Danilo Ki, Saveti mladom piscu (1984) Pisao je potresno, mrano, iskreno. Negovao je lirski stil pripovedanja, povremeno beei u sanjarenje, nezadovoljan realnou. Kao to je i sam govorio: Pisanje mi, pre svega, slui kao nadoknada za ivot koji sam ve kao dete zamiljao drugaijim od onog koji vodim. Zato je i njegov uticaj na istoriju knjievnosti nemerljiv.
Danilo Ki rodio se 22. februara 1935. godine u Subotici. Njegov otac,
Eduard Ki, bio je maarski Jevrejin, vii inspektor dravnih eleznica, a majka, Milica Dragievi, bila je crnogorska lepotica, kako je Danilo kasnije pisao, koja je upoznala Eduarda Kia dok je bila u poseti sestri u Subotici. Ki je sebe nazivao etnografskom retkou upravo zbog toga to je roen u Subotici, gradu na granici sa Maarskom, u tadanjoj Jugoslaviji, u meovitoj porodici tako da je bio jugoslovenski graanin jevrejskog, maarskog, srpskog i crnogorskog porekla. Milica i Eduard su pored Danila imali i erku Danicu, koja je bila tri godine starija od brata.
Porodica Ki se iz Subotice preselila u Novi Sad gde je Danilo krenuo u
srpsku osnovnu kolu.
ivot bi tekao mirno i svojim uobiajenim tokom da godine koje su dolazile
nisu bile ispunjene mrnjom i ratnim strahotama. Godine 1942. Danilo se sa porodicom preselio u oev zaviaj, u Maarsku, da bi ve 1944. njegov otac zajedno sa brojnim roacima bio odveden najpre u Zalegerseg (u zapadnom delu Maarske), a potom u Auvic. Gotovo da se niko od njih nije vratio. Gubitak oca je tragino uticao na Danila i on je svoju utehu pronalazio u pisanju pesama. Prvu pesmu napisao je sa samo devet godina.
Danilo Ki
Sa majkom i sestrom se Danilo preselio na Cetinje, kod ujaka Rista
Dragievia, istoriara i Njegoevog biografa. Tamo je zavrio gimnaziju.
Tokom svojih gimnazijskih dana Danilo je pisao pesme i prevodio
francuske, ruske i maarske pesnike. U Beogradu je 1954. godine upisao Filozofski fakultet i diplomirao kao prvi student na novoosnovanoj katedri za optu knjievnost. Bio je dobar student, i zbog toga mu je osniva katedre dr Vojislav uri predlagao da bude asistent. Danilo je odabrao drugaiji put. Jo kao student objavljivao je svoje radove, a tri godine proveo je kao lan redakcije asopisa Vidik. Poeo se kretati u visokim knjievnim krugovima. Danju bi sedeo u Narodnoj biblioteci, a nou bi se pretvarao u boema. Spavao je, po sopstvenom priznanju, u meuvremenu.
Po zavretku studija otiao je u Pariz gde je radio kao lektor i prevodilac.
Tada nastaju njegovi romani Mansarda i Psalam 44. Njegovi preci poticali su iz Alzasa i kao trgovci guijim perjem stigli su u Maarsku. Danilo je tu, inspirisan svojim korenima, napisao roman Bata,pepeo. Svoje najranije uspomene pretoio je u knjigu poznatu kao Rani jadi. Trea knjiga iz njegovog porodinog ciklusa je Peanik, knjiga za koju je dobio NIN-ovu nagradu. Ovom knjigom je Danilo, na neki nain, zaokruio svoju autobiografiju.
Dok je radio na univerzitetu u Bordou nastala je knjiga Grobnica za Borisa
Davidovia. Ova njegova knjiga uzburkala je knjievnu kritiku i podelila italaku publiku na one koji su ga hvalili i one koji su ga smatrali plagijatorom. Danilo je pokuao da da objanjenje te sporne knjige u sledeoj koja se zove as anatomije. I posle toga je ostao neshvaen i razoaran i upravo je to bio razlog to se odluio na dobrovoljno izgnanstvo. Vratio se u Francusku i u tom periodu nastaju njegova dela No i magla, Homo poeticus, Enciklopedija mrtvih. Evocirajui uspomene pisao je o porodici Sam, napisao je porodinu hroniku koja prati ivot nekoliko generacija. Danilo je tim povodom izjavio za jedan list: Opsednut sam iskustvima iz detinjstva. Opsednut sam Holokaustom, nestankom oca, uspomenama na teko ratno detinjstvo. Morao sam da se oslobodim te opsesije. Zato sam o tome pisao. Ki je 1986. godine dobio nagrade Skender Kulenovi i francuski orden Vitez umetnosti i knjievnosti.
Danilo Ki
Ve 1988. godine dobio je dve prestine knjievne nagrade u Nemakoj i
Italiji, a iste godine je izabran i za dopisnog lana SANU. Sa novinarom Gabijem Glajmanom objavio je knjigu autobiografskih odlomaka ivot i literatura, a sa rediteljem Aleksandrom Mandiem je boravei u Izraelu snimio dokumentarnu seriju Goli ivot.
Svoj ivot proveo je u braku sa Mirjanom Mioinovi od 1962. do 1981.
godine, a zadnje godine proveo je sa Paskal Depe.
Umro je od karcinoma plua 15. oktobra1989. godine. Sahranjen je u Aleji
zaslunih velikana u Beogradu.
Iako je pred sam kraj izjavio da je jedino to ga istinski boli ivot, on je
veoma voleo ivot. Na pitanje koja mu je neostvarena elja rekao je: Da se obogatim. ta bi radio da zgrne milione? pitali su ga. Kako ta? Sedeo bih ispred Kupole u Parizu, pio kurvoazje , puio goloaz i gledao kako svet prolazi. Ima li neto bolje? Pa to ionako svaki dan radi. Samo kad imam novca, ali ni onda bezbrino, jer se plaim da e mi uskoro moda doi crni dani.
Danilo Ki je bio jedinstven, to se tie ivota i to se tie knjievnosti.
Zato je bilo nezamislivo teko pokuati smestiti ga negde, nalepiti mu bilo koji epitet koji ide sa gomilom. On nikada nije iao sa gomilom i za njom i zato nije mogao iveti ivot rastereen i bez briga. Tu svoju osobenost najbolje je opisao on sam: Ne volim ljude koji se izvlae iz svega kao kine gliste. Bez oiljka i bez ogrebotine. Komedijai.