MISTERIJA STVARANJA SVETA

Bog je Tvorac,
Odravalac i Razara
univerzuma koji iz
Njega proistie, koga
On u svom Biu
odrava i ponovo u
Sebe upija. Jedino je
Bog stvaran, dok je
univerzum u podruju
iluzije, iako je ospoljenje Samog Boga.
Svet ili tvorevina izlazi iz venog i beskonanog Boijeg bia kroz taku stvaranja, koja se
oznaava kao Om. Niko ne moe da postigne trajni mir, ukoliko ne doe u dodir i ne prevazie
taku Om. Zbog toga esto nailazimo na sveti simbol Om pored rei Shantih to znai mir.
Fonetska slinost izmeu rei Om, Amin i Amen ukazuje na mnogo toga. Svete rei Amin i Amen
este su na kraju muslimanskih i hrianskih molitvi. Obe znae, Da bude tako. Poteklo od
oveka, Da bude tako je blagoslov ili elja; ali, kada potekne od Boga to je stvaranje. Tvorevina
je Boiji Amin ili Amen, drugim reima, trenutno i neposredno ispunjenje Njegove volje u
sadanjosti. Arapska re Amin potie od korena Omn, to znai sigurnost ili mir i tako se Amin
moe smatrati ekvivalentom ili makar srodnikom Oma, koji je takoe povezan sa mirom.
Sve molitve razliitih religija kao to su hinduizam, islam, hrianstvo, odnose se na Tvorca.
Stvaranje sveta je najvea misterija sa kojom se suoavaju sva stvorenja, ukljuujui i oveka.
Misterija ne moe da se razjasni ili izvri sve dok se ovek svesno ne sjedini sa Tvorcem i ne
ostvari sebe kao bie koje je jedno sa Bogom, koji je Tvorac i tvorevina u jednom, smesta
ukljuujui i prevazilazei oboje u Svom beskonanom biu.
NAPREDUJUI IVOTNI TOK
Dalje napredovanje svesti koja evoluira iz vrste u vrstu odvija se korak po korak, a veoma retko i
u velikim skokovima. Ipak, raznoliki koraci u evoluciji ne smeju kruto da se tumae. Ako je
odreena vrsta izumrla, njenoj duhovnoj svrsi moe da poslui neka druga srodna vrsta, ili
dodatna roenja u dopunskoj vrsti, ili nepotpuno i delimino ispoljavanje pomou neto vie vrste.
Ukratko, evolucija se koristi bezbrojnim alternativama koje su joj dostupne. Nikada ne mogu da je
osujete manje pukotine nastale zbog izumrlih vrsta ili nestalih karika.
ak i kada bi kenguri, veliki dralovi ili neka druga biljna ili ivotinjska vrsta izumrli, to ne bi ni
obustavilo ni poremetilo napredujui ivotni tok. Ne bi ni osujetilo stvarnu svrhu evolucije,
dolazak do potpune svesnosti. ak i da ima na stotine nestalih karika, napredujui ivotni tok
moe da smisli nove pogodne vrste ili da na nov nain iskoristi ve postojee.
Ipak, zanimljiva injenica koju treba posebno pomenuti je da na prelazima iz jedne vrste u drugu,
svaki takav prelaz ima podvrstu ili formu sa dva lica. Ona ne samo da moe da, takorei, gleda u

dva suprotna smera, ve moe i da se kree u dva suprotna smera. Sa podjednakom lakoom moe
da zadri kontakt kako sa vrstom koje se oslobaa tako i sa novom vrstom u koju biva oblikovana.
Prelazna forma mora da bude u stanju da se kree napred i nazad. To je apsolutno neophodno za
prelaske iz jedne vrste u drugu.
Neke vrste pomau, a druge ometaju dalje napredovanje ivotnog toka. Na primer, korov ometa
rast viih formi povra i biljaka. Njegova uloga u vegetativnom svetu moe da se uporedi sa
ulogom primitivnih rasa u civilizovanom svetu. Ipak, njegova funkcija nije samo negativna.
Nadmetanjem sa viim formama vegetacije, on kod viih formi podstie veu snagu za borbu za
opstanak. Duhovni status vrste ne mora, meutim, uvek da odreuje njena korisnost za druge
vrste. Kopriva nije obavezno nia u evoluciji zato to oari one koji je dotaknu. Takvo
razmiljanje znailo bi zauzimanje isto antropocentrikog gledita u odnosu na kreaciju. Da
bismo stvari videli u pravoj perspektivi, sve forme, ukljuujui i ljudske, moramo da vidimo kao
forme razvijene radi ispunjenja jedinog venog boanskog ivota.
U svom stvaralakom samo-ispunjenju, napredujui ivotni tok moe da smisli, a to i ini, nove
vrste kao to su prirodni ili vetaki hibridi u biljnom ili ivotinjskom kraljevstvu. ak i hibridi
biljaka i ivotinja koje je stvorio ovek mogu da postanu sredstvo za prikupljanje novih iskustava
na uspinjuoj lestvici evolucije. Ipak, nije obavezno dasvaka dua proe kroz hibridne oblike.
Dui je omogueno da ta iskustva prikupi preko roditeljskih vrsta iz kojih su hibridi doli na svet.
Sa druge strane, evolucija se ponekad ubrzava preko hibridnih formi, a to bi moglo da se primeni
na potomstvo meurasnih brakova.
Napredujui ivotni tok stvara brojne forme. Nijedna forma, meutim, ne treba da se smatra
kavezom koji ograniava i usmerava prikupljanje iskustava na nain koji bi iskljuivao
meusobno optenje sa ostalim formama iste vrste ili ak i sa formama drugih vrsta. Ljudska bia
komuniciraju meu sobom i zajedno evoluiraju pomou razmene iskustava. Na isti nain je
izvesna meusobna komunikacija vana ak i svetu biljaka i ivotinja. Razmena iskustava i
zajednika evolucija nisu obavezno uslovljene korienjem govornog ili pisanog jezika, to
olakava sticanje koristi od meusobnih iskustava.
Ljudi mogu da razumeju jedni druge preko govornog ili pisanog jezika i imaju priliku da svoj
ivot podele sa drugima, ali ivotinje takoe meusobno dele ivot, uprkos nedostatku takvog
jezika. Zapravo, ivotinje i biljke imaju sopstveni jezik, neki nain delimine ili elementarne
meusobne komunikacije. One dele ivot sa drugim formama i napreduju zajedno. U stvari, sve
forme i vrste ive u zajednikom svetu. Ne samo da dele ivot sa formama sopstvene vrste, ve i
sa formama drugih vrsta. Tako ptice, ivotinje, biljke i ljudska bia, kao i sve to ivi i die, daje
svoj doprinos ivotu koji se razotkriva u svakoj od formi. Otkrivanje boanskog u ivotu je
zajedniki poduhvat, a ne iskljuivo postignue.
ak ni evolucija anela i arhanela (sa svom njihovom hijerarhijom) ne treba da se smatra
iskljuivim tokom u ivotu koji napreduje. Oni mogu da se inkarniraju meu ljudskim biima i
mogu da se poveu sa ljudskim tokom ivota. Uz to, podleu zakonima ciklusa i sve to im se
deava podlono je kontroli Savrenih Uitelja.

U pod-ljudskoj tvorevini, reinkarnacija svesnosti koja evoluira odigrava se preko suptilne matrice,
iz koje se na kasnijem stupnju razvija potpuno formirano suptilno telo. Biljke i ivotinje nemaju
potpuno razvijeno suptilno telo, ali elementarna suptilna matrica postepeno se oblikuje u odnosu
na stepen postignutog razvoja. Ta suptilna matrica je posrednik pri seobi pod-ljudske svesnosti iz
jednih vrsta u druge. Ona je takoe sredina u kojoj pod-ljudska stvorenja ive u astralu pre nego
to uzmu novi grubi oblik.
Opte pravilo je da tok ivota napreduje pomou suprotnosti. Na primer, oni koji se u grubom
svetu jednom pojave blistavog uma, u narednoj inkarnaciji su ponekad lieni tako blistavog uma.
Naravno, jednom steena svojstva blistavog uma zadravaju se u mentalnom telu i nipoto ne
bivaju unitena. Ipak, unutarnja logika duhovnog napredovanja due moe da joj nametne period u
kome joj svojstva blistavog uma nisu dostupna. Suprotnosti iskustava (Videti Besede Meher
Babe, Esotheria, Beograd 1994.) isto su tako nune za potpuni razvoj duhovnog razumevanja.
Kada dua jednom dobije ljudsku formu, opte je pravilo da napreduje jedino kroz ljudske
inkarnacije. Retrogradna inkarnacija je izuzetno retka u napredujuem samo-ispunjenju ivotnog
toka. Ona je ponekad posledica bezone zloupotrebe okultnih moi. Retrogradna inkarnacija nije
opte pravilo, ve krajnje redak izuzetak. Obino se deava da se ljudska forma produava, bez
vraanja u bilo koju pod-ljudsku formu. ak se i za grubo krenje moralnih zakona popravna mera
ostvaruje time to ista dua mora da proe kroz suprotnost onoga to je uinila ili doivela. Na
primer, onaj ko nekog ubije zbog strasti moe i sam da bude ubijen zbog strasti, bilo u istoj ili
narednoj inkarnaciji, i tako spozna bezonost svog gnusnog zloina.
Sa druge strane, retrogradne inkarnacije su mogue u izuzetnim okolnostima kada se okultne moi
koriste za izvravanje opakih zlodela. Od due kojoj su date okultne moi (zbog njenog poloaja
na viem nivou) oekuje se da ih dri pod punom kontrolom. Ako ih, meutim, ona grubo
zloupotrebi poto postane rtva svojih niih elja ili zamisli svog ega, privlai na sebe drastinu
kaznu obaveznog povratka u podljudsku formu i ponovnog poetka svoje evolucije sa tog mesta.
Ovako neto moe da se dogodi na etvrtom nivou, osim ako nema pravovremene intervencije
nekog vieg bia. Ipak, ovakav povratak unazad je veoma neuobiajen. Dalje napredovanje
ivotnog toka donosi sa sobom sve vee uspinjanje ka vrhu ostvarene Istine, i znatno vee
razotkrivanje unutarnje boanstvenosti.
Doivljaj Univerzuma

Doivljaj Univerzuma
Mazub nalik steni,
nema doivlja
univerzuma, dok
Sadguru zna
univerzum kao
imaginaciju i koristi
ga za osloboenje

drugih. Obina osoba, budei* se iz spavanja, doivljava impresije univerzuma na taj nain kao
to neije oko vidi imide u ogledalu, ili kao to gramofon pro-izvodi zvuke iz brazdi na ploi.
KAMEN NEMA ELJA, nema htenja, nema misli o sutranjici, nema oseanja, nema oekivanja
(asha). ako ga udarite, on ostaje ne-afektovan; ako ga okitite vencem cvea, i onda e ostati neafektovan. Ako ga stavite u kupatilo, nee biti nesretan, a ako ga ugradite u zidove palate, nee biti
zadovoljan. On ostaje ne-afektovan kroz sve; ali efekat i rezultati vaeg postupanja s kamenom e
se obiti o vas[1] u skladu s nainom na koji ga koristite. Ako ga utnete, stopalo e vam biti
povreeno. Ako udarite glavom o njega, teme[2]e vam se slomit; a ako ga (po)staviti u zid palate,
sluie toj svrsi. Ukratko, vi ste onaj koji doivljava efekte toga kako koristite kamen. Kamen po
sebi* ne uzima ulne doivljaje (upabhog-e) ijednog objekta (vishay-s) univerzuma, niti ima
ikakvu svest (bhan) o telu ili univerzumu. Istovetno tome je neije (jedno) stanju Nirvikalp
Samadia, Mazub koji doivljava Fena Filah ili Waslu. Poput kamena, takvo jedno ne realizuje
univerzum te stoga nije ni na koji nain s njime* afektovan. Ali u isto vreme, um u kamenu ne
uspeva da realizuje sebe*, dok kao Sadguru, a isto tako i kao Mazub, odista jeste ostvario
Sopstvo-realizaciju.
U ne-misleoj ne-svesnosti besanog spava(nja) univerzum ili imaginacija obitava ne-realizovano u
finoj formi kao nita. Istovetno, u Supersvesnosti Nirvikalpe, univerzum ili imaginacija egzistira u
finoj formi kao nita. Ali za Salik Sadgurua, koji se vratio iz Supersvesti u obinu svest, mada
univerzum ili imaginacija egzistira u beskonanoj suptilnoj ili gruboj formi, on* Njeime nije
realizovan; to jest, univerzum ne egzistira za Sadgurua. Stoga On zna da je univerzum puka
imaginacija; On zna da je on* nita, i koristi ga kao takvoga samo da bi druge oslobodio od
njega*. On po Sebi, pak, ne realizuje univerzum kao to to ine obini ljudi, i u ovom smislu
univerzum za Njegane egzistira.
S druge strane, kada obine osobe izrone-iz-jednote ne-svesti originalnog besanog-spava(nje)
stanja, upoljavaju se u realizaciji univerzuma. Ovaj proces uzpomo koga manifestacija suptilne i
grube forme kreacije istie iz finog stanja moe biti ilustrovan s dve analogije: one prve o oku i
druge o gramofonu (putau ploe).
1 1. Analogija o oku. Kada se oko zatvori, Inteligencija se vraa (u prethodno stanje) nesvesnosti. Otvaranje oka oznaava izranjanje-iz-jednote u budnu* misleu svest; s okovim
otvaranjem, njegova* senka se izliva napred u beskonanu formu. Pa ipak kako nikakvo
ogledalo (ardi) od sanskara ne stoji nasuprot i pred ovim otvarajuim okom, za senku nema
niega na ta bi se mogla utisnuti i u emu bi se reflektovala, te stoga oko ne vidi ili ne
realizuje senku koju ono* bejae kreiralo. Drugim reima, mada je oko otvoreno, za njega*
senka ne postoji. Samo kada je ogledalo od sanskara bilo stavljeno na (svoje) mesto zaista oko
moe videti svoju* vlastitu senku. Na isti nain fina forma, u kojoj se umova suptilna i gruba
tela rastvaraju kada um zaspi, izranjaju-iz-jednote opet iznova u suptilno i grubo ispoljenje
onda kada se um probudi i otkrije ogledalo od svojih* sanskara projektovano pred svojim*
okom.
2 2. Analogija o gramofonu. U ovoj analogiji gramofonska ploa ili zapis reprezentuje um.
Sada bi stanje ove ploe kada gramofonska igla nije poloena na nju moglo da se usporedi s
umom u ne-svesnosti ili besanog spava(nja). Pesmine impresije koje su ugravirane na ploi bi

se mogle ovde uporediti s umovim sanskarama kad one ostaju ne-doivljene u finoj formi. Ali
kada se gramofonska igla (reprezentujui suptilno i grubo telo) stavi na plou (um), tada
bivaju uti zvuni talasi koji bejahu ugravirani na ploi (to jest, sanskare koje bejahu
impresirane (utisnute) na um maniffestovane su i doivljene u suptilnoj i gruboj formi).
[1] bound sputanost, okov; rebound on you odbiti od vas; to e vas iznova okovati, proiuzvesti
dodatna sputavanja; kolizija ili impakt sa drugim telom, odbiti se nazad od
[2] crown teme, kruna
Zov
It is possible through love for man to become God.
And when God becomes man,
it is due to His love for His beings.
The Path Of Love, p. 67
Kada se, nakon
niza era, fitilj
pravinosti skoro
sasvim istroi,
pojavljuje se
Avatar da
ponovo zapali
buktinju ljubavi i
istine. Nakon
niza era, u vrevi
previranja,
ratova, strahova i
haosa, odzvanja
poziv Avatara:
Doite svi k
Meni!
Iako zbog vela
iluzije poziv
Drevnog moe
da izgleda kao glas vapijueg u pustinji, njegovi odjeci ipak premouju vreme i prostor, najpre
diui nekolicinu, a potom milione iz dubokog sna njihovog neznanja. Usred sveta iluzije, taj glas
nad glasovima budi oveanstvo da posvedoi objavu Boga meu ljudima.
Kucnuo je as. Ponavljam poziv i nudim svima vama da mi doete.
Taj moj drevni poziv prostreljuje srca onih koji su, u svojoj ljubavi prema Bogu, sve strpljivo
podnosili, volei Boga jedino radi same ljubavi prema Bogu. Postoje i oni koji se plae i drhte u

svom otporu, i koji bi ga se klonili, ili mu se oduprli. A ima i onih koji su zbunjeni, koji ne
uspevaju da shvate zato je Svemoguem, Najviem od Najviih, potrebno da oveanstvu
upuuje taj poziv.
Bez obzira na to kakve sumnje ili uverenja ljudi gaje, ja nastavljam da dolazim kao Avatar, zbog
beskonane ljubavi koju imam prema svakome i svima. Iako neprekidno osuivan od ljudi u
njihovom neznanju, ja dolazim da pomognem oveanstvu da uvidi razliku izmeu istinskog i
lanog.
Na Boji poziv se u poetku malo ko obazire zato to je on redovito prekriven platom istinske
beskonane poniznosti Drevnog. Pa ipak, u svojoj beskonanoj snazi on raste sve dok ne odjekne i
nastavi da odjekuje kao glas istine u bezbrojnim srcima.
Snaga poveava poniznost, dok skromnost ukazuje na slabost. Samo onaj ko je istinski velik
moe da bude zaista ponizan.
Kada ovek priznaje svoju istinsku veliinu, pouzdano je spoznavi, to je samo po sebi izraz
poniznosti. On svoju veliinu prihvata kao potpuno prirodnu i samo izraava ono to stvarno jeste,
ba kao to ovek ne bi oklevao da prizna da je ovek.
Ukoliko bi istinski veliki ovek, koji zna da je zaista velik, porekao svoju veliinu, to bi umanjilo
ono to on stvarno jeste, poto se skromnost zasniva na preruavanju, dok je prava veliina liena
svakog prikrivanja.
S druge strane, kada ovek izrazi veliinu, a zna da je ne poseduje, on je najvei od svih
licemera.
Iskren ovek je onaj ko, svestan toga da nije velik, odluno i iskreno tvrdi da nije velik.
Nisu retki oni koji nisu veliki, pa ipak se prave ponizni iako veruju u sopstvenu veliku vrednost.
Oni i kroz rei i kroz dela neprestano izraavaju svoju poniznost, izjavljujui da su sluge
oveanstva.
Istinska poniznost ne postie se oblaenjem odore poniznosti. Istinska poniznost spontano i
neprekidno izvire iz snage istinske veliine. Razglaavanje sopstvene poniznosti ne ini oveka
poniznim. Ma koliko puta papagaj ponavljao: Ja sam ovek, to ga nee uiniti ovekom.
Bolje je odsustvo veliine nego stvaranje lane veliine svojatanjem poniznosti.Ti napori da se
bude ponizan ne izraavaju snagu ve su, naprotiv, izrazi skromnosti roene iz slabosti koja izvire
iz nedostatka znanja o stvarnosti.
uvaj se skromnosti. Pod platom poniznosti ona oveka neminovno vodi u kande
samoobmane. Skromnost raa egoizam i ovek na kraju usled lane poniznosti biva savladan
ponosom.
Najvea veliina i najvea poniznost idu ruku pod ruku, prirodno i bez napora.
Kada Najvei od svih kae Ja sam najvei, to je samo spontani izraz neoborive istine. Snaga

Njegove veliine ne lei u oivljavanju mrtvih, ve u Njegovoj velikoj poniznosti u kojoj je

dopustio da bude ismevan, proganjan i razapet na krst od strane onih koji su slabi i u telu i u dui.
Vekovima je oveavstvo proputalo da uvidi istinsku dubinu poniznosti koja lei u osnovi
veliine Avatara. Oni su sudili o Njegovoj boanstvenosti po sopstvenim, ogranienim merilima,
proisteklim iz religija. ak su i pravi sveci i mudraci, koji su posedovali odreeno znanje o istini,
propustili da shvate veliinu Avatara kada su se suoili sa Njegovom istinskom poniznou.
Istorija se vekovima ponavlja kada mukarci i ene u svom neznanju, ogranienosti i ponosu daju
sebi pravo da sude o Bogooveku koji iskazuje svoju boanstvenost, optuujui ga to iznosi istine
koje oni ne mogu da shvate. Meutim, On je ravnoduan prema zlostavljanju i proganjanju, jer u
svojoj istinskoj samilosti sve razume; u svom neprestanom iskustvu stvarnosti On zna; i u svojoj
beskonanoj milosti On prata.
Bog je sve, Bog zna sve i Bog ini sve. Kada Avatar objavi da je Drevni, to Bog objavljuje svoje
ispoljenje na Zemlji. Kada ovek govori za ili protiv Avatara, to Bog govori kroz njega. Bog je taj
koji se objavljuje kroz Avatara i kroz oveanstvo.
Kaem vam svojim boanskim autoritetom da vi i ja nismo mi nego Jedno. Vi u sebi nesvesno
oseate da sam Avatar. Ja svesno oseam u vama sve to svako od vas osea. Tako je svako od nas
Avatar, u smislu da je svako i sve Svako i Sve, istovremeno i zauvek.
Nita sem Boga ne postoji. On je jedina stvarnost i svi mi smo nedeljiva Jednota te apsolutne
stvarnosti.
Kada ovek koji je ostvario Boga kae: Ja sam Bog, ti si Bog i svi mi smo Jedno, i kada to
oseanje jedinstva probudi u svojim iluzijom ogranienim biima (oveanstvu), tada pitanja o
niskima i uzvienima, siromanima i bogatima, poniznima i skromnima, dobrima i loima,
jednostavno nestaju. ovekova pogrena svest o dvojnosti je ono to ga navodi da pravi prividne
razlike i smeta rezultate u odvojene kategorije.
Ponavljam i naglaavam da u mom venom iskustvu stvarnosti ne postoji razlika izmeu
bogataa i siromaha. Ali, ako bi mi se to pitanje o razlici izmeu bogatstva i siromatva ikada
postavilo, smatrao bih zaista siromanim onog ko poseduje svetovna bogatstva, ali ne i bogatstvo
ljubavi prema Bogu. Znao bih da je doista bogat onaj ko nita nema, ali poseduje neprocenjivo
blago ljubavi prema Bogu. Njegovo je siromatvo takvo da i kraljevi mogu da mu pozavide, a to i
kralja kraljeva ini njegovim robom.
U oima Boga jedina razlika izmeu bogataa i siromaha je u jaini i iskrenosti njihove enje za
Bogom.
Samo ljubav prema Bogu moe da potisne lanost ogranienog ega, koja je osnov prolaznog
ivota. Samo ljubav prema Bogu moe da dovede oveka do spoznaje stvarnosti svog
neogranienog ega, koja je osnova venog postojanja. Boji Ego sebe neprestano izraava, ali
ovek, obavijen velom neznanja, krivotvori taj nedeljivi Ego, doivljavajui ga i izraavajui kao
ogranieni, izdvojeni ego.

ujte kada vam kaem svojim boanskim autoritetom da je jedinstvo stvarnosti tako potpuno
neogranieno i sveproimajue da mi ne samo da smo Jedno, nego i zajedniki termin mi nema
mesta u beskonanom nedeljivom Jedinstvu.
Probudite se iz neznanja i barem pokuajte da razumete da u tom potpuno nedeljivom Jedinstvu
nije samo Avatar Bog, ve su i mrav i vrabac, i ovek, i svi vi, nita drugo do Bog. Jedina prividna
razlika lei u njihovim stanjima svesti. Avatar zna da vrabac nije vrabac, ali vrabac to ne shvata.
Budui da nije svestan svog neznanja, on sebe doivljava kao vrapca.
Nemojte da ivite u neznanju. Ne traite
dragoceno vreme svog ivota na
pravljenje razlika i osuivanje sebi bliskih
ljudi, ve nauite da eznete za Bojom
ljubavlju. ak i usred svojih
svakodnevnih poslova ivite samo za to da otkrijete i ostvarite vae istinsko jedinstvo sa voljenim
Bogom.
Budite isti i jednostavni, i volite sve, jer svi su Jedno. ivite iskreno, budite prirodni i poteni
prema sebi.
estitost e vas zatititi od lane skromnosti i dae vam snagu istinske poniznosti. Ne alite truda
da pomognete drugima. Ne traite druge nagrade osim dara boanske ljubavi. Iskreno i snano
eznite za tim darom, a ja vam obeavam u ime svoje boanske istinoljubivosti da u vam dati
mnogo vie nego to ste traili.
Ovde imamo Babin iskaz o onome to mora da se kae o poloaju i sposobnostima. On povlai
jasnu granicu koja razdvaja lanu skromnost, snagu i iskrenost istinske poniznosti, i razmetljivost
grubog egoizma. Potom izostavlja jednu reenicu: Zbog toga moram da vam kaem ko sam ja
Najvii od Najviih. On ne insistira da mu se veruje, ve objavljuje svoje Avatarstvo kao
doslovnu injenicu, a lina odgovornost svakog pojedinca je da li e mu verovati ili ne.
Ako neko odbije Babinu izjavu da je on Avatar ovog doba, postoji mogunost da e biti u pravu i,
prema tome, u stanju da jednog dana odmahne glavom zajedno sa milionima drugih koji se nisu
poveli za tvrdnjama jo jednog opsednutog mesije.
Ako neko, pak, prihvata Babu i njegovu tvrdnju da je on Avatar ovog doba, onda postoji
mogunost da se nae u relativno malom broju onih koji Babi veruju i prihvataju ga i koji, kao
posledicu toga, imaju neuporedivu povlasticu na njegovu milost. Ne moemo da odolimo a da ne
pomislimo na milione onih koji su znali za Muhameda, Isusa i Budu, a koji su propustili da ih
posluaju jer im je ansa da im je Avatar, pa ak i veliki duhovni uitelj, stvarno nadohvat ruke
izgledala tako mala
Meher Baba ima drukije komentare po tom pitanju. Godine 1953. poslao je sledeu poruku
svojim bliskim sledbenicima u Dehra Dunu u Indiji:
elim da me uinite svojim stalnim saputnikom. Razmiljajte o meni vie nego to razmiljate o

samima sebi. to vie mislite na mene, bolje ete shvatiti moju ljubav prema vama. Dunost vam
je da me stalno drite uz sebe putem vaih misli, rei i dela.
Svoju dunost vre oni koji mi se predaju u svojoj veri i ljubavi, voeni bezuslovnim verovanjem
u moju boanstvenost. Svoju dunost vre i oni koji govore runo o meni ili me osuuju u
pismenom obliku, podstaknuti spontanim uverenjem da je Baba varalica. Ali, oni koji se stalno
kolebaju, jer ne poznaju svoj sopstveni um, licemeri su. U jednom trenutku tee da mi putem
neiskrenih oseanja veruju, a u drugom da me sramno ogovaraju.
Nikakve klevete ne mogu da me dotaknu ni da me promene, kao to ni bilo kakvo divljenje ili
hvala ne mogu da uveaju moju boanstvenost. Baba je ono to jeste. Bio sam Baba, jesam Baba i
uvek u ostati Baba.
Eru za erom, kroz sve cikluse, beskonani Bog ispoljava svoju elju da kroz svoju beskonanu
milost ostvari svoje prisustvo meu ljudima, sputajui se do nivoa ljudi, u ljudsko oblije.
Njegovo fiziko prisustvo meu ljudima nije neshvaeno, i na njega gledaju kao na obinog
oveka. Kada On objavi svoju boansku prirodu nazivajui se Avatarom toga doba, slave ga neki
koji ga prihvataju kao Boga, velia ga nekolicina onih koji znaju da je on Bog na Zemlji. Ostatak
oveanstva ga, meutim, redovito kudi dok je fiziki meu njima.
Tako Bog kao ovek objavljuje da je Avatar i podvrgava se proganjanju i muenjima,
poniavanjima i pokudama od strane oveanstva zbog kojeg ga je njegova beskonana ljubav
nagnala da se spusti tako nisko. Samim svojim unienjem On osigurava da oveanstvo, samim
inom osuivanja i odbacivanja Bojeg ispoljenja u vidu Avatara, potvrdi, mada posredno,
postojanje Boga u njegovom beskrajnom, venom stanju.
Avatar je uvek jedan te isti, jer je Bog uvek Jedan te Isti to Veno, Nedeljivo, Beskonano
Jedno; On je taj koji se manifestuje u obliku oveka kao Avatar, kao Mesija, kao Prorok, kao
Drevno Jedno Najvii od Najviih. S vremena na vreme, ovaj Veno Jedan i Isti Avatar ponovo
se manifestuje u razliitim ciklusima. On prisvaja razliita ljudska oblija i razliita imena, dolazi
na razliita mesta da objavi istinu u razliitim odorama i na razliitim jezicima. On to ini da bi
podigao oveanstvo iz ponora neznanja i pomogao mu da se oslobodi robovanja zabludi.
Od najpoznatijih i najvie slavljenih manifestacija Boga kao Avatara meu prvima se javlja
Zaratustra, pre Rame, Krine, Bude, Isusa i Muhameda. Pre vie hiljada godina On je svetu predao
sutinu istine u vidu tri osnovna uputstva: dobro misliti, dobro govoriti i dobro delati.
Avatar datoga doba, koji neprimetno vodi oveanstvo ka istini, neprestano otkriva oveanstvu
ova pravila u ovom ili onom obliku. Ostvariti ova pravila dobre misli, dobre rei i dobra dela u
praksi nije ni malo lako, pa ipaknije nemogue. Meutim, poteno i doslovno iveti po ovim
pravilima je beskrajno teko, kao i upranjavati ivu smrt usred ivota.
U svetu ima nebrojeno mnogo sadua, mahatmi, mahapurua, svetaca, jogina i valija. Oni retki
meu njima koji su autentini ine kategoriju za sebe, koja nije ni na nivou obinog oveka ni na
nivou stanja Najvieg od Najviih.

Ja nisam ni mahatma, ni mahapurua, nisam ni sadu, ni svetac, ni jogin, ni vali. Onima koji mi
prilaze ne bi li stekli bogatstvo ili zadrali imetak, onima koji od mene oekuju da ih oslobodim
psihikih ili fizikih patnji, onima koji trae moju pomo da bi ispunili ili zadovoljili svetovne
elje svima njima jo jednom ponavljam da ja nisam sadu, svetac, mahatma, mahapurua ili jogi.
Traiti takve stvari od mene znai prizivati potpuno razoarenje, mada je i ono samo prividno, jer
se na kraju ispostavlja kao orue za ostvarivanje potpunog preobraaja ovekovih svetovnih htenja
i udnji.
Sadui, sveci, jogini, valiji i njima slini koji su na srednjem poloaju mogu da izvode, i zaista i
izvode uda kojima zadovoljavaju materijalne potrebe pojedinaca koji im dolaze traei pomo i
olakanje.
Ali, ako nisam sadu, svetac, jogin, mahapurua ili vali, ta sam onda? Prirodno je pretpostaviti da
sam ili obino ljudsko bie ili Najvii od Najviih. Svakako ne moete da me svrstate u rang onih
koji imaju prelazni poloaj stvarnih sadua, svetaca, jogina i njima slinih.
Ako sam ja tek obian ovek, onda su moje sposobnosti i moi ograniene i ne razlikujem se od
obinog ljudskog bia. U tom sluaju ljudi ne treba od mene da oekuju nikakvu natprirodnu
pomo u obliku uda ili duhovnog vostva. Takoe bi bilo krajnje uzaludno da mi prilaze traei
ispunjenje svojih elja.
S druge strane, ako sam iznad nivoa obinog ljudskog bia i daleko od nivoa svetaca i jogina,
onda sam Najvii od Najviih. U tom sluaju, donositi sud o meni ljudskim intelektom i prilaziti
mi sa svetovnim eljama predstavljalo bi vrhunac neznanja i bezumlja.
Ako sam Najvii od Najviih, moja volja je zakon, moje elje upravljaju zakonom, a moja ljubav
odrava univerzum. Tada su i vae prividne nedae i prolazne patnje samo posledica moje ljubavi
usmerene ka krajnjem dobru. Stoga, kada mi prilazite da vas oslobodim neprilika i kada od mene
oekujete da ispunim vae svetovne elje, vi od mene traite nemogue traite da ponitim ono
to sam ve odredio.
Ako s punim poverenjem prihvatate Babu kao Najvieg od Najviih, onda vam prilii da mu pred
noge poloite svoje ivote ne traei ispunjenje svojih elja. Ne samo ovaj, nego e i milioni vaih
ivota biti premala rtva koja se polae pred noge nekome poput Babe, koji je Najvii od Najviih.
Jer, Babina neizmerna ljubav je jedini siguran i nepogreiv vodi, koji moe sigurno da vas
provede kroz bezbroj slepih uliica vaeg prolaznog ivota.
Ne mogu da me obaveu oni koji mi predaju sve svoje telo, um, imovinu sa odreenim
motivom. I ne mogu da me uhvate u zamku oni koji mi se preputaju zato to znaju da moraju da
napuste prolazne imetke kako bi stekli neprolazno blago blaenstva. elja za veim dobitkom jo
uvek je prisutna u njihovom preputanju i zbog toga to preputanje ne moe da bude potpuno.
Svi morate da znate da, ukoliko sam ja Najvii od Najviih, moja uloga zahteva da vas liim sveg
vaeg imetka i svih udnji, da unitim sve vae elje i uinim da nita ne elite. To je ono to
moram da uinim, a ne da udovoljavam vaim eljama. Sadui, sveci, jogini i valiji mogu da vam
prue ono to elite, ali ja vas liavam elja i privrenosti i oslobaam vas iz okova neznanja. Ja

sam Onaj koji uzima a ne Onaj koji daje ono to elite.

Intelektualci nikada ne mogu da me shvate samim intelektom. Ako sam Najvii od Najviih,
nemogue je da budem procenjen intelektom, i moji putevi ni na koji nain ne mogu da budu
dokueni ogranienim ljudskim umom.
Nee me dostii oni koji, usled ljubavi prema meni, ostaju ponizni u ushienom oboavanju.
Nisam tu ni za one koji me ismevaju i sa prezirom pokazuju na mene. Nisam ovde ni zato da se
desetmilionska gomila sakuplja oko mene. Ja sam ovde radi one nekolicine koji mi, rasuti u
gomili, tiho i ponizno preputaju sve to imaju telo, um i imetak.
tavie, ja sam ovde radi onih koji, predavi mi sve to imaju, nikada vie ni ne pomisle na tu
predaju. Meni pripadaju svi oni koji su spremni da se odreknu i same pomisli na svoje odricanje i
koji, neprestano bdijui usred najvee aktivnosti, ekaju svoj red da na jedan moj mig daju svoje
ivote za istinu. Oni koje odlikuje izuzetna hrabrost da se voljno i s radou suoe i sa najveim
nedaama, oni koji gaje nepokolebljivu veru u mene i eljno ekaju da mi ispune svaku pa i
najmanju elju, rtvujui svoju sreu i blagostanje; to su oni koji me istinski vole.
S moje take gledita, ateista koji asno prihvata svoje svetovne dunosti i savesno ih izvrava
daleko je blagoslovljeniji od onog koji umilja da je posveeni vernik, a nepoteno uzmie pred
dunostima koje mu namee boanski zakon i umesto toga juri za saduima, svecima i joginima
traei osloboenje od patnji koje bi ga na kraju dovele do osloboenja.
Jednim okom se lepiti za zavodljiva ulna zadovoljstva, a drugim iekivati pojavu iskre venog
blaenstva ne samo da je nemogue, ve predstavlja vrhunac dvolinosti.
Ne mogu da oekujem da svi odjednom razumete ono to elim da znate. Moja je dunost da vas
tokom niza era s vremena na vreme razbuujem sejui u vae ograniene umove seme koje e, uz
odgovarajuu panju, jednog dana kad za to doe vreme neminovno proklijati, procvetati i doneti
plod istinskog znanja, na koje vi imate prirodno pravo.
S druge strane, ukoliko zavedeni sopstvenim neznanjem uporno nastavite da sledite svoj put,
niko nee moi da vas zaustavi na odabranom pravcu napredovanja. I to je napredovanje koje e
vas, nakon mnogobrojnih ponovnih inkarnacija, dovesti do znanja o onome to ja elim da saznate
upravo sada.
Probudite se sada i spasite se daljeg uplitanja u lavirint zabluda i patnji koji ste sami stvorili, a to
proistie iz vaeg neznanja pravog cilja. Sluajte i stremite slobodi stavljajui neznanje na mesto
koje mu pripada. Budite poteni prema sebi i prema Bogu. ovek moe da prevari svoje blinje pa
ak i ceo svet, ali ne moe da izmakne znanju Sveznajueg. Takav je boanski zakon.
Ne traite me da bih vas izvadio iz neprilika, ve me naite zato da se svim svojim srcem predate
mojoj volji. Ne prijanjajte uz mene radi vlastite svetovne sree i prolaznih udobnosti, nego se
drite uz mene i u dobru i u zlu, rtvujui svoju sreu i udobnost. Neka moja srea bude vaa
radost, a moja ugodnost vae uporite.
Ne traite da vas blagoslovim dobrim poslom ve udite da mi sluite marljivije i potenije, ne

oekujui nagradu.
Ne molite me da vama ili onima koji su vam dragi spasim ivot, ve me molite da vas prihvatim i
da vam dopustim da poloite svoje ivote za mene.
Ne oekujte od mene da iscelim vae telesne boljke, ve me molite da vas izleim od neznanja.
Nikada ne pruajte ruke da biste od mene neto primili, nego ih visoko diite veliajui mene,
kojem prilazite kao Najviem od Najviih.
Ukoliko sam zaista
Najvii od Najviih,
onda za mene nita
nije nemogue i
mada, kao to sam
vie puta naglaavao,
ne inim uda da bih
zadovoljio vae
pojedinane potrebe
ije bi zadovoljenje u
jo veoj meri dovelo
do vaeg zaplitanja u
mreu prolaznog
postojanja, ja ipak, s
vremena na vreme i u
odreenim
vremenskim
razmacima,
ispoljavam
beskonanu mo u
vidu uda iskljuivo radi duhovnog uzdizanja i za dobrobit oveanstva i svih ivih bia.
Meutim, pojedinci koji me vole i koji imaju nepokolebljivu veru u mene, doivljavaju uda koja
se pripisuju mom nazaru ili milosti. Ipak, elim da svi znaju da onima koji me vole ne prilii da ta
uda pripisuju mom stanju Najvieg od Najviih. Ako sam Najvii od Najviih, onda sam iznad
svih tih varljivih igara maje.
Stoga su sva uda opisana od strane onih koji me vole, ili onih koji me i ne znajui vole kroz
druge kanale, samo posledica njihove sopstvene vrste vere u mene. Njihova nepokolebljiva vera
esto zaobilazi tok majine igre i tako proizvodi ono to oni nazivaju udima. Takva iskustva,
proistekla iz nepokolebljive vere, u krajnjem ishodu im ine dobro i ne upliu ih dodatno u okove
iluzije.
Ako sam ja Najvii od Najviih, onda je elja moje univerzalne snage dovoljna da u trenutku
podari Bogoostvarenje jednome ili svima, i tako oslobodi svako bie u ovoj tvorevini od okova
neznanja. Ali, blagoslovljeno je ono znanje koje se stie prolaenjem kroz iskustvo neznanja, u

skladu sa boanskim zakonom. Takvo znanje moete da postignete usred neznanja uz vostvo
Savrenih Uitelja i predavanjem Najviem od Najviih.
Ja sam Onaj kojeg mnogi trae, a samo nekolicina nalazi. Nikakav intelekt ne moe da me
dokui. Nikakvo isposnitvo ne moe da me dostigne. Samo kada me ovek voli i gubi svoje bie
u meni, ja bivam pronaen.
I jo:
Sve te izjave i poruke ne mogu daleko da nas odvedu na duhovnoj stazi. Umovanje i
intelektualno uverenje nas takoe nikuda ne vode. ak ni stvarno iskustvo ne dostie najvie
stanje.
to se vie trudite da shvatite Boga, to ga manje shvatate. Kako moe da se opie On, koji je
iznad svih objanjenja? Upravo to to je beskrajno lak za saznavanje ini ga beskrajno teko
razumljivim. Tajna je u tome da treba da postanete ono to ve jeste.
Moete da me spoznate kao jednog od vas i jednog u vama samo kada se podignu velovi
odvojenosti, a to e moe da se dogodi ako me volite iskreno i svim srcem.
Izgubite sebe u Babi i otkriete kako ste veno bili Baba. U ljubavi nema kompromisa. Ona je ili
potpuna ili je uopte nema.
Kaem svojim boanskim autoritetom da sam Drevni, i rob onih koji me zaista vole.
ADEM i SMISAO STVARANJA
Prvo emo tretirati ajete koji ovjeka predstavljaju kao najuzvienija bia. U suri El- Bekare, 30.
ajet stoji: A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!- oni
rekoe: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe
veliamo i hvalimo (tespih ti inimo) i, kako Tebi dolikuje, tujemo. On ree: Ja znam ono to
vi ne znate.
Ovdje meleci uoavaju sljedei problem s ovjekom: on, kao budui namjesnik na Zemlji, krv e
proljevati te su oni u lijepoj namjeri upozorili na to, jer namjesnik na Zemlji treba da
reprezentuje, bude halifa, najuzvienije Bie, tj svoga Stvoritelja. Kako takav ovjek, koji e krv
na Zemlji proljevati, moe predstavljati Nekoga sa najveim vrlinama i atributrima, bilo je nejasno
melecima? Zatim meleci zakljuuju da e najgore bie zastupati Onoga ko je najbolji. Oni dalje
promiljaju:
A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti! oni rekoe: Zar
e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i
hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo. (Bekare; 30)

Nedostatnost naeg izgovaranja: subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illa lahu vallahu ekber,

lei u tome to je to samo odraz snage naeg rasuivanja. To je kao kada npr. nekom otmjenom
mladom branom paru nosimo servis findana i kaemo im: Ovo je samo simbolina hedija,
izvinite nismo mogli vie ( jer vama ne dolikuje da primate ovako skroman poklon. )
Meleci su zapeli na sledeem problemu: s jedne strane je ovjek taj koji treba da bude predmet
poveanog potovanja, a isti takav ovjek u svojoj biti i u svojoj prirodi potencijalno je sklon da
nered ini, a, s druge strane, oni ne mogu da shvate u emu je uope smisao stvaranja halife
(namjesnika) na Zemlji? Jer, oni, Meleci, su, kako Kuran na jednom mjestu kae, asna bia koja
nikada Bogu nisu neposluna niti Mu u bilo emu prouvrijee. Meutim, njihovo takvo pitanje
nije dolo kao izraz suprotstavljanja Bogu, ve je ono odraz ogranienosti njihova razumjevanja.
Uzvieni im je na sve to odgovorio:
1. On ree: Ja znam ono to vi ne znate. (Bekare; 30)

2. I poui On Adema nazivima svih stvari (Bekare; 31)

3. Uzvieni zatim stavlja meleke na test rekavi:

Kaite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!

Znai Allah d. . trai od meleka da Mu kau nazive tih stvari koje Adem a. s. zna. Oni mu
odgovaraju:
Hvaljen neka si rekoe oni mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i
Mudri. (Bekare; 32)

Kada su meleci poklekli, ne znavi odgovor na ovo pitanje, Uzvieni ree Ademu a. s. :
O Ademe, kai im ti nazive njihove! Adem je naravno poloio taj ispit . . . I kad im on kaza
njihove nazive, Allah ree: Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje. . .

Ovdje je Kuran prenio jedan ozbiljan dijalog izmeu Adema a. s. i meleka, u kojem je vrlo jasno
naglaen mnogo uzvieniji status Adema, kao rodonaelnika ljudskog roda, u odnosu na same
meleke. Sa ovim jednim logikim primjerom, Kuran nam je, na zbiljskoj skali vrijednosti,
naznaio kvalitativno vei stupanj ovjeka i manji znaaj meleka.
Stupnjevi duhovnog uspinjanja

A sada slijedi jedno pitanje za razmiljanje: Meleci su postavili jedno pitanje, a Uzvieni im je
odgovorio. U ovom pitanju meleka i odgovoru Uzvienog nalazi se jedna mudrost i poruka. U
emu je ta poenta? Da podsjetimo: meleci su pitali: Zar e ti namjesnik biti onaj koji e na njoj
nered initi i krv proljevati, a Uzvieni je odgovorio: Ja znam ono to vi ne znate. Mi u ovom
pitanju i odgovoru moramo pronai sami jedno pitanje iji e nam odgovor otkriti mnoge tajne.
Koje je to pitanje?
Da napomenemo, kada neka rije u arapskom poinje sa al ona oznaava cijelu bit neega. Kad
se kae al ard misli se na planetu Zemlju, a kada se kae ard-un onda na komad zemlje. Tako
isto el esma su imena koja Adem a. s. zna, a esma su imena predmeta. Tako je Allah
pojaao tu univerzalnost stavljajui ispred odreeni lan, pa dodajui mu nakon toga kulleha (u
cijelosti, sve). Dakle, dva je puta to naglasio.
Kada su meleci rekli: Mi te slavimo, ostalo im je i dalje podsvejsno pitanje: Pa ta e taj ovjek
initi, ko Te bolje slavi od nas. Ako Ti je cilj da stvori tog ovjeka da bi on bio Tvoj halifa, ako Ti
je cilj da Te taj ovjek slavi na zemlji, pa ko Te bolje slavi od nas, jer mi Te etiri milijarde godina
slavimo. Taj ovjek koji nered pravi, krv proljeva i zemlju obrauje, nee Te slaviti onoliko koliko
Te mi slavimo?. Iz ovoga proizlazi ono nae traeno pitanje: ta je upe smisao stvaranja
ovjeka?
Allah Uzvieni u gore navedenoj suri kae da je poduio Adema imenima svih stvari, a melecima
kae: Ja znam ono to vi ne znate. Hoe se rei da je Allah d. . poduio Adema neim to je
mnogo vee od samog tesbihanja. Meutim, postoji ajet:
Dinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (AdDariyat; 56)

Ono tamo Poduio je Adema imenima svih stvari ustvari znai poduio ga je svim zbiljama i
naelima. Cilj je ovdje bio spoznaja. Adema je Allah d. poduio spoznaji (mearifet).
Neko e s razlogom postaviti pitanje: kaete da je cilj stvaranja ovjeka mearifet, spoznaja
Stvoritelja, a Kuranski ajet nam jasno kae da je primarni smisao ovjekova stvaranja ibadet i
oboavanje Stvoritelja. Kako, dakle, moete tvrditi neto tako protuvrjeno kad je jasno da je
primarni ovjekov cilj ibadet?
Koji je onda od ova dva stava istinit, jer ne mogu postojati dva razliita odgovora na isto pitanje.
Osim toga, predpostavimo da ovdje, na Ovom svijetu proivimo prosjenih 60 do 70 godina, i to
sve u ibadetu, a s druge strane znamo da u vjenom Dennetu nema ibadeta to e rei da ibadet
nije glavni cilj nae ovozemaljske misije. Eto, u ovome je to glavno pitanje. Jer, On je poduio
Adema svim imenima, zbiljama spoznaji samog Stvoritelja dakle, onome to je nedokuivo
melecima. Jer, oni Ga gledaju kroz jedan uski vidokrug, a Ademu se, za razliku od meleka koji
nisu znali imena svih zbilja, putem ovih spoznaja, otvorio iroki spektar raznolikih uglova
gledanja Stvoritelja.
Iz reenog nuno zakljuujemo da se smisao stvaranja ovjeka ne moe odnositi na onaj najkrai

dio ovjekovog ivota.

Kuran nas je poduio jednoj stvari, i to je savreno logiki i razumski prihvatljivo, da postoje dva
cilja i smisla stvaranja:
a)

pripremni smisao stvaranja;

b)

i krajnji smisao stvaranja.

O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.
(Bekare; 183)

Da li je dovoljno samo stii do takvaluka (bogobojaznosti) i tu zavriti misiju stvaranja.

1. Elif Lam Mim.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;

Da je cilj bio samo takvaluk, ne bi bilo upute iza njega. Takvaluk je, dakle, tek druga stanica. Oni
koji budu bili bogobojazni, Allah e im dati furqan (razlikovanje istine od neistine).
O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On e vam sposobnost darovati pa ete istinu od neistine
moi rastaviti. (AlAnfal; 29)

Da li je ovdje kraj lanca usavravanja? Ne, ovdje je trea stanica. Oni koji su bogobojazni bit e
im primljena njihova dobra djela. Takvaluk je dakle samo uslov za furqan i primanje dobrih djela.
No, ni ovdje nije kraj. Dalje se kae da Allah voli one koji su bogobojazni.
Za one koji se budu bojali Allaha bie, zaista, denneti uivanja u Gospodara njihova. (ElKalem; 34)

Sve kree od posta. Post pomae u dobijanju takvaluka, Takvaluk je uslov da bismo dobili uputu
hidajet, uputa je zatim uslov da bi dobili furqan i da bi nam dobra djela bila primljena. Na
sljedeoj, etvrtoj, stanici Allah nas zavoli i prima nas u svoje okrilje.
I kada smo doli na najblii poloaj Uzvienom, tu se ini da je kraj putovanja.
I obavljajte namaz . . . To je sjeanje (zikr) za one koji zikre. ( Hud; 114)

Da li su taj namaz i zikr (sjeanje) dovoljni? Ne. Namaz nas zapravo samo odvraa od loih djela,

i upuuje na sjeanje svoga Stvoritelja. Zikr unutar sebe dovodi do smirenosti srca. To je peta
stanica. No, ni ovdje nije kraj.
A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa ui
meu robove Moje i ui u dennet Moj! (El-Fedr; 27-30)

Ovo je dakle, zavrna, esta, stanica putovanja. Ista stvar je i sa dihadom i on ima svoje
stupnjeve.
Tri vrste ciljeva
Imamo tri vrste ciljeva:
o kratkoroni,
o srednjeroni
o i dugoroni.
Stvorio sam ljude i dinne samo da me oboavaju srednjeroni je cilj. Ibadet je dakle
srednjeroni cilj. Krajnji cilj spominje se u suri Talaq 12. ajet.
Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio. Njegovo nareenje na sve njih se odnosi, a nek
znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!

Zato? Da biste shvatili da Uzvieni ima mo nad svim, da Boije znanje sve obuhvata, da su sva
stvorenja u Univerzumu pod okriljem znanja i moi Uzvienog i da Uzvieni svim vlada i ima
mo besprijekornu. Eto, to je krajnji cilj stvaranja.
Kada meleci kau: Pa mi smo ti koji te slavimo, zakljuuje se da to nije krajnji cilj, to je ustvari
posredni cilj. Ibadet je dakle tek put ili posredna veza do krajnjeg cilja.
Kada smo krenuli putem ibadeta, stigli smo do znanja onih Ademovih imena. Kada smo doli do
imena svih stvari, spoznali smo sve zbilje. Dosegli smo time krajnju spoznaju. Dakle, bez ibadeta,
kao posrednog cilja, ovjek ne moe spoznati imena, tj. principe svih stvari. A nagrada se daje
prema koliini svijesti ukljuene u ibadet. ini li ovjek ibadet, a nije ukljuio svijest, nee ga taj
ibadet dovesti do imna. Drugim rijeima, koliko je taj ibadet protkan razumom, koliko je
prosvijetljen, toliko bre nas vodi ka onim imenima.
Sadrava li ibadet u sebi spoznaju (mearifet)
Ustanovili smo, dakle, da krajnji smisao stvaranja ovjeka nije ibadet ve spoznaja. Razmatrali
smo i ajet u kojem se kae da je Allah stvorio ovjeka samo s ciljem oboavanja. Ibadet je, kazali
smo, bio samo jedna usputna stanica ka spoznaji. Meutim, sam po sebi namee se zakljuak da
izmeu ibadeta i spoznaje mora postojati neka veza. Postavlja se pitanje koje od ovoga dvoga
(ibadeta i spoznaje) prednjai?

Ako bismo tvrdili da je ibadet put do spoznaje, onda bismo mogli zakljuiti da je na ibadet takav
da u njemu nije sadrana spoznaja, mearifet. Ako bi bilo tako onda ga obavljamo bez ikakvog
duhovnog sadraja. A hadis Poslanika s. a. v. a. kae da namaz bez spoznaje ne znai nita. Onda
nas ovo vodi sljedeem zakljuku: ukoliko neko vrijeme klanjamo namaz bez spoznaje, i ako
namaz bez spoznaje ne vrijedi nita, tada vjeno moemo biti na namazu, a nikad neemo stii do
cilja.
Ibadet je, meutim, srednja i usputna stanica prema mearifetu. No i dalje stojimo pod pritiskom
pitanja: kako vriti ibadet bez mearifeta i kako stii do cilja?
Odgovor je: ibadet sa mearifetom ima dvije veze:
generalnu (opu);
i suptilnu (tefsili) vezu.
Kada krenemo stazom spoznaje moramo imati malo ope veze, a to je la ilahe illallah (isto kao
kad znamo samo to da neki avion putuje tamo kamo mi elimo). Kada doemo do tog aviona mi
ve pomalo poinjemo spoznavati kamo idemo. Ono la ilahe illellah je prvi nivo spoznaje da
postoji jedan Bog. Kako dalje ibadetimo spoznaja se proiruje. Izmeu ibadeta i spoznaje
uspostavlja se veza. Jedno na drugo neprestano uzajamno djeluju, i tako sve do cilja.
Roenjem, na svijet dolazimo sa razumom (aklom), i taj poetni akl toliko je mali da ovjek njime
tek moe shvatiti da ima jedan Stvoritelj. Ta koliina akla umrtvljuje istu onoliku koliinu dehla
u ovjeku koja je prije toga postojala kao kad paljenjem svijee svjetlo uniti odreenu koliinu
mraka. Kada insan napreduje, njegov zhir postaje ljepi abtin plemenitiji. Kreiranje unutarnjeg
svjetla zapravo je spoznaja. Tada se, ustvari, izlazi na autostradu spoznaje i kada se krene dalje,
ugledaju se vrata nekog sljedeeg autoputa jo ireg, i tako se ide stepenica po stepenica do
krajnje spoznaje. Prelazei, dakle, s jednog na drugi autoput, dolazi se do kraja i ulazi na vrata
babu salamat vrata smiraja. Tamo se putniku-saliku odsijecaju noge, ali ne bukvalno ve u
smislu da nema potrebe da hodipjeke, poto mu je tijelo odve nalo potpuni smiraj noge mu za
daljnji hod vie ne trebaju.
Ovo nas poduava da je ovjek preao sve ove prepreke da bi doao do smiraja. Zato?
1
2

na svakoj stepenici on je usmjeravao svoje srce i razmiljao o posljedicima svakog djela;

iao je s namjerom da udovolji svom Stvoritelju i da zadobije Njegovo zadovoljstvo.

Pjesnik Hafiz je rekao:

Kada ovjek ukljui svoje srce i kada sve ini zarad Bojeg zadovoljstva
onda dosee do visokih spoznaja
i tada mu se otvore vrata kroz koja iznenada ugleda prizore svijeta gajba.
Evo jo jednog Hafizovog primjera: voli, naprimjer, jednu osobu i ivite u dvije susjedne zgrade.
Oko vas je tmina. Sjede kod prozora i motri drugi prozor na suprotnoj zgradi, dolazi zora, vidi

tamo se pali svjetlo i ti se pali. Kakve veze sad to svjetlo ima s tobom? Kod tebe se upalilo
svjetlo u srcu. Hafiz kae:
Aik Boji koji je do zore budan bio, i u zoru mu se pali svjetlo,
dolazi do spoznaje, i samo Bog zna ta se u (u aiku) tada zbilo.
Imam Sedad a.s. kae u jednoj dovi:
Boe uini me jednim od onih koji u svojoj nutrini s Tobom apuu,
kada ih openje s Tobom potakne da ustanu i obave namaz nou.
Ovim imam hoe da kae da ima skupina ljudi, koji da bi doli do spoznaje, ustaju i klanjaju noni
namaz, a druga grupa je ona koja je dola do spoznaje pa tek onda klanjala. Imam Sedad je traio
od Allaha da ga uini jednim od onih koji ustaju poslije spoznaje, to naravno ne iskljuuje
inicijalnu spoznaju.
Oni koji su istinski Boji robovi njima su noi svijetle, i oni koji su dosegnuli do ovog stadija
njima no i dan nita ne znae. Prenosi se da je Isa a. s. doao do mezara majke svoje i pitao je
hoe li da je oivi. Ona je odgovorila: Ne, stigla sam ovamo gdje sam opskrbljena svim, ali ako
bi se ve vraala, eljela bih da to bude zbog dvije stvari:
3 da u hladnoj noi ustanem, uzmem abdest hladnom vodom i da u tmini noi obavim
namaz;
4 i da postim u dugim ljetnim danima.
Kao to vidimo spoznaja i ibadet utiu jedno na drugo. ovjeku, kao halifi na Zemlji, osnovna
misija je spoznaja, a put do spoznaje je ibadet. Ibadet i spoznaja imaju, dakle, dvije veze: opu
(inicijalnu) i suptilnu (konanu).
Namee nam se jo jedno pitanje: Kuranski ajet kae: I poui On Adema nazivima svih stvari,
ako je Adema pouio svim zbiljama a Adem simbolizuje ovjeanstvo i mi smo dakle poueni
tim zbiljama, kakvog onda smisla imaju daljni ibadeti? Zna li se da ovjek uvijek traga za onim
to nema, a ovdje vidimo da Adem tj ovjek, zna imena svih zbilja, pa za im onda treba dalje
tragati?
Odgovor: Ovdje elimo da izvuemo jednu pouku, a to je da ne gledamo na stvari samo iz uskog
ugla, jer nam se zbilje nee ukazati onakvima kakve one zaista jesu. Primjer za to je stizanje do
znanja putem poslanstva i putem nebeskih veza. Druga poruka ove prie je razlika izmeu
materijalnog i Boanskog sistema upravljanja. Svi ljudski zakoni su jednodimenzionalni ili
jednoznani, a svi boanski su vieznani. Ljudski zakoni su krojeni ljudskim mjerilima i oni vide
samo jednu dimenziju, prikovanu za materijalni svijet. Kuran kae da je sve u Boijem svijetu
viedimenzionalno. Kao to su ljudi dvokomponentni, imaju materijalni aspekt i duu, i djela su
dvokomponentna, imaju svoj zahir i svoj batin (reakcije naih djela koje mi ne vidimo, a koje su u
sistemu Boijeg stvaranja jako vidljive).

Ljudski zakoni vide zahir stvari, a manjkavost im je da su usko ogranieni samo na materijalni
svijet, a pravilo Bojeg sistema je da svako nae djelo osim zahira ima i svoj batin (kao drugu
dimenziju koju mi ne vidimo). Uticaj batinskog aspekta negog naeg djela nije samo usesreen na
nas, on se proiruje na cijelo drutvo oko nas. Historija poslije svjedoi o njegovim pozitivnim i
negativnim efektima. Samo jedna osoba svojom pozitivnom ili negativnom energijom moe
ozraiti cijelo jedno drutvo, pa i cijeli svijet.
UENJE O DUI
Dio preporuke ejhu-reisa Ebu Ali Sinaa
Uzvieni Bog predstavlja prvu i posljednju misao kojom se ovjek treba baviti, posmatrajui
Njega ojaati i uljepati svoj pogled i dok je u stanju poniznosti krenuti na umno putovanje
uzvienim Svijetom nebeskim Melekut ([1]), posmatrajui Boije znakove. Nakon to se
vrati sa ovoga poutovanja, Boga treba drati istim ( )od Njegovih znakova, jer je On
Unutarnje i Vanjsko svake stvari i sa svakom stvari se u svakoj stvari oituje.
U svakoj stvari postoji znak za Njega koji ukazuje da je On Jedan.
()
Kada se ovakvo stanje duboko ukorijeni u posveeniku puta i kada on postane meleke ( ),
Nebeski svijet Melekut ( ), ocrta se u njegovoj dui, Boanski svijet Lahut (), mu
se otkrije i on stjee bliskost sa Uzvienim. Tada on okusi slast krajnjeg zadovoljstva i od svoje
due uzima ono to je njoj najpree. On biva obuhvaen mirnoom, a njegova nutrina ispunjenja
sigurnou. Najudaljenijim svijetom, tj. svijetom materije, ovladava to postaje spram njegovih
stanovnika milostiv, olakava im puteve, njihovu tekou dri lahkom, a pogledom razuma Ovaj
svijet vidi lijepim. Dua mu je stalno okupirana milju o Bogu. Na kraju ovog duhovog putovanja
njega obuhvaa neopisiva radost i srea.
Najbolja radnja bogosluenja (za ovjeka) je namaz. Najbolja mirnoa i smiraj je post.
Najkorisnije dobroinstvo je sadaka. Najia tajna je strpljivost. Najbesmisleniji napor jeste
raspravljanje o neistini.
Sve dok mu je panja posveena onome ta je ko rekao i dua predata raspravljanju, ovjek nema
izbavljenja od svojih slabosti niti mu se stanje mjenja.
Najbolje djelo je ono koje je uinjeno iz iskrene namjere. Najvrijednija namjera je ona koja je
potekla sa izvora znanja. Korjen i temelj svake vrline i dobra je mudrost. Prvo i prije svega je
spoznaja Allaha. Ka Njemu se die lijepa rije, a dobro djelo ga uzdie.[2]
Ibn Sinaova tvrdnja da je prva i posljednja misao kojom se ovjek treba baviti Uzvieni Bog,
ustvari predstavlja kuransko uenje i zbilju potvrenu dokazom. Budui da je svaki ljudski napor
potaknut ljubavlju svoje biti te da je ovjeku najvrijedniji njegov sam opstanak, tako i svaki trud
koji ispolji zarad sebe ini i zarad svog opstanka. Kuran takoer ustvruje da jedina stvar koja
ovjeku obezbjeuje istinski opstanak i ist ivot jeste ostvarenje potpune savrenosti, a potpuno
savrenstvo posjeduje jedino Allah, d..

Ono to je u vas prolazno je, a ono to je u Allaha vjeno je. (Nahl, 96)
Sve ono to je kod nas i radi nas osueno je na nestajanje, a sve ono to je kod Boga i radi Njega
imat e vjeno postojanje. Tako i ljubav ka Boijim prijateljima uzrok je ovjekovog uzdizanja i
usavravanja. Mevlana o tome kae:
Zato to ljubav za mrtvima nije postojana
Zato to umrlo nema budunosti kod nas
ivua ljubav u dui i pogledu
Predstavlja novo blago iz trenutka u trenutak
Odaberi ljubav ka Vjenom
Istinska ljubav ovjeka ka sebi i spoznaja puta ljubavi svoje biti jedino je mogua u ljubavi ka
Uzvienom Gospodaru i Apsolutnoj Savrenosti koja osigurava nae postojanje. Zato nas i Kuran
poziva ovoj zbilji razumom dokazanom kada kae:

Ti e, o ovjee, koji se mnogo trudi, trud svoj pred Gospodarom svojim nai. (Iniqaq, 6)
Ovo kuransko svjedoenje poloeno je u biti ovjeka i svakog drugog bia, kao to je protkano i
u zakonima kreacije i Boijeg sunneta, a u Njegovom sunnetu nema ni najmanje promjene i
odstupanja.
U svjetlu istoga Ibn Sina kae da je zahtjev ljubavi ka svojoj biti takva da prva i posljednja misao
ovjeka bude o Uzvienom. Putovanje treba biti ka Njemu da bi ovjek stekao vjenu opstojnost i
istotu ivota. U suprotnom, ovjekov ivot u konanici nee imati nita osim patnje i umjesto da
se uzdie ka Uzvienom i nebeskom svijetu, on se strmoglavljuje u ponor vjene Vatre.
Govor Ibn Sine da oi due treba ojaati i uljepati gledanjem u Njega, takoer predstavlja
kuransku istinu. Pitanje susreta sa Bogom ( ) neporecivo je kuransko uenje.

Toga dana e neka lica blistava biti u Gospodara svoga e gledati, toga dana e neka lica smrknuta
biti. (Qijame, 22-24)
asni Kuran ljude na Sudnjem danu dijeli u dvije skupine, one sa ozarenim licem i one sa
smrknutim licima. Bez ikakve sumnje, lice odraava stanje svakog ovjeka iznutra. Ozareno i
sretno lice govori o unutranjoj srei. O istom odnosu unutarnjeg i vanjskog govori se u suri
Mutaffifun i Dahr:

Na licima njihovim prepoznae radost sretna ivota. (Mutaffifun, 24)

Allah e ih sresti radosne i sretne. (Dahr, 11)

Potpuno je jasno da susret sa Bogom nije osjetilne prirode, tj. pogledom, jer Kuran i logiki
utemeljeni argumenti razuma negiraju bilo kakav oblik gledanja materijalnim oima u Boga. Pod
ovim susretom podrazumijeva se oblik sranog gledanja i percepcija neposrednog saznanja ije
sredstvo je istinski iman. Ova skupina na svakoj postaji od postaja Sudnjeg dana biti e sauvana
od pokliznua zbog svijesti i unutarnje panje koju posjeduju ka Uzvienom Bogu koja e im
ujednom darovati i unutarnji spokoj i mir. Obuhvatit e ih bezgranina milosti i bezobalno more
Boije samilosti.

Oni e biti sigurni od straha i tekoe na Sudnjem danu. (Naml, 89)

Njihova sigurnost, mir, radost i ozarenost plodovi su ovosvjetske sadnje njihovih djela i sranih
uvjerenja.

Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometa da se Allaha sjeaju. (Nur, 37)

Oni u cijelom svijetu vide samo lice Boije. Zato e i na buduem svijetu imati samo viziju
Boijeg lica.

Spoznaja Allaha (na Ovome svijetu) jeste poetak vizije ili posmatranja Stvoritelja (na Buduem
svijetu).
Spoznaja, koja je posljedica bogosluenja i pokornosti na Ovome svijetu, poluuje plodove na
buduem svijetu, kao to su vizija, osvjedoenje i neograniena radost i srea.
Imam Sedad, neka su najbiraniji blagoslovi Boiji na njega, u dovi poznatoj kao dova arifa kae:
Boe moj, smjesti nas meu one u vrtovima od ijih je dahova drvee enje za Tobom zadobilo
vrst korijen i skupinu ija su srca obuzeta gorljivou ljubavi Tvoje Misli njihove su sigurne u
mjestima uasa Oi njihove su obveseljene gledanjem Voljenog njihovog.
Vienjem Uzvienog Boga jo na Ovom svijetu ovjek percepira smirenost koja nije razumljiva
osim onima koji imaju nutarnju istotu i sami su povezani za uzviena mjesta. Ebu Ali Sina
savjetuje nas u svojoj opruci da i sami uinimo poetni korak. Savjetom upuenim ovjeku da
krene na umno putovanje uzvienim nebeskim svijetom eli ukazati na injenicu kako je
putovanje ka Bogu jedno spoznajno putovanje koje otpoinje u ovjekovoj nutrini. Neposrednim
znanjem iznutra i batinom ovjek posmatra ezoteriju cjelokupne kreacije. Jednako kako mi imamo

tijelo i duu prema istom principu, cijela kreacija ima tijelo i duu. Posredstvom naih osjetila
posmatramo spoljanost kreacije, ali isto tako, ako nae unutarnje snage dovedemo u aktuleno
stanje, one e moi posmatrati unutarnje kreacije i melekut svih stvari.
Uzvieni Gospodar je otvorio ovjeku svaki mogui put zarad njegove upute i ostvarenja krajnjega
cilja. Jedan od Njegovih znakova jeste pitanje sna i snovienja. Trenutak kada se smire spoljnje
snage ovjeka i shrva ga dubki san, unutarnje snage koriste priliku, postaju aktivne i odlaze u svoj
svijet imaginalija () . Tamo se one upoznavaju sa prolim i buduim dogaajima o emu
obavjetavaju ovjeka. Na taj nain one, tj. unutarnje snage daju do znanja ovjeku da su one
samo sredstvo koje ovjek moe iskoristiti kako bi se upoznao sa zbiljama drugoga svijeta. Samo
kratkim promiljanjem i razmatranjem svojih snova, ovjek moe uvidjeti snagu i mo koju je
Uzvieni u njemu poloio kroz stvaranje kreacije i istovremeno lahko shvatiti mnoga kuranska
uenja.
Ako bi se potanko razmotrila sutina sna, ovjeku bi postalo shvatljivo donoenje Belkisinog
prijestolja u vremenu kraem od treptaja oka. Takoer, veim uvidom u san, mnoge predaje, koje
govore o obavjetenosti Boijih prijatelja o naim djelima i skrivenim stvarima, postaju lake
razumljivim. Ako bismo analizirali snove koje smo sanjali tokom ivota, otkrila bi nam se
stvaralaka snaga due i njen utjecaj, bilo pozitivni ili negativni, na poredak kreacije i drutvo, kao
i njena uloga u odgoju i stjecanju iskustva.
Pored svega toga, svi nai snovi su putovanje due do Imaginarnog ( ) i Imaginalnog svijeta
() . Dua ista od moralnih zaprljanja posmatra nadmaterijalne zbilje iz skrivenog svijeta
koje u principu nisu uporedive sa niim svjetovima imaginativnog i materije. Ako je ovjek sklon
lai, njegovi snovi e odraavati njegovu zbilju tako da ona nee biti sukladna zbiljama stvari i
dua e mu ih pogreno pokazivati.
Ibn Sina u svojoj preporuci posvjedouje da ovjek tokom umnog putovanja kroz vrt melekuta
posmatra znakove Gospodara svjetova. Mogue je da je takva tvrdnja za nas teko shvatljiva i da
je razumijemo kao pjesniki doivljaj. Meutim, samo ako se osvrnemo na jedan ajet iz Kurana i
jednu predaju od Poslanika, shvatit emo da su rijei Ibn Sine utemeljene na Kuranu i sunnetu.
asni Kuran o miradu kae sljedee:

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram
daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali. On, uisitinu,
sve uje i sve vidi. (Isra, 1)
Prema spomenutom ajetu, a i nekim drugim, jedan od ciljeva mirada jeste posmatranje i
osvjedoenje o velikim znakovima Boijim. Tako se i na Poslanik Muhamed, s.a.v.a., na ovom
duhovnom i nebeskom putovanju osvjedoio o ovim zbiljama. Sa druge strane Poslanik, s.a.v.a., je
rekao: Namaz je mirad (uzdignue) vjernika. Ako je jedan od uinaka mirada posmatranje
skrivenih zbilja i bia nebeskoga svijeta, posve je sigurno da i namaz ima iste uinke. Potpuno je
jasno da je ovaj mirad na nioj razini od prvog mirada, kao to se ne mogu uporediti putnici

ovoga mirada sa putnicima prvog mirada. Meutim, neuporedivost putnika dva mirada
obavezno ne znai i dva oblika mirada. Zapravo, miradi imaju jednu zbilju koja predstavlja
putovanje ka Bogu, a njihova razliitost ogleda se kroz razine i stepene.
U nastavku Ibn Sina upozorava na jednu veliku opasnost umnog putovanja u nebeski svijet koji
stoji na tom putovanju. Naime, on kae da pri povratku u materijalni svijet, zbilje koje je vidio u
viim svjetovima ne treba uporeivati i izjednaavati sa biima materijalnog svijeta. Bia svakog
od svjetova, potpune bezmaterijalnosti, meusvijeta i materijalnog svijeta, slijede specifine
propise svijeta u kojem obitavaju i shodno tome treba ih razumijevati i tumaiti jezikom
svojstvenim za njihov svijet. U sluaju da se pitanja razliitih svjetova izmjeaju, ovjek je u
opasnosti da zapadne u nevjerovanje. Zbog svega ovoga Ibn Sina naglaava da je Uzvieni Bog
Unutarnji i Vanjski, istovremeno dok se oituje On je u krajnjoj skrivenosti, pokazuje se svakoj
stvari kroz svaku stvar, ali sva Njegova oitanja i pokazivanja upuuju na Njegovu Jednou.
Pitanje oitovanja i manifestacije Gospodara nagovjetava se u Kuranu i to u kazivanju o hazreti
Musau, a.s.

I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree:
Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim! Ne moe Me vidjeti ree -, ali pogledaj u ono
brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me! I kad se Gospodar njegov onom brdu
otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: Hvaljen
neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi! (Aaraf, 143)
Ovaj ajet potpuno jasno govori o Boijem ukazanju i otkrivanju. Na istoj osnovi Imam Ali kae:
Neka je hvala Allahu Koji se ukazao stvorenjima preko stvorenja i otkrio se srcima Svojih
prijatelja preko jasnih dokaza.[3]
Imam Sadik u jednoj drugoj predaji kae da je Kuran jedan od primjera Njegovog oitanja: Tako
mi Allaha! Zaista se Allah, d.., ukazao stvorenjima u rijei Svojoj. Meutim oni to ne vide.
Koliko god jedno bie bilo savreno, toliko e se okoristiti Boijim oitanjima. Ako bi Kuran bio
brdu objavljen, ono bi se raspuklo od tereta odgovornosti.

Da ovaj Kuran kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopotovanja puno i kako bi se od
straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili. (Har, 21)
Vana je injenica da arifi i putnici ka Bogu, kao i vjernici ne trebaju uzimati svoje razumijevanje
za mjerilo pri donoenju sudova o Boijim uenjima. Ne trebaju poricati sve ono to se nalazi iza
zastora. U tom je povodu Ibn Sina izrekao sljedeu misao: Ostavi mogunost ispravnosti svemu
onome to ti je dospjelo do uiju, osim u sluaju da ne stekne neporeciv dokaz u njegovu
neispravnost. Takoer, na drugom mjestu on ustvruje: Odbacivanje i prihvatanje svega bez
dokaza predstavlja izlazak ovjeka iz njegove prirode. To znai da je vrsta stvaranja ovjeka

uspostavljena na razumu i ako bi ova ljudska odlika bila zaboravljena, on bi u istoj mjeri izgubio
prednost bivanja ovjekom.
Poto je Uzvieni neogranien, Njegova oitanja i manifestacije takoer su neograniene. Koliko
god neki ovjek bio savren, nema snagu poimanja i percepiranja neograniene Savrenosti, ali
percipira Njegova oitanja u veliini svojih mogunosti. Zbog toga Ibn Sina upozorava da ni sve
percepcije ne treba uzimati kao mjerilo pri donoenju suda o Bogu.
U nastavku oporuke on se osvre na jednu irfansku temu koja se u njenom okviru tretira kao stanje
( )i postojana osobina ( )due ovjeka. Ista terminologija postoji i u filozofiji sa drugim
znaenjem, ali ne i bez odreene povezanosti. Stanje predstavlja one percepcije i iluminacije koje
dolaze i brzo nestaju, dio su Boijih darova i ulaganje truda nije uvjet za njihovo stjecanje, kao to
je tuga ili strah, potitenost ili radost, ushienost ili intuicija koje nestaju sa pojavom neke druge
osobine due. Takvo ta podrazumijeva i stanja koja se ponavljaju ili se to stanje samo jednom
javlja i zauvijek nestaje. Ovu je definiciju ponudio Abdulrezzak Kaani u svojoj poznatoj knjizi
Sufijska terminologija. Meutim, ako ove percepcije i iluminacije poprime stalnost ili po rijeima
samih arifa postane poloaj mekam ( ), moe se uzdizati na vee stepene. Zbog toga ejhu
Irak u svojoj opruci tampanoj na kraju knjige El-Metar kae: Hiljade stanja, tj. halova nema
vrijednost jednog poloaja, tj. mekama, jer je hal nestajui, a mekam duhovnom putniku kao
rezultat njegove istrajnost i postojanosti priskrbljuje sve uinke te osobine. Oni koji kau Na
Gospodar je Allah i u tome istraju, meleci se sputaju nja njih Postojanost posveenika
duhovnog puta na svome mekamu uzrokuje otvaranje drugih kapija i sputanje Boijih svjetlosti
na njegovo srce.
Sljedea predaja, koja se pripisuje Poslaniku, s.a.v.a., moe se razumjeti u svjetlu irfanskog pitanja
hala i mekama, a ona glasi: Znajte da u vaim ivotima postoje povjetarci, zato se trudite da im se
izloite, a ne da se okrenete od njih. Povjetarci predstavljaju Boiju pomo, naklonost i milost
koja se izlijeva na ovjeka iz Njegove ope milostivosti spram ovjeka u nekim razdobljima, i ako
im se ovjek izloi, tj. prigrli ih, to poprima stalnost i prelazi u mekam.
Zbog toga Ibn Sina vidi oslikavanje svijeta melekuta u dui i manifestiranje lahuta Boijeg
svijeta u dui ovjeka ovisnim o postojanosti i vrstom ukorijenjivanju umnog putovanja
posveenika. Usuprotnom, ako umno putovanje kod posveenika ne poprimi postojanost, nee
imati ni vrijednost.
Da bi nas podstakao, sa jedne te da bi nam pokazao zbilju umnog putovanja, sa druge strane, u
nastavku svoje preporuke bavi se pitanjem uinka i plodova umnog putovanja u saetom obliku
predoavajui ih kroz sljedee take:
1. Manifestacija i oitanje Boijeg svijeta u dui posveenika
Ovome stanju, u stvari, predhodi proienje due od svih vidova uprljanosti da bi ona tako
pripremljena mogla primiti zbilje viih svjetova. O istome govore i iluministi ( )kada kau
da duu treba oistiti od svake hre i uglaati da bi se u njoj odrazile i manifestirale Boije
svjetlosti.

2. Stjecanje bliskosti sa Uzvienim Bogom

to je god ovjek blii Gospodaru, njegovo putovanje ubrzanije i u sebi odraava vie Njegovih
osobina, njegova ovisnost, bliskost i ljubav ka Njemu bivaju veim. Bliskost je prvi uinak koji se
raa izmeu zaljubljenika i voljenog. Hafiz irazi kae:
Sjeanje na Tebe sa nama je kud god da krenemo
Povjetarac kose Tvoje upleo se u duu nau
Suprotno hvalisavcima koji se protive ljubavi
Ljepota lica Tvoga znak je usmjerenja naega.
3. Iskustvo kranjeg zadovoljstva i njegovo direktno usvajanje
ovjekovo znanje o biu u nekim sluajevima ostvaruje se posredstvom pojma, tj. ogranieno je
samo na poznavanje njegovog imena ili je uo za lijepu ili runu osobinu njegovu. Meutim, u
nekim drugim sluajevima spoznaja ovjeka ostvaruje se posredstvom samog prisustva te svari,
to oznaavamo kao neposredno znanje ili istinska percepcija. Prirodno je da se uinci ova dva
znanja veoma razlikuju. Pojmovno znanje o Bogu i Njegovim uzvienim osobinama nije
usporedivo sa neposrednim i prisutnim znanjem ljepote Njegova lica.
Slast kuanja direktno-prisutne percepcije svetog Haqqa ovjeku daruje sve uzviene moralne
vrline i otklanja od njega sve neljudske osobine i neisti. Tek nakon toga ovjek dobiva svoju
pravu vrijednost. Sama spoznaja vrlina uzrok je ljudskog ienja od svakog oblika neistoe, a
nepostojanje ove spoznaje povod je svakog zastranjenja i moralnog pokliznua. Grijeh je
posljedica njegovog nepoznavanja.
Marhum Hade Nasiruddin Tusi, r.a., komentariui neke od rijei Ibn Sine u zadnjem poglavlju
knjige El-Iarat we el-tanbihat pod nazivom Poloaji arifa ( ) iznosi zapaanja o ljubavi
i njenim praktinim uincima, ija je vrijednost od velikog znaaja: Ljubav due jeste ona ljubav
iji je izvor i uzrok meusobna slinost po biti izmeu zaljubljenika i voljenog. Glavnina napora
zaljubljenika usmjerena je ka posmatranju i djelovanju u skladu sa vrlinama i naravi voljenog, jer
su to uinci proizali iz due voljenog Ova ljubav duu ini blagom, u njoj potie enju, radost,
samilost koja zaljubljenika sprjeava od zanimanja za grijehe.[4]
Ono to je vano istaknuti iz govora marhuma Hade Nasiriddin Tusija jeste njegovo zapaanje da
je ljubav uzrok jednog oblika spoznaje i da izmeu zaljubljenika i voljenog postoji jedan oblik
istovjetnosti. Ista ova spoznaja ini da on zavoli sebe i da osjea odvratnost te da izbjegava svako
djelo i in koji ide na njegovu tetu.
Zbog ovoga vidimo koliko samo islam pridaje vanost spoznaji due i to uzima za osnovu svake
vrline i spoznaje Uzvienog Boga. Ako ovjek poznaje vrijednost stvari on je na oprezu da ta stvar
ne padne u ruke neprijatelja. Drugim rijeima, izmeu spoznaje vrijednosti jedne stvari i njenog
ouvanja postoji ekvivalentan odnos. to znai, koliko god da je vrijednost neega vea tako i
panja i oprez spram njega raste, i obrnuto. ovjekova dua nije izuzeta iz ovoga pravila. U mjeri

u kojoj budemo upoznati sa vrijednou due, toliko emo initi napor da je ne uprljamo, i
obrnuto, koliko budemo manje poznavali vrijednost due, toliko emo joj pridavati manje znaaja.
Da bismo razumjeli nastavak govora Ibn Sine o obavjetenosti prijatelja Boijih o skrivenom
potrebno je ukazati na podjelu poretka stvaranja i cijele kreacije. Dokazali smo da se cijela
kreacija dijeli na tri dijela, i to:
1. Svijet nadmaterijalnog ( ) ili Svijet razuma (;)
2. Svijet oblika, Imaginalni svijet ( ) ili Meusvijet, tj. Berzah;
3. Svijet materije i Svijet prirode.
Ovi svijetovi jesu u proimajuem odnosu, tj. jedan se nastavlja na drugi ili bolje reeno jedan
obuvata drugoga. Svijet materije, ta god da ima, samo je odraz Svijeta oblika. Tako je i Svijet
oblika ili Berzah odraz i sjena Svijeta nadmaterijalnog, tj. Svijeta tadaroda. Drugim rijeima
reeno, Svijet materije i prirode ima svoju unutranjost koja je Svijet oblika ili Berzah. Ovaj odnos
slian je primjeru odnosa govora i misli. Govor je samo ispoljavanje misli ovjeka. Slike u
ogledalu je samo odraz predmeta kojeg odraava. Isti odnos vlada i izmeu Berzaha i Svijeta
razuma. Gore izneeno potpuno je saglasno sa kuranskim uenjima, irfanskim osvjedoenjem i
dokazima utemeljenim na logikom sistemu.
Od svakog bia koje postoji u Svijetu materije, savrenije postoji u Svijetu oblika. Sve ono to
postoji u Svijetu oblika, savrenije od toga postoji u Svijetu tadaroda. Shodno tome, ovjek koji
ovlada Meusvijetom upoznat je sa svim tokovima i dogaajima Svijeta materije. Isti odnos
vrijedi i izmeu Svijeta oblika i Svijeta tadaroda.
Vano je napomenuti da oblik i kvalitet postojanja i egzistiranja bia odgovara uvjetima i
zahtjevima svakog od spomenutih svjetova. Ne mora znaiti da e ovjek koji je poprimo oblik
egzistencije u Svijetu materije sa savrenijim odlikama u Svijetu oblika biti ljepi, jai i pametniji
ili u Svijetu tadaroda jo savreniji. Ovakvo miljenje nije potvreno niti ijednim razumnim
dokazom, kuranskim ajetom ili predajom. Zapravo, egzistencija svakog bia u Svijetu oblika i
Svijetu tadaroda odgovarat e zakonima odnosa meu biima tih svjetova.

I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi sputamo (u svijet materije) samo u
odreenoj mjeri. (Hidr, 21)
Vladar Egipta usnio je sljedei san: Sanjao sam kako sedam mravih krava pojede sedam debelih,
i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih. O velikai, protumaite mi san moj
ako snove znate tumaiti? Ljudi od kojih je zatraio tumaenje izraavaju nemo pred njegovim
zahtjevom. Zbrkanih li snova! rekoe oni mi snove ne znamo tumaiti. Meutim hazreti Jusuf
daje drugaiji odgovor: Sijaete sedam godina uzastopno ree pa ono to poanjete u klasu
ostavite, osim ono malo to ete jesti, jer e poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to
ste za njih pripremili, ostae jedino ono malo to ete za sjetvu sauvati. Zatim e, poslije toga,
doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti.

Posmatrajui ovo kuransko kazivanje moe se zapaziti da sua postoji i u Svijetu materije i u
Svijetu oblika, meutim u svakom od ova dva svijeta na nain svojstven tom svijetu.
Ako ovjek krene korakom razuma, ovlada jahalicom strasti, duu zauzda uzdom samokontrole,
otkrivaju mu se slike melekuta i on u ovom stanju ovaladava Svijetom materije bivajui
obavjeeten o svemu na njemu. Govorei tako o ovjeku, Ibn Sina nije niim pretjerivao ve je
drugim rijeima kazao samo ono o emu Kuran pouava i razum potvruje. Hatif Isfahani u
jednom stihu govori:
Svaku esticu koju srce rascijepi vidjet e u njemu sunce njegovo
Srce svake stvari jeste njegova istinska egzistencija i najplemeniti njegov dio, koji predstavlja
izvor ivota i opstanka. Zato i jeste reeno u filozofiji: Uzrok je potpuna definicija, tj. definijend
posljedice, a posljedica je krnjava definicija uzroka ili, drugaije reeno, manifestacija svoga
uzroka.
Ako jednu kap srce rascjepi iz njega e potei stotine bistrih mora[5]
Kada nestane individualiteta, nestaju same stvari i njene granice. Otkriva se unutarnje i iz svake
kapi potie stotine bezobalnih mora.
Ako nam je teko prihvatiti takvo ta, to je zbog nae slabosti ili zato to ne razumijevamo nita
osim svoga tijela i ovisnosti o materijalnom svijetu.
ovjek koji dospije na ovu razinu duhovnog putovanja milostiv je i saaljiv prema stanovnicima
ovoga svijeta. Njih vidi poput ljepote i ispoljavanja imena i osobina Uzvienog. Ali ova stvorenja,
koja svako za sebe predstavlja jednu od manifestacija Uzvienog i koja Ga slave, ustvari su zapali
u svijet materije i postali zarobljeni okovima svijeta prirode da ne mogu ni najmanji korak uiniti
ka viim svjetovima. Zbog toga je posveenik puta samilostan prema njima i ima elju da ih
upozna sa svojim svijetom. Ali alosti velike, mi smo sami sebe sakrili neznanjem i okupirali se
neim izvan nas!
On ovaj svijet vidi lijepim. Kako moe biti runo kada je ono djelo Najljepega!? Koji sve stvara u
najljepem obliku.[6] Posveenik puta ka Bogu koji je oivio razum, a umrtvio nefs, cio svijet vidi
manifestacijom Biti Uzvienog.
Najednom, kada Ti lik u ogledalo pehara pade,
Arif smjehom opinjen u bezazlenu se pohotu dade.
Ljepota lica Tvog jednim to odsjajem po ogledalu pade,
Sve ove slike na plooli iluzija ona odjednom dade.
Sve slike opinjenosti i izvrnutu sliku kad prikaza,
Jedan je plam profila krmara to se u peharu ukaza.[7]

Ako je Ovaj svijet slika Njegova lica, kako onda moemo rei da ono nije lijepo? Razuman ovjek
sva bia posmatra kroz oitanje ljepote lica Njegova i jedini mu je cilj ljubav ka Njemu.
Dua mu je stalno okupirana milju o Bogu iz ega on crpi neopisivu radost i sreu. Sjeanje na
Boga daje mu ushienje spram kojeg on gaji pohlepu i poudu. On zna da sjeanje na Boga daruje
mir i blagostanje dui. A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju![8] Jedino sjeanje na Boga
srca ini mirnim, a dui daruje smiraj. Kajs ibn Mulavvah poznatiji kao Madnun kae:
elim samo jednom Lejlu izdaleka da vidim ne bili se ugasila vatra ljubavi koja mi je obuzela
cijelo tijelo.
ene njenoga plemena mi rekoe: eli da vidi oima svojim Lejlu, a oi su ti zaokupljene
arima. Kako e vidjeti Lejlu oima kojima posmatra drugo mimo nje i suzama ih nisi oistio!?
Ti uiva u govoru sa Lejlom, a jo uvijek ti u uima odzvanjaju rijei o drugima.
Zaljubljeni ne vidi nita osim voljenog i ljubav. Ako ova ljubav postane duhovne prirode, kako to
ree Hade Nasiriddin, izmeu zaljubljenika i voljenog uspostavlja se jedan oblik jedinstva i
slinosti. Upravo ova slinost zaljubljenika vodi ka nestajanju u voljenom, tj. dovodi ga u stanje
ieznua, odnosno fenaa.
U nastavku Ibn Sina osvre se na ljudska djela i virdove koji su neophodni za putnika ka
Uzvienom. Namaz vidi kao najvee djelo, post kao najveu mirnou, a najbolje dobroinstvo
sadaku. Drugim rijeima, kada Ibn Sina slijedei Kuran govori o imanu i dobrom djelu, uvijek
navodi rijei zajedno sa sjeanjem na Boga, govorei o zadaama putnika ka Bogu. Njih
sagledava iz dva ugla i to onoga koji se tie misli i drugoga koji se tie praktinog djelovanja.
Misaoni ili umni aspekt ovjeka prikazuje kao putovanje razumom ka nebeskom svijetu, a njegov
praktini aspekt vidi u namazu, postu, sadaki, prikrivanju tajne. Namaz je u cjelini kretnja,
razgovor i krajnja poniznost kroz seddu na zemlju. Jedino post izmeu svih ostalih oblika
bogosluenja stalno podrazumjeva odricanje ne jesti, ne piti, ne gledati, ne lagati itd. Upravo
zbog toga najvea iskrenost manifestira se kroz post. ovjek stalno moe biti u stanju posta, a da
niko drugi ne bude svijestan toga. Jedna od stvari kojoj Ibn Sina posveuje mnogo panje jeste
pitanje davanja sadake. U prepiskama sa Ebu Said Ebul-hajrom mnogo istrajava na pomoi
siromasima. Ono to je zanimljivo iz tog dopisivanja jeste njegovo veliko zanimanje za davanje
sadake potrebitima ili, kako kae, upueno onim siromasima spram kojih nema sklonost i
zanimanja. To znai, ako se sadaka dadne prijateljima, u njoj postoji velika vjerovatnoa
neiskrenosti prema Bogu. Drugim rijeima, postoji velika vjerovatnoa da su drugi poticaji, a ne
Uzvieni Bog, imali udjela u davanju sadake. U suprotnom, ako ovjek daje sadaku onome koga
ne voli, pa i neprijatelju, onda moe sa veom vjerovatnoom ustvrditi da je u tome traio samo
Boije zadovoljstvo. Sakrivanje tajne predstavlja jedno od temeljnih naela putovanja ka Bogu i
jednu od najvanijih tajni Boije pomoi i uspjeha. Osim toga, ona je znak iskrenosti i
istinoljubovisti u putovanju ka Bogu i ljubavi prema Njemu. Potvrde za to postoje u predajama i
irfanskim stihovima.
Tekoa pokrivanja tajne ogleda se i u injenici da posveenik esto biva u stanju da mora trpjeti
uznemiravanja robova Boijih, a sa druge strane, zato to su oni manifestacije Gospodara, on ih

voli i pomae ime ujedno stjee i Boije zadovoljstvo.

U nastavku svoje oporuke Ibn Sina govori o jednoj od najvanijih prepreka na putovanju ka
Uzvienome, a to je raspravljanje ljudi na uobiajen nain koji ovim putem jedino sebe ele
afirmirati i uzdignuti iznad drugih. Zbog toga Ibn Sina ovakav oblik rasprave definira kao
najbesmisleniji napor. Sve dok ovjek bude posveen onome ta je ko rekao i zarobljen
besmislenim rasparvljanjem nee moi uvidjeti svoje mahane i slabosti niti e se u krajnjem moi
oistiti od njih. Naravno, raspravljanje radi uspostavljanja Istine predstavlja najvrijednije naune
razgovore s ime se po vrijednosti nita drugo ne moe usporediti. Treba znati da se uvjeti naune
rasprave razlikuju od uobiajene puke rasprave, o emu je opseno izneseno u islamskim
predajama.
U nastavku se govori o jednom drugom zakonu koji ini temeljno naelo i mjerilo primanja djela,
a to je iskrena namjera radi Allaha, d.. Meutim, da bi se ostvarila iskrena namjera postoji
potreba za znanjem i spoznajom. Koliko god da je znanje i spoznaja velika, ovjek posjeduje veu
snagu da uini djelo sa iskrenijom namjerom. Zato Ibn Sina i kae da je najvrednija namjera ona
koja je potekla sa izvora znanja.
Korijen svake vrline i dobra je mudrost. Mudrost predstavlja vienje i razumijevanje zbilja
onakvim kakve one jesu. Muhamed, s.a.v.a., u jednoj svojoj molitvi trai: Moj Boe, pokai mi
stvari onakvim kakve jesu! Zbog ispravnog razumijevanja mudrosti dovoljno je osvrnuti se na
kuranski pristup ovome pitanju gdje je ono oznaeno kao blago neizmjerno.

A onaj kome je, mudrost darovana darovan je blagom neizmjernim. (Bekare, 269)
ovjek koji sa mudrou stekne uvid u zbilju stvari, sve svoje akaidske, moralne i drutvene
potekoe otklanja sa lahkoom. Ako ovjek shvati i uzvjeruje da se sva bia dijele na ona koja su
samoopstojea po svojoj biti i ona koja to nisu, i da je samo Uzvieni Onaj koji samoopstoji po
sebi, a da sva ostala bia ovise o Njemu, kako u svom dolasku u postojanje tako i u svom daljnjem
opstojanju, rijeit e sve svoje potekoe i nedoumice. Ako ovjek shvati da je nuno postojei
Milostiv, Sveznajui i Svemoni, Bie Kojem nikakva slabost, mahana i manjkavost nema
pristupa, Bie Koje niim nije ogranieno, Onaj Koji se nalazi izmeu srca ovjeka i njega samog,
Koji stalno promatra ovjeka, ta god da eli to i biva, Koji stalno iekuje molbe molilaca da im
udovolji i otkloni njihove nedostake, onda je on (ovjek) zasigurno rijeio sve svoje potekoe.
Zato Ibn Sina kae da je korijen svake vrline i dobra mudrost.
asni Kuran u suri Isra od dvadeset i treeg do sedamdeset i osmog ajeta iznosi jedan niz zbilja
u vezi sa vjerovanjem, moralom, filozofijom i drutvom, da bi nakon toga u sedamdeset i devetom
ajetu Allah, d.., rekao:

To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. (Isra, 39)

Sve ono to je reeno u navedenim ajetima predstavlja predmet mudrosti. Sagledavajui samo ove

ajete shvaamo da korijen svakoga dobra ini mudrost. Jedna od stvari o kojima govore ovi ajeti
jeste ta zbilja da ovjek nikada ne treba porei ili prihvatiti govor, moral ili postupak ako nema
znanja o tome. Znanje je dakle uzeto za mjerilo prihvatanja ili odbacivanja. Ako bi ovjek samo
ovo jedno pravilo primijenio u svom ivotu, mogli bismo se zapitati da li bi bio suoen sa
problemima. Zasigurno da ne bi!
Na kraju oporuke Ibn Sina vraa se govoru sa samoga poetka pisma, a to je da Uzvieni Bog
treba biti prva i posljedanja misao kojom ovjek treba da se bavi i da ovo praktino primijeni u
ivotu. ovjek bez jednoboakog pogleda na svijet nee nigdje stii niti e stei bilo kakvo
savrenstvo. Gubljenje prve i osnovne misli jednako je gubljenju i posljednje misli, jer Ka Njemu
se die lijepa rije, a dobro djelo ga uzdie.

[1] Uvijek gdje bude postojala potreba navodit e se izrazi vanih termina na perzijskom jeziku,
da bismo time ostvarili to vjerodostojni prijevod ovoga teksta, a posebno ako se uzme u obzir
tekoa nalaenja ekvivalentnih termina u bosanskom jeziku. Termini e biti donoeni na
perzijskom jeziku, ali to poznavaoce arapskog jezika nee ometati u njihovom koritenju budui
da je veina termina preuzeta iz arapskog jezika, sa neznatnom izmjenom u pisanju. Op. Prev.
[2] Ibn Sina, Mantekul-marikejn, Mukademe
[3] Nehdul-belaga; Subhi-salih, govor 101.
[4] Hade Nasiriddin Tusi, arh El-Iaaraat, svezak 3., str. 383.
[5] ejh Mahmud abestari, Ruinjak tajni
[6] Sedda, 7
[7] Hafiz irazi, Divan
[8] Rad, 28
Poloaj due u poretku stvaranja
Kada je rije o gradaciji egzistencije i razinama stvaranja Ibn Sina ima posebno miljenje. U
pogledu sputajueg luka stvaranja Ibn Sina zastupa sljedei stav:
1. Poetak lanca stvaranja jeste Prvotni Izvor
Uzvieni Gospodar Stvoritelj je i Prvotni Izvor kreacije i egzistencije. Dakle, ureenje stvorenog
jeste Boije ustrojstvo, ranije osmiljeno, kojeg je stvorila Mo Gospodareva na osnovu znanja i
radi odreenog cilja.

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti? (Muminun, 115)
2. Prvi um

U filozofiji postoji pravilo poznato kao El-Vahid (), a ono glasi: Iz jednosti ne moe proizai
osim jednost. ( ) Uzvieni Gospodar koji je apsolutno Jedan, to znai da
nije sainjen niti iz bilo kojih mogue predpostavljnih djelova, bilo da su oni materijalne, umne ili
imaginalne kategorije, stvorio je Prvi um ( ) ili Opi um () . Opi um zato to posjeduje
razliite aspekte u sebi, kao to je bitak i tastvo, ima snagu stvaranja razliitih bia. On je stvorio
tri bia: Drugi um, Duu i masu prvog nebeskog svoda.
3. Nastavak lanca
U nastavku stvaranja kakvim ga Ibn Sina vidi svaki budui um stvara tri stvari, sljedei nii um,
duu i masu sljedeeg nebeskog svoda sve do Desetog uma koji se jo i zove Djelatni um (
). Djelatni um stvara deveti nebeski svod koji se zove Mjeseeva nebeska sfera ( ) i pod
ijim okriljem egzistiraju elementi i stvorenja.[1]
Filozofi i mudraci su vjerovanja da je bie gradiran, tj. da ima razliite razine egzistencije. Po
prvoj podjeli bie ima tri razine:
1. bie uvjetovano negiranjem ()
2. bie niim uvjetovano ()
3. bie uvjetovano afirmacijom () .
Bie uvjetovano negiranjem takoer se naziva poloaj jednosti ( ) , skriveno skrivenosti (
) , uvana riznica () , pokrivena skrivenost () , zato to tamo ne postoji
nikakav oblik imena, atributa, ogranienja, uvjetovanosti i individualiteta. Ovi nazivi samo su
iareti ija je jedina uloga da ukau na to mjesto.
Druga razina je rasprostranjeno bie ( ) koje obuhvata sva kontigentna bia, koja bez izuzetka od
njega bivaju opskrbljivana, kako u samom svom biu, tako i u opstojanju i savrenstvima svoje
egzistencije. Ova razina terminoloki se obiljeava kao Apsolutno bie ( ) , Sveto izvorite
izljevanja milosti () , Dua svemilosti () , Muhamedovska zbilja () ,
Sveopsena milost () , Rije budi () . Svaki od ovih termina ukazuje na jedan
aspekat ove razine bitka i zbilje egzistencije. Zato, ako se Muhamed, s.a.v.a., naziva Milost svim
svjetovima to i jest upravo iz ovog razloga.
Trea razina bia predstavljaju bia ograniene egzistencije, poevi od Opeg uma pa do materije
istog potencijala, tj. prima materije () . Mudraci ovu razinu nazivaju tastva ( ), a
arifi fiksni entiteti () . Ibn Arabi u svom kapitalnom djelu Mekanska otkrovenja ove tri
razine pojanjava veoma kratkim izrazima: Istinsko bie to je Allah, Apsolutno bie je Njegova
Sveopa milost, a Ogranieno bie je Njegov trag.[2]
To znai da je Istinsko bie, tj. bie uvjetovano negiranjem, Allah, d.., Koji niim nije uvjetovan
pa ak niti uvjetom da niim nije uvjetovan, jer sama predpostavka da bie niim nije uvjetovano
predstavlja u umu jedan oblik ogranienja za to bie. S druge strane, bitak niim uvjetovan
predstavlja Apsolutno bie ili Dua svemilosti. I na kraju, bie uvjetovano afirmacijom
predstavljaju tastva kontigentnih bia koji su tragovi Apsolutnog bia.

[1] Ibn Sina, El-ifa Ilahijjaat, str. 528, 534, 553.; Ibn Sina, Mabda we maaad, str. 74-84; Ibn
Sina, Resaael, str. 336.
[2]
Karakteristike tijela nebeskih svodova
Filozofi su vjerovanja da due tijela nebeskih svodova imaju sebi svojstvene odlike, a to su:
1. Konstantno kretanje koje je po njegovom miljenju pod stalnim nadzorom dua nebeskih
svodova koje daruju pokretaku snagu tijelima.
2. Kretanje tijela nebeskih svodova je kruno.
3. Ogranienost nebesa u individualitetima. Miljenje je da svako nebo ima samo jednu individu,
to znai da ova nebesa nisu individue jedne ope vrste. Ova nebesa nisu poput ljudi koji su
individue ope vrste koja se zove ovjek. Dokaz njihove tvrdnje lei u injenici to su upravitelji
nebesa umovi, a budui da je svaki um zaseban i jedinstven i nebo je jedinstveno u svojoj vrsti.
Upravo zbog toga, brojnost nebesa vide po vrsti, a ne po individualitetu. To znai, nebesa nisu
individue kako bi postojala jedna vrsta koja ih objedinjuje, ve postoje vrste od kojih svaka vrsta
zasebno ima samo jednu individu.
4. Tijela nebesa su elementarno prosta. Ibn Sina je vjerovanja da tijela nebesa nisu spoj niti
tvorevina razliitih elemenata, ve su potpuno prosta i jednostavana. Upravo zbog toga kod njih
nema ujedinjavanja, spajanja ili razjedinjavanja, drugim rijeima, oni nisu stvoreni ili spojeni iz
nekoliko elemenata da bi se moglo neto od njih otcijepiti ili izdvajati i ponovo prisjedinjavati.
Jednom rijeju kod tijela nebesa nema spajanja i otcjepljenja iz razloga to su oni elementarno
prosti.
5. Izmeu tijela nebesa ne postoji zajednika materija. Dokaz ovoj tvrdnji potpuno je jasan, s
obzirom na injenicu da je ve prije reeno kako su tijela nebesa elementarno prosta, to znai da
nisu spojevi vie elemenata. Tamo gdje nema vie elemenata, nema ni smisla o zajednikoj osnovi
ili pak razlici.
6. Tijela nebesa su kuglastog oblika, zbog ega nemaju ogranienost u smjerovima.
O gore iznesenom ukratko se moe rei da su nebeske due upravitelji materijalnih bia koji se
nalaze pod mjeseevim svodom koji se terminoloki obiljeava kao Svijet supstrata ili Svijet
elemenata () . Pojedinane kretnje nebesa jesu uzroitelj pojave razliitih dogaanja
meu zemaljskim biima. Krajnji cilj njihovog kretanja jeste traenje slinosti sa uzvienim
izvoritima.[1] Dakle, ovaj nii, u svom svom sputajuem luku stie do zemaljskog svijeta i
zavrava se u prima materiji koja je ista potencija bez imalo aktuelnosti.

[1] Ibn Sina, Mabda we maaad, str. 54-86; Ibn Sina, El-ifa Et-Tabiijjaat, svezak 3., str. 16-34;
Ibn Sina, El-ifa El-Ilahijjaat, str. 531.

Tri vrste bia u kreaciji

Iz dosadanje rasprave postalo je jasno da osim Prvotnog izvora postoje tri vrste u svijetu
egzistencije, i to: um, dua i tijelo.
Um je isto nematerijalno bie, to znai da u svom djelovaju nema potrebe za materijalnim
sredstvima.
Dua ili nefs, podrazumijevajui i nebeske i zemaljske due, predstavlja posredni nastavak
izljevanja milosti od uma ka svemu drugom. Ibn Sina smatra da su ova dva bia pravjeni
,vremenski, a ne po biti svojoj.
Tijelo je najnii oblik bia i nije pravjeno kao prethodna dva, ve je stvoren u vremenu. Prema
stajalitu Ibn Sine tijelo je sainjeno iz etiri dijela: oblika, materije, prirode i akcidenta.
1. Oblik je aspekt aktuelizacije tijela i konzistent po kojem postoji, jer bez oblika u osnovi tijelo
ne bi bilo tijelo.
2. Materija je dio potencijalnosti za tijelo, tj. materija je ona koja prima tijelo.
3. Priroda je ona zbilja po kojoj je kretanje, mirovanje i promjena posljedica njegovog bia,
drugim rijeima priroda je izvor ovih aktivnosti koji se javljaju u tijelu. Naravno, kod elementarno
prostih tijela priroda nije nita drugo do sami oblik, s tim da se iz jednog ugla gledano za njega
kae oblik, a iz drugog priroda. Kao to je to sluaj sa materijom i oblikom, na koje se iz jednog
ugla gleda kao na oblik i materiju, a iz drugog aspekta kao rod i vrsnu razliku. Meutim, kod
sloenih tijela priroda je dio oblika i nije istovjetna obliku.
4. Akcident se javlja kod tijela nakon[1] to materija, koja je samo isti potencijal tijela, zajedno
sa oblikom tijela poprimi aktualitet i vrsta se upotpuni.[2]
Podjela tijela
Tijelo se u prvoj podjeli grana na dva oblika: prosto i sloeno. Prosto tijelo jeste ono iji su
dijelovi slini i pripadaju jednoj prirodi, doim kod sloenog tijela njeni dijelovi nisu slini i imaju
razliite prirode.[3]
Prosto tijelo ima dva oblika i to nebesko tijelo i elementarno tijelo. Odlike elementarnog tijela su
sljedee:
1. Ima osobinu stvaranja i razaranja, a dokaz za to temelji se na injenici da imaju zajedniku
materiju i zbog toga imaju i razliite oblike.
2. Imaju razliite oblike, a razliitost oblika kod elementarnih tijela slijedi razliitost snaga due
nebeskog svoda.
3. Njihovo je kretanje pravolinijsko zbog ega su ogranieni u smjerovima, za razliku od nebeskih
tijela koja se kreu u krugu zbog ega nisu ogranieni u smjerovima.

4. Njihovo kretanje se osjea (moe vidjeti). Dokaz za to je injenica da kretanje oslikava vrijeme,
a vrijeme oznaava veliinu ili duinu kretanja. Budui da moemo vidjeti kretanje, takoer
osjeamo i vrijeme (prolazak vremena).[4]
5. Posjeduju sklonost i prirodu. Neka bia imaju jednu sklonost i prirodu, kao to je mjeina puna
vazduha koja se dri ispod vode. Njena priroda stalno tei da ispliva na povrinu vode. Ako se
samo na trenutak pusti, ona e i isplivati. Zbog toga je reeno da se Svijet elemenata zbog
razliitih privlanih i odbojnih sila nalazi u sredinjem dijelu nebeskih svodova.[5]
Reeno je da najnie elemente koji se nalaze pod okriljem devetog neba, tj. mjeseevog neba, isto
tako i proste zemaljske elemente ine etvero: zemlja, voda, vazduh i vatra. Poetak uzdiueg
luka otpoinje iz stvorenog prostog svijeta supstrata i ova etiri elementa, koja imaju osobinu
stvaranja i razaranja, dolaze u postojanje posredstvom nebeskih svodova.
Prirodnjaci staroga svijeta vjerovali su da ova etiri elemenata imaju etiri kakvoe i etiri prirode.
Takoer, govorili su da u svakom elementu postoje dvije kakvoe, a razliitost u kakvoama
javljala se zbog njihove razliite udaljenosti od nebeskog svoda. Bili su uvjerejna da je zemlja
hladna i suha, voda hladna i mokra, zrak vru i vlaan, vatra vrua i suha. Na istoj osnovi kada bi
ove etiri kakvoe, vlanost, suhoa, vruina i hladnoa, inile spojeve, formirala bi se prosta
tijela. Takoer, vjerovali su da njihovim spajanjem ne bi nestajali oblici elemenata, ve bi se samo
deavale odreene akcije i reakcije, utjecaj i uplivi jednih na druge. Drugim rijeima, samo bi se
deavala promjena stanja, a iz ovih izmijena formirao bi se temperament ili narav.
Objanjavajui temperament ili narav ( )Ibn Sina kae: Temperament je kakvoa nastala iz
meusobnih reakcija suprostavljenih kakvoa u tijelu[6] Kod pojave naravi oblici elemenata ne
nestaju, ve se iz meusonbe reakcije javlja nova kakvoa koja se naziva narav. U tom pogledu
Ibn Sina je rekao: Ako bi oblici nestali i bili odstranjeni to bi se moglo nazvati destrukcijom,
meutim ako jedan oblik nadvlada drugi, to je onda transformacija.[7]
Narav se dijeli na skladnu i neuravnoteenu. Skladna narav ne postoji u spoljnjem svijetu, jer to
podrazumijeva da nijedan od elemenata ne podinjava drugi, i u tom sluaju nijedan elemenat ne
bi imao prirodno ogranienje, a znamo da svako tijelo, i prosto i sloeno, ima ogranienje i
zauzima odreeni prostor. Ako tijelo ne bi imalo ogranienje i ne bi zauzimalo prostor, to bi
znailo da se ono ne kree, niti miruje, a tijelo bez kretanja i mirovanja nema svoje vanjsko
uoblienje. Prema tome, sve naravi su neuravnoteene, tj. jedno od elemenata je nadvladalo i
potinilo sebi ostale elemente.
Sada, ako neuravnoteena narav bude usmjerena ka skladu, ona se prisjedinjuje sa vegetativnom
duom. Dakle, u zbilji, dua ili nefs u vezi je sa naravima koje se kreu ka skladu. Ibn Sina kae:
Iz ovih elemenata oblikuju se druga bia posredstvom snage nebeskoga svoda i koliko god spoj
elemenata bude blii skladu, s njim se vee suptilnije bie koje se zove dua ili nefs, od kojih je
vegetativa prva u tom nizu.[8]
Ovim rijeima Ibn Sina otkriva nam dvije veoma vane stvari u vezi sa stvaranjem koje
pojanjavaju mnoge zbilje i zakone Ovoga svijeta, to je potvreno i kuranskim ajetima i
logikom argumentacijom i iskustvom ivota. Te dvije stvari jesu kapacitet ili prijemljivost bia i

emanacija sa izvora Svemilosrdnog.

To znai da nijedno bie, pa ak i na razini vegetativnog, ako se ne bude nalazilo na svom
specifinom putu i ne bude spremno i prijemivo, nee ostvariti nikakav oblik savrenosti. Kada
ono bude spremno i stekne uvjete uzdizanja sa jedne razine na viu, emanacija Svemilosrdnog je
sigurna. Dakle, za ostvarenje svakog oblika savrenstva i kretnje, ova dva uvjeta su obavezna.
Jedno od strane primaoca koji treba obezbijediti dostojnost primanja emanecije i drugo od strane
darovaoca koji treba emanirati.
Kada je vegetativnom biu neophodno zarad njegovog usavravanja da dosegne razinu
aktuelnosti, i unutarnje i po biti, jer je u suprotnom nemogua emanacija od strane Uzvienog
Gospodara, u tom sluaju veoma je jasna zadaa i obaveza ovjeka koji posjeduje razum i slobodu
izbora, a to je da sve dok ne bude dosegao razinu spremnosti prihvatanja savrenstva, nee moi
ostvariti savrenstvo. O istom govori i Kuran kada kae:

To je zato to Allah nee liiti blagodati narod kome ga je podario sve dok se on sam ne
promjeni, a Allah sve uje i sve zna. (Anfal, 53)
Sve kretnje usavravanja trebaju potei iznutra i dok ona ne otponu ne postoji mogunost
promjene blagodati. U ovom pravilu nema razlike da li se radi o pozitivnoj ili negativnoj
promjeni. Tako i Kuran o ovom pitanju iznosi jedno ope pravilo:

Sve to inite inite sebi, dobro i zlo. (Isra, 7) Da bi u sljedeem ajetu zakljuio:

Ako vi ponovo zaponete, zapoet emo i Mi.

(Isra,
Ovo je zakon stvaranja, a kada se ono odnosi na ovjeka zasigurno isto vrijedi i za vegetaciju i
ivotinje, a i za drutva. Tako, usavravanje i propadanje zajednice u potpunoj je ovisnosti o
unutarnjoj kretnji i djelima. Ako se ono nalazilo na putu Istine i njen trud i kretnja bude ispravno,
zasigurno e se uzdizati i usavravati. Takoer, ako izae iz okvira Istine, zasigurno e otii u
dekadenciju i propadanje. Takvoj zajednici nema spasa osim ako se ponovo ne vrati na put Istine.
Ovdje je potrebno naglasiti da prihvatanje islamskih uenja bez njihove praktine primjene ne
donose nikakve koristi. Miljenje da e nas Allah, d.., pomoi samo zato to smo u skupini
sljedbenika Istine nije nita vie nego jedna besmislena iluzija i u suprotnosti je sa zakonima
kreacije, Boijeg sunneta i islamskih zapovijedi. asni Kuran o pobjedi muslimana nad
nevjernicima kae sljedee:

O vjerovjesnie, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdrljivih, pobijediete dvije
stotine; a ako vas bude stotina, pobijediete hiljadu onih koji ne vjeruju, zato to su oni ljudi koji
ne shvaaju. Sada vam Allah daje olakicu; On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina
izdrljivih, pobijediete dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijediete, Allahovom voljom, dvije
hiljade. A Allah je uz one koji su izdrljivi. (Anfal, 65-66)
Zanimljivo je kuransko kazivanje o izdrljivim vjernicima gdje se kae da je njihova snaga takva
da mogu pobijediti desetorostruko brojnijeg neprijatelja. To nije sluaj kada se pojavi slabost
meu njima, o emu govori drugi ajet kada je njihova snaga ograniena na pobjedu dvostruko
brojnijeg neprijatelja. Naravno, slabost o kojoj se govori moe biti bilo kojeg oblika: politika,
ekonomska, tehnoloka, nauna, industrijska, kulturna, moralna itd. Zato Kuran kae:

O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti. (Muhamed, 7)
Dakle, Boija pomo je uvjetovana naim slijeenjem i primjenom Boijih zakona i islamskih
uenja.

[1] Ovdje se ne misli na vremenski redosljed u nizu pojava, ve na redosljed po razinama.

[2] Ibn Sina, El-ifa Et-Tabiijjaat, svezak 1., str. 34.; Bahmanjar, Et-Tahsil, str. 577, 578.
[3] Ibn Sina, El-Eaaraat we El-Tanbiihaat, svezak 2 , str. 192-196; Ibn Sina, En-Nidaat, str. 268.;
Ibn Sina,Resaael, str. 46.
[4] Ibn Sina, El-ifa Et-Tabiijjaat, svezak 1., str. 155.
[5] Ibn Sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svezak 2., str. 208, 231.; Ibn Sina, El-ifa El-Ilahijjaat,
str. 534.; Ibn Sina, El-Nidaat, str. 268-271
[6] Ibn Sina, El-ifa Et-Tabiijjaat, svezak 1., str. 36.
[7] Ibn Sina, El-ifa Et-Tabiijjaat, svezak 3., str. 33, 250.; Ibn Sina, El-Iaaraat, svezak 2., str.
286.; Ibn Sina,Mabda we maaad, str. 92-96
[8] Ibn Sina, El-Nidat, str. 318.; Ibn Sina, Resael, str. 49.; Ibn Sina, El-Iaaraat, svezak 2., str.
286.; Ibn Sina,Mabda we maaad, str. 92-96
Analiza materijalistikih stajalita o dui
Stavovi koji govore da je dananja nauka do te mjere uznapredovala da je za svaku pojavu i odliku
tijela otkrila njene uzroke tako da nije ostala niti ijedna pojava za koju bi se moglo rei da je od
neega nematerijalnog po imenu dua, istiniti su i nema nikakve sumnje u to. Meutim, ova
argumentacija nije dokaz da dua nije nematerijalna to dokazuje racionalan pristup. Poznato je da
je doseg prirodnih nauka i njihov napredak ogranien na materiju i prirodu, to znai da moe
iznositi miljenja samo u ovom okviru. Naprimjer, moe analizirati materiju i otkrivati njene

zakonitosti. Ali, ne moe se baviti temama izvan materijalog i davati odgovore na pitanja kao to
su da li ita postoji izvan okvira materije ili ne i ako postoji, koje karakteristike i zakonitosti ima.
Prirodna nauka ne moe nita vidjeti izvan materije. bez obzira koliko uznapredovala, njen doseg
ostaje ogranien na okvir materije.
Mogue je da se nakon gornjeg izlaganja nametne sljedee pitanje: Ako je odgovor na tvrdnje
prirodnjaka tako lahak, kako je mogue da su oni sebi dozvolili da iznose miljenja o neemu
izvan okvira materije? Pogreka je bila u injenici to su pretpostavili da znanstvenici koji
dokazuju nematerijalnost due, nisu imali naune odgovore na neke pojave u ivotu pa ih tako
nisu ni mogli opravdati naunim zakonima. Zato su bili prisiljeni da te pojave i tragove pripiu
nematerijalnom biu i time rijee sve svoje probleme. Ovakav pristup mogao je imati svoju
upotrebu samo u danima dok nauka nije jo vie uznapredovala i nije mogla rijeiti nepoznanice.
Meutim, danas je nauka spoznala prirodne uzroke i sve njene uinke i osobine te zato ne treba
posezati za miljenjem o nematerijalnosti due kako bi se otklonile ovakve potekoe.
Ovdje je neophodno napomenuti da sljedbenici miljenja nematerijalnosti due nisu nikada svoje
stajalite dokazivali na spomenuti nain, tj., da su osobnosti bia dijelili na dvije skupine one iji
je uzrok poznat i one iji uzrok nije poznat, a potom prvu skupinu pripisivali tijelu, a drugu dui.
Zapravo, oni su sve pojave prije svega pripisivali tijelu, s tim da su tijelo smatrali bliskim
uzrokom bez posredstva, a duu dalekim uzrokom sa posredstvom. Naravno, neke od pojava
izravno su pripisivali dui koje se ne mogu dovesti u vezu sa tijelom, kao to je znanje ovjeka o
sebi samom i stalno prisutno stanje svjesnosti o sebi, o emu ima vie govora u filozofiji.
Dokaz o nematerijalnosti due i danas je isti i pored ogromnog napretka prirodnih nauka. Dananji
filozofi i pored velikog uvida u razne nauke opet govore istim jezikom kada je rije o dui. To
znai da napredak prirodnih nauka nije donio teret filozofiji da bi ga tumaenjem o
nematerijalnosti due otklonila, niti mu je otklonio teret da bi se filozofija prola ovih tema.
Osnovna tema filozofije je bie, a zbiljsko bie je mnogo uzvienije od materije. Tema prirodnih
nauka jeste materija, a ona je samo djeli cjelokupnog poretka egzistencije. Znanstvenici, dakle,
ija tema istraivanja obuhvata samo dio egzistencije nemaju pravo iznositi miljenja o
cjelokupnom poretku egzistencije, bilo da neto potvruju ili negiraju.
Tumaenje da je centar nervnog sistema jedna cjelina koja zbog stalnog pristizanja percepcija
velikom brzinom ne dozvoljava da zaboravimo na svijest o sebi, predstavalja neistiniti govor, kao
to ni svjesnost koju mi imamo o svojoj dui ne odgovara njihovom tumaenju. Na prvi pogled
moe se uvidjeti da zastupnici ovakog miljenja nisu napravili razliku izmeu osvjedoenja due
sa jedne i pristizanja misli i osjetilnih percepcija sa druge strane.
Mi ne razumijemo kakva veza postoji izmeu onoga to mi dokazujemo i onoga to materijalisti
pobijaju kada je rije o dui?! Kako moe mnotvo pristizanja misli, a zaista ono je i jest
mnogobrojno, formirati jednu jedinstvenu cjelinu po imenu ja ili ti. Zar ovo mnotvo
percepcija koje pristie u nervni centar nije nita drugo nego materijalne prirode? Ako su materija,
to i jesu, u tom sluaju ne mogu biti neto izvan sebe.
Takoer, postavlja se pitanje ako zbilja ja, koje smo stalno svjesni i koja je jedna i istovjetna sa

mnotvom pristiuih percepcija, zato mi to mnotvo ne vidimo? Zato samo vidimo onu jednu
jedinstvenu zbilju ja i ne vidimo nita drugo? Odakle potjee jedinstvo kojeg smo mi svjesni kao
zbilje ja?
Oni ovu primjedbu rijeavaju tako to jednost due smatraju zbirnom ( ) , a ne
istinskom jednou () . Jasno je da ovakav odgovor ne prevazilazi alu i ne predstavlja
ozbiljan nauan pristup, jer ne postoji zbirna jedinost. Ono to postoji kod zbirne jednosti jeste
njegovo mnotvo, dok je njegova jednost ili osjetilna, poput jedna kua, jedna linija i sl., ili je
imaginalana, poput jedan narod, jedna vojska. Linija je zbir hiljade taaka, kua je sainjena iz
hiljade cigli, narod iz milion ljudi, vojska iz hiljade vojnika. Kod ovakvih pojava ne postoji
istinska jednost.
Tvrdnja da nae osjetilo zbog brzine pristizanja percepcija ne moe ispravno vidjeti zbilju i grijei,
mnotvo vidi kao jedinstvo, promjenjljivo kao postojano, a sloeno kao prosto, takoer je
pogrean zakljuak, jer je greka relativne prirode i ima smisla samo kada se uporeuje izmeu
nekoliko oblika i kao takva nije od prirode zbilje i due. Greka, koliko god da bude netana, ona
ima zbilju za sebe. Istovremeno dok ogromna nebeska tijela vidimo malim, nauni dokazi nam
kau da su oni mnogo vei. Isti je sluaj i sa ostalim osjetilnim grekama, kada se uporedi ono to
je u percepciji sa onim to je vani, razumijeva se greka. Meutim, ono to je u naem umu, bez da
se uporeuje sa vanjskim, za sebe predstavlja zbilju i nije greka. injenica da vidimo ogromna
nebeska tijela kao take nije greka, ve je njeno nazivanje grekom greka.
Pitanje nae rasprave iste je prirode. Kada naa osjetila i mo percepcije mnotvo, promjenjljivo i
sloeno, vide jednoom, postojano i prosto, u percepciji se dogaa greka. Jer ako uporedimo sliku
znanja moi percepcije sa onim to je vani, postaje jasno da oni ne odgovaraju jedno drugome, to
znai da je nastala greka. Meutim, sama slika znanja u umu jedinstvena je, postojana i prosta,
to nije nikakva greka.
Postavlja se pitanje da li je ova slika znanja nezaboravno ta sam ja, materijalna ili
nematerijalna? Ako je je materijalna, zato je jedinstvena i prosta? Kako jedna zbilja koja nema
nikakvih materijalnih odlika nalazi mjesto u lobanji i nikada se ne zaboravlja?
Nakon svega reenog moe se izvesti sljedei zakljuak: Argument materijalista i znanstvenika
prirodnih nauka, budui da je utemeljen na osjetilnom iskustvu i u okviru materije, ne dokazuje
nita vie nego da nisu pronali duu, a ne nalaenje due nije dokaz njenog ne postojanja, to je
samo po sebi i filozofski i iskustveni dokaz. Oni su htjeli prividnom zamjenom ova dva dokaza
potvrditi svoje stajalite, tj. da nenalaenje due prikau kao dokaz nepostojanja due.
Do sada izloeno predstavlja najvanije dokaze i objanjenja poricatelja nematerijalnosti due. Sve
ostale njihove tvrdnje utemeljuju se na ovim dokazima, ustvari, oni i nemaju ta vie rei. S druge
strane, predoene kritike i analize njihovih dokaza potpuno ih razoruavaju pod uvjetom da se sa
panjom razumiju.
Miljenja modernih psihologa
Moderni psiholozi iznjeli su posebna stajalita kada je rije o nematerijalnosti due o emu e u

nastavku biti govora.

1. Dua je po njima stanje jedinstvenosti koje se raa iz uzajamnih utjecaja stanja due. U
pojanjenju ove definicije oni kau da ovjek posjeduje percepcije steene posredstvom organa
tijela, posjeduje volju, ljubav, sreu, mrnju, zavist i td. Izmeu ovih stanja deavaju se meusobni
utjecaji i reakcije te ujedno, jedno kod drugoga, proizvodi stanje umjerenosti. Ovi meusobni
utjecaji i oblikovanje umjerenosti raaju stanje jedinstvenosti u ovjeku koje mi oznaavamo sa ja.
Prema miljenju psihologa dua nije nita drugo do li meusobni utjecaj i reakcija.
Naa rasprava nema za cilj da oduzme pravo znanstvenicima na iznoenje teorija i naunih
postavki. Svaki znanstvenik ima pravo na teorije i hipoteze koje ine temelj njegovog naunog
zdanja. Ako na tim temeljima izgradi zidove znanja, temelji time postaju postojani, meutim, ako
se zidovi srue, ostaje mu da osmiljava nove temelje.
Naa rasprava vodi se oko jedne izvanjske i realne pojave za koju treba ustvrditi da li postoji ili
ne, a ne da jedni pretpostave njeno postojanje, a drugi njeno nepostojanje. Naa rasprava
filozofske je prirode, tj. njena tema jeste sama egzistencija. Raspravljamo o ovjeku, da li je on
materijalno tijelo ili je neto izvan materije. Prema tome, injenica da mi iz meusobnih utjecaja
psiholokih stanja ovjeku pretpostavimo pojavu za koju se tvrdi da je dua i potom to uzmemo za
materijalno, potpuno izlazi izvan okvira nae teme rasprave.
Jedna druga skupina ljudi koji vjeruju u Boga i prihvataju proivljenje poriu nematerijalnost due
objanjavajui to na sljedei nain: Zakljuak koji se moe izvesti iz nauka koje se bave ivotom
ovjeka, kao to su fiziologija i anatomija, govori da karakteristike due ovjeka ovise o
zametcima i korijenima ivota, tj. osnovnim elijama u ivotu ovjeka i ivotinje, o emu ovisi
ivot ovjeka. Dua je jedna posebna odlika i uinak koji se nalazi u ovim elijama, s tim da one
posjeduju brojne oblike dua. Naime, ona zbilja u ovjeku koju oznaavamo sa ja predstavlja zbir
neogranienog broja dua koje se ujedinjuju u jednu jedinstvenu zbilju. Jasno je da ovi kvaliteti
ivota i ove odlike due nestaju sa umiranjem ovjeka, drugim rijeima, sa umiranjem ovih elija,
ni od ovjeka ne ostaje nita.
U ovako prihvaenom uenju nema znaenja da nakon raspadanja tijela u njemu ostane
nematerijalna dua. Ono to se moe rei za ovakav pristup ovom problemu jeste da naela nauke
o zamecima ivota sa dosadanjom razinom razvijenosti nije dovoljna da odgovori na ozbiljna
pitanja tajne ovjekovog ivota. Zato nam ne preostaje nego da kaemo da prirodni uzroci ne
mogu proizvesti duu i ivot, npr. da iz mrtve zemlje naprave ivo bie ili da ishitreno pojavu
ivota pripiemo drugom biu izvan prirode.
Jedni e rei da racionalni dokazi nematerijalnosti due bez uporednog navoenja empiriskonauih dokaza nemaju vrijednost. Dananja nauka temelji se na osjetilnom eksperimentu, a isto
racionalne dokaze ne prihvata.
Isti prigovori koji su upueni argumentima materijalista vrijede i za argumente koje je ova skupina
naunika osmislila, osim to elimo postaviti nekoliko sljedeih pitanja: Ako principi i naela
nauka do sada nisu mogla otkriti duu i ivot, da li to znai da u budunosti nee ni moi? Da li je
napredak nauke zaustavljen? Da li ste sigurni da se ova zbilja nikada nee otkriti? Ako imate

ovakve stavove, znajte da su oni u potpunoj suprotnosti sa naukom i njenim napretkom. Ako niste
naega uvjerenja, zato neto to nema nauno utemeljenje prikazujete kao nauno? Nepronalazak
neega prikazuje se kao njegovo nepostojanje. Ovakav je posao i nenauan i nemoralan.
Kao drugo, pripisivanje nekih prirodnih pojava materiji, a pripisivanje drugih pojava biu izvan
prirode, tj. Uzvienom Bogu, neizbjeno poziva ka vjerovanju u dva naela ili izvora. Jedno je
materijalno, a drugo je boanstveno. Ovakavo dualistiko miljenje ne prihvataju ni materijalisti ni
sljedbenici Boijeg uenja, kao to ga i dokazi svete Jednoe poriu.
Kada je rije o nematerijalnosti due postoje i drugi prigovori koji se opirno razmatraju u
filozofskim knjigama, ali ono to se moe rei za njih ovdje kao osnovnu odliku jeste da su svi
prigovori rezultat dovoljnog nerazumijevanja dokaza nadmaterijalnosti due i nepostojanja
istrajnosti u njihovom promiljanju.
Saetak dokaza o nematerijalosti due koje allame Tabatabai navodi:
1. Kod ovjeka je stalno prisutna percepcija due, to znai da on nikada ne zaboravlja svoje ja, za
razliku od dijelova svoga tijela, pa ak i samoga tijela. Prisutnost stalne percepcije i svjesnosti ja, i
zaborav tijela sa druge strane, dokaz je razliitosti izmeu due i tijela.
2. Ne potpadanje due pod zakone materije; Tijelom i svim njegovim organima vladaju zakoni
materije, za razliku od due kojoj oni nisu prijemivi, to je dokaz nematerijalnosti due.
3. Postojanost i nepromjenjljivost prolosti i sadanjosti due; Kada ovjek pogleda u svoju
prolost uvia da se ono to naziva ja nije nimalo promijenilo u odnosu na sadanjost, to kod
materijalnih stvari nije nikako mogue.
4. Elementarna prostota due za razliku od tijela; Ako se uporedi slika percepcije o dui i tijelu,
uvidjet emo da je znaenje ja prosto i ne moe se podijeliti niti ralaniti, za razliku od tijela
kojim vladaju zakoni materije. Dua, dakle, nije isto to i tijelo.
5. ista jedinstvenost due. Svako uvia i potpuno mu je jasno da je on jedna jedinstvena cjelina,
nije neko drugi, nema dva dijela ve je jedinstvena zbilja.
Iz zbira ovih dokaza ujedno je postala jasna i definicija due preko njenih osobina. Dua ovjeka
jeste jedinstvena supstanca, postojana i nepromjenjljiva, ije je zbilje ovjek stalno svijestan i
nikada je ne zaboravlja.
Rezime dokaza postojanja due
1. Dokaz jedinstvenosti
Dua ima razliite moi i zadae koje sve zajedno pripisuje jednoj stvari, tj. onome to nazivamo
ja. Ja sam uo. Ja sam vidio. Ja sam pjeke hodao. U ovim i hiljade drugih radnji ovjek, pri
njihovom pripisivanju, uzima u obzir samo jednu zbilju. To znai da u njegovom biu postoji
jedna zbilja koja obuhvata sve ove moi i radnje, a koja se naziva dua.[1]
2. Samosvijest

Svaki ovjek, koji posjeduje zdrave percepcije, pa ak i prilikom njihove okupiranosti, bilo da je
ta okupiranost spoljnje prirode, kao kod ovjeka u snu, ili unutarnje prirode, kao kod ovjeka u
opijenom stanju, nije u zaboravu na sebe. Ovo je samo po sebi dokaz postojanja due.[2]
3. Dokaz postojanosti
Tijelo je stalno u promjeni, bilo da se uveava ili mu se neto umanjuje. Takoer, ono je sinteza
dijelova i organa koji su podloni promjeni. U fiziologiji je dokazano da u ovjeku nakon dvadeset
godina nije ostalo nita to je bilo u poetku. Meutim, sam priznaje da mu je tokom ovog
razdoblja bit ostala nepromijenjena. Ovo je dokaz da u ovjeku postoji zbilja mimo promjenjljivog
tijela i njegovih organa. To ne moe nita drugo biti nego dua.
4. Dokaz prirode
Kada se analizira kretanje, ono nije izvan dva oblika:
a. Prinudno kretanje, tj. kretanje koje nije otpoeto sopstvenom voljom, ve ono izvana mora biti
potaknuto.
b. Kretanje voljom, koje opet ima dva oblika: nekada je saglasno sa prirodom, kao to je padanje
tijela prema dolje, a nekada nije saglasno sa stvari koja se kree, kao to je hodanje ovjeka po
zemlji jer tijelo iziskuje mirovanje, ili poput leta ptice u zraku. Svako kretanje, koje je u
suprotnosti sa zahtjevima prirode, ne moe biti pobueno nekim posebnim oblikom tijela ili
samim tijelom. Zato njegov pokreta treba biti izvan tijela, a to nije nita drugo nego dua. Dua
je, dakle, izvor radnji koje se deavaju voljom i koje nisu uvijek indentine.[3]
Osobine due
Nakon to Ibn Sina dokazuje postojanje due, pristupa pojanjenju njenih osobina da bismo je
mogli bolje spoznati.
1. Dua je supstanca.
Reeno je da je dua primarno savrenstvo za prirodno tijelo. Meutim, izmeu savrenstva neke
stvari i njene supstance nikada ne postoji nuna sprega, jer su neka od savrenstava sama po sebi
tema. Kada bismo rekli da je dua savrenstvo i slika nekoj stvari, ne bismo trebali misliti da je
dua akcident, jer biti neto nekoj stvari ujedno nuno ne znai da je to i njegov akcident.
U nastavku Ibn Sina kae: Jo uvijek nam nije jasno da li je dua supstanca ili ne. Ako smo rekli
da je dua savrenstvo, to ne dokazuje da je dua supstanca niti da nije akcident.[4]
S druge strane, jo uvijek nije dokazano da su neke due nematerijalne i odvojone od materije.
Naravno, u skladu sa naelima filozofa nae orijentacije ne postoji nematerijalan, tj. netjelesan
akcident, a netjelesnost i nematerijalnost istovjetni su supstanci. Zato moemo rei da je dua
supstanca.[5]
Analiza i kritika gore reenog

Ibn Sina sigurno uzima u obzir injenicu da dokaz utemeljen na miljenju da ne postoji netjelesni
akcident te da je dua nematerijalna i netjelesna, nema dovoljnu teinu i ne dokazuje da su sve
due i ivotinjske i vegetativne supstanca. Zapravo, ovaj argument jedino obuhvata ovjekovu
duu, jer nije dokazano da je ivotinjska i vegetativna dua netjelesna i nematerijalna. Budui da
takvo ta nije dokazano, ono ne moe biti mala premisa velike premise argumenta svaka
netjelesnost i nematerijalnost jeste supstanca. Ako ne moe biti mala premisa argumenta, ni sami
dokaz se ne moe odnositi na to. Na istoj osnovi Ibn Sina, da bi dokazao supstancijalnost due
uope, navodi drugi argument.[6]
Tokom prijanjih rasprava dokazali smo da uzrok nekih tijela nije od njihove prirode tjelesnosti.
Ovaj uzrok izvor je pojave razliitih dijela i aktivnosti u ovim tijelima. Ovaj aspekt je konzistentni
i aktuelni dio ovih tijela, to znai da se njihova vrsta upotpunjava posredstvom njega i postaje
izvor aktivnosti, kao to je razumnost za ovjeka. Drugi dio tijela je materijalni i njegov je aspekt
mogunosti i priroda. Potrebno je da se priroda i karakter, koji predstavljau materiju blisku
egzistenciji due, uosobe da bi se dua vezala za njega. Uzrok i inilac uosobljavanja nije nita
drugo nego dua. Dua je, dakle, ta koja prirodu i blisku materiju dovodi u aktuelnost. to se tie
akcidenta on se tek nakon ovoga javlja kod subjekta materije i time postaje potpun. Sada postaje
jasno da se akcident javlja tek nakon subjekta materije. Meutim, budui da je dua konzistentni
dio subjekta materije, ona je sa njime. Sve dok bude due i materija e biti u aktuelnom stanju, a
ako nestane due s njome i vrsta nestaje ili ta materija poprima neki drugi oblik. Prema tome,
odnos due prema vrsti nije jednak odnosu akcidenta prema subjektu materije.
Ovim govorom dokazana je supstancijalnost due i za ivotinjsku i za vegetativnu duu. Dokazano
je takoer da dua nema kakvou ili kvantitativnost akcidenta da bi naknadno bila povezana sa
tijelom. Dua je, zapravo, supstanca ali ne u predmetu koji je neovistan od nje, i koja tijelu
podaruje poseban individualitet i vee se za njega.
Da bismo bolje razumjeli rijei Ibn Sine, trebali bismo ih razloiti na sljedei nain:
a. Kod nekih tijela postoje uzroci koji su izvor razliitih aktivnosti.
b. Ovaj izvor inilac je pojave razliitih aktivnosti i radnji koje nisu iste prirode tjelesnosti kao to
je samo to tijelo.
c. Ta tijela posjeduju i drugi dio koji predstavlja njihov aspekt potencijalnosti koji se terminoloki
oznaava kao narav ili priroda. Priroda je materijalna referenca due i treba se uosobiti da bi se
dua vezala za njega, a inilac uosobljavanja je dua.
d. Dua je ta koja prirodu i referentnu materiju dovodi u aktuelnost i daruje joj individualitet.
2. Dua je stvorena
Iz gornjeg izlaganja postalo je jasno da je uzrok formiranja i pojave due pripremljenost i
podesnost bliske materije. To znai da uvijek kada priroda dostigne umjerenost izmeu etiri
kakvoe i postane pripravna i spremna, Svedarovatelj podaruje duu toj prirodi.
Uvjet primanja due jeste spremnost i pogodnost bliske materije i prirode. S druge strane, samoj

pojavi prirode prethodilo je njeno nepostojanje, to znai da je stvoreno u vremenu. U nastavku

Ibn Sina pojanjava znaenje stvaranja u vremenu i darovanje due prirodi.
Ako se govori o ovom pitanju onda ne treba pogreno pretpostaviti da je dua bie neovisno i
odijeljenjo od prirodnog tijela te da je postojala i nakon nastanka prirode povezala se sa njime.
Ovakvo miljenje zastupao je Platon. Dua je, zapravo, stvorena uporedo sa stvaranjem tijela.
Dua, istovremeno dok se vee za pripravnu prirodu, nije izolirano i odijeljenjo, niti je neovisno i
bespoetno bie.[7]
Ovdje se postavlja pitanje ta je uzrok posebno odreene due za odreeno tijelo? ta je uzrok da
se dua vee za odreeno tijelo, a ne za neko drugo?
Ibn Sina na ovo pitanje daje priliito opsean odgovor i kae: Ove univerzalne due, posredstvom
stanja i akcidenata, koje nisu od biti due, poprimaju individualnost i uobliuju se kao jedna
jedinka svoje vrste u spoljnjem svijetu. Ovi akcidenti, ako bi bili od biti due, nuno bi trebali biti
prisutni kod svih jedinki. U tom sluaju ne bi postojala jedinka ili individualitet jedinke. Upravo
zbog toga ovi akcidenti se prisjedinjuju sa jedinkama u vremenskom okviru. Tako ove due nisu
bespoetne, ve su dole u postojanje u okviru vremena. Dolazak u postojanje ovih dua
istovremeno se deava sa stvaranjem tijela i njihovom prispajanju za njega. Naravno, tijelo na
osnovu niza uvjeta i specifinih zahtjeva postaje dostojno ove due i preuzima ga od Prvotnog
Uzroka. No, uvjeti i zahtjevi primanja due nama su nepoznati.[8]
U svom govoru Ibn Sina je pojasnio nekoliko stvari:
a. Individualnost i spoljnjo uoblienje svake jedike ostvaruje se posredstvom niza akcidenata i
posebnih potrebitosti. Pojavom i prisjedinjenjem ovih akcidenata ono postaje jedinka neke vrste.
b. Ovi akcidenti ne pripadaju opim esencijalnim dijelovima due, jer bi u tom sluaju trebali biti
prisutni kod svih jedinki, a njihovo prisustvo kod svih jedinki nema smisla jer ti akcidenti trebaju
biti u jednoj jedinki da bi je izveli iz opeg oblika i nejasnosti. Naprimjer, intelekt je izdvojio
ovjeka iz njegovog roda, tj. ivotinje, i podario mu vanjsko uoblienje. U drugom sluaju imamo
line osobine nekog ovjeka koje su njega izdvojile iz svoje vrste i podarile mu oblije jedinke
poput boje, visine,teine i td.
c. Ovi prisjedinjeni akcidenti, koji se nalaze u okviru vremena, budui da slijede posebne uvjete i
uzroke, za neke su se vezali a za druge nisu, kao to su boja, visina, teina, poseban oblik i sl.
Budui da se ovi akcidenti prisjedinjuju sa ovjekom pod posebnim uvjetima, a ovi uvjeti nisu
postojali na drugim mjestima, prirodno je da i ovih akcidenta nema na tim mjestima. Upravo zbog
toga Ibn Sina duu smatra stvorenom u vremenu, opreno Platonu koji smatra da je dua
vremenski bespoetna.
d. Dolazak u postojanje due istovremen je sa stvaranjem tijela i njegovim stjecanjem pripravnosti
za primanje due. Takvo ta predstavlja isto ono pitanje kavim ga Mulla Sadra, r.h., tumai
tjelesnost stvaranja, a duhovno opstojanje.[9] To znai da uvjeti i zahtjevi tijela prouzrokuju da mu
se dua pridoda. Potpuno slino plodu drveta koji je rezultat materijalnih uvjeta i zahtjeva drveta.
Kada se svi uvjeti ispune formira se plod, ali nakon to se formira i razvije, nema vie potrebu za

drvetom. Tijelo ovjeka isto tako na osnovu niza materijalnih uvjeta i prirodnih zahtjeva postaje
dostojno primanja jednog drugog bia i novog razvijanja. Sa ostvarenjem odgovarajuih uvjeta,
Izvor Svemilosti vodi ga ka vioj razini savrenosti i daje mu na raspolaganje njemu dostojnu
savrenost.
Moe se rei da je, prema miljenju Ibn Sine, izvor individualiteta odreene due u odreenom
tijelu, posebna stanja i akcidenti, specifian oblik, posebna mo, posebni uvjeti i povezanosti koji
postoje sa duom i koji uzrokuju privlaenje i odbijanje due i tijela. Tako, ako bi se uvjeti
razlikovali, ili ova dua i tijelo uope ne bi imali vanjsko uoblienje, ili ako bi imali, a bili sa
nekim drugim tijelom i duom, bili bi neto drugo nego to su sada.
Jedinstvo due
Jedno od pitanja kojem Ibn Sina posveuje posebnu panju jeste jedinstvo due. To znai da sve
postojee moi predstavljaju samo jedno od oitanja due, a ne da je svaka mo rezultat posebne
due. Ova supstanca i zbilja u tebi jedinstvena je, zapravo, ako paljivo i precizno pogleda ti nisi
nita drugo do li ta supstanca.[10]
Hade Nasiriddin Tusi u komentaru ove reenice kae: Namjera ejha je da kae da ona supstanca
koju smo mi dokazali, a posjeduje i kretanje i percepciju i memoriju, predstavlja jedinstvenu
istinsku zbilju koja se naziva dua. Dakle, zbilja u ovjeku koja je izvor kretanja sa voljom to je
upravo ona zbilja koja i percipira. Svaki ovjek sa potpunom sigurnou zna da je on taj koji se
svojom voljom kree. Ja sam taj koji posredsvom moi razuma percipiram. Ova priroda e
postojati sve dok ja budem postojao.
Prema tome, jedinstvo due je logiki demonstrativno dokazano, kao to je i iskustveno potvreno.
Pri dokazivanju jedinstva due Ibn Sina se prvo osvre na injenicu da ovjek ima razliite i
brojne radnje, kao to je mrnja, srdba, strast, misao, itd. Na osnovu neporecivog zakona
kauzaliteta svaka od ovih radnji posljedica je zasebne moi. Naprimjer, srdba ne proizlazi iz
zadovoljstava. I obrnuto, kada se ovjek naljuti, njegova strast se ne pobuuje. Mo percepcije
nije pod utjecajem moi srdbe i strasti. Sada nam je postalo jasno da svaka radnja ima sebi
svojstven uzrok i mo. A svaka ovjekova mo rezultira posebnom radnjom koja je u suglasju sa
njom.[11]
U nastavku ejh kae da sve ove brojne i razliite moi sa svojim specifinim radnjama imaju
potrebu za biem koje e ih objediniti i izmeu njih uspostaviti jedinstvo. Sami smo svjedoci da se
neke od ovih moi ponekad koriste drugim moima ili im stoje na putu. Naprimjer, posmatranje
lijepog lica pobuuje strast, a velik strah je smiruje. Potpuno je jasno da reakcija strasti nije zbog
neeg materijalnog i njegove osjetilne prirode, a sa druge strane, ne moe se rei da je mo strasti i
mo percepcije jedna mo. Neizbjeno moramo zakljuiti da su strast, percepcija, strah, itd.,
razliite moi jedne stvari. Ta jedinstvena stvar koja objedinjuje sve ove moi upravo je ono to
nazivamo duom.[12]
Zato je problem ako pretpostavimo da je ta jedinstvena stvar neko tijelo ili neko postojee bie u
tijelu?

U odgovoru na ovo pitanje Ibn Sina kae da je takvo ta nemogue, jer neko tijelo, ako se
posmatra smo sa stanovita tijela, nuno ne mora objedinjavati sve moi, jer bi u suprotnom,
svako tijelo moralo imati tu karakteristiku. Zapravo, tijelo zbog drugog uzroka moe objedinjavati
sve ove moi, a to je tijelesno savrenstvo, to mi nazivamo duom. Dodamo li tome jo da smo
mi na isti nain svjesni svoga jastva i pored injenice da nam se moe desiti da budemo lieni
nekih dijelova tijela, moemo zakljuiti da jedina[13]supstanca, koja objedinjuje sve ljudske
radnje i moi te im podaruje jedinstvo jeste dua.
Mulla Sadra pojanjavajui misao: Dua je u svom jedinstvu svih moi.[14] kae sljedee:
Dua u svojoj jedinstvenosti posjeduje razliite aspekte. Egzistencija due otpoinje od najniih
razina i dosee do razine razuma ( )i inteligibije ([)15]. Dua je posveena supstanca od
roda Nebeskoga svijeta (Melekuta). Dua je objedinjujue jedinstvo koja je odraz i sjenka Boijeg
jedinstva. Dua ovjeka je po svojoj biti mo razuma koja obuhvata ivotinjsku mo sa svim
njenim razinama poevi od moi osjetila pa do moi imaginacije, takoer obuhvata i mo prirode
kretanja, kao i vegetativnu mo sa svim njenim razinama od ishrana do reprodukcije. Upravo zbog
toga, spoznaja biti i djela due predstavlja klju spoznaje Boije biti i djela. ovjek koji spozna da
je dua supstanca intelekta, imaginalnog, imaginacije, osjetilnog, kretanja, mirisanja, razvijanja,
rasta, moe doi do stepena da u cijeloj egzisenciji ne vidi nikoga ko utjee na stvari i upravlja
njima osim Gospodara.[16]
Mulla Sadra je kroz ovaj govor ukazao na nekoliko injenica:
a. Jedinstvo u samom mnotvu
Istovremeno dok je dua jedna jedinstvena, prosta i nematerijalna zbilja posjeduje razliite
poloaje i brojne moi. Drugim rijeima, svaka od ovih moi i poloaja jesu oitanje i
manifestacija due. Ova oitanja i manifestacije nisu neovisna bia od due, to znai da dua
istovremeno dok je jedinstvena posjeduje mnotvo.
b. Razine usavravanja
Dua je bie i zbilja koja je stvorena od niih oblika materije. Njeno stvaranje rezultat je
usavravajueg kretanja materije, s tim da se dua ne zaustavlja na ovoj razini ve nastavlja svoje
kretanje. Ona dosee do razine razuma i inteligibije i postaje neovisna o materiji. ta vie, stjee
mo da sama stvara materijalne stvari i ostvaruje svaki oblik vladanja materijom.
c. Razum je bit due
Dua je o po svojoj biti razum. To znai da njoj percipiranje i promiljanje nije nametnutno
izvana. Zapravo, to je sama njena bit. Ibn Sina to obrazlae na sljedei nain: Allah nije uinio
kajsiju kajsijom ve ju je takvu stvorio.[17]Biti kajsija za ovo bie nije nita drugo nego biti ono
to jeste po biti. Po pitanju due Mulla Sadra eli isto rei da je zbilja due zbilja koja sama
percipira, ona je sami razum.
d. Spoznaja due jeste klju za spoznaju Gospodara
Upravo zbog svojstava due da sa jedne strane posjeduje mnotvo u svom jedinstvu, sa druge da

objedinjuje i obuhvata sve svoje moi i radnje i sa tree, da je sama njena bit razum, spoznaja due
predstavlja klju spoznaje Gospodara, kao to je i rekao Boiji Poslanik, s.a.v.a.: Ko spozna svoju
duu zasigurno je spoznao svoga Gospodara.

[1] Ibn Sina, Resael, str 7.

[2] Ibn sina, E-ifa, Et-Tabiijaat, str. 13.; Ibn Sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svezak 2., str.
292.
[3] Ibn sina, E-ifa, Et-Tabiijaat, Nefs, str. 9.
[4] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 9.
[5] Ibn Sina, Resaael, str. 208.; Ibn Sina; Et-Taaliiqaat, str. 176.
[6] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 22-26
[7] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 198-199; Ibn Sina, Mabda we maaad, str. 107-108; Ibn Sina; EtTaaliiqaat, str. 29.; Ibn Sina, En-Nidaat, str. 375-377; Ibn Sina, Daane name, str. 122-133
[8] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 196-201; Ibn Sina; Et-Taaliiqaat, str. 110.
[9]
[10] Ibn Sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svezak 2., str. 305.

[11] Ibn Sina, E-ifa, Et-Tabiijaat, str. 223.

[12] Ibid., str. 223-224
[13] Ibn Sina, E-ifa, Et-Tabiijaat, str. 224-225
[14]
[15] Nadosjetilan, dohvatljiv samo razumom, suprotno senzibilnom. Opas. Prev.
[16] Mulla Sadra, Hikmetul-muteaalije fil-asfaaril-aqlijetul-erbee, svezak 8., str. 133-135 i 223.
[17]
Vegetativne, ivotinjske i ljudske moi
Nakon to je postalo jasno, kao prvo, da je svaka dua jedinstvena supstanca, kao drugo, da ova
dua zarad realizacije svojih radnji ima potrebu za moima, kao tree, da su te moi viebrojne i
kao etvrto, nakon to je postalo jasno ta je mjerilo njihove viebrojnosti, ostalo je da se u
nastavku pojasni ukratko opis svake od moi, njen poloaj i radnje.
Vegetativna dua posjeduje tri moi.

1. Mo prehranjiva ima zadau da stvara materiju slinu onoj tijelu u kojoj se nalazi te potom tu
materiju pridodaje tijelu i nadomjeu ono to je propalo.[1] U tijelu postoje etiri druge moi koje
su potinjene i slue moi prehranjivanja: mo privlaenja, varenja, odbijanja i uvanja. Isto tako,
postoje druga etiri kvaliteta koja slue ovim etirima moima: toplota, hladnoa, vlanost i
suhoa. Svaka od ovih svojstava slue mo prehranjiva, a u krajnjem vegetativnu duu.
2. Mo razvijanja i rasta ima zadau uveavanja organa na skladan nain u visinu, irinu i dubinu
te time ono dostigne savrenstvo svog razvoja.[2]
3. Mo reprodukcije ima zadau da od tijela u kojem se nalazi uzme dio koji je slian potencijalu i
moi kojeg potom uz pomo drugih tjelesa proizvodi tijelo i dovodi ga u potencijalnost.[3]
Ibn Sina nakon to zavri sa izlaganjem o radnjama i uincima ovih moi pristupa pojanjenju
njihovih krajnjih ciljeva. Cilj stvaranja moi prehranjivanja je ouvanje zbilje tjelesne supstance, a
kod moi razvijanja i rasta je upotpunjavnje supstance tastva tijela, a kod moi reprodukce je
ouvnaje vrste.[4]
U prvoj podjeli Ibn Sina ivotinjskoj dui pripisuje dvije moi: perceptivnu i pokretaku. Jedan
niz ivotinjski moi su izvor i uzrok kretanja ivotnjie, a drugi niz je izvor percepcije i voenja do
cilja. Upravo zato se i kae da je kretanje po volji i percepcija od svojstvenosti ivotinja, dok je
prehrana, rast i reprodukica svojstvo bilja.
U sljedeoj podjeli Ibn Sina mo kretanja dijeli na poticajnu ( )i djelatnu (). Mo kretanja
na temelju toga da je to poticajna mo ona je mo stremljenja i pobuivanja udnje, to je mo u
sluaju kada se formira slika u imaginaciji koja odgovara i poeljna je njenoj prirodi ili ne
odogovara i ima odbojnost od nje, ona pokree drugu mo kretanja, odnosno djelatnu mo ili da
krene prema tom cilju ili pobjegne.[5] Iz ovoga postaje jasno da je poetna taka poticaja i
pokretanja ove moi u percepciji, i kao drugo, da izmeu instrumenta percepcije i pokretanja
postoji jedna vrsta uzajamne povezanosti.
Sama poticijana mo se dijeli opet na mo strasti i srdbe ili drugim rijeima reeno na privlaeu
i odbijajuu to predstavlja posjedovanja elje ili odbojnosti u vezi sa neim. Strast je ona vrsta
moi koja potie na pribliavanje onome to se odslikava u imaginaciji kao nunim ili korisnim i
tim putem crpi zadovoljstvo, dok mo srdbe potie na udaljavanje i izbjegavanje od imaginarnih
slika koje dri za tetnim i putem nadvladavanja istog dolazi do zadovoljstva.[6]
Djelatna mo kretanja je rasprostranjena u tjelesnim organima i ivcima i uzrok je pojave kretnji u
miiima tjela koji se realiziraju posredstvom tetiva i sveza budui da su miii nitima povezani sa
kostima ijim se zatezanjem i putanjem pokreu organi tijela u eljenom pravcu.
Dakle, u cjelini gledano moi ivotinjske due broje trinaest oblika s tim ako uzmemo da postoji
etiri vrste osjetila opipa tada je njihov broj esnaest, i ako umjesto pet unutarnjih uzmemo da ih
est onda ih broji sedamnaest. Sve ovo emo prikazati kroz sljedeu tabelu.
Po pitanju broja moi ljudske due izmeu stavova filozofa i rijei Ibn Sine postoji odreeno
nesuglasje. Takoer, izmeu samih rijei Ibn Sine i komentatora njegovih djela mogu se primjetiti

oprenosti na koje emo ukazati kroz nastavak rasprave.

Ibn Sina na poetku same ove rasprave ukazuje na dvije moi due obdarene razumo i to one koja
je okrenuta njegovom znanstvenom aspektu, odnosno upravlja njime i druga njegovom
praktinom djelovanju. Za oba ova aspekta se koristi termim razum, ali kao vieznanica, pa se
zato kae da ovjek posjeduje dva razuma i to spekulativni i praktini. Ibn Sina kae: Nakon to
kakvoa naravi ( )postane skladnija i vie uravnoteena ona prima ljudsku duu. Ljudska dua
je dragulj koji ima dvije moi: pokretaku i unutarnju percepciju s tim da je unutranja percepcija
dvojaka i to spekulativna i praktina.[1] Iz ovih rijei Ibn Sine jasno se da vidjeti da on u ovoj
podjeli navodi tri oblika moi za duu obdarenoj razumom.
Na drugom mjestu Ibn Sina u vezi sa djelatnom ili praktinom moi koja stoji naspram
spekulativne moi kae sljedee: Djelatna mo je izvor kretnji ljudskoga tijela ka izvrenju
pojedinanih djela na temelju vienja proizalih iz njegovih stajalita kojem se pripisuje jedan
oblik percepcije.[2] U ovim rijeima Ibn Sina djelatnu mo, koja je ujedno diobeni udio ( )
naspram spekulativne moi pri podjeli moi due, spominje kao mo kretanja ili izvorom kretanja
i ujedno joj pripisuje jedan oblik percepcije. Posmatrajui ovu podjelu sa onom gore spomenutom
moe se primjetiti jedan oblik neslaganja u rijeima Ibn Sine.
S druge strane Ibn Sina kada navodi mjerila viebrojnosti moi due jedan od tih mjerila je
razliitost u rodu tako da on percepciju i pokretanje navodi kao dva razliita roda. Upravo zbog
toga on i konstatuje da je nemogue da percepcija kao izvor akcije i pokretanje kao izvor reakcije
budu rezultat jedne moi. Meutim, u zadnjoj podjeli Ibn Sina djelatnoj moi pripisuje jedan oblik
percepcije, a znamo da je ona izvor djela, a ne percepcije. Suoeni sa ovim komentatori Ibn Sine
bili su u pred dilemom kako da ovo pojasne. U nastavku emo navesti neke od tih komentara.
Fahru Razi kae: ovjek posjeduje jednu specifinu mo kojom on percepira pojedinana pitanja
u vezi sa time ta treba uraditi ili ne.[3] Dok na drugom mjestu kae: Ove rijei ejha (Ibn Sine)
ukazuju na to da on priznaje da dua percipira partikularna pitanja zato to promiljanje o tome da
li je odreena stvar lijepa ili runa, djelo pohvalno ili pokueno, nemogue a da nakon ovog
saznanja ne poini djelo. Prema tome, na temelju ovih rijei Fahru Razija pripisiju Ibn Sini
stajalite da ????????
Behmanyar autor djela Et-Tahsin kae da djelatna mo nema nikakvog oblika percepcije.[4]
Allame Qutbuddin kae: Praktini razum je izvor aktivnosti dok je spekulativni razum izvor
percepcije. Potom on percepcije dijeli na dva oblika: na one koje su vezane za djelo i one koje
nisu za djelo.[5]
Uglavnom neki mislioci su sa namjerom da opravdaju Ibn Sinu rekli da sa preciznim uvidom u
rijei Ibn Sine moe se rei da dua posjeduje dva aspekta i to jedan koji je usredoteen ka viem i
onaj ka niem. Prirodno je da svaki od ovih aspekata ima potrebu za moi neovisnom od druge.
Kada je dua usredoteena ka viem svijetu ona ostaje pod njenim uticajem i prihvata univerzalne
i nematerijalne slike. ovjek se usavrava upravo pod okriljem povezanosti sa ovim univerzalnim
slikama. Meutim, kada je dua usredoteena ka niem svijetu od sebe ona upravlja sa tijelom i
raspolae sa njima na nain kako eli. Spekulativni razum ima zadau upravljanja i ureuje prvi

oblik djelatnosti due, a praktini razum drugi oblik djelatnosti. Potom kae da spekulativni razum
koji upravlja i ureuje vii aspekt due percipijent je univerzalija. U tom viem svijetu dua
pronalazi nematerijalne oblike bilo da su to i sudovi ili samo pojmovi. Prirodno je da su
partikularni pojmovi izvan podruja djelovanja ove moi.
S druge strane pojmovi koje mi percepiramo dijele se na dva oblika: pojmovi koji su u vezi sa
djelom i oni koji su u vezi sa zbiljom. Uobiajeno prvi oblik percepcija se tiu pitanja ta je
obavezno ili ne, lijepo ili runo. Primjerice, pravda je pohvalna i lijepa zato je se treba obavezno
pridravati. Nepravda je pokuena i ne treba je initi. Meutim, drugi oblik percepcija nije takve
prirode i bave se pitanjima zbilje i stvorenog. Sudovi ovog podruja percepcije su definisani
pojmovima postojanja ili nepostojanja nekog predmeta ili zbilje. Primjerice: Bog postoji.
Babaroga ne postoji. Ibn Sina je vjerovanja da spekulativni razum percipira univerzalije dok je
aktivnost praktinog razuma vezana za pitanja lijepog ili runog ali u konkretnom partikularnom
sluaju. Upravo zbog ovoga, pri donoenju partikularnog suda praktinog razuma on se pomae
univerzalnim, primarnim, iskustvenim, opeprihvaenim sudovima spekulativnog razuma.

Vana napomena
Ibn Sina kae da je ovjek bie koje posjeduje mo slobode izbora. Na temelju slobodne volje
ovjek moe injenjem djela ostvariti svoje ciljeve i stii do svojih elja.
Izmeu univerzalni sudova i njihove praktine realizacije postoji velika razdaljina. Ustvari, da bi
se univerzalni sudovi pretvorili u djelo treba neto posredovati izmeu ovog dvoga. Ta
posredavajua veza predstavlja prispajanje partikularnih sudova sa univerzalnim sudovima iz ega
kao rezultat proizlaze partikularni sudovi koji su u izravnoj vezi sa djelima. Ibn Sina u vezi sa
ovim kae: Pokretake moi potiu kretanje odnosno subjekta kretanja koji pokree tetive i
meie, a one opet organe. Prema tome, ovaj proces poinje od univezarlnih sudova i nastavlja se
do kretanja organa i udova. Uloga praktinog razuma u ovom procesu je prenoenje od
univerzalnih do partikularnih sudova imajui u obziru konkretno partikularno djelo. Dakle,
djelatna mo je blia samom djelu od spekulativne moe. Tako da se izuzimanjem posrednitva
odnosno suda koji stoji u samoj vezi sa djelo, moe rei da je pokretaka mo izvor kretanja.
Dva druga aspekta praktinog razuma
Ibn Sina praktinom razumu pripisuje druge dvije zadae i to one vezane za njen aspekt moi
stremljenja ( ) i moi imaginacije () . U vezi sa ovim on kae, ako praktini razum
doe u vezu sa moi stremljenja i udnje, koje nije nita drugo do pokretaka i poticajna mo, u
ovjeku se raa stanje koje ga pomae u brzini njegove akcije i reakcije, kao to je recimo stanje
stida koje ovjeka pomaa u njegovoj rekaciji. Ovo je samo po sebi pokazatelj jedne povezanosti
izmeu razliitih moi due. U drugom sluaju, ako praktina mo doe u vezu sa moi
imaginacije to ovjeka pomae i daje mu brzinu u donoenju sudova vezano za pitanja njegova
zanimanja i stvaranja te rezultata djelovanja.
Ako praktini razum uspostavi vezu sa ostalim tjelesnim moima, rezultat toga je moral. Ako

praktina mo, koja poziva blaenstvu i dobru, nadvlada i sebi potini ostale moi, u ovjeku se
raaju pozitivne moralne vrline, u suprotnom, ako praktina mo bude nadvladana, u ovjeku se
razvijaju pokuene i loe osobine.[6]
[1] Ibn Sina, Mabda we maaad, str. 92.; Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 33.; Ibn Sina,En-Nidat, str.
320.; Ibn Sina,Resael, str. 49.; Ibn Sina, Resaleje nefs, str. 13.; ejh Iraq, Se resaleje, str. 113.
[2] Ibn Sina, Mabda we maaad, str. 92.; Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 33.; Ibn Sina,En-Nidat, str.
320.;Danenameje Alaji, str. 79.; Ibn Sina, Resael, str. 49.; Ibn sina, El-Iaaraat we ElTanbiihaat, svez. 2., str. 407.
[3] Danenameje Alaji, str. 79.
[4] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 47.
[5] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 33.; Ibn Sina,En-Nidat, str. 341.; Ibn Sina, El-Iaaraat we ElTanbiihaat, svez. 2., str. 411.
[6] Ibid.

[1] Danenameje Alaji, str. 101.

[2] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 37.; Ibn Sina, En-Nidat, str. 331.
[3] Fahru Razi; El-Mabahisu-arqijje, svez. 2., str. 412.
[4] Et-Tahsin, str. 790.
[5] Ibn Sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svez. 2., str. 352. u fusnoti
[6] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 38.; Ibn Sina, En-Nidat, str. 331
Terminoloka znaenja rijei mo ()
U knjizi ifa[1] Ibn Sina navodi razliita znaenja za termin mo koja se mogu nabrojati kroz
sljedee take:
a. Izvor tekih djela
Pod rjeju quwwe prvo se podrazumjevalo ono znaenje koje nalazimo kod ivotinja, a to je ono
izvorite moi pomou koje ivotinje obavljalu teke radnje i aktivnosti, kao to je noenje tereta,
trpljenje gladi, otpornost na hladnou, brzo kretanje i sl. Snaga koja je izvor ovih radnji naziva se
quwwe. Naspram ovog terminolokog znaenja rijei quwwe stoji rije slabost.
b. Mo ()
Jasno je da ono stanje ivotinje koje je moglo obaviti neke teke radnje posljedica je stvari koja
postoji u njoj, a to se naziva mo ( ). Zato je postepeno rije quwwe poprimila znaenje

qudret kao izvor i uzrok njenog postojanja. Naravno, jasno je da se ovo znaenje dobilo kroz
analizu i ralanjenje znaenja rijei quwwe, i nije neovisno znaenje naspram rijei quwwe u
znaenju izvora tekih djela.
c. Teko podljeganje pod uticaj
Rije quwwe za sobom povlai i jednu drugu neophodnost, a to je teko padanje pod uticaj. Bie
koje ini teka djela ne pada lahko pod uticaj drugoga, poput vrstine i otpornosti zida naspram
udaraca njemu upuenih. Svojstvo zida da ne reaguje na udarac je mnogo izraenije i jae nego
kod stakla. Zbog toga desilo se da kod rijeiquwwe ono preuzme njeno nuno popratno znaenje.
d. Izvor uticaja na drugo iz onog aspekta da je drugo
Filozofi rije quwwe koriste u njenom opem znaenju i rodu koji se oslanja na njeno prvo
znaenje. To ope znaenje i rod predstavlja ono stanje i osobinu koje ostavlja traga na drugog iz
onog aspekta da je drugo. U tome nema razlike da li je ono drugo supstanca, akcident sa voljom ili
bez volje.
e. Mogunost (potencijal)
Rije quwwe poprimilo je jo jedno znaenja koje se oslanja na jednu drugu nunost prijanjeg
znaenja quwwe, a to je u znaenju predhodee mogunosti ili potencijalna mogunost. Zato
kada se kae za bie da je potencijalno to znai da je njena egzistencija na razini mogueg i
ostvarljiva je.
Ibn Sina pod rjeju kuwwe, odnosno moi u svojim knjigama rabi i jo neka druga znaenja.
Recimo, on kae quwwe ali pod tim misli na izvorite jedne posebne radnje[2], a na drugom
mjestu opet u znaenju izvorita i uzroka promjene djela.[3] Takoer, ovu rije koristi i u znaenju
due u njenom opem znaenju podrazumjevajui i vegetativnu, ivotinjesku i ovjeiju duu.[4]
Iz gornjeg izlaganja postalo je jasno da rije quwwe u djeima Ibn Sine poprima razliita
znaenja. Meutim, ostalo je da se rasvjetli koje od navedenih znaenja rije quwwe imlicira kada
Ibn Sina govori o perceptivnim i pokretakim moima ivotinjske due. Sigrurno je da se ovdje
pod rijeju quwwe podrazumjeva izvorite aktivnosti kretanja kod ivotinja. Upravo zbog toga
svim moima ivotinjske due se pripisuje aktivnost kao to je kretanje ili percepcija. U nastavku
e biti vii rijei o tome da Ibn Sina osjetilo smatra vrstom reakcije te zbog toga on perceptivnu
mo ivotinje ne dri za izvoritem radnji, tako da u ovom sluaju pod quwwe podrazumjevati
izvoritem reakcija. Dakle, quwwe e imati i znaenje izvorita radnji i znaenje izvorita reakcija
i podlonost uticajima.
Brojnost i jedinstvenost moi i mjerilo brojnosti svake od njih
Kada se govori o dui nezaobilazno pitanje jeste da li dua posjeduje uope moi, te ako posjeduje
da li je ona jedna ili ih ima vie i u krajnjem ostaje da se pojasni, naravno u sluaju da dua
posjeduje vie moi, ta je mejrilo jednosti ili brojnosti moi? Ovo su pitanja koja se nameu kao
uvodna iako ih Ibn Sina u svom djelu nije predoio na jasan i opiran nain, meutim,
intervencijama Mulla Sadre, Fahr Razija i Behmanyara ibn Marzban ovo pitanje je postalo

potpuno jasno.
Ibn Sina konstatuje da se djela i aktivnosti koje proizlaze iz due razlikuju iz nekoliko uglova
gledano.
a. Razlikovanje u razinama
Djela due imaju razliite razine egzistencije. Naprimjer, znanje i uvid u neku stvar moe biti na
niskoj razini i to je sumnja koju ini znanje popraeno mogunou oprenosti. Znanje moe biti
potpunog uvjerenja i to u dva oblika, oblik uvjerenja u postojanje ili nepostojanje stvari te oblik
uvjerenja u postojanje oprenog ili negiranje oprenog. Obje ove radnje su uinci due s tom
razlikom da mogu biti jaki ili slabi, brzi ili spori, a u svakom sluaju tiu se razlike u razinama u
ovom sluaju vezano za misao.
b. Razlikovanje po rodu
Percipiranje boje ili okusa se razlikuju tako to se prva percepcija odnosi na kvalitet oragana vida,
a drugi na kvalitet organa okusa. Oba ova ina su radnje due i obje one su jedne kategorije i to
percepcije, ali dva razliita roda.
c. Razlikovanje po konceptu
Mulla Sadra ovome dodaje jo i razlikovanje po koncepru ili pojmovnom.[5]
Broj ljudskih moi
Vezano za broj ljudskih moi Mulla Sadra kae da Ibn Sina u knjizi ifa konstatuje da se u prvoj
podjeli ljudske moi dijele na tri roda i to vegetativnu, ivotinjsku i ljudsku. Vegetativna dua
predstavlja prvo savrenstvo za prirodno tijelo koje raspolae oruima iz onog aspekta to se
pojavljuje u egzistenciji, razvija i dovodi u postojanje. ivotinjska dua predstavlja prvo
savrenstvo za prirodno tijelo koje raspolae oruima iz onog aspekta to percepira partikularije i
raspolae voljom za kretanje. Ljudska dua predstavlja prvo savrenstvo za prirodno tijelo koje
raspolae oruima iz onog aspekta to percepira univerzalije i ini radnje koje su rezultat njena
slobodna promiljanja i zakljuivanja. Svaka od ovih moi ima raliite razine savrenstva i
manjkavosti.
Vegetativna dua opet posjeduje tri druge moi i to mo prehranjivanja, razvijanja i rasta te
reprodukcije. Zadaa moi prehranjivanja je ta da pridodaje tjelesnu materiju slinu onom biu u
kojem se nalazi ta mo i da nadoknadi one djelove koji su propali. ??????
ivotinjska dua pod svojim okriljem posjeduje dvije moi: pokretaku i perceptivnu. Pokretaka
mo se opet dijeli na kretaoca u znaenju onoga koji prouzrokuje kretanje i kretaoca u znaenju
subjetka odnosno nosioca kretanja. Kretalac koji potie kretanje je ustvari ujedno i krajnji uzrok.
[6] Krajnji uzrok je najistaknutiji od etiri vida uzroka. Perceptivna mo se takoer dijeli na dva
oblika: mo koja precepira izvanjsko, upravo ono to mi poznajemo kao pet osjetila ili osam u
ovisnosti o razlici miljenja po pitanju percepcije[7] i mo unutarnje percepcije.

U ovom kontekstu Mulla Sadra kae: Ja sam rijei Ibn Sine saeo i uprostio i time ih pribliio
razumjevanju obinog ovjeka. Mo percepcije percipira ili partikularije ili univerzalije.
Partikularije se percipiraju preko vanjskih osjetila ili preko unutarnjih. Ako se percepcija
partikularije realizuje preko unutarnjih osjetila tada je ta percepcija ili samo perceptivna mo ili je
pored toga jo i upravljaka mo ( ) u znaenju da slobodno moe raspolagati i oblikovati
percepiranim. U sluaju da je samo percepijent tada percipira ili partikularni oblik ili partikularno
znaenje. Pod partikularnim oblikom se podrazumjeva slikovita imaginacija nekog ljudskog lika, a
pod partikularnim znaenjem ono znanje koje ovjek nosi u sebi da jednu osobu voli ili drugu ne
voli i sl. Percepijent partikularnih oblika se naziva zajedniko osjetilo ( ) . Prema tome,
zajedniko osjetilo predstavlja tijelo koje u sebi objedinjuje sve osjetilne slike izvanjskog, a one su
pohranjenje u imaginaciji (), dok se percepijent partikularnih znaenja naziva iluzija ili mata
( )partikularne slike, a one su pohranjenje u memoriji ().
Upravljaka mo raspolae sa percepcija koje su pohranjenje u riznicama imaginacije i mate i
mjenja ih uz pomo njihova ralanjivanja i spajanja. Ova mo moe ovjeka pretpostaviti kao
pticu ili zamisliti more ive ili zlatnu planinu itd. Ovu mo, odnosno upravljaku mo ako je sebi
potini ivotinjska imaginarna mo postaje mo imaginiranja (), a ako je potini sebi mo
razuma postaje mo razmiljanja ( ).
U cjelini gledano moi ljudske due su:
a. zajedniko osjetilo () ,
b. upravljaka mo imaginacijom () ,
c. mata ( )i
d. memorija ().
Neki mislioci su vjerovanja da je ivotinjska dua upravo mo mate, a druge moi samo slijede
nju na neki nain. Obje ove skupine uenjaka iznose argumente za svoje stavove koje je Ibn Sina
zabiljeio u ifa, a Mulla Sadra uAsfaru.[8]
Ovo je bio kratak saetak onoga to je opet Mulla Sadra saeo od Ibn Sine na temu ivotinjskih
moi koje u cijelosti nosi dua u obliku pare koja ima srodnosti sa nebeskom supstancom. Ubrzo u
nastavku bit e vie rijei o razumnoj dui.
Mjerilo brojnosti moi
Da bi smo dvije stvari razluili jednu od druge i tako odvojenim ih predsatvili nuno postoji
potreba za mjerilom koji e potvrditi tvrdnju. Ibn Sina u ovoj namjeri nastoji predoiti mjerila
posredstvom kojih e dokazati viebrojnost moi due. Prije svega da bi smo razumjeli njegove
rijei treba pojasniti nekoliko stavki.
a. Esencijalni odnos izmeu uzroka i uzrokovanog
Ibn Sina kae da nam je poznato da mo iz onog aspekta to je mo svojstvena je tano odreenoj

radnji i nemogue je da bude uzrok neke druge radnje ili pojave koja je izvan okvira te moi. U
suprotnom ona nije esencijalni uzrok te radnje ili pojave.
b. Mo je po njenoj biti izvorite tano odreene radnje
Ako prihvatimo nunu povezanost izmeu uzroka i posljedice i to kao jedno univerzalno pravilo,
u tom sluaju ni mo ne moe biti izuzeta iz tog pravila. Dakle mo je u njenoj prvoj namjeri
jedino izvor tano odreene radnje, iako u drugim namjerama moe biti izvor mnotva radnji.
c. Razliitost uinaka
Jedno od pitanja koje moe posluiti u dokazivanju mnogobrojnosti i vievrsnosti djelotvornih
uzroka jeste pitanje razliitih uinaka i tragova. Drugim rijeima, viebrojnost tragova govori o
viebrojnosti djelotvornih uzroka. Na temelju istoga mi vidimo da se neki organi razvijaju ali ne
posjeduju osjetilo, kao to je nokat. Ova pojava moe biti iz vie razloga. Ili materija nokta ne
reaguje na toplotu i hladnou ili u njemu ne postoji moi osjetila. Prva postavka ne moe biti tana
jer smo svjedoci da sline materije reaguju na izvanjski uticaj toplote i hladnoe. Dakle, preostaje
druga postavka. Tako nokat istovremeno dok raspolae potencijalom reagovanja lien je moi
percipiranja te zato ne registruje nikakvo osjetilo, ali s tim da se isti taj organ razvija i raste.
Logian zakljuak koji se namee iz ovih razliitih uinaka jeste taj da mo razvijanja i rasta nije
to i mo osjetilnog. Ove dvije moi su potpuno neovisni kao to su i njihovi uinici razliiti. Ova
injenica se moe provjeriti i na ostalim organima razliitih ivotinja i na taj nain otkriti neke
druge moi. Ovaj dokaz Mulla Sadra naziva egzistencijalna razdvojenost ( ) .
d. Viebrojnost aspekata
Jedan od argumenata koji potvruju viebrojnost moi i moe se uzeti kao mjerilo jeste brojnost i
razliitost u aspektima. To bi znailo da zajedniko osjetilo prima u sebe osjetilne slike, odnoso
percipira ih dok ih mo imaginacije pohranjuje. Jasno je da se aspekt primanja razlikuje od
aspekta pohranjivanja i uvanja. Dakle, moe se rei da zajedniko osjetilo nije isto to i mo
imaginacija.[9]
e. Uzdizanje i sputanje due
Ibn Sina u nastavku dokazivanja viebrojnosti moi due kae da dva njena aspekta jedan koji je
okrenut ka visokim horizontina i drugi ka niskim za svaki od njih postoji posebna mo i to
praktina i spekulativna. Praktina mo upravlja tijelom i okrenuta je ka niem aspektu dok
spekulativna mo prima milost iz uzvienih izvira i okrenuta je prema gore. Zbog ovoga se moe
konstatovati da je dua ima potrebu za obje ove moi.[10]
f. Mo percepije i mo
Ibn Sina jednom drugom prilikom tvrdi da je mjerilo viebrojnosti moi due pitanje perceptivne
ivotinjske moi, a one su materijalne i tijelesne moi, opreno razumnoj moi koja je
nadmaterijalna. Jasno je da nadmaterijalno nije istog roda materijalnom odnosno tjelesnom. Prema
tome, moi kojima raspolae dua su viebrojne.[11]

Zakljuci:
5 Dua raspolae sa viebrojnim moima i svoja djela realizuje posredstvom njih.
6 Viebrojnost moi ima znaenje kada se one razlikuju o rodu to nije opreno tome da
jedna mo moe ini razliite radnje i ostvarivati razliite uinke koje proizlaze iz nje po
razliitim aspektima.
7 Spoljnja osjetila njih pet zaista su o zbilji pet moi jer se njihova djela razlikuju u pogledu
roda.
8 Viebrojnost aspekata moe biti mjerilo viebrojnosti moi, kao to se aspekt primanja
razlikuje od aspekta memorisanj
4.

[1] Ibn Sina, El-ifa Ilahijjaat, str. 378-380

[2] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 29.
[3] Ibn sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svez. 2., str. 306.
[4] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 32. i 216.
[5] Mulla Sadra, Asfarul-erbee, svez. 8., str. 57.
[6] To znai da u nama proizvodi elju za krajnjim uzrokom, odnosno ciljem. Hakim Sabzivari na
margina Asfara.
[7] Mulla Sadra, Asfarul-erbee, svez. 8., str. 49.
[8] Mulla Sadra, Asfarul-erbee, svez. 8., str. 60., 4. poglavlje o moima due.
[9] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 38. i 195.
[10] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 161. i 187.
[11] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 187.
Spekulativna mo
Spekulativna mo je ona zbilja iji je ploaj da odslika u sebi univerzalne nematerijalne
forme.[1] Drugim rijeima ova mo je poput ogledala koje u kontaktu sa viim svjetovima
preuzima i percipira univerzalne forme osloboene od materije. Na temelju istog spekulativna
mo jednu vrstu relacije sa pitanjima percepcije.
Ibn Sina je vjerovanja da se realacija izmeu spekulativne moi i univerzalnih formi ogleda kroz
etiri razine. Drugim rijeima, da bi se od poetne take dolo do realizacije treba proi etiri
razine.
9

intelekt istog potencijala ili intelect in pontentia () ,

10 posjedavajui intelekt ili intellelectus in habitu () ,

11 aktueliziran intelekt ili intellectus in actu ( ) ,
12 steeni intelekt ili intellectus adeptus oracquisitus ( ) .
Intelekt istog potencijala
Reeno da je prva razina promiljanja i promatranja upravo snaga percpiranja univerzalije. Na
ovoj razini aktueliziran intelekt ne posjeduje nikakav oblik inteligibije, odnosno on nije realizirao
nikakav oblik percepcije. Upravo zbog toga ova razina se i terminoloki oznaava kao mo, to
znai isti potencijal i spremnost za percipiranje. Ona je poput ogledala pred kojim ne stoji nita
to bi se u njemu odslikalo, ali posjeduje potencijal refleksije slika u sebi.
Posjedavajui intelekt
Na ovoj razini intelekt promilja postulate, bilo da su oni pojmovi ili sudovi. Takoer, ovo je
razina na kojoj po prvi put ova mo izlazi iz svog stanja iste potencijalnosti i poprima oblik
aktuelnosti. Intelekt na ovoj razini postavlja kamen temeljac cjelokupnog zdanja spoznaje kroz
postulate na koje se grade spekulativne znanosti. Upravo zbog toga to su oigledne inteligibije na
ovoj razini poprimile stanje postojanosti u dui, odnosno utkale se u duu i ona kao takva stekla
spremnost za primanje spekulativnih stajalita i hipoteza naziva se posjedavajui intelekt.
Aktuelizirani intelekt
Intelekt je u aktuelnom stanju zbog toga to je dokuio spekulativne znanosti kroz zakljuke
izvedene iz oiglednih znanosti i postulata. Budui da u njemu postoji spekulativno znanje u
aktuelnom stanju naziva se aktuelizirani intelekt suprotno posjedavajuem intelektu koji ne
raspolae nikakvim oblikom spekulativnog znanja u aktuelnom obliku. Drugim rijeima moe se
rei da aktuelizirani intelekt u stvari predstavlja potencijal i sposobnost injenja nazonim
spekulativnih inteligibija nakon njihovog stjecanja i pohranjivanja u dui.
Steeni intelekt
etvrta razina intelekta, odnosno mo percipiranja univerzalija naziva se steeni intelekt. To znai
da dua promilja sve steene oigledne i spekulativne inteligibije koje ogovaraju viem i niem
svijetu i to na nain da su sva znanja nazoa i dua ih posmatra bez da joj se isprijeava ikakva
materijalna prepreka.[2] Razlog toga to se ova razina naziva steeni intelekt lei u injenici da
dua na ovoj razini preuzima znanja od vieg intelekta koji se nalazi izvan due, a koji se naziva
djelatni intelekt () . Kada se dua povee sa djelatnim intelektom ona doivaljava svoje
potpuno otcjepljenje od materije i vie se ne bavi upravljanjem tijela.
Nekoliko drugih termina
Saeti intelekt ()
Kada ovjek stigne do aktueliziranog intelekta u njemu postoje dva stanja u odnosu na percepcije
univerzalija. Jedan oblik te percepcije ili jedan od ta dva stanja je da dua raspolae sa mnotvom
inteligibija, ali ih meusobno ne razluuje, odnosno ne pravi dinstinkciju meu njima. Na ovoj

razini intelekt ima jedan prosti i saeti oblik koji podrazumjeva sve pojedinosti. Slino ovjeku
suoenim sa pitaocem koji od njega trai odgovor na mnotvo pitanja. Upitani ovjek u istom
trenutku ima sve odgovore kod sebe, ali ih po redosljedu iznosi i opirno. Dakle. ovjek je imao
kod sebe odogovore u jednom saetom obliku da bi potom potekla bujica rijei i objanjenja u
odgovoru, odnosno to saeto znanje u prvom obliku se pretoilo u opseno znanje.
Opseni intelekt ()
Drugi oblik ili razina due kod ovog promiljanja je da dua kod sebe posjeduje opseno i zanje o
inteligibijama na nain da ih meusobno razlikuje i da je ouvan redosljed meu njima.
Djelatni intelekt ()
Peripatetiki filozofi su vjerovanja da u kreaciji postoji deset supstancijalnih intelekata koji su i po
biti i u praktinom pogledu osloboeni od materije. Oni se nalaze u jednom vertikalnom nizu
poznatom kao deset umova (intelekata). Peripatetiari kau da je deseti, odnosno poslednji u tom
nizu djelatni intelekt. Po njihovom miljenju ovaj intelekt izvodi iz potencijala i dovodi u
aktuelnost due i druga bia. U vezi sa ovim Mevlana kae:
Osim ovih inteligibija nai e druge inteligibije
u prosvjetljenoj i velikoj ljubavi.
Osim ovog tvog razuma Bog posjeduje jo razuma
koji upravljaju poslovima nebesa.
Ovim razumom stjee opskrbu,
a drugim prostrane stepene onosvjetske.[3]
Dakle, iznad ovjekova diferentnog, odnosno partikularnog razuma postoji i drugi razum koji je i
univerzalan i djelatnik iskonske ljudske sree, zapravo cijele kreacije. Mevlana na drugom mjest
pojanjava razliku izmeu ova dva razuma:
Budi nebo budi oblak izljevaj kiu,
ak i da voda beskorisno tekla kroz oluk.
Voda u oluku je posuena,
ali u oblaku i moru je u svojoj prirodi.
Misao je poput oluka,
a objava i otkrovenje poput oblaka i neba.
Kia donosi stotine boja u vrt,
dok voda oluka donosi svau u komiluku.[4]

Mevlana savjetuje da ovjek treba proi ovaj partikularni razum i povezati se sa djelatnim i
univerzalnim intelektom. Ako bi smo htjeli opisati jednu apstraktnu zbilju neim materijalnim,
onda emo rei da je partikularan razum iji je produk misao poput vode koja tee u oluku, a ta
voda donosi svau komiaja. Za razliku od univerzalnog intelekta koji je poput neba i oblaka ija
kia donosi stotine razliitih boja u vrtovima.
Uvodna pojanjenja o razinama spekulativne moi ovdje zavravamo, a Ibn Sina u nastavku kae:
Uglavnom, intelekt u potencijalnom obliku nema nikakvih aktivnosti, ali ako on izae iz
potencijalnosti, odnosno stekne prvotne i oigledne inteligibije naziva se posjedavajui intelekt.[5]
Kada intelekt stekne spekulativne inteligibije i pohrani ih u svoju memoriju, uvijek kada ih
intelekt pozove ta njegova razina se zove intelekt u aktuelizaciji. Steeni intelekt ima dva
tumaenja. Jedno je to da intelekt uvijek kada stigne do potpune aktuelizacije i sve pohranjenje
slike budu njemu nazone ta razina se naziva steeni intelekt. Prema tome, steeni intelekt nije
nita drugo do li savrenija razina intelekta u aktuelizaciji. Drugo tumaenje jeste to da se prisutna
inteligibijska slika kod razuma naziva se steeni intelekt. U ovom sluaju razlika izmeu
aktuelnog i steenog intelekta ogleda se jedino u uglu posmatranja.[6]
Uporeivanje dokaza sa kuranskim ajetima
Ibn Sina u knjizi Iarat stepene intelekata uporeuje sa kuranskim ajetom poznatim kao ajet
svjetlosti. Zato emo se i mi u nastavku ukratko osvrnuti na komentar ovog ajeta.

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je
svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uie blagoslovljenim
drvetom maslinovim, i istonim i zapadnim, ije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama
svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoe. Allah navodi
primjere ljudima, Allah sve dobro zna.[7]
Rije mikat onako kako su je pojasnili slovoznalci predstavlja udubinu u zidu koja nema otvora
ka vani i ugrauje se u zidovima kua kao mjesto za odlaganje kunih stvari kao to je i svjetiljka.
Mikat nije isto to i lampa, jer lampa je prenosiva svjetiljka. Rije nur, odnosno svijetlo ima svoje
poznato znaenje i predstavlja onu zbilju koja sve tamne stvari ini jasnim odnosno osvjetljava ih i
ini ih nama vidljivim, ali sama svjetlost je po svojoj biti osvjetljenja. Oslanjajui se na ovu
definiciju svjetlosti i primarnog znaenja te rijei ona je dobila metaforiko znaenje i koristi se za
obiljeavanje svake stvari koja osvjetljava osjetilne stvari. U kontekstu istog spoljnja osjetila
ovjeka su svjetlost ili posjeduju svjetlost jer otkrivaju i ine jasnim stvari. U svojoj daljnjoj
upotrebi ova rije se koristi i za nematerijalne stvari tako da je i razum svjetlost jer otkriva i
osvjetljava apstraktne zbilje. Budui da egzistencija svake stvari uzrokuje manifestaciju i oitanje
te stvari za druge ona je potpuni primjer znaenja rijei svjetlost. S druge strane, budui da
kontigentna bia svoju egzistenciji u potpunosti zahvaljuju Boijem izljevanju milosti, onda je
Uzvieni Bog najsavreniji primjer svjetlosti i jedino je On oigledan po sebi i svemu drugom daje

postojanje. Gospodar je svjetlost i posredstvom Njega oitovala su se nebesa i Zemlja. Iz ovog

ajeta se da jasno zakljuiti da Uzvieni Bog ni jednom biu nije skriven i nepoznat.[8]
Ibn Sina u vezi sa ovim ajetom u Iaratima iznosi sljedea zapaanja. Gore spomenuti ajet
odgovara stepenima i razinama intelekata. Zato je i reeno u predaji: Ko spozna svoju duu
spoznao je svoga Gospodara. Dakle, mikat, tj. udubina u zidu je poput intelekta u potencijalu jer
je po svojoj biti tama, ali ima potencijal primanja svjetlosti. Naravno, ne na jednak i istovjetan
nain, jer razliitost veliina udubina rezultira manjim i veim svjetlostima. Nadalje, kandilj je
poput intelekta u potencijalu jer je staklo providno i u svojoj biti ima spremnost da primi svjetlost
do u beskonanost. Maslinovo drvo je poput misli, jer ima potencijal da primi svjetlost o svojoj
biti, naravno, tek nakon mnotva truda i dugog procesa (to znai da je u ustvari misao sama
svjetiljak i svijetlo). Ulje je poput intuicije[9] jer je blii svjetlosti od samog maslinova drveta.
Ustvari, ulje je savreniji oblik svog drveta zato je i blii mogunosti da bude zapaljen. Intuicija je
oblik suda pri ijem donoenju ne postoji potreba za srednjim lanom koji povezuje manju i veu
premisu pri izvoenju zakljuka. To znai da se do konanog suda dolazi izravno iz uvodnih
premisa bez potrebe za posrednikom ulogom. Naprimjer: Kreacija je stvorena. Sve to je
stvoreno je promjenjljivo. Dakle, kreacija je promjenjiva. Ovo je primjer jednog uobiajenog
izvoenja zakljuka gdje se preko manje i vee premise koju vee srednja premisa dolazi do
zakljuka. Meutim, kod intuicije koja je ustvari savreniji oblik razmiljanja i nalazi se jedino
kod genijalaca i ljudi posebno obdarenih inteligencijom, ne postoji potreba za srednjim lanom
kod zakljuivanja i donoenja sudova. Slian odnos vlada i i zmeu maslinova drveta i njegovog
ulja koje je ustvari savrenija i naprednija forma samog tog drveta. Dio ajeta ije ulje gotovo da
sija kad ga vatra ne dotakne je poput svete moi ( ) , odnosno intelekta u aktuelizaciji iako
jo nju nije nita izvelo iz potencijalnog u aktuelno. Sama svjetlost nad svjetlou je steeni
intelekt jer su inteligibijske forme u dui svjetlost, a dua je spremna primiti jo svjetlosti za njih.
Svjetiljka je uporeena sa intelektom jer je svjetiljka osvjetljenja po sebi bez da u tome ima
potrebu za neijom svjetlou izvana. Vatra je uporeena sa djelatnim intelektom, jer je svjetiljka
potpaljenja njome.[10]

[1] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 66.

[2] To je upravo ona razina koja je spomenuta u definiciji filozofije: Filozofija je nauka koja
ovjeka pretvara u svijet intelekta slinog i odgovarajueg izvanjskom svijetu. Ako bi smo ovo
doveli u kontekst jedinsta koji vlada izmeu znalca i znanoga, inteligibije i perceptora u tom
sluaju ovjek je jedna izvanjaska zbilja ija se egzistencija protee koliko je velika kreacija.
Treba rei da asni Kuran ovjeka poziva ak i veem poloaju i horizontima od ovoga.
[3] Delaludin Rumi Mevlana, Mesnevija, knjiga 5., dvostih 3233-3235

[4] Delaludin Rumi Mevlana, Mesnevija, knjiga 5., dvostih 2490-2493

[5] Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 39.

[6] Ibn Sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svez. 2., str. 35.; Ibn Sina, Kitabu-nefs, str. 40.; Ibn
Sina, El-Mabda wel-mead, str. 99.; Ibn Sina, Resael, str. 57.
[7] Nur, 35
[8] Allame Tabatabi, El-Mizan, svez. 15., str. 170. u komentaru istog ajeta
[9] Intuicija u znaenju kakvim je definisana u logici, arap. . Prim. Prev.
[10] Ibn Sina, El-Iaaraat we El-Tanbiihaat, svez. 2., str. 7. i 356.
KORELACIJA PRIRODNIH FENOMENA I KURANA
(iz knjige UENJE O DUI
Ovaj ders poinjemo sa tematikom putovanja. Ako putujemo preko neke planine ili kroz neku
umu, a ne poznajemo put i nemamo jasne orijentire onda emo sigurno zalutati. Na Ovom
svijetu ovjek je u ulozi putnika pred kojim su mnoge prepreke i esto se dogaa da ovjek nije
svjestan tegobe i komplikovanosti prepreka na svom putu, pa moe i da zaluta. Dakle, ovjek je taj
putnik na Dunjaluku pred kojim stoje mnoge prepreke i teka iskuenja. I ako on nije svjestan puta
kojim ide, ako se ne oslanja na izvor upute, onda je mogue da na jednoj od prepreka padne, pa
ak da na prvoj prepreci padne i da njegov ivot bude upropaten.
Za takvog ovjeka se postavlja pitanje kako da iznae rjeenje i da bezbjedno i bezbolno proe sve
te prepreke? Da li da krene do nekog filozofa i slua njegov ders, ili da slua ugledne naunike
(hemiare, matematiare itd ) ne bi li mu oni nali rijeenje za njegov put, ili da se obrati
nekome treem? Kuda i prema kome da se orjentie?
A pravi odgovor je: ne treba da se orijentiemo putem znanja ljudi Ovoga svijeta, ve treba da se
oslonimo na upute i informacije Stvaraoca Ovoga svijeta. Jer, Ovaj svijet je Njegovo djelo i On
najbolje poznaje gdje je postavio prepreke i koji je to najbolji put i nain da se one savladaju. Na
Stvoritelj ne samo da je Stvralac Ovoga svijeta, i ne samo da On zna pojavne datosti njegove, On
poznaje btin i nevidljive stvari Ovoga svijeta. Nikada se ne smijemo osloniti na svoje zakljuke i
svoja znanja tih prepreka, obzirom na mnoge opasnosti koje nas vrebaju na tom putu, ve trebamo
sravniti svoja znanja sa znanjima i uputama koje nam dolaze od Stvoritelja Ovoga svijeta. Na
Stvoritelj je Taj koji je najupueniji i koji je znalac svih tajni. On nam moe dati kljueve prolaska

kroz kapije svih prepreka i opasnosti na kratkoj dunjalukoj stazi.

U tom smislu On nam je poslao Kuran preko Svog Poslanika kao donosioca Njegove upute.
Rjeenje nam je da se oslonimo na njih (Kuran i Poslanika). Poto se Kuran moe isitavati iz
vie uglova i na razliite naine mi potrebujemo i Poslanika kao tumaa Kurana. Jedan od dobrih
naina je taj da Kuran gledamo kao Knjigu zagonetki, odnosno kao Knjigu u kojoj su rjeenja
svih moguih opasnosti i prepreka kroz koje treba proi. Ako Kuran prihvatimo kao Knjigu u
kojoj se kriju kljuevi svih prepreka i opasnosti eto nam anse da prebrodimo ovaj trnoviti
dunjaluki put pun tekoa. Kuran nam vrlo jasno poruuje: kad su u pitanju eventualne opasnosti koje moemo susresti na svom putovanju kroz Ovaj svijet postoji jedna korelacija i
neposredna veza izmeu naih djela, dogaanja u kosmosu i dogaanja u naem okruenju.
Dakle, postavlja se pitanje da li ba sva naa djela, svi nai postupci, uzrokuju promjene u
deavanjima u naem prirodnom okruenju, kao to to Kuran istie? Odgovor je slijedei:
Ne sva naa djela, i ne svi nai postupci! Postoji niz postupaka fizike prirode koji nemaju nikakve
veze sa deavanjima okolo u prirodi. Ali naa dobra djela i naa loa djela imaju svog odraza u
zbivanjima u prirodi oko nas. Neko e postaviti pitanje: a koji su to Kuranski ajeti koji o tome
govore?
Prvi ajet koji govori o tome:

Dobro koje ti se dogodi od Allaha je, a zlo koje te zadesi sam si zasluio. (En-Nisa, 79)
Slijedei ajeti govore o stanovitoj ljudskoj slobodi ali i visokoj cijeni te slobode:

To je zato to Allah nee liiti blagostanja narod kome ga je podario sve dok se on sam ne
promijeni a Allah sve uje i sve zna. (El-Enfal, 53)

Zaista Allah nee promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne promjene (Er-Rad, 11)
Dakle, Allah nee promijeniti nita okolo dok taj narod ne napravi unutarnje promjene u svojim
srcima. U ovim ajetima se naglaava da su ovjekova djela saglasna ispoljavanjima prirode i Univerzuma u njegovom okruenju.
Slijedei ajet kae:

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i imali bogobojaznost takvaluk, Mi bismo im

blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kanjavali za ono to su
zaradili. (Al-Araf, 96)

Prema tome za dvije pojave, koje naizgled nemaju nikakve veze iman vjerovanje u srcima i
nebeske pojave u prirodi oko nas, Kuran kae da su u srazmjeri i vezi, i da jedna uzrokuje drugu.
Ali, dalje kae u ajetu:

Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima
prata i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kanjava. (Er-Rad, 6)
Drugi ajet koji potvruje ovu navedenu injenicu je sljedei:

A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naa kazna nee snai nou dok budu spavali? Ili
su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naa kazna nee stii danju dok se budu zabavljali? Zar
oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast
predstoji. (Al-Araf, 97-99)

Zbog onoga to ljudi rade, pojavio se mete i na kopnu i na moru, da im On d da iskuse kaznu
zbog onoga to rade, ne bi li se popravili. (Er-Rum, 41)
Iz navedenih ajeta jasno se zakljuuje da Allah blagosilja narod koji povjeruje i koji je uspostavio
iman u svojim srcima, kao posljedica toga takvima se alju razne materijalne blagodati. I obrnuto,
ukoliko se narod pokvari i odbije pokornost svome Stvoritelju, onda neka eka kakva e ga kazna
stii. Prema tome, narodu koji se suprostavi Bogu, Allah, d.. nee izazvati samo posljedice u
njihovoj psihi i u njihovom negativnom ponaanju, nego e im, k tome jo, poslati Svoju direktnu
kaznu izraenu kroz poplave, sue, zemljotrese, poare, vjetrove, meusobna trvenja i ratove.
Neposrednu korelaciju izmeu nevjerovanja i spoljnih prirodnih fenomena vidimo i kroz primjer
Nuha, a.s. kada je na njegov obijesni, tvrdoglavi i nepokorni narod Allah, d.. poslao potop. Allahovo kanjavanje vidimo i kroz munju koja je pogodila Semudov narod i ostavila ga mrtvim.
Kuran nam navodi mnotvo primjera i anegdota iz kojih se vidi da ovjekovi postupci izraeni
kroz prihvatanje ili neprihvatanje naredbi Allaha, d.. izazivaju Njegovu reakciju kojom se On
(ne)poslunom ovjeku obrati putem prirodnih procesa, bilo kazni ili nagrada. Pogledamo li
cjelinu Kuranskog teksta, vidimo da Kuran nije ogranien samo na jedno specifino podruije
niti za problematiku i potrebe ljudi u tom naroitom periodu. Naprotiv, Kuran je mnogo iri i
univerzalniji.
S druge strane postavlja se pitanje: da li ovjekove reakcije djeluju samo na njega ili mnogo ire
(na njegovu okolinu)? Odgovor je: mnogo ire! U tom smislu Kuran kae:

A Allah e zahvalne sigurno nagraditi. (Ali-Imran, 144)

Prema tome: ako budete zahvalni Allahu, d.., On e vam poveati Svoje blagodati. I obrnuto,
budete li nezahvalni, Allah e vam poveati Svoju kaznu i nevolje.
Allah ima dovoljno naina da zahvalnima uzvrati Svojim blagodatima ali i nezahvalnima i to
na raznorazne naine.
Ovo bi bilo o povezivanju Kuranskih ajeta s odlukom ovjeka o pokornosti Stvoritelju, svojim
djelima i posljedicama svojih (ne)vjerovanja oitovanim u promjenama prirodnih fenomena.
Meutim, ovdje se pojavljuju dva vrlo bitna pitanja za ovjekovo odreenje u vezi svega ovoga.
Ukoliko ovjek ne bi postavio sebi ta dva pitanja mogao bi cijeli Kuran pred sobom dovesti u
pitanje. Ova pitanja tiu se svih muslimana, stoga obratite malo panju na njih. Kuran poruuje:
Budete li dobro postupali i djelovali to e izazvati pozitivne efekte u prirodi oko vas. Obrnuto:
Budete li zli i zlo postupali, priroda e vam odgovoriti negativnom energijom.
Prvo pitanje: Ako jedan narod, u jedom podruiju ili na jednom dijelu Zemlje, ivi u izobilju i
blagostanju, da li je to dokaz da im se Bog smilovao i da se na njih spustila Boija blagodat?
Drugo pitanje: Ukoliko neki narod, na nekom podruiju, ivi u oskudici i bijedi, da li je to dokaz
da su oni bez vjere i da se Boija kazna spustila na njih? Dakle, imamo one koji ive u
blagodatima, a s druge strane, ako ih paljivije promatramo vidimo da na njima nema nita od
Boijih ukrasa poput imana. Primjeujemo, oni samo vrijedno rade i uivaju. Kakav je njihov
status kod Boga?
Odgovor: To je znak da je Bog, kao iskuenje, njima poslao svoje nimete i uveao im Svoje
blagodati, da se utope u tome i da potpuno zaborave na sve drugo. Zapravo, Bog je njima, zbog
njihova poricanja ve pripremio kaznu, ali On eli i dokaz protiv njih. I onda kada se oni potpuno
odaju uivanju i razvratu, tada se ispune svi Boiji uslovi za kaznu. U emu moe biti varka za
posmatraa sa strane? Naizgled, zhirski, sve je kod njih potaman, sve je lijepo i pozavidjet im se
ak moe. Ali gledano ispod povrine, btinski, njima je u tome kazna.
Stoga, ako smo se i sami nali u blagodatima, ako nam je Dunja krenuo i sa svih strana nas
obasipaju blagodati, nijednog momenta ne smijemo se zavarati i pomisliti da se, eto, na nas izlila
Boija milost. Moramo svakog trenutka biti u stanju preispitivanja, jer da li smo mi t, ne daj
Boe, za koje je Bog ve odredio kaznu moda nas je ovim samo stavio na test u kojem emo se
utopiti u dunjaluke slasti i kojim emo na kraju Bogu definitivno dati dokaz protiv sebe. Shodno
reenom, u svojim srcima uz nadu moramo uvijek gajiti i srazmjeran strah i bojaznost od
eventualne Boije kazne. Jer, naa nutrina je kvarljiva, a zhir nam je lijep. Zato gledajmo da svoj
btin popravimo, da bi bio usklaen sa zhirom.
Isto tako, ako vidimo neki narod pogoenim nekom prirodnom nepogodom, bilo to poplavom,
vjetrom, zemljotresom ili neim slinim, nemojmo odmah zakljuiti: -Eto, Bog ih kanjava zato
to su navaljali. Ne mora to znaiti to. Moe to samo zhirski gledano biti kazna za njih. A s druge
strane, moda e upravo to biti razlog da se taj narod poslije toga vie ujedini, da se vie povee i
da postanu milosrdni jedni prema drugima te da im to na koncu bude razlogom konane Boije

milosti.
Shodno reenome, zlato kada se baci u vatru izlazi jo istije. Ako nekog pojedinca promatramo,
pa vidimo da je cijeli ivot u belajima, to ne mora znaiti da se Bog na njega rasrdio, a niti on sam
treba da smatra da je propao. Moda je upravo to nain kroz koji mu se Bog smilovao pa da se
prolaskom iz jednog belaja u drugi time proiava njegova dua. Opet ponavljam primjer zlata
koje ako baci u vatru postaje sve istije.
Allah, d.. dalje istie u Kuranu:

Mi emo vas dovoditi u iskuenje malo sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i
ivote, i ljetine. A ti obraduj izdrljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kau: Mi
smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti! (El-Bakare, 155)
Dakle, Allah, d.. nam shodno naim djelima i naim postupcima, alje znakove u zakonima
prirode oko nas, i poduava nas kroz te zakonitosti da e nam, ako nae djelo bude dobro, i
Allahova blagodat biti izraena kroz materijalnu i vidljivu blagodat. A moe, takoer, biti i
obrnuto, da ljudi u neijoj oskudici vide zhirsku tetu ili nesreu, a da mu u tome bude skrivena
Boija blagodat.
S druge strane, ako je nae djelo zlo, Allah, d.. moe poslati Svoju kaznu koja bi naizgled bila
dobra i koja bi zhirski liila na blagodat, a da ona zapravo znai veu propast, iza koje tek mogu
uslijediti nesree poput poplava, zemljotresa, vjetrova itd Bilo kako bilo, nae djelo je to koje
proizvodi posljedicu za nas dobru ili lou.
Allah, d.. je u Kuranu poruio:

I On e, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati. (Muhamed, 5)

Prema tome, bude li na poticaj pozitivan, Allah e preuzeti na Sebe direktnu obavezu da nas jo
jae i u jo veem intenzitetu uputi.
Takoer nam se poruuje da ako imadnemo takvaluk, Allah, d.. e nam nai izlaz. Dakle, za
valjan odaziv na poziv glasnika, Allahova posljedica e uvijek biti dobra makar ona prividno i ne
izgledala takva. I obrnuto, oni koji ne uznastoje da kontroliu svoje srce, svoje postupke i koji
skrenu s Boijeg puta, njihova posljedica po njih e biti kobna.
Moe sada neko, uz to jo nadahnut i marksistikom idejom, kazati:- Kakve su to prie:
zemljotres, poplava, sua kad je vrlo jasno da su to obine posljedice prirodnih pojava. Dolje
ispod nas sudarile se neke zemljine ploe, pa je to uzrokovalo zemljotres; ili navukli se gore crni
oblaci i u neka doba je dolo vrijeme da se isprazne te nam je onda zagrmilo, potom pala kia i
nastala je poplava. Kakve to sad veze ima sa tamo nekim naim duhovnim djelima?

Ovima se moe odgovoriti na sljedei nain. Umjesto da kaem: Evo, ja sam napisao pismo; mogu
kazati: Evo, ova moja olovka je napisala ovo pismo; ili pak: ovi moji prsti su napisali ovo pismo;
Ili samo: ova ruka je napisala ovo pismo. Isto tako za jedan zemljotres koji se dogodio, moemo
kazati: da, ploe su se dolje sastvile i izbio je zemljotres; Ili da kaemo: Allah, d.. je dao da se
one ploe dolje sastave, one su se sudarile i tako je izbio je zemljotres; a takoer moemo kazati:
djela nekih ljudi uzrokovala su da se te ploe dolje ba u tom momentu sastave. I sve je to
ispravno.
Smisao ovih ajeta i pojava u prirodi je taj da ne moemo porei prirodnost odnosno zakonitost tih
pojava, samo je pitanje ta i ko stoji iza svega toga, jer neko mora da to kontrolie. Prema tome,
jasno je da naa djela proizvode reakcije i efekte u prirodi oko nas, a na nama je samo da
ustanovimo koja je to forma, koji je to nain da mi svojim djelima utiemo na povoljan ishod tih
prirodnih pojava. A ne da nam se, ne daj Boe, dogodi da se priroda, zbog naeg negativnog
duhovnog zraenja na nju, okomi na nas, odnosno da se Boija srdba preko prirodnih pojava
strovali na nas.
Ovdje se moe izvui jedna mudra poenta: da li je dovoljno samo to da mi djelujemo na sebe ili na
svoju porodicu i da nas ne interesuje ta se okolo deava. Ne! Kako god ove prirodne pojave
djeluju na nas, tako isto djela cijelog Ummeta djeluju na prirodne pojave. Prema tome, ako je
Ummetu loe, emitovae se ta loa energija i na nas. Ako je pao Istanbul, pae i Sarajevo, ako je
loe u Teheranu, Mekki, Kairu, Bagdadu ili u Jerusalemu nee biti dobro ni nama ovdje. Jer
Ummet je jedno tijelo, bude li loe jednom organu, bol e osjetiti i cijeli Ummet. Ako sam se
trudio da samo uputim svoje dijete, a ne i komijno, onda e zle pojave opkoliti i moj dom, pa e
se, na koncu, emitovati i na moje dijete. Stoga nije dovoljno da svoju reakciju na uticaj dogaaja
iz svijeta formuliemo: Eh, sad u ja sebe i svoju porodicu upuivati, ostali neka se brinu sami o
sebi.
Iako mi nismo moni da okreemo cijeli svijet vjeri, ali moemo da izaemo iz kue i da svoje
roake, komije i prijatelje upuujemo koliko je u naoj moi i to je na domet; a neko drugi e
u svom domenu, i tako e se popunjavati mozaik cijelog Ummeta.

TEMATSKA PREDAVANJA O NEHDUL-BELAGI

Nemo izraaja zahvale Allahu d..
Staza rjeitosti poinje rijeima:
Hvala se duguje Bogu, iju slavu govornici ne mogu iskazati, ije darove brojitelji ne mogu
izbrojati, a ije pravo ne mogu oduiti oni koji se trude.
Zato je nemogue oduiti Boije pravo? Postoji nekoliko razloga. Ne moemo izbrojati Boije
blagodati pa je prirodno da ih ne moemo ni oduiti. Shvatamo svoju dunost da se oduimo Bogu
za bezbrojne blagodati i znamo da je Bog sve to stvorio, pa i nas same. Mi kao stvorenja Boija
ogranieni smo i imamo dunost da mu se oduimo zato to spadamo u ta stvorenja koja se trebaju

oduiti za druge blagodati. Davud a.s. u obraanju Bogu kae:

Boe moj, znam da Ti se trebam oduiti, ali ime da Ti se oduim kad su moje misli, moj jezik,
moje promiljanje o Tebi opet Tvoja stvorenja. ime god da se oduim opet imam dug i za njega
da Ti se oduim. Nisam moan da Ti se oduim koliko trebam.
U tom trenutku dolazi mu nadahnue od Boga:
O Davude, upravo to to si spoznao da Mi se treba oduiti za svaku blagodat datu tebi, to je ono
to Sam htio i ti si se time oduio.
Ako se neko hoe pokajati Bogu a zakinuo je pritom nekom neko pravo, ovo obraanje Bogu nije
dovoljno, ma koliko se on kajao to je neije pravo pogazio. Prvo je duan uzvratiti na tetu koju
je nainio pa tek onda pokajati se Bogu. Sama svijest da smo nekom neto duni ini dobru
osnovu pokajanja, ali ne i dovoljnu. Trebamo otii onome kome smo nanijeli tetu i vratiti mu
njegovo pravo, npr. u kidanju rodbinskih veza, neposlunosti roditeljima itd.
Prava ljudi moraju se upotpuniti, bila ona materijalna ili duhovna. Pokajanje podrazumijeva i da se
Boija prava zadovolje, npr., ako nije klanjao namaze u propisanom vremenu i potrebnom broju,
mora ih nadoknaditi; ako nije otiao na Hadd kad je bio zdrav i u finansijskoj mogunosti, treba
otii kad stekne spomenute uvjete. Sve su to Boija prava koja se moraju ispuniti ili nadoknaditi.
Vidimo da moramo Boija prava ispuniti, a Imam Ali a.s. u vezi s time na poetku prve hutbe
kae:
Hvala se duguje Bogu, ije se pravo ne moe oduiti.
Vidimo da je uvjet pokajanja da se Bogu oduimo. Kako sravniti ove dvije kontradikcije? Kada
kaemo Boije pravo, ne misli se direktno na Boije pravo, nego na izvrenje odredbi i obaveza
koje smo duni initi prema Bogu. Bog nam je naredio izvrenje tih obaveza da bi nam putem njih
dao druge blagodati:
Uzvieni nam hoe poruiti: Izvravajte obaveze da bih vam Ja dao da se uspinjete stazom
savrenstava. Izvravanje farzova predstavlja nain kretanja prema savrenstvu. Ako bi bilo
doslovno znaenje oduivanja Bogu, onda se postavlja pitanje ime da se oduimo?
Ovaj razum koji si mi dao, Boe, zahtijeva jo jednu zahvalnost, a ja nemam niim drugim da Ti
se zahvalim.
Na ovaj nain Bog nam je dao Svoju blagodat i uputio nas. Neki su pojedinci na poetku, kada su
primili Islam, smatrali da im neko duguje zahvalnost za to to su postali muslimani. Vidimo
razliku u shvaanju Davuda a.s. i ovakvih pojedinaca.
Hvala se duguje Bogu, Kojeg razumska hrabrost najvia ne moe procijeniti, te shvaanja
zadubljena ne mogu dosei.
Ovdje su navedene dvije usporedne slinosti. Bie Boije predstavljeno je u liku beskrajno velike
planine i koliko god ovjek imao elju i volju da nadmai tu planinu i da je dosegne, ne moe. Ova

usporedba moe se komparirati i s nebesima i Zemljom: koliko se god ovjek vinuo svojim
mislima da Ga dokui, on to ne moe. Na drugom mjestu Imam Ali a.s. poredi Ga s beskrajno
dubokim okeanom i koliko god ovjek svojim mislima pokuao zaroniti da bi dosegnuo dno,
nemoan je.
Zbog ega ova nemo? To je zbog toga to su Boiji sifati (atributi, svojstva) bezgranini i
nedokuivi.
Imam Ali a.s. nastavlja:
Hvala se duguje Bogu, Njemu, za ija svojstva nemaju granice nikakve, niti opisa ikakva nije
odreeno vrijeme nikakvo i nije ustvreno trajanje nikakvo.
Ova reenica moe biti vieznana. Jedan aspekt tog tumaenja jeste da je broj Boijih svojstava
(sifata) neogranien. Mi kao obina ljudska stvorenja pokuavamo to dokuiti na nain da ih
podredimo svom shvatanju, ili pokuavamo dosegnuti ono znanja to nam je od Boga dato pa ih
nabrajamo, ali je sve to ogranieno naim razumijevanjem. Drugi aspekt gledanja na ovo
tumaenje predstavlja se tako da Boiji sifati potjeu iz Njegove biti (zta), On nema sporedne
organe. Naprimjer, kada kaemo Bog je Stvaralac, to ne znai da On jednim Svojim djelom neto
stvara a da je neto drugo Bog. Kada kaemo: O Boe, o ivi, nismo napravili razliku jer smo i u
jednom kao i u drugom dozivanju dozvali Jednog Jedinog Boga.
Kada konstatiramo da su Boija svojstva zapravo Njegova bit (zt), onda zakljuujemo da su i
Njegova svojstva neograniena. Kada spomenemo neku od Njegovih odlika, ona nema granica.
Trei aspekt: kada se kae da sifati nemaju granica, time se jo jednom potcrtava, samo drugim
sinonimom, da nema nita kod Boga to je ogranieno.
etvrti aspekt tumaenja moe biti i to da je u Boijem lancu stvaranja toliki broj Njegovih
stvorenja u kojima se oituju Njegovi sifati da je neogranien broj tih stvorenja koje On skrbi i kojima daje ivot i egzistenciju.
Peti aspekt ogleda se u tome da On nema ogranienog vremena niti ogranienog vremenskog
opsega postojanja. Drugim rijeima, vremenske odrednice Njemu se ne pripisuju, jer je vrijeme
obino stvorenje i ne utjee na Stvoritelja. Vrijeme nastaje ondje gdje postoji kretanje, tamo gdje
nema kretanja, nema ni vremena.
Bogu smo pripisali afirmirajua i negirajua svojstva. Negirajua su svojstva ak vanija s
arifskog stajalita, jer oni kau da ne moe ovjek dostii visoke duhovne stupnjeve sve dok ne
raisti s onim to Bog nije. Prva negirajua odredba koja opisuje Boga jeste la ilahe illallah i
njome su sva ostala negirajua svojstva pokrivena. Vidimo da Imam Ali a.s. zapoinje zahvalu
Bogu upravo negirajuim svojstvima, a nakon nekoliko negirajuih on zapoinje s afirmirajuim.
Prvo govori ta Bog nije, da bi preao na ono ta Bog jeste. Hvala se duguje Bogu, On je stvorio
svjetove svemonou Svojom. U vjeri je na prvom mjestu svjedoenje Njega.
Da bismo poblie shvatili prvu hutbu iz Staze rjeitosti, potrebno je objasniti temu silogizma iz
logike. Silogizam je skup dviju ili vie uvodnih premisa iz kojih dobijamo jedan rezultat. U silo-

gizmu se rezultat treba direktno iz premisa dobiti. Ilustracija silogizma izgledala bi ovako:
pretpostavimo da je prva premisa A=B i druga B=C. Iz ovih dviju premisa direktno izvlaimo
rezultat da je A=C. Prirodno je da rezultat prvog silogizma koristimo kao uvod za jedan drugi
silogizam i tako dobijemo trei rezultat. Ovakav oblik donoenja zakljuka metodom silogizma
naziva se sloeni silogizam i ovakva vrsta izvoenja moe ii do beskonanosti. Ovakav oblik
silogizma uoljiv je u prvoj hutbi Imama Alija a.s. iz ega izvodimo zakljuak da je potpunost
spoznaje Boga negiranje svojstava Bogu kao zasebnih entiteta.
Drugim rijeima, dok jedan arif ne doe do stepena kada zanegira sva svojstva dakle atribute
kao neto odvojeno od zata Boijeg on nije stigao do savrenstva spoznaje. Sama rije svojstvo
asocira na to da ja nisam ona moja bit. Pri tome treba raslaniti dvije stvari: imamo svojstvo i ono
to drugi opisuju. Onaj koji opie Boga neim izvanjskim sigurno je da mu je neto pripisao,
atributiranjem svojstva Bogu pridodali smo Mu neto to je izvan Njegove biti, neto to je izvana.
Onaj koji je Njemu neto pripisao sigurno je da Ga je uinio dvojnim i sigurno Ga je podijelio na
dijelove. Neto to je sastavljeno iz neega jeste skup, jer objedinjuje vie elemenata. Da li je
mogue da Bog bude takav da je sainjen iz dijelova? Sigurno je da nije tako. Imam Ali a.s. u
hutbi zakljuuje da je Onaj koji ga je vidio u dijelovima zasigurno neznalica.
Zakljuak. Onaj koji pripisuje Bogu (dunjaluke) osobine, nije Ga ni spoznao. Imam Ali a.s.
otvarajui ovu hutbu, poeo je od jedne nie take uspinjui se postupno u potvrivanju vjerskih
naela, pokazujui razine vjerovanja, i doavi do vrhunca on bi se ponovo vratio na poetnu
taku.
Postavlja se pitanje zato se koriste izrazi: Onaj Koji vidi, Onaj Koji uje? Vidimo u Kuranu i
Sunnetu, a i sam Imam Ali vjeruje i potvruje, da su atributi Boiji kvalitativno neogranieni. Na
kraju je rekao da je vrhunac spoznaje ne pripisivati Bogu atribute?
Na svim mjestima gdje mi Bogu pripisujemo svojstva to inimo uporeivanjem Boga i stvorenog,
tj. onoga to mi percipiramo od svojstava u spoljnom svijetu. Naprimjer, ako neko pomiluje dijete,
mi iz toga razumijevamo da taj ovjek ispoljava milost prema tom djetetu, te na osnovu toga
poimamo kako je i Bog milostiv prema nama.
Vano je naglasiti da ova svojstva koja pripisujemo Bogu predstavljaju rezultat naeg poimanja;
mi smo ih stvorili i uporeivanjem toga s Bogom, Njemu smo to pripisali. Nemogue je da mi
imamo neke druge percepcije osim ovih oblika percepcije. Bog je jedna Zbilja, nita vie.
Poslanici koji su dolazili da prenesu Boiju poruku bili su duni da zbilje, koje su nam trebali
prenijeti, objasne na nivou naeg razumijevanja i na nain kako mi stvari poimamo. Kada Imam
Ali a.s. na poetku spominje svojstva i govori da su ona beskonana, on podrazumijeva nain na
koji mi shvatamo. Ako kaemo da je Allah moan, onda treba da znamo da je cijela Njegova zbilja
(zt) mona, a ako za Njega kaemo da je milostiv, onda trebamo razumjeti da je cijela Njegova
zbilja takva.

Njegova svojstva sama su zbilja (Zt) Njegova.

Cjelovitost spoznaje Uzvienoga Gospodara ogleda se u tome da se On posvjedoi. Gdje god da

ovjek pogleda, treba vidjeti svoga Gospodara.
Sadi kazuje:
Svaki pojedinani list na Ovome svijetu koji postoji ustvari je jedna knjiga svjedoanstava moi
Boijeg prisustva.
Imam Ali a.s. rekao je:
udim se ljudima koji sumnjaju u Uzvienoga Gospodara, a vidjeli su stvaranje.
On nam eli dati do znanja da nas svaka pojedinana stvar na Ovom svijetu, ukoliko je pogledamo, moe dovesti do Gospodara. Kako, i pored toga to svaka stvar ukazuje na to da postoji
Gospodar, postoje ljudi koji sumnjaju u postojanje Gospodara? Odgovor moemo nai u hadisu
Boijeg Poslanika s.a.v.a., u kojem se kae da se svako dijete rodi istog fitreta, a roditelji su ti
koji ga uine jevrejom, kraninom ili idolopoklonikom. Ovo se ne mora odnositi samo na
bioloke roditelje, ve je nae tijelo, na neki nain, otac i majka naoj dui. Naprimjer, nae tijelo
posjeduje irok spektar sposobnosti i ukoliko te sposobnosti ne budu razvijene na uravnoteen
nain, mogu izazvati poremeaje u naoj dui.
ovjek ima u sebi mo srdbe, strastvenu mo, prohtjeve, pored onih nagona koji se nalaze u
njegovu fitretu, i ukoliko se spomenutim moima ne udovolji na podjednak i uravnoteen nain,
doveden je u pitanje na fitret i ruh. Pogledajmo hranu koja ima razliita djelovanja; ukoliko se
ovjek posveti samo jednoj vrsti hrane, npr., jakim zainima koji izazivaju jai temperament, on e
imati stei usmjerenje, a ostalo e biti zanemareno. Fitretu je priroena znatielja za pitanja u vezi
s njegovim Gospodarom, ali koliko e se to ispoljiti ovisi o nainu na koji nae kompletno tijelo
(bie) bude djelovalo na njega.
U hutbi Imam Ali kae:
Savrenost priznavanja Njega jeste svjedoenje Njega. Savrenost svjedoenja Njega jeste
vjerovanje u Jednou Njegovu.
Ukoliko usporedimo ovu reenicu s prethodnom, vidjet emo da su one povezane silogizmom.
Silogizam mora imati najmanje dvije premise, prvu i drugu, da bismo doli do jednog zakljuka.
Prva premisa bila bi da je potpuna spoznaja Gospodara znaila priznavanje Njega. Druga je
premisa potpuna potvrda Uzvienoga Gospodara. Iz ovih dviju premisa dolazimo do rezultata da
je potpuna spoznaja Gospodara smatrati Ga Jednim.
ta bi ovo znailo? ovjek koji potvruje Bie Uzvienoga Gospodara jasno je da u sebi posjeduje
jednu vrstu spoznaje, ali, ako ova potvrda ne rezultira time da je On Jedan, jasno je da mu je ta
spoznaja nepotpuna. Zbog ega je ta spoznaja nepotpuna? Ako pretpostavimo da imamo najmanje
dva boanstva, onda bi uvijek jedan imao neke privilegije i odlike nad onim drugim; ukoliko bi
obojica imali iste privilegije, to vie ne bi bila dvojica nego jedan. Naprimjer, onaj bog koji neto
nema, ima potrebu za tim, a isto tako i onaj drugi, to nas dovodi do rezultata da su oni neka
boanstva koja imaju potrebu za neim, a sama rije Bog znai da On nema nikakve potrebe.

Druga stvar na koju aludira ova dualnost jeste da oba boanstva uestvuju u stvaranju i
nadopunjavanju Ovoga svijeta to zavrava modelom nekoga sloenog boga. Prema tome, prijeko
je potrebno, da bi ovjekova spoznaja bila potpuna, Boga smatrati Jednim.
Hutba se nastavlja:
Savrenost vjerovanja u Jednou Njegovu jeste iskrenost prema Njemu.
Nekada se deava da onaj zakljuak do kojeg smo doli iz prvvih premisa nastavimo s sljedeom
premisom i kaemo da je C=D. Vidjet emo da je ona poetna taka naeg prvog silogizma
jednaka posljednjoj taki nae nove, druge premise (A=D). U logici ovaj silogizam nazivaju
sloenim silogizmom.
Imam Ali a.s. u svojem obraanju upotrebio je ovaj sloeni silogizam iz kojeg dolazimo do
konstantacije da je savrenost spoznaje iskrenost.
ta znai reenica da savrenost vjerovanja u Jednou Njegovu jeste iskrenost prema Njemu? Ova
reenica aludira na apsolutni tevhid (vjerovanje u Boiju jednou). Arif stie do potpunog tevhida
kada sve zaboravi tako da osim Boga nikog ne vidi. Kada pobonjak, pored toga to Boga vidi
Jednim, uvidi da je jo neto u njemu preostalo, on to vidi kao pritajeni irk (mnogobotvo).
Arifi kau da, ukoliko u ovjekovu srcu bude i koliko trun jedan prisutno neto drugo osim Boga,
taj je ovjek bolestan. Ako ovjek pored Boga nita drugo ne vidi osim sebe, opet nije spreman za
taj krajnji i potpuni ihlas (iskrenost). Hadis kae:
Srce je hram Boiji i u njega ne nastanjuj nikog drugog osim Boga!
Hutba se nastavlja:
Savrenost iskrenosti prema Njemu jeste odricati Mu svojstva.
Vrhunac spoznaje Boga jeste negiranje u pripisivanju Bogu svojstava i atributa (A=E), to znai
da se moramo odrei pripisivanja svojstava (sifata) Bogu? Objanjenje je u nastavku hutbe, gdje
Imam Ali kae:
Budui da je svako svojstvo dokaz da je ono razliito od onoga emu je pripisano, sve ono emu
je neto pripisano, razliito je od svojstva.
Sve ono to se opisuje svjedoi da je drugaije od onoga ime se opisuje: Npr. Bog i Moan.
Ukoliko kaemo da je Bog Onaj koji posjeduje mo, to je netana konstatacija. Kada bismo rekli:
O Boe, O Milostivi, O Ti Koji sve zna isto bismo pogrijeili. Dakle kada upotrijebimo
sintagmu: Milostivi Bog, to je neto konvencionalno (naih ruku produkt) ime izraavamo svoja
shvatanja na jedini nain na koji mi moemo opisati Boga. Meutim mi moramo ove
konvencionalne opise, kojima smo skloni, ukoliko elimo zbiljsko shvatanje Stvoritelja, odbaciti
na stranu i shvati Boga kao Jedno bie, koje je u isto vrijeme i Bog i Moni i Milostivi. Ko to
shvati drugaije on ne moe stii do potpune spoznaje.
STVARANJE SVEMIRA

Stazu rjeitosti moemo podjeliti po temama. U prvoj hutbi Imam Ali a.s. poinje sa zahvalom
Uzvienom Gospodaru, zatim ukazuje na naine i stepene spoznaje Boga te ukazuje na osnovne i
temeljne uvjete bez kojih ne bi bilo mogue spoznati Uzvienoga Gospodara. ovjek koji se trudi
spoznati Boga, dok ne postigne ove stepene i razine, nee Ga spozati onako kako Ga treba
spoznati.
Doli smo do take kada Imam Ali a.s. govori u vezi sa stvaranjem. Hutba glasi:
On je stvaranje pokrenuo sasvim iz poetka i zapoeo ga posve izvorno, bez promiljanja, bez
korienja bilo kakvog pokusa, bez uvoenja pokreta ikakva, bez iskuavanja nakane ikakve koja
bi Ga omela.
Ove rijei poetak i izvorno na arapskom jeziku ukazuju na injenicu da prije toga stvaranja nije
bilo nikakvog opitnog modela stvaranja. Poetak znai da je to stvaranje ba od poetka, da nita
prije toga nije bilo. Mogue je da je ovo to je stvoreno jedinstveno, ali ne znai da prije toga nije
bilo neeg drugog stvorenog, to znai da je ovo stvaranje jedinstveno i neponovljivo. Izvorno
znai da prije toga nije bilo ni spomena o bilo kakvom slinom stvaranju. Ovo je lingvistiko
znaenje, a da li je Imam Ali a.s. ba to mislio, ne moemo znati.
Iz ovih rijei shvatamo da Imam Ali a.s. hoe ukazati da ovakvo ta prije nije postojalo. Nema
sumnje u to da je to Boije djelo i da prije toga takvo ta nije postojalo i On je to uradio bez
prethodnog promiljanja kako e to uiniti. Ovdje su istaknute etiri posebnosti bez kojih ovjek,
ukoliko eli initi, ne moe nita uraditi. Ukoliko eli initi, valja mu promisliti. ta je to injenje?
Misao je umna akcija, poreenje dosadanjih injenica koje su nam poznate da bismo mogli otkriti
neto novo to dosada nije poznato. Osnova razmiljanja jeste osvijetliti ono to nam je nepoznato,
a Uzvienom nije nita nepoznato. Zato, onda, razmiljati? Razmiljanje je ovjekova
karakteristika, a ne Boija. Druga ovjekova karakteristika jeste iskustvo. Iskustvo je gomilanje
znanja. Uzvieni Gospodar je Apsolutno Bie i kod Njega nema potrebe za iskustvom. Trea
karakteristika jeste pokret jer bez njega nema promjene. Bit Bo%
JA NISAM DOAO
DA PODUIM, VE
DA PROBUDIM !

Kada se Re Moje
Ljubavi probije van iz
svoga Tihovanja i
progovori u vaem
srcu, govorei vam ko
Ja zbilja jesam, vi
ete znati da je to
Istinska Re za kojom

ste eznuli da je ujete.

..
Ja sam Drevno Jedno.
Ja sam u vama, Ja sam sa vama.
Prisetite Me se i Ja u vam pomoi.
elim od vas da Me uiniti vaim Stalnim Saputnikom.
Mislite o Meni vie nego to mislite o svome vlastitom sopstvu.
to vie mislite o Meni u toliko ete vie realizovati Moju ljubav prema vama.
Vaa dunost je da Me konstantno drite uz sebe kroz vae misli, rei i dela.
Moj blagoslov svima vama.
Drevno Jedno
Ja sam bio Rama, Ja sam bio Krina, bio sam ovo Jedno i ono Jedno, i sada sam Ja Meher Baba. U
ovoj formi od mesa i krvi, Ja sam to isto Drevno Jedno koje je veno oboavano i ignorisano, uvek
zapameno i zaboravljeno. Ja sam to Drevno Jedno ija je prolost oboavana i zapamena, ija je
sadanjost ignorisana i zaboravljena i ija je budunost (Advent dolazak) iekivana s velikom
udnjom i enjom.
Ja sam Drevno Jedno. Ni list nema snagu da zatreperi bez moje elje. Ja sam to Jedno koje zna sve
o svakome.
Ja sam Bog. Ja sam u svima vama. Ja nikada ne dolazim i Ja nikada ne odlazim. Ja sam prisutan
posvuda.
Sjaj sunaca je sedma senka Mojeg istinskog stanja Realnosti. Nekome je ak i odbljesak tog sjaja
dovoljan da bi u potpunosti izgubio svest.
Ja sam univerzalni Lopov. Ja kradem srca.
..
Ja ne pripadam ni jednoj religiji. Sve religije pripadaju Meni. Moja lina religija je Moje bivanje
Drevno Beskonano Jedno i religija koju prenosim svima je ljubav prema Bogu, a to zapravo jeste
istina svih religija.
..
Ponite da volite Boga tako to ete voleti one koje ne moete voleti. Ukoliko se vie priseate
drugih s ljubaznou i plemenitou, utoliko ete vie zaboraviti sebe, i kada u potpunosti
zaboravite sebe, naiete Boga!

..
Mislite o stvarima koje se ne biste ustruavali da mislite u Mome prisustvu.
Govorite rei koje se ne biste ustruavali da izgovarate u Mome prisustvu.
inite stvari koje se ne biste ustruavali da inite u Mome prisustvu.
..
Podjednako sam pristupaan svakome i svima, velikom i malom, svecu koji se uzdie i greniku
koji pada, kroz sve raznovrsne Puteve koji prenose Boanski Poziv. Isto tako sam pristupaan
svecu kome se divim i greniku zarad koga i jesam, i podjednako kroz sufizam, vedantizam,
hrianstvo, zaratrustrijanizam, budizam i druge izme bilo koje vrste, a takoe i direktno bez
posredstva ikakvog medijuma izama.
..
Bog je svuda i ini sve
Bog je unutar nas i zna sve.
Bog je bez nas i vidi sve.
Bog je onostran nas i jeste sve.
Bog jedini JESTE,
..
Zapamtite ubudue, da ko god da vas povredi, Ja sam taj koji vas je povredio; kada vas neko voli,
Ja sam taj koji vas voli; kada vam se neko smeje, Ja sam taj koji se smeje; kada nekoga voliti Ja
sam taj koga volite.
Ja sam u svim stvarima.
Kako biste mogli realizovati Moju Beskonanu Prisutnost ako prezate od Mene u onima koji vas
povreuju i doekujete Me s dobrodolicom samo u onima koji vam udovoljavaju.
..
Ne ljutite se ni na koga drugoga do na svoje slabosti.
Ne mrzite nikoga do svoje pohotno sopstvo.
Budite pohlepni da posedujete sve vie i vie tolerantnosti i pravednosti.
Neka vae iskuenje bude da Me iskuavate svojom ljubavlju kako biste primili Moju Milost.
Vodite rat protiv svojih elja i Boestvo e biti vaa pobeda.

..
Duh istinske ljubavi i stvarno rtvovanje je onostran svih registara i nemoe se sameriti.
Konstantna tenja tome da volite i budete puni ljubavi i ne-proraunata volja da se rtvujete na
svakom koraku ivota, visokom i niskom, velikom i malom, izumeu doma i kancelarije, ulica i
gradova, zemlja i kontinenata, je najbolja mera koju ovek moe da preduzme da bi bio istinski
samo-ispunjen i radostan.
..
Ne moe biti kompromisa u ljubavi.
Ona treba biti ili potpuna ili je uopte ne treba imati.
Kaem vam sa Boanskim Autoritetom da sam Ja Drevno Jedno i da sam rob onih koji Me zbilja
vole. Izgubite sebe Babi i otkriete da vi veno jeste Babini.
..
ista Ljubav je neuporediva po velianstvenosti; nema joj ravna po snazi i nema tame koju ne
moe razvejati. Nema sadane (pp. duhovne prakse) vee od ljubavi. Nema nijednog zakona vieg
od ljubavi. I nema nijednoga cilja onostran ljubavi. Bog i Ljubav su identini.
(Re Ljubav se odnosi na Boansku Ljubav a ne na ljubav kakvu ovek doivljava u svome
ivotu jednu od emocija.)
..
1 Bog je apsolutno nezavistan. Jedini nain da Mu pristupite je kroz ljubav, neprestano
ponavljanje Njegovog Imena i prizivanje Njegove Milosti.
2 Milost je Boija priroda (swabhav).
3 Blaenstvo je Boije originalno stanje (ascal halat).
4 Mo je Boija egzistencija (astitva).
5 Znanje je Boija dunost (kartavya).
6 (To) Beskonano Stanje Boga biva izgubljeno u beskonanom meteu beskonanih
kontradiktornosti.
7 Znati Boga u njegovoj beskonanoj kontradiktornosti znai postati svestan Njegove
Svesnosti Njegove Ne-Svesnosti.
8 Da biste dosegli Bogo-stanje, (ne) inite apsolutno nita dok inite sve.
9 Da biste nali Boga morate sebe nai izgubljenim za sebe.
10 Da biste bili beskonano svesni, morate svesno izgubiti svest o sebi.
11 Prostor je bezdan izmeu Imaginacije i Realnosti. Evolucija svesnosti popunjava taj
bezdan.
12 Vreme je interval izmeu vae ba prve imaginacije i vae ba poslednje imaginacije.
13 Gde se imaginacija okonava Bog jeste i Boestvo poinje.
14 Imaginacija je vena mimikrija Realnosti koja utie na igru senki iluzije.
15 Bog nije bilo ta shvatiljivo. On je Realnost Svesnost Apsolutna Svesnost

Beskonana Svesnost.
16 Realizacija Boga je Apsolutna Svesnost minus svest o Imaginacij. Boestvo je Apsolutna
Svsnost plus svest o Imaginaciji da jeste imaginacija.
17 Da biste veno bili u prisustvu Boga, nemojte se nikada udaljiti od Njega.
18 Ne mojte udeti za sjedinjavanjem sa Bogom; ve teite za sjedinjavanjem sve dok ne
odete onostran tenje za sjedinjavanjem, i teite jedino volji i zadovoljstvu Voljenog Boga.
19 Um moe umreti. Maja moe umreti.Telo umire i umire. Ali nada i e nikada ne umiru.
Tako je to kazao rob Kabir.
20 Potpuna zaboravnost sebstva jeste da ak zaboravite da ste zaboravili.
21 Potpuno priseanje Boga, iskrenost u delovanju, ne injenje bilo koga nesretnim,
bivanjem uzrokom sree u drugima, ne podavanje niskim, sebinim, pohotnim eljama, dok
ivite normalnim ovozemaljskim ivotom, moe nekoga odvesti do puta Realizacije. Ali
potpuna poslunost Bgo-oveku toga dovodi direktno Bogu.
..
Nisam doao da bih dao bilo ta to ve nije tu. Doao sam da bih uklonio ono to Me skriva od
vas. A ta je to to treba ukloniti? Neto to je nemogue teko. Kao to Hafiz kae: Hafize ukloni
sebe jer ti jesi taj veo.
..
Ljubav je u sutini samo-saoptavajua[1]; oni koji je nemaju je privlae od onih koji je imaju.
Oni koji primaju ljubav od drugih ne mogu biti njeni primaoci a da na nju ne odgovore, to, samo
po sebi jeste priroda Ljubavi. Istinska Ljubav je nepokorljiva i neodoljiva. Ona nastavlja da
uveava snagu i da se sama iri sve dok napokon ne transformie svakoga koga dodirne.
..
Neokonivi i nesamerljivi Okean Blaenstva je unutar svakoga. Nema pojedincakoji je u
potpunosti odseen od Boga kao Okeana Blaenstva. Svaki tip zadovoljstva koji je neko ikada
imao je najposle delimina i iluzorna refleksija Boga kao Anande (Blaenstva). ali zadovoljstvo,
koje je traeno i doivljeno u neznanju najposle okiva dua na neokonivo produavanje lanog
ivota ega i ostavlja duu izoenu mnogim patnjama ego-ivota.
Zadovoljstvo iluzornog ivota je uporedljivo sa mnogobrojnim rekama fatamorgane koje se
prividno ulivaju u okean. Boansko Blaenstvo je veno svee, veno trajue i neprekidno i
beskrajno je doivljeno kao samo-odriva i Beskonana radost Boga.
Budite sjedinjeni sa vaim zbiljskim Voljenim, koji je Bog kao Ananda kao Blaenstvo!
..
ta je Duhovnost?
To je rainjavanje onoga to ste od davnina radili. Vi uvek razmiljate o sebinim motivima
jedenja, ouvanja svoga ivota i revnosnom staranja o svim svojim potrebama. Svih ovih ivota

ste stvorili naviku da se starate o sebi, ako i najmanja stvar nije u skladu sa vaim navikama,
uznemirite se. Sad, da biste rainili sve ova sebina sputavanja, morate da initi ono to niste
inili, ili da ne inite ono to ste inili. Ono to ste uvek inili je da ste mislili o sebi, stoga sada ne
smete misliti o sebi ve mislite o drugima. To je ono to se naziva ljubav. Ali potreban je karakter,
sabranost (eng. poise), istrajnost. SABRANOST ta je to sabranost. To stanje uma gde vas nita
ne uzbuuje, nita vas ne uznemirava; samo tada moete pomoi drugima, samo tada moete
druge uiniti sretnima. To je znaenje LJUBAVI. Kada mislite ali NE O SEBI VE O
DRUGIMA.
Ako ste u Sahari i niste pili vodu etiri dana i iznenada se pojavi vlaa vode, kako ete reagovati?
Ako imate sabranost. Daete svom saputniku da pije i neete mariti to ete vi umreti da bi ona
ivela. Ali, ako se borite i otimate za flau, manjka vam sabranost i duhovnost. Ova sabranost je
ono to vas navodi da se rtvujete i inite druge sretnima. Na primer, uvek kaem: ISKORISTITE
sve najbolje to moete. Ovde imate hranu, moete da plivate, jedrite. Iskoristite to najbolje to
moete i radujte se. Nemojte govoriti da duhovnost nije uivanje u nedunim zadovoljstvima. Ali
kada putujemo na turamai tu je praina i gladni smo, edni i oseamo se bolesno, oseajte se isto
tako sretni kao i sada. to je sabranost. Ako niste (sada) sreni, nee biti lako tada biti srean (pod
tim okolnostima); vi niste duhovni uivajui u plivanju, jedrenju itd; je li to jasno? Ne mislim na
to da trebate da pravite predstavu od svoje sree, ve da se zbilja OSEATE SRENIM.
Za vas, Moj krug, sve to je u redu. ivite sa Mnom, sve ste napustili zarad Mene, te stoga vi
sluite Univerzum. Ali za one koji ne ive u Mojoj blizini, ova Sabranost je 100% od sutinske
vanosti za duhovnost. Iznova, ta je duhovnost? SABRANOST, SAVRENA SABRANOST.
NAJBOLJE TO MOETE ISKORISTITE SVAKU SITUACIJU. ONAJ KO NIKOGA NE
UZNEMIRAVA JE DOBAR (GOOD) OVEK. ONAJ KOGA NITA NE UZNEMIRAVA JE
BOGO-OVEK (GOD-MAN igra rei good i God).
..
Ja sam to Jedno koji mnogi trae i samo nekolicina nae. Nema te mere intelekta koja Me moe
dokuiti. Nema te koliine pokore koja Me moe dosei. Samo tada kada Me neko voli i izgubi
svoje sopstvo u Mene sam Ja naen.
..
Traite od Mene poruku iz MOGA TIHOVANJA.
Ali su tihe rei MOGA TIHOVANJA.
Tiha je Ljubav, i ljubavnik voli MOJE TIHOVANJE.
I u tiini Mi se divi u mome TIHOVANJU.
..
Bog veito deluje u utnji, neopaen, neut, osim od onih koji doivljavaju Njegovu Beskonanu
utnju.

..
Ne izvodim uda i neu izvesti ni jedno sve dok se ne manifestujem sa prekidom Moje utnje.
Tada u izvesti Jedno udo iju velianstvenost i slavu nemoete ni zamisliti i od koga e imati
koristi, ne samo oni koji su uz Mene, ve celi svet, svako i sva bia u svesnosti.
..
Nikada nisam tih. Ja veito govorim. Glas koji se moe uti u dubini due je Moj glasglas
inspiracije, intuicije, vostva. Onima koji su prijemivi za taj glas, Ja govorim.
..
Ja sam Drevno Jedno, to Jedno koje obitava u svakome srcu. Stoga, volite druge, inite druge
sretnima, sluite drugima ak i po cenu svoje neugodnosti to znai voleti Me.
..
Svet je u stanju straha i smetenosti. Niko ne zna ta e se dogoditi. Ali ekajte i videete. Ja znam
sve, sadanjost i budunost. Niko ne moe zaustaviti rad zarad koga sam ovde da bih ga obavio.
Nisam li ja Avatar? Svet e to uskoro znati i prihvatiti Me kao takvoga. Budite strpljivi. Budite
smireni. Budite postojani i vrsti kao stena u svojoj veri i ljubavi prema Meni.
..
Moj jedinsveni doivlja Onostranog Stanja je toliko jedinstven da istovremeno doivljavam
bivanje sve i onostran svega. Ja sam pesma, njene rei i njena melodija, i ja sam peva. Ja sam
muziki instrument, izvoa i sluaoc.
..
Samo u potpunoj unutarnjoj utnji Istina biva pronaena. Kada je povrina jezera nepokretna, ona
odraava zvezde; kada je um spokojan, on odraava prirodu sopstva.
..
Kako biste prodreli u sutinu svih bia i znaenja i da biste otpustili miris tog unutarnjeg
postignua zarad vostva i blagodeti drugih, doivljavanjem u svetu formi istine, ljubavi, istote
i lepote to zapravo jeste jedina igra koja ima ikakvu sutinsku i apsolutnu vrednost. Sva druga
zbivanja, incidenti i postignua, sama po sebi, nemaju nikakvu trajnu vrednost.
..
Ja sam to Jedno koje je vazda izgubljeno i naeno sred oveanstva. Vaa ljubav prema sebi je ta
koja Me gubi i vaa ljubav prema Meni je ta koja Me nalazi. Volite Me vie od svega drugoga.
..
Sve religije su otkrovenje jednoga Boga.

Ja ne pripadam ni jednoj religije.

Moja religija je Ljubav.
Svako srce je Moj hram.
Ima samo jedna Univerzalna Svesnost, koja funkcionoe na svim stupnjevima kreacije.
Bog jedini je realan i cilj ivota je biti sjedinjen sa Njime kroz ljubav.
..
Istinsko ivljenje je umiranje za Boga.
ivite manje za sebe a vie za druge.
Pojedinac mora umreti za svoje vlastito sopstvo da bi bio sposoban da ivi u sopstvima svih
drugih.
Onaj ko umre za za Boga ivi zauvek.
..
Volite druge onako kako biste voleli sebe i sve ono to je vae.
Blagosloveni su oni ija je ljubav testirana zlom sreom.
Ljubav zahteva da se ljubavnik rtvuje za voljenog.
..
Ja sam Put; Ja sam cilj,
Sa autoritetom vam kae da sam Ja Drevno Jedno.
Ako Me volite svim svojim srcem, biete zaveka uinjeni slobodnima.
Ja sam Okean Ljubavi.
Ja sam jedini Ljubavnik.
Ja sam jedini voljeni.
Ja sam LJUBAV.
..
Bilo da se ljudi uzdiu u vanjski svemir ili rone do dna najdubljeg okeana, sebe e uvek nai
onakvima kakvima jesu nepromenjenima jer nisu bili zaboravili sebe niti su se setili da
upranjavaju milosre opratanja.

..
Doao sam da posejem seme Ljubavi u vaim srcima tako da, i pored povrinske raznolikosti koju
va ivot u iluziji mora da doivi i podnese, oseanje Jednosti, kroz Ljubav, bude ostvareno meu
svim nacijama, verovanjima, sektama i kastama sveta.
..
Sluanje nije razumevanje.
Razumevanje nije poimanje.
Poimanje nije percepcija.
Percepcija nije iskustvo.
Iskustvo nije bivanje Bogo-realizovanim.
..
Kada se dosegne cilj ivota pojedinac ostvaruje:
Popravljanje svega to je pogreno,
izleenje svih ozleda,
ispravljanje svih greaka,
neutralizovanje sve patnje,
relaksaciju svih tenji,
harmonizaciju svih nastojanja,
razotkrivanje svih enigmi,
i realno i puno znaenje sveukupnog ivota
prolosti, sadanjosti i budunosti.
..
Dunost (Savrenog) Uitelja je pre svega da vas razrei i oslobodi od otrovnog zahvata Maje i
potom da vam podari iskustvo (Realizaciju).
Moramo izgubiti sebstvo da bismo pronali sebstvo; stoga je gubitak sam po sebi dobitak.
Moramo umreti za sopstvo da bismo iveli u Bogu; stoga smrt znai ivot.
Moramo postati u potpunosti ispranjeni unutra da bismo bili u potpunosti posednuti Bogom;
stoga potpuna praznina znai apsolutnu ponuu.

..
Ljubav je dar Boga oveku.
Poslunost je dar Uitelja oveku.
Pokornost je dar oveka Uitelju.

Onaj koji voli udi za voljom Voljenog.

Onaj koji je posluan vri volju Voljenog.
Onaj koji se pokorava nezna nita do volje Voljenog.

Ljubav tei za sjedinjavanjem sa Voljenim.

Poslunosttei za udovoljavenjem Voljenom.
Pokornost ne tei niemu.

Onaj koji voli je ljubavnik Voljenog.

Onaj koji je posluan je voljeni Voljenog.
Onaj koji se pokorava nema druge egzistencije do Voljenog.

Vea od ljubavi je poslunost.

Vea od poslunosti je pokornost.
Sve tri izranjaju iz, i ostaju sadrane u,
Okeanu Boanske Ljubavi.
..
Postoje tri vrste tragaoca:
22 Onaj koji kae: Znam da je Bog u meni i moram da Ga traim i pronaem. Ali oni
nemaju hrabrosti i njihova preraanja se i dalje nastavljaju.
23 Onaj koji kae: Znam da je Bog u meni i ja moram da Ga traim i pronaem unutar
(sebe). On ima hrabrosti, baca se u reku i davi se. Osea da mu nije potreban Uitelj.
24 Onaj koji kae: Znam da je Bog u meni i moram da Ga traim i pronaem unutar moga

sopstva. On ima hrabrosti i slua Uitelja. Ako uitelj kae, Udavi se, bascie se u reku, ali
e ga Uitelj spasiti, jer je On tu.
..
Verujte da sam ja Drevno Jedno. Nemojte u to sumnjati ni jedan jedini tren. Ne postoji za mene
nikakva mogunost da sam bilo ko drugi. Ja nisam ovo telo koje vidite. To je samo kaput koji
oblaim kada vas poseujem. Ja sam Beskonana Svesnost. Sedim sa vama, igram se i smejem sa
vama; ali, istovremeno, Ja radim na svim nivoima egzistencije.
Predamnom su sveci, savreni sveci i uitelji na prethodnim stupnjevima duhovnog puta. Svi oni
su razliite forme Mene. Ja sam Koren svakoga i svega. Beskonaan broj grana se rasprostire
izvan Mene. Ja radim kroz, i patim u i za, svakoga od vas.
Moje blaenstvo i bekrajan smisao za humor Me odravaju u Mojoj patnji. udesni incidenti koji
ne nastaju ni na iju tetu olakavaju Moje breme.
Mislite na Mene, ostanite radosni u svim svojim iskuenjima i Ja sam tu sa vama da bih vam
pomagao.
..
Iskidajte zavesu uspostavljenih ceremonija i rituala i otkriete da sam Ja oboavani, oboavenja i
oboavatelj.
Odenuti prosto oboavanje odedom ceremonija i rituala znai izloiti Me hladnome vetru
neuvianja.
Verno voleti Bogo-oveka jeste istinsko oboavanje Boga. Da biste me nali ovde u Meherstanu
(mesto/kua u Hamirpuru sever Indije), pretraite dubine svoga srca.
Mehrstana je sagraena za Mene sa ljubavlju, ali Ja ovde jedino mogu biti naen od strane onog
Mog ljubavnika koji Me je ovde doveo u svome srcu.
Sve dok je tu srce tu je i kua; sve dok je tu oko tu je i slika unutar kue.
Srce ovekovo je oduvek bilo drevni hram za oboavanje Drevnoga Jedno.
Nita nemoe udomiti Drevno Jedno a da ne udomljuje ljubav.
..
Svako moe biti sretan ali se neki oseaju sretnima a neki jadnima. Oni koji stalno neto ele se
nikada nee oseati srenima. Jad je primoran da prati eljenje. Oni koji nikada ne ele za sebe
ve za druge, oni mogu oseati sreu. Bog koji je u svaemu i svakome, je gluv za formalne
rituale, ceremonije i molitve u damijama, crkvama i hramovima; ali ON UJE GLAS SRCA.
Kada pomaete drugima, Bog istoga trenutka to zna i zadovoljan je. Nema te koliine molitve i
meditacije koja moe uiniti ono to pomaganje drugima moe.

..
Mogu vam dati vie, mnogo vie nego to oekujete, ili moda nita, i to nita se moe pokazati da
je sve. Stoga kaem, doite otvorenoga srca da biste primili mnogo ili nita od Boanskog
Voljenog. Doite da biste primili ali ne toliko od Mojih rei koliko od Moje utnje.
Bog ini sve i u drugom smislu ne ini nita. Iako Bog ne ini nita, oni koji Mu priu sa ljubavlju
i pokornou dobijaju sve to je vano u duhovnome carstvu.
..
Moja poruka onima koji Me vole i veruju u Moj ivot jeste da zarad toga da bi utekli ovoj
kosmikoj iluziji i da bi realizovali i dosegli vrhovnu Realnost, moramo se povinovati sledeemu:
Prvo i najvanije: naa potpuna pokornost Bogo-oveku, u kome Bog razotkriva Sebstvo i Svojoj
punoj slavi, Svoju Beskonanu Mo, Svoje nedokuivo Znanje, Svoje neispoljivo Blaenstvo, i
Svoju venu Egzistenciju.
..
Nemojte brinuti ni o emu. Nastavite da konstantno mislite o Meni. Ja sam to Jedno jedino koje
egzistira, Jedno jedino koje je vano.
Nemojte brinuti, volite Me vie i vie. Drite se vrsto Moga daamana (pp. rub haljine) kroz bilo
kakva iskuenja i probleme da prolazite.
Mislite o Meni vie i vie i sve vae brige e u smanjiti do niega, jer one zbilja jesu nita; i Moja
volja deluje tako da bi se ovo probudilo u vama i u svima.
Ako ba o neemu morate da birnet, neka to bude kako da me se konstantno priseate. To je briga
vredna utroenog vremena jer e ona dovesti do kraja briga. Stoga birnite o tome da Me ne
zaboravite.
Uinite najbolje to moete potom nemojte brinuti!
Budite sretni u Mojoj Ljubavi
..
Istinska srea lei u injenju drugih sretnima. Istinska elja je ona koja vas vodi kako biste postali
savreni da biste mogli da druge uinite savrenima. Istinski cilj je onaj koji nastoji da uini da
drugi postanu Bog tako to ete prvo vi sami dosei Boestvo.

Strpljenje je natea stvar u ivotu, jednom kad njime ovlada, ovek e stei majstorstvo nad svim
problemima. Strpljenje se, drugim reima, moe nazvati snagom istrpljivanja tokom izostanka
eljene stvari ili stanja. Kae se da je smrt najgora stvar u ivotu, ali, zapravo, strpljenje je esto
gore od smrti.

Neko e pre eleti smrt od strpljenja kada je strpljenj na tekim iskuenjima. Strpljenje je ivotna
snaga. To je duhovna snaga i najvea je vrlina koju neko moe imati; jer ona jeste krst; i stoga
onaj koje strpljiv je raspet. I, kao to i vaskrsenje usleuje nakon raspea, tako i sav uspeh i radost
moraju uslediti za tekima trenucima strpljenja.
..
Traite ali ne da posedujete bilo ta ve da predate sve. Sluite druge sa razumevanjem da u njima,
vi sluite Mene. U potpunosti se prepustite[2] Mojoj Volji i Moja volja e biti vaa. Neka nita ne
uzdrma vau veru u Mene i sve vae vezanosti e biti otresene.
..
Babin Poziv je Boiji Glas.
Eru za erom, kada fitilj Ispravnosti skoro sasvim sagori, Avatar iznova dolazi da ponovo zapali
baklju Ljubavi i Istine. Eru za erom, sred buke dezuorganizacije, ratova, strahova i haosa,
odzvanja Avatarev Poziv:
Svi Doite Meni.
Vreme je dolo i Ja ponavljam Poziv i pozivam sve da Mi dou.
Naglaavao sam to u prolosti, rei u vam to sada i opet eru za erom zauvek u to ponavljati,
kako biste vi odbacili svoj ogrta ivota i realizovali Egzistenciju, koja veito jeste vaa.
Imam samo jednu Poruku da dam i Ja je ponavljam eru za erom, jednome i svima: VOLITE
BOGA.
..
Ne ivite u ignorantnosti. Nemojte traiti svoj dragoceni ljudski vek u razluivanju i prosuivanju
blinjih, ve nauite da teite za ljubavlju Bojom. ak i usred vaih svetovnih aktivnosti, ivite
samo da biste otkrili i realizovali svoju istinsku istovetnost sa vaim voljenim Bogom.
Budite isti i jednostavni, volite sve jer svi jesu jedno. ivite iskrenim ivotom; budite prirodni i
iskreni sa sobom.
..
Budui da MAJA stvara efekte ona prikazuje stvari koje zbilja ne postoje, ona e uiniti sve
ukljuujui Moje zdravlje, telo, energiju, rei i obeanja da idu protiv Mene i to e automatski
testirati veru Mojih ljubavnika. Ali jedina stvar kojoj se MAJA ne moe suprotstaviti je Moj rad,
jer je MAJA sama po sebi srestvo ostvarenja rezultata Moga rada.
MAJA budui da je Moj instrument za ostvarenje Moga rada, mora da uini najvie to moe da bi
ostvarila najvie mogue rezultate ovoga rada.
Kako MAJA ima egzistenciju jedino u ne-egzistenciji, ona e na kraju odstupiti jednoj i jedinoj

Realnosti koja jeste Bog. Tako e se Bog manifestovati u Svojoj slavi.

elim da se svi Moji ljubavnici odbrane od trikova MAJE i vrsto se dre Moga daamana
(doslovno rub haljine).
..
Dozvoljavam vegetarijancima da se pridravaju svog naina ishrane, i ne-vegetarijancima da jedu
meso, ribu, itd. Ne meam se ni u jednu religiju i svima doputam da slede neometano svoja
vlastita verovanja. Kada se suele sa ljubavlju prema Bogu, ove izvanjske ceremonije nemaju
nikakvu vrednost. Ljubav prema bogu automatski i sasvim prirodno rezultira u samo-poricanju
(pp. poricanju svog nieg sopstva), mentalnoj kontroli i ponitavanju ega, bez obzira dali
ljubavnik sledi ili odbacuje ova izvanjska usvajanja.
..
Odrecite se ovoga sveta;
Odrecite se narednoga sveta;
Odrecite se elje za Bogo-realizacijom;
I odrecite se ovoga oseaja odricanja!
..
Ponos i bes, pohlepa i pohota su svi razliiti od potreba. Moete misliti, Potrebno mi je sve to to
elim, ali je to greka. Ako ste edni u pustinji, ono to vam je potrebno je ista voda, a ne
limunada.
..
Samo Dnyan (Znanje Sopstva) moe uiniti da realizujete da sam Ja blii nego to ste vi vaem
vlastitom sopstvu. Najblie vaoj viziji su vae oi, kojima vidite sve to je oko vas. Pa ipak oi,
koje su instrument za vienje svega, ne vide same sebe. Morate da drite ogledalo pred sobom da
biste mogli da vidite svoje oi. Stoga, da biste videli svoje unutarnje Sopstvo, morate drati
ogledalo Dnyana pred sobom i samo Baba vam moe dati to ogledalo.
..
Moji ljubavnici nalikuju nekome ko se toliko divi lavu da ga dri u svome domu. Ali popto se
plai lava, dri ga u kavezu. Prema Meni se odnosite kao prema tom lavu. Tu je ljubav, tu je
divljenje, hranjen sam ljubavlju ljubavnika. Ali dran sam odvojen od ljubavnika koji se sam ne
baca u kavez da bi postao hrana lava ljubavi, da bi u potpunosti bio pojeden kroz svoju ljubav
prema Voljenom.
..
Samo mudrim primenjivanjem mentalne kontrole ovek se moe uzdii iz strasti u mir, iz

sputavanj u slobodu i od ivotinjske naravi u istotu.

Najpraktinija stvar koju moete uiniti u svetu je da budete duhovno nastrojeni. Za to nije
potrebno nikakvo posebno vreme, mesto ili okolnosti. To ne znai da se to neminvno tie bilo ega
to je izvan puta neijeg svakodnevnog ivota i svakodnevne rutine. Nikada nije prekasno niti
prerano da budete duhovni.
To je samo jednostavno pitanje da li imate ispravnu sklonost prema trajnim vrednostima,
promenljivim okolnostima, dogaajima koje moete izbei, i oseanju neizbenosti. Duhovnos
nije niti ograniena na, niti pak moe bito ograniena, od strane bilo koga ili bilo ega, bilo gde,
bilo kada. Ona svo vreme pokriva sveukupni ivot.
..
inite onako kako vam Ja to kaem i ostalo ostavite Meniali inite kako kaemViste
jedna od Mojih stena na koje se mogu osloniti. Mogu vam definitivno obeati da ete uvek biti
blizu Meni sve dok ne postanete jedno sa Mnom.
ta jo elite? ega jo pa tu ima da se eli? Ne govorim vam puno, jer je to samoshvatljivo (pp. sopstvom to moete shvatiti). Vi to znateto je unutra
..
IMAJTE NADE doao sam da vam pomognem u osvajanju jedine Pobede nad svim pobedama,
da pobedite sebe.
..
Bog ne ita ono to vae pero pie.
On uje ono to vae srce peva.
..
Ja sam Gospodar Univerzuma i rob ljubavi Mojih ljubavnika.
..
Bog jedini je Realan, sve drugo je samo iluzija.
..
Ne traite od Boga novac, slavu, mo, zdravlje ili decu ve traite Njegovu Milost i ona e vas
odvesti do Venog Blaenstva.
..
Imam jedino Ljubav da dam i sve to elim je ljubav.
..

elim da Me svako od vas uini svojim kao to vi ve veno jeste Moji.

..
Mase koje nastoje da dosegnu Istinu sledei ceremonije i rituale su, kako to i jeste, u teretnom
vozu koji biva zadran na neodreeno vreme na brojnim stanicama. Oni koji iskreno i posveeno
meditiraju na Boga ili posvete svoj ivot sluenju oveanstvu su, kako to i jeste, u obinom vozu
koji se zaustavlja na svakoj stanici prema redu vonje. Ali oni koji ude za drutvom U-IstiniRealizovanoga Uitelja i izvravaju Njegova nareenja sa punom predanou i verom su, kako to i
jeste, u specijalnom vozu, koji e ih odvesti do cilja za najkrae mogue vreme, bez zaustavljanja
na usputnim stanicama.
..
Nemojte da izgubite srce ve Me drite u svome srcu i zapamtite da sam Ja uvek sa vama.
..
Ljubav moe da dosegne ono to intelekt nemoe da pojmi.
..
Postoji obeshrabrujui rascep izmeu onoga to ovek jeste i onoga kako on eli da (pojavno)
izgleda da jeste. Kada licemerstvo stupi na scenu, stvara daleko vei haos unutar neije vlastite
psihe nego u vanjskim sferama. teta koja se moe uoiti u vanjskim sferama je velika, ali teta
koja se ne moe uoiti u duhovnim ravnima je nesamerljiva.
Istina o neijoj vlastitoj percepciji i realizaciji je jedini put kojim se za unutarnje duhovno bie
moe ponovo uspostaviti celovitost. Ni na koji drugi nain ovek ne moe da postigne oslobaanje
od lanaca koji okivaju ogranieni ego-um za kolosalnu kosmiku iluziju koja od njega skriva
veiti izvor Boanskosti unutar (njega).
..
Koliko hriana sledi Hristovo uenje da okrenu drugi obraz ili da vole susede kao sebe?
Koliko muslimana sledi Mohamedov nalog da se dre Boga iznad svega drugoga?
Koliko hindusa nose baklju ispravnosti po svaku cenu?
Koliko budista ive ivotom iste samilosti koji je izloio Buda.
Koliko zaratrustrijanaca misle ispravno, govore ispravno i delaju ispravno?
..
Sve to od vas traim je da Me volite najvie i da Me posluate svo vreme. Znajui da je za vas
nemogue da Me posluate onako kako bi to trebalo, Ja vam pomaem da svesrdno iznesete sve
ono to sam od vas zatraio da uinite neprestano vam skreui panju na vanost poslunosti.

Kada vi uradite ono to Uitelj kae, odgovornost pada na onoga koga ste posluali, ak i onda
ako set nevoljno posluali.
Moete ostaviti svoj ume Mojoj brigi priseajui Me se ili ponavljajui Moje ime u tiini to
ee moete.
elim da ostenete neuznemireni i nepotreseni bilo kojom silom ivotnog toka, jer bilo kakve da su
okolnosti, i one su takoe ono to sam Ja sam kreirao.
..
Veiti Pruducent
Uivam u igrama, ponajvie kriketu, igranju klikera, putanju zmajeva, i takoe u sluanju
muzike, mada to mogu da inim samo u retkim prilikama. Od vremena nezapamenih, igrao sam
se sa Majavikim univerzumom i ovo uivanje u igranju i dalje opstaje. Ponekad gledam filmove
(naroito komedije) i uivam u Svome realnom stanju bivanja Veitim Producentom neizmernog,
stalno menjajueg, neokonivog filma nazvanog univerzum. Takoe nalazim oputanje sluajui
smene prie, svo vreme bivajui svestan humora koji se nalazi u aspektima due, koja je izvor
beskonane moi i slave, a koja je uinjena da se osea tako bespomono u svojim ljudskim
okovima ignorantnou koja izranja iz njenih raznovrsnih formi dualnosti
elim da ostanete neuznemireni i nepotreseni snagom ivotnog toka, jer, bilo kakve da su
okolnosti i one su takoe deo Moje kreacije. Sve dok ne postanete poput praine, ne moete
realizovati Boga. Ali, prvo, morate postati poput stene, jer nemoete smesta postati praina.
..
Boija Istina ne moe biti ignorisana. Budui da je ovek ignorie, nesamerljiva neeljena reakcija
biva stovrena i svet nalazi samoga sebe u kotlu patnje putem mrnje u suprotstavljenim
ideologijama. Najposle, kada plima patnje preplavi, Bog se iznova manifestuje u ljudskoj formi da
bi vodio oveanstvo do razaranja njegovoga samo-stvorenoga (pp. u lanom sopstvu stvorenoga)
zla i ponovnog njegovog utemeljivanja na Putu Istine.
..
Niko ne pati uzalud jer je istinska sloboda duhovna sloboda i patnja su lestvice (koje vode) ka
njoj. ovek neznajui pati za Boga a Bogo-ovek znajui pati za oveka.
..
Srea Bogo-realizacije je cilj sveukupne Kreacije. Zbiljska srea koja dolazi kroz realizovanje
Boga je vredna sve fizike i mentalne patnje u univerzumu. Tada, sva patnja kao da nije ni
postojala. Srea Bogo-realizacije je samo-odriva, veito svea i neiscrpna, neograniena i
neopisiva; i upravo zarad ove sree je svet izronio u egzistenciju.

[1] self-comunicating komunicira od sopstva sopstvu

[2] resigned pomiriti se sa sudbinom