Antun oljan, Kratki izlet

Antun oljan je hrvatski pjesnik, pripovjeda, dramatiar, knjievni kritiar, esejist, feljtonist,
prevoditelj, prireiva antologija i urednik triju asopisa. Roen je u Beogradu, 1932. godine.
Obitelj mu potie iz Starog Grada na Hvaru, ali djetinjstvo provodi u Beogradu. Osnovnu kolu
polazio je u Panevu i Slavnoskom Brodu, gimnaziju u Zagrebu, a diplomirao je engleski i
njemaki na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjievni opus mu obiljeava ironija, eskapizam,
drutveno-moralne preokupacije i angairanost. Prevodio je s engleskog, njemakog i ruskog
jezika. Napisao je etiri romana od kojih je najvaniji Kratki izlet, a njegov prvi roman
Izdajice je jedna od najznaajnijih proznih knjiga krugovake generacije. Umire u Zagrebu,
1993. godine kao profesionalni knjievnik.
Naslov romana: "Za druge, znao sam, nema vie pravog povratka. Nisu se imali kamo vratiti,
ostavljeni u bespuu, izgubljeni. Za njih vie nita nije moglo poeti ispoetka, kao ni za ovog
fratra ovdje, na kraju puta, ostaje da umre. Ovo to je za Roka bio samo kratak izlet, za njih je
bilo konano putovanje nakon kojeg se ne putuje vie."
Tri tematska plana romana: - roman s egzistencijalistikom temom
- roman o izgubljenoj generaciji(model proze u trapericama)
- politika alegorija
Egzistencijalistika simbolika: - putovanje - potraga za identitetom, traenje smisla ivota
- prepreke na putu - ivotni problemi, odluke i izbori
- kruno gibanje - uzaludnost ivota
- kratki izlet = ivot
Vrsta: egzistencijalistiki roman (s elementima drugih proznih modela)
Kompozicija: - uokvirena pripovjedaevim razmiljanjima o Roku
- kronoloki prati tijek ekspedicije i slijedi model pikarskog romana
Likovi: - pripovjeda: mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti
- Roko
- ostali lanovi ekspedicije (Petar, Vladimir, Ivan, Ofelije, krmar...)
- stari fratar
Kratak sadraj:
Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, poto je Ante novinar, poe s
njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronai stare graevine i freske. Svakoga su dana
nekamo ili na izlete, pronalaziti neto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu
pronai stari grad Gradine. Vozei se autobusom kroz pusto, po sparini, nisu ni slutili da e im
se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pjeke. Najprije su doli do nekog
pustog gradia u kojem su naili samo na tri ene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je
vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otiao je. Zatim je ekipa naila na neku staru
krmu, iji je vlasnik bio neki udni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi
napili, a najvie Vladimir. Kada je ekipa trebala poi dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod
starca. Ekipa je nastavila bez njega. Doli su do nekih starih, ruevnih kua, od kojih je Ivan
kupio jednu. To je svima bilo udno, no on je rekao kako e tu ivjeti. I dvije Ofelije su se
odluile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante. Nakon dugog su hodanja napokon doli do
poruenog samostana kojeg su traili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po
samostanu, htjedei im pokazati freske. No i one su bile unitene. Tada je Ante poeo urlati na
Roka, govorei mu da je on kriv to su zavrili usred niega. Odlui sam otii. Nakon prolaska
je kroz mrani, jezivi hodnik uspio doi na istinu i vratiti se kui. Nijednog od lanova ekipe,
kao ni Roka, vie nikad nije uspio pronai.