Antun Branko imi (Drinovci kod Gruda, 18. novembra 1898. - Zagreb, 2.

maja
1925.), bosanskohercegovaki pjesnik i esejist.

Roen je u Hercegovini u Drinovcima i zapoeo je pjesmama koje oponaaju A. G.

Matoa, ali je naglo napustio sedmi razred Zagrebake gimnazije, pokrenuo asopis
i "primio" ekavski izgovor, u emu e ga ubrzo kratkotrajno slijediti i mnogi drugi
hrvatski pisci, i nastupio kao novi pjesnik i kritiar, nadahnut bekim
ekspresionistikim asopisom "Der Sturm", pa je slijedio i njegov program s
uporitem u posvemanjem negiranju tradicije i osporavanju bilo kakve sveze
izmedu knjievnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Prvim svojim asopisom
("Vijavica", 1917.), a zatim i drugim ("Juri", 1919.), saeto je oznaavao svoj
knjievni smjer sadran u (ekspresionistikom) uvjerenju, da je umjetnost
najintenzivniji doivljaj svijeta i da zato ne smije, pa i ne moe biti angairana u
slubi bilo koje tendencije.

Bolovao je od rane mladosti i umro 2. maja 1925. Na poticaj mladoga pjesnika i

studenta romanistike u Sarajevu Mileta Peorde, pokrenuta je knjievna
manifestacija "imiebi susreti", prvi puta odrana u Grudama i Drinovcima, u
subotu i nedjelju, 30. i 31. maja 1970, uz uee pjesnika iz svih jugoslavenskih
republika. Matica Hrvatska u Mostaru postavila je spomenik Antunu Branku imiu
ispred svoje zgrade 2005. godine. Autor spomenika je hrvatski kipar Josip Ivanovi.