Jedne veeri na strai dogodilo se neto neobino, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao

duh biveg danskog kralja. Vrlo su bili zaueni i odluili da samo Hamletu priope taj
dogaaj. Sljedeeg puta Hamlet je takoer bio na strai, duh oca otkrio mu je da ga je
Klaudije otrovao. Hamlet nije mogao vjerovati te se zakleo da e osvetiti njegovu smrt. U to
vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali Hamlet nije mogao podnijeti bol i oaj pa
se nije pojavio. Kad su doli glumci koji su trebali zabaviti goste neoekivano se pojavio
Hamlet. Glumci su prikazivali dramu u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet
iskoristio i rijeima napao kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemoe podnijeti
smrt oca. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu ker i svi su se nadali svadbi. Jednim
sluajem majka je pozvala Hamleta na razgovor, a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je
Hamlet zabunom ubio. Zbog sigurnosti kralj ga alje u Englesku, ali se on nenadano vraa,
no u meuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba izmeu Laerta i Hamleta, a
kralj predlae meusobnu borbu. Oni zaponu maevanje, ali su otrice bile namazane
otrovom to oni nisu znali. Kada je kralj predloio da nazdrave oni nisu pristali, pa je kraljica
popila vr i umrla, a Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su otrice otrovane.
Oprataju se od ivota i zaajedno umiru, a Horacije i Osric gledaju mrtve. Tada se zauje
buka koja je bila posveena Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. Na kraju svi
odlaze i iznose mrtva tijela te se uje pucanje topova u ast mrtvih.

Mesto radnje - Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingr, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela - Hamletova osveta

Jezik i stil - Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet inova, delo je pisano u stihu

Vreme radnje - oko 1600. godine

Ideja

Zna
da
je
prirodno
I kroz taj smrtni ivot protei u vjenost.

to

ivi

mora

umrijet

KRATAK
PRVI IN

SADRAJ

1.
prizor:
Elsinor,
terasa
pred
dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na strai. Brine ih je li se opet pojavilo "ono", a pod tim
misle na duha koji se pojavio sino oko jedan sat poslije ponoi. Usred njihova se razgovora
pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta. Oni ga pokuae upitati
neto,
no
duh
iezne.
Horacije kae kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da e
Dansku snai neka nesrea. Pria im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norvekog kralja
Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlai eli osvetiti za sve
to i dobiti natrag oeve zemlje. To je razlog to je Danska na oprezu i ima mnogo strae.
Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezarov pad otvorili grobovi,
mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrina zavlada svijetom. Uto se vraa
duh. Trojica ga htjedoe zadrati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije,
Marcelo i Bernardo sloie se da e o svemu tome izvijestiti kraljevia Hamleta.

2.
prizor:
Sveana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand,
Kornelije,
lordovi
i
pratnja.
Kralj Klaudije alje Kornelija i Voltimanda u Norveku da sadanjem kralju, Fortinbrasovu
stricu, jave sve to mladi Fortinbras namjerava uiniti u Danskoj jer Klaudije zna da se
norveki kralj nee sloiti s mladievom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze. Tad Laert
moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kae neka ide ako eli. Nakon
toga kralj se obrati kraljeviu Hamletu rijeima:

- Sada, dragi Hamlete, Na roae i sine -na to Hamlet odgovori u sebi: -Vie no, sinovac,
manje nego sin.

Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad iskazuje
svoju tugu zbog gubitka oca:

Jer nikad ne moe

Prikazati me vjerno, draga majko,

Ni mrki ovaj plat, ni obino

Odijelo crne boje sveane,
Ni uzdisanje stegnutoga daha,
Ni obilna mi rijeka u oku,
Ni pokunjeno dranje u licu,
Ni drugo nita, to je sjen i vid
I slika bola. To je, to se ini,
Jer ovjek moe svu tu napravu
I glumiti. Al u meni je neto,
Od naprave to vie znai te,
Jer samo slika tuge to je sve.

eli se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slau se s tim. Svi odlaze osim Hamleta. On
je bijesan to je Klaudije, njegov stric, preuzeo oevo prijestolje i oenio se njegovom
majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogoren je na majku to je tako brzo zaboravila oca.

Kratki mjesec!
Jo prije nego to je cipele
Iznosila, u kojima je ila
Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca,
U suzama ko Nioba! Da, ona,
Ba ona - Boe! Zvijer bez razuma bi
alostila se due - pola je
Za moga strica, brata oca mog,

to nije vie nalik na nj no ja

Na Herkula! Za mjesec dana! Prije
No sol je suza lanih prestala
Crvenit oi njene otekle,
Ve udala se.

Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo rei o pojavi kraljeva duha. Horacije mu

pria. Hamlet priznaje da je to vrlo udno, no eli i on vidjeti oeva duha i razgovarati s
njima. Smatra da e sad otkriti tko mu je ubio oca.

3.
prizor:
Polonijeva kua, razgovaraju Laert i Ofelija. Oprataju se prije Laertova odlaska. Budui da
Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav, a ona mu kae
da e ga posluati i biti na oprezu. Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer e
zakasniti, a i sluge ga ve ekaju. Laert se oprata s njima i odlazi. Polonije tad ispituje
Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaa asno. Ofelija govori kako joj
je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govori neka bude malo nepristupanija.

Ja neu da od ovoga trenutka

Sramoti ma i jedan prosti as
U razgovoru s Hamletom.
Zapovijedam ti - pazi na to! Idi
Sad svojim poslom.

4.
prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. ekaju duha. Iz dvorca se uju trube i top. Hamlet
kae kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih stvari drugi
narodi nazivaju svinjama i pijancima. Dolazi duh. Hamlet je uplaen, a duh mu pokazuje
neka ga slijedi. Horacije mu govori neka ne ide, no Hamlet eli razgovarati s oevim duhom.

Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da "u dravi je Danskoj
neto trulo".

5.
prizor:
Hamlet i duh dolaze na zabaeniji dio terase i duh mu poe priati. Kae da je on duh
njegova oca te mu dolazi rei da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenaen to duh
govori o ubojstvu. Duh kae kako je razglaeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu,
no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudije ga je ubio tako
to mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brzo uao u krv, proao cijelim
tijelom i usmrtio ga. Stoga trai od Hamleta da ne dopusti da se Klaudije izvue s tim
zloinom.
Duh
nestane.
Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, trae od Hamleta da i mispria to mu je duh
rekao, no on im ne eli rei, ali trai od njih da se zakunu da nikom nee rei za duha. I duh
im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to uine, te svi skupa odlaze.

DRUGI IN

1.
prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kui. Polonije alje Rejnalda za Laertom, da ga
prati i raspita se o njegovu ponaanju, a kasnije neka mu da novce i pismo. Rejnaldo odlazi,
a ulazi Ofelija. Govori da je preplaena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga
to ga Ofelija odbija. Polonije se slae da je sigurno zato poludio i zato idu to rei kralju i
kraljici.

2.
prizor:
U meuvremenu, u dvorani kralj i kraljica doekuju Rosencrantza i Guildensterna. Kralj ih je
pozvao zbog Hamletova ponaanja. Budui da su ta dvojica Hamletovi prijatelji, kralj misli
da e im Hamlet odati zato se tako udno ponaa. I kraljica ih moli neka saznaju to.
Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kae da je naao razlog
Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i njezina
novog braka. Klaudije kae neka mu prvo poslanici dou rei to je bilo u Norvekoj, pa e
onda
posluati
njega.
Poslanik Voltimand izvjeuje kako je norveki kralj zabranio Fortinbrasu mlaem da ikad
pokua zapoeti rat protiv Danske, te da norveki kralj trai doputenje da proe kroz
Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvjetajem, te Voltimand i
Kornelije odlaze.

Tad Polonije dobije rije. On im ita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet
lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato to je potena i asna ena. Polonije je smislio
kako e namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj e biti iza zastora i sluati njihov
razgovor.
Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet itajui neku knjigu. Polonije mu se obrati pitajui
ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kae da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se
pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujue odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu
dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje udne odgovore jer im ne eli nita
otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori kako su na putu u dvorac naili na neke
glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge. Hamlet ih s radou prima. Nakon kratka
razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smilja kako e uz pomo
glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca.

Ja hou stvarnije
Da imam razloge - i zato valja
U glumi epat savjest grenog kralja.

TREI IN

1.
prizor:
Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern. Dvojica
posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro proao, no ipak im Hamlet nije dao
odgovore koje su traili. Kralj im govori neka i dalje pokuavaju, nakon ega Rosencrantz i
Guildenstern
odlaze.
Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a on i
Polonije e skriveni sluati njihov razgovor. Kraljica se sloi i ode. Ofelija e toboe itati
neku knjigu, a kralj i Polonije e se skriti iza zastora. Dolazi Hamlet vodei svoj monolog:

Bit il ne bit to je pitanje!

Je l' dinije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il zgrabit oruje,

Oduprijet se i moru jada kraj

Uinit? Umrijet - usnut, nita vie!
I usnuvi dokonat srca bol
I prirodnih jo tisu' potresa,
to batina su tijelu. To je kraj,
Da ivo ga poeli: umrijeti
I usnut! Usnut, pa i snivat moda!

Naie na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da e mu vratiti poklone koje joj je
dao, Hamlet tvrdi da joj nikad nita nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim
kae da ju uope nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje nita;
nijednom mukarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: - Ako se bude udavala,
dat u ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti ista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nee utei. Idi
u samostan - Idi, zbogom. (Hoda gore - dolje) Ili ako hoe svakako da se uda, poi za
budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan - idi,
i to brzo. Zbogom!. Hamlet odlazi, ostavlja zaprepatenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije.
Kralj govori da mu Hamletovo ponaanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo
opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraene ljubavi. Predlae da
kraljica pokua "izvui" neto iz Hamleta nakon predstave, a on e se skriti i sluati taj
razgovor. Kralj se sloi:

Da, tako neka bude

jer mahnitost u velikoga svijeta
Bez paske sama ne smije da eta.

2.
prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i eli da ga glumci izvedu
kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci posluae i odu se pripremiti za predstavu. Dolazi
Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji ovjek kojeg zna i stoga mu pria kako je
u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slina okolnostima u kojima je ubijen njegov otac.
Stoga trai od Horacija da promatra kralja za vrijeme te scene, da vidi hoe li kralj bilo kako
odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kae:

Evo
dolaze,
na
glumu.
Sada
moram
biti
lud.
Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te
nasloni glavu na Ofelijine noge dajui pritom perverzne komentare poput:
- To je lijepa misao, leati izmeu djevojakih nogu.

Poela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vjenu ljubav. Tad na
scenu dolazi trea osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj Klaudije
naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i Horacija. Slau se da je
Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave ba tijekom prizora trovanja. Dolaze im
Guildenstern i Rosencrantz. ele opet izvui odgovore iz Hamleta, no on i dalje uti o svemu
tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon to Guildenstern kae da ne zna,
Hamlet ga pita zato onda pokuava svirati na njemu, saznati njegove tajne. - Nazovite me
kakvim god glazbalom - rasrditi me moete, ali ne moete na meni svirati. Dolazi Polonije i
govori Hamletu da ga majka eli vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj.

3.
prizor:
U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da ne voli
Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih e dvojicu poslati za njim.

Molim vas,
Pourite se na svoj hitri put,
Da zapnemo u verige taj strah,
to sada odve slobodno se kree.

Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije rei kralju da je Hamlet krenuo k majci,
a da e se on (Polonije) skriti iza zastora i sluati razgovor. Nakon tog priopenja Polonije
odlazi. Kralj ostaje sam.

Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba

I kletva je na njemu prastara -

Umorstvo brata! Molit se ne mogu,

Ma da je iva elja mi i volja,
Jer namjeru mi jaku jaa krivnja
Unitava...

Kralj klekne pokuavajui traiti oprost za svoj zloin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hou, (trgne ma) pa nek ode u nebo!.
No ipak nee nita uiniti, priekat e jo na osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajui
ree: - O, rije se die, ali miso gmie,a rije bez misli teko k nebu stie, nakon ega ode.

4.
prizor:
Kraljiina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da e Hamlet sad doi, te se
skrije iza zastora uvi da je Hamlet pred vratima. Hamlet ue k majci, a majka ga odmah
pone prekoravati to je nepoten prema Klaudiju, svom pooimu i stricu. Hamlet ju ne eli
sluati, nego ju vrijea. Ona se boji da e ju napasti, stoga poe glasno zapomagati.
Zapomaganje se uje i iza zastora. Hamlet izvue ma i zarije ga u zastor ne znajui koga je
ubio. Razveseli se kad pomisli da je moda ubio kralja Klaudija, no otkrije zastor i ugleda
mrtvog Polonija.

O, jadna ludo ti, nametljiva

I nesmotrena, zbogom! Drah te
Za nekog veeg. Primi svoju kob.

I dalje Hamlet nastavlja vrijeati svoju majku, to je tako brzo zaboravila njegova oca i
udala se za smee. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad
shvati da je Hamlet stvarno lud, ima privienja:

O, to je samo tvoga mozga stvor,

Jer ludost je u takvom stvaranju

Bestjelesnome vrlo vjeta.

Hamlet se pozdravlja, eli otii,

(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja alim ovoga

Gospodina - al htjela su nebesa
Da kazne mene njim, a njega mnome,
Te moram biti njima bi i sluga.
Sahranit u ga sad i odgovarat
Za prijeku smrt, to zadadoh je njemu.

Zna da e uskoro morati otii u Englesku, kako mu je ve odavno reeno, a sad eli majci
laku no te odlazi vukui Polonijevo tijelo.

ETVRTI IN

1.
prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izau kako bi
kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinonjem ponaanju. Kraljica kae:

Lud
Ko more i ko vjetar, kad se hrvu
I nadmeu. U divljem ludilu
I uvi, gdje se iza zavjese

Pomaklo neto, trgao je ma

I viknuv: Parcov, parcov! - starca je
Umorio u ludoj opsjeni,
I ne znajui, tko je.

Vraaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalae da nau Hamleta i Polonijevo tijelo

odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica nai e rjeenje kako kazniti Hamleta za
zloin.

2.
prizor:
Guildenstern i Rosencrantz nau Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im
ne eli nita rei. Trai da ga odvedu kralju.

3.
prizor:
Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara da je
na veeri, no ne veera on, nego njega veeraju. Kae da je na nebu, a ako ga ne nau
tamo, onda e ga sigurno nai za mjesec dana, kad budete uzlazili uza stepenice na
trijem". Kralj alje sluge da nau Polonija, a Hamleta alje na brod za Englesku.
Guildensternu i Rosencrantzu nareuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet jo noas
ode. Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da e Engleska ispuniti njegovu molbu.

Ti ne moe s hladnim prezirom

Da doeka na nalog vrhovni,
to sveano u pismu zahtijeva
Od tebe brzu Hamletovu smrt.
Uini to nam ,kralju Engleske,
Jer on mi kao ljuta groznica
U krvi bjesni, a na tebi je,

Da izlijei me.

4.
prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maru. Govori kapetanu da pozdravi
danskog kralja i zahvaljuje to im je dopustio da prou kroz Dansku. Fortinbras s vojskom
nastavi dalje, a naiu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita kapetana
kakva je to vojska, a kapetan kae da je to norveka, Fortinbrasova vojska. Nakon kratka
razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.

5.
prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemi. Plemi govori o Ofeliji, kako je
poludjela nakon oeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju tualjku
koju nitko ne razumije. Dolazi i kralj, ali jadnu Ofeliju. Nareuje Horaciju neka pazi na nju.
Zauje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. eli znati to je s njegovim ocem, tko ga je
ubio, eli se osvetiti oevu krvniku. Vraa se Ofelija. Laert je sretan to ju vidi, no tuan
zbog njezina naruena psihikog stanja zbog oeve smrti. Ofelija ode pjevajui i dalje svoje
tualjke. Laert kae kako e nai krivca za oevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slae:

I hoete - a onda,
Kad saznate, gdje krivac jeste pravi,
Tek njemu ete raditi o glavi.

6.
prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem pie kako su ga
zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu alje i neka to prije doe k njemu
(Hamletu). Kae i kako mu mnogo toga mora ispriati o Rosencrantzu i Guildensternu koji su
na
putu
u
Englesku.
Nakon to je proitao pismo, Horacije kae mornarima neka ga odvedu do Hamleta.

7.
prizor:
Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija.
Uto doe glasnik nosei Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu. Hamlet kralju u
pismu najavljuje svoj sutranji dolazak. Laert jedva eka da Hamlet doe da ga moe
optuiti i osvetiti se. Kralj kae Laertu da e on smisliti neki podvig kako bi laert mogao ubiti

Hamleta. Laert se slae da on bude orue za tu kaznu. Dogovorit e dvoboj izmeu Laerta i
Hamleta, maevanje, pri emu e Laertova otrica biti premazana otrovnom mau. Uto
ulazi kraljica viui da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak e srediti da
ima kranski sprovod.

PETI IN

1.
prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji e biti smjetena Ofelija. Raspravljaju o tome kako
je Ofelija poinila samoubojstvo; jedan od njih kae da Ofelija sigurno ne bi imala kranski
sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiu Hamlet i Horacije. Kad je prvi grobar
iskopao neku lubanju, Hamlet poe filozofirati ugledavi ju. Kae kako je ta lubanja nekad
imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca na zemlju. Hamlet pita
grobara za koga kopa grob, no on ne eli rei. Grobar pria kako je postao grobar ba na
dan roenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj Hamlet pobijedio Fortinbrasa.

Usred razgovora na groblje dolaze sveenici nosei Ofelijino tijelo, Laert, kralj i kraljica i
ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Sveenik objanjava Laertu da e Ofelija imati kranski
obred, no ipak joj nee biti pjevan requiem kao to se pjeva onima koji su preminuli u miru.
Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu skoi u grob, a tad prilazi Hamlet
i isto to ini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje i izvuku otamo.

Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da e ubrzati svoj plan, a
kraljici kae neka pripazi na svog sina, te nadodaje:

iv spomenik e dobit ovaj grob

I onda eka mir nas blagi, lijepi,
A dotle neka strpljivost nas krijepi.

2.
prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet pria kako je, dok je bio na
brodu, naao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku, napisao je

da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i Rosencrantz poginuli.
Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi da e Hamlet
pobijediti Laerta i zato eli da se dvoboj to prije odri. Dvoboj e trajati dok jedan od
sudionika drugom ne zada dvanaest uspjenih udaraca. Dolazi plemi kojeg je poslao kralj
pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili e ga odgoditi. Hamlet kae da e doi sad te
plemi odlazi rei to kralju. Horacije smatra da e Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli
tako. Neka bude to bude. Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s maevima i
rukavicama. Donose i boce s vinom.

Hamlet i Laert bratski si prue ruke. Uzimaju maeve i spremaju se za borbu. Kralj je jednu
au vina namijenio Hamletu, no Hamlet kae da e kasnije popiti. Kralj je otrovao vino u
toj ai, a kraljica, ne znajui to, ispije vino. U aru borbe Laert rani Hamleta, a zatim
sluajno zamijene maeve te Hamlet rani Laerta. Uto kraljica padne. Umirui ree da je vino
bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert pada. Vie Hamletu da je i on
otrovan, ali maem, i zato Hamlet uzme otrovani ma te probode kralja Klaudija. Hamlet ga
natjera da popije malo onog otrovanog vina, te kral umre. Laert kae:

Pravda ga je stigla,
Jer on je sam taj otrov smijeao.
- Oprostimo sad jedan drugome.
Pa niti moja ni mog oca smrt
Nek ne padne na tebe, Hamlete,
Ni tvoja na me!

... te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispria svima
njegovu priu. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze au i baci na pod.

Zauje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kae da je Fortinbras pobijedio u Poljskoj.

Hamlet kae Horaciju neka ispria sve Fortinbrasu, te nakon tih rijei Hamlet umre. Horacije
je tuan:

Sad puca dino srce! - Laku no,

Moj kraljeviu! Jata anela
Uspavala te svojim pjesmama.

Fortinbras ulazi, eli vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kae da e on
svijetu ispriati to se ovdje dogodilo. Fortinbras se slae s tim, te nareuje vojnicima da
iznesu
tijela.
Na kraju se uje topovska paljba.

Likovi

Klaudije - Danski kralj

Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja
Polonije - Kraljev komornik i glavni dravni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Laret - Polonijev sin
Kornelije - Danski poklisar u Norvekoj
Rosencrantz i Guildenstern - Nekadanji Hamletovi prijatelji na sveuilitu
Osric - Smijeni dvoranin
Reynaldo - Polonijev sluga
Fortinbras - Norveki kraljevi
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva ki

Analiza likova
Hamlet

Kraljevi Hamlet ima trideset godina, i u tih trideset godina postoje dva razdoblja: prvo
obuhvata godine njegovog ivota do definitivnog povratka iz Vitemberga, gdje je studirao
(ovo razdoblje nije poetizovano u djelu, ali se da naslutiti na osnovu iskaza drugih o njemu);
drugo razdoblje poinje od smrti oca pod dosta nejasnim okolnostima. Prema tome oeva
smrt je prelomna taka od dvostukog znaaja: ona dijeli Hamletov ivot na onaj prije i onaj
poslije i ona je ino mjesto na kome se gradi cijeli konflikt u biu, povod za unutranju
dilemu, za promjenu miljenja o svijetu i ovjeku i osnovni razlog za tragien ishod drame.

Hamlet je, nasuprot varvarskoj prirodi kralja Klaudija i dvorana, bio otmjenog duha. Znanje
je sticao u Vitenbergu, na Luterovom univerzitetu. Ovaj duh je bogatio pozorinim
predstavama, itanjem poezije, izuavanjem filozofije; bio je dobar maevalac, odjevao se
po modi , a odlikovali su ga i trezvenost, istota, mladost i ljepota. ivei na dvoru, okruen
panjom i sjajem, o svijetu je nosio idealnu sliku. Bio je uvjeren da svijet poiva na
besprijekornoj ravnotei dobra i zla i da njegovom ustrojstvu nema ta da se doda niti
oduzme. Vjerujui u harmoniju spoljanjeg svijeta, i sam je osjeao zadovoljstvo,
bezbrinost , polet, neki unutranji sklad. U takvim okolnostima ivljenja, on nije znao za
napor ovladavanja problemaima i nevoljama to ih obian ivot nudi, pa zato nije vjebao
volju da se istrajava, brzo odluuje i stupa u akciju. Njegova mo zapaanja i kritikog
promiljanja pojava, stvari i odnosa u drutvu zaista su impresivni, ali je lien neeg drugog
- praktinih koraka i vjetine snalaenja u okruenju koje nastanjuje licimjerje, brutalnost,
zloini, nemoral, podanitvo i la.

Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze sa smrti njegovog oca pod jo
nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su mu se ukazali u svoj svojoj
sloenosti i nepredvidivosti: ljudi nisu ino za ta se izdaju, a svijet nije ono to mi mislimo
da jeste. Poeo je da otkriva oko sebe egoizam, gramzivost, dvolinost i nemoral.
Hamletovo bie biva istraumatizovano u svojoj moralnoj istoi, zateenosti i nemoi da bilo
ta uini. Dolazi do potpunog zaokreta u njemu: poinje povlaenje u sebe, promiljanje i
sebe i ljudi oko sebe. Postaje introvertna linost: tajanstvena, nepristupana i nepovjerljiva.
On je sada onaj koji svijet posmatra iz prikrajka, sa nespokojstvom i velikim razoaranjem.
I ukoliko vie raste sumnja u istinitost oeve smrti, utoliko vie jaa predstava o vlastitoj
suvinosti u tom svijetu, utoliko je vei intenzitet drame u njegovoj dui.

Kad duh zatrai osvetu, Hamlet, pun mrnje prema kralju i kraljici izrie zakletvu da e
osvetiti svog oca. Njegove predstave o svijetu, saznanjem da je ''vrijeme izalo iz zgloba'',
biva sasvim srueno jer uvia da je taj isti svijet pun lai, prevara i nedjela i da je - u
odnosu na sve to - nemoan da bilo ta preduzme i vrati ga u preanju sliku. Ve je ovdje
poelo njegovo oklijevanje, sumnja u smisao osvete i odlaganje same osvete, pod
izgovorom da su potrebni novi dokazi.

Da bi doao do novih dokaza o ubistvu oca, Hamlet, vrlo uman i dobar poznavalac glume i
njenog funkcionisanja, uzima ludilo za masku. Uivljen u ulogu ludaka, on iz korijena
mijenja izgled, pokret, izraz lica, odjevanje i jezik. Rije i jezik nisu vie izraz mudrosti i
znanja, ve sredstvo osmiljenog ludila. Sa "ludilom" Hamlet moe slobodno da se kree, da
slua, da stupa u dijaloge, da provocira. Tu uspjenu promjenu na Hamletu najbolje opisuju
rijei kralja Klaudija: ... Ni unutranji ovijek, niti spoljni, ne lii vie na ono to bee.

Razoaran u ljude oko sebe i ustrojstvo drutva o kojem traje, Hamlet e u susretu sa
"prijateljima" svijet nazvati tamnicom, jer je zemlja nastanjena zloincima, prevarama i
svakojakim podlostima. Iskustvo mu je donijelo razoaranje ne samo u egzistenciju ve i u
ovjeka, zbog ljudi kao to su Klaudije, Polonije, Rozenkranc... Svi oni su nititelji ljudske
istote, istine i plemenitosti i, kao takvi, korov ovog svijeta. U monologu koji potpunije
oslikava Hamletovu dilemu i unutranji rascijep linosti, on izgovara svoje poznato: "Biti ili
ne biti, pitanje je sad?". Biti treba da znai: postojati pa makar i trpjeti, samo da se bude ili,
pak, - druga je mogunost - pobuniti se protiv poniavajueg statusa i svih bijeda. U tom
kontekstu, postavlja se pitanje da li je i postojanje po svako cijenu ono pravo biti u
vrijednosnom smislu (biti ovjek, svoj) ili je, pak, to odricanje od sebe. Nemoan za akciju
da mijenja svijet i da nae rjeenje za svoje psiholoke tjeskobe i nesanice, Hamlet bi da
potone u san, dubok i trajan, to i nije nita drugo do bjekstvo od surove stvarnosti, od
problema i vlastitog muenja.

Hamletovo razoaranje se sve vie iri. Prvo razoaranje u majku, strica i Polonija, a zatim i
u Ofeliju to je pristala da bude predmet manipulacije oca i kralja, pa onda razoaranje i
dotad vjerne i tobo iskrane prijatelje. Na kraju, dolo je razoaranje u sve ljude koji su, po
njemu, potencijalni grenici. Iskren i okrenut istini, Hamlet nije potedeo ni sebe. I u sebi je
otkrio poroke, iako ih italac mnogo i ne zapae. Oholost je crta njegovog bia: ismijava
Polonija, grobara naziva lupeom i sebe gospodaem Danske. Njegova osvetoljubivost,
takoe, nalazi mjesta u gestovima i postupcima koje ini u odnosu na Ofeliju koju voli, u
odnosu na njenog oca i prema svojo majci. U smrt alje ''prijatelje'' jer mrzi u njima
poslunost i podanitvo. U poetku ga mui i astoljublje, prosto pati to mora jesti "vazduh
kljukan obeanjima"; ali se Horaciju na Klaudija to mu je unitio nadu da e doi na
preszo. Meutim, do kraja drame, sve e to nestati i on e biti ovjek vrlina.

Hamletova upustva glumcima izraz su njegove iroke renesansne kulture,

obrazovanja i izvrsnog poznavanja prirode pozorita. Poev od saznanja da
namjenjena smrt, Hamlet poinje da se mijenja - oslobaa se poznatih kolebanja:
ubije kralja ili ne. Postaje odluniji, dostojanstveniji, hladniji i misaoniji. Hamlet
spreman da postupa "savreno po savijesti". Unitavati korov (Polonije, Klaudije)

visokog
mu je
da li da
je sada
postaje

zadatak njegove savijesti, ali bez novih dilema i lomova u njemu. Njegova borba vie nije
samo izraz linih obrauna, ono vie nije pitanje sujete i asti, nego postaje in etikog
djelanja i akcije koja poprima humanistiki smisao. To vie nije borba protiv kralja ve borba
protiv svih slinih njemu, tj. Protiv zla koje rui lice na tijelu drutva, cijele ljudske
zajednice. Da bi akcija dobila univerzalni smisao, Hamlet je morao u sebi da pobijedi
poroke, o kojima je sam govorio: osvetoljubivost (sebinu i linu), oholost, slavoljublje.

Hamlet tuguje za ocem i stalno nosi crninu, mrzi svog ouha koji mu je ubio oca

Odbaci,
dragi
Hamlete,
U
kralju
nek
ti
I
nemoj
neprestano
U prahu traiti svog plemenitog oca.

tu
oko

nonu
gleda
oborenih

boju;
prijatelja;
vjea

Hamletova smrt
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbjean. On umire
u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobii, kao to ga je zaobiao i otrov iz pehara. Mislim
da smrt traginog junaka predstavlja poslijednju, i vjerojatno najteu u nizu nevolja koje su
se dogaale da bi se junak na njima okuao i potvrdio nesavladljivost onoga to ga ini
velikim ovjekom. Hamlet je mogao ivjeti da je samo svoju ulogu ovjeka i svoj zadatak
kraljevia shvatio manje ozbiljno, s manje mrnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i
pristao ivjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar
i iz osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni
mogao, jer je tragini junak uvijek i jedna vrsta samoubojice: sam izmeu dvije mogunosti
bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije

Hamletov srtic, pohlepan ovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao vee moi, a kad mu
ni to nije bilo dovoljno eni se za njegovu enu. To da mu ljudske rtve nimalo ne znae
pokazuje i to kako je na sve naine bez straha pokuao ubiti svog neaka
Hamleta. Hamlet je znao od poetka kakav mu je stric, no vie zbog svega toga prebacuje
krivnju na majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono to je i zasluio - sigurno mjesto u 9
krugu pakla.

Gertruda

Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju vie krivi zbog oeva ubojstva nego strica.
On ne shvaa kako je majka tako brzo mogla zaboraviti oca i ak tovie, udati se za
njegova brata ako ga je za ivota tako snano voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i
neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna to je u ai, a to ini
vjerojatno zbog osjeaja krivnje i sinova prebacivanja koje vie nije mogla podnositi, a i
cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.

Ofelija

Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprata Hamletu iako se on prema njoj ponaa
surovo. Grubim rijeima je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli enski rod na dvoru zbog minke
koju stavljaju na seba. lice. Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do
krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga to se ona utopila. Ofelija s ispletenim
vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi svoj vijenac,
prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvijeem koje je sa
sobom ponijela.

Polonije

Laretov i Ofelijin otac. ovjek doista niskog morala, slian Klaudiju. Glavni je dravni tajnik i
kraljev komornik. Znatieljan je i zbog toga biva ubijen to pokazuje da ima neke istine u
uzreici - Znatielja je ubila maku.

Pre no to se upustimo u podrobnije tumaenje ekspirove drame "Magbet", odnosno

tumaenje njenog istoimenog lika, pokuaemo da sagledamo Magbetov put od istorijske
linosti do vrha ekspirovog pera.

Istorijski, Magbet se pobunio protiv kotskog kralja Dankana i prognao ga oko 1040. godine,
nakon ega je sebe proglasio za kralja. kotskom je vladao do 1057. godine, kada je
poginuo u bici kod Malkoma, voenoj kod Lamfanana.

ekspir svoju priu o Magbetu stvara kombinujui dve epizode iz Holinedove Hronike. Prva
epizoda govori o Magbetovoj vladavini, dok druga predstavlja priu o izvesnom Donvaldu,
koji, po nagovoru svoje ene, ubija kralja Dafa dok boravi pod njegovim krovom.

Kao to smo navikli, ekspir unosi odreene izmene u svoje prototekstove: dramski trenuci
koji se najvie urezuju u pamenje, proistiu upravo iz tih izmena. Naime, kod Holineda
neemo pronai prizivanje zlih sila kojima ledi Magbet iz sebe proteruje sve to je ljudsko,
niti njeno hodanje u snu. Takoe, njena smrt se ni ne pominje u Hronici, kao ni kucanje na
kapiju Magbetovog zamka.

Najvea izmena u odnosu na Hroniku ogleda se u ekspirovom postupku degradacije

Holinedovog Magbeta. Stavljajui po strani Banka i ostale kotske lordove, ekspir izdvaja
Magbeta i ledi Magbet kao jedine krivce u zaveri protiv Dankana. Osim toga, Magbetov
zloin, kod ekspira, postaje vei samim predstavljanjem Dankana kao starog i potovanog
vladara koga krase vrline zahvalnosti i velikodunosti.

U Hronici, ubijeni kralj predstavljen je kao nepravian i nesposoban vladar koji Magbeta
liava zakonitog prava na presto, te moemo smatrati da Holinedov Magbet ima razumljiv
motiv za ubistvo.

Poetak Magbetovog pada

Na samom poetku drame dobijamo izvetaj o Magbetu kao uglednom i asnom velikau,
odlunom vojskovoi koji brani svoju zemlju i njenog vladara. Rei koje nam skiciraju lik
Magbeta izgovara vojnik, u dijalogu sa kotskim kraljem Dankanom:

Magbet junani - Taj naziv on valjano zasluuje

Prkose srei, maem vitlae,
Od krvna posla to se puio
Ba kao pravi ljubimac hrabrosti

Prokri sebi put..

Takvog Magbeta, "punog mleka ljudske dobrote", prvi put susreemo u treoj pojavi prvog
ina. Magbet, u pratnji svog prijatelja Banka, nailazi na tri vetice koje mu se obraaju:

Prva vetica: Zdravo, Magbete, glamski tane, zdravo.

Druga vetica: Zdravo, Magbete, kodorski tane, zdravo.
Trea vetica: Zdravo, Magbete, potonji kralju, zdravo.

One se obratie i Banku, rekavi mu da e biti "manji od Magbeta i vei, ne tako srean, al'
mnogo sreniji, raae kraljeve, al' sam kralj biti nee", nakon ega nestae.

Vetice, svojim govorom i pojavom, stvaraju veliku enigmu Magbetu i Banku, ali i itaocima.
Naime, vetice nisu ni privienje ni realnost, ni natprirodna bia ni obine starice, te su
dvosmislenost njihovog porekla i zagonetnost njihovih moi deo pieve zamisli. U scenskim
uputstvima, o njima se govori kao o "veticima" (witches), dok one sebe nazivaju
"suajama" (the Weird Sisters), to bi znailo da su one glasnice sudbine, te se, praene
svojom vladarkom Hekatom, ne bave se bacanjem ini, ve prevashodno predvianjem.

Sa druge strane, vetice moemo shvatiti kao projekcije Magbetovih elja, fantazija ili
halucinacija: one proriu upravo ono to Magbet prieljkuje da se obistini. Nakon pojave
vetica, pred Magbeta i Banka stupaju Ros i Angus, kotski tanovi, donosei vest o
Magbetovoj nagradi kojom on postaje kordski tan. Potvrda prethodno izreenog
proroanstva u Magbetu probudi ogromnu sreu i zadovoljstvo, navodei ga da izgovori:

Glamis, i kordski tan!

Najvee jo me eka.

na ta mu Banko odgovara:

Ako im poveruje, moe te to

Zapaliti eljom za krunom,
Sem kodorskog tanstva. Al' je udno
I esto nam, na nau nesreu,
Orua tame kau istinu.

Kao i veina traginih likova, Magbet postaje rtva onog dela svoje prirode koji ne razume i
prema kome osea otpor, dela koji ga nagoni na krenje svojih najsvetlijih principa; onog
dela koji ga navodi da pomisli na ubistvo kralja radi ambicije roene iz proroanstva, emu
svedoe stihovi koje izgovara nakon nestanka vetica:

to podleem kuanju tom

ij strani lik mi kosu podie
Da vrsto srce u rebra mi lupa
Protivno prirodnom redu? Manji je
Istinski strah od grozne zamisli.
Moj duh u kom je ubistvo samo mata
Ljudsko mi bie tako potresa
Da sva mi mo u slutnji pogibe.
I nita nije, doli to to nije.

Neka od kljunih pitanja drame tiu se uticaja proroanstava na Magbetovu sudbinu: da li

junaka koji se vodi predskazanjima moemo donekle razreiti odgovornosti za uinjeno? Da
li ga moemo pravdati pretpostavkom da je bio rtva demonskih sila? Ono to zasigurno
moemo rei je da Magbet, u susretu sa veticama, budi neasnu ambiciju koja je ve
postojala od pre. enski uticaj, predoen u vidu suaja i ledi Magbet (u nastavku), nije u

stanju da stvori ambiciju tamo gde je nema, ali moe da je probudi i podstsakne na
delovanje.
Zanimljivo je primetiti da nas je ekspir uskratio poznanstva sa "neustraivim velikaem",
jer onog trenutka kada mi, zaista, upoznajemo Magbeta, on ve biva uvuen u mehanizam
proroanstva, te pred nas izlazi osvojen ledenim arom za krunom. Sve to izgovara, pre
saznanja da postoji mogunost da e postati kralj, koje ga potpuno obuzima i transfomie,
jeste:
"Ne
videh
dan
ovako
gadan
i
lep"(I,
3).
Upravo ovaj stih, metaforiki govori o sukobu ambicije i moralnog zakona, koji e, u
nastavku teksta, biti dominanta Magbetovog lika. On nee moi da se odupre ambiciji da
postigne vie od onoga to mu pripada, to ga, prema reima Vladislave Gordi Petkovi,
svrstava u grupu marloovskih tragikih junaka,"ambicioznih ljudi" (aspiring men).

U prethodne tri pojave, mogli smo uvideti ekspirovu pripremu i realizaciju postupka kojim
otpoinje Magbetov pad: sa sjajne visine, ije nam konture ocrtava vojnik na samom
poetku, u moralnu pusto, duevni pakao i zloin, koje emo videti u nastavku. Vano je
napomenuti da Magbetov pad ne poinje ubistvom, ve samom pomisli na njega.

Veliki mehanizam ili komar, stanje ili proces?

Dosadanji tok tumaenja navodi nas na kratku digresiju, razmatranje pitanja "Velikog
Mehanizma" iz drame Riard III, iji se zupanici moda kriju i izmeu redova ove drame.
Jan Kot, u svom tekstu Magbet ili zaraeni smru, razmatra ovo pitanje, govorei nam da na
Magbeta deluje ogoljeniji "mehanizam" nego to je to sluaj sa, ve pomenutom, istorijskom
dramom.

Uguenje pobune dovodi Magbeta blie prestolu, on moe da postane kralj, to znai da
mora da postane kralj. Ubija zakonitog vladaoca, mora pobiti sve svedoke zloina i one koji
sumnjaju u njega. Posle toga, mora ubijati sve, jer su svi protiv njega, te na kraju sam biva
ubijen, preavi ceo put po velikim stepenicama istorije. Upravo tu istoriju Jan Kot u drami
Magbet, ne sagledava kao "Veliki Mehanizam", ve kao komar koji iznenauje i plai;
komar u koji, pre ili kasnije, svi bivaju uvueni. U Magbetu, istorija je prikazana kroz lino
iskustvo, sam zloin je prikazan kao lino iskustvo, te je sam Magbet odluka i izbor, a ta
odluka mora biti izvrena njegovim rukama. Setimo se samo da Riard, u drami Riard III,
lino ne ubija ni jednu od svojih rtava.

Sa druge strane, Veselin Kosti, u svom tekstu o Magbetu, povlai paralele izmeu samih
likova Magbeta i Riarda III. Obojica su glavni junaci i najsnanije linosti u svojoj okolini.
Njihov put obeleen je okrutnou i ubistvima, a taj put se za obojicu zavrava borbom na
bojnom polju. Ipak, lik Riarda gledaoci upoznaju ve kao zloinca, reenog da to i dokae,
bez ikakvih nedoumica u pogledu svojih postupaka. Zloini u njemu ne izazivaju nikakvu
griu savesti, a njegovi monolozi nisu tu da bi osvetlili "mrane dubine njegove savesti",
nego da bi samozadovoljno obavestio gledaoce o svojim namerama ili ve izvrenim
zloinima. Veselin Kosti vidi Riarda III kao olienje stanja, a Magbeta kao proces, odnosno
Riarda kao "dramskog junaka koji je zloinac", a Magbeta kao "dramskog junaka koji
postaje zloinac", s ime se moemo, apsolutno, sloiti.

Magbet zbog sna ubija san

U etvrtoj pojavi prvog ina, prisustvujemo prvom susretu kralja kotske Dankana i
Magbeta. Kralj je Magbetu i Banku izjavio veliko potovanje zbog svega to su uinili za
njega i dravu, na ta mu je Magbet ponizno odgovorio:

Dunosti nae su vaem prestolu i carstvu

Ko deca i sluge koje rade samo
Ono to treba, vre svaku stvar
Iskljuivo za vau ljubav i ast.

Ve u sledeim redovima, kralj izjavljuje elju da svog sina prvenca, Malkoma, postavi za
prestolonaslednika, princa od Kamberlanda. U tom trenutku Magbet, u stranu i za sebe,
izgovara rei potpuno suprotne onome to je malo pre izgovorio:

Od Kamberlanda princ!
To je prepreka da se o nju moram
Da spotaknem, il' da je preskoim.
Na putu mi je! Zvezde, sakrijte svoj zrak

Da svetlost ne vidi ponornih elja mu mrak,

Nit oko ruku. Nek se zbude to
to oko se zgrozi da vidi svreno.

Upravo ovde vidimo stranu borbu izmeu ambicije i moralnog zakona. Za razliku od
preanjeg sluaja, kada smo Magbeta videli u prvoj pomisli na ubistvo kralja, ovde ve
moemo primetiti da elja za krunom odnosi pobedu nad onim delom Magbetove linosti
koji, sad ve ini se, vodi uzaludnu bitku ve od tree pojave ovde drame - jedan deo te
linosti nestaje zajedno sa veticama, dok drugi polako iezava svakom novom pojavom.

U toku dosadanjeg teksta, nismo imali prilike da vidimo Magbeta koji govori sam za sebe.
Ta "ponorna elja" je ono to poinje da ga otuuje od ostalih, ak i od najboljeg prijatelja
Banka. Ta elja izaziva strah od otkrivanja, ali i strah od samog sebe. Magbet, osvojen tim
strahom, vidi samo jedan put na koji, ipak, jo uvek nije spreman da zakorai. Taj dodatni
impuls, taj presudni korak, taj vetar koji e vatricu pretvoriti u umski poar, predstavljen je
u vidu lika Magbetove ene, ledi Magbet.

Nastavak teksta vodi nas na Magbetov dvor, na kome se nalaze kotski tanovi, na elu sa
kraljem Dankanom. Vidimo i ledi Magbet, koja putem pisma saznaje za proroanstvo i, na
samu pomisao o mogunosti ostvarenja, ve poinje da planira nain izvrenja, govorei, u
dijalogu sa Magbetom, kako kralj "nikada, nikada to sutra nee sunce videti", savetujui ga
da izgleda kao nevin cvet, a bude guja pod njim. Ipak, Magbet se nalazi u "nedoumici":

Da ne idemo dalje s ovim poslom sad.

Tu skoro me obaso astima.
U sviju vrsta sveta steko sam
Miljenje zlatno: pa bi valjalo
Poneti ga u novom sjaju tom,
A ne ovako brzo baciti.

Razlog zbog koga sam nedoumicu stavio pod znake navode, jeste utisak da se pod reima
koje Magbet upuuje svojoj supruzi ne krije sumnja u ispravnost postupka koji nameravaju
da uine (Magbet je, u svakom trenutku, svestan da ubistvo, iz bilo kojih razloga, nikako ne
moe biti ispravno), ve potreba za potvrdom, pokuaj da kroz ledi Magbet u sebi potue i
ono malo prepreka to je mu je ostalo na putu ka zloinu. Stoga, lik Ledi Magbet moemo
tumaiti kao izvesnu nadogradnju onoga to za Magbeta predstavljaju vetice - ona postaje
ono to mu je potrebno da izri ubistvo, ono to omoguava ambiciji u njemu da preraste u
stvarnost i zloin.
Na kraju prvog ina, Magbet postaje ve potpuno siguran da e izvriti ubistvo:

Ja sam odluen.
Napregnuu sve ive sile mi
Za ovo strano delo. Hajd'mo sad
Prividom lepim da varamo svet,
Sad lano lice mora sakriti
to e u lanom srcu biti.

Ipak, taj zloin mora poiniti sam i, upravo u trenucima neposredno pre ubistva, on ostaje
potpuno sam. Iako je Magbet, ve u prethodnoj sceni, izjavio da je potpuno odluen na
ubistvo kralja, nastavak teksta nam donosi nove, ovoga puta istinske, nedoumice koje se
odigravaju unutar Magbetovog lika, u jednom od najboljih i najefektnijih monologa ove
drame:

Je l' ovo no to vidim pred sobom

Sa okrenutom drkom ruci mi?
Ha, stani da te epam. Nema te,
Al' ipak te jednako vidim. Nisi li,
Ti, privienje kobno setno
I pipanju ko vidu? Ili si
Tek no od misli, delo obmane

Iz vatrom muenog mozga roeno?

Nedoumice prerastaju u halucinacije - Magbet vidi krvavi no koji ga predvodi, krvavi posao
priinjava se pred njegovim oima, a njegov uas postaje straniji nego ikada. Zloin je, u
ovoj sceni, predstavljen kao neto potpuno subjektivno, duboko skriveno unutar svesti
individue. Halucinacije su te koje nam osvetljavaju skrivenu dubinu Magbetove svesti,
upoznajui i nas, ali i samog Magbeta sa njenim najmranijim delovima.

Magbet je ubio da bi se izjednaio sa svetom, u kome ubistvo postoji i ubistvo je mogue.

Magbet nije ubio samo da bi postao kralj, ve i da bi potvrdio samog sebe. Izabrao je
izmeu Magbeta koji se plai da ubije i Magbeta koji je ubio. Njegovo ubistvo, u izvesnom
smislu, moemo tumaiti i kao najhrabrije delo koje je ini - posle njega nestaju mune
nedoumice, a poinju strah i svest o tome da vie nikada nee biti pomiren sa samim
sobom. Od samog ubistva, gora je misao o ubistvu koja titi, koje treba poiniti, od koga
nema naina da se pobegne. ekspir nas, ovim sjajnim monologom, podsea da nije re o
drami "Velikog Mehanizma", ve o drami komara - Magbet je taj koji ubija san, Magbet je
taj koji zbog svog sna, smrtnosne ambicije probuene sa dna duevnog mulja, vie ne moe
da zaspi:

Ne spavaj vie. Galamis je zaklao san,

Kodoru za to vie nema sna,
Magbetu vie nigde nema sna!

U celoj kotskoj vie niko ne moe da zaspi. Nema vie sna, postoje samo komari, osim za
one koji ve "spavaju":

ta je to sa mnom kad me svaki um

Prestravi? Moe li Okrean celi velikog Neptuna
S ruke mi sprati ovu krv?
Dankana mi probudi kucanjem tim:

To kad bi mogo.

Strah od samoe: komar savesti

U nastavku drame, Magbet e srljati u dalja ubistva ili zato to je gonjen strahom, ili zato
to ono to je u njemu ljudsko brzo odumire. Mnogo smo govorili o sukobu ambicije i morala
u okviru Magbetovog lika. ini se da je, u svakom trenutku ove drame, pred nama i u nama
ostajalo barem malo od onog dela Magbetovog lika ije smo konture dobili na poetku
drame u izvetaju vojnika. Ubistvo, poput gumice, brie skicu s poetnih redova Magbeta, ali
uklanja i rafuru stvorenu od ambicije koja je Magbeta vodila do konanog izvrenja, za
sobom ostavljajui samo komar - hartiju umrljanu strahom, sa par, skorno nevidljivih,
obrisa Magbetovog lika iz prolosti. Svoju sledeu odluku, da ubije svog prijatelja Banka i
njegovog sina, on donosi sam, bez spoljanjih podstreka i bez unutranje borbe, voen
strahom koji je okupirao njegovo itavo bie:

Moj strah od Banka je

Duboko u meni. U njegovom biu
Kraljevskom vlada to to uliva strah.
On mnogo sme. Jalov mi skiptar dadoe u ake
Da ga uljeska ruka istrgne,
Ne sin iz mog potomstva. Ako je to,
Za Bankov porod ja ogreih duu,
Dankana dobrog sam za njih ubio!
U au svog mira mrnju nasuo
Sve za njih samo.

Ovo ubistvo Magbet nee poiniti sopstvenim rukama, ve unajmljuje ubice koje e to
uraditi za njega, to nas, nesumljivo, vraa na priu o "Velikom Mehanizmu" i drami Riard
III. Veliko ubistvo kojim poinje istorija jeste ubistvo kralja. Tek onda treba ubijati. Magbet
poznaje snagu proroanstva, proroanstva koje je, kroz Magbetovo ubistvo, pustilo ogromni

valjak istorije u pokret da mrvi sve pred sobom. Magbet odluuje da se rei poslednje
prepreke u nizu, predstavljene u vidu nekadanjeg prijatelja Banka i njegovog sina.

Zanimljivo je, ba na ovom mestu, vratiti se odnosu Magbeta i ledi Magbet. Nakon prvog
ubistva, koje su poinili zajedno, Magbet se povlai u sebe o planovima za drugo ubistvo
ne eli nita da kae svojoj eni. Njihovi snovi, da e nakon ubistva Dankana iveti u srei i
zajednitvu, poinjenim zloinom postaju komar, koji ih postepeno, ali nezaustavljivo
razdvaja. Nakon to saznaje da su ubice polovino izvrile zadati postao, ubivi samo Banka,
a ne i njegovog sina Flinsa, Magbet ponovo postaje rtva sopstvene savesti, koja se ovaj
put, u vidu halucinacije, pojavljuje u obliku Bankovog duha:

Magbet: to ovek sme, ja smem. Pristupi mi

Ko upavi ruski medved, il' nosorog
U oklopu, il' tigar hirkanski!
Uzmi ma koje drugo oblije;
I snani moji miii nee nikad
Zadrhtati.

Jedan hrabri ratnik, nakon to je svu svoju hrabrost uloio u ostvarenje zloinakog nauma,
moe izdrati svako iskuenje izuzev suoenja sa sopstvenom sveu. Pojava Bankovog
duha primer je Magbetove nesposobnosti da se suoi sa psiholokim posledicama zloina.
Spreman je da hladnokrvno planira ubistva svojih protivnika, ali ne i da ih pred sobom
opravda. On ubija nedune ne bi li povratio zauvek izgubljeni duevni mir, ali uklanjajui
ljude ne uklanja opominjui glas savesti koji ga vrsto dri unutar sveta zloina, iz kojeg on
ne moe pobei.

Nakon pojave Bankovog duha, Magbeta i ledi Magbet vie uopte ne vidimo zajedno, te
svako od njih odvojeno produava svoje dugo putovanje u nespokojstvo, oajanje i duhovnu
samou. Ako je Bankovo ubistvo, donekle, mogue opravdati strahom od opasnih politikih
neprijatelja, onda nam ubistvo Magdafove porodice, koje se odigrava pred kraj drame, samo
donosi svedoanstvo o udovinosti i neljudskosti koja je potpuno obuzela Magbetovu svest i
pretvorila je u nonu moru (IV, 2). Slino je i sa situacijom u kojoj Magbet saznaje da mu je
ena umrla:

Trebala je docnije umreti.

Bilo bi dolo vreme za tak'u re. Sve sutra, i sutra, i sutra! Mili to
Iz dana u dan sitnim korakom
Do zadnjeg slova u knjizi vremena.

Ipak, ove dve scene govore jo po neto. Magbet dugo, kroz itava etiri ina, nije hteo da
primi stvarnost i neopozivost komara, nije mogao da se pomiri sa sopstvenom ulogom,
koju je oseao kao tuu. Svojim poslednjim postupcima, on dokazuje da sada to zna. Zna
da smrt nita ne menja, da ne moe nita promeniti, da je jednako apsurdna kao i ivot.
Zna da iz komara koji je stvorio nema bekstva, da najzad moe da se pomiri sa sobom, jer
je razumeo da je svaki izbor apsurdan, te, zaboravivii ukus straha, govori:

Gasi se, gasi, kratko kandilo!

ivot je samo lutajua sen:
Kukavan glumac to se boi i koi ja daskama svoj as, a onda se
Vie i ne uje; to je pripovest
Idiota jednog, puna buke i besa,
A ne znai nita.

ekspir, svojom dramom Magbet, prikazuje kako bitka za vlast uvlai u vrtlog nemira i
ratova celu zemlju, kako se sudbina istaknutog pojedinca odraava i na sudbinu drave. Ova
tragedija ne govori samo o uspinjanju na presto rukama umrljanim krvlju, ve duboko
svedoi o patologiji zloina: prvo ubistvo nikada nije poslednje, nasilje raa novo nasilje.
Tragika Magbetovog lika u sebi sadri injenicu da je ubistvo poinio onaj ko se toga grozi,
tragika koju definie postepeno oduzimanja ljudskosti u oveku koji je podstaknut
spoljanjim znamenjima u proroanstvu prepoznao svoje skrivene elje.

Ipak, pored svega protumaenog, lik Magbeta nam ostavlja veliko pitanje, pitanje na koje e
oveanstvo dobiti odgovor tek onda kada ogromni valjak istorije bude smrvio apsolutno sve
pod njim, pitanje koje savremeno druto krije duboko ispod arenila modernog vremena
pitanje ljudskih granica:

Ja smem uiniti sve to oveku lii.

Ko sme jo vie, nije ovek.
_________________________________