. ‘ “WAFUJA SARAILIC JEDAN CAS Skolovan covjek, u dokolici vremena, oblati se i ugladuje, I raéuna jedan Gas: ho¢e liu kafanu i w Klub ~ na igru ili kritikovanje, Domisija se... a i da ne, ne bi prisjeo stolu da Sta uradi -ne moze, nekako ama dosadno, kao da su tavliu stolici. (...) Aw kulturnom svijetu, kako je taj Eas dragocjen i kako prolazi « brsem tempu! (..) Covjek je sapeo zemlju, gospodari njome! (...) Covjek ne miruje! I zrak savladava, da mu pronosi glase Po svijena, dize se u oblake i iz visina prijtis ratujugim flotama jakom neprijatlju na mi, a slabjim na postuh tao Sve radi Bovjek ~ kulturan éovjek, bez razlike; ko je i odaklen je. Covjek koji bi lijene stabige u svakomm fasu gurnuo nogom dalje od sebe, neka se previjaju u svojoj gluposti, ako nee u Kolo radina, neumelih fukturnih radina. Pa Ge modda i nas éukati nogama, ako ve jednoin ne pokrenemo masinerie svowa Fivota Role dugo hrdaju zapustene, razbataljene i koje 6 sve vige hrdati, ako se s malo truda i volje ne proprave na Kretanje. Nemamo brzih odluka ... A na njih Geka samo jedan éas NEKOLiKO STRANICA TEBI Citala sam negdje: , Nijemac se rodi, napise knjigu i wmret* (...) A kod nas? Spoljasnja ugladenost, needje | fini mani, ali unutarnja ~ praznina. Magla, smetenost. A smeten j nespretan ovjek sto mote da potne, sto da postigne?! (...) Za one od nas koji vet mogu weti kajigu u Sake, treba pisati Ako ne mozemo kao Nijemci, svaki po knjigu, moZemo makar po nekoliko stranica, samo ~ makar ovako od zabave —nekoliko stranica... STEGE I OKOVI Vidi u jednog djeteta temenjate na obrvama i na glavi. Spotitne Yeni: sto ne otisti dijete? A ona slegne Famenima: Ne dla tetka! ~ Sto, tetka? Kako? ~ uzrujava se on. ~ Ne smije se, to su hamajlije. Kakve hamajlije on ¢¢ ~ to Je ugursuzluk, neéist!(..) Bar da je djecu obuei u eistu rubeninu? (...) Utorak je! osijede tetka a u utorak niti se smije prati ni nove haljine oblatitt A vi operite sjutra? ~ Ne smije se niu srijedu prati(..) A zasto Re valiau srijedu prati? Jer polete odmah tri meleca s neba ~ Zest se tetka ~ jedan po mal, drugi po dan, a re po eviad. Ama kakvi meleéi—snebiva se on— ko da oni nemaju drugog posla, nego Ti letjeti za pralfama. (.) Pi- Re vme ui kucu da uzina, kad Ii hljeb tvrd, odlomiti se ne da. ~ Sto je ovaki hljeb? ~ pita. — Peta, pa se ne sini Kuhatiu kvas. (..) Pole se sve vige suZuje i otkida, a mladi Sovjek ograniGuje i ste¥e...(..) Tr2a se, raskida ce sebe stege i okove praznovjerja, zbog Sega obolijeva u éovjeku razum, volja i otporna snaga, pa se vedar i s Jednim pouzdanjem u Boga posteno i smjelo krece naprijed u Zivot, u slobodu! OTRCANE PANTALONE \ Sitavom gradu imao je samo neku dalju tetku kod koje je prebivao. Roditeli su mu davno umeli. On je ostao bez stedstava, a bolesljiv. Niko se nije starao za nj. Gladovao je. (..) ali ga taj zlobni svijet nie ‘pak na mira Puscao, kako bi znao samo za svoj zanat i za svoju kuéu, veé je peckan, zalijevan otrovom i navoden na Sklizavicu, Imao je jednu sestru, jedinu. Umrla jeu bijedi, On vise puta nije jeo, da njoj bude. Kad je umirals, na rissa Su se brda navaljivala. A njegov prvi Koméiluk razuzdano se smijao u svojoj presitost. (.) Na me je mnogo diclovao. Prekalio me utoliko, da bih ~ poeevsi razgovarati s moméadima — progovorila vise puta i ako ne s njim jer ga je nekud nestalo, a ono sa mnogim drugim nevoljnikom,’makar i u boljem odijelu,'koji bi mi se Zatlavio pod prozorom. Nijesam mogla od njih glave okremati. Nijesam ni onda kad su mi poslije nekoji modem Brijateli ozbitino spoeitavali Sto govorim sa svakijem ko god mi se javi i kad su mi prigovarali da zbog tova imam pokvareno srce. Oprastala sam im i ravnodusno prelazila preko toga. POPLAV Kad je sjutradan svanulo, hrlio je njezin dragi niz brdo ~ koji s drugim ukuéanima u noéi pobjeze glavom bez gzira ~ da pogleda mjesto gdje mu je kuéa bila. Ali kako se zaGudio kad je opazio da voda kuée nije odnijela! A istom kako se izobligio, kad je izbliza vidio kako je kuéa privezana i ko évrsto dri krajeve od wieta u Zakema Pogledao ju je, ako da je hijede iz velike zahvalnostizagrlti. A ona mu se osmnjehnula: - Neka; nije tome sada vremena. Preti nam je dom nad glavom ER,