvi{e ra{trkani da postanu punopravna nacija.
6 Ovaj termin je prvi skovao Otto Bauer, Die Nationalittenfrage und die sterreichische
Sozialdemokratie, Vienna, 1907.
Istorijska svest igrala je veliku ulogu u formiranju nacionalne svesti. Emancipacija nacija
od dinasti~ke vladavine i me|unarodne aristokratije kao vrhovnog gospodara bila je propra}ena emancipacijom knji`evnosti od me|unarodnog jezika u~enih (prvo latinski a zatim
francuski) i ja~anjem nacionalnih jezika. Izgledalo je da su narodi ~iji je jezik bio podesan za
knji`evnost dostigao nacionalnu zrelost per definitionem. Oslobodila~ki pokreti isto~noevropskih nacija, stoga, po~eli su neku vrstu filolokog o`ivljavanja (rezultati su bili nekad
groteskni a nekad veoma plodni), ~ija je politi~ka funkcija bila da doka`u da narod koji poseduje knji`evnost i sopstvenu istoriju ima prava i na nacionalni suverenitet.
7 Naravno, to nije uvek bila jasno odre|ena alternativa. Do sada se niko nije potrudio da
prona|e karakteristi~ne sli~nosti izme|u kolonijalisti~ke i manjinske eksploatacije. Samo
Jacob Robinson, Staatsbrgerliche und wirtschaftliche Gleichberechtigung u Sddeutsche
Monatshefte, 26: Jahrgang, July, 1929, usput prime}uje: Pojavio se ~udan ekonomski protekcionizam, koji nije uperen protiv drugih zemalja, ve} protiv izvesnih grupa stanovnitva.
Iznena|uju}e, izvesni metodi kolonijalne eksploatacije mogu se zapaziti i u Srednjoj
Evropi.
279
Manjinski ugovori pokrivali su samo one nacionalnosti koje su imale zna~ajan broj pripadnika u barem dve dr`ave-naslednice, ali su propustili da
razmotre sve ostale nacionalnosti bez sopstvene vlade, tako da su u nekim
od dr`ava-naslednica nacionalno frustrirani narodi ~inili 50 procenata
ukupnog stanovni{tva. 8 Najgori ~inilac u ovoj situaciji ~ak nije bilo to {to
je postalo sasvim normalno za nacionalnosti da budu nelojalne svojim nametnutim vladama i za vlade da tla~e svoje nacionalnosti {to efikasnije
mogu, ve} to {to je nacionalno frustrirano stanovni{tvo bilo ~vrsto uvereno kao {to su bili i svi ostali da se istinska sloboda, istinska emancipacija i istinski narodni suverenitet mogu posti}i samo sa punom nacionalnom emancipacijom, da su ljudi bez sopstvene nacionalne vlade li{eni
ljudskih prava. U ovom uverenju, koje je moglo da se bazira na ~injenici
da je Francuska revolucija kombinovala Deklaraciju prava ~oveka sa nacionalnim suverenitetom, podr`avali su ih sami manjinski ugovori, koji
nisu bili povereni vladama sa razli~itim nacionalnostima, ve} je Liga naroda bila zadu`ena da pazi na prava onih koji su, iz razloga teritorijalne
razasutosti, ostali bez sopstvene nacionalne dr`ave.
Nisu manjine verovale Ligi naroda ni{ta vi{e nego dr`avotvornim narodima. Ipak, Liga je bila sa~injena od stranih dr`avnika koji su morali da
imaju simpatije prema novim vladama koje su bile sputavane i kojima se
suprotstavljalo u principu izme|u 25 i 30 procenata njihovih stanovnika.
Zato su tvorci manjinskih ugovora ubrzo bili primorani da stro`ije tuma~e
svoje stvarne namere i da istaknu du`nosti koje su manjine imale prema
novim dr`avama; 9 iz toga je sada proiza{lo da su ugovori smatrani samo
za bezbolan i human metod asimilacije, tuma~enje koje je, prirodno,
razgnevilo manjine. 10 Ali ni{ta drugo ne bi se moglo o~ekivati u sistemu
8 Procenjuje se da je pre 1914. bilo oko sto miliona ljudi ~ije nacionalne aspiracije nisu
bile ispunjene. (Vidi Charles Kinglsey Webster, Minorities: History, u Encyclopedia
Britanica, 1929.) Manjinsko stanovnitvo bilo je pribli`no procenjeno na izme|u 25 ili 30
miliona. (P. de Azcarte, Minorities: League of Nations, ibid.) Stvarna situacija u ^ehoslova~koj i Jugoslaviji bila je mnogo gora. Dok je dr`avotvorni ~eki narod sa 7 000 000
~inio oko 50 posto stanovnitva, 5 000 000 Srba ~inilo je samo 42 procenta od ukupnog broja stanovnika. Vidi W. Winkler, Statistiches Handbuch der europischen Nationalitten,
Vienna, 1931; Otto Junghann, National Minorities in Europe, 1932. Malo druga~ije brojke
daje Tramples, op. cit.
9 P. de Azcarate, op. cit.: Ugovori ne sadr`e nikakve uslove u vezi sa du`nostima manjina prema dr`avama u ~ijem su sastavu. Me|utim, tre}a op{ta skuptina Lige, 1922,... usvojila je ... rezolucije u vezi sa du`nostima manjina... .
10 Francuski i britanski delegati bili su najglasniji u tom smislu. Brijan je rekao: Proces
na koji treba da se usmerimo nije nestajanje manjina, ve} neka vrsta asimilacije... . A ser
Ostin ^embrlen, britanski predstavnik, tvrdio je ~ak: Predmet manjinskih ugovora [je] ... da
obezbede... onu meru zatite i pravde koja bi ih postepeno pripremila da se utope u nacionalnu zajednicu kojoj pripadaju (C. A. Macartney, National States and National Minorities;
London, 1934, pp. 276, 277).
280
IMPERIJALIZAM
suverenih nacionalnih dr`ava; da je postojala namera da manjinski ugovori budu i{ta vi{e od privremenog leka za naopaku situaciju, tada bi njihova implikovana ograni~enja nacionalnog suvereniteta pogodila i suverenitet starijih evropskih sila. Predstavnici velikih nacija znali su isuv{e
dobro da manjine unutar nacionalnih dr`ava moraju pre ili kasnije biti ili
asimilovane ili ukinute. I nije bilo va`no da li su njih humana razmi{ljanja
potakla da za{tite pocepane nacije od uni{tenja, ili su ih politi~ki obziri
naveli da se suprotstave bilateralnim ugovorima izme|u zainteresovanih
dr`ava i ve}ine manjinskih zemalja (najzad, Nemci su bili najja~a od svih
zvani~no priznatih manjina i po broju i po ekonomskom polo`aju); oni
nisu ni `eleli niti su bili u stanju da obore zakone po kojima su nacionalne
dr`ave egzistirale. 11
Ni Liga naroda ni manjinski ugovori ne bi spre~ili novoosnovane dr`ave
da manje ili vi{e silom asimiluju svoje manjine. Ja~i faktor protiv asimilacije bila je broj~ana i kulturna nejakost takozvanih dr`avotvornih naroda.
Ruska i jevrejska manjina u Poljskoj nisu ose}ale poljsku kulturu kao superiornu i nijedna od njih nije bila posebno impresionirana ~injenicom da
Poljaci ~ine otprilike pedeset posto stanovni{tva Poljske.
Ogor~ene nacionalnosti, prenebregavaju}i potpuno Ligu naroda, odlu~ile su uskoro da uzmu stvar u svoje ruke. Povezale su se u Kongres manjina, koji je bio zna~ajan u vi{e aspekata. On je protivure~io samoj ideji
koja je stajala iza Liginih ugovora, nazivaju}i sebe zvani~no Kongres
organizovanih nacionalnih grupa u evropskim dr`avama, poni{tavaju}i
tako veliki rad utro{en tokom mirovnih pregovora da se izbegne zlokobna re~ nacionalnosti.12 Zna~ajnu posledicu je imalo to {to }e se udru`iti
sve nacionalnosti, a ne samo manjine, i {to je broj manjinskih nacija toliko porastao da su kombinovane nacionalnosti u dr`avama naslednicama po broju nadrasle dr`avotvorne narode. Ali Kongres nacionalnih
grupa je na jo{ jedan na~in zadao odlu~ni udarac Liginim ugovorima. Jedan od aspekata isto~noevropskog nacionalnog problema koji je najvi{e
zbunjivao (vi{e nego brojni mali narodi ili pojasa me{ovitog stanovni11 Istina je da je neki ~eki dr`avnik, najliberalniji i najdemokratskiji od vo|a nacionalnih
pokreta, nekada sanjao da od ^ehoslova~ke Republike napravi neku vrstu vajcarske. ^ak ni
Bene nije nikada pokuao da sprovede takvo reenje za svoje mu~ne nacionalne probleme
zato to vajcarska nije bila model koji bi se mogao imitirati, ve} pre delimi~no sre}an izuzetak koji je dokazivao ina~e utvr|eno pravilo. Novouspostavljene dr`ave nisu se ose}ale dovoljno bezbedno da napuste centralizovani dr`avni aparat i nisu mogle da preko no}i stvore
ona mala samoupravna tela optina i kantona na kojima se bazira vrlo ekstenzivna vlast vajcarskog sistema federacije.
12 Naro~ito Vilson, koji je bio `estoki zagovornik davanja etni~kih, verskih i jezi~kih
prava manjinama, plaio se da bi se nacionalna prava pokazala tetna ukoliko bi manjinske grupe, koje su time ozna~ene kao posebna korporativna tela, bile usled toga preputene, izlo`ene ljubomori i napadu (Oscar J. Janowski, The Jews and Minorities Rights,
New York, 1933, p. 351). Macartney, op. cit., p. 4, opisuje situaciju kao mudro nastojanje
Udru`enog stranog komiteta da se izbegne termin nacionalno.
281
na sebe sada gledala kao na nacionalnu dr`avu. Ali su ~injenice bile protiv njih... Nijedna od
tih dr`ava nije bila jednonacionalna, kao to, s druge strane, nije postojala nijedna nacija ~iji
su svi pripadnici `iveli u jednoj dr`avi (Mecartney, op. cit, p. 210).
15 Predsedavaju}i Kongresa je 1933. naro~ito naglasio: Jedno je sigurno: na naim
kongresima mi se ne sre}emo isklju~ivo kao ~lanovi apstraktnih manjina, svako od nas pripada telom i duom posebnom narodu, svom sopstvenom, i ose}a se vezanim za sudbinu toga naroda u dobru i u zlu. Iz toga proizlazi da svako od nas stoji ovde, ako mogu tako da ka`em, kao punokrvni Nemac ili punokrvni Jevrejin, kao punokrvni Ma|ar ili punokrvni Ukrajinac. Vidi Sitzungsbericht des Kongresses der organisierten nationalen Gruppen in den
Staaten Europs, 1933, p. 8.
16 Prve manjine su nastale kada je protestantski princip slobode uverenja uguio pricip
cuius regio eius religio. Be~ki kongres 1815. ve} je preduzeo korake da osigura izvesna prava poljskom stanovnitvu u Rusiji, Pruskoj i Austriji, prava koja sigurno nisu bila samo verska; karakteristi~no je, me|utim, da svi kasniji ugovori protokol koji garantuje nezavisnost Gr~ke 1830, onaj koji garantuje nazavisnost Moldavije i Vlake 1856, i Berlinski kongres 1878. koji se ticao Rumunije govore o verskim a ne o nacionalnim manjinama,
kojima su dodeljena gra|anska a ne politi~ka prava.
282
IMPERIJALIZAM
nanje da milioni ljudi `ive izvan normalne za{tite zakona i da im je potrebna dodatna garancija elementarnih prava od spoljnog tela i tvrdnja da ovo
stanje stvari nije privremeno, ve} da su potrebni ugovori da bi se uspostavio trajni modus vivendi sve to je bilo ne{to novo, u ovom stepenu svakako, u evropskoj istoriji. Manjinski ugovori su jasnim jezikom rekli ono
{to je do tada bilo sadr`ano samo u sistemu funkcionisanja nacionalnih dr`ava, naime, da samo pripadnici nacije mogu biti gra|ani, da jedino ljudi
istog nacionalnog porekla mogu da u`ivaju punu za{titu zakonskih institucija, da je osobama druge nacionalnosti potreban neki zakon izuzetka sve
dok ili osim ako ne budu potpuno asimilovani i odvojeni od svog porekla.
U govorima kojima su Ligine ugovore tuma~ili dr`avnici zemalja bez manjinskih obaveza koristio se jo{ jasniji jezik: oni su uzeli kao re{enu stvar
da zakon ne mo`e biti odgovoran za osobe koje insistiraju na razli~itoj nacionalnosti. 17 Oni su zato dodali a porastom broja ljudi bez dr`avljanstva ubrzo im je data prilika da to i prakti~no doka`u da je preobra`aj dr`ave od instrumenta zakona u instrument nacije upotpunjen; nacija je osvojila dr`avu, nacionalni interes je imao prioritet nad zakonom davno pre
nego {to je Hitler izgovorio ispravno je ono {to je dobro za nema~ki narod. Opet je ovde jezik gomile samo bio jezik javnog mnjenja i{~i{}en od
hipokrizije i ustezanja.
Svakako da je opasnost od ovakvog razvoja od po~etka postojala u strukturi nacionalne dr`ave. Ali sve dok se uspostavljanje nacionalnih dr`ava
poklapalo sa uspostavljanjem ustavne vlade, one su uvek zastupale vladavinu prava protiv samovoljne administracije i despotizma, tako da je, sa
naru{avanjem osetljive ravnote`e izme|u nacionalnih interesa i legalnih
institucija ovaj oblik vladavine dezintegrisan u`asavaju}om brzinom. Njegova dezintegracija, dosta ~udno, zapo~ela je upravo u momentu kada je
pravo na nacionalno samoopredeljenje bilo priznato u celoj Evropi i kada
je su{tinsko uverenje koje je stajalo iza tog prava, nadmo} volje nacije nad
svim legalnim i apstraktnim institucijama, bilo op{te prihva}eno.
U vreme manjinskih ugovora moglo je da se ka`e i govorilo se u korist
tih ugovora, takore}i kao njihovo opravdanje, da starije nacije u`ivaju ustave koji su implicitno ili ekspilicitno (kao u slu~aju Francuske, nation par
excellence) zasnovani na Pravima ~oveka, tako da za druge nacionalnosti,
~ak i ako ih ima unutar granica, nije potreban dodatni zakon, te da je samo
u novoosnovanim dr`avama-naslednicama potrebno privremeno uvo|enje
ljudskih prava kao kompromis i kao izuzetak. 18 Navala ljudi bez dr`a17 De Melo Franko, predstavnik Brazila u Savetu Lige naroda, jasno je postavio problem:
Meni izgleda o~igledno da oni koji su zamislili ovaj sistem zatite nisu sanjali o stvaranju
grupe stanovnika unutar nekih dr`ava koji bi sebe smatrali trajno stranima u odnosu na optu
organizaciju zemlje (Macartney, op. cit., p. 277).
18 Re`im za zatitu manjina bio je zamiljen kao lek u slu~ajevima u kojima je teritorijalno re{enje neizbe`no bilo nesavreno s ta~ke gledita nacionalnosti (Joseph Roucek, The
283
vljanstva donela je kraj ove iluzije. Manjine su bile samo polu-bezdr`avne; de jure one su pripadale nekoj dr`avnoj zajednici ~ak i ako im je bila
potrebna dodatna za{tita u obliku posebnih ugovora i garancija; neka
sekundarna prava, kao {to su pravo na upotrebu svog jezika i na ostajanje
u sopstvenom kulturnom i dru{tvenom miljeu, bila su u velikoj opasnosti i
mati~na zajednica ih je nevoljno {tititila; ali druga, elementarnija prava,
kao prava na boravak i rad, nikada nisu postignuta. Sastavlja~i manjinskih
ugovora nisu predvideli mogu}nost masovnog raseljavanja stanovni{tva
ili problem naroda koji je postao nepodoban za deportaciju jer nije bilo
dr`ave na svetu u kojoj bi u`ivao pravo na boravak. Manjine su jo{ uvek
mogle da se posmatraju kao izuzetak svojstven izvesnim teritorijama koje
su odstupale od norme. Ovaj je argument uvek bio privla~an jer je sam sistem ostavljao netaknut; na neki na~in on je pre`iveo Drugi svetski rat ~iji
su mirotvorci, uvereni u neprakti~nost manjinskih ugovora, po~eli da repatriraju nacionalnosti {to je vi{e mogu}e u nastojanju da zavedu red u
pojasu me{ovitog stanovni{tva.19 I taj poku{aj {iroke repatrijacije nije
bio direktan rezultat katastrofa koje su usledile manjinskim ugovorima;
vi{e je postojala nada da bi takav korak kona~no razre{io problem koji je,
u prethodnim decenijama, poprimio {ire razmere i za koji me|unarodno
priznata i prihva}ena procedura jednostavno nije postojala problem ljudi
bez dr`avljanstva.
Mnogo istrajnije, u stvari, i mnogo dalekose`nije po posledicama bilo je
neposedovanje dr`avljanstva, najnoviji masovni fenomen u savremenoj istoriji, sve brojnijeg novog naroda sastavljenog od lica bez dr`avljanstva,
grupe koja najvi{e govori o savremenom politi~kom `ivotu.20 Za njihovo
Minority Principle as a Problem of Political Science, Prague, 1928, p. 29). Nevolja je bila u
tome to je nesavrenost teritorijalnog re{enja bila greka ne samo u manjinskim re{enjima,
ve} u osnivanju samih dr`ava-naslednica, jer u ovoj oblasti nije bilo teritorije na koju nekoliko nacionalnosti ne bi polagalo pravo.
19 Skoro simboli~an znak ove promene svesti mo`e se na}i u tvrdnjama Eduarda Benea,
Predsednika ^ehoslova~ke, jedine zemlje koja se posle Prvog svetskog rata rado podvrgla
obavezama manjinskih ugovora. Ubrzo posle izbijanja Drugog svetskog rata, Bene je po~eo
da podr`ava princip transfera stanovnitva, to je kona~no dovelo do isterivanja nema~ke
manjine i dodavanja jo{ jedne kategorije sve ve}oj masi raseljenih lica. Za Beneov stav vidi
Oscar I. Janowsky, Nationalities and National Minorities, New York, 1945, p. 136 ff.
20 Problem apatridstva postao je zna~ajan posle Velikog rata. Pre rata su postojali propisi
u nekim zemljama, naro~ito u Sjedinjenim Dr`avama, po kojima naturalizacija mo`e da se
ukine u onim slu~ajevima u kojim naturalizovana osoba prestane da gaji iskrenu privr`enost
prema zemlji u kojoj je naturalizovana. Tako denaturalizovana osoba ostaje bez dr`avljanstva. Tokom rata su vode}e evropske dr`ave nale da je neophodno da isprave svoje zakone o
nacionalnosti tako da imaju ovla{}enje da ponite naturalizaciju (John Hope Simpson, The
Refugee Problem, Institute of International Affairs, Oxford, 1939, p. 231). Klasa lica bez
dr`avljanstva stvorena ukidanjem naturalizacije bila je veoma mala; oni su, me|utim, predstavljali jedan mali presedan, tako da su, u me|uratnom periodu, naturalizovani gra|ani po
pravilu prvi gubili dr`avljanstvo. Masovno ponitavanje naturalizacije, kao u nacisti~koj
284
IMPERIJALIZAM
postojanje te{ko se mo`e okriviti samo jedan ~inilac, ali ako razmotrimo
razli~ite grupe me|u ljudima bez dr`avljanstva, pokazuje se da je svaki
politi~ki doga|aj od kraja Prvog svetskog rata dodavao novu kategoriju
onima koji su ve} `iveli izvan podru~ja zakona, dok se nijedna od tih kategorija, ma kako se originalna konstelacija menjala, uop{te nije mogla
ponovo normalizovati. 21
Me|u njima mi jo{ uvek nalazimo najstarije grupe ljudi bez dr`avljanstva, Heimatlosen, koje su stvorili mirovni ugovori 1919, raspad AustroUgarske i osnivanje Balti~kih dr`ava. Ponekad se nije moglo utvrditi njihovo pravo poreklo, posebno ako se dogodilo da na kraju rata nisu
stanovali u mestu ro|enja, 22 katkad je njihovo mesto porekla prelazilo iz
ruke u ruku toliko puta u vrtlogu posleratnih sva|a da se nacionalnost
stanovnika menjala iz godine u godinu (kao u Vilni, koju je jedan francuski ~inovnik nazvao la capitale des apatrides); mnogo ~e{}e nego {to se
mo`e zamisliti, ljudi su posle Prvog svetskog rata nalazili uto~i{te u nemanju dr`avljanstva da bi ostali tamo gde su i da bi izbegli deportaciju u
domovinu gde bi bili stranci (kao u slu~aju mnogih poljskih i rumunskih
Jevreja u Francuskoj i Nema~koj, koji su bili svesrdno pomognuti antisemitskim dr`anjem svojih konzulata).
Po sebi bezna~ajan, o~igledno samo zakonska nakaza, apatride je izazvao zakasnelu pa`nju i priznavanje kad su se u tom zakonskom statusu
Nema~koj 1933. protiv svih naturalizovanih Nemaca jevrejskog porekla, obi~no je prethodilo denacionalizaciji gra|ana po ro|enju u sli~nim kategorijama, a uvo|enje zakona koji su
omogu}avali nacionalizaciju prostim dekretom, kao onih u Belgiji i drugim zapadnim
demokratskim dr`avama tridesetih godina, obi~no je prethodilo masovnoj denaturalizaciji;
dobar primer je politika gr~ke vlade prema jermenskim izbeglicama: od 45 000 jermenskih
izbeglica, 1 000 je bilo naturalizovano izme|u 1923. i 1928. Posle 1928. zakon koji bi naturalizovao sve izbeglice ispod dvadeset dve godine starosti bio je suspendovan, a 1936. vlada
je poni{tila sve naturalizacije. (Vidi Simpson, op. cit., p. 41).
21 Dvadeset pet godina poto se sovjetski re`im odrekao milion i po Rusa, procenjeno je
da je barem 350 000 do 450 000 ve} bez dr`avljanstva to je u`asan procenat ako se ima u
vidu da je protekla cela generacija od po~etnog jata, da je znatan deo otpao preko mora, a da
je drugi veliki deo stekao dr`avljanstvo u razli~itim zemljama putem brakova. (Vidi
Simpson, op. cit., p. 559; Eugene M. Kulischer, The Displacement of Population in Europe,
Montreal 1943; Winifred N. Hadsel, Can Europes Refugees Find New Homes? u Foreign
Policy Reports, August, 1943, Vol. X, br. 10).
Istina, i Sjedinjene Dr`ave su stavile doseljenike bez dr`avaljanstva u polo`aj potpune jednakosti sa drugim strancima, ali to je bilo mogu}no samo zato to je ova zemlja imigracije
par excellence pridolice uvek smatrala sopstvenim gra|anima u perspektivi, bez obzira na
njihovu raniju nacionalnu pripadnost.
22 American Friends Service Bulletin (General Relief Bulletin, March, 1943) tampa zamren izvetaj o jednom od svojih ljudi iz rovova u paniji koji je bio suo~en sa problemom
~oveka koji je ro|en u Berlinu, u Nema~koj, ali koji je poljskog porekla po roditeljima
Poljacima i koji je zbog toga ... apatrid, ali se izjanjava da je ukrajinske nacionalnosti, a tra`i
ga ruska vlada za repatrijaciju i slu`bu u Crvenoj armiji.
285
okupile posleratne izbeglice koje su iz svojih zemalja bile proterane revolucijama, a kod ku}e su ih spremno denacionalizovale pobedni~ke vlade.
Ovoj grupi pripadaju, po hronolo{kom redu, milioni Rusa, stotine hiljada
Jermena, hiljade Ma|ara, stotine hiljada Nemaca i vi{e od pola miliona
[panaca da nabrojimo samo va`nije kategorije. Pona{anje njihovih vlada danas izgleda kao prirodna posledica gra|anskog rata, ali su u to vreme
masovne denacionalizacije bile ne{to potpuno novo i nepredvi|eno. Te
dr`ave su sebi dopu{tale dr`avnu strukturu koja, ako jo{ nije bila potpuno
totalitarna, u najmanju ruku ne bi trpela bilo kakvu opoziciju i radije bi
izgubila svoje gra|ane nego {to bi {titila ljude sa razli~itim pogledima.
[tavi{e, otkrile su, a to je bilo skriveno istorijom nacionalnog suvereniteta, da suvereniteti susednih zemalja mogu do}i u poguban sukob ne samo
u ekstremnim slu~ajevima rata, ve} i u miru. Sada je postalo jasno da je
pun nacionalni suverenitet bio mogu} samo dok je postojala zajednica evropskih nacija; jer ona je bila taj duh neorganizovane solidarnosti i slaganja koji je spre~avao svaku vladu da upotrebi svoju punu suverenu vlast.
Teoretski, u sferi me|unarodnog prava, uvek je va`ilo da suverenitet nigde
nije apsolutniji nego u stvarima emigracije, naturalizacije, nacionalnosti i
izgona;23 zapravo su, me|utim, nacionalni suvereniteti ko~ili prakti~no
razmi{ljanje i pre}utno priznavanje zajedni~kih interesa, sve do uspona totalitarnih re`ima. ^ovek skoro pada u isku{enje da stepen totalitarne infekcije meri stepenom do kojeg su odre|ene vlade koristile svoje suvereno
pravo denacionalizacije (i bilo bi dosta interesanto otkriti da je Musolinijeva Italija bila prili~no nesklona da svoje izbeglice tretira na taj na~in).24
Ali istovremeno treba imati na umu da skoro nijedna zemlja na kontinentu
izme|u dva rata nije uvela novi zakon koji bi, ~ak i ako ona nije ekstenzivno
primenjivala ovo pravo, uvek bio formulisan tako da joj dozvoli da se u
svakom zgodnom momentu re{i velikog broja stanovnika. 25
23 Lawrence Preuss, La Dnationalisation impose pour des motifs politiques, u Revue
Interantional Franais du Droit des Gens, 1937, Vol. IV, Nos. 1,2,3.
24 Izgledalo je da italijanski zakon iz 1926. protiv zloupotrebe emigracije nagovetava
mere denaturalizacije protiv izbeglica antifaista; me|utim, posle 1929. denaturalizaciona
politika bila je naputena i uvedene su faisti~ke organizacije u inostranstvu. Od 40 000
~lanova Unione Populare Italiana u Francuskoj su barem 10 000 bili autenti~ne antifaisti~ke izbeglice, ali samo 3 000 je bilo bez pasoa. Vidi Simpson, op. cit., p. 122 ff.
25 Prvi zakon tog tipa bila je francuska ratna mera 1915. uperena samo protiv naturalizovanih gra|ana neprijateljskog porekla koji su zadr`ali svoju originalnu nacionalnost;
Portugalija je otila mnogo dalje u dekretu 1916. koji je automatski denaturalizovao sve
osobe ro|ene od oca Nemca. Belgija je 1922. izdala zakon koji ukida naturalizaciju licima
koja su tokom rata po~inila dela protiv naroda, a reafirmie je novim dekretom 1934. koji u
karakteristi~no nejasnom maniru toga vremena govori o osobama manquant gravement
leurs devoirs de citoyen belge. U Italiji su od 1926. mogle biti denaturalizovane sve osobe
koje ne zaslu`uju italijansko dr`avljanstvo ili su pretnja javnom redu. Egipat i Turska su
1926. odnosno 1928. izdale zakone po kojima mogu biti denaturalizovani ljudi koji su
286
IMPERIJALIZAM
Nijedan paradoks savremene politike nije ironi~niji od protivre~nosti izme|u napora dobronamernih idealista koji su tvrdoglavo zahtevali da se
ova ljudska prava koja su u`ivali jedino gra|ani najnaprednijih i najcivilizovanijih zemalja, nazovu neotu|ivim, i situacije samih obespravljenih.
Njihova situacija se isto tako konstantno pogor{avala otkad je internirski
logor pre Drugog svetskog rata vi{e izuzetak nego pravilo za lica bez dr`avljanstva postao rutinsko re{enje pitanja boravka raseljenih lica.
^ak se i terminologija koja se primenjivala na ljude bez dr`avljanstva
pogor{ala. Termin bez dr`avljanstva makar je stavljao na znanje ~injenicu da su te osobe izgubile za{titu svoje vlade i da tra`e me|unarodne sporazume za ~uvanje svog zakonskog statusa. Posleratni termin raseljena lica izmi{ljen je u toku rata sa hitnim ciljem da se mogu}nost da neko nema dr`avljanstvo jednom zauvek ukine tako {to }e se ignorisati taj status.
Nepriznavanje da neko nema dr`avljanstvo je uvek zna~ilo repatrijaciju,
to jest, deportaciju u zemlju porekla, koja ili odbija da prizna budu}eg repatriranog kao gra|anina, ili, naprotiv, `eli njegovo hitno vra}anje radi ka`njavanja. Po{to su se netotalitarne zemlje, uprkos svojim lo{im namerama nadahnutim ratnom klimom, generalno pla{ile masovne repatrijacije,
broj ljudi bez dr`avljanstva dvadeset godina posle zavr{etka rata ve}i
je no ikada. Odluku politi~ara da problem ljudi bez dr`avljanstva re{e time
{to }e tu mogu}nost ignorisati pokazuje i nedostatak bilo kakvih pouzdanih statistika o tom predmetu. Jedno se, me|utim, zna: dok ima milion
priznatih ljudi bez dr`avljanstva, ima vi{e od pedeset miliona takozvanih de facto bez dr`avljanstva; i dok relativno bezazlen problem ljudi
koji su de jure bez dr`avljanstva povremeno do|e na dnevni red me|unarodnih konferencija, sama su{tina ~injenice da postoje ljudi bez dr`avljanstva, {to je identi~no sa izbegli~kim pitanjem, jednostavno se ne pominje. Jo{ gore, broj ljudi koji su potencijalno bez dr`avljanstva neprestano raste. Pre pro{log rata samo su totalitarne diktature li{avale
dr`avljanstva one koji su bili dr`avljani po ro|enju; sada smo dostigli ta~ku na kojoj, na primer, ~ak i slobodne demokratske dr`ave kao {to su Sjedinjene Dr`ave, ozbiljno razmi{ljaju da li{e dr`avljanstva ro|ene Amerikance koji su komunisti. Zloslutni aspekt ovih mera je {to one izgledaju
potpuno bezazleno. Ipak, da bi shvatio prave implikacije nemanja dr`avljanstva, ~ovek treba samo da se seti nastojanja nacista da sve Jevreje i pripadnike negermanskih nacionalnosti li{e dr`avljanstva ili pre ili barem
bili pretnja javnom redu. Francuska je pretila denaturalizacijom onim svojim gra|anima koji
su po~inili dela protivna interesima Francuske (1927). Austrija 1933. mo`e da lii austrijske
nacionalnosti svakog svog gra|anina koji slu`i ili u~estvuje u inostranstvu u akcijama neprijateljskim prema Austriji. Nema~ka, kona~no, 1933. neposredno sledi razli~ite ruske nacionalne dekrete od 1921, tvrde}i da se sve osobe koje prebivaju u inostranstvu mogu po
volji liiti nema~ke nacionalnosti.
287
na dan deportovanja 25a (za nema~ke Jevreje takav dekret nije bio potreban, jer je u Tre}em rajhu postojao zakon prema kome svi Jevreji koji su
napustili teritoriju uklju~uju}i, naravno, one deportovane u Poljsku u logor automatski gube dr`avljanstvo). Prva velika {teta naneta nacionalnim dr`avama kao rezultat dolaska stotina hiljada ljudi bez dr`avljanstva
bila je {to je ukinuto pravo azila, jedino pravo koje je ikada figuriralo kao
simbol prava ~oveka u sferi me|unarodnih odnosa. Njegova duga i svetla
istorija datira unazad do samih po~etaka regulisanog politi~kog `ivota. Od
davnih vremena to pravo je {titilo i izbeglicu i zemlju izbegli{tva od situacija u kojima bi ljudi bili prisiljeni da stanu izvan zakona ukoliko se neke
okolnosti otrgnu njihovoj kontroli. To je bio jedini moderni ostatak srednjovekovnog principa quid quid est in territorio est de territorio, jer je u
svim drugim slu~ajevima moderna dr`va bila sklona da {titi svoje gra|ane
izvan sopstvenih granica i da bude sigurna, putem uzajamnih ugovora, da
oni i dalje potpadaju pod zakone svoje zemlje. Ali iako je pravo azila nastavilo da funkcioni{e u svetu organizovanom u nacionalne dr`ave i, u pojedinim slu~ajevima, ~ak pre`ivelo oba svetska rata, ose}alo se da je ono
anahronizam i da je u sukobu sa me|unarodnim pravima dr`ave. Zato se
ono ne mo`e na}i u pisanom zakonu, ni u jednom ustavu ili me|unarodnom dogovoru, a Sporazum Lige naroda ~ak ga i ne spominje. 26 Ono deli,
u ovom pogledu, sudbinu Prava ~oveka, koja tako|e nisu nikada postala
zakon, ve} su `ivotarila u senci, kao apel u pojedinim izuzetnim slu~ajevima za koje normalne legalne institucije nisu marile. 27
25a Citat je uzet iz naredbe haupt{turmfirera Danekera datirane 10. marta 1943, i odnosi
se na deportaciju 5 000 Jevreja iz Francuske, kvota za 1942. Ovaj dokument (fotokopija u
Centre de Documentation Juive u Parizu) deo je Nuremberg Documents No. RF 1216.
Identi~ni aran`mani bili su napravljeni za bugarske Jevreje. Ibidem, relevantan memorandum L. R. Wagnera, datiran 3. aprila 1943, document NG 4180.
26 S. Lawford Childs (op. cit.) istra`uje ~injenicu da Ugovor Lige nije sadr`ao ~lan za
politi~ke izbeglice, nikakav izlaz za azilante. Najskoriji pokuaj Ujedinjenih nacija da,
barem za malu grupu lica bez dr`avljanstva takozvanih de jure lica bez dr`avljanstva
izdejstvuju poboljanje legalnog statusa bio je samo puki gest; naime, poku{aj da se skupe
predstavnici najmanje dvadeset dr`ava, ali sa eksplicitnim uveravanjem da u~estvovanje na
takvoj konferenciji ne bi nametalo bilo kakve obaveze. ^ak i pod tim uslovima, ostalo je
izuzetno sumnjivo da li konferencija mo`e da se sazove. Vidi vesti u New York Times,
October 17, 1954. p. 9.
27 Jedini ~uvari prava na azil bilo je nekoliko udru`enja ~iji je poseban cilj bio zatita ljudskih prava. Najva`nije od njih, Ligue des Droits de l Homme koju je podr`avala Francuska,
sa ograncima u svim demokratskim evropskim zemljama, ponaala se kao da je jo uvek bilo samo pitanje spasavanja pojedinaca progonjenih zbog politi~kih uverenja i aktivnosti. Tvrdnja, bespredmetna ve} kod miliona ruskih izbeglica, postala je jednostavno apsurdna za Jevreje i Jermene. Liga nije bila ni ideoloki ni administrativno opremljena da se nosi sa novim
promblemima. Poto nije htela da se suo~i sa novom situacijom, posrnula je u funkcije koje
je mnogo bolje ispunjavalo bilo koje od dobrotvornih drutava koje su osnovale same izbeglice
uz pomo} svojih sunarodnika. Kada su Prava ~oveka postala predmet naro~ito neefikasne dobrotvorne organizacije, ideja ljudskih prava, prirodno, bila je jo vie diskreditovana.
288
IMPERIJALIZAM
Drugi veliki {ok koji je evropski svet pretrpeo dolaskom izbeglica 28 bilo je to {to je shvatio da ih se ne mo`e osloboditi ili ih pretvoriti u pripadnike nacije zemlje koja ih je primila. Od po~etka su se svi slagali da postoje samo dva na~ina za re{avanje ovog problema: repatrijacija ili naturalizacija. 29 Kada je primer prvih talasa ruskih i jermenskih izbeglica dokazao da nijedan od tih na~ina ne daje nikakve opipljive rezultate, zemlje
izbegli{tva su jednostavno odbile da priznaju status bez dr`avljanstva pri
svim kasnijim dolascima, ~ine}i na taj na~in situaciju izbeglica jo{ nepodno{ljivijom. 30 S gledi{ta zainteresovanih vlada bilo je sasvim razumljivo
{to su stalno podse}ale Ligu naroda da (njen) rad na izbeglicama mora
{to pre da se okon~a; 31 imale su mnogo razloga da se pla{e da ljudi izba~eni iz starog trojstva dr`ava-narod-teritorija, koje je jo{ uvek ~inilo osnov evropske organizacije i politi~ke civilizacije, predstavljaju samo
po~etak sve ve}eg pokreta, samo prvu kap okeana koji se stalno {iri. Bilo
je o~igledno, i Evijanska konferencija 1938. je ~ak priznala da su svi nema~ki i austrijski Jevreji potencijalno bez dr`avljanstva; i bilo je sasvim
prirodno da }e zemlje sa manjinama biti ohrabrene nema~kim primerom
da poku{aju da upotrebe iste metode da se oslobode nekog od svog manjinskog stanovni{tva. 32 Me|u manjinama su Jevreji i Jermeni snosili naj28 Mnogi pravnici trudili su se da pojednostave problem tvrde}i da postoji razlika izme|u
lica bez dr`avljanstva i izbeglice tako to su podr`avali stav da je status lica bez dr`avljanstva karakteristi~an po ~injenici da ono nema nikakvu nacionalnost, dok je status
izbeglice odre|en time to je ona izgubila diplomatsku zatitu (Simpson, op. cit., p. 4).
29 Najironi~niju formulaciju ovog opteg o~ekivanja dao je R. Yewdall Jermings, Some
International Aspects of the Refugee Question, British Yearbook of International Law, 1939;
Status izbeglice, naravno nije stalan. Cilj je da se on oslobodi tog statusa to je mogu}e pre,
ili repatrijacijom ili naturalizacijom u zemlji izbeglitva.
30 Samo su Rusi, u svakom smislu aristokratija naroda bez dr`avljanstva, i Jermeni koji su
asimilovani u ruski status, uopte zvani~no priznati kao lica bez dr`avljanstva, stavljeni
pod zatitu Nansenske kancelarije Lige naroda, a date su im i putne isprave.
31 Childs, op. cit. Razlog ovog o~ajni~kog pokuaja brzog izvrenja bio je strah svih vlada
da bi ~ak i najmanji pozitivan gest mogao ohrabriti zemlje da se oslobode svojih ne`eljenih
ljudi i da bi mogli emigrirati mnogi koji bi ina~e ostali u svojim zemljama ~ak i pri ozbiljnom
uskra}ivanju prava (Louise W. Holborn, The Legal Status of Political Refugees 19201938, American Journal of Interantional Law, 1938).
Vidi tako|e Georges Mauco (u Esprit, 7e ann, 82, July 1939, p. 590): Asimilacija nema~kih izbeglica u status ostalih izbeglica o kojima je vodila ra~una Nansenska kancelarija
prirodno bi bila najjednostavnije i najbolje reenje za same nema~ke izbeglice. Ali vlade nisu
`elele da ire privilegije ve} dodeljene novoj kategoriji izbeglica ~iji je broj, tavie, pretio da
}e rasti u beskraj.
32 Broju od 600 000 Jevreja u Nema~koj i Austriji koji su 1938. bili potencijalno bez
dr`avljanstva moraju se dodati Jevreji iz Rumunije (Predsednik rumunske Federalne komisije za manjine, profesor Dragomir, upravo je bio svetu objavio predstoje}u reviziju dr`avljanstva svih rumunskih Jevreja) i Poljske (~iji je ministar spoljnih poslova Bek zvani~no izjavio da Poljska ima milion Jevreja vika). Vidi Simpson, op. cit., p. 235.
289
290
IMPERIJALIZAM
nepo`eljnog tu|inca i definie izbeglicu kao tu|inca koji je napustio svoju zemlju pod pritiskom okolnosti. Vidi L Emigration, Problme Revolutionnaire u Esprit, 7e anne, No.
82, July, 1939, p. 602.
36 Lawrence Preuss, op. cit., opisuje irenje ilegalnosti na slede}i na~in: Po~etni ilegalni
~in denacionalizacije vlade... stavlja zemlju izgnanstva u polo`aj nekoga ko je povredio
me|unarodni zakon, jer njene vlasti vre nasilje nad zakonom zemlje u koju je lice bez
dr`avljanstva prognano. Ova druga zemlja, zauzvrat, ne mo`e da ga odbaci... osim vre}i
nasilje nad... zakonom tre}e zemlje... [Lice bez dr`avljanstva se nalazi pred slede}om alternativom]: ili ono vri nasilje nad zakonom zemlje u kojoj boravi... ili vri nasilje nad zakonom zemlje u koju je proterano.
Ser John Fischer Williams (Denationalisation, British Year Book of Interantional Law,
VII, 1927) zaklju~uje iz ove situacije da je denacionalizacija suprotna me|unarodnom pravu;
ipak je na Confrence pour la Codification du Droit International u Hagu 1930. samo finska
vlada ostala pri tome da liavanje nacionalnosti ... nikada ne treba da predstavlja kaznu... niti treba da bude izre~eno da bi se nepo`eljnog lica reilo putem proterivanja.
291
tim {to su ove uzvra}ale istom merom. Idelno re{enje repatrijacije, krijum~arenje izbeglica nazad u zemlju njegovog porekla, uspelo je samo u nekoliko istaknutih primera, delom zbog toga {to su netotalitarnu policiju jo{
uvek ko~ili nekoliki ostaci eti~kih shvatanja, delom zato {to je izgledalo
da }e lica bez dr`avljanstva biti prokrijum~arena nazad iz svoje doma}e
zemlje kao i iz bilo koje druge i, na kraju, ali ne najmanje va`no, zato {to
je taj promet u celini mogao da se odvija samo sa okolnim zemljama. Posledice ovog krijum~arenja bile su sitni ratovi izme|u policije i grani~ara,
koji nisu ba{ doprinosili dobrim me|unarodnim odnosima, i nagomilavanje zakonskih odrednica za ljude bez dr`avljanstva koji su, uz pomo} policije jedne zemlje, ilegalno pre{li na teritoriju druge.
Svaki poku{aj me|unarodnih konferencija da uspostave nekakav legalan status za ljude bez dr`avljanstva propao je jer nikakvi dogovori nisu
mogli da zamene teritoriju na koju tu|in, u okviru postoje}eg zakona, mora biti deportovan. Sve diskusije o problemima izbeglica vrtele su se oko
jednog pitanja: Kako opet ozakoniti deportaciju izbeglica? Nisu Drugi
svetski rat i DP-logori bili neophodni da bi se pokazalo da je jedina prakti~na zamena za nepostoje}u domovinu internirski logor. Zaista, jo{ tridesetih godina to je bila jedina zemlja koju je svet mogao da ponudi ljudima bez dr`avljanstva. 37
Naturalizacija se, s druge strane, pokazala tako|e kao proma{aj. Ceo sistem naturalizacije evropskih zemalja raspao se suo~en sa ljudima bez dr`avljanstva, i to iz istih razloga iz kojih je bilo ukinuto pravo na azil. Su{tinski je naturalizacija bila privezak zakonodavstva nacionalne dr`ave
koje je ra~unalo samo sa pripadnicima nacionalnosti, ljudima ro|enim
na njegovoj teritoriji i dr`avljanima po ro|enju. Naturalizacija je bila
potrebna u izuzetnim slu~ajevima, za pojedince koje su okolnosti mogle
da dovedu na stranu teritoriju. Ceo proces je propao kada se pojavilo pitanje masovnog podno{enja prijava za naturalizaciju; 38 ~ak i sa ~isto administrativne ta~ke, nijedna evropska dr`avna slu`ba ne mo`e da rukovodi
tim problemom. Umesto naturalizovanja makar malog dela prido{lica, zemlje su po~ele da poni{tavaju ranije naturalizacije, delom zbog op{te panike, a delom zato {to je veliki broj prido{lica zapravo promenio uvek dra37 Poto je doao do tu`nog zaklju~ka da je stvarna teko}a oko primanja izbeglica to to
ako na loe iza|e... nema na~ina da se nje rei, Childs, op. cit., predla`e tranzitne centre u
koje bi izbeglice mogle biti vra}ene ~ak i iz inostranstva, koji, drugim re~ima, treba da
zamene domovinu u svrhe deportacije.
38 Dva pirmera masovne naturalizacije na Bliskom Istoku bila su ~isti izuzeci: u jednom
se radi o gr~kim izbeglicama iz Turske, koje je gr~ka vlada u celini naturalizovala 1922. jer
je to zapravo bila stvar repatrijacije gr~ke manjine a ne stranih gra|ana; druga se ti~e jermenskih izbeglica iz Turske u Siriju, Liban i druge ranije turske zemlje, to jest, stanovnitva
koje je na Bliskom Istoku imalo zajedni~ko dr`avljanstvo.
292
IMPERIJALIZAM
293
mah zaboravili, tako {to je regulisala haoti~nu berzu rada pozivaju}i strane
radnike dok je za njima imala potrebe i deportuju}i ih u vreme nezaposlenosti i krize. Posle 1935, godine kada je Lavalova vlada izvr{ila masovnu
repatrijaciju, od koje su bili spaseni samo ljudi bez dr`avljanstva, takozvani ekonomski imigranti i druge grupe stranog porekla Balkanci, Italijani, Poljaci i [panci spleli su se sa talasima izbeglica u ~vor koji vi{e nije mogao da se razmrsi.
Mnogo gore od {tete koju su apatridi naneli drevnoj i neophodnoj razlici izme|u pripadnika nacije i stranaca, kao i suverenim pravima dr`ava u
stvarima nacionalnosti i izgona, bila je {teta po samu strukturu legalnih
nacionalnih institucija, jer je sve ve}i broj stanovnika morao da `ivi izvan
jurisdikcije ovih zakona a bez za{tite bilo kog drugog. Lice bez dr`avljanstva, prava naseljavanja i bez prava na rad moralo je naravno stalno da
kr{i zakon. Ono je bilo izlo`eno kazni zatvora a da nikada nije po~inilo
zlo~in. [tavi{e, celokupna hijerarhija vrednosti koja je spadala u civilizovane zemlje bila je u njegovom slu~aju preokrenuta. Po{to je on bio anomalija za koju op{ti zakon nije bio predvi|en, za njega je bolje bilo da
postane anomalija koju je zakon predvideo, kriminalac.
Najbolji kriterijum za prosu|ivanje da li je neko bio nateran da prekr{i
zakon jeste pitanje da li je on imao koristi od po~injenog zlo~ina. Ako postoji verovatno}a da }e mala kra|a pobolj{ati na{ zakonski polo`aj, makar
privremeno, mo`emo biti sigurni da nas li{avaju ljudski prava. Jer tada
kriminalni prestup postaje najbolja prilika za postizanje neke vrste ljudske
jednakosti, ~ak i ako se smatra izuzetkom od pravila. Va`na je ~injenica da
ovaj izuzetak potpada pod zakon. ^ak i osoba bez dr`avljanstva ne}e kao
kriminalac biti tretirana gore od drugog kriminalca, to jest, bi}e tretirana
kao svi drugi. Samo kao prekr{ilac zakona apatrid mo`e da stekne njegovu
za{titu. Dok traju su|enja i kazna, bi}e bezbedan od samovolje policije,
protiv koje nema advokata i tu`bi. Isti ~ovek koji je ju~e bio u zatvoru samo zbog toga {to postoji na svetu, koji nije imao nikakva prava i koji je `iveo pod pretnjom deportacije, i koji je bez izricanja kazne i bez su|enja
oteran u neku vrstu internacije zato {to je poku{ao da radi i da zaradi za `ivot, mo`e da postane skoro punopravni gra|anin zbog malog lopovluka.
^ak i ako je bez dinara, sada mo`e da dobije advokata, da se `ali na svoje
tamni~are, i bi}e saslu{an s po{tovanjem. On nije vi{e svetski {ljam, ve}
dovoljno va`an da ga informi{u o svim detaljima zakona po kojem }e mu
suditi. On je postao uva`ena osoba. 42
42 U prakti~nom smislu, svaka izre~ena presuda imala bi manje posledice u pore|enju sa
naredbom za izgon, ukidanjem dozvole za rad ili sa dekretom kojim se ~ovek alje u internirski logor. Japano-amerikanac sa zapadne obale koji je bio u zatvoru kada je vojska naredila
interniranje svih Amerikanaca japanskog porekla ne bi bio primoran da likvidira svoj posed
po suvie niskoj ceni; ostao bi upravo tamo gde je, imao bi kao tit advokata koji bi branio
294
IMPERIJALIZAM
Mnogo nepouzdaniji i mnogo te`i put za uzdizanje od nepriznate anomalije do statusa priznatog izuzetka je postati genije. Ba{ kao {to zakon
zna samo jednu razliku izme|u ljudskih bi}a, razliku izme|u nekriminalca
i anomalnog kriminalca, tako konformisti~ko dru{tvo priznaje samo jedan
oblik nepopustljivog individualizma, genija. Evropsko bur`oasko dru{tvo
je `elelo da genije ostane izvan ljudskih zakona, da bude neka vrsta
~udovi{ta ~ija je glavna dru{tvena funkcija da izaziva uzbu|enje i nije bilo va`no {to je on zapravo izvan zakona. [tavi{e, gubitak dr`avljanstva nije ljude li{avao samo za{tite, ve} i svakog jasno uspostavljenog, zvani~no
priznatog identiteta, ~injenica koju su vrlo jasno simbolizovali njihovi
grozni~avi napori da dobiju bar kr{tenicu od zemlje koja ih je denacionalizovala; jedan od njihovih problema bio je re{en kada su postigli stepen
razlikovanja koji }e ~oveka spasti iz ogromne i bezimene gomile. Samo }e
slava eventualno odgovoriti na ponovljene `albe izbeglica svih dru{tvenih
slojeva da niko ovde ne zna ko sam ja; i istina je da su {anse slavnog
izbeglice pobolj{ane ba{ kao {to pas sa imenom ima vi{e {anse da pre`ivi
od psa lutalice koji je samo pas uop{te. 43
Nacionalna dr`ava, nesposobna da pod zakon stavi one koji su izgubili
za{titu nacionalne vlade, prebacuje celu stvar na policiju. To je bilo prvi
put da je policija u Zapadnoj Evropi dobila vlast da radi po svome, da direktno vlada ljudima; u jednoj sferi javnog `ivota ona vi{e nije bila instrument koji sprovodi i oja~ava zakon, ve} je postala vlast nezavisna od vlade
i ministara. 44 Njena snaga i njena emancipacija od zakona i vlade rasle su
proprocionalno sa prilivom izbeglica. [to je ve}i bio broj ljudi konkretno
ili potencijalno bez dr`avljanstva u odnosu na ukupno stanovni{tvo u
predratnoj Francuskoj on je dostigao 10 procenata to je ve}a bila opasnost od postepenog preobra`aja doti~ne zemlje u policijsku dr`avu.
Ne treba ni nagla{avati da su totalitarni re`imi, gde je policija do{la do
vrhunca vlasti, posebno `udeli da konsoliduju ovu snagu putem dominacije nad {irokim grupama ljudi koje su se, bez obzira na prekr{aje koje su
po~inili pojedinci, u svakom slu~aju nalazili izvan granica zakona. U nanjegove interese; a ako je bio te sre}e da bude osu|en na dugo, mogao bi da se pravo i mirno
vrati na svoj prvobitni posao i u profesiju, ~ak i na posao profesionalnog lopova. Zatvorska
kazna mu je garantovala ustavna prava koja nita drugo nikakvi protesti i `albe ne bi
mogli da mu pru`e u slu~aju kad je njegovo pravo gra|anina dovedeno u sumnju.
43 ^injenica da je isti princip formiranja elite ~esto delovao u totalitarnim koncentracionim logorima, gde je aristokratija bila sastavljena od ve}ine kriminalaca i nekoliko genija, to jest zabavlja~a i umetnika, pokazuje koliko je blizak drutveni polo`aja tih grupa.
44 U Francuskoj, na primer, treba zabele`iti da je naredba za proterivanje koja je poticala
od policije bila mnogo ozbiljnija od one koju je izdalo samo Ministarstvo spoljnih poslova
i da je ministar spoljnih poslova samo u retkim slu~ajevima mogao da poniti policijski izgon, dok je suprotna procedura bila ~esto samo pitanje mita. Po ustavu je policija pod autoritetom ministra spoljnih poslova.
295
296
IMPERIJALIZAM
hov visok dru{tveni polo`aj i politi~ki zna~aj i uop{te se nisu trudili da sakriju svoje simpatije. To {to su nacisti na kraju nai{li na sramno mali otpor
od strane policije u zemljama koje su okupirali i {to su mogli da organizuju toliko nasilje uz pomo} lokalnih policijskih snaga, barem se delimi~no
ima zahvaliti mo}noj poziciji koju je policija stekla u nesputanoj i samovoljnoj vladavini nad ljudima bez dr`avljanstva i izbeglicama.
I u istoriji nacije manjina i u formiranju naroda bez dr`avljanstva, Jevreji su igrali zna~ajnu ulogu. Oni su bili na ~elu takozvanog manjinskog
pokreta zbog svoje velike potrebe za za{titom (merljive jedino sa potrebom Jermena) i zbog odli~nih me|unarodnih veza, ali pre svega zbog toga
{to nisu ~inili ve}inu ni u jednoj zemlji pa su se zato mogli smatrati kao
minorit par excellence, to jest, jedina manjina ~iji se interesi mogu braniti
samo me|unarodno garantovanom za{titom. 45
Posebne potrebe jevrejskog naroda bile su najbolji izgovor za poricanje
tvrdnje da su ugovori bili kompromis izme|u tendencije novih nacija da
silom asimiluju tu|e narode i izme|u nacionalnosti kojima iz izvesnih razloga nije moglo biti dodeljeno pravo nacionalnog samoodre|enja.
Sli~na okolnost je stavila u prvi plan Jevreje u diskusiji o problemu
izbegli{tva i apatridstva. Prvi Heimatlose ili apatrides stvoreni mirovnim
ugovorima bili su u najve}em broju Jevreji koji su dolazili iz dr`ava-naslednica i nisu bili u stanju ili nisu imali volje da se stave pod za{titu
nove manjine u svojim domovinama. Dok Nemci nisu naterali nama~ku
jevrejsku zajednicu u emigraciju i gubljenje dr`avnosti, ovi nisu ~inili
znatan deo ljudi bez dr`avljanstva. Ali u godinama koje su do{le posle
Hitlerovog uspe{nog istrebljenja nema~kih Jevreja, sve manjinske zemlje
su po~ele da razmi{ljaju u pravcu ekspatrijacije svojih manjina i bilo je
sasvim prirodno da mogu da po~nu sa minorit par excellence, jedinom
nacionalno{}u koja zapravo nije imala nikakvu drugu za{titu osim za{tite
manjinskog sistema koji je od tad postao sprdnja.
Primedba da je nemanje dr`avljanstva primarno jevrejski problem46 bila
je izgovor koji su vlade koristile kada su poku{avale da taj problem smire
tako {to }e ga ignorisati. Nijedan od dr`avnika nije bio svestan da se
Hitlerovo re{enje jevrejskog problema sastoji u tome da prvo smanji nema~ke Jevreje do nepriznate manjine u Nema~koj, a onda da ih kao bezdr`avne ljude odveze preko granica i kona~no da ih odasvud sve opet skupi
45 O ulozi Jevreja u formulisanju Manjinskih ugovora, vidi Macrtney, op. cit., p. 4, 213,
281 i passim; David Erdstein, Le Statut juridique des Minorits en Europe, Paris, 1932, p. 11
ff. ; Oscar J. Janowsky, op. cit.
46 To ni u kom slu~aju nije bio samo hir nacisti~ke Nema~ke, iako se samo jedan nacisti~ki
autor usudio da to izrazi: Istina je da }e izbegli~ko pitanje nastaviti da postoji ~ak i kad vie
ne bude jevrejskog pitanja; ali poto Jevreji ~ine tako visok procenat izbeglica, izbegli~ko pitanje bi}e vrlo pojednostavljeno (Kabermann, Das internationale Flchtlingsproblem, u
Zeitschrift fr Politik, Bd. 29, Heft 3, 1939).
297
da bi ih otpremio u logore smrti; bila je to re~ita demonstracija pred ostatkom sveta kako stvarno da likvidiraju sve probleme koji se ti~u manjina i ljudi bez dr`avljanstva. Posle rata je iza{lo na videlo da je jevrejsko
pitanje, koje se smatralo jedinim nere{ivim, bilo zaista re{eno naime, putem kolonizacije a zatim pokoravanja teritorije ali to nije re{ilo ni problem manjina ni problem dr`avljanstva. Naprotiv, prakti~no kao i svi ostali
doga|aji na{eg veka, re{enje jevrejskog pitanja samo je proizvelo novu
kategoriju izbeglica, Arape, pove}avaju}i time broj ljudi bez dr`avljanstva
i bez prava za jo{ 700.000 do 800.000 ljudi. A ono {to se dogodilo u Palestini, na veoma maloj teritoriji, sa stotinama hiljada, ponovilo se zatim u
Indiji u ve}em stepenu, gde je obuhva}eno mnogo miliona ljudi. Od mirovnih ugovora 1919. i 1920. izbeglice i ljudi bez dr`avljanstva zaka~ili su se
kao prokletstvo za sve novoosnovane zemlje na svetu koje su stvorene
prema slici nacionalne dr`ave.
Za te nove dr`ave ovo je prokletstvo rodilo klicu smrtne bolesti. Jer nacionalna dr`ava ne mo`e da `ivi ~im se njen princip jednakosti pred zakonom slomi. Bez te zakonske jednakosti, ~ija je prvobitna namena bila da
zameni starije zakone i pravila feudalnog dru{tva, nacija se raspustila u
anarhi~nu masu privilegovanih i neprivilegovanih pojedinaca. Zakoni koji
nisu jednaki za sve vra}aju se pravima i privilegijama, ne~emu {to protivre~i samoj prirodi nacionalnih dr`ava. [to je jasniji dokaz njihove nesposobnosti da ljude bez dr`avljanstva tretiraju kao legalne osobe i {to se
vi{e {iri samovoljna uprava policijskim dekretom, to je dra`avama te`e da
se odupru isku{enju da sve gra|ane li{e legalnog statusa i da njima vladaju svemo}nom policijom.
II: Aporije ljudskih prava
DEKLARACIJA prava ~oveka na kraju osamnaestog veka bila je prekretnica u istoriji. To zna~i ni manje ni vi{e nego da }e od sada ^ovekova a ne
Bo`ija zapovest ili istorijski obi~aji biti izvor Zakona. Nezavisno od privilegija koje je istorija darivala izvesnim slojevima dru{tva ili izvesnim
nacijama, Deklaracija je pokazala emancipaciju ~oveka od svakog tutorstva i objavila da je on sada stekao zrelost.
Pored toga, postojala je jedna druga implikacija koje su sastavlja~i Deklaracije bili samo donekle svesni. Proklamacija ljudskih prava se pominjala i kao neophodna za{tita u novom dobu, gde pojedinci nisu vi{e bili
bezbedni u stale`ima u kojima su bili ro|eni, niti su kao hri{a}ani bili sigurni u svoju jednakost pred Bogom. Drugim re~ima, u novom sekularizovanom i emanicipovanom dru{tvu ljudi vi{e nisu bili sigurni u ova dru{tvena i ljudska prava koja su do tada bila izvan politi~kog poretka i koja
298
IMPERIJALIZAM
nisu garantovali vlada i Ustav, ve} dru{tvene, duhovne i verske sile. Zato
je tokom celog devetnaestog veka postojala saglasnost u mi{ljenju da se na
ljudska prava treba pozivati kad god je pojedincima potrebna za{tita protiv
novog suvereniteta dr`ave i nove samovolje dru{tva.
Po{to su Prava ~oveka bila proklamovana kao neotu|iva, nesvodiva i
neizvodiva iz drugih prava ili zakona, nije se pozivalo na neki autoritet koji bi ih primenjivao; sam ^ovek je bio njihov izvor kao i njihov krajnji cilj.
Me|utim, nije se mislilo da je potreban bilo kakav poseban zakon za za{titu tih prava jer se pretpostavljalo da }e svi zakoni po~ivati na njima. ^ovek se ukazao kao jedini suveren u pitanjima zakona, kao {to je bilo proklamovano da je narod jedini suveren u pitanjima vladanja. Suverenitet
naroda (razli~it od suvereniteta kneza) nije proklamovan po milosti bo`joj,
ve} u ime ^oveka, tako da je izgledalo jedino prirodno da }e neotu|iva
prava ~oveka na}i garancije i postati neotu|iv deo prava naroda na suverenu vladu.
Drugim re~ima, ~ovek se kao potpuno emancipovano, potpuno izolovano bi}e koje je u sebi nosilo svoj dignitet bez obra}anja nekom {irem, obuhvatnom poretku, pojavio tek kada je ponovo i{~ezao kao pripadnik jednog naroda. Od po~etka je u deklaraciju neotu|ivih ljudskih prava upleten paradoks time {to je ona ra~unala sa apstraktnim ljudskim bi}em koje izgleda nigde nije postojalo, jer su ~ak i divljaci `iveli u nekoj vrsti dru{tvenog poretka. Ako plemenska ili neka druga nazadna zajednica nije
u`ivala ljudska prava, to je o~igledno bilo zato {to kao celina jo{ nije postigla stepen civilizacije, stepen narodnog i nacionalnog suvereniteta, ve}
su je tla~ili strani ili doma}i despoti. Celo pitanje ljudskih prava, me|utim,
bilo je ubrzo i nerazmrsivo spleteno sa pitanjem nacionalne emancipacije;
izgledalo je da jedino emancipovan suverenitet naroda, sopstvenog naroda
mo`e da ih osigura. Iako je ~ove~anstvo, od Francuske revolucije, bilo zami{ljeno kao slika porodice nacija, postepeno je postalo jasno da je narod,
a ne pojedinac, bio slika ~oveka.
Puna implikacija ovog poistove}ivanja prava ~oveka sa pravima naroda
u evropskom sistemu nacionalnih dr`ava iza{la je na videlo tek kada se iznanada pojavio velik broj ljudi i naroda ~ija su elementarna prava toliko
malo obezbe|ena obi~nim funkcionisanjem nacionalnih dr`ava u sred Evrope kao da su u srcu Afrike. Prava ~oveka, kona~no, definisana su kao
neotu|iva jer se pretpostavljalo da treba da budu nezavisna od svih vlada; ali je ispalo da onog trenutka kad ljudska bi}a nemaju svoju vladu i
moraju da spadnu na svoja minimalna prava, nema nijednog autoriteta da
ih za{titi i da nijedna institucija nije voljna da garantuje za njih. Ili kada je,
kao u slu~aju manjina, me|unarodna zajednica sebi bespravno prisvojila
nevladinu vlast, neuspeh je bio o~igledan ~ak i pre nego {to su se njene
mere potpuno realizovale; nisu se samo vlade manje ili vi{e otvoreno us-
299
protivile tom zadiranju u njihov suverenitet, ve} same doti~ne nacionalnosti nisu priznale nenacionalnu garanciju, bile su nepoverljive prema
svemu {to nije bila jasno odre|ena podr{ka njihovim nacionalnim (nasuprot njihovim samo jezi~kim, verskim i etni~kim) pravima, i vi{e su
volele ili da se, kao Nemci i Ma|ari, okrenu za{titi nacionalne mati~ne
zemlje, ili kao Jevreji, nekoj vrsti nacionalne solidarnosti. 47
Ljudi bez dr`avljanstva su, kao i manjine, bili uvereni, da je gubitak nacionalnih prava ravan gubitku ljudskih prava, da ovo prvo neizbe`no povla~i ovo drugo. [to su vi{e bili isklju~eni iz prava u bilo kakvom obliku,
to su vi{e nastojali na reintegraciji u nacionalno, u sopstvenu nacionalnu
zajednicu. Ruske izbeglice bile su samo prve koje su insistirale na svojoj
nacionalnosti i `estoko su se branile od poku{aja da ih zgrnu sa drugim
ljudima bez dr`avljanstva. Posle njih, svaka grupa izbeglica ili raseljenih
lica je razvila strasnu, `estoku grupnu svest i zahtevala prava kao i samo
kao Poljaci, Jevreji ili Nemci, i tako dalje.
Jo{ gore je bilo {to su sva dru{tva osnovana za za{titu prava ~oveka, sve
poku{aje da se do|e do novog predloga zakona o ljudskim pravima, podr`avale marginalne figure nekoliko stru~njaka za me|unarodno pravo bez
politi~kog iskustva ili profesionalni filantropi podr`avani nestabilnim sentimentima profesionalnih idealista. Grupe koje su oni formirali, deklaracije koje su izdavali, pokazale su neverovatnu sli~nost u jeziku i kompoziciji sa dru{tvima za spre~avanje zlostavljanja `ivotinja. Nijedan dr`avnik,
nijedna politi~ka figura od bilo kakvog zna~aja nikako ih nije mogao uzeti
ozbiljno; i nijedna od liberalnih ili radikalnih partija u Evropi nije mislila
da je potrebno da u svoj program ugradi novu deklaraciju o ljudskim pravima. Ni pre ni posle Drugog svetskog rata same `rtve se nisu nikada pozivale na ta fundamentalna prava, koja su im tako o~igledno uskra}ivana pri
njihovim mnogim poku{ajima da na|u izlaz iz lavirinta bodljikave `ice u
koji su ih doga|aji doveli. Naprotiv, `rtve su gajile isti prezir i ravnodu{nost kao i aktuelne vlasti prema svakom poku{aju marginalnih dru{tava da oja~aju ljudska prava u bilo kom elementarnom ili op{tem smislu.
Neuspeh svih odgovornih osoba da nesre}u sve ve}eg broja ljudi primoranih da `ive izvan delokruga svakog opipljivog zakona spoje sa proklamovanim novim ljudskim pravima, svakako nije nastao iz lo{ih namera.
47 @alostan primer ovog izuzetnog poverenja u nacionalna prava su pristanak, pre Drugog
svetskog rata, skoro 75 procenata nema~ke manjine u italijanskom Tirolu da napuste svoje
domove i da se nastane u Nema~koj, dobrovoljna repatrijacija nema~ke zajednice u
Sloveniji, koja je tamo bila od ~etrnaestog veka, ili, odmah posle zavretka rata, jednoglasno
odbijanje ponude italijanske vlade za masovnu naturalizaciju jevrejskim izbeglicama u italijanskom deportacionom logoru. Uprkos iskustvu nema~kih naroda izme|u dva rata, bila bi
ozbiljna pogreka tuma~iti ovo ponaanje jednostavno kao jo jedan primer fanati~nog
nacionalisti~kog ose}anja; ti ljudi nisu vie bili sigurni u svoja osnovna prava ako ih ne titi
vlada kojoj oni po ro|enju pripadaju. Vidi Eugene M. Kulisher, op. cit.
300
IMPERIJALIZAM
Prava ~oveka koja su sve~ano proklamovale Francuska i Ameri~ka revolucija kao novi osnov civilizovanih dru{tava, nikada ranije nisu bila aktivna
politi~ka stvar. Tokom devetnaestog veka, na ta prava se pozivalo dosta
nemarno, da bi se odbranili pojedinci od sve ve}e dr`avne vlasti i da bi se
ubla`ila nova dru{tvena nesigurnost koju je izazvala industrijska revolucija. Tada je zna~enje ljudskih prava poprimilo novu konotaciju: ona su postala standardna parola za{titnika obespravljenih, neka vrsta dodatnog zakona, pravo izuzetka potrebno za one koji nisu imali ni na {ta drugo da
spadnu.
^ini se da je o~igledno za{to je politi~ka misao devetnaestog veka tretirala koncept ljudskih prava kao neku vrstu pastor~eta i za{to ga nijedna liberalna ili radikalna partija dvadesetog veka, ~ak i kada je narasla hitna
potreba za oja~avanjem ljudskih prava, nije smatrala primerenim za uklju~ivanje u svoj program: o~ekivalo se da gra|anska prava to jest najrazli~itija prava gra|ana u raznim zemljama otelove i u obliku opipljivih zakona ta~no odrede ve~na Prava ~oveka, a za njih same se pretpostavljalo
da su nezavisna od dr`avljanstva i nacionalnosti. Sva ljudska bi}a bila su
gra|ani neke vrste dr`avne zajednice; ako se zakoni njihove zemlje ne dr`e zahteva Prava ~oveka, o~ekivalo se da }e ih Prava ~oveka promeniti putem zakonodavstva u demokratskim zemljama ili kroz revolucionarnu akciju u despotizmu.
Pokazalo se da se Prava ~oveka, zami{ljena kao neotu|iva, ne mogu primenjivati ~ak i u zemljama ~iji se ustavi na njima zasnivaju ~im su se
pojavili ljudi koji vi{e nisu bili dr`avljani nijedne suverene zemlje. Ovoj
~injenici, dovoljno uznemiravaju}oj po sebi, treba dodati konfuziju koju
su stvorili mnogi skora{nji poku{aji da se daju okviri novom predlogu zakona o ljudskim pravima, koji su pokazali da niko nije u stanju da sa bilo
kakvom sigurno{}u defini{e {ta ta op{ta ljudska prava, za razliku od gra|anskih prava, zaista jesu. Iako izgleda da se svi sla`u da se te`ak polo`aj
ovih ljudi upravo sastoji u gubitku Prava ~oveka, ~ini se da niko ne zna koja su oni prava izgubili kad su izgubili svoja ljudska prava.
Prvi gutibak koji su obespravljeni pretrpeli bio je gubitak njihovih domova, a to zna~i gubitak celokupnog dru{tvenog tkiva u kojem su ro|eni i
u kojem su za sebe uspostavili odre|eno mesto na svetu. Ne mo`e se re}i
da ova nesre}a nema presedana; u dugom istorijskom pam}enju, prisilne
migracije pojedinaca ili celih naroda, iz politi~kih ili ekonomskih razloga,
izgledaju kao svakodnevna zbivanja. Ono {to je istorijski nezapam}eno nije gubitak doma, ve} nemogu}nost nala`enja novog. Odjednom, nije bilo
mesta na Zemlji gde bi migranti mogli da odu bez najstro`ih ograni~enja,
nije bilo dr`ave koja bi ih asimilovala, teritorije gde bi mogli da osnuju
novu sopstvenu zajednicu. Ovo, {tavi{e, nije imalo nikakve veze sa bilo
kakvim materijalnim problemom prenaseljenosti; to nije bio problem
301
prostora ve} politi~ke organizacije. Niko nije bio svestan da je ~ove~anstvo, na koje se tako dugo gledalo kao na porodicu nacija, do{lo do stepena
na kom se svako ko je izba~en iz jedne od tih ~vrsto organizovanih zatvorenih zajednica na{ao izba~en iz porodice svih nacija. 48
Drugi gubitak koji su obespravljeni pretrpeli bio je gubitak za{tite od
strane vlade, a to je uklju~ivalo gubitak legalnog statusa ne samo u svojoj,
ve} u svim zemljama. Recipro~ni ugovori i me|unarodni dogovori ispleli
su mre`u preko celog sveta koja omogu}ava gra|aninu svake zemlje da
ponese sa sobom svoj legalni status bez obzira na to kuda ide (tako da na
primer nema~ki gra|anin pod nacisti~kim re`imom ne mo`e da sklopi me{ovit brak u inostranstvu zbog Nirnber{kih zakona). Ipak, svako ko tom
mre`om vi{e nije obuhva}en na|e se potpuno van legalnosti (tako su tokom pro{log rata ljudi bez dr`avljanstva obavezno bili u gorem polo`aju
nego tu|inci pripadnici neprijateljskog naroda koje su njihove vlade jo{
uvek indirektno {titile po me|unarodnim dogovorima).
Gubitak za{tite vlade nije bez presedana vi{e nego gubitak doma. Civilizovane zemlje jesu nudile pravo azila onima koje su iz politi~kih razloga
proganjale njihove vlade i ova praksa, iako nikada zvani~no nije bila inkorporirana u bilo koji ustav, funkcionisala je dosta dobro tokom celog devetnaestog, a ~ak i u na{em veku. Nevolja je nastala kada su nove kategorije progonjenih postale previ{e brojne da bi se sa njima postupalo po
nezvani~noj praksi odre|enoj za izuzetne slu~ajeve. [tavi{e, ve}ina se tako mogla kvalifikovati za pravo na azil, koje je implicitno moglo pretpostaviti politi~ka ili verska uverenja koja nisu bila van zakona u zemlji izbegli{tva. Nove izbeglice nisu bile progonjene zbog onoga {to su uradile
ili mislile, ve} zbog onoga {to su bile nepromenljivo ro|ene u pogre{noj
rasi ili u pogre{noj klasi ili ih je pozivala na vojnu obavezu pogre{na vlada (kao u slu~aju {panske republikanske armije). 49
[to je broj obespravljenih ljudi bio ve}i, to je ve}e bilo i isku{enje da se
obrati manje pa`nje na dela vlade koja proganja nego na status progonjenog. A prva krupna ~injenica bila je da ovi ljudi, iako progonjeni pod
izvesnim politi~kim izgovorom, nisu vi{e bili ne~ija obaveza i slika srama
48 Nekoliko ansi za reintegraciju, otvorenih novim migrantima, uglavnom se zasnivalo
na njihovoj nacionalnosti: panske izbeglice, na primer, bile su do izvesnog stepena dobrodole u Meksiku. Sjedinjene Dr`ave usvojile su ranih dvadesetih sistem kvota po kojem
svaka nacionalnost koja je ve} zastupljena u zemlji dobija, da tako ka`emo, pravo da primi
jedan broj ranijih sunarodnika proporcionalan njenoj brojnoj zastupljenosti u ukupnom
stanovnitvu.
49 Koliko mo`e biti opasna nevinost sa stanovi{ta vlade, postalo je veoma jasno kada je,
tokom prolog rata, ameri~ka vlada ponudila azil svim onim nema~kim izbeglicama kojima
je pretio paragraf o ekstradiciji u nema~ko-francuskom primirju. Uslov je naravno bio da
kandidat doka`e da je u~inio neto protiv nacisti~kog re`ima. Broj izbeglica iz Nema~ke koji su mogli da ispune ovaj uslov bio je proporcionalno mali, a ti ljudi, sasvim ~udno, nisu bili
u najve}oj opasnosti.
302
IMPERIJALIZAM
za progonitelje kao progonjeni tokom cele istorije; nisu ih smatrali aktivnim neprijateljima, a te{ko da bi oni na to i pretendovali (nekoliko hiljada
sovjetskih gra|ana koji su dobrovoljno napustili sovjetsku Rusiju posle
Drugog svetskog rata i na{li azil u demokratskim zemljama naneli su vi{e
{tete presti`u Sovjetskog Saveza od miliona izbeglica dvadesetih godina
koji su pripadali pogre{noj klasi), ve} su bili i pokazali se samo kao ljudska bi}a ~ija je sama nevinost sa svakog gledi{ta, a posebno sa gledi{ta
progoniteljske vlade bila najve}a njihova nesre}a. Nevinost, u smislu
potpunog nedostatka odgovornosti, bila je znak njihove obespravljenosti,
kao {to je bila pe~at njihovog gubitka politi~kog statusa.
Zato se potrebe za primenom ljudskih prava samo naizgled doti~u autenti~nih politi~kih izbeglica. Politi~ke izbeglice, nu`no malobrojne, jo{ uvek
u`ivaju pravo azila u mnogim zemljama, i to pravo dejstvuje, na neformalan na~in, kao istinska zamena za nacionalni zakon.
Jedan od iznena|uju}ih aspekata na{eg iskustva sa ljudima bez dr`avljanstva koji pravno imaju koristi od vr{enja kriminalnog dela je ~injenica
da je lak{e uskratiti legalnost potpuno nevinoj osobi nego nekome ko je
na~inio prekr{aj. ^uvena duhovita opaska Anatola Fransa, Ako me optu`e da kradem kule Notr Dama, mogu samo da be`im iz zemlje, poprimila je u`asnu realnost. Pravnici su nau~eni da o zakonu misle u smislu kazne, koja nas zapravo uvek li{ava izvesnih prava, tako da njima mo`e biti
jo{ te`e nego laicima da priznaju da li{avanje legalnosti, to jest svih prava,
vi{e nema veze sa posebnim kriminalnim delom.
Ova situacija ilustruje mnoge nedoumice sadr`ane u konceptu ljudskih
prava. Bez obzira na to kako su ona nekada bila definisana (`ivot, sloboda
i traganje za sre}om, po ameri~koj formuli, ili kao jednakost pred zakonom, sloboda, za{tita imovine i nacionalni suverenitet, prema francuskoj),
bez obzira na to kako je mo`da neko poku{avao da pobolj{a dvosmislenu
formulaciju kao {to je traganje za sre}om ili zastarelu kao {to je neograni~eno pravo vlasni{tva, realna situacija onih koje je dvadeseti vek izveo izvan granica zakona pokazuje da gubitak gra|anskih prava nema nu`no za
posledicu apsolutnu bespravnost. Vojnik je tokom rata li{en prava na `ivot, kriminalac prava na slobodu, svi gra|ani u vanrednim situacijama
prava da tra`e sre}u, ali niko uop{te ne}e tvrditi da je u bilo kom od ovih
primera do{lo do gubitka ljudskih prava. Ova prava, s druge strane, mogu
biti data (iako te{ko da se mogu u`ivati) ~ak i u uslovima fundamentalne
obespravljenosti.
Nesre}a obespravljenih nije u tome {to su oni li{eni `ivota, slobode i traganja za sre}om ili jednakosti pred zakonom i slobode uverenja formule
koje je trebalo da re{e probleme unutar datih dru{tava ve} {to oni vi{e ne
pripadaju nijednoj, ma kakvoj zajednici. Njihova nevolja nije u tome {to
nisu jednaki pred zakonom, ve} {to ne postoji zakon za njih; ne u tome {to
303
su potla~eni ve} {to niko ne}e ~ak ni da ih potla~i. Samo u poslednjem stepenu ovog prili~no dugog procesa ugro`eno je njihovo pravo na `ivot;
jedino ako ostanu savr{eno suvi{ni, ako se niko ne mo`e na}i da ih svojata, njihovi `ivoti mogu biti u opasnosti. ^ak su i nacisti po~eli istrebljenje Jevreja li{avaju}i ih prvo svakog pravnog statusa (statusa gra|ana drugog reda) i odsecaju}i ih od sveta `ivih trpaju}i ih u geta i koncentracione
logore; i pre nego {to su uklju~ili gasne komore, pa`ljivo su ispitali teren i
na svoje zadovoljstvo na{li da nijedna zemlja ne}e tra`iti te ljude. Poenta
je u tome {to je stanje potpune obespravljenosti stvoreno pre nego {to je
osporeno pravo na `ivot.
Isto to se odnosi ~ak do stepena ironije na priznavanje prava na slobodu,
koje se nekada smatralo pravom su{tinom ljudskih prava. Nema spora da
su ljudi izvan granica zakona imali mo`da ve}u slobodu kretanja nego potpuno zakonito zatvoreni kriminalac ili da su u`ivali ve}u slobodu uverenja
u internirskim logorima demokratskih zemalja nego {to bi imali u bilo
kom obi~nom despotizmu, da ne pominjemo totalitarnu zemlju. 50 Ali ni
fizi~ka bezbednost hranila ih je neka dr`avna ili privatna organizacija
socijalne pomo}i niti sloboda uverenja nisu nimalo menjale bazi~nu situaciju obespravljenosti. Njihov se `ivot produ`avao iz milosr|a a ne po
pravu, jer nije postojao nijedan zakon koji bi naterao nacije da ih hrane;
sloboda kretanja, ako su je uop{te imali, nije im davala pravo da se negde
nasele, koje su ~ak i zato~eni kriminalci u`ivali kao normalnu stvar; a njihova sloboda uverenja je sloboda lude, jer ni{ta {to su oni mislili nije imalo bilo kakvu va`nost.
Ove poslednje ta~ke su krucijalne. Fundamentalno li{avanje ljudskih
prava manifestovalo se prvo i iznad svega li{avanjem mesta u svetu koje
uverenja ~ini zna~ajnim a dela efikasnim. U pitanju je ne{to mnogo bazi~nije od slobode i pravde, {to su gra|anska prava, kada pripadnost zajednici u kojoj je ~ovek ro|en nije vi{e ne{to normalno, a nepripadanje nije vi{e
stvar izbora, ili kada je ~ovek stavljen u situaciju u kojoj, sve dok ne u~ini
kriminalno delo, njegov tretman ne zavisi od toga {ta on ~ini ili ne ~ini. Ta
krajnost, i ni{ta drugo, jeste situacija ljudi li{enih ljudskih prava. Oni su li{eni ne prava na slobodu, ve} prava na akciju, ne prava da misle {to god
`ele, ve} prava da merodavno sude. Privilegije u nekim slu~ajevima, nepravda u najve}em broju, blagoslovi i kletve dodeljivani su im prema doga|ajima a bez ikakve veze sa bilo ~im {to oni ~ine, {to su ~inili ili mogu
da u~ine.
50 ^ak i pod uslovima totalitarnog nasilja koncentracioni logori su ponekad bili jedino
mesto gde su izvesni ostaci slobode miljenja i govora jo uvek postojali. Vidi David Russet,
Les Jours de Notre Mort, Paris, 1947, passim, za slobodu diskutovanja u Buhenvaldu, i
Anton Ciliga, The Russian Enigma, London, 1940, p. 200, o ostrvima slobode, slobodi
miljenja koja je vladala u nekim sovjetskim zatvorima.
304
IMPERIJALIZAM
305
306
IMPERIJALIZAM
uvek operi{e u smislu me|usobnih dogovora i ugovora me|u suvernim dr`avama; jer, za sada, sfera koja je iznad nacija ne postoji. Dalje, ova dilema ni u kom slu~aju ne}e biti eliminisana uspostavljanjem svetske vlade. Takva svetska vlada je zaista u okviru carstva mogu}nosti, ali mo`e se
pretpostaviti da bi se u stvarnosti ona znatno razlikovala od verzije koju su
promovisale neke idealisti~ki nastrojene organizacije. Zlo~in protiv ljudskih prava, koji je postao specijalnost totalitarnih re`ima, uvek se mo`e
opravdavati izgovorom da je pravo ekvivalentno onome {to je dobro ili
korisno za celinu, za razliku od njenih delova. (Hitlerov moto Pravo je
ono {to je dobro za nema~ki narod samo je vulgarizovan oblik koncepcije zakona koji se svuda mo`e na}i i koji }e u praksi ostati neefikasan samo
dok to spre~avaju starije tradicije, koje su jo{ uvek delotvorne u ustavima.)
Koncepcija zakona koja identifikuje pravo sa idejom onog {to je dobro
za pojedinca, ili porodicu ili narod, ili za ve}inu postaje neizbe`na ~im
transcendentne mere vere ili zakona prirode izgube autoritet. A ovaj neugodan polo`aj se ni u kom slu~aju ne razre{ava ako je to na {ta se kriterijum dobro za primenjuje veliko kao samo ~ove~anstvo. Jer sasvim je
shvatljivo, ~ak i u okviru carstva prakti~nih politi~kih mogu}nosti, da }e
jednog lepog dana visoko organizovano i mehanizovano ~ove~anstvo sasvim demokratski zaklju~iti naime po odluci ve}ine da bi za ~ove~anstvo kao celinu bilo bolje da likvidira izvesne svoje delove. Ovde, u
problemima ~injeni~ne realnosti, suo~eni smo sa jednom od najstarijih nedoumica politi~ke filozofije, koja mo`e ostati neopa`ena samo dotle dok
postojana hri{}anska teologija ~ini okvir za sve politi~ke i filozofske probleme, a to je nekada davno podstaklo Platona da ka`e: Ne ~ovek, bog mora biti mera svih stvari.
Ove ~injenice i razmi{ljanja nude ne{to {to izgleda kao ironi~na, gorka i
zakasnela potvrda argumenata kojima se Edmund Berk suprotstavio Deklaraciji prava ~oveka iz Francuske revolucije. Oni podupiru njegovu tvrdnju da su ljudska prava apstrakcija, i da je bilo mnogo mudrije osloniti
se na neotu|ivo nasle|e prava koje ~ovek svojoj deci prenosi kao sam
`ivot, i tra`iti da ~ovekova prava budu prava Engleza radije nego neotu|iva prava ~oveka. 51 Prema Berku, prava koja mi u`ivamo izviru iz nacije tako da ni prirodni zakon, niti bo`anska uprava, niti ijedan koncept ~ove~anstva kao {to je Robespjerova ljudska rasa, suveren zemlje, nisu
potrebni kao izvor zakona. 52
Pragmati~na ~vrstina Berkovog koncepta izgleda nesumnjiva u svetlu
na{ih mnogostrukih iskustava. Nije samo gubitak nacionalnih prava u
svim primerima imao kao nu`nu posledicu gubitak ljudskih prava; restau51 Edmund Burke, Reflections on the Revolution in France, 1790, edited by E. J. Payne,
Evermans library.
52 Robespierre, Speeches, 1927. Govor od 24. aprila 1793.
307
racija ljudskih prava, kao {to skora{nji primer izraelske dr`ave pokazuje,
posti`e se samo kroz restauraciju ili uspostavljanje nacionalnih prava.
Koncepcija ljudskih prava, zasnovana na pretpostavljenom postojanju ljudskog bi}a kao takvog, slomila se u samom trenutku kada su se oni koji su
tvrdili da veruju u nju prvi put suo~ili sa ljudima koji su zaista izgubili sve
ostale kvalitete i posebne odnose osim {to su jo{ uvek bili ljudi. Svet nije na{ao ni{ta sveto u apstraktnoj nagosti ljudskog bi}a. I, sa stanovi{ta objektivnih politi~kih uslova, te{ko je re}i kako su koncepti ~oveka na kojima su bazirana ljudska prava da je on stvoren po slici bo`ijoj (u ameri~koj formuli) ili da je on predstavnik ~ove~anstva ili da u sebi ~uva svete
zahteve prirodnog zakona (u francuskoj formuli) mogli da pomognu da
se taj problem re{i.
Pre`iveli iz logora smrti, logora{i iz koncentracionih i internirskih logora i, u pore|enju sa njima, ~ak sre}ni ljudi bez dr`avljanstva mogli su i bez
Berkovih argumenata da vide da je njihova apstraktna nagost samih ljudskih bi}a bila po njih najve}a opasnost. Zato {to se na njih gledalo kao na
divljake i pla{e}i se da bi mogli da zavr{e tako {to bi bili smatrani `ivotinjama, ovi ljudi su insistirali na svojoj nacionalnosti, poslednjem znaku
svog ranijega dr`avljanstva, kao na jedinoj preostaloj i priznatoj vezi sa
~ove~anstvom. Njihovo nepoverenje prema prirodnim pravima i njihovo
preferiranje nacionalnih prava dolazi upravo iz toga {to su shvatili da su
prirodna prava data ~ak i divljacima. Berk se ve} bojao da bi prirodna,
neotu|iva prava samo potvrdila pravo golog divljaka, 53 i time svela
civilizovane nacije na status divlja{tva. Jer samo divljaci nisu imali na {ta
da spadnu osim na minimalnu ~injenicu svog ljudskog porekla pa su se
ljudi za svoju nacionalnost zaka~ili jo{ o~ajni~kije kada su izgubili prava i
za{titu koju im je takva nacionalnost nekada pru`ala. Izgledalo je da jedino njihova pro{lost sa svojim neotu|ivim nasle|em svedo~i o ~injenici
da oni jo{ uvek pripadaju civilizovanom svetu.
Ako ljudsko bi}e gubi svoj politi~ki status, ono treba, prema implikacijama uro|enih i neotu|ivih prava ~oveka da ta~no potpadne pod situaciju
za koju su deklaracije takvih op{tih prava odre|ene. Zapravo se de{ava
suprotno. Izgleda da ~ovek koji nije ni{ta drugo nego ~ovek gubi same odlike koje omogu}avaju drugim ljudima da ga tretiraju kao svog bli`njeg.
To je jedan od razloga {to je mnogo te`e razoriti pravnu li~nost kriminalca, to jest ~oveka koji je preuzeo na sebe odgovornost za ~in ~ije posledice
sada odre|uju njegovu sudbinu, nego ~oveka kome su osuje}ene sve obi~ne ljudske odgovornosti.
Zato Berkovi argumenti dobijaju dodatno zna~enje ako gledamo samo
na op{tu ljudsku situaciju onih koji su bili izgnani iz svih politi~kih zajed53 Uvod Peyne u Burke, op. cit.
308
IMPERIJALIZAM
309
jim previ{e o~iglednim razlikama podse}a na ograni~enja ljudske aktivnosti {to je identi~no sa ograni~enjima ljudske jednakosti. Razlog
zbog kojeg visokorazvijene dr`avne zajednice, kao anti~ki polisi ili moderne nacionalne dr`ave, tako ~esto insistiraju na eti~koj homogenosti je
taj {to se one nadaju da }e eliminisati {to je vi{e mogu}e ove prirodne i
uvek prisutne razlike i diferenciranja koje same po sebi proizvode nemu
mr`nju, nepovernje i diskriminaciju, jer sve one suvi{e jasno pokazuju one
sfere u kojima ~ovek ne mo`e da dejstvuje i da menja po volji, to jest,
pokazuje ograni~enja ljudskog ume}a. Tu|inac je zastra{uju}i simbol
~injenice razlikovanja kao takvog, inidvidualnosti kao takve, i ukazuje na
one sfere u kojim ~ovek ne mo`e da menja i ne mo`e da deluje i u kojima,
zato, ima izuzetnu tendenciju da razara. Ako Crnca u beloj zajednici smatraju Crncem i ni~im vi{e, on zajedno sa pravom na jednakost gubi onu
slobodu akcije koja je specifi~no ljudska; sva njegova dela se sada
obja{njavaju kao neizbe`ne posledice nekih crna~kih posebnosti; on
postaje neki uzorak `ivotinjske vrste zvane ~ovek. Sasvim isto se doga|a i
onima koji su izgubili sve posebne politi~ke odlike i postali ljudska bi}a i
ni{ta drugo. Bez sumnje, gde god su javni `ivot i njegovi zakoni potpuno
pobedili, gde god neka civilizacija uspeva da elimini{e ili redukuje na
minimum tamnu pozadinu razlike, ona }e zavr{iti potpuno okamenjena i
bi}e ka`njena, da tako ka`emo, {to je zaboravila da je ~ovek samo gospodar, a ne i tvorac sveta.
Velika opasnost koja proizilazi iz egzistencije ljudi primoranih da `ive
izvan zajedni~kog sveta jeste ta {to su oni u sred civilizacije ba~eni nazad,
na ono {to im je prirodno dato, na svoje puke razlike. Njima nedostaje to
u`asno ujedna~avanje razlika koje dolazi iz toga {to su gra|ani zajednice
dr`ava, a {to ipak, po{to im vi{e nije dozvoljeno da sudeluju u ljudskom
ume}u, po~inju da pripadaju ljudskoj rasi na sasvim isti na~in na koji `ivotinje pripadaju posebnim `ivotinjskim vrstama. Paradoks ume{an u gubitak ljudskih prava jeste {to taj gubitak koincidira sa trenutkom kada
li~nost postaje i ljudsko bi}e uop{te bez profesije, bez dr`avljanstva, bez
uverenja, bez dela po kome mo`e da se identifikuje i specifikuje i razli~it
uop{te, ne predstavljaju}i ni{ta osim svoje apsolutno jedinstvene li~nosti
koja, li{ena izraza u zajedni~kom svetu i delovanja na njega, gubi svaki
zna~aj.
Opasnost od postojanja takvih ljudi je dvostruka: prvo i o~iglednije, njihov sve ve}i broj preti na{em politi~kom `ivotu, na{em ljudskom ume}u,
svetu koji je rezultat na{eg zajedni~kog i koordiniranog napora, na isti,
mo`da jo{ vi{e zastra{uju}i na~in nego {to su divlji elementi prirode nekada pretili gradovima i selima koja je ~ovek napravio svojom rukom. Smrtna opasnost za svaku civilizaciju izgleda da vi{e ne dolazi spolja. Priroda
je zauzdana i nikakvi varvari ne prete da razru{e ono {to ne mogu da razu-
310
IMPERIJALIZAM
meju, kao {to su Mongoli vekovima pretili Evropi. ^ak je i pojava totalitarnih vlada fenomen iz sr`i, a ne izvan na{e civilizacije. Opasnost se krije u tome {to globalna, op{tepovezana civilizacija mo`e da stvori varvare
u sebi samoj, teraju}i milione ljudi u situacije koje su, uprkos svim pojavnim oblicima, situacije divljaka.54
TRE]I DEO
Totalitarizam
D E S E T O P O G L AV L J E :
Besklasno dru{tvo
I: Mase
314
TOTALITARIZAM
od koje boluju svi totalitarni pokreti: oni, naime, mogu da se odr`e sve dok
se sami kre}u i dok pokre}u sve oko sebe. Utoliko je upravo ova nedoslednost u izvesnom smislu prili~no laskava pohvala mrtvim vo|ama,
jer su uspeli da svoje podanike zaraze specifi~no totalitarnim virusom;
naime, ukoliko postoji ne{to {to bi se moglo nazvati totalitarnom li~no{}u,
odnosno totalitarnim mentalitetom, onda su ova izvanredna prilagodljivost i odsustvo kontinuiteta nesumnjivo njene najizra`enije osobine. Stoga nestalnost i zaboravnost masa ne garantuju da }e one mo}i da
se izle~e od totalitarne zaslepljenosti, koja se povremeno poistove}ivala sa
kultom Hitlerove ili Staljinove li~nosti; mo`da ba{ treba izvesti suprotan
zaklju~ak.
Jo{ bismo vi{e pogre{ili ako bismo zbog ove nedoslednosti zaboravili da
se totalitarni re`imi, dokle god su na vlasti, i totalitarne vo|e, dokle god su
`ive, oslanjaju na mase i vladaju zahvaljuju}i podr{ci masa, sve do samog kraja.2 Hitlerov dolazak na vlast bio je legalan po svim pravilima demokratije;3 da nisu u`ivali poverenje masa, ni on ni Staljin ne bi mogli da
se nametnu kao vo|e {irokih slojeva stanovni{tva, ne bi mogli da pre`ive
mnoge unutra{nje i spoljne krize ili da prebrode brojne opasnosti nemilosrdnih borbi unutar partije. Isto tako ni do Moskovskih procesa ili do likvidiranja Remove frakcije ne bi do{lo da nije bilo podr{ke masa. Ra{ireno uverenje da je Hitler bio prosto agent nema~kih industrijalaca ili da je
Staljin odneo pobedu u borbi za nasledni{tvo posle Lenjinove smrti zahvaljuju}i mra~noj spletki, legende su koje se mogu opovrgnuti mnogim ~injenicama, i to pre svega neospornom omiljeno{}u vo|a,4 a ona se, opet,
ne mo`e pripisati samo pobedi ve{te i lukave propagande nad neznanjem i
glupo{}u. Jer propaganda totalitarnog pokreta, koji prethodi totalitarnom
re`imu ali ga do odre|enog trenutka i prati, uvek je iskrena koliko je i
pritvorna, a potencijalni totalitarni vladar obi~no zapo~inje karijeru tako
2 v. inspirativne opaske Karltona D`. H. Hejza (Hayes) u ~lanku Originalnost totalitarizma u istoriji zapadne civilizacije u: Symposium on the Totalitarian State, 1939. Proceedings
of the American Philosophical Society, Philadelphia 1940. Vol. LXXXII.
3 To je zaista bila prva velika revolucija u istoriji izvedena uz puno po{tovanje pozitivnog
prava koje va`i u trenutku preuzimanja vlasti (Hans Frank, Recht und Verwaltung, 1939, p.
8).
4 Najbolja studija o Hitleru i njegovoj karijeri je nova Hitlerova biografija Alana Bullocka,
Hitler, A Study in Tyranny, London 1952. Pisana u engleskoj tradiciji politi~ke biografije,
njegova studija savesno koristi sve dostupne izvore i daje detaljnu sliku tada{nje politi~ke
situacije. Ova publikacija je po iscrpnosti prevazi{la izvrsna dela Konrada Heidena (pre svega Der Fuehrer: Hitlers Rise to Power, Boston 1944), mada su ona i dalje va`na zbog op{teg
tuma~enja doga|aj. Za Staljinovu karijeru v. Boris Souvarine, Stalin. A Critical Survey of
Bolshevism, New York 1939, jo{ uvek merodavno delo, kao i Isaac Deutscher, Stalin. A
Political Biography, New York/London 1949, studija nezaobilazna zbog bogate dokumentacije i detaljnog uvida u unutarpartijske borbe; povoljan utisak o ovoj studiji, me|utim,
donekle kvari pore|enje Staljina sa Kromvelom, Napoleonom i Robespjerom.
BESKLASNO DRU[TVO
315
316
TOTALITARIZAM
ma, slama se onog trenutka kada pokret svoje fanati~ne sledbenike ostavi
na cedilu, kada u njima ubije i poslednji trag uverenja koji bi mogao da
pre`ivi slom pokreta.9 No unutar organizacionog okvira pokreta, dok god
on funkcioni{e, fanati~ni ~lanovi otporni su i na iskustvo i na argumente
razuma; identifikacija sa pokretom i potpuni konformizam kao da su uni{tili svaku otvorenost za nova iskustva, ~ak i kada ona idu do takvih krajnosti kao {to su mu~enje ili strah od smrti.
Cilj totalitarnih pokreta je organizovanje masa dakle, ne organizovanje klasa, {to su ~inile stare stranke interes u kontinentalnim nacionalnim
dr`avama, ne organizovanje gra|ana koji imaju mi{ljenje o pitanjima od
op{teg zna~aja, pa i odre|eni interes, {to su ~inile partije u anglosaksonskim zemljama. Dok sve ostale politi~ke grupacije zavise od me|usobnog
odnosa snaga, totalitarni pokreti do te mere zavise od puke sile brojeva da
se totalitarni re`imi ~ine nemogu}im u zemljama sa relativno malom populacijom, ~ak i ako su u njima drugi uslovi povoljni.10 Posle Prvog svetskog rata Evropu je zapljusnuo sna`an antidemokratski, prodiktatorski talas polutotalitarnih i totalitarnih pokreta; fa{isti~ki pokret pro{irio se iz
Italije na skoro sve zemlje Srednje i Isto~ne Evrope (jedini zna~ajan izuzetak je ~e{ki deo ^ehoslova~ke); pa ipak, ~ak ni Musolini, kome je pojam
totalitarne dr`ave bio tako drag, nije poku{ao da uspostavi potpuno totalitaran re`im,11 ve} se zadovoljio diktaturom i jednopartijskom vladaviglavna centrala SS-a za indoktrinaciju (Hauptamt-Schulungsamt) re~ idealizam bri`ljivo
se izbegavala. Nije se od pripadnika SS-a tra`io idealizam, nego potpuna logi~na doslednost
u svim ideolo{kim pitanjima i bezobzirno anga`ovanje u politi~koj borbi (Werner Best, Die
deutsche Polizei, 1941, p. 99).
9 U tom pogledu posleratna Nema~ka nudi mno{tvo pou~nih primera. Iznena|uje ve} i to
{to narod crne vojnike iz ameri~ke vojske nije neprijateljski do~ekao, i to uprkos jakoj rasisti~koj indoktrinaciji. U istoj meri ~udi i ~injenica da se Waffen-SS u poslednjim danima
nema~kog otpora Saveznicima uop{te nije borio do poslednjeg ~oveka i da je ova elitna
borbena jedinica posle ogromnih `rtava, koje su po broju daleko prevazilazile gubitke
Vermahta, tokom poslednjih nedelja pokleknula pred beznade`no{}u situacije kao bilo koja
jedinica sastavljena od civila (Karl O. Paetel, Die SS u: Vierteljahreshefte fr Zeitgeschichte, januar 1954).
10 Satelitske dr`ave u Isto~noj Evropi vladaju u ime Moskve i rade kao agenti Kominterne; kod njih komunizam nije posledica autohtonog razvoja, nego {irenja totalitarnog pokreta
po direkcijama iz Moskve. ^ini se da je Jugosloven Tito jedini izuzetak; mo`da je on raskinuo s Moskvom shvativ{i da bi totalitarni metodi po uzoru na ruske mogli da ga ko{taju velikog procenta jugoslovenskog stanovni{tva.
11 Dokaz da fa{isti~ka diktatura u Italiji nije bila totalitarna jeste iznena|uju}e mali broj
presuda izre~enih politi~kim protivnicima, kao i njihova relativna blagost. Tokom godina pove}ane aktivnosti, od 1926. do 1932, posebni sudovi za politi~ke prestupnike izrekli su 7
smrtnih kazni, 257 kazni od 10 i vi{e godina zatvora, 1.360 ispod 10 godina, dok je ve}i broj
optu`enih osu|en na progonstvo; dalje, 12.000 ljudi je uhap{eno i progla{eno nevinim, {to je
nezamislivo u uslovima nacisti~kog ili bolj{evi~kog terora (v. Kohn-Bramstedt, Dictatorship
and Political Police: The Technique of Control by Fear, London 1945, p. 51ff).
BESKLASNO DRU[TVO
317
nom. Sli~ne netotalitarne diktature nikle su i u predratnoj Rumuniji, Poljskoj, pribalti~kim dr`avama, Ma|arskoj, Portugaliji i Frankovoj [paniji.
Nacisti, koji su imali nepogre{iv instinkt za nijanse, uglavnom su prezrivo
komentarisali nedostatke svojih fa{isti~kih saveznika; iskreno po{tovanje
koje su gajili prema bolj{evi~kom re`imu u Rusiji (i Komunisti~koj partiji
u Nema~koj) moglo je da se meri samo sa njihovom mr`njom prema narodima Isto~ne Evrope.12 Jedini ~ovek kog je Hitler bezrezervno po{tovao
bio je genije Staljin;13 i dok u slu~aju Staljina i ruskog re`ima ne raspola`emo (niti }emo verovatno ikada raspolagati) dokumentarnim materijalom kakav postoji u Nema~koj, ipak od Hru{~ovljevog govora na Dvade12 Teoreti~ari nacizma uvek su isticali da se Musolinijeva eti~ka dr`ava i Hitlerova ideolo{ka dr`ava (Weltanschauungsstaat) ne mogu stavljati u isti ko{ (Gottfried Neesse, Die
verfassungsrechtliche Gestaltung der Ein-Partei, u: Zeitschrift fr die gesamte Staatswissenschaft, 1938, Band 98.)
Evo {ta Gebels ka`e o razlici izme|u fa{izma i nacionalsocijalizma: [Fa{izam]... nema
veze sa nacionalsocijalizmom. Dok ovaj se`e sve do samih korena, fa{izam ostaje na povr{ini (The Goebbels Diaries 1942-1943, prire|iva~ Louis Lochner, New York 1948, p. 71).
[Du~e] nije revolucionaran kao Hitler ili Staljin. On je do te mere vezan za svoj italijanski
narod da mu nedostaju sposobnosti svetskog revolucionara i pobunjenika (ibid., p. 469).
Himler je isti stav izrazio u govoru odr`anom 1943. na Konferenciji komandanata: Fa{izam i nacionalsocijalizam su dve su{tinski razli~ite stvari,... fa{izam i nacionalsocijalizam
kao duhovni, ideolo{ki pokret apsolutno se ne mogu porediti (v. Kohn-Bramstedt, op.cit.,
dodatak br. 1).
Hitler je po~etkom dvadesetih godina uvideo sli~nost izme|u nacisti~kog i komunisti~kog
pokreta: U na{em pokretu spajaju se dve krajnosti: komunisti sa levice i slu`benici i studenti sa desnice. Ovi elementi oduvek su bili najaktivniji... Komunisti su bili idealisti socijalizma... (v. Heiden, op. cit., p. 147). Rem, {ef SA-a, samo je potvrdio ra{ireno uverenje kada je,
krajem dvadesetih, zapisao: Mnogo toga deli nas i komuniste, ali mi cenimo iskrenost njihovog uverenja, njihovu re{enost da se `rtvuju za sopstvenu stvar, i to nam je zajedni~ko
(Ernst Rhm, Die Geschichte eines Hochverrters, 1933, Volksausgabe, p. 273).
Tokom poslednjeg rata, nacisti su Ruse, pre nego bilo koju drugu naciju, priznavali kao sebi ravne. Govor na konferenciji Reichsleitera i Gauleitera maja 1943. Hitler je zapo~eo
tvrdnjom da se u ovom ratu su~eljavaju bur`oaske i revolucionarne dr`ave. Nama je bilo lako
da elimini{emo bur`oaske dr`ave, jer one su po vaspitanju i po svojim stavovima bile daleko
slabije od nas. Dr`ave koje po~ivaju na ideologiji u prednosti su nad bur`oaskim dr`avama...
[Na Istoku] smo nai{li na protivnika koji tako|e zastupa odre|enu ideologiju, mada pogre{nu... (Goebbels Diaries, p. 355). Ova ocena zasnovana je na ideolo{kim, a ne na vojnim prora~unima. Gotfrid Nese je u knjizi Partei und Staat (1936) dao zvani~no tuma~enje
borbe za vlast svog pokreta: Za nas se jedinstveni front sistema prote`e od Nema~ke
Nacionalne Narodne Partije [t.j od ekstremne desnice] do socijaldemokrata. Komunisti~ka
partija oduvek je bila neprijatelj izvan sistema. Zato smo tokom prvih meseci 1933. godine,
kada je sudbina sistema ve} bila zape~a}ena, jo{ uvek imali da izborimo odlu~uju}u bitku
protiv Komunisti~ke Partije (p. 76).
13. Hitlers Tischgesprche, p. 113. Tu se tako|e mogu na}i brojni primeri koji pokazuju
da, suprotno posleratnoj legendi, Hitler nikada nije imao nameru da brani Zapad od
bolj{evizma, ve} da je uvek bio spreman da se pridru`i Crvenima u ru{enju Zapada, ~ak i u
jeku borbe protiv sovjetske Rusije (v. posebno p. 95, 108, 113ff, 158, 385).
318
TOTALITARIZAM
BESKLASNO DRU[TVO
319
taran re`im mogla da uspostavi tek tokom rata, nakon {to je osvajanjem
Istoka obezbe|en dovoljan broj stanovnika a logori smrti postali mogu}i. I
obrnuto, izgledi za uspostavljanje totalitarne vlasti zastra{uju}e su dobri u
zemljama tradicionalnog orijentalnog despotizma, u Indiji i Kini: one,
naime, raspola`u gotovo neiscrpnim materijalom koji mo`e da odr`ava
mo}nu i krvo`ednu ma{ineriju totalne dominacije; osim toga, tamo je
ose}anje suvi{nosti, tipi~no za ~oveka mase, ve} vekovima izra`eno u
preziru prema ljudskom `ivotu. U Evropi je ovo, pak, sasvim nova pojava,
nusproizvod masovne nezaposlenosti i porasta broja stanovnika u poslednjih 150 godina. Umerenost ili manje ubila~ki metodi vladanja te{ko se
mogu objasniti strahom vlasti od narodne pobune: ona se mnogo vi{e pla{i
depopulacije sopstvene zemlje. Samo tamo gde su mase suvi{ne, ili gde
njihovo eliminisanje ne bi dovelo do katastrofalne depopulacije, samo je
tamo totalitarna vlast, za razliku od totalitarnog pokreta, uop{te i mogu}a.
Totalitarni pokreti mogu se javiti svuda gde postoje mase koje iz bilo
kog razloga te`e da se politi~ki organizuju. Mase ne dr`i na okupu svest o
zajedni~kom interesu, njima nedostaje ona specifi~na klasna artikulisanost
koja se izra`ava u jasnim, ograni~enim i ostvarivim ciljevima. Termin
masa mo`e se upotrebljavati jedino kada je re~ o ljudima koji, bilo zbog
samog svog broja, bilo zbog ravnodu{nosti, bilo zbog kombinacije jednog
i drugog, ne mogu da se integri{u ni u jednu organizaciju zasnovanu na zajedni~kom interesu, u politi~ku partiju ili organe lokalne vlasti, u profesionalne organizacije ili sindikate. One potencijalno postoje u svakoj
zemlji i ~ine onu ve}inu neutralnih, politi~ki nezainteresovanih ljudi koji
nikada ne pristupaju nijednoj partiji i retko izlaze na izbore.
Za uspon nacisti~kog pokreta u Nema~koj i komunisti~kih pokreta u
Evropi posle 1930. godine17 karakteristi~no je to {to su oni svoje ~lanove
regrutovali upravo iz ove mase naizgled nezainteresovanih ljudi od kojih
su sve druge partije ve} digle ruke, smatraju}i da su isuvi{e apati~ni ili isuvi{e glupi da bi bili dostojni njihove pa`nje. Zato su ve}inu njihovih ~laU vezi sa ovom negativnom populacionom politikom, ~iji se cilj, istrebljenje stanovni{tva, jasno podudara sa ~istkama unutar bolj{evi~ke partije, va`no je imati u vidu da u procesu selekcije nikada ne sme da do|e do zastoja (Himmler, Die Schutzstaffel, u:
Grundlagen, Aufbau und Wirtschaftsordnung des nationalsozialistischen Staates, br. 7b).
Firerova borba i borba njegove partije zapravo je beskona~an proces selekcije... Ova selekcija i ova borba tobo`e su dovr{ene 30. januara 1933... No, Firer i njegova stara garda znali
su da prava borba tek po~inje (Robert Ley, Der Weg zur Ordensburg, s. a, Verlag der Deutschen Arbeitsfront; nije za prodaju).
17 F. Borkenau ta~no opisuje ovu situaciju: Komunisti su imali samo neznatan uspeh kada su poku{avali da steknu uticaj u radni~koj klasi; stoga se njihova masovna baza, ako su je
uop{te i imali, sve vi{e udaljavala od proletarijata (Die neue Komintern, u: Der Monat,
Berlin 1949, Heft 4).
320
TOTALITARIZAM
nova ~inili ljudi koji se ranije nisu pojavljivali na politi~koj sceni, {to je
omogu}ilo uvo|enje sasvim novih metoda u politi~ku propagandu, ali je
dovelo i do neprijem~ivosti za argumente politi~kih protivnika; ovi pokreti
ne samo da su se stavili s onu stranu partijskog sistema u celini, ve} su
na{li ~lanstvo koje do tada nije bilo taknuto, nije bilo iskvareno partijskim sistemom. Zato totalitarni pokreti nisu ni morali da se obaziru na
tu|e argumente, i sve vreme su radije ubijali protivnike nego {to su ih ube|ivali, {ire}i tako pre teror nego konkretna uverenja. Oni su nesuglasice
prikazivali kao ne{to {to neminovno poti~e iz dubokih prirodnih, dru{tvenih ili psiholo{kih izvora koji su izvan kontrole pojedinca, te su stoga
i s onu stranu mo}i razuma. Ovakav stav je mogao da bude i nedostatak,
da su ovi pokreti samo iskreno prihvatili konkurentsku borbu sa drugim
partijama; ovako su, pak, bili sigurni da se obra}aju ljudima koji imaju dovoljno razloga da u podjednakoj meri budu ogor~eni na sve stranke.
Uspeh totalitarnih pokreta kod masa zna~io je kraj dve iluzije koje su
gajile zemlje sa demokratskim vladama, a posebno evropske nacionalne
dr`ave i njihove partije. Prva je bila iluzija da narod svojim ve}im delom
aktivno u~estvuje u vlasti i da je svaki pojedinac simpatizer partije kojoj
pripada ili ve} neke druge. Totalitarni pokreti su dokazali da, ba{ naprotiv,
politi~ki neutralne i nezainteresovane mase itekako mogu da ~ine ve}inu u
demokratskim zemljama, te da tako demokratija mo`e da funkcioni{e u
skladu sa pravilima koja aktivno priznaje samo manjina. Druga iluzija koju su totalitarni pokreti sru{ili bilo je uverenje da te politi~ki nezainteresovane mase uop{te nisu va`ne, da su one zaista neopredeljene, da predstavljaju neku neizdiferenciranu pozadinu politi~kog `ivota nacije. Sada su
one pokazale ne{to {to nijednom organu javnog mnjenja nije po{lo za
rukom, naime to da demokratske vlade po~ivaju na pre}utnom pristanku i
trpeljivosti nezainteresovanih i neartikulisanih slojeva naroda isto koliko i
na vidljivim i javnim institucijama i organizacijama zemlje. Zato se u~inilo da su totalitarni pokreti nedosledni kada su, uprkos preziru prema parlamentarnoj vlasti, po{li u osvajanje parlamenata: uspeli su da sve ljude ubede kako su parlamentarne ve}ine la`ne i kako ne odgovaraju nu`no realnom stanju stvari u zemlji, ~ime su podrili samopo{tovanje i samopouzdanje vlada, koje su tako|e pre verovale u vladavinu ve}ine nego u svoje ustave.
^esto je nagla{avano da totalitarni pokreti upotrebljavaju i zloupotrebljavaju demokratske slobode da bi ih kona~no ukinuli. Tu nije na delu
samo demonska inteligencija vo|a ili detinjasta nedotupavnost masa.
Demokratske slobode, dodu{e, jesu zasnovane na ravnopravnosti svih gra|ana pred zakonom, ali one sti~u svoj organski smisao i funkciju jedino
ako ti gra|ani pripadaju nekim grupama i ako ih one predstavljaju, ili, pak,
BESKLASNO DRU[TVO
321
ako gra|ani `ive unutar neke socijalne i politi~ke hijerarhije. Raspad klasnog sistema, jedine socijalne i politi~ke stratifikacije evropskih nacionalnih dr`ava, sigurno je bio jedan od najzna~ajnijih doga|aja u novijoj istoriji Nema~ke,18 a pomogao je usponu nacizma kao {to je u Rusiji
odsustvo socijalne stratifikacije u ruralnoj populaciji (tom ogromnom bezobli~nom telu bez ikakvog politi~kog obrazovanja, gotovo neprijem~ivog
za ideje koje bi omogu}ile plemenitu akciju)19 bolj{evicima pomoglo da
zbace demokratsku vladu Kerenskog. Stanje u prehitlerovskoj Nema~koj
indikativno je za opasnosti koje u sebi nosi razvoj zapadnog dela sveta,
posebno ako imamo u vidu da se, zavr{etkom Drugog svetskog rata, isti
dramati~an slom klasnog sistema ponovio u gotovo svim evropskim zemljama. Doga|aji u Rusiji, pak, jasno ukazuju na pravac kojim bi mogle da
krenu neizbe`ne revolucionarne promene u Aziji. Prakti~no nije mnogo
va`no da li }e totalitarni pokreti prihvatiti matricu nacizma ili matricu
bolj{evizma, da li }e mase organizovati u ime rase ili u ime klase, da li }e
se pretvarati da po{tuju zakone `ivota i prirode ili zakone dijalektike i
ekonomije.
Nezainteresovanost za javne poslove i neutralnost u politi~kim pitanjima same po sebi nisu dovoljan razlog za uspon totalitarnih pokreta. Bur`oaska dru{tva, zasnovana na konkurenciji i na sticanju dobara, dovela su
do apatije, pa ~ak i do netrpeljivosti prema javnom `ivotu, i to ~ak ne toliko kod onih eksploatisanih dru{tvenih slojeva koji su bili isklju~eni iz
aktivnog upravljanja zemljom, koliko u samoj bur`oaziji. Posle dugog perioda la`ne skromnosti, u kom se bur`oazija zadovoljavala statusom dominantne klase i nije te`ila politi~koj vlasti (nju je drage volje prepustila aristokratiji), nastupila je era imperijalizma, tokom koje je bur`oazija postajala sve netolerantnija prema postoje}im nacionalnim institucijama: sada
je po~ela da pola`e pravo na politi~ku mo} i da se organizovano priprema
za nju. I po~etna apatija i kasnije monopolisti~ko, diktatorsko usmerenje u
spoljnoj politici nacije, poti~u iz onog na~ina `ivota i onih `ivotnih uverenja koja su tako isklju~ivo usmerena na uspeh ili neuspeh pojedinca u
bezobzirnoj konkurenciji da se gra|anske du`nosti i odgovornosti ose}aju
kao nepotrebno tra}enje ionako ograni~enog vremena i energije. Takvi
stavovi bur`oazije veoma su korisni za one oblike diktature u kojima jedan
sna`an ~ovek preuzima na sebe te{ku odgovornost vo|enja javnih poslova; oni isto tako predstavljaju prepreku totalitarnim pokretima koji ne
mogu da toleri{u bur`oaski (niti bilo koji drugi) individualizam. Ma kako
nespremni bili da prihvate gra|anske odgovornosti, pripadnici apati~nih
slojeva dru{tva u kom dominira bur`oazija itekako zadr`avaju svoju indi18 William Ebenstein, The Nazi State, New York 1943, p. 247.
19 Tako ih je Maksim Gorki opisao (v. Souvarine, op. cit., p. 290).
322
TOTALITARIZAM
vidualnost, pa makar i samo zato {to bez nje ne bi mogli da pre`ive u borbi za `ivot.
Presudne razlike izme|u organizacija gomile u devetnaestom veku i masovnih pokreta u dvadesetom lako se previ|aju zato {to se moderne totalitarne vo|e po psihologiji i mentalitetu ne razlikuju mnogo od nekada{njih
vo|a gomile, ~ije su moralne norme i politi~ka sredstva veoma srodna
bur`oaskima. Pa ipak, ako je individualizam karakteristi~an za stav prema
`ivotu i bur`oazije i gomile, totalitarni pokreti s pravom mogu da tvrde da
su oni prvi imali istinski antibur`oasku orijentaciju; ni jedan od njihovih
prethodnika iz devetnaestog veka, ni Dru{tvo 10. decembra, koje je pomoglo Luju Napoleonu da do|e na vlast, ni kolja~ke brigade koje su harale
Parizom za vreme Drajfusove afere, ni Crne stotine ruskih pogroma, ni
pan-pokreti nisu anga`ovali svoje ~lanove do ta~ke na kojoj se potpuno
gube individualni prohtevi i ambicije, niti su i slutili da organizacija mo`e
jednom za svagda, a ne samo dok traje kolektivno juna{tvo, da izbri{e individualni identitet.
Odnos izme|u gra|anskog klasnog dru{tva i masa koje nastaju po njegovom slomu nije jednak odnosu izme|u bur`oazije i gomile, nusproizvoda kapitalisti~kog na~ina proizvodnje. Mase i gomila imaju samo jednu
zajedni~ku crtu: obe se nalaze izvan svih socijalnih struktura i organa politi~kog predstavljanja. Mase ne preuzimaju norme i stavove vladaju}e
klase, kao {to to ~ini gomila (mada na iskrivljen na~in), ve} odra`avaju i
na odre|eni na~in izvitoperuju norme i stavove svih klasa u vezi sa javnim
poslovima. Merila ~oveka mase ne odre|uje samo, pa ~ak ne ni prvenstveno, ta posebna klasa kojoj je nekada pripadao, ve} sveprisutni uticaji i
ube|enja koja su, pre}utno i neodre|eno, delile sve klase dru{tva.
Pripadnost klasi, mada mnogo labavija i ne tako neumoljivo odre|ena
dru{tvenim poreklom kao u feudalnom dru{tvu, uglavnom je bila data
ro|enjem, a samo su je izuzetan dar ili sre}a mogli promeniti. Dru{tveni
status odlu~ivao je o u~estvovanju pojedinca u politici, i osim u slu~ajevima nacionalne krize, kada je trebalo da dela kao pripadnik nacije, bez
obzira na pripadnost klasi ili partiji, pojedinac se nikada nije direktno
suo~avao sa javnim poslovima niti se ose}ao direktno odgovornim za njih.
^im bi neka klasa dobila ve}i dru{tveni zna~aj, po~ela bi da obu~ava
odre|en broj svojih ~lanova za politiku kao zanimanje, kao pla}en (ili, ako
su ovi to sebi mogli da priu{te, nepla}en) rad u vladi i telima koja doti~nu
klasu predstavljaju u parlamentu. Ve}ina ljudi, i to u svim klasama, ostajala je izvan partijskih i drugih politi~kih organizacija, ali to nikome nije bilo va`no. Drugim re~ima, pripadnost klasi, usko ograni~ene obaveze klase
i tradicionalno shvatanje vlasti spre~ili su ja~anje gra|anstva koje bi
ose}alo individualnu i li~nu odgovornost za upravljanje zemljom. Ova
apoliti~nost stanovnik nacionalnih dr`ava iza{la je na videlo tek kad se
BESKLASNO DRU[TVO
323
klasni sistem slomio i u propast poveo ~itav splet vidljivih i nevidljivih niti koje su ljude vezivale za politi~ku zajednicu.
Slom klasnog sistema automatski je ozna~io i slom partijskog sistema,
prvenstveno zato {to partije, kao interesna udru`enja, vi{e nisu mogle da
zastupaju klasne interese. One su bile zna~ajne za pripadnike nekada{njih
klasa koji su se, uprkos svemu, nadali da }e ponovo pridobiti svoj stari
dru{tveni polo`aj, i koji su se dr`ali jedni drugih ne zato {to su i dalje imali
zajedni~ke interese, nego zato {to su se nadali da }e mo}i ponovo da ostvare svoje. Stoga su i partije u svojoj propagandi sve vi{e koristile psiholo{ka sredstva i ideologiju, a u politi~kom nastupu potencirale apologiju i
nostalgi~nost. Osim toga, partije su i ne primetiv{i izgubile one neutralne
simpatizere koji nikada nisu bili zainteresovani za politiku zato {to su
ose}ali da nijedna partija ne mo`e da zastupa njihove interese. Prvi znak
sloma evropskog partijskog sistema nije, dakle, bilo osipanje starog
~lanstva, ve} nesposobnost partija da regrutuju ~lanove iz mla|ih generacija, ali isto tako i gubitak pre}utnog pristanka i podr{ke neorganizovanih masa, koje su odjednom odbacile svoju apati~nost i krenule kud god
su videle mogu}nost da artikuli{u svoje novo silovito neslaganje sa
~itavim sistemom.
Pad za{titnih bedema izme|u klasa preobrazio je usnule ve}ine koje stoje iza svih partija u jednu veliku neorganizovanu, nestruktuisanu masu ozloje|enih pojedinaca, koji nisu imali ni{ta zajedni~ko osim nejasne svesti
o tome da su nade ~lanova partije u povratak dobrih starih vremena osu|ene na propast, da su, s tim u skladu, oni najugledniji, najreprezentativniji i
najobave{teniji ~lanovi dru{tva obi~ne budale, kao i da sva vlast nije ~ak
ni toliko zla koliko je u stvari i glupa i podla. Za ro|enje ove nove zastra{uju}e negativne solidarnosti nije bilo od posebnog zna~aja to {to su nezaposleni radnici mrzeli status quo i postoje}u vlast okupljeni u Socijaldemokratskoj stranki, dok se mr`nja razvla{}enih sitnosopstvenika artikulisala putem partija centra ili desnice, a nekada{nji pripadnici srednje i
vi{ih klasa svoj bes iskaljivali preko partija tradicionalne ekstremne desnice. Masa nezadovoljnih i beznadnih ljudi u Nema~koj i Austriji drasti~no
je porasla posle Prvog svetskog rata, kada su inflacija i nezaposlenost dodatno uve}ale katastrofalne posledice vojnog poraza; takva masa je postojala i u svim dr`avama nastalim posle rata, i ubrzala je razvoj ekstremisti~kih pokreta u Francuskoj i Italiji posle Drugog svetskog rata.
Mentalitet evropskog ~oveka mase nastajao je u ovoj atmosferi raspada
klasnog dru{tva. Apstraktna jednolikost sudbine koja je zadesila ogroman
broj pojedinaca njih nije spre~ila da sebe procenjuju prema li~nom neuspehu, niti da svet procenjuju prema ve} poslovi~noj nepravednosti. No,
ova egocentri~na gor~ina, iako je svojstvena izolovanom pojedincu i iako
324
TOTALITARIZAM
te`i da izbri{e individualne razlike, nije bila ta spona koja bi mase dr`ala
na okupu, jer ona nije po~ivala na nekom zajedni~kom interesu ekonomskom, socijalnom ili politi~kom. Egocentri~nost je, dakle, i{la ruku pod
ruku sa presudnim slabljenjem instinkta za samoodr`anjem. Nesebi~nost,
ali samo kao ose}anje da ~ovek sam nije va`an, kao ose}anje suvi{nosti,
vi{e nije bila izraz individualnog idealizma, ve} je postala masovni fenomen. Stara izreka da siroma{ni i potla~eni nemaju {ta da izgube osim svojih okova vi{e se nije mogla primeniti na ~oveka mase, jer on je, prestav{i
da se zanima za sopstvenu dobrobit, izgubio mnogo vi{e od okova bede:
nestao je izvor svih briga i strahova koji ~ovekov `ivot ~ine te{kim i nespokojnim. U pore|enju sa takvim ne-materijalizmom, hri{}anski monah
izgleda kao ~ovek opsednut svetovnim stvarima. Himler, dobar poznavalac mentaliteta ljudi koje je okupio u svojoj organizaciji, opisao je ne samo
SS-ovce, ve} i {iroke slojeve naroda iz kojih je ove regrutovao, rekav{i da
oni nisu zainteresovani za svakodnevne probleme, ve} isklju~ivo za
ideolo{ka pitanja i za sre}u {to su ba{ oni odabrani da rade na ostvarivanju zadatka koji se meri istorijskim epohama, zadatka ~iji trag ni milenijumi ne}e mo}i da izbri{u.20 Omasovljenje pojedinaca stvorilo je ljude
koji, kao i Sesil Roudz nekih ~etrdeset godina ranije, razmi{ljaju u kontinentima i ose}aju u vekovima.
Istaknuti evropski nau~nici i dr`avnici su jo{ od po~etka devetnaestog
veka predskazivali uspon ~oveka mase i dolazak doba masa. Obimna literatura o pona{anju i psihologiji masa pokazala je i popularizovala u antici
dobro poznatu mudrost o sli~nosti izme|u demokratije i diktature, izme|u
vladavine gomile i tiranije. Tako su nau~nici pripremili odre|ene politi~ki
svesne i osetljive, ako ne i preosetljive, gra|ane Zapadne Evrope na uspon
demagog, na lakovernost, praznoverje i brutalnost. Pa ipak, iako su se
mnoga od ovih predskazanja u izvesnom smislu obistinila, njihova relevantnost se smanjuje kada se u obzir uzmu neo~ekivane i nepredvi|ene
pojave kao {to su radikalan gubitak svesti o li~nom interesu,21 cini~na ili
dekadentna nezainteresovanost sa kojom se mase suo~avaju sa smr}u ili
drugim li~nim neda}ama, strastvena sklonost najapstraktnijim koncepcijama kao `ivotnim smernicama i uop{teni prezir ~ak i prema najo~iglednijim pravilima zdravog razuma.
Mase, mimo svih predvi|anja, nisu rezultat sve ve}e ravnopravnosti i {irenja op{teg obrazovanja, odnosno neminovnog sni`avanja njegovog kva20 Govor Hajnriha Himlera o Organizaciji i du`nostima SS-a i policije, objavljen u:
National-politischer Lehrgang der Wehrmacht vom 15-23. Januar 1937; prevod citiran prema: Nazi Conspiracy and Aggression, Office of the United States Chief of Counsel for the
Prosecution of Axis Criminality, U. S. Government, Washington, 1946, IV, 616ff.
21 Gustave Lebon, La psychologie des Foules, 1895, spominje ~udnu nesebi~nost masa (v.
glava II, odeljak 5).
BESKLASNO DRU[TVO
325
326
TOTALITARIZAM
BESKLASNO DRU[TVO
327
328
TOTALITARIZAM
Lenjinove smrti, mnogi su putevi jo{ uvek bili otvoreni. Na primer, stvaranje radni~ke, selja~ke i srednje klase nije neminovno moralo da vodi klasnoj borbi, ina~e karakteristi~noj za evropski kapitalizam. Poljoprivreda je
jo{ uvek mogla da se razvije na kolektivnom, kooperativnom ili na privatnom osnovu, a privreda cele zemlje je jo{ uvek mogla da se dr`i socijalisti~kog, dr`avno-kapitalisti~kog ili slobodno-tr`i{nog obrasca. Nijedna od
ovih mogu}nosti nije automatski morala da zna~i uni{tavanje nove strukture zemlje.
Sve te nove klase i nacionalnosti na{le su se Staljinu na putu kada je po~eo da priprema zemlju za totalitarnu vlast. Kako bi stvorio atomizovanu i
nestrukturisanu masu, najpre je morao da likvidira ostatke mo}i sovjet,
koji su, kao glavni nacionalni predstavni~ki organ, ipak imali izvesnu ulogu, i ograni~avali apsolutnu vlast partijske hijerarhije. Zato je Staljin najpre potkopao nacionalne sovjete uvo|enjem bolj{evi~kih }elija, iz kojih su
jedino mogli biti imenovani vi{i funkcioneri centralnih komiteta.28 Godine
1930. nestali su i poslednji tragovi nekada{nje lokalne samouprave; na njihovo mesto do{la je strogo centralizovana partijska birokratija, ~ija se
te`nja ka rusifikaciji nije mnogo razlikovala od te`nji caristi~kog re`ima,
osim {to nove birokrate vi{e nisu zazirale od pismenosti.
Bolj{evi~ka vlast je zatim pristupila likvidaciji klasa; iz ideolo{kih i propagandnih razloga zapo~ela je sa onima koje su imale nekakvo vlasni{tvo,
naime sa novim srednjim slojem u gradovima, da bi potom pre{la na seljake. Zahvaljuju}i brojnosti i imovini, seljaci su do tada bili potencijalno
najsna`nija klasa u Sovjetskom Savezu; zato je njihova likvidacija morala
biti temeljnija i okrutnija nego likvidacija bilo koje druge dru{tvene grupe,
a sprovo|ena je stvaranjem ve{ta~ke gladi i ~estim deportacijama pod izgovorom kolektivizacije i eksproprisanja kulaka. Likvidacija srednjih i
selja~kih slojeva okon~ana je ranih tridesetih godina; oni koji se nisu na{li
me|u milionima mrtvih ili milionima deportovanih nau~ili su ko je ovde
vlast, shvatili su da njihovi `ivoti i `ivoti njihovih porodica ne zavise od
njihovih sugra|ana, nego od vlasti, ~ijim su hirovima bili izlo`eni, sami,
bez ikakve za{tite od strane grupe kojoj sticajem okolnosti pripadaju. Na
osnovu statisti~kih podataka ili dokumenata ne mo`e se ta~no odrediti
trenutak kada je kolektivizacija stvorila nov sloj seljaka, povezanih zajedni~kim interesom, sloj koji je, zahvaljuju}i svojoj klju~noj broj~anoj i
ekonomskoj poziciji, opet predstavljao potencijalu opasnost za totalitarnu
28 Godine 1927, 90% ~lanova seoskih sovjeta i 75% njihovih predsednika nisu bili ~lanovi
partije; izvr{ni komiteti okrug sastojali su se od 50% ~lanova partije i 50% ljudi koji nisu
pripadali partiji, dok je od delegata u Centralnom komitetu 75% bilo u partiji (v. ~lanak o
bolj{evizmu Mauricea Dobba u: Encyclopedia of Social Sciences).
A. Rosenberg u knjizi A History of Bolshevism, London 1934, glava VI, detaljno opisuje
kako su ~lanovi partije u sovjetima, glasaju}i u skladu sa instrukcijama koje su dobijali od
vi{ih partijskih ~inovnika, iznutra podrivali sistem sovjeta.
BESKLASNO DRU[TVO
329
vlast. No, oni koji znaju kako da ~itaju totalitarni materijal, mogu da doku~e da je ovaj trenutak do{ao otprilike dve godine pred Staljinovu smrt,
kada je ovaj predlo`io da se kolektivi raspuste i da se pretvore u ve}e organizacione jedinice. Staljin nije do~ekao ostvarenje svog plana; ovaj put
`rtve bi bile jo{ ve}e, a haoti~ne posledice za privredu u celini kobnije
nego uni{tavanje prve selja~ke klase ali imamo dovoljno razloga da poverujemo da bi se i to sprovelo. Nema te klase koja se ne mo`e uni{titi ako
se ubije dovoljan broj njenih pripadnika.
Slede}a klasa koju je valjalo likvidirati bili su radnici. Oni su bili mnogo slabiji, i pru`ali su mnogo manji otpor nego seljaci, zato {to je spontana
eksproprijacija vlasnika fabrika, koju su radnici sproveli tokom revolucije
(a za razliku od eksproprijacije zemljoposednika koju su sproveli seljaci),
bila osuje}ena kada je vlada konfiskovala fabrike pod izgovorom da
dr`ava ionako pripada proletarijatu. Stahanovski sistem, uveden po~etkom
tridesetih godina, uni{tio je svu solidarnost i klasnu svest me|u radnicima,
i to pre svega putem surove konkurencije, a potom i privremenim konsolidovanjem stahanovske aristokratije, koja je (u socijalnom pogledu) od
obi~nih radnika odudarala mnogo vi{e nego smo rukovodstvo. Ovaj proces zavr{en je 1938. godine, uvo|enjem radne knji`ice, koja je ~itavu
rusku radni~ku klasu zvani~no pretvorila u gigantsku masu prinudnih radnika.
Vrhunac je bila likvidacija birokratije, koja je i sama potpomogla sprovo|enje navedenih mera likvidacije. Staljinu je trebalo oko dve godine, od
1936. do 1938, da se otrese ~itave administrativne i vojne aristokratije sovjetskog dru{tva; skoro sve slu`be, fabrike, privredne i kulturne institucije, vlada, partija i vojna uprava, pre{le su u nove ruke, jer je skoro polovina administrativnog osoblja, bili oni ~lanovi partije ili ne, izba~ena, a vi{e od 50% svih ~lanova partije i bar jo{ dodatnih osam miliona ljudi likvidirano.29 Opet se uni{tavanje partijske birokratije kao klase zavr{ilo
uvo|enjem internog paso{a, u kom su se morali bele`iti i odobravati svi
odlasci iz jednog grada u drugi. [to se pravnog statusa ti~e, sada je birokratija, zajedno sa partijskim funkcionerima, bila izjedna~ena sa radnicima; sada je i ona postala deo nepreglednog mno{tva sovjetskih prinudnih
radnika, a njen status privilegovane klase u sovjetskom dru{tvu bio je pro{lost. A kako se ova generalna ~istka zavr{ila likvidacijom najvi{ih ~i29 Podaci su uzeti iz knjige Viktora Krav~enka I Chose Freedom: The Personal and Political Life of a Soviet Official, New York 1946, p. 278 i 303. Ovaj izvor je, naravno, prili~no
nepouzdan. Me|utim, kako u slu~aju sovjetske Rusije jedino nepouzdanim izvorima i raspola`emo {to zna~i da u potpunosti moramo da se oslonimo na reporta`e, izve{taje i procene
ove ili one vrste moramo da upotrebimo svaki podatak koji nam se makar ~ini u velikoj meri
verovatan. Neki istori~ari izgleda smatraju da je suprotan metod naime, kori{}enje samo
onog materijala koji daje ruska vlada pouzdaniji, ali to nije ta~no. Upravo su zvani~ni podaci puka propaganda.
330
TOTALITARIZAM
novnika iz redova policije istih onih koji su tu generalnu ~istku organizovali ~ak ni kadrovi GPU-a, koji je i sproveo sav taj teror, nisu vi{e
mogli da se zavaravaju da kao grupa predstavljaju i{ta, a ponajmanje vlast.
Ove ogromne ljudske `rtve nisu motivisane nekakvim raison dtat u
tradicionalnom smislu te re~i. Nijedan od likvidiranih dru{tvenih slojeva
nije bio neprijateljski nastrojen prema re`imu, niti je bilo verovatno da }e
to postati u bliskoj budu}nosti. Aktivna opozicija je zamrla jo{ 1930, kada
je Staljin, u govoru na 16. Kongresu, prokazao sva desni~arska i levi~arska odstupanja unutar partije, mada su ~ak i te slaba{ne opozicione struje
te{ko mogle da se zasnuju na bilo kojoj postoje}oj klasi.30 Diktatorski
teror koji se od totalitarnog razlikuje po tome {to je usmeren na prave
protivnike, a ne na bezazlene gra|ane bez ikakvog politi~kog stava bio
je dovoljno okrutan da bi ugu{io sav politi~ki `ivot, otvoren ili prikriven, i
to jo{ za Lenjinovog `ivota. Intervencija iz inostranstva, koja je mogla da
se udru`i sa nekim od nezadovoljnih slojeva, vi{e nije predstavljala
nikakvu opasnost po{to je, oko 1930, sovjetski re`im ve} priznala ve}ina
vlada i zaklju~ila sa njim trgovinske i druge me|unarodne ugovore. (Mada
Staljinova vlada nije isklju~ivala takvu mogu}nost {to se samog doma}eg
stanovni{tva ti~e; znamo da je Hitler, da je bio obi~an zavojeva~, a ne suparni~ki totalitarni vlastodr`ac, mogao bar narod Ukrajine da pridobije za
svoju stvar.)
Ako likvidacija klasa i nije imala nikakvog politi~kog smisla, sa stanovi{ta sovjetske privrede ona je definitivno bila katastrofalna. Posledice
ve{ta~ke gladi iz 1933. ose}ale su se jo{ godinama {irom zemlje; uvo|enje
stahanovskog sistema 1935, sa proizvoljnim ubrzavanjem individualnog
u~inka i potpunim zanemarivanjem potrebe za timskim radom, dovelo je
do haoti~ne nestabilnosti u ovoj mladoj industriji.31 Likvidiranje birokratije, to jest klase fabri~kih upravnika i in`enjera, kona~no je li{ilo industriju i ono malo stru~nog iskustva i ume}a koje je nova ruska tehni~ka
inteligencija uspela da stekne.
Jednakost podanika bila je jedna od najve}ih briga despotizama i tiranija jo{ od pradavnih vremena, ali takvo izjedna~avanje totalitarnoj vlasti nije dovoljno, zato {to odre|ene nepoliti~ke veze izme|u podanika ostaju
manje-vi{e netaknute na primer, porodi~ne veze ili zajedni~ka kulturna
interesovanja. Ako totalitarizam ima ozbiljne namere, on nu`no dolazi do
ta~ke na kojoj jednom za svagda mora da raskine sa neutralno{}u jednog
30 Staljinov izve{taj na 16. Kongresu prokazao je odstupanja kao odraz otpora koji pru`aju seljaci i sitna bur`oazija u redovima same Partije (v. Leninism, 1933, tom II, glava III).
Opozicija je bila za~u|uju}e nesposobna da se odbrani od ovog napada, zato {to je ona, a to
se posebno odnosi na Trockog, oduvek bila sklona da u borbi izme|u frakcija vidi klasnu
borbu (Souvarine, op. cit., p. 440).
31 Kravchenko, op. cit., p. 187.
BESKLASNO DRU[TVO
331
se izvr{ava radi njega samog (v. Gunter dAlquen, Die SS, u: Schriften der Hochschule
fr Politik, 1939). Bro{ure koje je SS izdavao za internu upotrebu stalno nagla{avaju apsolutnu svest o ni{tavnosti svega {to je samo sebi svrha (v. Der Reichsfhrer SS und Chef der
deutschen Polizei, bez datuma, samo za upotrebu unutar policije).
34 Ovu praksu potvr|uju svi izve{taji. V. Krivicki u knjizi In Stalins Secret Services, New
York 1939, smatra da je nju uveo sam Staljin.
332
TOTALITARIZAM
BESKLASNO DRU[TVO
333
Staljin je kona~no, prokazav{i sve frakcije u Komunisti~koj partiji, postigao isti rezultat stalnim menjanjem politi~kog kursa partije, kao i stalnim
kolebanjima u tuma~enju i primeni marksizma; to je doktrinu potpuno
li{ilo njenog sadr`aja, zato {to se vi{e nije moglo predvideti koji }e kurs ili
potez ona nametnuti. ^injenica da ni najpotpunija upu}enost u marksizam
i lenjinizam nije bila ni od kakve koristi za ispravno politi~ko pona{anje
ve} da se, naprotiv, linija partije mogla slediti jedino ako svako jutro
ponovite Staljinove re~i od prethodne ve~eri prirodno je rezultirala onim
mentalnim stanjem, onom usredsre|enom poslu{no{}u koju ne umanjuje
nikakav poku{aj da se shvati ono {to se radi; nju ingeniozno izra`ava
lozinka koju je Himler smislio za svoje SS-ovce: Moja ~ast je moja vernost.38
Opet, ni nepostojanje ili ignorisanje partijskog programa samo po sebi
ne mora da bude znak totalitarizma. Prvi koji je programe i platforme smatrao suvi{nim papiri}ima i nezgodnim obe}anjima, nespojivim sa stilom i
`estinom pokreta, bio je Musolini, ~ija fa{isti~ka filozofija aktivizma sve
delanje prepu{ta nadahnu}u odre|enog istorijskog trenutka.39 Puka `udnja
za mo}i, u kombinaciji sa prezirom prema brbljivosti vo|a obi~nih partija koji uvek odaju {ta sa tom mo}i smeraju, karakteristi~na je za sve vo|e
gomile, ali ne zadovoljava potrebe totalitarizma. Pravi cilj fa{izma bio je
samo da do|e na vlast i u~vrsti poziciju fa{isti~ke elite. Totalitarizam se
nikada ne zadovoljava time da vlada spolja{njim sredstvima, naime pomo}u dr`ave i ma{inerije nasilja; zahvaljuju}i posebnoj ideologiji i mestu
koje ona ima u tom aparatu represije, totalitarizam je otkrio na~in da vlada
ljudima i da ih terori{e iznutra. U tom smislu on ukida razliku izme|u vladalaca i podanik i stvara stanje u kom mo} i volja za mo}, onako kako ih
mi shvatamo, nemaju nikakvu ulogu, ili su, u najboljem slu~aju, od
sporednog zna~aja. U su{tini, totalitarni vo|a nije ni{ta drugo nego
funkcioner masa koje vodi; on nije pojedinac `eljan vlasti koji podanicima
tiranski name}e svoju volju. Budu}i obi~an funkcioner, on se u svako doba mo`e zameniti, tako da u istoj meri zavisi od volje masa koje
otelovljuje koliko i mase zavise od njega. Da nije njega, masama bi ne38 Upe~atljivost ove lozinke, koju je sam Himler formulisao, te{ko se mo`e do~arati u prevodu. Na nema~kom Meine Ehre heit Treue ukazuje na apsolutnu odanost i poslu{nost
koja prevazilazi puku disciplinu ili li~nu vernost. Nazi Conspiracy, ~iji su prevodi nema~kih
dokumenata i nacisti~ke literature, mada na `alost veoma neujedna~eni, neprocenjivo vredan
izvor materijala, ovu lozinku prevodi kao Moja ~ast zna~i (signifies) vernost.
39 Musolini je verovatno prvi partijski lider koji je svesno odbio formalni program i zamenio ga nadahnutim vo|stvom i akcijom. U pozadini ovoga stoji koncept da je ve} puko postojanje pokreta glavni element nadahnu}a, kome bi partijski program samo smetao. Filozofiju
italijanskog fa{izma pre izra`ava \entileov aktualizam nego Sorelovi mitovi (v. tako|e
~lanak o fa{izmu u: Encyclopedia of Social Sciences). Program iz 1921. formulisan je tek dve
godine posle osnivanja pokreta i uglavnom sadr`i njegovu nacionalisti~ku filozofiju.
334
TOTALITARIZAM
BESKLASNO DRU[TVO
335
spisak istaknutih ljudi koje totalitarizam mo`e da ubroji me|u svoje simpatizere, saputnike ili formalne ~lanove.
Ova sklonost elite va`na je za razumevanje totalitarnih pokreta (mada
ne i totalitarnih re`ima), isto kao i mnogo o~iglednija veza pokret sa gomilom. Ta sklonost ukazuje na specifi~nu atmosferu, op{tu klimu u kojoj
je do{lo do ja~anja totalitarizma. Treba imati u vidu da su vo|e totalitarnih
pokreta i njihovi simpatizeri takore}i stariji od masa koje organizuju, pa
mase, bar hronolo{ki gledano, ne moraju bespomo}no da ~ekaju uspon
sopstvenih vo|a usred klasnog dru{tva koje se raspada, a ~iji su one najtipi~niji proizvod. Oni koji su dobrovoljno napustili dru{tvo pre sloma klasa
sada zajedno sa gomilom, ranijim nusproizvodom vladavine bur`oazije,
spremno do~ekuju nove vo|e. Dana{nji totalitarni vladari i vo|e totalitarnih pokreta jo{ uvek imaju karakteristi~ne crte gomile, ~ija su psihologija
i politi~ka filozofija prili~no dobro poznate. Jo{ ne znamo {ta }e se dogoditi kada autenti~ni ~ovek mase preuzme vlast, mada se mo`e pretpostaviti da }e on imati mnogo vi{e zajedni~kog sa pedantnom, prora~unatom korektno{}u Himlerovom ili sa tupom tvrdoglavo{}u Molotovljevom, nego
sa Hitlerovim histeri~nim fanatizmom ili Staljinovom senzualnom, osvetoljubivom okrutno{}u.
U tom se pogledu situacija posle Drugog svetskog rata ne razlikuje bitno od one posle Prvog; kao {to su tokom dvadesetih godina formulisane
ideologije fa{izma, bolj{evizma i nacizma, a pokrete predvodili predstavnici takozvane frontovske generacije, ljudi odgajani pre rata, ljudi koji su
se jo{ uvek dobro se}ali tog vremena, tako i sada{nju op{tu politi~ku i intelektualnu klimu posleratnog totalitarizma odre|uje generacija koja dobro
poznaje vreme i `ivot pre rata. Ovo je posebno slu~aj u Francuskoj, gde je
do sloma klasnog sistema do{lo posle Drugog, a ne posle Prvog rata. Kao
i ljudi gomile i avanturisti iz doba imperijalizma, vo|e totalitarnih pokreta
sa svojim simpatizerima-intelektualcima dele to {to su, ~ak i pre no {to je
do{lo do sloma sistema, i jedni i drugi bili izvan klasnog i nacionalnog sistema uglednog evropskog dru{tva.
Kada je blaziranost la`nog ugleda ustuknula pred anarhi~nim bezna|em, taj slom je izgledao kao prva velika prilika za elitu, ali i za gomilu.
Ovo je posebno vidljivo u slu~ajevima novih vo|a masa, ~ije karijere veoma podse}aju na karijere ranijih vo|a gomile: neuspeh u profesionalnom i
u dru{tvenom `ivotu, izopa~enost i nesre}a u privatnom. Ovakav `ivot pre
politi~ke karijere, koji su ne{to uglednije vo|e starijih partija tako naivno
koristile kao argument protiv novih vo|a, i jeste bio najja~i faktor u njihovoj privla~nosti. On kao da je dokazivao da ovi ljudi pojedina~no otelovljuju sudbinu masa tog vremena i da su njihova `elja da sve `rtvuju pokretu, njihova odanost unesre}enima, njihova re{enost da se nikada vi{e ne
336
TOTALITARIZAM
BESKLASNO DRU[TVO
337
338
TOTALITARIZAM
mo`e se porediti sa politi~kom borbom, u kojoj jedan vo|a odmerava snagu sa drugim. U
ovom su ratu oba protivnika potu~ena, a samo Rat ima svoju volju (ibid., p. 67)
53 Bakunjin u pismu od 7. februara 1870. (v. Max Nomad, Apostles of Revolution, Boston,
1939, p. 180).
54 Katehizis revolucije napisao je ili sam Bakunjin ili njegov u~enik Nje~ajev. U vezi sa
pitanjem autorstva, v. Nomad, op. cit., p. 227ff; tu se nalazi i prevod celog teksta. U svakom
slu~aju, sistem potpunog zanemarivanja bilo kakvih na~ela osnovne pristojnosti i po{tenja u
odnosu [revolucionara] prema drugim ljudima... zapisan je u istoriji ruske revolucije kao
nje~ajev{tina (ibid., p. 224).
55 Me|u ovim teoreti~arima imperijalizma isti~e se Ernest Sellire, Mysticisme et Domination: Essais de Critique Imprialiste, 1913; v. tako|e Cargill Sprietsma, We Imperialists:
BESKLASNO DRU[TVO
339
novo, jeste njihova knji`evna vrednost i istinska strast. Posleratnim piscima vi{e nisu bili potrebni nau~ni dokazi genetike, oni jedva da su koristili
sabrana dela Gobinoa ili Hjustona Stjuarta ^emberlena, koji su ve} postali
deo kulturnog inventara malogra|ana. Oni nisu ~itali Darvina, ve} markiza de Sada.56 Ako su uop{te i verovali u univerzalne zakone, sigurno nisu
mnogo marili da im se povinuju. Za njih su nasilje, mo}, okrutnost bili
najve}e vrline ~oveka koji je definitivno izgubio svoje mesto u univerzumu, ali je isuvi{e ponosan da bi ~eznuo za teorijom mo}i koja bi ga bezbedno vratila u svet i ponovo integrisala u njega. Oni su se slepo zadovoljavali bilo ~im {to je pristojno dru{tvo odbacilo, bez obzira na doktrinu ili
sadr`aj, a okrutnost su po{tovali kao glavnu vrlinu zato {to je ona bila
suprotna humanisti~kom i liberalnom licemerju dru{tva.
Ako pripadnike ove generacije uporedimo sa ideolozima devetnaestog
veka, sa kojima oni izgleda imaju dosta toga zajedni~kog, primetna je ve}a
autenti~nost i strastvenost onih prvih. Njih je beda mnogo dublje pogodila, nejasno stanje duha njih je mnogo vi{e brinulo, a licemerje mnogo vi{e
bolelo nego sve apostole dobre volje i sveop{teg bratstva. Oni ~ak nisu vi{e mogli da be`e u egzoti~ne zemlje, nisu vi{e sebi mogli da dozvole veli~anstvene pustolovine me|u nepoznatim i neobi~nim narodima. Vi{e se
nije moglo pobe}i iz svakodnevne rutine bede, poniznosti, osuje}enosti i
jeda, prekrivene la`nom kulturom i visokoparnom frazeologijom; svet bajki njih nije mogao da spase od sve ve}e mu~nine koju je stvarnost neprestano izazivala.
Ova nemogu}nost bekstva u daleki svet, ose}aj da su uhva}eni u klopke
dru{tva tako razli~itog od onog koje je stvorilo imperijalisti~ki karakter
dodao je ve} prisutnoj strasti za anonimno{}u i gubljenjem sopstvene li~nosti i stalnu napetost i `e| za nasiljem. Kako vi{e nije postojala mogu}nost radikalne izmene uloge i karaktera, kakvi su, recimo, identifikacija sa
pokretom za nacionalno ujedinjenje Arapa ili sa ritualima indijanskih plemena, ~inilo se da je dragovoljno utapanje u nadljudske sile uni{tenja spas
od automatskog identifikovanja sa predodre|enim funkcijama u dru{tvu,
spas od njihove potpune banalnosti, s tim {to se tako u isti mah mo`da
Notes on Ernest Seillires Philosophy of Imperialism, New York, 1931; G. Monod u: La Revue Historique, januar 1912; i Louis Estve, Une nouvelle Psychologie de lImprialisme:
Ernest Seillire, 1913.
56 U Francuskoj je markiz de Sad posle 1930. postao jedan od omiljenih autora knji`evne
avangarde. Jean Paulhan prime}uje u uvodu za novo izdanje Sadovih Les Infortunes de la
Vertu, Pariz 1946: Kada vidim kako velik broj pisaca danas svesno poku{ava da porekne
izve{ta~enost i knji`evnu igrariju zarad neizrecivog [un vnement indicible]..., kako pani~no
tra`e uzvi{eno u besramnom, veli~anstveno u subverzivnom,... zapitam se... nije li se na{a
savremena knji`evnost, u onim delovima koji nama izgledaju najvitalniji ili bar najagresivniji u potpunosti okrenula pro{losti, i nije li ba{ de Sad taj koji uti~e na nju (v. tako|e
Georges Bataille, Le Secret de Sade, u: La Critique, vol. III, br. 15-16, 17, 1947).
340
TOTALITARIZAM
mo`e uni{titi i tkivo dru{tva. Ove ljude privla~io je otvoreni aktivizam totalitarnog pokreta, njegovo ~udno i samo naizgled protivre~no insistiranje
kako na primatu pukog aktivizma, tako i na nadmo}i gole prinude. Ova
me{avina odgovarala je iskustvu koje je frontovska generacija stekla u
ratu, iskustvu neprestane aktivnosti unutar okvira nadmo}ne fatalnosti.
Osim toga, ~ini se da je aktivizam davao nove odgovore na staro i neugodno pitanje ko sam ja?, koje se u vremenima krize uvek pojavljuje s
udvostru~enom istrajno{}u. Ako je dru{tvo tvrdilo: ti si ono za {ta se izdaje{, posleratni aktivizam je uzvra}ao: ti si ono {to si uradio (na primer, prvi ~ovek koji je preleteo Atlantski okean, kao u Brehtovom komadu
Der Flug der Lindberghs/Let Lindbergovih). U ne{to izmenjenom obliku,
ovaj odgovor je posle Drugog svetskog rata ponovio Sartr: ti si tvoj `ivot (Huis Clos/Iza zatvorenih vrata). Prikladnost ovakvih odgovora nije
toliko u ubedljivosti kojom redefini{u li~ni identitet, koliko u njihovoj
upotrebljivosti za eventualno bekstvo od socijalne identifikacije, od mno{tva zamenjivih uloga i funkcija koje dru{tvo name}e. Bilo je va`no u~initi ne{to, neko herojsko ili nezakonito delo, ne{to nepredvidljivo, na {ta
niko drugi ne mo`e da uti~e.
Ovaj otvoreni aktivizam totalitarnih pokreta, njihova sklonost terorizmu
pre nego bilo kom drugom obliku politi~ke aktivnosti, u istoj meri je
privukao intelektualce koliko i gomilu, zato {to se taj terorizam totalitarnih pokreta tako su{tinski razlikuje od terorizma ranijih revolucionarnih
dru{tava. Terorizam sada vi{e nije bio sredstvo prora~unate politike za eliminisanje istaknutih li~nosti koje, zbog politike ili zbog polo`aja, predstavljaju simbol ugnjetavanja. Ispostavilo se da je u terorizmu najatraktivnije bilo to {to je on postao neka vrsta stava kojim se mogu izraziti frustracija, jed i slepa mr`nja, neka vrsta politi~kog ekspresionizma koji koristi bombe, koji s odu{evljenjem prati publicitet svojih dela, i apsolutno je
spreman da plati `ivotom ne bi li ikako iznudio priznanje sopstvenog postojanja u normalnim slojevima dru{tva. Taj isti duh i ta ista igra je, mnogo
pre kona~nog poraza nacisti~ke Nema~ke, nagnala Gebelsa da sa o~iglednim odu{evljenjem objavi da }e nacisti, u slu~aju poraza, znati kako da
zalupe vrata za sobom i da vekovima ne padnu u zaborav.
Ali ako nigde drugde, upravo ovde se mo`e na}i relevantno merilo za
razlikovanje elite od gomile u pretotalitarno vreme. Ono {to je gomila `elela, a Gebels tako precizno izrazio, bio je ulaz u istoriju ~ak i po cenu uni{tenja. Gebelsovo iskreno uverenje da je najve}a sre}a koju ~ovek danas
mo`e da do`ivi ili da bude genije ili da slu`i geniju,57 tipi~na je za gomilu, ali nikako za mase, niti za simpatizere iz redova elite. Naprotiv, ovi
potonji su anonimnost shvatili tako ozbiljno da su dosledno poricali i postojanje genija; umetni~ke teorije dvadesetih godina o~ajni~ki su poku{ava57 Goebbels, op. cit., p. 139.
BESKLASNO DRU[TVO
341
342
TOTALITARIZAM
porodica, ne Gobinoova i ^emberlenova pompezna nau~nost, ve} Protokoli sionskih mudraca, ne neporeciv uticaj katoli~ke crkve i uloga antiklerikalizma u romanskim zemljama, nego drugorazredna literatura o jezuitima i slobodnim zidarima. Predmet raznih ovakvih konstrukcija uvek je
raskrinkavanje zvani~ne istorije sa namerom da se doka`e postojanje
tajnih uticaja; vidljiva, dokaziva i zvani~na istorijska realnost tek je spoljna fasada, smi{ljena da zavara narod.
Ovoj averziji intelektualne elite prema zvani~noj istoriografiji i uverenju elite da je istorija, koja je ionako falsifikat, isto tako mo`da i poligon
za {arlatane, treba dodati i njeno u`asno, obeshrabruju}e odu{evljenje
mogu}no{}u da se gigantske la`i i monstruozni falsifikati kona~no afirmi{u kao neosporne ~injenice, odu{evljenje ~ovekovom slobodom da prema sopstvenom naho|enju menja pro{lost i time {to razlika izme|u istine
i la`i ne mora vi{e da bude objektivna, ve} je prosto pitanje mo}i i promu}urnosti, pritiska i besomu~nog ponavljanja. Ne fasciniraju nas Staljinovo
i Hitlerovo ume}e laganja, nego ~injenica da su uspeli da ujedine mase u
blok koji }e veli~anstveno podr`ati njihove la`i. Ono {to su sa stanovi{ta
nauke bila sitna krivotvorenja, kao da je sankcionisala sama istorija u trenutku kada je ~itava zahuktala stvarnost pokret stala iza njih i po~ela da
se pretvara da iz njih crpi nadahnu}e potrebno za delanje.
Privla~nost koju su totalitarni pokreti imali za elitu pre dolaska na vlast
zbunjuje zato {to su za nekog ko stoji po strani kao puki posmatra~ otvorena vulgarnost i proizvoljnost, prostota doktrine totalitarizma mnogo uo~ljivije nego {to je to op{te raspolo`enje pretotalitarnog doba. Ove doktrine su do te mere bile nespojive sa op{teprihva}enim intelektualnim, kulturnim i moralnim normama da bi se moglo pomisliti kako neki intelektualcima svojstven su{tinski nedostatak karaktera, la trahision des clercs
(@. Benda), ili perverzna mr`nja duha prema samom sebi mo`e da se okrivi za odu{evljenje s kojim je elita prihvatila ideje gomile. No, zagovornici humanizma i liberalizma, u svom gorkom razo~aranju i nedovoljnom
poznavanju svog doba, uglavnom previ|aju da je upravo atmosfera u kojoj
su se izgubile sve tradicionalne vrednosti i pravila (nakon {to su se devetnaestovekovne ideologije me|usobno potrle i iscrple svoju vitalnost)
donekle olak{ala prihvatanje o~igledno apsurdnih pravila umesto starih
istina: one su se bile pretvorile u svete banalnosti, i to ba{ zato {to se smatralo da takve banalnosti niko ne mo`e ozbiljno da shvati. Vulgarnost je
svojim cini~nim odbacivanjem va`e}ih normi i prihva}enih teorija dovela
do iskrenog priznavanja onog najgoreg i ravnodu{nosti prema svim zahtevima, {to se lako moglo pome{ati sa hrabro{}u i novim stilom `ivota. Oni
koji su tradicionalno mrzeli bur`oaziju i koji su dobrovoljno napustili ugledno dru{tvo, videli su u {irenju stavova i uverenja gomile a to su u
BESKLASNO DRU[TVO
343
344
TOTALITARIZAM
BESKLASNO DRU[TVO
345
346
TOTALITARIZAM
pre ili kasnije ve}ina evropskih naroda mogla da stane uz njih, spremna da
u~estvuje u njihovoj revoluciji.
Ispostavilo se da ni jedna ni druga nisu bile u pravu. Gomila, polusvet
bur`oaske klase, nadala se da }e posredstvom bespomo}nih masa do}i na
vlast, da }e je ove podr`ati kada poku{a da ostvari svoje interese, da }e
mo}i prosto da zameni starije slojeve bur`oaskog dru{tva i u njih unese
mnogo preduzimljiviji duh podzemlja. Me|utim, odmah po dolasku na
vlast, totalitarne vo|e su shvatile da preduzimljivi duh ne odlikuje samo
gomilu i da bi, u svakom slu~aju, takva inicijativa mogla da ugrozi totalnu
dominaciju nad ~ovekom. Ni beskrupuloznost, s druge strane, nije bila
ograni~ena na gomilu, a mogla se, za nevolju, nau~iti za relativno kratko
vreme. Mase koordinisanih* filistara bile su mnogo pogodniji materijal za
nemilosrdnu ma{ineriju dominacije i istrebljenja; one su bile sposobne ~ak
i za mnogo ve}e zlo~ine nego takozvani profesionalni kriminalci samo
ukoliko se zlo~ini dobro organizuju i pridobiju izgled rutinskog posla.
Zato nije slu~ajno ni {to ono malo protesta protiv masovnih zlo~ina
nacista nad Jevrejima i narodima Isto~ne Evrope nije do{lo iz redova vojske ili bilo kog drugog dela koordinisanih masa po{tenih filistara, ve} iz
redova onih nekada{njih Hitlerovih drugova koji su bili tipi~ni predstavnici gomile.62 Isto tako ni Himler, najmo}niji ~ovek u Nema~koj posle 1936,
* Hana Arent ovim terminom prevodi nema~ki Gleichschaltung, koji ozna~ava nametanje
uniformnog mi{ljenja, podvo|enje svih sfera `ivota pod politiku i ideologiju vlastodr`aca, i
potpunu dru{tvenu nivelaciju. Prim. prev.
62 Tako je, na primer, Vilhelm Kube, generalni komesar u Minsku i jedan od najstarijih
~lanova Partije, jo{ 1941. godine, dakle na samom po~etku masovnih ubistava, poku{ao da
interveni{e, i pisao svom {efu: Ja svakako jesam sna`an i voljan da sara|ujem u re{avanju
jevrejskog pitanja, ali ljudi koji su odgajani u okvirima na{e kulture ipak se razlikuju od ovda{njih zverskih hordi. Zar pokolj treba da prepustimo Litvancima i Letoncima, koje ~ak i
lokalno stanovni{tvo diskrimini{e? Ne mogu to da u~inim. Molim Vas da mi date jasne instrukcije kako da se ovaj problem re{i na najhumaniji na~in, u ime ugleda na{eg Rajha i na{e
Partije. Ovo pismo objavio je Max Weinreich u: Hitlers Professors, New York 1946, pp.
153-154. Kubeova intervencija odmah je odbijena, ali je skoro istovetan poku{aj V. Besta,
opunomo}enika Rajha u Danskoj i ~uvenog naciste, da spase danske Jevreje bio uspe{niji (v.
Nazi Conspiracy, V, 2).
O~igledno ni Alfred Rozenberg, koji je propovedao inferiornost slovenskih naroda, nikako
nije shvatao da bi njegove teorije mogle jednog dana da zna~e likvidaciju tih naroda. Njemu
je bila poverena uprava nad Ukrajinom, odakle je tokom jeseni 1942. slao ogor~ene izve{taje,
nakon {to je ve} vi{e puta poku{ao da dobije direktne smernice za akciju od samog Hitlera (v.
Nazi Conspiracy, II, 83ff i IV, 62).
Ima, naravno, i izuzetaka. ^ovek koji je spasao Pariz bio je general fon Holtic, koji se, dodu{e, pla{io da bi mogao da ostane bez mesta ako ne izvr{ava nare|enja, mada je znao da
je rat ve} od pre nekoliko godina izgubljen. Malo je, ipak, verovatno da bi on smogao hrabrosti da se odupre nare|enju da sravni Pariz sa zemljom da nije imao svesrdnu podr{ku jednog dugogodi{njeg naciste, Ota Abeca, nema~kog ambasadora u Francuskoj; tako bar proizilazi iz njegovog svedo~enja na su|enju Abecu u Parizu (v. New York Times, 21. juli 1949).
BESKLASNO DRU[TVO
347
nije bio jedan od onih naoru`anih boema (Hajden), tako opasno sli~nih
elitnim intelektualcima; on je bio mnogo normalniji, to jest mnogo vi{e
}ifta, od bilo kog visokog funkcionera prvobitnog nacisti~kog pokreta.63
On nije bio boem kao Gebels, perverznjak kao [trajher, {arlatan kao Rozenberg, fanatik kao Hitler, ili pak avanturista kao Gering. Svoju izuzetnu
sposobnost da organizuje mase, da ih dovede do potpune pot~injenosti,
Himler je dokazao time {to je shvatio da ve}ina ljudi nisu ni boemi, ni fanatici, pustolovi, perverznjaci, {arlatani ili marginalci, ve} pre svega zaposleni ljudi i dobri o~evi i mu`evi.
Filistar koji se povla~i u privatan `ivot, njegova prostodu{na posve}enost porodici i karijeri bili su poslednji i ve} degenerisan proizvod bur`oaske vere u primat privatnog interesa. Filistar je bur`uj izolovan od svoje
klase, atomizovana individua kao posledica sloma bur`oaske klase. ^ovek
mase, od koga je Himlerova organizacija na~inila sredstvo za najve}e
zlo~ine u istoriji, pre je imao crte filistra nego crte ~oveka gomile, on je
bio bur`uj koji, dok se njegov svet ru{i, ni o ~emu ne brine koliko o li~noj
sigurnosti, koji je spreman da i najmanjim povodom `rtvuje sve ube|enje, ~ast, dostojanstvo. Ispostavilo se da ni{ta nije lak{e uni{titi nego privatnost i moral ljudi koji misle samo na to kako da za{tite svoje privatne
`ivote. Posle nekoliko godina vlasti i sistematskog koordinisanja, nacisti
su s pravom mogli da tvrde: Jedini ~ovek koji je u Nema~koj jo{ uvek
privatna li~nost, jeste neko ko spava.64
S druge strane, da bismo bili pravi~ni prema onim pripadnicima elite koji su u jednom trenutku dopustili da ih zavedu totalitarni pokreti, i koji su,
zbog svojih intelektualnih sposobnosti, ponekad ~ak optu`ivani da su inspirisali totalitarizam, morali bismo da naglasimo da ono {to su ovi o~ajnici dvadesetog veka uradili (ili nisu uradili) nije imalo nikakvog uticaja na
totalitarizam, iako jeste igralo odre|enu ulogu u ranijim, i to uspe{nim,
poku{ajima totalitarnih pokreta da prisile spoljni svet da ozbiljno shvati
njihove doktrine. ^im bi do{li na vlast, totalitarni pokreti po~eli bi da se
osloba|aju ove grupe simpatizera ~ak i pre no {to bi pre{li na ve}e zlo~ine.
Za totalitarizam je intelektualna, duhovna i umetni~ka inicijativa opasna
koliko i gangsterska inicijativa gomile, a i jedna i druga opasnije su od
obi~ne politi~ke opozicije. Stalno proganjanje svakog vi{eg oblika intelek63 Jedan Englez, Stiven H. Roberts, u knjizi The House that Hitler Built, London 1939,
opisuje Himlera kao ~oveka izuzetno ljubaznog, jo{ uvek zainteresovanog za svakodnevne,
`ivotne stvari. On nema dr`anje ve}ine nacista, koji se pona{aju kao polubogovi.... Nema
~oveka za koga bi se moglo re}i da manje prili~i svojoj funkciji nego ovaj {ef nema~ke policije, i uveren sam da u celoj Nema~koj nisam sreo obi~nijeg ~oveka... (pp. 89-90). Ovo na
~udan na~in podse}a na izjavu Staljinove majke, koja je, prema bolj{evi~koj propagandi, za
njega rekla da je primeran sin. Svakoj bih majci po`elela ovakvog sina (Souvarine, op. cit.,
p. 656).
64 primedba Roberta Laja (v. Kohn-Bramstedt, op. cit., p. 178).
348
TOTALITARIZAM
tualne aktivnosti od strane novih vo|a masa proisti~e iz ne~eg mnogo ozbiljnijeg nego {to je ~ovekova prirodna odbojnost prema stvarima koje nije kadar da razume. Totalna dominacija ne dozvoljava slobodnu inicijativu
ni na kom polju `ivota, nikakvu aktivnost koja nije u potpunosti predvidljiva. Totalitarizam na vlasti uvek i svuda zamenjuje sve prvorazredne
talente, makar oni bili i simpatizeri, onim {arlatanima i budalama ~iji je
manjak inteligencije i kreativnosti najbolja garancija njihove lojalnosti.65
J E D A N A E S T O P O G L AV L J E :
Totalitarni pokret
I: Totalitarna propaganda
350
TOTALITARIZAM
ju sovjetskih intelektualaca, zavr{ena. Sli~no tome su i nacisti na okupiranim isto~nim teritorijama najpre koristili uglavnom antisemitsku propagandu kako bi u~vrstili kontrolu nad tamo{njim stanovni{tvom. Teror kao
podr{ka propagandi nije im bio ni potreban, niti su ga upra`njavali. Ve}i
deo poljske inteligencije likvidiran je ne zato {to im nije bio naklonjen,
ve} zato {to, u skladu sa doktrinom nacista, Poljaci i nemaju intelekta; kada su re{ili da kidnapuju plavooku i plavokosu decu, nacisti nisu mislili da
zapla{e stanovni{tvo, ve} da spasu germansku krv.3
Kako totalitarni pokreti postoje u svetu koji sam po sebi nije totalitaran,
oni su prisiljeni da pribegnu onome {to mi ina~e zovemo propagandom.
No, takva propaganda uvek je upu}ena spoljnoj, eksternoj sferi bilo netotalitarnim slojevima stanovni{tva totalitarne dr`ave, bilo netotalitarnim
zemljama. Ova eskterna sfera kojoj je totalitarna propaganda upu}ena
mo`e da bude veoma raznolika; po dolasku na vlast, pokret mo`e da usmeri totalitarnu propagandu na one delove sopstvenog stanovni{tva ~iju
koordinaciju nije pratila odgovaraju}a indoktrinacija. U tom smislu su
govori koje je Hitler tokom rata dr`ao svojim generalima prototipovi propagande, puni monstruoznih la`i kojima je Firer zabavljao svoje goste,
poku{avaju}i da ih pridobije za sebe.4 Eksternu sferu mo`e da predstavlja
3 Takozvana Operacija Seno otpo~ela je Himlerovom uredbom od 16. februara 1942, o
`iteljima Poljske nema~kog porekla, ~iju je decu trebalo poslati u porodice koje su
spremne [da ih prihvate] bezrezervno, samo zbog njihove dobre krvi (Nirnber{ki dokument
R 135, fotokopija u Centre de Documentation Juive, Paris). ^ini se da je juna 1944. Deveta
armija zaista kidnapovala 40-50 000 dece i prebacila ih u Nema~ku. Izve{taj o ovom slu~aju,
koji je izvesni Brandenburg poslao general{tabu Vermahta u Berlinu, govori o sli~nim
planovima i za Ukrajinu (dokument PS 031, objavio Lon Poliakov u: Brviaire de la Haine,
p. 317). Sam Himler je nekoliko puta spominjao ovaj plan (v. Nazi Conspiracy and Aggression, Office of the United States Chief of Counsel for the Prosecution of Axis Criminality,
U. S. Government, Washington 1946, III, 640, gde se mogu na}i i odlomci Himlerovog govora u Krakovu marta 1942; v. kako Kohn-Bramstedt, op. cit., p. 244, komentari{e Himlerov
govor u Bad [ahenu 1943). Po kojim su merilima ova deca birana, mo`e se zaklju~iti iz
lekarskih uverenja koja je 10. avgusta 1942. izdalo Drugo medicinsko odeljenje u Minsku:
Rasno ispitivanje Natalije Harpf, ro|ene 14. avgusta 1922, pokazalo je normalno razvijenu
devojku prete`no isto~nobalti~kog tipa sa nordijskim crtama; Ispitivanje Arnolda Kornisa,
ro|enog 19. februara 1930, pokazalo je normalno razvijenog de~aka od dvanaest godina,
prete`no isto~nog tipa sa nordijskim crtama, potpisao N. Wc. (dokument se nalazi u arhivima Yiddish Scientific Institute-a, New York, No. Occ E 3a-17).
Za istrebljenje poljske inteligencije, koja se, po Hitlerovom mi{ljenju, mogla izbrisati bez
razmi{ljanja, v. Poliakov, op. cit., p. 321, i dokument NO 2472.
4 v. Hitlers Tischgesprche. U leto 1942. on jo{ uvek govori o tome kako i poslednjeg
Jevrejina treba izbaciti iz Evrope (p. 113), kako sve Jevreje treba preseliti u Sibir ili u Afriku
(p. 311) ili na Madagaskar, dok je zapravo ve} bio doneo odluku o kona~nom re{enju, i to
pre invazije na Rusiju, verovatno jo{ 1940, i naredio da se na jesen 1941. instaliraju gasne
komore (v. Nazi Conspiracy and Aggression, II, p. 265ff; III, p. 783ff, dokument PS 1104; V,
p. 322ff, dokument PS 2605). Himler je jo{ na prole}e 1941. znao da do kraja rata Jevreje
treba [istrebiti] do poslednjeg. Ovo je nedvosmislena `elja i naredba Firerova (dosije
Kersten u Centre de Documentation Juive).
TOTALITARNI POKRET
351
i grupa simpatizera koji jo{ uvek nisu spremni da prihvate prave ciljeve
pokreta; kona~no, ~esto se doga|a da krugovi bliski Fireru ili ~lanovi elitnih formacija ~ak i same ~lanove partije smatraju takvom eksternom sferom, kojoj je tako|e potrebna propaganda zato {to jo{ uvek nije pouzdana.
Da ne bismo precenili va`nost ove propagande i njenih la`i, valjalo bi da
se prisetimo mnogo brojnijih slu~ajeva u kojima je Hitler bio sasvim
iskren i brutalno precizan u definisanju pravih ciljeva pokreta, ali njih javnost, nespremna na takvu doslednost, prosto nije primala znanju.5 No u su{tini, totalitarna vlast se trudi da propagandne metode ograni~i na inostranu politiku ili na inostrane ogranke pokreta, koje valja snabdeti odgovaraju}im materijalom. Kad god se totalitarna doktrina na doma}em terenu sukobi sa propagandom namenjenom inostranstvu ({to se dogodilo u
Rusiji tokom rata, i to ne kada je Staljin sklopio savez sa Hitlerom, nego
kada ga je rat protiv Hitlera odveo u demokratski tabor), propaganda se
onima kod ku}e obja{njava kao privremeni takti~ki manevar.6 Ukoliko
je to mogu}e, ova razlika izme|u ideolo{ke doktrine za posve}enike, kojima propaganda vi{e nije potrebna, i prave propagande za spoljni svet treba da se u~vrsti jo{ pre no {to pokret do|e na vlast. Odnos izme|u propagande i indoktrinacije uglavnom zavisi s jedne strane od veli~ine i snage
pokreta, a s druge strane od spoljnog pritiska. [to je pokret slabiji, vi{e }e
mu energije biti potrebno za puku propagandu; {to je ve}i pritisak spoljnog sveta na totalitarne re`ime pritisak koji se ~ak ni s onu stranu gvodene zavese ne mo`e u potpunosti ignorisati to totalitarni diktatori dublje
moraju da ogreznu u propagandi. Nu`nost propagande zapravo uvek
name}e spoljni svet; sami pokreti ne propagiraju, nego indoktriniraju.
Obrnuto, indoktrinacija, po pravilu povezana sa terorom, raste sa snagom
pokreta, odnosno sa izolacijom totalitarne vlasti i njenom otporno{}u na
me{anja spolja.
5 Zanimljiv je izve{taj od 16. jula 1940. o diskusiji u Firerovom general{tabu, vo|enoj u
prisustvu Rozenberga, Lamersa i Kajtela, koju je Hitler otpo~eo izno{enjem slede}ih osnovnih principa: Sada je va`no da se ne razme}emo na{im krajnjim ciljem pred celim svetom;... Stoga ne sme biti o~igledno da su [uredbe o o~uvanju reda i mira na okupiranim teritorijama] priprema za kona~no re{enje. Sve te neophodne mere streljanja, raseljavanja
mogu se sprovesti nevezano s njim, i tako }e i biti sprovedene. Ovoj izjavi usledila je
diskusija koja se uop{te ne nadovezuje na Hitlerove re~i i u kojoj Hitler vi{e ne u~estvuje.
O~igledno je da ga nisu shvatili (dokument L 221 u Centre de Documentation Juive).
6 U vezi sa Staljinovom uvereno{}u da Hitler ne}e napasti Rusiju v. Isaac Deutscher,
Stalin: a Political Biography, New York/London 1949, p. 454ff, a posebno napomenu na p.
458: Tek 1948. je {ef Dr`avne komisije za planiranje, potpredsednik N. Voznesenski, obelodanio da se privredni plan za tre}i kvartal 1941. godine zasnivao na pretpostavci da }e se mir
odr`ati, a da je novi plan, prilago|en ratnim okolnostima, bio napravljen tek nakon izbijanja
sukoba. Doj~erovu procenu potvr|uje Hru{~ovljeva izjava o Staljinovoj reakciji kada je
saznao da je Nema~ka napala Sovjetski Savez (v. njegov Govor o Staljinu na Dvadesetom
kongresu, koji je objavio State Department, New York Times, 5. jun 1956).
352
TOTALITARIZAM
Propaganda zaista jeste sastavni deo psiholo{kog rata; ali teror je vi{e
od toga. Totalitarni re`imi koriste teror ~ak i kad postignu svoje psiholo{ke
ciljeve, kad zavladaju potpuno pot~injenim stanovni{tvom. Tamo gde je
vladavina terora dostigla savr{enstvo, kao u koncentracionim logorima,
propaganda u potpunosti nestaje; ona je u nacisti~koj Nema~koj bila izri~ito zabranjena.7 Drugim re~ima, propaganda je samo jedno od sredstava,
mada verovatno najva`nije, koje totalitarizam koristi u kontaktu sa netotalitarnim svetom; teror je, pak, su{tina njegove vladavine. Teror ne zavisi
od psiholo{kih ili drugih subjektivnih faktora, ba{ kao {to ni zakon u zemljama vladavine ustava ne zavisi od broja ljudi koji ga kr{e.
Teror je kao pratilac propagande igrao ve}u ulogu u nacizmu nego u komunizmu. I u ranijim talasima politi~kog nasilja, pre no {to su nacisti do{li
na vlast, itekako je bilo napada na istaknute li~nosti (na primer, ubistvo
Ratenaua i Ercbergera); nacisti su, me|utim, ubijali ni`e funkcionere levi~arskih partija ili uticajne ~lanove drugih njima nenaklonjenih partija, ~ime su stanovni{tvo hteli da uvere u opasnosti koje nosi ve} i samo pripadanje nekoj partiji. Ova vrsta masovnog terora, mada jo{ uvek ograni~enih
razmera, stalno je rasla, jer ni policija ni sudovi nisu ozbiljnije gonili politi~ke zlo~ince sa takozvane desnice. Ona je bila dragocena kao propaganda mo}i (Machtpropaganda),8 kako je jedan nacisti~ki publicista ispravno rekao: celom narodu tako je predo~eno da je mo} nacista ve}a od
mo}i zvani~nih vlasti i da je bolje biti ~lan nacisti~ke paravojne organizacije nego ~lan neke regularne stranke. Taj utisak je u velikoj meri poja~ao i specifi~an na~in na koji su se nacisti odnosili prema politi~kim zlo~inima. Oni su ih uvek otvoreno priznavali, nikad se nisu izvinjavali za izgrede pripadnika ni`ih redova takva izvinjenja koristili su njihovi simpatizeri i impresionirali su narod zato {to se nisu bavili pustim pri~ama, za razliku od drugih partija.
Sli~nosti izme|u ove vrste terora i pukog gangsteraja dovoljno su jasne.
To ne zna~i da su nacisti gangsteri, {to se mo`da name}e kao zaklju~ak,
ve} prosto da su, mada to sami nisu priznavali, mnogo nau~ili od
ameri~kih gangsterskih organizacija, kao {to je, i to treba priznati, i njihova propaganda mnogo toga preuzela od ameri~ke ekonomske propagande.
7 Vaspitanje se [u koncentracionim logorima] sastoji od discipline, a nikako od ma koje
vrste podu~avanja na ideolo{koj osnovi, jer zatvorenici uglavnom imaju ropske du{e
(Hajnrih Himler, Nazi Conspiracy, IV, p. 616ff).
8 Knjiga Ojgena Hadamovskog, op. cit., istaknut je primer u literaturi o totalitarnoj propagandi. Mada to ne tvrdi eksplicitno, Hadamovski nudi inteligentno i informativno pronacisti~ko tuma~enje Hitlerovih stavova po tom pitanju, izlo`enih u devetom poglavlju Mein
Kampf, pod naslovom Propaganda i organizacija (2 toma, 1. nema~ko izdanje 1925 i 1927,
necenzurisan prevod, New York 1939); v. tako|e i F. A. Six, Die politische Propaganda der
NSDAP im Kampf um die Macht, 1936, p. 21 ff.
TOTALITARNI POKRET
353
Me|utim, mnogo vi{e nego direktnim pretnjama i zlo~inima protiv pojedinaca, totalitarna propaganda koristi se indirektnim, prikrivenim pretnjama svima koji ne `ele da prihvate njeno u~enje, a kasnije i masovnim
ubistvima kako krivih, tako i nevinih. Komunisti~ka propaganda pla{i
ljude da }e propustiti voz istorije, da }e beznade`no kaskati za svojim vremenom, da }e im ~itav `ivot pro}i uzalud, ba{ kao {to nacisti uteruju ljudima strah da }e se oglu{iti o ve~ne zakone prirode i `ivota, da }e im krv na
misteriozan na~in bespovratno propasti. Velika va`nost koju totalitarizam
pridaje nau~nom karakteru svojih tvrdnji mo`e se porediti sa nekim tehnikama reklame, koja se tako|e obra}a masama. Ta~no je i to da reklame u
svim novinama pretenduju na ovu nau~nost: proizvo|a~i ~injenicama i
uz pomo} laboratorijskih istra`ivanja dokazuju da je ba{ njihov sapun
najbolji na svetu.9 Tako|e je ta~no i da u ma{tovitim preterivanjima
stru~njaka za marketing postoji odre|en element nasilja, da se iza tvrdnje
da }e devojke koje ne koriste ba{ ovu vrstu sapuna mo`da ~itav `ivot provesti sa bubuljicama a bez mu`a, krije ludi san o monopolu, san da }e jednog dana proizvo|a~ jedinog sapuna koji spre~ava pojavu bubuljica mo`da mo}i da li{i mu`eva sve devojke koje ne koriste njegov sapun. O~igledno je nauka i u slu~aju ekonomske propagande i u slu~aju totalitarne
propagande samo surogat za mo}. Opsednutost totalitarnih pokreta nau~nim dokazima nestaje dolaskom na vlast. Nacisti su odbacivali ~ak i one
u~enjake koji su bili spremni da im slu`e, a bolj{evici koriste reputaciju
svojih nau~nika u sasvim nenau~ne svrhe i name}u im uloge {arlatana.
No, ovo su ujedno i sve sli~nosti izme|u masovne reklame i masovne
propagande, a i one se ~esto precenjuju. Poslovni ljudi se uglavnom ne izdaju za proroke i ne dokazuju stalno istinitost svojih predskazanja. Za razliku od tradicionalne politi~ke propagande, koja se uglavnom poziva na
pro{lost, totalitarna propaganda koristi nauku da bi proricala budu}nost.
Nigde ideolo{ki koreni socijalizma s jedne i rasizma s druge strane ne dolaze jasnije do izra`aja nego kada njihovi glasnogovornici tvrde da su otkrili skrivene sile koje }e im doneti sre}u u lancu sudbine. Dakako, i same
mase ose}aju veliku naklonost prema apsolutisti~kim sistemima koji svaki istorijski doga|aj predstavljaju kao posledicu velikih osnovih uzroka
kojima upravlja lanac sudbine, sistemima koji skoro potpuno potiskuju
~oveka iz istorije ljudske rase (po Tokvilovim re~ima). Nema sumnje da
je nacisti~ko vo|stvo zaista verovalo u doktrine kakva je ova, i da ih nije
koristilo kao puku propagandu: [to bolje prou~imo i spoznamo zakone
prirode i `ivota... to }emo vi{e `iveti u skladu sa voljom Svevi{njeg. [to
9 Hitlerova analiza ratne propagande (Mein Kampf, tom I, glava VI) nagla{ava ekonomski aspekt propagande i koristi primer reklame za sapun. Zna~aj ovog teksta uglavnom se
precenjuje, dok se Hitlerove kasnije ideje o propagandi i organizaciji zanemaruju
354
TOTALITARIZAM
bolje shvatimo volju Svevi{njeg, to }emo uspe{niji biti.10 Prili~no je jasno da su potrebne neznatne izmene da bismo do{li do dve sentence u koje
je Staljin verovao, a koje otprilike glase ovako: [to ta~nije prou~imo i
spoznamo zakone istorije i klasne borbe, to }emo vi{e `iveti u skladu sa
dijalekti~kim materijalizmom. [to bolje shvatimo dijalekti~ki materijalizam, to }emo uspe{niji biti. U svakom slu~aju, Staljinova predstava o
dobrom vo|stvu11 te{ko da se mo`e bolje ilustrovati.
Zahvaljuju}i totalitarnoj propagandi, ideolo{ka nau~nost i njena tehnika
postuliranja tvrdnji u obliku predskazanja postigla je zavidnu efikasnost, i
pored apsurdnog sadr`aja tih tvrdnji. Ima li, demago{ki govore}i, boljeg
na~ina da se izbegne diskusija nego da se neki argument potpuno istrgne iz
sada{njice i da se ka`e da }e budu}nost otkriti njegovu ispravnost? Me|utim, ovu tehniku nisu otkrile totalitarne ideologije, niti su one bile jedine
koje su je primenjivale. Moderna politika u masovnoj propagandi izuzetno
~esto koristi privid nau~nosti, {to se mo`e protuma~iti i kao op{ta opsednutost naukom, tipi~na za zapadni svet jo{ od uspona matematike i fizike
u {esnaestom veku. Stoga se ~ini da je totalitarizam prosto poslednji stepen procesa tokom kog je nauka [postala] idol koji }e na magi~an na~in
izle~iti sva zla egzistencije i izmeniti ~ovekovu prirodu.12 Odavno je jasno da izme|u uspona nauke i uspona masa postoji veza. Kolektivizam
masa dobro je do{ao onima koji su se nadali da }e prirodni zakoni istorijskog razvoja ukinuti nepredvidivost delanja i pona{anja pojedinca.13 Tako je, na primer, ve} Anfanten predvideo vreme kada }e ume}e pokretanja masa biti dovedeno do savr{enstva, tako da }e slikar, muzi~ar i pesnik
imati mo} da uga|aju i da dirnu s istom onom sigurno{}u sa kojom matemati~ar re{ava geometrijski problem ili s kojom hemi~ar analizira neku
supstancu; Hajek zaklju~uje da je moderna propaganda tada i na tom
mestu i za~eta.14
Pa ipak, bez obzira na nedostatke pozitivizma, pragmatizma i bihejviorizma, i bez obzira na njihov sna`an uticaj na nastanak one vrste zdravog rav. va`nu bele{ku Martina Bormana o Vezi izme|u nacionalsocijalizma i hri{}anstva u:
Nazi Conspiracy, VI, p. 1036ff. Sli~ne formulacije ~esto se nalaze i u pamfletima SS-a za
ideolo{ku indoktrinaciju pitomaca: Zakoni prirode predmet su neizmenjive v volje, volje
na koju se ne mo`e uticati. Stoga je neophodno da se ti zakoni priznaju (SS-Mann und
Blutsfrage, Schriftenreihe fr die weltanschauliche Schulung der Ordnungspolizei, 1942).
Sve su to samo varijacije nekih fraza preuzetih iz Hitlerovog Mein Kampf; jedna je citirana i
kao moto pomenutog pamfleta: Kad ~ovek poku{ava da se opire gvozdenoj logici prirode,
dolazi u sukob sa osnovnim principima kojima duguje svoje ljudsko postojanje.
11 J. Stalin, Leninism (1933), tom II, glava III.
12 Eric Voeglin, The Origins of Scientism, u: Social Research, decembar 1948.
13 v. F. A. v. Hayek, The Counter-Revolution of Science, u: Economica, Vol. VIII (februar, maj, avgust 1941), p. 13.
14 ibid., p. 137. Citat je preuzet iz sensimonisti~kog ~asopisa Producteur, I, 339.
TOTALITARNI POKRET
355
Nazi State, New York 1943) gotovo da je jedini teoreti~ar koji shvata da je beskona~na
diskusija... o socijalisti~koj ili kapitalisti~koj prirodi nema~ke privrede za vreme nacisti~kog
re`ima u velikoj meri isforsirana... [zato {to] uglavnom previ|a su{tinsku ~injenicu da su
kapitalizam i socijalizam kategorije koje se odnose na ekonomiju zapadnih dr`ava blagostanja (p. 239).
17 Karakteristi~no je, na primer, svedo~enje Karla Branta, jednog od lekara kojima je Hitler dao zadatak da sprovedu program eutanazije (Medical Trial. US against Karl Brandt et
al., saslu{anje od 14. maja 1947). Brant je odlu~no pobijao sumnje da je taj projekt trebalo da
elimini{e suvi{ne potro{a~e hrane i naglasio da su ~lanovi partije koji bi naveli ovaj argument
uvek bivali o{tro ukoreni. Po njegovom mi{ljenju, tu meru je nametala jedino etika. Isto se,
naravno, odnosi i na deportacije. Dokumenti su prepuni o~ajni~kih bele`aka koje su pisali
vojni komandanti, prigovaraju}i da se deportacije miliona Jevreja i Poljaka u potpunosti kose
sa svim vojnim i ekonomskim obzirima (v. Poliakov, op. cit., p. 321, kao i dokumentarni
materijal koji on objavljuje).
356
TOTALITARIZAM
janje u ratu shvatio kao jedinstvenu priliku da otpo~ne svoj program likvidacije koji je, kao i sve druge ta~ke njegovog plana, bio osmi{ljen u hiljadugodi{njim okvirima.18 Kako je bukvalno ~itava evropska istorija
vekovima u~ila ljude da svaki politi~ki ~in prosu|uju prema principu cui
bono a sve politi~ke doga|aje prema onom posebnom interesu koji je u
njihovoj pozadini, oni su iznenada bili suo~eni sa ne~im do tada potpuno
nepoznatim, nepredvidljivim. Totalitarnu propagandu zbog njenog demago{kog karaktera niko nije ozbiljno shvatao, mada je ona i mnogo pre
dolaska pokret na vlast jasno signalizovala koliko se mase malo povode
za onim ~uvenim instinktom za samoodr`anjem. Uspeh totalitarne propagande, me|utim, nije zasnovan toliko na njenom demago{kom karakteru
koliko na saznanju da interes kao kolektivna snaga mo`e da postoji samo
u stabilnom dru{tvu, ~iji mehanizmi omogu}avaju da se interes pojedinca
spoji sa interesom grupe; efektna propaganda, koja bi bila zasnovana samo
na interesu, nemogu}a je me|u masama ~ija je glavna odlika to {to ne pripadaju nijednoj socijalnoj ili politi~koj zajednici, i koje su oli~enje prave
zbrke pojedina~nih interesa. Fanatizam pripadnika totalitarnih pokreta,
tako razli~it od najve}e lojalnosti pripadnika obi~nih partija, posledica je
odsustva interesovanja masa za sebe same; zato su one i spremne na `rtve.
Nacisti su dokazali da se ~itav narod mo`e povesti u rat pod parolom
pobeda ili propast (ne{to {to bi ratna propaganda 1914. bri`ljivo izbegavala), i sve to ne u doba bede, nezaposlenosti ili osuje}enih nacionalnih
ambicija. Isti duh javio se i tokom poslednjih meseci rata koji je tako
o~igledno bio izgubljen, kada je nacisti~ka propaganda te{ila ve} dobrano
zapla{eno stanovni{tvo obe}anjem da je Firer u svojoj dobroti obezbedio
nema~kom narodu brzu smrt gasom u slu~aju nepovoljnog ishoda rata.19
Totalitarni pokreti koriste socijalizam i rasizam tako {to ih li{avaju utilitarnog sadr`aja, klasnog odnosno nacionalnog interesa. Njima je mnogo
va`niji na~in na koji ove ideologije formuli{u svoje stavove, nego njihov
sadr`aj.20 Glavna odlika vo|e masa postala je njegova apsolutna ne18 Najva`niju uredbu, koja je i zapo~ela sva potonja masovna ubistva, potpisao je Hitler 1.
septembra 1939, dakle na dan kada je rat izbio; uredba se nije odnosila samo na mentalno
obolele (kao {to se ina~e ~esto pretpostavlja), ve} na sve one koji su neizle~ivo bolesni.
Mentalno oboleli su prosto prvi do{li na red.
19 v. Friedrich Percyval Reck-Malleczewen, Tagebuch eines Verzweifelten, Stuttgart 1947,
p. 190.
20 Za Hitlera se prednost ideolo{kih pokreta u odnosu na politi~ke partije sastojala u tome
{to ideologije (Weltanschauungen) uvek insistiraju na svojoj nepogre{ivosti (Mein Kampf,
tom II, glava V, Weltanschauung and Organization). Prve stranice Nacisti~kog bukvara,
zvani~nog priru~nika za Hitlerjugend, Hitlerovu mlade` (New York 1938), nagla{avaju da su
sva pitanja Weltanschauung-a, ranije ocenjivana kao nerealna i nerazumljiva, postala
tako jasna, jednostavna i kona~na [podvukla H. A.] da sad svi drugovi mogu da ih shvate i da
sara|uju na njihovom re{avanju.
TOTALITARNI POKRET
357
358
TOTALITARIZAM
alibi: nije se dogodilo ni{ta {to ve} nije bilo predvi|eno.25 Nije va`no da li
}e zakoni istorije dovesti do propasti klasa i njihovih pripadnika i da li
}e zakoni prirode... istrebiti sve one elemente demokratske dr`ave, Jevreje, ljude ni`e vrste (Untermenschen) sa Istoka ili beznade`ne bolesnike
koji ionako nisu sposobni za `ivot. Uzgred re~eno, i Hitler je govorio
o klasama koje izumiru i koje treba eliminisati po kratkom postupku.26
Ovaj metod, kao i drugi metodi totalitarne propagande, funkcioni{u besprekorno tek kad se pokreti domognu vlasti. Tada je svaka rasprava o istinitosti ili neistinitosti predskazanja totalitarnog diktatora ~udna koliko i
prepiranje sa potencijalnim ubicom oko toga da li je njegova budu}a `rtva
`iva ili mrtva po{to ubica, ako ubije doti~nu osobu, odmah mo`e da doka`e istinitost svoje tvrdnje. Jedino {to se u takvoj situaciji mo`e u~initi
jeste da se osoba ~ija se smrt predvi|a brzo spase. Pre no {to vo|e masa
do|u na vlast i prilagode stvarnost svojim la`ima, njihova propaganda odlikuje se jakim prezirom prema ~injenicama uop{te,27 jer, po njihovom
mi{ljenju, ~injenice u potpunosti zavise od mo}i ~oveka koji zna da ih
stvori. Tvrdnja da je moskovska podzemna `eleznica jedina na svetu ~ista
je la` dok bolj{evici ne budu u stanju da uni{te sve ostale. Drugim
re~ima, metod nepogre{ivog predskazanja, mnogo vi{e nego bilo koje drugo sredstvo totalitarne propagande, odaje njen kona~ni cilj: vladavinu nad
celim svetom. Samo u svetu koji je u potpunosti pod njegovom kontrolom
totalitarni vladar mo`e da ostvari sve svoje la`i i obistini sva svoja proro~anstva.
Jezik proro~ke nau~nosti odgovarao je potrebama masa koje su izgubile
svoje mesto u svetu, te su sada bile spremne da se ponovo priklju~e
ve~nim, svemo}nim silama koje }e same od sebe ~oveka, pliva~a na valima nevolje, poneti do bezbednih obala. Oblikujemo `ivot na{eg naroda i
na{e zakone prema sudu genetike,28 govorili su nacisti, kao {to su
25 U jednom govoru septembra 1942, kada je istrebljenje Jevreja bilo u punom zamahu,
Hitler se pozvao na svoj govor od 30. januara 1939 (objavljen 1939. kao bro{ura pod naslovom Der Fhrer vor dem ersten Reichstag Grodeutschlands) i govor na zasedanju Rajhstaga od 1. septembra 1939, kada je upozorio Jevreje da ako zapo~nu me|unarodni svetski
rat radi uni{tenja arijevskih naroda Evrope, ne}e arijevski narodi, ve} Jevreji [ostatak re~enice zaglu{en aplauzom] (v. Der Fhrer zum Kriegswinterhilfswerk, Schriften NSV, br. 14,
p. 33).
26 U navedenom govoru od 30. januara 1939, p. 19.
27 Konrad Heiden, Der Fuehrer: Hitlers Rise to Power, Boston 1944, nagla{ava Hitlerovu fenomenalnu neiskrenost, odsustvo dokazivih ~injenica u gotovo svim njegovim izjavama, njegovu ravnodu{nost spram svega {to ne smatra zna~ajnim (pp. 368, 374). Gotovo istim re~ima Hru{~ov (op. cit.) opisuje Staljinovu neodlu~nost da se suo~i sa svakodnevnom stvarno{}u i njegovu ravnodu{nost prema pravom stanju stvari. Staljinovu predstavu o zna~aju ~injenica najbolje ilustruju njegove periodi~ne revizije ruske istorije.
28 Nazi Primer.
TOTALITARNI POKRET
359
bolj{evici uveravali svoje sledbenike da zakoni ekonomije upravljaju istorijom. Time su obe}avali pobedu nezavisnu od trenutnih poraza i proma{aja. Jer mase, za razliku od klasa, `ele pobedu i uspeh kao takav,
pobedu i uspeh u njihovom najapstraktnijem obliku; njih ne vezuje onaj
poseban zajedni~ki interes koji je presudan za opstanak grupe i na kom bi
ove insistirale po svaku cenu. Njima nije va`na neka konkretna zajedni~ka
stvar ili odre|eni poduhvat, ve} pobeda ma koje stvari i uspeh ma kog poduhvata.
Totalitarna propaganda usavr{ava tehnike masovne propagande; ona,
dakle, nije izmislila ni njene tehnike, ni njene teme. Te teme je totalitarna
propaganda crpla iz pedeset godina uspona imperijalizma i raspadanja nacionalnih dr`ava, tokom kojih gomila stupa na politi~ku scenu Evrope.
Kao i ranije vo|e gomile, zagovornici totalitarnih pokreta imali su nepogre{iv instinkt za ono za {ta obi~na partijska propaganda ili javno mnjenje nisu marili ili od ~ega su zazirali. Sve {to je skriveno, sve {to se
pre}utkivalo, odjednom je dobilo na zna~aju, bez obzira na svoju stvarnu
vrednost. Gomila je zaista verovala da je istina sve ono preko ~ega je
ugledno dru{tvo licemerno prelazilo ili {to je zata{kavalo korupcijom.
Misterioznost kao takva postala je glavno merilo za izbor tema. Poreklo
misterije nije bilo va`no; mogla je to biti razumna, politi~ki opravdana
`elja za tajno{}u, kao u slu~aju britanske Tajne slu`be ili francuskog Drugog biroa; ili je to mogla biti konspirativnost nekih revolucionarnih grupa,
recimo anarhista i drugih teroristi~kih sekti, ili sama struktura dru{tava
~ija je izvorna tajna odavno postala dobro poznata, pa je jedino ritual jo{
uvek zadr`ao nekada{nju misteriju, kao u slu~aju slobodnih zidara, ili su
to, pak, mogla biti dru{tva oko kojih su se od davnina ispredale praznoverice i legende, kao u slu~aju jezuita i Jevreja. Nacisti su u izboru ovakvih
tema za masovnu propagandu svakako nenadma{ni, ali su i bolj{evici vremenom izu~ili zanat, iako se oni manje oslanjaju na tradicionalne misterije, dra`e su im sopstvene izmi{ljotine: od polovine tridesetih u bolj{evi~koj propagandi jedna svetska zavera susti`e drugu, po~ev od konspiracije trockista, preko vladavine 300 porodica, sve do mra~nih imperijalisti~kih (dakle, globalnih) mahinacija britanske ili ameri~ke tajne slu`be.29
Efikasnost ove vrste propagande ukazuje na jednu od glavnih odlika
modernih masa. One ne veruju ni u {ta o~igledno, u realnost sopstvenog
iskustva; one ne veruju svojim o~ima ni svojim u{ima, ve} samo svojoj
29 Zanimljivo je primetiti da su bolj{evici tokom Staljinove ere nekako gomilali spletke, s
tim {to otkri}e nove spletke nije moralo da zna~i da stara vi{e ne va`i. Zavera trockista
po~ela je oko 1930, zavera 300 porodica dodata je tokom perioda Narodnog Fronta, britanski
imperijalizam postao je aktuelan za vreme Staljinovog i Hitlerovog saveza, ameri~ka obave{tajna slu`ba usledila je odmah po zavr{etku rata; poslednja zavera, jevrejski kosmopolitizam, vrlo upadljivo i alarmantno podse}a na nacisti~ku propagandu.
360
TOTALITARIZAM
ma{ti, koja je spremna da se povede za bilo ~im {to je i univerzalno i iznutra konzistentno. Mase ne mogu da ubede ~injenice, pa ~ak ni izmi{ljene
~injenice, ve} jedino konzistentnost sistema koji se od tih ~injenica navodno sastoji. Ponavljanje, povremeno precenjivano zbog ra{irenog uverenja
u nedotupavnost i zaboravnost masa, va`no je samo zato {to ono masama
daje ose}aj vremenskog kontinuiteta.
Ono {to mase odbijaju da shvate jeste princip slu~ajnosti koji pro`ima
stvarnost. Mase su podlo`ne svim ideologijama zato {to ove shvataju ~injenice kao puke dokaze zakon, i elimini{u slu~ajnost tako {to izmi{ljaju
neku sveobuhvatnu, neograni~enu silu koja je navodno izvor svih pojedina~nih doga|aja. Totalitarna propaganda uspe{na je zahvaljuju}i ovom
bekstvu iz realnosti u fikciju, iz slu~ajnosti u konzistentnost.
Glavni nedostatak totalitarne propagande je to {to ona ne mo`e da udovolji ovoj ~e`nji masa za potpuno konzistentnim, razumljivim i predvidljivim svetom a da se ozbiljno ne sukobi sa zdravim razumom. Ako, na primer, svi politi~ki protivnici u Sovjetskom Savezu svoja priznanja artikuli{u istom frazeologijom i ako priznaju iste motive, mase `eljne konzistentnosti prihvati}e fikciju kao krunski dokaz istinitosti ovakvih priznanja zdrav razum, me|utim, govori da upravo takva konzistentnost nije
normalna i da dokazuje da su ova priznanja izmi{ljotine. Slikovito govore}i, ~ini se da mase zahtevaju stalno ponavljanje ~uda Septuaginte: prema
staroj legendi, sedamdeset prevodilaca je, nezavisno jedan od drugog,
stvorilo sedamdeset identi~nih verzija Starog Zaveta na gr~kom. Zdrav razum ovu pri~u mo`e da prihvati kao legendu ili kao ~udo, ali ona se tako|e
mo`e iskoristiti i kao dokaz za apsolutnu verodostojnost svake re~i prevoda.
Iako je, dakle, ta~no da su mase opsednute `eljom da pobegnu od stvarnosti zato {to, u svojoj su{tinskoj iskorenjenosti, vi{e ne mogu da podnesu
njene proizvoljne, nerazumljive aspekte, ta~no je i to da njihova ~e`nja za
konzistentnom fikcijom ima neke veze sa odre|enim sposobnostima ljudskog uma, koji je zahvaljuju}i svojoj strukturalnoj konzistentnosti nadmo}an nad pojavnim svetom. Bekstvo masa od stvarnosti je presuda protiv sveta u kom su one prisiljene da `ive, ali u kom ne mogu da opstanu, jer
je slu~ajnost postala vrhovno na~elo, a ljudi imaju potrebu da haoti~ne i
slu~ajne okolnosti u kojima `ive stalno pretvaraju u neku relativno konzistentnu, razumljivu sliku. Pobuna masa protiv realizma, zdravog razuma
i navodne zdravorazumske ustrojenosti ovog sveta (Berk) rezultat je njihove atomizacije, gubitka dru{tvenog polo`aja i istovremenog gubitka ~itave sfere odnosa u zajednici, u okviru koje zdrav razum jo{ i ima nekog
smisla. U takvoj situaciji duhovne i dru{tvene iskorenjenosti, spoznavanje
me|usobne zavisnosti proizvoljnog i osmi{ljenog, slu~ajnog i nu`nog, vi{e nije bilo mogu}e. Totalitarna propaganda mo`e sramno da povredi
zdrav razum samo ako zdrav razum izgubi svoju vrednost. Ako treba da
TOTALITARNI POKRET
361
362
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
363
preduze}e da odbije zahteve radnika, dok njegov brat Isak u fabrici poziva mase... [na
{trajk] (Hitlers Speeches 1922-1939, prir. Baynes, London 1942, p. 29). Valja primetiti da
sabrani Hitlerovi govori nisu bili objavljeni u Nema~koj za vreme nacizma, tako da smo
364
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
365
366
TOTALITARIZAM
rase, kao {to je prema bolj{evi~koj propagandi dr`ava samo sredstvo klasne borbe.40
Na ~udan i zaobilazan na~in, nacisti~ka propaganda je, me|utim, dala
odgovor na pitanje kakva }e biti uloga nacista: Protokole sionskih mudraca
ona je iskoristila kao model budu}eg organizovanja nema~kih masa za
svetsko carstvo. No, Protokole nisu koristili jedino nacisti; stotine hiljada
primeraka rasprodato je u Nema~koj posle Prvog svetskog rata, a ~ak i otvoreno prihvatanje ovog spisa kao politi~kog priru~nika nije nikakava novina.41 Ovaj falsifikat uglavnom se koristio da bi se naru`ili Jevreji i da bi
se gomila upozorila na opasnosti jevrejske dominacije.42 Sa stanovi{ta propagande, novina je bila u tome {to su nacisti otkrili da se mase ne pla{e toliko da }e Jevreji zavladati svetom koliko ih zanima kako se to uop{te mo`e
posti}i, da popularnost Protokola ne po~iva na mr`nji prema Jevrejima,
nego na divljenju i na `elji da se od njih ne{to nau~i, te da bi bilo mudro {to
vi{e se dr`ati nekih zvu~nih formulacija, recimo onog ~uvenog slogana:
Ispravno je sve {to je dobro za nema~ki narod, {to su nacisti preuzeli iz
Protokola (Sve {to slu`i jevrejskom narodu moralno je i sveto).43
40 Hitler je mnogo puta rekao: Dr`ava je samo sredstvo do cilja. A cilj je o~uvanje rase
(Reden, 1939, p. 125). On je tako|e nagla{avao da njegov pokret ne po~iva na dr`avnoj ideji, ve} pre svega na zatvorenoj narodnoj zajednici (Volksgemeinschaft) (v. Reden 1933, p.
125 i govor novoj generaciji politi~kih vo|a, tzv. Fhrernachwuchs, iz 1937. godine, {tampan kao dodatak u: Hitlers Tischgesprche, p. 466). Ovo je, mutatis mutandis, i jezgro komplikovanog licemerja kakav je Staljinova teorija dr`ave: Mi se zala`emo za odumiranje
dr`ave, a u isto vreme zala`emo se i za ja~anje diktature proletarijata koji predstavlja najja~u
i najmo}niju vlast od svih poznatih oblika dr`ave. Maksimalan razvoj mo}i dr`ave sa ciljem
da se pripreme uslovi za njeno odumiranje to je marksisti~ka formula (op. cit., loc. cit).
41 Alexander Stein, Adolf Hitler, Schler der Weisen von Zion, Karlsbad 1936, prvi je
putem pore|enja frazeologije analizirao ideolo{ku podudarnost nacisti~ke ideologije sa u~enjem Sionskih mudraca (v. tako|e R. M. Blank, Adolf Hitler et les Protocoles des Sages
de Sion, 1938.
Prvi koji je priznao dug prema u~enju Protokola bio je Teodor Fri~, velikan nema~kog
posleratnog antisemitizma. U pogovoru svom izdanju Protokola iz 1924. godine, on pi{e:
Na{i budu}i dr`avnici i diplomate mora}e od isto~nja~kih nitkova da nau~e ~ak i azbuku
vladanja, a u te svrhe su Protokoli sioniskih mudraca izvrsna priprema.
42 O istoriji Protokola v. John S. Curtiss, An Appraisal of the Protocols of Zion, 1942.
^injenica da su Protokoli falsifikat za propagandu je bila neva`na. Ve} je ruski publicista
S. A. Nilus, koji je 1905. godine objavio drugo izdanje Protokola na ruskom, bio itekako
svestan problemati~ne prirode ovog dokumenta, te je dodao ono {to je o~igledno: Da je
mogu}e dokazati autenti~nost ovog dela dokumentima ili izjavama pouzdanih svedoka, da je
mogu}e raskrinkati ljude koji su na ~elu svetske zavere... nestala bi... tajna podlost ovog
spisa (prevod u: Curtiss, op. cit).
Hitleru nije bio potreban nikakav Nilus da bi izveo isti trik: ba{ to {to se ispostavilo da su
Protokoli falsifikat i jeste bio najbolji dokaz njihove autenti~nosti. Hitler dodaje i argument
njihove verodostojnosti: Ono {to mnogi Jevreji mo`da nesvesno ~ine, ovde je svesno obelodanjeno. A to i jeste va`no (Mein Kampf, tom I, glava XI).
43 Fritsch, op. cit., [Der Juden] oberster Grundsatz lautet: Alles, was dem Volke Juda
ntzt, ist moralisch und ist heilig.
TOTALITARNI POKRET
367
Protokoli su u mnogom pogledu zanimljiv dokument. Osim jeftinog makijavelizma, osnovna politi~ka odlika im je {arlatanstvo u tretiranju svakog va`nijeg aktuelnog politi~kog pitanja. Ovaj spis je u principu antinacionalan i nacionalnu dr`avu prikazuje kao diva na staklenim nogama. On
odbacuje nacionalni suverenitet i veruje, kako je i Hitler jednom rekao, u
imperiju na nacionalnom osnovu.44 Protokoli se ne zadovoljavaju revolucijom u jednoj odre|enoj zemlji, ve} ciljaju na osvajanje ~itavog sveta i
upravljanje celim svetom. Oni jednom narodu koji je poznat po svojoj
broj~anoj slabosti, narodu koji nema ni teritoriju ni dr`avu, obe}avaju da
}e do vlasti nad ~itavim svetom mo}i da do|e ve} samim ~udom organizacije. Istina, deo ubedljivosti zasnovan je i na nekim vrlo starim praznovericama. Predstava o neprekinutom postojanju neke internacionalne sekte koja jo{ od davnih vremena sledi iste revolucionarne ciljeve veoma je
stara,45 i imala je odre|enu ulogu u drugorazrednoj politi~koj literaturi jo{
od Francuske revolucije, mada krajem osamnaestog veka nikome nije ni
padalo na um da bi ta revolucionarna sekta, ta ~udna nacija... usred
drugih civilizovanih nacija mogli biti ba{ Jevreji.46
Upravo je, dakle, ovaj motiv globalne jevrejske zavere iz Protokola masama bio najprimamljiviji, jer se tako dobro uklapao u novi odnos snaga.
(Hitler je veoma rano obe}ao da }e nacisti~ki pokret uskoro prevazi}i uske granice modernog nacionalizma;47 zanimljivo je da je tokom rata bilo
44 Imperije po~ivaju na nacionalnoj osnovi, ali je uskoro prevazilaze (Reden).
45 Henri Rollin, LApocalypse de Notre Temps, Paris 1939, koji smatra da se popularnost
Protokola mo`e meriti jedino sa popularno{}u Biblije (p. 40), ukazuje na sli~nost izme|u
njih i spisa Monita Secreta, objavljenog 1612, a 1939. godine jo{ uvek u prodaji na ulicama
Pariza 1939; ovaj spis otkriva jezuitsku zaveru koja opravdava sve zlo~ine i svaku upotrebu
sile... Ovo je pravi udar na postoje}i poredak (p. 32).
46 Svu ovu literaturu vrlo dobro prikazuje Chevalier de Malet, Recherches politiques et
historiques qui prouvent lexistence dune secte rvolutionnaire (1817), koji vrlo iscrpno citira ranije autore. Junaci Francuske revolucije za njega su mannequins neke agence secrte, agenti slobodnih zidara. No, slobodno zidarstvo je samo ime koje su njegovi savremenici nadenuli jednoj revolucionarnoj sekti koja postoji odvajkada i ~ija je politika oduvek bila da napada iz pozadine, da povla~i konce marioneta koje smatra da treba da izvede
na pozornicu. De Male po~inje re~ima: Mo`da je te{ko poverovati u plan koji je nastao jo{
u staro doba i na kom se uvek radilo sa istom uporno{}u:... pisci revolucije nisu Francuzi, ali
nisu ni Nemci, ni Italijani, ni Englezi itd. Oni ~ine neku ~udnu naciju koja se ra|a i odrasta u
tami, usred drugih civilizovanih nacija, sa ciljem da ove pot~ini svojoj vlasti.
Za detaljnu obradu ove literature vid. E. Lesueur, La Franc-Maonnerie Artsienne au 18e
sicle, Bibiothque dHistoire Rvolutionnaire 1914. Koliko su ove legende o zaveri istrajne
~ak i u normalnim okolnostima, mo`e se videti iz nepregledne antimasonske {und-literature
u Francuskoj, obimne skoro koliko i antisemitska. Neka vrsta priru~nika svih teorija koje su
u Francuskoj revoluciji videle proizvod tajnih zavereni~kih dru{tava mo`e se na}i kod G.
Borda, La Franc-Maonnerie en France ds origines 1815 (1908).
47 Reden. V. i prepis sednice Komiteta SS-a za radni~ka pitanja u Vrhovnom {tabu SS-a
u Berlinu, 12. januara 1943, na kojoj je predlo`eno da se re~ nacija, budu}i optere}ena liberalisti~kim konotacijama, izbaci iz upotrebe kao neadekvatna za germanske narode
(Dokument 705-PS u: Nazi Conspiracy and Aggression, V, 515).
368
TOTALITARIZAM
poku{aja unutar SS-a da se re~ nacija izbri{e iz re~nika nacionalsocijalista.) Samo jo{ svetske sile imaju izglede da pre`ive nezavisno od drugih,
a samo globalna politika {ansu da ostvari trajne rezultate. Sasvim je razumljivo da }e takva situacija pre upla{iti manje nacije nego svetske sile.
^inilo se da Protokoli nude re{enje koje ne zavisi od objektivnih, nepromenljivih prilika, ve} samo od sposobnosti organizovanja.
Drugim re~ima, nacisti~ka propaganda je u Jevrejinu koji je nadnacionalan zato {to je su{tinski nacionalan48 otkrila prete~u nema~kog gospodara sveta, pa je uveravala mase da }e nacije koje su prve prozrele Jevrejina i koje su prve po~ele da se bore protiv njega, zauzeti njegov tron.49
Fiks-ideja o tome kako Jevreji ve} vladaju svetom bila je osnov iluzije o
budu}oj nema~koj dominaciji nad svetom. Na ovo je Himler mislio kada
je rekao: mi deo ume}a vladanja dugujemo Jevrejima, odnosno Protokolima, koje je Firer napamet nau~io.50 Protokoli su, dakle, osvajanje
sveta predstavili kao prakti~nu mogu}nost, ~ije je ostvarenje prosto pitanje
nadahnu}a ili lukavstva, tako da nema~koj pobedi nad celim svetom ni{ta
ne stoji na putu osim o~igledno malog naroda, Jevreja, koji svetom vladaju iako ne poseduju instrumente nasilja, ali ni njih nije te{ko savladati
ako se njihova tajna otkrije, a njihov metod primeni u {irim razmerama.
Nacisti~ka propaganda sa`ela je sve ove nove i optimisti~ke vizije u pojam koji je nazvala Volksgemeinschaft, narodna zajednica. Ta nova zajednica, eksperimentalno ostvarena u nacisti~kom pokretu u pred-totalitarnoj
atmosferi, zasnivala se na ideji apsolutne jednakosti svih Nemaca, i to ne
jednakosti prava, ve} jednakosti prirode, kao i na ideji njihove apsolutne
razli~itosti od svih ostalih naroda.51 Kada su nacisti do{li na vlast, ovaj pojam je postepeno gubio na zna~aju, da bi ustupio mesto op{tem preziru
prema Nemcima (koji su nacisti oduvek gajili, samo {to ranije nisu ba{
mogli da ga poka`u) s jedne strane,52 i `arkoj `elji, s druge, da sopstvene
48 Hitlers Speeches, prir. Baynes, p. 6.
49 Goebbels, op. cit., p. 377. Ovo obe}anje, koje se nazire u celokupnoj antisemitskoj pro-
pagandi nacisti~kog tipa, pripremio je Hitler svojom teorijom o tome kako je Jevrejin najve}a mogu}a suprotnost arijevcu (Mein Kampf, tom I, glava XI).
50 Dosije Kersten, u Centre de Documentation Juive.
51 Rano Hitlerovo obe}anje (v. Reden) da nikada ne}e priznati kako druge nacije imaju
ista prava kao i Nemci, postalo je zvani~na doktrina: Nacionalsocijalisti~ki pogled na `ivot
zasnovan je na svesti o tome da su ljudi nejednaki (Nazi Primer, p. 5).
52 Tako na primer Hitler 1923. ka`e: Nema~ki narod sastoji se jednom tre}inom od heroja, jednom tre}inom od kukavica, a ostatak su izdajnici (Hitlers Speeches, prir. Baynes, p.
76).
Po dolasku na vlast ovaj trend je postajao sve otvoreniji i brutalniji, o ~emu svedo~e i Gebelsove re~i iz 1934: Koga narod da kritikuje? ^lanove partije? Ne. Ostatak nema~kog naroda? Treba da budu sre}ni {to su jo{ `ivi. Bilo bi previ{e da oni koji su `ivi samo zahvaljuju}i na{oj milosti mogu jo{ i da kritikuju (citirano prema Kohn-Bramstedt, op. cit., pp. 178-179).
TOTALITARNI POKRET
369
370
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
371
vi{e ne mora da dokazuje va`nost klasne borbe, internacionalizma ili nespornu vezu izme|u dobrobiti proletarijata i dobrobiti Sovjetskog Saveza;
intaktna organizacija Kominterne mnogo je ubedljivija od ma kog argumenta ili puke ideologije.
Klju~na prednost totalitarne propagande u odnosu na propagandu drugih
partija i pokreta sastoji se u tome {to njen sadr`aj, bar za ~lanove pokreta,
vi{e nije ne{to objektivno o ~emu se mo`e imati li~no mi{ljenje, ve} je on
postao realan sastavni deo njihovih `ivota koliko i zakoni aritmetike. U
nacisti~koj Nema~koj bi osporavanje rasizma i antisemitizma u trenutku u
kom ni{ta drugo nije bilo va`no osim rasnog porekla, u kom je karijera zavisila od arijevske fizionomije (Himler je kandidate za SS birao prema
fotografijama), a koli~ina hrane od broja jevrejskih predaka, bilo ravno osporavanju sveta uop{te.
Nije potrebno dokazivati prednosti propagande koja slabom i nepouzdanom glasu svojih argumenata stalno dodaje mo} organizacije,58 te stoga
takore}i spontano ostvaruje {to god ka`e. Neosetljiva na argumente utemeljene u onoj stvarnosti koju je pokret obe}ao da }e promeniti, otporna
na protivpropagandu koju diskvalifikuje ve} i ~injenica {to ili pripada svetu koji trome mase ne mogu i ne `ele da prihvate ili brani taj svet, ona se
mo`e opovrgnuti samo nekom drugom, ja~om ili boljom stvarno{}u.
Su{tinske slabosti totalitarne propagande izlaze na videlo tek u trenutku
poraza. Bez snage pokreta, njegovi ~lanovi odjednom prestaju da veruju u
dogmu za koju su koliko jo{ ju~e bili spremni da daju `ivot. Onog trenutka kada je pokret uni{ten, a sa njim i fiktivni svet koji ih je {titio, mase se
vra}aju u svoje staro stanje izolovanih pojedinaca koji rado prihvataju
novu ulogu u izmenjenom svetu ili, pak, ponovo tonu u svoju staru beznade`nu izli{nost. ^lanovi totalitarnih pokreta, krajnje fanati~ni dok god
pokret postoji, ne `ele da slede primer verskih fanatika i umru mu~eni~kom smr}u (mada su itekako bili spremni da umru robotskom).59 Radije
}e se }utke odre}i pokreta kao lo{e investicije i potra`iti neku drugu izglednu fikciju ili }e sa~ekati dok stara ponovo ne stekne dovoljno snage da
stvori jo{ jedan masovni pokret.
Posle rata, Saveznici su uzaludno poku{avali da me|u Nemcima prona|u bar jednog ube|enog nacistu koji je spreman da to i prizna u narodu
~ijih je 90 procenata bar u jednom trenutku iskreno podr`avalo naciste. To,
58 Hadamovsky, op. cit., p. 21. Da bi se postigli totalitarni ciljevi, potpuno je pogre{no
propagirati ideologiju podu~avanjem ili prisilom. Po re~ima Roberta Laja, ona se ne mo`e niti preneti niti nau~iti , ve} samo uve`bavati i upra`njavati (v. Der Weg zur Ordensburg, s.a.).
59 R. Hen, jedan od istaknutih politikologa iz redova nacista, ovo nepostojanje doktrine ili
~ak zajedni~kog sistema ideala i uverenja u pokretu tuma~i u svom delu Reichsgemeinschaft
und Volksgemeinschaft, Hamburg 1935: Sa stanovi{ta narodne zajednice, svaka zajednica
zasnovana na ma kakvim vrednostima je destruktivna (p. 83).
372
TOTALITARIZAM
me|utim, ne treba uzeti tek kao znak ljudske slabosti ili prosta~kog oportunizma. Nacizam je ideologija koja je do te mere bila realizovana da je
njen sadr`aj prestao da postoji kao nezavisni sistem doktrina, kao tvorevina intelekta. Gotovo ni{ta, a ponajmanje fanatizam sledbenika, nije pre`ivelo uni{tenje stvarnosti.
II: Organizaciona priprema totalitarne vlasti
ZA RAZLIKU od njihovog ideolo{kog sad`aja i propagandnih parola, organizacioni oblici totalitarnih pokreta sasvim su novi.60 Njihov je zadatak
da la`i kojima se slu`ila propaganda pokret, la`i ispredene oko jedne sredi{nje fikcije jevrejske zavere, ili zavere trockista, trista porodica i sl.
prevedu u opipljivu stvarnost, da ~ak i u netotalitarnim uslovima izgrade
dru{tvo ~iji ~lanovi `ive i rade u skladu sa pravilima fiktivnog sveta. Dok
naizgled sli~ne partije i pokreti, fa{isti ili socijalisti, nacionalisti~ki ili komunisti~ki pokreti, svoju propagandu potkrepljuju terorizmom ~im dostignu odre|eni stepen radikalnosti (a on uglavnom zavisi od stepena o~ajanja ~lanova), totalitarni pokret propagandu zaista ozbiljno shvata, a ta
ozbiljnost mnogo vi{e zastra{uje zbog na~ina na koji on organizuje sledbenike nego zbog fizi~ke likvidacije protivnika. Organizacija i propaganda (pre nego teror i propaganda) dve su strane iste medalje.61
Najoriginalniji organizacioni izum pokret u doba pre dolaska na vlast
jeste osnivanje frontovskih organizacija, odnosno razlikovanje ~lanova
partije od simpatizera. U pore|enju sa ovom, druge totalitarne metode,
kao postavljanje funkcionera odozgo i kasniji monopol na imenovanje funkcionera, od manjeg su zna~aja. Takozvani princip vo|e sam po sebi nije totalitaran; on je neke svoje odlike pozajmio od autoritarnih re`ima i
vojnih diktatura, {to je u velikoj meri doprinelo zamagljivanju i potcenjivanju su{tine totalitarizma. Da funkcioneri koji su postavljeni odozgo
imaju pravi autoritet i odgovornost, ovo bi bio ve} neki tip hijerarhije u
kojoj autoritet i mo} podle`u zakonima. Isto to va`i i za organizovanje vojske i uspostavljanje vojne diktature; ovde su apsolutna mo} komandovanja od vrha nani`e i apsolutna poslu{nost od dna navi{e primerene situaciji
krajnje opasnosti u borbi, pa zato i nisu totalitarne. Hijerarhijski organizovano preno{enje naredbi zna~i da naredbodav~eva mo} zavisi od ~itave hijerarhije u okviru koje on dela. Svaka hijerarhija, ma koliko autoritarno
60 Raspravljaju}i o odnosu Weltanschauung-a i organizacije, Hitler tvrdi da je normalno
{to su nacisti od drugih grupa i partija preuzeli narodnosnu ideju (die vlkische Idee) i pona{ali se kao da su njeni jedini zagovornici zato {to su bili prvi koji su na njoj zasnovali borbenu organizaciju sa prakti~nim ciljevima (op. cit., tom II, glava V).
61 v. Hitler, poglavlje Propaganda i organizacija, u: op. cit., tom II, glava XI.
TOTALITARNI POKRET
373
374
TOTALITARIZAM
prva nisu bile ni{ta vi{e od onoga {to im ime ka`e skup simpatizera koji
obezbe|uju finansijsku ili neku drugu (recimo, pravnu) pomo}. Hitler je
bio prvi koji je rekao da mase koje su pridobijene putem propagande pokret treba da podeli u dve kategorije: simpatizere i ~lanove. Iako ve} sama
po sebi interesantna, ova razlika je jo{ zna~ajnija zato {to po~iva na jednom mnogo op{tijem stavu, prema kom je ve}ina naroda isuvi{e lenja i nedovoljno hrabra i za {ta vi{e od pukog teoretskog uvida, a da je samo manjina spremna da se bori za svoja uverenja.65 Stoga je Hitler prvi i razvio
ciljanu politiku stalnog {irenja redova simpatizera, dok je u isto vreme
strogo ograni~io broj ~lanova.66 Ova predstava o manjini ~lanova partije
okru`enoj ve}inom simpatizera veoma je sli~na kasnijoj realnosti frontova
termin koji zaista verno odra`ava njihovu pravu funkciju i ukazuje na
odnos izme|u ~lanova i simpatizera: jer, frontovi simpatizera nisu ni{ta
manje va`ni za funkcionisanje pokreta nego {to su to pravi ~lanovi.
Frontovi okru`uju ~lanove pokreta za{titnim zidom i tako ih dele od
spoljnog, normalnog sveta; u isto vreme, oni predstavljaju i most koji ~lanove partije spaja sa normalnim svetom, most bez kog bi ~lanovi pre no
{to pokret do|e na vlast isuvi{e jasno ose}ali razlike izme|u svojih stavova i stavova obi~nih ljudi, izme|u fiktivnosti sopstvenog i stvarnosti obi~nog sveta. Tokom borbe pokreta za vlast ingenioznost ovog sredstva dokazuje se time {to frontovi ne samo da izoluju ~lanove, ve} im nude i privid spoljne normalnosti, koji njih od uticaja prave stvarnosti brani mnogo
efektivnije nego puka indoktrinacija. Upravo razlika izme|u njegovih stavova i stavova simpatizera u nacisti ili bolj{eviku u~vr{}uje veru u fiktivnu sliku sveta, jer simpatizer, kona~no, ima ista uverenja, mada u normalnijem, zna~i manje fanati~nom, a smu{enijem obliku. Tako se ~lanu partije ~ini da je svako koga pokret nije izri~ito `igosao kao neprijatelja
(Jevrejin, kapitalista itd.) automatski na njegovoj strani, da je svet pun tajnih saveznika koji nikako da ve} jednom prikupe neophodnu snagu i volju
da izvuku logi~ne zaklju~ke iz svojih ube|enja.67
S druge strane, prvo {to ostatak sveta vidi od totalitarnog pokreta opet su
frontovi. Simpatizeri, koji su po svemu i dalje bezazleni sugra|ani u netotalitarnom dru{tvu, te{ko da se mogu proglasiti priglupim fanaticima; pre65 Hitler, op. cit., tom II, glava XI.
66 ibid. Ovaj princip strogo je sprovo|en otkako su nacisti do{li na vlast. Od sedam mi-
liona ~lanova Hitlerove mlade`i, 1937. godine je samo 50.000 primljeno u Partiju (v. predgovor H. L. Childsa za knjigu The Nazi Primer). Upor. i Gottfried Neesse, Die verfassungsrechtliche Gestaltung der Ein-Partei, u: Zeitschrift fr die gesamte Staatswissenschaft,
1938, Band 98, p. 678: ^ak i Sve-partija nikako ne sme da naraste toliko da obuhvati ~itavo
stanovni{tvo. Ona je totalna zbog svog ideolo{kog uticaja na naciju.
67 v. razliku koju Hitler povla~i izme|u radikalnih ljudi, koji su jedini spremni da postanu ~lanovi partije, i stotine hiljada simpatizera koji su prevelike kukavice da bi podneli
neophodne `rtve (op. cit., loc. cit).
TOTALITARNI POKRET
375
ko njih pokreti svoje fanati~ne la`i ~ine ne{to prihvatljivijima, preko njih
mogu da {ire propagandu na bla`i, manje radikalan na~in, sve dok ~itava
atmosfera ne bude zatrovana totalitarnim elementima koji su ve} prepoznatljivi kao takvi, ali izgledaju kao normalne politi~ke reakcije ili stavovi.
Simpatizerske organizacije obavijaju totalitarne pokrete izmaglicom normalnosti i pristojnosti, koja ~lanove zavarava po pitanju prave prirode spoljnog sveta, kao {to i spoljni svet zavarava po pitanju prave prirode pokreta.
Frontovi funkcioni{u u oba smera: kao fasada totalitarnog pokreta za netotalitarni svet, i kao fasada ovog sveta za unutra{nju hijerarhiju pokreta.
Jo{ je upadljivije to {to se ovaj odnos ponavlja na razli~itim nivoima
unutar samog pokreta. Kao {to su ~lanovi partije povezani sa simpatizerima, ali i odvojeni od njih, tako su i elitne formacije pokreta povezane sa
obi~nim ~lanovima, ali i odvojene od njih. Kao {to je simpatizer jo{ uvek
obi~an stanovnik spoljnog sveta koji je totalitarnu veru prihvatio onako
kako se prihvata program bilo koje partije, tako i obi~an pripadnik nacisti~kog ili bolj{evi~kog pokreta jo{ uvek umnogom pripada svetu koji ga okru`uje: njegove profesionalne i socijalne veze jo{ uvek nisu apsolutno odre|ene ~lanstvom u partiji, mada on za razliku od pukog simpatizera
mo`da shvata da }e u slu~aju sukoba izme|u odanosti partiji i zahteva privatnog `ivota ono prvo biti presudno. Pripadnik neke militantne grupe, s
druge strane, u potpunosti se identifikuje sa pokretom; on nema profesiju
niti privatan `ivot koji bi bio nezavisan od pokreta. Kao {to simpatizeri
obrazuju za{titni zid oko ~lanova pokreta i za ove predstavljaju spoljni
svet, tako i obi~ni ~lanovi okru`uju radikalno jezgro i predstavljaju za njega normalan spoljni svet.
Velika prednost ovakve strukture je u tome {to ona ubla`ava drasti~nost
jedne od osnovnih totalitarnih postavki: da je svet podeljen u dva ogromna
neprijateljska tabora, a jedan od njih je pokret, koji mo`e i mora da se bori
za ~itav svet tvrdnja koja otvara vrata neselektivnoj agresivnosti totalitarnih re`ima ~im oni do|u na vlast. Putem bri`ljivo stepenovane hijerarhije radikalnosti, u kojoj svaki nivo za onaj vi{i predstavlja sliku netotalitarnog sveta zato {to je manje radikalan a njegovo ~lanstvo ne tako totalno organizovano, {ok u`asavaju}e i monstruozne totalitarne podvojenosti
umanjuje se i nikad se do kraja ne oseti; ovaj tip organizacije spre~ava ~lanove da se neposredno sukobe sa spoljnim svetom, ~ija netrpeljivost za
njih ostaje puka ideolo{ka pretpostavka. Oni su tako dobro za{ti}eni od
stvarnosti netotalitarnog sveta da neprestano potcenjuju ogroman rizik totalitarne politike.
Nema sumnje da totalitarni pokreti zate~eno stanje negiraju mnogo radikalnije od bilo koje ranije revolucionarne partije. Ovu radikalnost, koja
masovnim organizacijama naizgled ne odgovara, oni sebi mogu da dozvole zato {to njihova organizacija nudi privremenu zamenu za obi~an, ne-
376
TOTALITARIZAM
politi~ki `ivot, koji totalitarizam u stvari i te`i da uni{ti. ^itav svet nepoliti~kih dru{tvenih odnosa, od kojih je profesionalni revolucionar sebe ili
morao da izoluje ili koje je morao da prihvati onakvima kakvi su, u pokretu postoji u obliku manje radikalnih grupa; unutar ovog hijerarhijski organizovanog sveta, borci za osvajanje sveta i svetsku revoluciju nikada nisu
izlo`eni {oku koji jaz izme|u revolucionarnih uverenja i normalnog
sveta neminovno proizvodi. Pokreti u svojoj revolucionarnoj fazi, u vreme
pre dolaska na vlast, mogu da privuku tako mnogo obi~nih filistara zato
{to njihovi ~lanovi `ive u sumanutom prividu normalnosti; ~lanovi partije
su okru`eni normalnim svetom simpatizera, a elitne formacije normalnim
svetom obi~nih ~lanova.
Druga prednost ove matrice jeste to {to se ona mo`e beskona~no ponavljati i {to organizaciju odr`ava u stanju bezobli~nosti, koje omogu}ava
stalno umetanje novih slojeva i odre|ivanje novih stepena radikalnosti.
^itava istorija nacisti~ke partije mo`e se prikazati prema stvaranju novih
formacija unutar nacisti~kog pokreta. SA (Sturmabteilung), juri{ni odred,
osnovan 1922, bio je prva nacisti~ka formacija koja je trebalo da bude militantnija od same partije;68 godine 1926. osnovan je SS (Schutzstaffel),
za{titni e{elon, kao elitna formacija SA-a; tri godine kasnije, SS je odvojen od SA-a i stavljen pod Himlerovu komandu; Himleru je trebalo samo
nekoliko godina da istu igru ponovi i unutar SS-a. Jedna za drugom, jedna
militantnija od prethodne, osnivane su najpre udarne trupe,69 potom Mrtva~ke glave (Totenkopfverbnde), stra`arni odredi u koncentracionim logorima, koji su kasnije ujedinjeni u Oru`ani SS (Waffen-SS), i kona~no
Slu`ba bezbednosti (Sicherheitsdients ideolo{ka obave{tajna slu`ba Partije i njena desna ruka u sprovo|enju negativne populacione politike),
kao i Slu`ba za pitanja rase i raseljavanje (Rasse- und Siedlungswesen),
~iji su zadaci bili pozitivnog tipa sve su se one razvile iz Op{teg SS-a
(die Allgemeine SS), ~iji su ~lanovi, sa izuzetkom vi{eg rukovodila~kog
kadra, zadr`avali svoja civilna zanimanja. Za sve ove nove formacije, ~lan
Op{teg SS-a bio je {to i pripadnik SA-a za pripadnika SS-a, ili ~lan partije
za pripadnika SA-a, ili, pak, ~lan fronta za ~lana partije.70 Sada je Op{ti SS
68 v. Hitler, poglavlje o SA u: op. cit., tom II, glava IX, drugi deo.
69 U prevodu nema~kog Verfgungstruppe (posebne trupe SS-a koje je u po~etku trebalo
da stoje Hitleru na raspolaganju) kao udarne trupe (shock troops), dr`im se O. C. Gilesa, The
Gestapo, Oxford Pamphlets on World Affairs, br. 36, 1940.
70 Najva`niji izvor za organizaciju SS-a i njenu istoriju je Himlerov spis Wesen und
Aufgabe der SS und der Polizei u: Sammelhefte ausgewhlter Vortrge und Reden, 1939.
Tokom rata, kada su redovi Waffen-SS-a zbog gubitaka na frontu morali da se popune regrutima, Waffen-SS je do te mere izgubio svoj elitni karakter unutar SS-a da je sada Op{ti SS, to
jest vi{i rukovodila~ki kadar, ponovo predstavljao pravu elitu pokreta.
Vrlo informativan dokumentarni materijal za ovu poslednju fazu SS-a mo`e se na}i u
arhivima Huverove biblioteke (Hoover Library, Himmler File, Folder 278). On pokazuje da
TOTALITARNI POKRET
377
378
TOTALITARIZAM
elitne jedinice imale su paravojni karakter zato {to je njima bila namenjena uloga sredstava ideolo{ke borbe pokreta74 protiv ra{irenog pacifizma
u Evropi posle Prvog svetskog rata. Za totalitarizam je mnogo va`nije bilo
da, kao izraz borbenosti,75 osnuje la`nu vojsku koja }e {to je vi{e mogu}e odgovarati onome kako pacifisti zami{ljaju vojsku (nesposobni da
shvate ustavnu ulogu vojske, pacifisti su sve vojne institucije proglasili
bandama samovoljnih ubica), nego da raspola`e trupama dobro obu~enih
vojnika. SA i SS svakako su sinonimi za samovoljno nasilje i ubijanje, ali
oni nisu bili onako dobro obu~eni kao Crni Rajhsver, i nisu bili opremljeni
za borbu protiv regularnih jedinica. Vojna propaganda bila je u posleratnoj
Nema~koj mnogo popularnija nego vojna obuka, a uniforme nisu uve}ale
vojni zna~aj paravojnih jedinica, mada su bile korisne kao jasan simptom
ukidanja gra|anskih normi i morala; nekako su ove uniforme u velikoj
meri olak{ale savest ubic, ali su ih u~inile spremnijima za bezuslovnu poslu{nost i bespogovorno pokoravanje autoritetu. Uprkos ovom vojni~kom
kin|urenju, kao prva je likvidirana ona partijska frakcija nacista koja je bila pre svega nacionalisti~ki i militantno orijentisana, i koja stoga paravojne jedinice nije smatrala pukim partijskim formacijama, ve} ilegalnim poja~anjem Rajhsvera (ograni~enog Versajskim ugovorom). Nakon {to su
nacisti do{li na vlast, Rem, vo|a SA-a, zaista je sanjario, pa i pregovarao o
uklju~enju svog SA-a u Rajhsver. Ubio ga je Hitler, zato {to je poku{ao da
novi nacisti~ki re`im pretvori u vojnu diktaturu.76 Nekoliko godina ranije,
kada je Rema, pravog vojnika, koji je zahvaljuju}i ratnom iskustvu i iskustvu u organizovanju Crnog Rajhsvera trebalo da bude neizostavan za
svaki ozbiljan program vojne obuke, otpustio sa polo`aja {efa SA-a, a zadatak reorganizovanja SS-a poverio Himleru, ~oveku koji se nimalo nije
74 Hitler, op. cit., loc. cit.
75 Ernst Bayer, Die SA, Berlin 1938; prevod citiran prema: Nazi Conspiracy, IV.
76 Remova autobiografija jasno pokazuje kako se malo njegovo politi~ko uverenje podu-
TOTALITARNI POKRET
379
razumeo u vojna pitanja, Hitler je ve} jasno dao na znanje da takve tendencije nisu po`eljne u nacisti~kom pokretu.
Osim zna~aja koji su elitne formacije imale za organizacionu strukturu
pokreta, gde su objedninjavale jezgra razli~itog stepena militantnosti, njihov paravojni karakter treba posmatrati u sklopu sa drugim profesionalnim organizacijama pri partiji, kao {to su organizacije prosvetnih radnika,
advokata, lekara, studenata, univerzitetskih profesora, radnika ili razna
strukovna udru`enja. Sve one su prvenstveno bile duplikati postoje}ih netotalitarnih profesionalnih udru`enja, paraprofesionalne kao {to su juri{ni
odredi bili paravojni. Isto tako su i evropske komunisti~ke partije, {to su se
vi{e pretvarale u ogranke bolj{evi~kog pokreta u Moskvi, sve vi{e koristile svoje frontovske organizacije kao konkurenciju postoje}im ~isto profesionalnim grupama. S tog aspekta, razlika izme|u nacista i bolj{evika
sastoji se samo u tome {to su nacisti paraprofesionalne organizacije smatrali delovima partijske elite, dok su komunisti iz njih radije regrutovali
snage za frontove. Pokretima je va`no da, ~ak i pre no {to do|u na vlast,
odaju utisak da su u njihovim redovima zastupljeni svi segmenti dru{tva.
(Kona~ni cilj nacisti~ke propagande bio je da ~itav nema~ki narod pretvori
u organizaciju simpatizera.77) Nacisti su u ovoj igri oti{li korak dalje, pa su
izmislili ~itavu seriju la`nih odeljenja, kao {to je odeljenje za inostrane
poslove, {kolstvo, kulturu, sport itd, koja su organizovali po uzoru na regularne organe dr`avne uprave. Profesionalna vrednost ovih institucija bila je zanemarljiva koliko i zna~aj juri{nih odreda, imitacije vojske, ali zajedno oni su ~inili savr{en svet privida, u kom je svaki segment realnosti
netotalitarnog sveta bila ropski kopiran, samo kao sprdnja.
Tehnika udvostru~avanja, svakako beskorisna za dolazak na vlast, pokazala se krajnje plodnom kod potkopavanja postoje}ih institucija, kao i
kod podrivanja zate~enih prilika,78 ~emu totalitarne organizacije po
pravilu naginju vi{e nego otvorenom demonstriranju sile. Ako je zadatak
pokret da se kao polipi prilepe za svaku poziciju mo}i,79 onda oni moraju biti spremni da preuzmu bilo kakav konkretan polo`aj u dru{tvu i
politici. U skladu sa pretenzijom na totalnu dominaciju, svaka organizovana grupa netotalitarnog dru{tva u pokretu izaziva neodoljivu `elju za uni{tavanjem; za svaku je, da tako ka`emo, potrebno specifi~no sredstvo destrukcije. Prakti~na vrednost la`nih organizacija iza{la je na videlo kada
su nacisti preuzeli vlast i kada se ispostavilo da su spremni da uni{te postoje}u organizaciju prosvetnih radnika osnivanjem druge organizacije
77 Hitler, op. cit., tom II, glava XI, tvrdi da propaganda poku{ava da celom narodu nametne doktrinu, dok organizacija uklju~uje tek relativno mali deo njegovih militantnijih pripadnika (upor. tako|e i G. Neesse, op.cit).
78 Hitler, op. cit., loc. cit.
79 Hadamovsky, op. cit., p. 28.
380
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
381
pre dolaska na vlast, tako {to rukovodstvo sistematski prihvata odgovornost za sve zlo~ine i ne ostavlja prostora sumnji da su oni po~injeni u interesu pokreta.
Ve{ta~ko stvaranje stanja sli~nog gra|anskom ratu, ~ime su nacisti iznudili dolazak na vlast, ima jo{ jednu veliku prednost, osim {to stvara nered,
za ovakav pokret ionako uvek koristan. Za pokret je organizovano nasilje
najefikasniji od mnogih za{titnih zidova koji okru`uju njegov fiktivni
svet, ~ija se stvarnost dokazuje time {to se ~lan boji da napusti pokret vi{e nego {to se boji posledica u~estvovanja u ilegalnim akcijama, time {to
se sigurnije ose}a kao ~lan nego kao protivnik. Ose}aj sigurnosti proizilazi
iz organizovanog nasilja kojim elitne formacije {tite ~lanove partije od
spoljnog sveta, i va`an je za integritet fiktivnog sveta organizacije koliko i
strah od njenog terora.
U sredi{tu pokreta, kao motor koji ga pokre}e, nalazi se Vo|a. On je od
elitnih formacija odvojen uskim krugom posve}enih, koji oko njega {ire
auru nedoku~ive misterije, njegove neshvatljive natprirodne mo}i.83 Polo`aj Vo|e unutar tog uskog kruga zavisi od njegove sposobnosti da stalno
spletkari me|u pripadnicima kruga i od ve{tine da stalno menja kadar.
Svoj uspon do pozicije vo|e on duguje izvanrednoj sposobnosti da izlazi
na kraj sa borbama za vlast unutar partije, a ne toliko svojim demago{kim
ili birokratsko-organizacionim sposobnostima. On se od ranijih tipova
diktatora razlikuje po tome {to u njegovoj borbi za vlast unutar partije golo nasilje ne igra skoro nikakvu ulogu. Hitleru nisu bili potrebni ni SA ni
SS da bi osigurao svoju poziciju vo|e nacisti~kog pokreta; naprotiv, Rem,
{ef SA-a, koji je mogao da ra~una na lojalnost svojih podre|enih, bio je
jedan od Hitlerovih neprijatelja iz redova partije. Staljin je pobedio
Trockog, koji ne samo da je bio daleko popularniji me|u masama, nego je,
kao {ef Crvene armije, imao u rukama najve}i potencijal mo}i sovjetske
Rusije u tom trenutku.84 Osim toga, nije Staljin bio najve}i organizacioni
sasvim otvoreno, ali u javnosti nikako. O likvidiranju poljske inteligencije ka`e: ...ovo treba da ~ujete, ali odmah da zaboravite... (Nazi Conspiracy, IV, 558 i 553).
Gebels, op. cit., p. 266, prime}uje u sli~nom maniru: Posebno smo u jevrejskom pitanju
zauzeli stav od koga nema odstupanja... Iskustvo nas u~i da se pokret i narod koji spali sve
mostove za sobom bori s mnogo ve}om re{eno{}u od onih koji jo{ uvek imaju odstupnicu.
83 Souvarine, op. cit., 648. Na~in na koji su totalitarni pokreti privatni `ivot svojih vo|a
(Hitlera i Staljina) dr`ali u potpunoj tajnosti drasti~no se razlikuje od va`nosti koju
demokratije pridaju prikazivanju privatnih `ivota svojih predsednika, kraljeva, premijera i
drugih. Totalitarni metodi ne dozvoljavaju identifikaciju zasnovanu na uverenju da je i najvi{i od nas ipak samo ljudsko bi}e.
Souvarine, op. cit., p. xiii, citira naj~e{}e etikete koje krase Staljina: Staljin, misteriozni
doma}in Kremlja, Staljin, nedoku~iva li~nost, Staljin, komunisti~ka sfinga, Staljin,
enigma, nerazre{iva misterija itd.
84 Da je [Trocki] re{io da izvede vojni udar, mo`da je mogao da pobedi trijumvirat. No,
on je napustio polo`aj i ne poku{av{i da pridobije vojsku koju je stvorio i vodio sedam godina (Isaac Deutscher, op. cit., p. 297).
382
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
383
384
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
385
386
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
387
ljanja. Sve ove mere imaju o~igledno utilitarnu nameru da za{tite ~lanove
od proganjanja, a dru{tvo od izdaje; potpuna odanost, koja se tra`i od
svakog ~lana, i apsolutna mo} u vladarevim rukama bile su samo neizbe`ni nus-proizvodi prakti~nih potreba. No, problem je u tome {to zaverenici, razume se, smatraju da su najefikasniji metodi u politici uop{te metodi zavereni~kih dru{tava; ako se oni mogu primenjivati javno i uz anga`ovanje ~itavog aparata nasilja jedne nacije, mogu}nosti za akumuliranje
mo}i postaju apsolutno neograni~ene.97 Unutar partije, dok god ona funkcioni{e kao celina, zavereni~ki aparat ima ulogu koja se donekle mo`e uporediti sa ulogom vojske unutar celovite politi~ke zajednice: mada se pravila pona{anja vojske radikalno razlikuju od onih koja va`e u gra|anskoj
sferi, ona gra|anskom dru{tvu slu`i, ona mu je podre|ena i pod njegovom
je kontrolom. Kao {to opasnost od vojne diktature raste kad vojska prestane da slu`i civilnim gospodarima i po`eli da preuzme politiku civilne
zajednice, tako i opasnost od totalitarizma raste kad se zavereni~ki aparat
revolucionarne partije otrgne kontroli partije i po~ne da stremi preuzmanju
vo|stva. Upravo to se dogodilo komunisti~kim partijama za vreme Staljina. Staljinovi metodi tipi~ni su za ~oveka koji je do{ao iz zavereni~kog
aparata: velika pa`nja koju je poklanjao detaljima, nagla{avanje kadrovskog faktora u politici, bezobzirno kori{}enje i likvidiranje drugova i prijatelja. Glavnu podr{ku posle Lenjinove smrti pru`ila mu je tajna policija,98 koja je u to vreme ve} postala jedan od najva`nijih i najmo}nijih sektora partije.99 Zato je bilo prirodno {to se ^eka priklonila predstavniku
zavereni~kog sektora, ~oveku koji je nju ve} smatrao nekom vrstom tajnog dru{tva, te je stoga bilo verovatno da }e sa~uvati i pro{iriti njene privilegije.
Pobeda zavereni~kog sektora nad svim drugim sektorima komunisti~ke
partije, me|utim, tek je prvi korak u pretvaranju partije u totalitarni
pokret. Nije dovoljno {to su tajna policija u Rusiji, kao i njeni agenti u komunisti~kim partijama u inostranstvu, unutar pokreta imali istu ulogu kao
i paravojne formacije od kojih su nacisti na~inili elitne jedinice: same par97 Souvarine, op. cit., p. 113, pominje da su Staljina oduvek impresionirali ljudi koji bi
niotkuda iznedrili neku aferu. On je politiku smatrao aferom koja zahteva spretnost.
98 U unutarpartijskim borbama tokom dvadesetih godina, kolaborateri GPU-a bili su skoro bez izuzetka fanati~ni protivnici desnice, a Staljinove pristalice. Razne slu`be GPU-a bile
su u to vreme bastioni staljinisti~ke frakcije (Ciliga, op. cit., p. 48). Souvarine, op. cit., p.
289, tvrdi da je Staljin odmah nastavio policijsku aktivnost koju je zapo~eo tokom gra|anskog rata i da je bio predstavnik Politbiroa u GPU-u.
99 Odmah posle gra|anskog rata u Rusiji, Pravda je tvrdila da je formula sva vlast sovjetima zamenjena parolom sva vlast ^ekama... Kraj oru`anih sukoba smanjio je vojnu kontrolu..., ali je ostavio razgranatu ^eku, koja se usavr{ila pojednostavljuju}i svoje operacije
(Souvarine, op. cit., p. 251).
388
TOTALITARIZAM
tije je valjalo transformisati kako bi vlast tajne policije ostala stabilna. Tako je u Rusiji likvidiranje frakcija i unutarpartijske demokratije bilo pra}eno u~lanjenjem velikih, politi~ki neobrazovanih i neutralnih masa u partiju, politika koju su ubrzo prihvatile i komunisti~ke partije u inostranstvu,
a koju je inicirala politika Narodnog fronta.
Nacisti~ki totalitarizam po~eo je kao masovna organizacija u kojoj su
elitne formacije tek postepeno dobijale na zna~aju, dok su bolj{evici
po~eli kao elitna formacija, a mase su organizovali naknadno. Rezultat je
u oba slu~aja bio isti. Nacisti su, uz to, zahvaljuju}i svojoj vojnoj tradiciji
i predrasudama, elitne formacije isprva organizovali po uzoru na vojsku,
dok su bolj{evici vrhovnu vlast od po~etka poverili tajnoj policiji. No,
posle nekoliko godina i ova razlika se izgubila: {ef SS-a postao je {ef tajne
policije, a formacije SS-a su se postepeno pretapale u Gestapo i zamenjivale njegovo ranije osoblje, mada su i njega ve} ~inili provereni nacisti.100
Zbog ove su{tinske sli~nosti izme|u organizacije tajnog, zavereni~kog
dru{tva i organizacije tajne policije, osnovane da se protiv njega bori, totalitarni re`imi, zasnovani na fikciji o svetskoj zaveri, ali sa vladavinom
nad ~itavim svetom kao ciljem, kona~no svu vlast koncentri{u u rukama
policije. Pre dolaska na vlast, me|utim, javna tajna dru{tva nude druge
organizacione prednosti. Iako po~ivaju na o~iglednoj protivre~nosti
izme|u masovne organizacije i ekskluzivnog dru{tva, kome se jedinom
mo`e poveriti da ~uva tajnu, tajna i zavereni~ka dru{tva su, zahvaljuju}i
svojoj strukuturi, kadra da dihotomiju totalitarne ideologije izme|u pokreta i ostatka sveta, dihotomiju koja po~iva na slepoj, neselektivnoj mr`nji
masa prema svemu {to postoji, pretvore u organizacioni princip. Ako neka
organizacija funkcioni{e u skladu sa principom da je isklju~en svako ko se
ne uklju~i, da je protiv mene svako ko nije za mene, svet u celini gubi sve
nijanse, svu {arolikost i pluralizam no, oni su ionako po~eli da zbunjuju
i optere}uju mase koje su izgubile svoje mesto i orijentaciju u tom svetu.101 Ono {to je njih kod nepokolebljive lojalnosti svojstvene pripadnicima tajnih dru{tava privla~ilo nije bila toliko tajna koliko podela na Nas i
100 Gestapo je osnovao Gering 1933. godine; Himler je 1934. bio postavljen za {efa Gestapoa i odmah je po~eo da sprovodi kadrovske promene, dovode}i ljude iz SS-a; na kraju rata,
75% agenata Gestapoa bili su pripadnici SS-a. Treba tako|e imati u vidu da su jedinice SS-a
bile posebno kvalifikovane za ovaj posao, budu}i da ih je Himler jo{ pre dolaska NSDAP-a na
vlast obu~io da {pijuniraju ~lanove partije (Heiden, op. cit., p. 308). Za istoriju Gestapoa v.
Giles, op. cit., i Nazi Conspiracy, II, glava XII.
101 Verovatno jedna od najve}ih ideolo{kih gre{aka Rozenbergovih, koji je pao u Firerovu
nemilost i izgubio uticaj u pokretu u korist ljudi poput Himlera, Bormana, pa ~ak i [trajhera,
bila je to {to njegovo delo Mit dvadesetog veka priznaje odre|eni rasni pluralizam iz kog su
samo Jevreji isklju~eni. On se tako oglu{ava o princip da je automatski isklju~en svako (u
ovom slu~aju masa ~ove~anstva) ko nije izri~ito uklju~en (a to su germanski narodi);
upor. primedbu 87.
TOTALITARNI POKRET
389
390
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
391
nika totalitarnog pokreta ovo saznanje nema nikakve veze sa istinom, niti
to {to je vo|a uvek u pravu ima ikakve veze sa objektivnom istinito{}u
njegovih tvrdnji koju ne mogu da opovrgnu ~injenice, ve} samo budu}i uspeh ili neuspeh. Vo|a jeste uvek u pravu, a kako su njegova dela usmerena
na vremena koji dolaze, kona~ni dokaz pomera se s onu stranu iskustva
njegovih savremenika.107
Jedina grupa koja bi trebalo da doslovce veruje Vo|inim re~ima jesu
simpatizeri, ~ije poverenje okru`uje pokret atmosferom iskrenosti i prostodu{nosti, a Vo|i poma`e da ispuni jednu polovinu zadatka, naime da pobudi poverenje spoljnog sveta u pokret. ^lanovi partije, pak, nikada ne
veruju zvani~nim izjavama, niti treba da im veruju, jer im totalitarna propaganda laska da imaju onu vi{u inteligenciju koja ih i izdvaja od netotalitarnog spoljnog sveta, koji oni, opet, znaju samo preko nenormalne
lakovernosti simpatizera. Jedino su simpatizeri verovali Hitleru kada je
polo`io svoju ~uvenu zakletvu pred Vrhovnim sudom Vajmarske republike; pripadnici pokreta vrlo su dobro znali da la`e, a verovali su mu vi{e
nego ikad zato {to je o~igledno bio u stanju da prevari i javno mnjenje i
vlasti. Kada je kasnije Hitler ponovio ovu predstavu pred celim svetom,
kada se kleo da ima najbolje namere, a u isto vreme najotvorenije pripremao zlo~ine, po{tovanje koje je nacisti~ki pokret u`ivao bilo je, naravno,
neizmerno. Sli~no tome su i simpatizeri bolj{evika verovali u raspu{tanje
Kominterne, isto kao {to su neorganizovane mase ruskog naroda i simpatizeri u inostranstvu Staljinove prodemokratske tvrdnje tokom rata uzele
zdravo za gotovo. ^lanovi partije bili su jasno upozoreni da ne nasedaju
na takti~ke manevre, nego da po{tuju Vo|inu o{troumnost u zavaravanju
saveznika.108
Bez organizacione podele pokreta na elitne formacije, ~lanove i simpatizere, Vo|ine la`i ne bi imale nikakav efekat. S obzirom na to da stvarnost
stalno pobija Vo|ine la`i, cinizam, stepenovan u hijerarhiji mr`nje,
neophodan je koliko i obi~na lakovernost. Naime, simpatizeri u frontovima preziru potpuno odsustvo upu}enosti svojih sugra|ana, ~lanovi partije
preziru simpatizere zbog lakovernosti i nedovoljne radikalnosti, elitne formacije preziru ~lanove partije iz sli~nih razloga, a unutar elitnih formacija
sli~na hijerarhija mr`nje prati osnivanje i razvoj svakog novog sloja.109
107 Verner Best, op. cit., obja{njava: Da li vlast donosi prave zakone... vi{e nije pitanje
samih zakona, nego pitanje sudbine. Jer }e zloupotrebe... pre nego Dr`avni sud, svakako
kazniti sudbina, i to nesre}om, svrgavanjem s vlasti i propa{}u, zbog oglu{avanja o zakone
`ivota (prevod citiran prema: Nazi Conspiracy, IV, 490).
108 v. Kravchenko, op. cit., p. 422: Nijedan dobro indoktrinirani komunista nije verovao
da Partija la`e kada u javnosti afirmi{e jednu politiku, a u privatnom `ivotu sasvim suprotnu.
109 Nacionalsocijalista prezire obi~nog Nemca, pripadnik SA-a ostale nacionalsocijaliste, a pripadnik SS-a pripadnika SA-a (Heiden, op. cit., p. 308).
392
TOTALITARIZAM
Zahvaljuju}i ovom sistemu, lakovernost simpatizera ~ini la`i verodostojnijima i za spoljni svet, dok u isto vreme stepenovani cinizam ~lanova partije i elitnih formacija otklanja opasnost da }e Vo|u te`ina njegove sopstvene propagande ikada prinuditi da ostvari obe}anja ili da zaista postane
~astan ~ovek. Spoljni svet najvi{e pote{ko}a u opho|enju sa totalitarnim
sistemima ima zato {to ignori{e ovaj sistem, pa misli da }e, s jedne strane,
grozota totalitarnih la`i sama sebi na{koditi, i da }e, s druge strane, mo}i
Vo|u da uhvati za re~ i natera ga da, bez obzira na prvobitne namere, ispuni data obe}anja. Totalitarni sistem je, na `alost, otporan na takve normalne zaklju~ke; njegova ingenioznost po~iva upravo na eliminisanju stvarnosti koja ili raskrinkava la`ljivca ili ga prisiljava da ispuni {to je obe}ao.
^lanovi ne veruju u tvrdnje za javnu upotrebu, ali zato tim vatrenije veruju u poznate ideolo{ke kli{ee i pau{alna tuma~enja pro{losti i budu}nosti, koje su totalitarni pokreti preuzeli od ideologija devetnaestog veka i
pretvorili ih, uz pomo} organizacije, u intaktnu stvarnost. Ovi ideolo{ki
elementi u koje su mase kona~no ionako poverovale, mada prili~no nejasno i apstraktno, pretvorili su se u konkretne la`i sveobuhvatne prirode (od
pseudonau~ne teorije o rasama postala je svetska vladavina Jevreja, a od
op{te teorije klasa zavera Wall Street-a) i uklopili se u op{tu shemu prema
kojoj oni odumiru}i izumiru}e klase kapitalisti~kih zemalja ili dekadentne nacije stoje na putu pokretu. Za razliku od takti~kih la`i pokreta,
koje se menjaju bukvalno iz dana u dan, u ove ideolo{ke la`i treba verovati
kao u svete, neosporne istine. Njih okru`uje bri`ljivo razra|en sistem
nau~nih dokaza koji ne moraju da budu uverljivi za one sasvim neupu}ene, ali su jo{ uvek privla~ni za odre|enu vulgarizovanu znati`elju zato
{to dokazuju inferiornost Jevreja ili bedu ljudi koji `ive u kapitalisti~kom sistemu.
Elitne formacije se od obi~nih ~lanova partije razlikuju po tome {to im
takvi dokazi nisu potrebni; od njih se, {tavi{e, i ne o~ekuje da veruju u
doslovnu istinitost ideolo{kih kli{ea. Ovi su stvoreni da bi se udovoljilo
`elji masa za istinom; po insistiranju na obja{njenju i dokazima, mase jo{
uvek imaju mnogo toga zajedni~kog sa normalnim svetom. Elita se ne sastoji od ideolog; cilj ~itavog vaspitavanja njenih pripadnika jeste da se
ukine njihova sposobnost da razlikuju istinu od neistine, stvarnost od fikcije. Oni su superiorni zato {to su u stanju da u trenu prozru pravu nameru
iza svake izjave. Za razliku od obi~nih ~lanova, kojima ~ovek, na primer,
prvo mora da doka`e da su Jevreji inferiorna rasa da bi od njih mogao da
zatra`i da poubijaju Jevreje, elitne formacije razumeju da tvrdnja o inferiornosti svih Jevreja zna~i da sve Jevreje treba poubijati; kada im se ka`e
da samo Moskva ima podzemnu `eleznicu, oni znaju da ova tvrdnja zapravo zna~i da sve ostale podzemne `eleznice treba uni{titi, i nimalo se ne}e
iznenaditi kada otkriju podzemnu `eleznicu u Parizu. Stravi~an {ok koji je
TOTALITARNI POKRET
393
394
TOTALITARIZAM
TOTALITARNI POKRET
395
396
TOTALITARIZAM
{ljamo u generacijama, zbog tog gubitka ne treba `aliti.114) Osim toga, pitanje {ta je uspeh a {ta neuspeh u totalitarnim uslovima uglavnom zavisi
od organizovanja i terorisanja javnog mnjenja. U potpuno fiktivnom svetu,
neuspesi se ne moraju bele`iti, priznavati i pamtiti. ^injenice postoje samo
u netotalitarnom svetu.
D V A N A E S T O P O G L AV L J E :
Totalitarizam na vlasti
ADA POKRET,
398
TOTALITARIZAM
govim teorijskim sadr`ajem. Bilo kako bilo, u Sovjetskom Savezu su revolucije, u vidu generalnih ~istki, postale trajna institucija Staljinovog re`ima posle 1934.3 Kao i u drugim slu~ajevima, Staljin se i ovaj put obru{io
na skoro zaboravljenu parolu Trockog ba{ zato {to je odlu~io da koristi
njegovu tehniku.4 U nacisti~koj Nema~koj jasno je uo~ljiva sli~na tendencija ka trajnoj revoluciji, mada nacisti nisu imali vremena da je u toj meri
ostvare. Karakteristi~no je to {to je i njihova trajna revolucija otpo~ela
likvidacijom ~lanova partije koji su se drznuli da otvoreno najave slede}i
stepen revolucije5 i to upravo zato {to su Firer i njegova stara garda
3 Godina 1934. zna~ajna je zbog novog Statuta partije, objavljenog na Sedamnaestom partijskom kongresu, koji je predvi|ao povremene... ~istke radi sistemati~nog pro~i{}avanja
partije (citirano iz A. Avtorkhanov, Social Differentiation and Contradictions in the Party,
Bulletin of the Institute for the Study of the USSR, Mnchen, februara 1956). Partijske
~istke tokom prvih godina ruske revolucije potpuno se razlikuju od njihovog kasnijeg totalitarnog izopa~enja u sredstvo odr`avanja trajne nestabilnosti. Prve ~istke sprovodile su
lokalne kontrolne komisije na otvorenom forumu, na koji su i ~lanovi partije i vanpartijske
li~nosti imale slobodan pristup. One su bile zami{ljene kao organ demokratske kontrole protiv birokratske korupcije u partiji, i trebalo je da slu`e kao zamena za prave izbore
(Deutscher, op. cit., pp. 233-234). Izvrstan kratak pregled evolucije ~istki mo`e se na}i u
Avtorhanovljevom nedavno objavljenom ~lanku, u kom on pori~e i legendu da je ubistvo
Kirova bilo povod za promenu politike. Generalna ~istka otpo~ela je i pre Kirovljeve smrti,
koja je bila samo zgodan izgovor da se ~istka malo ubrza. Imaju}i u vidu mnoge neobja{njive i misteriozne okolnosti vezane za Kirovljevo ubistvo, ~ovek je sklon da pomisli da
je zgodan izgovor bri`ljivo isplanirao i sproveo Staljin li~no (v. Hru{~ovljev Govor o
Staljinu, New York Times, 5. jun 1956).
4 Deutscher, op. cit., p. 282, opisuje prvi Staljinov napad na trajnu revoluciju Trockog i
tvrdi da je Staljin do svoje kontraformule socijalizma u jednoj zemlji do{ao skoro slu~ajno,
u toku politi~kog manevrisanja. Godine 1924. Staljinova osnovna namera bila je da diskredituje Trockog... Tragaju}i po pro{losti Trockog, trijumvirat je nai{ao na teoriju trajne revolucije koju je ovaj formulisao 1905... Tokom te polemike Staljin je skovao svoju formulu
socijalizam u jednoj zemlji.
5 Likvidiranju Remove frakcije juna 1934. prethodio je kratak period stabilizacije.
Po~etkom godine Rudolf Dils, {ef politi~ke policije (Gestapoa) u Berlinu, saop{tio je da vi{e
nema potrebe za ilegalnim (revolucionarnim) hap{enjima od strane SA-a, kao i da se
ispituju stariji slu~ajevi ove vrste (Nazi Conspiracy, U. S. Government, Washington 1946, V,
205). Aprila 1934. ministar unutra{njih poslova Vilhelm Frik, stari ~lan partije, izdao je uredbu kojom se ograni~ava izricanje mere preventivnog li{avanja slobode (ibid., III, 555),
pozivaju}i se na potrebu da se unutra{nja situacija stabilizuje (v. Das Archiv, april 1934, p.
31). Ova uredba, me|utim, nikada nije objavljena (Nazi Conspiracy, VII, 1099; II, 259).
Pruski Gestapo pripremio je 1933. za Hitlera poseban izve{taj o izgredima pripadnika SA-a i
sugerisao krivi~no gonjenje vo|a SA-a navedenih u izve{taju.
Hitler je ovu situaciju razre{io tako {to je ubio te vo|e bez zakonske procedure i razre{io
du`nosti sve one policajce koji su se suprotstavili SA-u (v. izjavu pod zakletvom Rudolfa
Dilsa, ibid., V, 224). Na taj na~in on je sebe za{titio od svih legalizacija i stabilizacija. Me|u
brojnim pravnicima koji su s entuzijazmom slu`ili nacionalsocijalisti~koj ideji, mali broj je
shvatio veli~inu igre. U ovu grupu spada pre svega Teodor Maunc, ~iji esej Gestalt und Recht
der Polizei, Hamburg 1943, s odobravanjem citiraju ~ak i autori kao Paul Verner, koji je pripadao vi{em rukovodstvu SS-a.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
399
400
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
401
402
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
403
404
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
405
sa svim germanskim grupama u Danskoj, Norve{koj, Belgiji i Nizozemskoj.22 Ovi primeri dokazuju da je za naciste udvostru~avanje slu`bi bilo
pitanje principa, a ne samo zgodno sredstvo da se ~lanovima partije
obezbedi posao.
Do iste podele izme|u stvarne i prikrivene vlasti do{lo je i u sovjetskoj
Rusiji, mada na sasvim druga~ijem osnovu.23 Prividna vlast prvobitno je
bio Sveruski kongres sovjeta, koji je tokom gra|anskog rata izgubio uticaj
i mo} u korist partije. Ovaj proces udvostru~avanja zapo~eo je kada je Crvena armija dobila veliku autonomiju i kada je tajna policija ponovo
progla{ena organom partije, a ne organom Kongresa sovjeta;24 okon~an je
1923, tokom prvih Staljinovih godina na mestu generalnog sekretara.25 Od
tada su sovjeti postali vlast u senci; preko partijskih }elija u njoj su operisali predstavnici stvarne vlasti, koje je postavljao Centralni komitet u Moskvi i kom su oni odgovarali. Klju~an momenat u kasnijem razvoju nije
bilo osvajanje sovjeta od strane partije, nego ~injenica da mada to ionako
ne bi bilo komplikovano, bolj{evici nisu ukinuli sovjete, ve} su ih koristili
kao dekorativni spoljni simbol svoje vlasti.26
Ovo paralelno postojanje prividne i stvarne vlasti bilo je, dakle, delimi~no rezultat revolucije i prethodilo je Staljinovoj totalitarnoj diktaturi.
Ali, dok su nacisti prosto zadr`ali zate~enu administraciju i li{ili je sve
mo}i, Staljin je morao da obnovi svoju vlast u senci, koja je po~etkom
tridesetih izgubila sve funkcije i bila skoro zaboravljena: doneo je sovjetski ustav kao simbol postojanja, ali i nemo}i sovjet. (Nijedan od paragrafa ovog ustava nije imao ni najmanji prakti~an zna~aj za `ivot i pravnu
praksu u Rusiji.) Prividnoj vlasti, kojoj je u potpunosti nedostajao glamur
tradicije, tako neophodan za dobru fasadu, o~igledno je bio potreban oreol
pisanog zakona. Najbolju podlogu za nepo{tovanje zakona i zakonitosti
(mada zakoni uprkos stalnim izmenama... i dalje [ostaju] izraz `elje za
22 Prema Firerovoj uredbi od 12. avgusta 1942; v. Verfgungen, Anordnungen, Bekanntgaben, op. cit., br. A 54/42.
23 Iza prividne vlasti nalazila se stvarna, koju Victor Krav~enko (I Chose Freedom: The
Personal Life of a Soviet Official, New York 1946, p. 111) prepoznaje u sistemu tajne policije.
24 v. Arthur Rosenberg, A History of Bolshevism, London 1934, glava VI: Zapravo u
Rusiji postoje dve politi~ke celine koje rastu paralelno: vlada u senci, odnosno sovjeti, i de
facto vlada bolj{evi~ke partije.
25 Deutscher, op. cit., p. 255-256, sumira Staljinov izve{taj na Dvanaestom kongresu o
radu kadrovske slu`be tokom njegovih prvih godina na mestu genseka: Godinu dana ranije
svega 27% pokrajinskih vo|a sindikata bili su ~lanovi partije. Trenutno ih je 57% komunista.
Postotak komunista u upravama zadruga popeo se sa 5 na 50, a u rukovodstvu oru`anih snaga sa 16 na 24%. Isto to dogodilo se i u svim drugim institucijama koje je Staljin opisao kao
prenosni mehanizam koji partiju povezuje sa narodom.
26 Arthur Rosenberg, op. cit., loc. cit.
406
TOTALITARIZAM
redom),27 totalitarni re`im na{ao je u pisanom sovjetskom ustavu, odnosno u neodba~enom vajmarskom ustavu, a to je netotalitarni svet i njegove
norme, ~ija su se slabost i nemo} pokazivale svakodnevno, stalno dovodilo u nedoumicu.28
Udvostru~enje slu`bi i preklapanje nadle`nosti, paralelno postojanje
stvarne i prividne vlasti, dovoljni su da stvore zabunu, ali ne i da objasne
bezobli~nost ~itave strukture. Ne treba zaboraviti da strukturu mo`e da
ima zgrada, dok pokret ako se ta re~ mo`e shvatiti onako ozbiljno i onako doslovno kako su to nacisti ~inili mo`e da ima pravac; bilo kakav oblik zakonske ili dr`avne strukture mo`e samo da bude smetnja pokretu koji se sve ve}om brzinom kre}e u odre|enom pravcu. ^ak i pre dolaska na
vlast, totalitarni pokreti predstavljali su one mase koje vi{e nisu bile
spremne da `ive ni u kakvoj strukturi, bez obzira na njenu prirodu, mase
koje su po~ele da se talasaju kako bi kona~no preplavile zakonske i geografske granice odre|ene dr`avnim teritorijama. Stoga, mereno na{im
predstavama o vlasti i dr`avi, ovi pokreti, dok god su jo{ fizi~ki ograni~eni
na odre|enu teritoriju, moraju da poku{aju da uni{te svaku strukturu, a za
tu svrhu puko udvostru~avanje svih slu`bi, podela na partijske i dr`avne
institucije, nije dovoljno. Kako udvostru~avanje pretpostavlja neki odnos
izme|u fasade dr`ave i unutarnjeg jezgra partije, ono bi tako|e moglo da
proizvede neku vrstu strukture, a odnos izme|u partije i dr`ave automatski
bi bio pravno regulisan, ~ime bi nadle`nosti i jedne i druge bile ograni~ene
i stabilizovane.29
Udvostru~avanje slu`bi, samo na izgled rezultat problemati~nog odnosa
izme|u partije i dr`ave u svakoj jednopartijskoj diktaturi, u stvari je najvidljiviji simptom jednog mnogo kompleksnijeg fenomena, koji je bolje
definisati kao multiplikaciju, umnogostru~avanje, a ne udvostru~avanje
27 Maunz, op. cit., p. 12.
28 Pravnik i SS-Obersturmbannfhrer, profesor R. Hen, izrazio je to re~ima: Bilo je tu jo{
ne{to na {ta su stranci, ali i sami Nemci, tek morali da se naviknu: naime, na to da je zadatak
tajne dr`avne policije... preuzela grupa ljudi koji su do{li iz pokreta, i koji su i dalje u njemu
ukorenjeni. To {to sm pojam dr`avne policije ovome ne odgovara u potpunosti pomenu}emo tek uzgred (Grundfragen der deutschen Polizei, Izve{taj sa osniva~ke sednice
Komiteta za Zakon o policiji Akademije za nema~ko pravo, 11. oktobar 1936, Hamburg
1937, sa prilozima Franka, Himlera i Hena).
29 Na primer, takav poku{aj da odeli odgovornosti i da se suprotstavi anarhiji nadle`nosti na~inio je Hans Frank u Recht und Verwaltung, 1939, i jo{ jednom u predavanju pod naslovom Technik des Staates, iz 1941. Tu je on izrazio mi{ljenje da zakonske garancije nisu
prerogativ liberalnih dr`avnih sistema i da dr`avni aparat treba da se, kao i ranije, povinuje zakonima Rajha, koje sada nadahnjuje i vodi program Nacionalsocijalisti~ke partije. Ba{
zato {to je po svaku cenu hteo da izbegne takav novi pravni poredak, Hitler nikada nije priznao program Nacionalsocijalisti~ke partije. O ~lanovima partije koji su predlagali tako ne{to,
Hitler je uglavnom govorio s prezirom, opisuju}i ih kao zauvek vezane za pro{lost, kao ljude nesposobne da prevazi|u svoja ograni~enja (Felix Kersten, Totenkopf und Treue, Hamburg).
TOTALITARIZAM NA VLASTI
407
slu`bi. Nacisti se nisu zadovoljili time da, pored postoje}ih starih pokrajina, zemlju podele i na srezove, ve} su uveli i mnoge druge geografske
potpodele prema raznim partijskim organizacijama. Teritorijalna nadle`nost jedinica SA-a nije se podudarala ni sa srezovima, ni sa pokrajinama;
ona se, osim toga, razlikovala i od teritorijalne nadle`nosti jedinica SS-a, a
nijedna od njih nije odgovarala zonama Hitlerove mlade`i.30 Uza svu ovu
geografsku zbrku, veza izme|u stvarne i prividne vlasti, koju smo objasnili na po~etku, ponavljala se na svim nivoima, mada svuda na druga~iji na~in. Stanovnik Hitlerovog Tre}eg rajha ne samo {to je `iveo pod paralelnim i ~esto sukobljenim instancama dveju suparni~kih sila (dr`avnih slu`bi i partije, SA-a i SS-a), nego nikada nije mogao da bude siguran, i nikada mu nije eksplicitno re~eno ~iji autoritet treba da pretpostavi ostalima.
Morao je da razvije neku vrstu {estog ~ula kako bi u datom trenutku znao
koga da po{tuje, a koga ne.
S druge strane, nisu mnogo bolje prolazili ni oni koji su morali da izvr{avaju naredbe partijskog rukovodstva, izdate u interesu pokreta; za razliku od mera vlade, ovakve naredbe poveravale su se, naravno, isklju~ivo
elitnim formacijama partije. One su uglavnom bile namerno nejasne, a izdavale su se s nadom da }e njihovi izvr{ioci shvatiti nameru naredbodavca, te da }e u skladu sa njom i postupiti,31 budu}i da elitne formacije
nikako nisu bile obavezne samo da po{tuju Firerove naredbe (to je ionako
30 32 sreza... ne podudaraju se sa administrativnim ili vojnim oblastima, niti sa 21 administrativnom jedinicom SA-a, ni sa 10 pokrajina SS-a ili sa 23 zone Hitlerove mlade`i... Takva
nepodudaranja su tim upadljivija {to su potpuno neopravdana (Roberts, op. cit., str 98).
31 Nirnber{ki dokumenti, PS 3063 u Centre de Documentation Juive u Parizu. Ovo je izve{taj Vrhovnog suda Partije o doga|ajima i procesima partijskog suda u vezi sa antisemitskim demonstracijama 9. novembra 1938. Na osnovu policijske istrage i istrage dr`avnog
tu`ioca, Vrhovni sud Partije do{ao je do zaklju~ka da su usmena uputstva Reichspropagandaleiter-a ({efa propagande Rajha) svi partijski funkcioneri o~igledno shvatili tako da za
spoljni svet partija ne `eli da izgleda kao inicijator demonstracija, ali da zapravo ona treba da
ih organizuje i sprovede.... Preispitivanje komandnog kadra pokazalo je... da nacionalsocijalista koji je aktivan jo{ iz vremena borbe za vlast [Kampfzeit] podrazumeva da se akcije u kojima partija ne `eli da se pojavi kao organizator nikada ne nare|uju sasvim jasno i do poslednjeg detalja. On je, dakle, navikao da naredba mo`e da krije i vi{e od svog verbalnog sadr`aja,
kao {to je naredbodavcima pre{lo u rutinu... da u interesu partije ne ka`u sve, ve} samo da nagoveste {ta `ele da postignu naredbom.... Tako je, na primer,... naredbu: ne samo Jevrejin Grin{pan, ve} svi Jevreji snose odgovornost za smrt partijskog druga fom Rata, ... poneti pi{tolje,...
svaki pripadnik SA-a mora da zna {ta mu je ~initi tu naredbu je jedan deo ni`ih funkcionera
shvatio tako da jevrejska krv sada treba da se prolije za krv partijskog druga fom Rata.... Posebno je zna~ajan kraj izve{taja, u kom se Vrhovni sud Partije sasvim otvoreno protivi ovakvim
metodama: Druga je stvar da li sistem izdavanja naredbi koje su namerno nejasne, koje su izdate sa o~ekivanjem da }e primalac shvatiti njihov sadr`aj i u skladu sa tim se i pona{ati, u interesu partijske discipline mo`da ipak treba ostaviti pro{losti. Opet je bilo ljudi koji su, kako
Hitler ka`e, neposobni da prevazi|u sopstvena ograni~enja i koji su insistirali na zakonskim
merama, zato {to nisu shvatili da je vrhovni zakon ne naredba, ve} volja Firerova. Tu je posebno vidljiva razlika izme|u mentaliteta elitnih formacija i partijskih instanci.
408
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
409
410
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
411
mre`om agenata, u kojoj je jednom odeljenju poveren zadatak da nadgleda i {pijunira ono drugo. Svako preduze}e u Sovjetskom Savezu ima
posebno odeljenje tajne policije, koje uhodi i ~lanove partije i obi~ne radnike. Paralelno sa ovim odeljenjem postoji jo{ i policijska slu`ba same
partije, koja, opet, nadgleda svakoga, ukljuju}i i agente NKVD-a, s tim {to
se pripadnici suparni~kih }elija me|usobno ne poznaju. Ovim dvema {pijunskim organizacijama treba dodati i sindikate u fabrikama, koji moraju
da se postaraju za to da radnici ispune propisane norme. No, od ovih aparata mnogo je va`nije posebno odeljenje NKVD-a, koje predstavlja
NKVD u NKVD-u, to jest tajnu policiju unutar tajne policije.42 Svi
izve{taji ovih suparni~kih policijskih agencija zavr{avaju u Centralnom
komitetu u Moskvi i u Politbirou, gde se odlu~uje koji je izve{taj merodavan i kom }e odeljenju policije biti povereno sprovo|enje odgovaraju}e
policijske mere danas to mo`e biti specijalno odeljenje NKVD-a, sutra
mre`a agenata partije, dan kasnije mo`da lokalni komiteti ili neko od regionalnih tela (razume se da nijedan prose~ni `itelj zemlje, da nijedno
policijsko odeljenje ne zna kakva }e odluka biti donesena). Me|u svim
ovim odeljenjima ne postoji nikakva zakonski utemeljena hijerarhija mo}i
ili vlasti; izvesno je jedino da }e kona~no jedno od njih biti izabrano da
otelovljuje volju rukovodstva.
[to je aparat vlasti vidljiviji, to manje mo}i ima; {to se manje zna o nekoj instituciji, to }e se kona~no ispostaviti da je ona mo}nija i to je jedino pravilo u koje svako u totalitarnoj dr`avi mo`e da se pouzda. U skladu
sa ovim pravilom, sovjeti, koje pisani ustav priznaje kao vrhovnu vlast u
dr`avi, imaju manju mo} od partije; bolj{evi~ka partija, koja svoje ~lanove
javno vrbuje i koja je priznata kao vladaju}a klasa, ima manje mo}i od
tajne policije. Prava mo}, prava vlast po~inje tamo gde po~inje i tajnovitost. U tom pogledu su nacisti~ka i bolj{evi~ka dr`ava sli~ne; razlika se
sastoji uglavnom u tome {to je na jednoj strani tajna policija monopolizovana i centralizovana u Himlerovoj li~nosti, dok na drugoj postoji ~itav
lavirint naizgled nepovezanih i tajnih aktivnosti policije.
Ako totalitarnu dr`avu shvatimo kao puki instrument mo}i, a pitanja efikasnosti administracije, industrijskih kapaciteta i produktivnosti ostavimo
po strani, onda se ispostavlja da je bezobli~nost totalitarne dr`ave idealno
sredstvo za ostvarivanje takozvanog principa Vo|e. Stalna konkurencija
izme|u razli~itih slu`bi, ~ije funkcije ne samo da se preklapaju, nego im se
42 ibid., p. 159ff. Sude}i po drugim izve{tajima, ima raznih primera za ovo neverovatno
umno`avanje aparat sovjetske policije, pre svega na nivou lokalnog i regionalnog NKVD-a,
koji rade nezavisno jedni od drugih, a kojima odgovaraju lokalne i regionalne mre`e agenata
partije. Naravno, o prilikama u Rusiji znamo mnogo manje nego o onima u nacisti~koj Nema~koj, posebno {to se ti~e organizacionih detalja.
412
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
413
414
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
415
416
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
417
pravo ne mo`e da priu{ti, ali su, ni{ta manje, u periodu akutnog nedostatka kvalifikovane radne snage logori bili prepuni visokokvalifikovanih
in`enjera koji se tuku oko vodoinstalaterskih poslova, popravljanja satova,
elektri~ne mre`e i telefona.58 S druge strane, opet, sa ~isto utilitarnog
stanovi{ta, Rusija sebi zapravo nije mogla da dozvoli ni ~istke iz tridesetih
godine, koje su prekinule dugo o~ekivan ekonomski oporavak, ili pak
fizi~ko uni{tenje general{taba Crvene armije, koje skoro da je dovelo do
poraza u ratu protiv Finske.
Stanje u Nema~koj razikuje se jedino u stepenu. U po~etku su se nacisti
trudili da sa~uvaju tehni~ke stru~njake i administrativne radnike, da dozvole profit u trgovini i da zadr`e kontrolu nad privredom, ali i da se ne
upli}u mnogo. Po~etkom rata Nema~ka jo{ nije bila u potpunosti totalitarizovana, a ako prihvatimo da su pripreme za rat racionalan motiv,
moramo priznati i da je otprilike do 1942. privreda mogla da funkcioni{e
manje ili vi{e racionalno. Pripreme za rat, uprkos ogromnim tro{kovima,59
same po sebi nisu antiutilitarne, jer mo`e itekako biti jeftinije da se do
bogatstva i resurs drugih nacija do|e osvajanjem nego da se ovi kupuju
od drugih zemalja ili da se proizvode kod ku}e.60 Zakoni koji se ti~u ulaganja i proizvodnje, stabilizovanja zarada i profita, i ekonomske iscrpljenosti ne mogu da va`e ako neko po svaku cenu `eli da potpomogne skrhanu doma}u privredu ratnim plenom iz drugih zemalja; sasvim je ta~no, a
toga su i simpatizeri bili svesni, da ~uveni nacisti~ki slogan buter ili topovi u stvari zna~i topovima do butera.61 Tek su 1942. zakoni totalitarne dominacije po~eli da prete`u nad svim drugim faktorima.
Do radikalizacije je do{lo ~im je izbio rat; mo`e se ~ak pretpostaviti da
je Hitler izazvao rat izme|u ostalog i zato {to mu je rat omogu}avao da
ubrza zapo~etu politiku u meri koja bi u mirnodopskim uslovima bila
nezamisliva.62 Zanimljivo je, me|utim, da ovaj proces ne ometaju ni takvi
katastrofalni porazi kakav je Staljingrad, i da je opasnost od gubljenja rata
u stvari bila dodatan povod da se odbaci svaki utilitarizam, pa da se putem
58v. David J. Dallin/Boris I. Nicolaevsky, Forced Labor in Russia, 1947, koji navode i da
je tokom rata, kada je mobilizacija dovela do akutnog nedostatka radne snage, procenat smrtnosti u logorima za prinudni rad bio oko 40%. Oni cene da je produktivnost radnika u logorima ispod 50% od u~inka slobodnog radnika.
59 Thomas Reveille, The Spoil of Europe, 1941, procenjuje da je Nema~ka tokom prve godine rata mogla da pokrije sve tro{kove pripreme za rat od 1933. do 1939.
60 William Ebenstein, The Nazi State, p. 257.
61 ibid., p. 270.
62 Ovu pretpostavku potkrepljuje ~injenica da je uredba o likvidiranju svih neizle~ivih
bolesnika izdata istog dana kada je i rat izbio, ali mnogo vi{e neke Hitlerove izjave tokom rata (njih citira Gebels, v. The Goebbels Diaries, prir. Louis P. Lochner, 1948) da je rat omogu}io re{avanje ~itave serije problema koji u normalna vremena nikako ne bi mogli da se
re{e, i da }e, ma kako se rat zavr{io, Jevreji svakako da ga izgube.
418
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
419
420
TOTALITARIZAM
nazvao, valjalo se strpeti jo{ nekoliko vekova.70 Za pokret je bilo mnogo zna~ajnije pokazati kako je mogu}e da se nova rasa stvori uni{tavanjem
drugih rasa nego dobiti rat sa ograni~enim ciljevima. Ono {to se neutralnom posmatra~u ~ini kao komad silovitog ludila prosto je posledica apsolutnog primata pokreta ne samo nad dr`avom, nego i nad nacijom, ljudima, pa ~ak i nad funkcijama samih vo|a. Ingeniozne metode totalitarne
vladavine, sa njenom apsolutnom i neprevazi|enom koncentracijom mo}i
u rukama jednog ~oveka, ranije niko nije oprobao prosto zato {to nijedan
obi~an tiranin nikada nije bio toliko lud da odbaci sve ograni~ene i lokalne
interese ekonomske, nacionalne, ljudske, vojne zarad jedne ~isto fiktivne realnosti u nekoj neodre|enoj, dalekoj budu}nosti.
Kako totalitarizam kada do|e na vlast ostaje veran prvobitnim u~enjima
pokreta, upadljive sli~nosti izme|u organizacionih metoda pokreta i takozvane totalitarne dr`ave jedva da iznena|uju. Podela na ~lanove partije i
simpatizere okupljene u frontovima nikako ne nestaje, nego vodi koordinaciji, putem koje se ~itavo stanovni{tvo organizuje u simaptizere. Neverovatan priliv simpatizera kontroli{e se ograni~avanjem partije na privilegovanu klasu od nekoliko miliona i stvaranjem superpartije, naime elitnih formacija, od nekoliko stotina hiljada ljudi. Umno`avanje slu`bi,
udvostru~avanje funkcija i prilago|avanje odnosa izme|u partije i simpatizera novim okolnostima zapravo jedino zna~e da je specifi~na struktura
pokreta ostala nepromenjena, nalik glavici luka, gde je svaki sloj prethodnica slede}eg, mnogo radikalnijeg. Dr`avni aparat pretvoren je u front
birokrata-simpatizera; njegova je uloga da u domenu unutra{njih poslova
uliva poverenje masama tek koordinisanih gra|ana, dok u domenu inostranih poslova treba da zavarava spoljni, netotalitarni svet. Vo|a, sa dvostrukom ulogom {efa dr`ave i vo|e pokreta, u svojoj li~nosti sjedinjuje bezobzirnu radikalnost i normalnost koja prosto uliva poverenje.
Jedna od va`nih razlika izme|u totalitarnog pokreta i totalitarne dr`ave
sastoji se u tome {to totalitarni diktator mo`e i mora da la`e mnogo vi{e i
mnogo doslednije nego {to je to morao kao vo|a pokreta. Ovo delom automatski proizilazi iz porasta broja simpatizera, a delom i iz ~injenice da
se neugodne izjave dr`avnika ne mogu tako lako povu}i kao izjave partijskog demagoga. Zato se Hitler i odlu~io da se bez okoli{enja vrati staromodnom nacionalizmu, koji je i sam toliko puta prokazao pre dolaska na
vlast; glume}i vatrenog nacionalistu, tvrde}i da nacionalsocijalizam nije
roba za izvoz, umirio je Nemce koliko i inostranstvo, jer je tako nagovestio da }e se ambicije nacista zadovoljiti ispunjenjem tradicionalnih zahteva nema~ke nacionalisti~ke spoljne politike povratkom teritorija oduzetih Versajskim ugovorom, priklju~enjem Austrije (Anschlu), aneksijom
70 Himler, ibid., p. 572.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
421
delova ^e{ke u kojima `ive Nemci. Isto tako je i Staljin imao u vidu i
rusko javno mnjenje i spoljni svet kada je izumeo teoriju socijalizma u
jednoj zemlji, a teret svetske revolucije zbacio na Trockog.71
Sistematsko obmanjivanje ~itavog sveta mo`e se bezbedno sprovesti samo u uslovima totalitarne vladavine, gde fiktivnost svakodnevne stvarnosti propagandu ~ini gotovo izli{nom. Pre dolaska na vlast, pokreti sebi
ne mogu da dozvole da u tolikoj meri skrivaju prave ciljeve kona~no,
pokreti i treba da podstaknu organizovanje masa. No ako se uka`e mogu}nost da se Jevreji istrebe kao stenice, otrovnim gasom, onda vi{e nema potrebe da se za Jevreje govori da su stenice;72 ako neko ima toliku mo} da
~itavoj naciji ispri~a istoriju Revolucije a da ime Trockog i ne spomene,
nema potrebe za daljom propagandom protiv Trockog. Me|utim, jedino
se kod ideolo{ki sasvim pouzdanih ljudi bilo da su oni takvu pouzdanost stekli u {kolama Kominterne ili u posebnim nacisti~kim centrima
za indoktrinaciju mo`e o~ekivati da }e metode kojima se posti`u ideolo{ki ciljevi biti efikasne, ~ak i ako se ti ciljevi i dalje iznose u javnosti. U
takvim prilikama uvek se ispostavlja da obi~ni simpatizeri nikada ne shvataju {ta se de{ava.73 Paradoksalno je da javno tajno dru{tvo nikada nije konspirativnije po prirodi i metodama nego kada ga me|unarodna zajednica prizna kao punopravnog ~lana. Hitler se, pre no {to je do{ao na
vlast, trudio da odoli svim poku{ajima da se partija, pa ~ak i elitne formacije, organizuju na konspirativnom osnovu; pa ipak je posle 1933. jedva
do~ekao da pretvori SS u neku vrstu tajnog dru{tva.74 Isto tako i komu71 Deutscher, op. cit., opisuje Staljinovu izvanrednu osetljivost za sva ona psiholo{ka
strujanja... ~ijim se glasnogovornikom proglasio (p. 292). Sam naziv teorije Trockog, trajna revolucija, zvu~ao je izmo`denoj generaciji kao zlokobno upozorenje.... Staljin je direktno i{ao na strah od rizika i neizvesnosti, koji je ovladao mnogim bolj{evicima (p. 291).
72 Tako je Hitler mogao sebi da dozvoli da koristi omiljeni kli{e po{tenog Jevrejina, i to
decembra 1941, kada je po~eo da ih istrebljuje (v. Tischgesprche, p. 346).
73 Zato Hitler, obra}aju}i se ~lanovima general{taba (Blombergu, Fri~u, Rederu) i civilima na visokim polo`ajima (Nojrat, Gering) novembra 1937, mo`e otvoreno da izjavi kako
mu treba depopulisan prostor i da odbije ideju o osvajanju stranih naroda. O~igledno nijedan
od slu{alaca nije shvatio da }e ovo automatski dovesti do istrebljenja tih naroda.
74 To pretvaranje je po~elo sa naredbom iz jula 1934, kojom je SS podignut na nivo nezavisne organizacije NSDAP-a, a dovr{eno je poverljivom uredbom iz avgusta 1938, koja objavljuje da specijalne formacije SS-a, Mrtva~ke glave i udarne trupe, nisu ni deo vojske ni
deo policije; Mrtva~ke glave su imale da izvr{avaju policijske zadatke, dok su udarne trupe
bile stalna vojna jedinica kojom raspola`em isklju~ivo ja (Nazi Conspiracy, III, 459). Dve
slede}e uredbe, iz oktobra 1939. i aprila 1940, regulisale su posebnu punu nadle`nost za sve
pripadnike SS-a o stvarima koje se ti~u svih ~lanova (ibid., II, 184). Od tada nadalje svi pamfleti koje je izdala slu`ba za indoktrinaciju SS-a imaju oznaku za upotrebu unutar policije,
nije za objavljivanje, isklju~ivo za rukovodioce i referente za ideolo{ko vaspitanje. Vredelo bi truda sastaviti bibliografiju te obimne poverljive literature, koja sadr`i mnoge zakonske mere donesene tokom nacisti~ke vladavine. Zanimljivo je da u ovoj vrsti literature
nema nijedne bro{ure SA-a, i to je verovatno najuverljiviji dokaz da SA posle 1934. vi{e nije
bio elitna formacija.
422
TOTALITARIZAM
nisti~ke partije pod diktatom Moskve, za razliku od svojih prethodnica, rado pribegavaju konsiprativnosti ~ak i tamo gde je mogu}a potpuna legalnost.75 [to je mo} totalitarnog pokreta vidljivija, to su njegovi ciljevi skriveniji. Da bi se spoznali kona~ni ciljevi Hitlerove vladavine u Nema~koj,
bilo je mnogo mudrije osloniti se na njegove propagandne govore i Mein
Kampf nego na retoriku kancelara Tre}eg Rajha; isto tako bi mnogo mudrije bilo sumnjati u Staljinove re~i o socijalizmu u jednoj zemlji,
smi{ljene u trenutnu svrhu dolaska na vlast posle Lenjinove smrti, a ozbiljno shvatiti njegovu u vi{e navrata ispoljenu netrpeljivost prema
demokratskim zemljama. Totalitarni diktatori su dokazali da itekako dobro poznaju zamke koje sobom nosi njihova maska normalnosti, to jest
opasnosti od istinski nacionalisti~ke politike ili stvarnog gra|enja socijalizma u jednoj zemlji. Njih oni poku{avaju da prevazi|u stvaranjem stalnog
i konzistentnog jaza izme|u umiruju}ih re~i i realnosti vladavine, i svesno
rade upravo suprotno od onoga {to govore.76 Staljin je ovu vrstu manevrisanja, koja iziskuje mnogo vi{e ume{nosti nego obi~na diplomatija,
usavr{io do ta~ke na kojoj umerenost u spoljnoj politici ili u politi~koj liniji Kominterne gotovo neminovno prate radikalne ~istke u partiji. Svakako
nije puka slu~ajnost to {to su u pozadini politike Narodnog fronta i nacrta
relativno liberalnog ustava odr`avana Moskovska su|enja.
U nacisti~koj i bolj{evi~koj literaturi mogu se na}i brojni dokazi za to da
totalitarni re`imi te`e osvajanju Zemljine kugle i podvo|enju svih zemalja
pod svoju vlast. Pa ipak, ovi ideolo{ki programi, nasle|eni od pred-totalitarnih pokreta (od nadnacionalnih antisemitskih partija i sanjarenja o pangermanskom carstvu u slu~aju nacista, a u slu~aju bolj{evika od ideje internacionalnog revolucionarnog socijalizma), nisu presudni. Ono {to jeste
presudno je doslednost s kojom totalitarni re`imi u stvari vode svoju inostranu politiku, pretpostavljaju}i da }e kad-tad posti}i taj krajnji cilj, i nikad ga ne gube iz vida, ma kako dalek on bio i ma kako se ozbiljno njegovi
idealni zahtevi sukobljavali sa trenutnim prilikama. Stoga oni nijednu
zemlju ne smatraju trajno tu|om, ve} je, naprotiv, svaka zemlja potencijalno njihova teritorija. Dolazak na vlast, ~injenica da je u jednoj zemlji fiktivan svet pokreta postao opipljiva stvarnost, odre|uje odnos prema drugim nacijama, a on je sli~an situaciji u kojoj se nalaze totalitarne partije
pod netotalitarnom vla{}u: opipljiva stvarnost fikcije, podr`ana me|unarodno priznatom dr`avnom vla{}u, mo`e se izvoziti u netotalitarni svet isto kao {to se i prezir prema parlamentu mo`e uvoziti u netotalitarni parla75 upor. Franz Borkenau, Die neue Komintern u: Der Monat, Berlin 1949, Heft 4.
76 Primeri su isuvi{e o~igledni i isuvi{e brojni da bismo ih navodili. No ovu taktiku ne treba prosto poistovetiti sa ogromnim nedostatkom odanosti i iskrenosti, koje svi Hitlerovi i
Staljinovi biografi navode kao njihove istaknute karakterne crte.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
423
424
TOTALITARIZAM
interesa, poku{ali, a umalo i uspeli, da svoj poraz pretvore u kona~nu katastrofu za ~itav nema~ki narod; isto su tako i u slu~aju pobede nameravali
da pro{ire istrebljiva~ku politiku i na rasno nepodobne Nemce.80
Izgleda da je sli~an stav uticao i na sovjetsku spoljnu politiku posle rata.
Cena koju je sam ruski narod morao da plati zbog njene agresivnosti je
ogromna: ta je politika prokockala veliki posleratni zajam od Sjedinjenih
Dr`ava, koji bi omogu}io obnovu opusto{enih delova zemlje i racionalnu,
produktivnu industrijalizaciju. [irenje kominternovskih re`ima po Balkanu i osvajanje velikih teritorija na Istoku nije donelo zna~ajniju dobit, ve}
je, naprotiv, jo{ vi{e iscrplo ruske resurse. No, ova politika svakako je slu`ila interesima bolj{evi~kog pokreta, koji je obuhvatao vi{e od polovine
naseljenog sveta.
Kao strani osvaja~, totalitarni diktator prirodna i industrijska blaga svake zemlje, pa i sopstvene, smatra ratnim plenom i sredstvom za pripremanje slede}eg koraka agresivne ekspanzije. Kako se ova ekonomija sistematske otima~ine sprovodi zarad pokreta, a ne zarad nacije, nema tog naroda i te teritorije koji bi okon~ali ovaj proces. Totalitarni diktator nalikuje
stranom osvaja~u koji dolazi niotkuda, a njegovo haranje verovatno ne}e
koristiti nikome. Plen se ne raspore|uje tako da oja~a privredu matice to
je privremeni takti~ki manevar. Kada je ekonomija u pitanju, totalitarni
re`imi se i u matici pona{aju kao jata skakavaca. Totalitarni diktator svojom zemljom vlada kao strani osvaja~, {to dodatno pogor{ava stvari, jer se
bezobzirnosti dodaje i efikasnost koja se u toj meri te{ko mo`e posti}i na
tu|em terenu. Staljinov rat protiv Ukrajine ranih tridesetih bio je dvostruko efikasniji nego stravi~no krvava nema~ka invazija i okupacija.81 Ovo je
razlog zbog kog totalitarizam vi{e voli kvislin{ke vlade nego direktnu vladavinu, uprkos o~iglednoj opasnosti koju takvi re`imi nose.
80 Hitler je tokom rata razmi{ljao o uvo|enju op{tegg zakona o zdravstvu: Posle rendgenskog ispitivanja celog stanovni{tva, Fireru treba predati spisak bolesnika, posebno plu}nih i sr~anih. Na osnovu novog Zakona o zdravstvu... ove porodice vi{e ne}e mo}i da u~estvuju u javnom `ivotu i ne}e im biti dozvoljeno da imaju decu. Firer }e jo{ narediti kakva }e
biti njihova dalja sudbina. Nije potrebno mnogo ma{te da bi se pogodilo kako bi te naredbe
glasile. Broj ljudi koji vi{e ne}e mo}i da u~estvuju u javnom `ivotu obuhvatio bi znatan
deo nema~kog stanovni{tva (Nazi Conspiracy, VI, 175).
81 Potpun broj `rtava u Rusiji tokom ~etiri godine rata procenjuje se na izme|u 12 i 21
miliona. Staljin je za samo godinu dana pobio oko 8 miliona ljudi (u pitanju je procena; v.
Communism in Action. U. S. Government, Washington, 1946, House Document No. 754, pp.
140-141). Za razliku od nacisti~kog re`ima, koji je vodio prili~no ta~nu evidenciju o broju
pobijenih, o milionima `rtava u Sovjetskom Savezu nema pouzdanih podataka. Pa ipak, Suvarinova procena (op. cit., p. 669) ima odre|enu te`inu utoliko {to poti~e od Valtera Krivickog, koji je imao direktan pristup informacijama iz izvora GPU-a. U skladu sa tim podacima,
popis stanovnika u Sovjetskom Savezu iz 1937, kojih je, prema procenama sovjetskih statisti~ara, trebalo da bude 171 milion, pokazao je da ih zapravo ima svega 145 miliona. To bi
zna~ilo gubitak od 26 miliona ljudi, broj u koji nisu ura~unati navedeni gubici.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
425
Problem sa totalitarnim re`imima nije u tome {to oni bezobzirno sprovode politiku sile, nego {to se iza njihove politike krije sasvim nova i do
sad nepoznata koncepcija sile, kao {to i iza njihove Realpolitik stoji sasvim nova i do sad nepoznata koncepcija realnosti. Potpuno zanemarivanje neposrednih posledica, pre nego bezobzirnost; iskorenjenost i zanemarivanje nacionalnih interesa, pre nego nacionalizam; prezir prema utilitarnim motivima, pre nego beskrupulozno ostvarivanje sopstvenih interesa;
idealizam, to jest nepokolebljiva vera u fiktivni svet ideologije, pre nego
glad za mo}i sve je ovo u me|unarodnu politiku unelo nov faktor, opasniji od puke agresivnosti.
Mo}, onako kako je totalitarizam shvata, po~iva isklju~ivo na sili koju
proizvodi organizacija. Kao {to je Staljin u svakoj instituciji, nezavisno od
njene prave funkcije, video prenosni remen koji povezuje partiju sa narodom82 i kao {to je iskreno verovao da najve}e bogatstvo Sovjetskog Saveza nisu rudna blaga ili proizvodni kapaciteti ogromne radne snage, nego
partijski kadrovi83 (t.j. policija), tako je i Hitler jo{ 1929. pravu veli~inu pokreta video u ~injenici da je {ezdeset hiljada ljudi po spoljnim odlikama postalo skoro jedna celina, da su ovi ~lanovi jedinstveni ne samo u
idejama, ve} i da im je izraz lica skoro isti. Pogledajte ove nasmejane o~i,
ovaj fanati~ni entuzijazam i otkri}ete... kako je stotinu hiljada ljudi u pokretu postalo jedno.84 Ma kakva veza u predstavi ~oveka sa Zapada postojala izme|u mo}i i zemaljskih dobara, blaga i bogatstava, ovde se ona
razlo`ila u neku vrstu dematerijalizovanog mehanizma koji svakim pokretom generi{e mo} kao {to trenje ili galvanske struje stvaraju elektricitet.
Totalitarna podela dr`ava na imu}ne i siroma{ne mnogo je vi{e od demago{kog trika; oni koji tu podelu prave zaista veruju da je mo} materijalnih
dobara zanemarljiva i da samo stoji na putu razvoju organizacione mo}i.
Za Staljina je rast i razvoj policijskih kadrova bio neuporedivo va`niji od
nafte u Bakuu, uglja i rudnih blaga Urala, `itnica Ukrajine ili potencijalnih
blaga Sibira ukratko, od razvoja punog arsenala mo}i Rusije. Isti mentalitet naveo je i Hitlera da ~itavu Nema~ku `rtvuje kadrovima SS-a; on nije shvatio da je rat izgubljen kada su nema~ki gradovi ve} bili razru{eni a
industrijska postrojenja uni{tena, nego tek kad je saznao da vi{e ne mo`e
82 Deutscher, op. cit., p. 256.
83 B. Souvarine, op. cit., p. 605, citira Staljina, koji je na vrhuncu terora, 1937, rekao:
426
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
427
zlike izme|u dr`ave i pokreta, kao i da spre~e vladu da apsorbuje revolucionarne institucije pokreta.86 Problem preuzimanja dr`avne ma{inerije
bez stapanja sa njom re{ava se tako {to se uspon unutar dr`avne hijerarhije dozvoljava jedino onim ~lanovima partije koji su od sporednog zna~aja
za pokret. Sva stvarna mo} je u institucijama pokreta, a van dr`avnog i
vojnog aparata. Unutar pokreta, koji ostaje jezgro akcije, donose se sve
odluke; zvani~ne javne slu`be ~esto ~ak i nisu informisane o onome {to se
doga|a, a ~lanovi partije koji imaju ambiciju da postanu ministri uvek tu
bur`ujsku `elju pla}aju gubitkom uticaja u pokretu i poverenja njegovih
vo|a.
Kada do|u na vlast, totalitarni pokreti dr`avu koriste kao fasadu koja
predstavlja zemlju u netotalitarnom svetu. Kao takva, totalitarna dr`ava je
logi~an nastavak totalitarnog pokreta, od koga i pozajmljuje organizacionu
strukturu. Totalitarni vladari se prema netotalitarnim vladama ophode kao
{to su se ophodili prema parlamentarnim strankama ili unutarpartijskim
frakcijama pre no {to su do{li na vlast, i ponovo se suo~avaju sa dvostrukim
problemom, mada ovaj put na vi{em, me|unarodnom nivou: fiktivni svet
pokreta (ili totalitarne dr`ave) treba za{tititi od uticaja stvarnosti, dok pred
normalnim svetom valja zadr`ati privid normalnosti i zdravog razuma.
Iznad dr`ave i iza fasade prividne vlasti, u lavirintu umno`enih slu`bi, izme{anih nadle`nosti i u haosu neefikasnosti, nalazi se jezgro mo}i zemlje:
efikasne i slu`be tajne policije sa skoro neograni~enim ovla{}enjima.86a
Te`i{te na policiji kao jedinom organu vlasti i odgovaraju}e zanemarivanje naizgled ve}eg arsenala mo}i vojske, karakteristi~no za sve totalitarne
re`ime, jo{ uvek se delimi~no mogu objasniti totalitarnom pretenzijom na
vlast nad celim svetom i svesnim ukidanjem razlike izme|u stranih zemalja i matice, izme|u spoljnih i unutra{njih poslova. Vojne snage, obu~ene
da se bore protiv stranog agresora, oduvek su bile nesigurno sredstvo za
potrebe gra|anskog rata; ~ak i u totalitarnim prilikama njima je te{ko da se
prema sopstvenom narodu ophode kao strani napada~.87 Me|utim, mnogo
86 Hitler je ~esto komentarisao odnos izme|u dr`ave i partije i uvek je nagla{avao da nije
dr`ava od primarnog zna~aja, ve} rasa ili ujedinjena narodna zajednica (upor. ve} citiran
govor, pre{tampan kao dodatak za Tischgesprche). U govoru na partijskom zasedanju 1935.
u Nirnbergu, on je ovoj teoriji dao najsa`etiji izraz: Ne upravlja dr`ava nama, ve} mi upravljamo dr`avom. Razume se da su u praksi takva komandna ovla{}enja mogu}a jedino ako
su partijske institucije nezavisne od dr`avnih.
86a Otto Gauweiler, Rechtseinrichtungen und Rechtsaufgaben der Bewegung, 1939, eksplicitno ka`e da Himlerova posebna pozicija vo|e SS-a i {efa nema~ke policije po~iva na
~injenici da je policijski aparat postigao istinsko jedinstvo partije i dr`ave, {to se ni u jednom drugom organu nije ~ak ni poku{alo.
87 Tokom pobuna seljaka dvadestih godina u Rusiji, Voro{ilov je navodno odbio podr{ku
Crvene armije, {to je dovelo do osnivanja specijalnih divizija GPU-a za kaznene ekspedicije
(v. Ciliga, op. cit., p. 95).
428
TOTALITARIZAM
je va`nije to {to zna~aj vojske postaje problemati~an ~ak i u ratu: kako totalitarni vladar svoju politiku zasniva na pretpostavci da }e kona~no zavladati svetom, on `rtve svoje agresije tretira kao da su pobu-njenici, veleizdajnici, te mu je stoga i dra`e da okupiranim teritorijama vlada pomo}u
policije, a ne pomo}u vojske.
I pre no {to do|e na vlast, pokret ima tajnu policiju i {pijunsku slu`bu sa
ograncima u mnogim zemljama. Kasnije agenti ovih slu`bi dobijaju vi{e
novca i ve}e nadle`nosti nego regularne {pijunske slu`be vojske, a ~esto
postaju i tajni {efovi ambasada i konzulata u inostranstvu.88 Njihov glavni
zadatak je da osnuju petu kolonu, upravljaju ograncima pokreta, uti~u na
unutra{nju politiku doti~ne zemlje, i da pripreme teren za totalitarnog vladara koji }e kada zbaci vladu ili pobedi na bojnom polju mo}i da se
ose}a kao na svome. Drugim re~ima, internacionalni ogranci tajne policije
su prenosni mehanizam koji tu prividno spoljnu politiku totalitarne dr`ave
stalno pretvara u potencijalno unutra{nju politiku totalitarnog pokreta.
Me|utim, ove funkcije koje tajna policija ispunjava da bi pripremila totalitarnu utopiju svetske vlasti sekundarne su u odnosu na one koje su
potrebne za trenutno ostvarenje totalitarne fikcije u odre|enoj zemlji.
Dominantna uloga tajne policije u unutra{njoj politici totalitarne zemlje
svakako je mnogo doprinela brojnim zabludama o prirodi totalitarizma.
Sve despotije se u velikoj meri oslanjaju na tajne slu`be i smatraju da ih
vi{e ugro`ava sopstveni nego bilo koji drugi narod. Ali, ova analogija
izme|u totalitarizma i despotizma mo`e da se odr`i samo u prvim etapama
totalitarne vladavine, dok jo{ postoji politi~ka opozicija. U tom, kao i u
mnogom drugom pogledu, totalitarizam koristi i ciljano podr`ava netotalitarne zablude, ma kako one malo laskave bile. Himler je, u ~uvenom govoru Rajhsveru 1937, preuzeo ulogu obi~nog tiranina kada je objasnio da se
snage policije stalno pro{iruju zato {to u slu~aju rata preti opasnost od otvaranja ~etvrtog fronta, i to upravo u Nema~koj.89 Tako je i Staljin, gotovo u istom trenutku, umalo uspeo da ubedi staru bolj{evi~ku gardu, ~ija
su mu priznanja bila potrebna, u opasnost od rata protiv Sovjetskog
Saveza, zbog koje zemlja mora da ostane jedinstvena ~ak i pod despotom.
Uo~ljivo je da su ove tvrdnje date u trenutku kada je sva politi~ka opozicija ve} bila uni{tena, da su se tajne slu`be uve}avale kada vi{e i nije bilo
oponenata koje je trebalo {pijunirati. Po izbijanju rata, Himleru njegove
jedinice SS-a vi{e nisu bile potrebne u samoj Nema~koj, osim za odr`avanje koncentracionih logora i nadgledanje prinudnog rada u drugim zemljama; ve}ina naoru`anih SS-ovaca slu`ila je na Isto~nom frontu, gde su
88 Godine 1935. agenti Gestapoa u inostranstvu dobili su oko 20 miliona maraka, dok su
regularne {pijunske slu`be Rajhsvera morale da se snalaze sa bud`etom od 8 miliona (v.
Pierre Dehillotte, Gestapo, Paris 1940, p. 11).
89 v. Nazi Conspiracy, IV, 616ff.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
429
430
TOTALITARIZAM
Kako uspon totalitarne tajne policije zapo~inje posle pacifikacije zemlje, ona se spoljnim posmatra~ima ~ini sasvim izli{nom ili ih, pak, navodi na pomisao da postoji neki tajni pokret otpora.92 Izlinost tajnih slu`bi
nije ni{ta novo; one su oduvek bile opsednute potrebom da doka`u svoju
korisnost i da zadr`e radna mesta i nakon ispunjenja prvobitnog zadatka.
Metodi kojima se one slu`e u te svrhe u velikoj su meri ote`ali prou~avanje istorije revolucija. ^ini se, na primer, da za vreme vladavine Luja Napoleona nije bilo jedne jedine antivladine akcije koju nije inicirala sama
policija.93 Isto tako i uloga tajnih agenata u svim revolucionarnim partijama caristi~ke Rusije navodi na pomisao da bi bez njihovih inspirativnih
provokacija ruski revolucionarni pokret bio mnogo manje uspe{an.94 Drugim re~ima, provokacije su dosta pomogle da se odr`i kontinuitet revolucionarne tradicije, koliko su, s druge strane, i stalno ometale organizovanje revolucije.
Ova problemati~na uloga provokacije mogla je da bude jedan od razloga iz kog su je totalitarni vladari odbacili. Osim toga, potreba za provokacijom javlja se kada obi~na sumnja vi{e nije dovoljna za hap{enje i ka`njavanje. Nijedan totalitarni vladar, naravno, nije ni sanjao da }e jednom
morati da se vrati na provokaciju kako bi nekoga koga smatra neprijateljem uvukao u zamku. Od ovih tehni~kih razloga mnogo je zna~ajnija ~injenica da je totalitarizam i pre osvajanja vlasti ideolo{ki ve} definisao
svoje neprijatelje, tako da kategorije osumnji~enih nisu stvorene na osnovu obave{tenja od policije. Stoga Jevreje u nacisti~koj Nema~koj ili potomke nekada{njih vladaju}ih klasa u Sovjetskom Savezu niko nije stvarU sovjetskoj Rusiji provokacija nikako nije bila samo tajno oru`je tajne policije, nego i
popularan metod ispitivanja javnog mnjenja. Neodlu~nost stanovni{tva da kritikuje liberalna intermeca pokazuje da se takvi gestovi shvataju kao provokacija na masovnom nivou. I
tako je provokacija postala totalitarna verzija ispitivanja javnog mnjenja.
92 U tom smislu zanimljivi su poku{aji nacisti~kih dr`avnih slu`benika u Nema~koj da
smanje kompetencije i broj slu`benika Gestapoa, pod izgovorom da je nacifikacija zemlje
ve} postignuta, tako da je Himler, koji je, ba{ naprotiv, u tom trenutku (oko 1934) hteo da
oja~a tajnu policiju, opasnost od unutra{njih neprijatelja morao da prika`e kao mnogo ozbiljniju (v. Nazi Conspiracy, II, 259; V, 205; III, 547).
93 v. Gallier-Boissire, Mysteries of the French Secret Police, 1938, p. 234.
94 Uostalom, ~ini se da nije slu~ajno to {to osnivanje Ohrane 1880. najavljuje period
naj`ivlje revolucionarne aktivnosti u Rusiji. Kako bi dokazala svoju opravdanost, Ohrana je
povremeno morala da organizuje ubistva, a njeni agenti slu`ili su, sebi uprkos, idejama onih
koje su potkazivali.... Bilo da je agent policije rasturao pamflete ili da je neki Azef organizovao ubistvo ministra rezultat je bio isti (M. Laporte, op. cit., str 25). Osim toga, ~ini se i da
su va`nije egzekucije ubistvo Stolipina i fon Plefea bile posao policije. Za revolucionarnu tradiciju klju~na je ~injenica da su u vreme zati{ja agenti policije morali da raspiruju
strasti i stimuli{u revnost revolucionara (ibid., p. 71).
V. i Bertram D. Wolfe, Three Who Made A Revolution: Lenin, Trotsky, Stalin, 1948, koji
ovaj fenomen naziva policijskim socijalizmom.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
431
no sumnji~io za neku neprijateljsku akciju; oni su progla{eni za objektivne neprijatelje re`ima u skladu sa njegovom ideologijom.
Glavna razlika izme|u despotske i totalitarne tajne policije jeste razlika
izme|u sumnjivog lica i objektivnog neprijatelja. Ovog potonjeg odre|uje politika vlade, a ne njegova `elja da zbaci vladu.95 On nikada nije
individualac ~ije opasne misli treba isprovocirati ili ~ija pro{lost opravdava sumnju, ve} je nosilac tendencija, ne{to kao nosilac virusa.96 Sa prakti~nog stanovi{ta, totalitarni vladar pona{a se kao ~ovek koji neprestano
vre|a drugog ~oveka, sve dok svi ne shvate da je ovaj njegov neprijatelj,
tako da, sa izvesnim opravdanjem, mo`e i da ga ubije u samoodbrani. Ovo
mo`da jeste malo okrutno, ali deluje to zna svako ko je video kako uspe{ni karijeristi elimini{u suparnike.
Za funkcionisanje totalitarnih re`ima smo uvo|enje pojma objektivnog neprijatelja od ve}eg je zna~aja nego ideolo{ko definisanje te kategorije. Da je u pitanju obi~na mr`nja prema Jevrejima ili bur`oaziji, totalitarni re`imi bi, po izvr{enju nekog monstruoznog zlo~ina, gotovo i mogli
da se vrate pravilima normalnog `ivota i vladanja. Kao {to znamo, de{ava
se upravo suprotno. Kategorija objektivnog neprijatelja nad`ivljava prve
ideolo{ki odre|ene neprijatelje pokreta. Otkrivaju se novi objektivni neprijatelji, u skladu sa izmenjenim okolnostima. Nacisti su, predvidev{i
potpuno istrebljenje Jevreja, ve} preduzeli potrebne preliminarne mere za
likvidiranje Poljaka, dok je Hitler planirao i desetkovanje odre|enih kategorija Nemaca.97 Bolj{evici su po~eli sa potomcima nekada{njih vladaju95 Hans Frank, koji je kasnije postao generalni guverner Poljske, povukao je tipi~nu razliku izme|u ~oveka koji je opasan po dr`avu i onoga ko je neprijateljski nastrojen prema
dr`avi ono prvo je objektivna osobina nezavisna od volje i pona{anja; politi~ka policija
nacista ne bavi se samo delima protiv dr`ave, nego i svim napadima koji ugro`avaju dr`avu,
bez obzira na njihov stvarni cilj (v. Deutsches Verwaltungsrecht, pp. 420-430; citirano prema prevodu u: Nazi Conspiracy, IV, p. 881ff). Po Mauncovim re~ima (op. cit., p. 44), kao
mera bezbednosti, eliminisanje opasnih osoba... ima za cilj da spre~i opasnosti po nacionalu
zajednicu, bez obzira na prestup koji je ta osoba mogla po~initi. Va`no je da se preduprede
objektivne opasnosti.
96 R. Hen, nacisti~ki pravnik i pripadnik SS-a, rekao je u posmrtnom govoru Rajnhardu
Hajdrihu (koji je, pre no {to je do{ao na vlast u ^ehoslova~koj, bio jedan od najbliskijih Himlerovih saradnika) da je on svoje protivnike smatrao ne individuama, nego nosiocima tendencija opasnih po dr`avu, koji stoga ne pripadaju nacionalnoj zajednici (u: Deutsche Allgemeine Zeitung, 6. jun 1942; citirano prema: E. Kohn-Bramstedt, Dictatorship and Political
Police, London 1945).
97 Jo{ 1941, tokom sastanka u Hitlerovom {tabu, predlo`eno je da se poljskom stanovni{tvu nametnu iste odredbe po kojima su se Jevreji pripremali za logore smrti: promena imena ako su nema~kog porekla, smrtne kazne za polne odnose izme|u Nemaca i Poljaka
(Rassenschande, rasni greh), obaveza da u Nema~koj nose znak P, nalik `utoj zvezdi za Jevreje (v. Nazi Conspiracy, VIII, 237ff, i dnevnik Hansa Franka u: Trial, op. cit., XXIX, 683).
Naravno, i sami Poljaci su se uskoro zabrinuli {ta }e biti s njima kada nacisti zavr{e sa istrebljenjem Jevreja (Nazi Conspiracy, IV, 916). Za Hitlerove planove koji su se ticali Nemaca,
v. primedbu 80.
432
TOTALITARIZAM
}ih klasa, a potom svu `estinu terora usmerili na kulake (ranih tridesetih),
za kojima su usledili Rusi poljskog porekla (izme|u 1936. i 1938), Tatari i
Nemci sa Volge tokom rata, biv{i ratni zarobljenici i jedinice okupacionih
snaga Crvene armije posle rata, a po osnivanju jevrejske dr`ave i ruski
Jevreji. Izbor ovih kategorija nikada nije bio sasvim slu~ajan; kako one
slu`e potrebama propagande u inostranstvu, va`no je da njihovi pripadnici izgledaju uverljivo kao mogu}i neprijatelji. Izbor kategorije mo`e ~ak
biti izvr{en u skladu sa propagandnim potrebama pokreta uop{te kao, na
primer, iznenadna, sasvim nova pojava zvani~nog antisemitizma u Sovjetskom Savezu, koja je mo`da bila sra~unata na to da pridobije simpatije satelitskih dr`ava u Evropi za Sovjetski Savez. Paradna su|enja, na kojima se od objektivno identifikovanih neprijatelja tra`i subjektivno priznavanje krivice, treba da slu`e ovoj svrsi; su|enja se najbolje mogu inscenirati sa onima koji su pro{li kroz totalitarnu indoktrinaciju, jer ih ova
osposobljava da subjektivno shvate svoju objektivnu {tetnost i da priznaju radi zajedni~ke stvari.98 Pojam objektivnog neprijatelja, ~iji se
identitet menja u skladu sa okolnostima tako da ~im se likvidira jedna
kategorija, drugoj mo`e da se objavi rat odgovara tvrdnjama totalitarnih
vladara da njihov re`im nije vlast u tradicionalnom smislu, ve} pokret, ~ije
napredovanje stalno nailazi na nove prepreke, a njih treba eliminisati.
Ukoliko uop{te mo`e biti govora o nekoj pravnoj misli u totalitarizmu,
objektivni protivnik je njena okosnica.
U bliskoj vezi sa ovim pretvaranjem osumnji~enog ~oveka u objektivnog neprijatelja jeste i promena polo`aja tajne policije u totalitarnoj dr`avi. Tajne slu`be su s pravom nazivane dr`avama u dr`avi, i to ne samo u
despotijama, nego i u ustavnim i poluustavnim dr`avama. Ve} i smo posedovanje tajne informacije oduvek je ovoj slu`bi davalo klju~nu prevlast
nad ostalima, i predstavljalo je otvorenu pretnju pripadnicima vladaju}ih
krugova.99 Sada je, me|utim, totalitarna policija u potpunosti podre|ena
volji Vo|e, koji jedini mo`e da odlu~uje o tome ko }e biti slede}i potencijalni neprijatelj, ali on, kao {to je Staljin ~inio, tako|e mo`e da odlu~i ko
}e iz iste te tajne policije biti likvidiran. Kako policiji vi{e nije dozvoljeno
da se koristi provokacijom, oduzeto joj je jedino dostupno sredstvo po98 Beck/Godin, op. cit., p.87, govore o objektivnim karakteristikama po kojima su ljudi
u SSSR-u hap{eni; jedna od njih je i pripadnost NKVD-u (p. 153). Subjektivni uvid u objektivnu neophodnost hap{enja i priznavanja najlak{e su se mogli posti}i kod nekada{njih pripadnika tajne policije. Po re~ima biv{eg agenta NKVD-a: Moje stare{ine dovoljno poznaju
mene i moj rad, pa ako Partija i NKVD sada od mene zahtevaju da priznam takve stvari, sigurno imaju valjane razloge za to. Moja du`nost lojalnog sovjetskog gra|anina jeste da ne
odbijam da priznam ono {to se od mene o~ekuje (ibid., p. 231).
99 Poznata je situacija u Francuskoj gde su ministri `iveli u stalnom strahu od tajnih dosijea policije. [to se situacije u carskoj Rusiji ti~e, v. Laporte, op. cit., pp. 22-23: Kona~no je
Ohrana dobila ovla{}enja daleko ve}a od onih koje su imale regularne instance.... Ohrana...
je cara obave{tavala isklju~ivo o onome {to je sama nalazila za shodno.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
433
mo}u kog mo`e da o~uva svoju nezavisnost od ostalih organa vlasti, tako
da sada njen posao u potpunosti zavisi od vi{ih instanci. Kao i vojska u netotalitarnoj dr`avi, policija u totalitarnim zemljama prosto sprovodi zvani~nu politiku, a izgubila je sve prorogative koje je imala u despotskim birokratijama.100
Zadatak totalitarne policije nije da rasvetljuje zlo~ine, ve} da bude u pripravnosti kad vlast re{i da uhapsi odre|enu kategoriju stanovnika. Jedino
ona u`iva poverenje najvi{ih krugova i zna koja }e se politi~ka linija sprovesti. Ovo se posebno ti~e pitanja visoke politike, kakvo je, na primer, likvidacija ~itave klase ili etni~ke grupe (samo su kadrovi GPU-a znali prave ciljeve sovjetske vlade ranih tridesetih, kao {to su samo formacije SS-a
znale da }e do}i do istrebljenja Jevreja ranih ~etrdesetih). Su{tina svakodnevice u totalitarizmu sastoji se u tome {to jedino agenti NKVD-a u nekom industrijskom preduze}u znaju {ta Moskva `eli kada, na primer, naredi da se ubrza proizvodnja cevi: da li prosto `eli vi{e cevi, ili `eli da uni{ti
direktora fabrike, ili da likvidira ~itavo rukovodstvo, ili da zatvori doti~nu
fabriku, ili }e mo`da ova naredba izazvati talas ~istki {irom zemlje.
Totalna dominacija udvostru~ava tajne slu`be, ~iji se agenti me|usobno
ne poznaju, zato {to je vlasti potrebna krajnja fleksibilnost. Da ponovo
upotrebimo isti primer, kada izda naredbu za cevi, Moskva verovatno ni
sama ne zna da li su joj zaista potrebne cevi one su uvek potrebne ili
~istka. Zahvaljuju}i umno`avanju tajnih slu`bi, odluka se mo`e doneti u
poslednjem trenutku, tako da se jedan ogranak tajne slu`be sprema da direktoru fabrike dodeli Lenjinov orden, dok se drugi sprema da ga uhapsi.
Efikasnost policije meri se mogu}no{}u da se takve protivre~ne naredbe
pripremaju istovremeno.
Pod totalitarnim, kao i pod drugim re`imima, tajna policija ima monopol na vitalne informacije. No vrsta znanja kojim jedino policija mo`e da
raspola`e bitno se promenila: policija se vi{e ne zanima onim {to se doga|a u glavama budu}ih `rtava (dobrim delom ona se i ne obazire na to ko }e
`rtve biti), ona je sada postala ~uvar najve}e dr`avne tajne. Ovo automatski zna~i i znatno pove}anje ugleda i pobolj{anje polo`aja, mada njega
prati bespovratan gubitak realne mo}i. Tajne slu`be sada ne znaju ni{ta {to
Vo|a ve} ne zna; kada je u pitanju mo}, one su spale na nivo pukih izvr{itelja.
Sa stanovi{ta zakona, od prelaska sumnjivog lica u objektivnog neprijatelja jo{ je zanimljivije kako totalitarni re`imi podozrevani prestup zamenjuju mogu}im zlo~inom. Mogu}i zlo~in objektivan je koliko i objektivni
neprijatelj. Dok se osumnji~eni hapsi zato {to se smatra da je u stanju da
100 Za razliku od Ohrane, koja je bila dr`ava u dr`avi, GPU je odeljenje sovjetske vlade...
i mnogo je manje samostalan u svojim akcijama (Roger N. Baldwin, Political Police, u:
Encyclopedia of Social Sciences).
434
TOTALITARIZAM
po~ini zlo~in koji manje ili vi{e odgovara njegovoj li~nosti (ili onome {to
se pretpostavlja da je njegova li~nost),101 totalitarna verzija mogu}eg
zlo~ina zasniva se na logi~kom predvi|anju razvoja objektivnih doga|aja.
Moskovska su|enja staroj gardi bolj{evika i generalima Crvene armije
klasi~an su primer ka`njavanja mogu}ih zlo~ina. Iza fantasti~nih,
izmi{ljenih optu`bi lako se mo`e naslutiti slede}a logi~ka kalkulacija: doga|aji u Sovjetskom Savezu mogu da vode u krizu, kriza bi mogla da vodi
svrgavanju Staljinove diktature, {to bi moglo da oslabi vojnu gotovost
zemlje, a mo`da i da dovede do situacije u kojoj bi nova vlada morala da
potpi{e primirje, ili ~ak da sklopi savez sa Hitlerom. Na to Staljin re{ava
da objavi kako spletka za zbacivanje sa vlasti i zavera sa Hitlerom zaista
postoje.102 Naspram ovih objektivnih, mada potpuno neverovatnih mogu}nosti stajali su samo subjektivni faktori, na primer pouzdanost optu`enih, njihova iscrpljenost, nesposobnost da shvate {ta se de{ava, njihovo
~vrsto uverenje da bi bez Staljina sve bilo izgubljeno, njihova iskrena mr`nja prema fa{izmu dakle, pojedinosti kojima po prirodi stvari nedostaje
konzistentnost fiktivnog, logi~nog, mogu}eg zlo~ina. Putem stalnog otklanjanja svih ~injeni~nih ograni~enja, osnovna pretpostavka totalitarizma da
je sve mogu}e vodi do apsurdnog i stra{nog zaklju~ka da svaki zlo~in koji
vladari zamisle mora da se kazni, bez obzira na to da li je po~injen ili nije.
Dakako, mogu} zlo~in, kao i objektivni neprijatelj, nalazi se izvan nadle`nosti policije, koja ne mo`e da ga otkrije ili izmisli, niti da ga isprovocira.
Tu tajne slu`be opet u potpunosti zavise od politi~ke vlasti. Njihova nezavisnost dr`ave u dr`avi je nestala.
U jednom pogledu, me|utim, totalitarna tajna policija jo{ uvek veoma
li~i na tajne slu`be netotalitarnih zemalja. Tajna policija je uvek, t.j. od
101 Za pojam osumnji~enog tipi~na je pri~a koju spominje K. Pobjedonoscev u: LAutocratie Russe: Mmoires politiques, correspondance officiele et documents indits... 18811894, Paris 1927: generala ^erevina iz Ohrane mole da interveni{e u korist dame koja }e po
svoj prilici izgubiti parnicu; druga strana je, ina~e, anga`ovala advokata-Jevrejina. General
se prise}a: Iste no}i naredio sam da uhapse tog prokletog Jevrejina i dr`ao sam ga kao
takozvanu politi~ki sumnjivu osobu.... Uostalom, zar da se na isti na~in pona{am prema prijateljima i prema jednom prljavom Jevrejinu koji je mo`da nevin danas, ali koji je ju~e bio
kriv ili }e biti kriv sutra?
102 Optu`be na Moskovskim su|enjima bile su zasnovane... na groteskno iskrivljenom
predvi|anju mogu}ih doga|anja. [Staljinova] argumentacija verovatno je glasila ovako:
mo`da }e u krizi hteti da me svrgnu optu`i}u ih da su to ve} poku{ali.... Promena vlasti
mo`e da oslabi odbrambenu mo} Rusije; a ako u tome uspeju, mo`da }e biti primorani da
potpi{u primirje sa Hitlerom, mo`da ~ak i da se slo`e sa ustupanjem teritorija.... Optu`i}u ih
da su ve} sklopili izdajni~ki savez sa Nema~kom i ustupili deo sovjetske teritorije. Ovako I.
Deutscher (op. cit., p. 377) briljantno obja{njava mehanizam Moskovskih su|enja.
Dobar primer nacisti~ke verzije mogu}eg zlo~ina mo`e se na}i kod Hansa Franka (op.
cit.): Potpun spisak napada na dr`avu nikada se ne mo`e sastaviti, zato {to se nikako ne da
predvideti {ta mo`e da ugrozi rukovodstvo i narod u nekom budu}em trenutku (prevod citiran prema: Nazi Conspiracy, IV, 881).
TOTALITARIZAM NA VLASTI
435
436
TOTALITARIZAM
policija u raznim finansijskim operacijama nije koristila svoje zatvorenike. Osim u poslednjim godinama rata, kada eksploatacijom ljudskog
materijala u koncentracionim logorima nije vi{e upravljao samo Himler,
rad u logorima nije imao nikakvu racionalnu svrhu, osim da uve}a muku
i patnju nesre}nih zatvorenika.108)
Me|utim, ove finansijske neregularnosti su jedini, a uz to i ne mnogo
zna~ajan trag tradicije tajne policije. One su mogu}e zbog toga {to totalitarni re`imi u na~elu zanemaruju privredne i finansijske probleme, tako da
metode koje bi u normalnim uslovima bile protivzakonite i koje bi tajnu
policiju razlikovale od drugih, uglednijih odeljenja dr`avnog aparata, vi{e
ne ukazuju na to da ovo odeljenje u`iva izvesnu samostalnost, da ga nijedno drugo ne kontroli{e i da `ivi u atmosferi iregularnosti, bezakonja i nesigurnosti. Naprotiv, polo`aj totalitarne tajne policije u potpunosti je utvr|en, a njene slu`be su sasvim integrisane u dr`avni aparat. Ne samo da se
ova organizacija ne nalazi s onu stranu zakona, ona je upravo oli~enje zakona, a njen dignitet ne podle`e sumnji. Totalitarna tajna policija vi{e ne
organizuje ubistva na svoju inicijativu, ne provocira vi{e prestupe protiv
dr`ave i dru{tva, ve} strogo ka`njava sve oblike podmi}ivanja, ucene i
protivzakonitog boga}enja. Himler je sebi mogao da dozvoli da svojim
ljudima usred rata o~ita bukvicu, i to sa veoma realnim pretnjama Mi
smo imali moralno pravo... da izbri{emo taj narod [Jevreje] koji se namerio da izbri{e nas, ali nemamo pravo da se bogatimo na ma koji na~in, bilo
da je u pitanju bunda, sat, jedna marka ili cigareta109; takve re~i }emo
uzalud tra`iti u istoriji tajne policije. Ako se ona i dalje bavi opasnim mislima, onda to verovatno nisu one koje osumnji~ene osobe smatraju opasnima; sav intelektualni i umetni~ki `ivot po prirodi stvari zahteva neprekidno ponovno uspostavljanje i reviziju normi, iz ~ega logi~no sledi i stalno eliminisanje intelektualaca ~ije opasne misli obi~no ~ine neke koliko
jo{ ju~e sasvim pravoverne ideje. Dok je, dakle, tajna policija, u uobi~ajenom zna~enju te re~i, postala izli{na, njena ekonomska funkcija,
ponekad smatrana va`nijom od one osnovne, jo{ je problemati~nija. Istina,
ne mo`e se osporavati da NKVD periodi~no odre|eni procenat sovjetskog
stanovni{tva {alje u logore, eufemisti~ki nazvane logorima za prinudni
108 ibid., p. 124. [to se toga ti~e, sklapali su se odre|eni kompromisi za potrebe kadrova SS-a i odr`avanje logora (v. Wolfson, op. cit., pismo od 19. septembra 1941. koje je Osvald Pol, upravnik Glavne privredne i administrativne komore /Wirtschafts- und Verwaltungshauptamt/, uputio komesaru Rajha za kontrolu cena). Verovatno su se sve te privredne
aktivnosti u koncentracionim logorima razvile tek tokom rata i usled akutnog nedostatka radne snage.
109 Himlerov govor iz oktobra 1943. u Poznanju, International Military Trials, Nrnberg
1945-46, Vol. 29, p. 146.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
437
rad;110 no, iako je sasvim mogu}e da je ovo sovjetski na~in re{avanja problema nezaposlenosti, tako|e je op{te poznato da je efikasnost u logorima
neuporedivo ni`a od sovjetskog proseka i da jedva uspeva da isplati ~ak i
tro{kove policijskog aparata.
Politi~ka funkcija tajne policije, najorganizovanijeg i najefikasnijeg
od svih odeljenja u aparatu totalitarnih re`ima,111 nije ni problemati~na ni
suvi{na. Ona predstavlja istinski izvr{ni organ koji prenosi sve naredbe.
Preko mre`e tajnih agenata totalitarni vladar obezbedio je sebi direktan
izvr{ni mehanizam koji je potpuno odvojen i izolovan od svih drugih institucija, za razliku od strukture glavice luka kod prividne hijerarhije.112 U
tom smislu su agenti tajne policije jedina vladaju}a klasa u totalitarnim
zemljama, a njihove norme i merila vrednosti pro`imaju ~itavo tkivo totalitarnog dru{tva.
Ako to imamo u vidu, ne}e nas mnogo iznenaditi {to su odre|ene osobenosti tajne policije u stvari op{te osobine ~itavog totalitarnog dru{tva, a
ne samo totalitarne tajne policije. Tako kategorija osumnji~enog u totalitarnim uslovima obuhvata ~itavo stanovni{tvo; svaka misao koja odstupa
od zvani~no propisane, a uvek promenljive linije ve} je sumnjiva, ma u
kojoj se oblasti ljudskog `ivota pojavila. Prosto zato {to raspola`u sposobno{}u mi{ljenja, ljudi su po definiciji sumnjivi, a ta sumnja ne mo`e se
odagnati uzornim vladanjem, jer ljudska sposobnost mi{ljenja ujedno je i
110 Bek Bulat (pseudonim nekada{njeg sovjetskog profesora) bio je u prilici da prou~ava
dokumente severnokavkaskog NKVD-a. Iz ovih dokumenata proizlazi da je juna 1937, na
vrhuncu velike ~istke, vlada izdala nare|enje NKVD-u na lokalnom nivou da pohapsi
odre|eni procenat stanovni{tva.... Taj procenat se razlikovao od kraja do kraja, a u najmanje
lojalnim podru~jima dostizao je 5 procenata. Prosek za ceo Sovjetski Savez bio je oko 3 procenta (izve{tava David J. Dallin u: The News Leader, 8. januar 1949). Beck/Godin, op.
cit., p. 239, dolaze do procene koja se donekle razlikuje od ove, ali je veoma uverljiva.
Hap{enja se planiraju ovako: dokumentacija NKVD-a pokriva prakti~no ~itavo
stanovni{tvo, i svako je sme{ten u odre|enu kategoriju. Tako za svaki grad postoje statisti~ki
podaci o biv{im belogardejcima, ~lanovima opozicionih partija i sl. Sav kompromituju}i materijal... iz priznanja zatvorenik tako|e se unosi u dokumentaciju, a na kartonu svake osobe
ozna~ava se koliko je opasnom smatraju; to zavisi od koli~ine sumnjivog ili kompromituju}eg materijala u dokumentaciji. Kako se statisti~ki podaci redovno dostavljaju vi{im instancama, ~istka se mo`e organizovati u svako doba, uz detaljno poznavanje ta~nog broja ljudi u svakoj kategoriji.
111 Baldwin, op. cit.
112 Kadrovi ruske tajne policije bili su Staljinu na li~nom raspolaganju kao i SS-Verfgungstruppen Hitleru. Obe ove slu`be, mada su u vreme rata deo vojnih snaga, `ive pod
posebnim zakonima. Zakon o braku, koji je trebalo da odvoji SS od ostatka stanovni{tva,
bio je prva i najdalekose`nija odredba koju je Himler doneo kada se prihvatio reorganizacije
SS-a. ^ak i pre Himlerovog zakona o braku, godine 1927. SS-u je putem zvani~ne uredbe nalo`eno da nikada [ne u~estvuje] u raspravama na sastancima ~lanstva (Der Weg der SS, op.
cit.). I o ~lanovima NKVD-a, koji su se svesno dr`ali jedni drugih, a pre svega nisu bili u
kontaktu sa drugim delovima partijske aristokratije, imamo sli~ne informacije (Beck/Godin,
op. cit., p. 163).
438
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
439
440
TOTALITARIZAM
nim fazama, dok traje borba za vlast, `rtve su oni koji mogu biti osumnji~eni da pripadaju opoziciji. A zatim dru{tvo kre}e put totalitarizma, progone}i objektivnog neprijatelja, bili to Jevreji ili Poljaci (kao u slu~aju nacista) ili takozvani kontrarevolucionari (optu`ba koja u sovjetskoj Rusiji... pada... i pre no {to se postavi pitanje o vladanju [optu`enog]); to
mogu biti ljudi koji su u nekom trenutku imali radnju ili ku}u ili roditelje
i pretke koji su imali tako ne{to,115 ili koji su pripadali nekoj od okupacionih jedinica Crvene armije, ili su mo`da poljskog porekla. Tek u poslednjim i potpuno totalitarnim fazama napu{taju se predstave o objektivnom neprijatelju i logi~ki mogu}em zlo~inu, `rtve se biraju sasvim nasumi~no i, ~ak bez optu`be, progla{avaju nesposobnim za `ivot. Ova nova
kategorija nepo`eljnih mo`e se sastojati od mentalno obolelih ljudi ili
osoba sa oboljenjima plu}a i srca, kao u slu~aju nacista, ili, pak, kao u Sovjetskom Savezu, od ljudi koji su se na{li u predvi|enom procentu za deportaciju, a on se razlikovao od pokrajine do pokrajine.
Ta dosledna nasumi~nost negira ljudsku slobodu mnogo efikasnije nego
{to to ~ini ijedna tiranija. Da bi ~ovek u tiraniji bio ka`njen, on mora bar
da bude njen neprijatelj. Sloboda mi{ljenja nije ukinuta za one koji su dovoljno hrabri da rizikuju `ivot. Teoretski ni u totalitarnim re`imima nije
ukinuta mogu}nost opredeljivanja za opoziciju; no, takva sloboda gotovo
da je poni{tena ako po~injeno delo obe}ava kaznu koju }e mo`da i svako drugi morati da plati. U ovom sistemu sloboda ne samo {to je svedena
na svoju poslednju i naizgled neuni{tivu garantiju, mogu}nost samoubistva, ve} je izgubila i svoju specifi~nost zato {to se posledice njenog u`ivanja dele sa sasvim nedu`nim ljudima. Da je Hitler imao vremena da ostvari svoj san Op{teg nema~kog zakona o zdravstvu, ~ovek koji pati od bolesti plu}a mogao je da do`ivi istu sudbinu kao i komunista u ranim, a Jevrejin u kasnijim fazama nacisti~kog re`ima. Isto tako i protivnik re`ima u
Rusiji, koji deli sudbinu miliona ljudi odabranih za koncentracione logore
u okviru odre|ene kvote, samo osloba|a policiju tereta nasumi~nog izbora. Nevini i krivi nepo`eljni su u podjednakoj meri.
Promena predstave o zlo~inu i zlo~incu odre|uje nove stravi~ne metode
totalitarne tajne policije. Kriminalci se ka`njavaju, a nepo`eljni nestaju sa
lica zemlje; jedini trag koji ostavljaju za sobom je se}anje ljudi koji su ih
znali i voleli, a jedan od najte`ih zadataka tajne policije jeste da se potrudi
da ~ak i takvi tragovi nestanu zajedno sa `rtvom.
Ohrana, caristi~ka prete~a GPU-a, navodno je smislila jedinstven sistem
dokumentacije: svaki osumnji~eni zabele`en je na velikoj karti, u ~ijoj je
sredini njegovo ime uokvireno crvenim krugom; njegovi politi~ki prijatelji ozna~eni su manjim crvenim krugovima, a nepoliti~ki zelenim; braon
115 The Dark Side of the Moon, New York, 1947.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
441
krugovi ozna~avaju li~nost koja je u kontaktu sa prijateljima osumnji~enog, ali ovog ne poznaje li~no; me|usobne veze izme|u prijatelj osumnji~enog, politi~kih i nepoliti~kih, i prijatelj njegovih prijatelja ozna~ene
su linijama izme|u odgovaraju}ih krugova.116 O~igledno primenu ovog
metoda ograni~ava samo veli~ina karte u kartoteci, a teoretski bi jedan ogroman list mogao da poka`e odnose i veze unutar ~itavog stanovni{tva. A
to i jeste utopijski cilj totalitarne tajne policije. Ona se odrekla starog policijskog sna koji detektor la`i jo{ nije ostvario, pa se vi{e i ne trudi da sazna ko je ko ili {ta ko misli. (Detektor la`i mo`da najo~iglednije pokazuje
koliko taj san fascinira policijske mozgove; jer komplikovana merna oprema o~igledno jedva da mo`e da poka`e i{ta vi{e od hladnokrvnosti ili nervoze svoje `rtve. Slaboumno odu{evljenje ovim mehanizmom mo`e se
eventualno objasniti iracionalnom `eljom da se ostvari makar kakvo ~itanje misli.) Taj stari san ve} je sam po sebi stra{an, i od pamtiveka je neminovno vodio mu~enju i naju`asnijim okrutnostima. Samo je jedna stvar
govorila njemu u prilog: tra`io je nemogu}e. Moderni san totalitarne policije, sa njenim modernim metodama, neuporedivo je stra{niji. Sada policija sanja da }e jednim pogledom na gigantsku mapu na zidu kancelarije
mo}i da utvrdi ko je s kim u vezi i u kom stepenu prisnosti; a ovaj san teoretski uop{te nije neostvariv, iako je njegovo tehni~ko izvo|enje mo`da
komplikovano. Kada bi ovakva mapa zaista postojala, totalitarizmu vi{e ni
uspomene ne bi stajale na putu; uz nju bi ljudi mogli da se izbri{u bez ikakvog traga, kao da ih nikada nije ni bilo.
Ako je verovati izve{tajima uhap{enih agenata NKVD-a, ruska tajna policija se u zastra{uju}oj meri pribli`ila ovom idealu totalitarizma. Policija
ima tajne dosijee o svakom stanovniku ove ogromne zemlje, bri`ljivo bele`i sve brojne veze izme|u ljudi, od slu~ajnih poznanstava do pravih prijateljstava i porodi~nih veza. Optu`eni, ~iji su zlo~ini ionako objektivno utvr|eni i pre hap{enja, detaljno se ispituje samo da bi se otkrile te veze. Najzad, {to se ti~e blagodeti pam}enja, tako opasne po totalitarnu vlast,
moglo bi se re}i da ako je ta~no da slonovi nikad ne zaboravljaju, Rusi izgledaju kao njihova su{ta suprotnost... sovjetska psihologija kao da zaista
omogu}ava potpun zaborav.117
Koliko je ovo kona~no nestajanje `rtava va`no za totalitarni sistem, mo`e se videti po slu~ajevima u kojima se re`im, iz ma kog razloga, sukobljavao sa se}anjima pre`ivelih. Tokom rata, neki komandant SS-a po~inio je
stravi~nu gre{ku kada je obavestio jednu Francuskinju da joj je mu` umro
u nema~kom koncentracionom logoru; ova oma{ka izazvala je pravu lavinu naredbi i uputstava svim komandantima logor, i trebalo je da ih upozori da u spoljni svet ni pod kojim uslovima ne pu{taju nikakve informaci116 v. Laporte, op. cit., p. 39.
117 Beck/Godin, op. cit., pp. 234 i 127.
442
TOTALITARIZAM
je.118 [to se ti~e one francuske udovice, njen mu` ne samo da je u trenutku
hap{enja napustio svet `ivih, nego zapravo nikad nije ni bio `iv. Isto tako i
slu`benici sovjetske policije, naviknuti na ovakav sistem jo{ od ro|enja,
mogu jedino zapanjeno da zure u ljude u okupiranoj Poljskoj koji o~ajni~ki poku{avaju da saznaju {ta se desilo sa njihovim uhap{enim prijateljima i ro|acima.119
U totalitarnim zemljama svi zatvori pretvoreni su u prave pe}ine zaborava u koje ljudi dospevaju slu~ajno, i ne ostavljaju za sobom tako banalne
tragove ranijeg postojanja kakvi su telo ili grob. U pore|enju sa tim najnovijim otkri}em u likvidiranju ljudi, staromodni metod ubijanja, iz politi~kih ili kriminalnih pobuda, zaista je neefikasan. Iza ubice ostaje le{, i
mada ubica poku{ava da zatre tragove svog identiteta, on nema tu mo} da
iz se}anja `ivih izbri{e identitet `rtve. Tajna policija, sasvim suprotno,
nekim ~udom uspeva da se postara za to da sve izgleda kao da `rtva nikada nije ni `ivela.
Veza izme|u tajne policije i tajnih dru{tava je o~igledna. Kao povod za
osnivanje tajne policije uvek se koristila opasnost od tajnih dru{tava. Totalitarna tajna policija je prva kojoj ti staromodni izgovori svih tirana uop{te
nisu potrebni. Anonimnost `rtava, koje se ne mogu nazvati neprijateljima
re`ima i ~iji je identitet progoniocima nepoznat sve do poslednjeg trenutka, kada ih nasumi~na odluka vlasti elimini{e iz sveta `ivih i izbri{e ~ak i
uspomenu na njih, zapravo potpuno prevazilazi okvire tajnovitosti, najstro`eg }utanja ili ume}a dvostrukog `ivota, {to su sva zavereni~ka
dru{tva nametala svojim ~lanovima.
Totalitarni pokreti tokom uspona na vlast opona{aju odre|ene organizacione odlike tajnih dru{tava, ali nikako ne zaziru od javnosti; pravo tajno
dru{tvo oni stvaraju tek po dolasku na vlast. Tajno dru{tvo totalitarnih
re`ima je tajna policija; jedina strogo ~uvana tajna u totalitarnoj zemlji,
jedino ezoteri~no znanje ti~e se operacija policije i prilika u koncentracionim logorima.120 Naravno, {iri slojevi stanovni{tva, a posebno ~lanovi
partije znali su op{te ~injenice: da koncentracioni logori postoje, da ljudi
nestaju, da se hapse nevini. Istovremeno, svako u totalitarnoj zemlji zna da
je najve}i zlo~in da se o tim tajnama govori. Ma koliko ~ovekovo znanje
zavisilo od drugih ljudi koji }e to znanje potvrditi i razumeti, ono {to svi
znaju, ali nikako ne smeju da izgovore, ta bri`no ~uvana informacija, gubi
kvalitet realnosti i poprima odlike prave no}ne more. Samo oni koji poseduju strogo ezoteri~no znanje u vezi sa evenutalnim novim kategorijama
118 v. Nazi Conspiracy, VII, p. 84ff.
119 The Dark Side of the Moon.
120 Malo toga u SS-u nije bilo tajna. Najve}a tajna bili su metodi primenjivani u koncentracionim logorima. ^ak ni ~lanovi Gestapoa nisu... imali pristup logorima bez posebnih
dozvola (Eugen Kogon, Der SS-Staat, Mnchen 1946, p. 297).
TOTALITARIZAM NA VLASTI
443
nepo`eljnih i postupcima policijskih kadrova, mogu da razgovaraju o onome {to zapravo sa~injava op{tu realnost. Samo oni mogu da veruju u ono
za {ta znaju da je istina. To je njihova tajna, a kako bi tu tajnu sa~uvali, oni
se okupljaju u tajnu organizaciju i ostaju njeni ~lanovi ~ak i kada ih ta tajna organizacija uhapsi, prisili da priznaju optu`be i kona~no likvidira. Dok
god ~uvaju tajnu, oni pripadaju eliti, i po pravilu tu tajnu ne odaju ~ak ni u
zatvorima i koncentracionim logorima.121
Ve} smo zapazili jedan od mnogih paradoksa koji se protivi zdravom
razumu netotalitarnog sveta: prividnu neopravdanost zavereni~kih metoda
u totalitarnim sistemima. Naizgled progonjeni od strane policije, totalitarni pokreti vrlo retko koriste zavereni~ke metode za zbacivanje postoje}e vlasti, ali kad se dokopaju vlasti, kada ih priznaju sve strane vlade i
kada tobo`e prevazi|u revolucionarnu fazu, totalitarni re`imi razvijaju
pravu tajnu policiju kao jezgro svoje vlasti i mo}i. Izgleda da se totalitarni
pokreti vi{e pla{e javnog priznavanja zato {to se boje da to mo`e da ugrozi
njihovo zavereni{tvo, da mo`e da dovede do raspadanja iznutra, nego {to
se pla{e mlakih policijskih mera netotalitarnih re`ima.
U stvari, totalitarne vo|e, iako uverene da ~vrsto moraju da se dr`e fikcije i pravila fiktivnog sveta koja su postavljena tokom borbe za vlast, i same tek postupno otkrivaju sve implikacije ovog fiktivnog sveta i njegovih
pravila. Njihova vera u ~ovekovu svemo}, uverenost da se putem organizacije sve mo`e posti}i, vodi ih u eksperimente o kojima su ljudi mo`da
ma{tarili, ali ih nikad nisu izveli u praksi. Njihova monstruozna otkri}a u
domenu mogu}eg nadahnuta su ideolo{kom nau~no{}u koju, kako se ispostavilo, ne kontroli{e razum i koja je pre spremna da prizna najlu|e fantazije pred-nau~ne i pred-filozofske spekulacije nego ~injeni~no stanje.
Vo|e stvaraju tajno dru{tvo koje sada vi{e ne operi{e na dnevnoj svetlosti:
dru{tvo tajne policije, politi~kog vojnika ili indoktriniranog borca, kako bi
mogli da sprovedu svoje nemoralno ispitivanje granica mogu}eg.
Totalitarna zavera protiv netotalitarnog sveta, s druge strane, njen zahtev za vla{}u nad ~itavim svetom, otvoreno se propagira ~ak i kada pokret
preuzme vlast. Ona se prakti~no name}e koordinisanoj populaciji simpatizera u vidu fiktivne zavere ~itavog sveta protiv njihove zemlje. Totalitarna dihotomija, stroga podvojenost izme|u pokreta i ostatka sveta, propagira se tako {to svaki pripadnik nacije koji se na|e u inostranstvu ima
obavezu da kod ku}e podnese izve{taj kao da je tajni agent, i da svakog
stranca tretira kao {pijuna.122 Upravo zbog prakti~nog ostvarivanja ove di121 Beck/Godin, op. cit., p. 169, izve{tavaju kako su se uhap{eni slu`benici NKVD-a
svim snagama trudili da ne izdaju neku tajnu NKVD-a.
122 Tipi~an je slede}i dijalog iz Dark Side of the Moon: Na priznanje da si nekad boravio
izvan Poljske neminovno se nadovezivalo pitanje: A za koga si {pijunirao?... Jedan... je
pitao: Ali i vi imate goste iz inostranstva. Zar mislite da su svi oni {pijuni? Odgovor je
glasio: Nego {ta? Mislite li vi da smo mi toliko naivni pa da to ne znamo?
444
TOTALITARIZAM
hotomije, a ne zbog nekih posebnih tajni, vojnih ili drugih, gvozdena zavesa deli stanovnike totalitarnih zemalja od ostatka sveta. Prave tajne totalitarnih re`ima, koncentracione logore, te laboratorije za eksperimente
totalitarizma, totalitarni re`imi kriju od o~iju svojih ljudi kao i od o~iju
svih drugih.
Ve} du`e vreme normalnost normalnog sveta predstavlja najefektniju
za{titu od otkrivanja masovnih zlo~ina totalitarizma. Obi~an svet i ne zna
da je sve mogu}e,123 odbija da veruje svojim o~ima i u{ima kada se suo~i
sa monstruozno{}u, ba{ kao {to ni mase nisu verovale svojima kada su se
suo~ile sa stvarno{}u u kojoj vi{e nije bilo mesta za njih.124 Totalitarni
re`imi mogu u toj meri da se pribli`e ostvarenju fiktivnog, ispremetanog
sveta zato {to spoljni netotalitarni svet, koji uvek obuhvata i veliki deo
stanovni{tva totalitarne zemlje, tako|e zapada u sanjarenje i be`i od stvarnosti kada se suo~i sa pravim ludilom, ba{ kao {to ~ine i mase kada se suo~e sa normalnim svetom. Ovu nesklonost zdravog razuma da poveruje u
ne{to monstruozno stalno potkrepljuje i sam totalitarni vladar, koji se stara
da se nikada ne objave pouzdani statisti~ki podaci, ili bar podaci koji bi se
mogli proveriti, tako da o mestima `ivih mrtvaca raspola`emo tek subjektivnim, nepouzdanim, delom i nedostupnim informacijama.
Zahvaljuju}i ovom metodu, rezultati totalitarnog eksperimenta poznati
su samo delimi~no. Mada imamo dovoljno izve{taja iz koncentracionih logora da bismo mogli da procenimo kapacitete totalne dominacije i bacimo
pogled u ponor mogu}eg, ne znamo u kojoj meri totalitarni re`im mo`e
da izmeni ~ovekovu prirodu. Jo{ manje znamo koliko bi normalnih ljudi
oko nas bilo spremno da prihvati totalitaran na~in `ivota odnosno, da
plati cenu znatno kra}eg `ivota zarad zagarantovanog ispunjenja svih snova o karijeri. Lako je shvatiti da totalitarna propaganda, pa ~ak i neke totalitarne institucije, udovoljavaju potrebama novih obesku}enih masa, ali
je gotovo nemogu}e znati koliko bi se ljudi, ako bi du`e `iveli u strahu od
nezaposlenosti, slo`ilo sa populacionom politikom koja u pravilnim razmacima elimini{e vi{ak ljudi, ili koliko bi se njih, kad u potpunosti shvati
svoju nesposobnost da nosi teret modernog `ivota, rado pot~inilo sistemu
koji, zajedno sa spontano{}u, ukida i odgovornost.
Drugim re~ima, iako znamo postupke i specifi~nu funkciju totalitarne
tajne policije, ne znamo u kojoj meri tajna ovog tajnog dru{tva odgovara
tajnim `eljama i tajnom sau~esni{tvu masa u na{e doba.
123 David Rousset, The Other Kingdom, New York, 1947.
124 Nacisti su bili svesni za{titnog zida neverice koji je okru`ivao njihov poduhvat. U jednom tajnom izve{taju o masakru nad 5000 Jevreja, podnesenom Rozenbergu 1943, eksplicitno stoji: Zamislite samo da druga strana dozna za ove doga|aje i iskoristi ih. Najverovatnije takva vest ne bi imala nikakvog efekta zato {to ljudi koji je ~uju i ~itaju prosto ne bi bili
spremni da poveruju u nju (Nazi Conspiracy, I, 1001).
TOTALITARIZAM NA VLASTI
445
446
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
447
Veliko je isku{enje da se ono su{tinski neverovatno objasni liberalisti~kim racionalizacijama. U svakom od nas vreba takav jedan liberal koji
nam se ulaguje glasom zdravog razuma. Put ka totalitarnoj dominaciji vodi preko vi{e stadijuma, za koje mo`emo da prona|emo brojne analogije i
presedane. Krvav teror tokom po~etnih faza totalitarne vladavine zaista
slu`i isklju~ivo svrsi da porazi protivnika i da ugu{i svaku opoziciju; no,
totalni teror raspiruje se tek kada se ovaj prvi stupanj prevazi|e, a re`im
vi{e ne mora da se pribojava opozicije. S tim u vezi, ~este su primedbe da
je sada sredstvo postalo cilj, no to je, kona~no, ipak samo priznanje, preru{eno u paradoks, da izreka cilj opravdava sredstva vi{e ne va`i, da je
teror izgubio svoju svrhu, da vi{e nije sredstvo zastra{ivanja. Ni{ta vi{e
ne zadovoljava ni obja{njenje da revolucija, na primer Francuska, pro`dire
sopstvenu decu, jer teror se nastavlja ~ak i kada je svako ko bi se u bilo
kom svojstvu mogao nazvati detetom revolucije frakcije, centri partijske
mo}i, vojska, birokratija ve} odavno pro`dran. Mnoge metode koje su
danas postale specijalnost totalitarne vlasti vrlo su dobro poznate iz istorije. Osvaja~kih ratova oduvek je bilo; masakr neprijateljskog stanovni{tva
posle pobede podrazumevao se sve dok Rimljani nisu uveli pravilo
parcere subjectis, po kome pora`ene treba po{tedeti; vekovima je istrebljivanje doma}eg stanovni{tva pratilo kolonizaciju dveju Amerika, Australije i Afrike; ropstvo je jedna od najstarijih institucija ljudskog roda, i sva
carstva Starog veka zasnivala su se na dr`avnim robovima koji su podizali javna zdanja. ^ak ni koncentracioni logori nisu izum totalitarnih pokreta. Oni se po prvi put javljaju tokom Burskog rata, po~etkom ovog veka, a
posle toga se koriste u Ju`noj Africi i u Indiji za nepo`eljne elemente;
ovde po prvi put nailazimo na termin preventivno li{avanje slobode
(protective custody), kasnije prihva}en i u Tre}em Rajhu (Schutzhaft). Takvi logori umnogome nalikuju koncentracionim logorima na po~etku totalitarne vladavine; kori{}eni su za sumnjiva lica ~iji se prekr{aji nisu
mogli dokazati i kojima se nije moglo suditi redovnim putem. Sve ovo
itekako stoji u vezi sa metodama totalitarne dominacije: iste te elemente i
one koriste, razvijaju i usavr{avaju, polaze}i od nihilisti~kog principa da je
sve dozvoljeno, principa koji su nasledile i uzele zdravo za gotovo. No
svuda gde ovi novi oblici dominacije pridobiju svoju autenti~no totalitarnu strukturu, oni taj princip prevazilaze, jer on je jo{ uvek vezan za utilitarne motive i li~ni interes vladara, pa se oku{avaju u domenu koji nam je
do tada bio sasvim nepoznat: u domenu u kom je sve mogu}e, a on se ne
mo`e ograni~iti ni utilitarnim motivima ni li~nim interesom, bez obzira na
njegovu prirodu.
Ono {to se kosi sa zdravim razumom nije nihilisti~ki princip da je sve
dozvoljeno, koji je ve} bio prisutan u devetnaestovekovnoj utilitarnoj koncepciji zdravog razuma. Zdrav razum i obi~an svet odbijaju da poveruju
448
TOTALITARIZAM
da sve jeste mogu}e.129 Poku{avamo da shvatimo elemente sada{njeg ili ranijeg iskustva koji prosto prevazilaze na{u mo} rasu|ivanja. Poku{avamo
da kao zlo~in ozna~imo ne{to {to, ose}amo, tom kategorijom uop{te nije ni
bilo predvi|eno. [ta zna~i ubistvo kada se suo~imo sa masovnom proizvodnjom le{eva? Poku{avamo da sa stanovi{ta psihologije shvatimo pona{anje
zatvorenika koncentracionih logora i pripadnika SS-a, a pri tom ono {to treba shvatiti jeste da se psiha mo`e uni{titi ~ak i bez fizi~kog uni{tavanja
~oveka; da se, {tavi{e, psiha, karakter i individualnost u odre|enim uslovima ogledaju samo u brzini ili sporosti kojom se raspadaju.130 U svakom
slu~aju, krajnji rezultat je obezdu{en ~ovek, t.j. ~ovek koji se vi{e ne uklapa u na{e poimanje psihologije, ~ovek ~iji povratak u psiholo{ki ili bilo kako druga~ije obja{njiv svet veoma nalikuje vaskrsenju Lazarovom. Svi postulati zdravog razuma, bili oni psiholo{ke ili sociolo{ke prirode, samo idu
u prilog onima koji razmi{ljanje o u`asima smatraju povr{nim.131
Ako je istina da su koncentracioni logori najdoslednije institucije totalitarne vlasti, razmi{ljanje o u`asima izgleda neophodno za razumevanje
totalitarizma. No, do njega se ne mo`e do}i ni pomo}u memoara ni pomo}u hermeti~nih izve{tajia svedok. U oba ova `anra primetna je te`nja
da se pobegne od do`ivljenog; instinktivno ili racionalno, oba tipa pisaca
su toliko svesna u`asnog ponora koji deli svet `ivih od sveta `ivih mrtvaca da ne mogu da daju mnogo vi{e od serije doga|aja kojih se prise}aju,
ali se oni i njima samima ~ine neuverljivi koliko i njihovoj publici. Jedino
upla{ena ma{ta ljudi koje su takvi izve{taji dirnuli, ali koji u`ase opisane u
njima nisu iskusili na sebi, dakle, ljudi neoptere}enih zverskim, o~ajni~kim strahom koji, suo~en sa stvarnim, opipljivim grozotama, neumoljivo
parali{e sve {to nije puki refleks jedino oni sebi mogu da dozvole da razmi{ljaju o u`asima. Me|utim, ~ak i to je od koristi isklju~ivo za sagledavanje politi~kih faktora i razbuktavanje politi~kih strasti. Razmi{ljanje o
u`asima ne mo`e da dovede ni do kakve promene li~nosti, ba{ kao {to to
ne mo`e ~ak ni stvarno pro`ivljavanje u`asa. Svo|enje ~oveka na skup
reakcija odvaja ga od svega {to je u njemu li~nost ili karakter, i to radikalno koliko i du{evna bolest. Kada se, kao Lazar, vrati iz mrtvih, njegova su
li~nost ili karakter neizmenjeni ba{ kao i kada je oti{ao.
Kao {to u`as, ili razmi{ljanje o njemu, ne mo`e da dovede do izmene
karaktera, ne mo`e ~oveka da na~ini boljim ili gorim, tako ne mo`e ni da
postane osnov politi~ke zajednice ili partije. Poku{aji da se stvori evropska elita sa programom unutarevropskog razumevanja zasnovanog na zajedni~kom iskustvu koncentracionih logora, propali su kao i poku{aji da se
posle Prvog svetskog rata izvuku politi~ki zaklju~ci iz iskustva frontovske
129 Prvi koji je ovo shvatio bio je Rousset u svom Univers Concentrationnaire, 1947.
130 Rousset, op. cit., p. 587.
131 v. Georges Bataille u: Critique, januar 1948, p. 72.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
449
450
TOTALITARIZAM
nicima skandinavskih nacija ophodili sasvim druga~ije nego prema pripadnicima drugih nacija, iako su ovi prvi bili ogor~eni neprijatelji nacista.
One druge su, pak, delili na ljude ~ije je istrebljenje bilo prioritetno, kao
u slu~aju Jevreja, ili je moglo da se o~ekuje u bliskoj budu}nosti, kao u
slu~aju Poljaka, Rusa i Ukrajinaca, i na one za koje jo{ nisu izdate naredbe
o takvim sveobuhvatnim kona~nim re{enjima (Francuzi i Belgijanci). U
Rusiji, s druge strane, postoje tri manje-vi{e nezavisna sistema. Tu su najpre logori sa pravim prinudnim radnicima, koji u`ivaju relativnu slobodu i
osu|eni su na kra}e kazne. Zatim, postoje koncentracioni logori, u kojima
se ljudski materijal bezobzirno eksploati{e, u kojima je procenat smrtnosti
izuzetno visok, ali koji su u su{tini organizovani u prakti~ne svrhe. I, kona~no, postoje i logori za istrebljenje, u kojima se zatvorenici sistematski
satiru gla|u i nehigijenom.
U koncentracionim logorima i logorima smrti zatvorenici su, ~ak i ako
uspeju da se odr`e u `ivotu, mnogo efikasnije odse~eni od sveta `ivih nego da su zaista umrli, zato {to teror poja~ava zaborav i u tome se i sastoji sav njihov u`as. Ovde je ubistvo ne-li~no koliko i ubistvo komarca. Neko mo`e da umre od posledica sistematskog mu~enja ili gladi, ili zato {to
je logor prepun, pa suvi{an ljudski materijal mora da se likvidira. I obrnuto, usled nedostatka novih ljudskih po{iljki mo`e da zapreti opasnost da se
logor isprazni; tada se izda naredba da se procenat smrtnosti smanji po
svaku cenu.134 David Ruse je svoje svedo~enje o vremenu provedenom u
jednom nema~kom koncentracionom logoru nazvao Les Jour de Notre
Morte (Dani na{e smrti), i zaista se ~ini kao da postoji mogu}nost da se
sam proces umiranja u~ini trajnim i da se stvore uslovi u kojima se i smrt i
`ivot ometaju u podjednakoj meri.
Upravo ta pojava nekog radikalnog zla, nama do sada nepoznatog, ukida sve op{te prihva}ene vrednosti i uobi~ajene predstave o napretku. Ovde
vi{e ne va`e ni politi~ka, ni istorijska, ni prosto moralna merila, ve}, u najboljem slu~aju, postoji svest o tome da se u modernu politiku izgleda
ume{alo ne{to ~ega u njoj, bar onako kako je mi razumemo, nikada nije bilo: naime, princip sve ili ni{ta sve, to je beskona~na {arolikost oblika ljudskog sa-`ivota, ili ni{ta, jer bi pobeda sistema koncentracionih logora zna134 To se dogodilo u Nema~koj krajem 1942, kada je Himler svim komandantima logora
nalo`io da po svaku cenu smanje stopu smrtnosti. Ispostavilo se, naime, da je od 136.000
pristiglih 70.000 umrlo jo{ pre dolaska ili odmah po dolasku u logor (v. Nazi Conspiracy, IV,
annex II). Novija svedo~enja iz Sovjetskog Saveza jednoglasno potvr|uju da je posle 1949
dakle, jo{ za Staljinovog `ivota stopa smrtnosti u koncentracionim logorima, koja je ranije dostizala i do 60%, sistematski smanjivana, verovatno zbog op{teg i akutnog nedostatka
radne snage u Sovjetskom Savezu. Ovo pobolj{anje uslova za `ivot ne treba pome{ati sa krizom re`ima posle Staljinove smrti, koja se, simptomati~no, prvo osetila u koncentracionim
logorima (upor. Wilhelm Starlinger, Grenzen der Sowjetmacht, Wrzburg 1955).
TOTALITARIZAM NA VLASTI
451
452
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
453
ni su se odvijali u nekakvom fantomskom svetu; jedino {to je te{ko razumeti kako se on takore}i materijalizovao u jedan celovit svet, sa svim ~ulnim podacima stvarnosti, ali svet u kome ne postoje ni posledica ni odgovornost, a bez njih, opet, stvarnost za nas predstavlja tek gomilu nerazgovetnih podataka. Stvoreno je, dakle, mesto na kome se ljudi mogu mu~iti i
ubijati, a da ni mu~itelji ni mu~eni, a ponajmanje neko sa strane, ne mogu
znati da li je ono {to se doga|a i{ta vi{e od okrutne igre ili apsurdnog
sna.137
Filmovi koje su Saveznici prikazivali po Nema~koj i u drugim zemljama posle rata jasno pokazuju da ovu atmosferu ludila i nerealnosti ne
mo`e da razbije puka reporta`a: za nepristrasnog posmatra~a ove slike su
ubedljive koliko i snimci misterionih supstanci na~injeni tokom spiritisti~kih seansi.138 Na u`ase Buhenvalda i Au{vica zdrav razum reagovao
je uverljivim argumentima: Kakav li su zlo~in ovi ljudi po~inili kad im se
rade takve stvari!; ili, u Nema~koj i u Austriji, usred gladi, prenaseljenosti i op{te mr`nje: [teta {to su prestali da ubijaju Jevreje i svuda sa
skepti~nim sleganjem ramena koje prati neefikasnu propagandu.
Ako propagiranje istine ne uspe da ubedi prose~nog ~oveka zato {to je
istina isuvi{e monstruozna, ono je svakako opasno po ljude koji, poznaju}i
svoju ma{tu, znaju {ta su sami kadri da u~ine, i koji su stoga itekako
spremni da poveruju u istinitost onoga {to vide. Iznenada postaje jasno da
ne{to {to je ma{ta hiljadama godina proterivala izvan domena ljudskog
mo`e da se ostvari ba{ ovde, na Zemlji, da se Pakao i ^istili{te, pa ~ak i
privid njihovog ve~nog trajanja, mogu posti}i najmodernijim metodama
uni{tavanja i medicine. Ovim ljudima (a njih u svakom velikom gradu ima
mnogo vi{e nego {to bismo voleli da priznamo) totalitarni pakao dokazuje
da je ~ovekova mo} ve}a nego {to su se oni ikada usudili da pomisle, i da
~ovek mo`e da ostvari svoje paklene ma{tarije a da se nebo ne sru{i i
zemlja ne otvori.
Ove analogije, prisutne u mnogim svedo~enjima iz sveta umiru}ih,139
kao da su vi{e od o~ajni~kog poku{aja da se iska`e ono {to je izvan doma{aja ~ovekovog jezika. Mo`da se moderne mase ni po ~emu toliko ne ra137 Bettelheim, op. cit., prime}uje da su se stra`ari u logorima u toj atmosferi nerealnosti
pona{ali sli~no zatvorenicima.
138 Va`no je napomenuti i da snimci iz koncentracionih logora nisu reprezentativni, zato
{to logore pokazuju u njihovim poslednjim danima, kada su savezni~ke trupe u{le u njih.
Dotle je sva oprema za masovno ubijanje ve} bila demontirana, a uz to u samoj Nema~koj nije ni bilo koncentracionih logora. S druge strane, ono {to je najvi{e izazvalo bes Saveznika i
{to njihovim filmovima daje onu posebnu crtu u`asa naime, prizor ljudskih kostura
uop{te nije tipi~no za nema~ke koncentracione logore; sistematsko istrebljenje sprovodilo se
gasom, a ne gla|u. Prilike u logorima bile su posledica stanja tokom poslednjih meseci rata:
Himler je bio naredio evakuaciju svih logora smrti na Istoku, pa su nema~ki logori bili preoptere}eni, a on vi{e nije bio u stanju da obezbedi hranu u samoj Nema~koj.
454
TOTALITARIZAM
zlikuju od masa ranijih vekova koliko po gubitku vere u Stra{ni sud: najgori su izgubili strah, a najbolji nadu. Jo{ uvek nesposobne da `ive bez
straha i nade, ove mase privla~i svaka mogu}nost da ~ovek stvori Raj koji
pri`eljkuju ili, pak, Pakao koga se pla{e. Kao {to Marksovo besklasno dru{tvo po nekim svojim popularizovanim crtama ~udno podse}a na mesijansko doba, tako i stvarnost koncentracionih logora ponajvi{e nalikuje srednjovekovnim vizijama Pakla.
Jedina stvar koja se ne mo`e opona{ati u~inila je ~oveku tradicionalne
predstave o Paklu podno{ljivim: Stra{ni sud, predstava o apsolutnom merilu pravde, povezana sa mogu}no{}u beskona~ne milosti. Jer za ljudske
predstave nema zlo~ina i nema greha koji bi mogao da se meri sa ve~nim
mukama Pakla. Otud i nelagoda zdravog razuma, koji se pita: kakav li su
zlo~in po~inili ovi ljudi kad tako neljudski pate? Otud i apsolutna nevinost
`rtava: ovo niko ne zaslu`uje. Otud, kona~no, i groteskna nasumi~nost sa
kojom se u usavr{enoj dr`avi terora biraju `rtve za koncentracione logore:
takva kazna se sa istom pravi~no{}u ili nepravi~no{}u mo`e izvr{iti nad
svakim.
U pore|enju sa suludim kona~nim rezultatom, dru{tvom koncentracionih logora, procesi kojima se ljudi pripremaju za ovaj cilj, metodi kojima se pojedinci prilago|avaju na ovakve uslove jasni su i logi~ni. Sumanutoj masovnoj proizvodnji le{eva prethodi istorijski i politi~ki razumljiva
priprema `ivih le{eva. Podsticaj takvim nevi|enim prilikama i, {to je jo{
va`nije, pre}utno slaganje sa njima posledica su onih doga|aja koji su u
periodu op{te politi~ke dezintegracije iznenada stotine hiljada ljudi ostavili bez doma, bez dr`ave, stavili ih van zakona i u~inili nepo`eljnim, a
milione u~inili ekonomski suvi{nim, ostavili ih bez posla i na~inili od njih
teret za dru{tvo. A ovo je, opet, moglo da se dogodi zato {to su ljudska prava, koja nisu bila filozofski utemeljena, ve} samo formulisana, koja nikada nisu bila politi~ki garantovana, ve} samo proklamovana, izgubila svako
va`enje, bar u tom tradicionalnom obliku.
Prvi presudan korak na putu ka totalnoj dominaciji jeste da se u ~oveku
ubije pravna li~nost, {to se mo`e posti}i na dva na~ina. Prvi je da se odre|ene kategorije ljudi stave van za{tite zakona, a netotalitarni svet u isto
vreme primora da prizna to bezakonje, jer ovi ljudi sada postaju apatridi,
isklju~eni su iz gra|anstva; drugi je da se koncentracioni logor stavi izvan
normalnog kaznenog sistema, da se zatvorenici biraju mimo normalnog
pravnog postupka, u kom konkretan zlo~in povla~i predvidljivu kaznu. Tako kriminalci, koji su iz drugih razloga klju~an element u dru{tvu koncentracionih logora, tamo dospevaju uglavnom tek po odslu`enju zatvorske
kazne. Na svaki na~in totalna dominacija radi na tome da se svim katego139 Da je `ivot u koncentracionom logoru bio prosto odugovla~enje smrti posebno nagla{ava Rousset, op. cit., passim.
TOTALITARIZAM NA VLASTI
455
456
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
457
Ima i drugih kategorija u koje se zatvorenici svrstavaju odmah po dolasku u logor; one se ne stvaraju po principu potpune nasumi~nosti i, mada u su{tini bezna~ajne, korisne su sa stanovi{ta organizacije. U nema~kim
logorima bilo je kriminalaca, politi~kih zatvorenika, asocijalnih elemenata, verskih prestupnika i Jevreja, i svi su imali razli~ite oznake. Kada su
Francuzi, posle [panskog gra|anskog rata, osnovali koncentracione logore, odmah su uveli tipi~no totalitarno stapanje politi~kih zatvorenika sa
kriminalcima i nevinima (u ovom slu~aju, to su bili apatridi), i uprkos
neiskustvu pokazali su se neobi~no ma{toviti u stvaranju besmislenih kategorija zatvorenika.147 S po~etka zami{ljena da spre~i nastanak svake solidarnosti me|u zatvorenicima, ova tehnika pokazala se kao posebno dragocena zato {to niko nije mogao da zna da li je njegova kategorija bolja ili
gora od neke druge. U Nema~koj je to promenljivo, ali iznutra pedantno
organizovano zdanje imalo privid ~vrstine zato {to su Jevreji u svakom
slu~aju bili najni`a kategorija. U`asno je i groteskno {to su se zatvorenici
sami identifikovali sa tim kategorijama, kao da one predstavljaju poslednji
autenti~ni ostatak njihove pravne li~nosti. ^ak i ako zanemarimo sve druge okolnosti, nije ~udo {to je komunista iz 1933. iz logora izlazio kao ve}i
komunista nego {to je u njega u{ao, Jevrejin kao jo{ ve}i Jevrejin, `ena
pripadnika Legije stranaca jo{ vi{e uverena u va`nost Legije stranaca; ~ini
se da ove kategorije jem~e barem nekakav jasan status, da oli~avaju neki
najelementarniji, te stoga i fundamentalan pravni identitet.
Dok je klasifikovanje zatvorenika po kategorijama ~isto takti~ka, organizaciona mera, nasumi~na selekcija `rtava je su{tinski princip ove institucije. Da su koncentracioni logori zavisili od postojanja politi~kih protivnika, te{ko da bi pre`iveli prve godine totalitarnih re`ima. Dovoljno je
pogledati broj zatvorenika u Buhenvaldu posle 1936. da bi se shvatilo koliko je za dalje postojanje logora bio neophodan element nevinih. Logori
bi izumrli da je Gestapo pri hap{enju u obzir uzimao samo pripadnike
opozicije.148 Pred kraj 1937. Buhenvald je, sa manje od 1000 zatvorenika, bio na ivici ga{enja, sve dok novembarski pogromi nisu doveli vi{e od
20.000 novih logora{a.149 U Nema~koj se ova kategorija nevinih posle
1938. sastojala prete`no od Jevreja, a u Rusiji od bilo koje grupe koja bi iz
nekog razloga, bez ikakave veze sa onim {to ~ini, pala u nemilost.150 No,
dok u Nema~koj pravi totalitarni tip koncentracionog logora sa ogromnom
147 Za uslove u francuskim koncentracionim logorima v. Arthur Koestler, Scum of the
Earth, 1941.
148 Kogon, op. cit., p. 6.
149 v. Nazi Conspiracy, IV, 800ff.
150 Beck/Godin, op. cit., nagla{avaju da su protivnici re`ima ~inili relativno mali deo
[ruske] zatvorske populacije (p. 87), a da kod ostalih nije bilo nikakve veze izme|u hap{enja i prestupa (p. 95).
458
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
459
460
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
461
462
TOTALITARIZAM
Ubijanje ~ovekove individualnosti, ne~eg neponovljivog {to u podjednakoj meri stvaraju priroda, volja i sudbina, ne~eg {to je postalo tako razumljiva premisa u svim ljudskim odnosima da ~ak i jednojaj~ani blizanci
stvaraju odre|enu nelagodu, izaziva ose}anje u`asa koje daleko nadja~ava
bes pravno-politi~ke li~nosti i o~ajanje moralne. Taj u`as daje povoda
nihilisti~kim uop{tavanjima koja vrlo uverljivo tvrde da su svi ljudi
zveri.160 Iskustva iz koncentracionih logora zapravo dokazuju da se ljudi
mogu pretvoriti u zveri i da je ~ovekova priroda ipak ljudska samo u
meri u kojoj ~oveku otvara mogu}nost da postane ne{to krajnje neprirodno, da postane ~ovek.
Po ubijanju moralne li~nosti i brisanju pravne, uni{tenje individualnosti
je gotovo uvek uspe{no. Mogu}e bi bilo prona}i neke zakone masovne
psihologije koji bi objasnili za{to su milioni ljudi bez otpora dozvoljavali
da ih sprovode u gasne komore (iako ovi zakoni ne bi objasnili ni{ta osim
pomenutog uni{tenja individualnosti). Mnogo je zna~ajnije {to su ~ak i
ljudi koji su kao pojedinci bili osu|eni na smrt veoma retko poku{avali da
sa sobom povedu jednog od d`elata, {to je bilo malo ozbiljnijih pobuna, i
{to je ~ak i u trenucima oslobo|enja bilo jako malo spontanih masakara
nad SS-ovcima. Jer, uni{titi individualnost zna~i uni{titi spontanost, ~ovekovu mo} da zapo~ne ne{to novo na osnovu sopstvenih mo}i, ne{to {to
se ne mo`e objasniti kao reakcija na okolinu i doga|aje.161 Ostaju grozne
stvarana i kod ina~e normalnih ljudi. Ruse prenosi re~i jednog stra`ara SS-ovca: Uglavnom
tu~em sve dok ne ejakuliram. U Vroclavu imam `enu i troje dece. Ranije sam bio savr{eno
normalan. Eto {ta su od mene uradili. Sada kada imam slobodno, ku}i ne mogu. Ne mogu
`eni da pogledam u o~i (p. 273). Dokumenti iz Hitlerovog doba sadr`e brojna svedo~enja
o prose~nosti ljudi kojima je bio poveren Hitlerov program istrebljenja. Dobra zbirka dokumenata nalazi se kod Lona Poliakova, The Weapons of Antisemitism, objavio UNESCO
u: The Third Reich, London 1955. Ve}ina ljudi u jedinicama kori{}enim u ove svrhe nisu bili
dobrovoljci, ve} su za specijalne zadatke prekomandovani iz obi~ne policije. No, ~ak je i
obu~enim SS-ovcima ovakav zadatak padao te`e od borbe u prvim redovima. Svedo~e}i o
nekom masovnom streljanju koje je izvr{io SS, jedan o~evidac sastavlja hvalospev ovoj jedinici koja je bila tako puna idealizma da je bila kadra da podnese ~itavo streljanje bez
kapi alkohola.
@elju da se elimini{u svi li~ni motivi i strasti tokom istrebljenja i da se tako brutalnost
svede na najmanju meru pokazuje i ~injenica da je grupa lekara i in`enjera kojoj je povereno
da se staraju o gasnim instalacijama stalno radila na njihovom unapre|enju, ~ime nije trebalo samo da se pove}a produktivnost fabrika le{eva, nego i da se ubrza i olak{a agonija `rtava.
160 Ovo je posebno upadljivo u Ruseovom delu. Dru{tveni uslovi `ivota u logorima pretvorili su veliku masu zatvorenika, kako Nemaca tako i deportovanih ljudi, bez obzira na njihov raniji polo`aj i obrazovanje, u degenerisanu rulju kojom u potpunosti vladaju primitivni
`ivotinjski refleksi (p. 183).
161 U tom kontekstu treba spomenuti i zapanjuju}u retkost samoubistava u logorima. Ona
su bila mnogo ~e{}a pre hap{enja i deportovanja nego u logorima, {to se, naravno, delom
mo`e objasniti i time {to je u~injeno sve da se samoubistva, koja su, uostalom, spontan ~in,
spre~e. Iz statisti~kih podataka za Buhenvald (Nazi Conspiracy, IV, 800ff) proizilazi da se
TOTALITARIZAM NA VLASTI
463
marionete ljudskog lika koje se sve pona{aju kao onaj pas iz Pavlovljevog
eksperimenta, dakle sasvim predvidljivo, ~ak i kad idu u smrt, i koje i ne
rade ni{ta drugo osim {to reaguju. To i jeste prava pobeda sistema: Pobeda SS-a sastoji se u tome {to izmu~ena `rtva dozvoljava da je vode na
gubili{te bez otpora, {to pori~e sebe do ta~ke na kojoj ukida svoj identitet.
Ali to nije smo sebi cilj. SS-ovci ne `ele njen poraz tek tako, iz ~istog sadizma. Oni znaju da sistem koji uspe da uni{ti `rtvu pre no {to se ona popne na ve{ala... mo`e da dr`i ~itav narod u ropstvu. Da ga u potpnosti potla~i. Nema ni~eg stra{nijeg od ovih povorki ljudi koji kao lutke idu u smrt. ^ovek koji to vidi, kaza}e sebi: Da bi ih ovako uni{tili, kakvu li samo
mo} njihovi gospodari imaju, i skrenu}e pogled, pun gor~ine, ali pora`en.162
Ako totalitarne aspiracije ozbiljno shvatimo i ne dozvolimo sebi da ih,
zavedeni zdravim razumom, proglasimo za utopijske i neostvarive, ispostavlja se da je dru{tvo umiru}ih, stvoreno u logorima, jedini oblik dru{tva
u kom je mogu}a potpuna vlast nad ljudima. Oni koji te`e totalnoj dominaciji moraju da uni{te svu spontanost, koju }e ve} i smo postojanje individualnosti uvek generisati, i da tragaju za njom i u najprivatnijoj sferi, ma
kako nepoliti~na i bezazlena ona izgledala. Pavlovljev pas, ~ovek sveden
na najelementarnije reakcije, skup reakcija koji se u svakom trenutku
mo`e likvidirati i zameniti nekim drugim koji }e se pona{ati na isti na~in,
prototip je gra|anina totalitarne dr`ave; a takav gra|anin se van logora
mo`e tek donekle stvoriti.
Beskorisnost logora, njihova cini~ki priznavana anti-utilitarnost, puki je
privid: za odr`anje re`ima oni su zna~ajniji od ma koje druge institucije.
Bez koncentracionih logora, bez onog neodre|enog straha koji izazivaju i
sasvim odre|ene obuke u totalitarnom dominiranju koju pru`aju (a njegove se radikalne mogu}nosti nigde drugde ne daju u toj meri testirati), totalitarna dr`ava nikada ne bi mogla da fanatizuje svoje jezgro niti da dr`i
~itav narod u potpunoj apatiji. Vladari i potla~eni bi isuvi{e brzo utonuli u
staru bur`oasku rutinu; posle po~etnih izgreda oni bi se pokorili svakodnevici sa njenim ljudskim zakonitostima ukratko, razvili bi se u
pravcu koji su predvi|ali svi posmatra~i zadojeni zdravim razumom. Tragi~na zabluda svih ovih predvi|anja, datih sa pozicija jednog jo{ uvek
bezbednog sveta, posledica je pretpostavke da postoji ne{to kao za sva
vremena ustanovljena ljudska priroda, koja je poistove}ena sa istorijom, i
tako je ideja totalne dominacije progla{ena ne samo neljudskom, nego i
jedva vi{e od 0,5% smrtnih slu~ajeva mo`e povezati sa samoubistvom, da je jedne godine bilo svega dva samoubistva, mada je te iste godine kona~an broj mrtvih iznosio 3.516. Isto
potvr|uju i izve{taji iz ruskih logora (upor. npr. Starlinger, op. cit., p. 57).
162 Rousset, op. cit., p. 525.
464
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
465
{to se kazna izri~e bez ikakve veze sa zlo~inom, u kom postoji eksploatacija bez profita i u kom se radi bez kona~nog proizvoda, besmisao se ra|a
sa svakim novim danom. Pa ipak, u okvirima totalitarne ideologije, ni{ta
nije razumljivije i logi~nije: ako su zatvorenici gamad, logi~no je da ih treba istrebiti otrovnim gasom; ako su degenerici, ne treba im dozvoliti da
zaga|uju narod; ako imaju robovske du{e (Himler), ne treba tra}iti vreme na njihovo prevaspitavanje. Sa stanovi{ta ideologije, nevolja sa logorima skoro da je u tome {to su oni pa isuvi{e razumni, {to je primena ideologije skoro isuvi{e konzistentna.
Dok totalitarni re`imi tako odlu~no i cini~no odstranjuju iz sveta jedino
{to prema utilitaristi~kim o~ekivanjima zdravog razuma ima smisla, oni
svetu istovremeno name}u i neku vrstu super-smisla na koji su ideologije
u stvari uvek i ciljale kad su tvrdile da su prona{le klju~ za istoriju ili re{enje zagonetki svemira. Mimo svog besmisla totalitarnog dru{tva, ustoli~uje se besmisleni super-smisao njegovog ideolo{kog praznoverja. Ideologije su bezazlena, nekriti~ka i proizvoljna uverenja samo dok neko u
njih ne poveruje ozbiljno. ^im se njihov zahtev za apsolutnim va`enjem
uzme ozbiljno, one postaju jezgra sistema u kom, kao i u sistemima svih
paranoika, sve logi~no, pa ~ak i neminovno proizilazi iz prethodnog, kada
se samo prihvati prva premisa. Ludilo takvih sistema nije toliko u njihovoj
premisi, koliko u doslednosti sa kojom se oni konstrui{u. ^udna logi~nost
svih izama, njihova prostodu{na vera u spasonosnu mo} tvrdoglave odanosti bez obzira na specifi~ne, promenljive faktore, tako|e sadr`i klice totalitarnog prezira prema stvarnosti i ~injenicama.
Zdrav razum, navikao na utilitarno mi{ljenje, nemo}an je spram ovog
ideolo{kog super-smisla, jer totalitarni re`imi zapravo uspostavljaju celovit svet ne-smisla. Ideolo{ki prezir prema ~injenicama barem je po~ivao
na gordoj pretpostavci o ~ovekovoj nadmo}i nad svetom; kona~no, upravo
prezir prema stvarnosti i mo`e da potakne na menjanje sveta, na prilago|avanje sveta ~oveku. Ono {to totalitarnom preziru prema realnosti
oduzima crtu ponosa (i ~ini ga time radikalno razli~itim od revolucionarnih teorija i stavova) jeste onaj super-smisao koji prezir prema stvarnosti
~ini uverljivim, logi~nim i konzistentnim. Bolj{evi~ka tvrdnja da je sada{nji ruski sistem bolji od svih ostalih postaje istinski totalitarno sredstvo
kada totalitarni vladar iz nje izvu~e logi~ki besprekoran zaklju~ak da bez
ovog sistema ljudi nikada ne bi izgradili tako divne stvari kakve su, evo,
recimo, podzemna `eleznica; a iz ovoga, opet, on izvla~i logi~an zaklju~ak
da je sumnjiv svako ko zna da i u Parizu postoji podzemna `eleznica, zato
{to taj mo`e da navede ljude da posumnjaju da su takve divote zaista
mogu}e jedino u bolj{evizmu. Sve ovo vodi kona~nom zaklju~ku da ~ovek, kako bi ostao veran bolj{evik, mora da uni{ti pariski metro. Najva`nija je doslednost.
466
TOTALITARIZAM
TOTALITARIZAM NA VLASTI
467
koja je ~ak i \avolu dala nebesko poreklo, i za Kanta, jedinog filozofa koji je, skovav{i izraz radikalno zlo, morao makar da pretpostavi njegovo
postajanje, mada ga je odmah racionalizovao u predstavi o izopa~enoj
zloj volji, koja bi se dala objasniti razumljivim motivima. Tako mi, dakle,
nemamo nikakvu potporu kada poku{avamo da razumemo fenomen koji
nas suo~ava sa nadmo}nom stvarno{}u i koji ru{i sva nama poznata merila. Samo se jedna stvar ~ini jasnom: mo`emo re}i da se radikalno zlo pojavilo zajedno sa sistemom u kom su svi ljudi postali podjednako suvi{ni.
Manipulatori ovog sistema veruju u sopstvenu suvi{nost koliko i u
suvi{nost svih drugih, a totalitarni d`elati su tim opasniji {to ne haju za to
da li su i sami `ivi ili mrtvi, da li su ikada `iveli ili mo`da nikad nisu ni ro|eni. Fabrike le{eva i pe}ine zaborava opasne su zato {to se danas, sa sve
ve}om prenaseljeno{}u i sa sve ve}im brojem besku}nika, mase ljudi stalno smatraju suvi{nima, bar sa strogo utilitarnog stanovi{ta. Politi~ke, dru{tvene i ekonomske tendencije {irom sveta su u dosluhu sa totalitarnim institucijama koje slu`e tome da ljude u~ine suvi{nima. Utilitarni zdrav razum masa, koje su u ve}ini zemalja isuvi{e o~ajne da bi se i dalje mnogo
pla{ile smrti, dobro razume implicirano isku{enje: nacisti i bolj{evici mogu da budu sigurni da su njihove fabrike smrti, koje daju najbr`e re{enje
problema prenaseljenosti, ekonomski suvi{nih i dru{tveno iskorenjenih
masa, i privla~ne i opasne. Totalitarne ideje mogu itekako da nad`ive pad
totalitarnih re`ima; njihova isku{enja }e se javljati kad god se u~ini nemogu}im da se politi~ka, dru{tvena ili ekonomska beda ubla`i na na~in dostojan ~oveka.
TRINAESTO POGLAVLJE:
Ideologija i teror:
469
neku posebnu su{tinu i mo`e da se poredi i defini{e kao i drugi oblici vladanja koje zapadna misao poznaje i priznaje jo{ od antike. Ako je to ta~no,
onda bi novi i do sad nepoznati oblici totalitarne organizacije i politike
morali da po~ivaju na jednom od nekoliko elementarnih iskustava koje
ljudi sti~u kad god `ive i rade zajedno. Ako postoji takvo elementarno iskustvo ~iji je politi~ki izraz totalitarna dominacija, onda bi to, s obzirom
na originalnost totalitarnog oblika vladanja, moralo biti iskustvo koje iz
ve} bilo kog razloga do sada nije bilo temelj neke politi~ke zajednice i koje mada mo`da poznato u svakom drugom pogledu nikada do sada nije dominiralo i upravljalo javnim poslovima.
Sa stanovi{ta istorije ideja, ovo je malo verovatno. Jer, oblici vlasti pod
kojima ljudi `ive malobrojni su; njih su Grci rano otkrili i klasifikovali, a
pokazali su se kao veoma dugove~ni. Ako u praksi primenimo ova saznanja, ~ija se osnovna ideja, uprkos mnogim varijacijama, nije menjala tokom dva i po milenijuma koja dele Platona i Kanta, odmah padamo u isku{enje da totalitarizam tuma~imo kao neki moderan oblik tiranije, odnosno
nezakonite vladavine jednog ~oveka. S jedne strane samovoljna vlast,
neograni~ena zakonom, podre|ena interesima vladara a protivna interesima podanika, a s druge strah kao na~elo delanja, naime strah naroda od
vladara i strah vladara od naroda ovo su bile odlike tiranije kroz ~itavu
na{u tradiciju.
Umesto da ka`emo da totalitarna vlast nema presedana, mogli bismo isto tako da ka`emo da je ona razorila onu alternativu na kojoj je politi~ka
filozofija zasnivala sve definicije su{tine vlasti, a to je alternativa izme|u
zakonite i nezakonite vlasti, izme|u samovolje i legitimne mo}i. Nikada
nije osporavano da postoji veza izme|u zakonite vlasti i zakonite mo}i s
jedne, i bezakonja i samovolje s druge strane. Pa ipak, totalitarni re`im
suo~ava nas sa sasvim druga~ijom vrstom vlasti. On se, istini za volju, oglu{ava o sve pozitivne zakone, pa ~ak ide do te krajnosti da osporava i one
koje je sam doneo (kao u slu~aju sovjetskog ustava iz 1936, da navedemo
najizrazitiji primer), ili zakone koje se nije potrudio ni da ukine (kao u
slu~aju vajmarskog ustava koji nacisti nikada nisu opozvali). Opet, ne mo`e se re}i ni da on dela bez ikakvih zakonskih smernica, niti da je proizvoljan, jer pretenduje na strogo i nedvosmisleno po{tovanje onih zakona
Prirode ili Istorije iz kojih navodno proizilaze svi pozitivni zakoni.
Monstruozna je, ali dosta te{ko oboriva tvrdnja totalitarne vlasti da ona
nikako nije nezakonita, nego da se vra}a izvorima autoriteta iz kojih pozitivni zakoni crpu svoj kona~ni legitimitet, da, ni izdaleka proizvoljna,
ona mnogo vi{e po{tuje nadljudske sile nego bilo koja vlast pre nje, i da je,
daleko od toga da crpe snagu iz interesa jednog ~oveka, sasvim spremna
da `rtvuje sva~ije neposredne vitalne interese da bi ispo{tovala ono {to ona
sama pretpostavlja da je zakon Istorije ili zakon Prirode. Njeno oglu{ava-
470
TOTALITARIZAM
471
472
TOTALITARIZAM
opet, u radnoj snazi ~ovekovoj. Rad, prema Marksu, nije istorijska, nego
prirodno-biolo{ka snaga: rad se defini{e kao ~ovekov metabolizam sa
prirodom, putem kog on uspeva da i o~uva svoj `ivot, `ivot pojedinca, i
da produ`i vrstu.2 Engels je uvideo sli~nost izme|u osnovnih uverenja ova
dva ~oveka zato {to je shvatio presudnu ulogu koju ideja razvoja igra u
obe teorije. Ogromna intelektualna promena koja se odigrala polovinom
pro{log veka sastojala se u tome {to su ljudi prestali da stvari posmatraju
ili prihvataju onakvima kakve jesu, ve} su po~eli da ih tuma~e kao stepenik u nekom budu}em razvoju. Da li se pokreta~ka snaga tog razvoja
zove priroda ili istorija bilo je od relativno male va`nosti. U ovim ideologijama sam pojam zakona promenio je zna~enje: od stabilnog okvira u
kom mo`e da se odvija ljudsko delanje i kretanje, on je postao izraz kretanja kao takvog.
Totalitarna politika, koja je nastavila da se dr`i recepta ideologije, otkrila je pravu prirodu ovog kretanja zato {to je jasno pokazala da njemu nema
kraja. Zakon prirode nala`e da se elimini{e sve {to je {tetno i nesposobno
da `ivi ali ako se u jednom trenutku ne prona|u nove kategorije {tetnih i
nesposobnih za `ivot, to }e zna~iti i kraj prirode. Zakon istorije nala`e
odumiranje odre|ene klase tokom klasne borbe ali ako se ne jave za~eci novih klasa, koje }e, opet, i same odumreti u rukama totalitarnih
vladara, to }e zna~iti kraj ljudske istorije. Drugim re~ima, zakon ubijanja,
pomo}u kog totalitarni pokreti grabe i sprovode vlast, ostao bi njihov zakon ~ak i ako bi oni uspeli da pokore celo ~ove~anstvo.
Pod zakonitom vla{}u podrazumevamo politi~ku zajednicu kojoj je potrebno pozitivno pravo da bi se nepromenljivi ius naturale ili ve~ne bo`anske zapovesti preveli u merila dobra i zla i primenjivali. Jedino u ovim
normama, u sistemu pozitivnog prava svake zemlje, ius naturale ili ve~ne
bo`anske zapovesti postaju politi~ka realnost. U totalitarnim dr`avama
mesto pozitivnog prava zauzima totalni teror, koji zakon kretanja istorije
ili prirode treba da prevede u stvarnost. Pozitivno pravo defini{e {ta je
prestup, ali ne zavisi od njega: ako u nekom dru{tvu nema zlo~ina, to ne
zna~i da su zakoni suvi{ni, ve}, naprotiv, da je njihova vladavina potpuna.
Isto tako i totalitarni teror vi{e nije puko sredstvo za gu{enje opozicije,
mada se i u te svrhe koristi. Teror je totalan ako ne zavisi od postojanja
opozicije; on suvereno vlada kada mu vi{e niko ne stoji na putu. Ako je zakonitost su{tina ne-tiranske vlasti, a bezakonje su{tina tiranije, onda je teror su{tina totalitarne dominacije.
Teror je ostvarenje zakona kretanja, i njegov glavni cilj jeste da omogu}i
silama prirode ili istorije da slobodno vr{ljaju ljudskom vrstom, neometa2 Za Marksovu predstavu o radu kao ve~noj nu`nosti, nametnutoj od prirode, bez koje ne
mo`e biti metabolizma izme|u ~oveka i prirode, pa tako ni `ivota v. Kapital, tom I, deo I,
glava I i V; citirani odeljak je iz glave I, odeljak 2.
473
474
TOTALITARIZAM
475
poslovima (kako je zaista i bilo otkako je Platon u svojim Zakonima prizvao Zevsa, boga granica), javlja se problem kretanja politi~ke zajednice i
delanja njenih gra|ana. Po{tovanje prava ograni~ava delanje, ali ga ne
nadahnjuje; zna~aj, ali i problemati~nost zakon u slobodnim dru{tvima
sastoji se u tome {to oni uvek kazuju {ta ne treba ~initi, ali ne i {ta treba.
Definicija politi~ke zajednice nikad nije sadr`ala pojam kretanja, makar i
zato {to se su{tina politi~ke zajednice (opet jo{ od Platona) oduvek definisala preko trajnosti: ~inilo se da je trajnost jedan od najpouzdanijih ar{ina
za valjanost vlasti. Jo{ za Monteskjea vrhovni dokaz za nevaljanost tiranije jeste to {to se samo tiranija mo`e uni{titi iznutra, {to samo ona mo`e sama od sebe da propadne, dok se svi drugi oblici vlasti uni{tavaju spoljnim
faktorima. Zato je za definisanje oblik vladavine uvek potrebno ono {to
Monteskje naziva na~elom delanja, koje, razli~ito u svakom sistemu,
treba da inspiri{e kako vlast, tako i gra|ane u njihovoj javnoj delatnosti i
da, pored ~isto negativnog merila zakonitosti, poslu`i kao merilo za prosu|ivanje svih javnih poslova. Takvi vode}i principi i kriteriji pona{anja su,
prema Monteskjeu, ~ast u monarhiji, vrlina u republici, a strah u tiraniji.
Pod savr{enom totalitarnom vla{}u, u kojoj su svi ljudi postali Jedan
^ovek, u kojoj je sve delanje usmereno na to da ubrza kretanje prirode ili
istorije, gde svaki pojedina~ni ~in predstavlja izvr{enje smrtne kazne koju
su Priroda ili Istorija ve} izrekle, dakle u uslovima u kojima je potpuno
sigurno da }e teror odr`avati stalno kretanje, nije potrebno nikakvo pravo
na~elo delanja. A ipak, dok god totalitarizam ne pokori ~itavu Zemlju i
gvozdenim obru~em od svakog ~oveka na~ini deo jedinstvenog ~ove~anstva, ne mo`e se u potpunosti sprovesti teror u svojoj dvostrukoj funkciji
su{tine vlasti i principa ne delanja, nego kretanja. Kao {to je ~ak i po{tovanje prava u konstitucionalnim sistemima nedovoljno da bi motivisalo
i usmeravalo ~oveka koji dela, tako ni teror u totalitarnima nije dovoljan
da bi motivisao i usmeravao.
Dok u sada{njim uslovima totalitarna vlast sa drugim oblicima vladanja
jo{ uvek deli potrebu da usmerava pona{anje svojih gra|ana u javnim
poslovima, njoj nije potrebno na~elo delanja u strogom smislu, pa ~ak ne
bi ni znala {ta s njim, budu}i da }e ona ukinuti upravo ~ovekovu mo} da
dela. U uslovima totalnog terora ~ak ni strah vi{e ne mo`e da usmerava
~ovekovo pona{anje, zato {to teror svoje `rtve bira bez obzira na njihova
dela ili misli, nego isklju~ivo u skladu sa objektivnom nu`no{}u prirodnog
ili istorijskog procesa. Strah je u totalitarizmu verovatno ra{ireniji nego
ikada; no, on je izgubio svoju prakti~nu korist ako ljudima vi{e ne mo`e da
pomogne da izbegnu opasnosti kojih se pribojavaju. Isto to va`i i za naklonost prema re`imu; jer totalni teror ne samo {to svoje `rtve bira prema objektivnim merilima, on i svoje d`elate bira uz isto tako potpuno prenebregavanje kandidatovih uverenja i sklonosti. Velike ~istke u Sovjetskom
476
TOTALITARIZAM
477
`ivotinja.) No, mi znamo da je ovo tek deo istine. Deizam, mada pori~e
bo`ansku objavu, ne daje samo nau~ne tvrdnje o bogu koji je samo ideja, ve} ideju boga koristi kako bi objasnio svet. Ideje izama rasa u rasizmu, bog u deizmu, itd. nikada nisu predmet ideologija, a sufiks -logija nikada ne ukazuje prosto na sistem nau~nih tvrdnji.
Ideologija je skoro doslovno ono {to joj ve} i ime kazuje: ona je logika
ideje. Njen predmet je istorija, na koju se onda ideja primenjuje; rezultat
te primene nije korpus iskaza o ne~emu {to jeste, ve} razotkrivanje procesa, ne~ega {to se stalno menja. Ideologija se bavi pojavama kao da one
slede isti zakon prema kom ona logi~ki izla`e svoje ideje. Ideologije
tvrde da znaju misterije svekolikog istorijskog procesa tajnu pro{lost,
zamr{enu sada{njicu, neizvesnu budu}nost zahvaljuju}i logici inherentnoj njihovim idejama.
Ideologije se ne zanimaju za ~udo postojanja. One su istorijski orijentisane: obuzete su nastajanjem i nestajanjem, usponom i padom kultura, ~ak
i kada poku{avaju da objasne istoriju nekim zakonom prirode. Re~
rasa u rasizmu ne upu}uje ni na kakvu istinsku znati`elju o ljudskim rasama kao polju nau~nog istra`ivanja: rasa je tu ideja pomo}u koje se
kretanje istorije obja{njava kao jedan konzistentan proces.
Ideja ideologije nije ni Platonova ve~na su{tina vi|ena o~ima uma, niti je ona Kantova regulativna mo} razuma; ona je postala sredstvo obja{njavanja. Za ideologiju, istorija se ne pojavljuje u svetlosti ideje (to bi
zna~ilo da se istorija posmatra sub specie neke idealne ve~nosti koja je s
onu stranu istorijskog kretanja), ve} kao ne{to {to se pomo}u ideje mo`e
predvideti. Ono po ~emu se ideja uklapa u svoju novu ulogu jeste njena
unutarnja logika, dakle kretanje koje je posledica ideje i kome nije potreban neki spoljni faktor. Rasizam veruje da ve} i sama ideja rase sadr`i u
sebi neki zakon kretanja, kao {to deizam veruje da i sama predstava o bogu
sadr`i zakon kretanja.
Kretanje istorije i logi~ki proces navodno odgovaraju jedno drugom,
tako da se sve de{ava po logici jedne ideje. Pa ipak, jedino mogu}e kretanje u domenu logike jeste dedukcija, proces izvo|enja zaklju~ka iz odre|ene premise. Kada se ideologija dokopa dijalekti~ke logike, sa njenim
kretanjem od teze preko antiteze do sinteze, koja opet postaje teza slede}e
dijalekti~ke etape, ona usvaja isti taj princip: prva teza postaje premisa, a
njena prednost u ideolo{kom obja{njavanju je ta {to dijalektika sve stvarne
protivure~nosti mo`e jednostavno da objasni kao etape jednog konzistentnog kretanja.
^im se logika kao princip mi{ljenja a ne kao neophodna kontrola mi{ljenja primeni na ideju, ideja se pretvara u premisu. Ideolo{ka obja{enjenja sveta slu`ila su se ovom operacijom i mnogo pre no {to je ona postala tako plodonosna za totalitarni na~in razmi{ljanja. ^isto negativna
478
TOTALITARIZAM
479
njima upravlja sa tog skrovitog mesta i zahteva posebno, {esto ~ulo pomo}u kog bismo mogli da je percipiramo. To {esto ~ulo daje ideologija,
posebna ideolo{ka obuka koja se sti~e u ideolo{kim institucijama, osnovanim isklju~ivo radi indoktrinisanja politi~kih vojnika u Ordensburgen
nacista ili u {kolama Kominterne i Kominforma. Emancipovanju mi{ljenja
od iskustva i stvarnosti tako|e slu`i i propaganda totalitarnog pokreta; ona
se uvek trudi da svakom javnom, realnom doga|aju prida tajno zna~enje i
da iza svakog javnog politi~kog ~ina podozreva tajnu nameru. Kada pokreti do|u na vlast, oni nastavljaju da menjaju stvarnost u skladu sa svojim
ideolo{kim postavkama. Pojam neprijatelja zamenjuje se pojmom zavere,
i tako se stvarnost istinsko neprijateljstvo ili istinsko prijateljstvo vi{e
ne do`ivljava i razumeva kao takva, ve} se automatski pretpostavlja da
ona zna~i ne{to drugo.
Tre}e, kako ideologije nemaju mo} da preobraze stvarnost, one ovu
emancipaciju mi{ljenja od iskustva posti`u odre|enim metodama dokazivanja. Ideolo{ki na~in mi{ljenja ~injenice raspore|uje u apsolutno logi~an
niz koji po~inje sa aksiomatski prihva}enom premisom, i iz nje izvodi sve
ostalo; drugim re~ima, on se odlikuje jednom dosledno{}u koje nema nigde u domenu realnosti. Dedukcija mo`e da bude logi~ka ili dijalekti~ka; u
oba slu~aja ona predstavlja dosledno argumentovanje koji bi, budu}i da se
koristi kategorijama procesa, trebalo da je kadro da objasni kretanje
nadljudskih sila, prirodnih ili istorijskih. Uvid u njih posti`e se tako {to
razum logi~ki ili dijalekti~ki opona{a zakone nau~no utvr|enih kretanja
i integri{e se u njih ve} samim opona{anjem. Ideolo{ka argumentacija,
uvek neka vrsta logi~ke dedukcije, udovoljava dvama pomenutim elementima ideologija (elementu kretanja i elementu emancipovanja od stvarnosti i iskustva), prvo, zato {to njeno navodno kretanje ne proizilazi iz iskustva, nego nastaje samo iz sebe, a drugo, zato {to ona to jedno jedino polazi{te koje bira iz do`ivljene stvarnosti pretvara u aksiomatsku premisu, a
od tada sva dalja argumentacija ne podle`e proveri od strane iskustva. Kad
se jednom na|e premisa, polazi{te ideolo{kog mi{ljenja, iskustvo vi{e ne
uti~e na njega i stvarnost ga ni~emu ne mo`e nau~iti.
Sredstvo koje su oba totalitarna vladara koristila da bi od svoje ideologije na~inila oru`je kojim bi svaki njihov podanik mogao sebe da natera da
ide ukorak sa pokretom, bilo je varljivo jednostavno i neupadljivo. Oni su
ga, me|utim, shvatili veoma ozbiljno, ponosili se, Hitler svojim nenadma{nim darom ledenog rasu|ivanja, a Staljin neumoljivo{}u svoje dijalektike, i uporno dovodili ideolo{ke implikacije do granica logi~ke
doslednosti, koja, bar sa strane, izgleda groteskno primitivna i apsurdna:
odumiru}u klasu ~ine ljudi osu|eni na smrt, a rase koje su nesposobne
za `ivot bi}e istrebljene. Ko god se slo`i sa tim da postoji ne{to kao odumiru}e klase a ne izvu~e iz toga zaklju~ak da treba ubijati njihove pripad-
480
TOTALITARIZAM
nike, ili ko prihvati da pravo na `ivot ima neke veze sa rasom a ne izvu~e
iz toga zaklju~ak da treba ubijati ni`e rase, o~igledno je ili glup ili kukavica. Stroga logi~nost kao smernica za delanje pro`ima ~itavu strukuturu
totalitarnih pokreta i vlada, i ona je isklju~ivo dostignu}e Hitlerovo i Staljinovo. Oni, dodu{e, idejama i propagandnim parolama svojih pokreta nisu dodali ni jednu jedinu novu misao, ali ih zato i treba smatrati ideolozima najvi{eg ranga.
Nove totalitarne ideologe, za razliku od njihovih prethodnika, u ideologiji nije privla~ila prvenstveno ideja borba izme|u klasa i eksploatacija radnika, odnosno borba izme|u rasa i briga za germanske narode ve}
logi~ki proces koji se iz te ideje mogao izvesti. Kako je Staljin rekao,
Lenjinovu publiku nije osvojila ni ideja, ni retori~nost, nego neodoljiva
snaga logike. Ispostavilo se da mo}, za koju je Marks mislio da se ra|a
kada ideja obuzme mase, ne po~iva u ideji, ve} u njenoj logi~nosti koja
~oveka obuhvata sa svih strana kao mo}ni pipci, kao mengele, iz ~ijeg zagrljaja ~ovek nije kadar da se otrgne; mora joj se ili predati ili prihvatiti
potpun poraz.3 Tek kada je ostvarenje ideolo{kih ciljeva, besklasno dru{tvo ili superiorna rasa, bilo u opasnosti, ova snaga mogla je da do|e do izra`aja. U procesu ostvarivanja tih ciljeva, prvobitni osnov na kom su ideologije po~ivale dok god su morale da privla~e mase eksploatacija radnika ili nacionalne aspiracije Nema~ke lagano se gubi, gotovo da ga sam
taj proces pro`dire: u potpunom skladu sa ledenim rasu|ivanjem i neodoljivom snagom logike, radnici su pod bolj{evi~kom vla{}u izgubili ~ak
i ona prava koja su imali pod caristi~kom opresijom, kao {to je nema~ki
narod pretrpeo rat koji se ni malo nije obazirao na minimum zahteva za
opstanak nema~ke nacije. Pravi sadr`aj ideologije (radni~ku klasu ili germanske narode), koji je prvobitno i iznedrio ideju (borbu klasa kao zakon istorije ili borbu rasa kao zakon prirode), pro`dire logika s kojom se
ideja sprovodi, i to je prosto u prirodi politike kojom dominira ideologija ne mo`e se, dakle, objasniti prosto kao izdaja zarad li~nog interesa ili
volje za mo}.
Pripremu `rtava i d`elata, koja je totalitarizmu potrebna umesto Monteskjeovog na~ela delanja, ne obavlja, zna~i, sama ideologija rasizam ili
dijalekti~ki materijalizam ve} njena inherentna logi~nost. Najubedljiviji
argument u tom smislu, argument koji su i Hitler i Staljin veoma voleli,
bio je: ko ka`e A, mora da ka`e i B i C, i tako dalje, do kraja smrtonosne
abecede. ^ini se da je upravo ovo izvor te ubedljive sile logi~nosti: na{
strah da protivre~imo sebi. Kada bolj{evici teraju svoje `rtve da priznaju
zlo~ine koje ove nikada nisu po~inile, oni se pouzdaju pre svega u taj os3 Staljinov govor 28. januara 1924; citirano prema: Lenin, Selected Works, Vol. I, p. 33,
Moskva 1947. Zanimljivo je da je Staljinova logika jedna od retkih vrlina koje Hru{~ov
hvali u velikom raskrinkavanju na Dvadesetom kongresu.
481
482
TOTALITARIZAM
}ilo stalno kretanje, vo|eno terorom. Kao {to teror, ~ak i u svom pred-totalnom, ~isto tiranskom obliku, uni{tava sve odnose me|u ljudima, tako i
samo-prinuda ideolo{kog na~ina mi{ljenja uni{tava sve spone sa stvarno{}u. Priprema je uspela kada ljudi izgube kontakt sa drugim ljudima isto kao i sa stvarno{}u koja ih okru`uje; jer zajedno sa ovim sponama, oni
gube ne samo otvorenost za nova iskustva, nego i sposobnost da misle.
Idealni podanici totalitarne dr`ave nisu ube|eni nacisti ili ube|eni komunisti, nego ljudi koji izme|u ~injenice i fikcije (a nju ~ini stvarnost iskustva), izme|u istine i neistine (nju, opet, ~ine norme mi{ljenja) vi{e ne prave
razliku.
Pitanje postavljeno na po~etku ovih razmatranja, i pitanje kom se sada
vra}amo, ti~e se elementarnog iskustva u zajedni~kom `ivotu ljudi pod
vla{}u ~ija je su{tina teror i ~ije je na~elo delanja logi~nost ideolo{kog
na~ina mi{ljenja. O~igledno je da takva kombinacija ranije nije kori{}ena
u najrazli~itijim oblicima politi~ke dominacije. Pa ipak, elementarno iskustvo na kom taj novi oblik vlasti po~iva mora biti ljudsko i ljudima poznato, u meri u kojoj je i najoriginalnija od svih politi~kih zajednica ipak
uvek ~ovekova tvorevina, i nekako udovoljava njegovim potrebama.
Vi{e puta je prime}eno da teror mo`e apsolutno da vlada jedino ljudima
koji su me|usobno izolovani, te da je stoga jedna od glavnih briga tiranije
kako da stvori tu izolaciju. Izolacija je mo`da po~etak terora; ona svakako
jeste njegovo najplodnije tle; ona je, me|utim, uvek i posledica terora. Ta
izolacija je zapravo pred-totalitarna, a njen glavni simptom je nemo}, utoliko {to mo} uvek proisti~e iz zajedni~kog delanja (Berk); izolovani ljudi nemo}ni su po prirodi stvari.
Izolacija i nemo}, su{tinska nesposobnost da se ikako dela, oduvek su
bile odlika tiranija. Politi~ki kontakti izme|u ljudi ugro`eni su u tiranijama, ~ovekova mo} da dela i da vlada osuje}ena je, ali nisu prekinuti svi
kontakti me|u ljudima i nisu uni{tene sve ljudske mo}i. ^itava sfera privatnog `ivota, sa mogu}no{}u sticanja iskustva, stvaranja i mi{ljenja, ostaje netaknuta. Znamo da gvozdeni obru~ totalnog terora ne ostavlja prostora za takav privatan `ivot i da samo-prinuda totalitarne logike uni{tava ~ovekovu sposobnost da sti~e nova iskustva isto onako sigurno kao i njegovu
sposobnost da dela.
Ono {to u politi~koj sferi zovemo izolacijom, u sferi dru{tvenog opho|enja zove se usamljenost. Izolacija i usamljenost nisu isto. Ja mogu da
budem izolovana (to je pozicija u kojoj ne mogu da delam zato {to nema
nikoga ko bi delao sa mnom) a da nisam usamljena, kao {to mogu da budem usamljena (to je pozicija u kojoj ja kao li~nost ose}am da su me svi
napustili) i kada nisam izolovana. Izolacija je onaj }orsokak u koji su ljudi
saterani kada se uni{ti politi~ka sfera njihovog `ivota, sfera u kojoj oni de-
483
484
TOTALITARIZAM
485
486
TOTALITARIZAM
487
nadalje, kao {to, bez obzira na privremene poraze, ~ove~anstvo prate i drugi oblici vladanja (monarhije i republike, tiranije, diktature i despotije),
nastali u razli~itim istorijskim trenucima i na osnovu razli~itih elementarnih iskustava.
No, isto tako ostaje i istina da svaki kraj sadr`i i nov po~etak; taj po~etak
je obe}anje, jedina poruka koju kraj mo`e da zave{ta. Zato po~etak, pre
no {to postane istorijski doga|aj, jeste najvi{a ~ovekova sposobnost; sa
politi~kog stanovi{ta, on je isto {to i ~ovekova sloboda. Initium ut esset
homo creatus est da bi bilo po~etka, stvoren je ~ovek, rekao je Avgustin.5 Svako novo ro|enje jem~i taj po~etak; on i jeste ~ovek sm.
* NAP. PREV.: Na stru~noj pomo}i i strpljenju zahvaljujem dr Vojinu Dimitrijevi}u, profesoru Pravnog fakulteta u Beogradu, kao i dr Leonu Koenu, profesoru Filolo{kog fakulteta
u Beogradu.
Bibliografija
I deo: Antisemitizam
ALHAIZA, Adolphe, Vrit sociologique gouvernementale et religieuse. Succint
rsum du Socitarisme de Fourier compar au socialisme de Marx, Paris,
1919.
ANCHEL, Robert, Un Baron Juif au 18e sicle, u: Souvenir et Science, vol. I.
ARENDT Hannah, Why the Crmieux Decree Was Abrogated, u: Contemporary
Jewish Record, april 1943; The Jew as Pariah. A Hidden Tradition, u:
Jewish Social Studies, vol. 6, no. 2, 1944; Organized Guilt, u: Jewish
Frontier, januar 1945.
ARLAND, Marcel, Review of F. Clines Bagatelle pour un Massacre, u:
Nouvelle Revue Franaise, februar 1938.
ARON, Robert, The Vichy Regime 1940-1944, New York, 1958
BAINVILLE, Jacques, La troisime Rpublique, 1935.
BARON, Salo W., Die Judenfrage auf dem Wiener Kongre, Wien, 1920; A Social
and Religious History of the Jews, New York, 1937; The Jewish Question in
the 19th Century, u: Journal of Modern History, vol. X; Modern
Nationalism and Religion, 1947.
BARRS, Maurice, Scnes et doctrines du nationalisme, Paris, 1899.
BASNAGE, J., Histoire des Juifs, La Haye, 1716.
BATAULT, Georges, Le Problme juif. La renaissance de lantismitisme, Paris,
1921.
BAUER, Bruno, Die Judenfrage, 1843.
BEAUREPAIRE, Guesnay de, Le Panama et la Rpublique, 1899.
BCOURT, Renault, Conspiration universelle du Judaisme, entirement dvoile:
ddie tous les souverains dEurope, leurs ministres, aux hommes dEtat
et gnralement toutes les classes de la socit, menace de ces perfides
projets, 1835.
BDARRIDA, Jassuda, Les Juifs en France, en Italie et en Espagne, 1859.
BENJAMIN, Ren, Clmenceau dans la retraite, Paris, 1930.
BERNANOS, Georges, Las grande peur des bien-pensants, Paris, 1931; Les
grands cimetires sous la lune, Paris, 1938.
BERNDORFF, H. R., Diplomatische Unterwelt, 1930.
BERTHOLET, Alfred, Die Stellung der Juden zu den Fremden, 1896;
Kulturgeschichte Israels, 1919.
BISMARCK, Otto von, Gedanken und Erinnerungen, 1909-1921.
492
BIBLIOGRAFIJA
BLOOM, R. I., The Economic Activities of the Jews of Amsterdam in the 17th and
18th Centuries, 1937.
BLOY, Lon, Le Salut par les Juifs, 1892.
BOEHLICH, Walter (prir.), Der Berliner Antisemitismusstreit, Frankfurt/M.,
1965.
BOEHMER, Heinrich, Les Jsuites. Ouvrage traduit de lallemand avec une introduction et des notes par G. Monod, Paris, 1910.
BRNE, Ludwig, ber die Judenverfolgung, 1819; Fr die Juden, 1819; Briefe
aus Paris, 1830-1833.
BOH, Felix, Der Konservativismus und die Judenfrage, 1892.
BONDY-DWORSKY, Geschichte der Juden in Bhmen, Mhren und Schlesien,
Prag, 1906.
BOOM, W. ten, Entstehung des modernen Rassen-Antisemitismus, Leipzig, 1928.
BORD, Gustave, La Franc-Maonnerie en France ds origines 1815, 1908.
BOTZENHART, Erich, Der politische Aufstieg des Judentums von der
Emanzipation bis zur Revolution 1848, u: Forschungen zur Judenfrage, Bd.
3, 1938.
BOURGIN, Georges, Le Problme de la fonction conomique des Juifs, u:
Souvenir et Science, vol. 3, nos. 2-4, 1932.
BRENTANO, Clemens v., Der Philister vor, in und nach der Geschichte, 1811.
BROGAN, D. W., The Development of Modern France 1870-1939, 1941; The
French Nation: From Napoleon to Ptain 1814-1940, New York, 1958.
BRONNER, Fritz, Georg Ritter v. Schnerer, u: Volk im Werden, Bd. 7, Nr. 3,
1939.
BRUGERETTE, Joseph, Le Comte de Montlosier, 1931.
BUCH, Willi, Fnfzig Jahre antisemitische Bewegung, Mnchen, 1937.
BUCHHOLZ, Friedrich, Untersuchungen ber den Geburtsadel, Berlin, 1807.
BLOW, Bernhard von, Denkwrdigkeiten, Berlin, 1930-1931.
BLOW, Heinrich von, Geschichte des Adels, 1903.
BUSCH, Moritz, Israel und die Gojim, u: Die Grenzboten, 1879-1881;
Bismarck: Some Secret Pages of his History, London, 1898.
BYRNES, Robert, Antisemitism in Modern France, New Brunswick, 1950.
CAPEFIGUE, Jean, Histoire des grandes oprations financires, 1855-1858.
CAPRAN, Louis, LAnticlricalisme et lAffaire Dreyfus, Touluse, 1948.
CARO, Georg, Sozial- und Wirtschaftsgeschichte der Juden im Mittelalter und der
Neuzeit, 1908-1920.
CARO, Joseph, Benjamin Disraeli, Juden und Judentum u: Monatsschrift fr
Geschichte und Wissenschaft des Judentums, 1932.
Il Caso di Alfredo Dreyfus, Civilt Cattolica, 5. februar 1898.
CASSEL, Selig, Geschichte der Juden, u: ERSCH/GRUBER, Allgemeine
Enzyklopdie der Wissenschaften und Knste, Abt. 2, Bd. 27, 1850.
CLINE, Ferdinand, Bagatelle pour un massacre, 1938; LEcole des cadavres,
1940.
BIBLIOGRAFIJA
493
494
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
495
496
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
497
decembar 1901; Notes de Plaidoiries pour le procs de Rennes, ibid., februar 1900.
LACHAPELLE, Georges, Les Finances de la Troisime Rpublique, Paris, 1937.
LA SERVE, Felury, Les Juifs Lyon, u: Revue du Lyonnais, vol. 7, 1838.
LAZARE, Bernard, LAntismitisme, son histoire et ses causes, 1894; Une Erreur
judiciaire; la vrit sur laffaire Dreyfus, 1896; Contre lAntismitisme; histoire dune polmique, Paris, 1896; Jobs Dungheap, New York, 1948.
LAZARON, Morris S., Seed of Abraham, New York, 1930.
LECANUET, Edouard, Les Signes avant-coureurs de la sparation, 1894-1910,
Paris, 1930.
LEMOINE, Albert, Napolon I et les Juifs, Paris, 1900.
LESTSCHINSKY, Jacob, Die Umwandlung und Umschichtung des jdischen
Volkes im Laufe des letzten Jahrhunderts, u: Weltwirtschaftliches Archiv,
Bd. 30, Kiel, 1929.
LESUEUR, E., La Franc-Maonnerie Artsienne au 18e sicle (Bibliothque
Rvolutionnaire), 1914.
LEUILLOT, Paul, LUsure judaque en Alsace sous lEmpire et la Restauration,
u: Annales Historiques de la Rvolution Franaise, Bd. 7, 1930.
LEVAILLANT, I., La Gense de lantismitisme sous la Troisime Rpublique,
u: Revue des Etudes Juives, vol. 53, 1907.
LEVINAS, E., LAutre dans Proust, u: Deucalion, no. 2, 1947.
LEWINSOHN, Richard, Jdische Weltfinanz?, 1925; Wie sie gro und reich wurden, Berlin, 1927.
LOMBARD DE LANGRES, Vincent, Socits secrtes en Allemagne... de lassassinat Kotzebue, Paris, 1819.
LOMBROSO, Csar, LAntismitisme, 2. izdanje 1899, Paris.
LUCIEN-BRUN, Henry, La Condition des Juifs en France depuis 1789, Paris,
1900.
LUXEMBURG, Rosa, Die sozialistische Krise in Frankreich, u: Die Neue Zeit,
Bd. I, 1901.
MAIER, Hans, Die Antisemiten, u: Deutsches Parteiwesen, Nr. 2, Mnchen,
1911.
MAISTRE, Comte J. M. de, Les Soires de St. Petersburg, 1821.
MALET, Chevalier de, Recherches politiques et historiques qui prouvent lexistence dune secte rvolutionnaire, 1817.
MARBURG, Fritz, Der Antisemitismus in der deutschen Republik, Wien, 1931.
MARCUS, Jacob R., The Rise and Destiny of the German Jews, 1934.
MARR, Wilhelm, Sieg des Judentums ber das Germanentum vom nicht konfessionellen Standpunkt aus betrachtet, 2. izdanje, Berlin, 1879.
MARTIN DU GARD, Roger, Jean Barois, 1913.
MARWITZ, Fr. August Ludwig von der, Letzte Vorstellung der Stnde des
Lebusischen Kreises an den Knig, 1811, u: Werke, prir. Meusel, Berlin,
1908; ber eine Reform des Adels, ibid., 1812; Von den Ursachen des
498
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
499
500
BIBLIOGRAFIJA
Volkes verteitigt gegen die Ansprche der Juden und ihrer Verfechter, 1815.
RUPPIN, Arthut, Soziologie der Juden, Berlin, 1930.
SAMTER, N., Judentaufen im 19. Jahrhundert. Mit besonderer Bercksichtigung
Preussens, 1906.
SAVIGNY, Friedrich Karl von, Beitrag zur Rechtsgeschichte des Adels im neueren
Europa, 1836.
SAYDU, Andr, Les Juifs, u: Revue Economique Internationale, 1912.
SCHFFLE, A. E. Fr., Der groe Brsenkrach des Jahres 1873, u: Zeitschrift
fr die gesamte Staatswissenschaft, Bd. 30, 1874.
SCHARF-SCHARFFENSTEIN, Hermann von, Das geheime Treiben, der Einflu
und die Macht des Judentums in Frankreich seit 100 Jahren (1771-1871),
Stuttgart, 1872.
SCHAY, Rudolf, Juden in der deutschen Politik, 1929.
SCHEFFER, Egon, Der Siegeszug des Leihkapitals, 1924.
SCHEIDLER, K. H., Judenemanzipation, u: ERSCH/GRUBER, Allgemeine
Enzyklopdie der Wissenschaften und Knste, 1850, 2. Abt., Bd. 27.
SCHLEGEL, Friedrich, Philosophische Vorlesungen aus den Jahren 1804-1806,
Bonn, 1836.
SCHLEIERMACHER, Friedrich, Briefe bei Gelegenheit der politischen theologischen Aufgabe und des Sendschreibens jdischer Hausvter, 1799, u:
Werke, Abt. I, Bd. 5, 1846.
SCHNEE, H., Die Hoffinanz und der moderne Staat, 3 toma, Berlin, 1953-1955.
SCHNEIDER, K. H., Judenemanzipation, u: ERSCH/GRUBER, Allgemeine
Enzyklopdie der Wissenschaften und Knste, 1850, 2. Abt., Bd. 27, 1850.
SCHUDT, Johann Jacob, Jdische Merkwrdigkeiten, Frankfurt 1715-1717.
SCHWERTFEGER, Bernhard, Die Wahrheit ber Dreyfus, 1930.
S. F. S., The Jesuits and the Dreyfus Case, u: The Month, vol. 93, februar 1899.
SHOHET, D. M., The Jewish Court in the Middle Ages, New York, 1931.
SILBERGLEIT, Heinrich, Die Bevlkerungs- und Berufsverhltnisse der Juden im
Deutschen Reich, Berlin, 1930.
SILBERNER, Edmund, Charles Fourier on the Jewish Question, u: Jewish
Social Studies, oktobar 1946.
SIMON, Yves, La Grande Crise de la Rpublique Franaise; observations sur la
vie politique franaise de 1918-1938, Montreal, 1941.
SOMBART, Werner, Die deutsche Volkswirtschaft im 19. Jahrhundert, 1903; Die
Juden und das Wirtschaftsleben, 1911; Die Zukunft der Juden, 1912; Der
Bourgeois, 1913; Studien zur Entwicklungsgeschichte des modernen
Kapitalismus, 1913.
SONNENBERG-LIEBERMANN, Max von, Beitrge zur Geschichte der antisemitischen Bewegung vom Jahre 1880-1885, Berlin, 1885.
SOREL, Georges, Rflexions sur la violence, Paris, 1908; La Rvolution dreyfusienne, Paris, 1911.
STAHL, F. S., Der christliche Staat und sein Verhltnis zu Deismus und Judentum,
BIBLIOGRAFIJA
501
1847.
STEINBERG, A. S., Die weltanschaulichen Voraussetzungen der jdischen
Geschichtsschreibung, u: Dubnov-Festschrift, 1930.
STERN, Selma, Die Juden in der Handelspolitik Friedrich Wilhelms I von Preuen, u: Zeitschrift fr die Geschichte der Juden in Deutschland, Bd. 5; Der
preuische Staat und die Juden, 2 toma, Tbingen, 1962; Jud S, 1929;
Die Judenfrage in der Ideologie der Aufklrung und Romantik, u: Der
Morgen, Bd. 11, 1935; The Court Jew, Philadelphia, 1950.
STOECKER, Adolf, Reden und Aufstze, Leipzig, 1913.
STRAUSS, Raphael, The Jews in the Economic Evolution of Central Europe, u:
Jewish Social Studies, vol. III, no. 1, 1941.
SUAREZ, Georges, La Vie orgueilleuse de Clmenceau, Paris, 1930.
SUNDHEIMER, Paul, Die jdische Hochfinanz und der bayrische Staat im 18.
Jahrhundert, u: Finanzarchiv, Bd. 41, 1924.
THALHEIMER, Siegfried, Macht und Gerechtigkeit Ein Beitrag zur Geschichte
des Falles Dreyfus, Mnchen, 1958.
THO-DAEDALUS (pseudonim), LAngleterre juive: Isral chez John Bull,
Bruxelles, 1913.
THIBAUDET, Albert, Les ides de Charles Maurras, Paris, 1920.
TOUSSENEL, Alphonse, Les Juifs, rois de lepoque. Lhistoire de la fodalit financire, 3. izdanje 1846.
TREITSCHKE, Heinrich von, Unsere Aussichten, u: Preuische Jahrbcher,
Bd. 44, Nr. 5, 1879; Herr Graetz und sein Judentum, ibid., Nr. 6; Erwidrung an Mommsen, ibid., Bd. 46, Nr. 6, 1881.
UCKO, Siegfried, Geistesgeschichtliche Grundlagen der Wissenschaft des
Judentums, u: Zeitschrift fr die Geschichte der Juden in Deutschland, Bd.
5, Nr. 1.
VACHER DE LAPOUGE, George, LAryen, son rle social, Paris, 1896; Les
Selections sociales, Paris 1896.
VALLE, Oscar de, Manieurs dargent, 1720-1857, 1857.
VARIGNY, C. de, Les grands Fortunes en Angleterre, u: Revue des deux
Mondes, jun 1888.
VARNHAGEN, August, Tagebcher, Leipzig, 1861.
VERNUNFT, Walfried, Juden und Katholiken in Frankreich, u: Nationalsozialistische Monatshefte, oktobar 1938; Die Hintergrnde des franzsischen
Antisemitismus, ibid., juni 1939.
VOLTAIRE, F. M. Arouet de, Dictionnaire philosophique (Oeuvres compltes,
vol. 9, 1878); Philosophie gnerale: mtaphysique, morale et Thologie
(Oeuvres compltes, vol. 40, 1785); Essai sur les moeurs et lesprit des nations (Oeuvres compltes, vol. 12, 1878).
502
BIBLIOGRAFIJA
II deo: Imperijalizam
American Friends Service Bulletin, General Relief Bulletin, mart 1943.
ANDLER, Charles, Les Origines du Pangermanisme, 1915.
ANGUS, H. F. (prir.), Canada and the Doctrine of Peaceful Changes, u: International Studies Conference. Demographic Questions. Peaceful Changes,
1937.
ARNDT, Ernst Moritz, Ein Blick aus der Zeit auf die Zeit, 1814; Phantasien zur
Berichtigung der Urteile ber knftige deutsche Verfassungen, 1815;
Erinnerungen an Schweden, 1818.
AZCARATE, Pablo de, Minorities. League of the Nations, u: Encyclopaedia
Britannica, 1929.
BANGERT, Otto, Gold oder Blut, 1927.
BARKER, Ernest, Political Theory in England from Herbert Spencer to Present
BIBLIOGRAFIJA
503
Day, 1915; Idea and Ideals of the British Empire, Cambridge, 1941.
BARNES, Leonard, Caliban in Africa. An Impression of Colour Madness,
Philadelphia, 1931.
BARRS, Maurice, Scnes et doctrines du nationalisme, Paris, 1899.
BARZUN, Jacques, Race. A Study in Modern Superstition, New York, 1937.
BASSERMANN, Ernst, Nationalliberale, u: Handbuch der Politik, Bd.2, 1914.
BAUER, Otto, Die Nationalittenfrage und die sterreichische Sozialdemokratie,
Wien, 1907.
BEAMISH, Henry Hamilton, South Africas Kosher Press, London, 1937.
BECKER, Paul, Carl Peters, die Wirkung der deutschen Kolonialpolitik, 1934.
BELL, Sir Hesketh, Foreign Colonial Administration in the Far East, 1928.
BENEDICT, Ruth, Race, Science and Politics, 1940.
BENIANS, E. A., The European Colonies, u: Cambridge Modern History. The
Latest Age, vol. 12, 1934.
BENJAMIN, Walter, ber den Begrif der Geschichte, u: Werke, Frankfurt, 1955.
BENTWICH, Norman, South Africa. Dominion of Racial Problems, u: The
Political Quarterly, vol. 10, Nr. 3, 1939.
BRARD, Victor, LEmpire russe et le tsarisme, 1905.
BERGSTRSSER, Ludwig, Geschichte der politischen Parteien, 1921.
BIBL, Viktor, Der Zerfall sterreichs, 1924.
BLUNTSCHLI, Johann Caspar, Charakter und Geist der Politischen Parteien,
1869.
BODELSEN, C. A., Studies in Mid-Victorian Imperialism, 1924.
BODIN, Jean, Six Livres de la Rpublique, 1576.
BONHARD, Otto, Geschichte des alldeutschen Verbandes, 1920.
BOULAINVILLIERS, Comte Henri de, Histoire de lAncien Gouvernement de la
France, 1727.
BRAUN, Robert, Political Parties. Succession States, u: Encyclopedia of Social
Sciences.
BRIE, Friedrich, Imperialistische Strmungen in der englischen Literatur, Halle,
1928; Der Einflu der Lehren Darwins auf den britischen Imperialismus,
1927.
BRONNER, Fritz, Georg, Ritter v. Schnerer, u: Volk im Werden, Bd. 7, Nr. 3,
1939.
BRCHER, Heinz, Ernst Haeckel. Ein Wegbegleiter biologischen Staatsdenkens, u: Nationalsozialistische Monatshefte, Nr. 69, 1935.
BRUUN, Geoffrey, Europe and the French Empire, 1938.
BRYCE, Viscount James, Studies in History and Jurisprudence, 1901.
BUBNOFF, Nicolai, Kultur und Geschichte im russischen Denken der Gegenwart
(Osteuropa: Quellen und Studien, Nr. 2), 1927.
BUFFON, Georges-Louis Leclerc, Comte de, Histoire Naturelle, 1769-1789.
BURKE, Edmund, Reflections on the Revolution in France (1790), Everymans
Library; Upon Party, 2. izdanje 1850.
BURNS, Elinor, British Imperialism in Ireland, 1931.
504
BIBLIOGRAFIJA
Cambridge History of the British Empire, vol. 5: The Indian Empire 1858-1918,
1932; vol. 8: South Africa, 1936.
CARLYLE, Thomas, Occasional Discourse on the Nigger Question, u: Critical
and Miscellaneous Essays.
CARR-SAUNDERS, A. M., World Population, Oxford, 1936.
CARTHILL, Al. (pseudonim), The Lost Dominion, 1924.
CHAMBERLIN, W. H., The Russian Revolution, 1917-1924, New York, 1935.
CHERIKOVER, E., New Materials on the Pogroms in Russia at the Beginning of
the Eighties, u: Historische Schriften, Bd. 2, Vilna, 1937.
CHESTERTON, Cecil/BELLOC, Hilaire, The Party System, London, 1911.
CHESTERTON, Gilbert K., The Crimes of England, 1915.
CHILDS, Stephen Lawford, Refugees a Permanent Problem in International
Organization, u: War is not Inevitable, Problems of Peace, 13. serija, objavila International Labor Office, London, 1938.
CLAPHAM, J. H., The Abb Siys, London, 1912.
CLASS, Heinrich (pseudonim Einhart), Deutsche Geschichte, Leipzig, 1910;
Zwanzig Jahre alldeutscher Arbeit und Kmpfe, Leipzig, 1910; (pseudonim
Daniel Fryman), Wenn ich der Kaiser wr. Politische Wahrheiten und
Notwendigkeiten, 1912.
CLEINOW, Georg, Die Zukunft Polens, Leipzig, 1914.
COMTE, Auguste, Discours sur lEnsemble du Positivisme, 1848.
Conditions of India (bez autora, predgovor Bertrand Russell), London, 1934.
CONRAD, Joseph, The Heart of Darkness, u: Joseph Conrad, The Youth and
Other Tales, 1902; Victory, 1915.
COOKE, George W., The History of Party, London, 1836.
COQUART, A., Pisarev et lidologie du nihilisme russe, Paris, 1946.
CROMER, Lord Evelyn Baring, The Government of Subject Races, u:
Edinburgh Review, januar 1908; Disraeli, u: Spectator, novembar 1912.
CROZIER, John B., History of Intellectual Development on the Lines of Modern
Evolution, 1897-1901.
CROZIER, W. P., France and her Black Empire, u: New Republic, 23. januar
1924.
CURZON, Lord George N., Problems of the Far East, 1894.
DAMCE, E. H., The Victorian Illusion, London, 1928.
DANILEWSKI, Nikolai Yakovlevich, Russia and Europe, 1871.
DARCY, Jean, France et Angleterre, Cent annes de rivalit coloniale, 1904.
(DAVIDSON, John), Testament of John Davidson, 1908.
DECKERT, Emil, Panlatinismus, Panslawismus und Panteutonismus in ihrer
Bedeutung fr die Weltlage, Frankfurt, 1914.
DELBRCK, Hans, Die Alldeutschen, u: Preussische Jahrbcher, Bd. 154, decembar 1913; Ludendorffs Selbstportrt, Berlin, 1922.
BIBLIOGRAFIJA
505
506
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
507
508
BIBLIOGRAFIJA
Seven Pillars of Wisdom, 1926; Letters, prir. David Garnett, New York, 1939.
LEHR, Zwecke und Ziele des alldeutschen Verbandes (Flugschriften des
alldeutschen Verbandes, Nr. 14).
LEMONON, Ernest, LEurope et la politique britannique. 1882-1911, 1912.
LEVINE, Louis, Pan-Slavism and European Politics, New York, 1914.
LEWIS, Sir George Cornewall, An Essay on the Government of Dependence,
Oxford, 1844.
LIPPINCOTT, Benjamin E., Victorian Critics of Democracy, University of
Minnesota, 1938.
LOSSKY, N. O., Three Chapters from the History of Polish Messianism (International Philosophical Library, vol. 2, no. 9), Prag, 1936.
LOVELL, Reginald Ivan, The Struggle for South Africa, 1875-1899, New York,
1934.
LOW, Sidney, Personal Recollections of Cecil Rhodes, u: Nineteenth Century,
vol. 51, maj 1902.
LUDENDORFF, Erich, Die berstaatlichen Mchte im letzten Jahre des
Weltkrieges, Leipzig, 1927; Die Judenmacht, ihr Wesen und Ende, Mnchen,
1938; Feldherrnworte, 1938.
LUXEMBURG, Rosa, Die Akkumulation des Kapitals (1913), Berlin, 1923.
MACARTNEY, C. A., The Social Revolution in Austria, Cambridge, 1926;
National States and National Minorities, London, 1934.
MAHAN, Alfred, T., The Problem of Asia and its Effect upon International
Policies, Boston, 1900.
MAINE, Sir Henry, Popular Government, 1886.
MANGIN, Charles Marie Emmanuel, La Force Noire, 1910; Des Hommes et des
Faits, Paris, 1923.
MANGOLD, Ewald K. B., Frankreich und der Rassegedanke; eine politische
Kernfrage Europas, 1937.
MANSERGH, Nicholas, Britain and Ireland (Longmans Pamphlets on the British
Commonwealth), London, 1942; South Africa 1960-1961, New York, 1962.
MARCKS, Erich (prir.), Lebensfragen des britischen Weltreichs, 1921.
MARX, Karl, The Eighteenth Brumaire of Louis Bonaparte (1852), 1898.
MASARYK, Th. G., Zur russischen Geschichts- und Religionsphilosophie, 1913.
MAUCO, Georges, LEmigration, problme rvolutionnaire, u: Esprit, VII god.,
no. 82, juli 1939.
MAUNIER, Ren, Sociologie coloniale, 1932-1936.
METZER, E., Imperialismus und Romantik, Berlin, 1908.
MICHAELIS, Alfred (prir.), Die Rechtsverhltnisse der Juden in Preuen seit dem
Beginn des 19. Jahrhunderts, Berlin, 1910.
MICHEL, P. Charles, A Biological View of Our Foreign Policy, u: Saturday
Review, London, februar 1896.
MICHELL, Lewis, Rhodes, London 1910.
BIBLIOGRAFIJA
509
510
BIBLIOGRAFIJA
1937.
PRISTLEY, H. J., France Overseas; a study of modern imperialism, New York,
1938.
Propylen Weltgeschichte, Bd. 10, Das Zeitalter des Imperialismus, 1933.
PUNDT, Alfred, Arndt and the National Awakening in Germany, New York, 1935.
REIMER, E., Pangermanisches Deutschland, 1905.
REISMANN-GRONE, Th., berseepolitik oder Festlandspolitik? (Flugschriften
des alldeutschen Verbandes, Nr. 22), 1905.
RENAN, Ernest, Histoire gnrale et systme compar des langues, 1863; Questce quune nation? Paris, 1822, prevod na engleski u: The Poetry of the Celtic
Races, and Other Studies, preveo William G. Hutchison, London, 1896.
RENNER, Karl, Der Kampf der sterreichischen Nationen unter dem Staat, 1902;
sterreichs Erneuerung. Politisch-programmatischce Aufstze, Wien, 1916;
Das Selbstbestimmungsrecht der Nationen, Leipzig, 1918.
RICHARD, Gaston, Le Conflit de lautonomie nationale et de limprialisme,
1916.
RITTER, Paul, Kolonien im deutschen Schrifttum, 1936.
ROBERT, Cyprienne, Les deux Panslavismes, 1847; Le monde slave, 1852.
ROBESPIERRE, Maximilien de, Oeuvres, 1840; Speeches, 1927.
ROBINSON, Jacob, Staatsbrgerliche und wirtschaftliche Gleichberechtigung,
u: Sddeutsche Monatshefte, juli 1929.
RPKE, Wilhelm, Kapitalismus und Imperialismus, u: Zeitschrift fr schweizerische Statistik und Volkswirtschaft, Bd. 70, 1934.
ROHAN, Henri, Duc de, De lIntrt des princes et Etats de la Chrtient, 1638.
ROHDEN, Peter R. (prir.), Demokratie und Partei, Wien, 1932.
ROHRBACH, Paul, Der deutsche Gedanke in der Welt, 1912; Die alldeutsche
Gefahr, 1918.
ROSCHER, Wilhelm, Die Grundlagen der Nationalkonomie, 1900.
ROSENKRANZ, Karl, ber den Begriff der politischen Partei, 1843.
ROUCEK, Joseph, The Minority Principle as a Problem of Political Science, Prag,
1928.
ROZANOV, Vassilij, Fallen Leaves, 1929.
RUDLIN, W. A., Political Parties. Great Britain, u: Encyclopedia of the Social
Sciences.
RUSSEL, Lord John, On Party, 1850.
SAMUEL, Horace B., Modernities, London, 1914.
SCHNEE, Heinrich, Nationalismus und Imperialismus, 1928.
SCHULTZE, Ernest, Die Judenfrage in Sdafrika, u: Der Weltkampf, Bd. 15, Nr.
178, 1938.
SCHUMPETER, Joseph, Zur Soziologie der Imperialismen, u: Archiv fr
Sozialwissenschaften und Sozialpolitik, Bd. 46, 1918-1919.
SCHUYLER, Robert L., The Fall of the Old Colonial System. A Study in British
BIBLIOGRAFIJA
511
512
BIBLIOGRAFIJA
Gobineau, u: Revue des Deux Mondes, vol. 199, 1907; LAncien Rgime et
la Rvolution, 1856.
TONSILL, Ch. C., Racial Theories from Herder to Hitler, u: Thought, vol. 15,
1940.
TOWNSEND, Mary E., Origin of Modern German Colonialism, 1871-1885, New
York, 1921; Rise and Fall of Germanys Colonial Empire, New York, 1930;
European Colonial Experience since 1871, New York, 1941.
TRAMPLES, Kurt, Vlkerbund und Vlkerfreiheit, u: Sddeutsche Monatshefte, juli 1929.
TYLER, J. E., The Struggle for Imperial Unity, London, Toronto, New York, 1938.
UNWIN, George, Studies in Economic History, prir. R. H. Tawney, 1927.
VICHNIAC, Marc, Le Statut international des apatrides, u: Recueil des Cours
de lAcadmie de Droit International, vol. 33, 1933.
VOEGLIN, Erich, Rasse und Staat, 1933; Die Rassenidee in der Geistesgeschichte, Berlin, 1933; The Origins of Scientism, u: Social Research, decembar
1948.
VOELKER, K., Die religise Wurzel des englischen Imperialismus, Tbingen,
1924.
VRBA, Rudolf, Ruland und der Panslawismus; statistische und sozialpolitische
Studien, 1913.
WAGNER, Adolf, Vom Territorialstaat zur Weltmacht, 1900.
WEBER, Ernst, Volk und Rasse. Gibt es einen deutschen Nationalstaat?, 1933.
WEBSTER, Charles Kingsley, Minorities. History, u: Encyclopaedia Britannica, 1929.
WENCK, Martin, Alldeutsche Taktik, 1917.
WERNER, Bartholomus von, Die deutsche Kolonialfrage, 1897.
WERNER, Lothar, Der alldeutche Verband, 1890-1918 (Historische Studien, Nr.
278), Berlin, 1935.
WERTHEIMER, Mildred S., The Pan-German League, 1890-1914, 1924.
WESTARP, Graf Kuno F. V. von, Konservative Politik im letzten Jahrzehnt des
Kaiserreiches, 1935.
WHITE, John, S., Taine on Race and Genius, u: Social Research, februar 1943.
WHITESIDE, Andrew G., Nationaler Sozialismus in sterreich vor 1918, u:
Vierteljahreshefte fr Zeitgeschichte, IX Jg. (1961).
WILLIAMS, Basil, Cecil Rhodes, London, 1921.
WILLIAMS, Sir John Fischer, Denationalisation, u: British Year Book of
International Law, vol. 7, 1927.
WINKLER, Wilhelm, Statistisches Handbuch der europischen Nationalitten,
Wien, 1931.
WIRTH, Max, Geschichte der Handelskrisen, 1873.
BIBLIOGRAFIJA
513
ABEL, Theodore, Why Hitler Came into Power; an Answer Based on the Original
Life Stories of Six Hundred of His Followers, 1938.
ADLER, H. G., Theresienstadt 1941-1945, Tbingen, 1955.
ALQUEN, Gunter d, Die SS. Geschichte, Aufgabe und Organisation der
Schutzstaffeln der NSDAP (Schriften der Hochschule fr Politik), 1939.
ANWEILER, Oskar, Die Rte-Bewegung in Ruland 1905-1921, Leiden, 1958;
Lenin und der friedliche bergang zum Sozialismus, u: Osteuropa, 1956,
vol. VI.
ARMSTRONG, John A., The Soviet Bureaucratic Elite: A Study of the Ukrainian
Apparatus, New York, 1959; The Politics of Totalitarianism, New York,
1961.
AVTORKHANOV, A., Social Differentiation and Contradiction in the Party, u:
Bulletin of the Institute for the Study of the USSR, Mnchen, februar 1956;
Stalin and the Soviet Communist Party: A Study in the Technology of Power,
New York, 1959; (pseudonim Uvalov), The Reign of Stalin, London, 1953.
BAKUNIN, Michael, Oeuvres, Paris, 1907; Gesammelte Werke, 1921-24.
BALABANOFF, Angelica, Impressions of Lenin, Ann Arbor, 1964.
BALDWIN, Roger N., Political Police u: Encyclopedia of Social Sciences.
BATAILLE, George, Le Secret de Sade, u: La Critique, vol. 3, nos. 15, 16, 17,
1947; Review of D. Rousset, Les Jours de Notre Mort, u: La Critique, januar 1948.
514
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
515
516
BIBLIOGRAFIJA
EHRENBURG, Ilya, Memoirs: 1921-1941, Cleveland, 1964; The War: 19411945, Cleveland, 1965.
ENGELS, Friedrich, uvod u Communist Manifesto, 1890; uvod u Ursprung der
Familie; posmrtni govor Marksu.
ERICKSON, John, The Soviet High Command 1918-1941, New York, 1961.
EYCK, Erich, A History of the Weimar Republic, Cambridge, 1962.
FAINSOD, Merle, How Russia Is Ruled, 1963; Smolensk under Soviet Rule, 1958.
The Fascist Era, objavila Fascist Confederation of Industrials, Roma, 1939.
FEDER, Ernest, Essai sur la Psychologie de la terreur, Synthses, Bruxelles,
1946.
FEDER, Gottfried, Das Programm der NSDAP und seine weltanschaulichen
Grundgedanken (Nazionalsozialistische Bibliothek, Nr. 1).
FEDOTOW, G. P., Russia and Freedom, u: The Review of Politics, vol. 8, nr. 1,
januar 1946.
FEST, J. C., Das Gesicht des Dritten Reiches, Mnchen, 1963.
FINER, Hermann, Mussolinis Italy, New York (1935), 1965.
FISCHER, Louis, The Soviets in World Affairs, London/New York, 1930; Life of
Lenin, New York, 1964.
FLAMMERY, Harry W., The Catholic Church and Fascism, u: Free World, septembar 1943.
FLORINSKY, M. T., Fascism and National Socialism. A Study of the Economic
and Social Politics of the Totalitarian State, New York, 1938.
FORSTHOFF, Ernst, Der totale Staat, Hamburg, 1933.
FRAENKEL, Ernst, The Dual State, New York/London, 1941.
FRANK, Hans, Nationalsozialistische Leitstze fr ein neues deutsches Strafrecht,
Berlin, 1935-1936; Die Technik des Staates, Mnchen, 1940; (prir.) Grundfragen der deutschen Polizei (Akademie fr deutsches Recht), Hamburg,
1937; Recht und Verwaltung, 1939; Die Technik des Staates, Mnchen, 1942;
Im Angesicht des Galgens, Mnchen, 1953; (prir.) Nationalsozialistisches
Handbuch fr Recht und Gesetzgebung, Mnchen, 1935.
FREYER, Hans, Pallas Athene, Ethik des politischen Volkes, 1935.
FRIEDRICH, C. J. (prir.), Totalitarianism, New York, 1954.
FRIEDRICH, C. J./BRZEZINSKI, Z. K., Totalitarian Dictatorship and Autocracy, Cambridge, 1956.
GALLIER-BOISSIRE, Jean, Mysteries of the French Secret Police, 1938.
GAUWEILER, Otto, Rechtseinrichtungen und Rechtsaufgaben der Bewegung,
1939.
GEIGENMLLER, Otto, Die politische Schutzhaft im nationalsozialistischen
Deutschland, 2. izdanje, Wrzburg, 1937.
GERTH, Hans, The Nazi Party, u: American Journal of Sociology, vol. 45, 1940.
GIDE, Andr, Retour de lURSS, Paris, 1936.
GILES, O. C., The Gestapo (Oxford Pamphlets on World Affairs, nr. 36), 1940.
BIBLIOGRAFIJA
517
518
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
519
520
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
521
522
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
523
524
BIBLIOGRAFIJA
TUCKER, Robert C., The Soviet Political Minds, New York, 1963.
TUCKER, Robert C./COHEN, Stephen F. (prir.), The Great Purge Trial, New
York, 1965.
ULAM, Adam B., The Bolsheviks: The Intellectual and Political History of the
Triumph of Communism in Russia, New York, 1965; The New Face of Soviet
Totalitarianism, Cambridge, 1963.
ULLMANN, A., La Police, quatrime Pouvoir, Paris, 1935.
VARDYS, V. Stanley, How the Baltic Republics Fare in the Soviet Union, u:
Foreign Affairs, april 1966.
VASSILYEV, A. T., The Ochrana, 1935.
VENTURI, Franco, Roots of Revolution. A History of the Populist and Socialist
Movements in Nineteenth Century Russia, (1952), New York, 1966.
Verfassung, Die, des Sozialistischen Staates der Arbeiter und Bauern, Strasbourg,
1937.
VOLKMANN, Erich/ELSTER, Alexander/KCHENHOFF, Gnther (prir.), Die
Rechtsentwicklung der Jahre 1933 bis 1935/6, u: Handwrterbuch der
Rechtswissenschaft, Bd. VIII, Berlin/Leipzig, 1937.
WARMBRUNN, Werner, The Dutch under German Occupation, 1940-1945,
Stanford, 1963.
WEINREICH, Max, Hitlers Professors, New York, 1946.
WEISSBERG, Alexander, The Accused, New York, 1951.
WEIZMANN, Chaim, Trial and Error, New York, 1949.
WIGHTON, Charles, Heydrich: Hitlers Most Evil Henchman, Philadelphia, 1962.
WIRSING, Giselher, Zwischeneuropa und die deutsche Zukunft, Jena, 1932.
WOLFE, Bertram D., Three Men Who Made a Revolution: Lenin Trotsky
Stalin, New York, 1948.
WOLIN, Simon/SLUSSER, Robert M. (prir.), The Soviet Secret Police, New York,
1957.
ZIELINSKI, T., LEmpereur Clauded et lide de la domination mondiale des
Juifs, u: Revue Universelle, Bruxelles, 1926-27.