prazna stranica

Nikola Tutek
Zlatna Pirana

prazna stranica

Nikola Tutek

Zlatna
Pirana
(prie i drame)

Zigo
Rijeka, 2006.

prazna stranica

SADRAJ

Zlatna Pirana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Prvi dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Drugi dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Prie

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

Put u Rimini

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

Otkrie Adema Jasharija

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

Karnevalska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Zelena perika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Ona 88 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
Odgoeno svitanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
DAnnunzijev stakleni stol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Dan od posebnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Drame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
Drama kratkog daha

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

Trea pria o strano tunom ovjeku i vodokotliu . . . . . 197

Derivirana trumfeta koja tei beskonanosti . . . . . . . . . . 209
Nova ekologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Biljeka o autoru

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227

prazna stranica

ZLATNA PIRANA

prazna stranica

PRVI DIO

prazna stranica

ATAVIZAM

No.
Vrijeme za najjae. Za dobra djela.

UTORAK, 31.
Otvaram prozor sobe, izvlaim oprezno glavu kroz okno i gledam gore,
vertikalno uza zid. Vidim mrani rub krova, iznad tamno nebo s nekoliko
zvijezda i tri ukiseljena oblaka. Kako smrdi nou gradski zrak! Je li to
neki le pao preko grada, neki stari gad koji nas je muio tisuljeima?
Probijamo se kroz tminu njegova mrtva tijela. Nervozan sam. Make,
drolje i ubojice eu ulicom. No je vrijeme za najizdrljivije.
Unato strahu, moram u potpunoj tajnosti poi gore, na tavan. I poi
u, bez svjetla na stubitu. Za svaki sluaj uzet u sa sobom i letvu da bih
se njome obranio ako sretnem nekoga od ljudi. Susret s njima vrlo je
mogu, ak i u ove sitne sate; nitko od njih ne spava, oni kuju zavjere ili
jedu, glaaju, pare se ili se boje nonih mora. Oni su slabani i no je za
njih naporna.
Hladno je na stubitu. Izmeu poda i vrata susjednog stana vidim uski
trak svjetla. Imao sam pravo, zvijeri zaista ne spavaju. Moram se kretati
posve tiho kako zvuk mojih koraka ne bi prodro kroz beton stepenica, kroz
zidove ravno u njihove sobe, krevete i ui. Ako me otkriju osuen sam na
propast. Mirno je na etvrtom katu. Jo samo nekoliko stepenica i prii u
vratima tavana. vrsto stiem letvu i nadam se uspjehu svoje misije.
Vrata tavana zatvorena su lokotom za koji nemam klju. Od stanara
jedino Evica ima klju i dri ga ljubomorno podalje od ostalih ljudi.
Donekle je mogu shvatiti: kad bih ja kojim sluajem posjedovao taj klju,
11

zasigurno ne bih dozvolio drugima da ga dodiruju, ne bih im dozvolio ak

niti da mi se obraaju. Klju od tavana posve je ozbiljna stvar. Bez tog
kljua sada sam primoran vrata tavana otvoriti letvom.
Trebao bih ili raskinuti lanac, ili rastaviti lokot ili izvui iz drveta eljezne vijke kojima je lokot uvren, zajedno sa arkama. Mislim da je ovo
zadnje najjednostavnije. Letvu podboenu izmeu zida i lanca vuem
snano prema sebi ne bih li konano otvorio svijet u koji ve due vrijeme
elim ui.
Letva klie preko glatkog, vlanog zida i odjednom, osloboena mojih
ruku, snano lupa po drvenoj povrini vrata, potom pada na pod stvarajui stranu buku. Drhtim zguren u kutu. Udahnuo sam dio paukove
mree. Ne usudim se pomaknuti. ujem otvaranje vrata na etvrtom katu.
Blijesak umjetnog svjetla. To je sigurno Evica.
Tko je tamo? Ima li koga?
Stiem letvu i ne diem. Ona stie prekida rasvjete. Sve blijeti.
Sreom, jo uvijek sam dobrim dijelom u sjeni.
Za ime Boga, sad si stvarno prevrio svaku mjeru! Ne moe
na tavan, razumije li? Vrata su zakljuana! Razumije li,
zakljuana!
Ona prekida dernjavu i pribliava se. Gledam ispod pazuha njeno bavasto tijelo prekriveno memljivom spavaicom i njeno okruglo, zlo lice.
Ponien sam i strah me njenog pogleda.
Hajde, ustani i poi spavati.
Udarci letve o njeno okruglasto tijelo tupo odzvanjaju stubitem. Vie
ne brinem o drugim stanarima, bitno mi je rijeiti se ove monstruozne
ene. Ona je spokojna na podu. Krv joj umiva lice. Moram je odvui preko
praga njena stana da je netko ne bi vidio.
U njenom stanu smrdi. Evica ima oajan ukus za namjetaj i oito loe
spaja boje. Bolje nisam niti oekivao od nje. Opet u je lupiti letvom. Lupit
u je jo jednom radi loeg ukusa. I jo jednom jer je mrzim. A kad sam
ve u njenom stanu, mogao bih na brzinu potraiti klju tavana.
Ne mogu ga pronai. Gade mi se njene stvari. Ne elim vie nita dodirivati. Ovo je mjesto odvratno i kuno. Odlazim. Ona lei. Odlazim.
12

* * *
U jednoj jedinoj zraci suneva svjetla ima vie snage nego u
cijelom nonom pokrivau iznad grada. Zato ljudi izlaze danju, da
bi se nagutali te snage i ojaali se. A nou, kad je svijet zaista slab,
oni se zatvaraju u svoje barake. Zato samo najhrabriji postoje
nou. Oni koji su spremni pogledati u oi malaksale civilizacije i
koraati mranim ulicama bez ogledavanja preko ramena. No
mrzi slabie, a najjai meu jakima preziru danje svjetlo.
Jutro nakon incidenta danje je svjetlo izvuklo Evicu iz njenog
kunog stana. Odjenula je iroku haljinu s cvjetnim uzorkom. Oko
zgloba lijeve ruke imala je povoj od gaze, gornja usnica bila joj je
rasjeena, u krasti. Nevjeto je pokuala kosom sakriti djeli tjemena koji sam joj obrijao letvom prethodnog dana. Oi su joj bile
kao u bolesne make, pune vatre i prijezira, istovremeno upaljene
i posve nemone. Evica je krenula u misiju ija je svrha samo njoj
bila objanjiva. Sila je stepenicama do mojih vrata i pozvonila.

SRIJEDA, 1.
Trim prema zidu... Prema prvom bijelom zidu. Obraz mi je priljubljen uz
hladnu, bijelu plohu, osjeam miris vapna.
Otvaraj! Znam da si tu! Otvaraj!
Zvonjava. Sad i lupanje po vratima. Pomiem se. Vrata su posve drugaija od zida, toplija su i vibriraju oivljena mrnjom. Oivljena Eviinom dugom, tekom i rastegnutom rukom. Ona lupa i dere se. Provirujem
kroz pijunku. Dobro sam je sredio.
Otvaraj!
Otkljuavam vrata. Polako. Odkrinut u vrata taman dovoljno da joj
priprijetim letvom koju sam sino ostavio pored ulaza. Ali, vrata oivljavaju svom teinom njenog tijela!
Ona stoji iznad mene, lice joj preznojeno i uspuhano. Njen pogled, kao
u ivotinje. Podiem se s poda. Poniava me u utnji. Sad se ceri kao
sotona. Obara me ponovno svojim unjastim ruetinama.
13

Ponovo na podu. Osjeam bol u sredini kraljenice. Pao sam na svoju

letvu. Evica dri slonovsku nogu na mom trbuhu. Raskopava gornju dugmad svoje haljine. Dva pa tri i etiri dugmeta, svlai gornji dio tako da su
joj ramena gola i vidi se odvratni, ogromni sivi grudnjak. Vadi lijevu sisetinu, sada i desnu.
to si traio kraj mog tavana? to si radio?
Ogromne crne bradavice, poput dva crna sunca ili dviju rupa na nebu,
sputaju se prema mome licu. Evica se smije. Stravina bol u leima. Oduvijek je sanjala osvetu. ekala je moju prvu pogreku da bi me uhvatila
nespremnog za obranu, a spremnog za kanjavanje. Doista se nisam
nadao da e kazna biti toliko teka.
Prebacujem Evicu na lea ostajui na njoj kao prilijepljen. Sad tek osjeam punu jainu povrede na leima. Zasigurno sam iskrenuo kraljeak.
Drim njene ogromne sisetine stisnute jednu uz drugu i sad je moja elja
ve posve izvjesna. Traim putove po njenom brdovitom i valovitom tijelu
punom razliitih nabora. Osjeam se poput utopljenika na okruglastom i
oznojenom otoiu od mesa i koe. elim je uzeti tako nasilno da joj vie
nikad ne padne na pamet sprijeiti me u pokuaju preuzimanja tavana.
Dva prsta u krugu, dva i petnaest. Dva prsta u izvorima njene sree.
Ogavni zvuk tik-tak-tik-tak. Crne bradavice trzaju se gore-dolje, goredolje. Evica mi pue u oi.
* * *
Kasnije istog dana, a nema smisla to uvoditi u dnevnik, Evica se
zadrala do veeri. eljela je razgovarati. Navika govorenja suvina je u ljudi od mraka, u ljudi od tiine i unutarnje snage. Ponekad se glasam, slino njima, ali ne razgovaram. Evica mi je oduzela
cijeli dan spavanja i uinila me umornim i nervoznim. Nisam
navikao biti budan tijekom dana, a jo manje provoditi vrijeme
tako aktivno kao to sam s njom bio prisiljen. Ponajvie me je
uznemirila Eviina odlunost da me ee posjeuje u mom stanu,
ponekad i vie puta tijekom istog dana. Trpio sam znajui da je sve
to cijena koju trebam platiti mislim li se dokopati kljua tavana.
14

 Zato nikad ne izlazi iz stana?

Pravio sam se da ne ujem. Brzo je nastavila:
Zato uope eli doi na taj prokleti tavan? Ne brini se,
nisam nikome nita rekla o tebi, niti namjeravam, budi siguran u
to. Moe mi sve ispriati.
Zamijenio sam mjesto svojim prekrienim nogama; lijevu sam
stavio preko desne i osjetio trnce u donjem dijelu tijela.
Mogli jednom poi u etnjicu. Ti i ja, sami. to kae na to? Ili
moemo gore kod mene, na kavu. Jednu kavicu, to misli o tome?
Lijeva noga mi je posve utrnula, do boli.
Mora se malo naspavati, da ti prou ti kolutovi ispod oiju,
a onda emo u etnjicu, je li tako?
Podonjaka oko mojih oiju vjerojatno ne bi niti bilo da mi
Evica nije oduzela cijeli dan spavanja, od jutra do zalaska. I jo me
toliko zamarala svojim glupim pitanjima i razgovorom. Samo me
jedna misao drala budnim. Zbog kljua bio sam sposoban podnijeti bilo to. Bilo to!
Ima li prijatelje? Rodbinu? Sigurno ima nekoga.
Prijatelji i rodbina! Glupe slabosti danjih ljudi. Njihova vezivanja, obeanja, obziri i razoaranja. Tko bi normalan to trpio? Pomislio sam kako bih moda ipak mogao izgovoriti koju reenicu,
moda bi je to bre otjeralo na spavanje, ali odustao sam od te oajnike pomisli.
Djevojku? Jesi li ikad bio zaljubljen, jesi li volio? Sigurno jesi,
makar jednom.
Iz moga premorenog lica moda je i izmigoljio neki jedva utljiv
crvljiv i patvoren smijeak. Glava mi se nagnula prema ramenu,
teka i tmasta.
Zato uti?
Evicu je trebalo spasiti. Trebalo ju je spasiti od njenog vlastitog
idiotizma.
Kako bi ovjek od dana, kao to je Evica, bio sposoban cijeniti
iskrenu tiinu? U njoj je tiina budila strah i nelagodu, dok sam ja
15

bivao sve jalniji i ljui. Bijes je isprva pokrio moj umor tankim slojem mrnje, a onda su se svi osjeaji, alkemijom tijela, pretvorili u
snanu potrebu za parenjem.
Svukao sam s nje haljinu i polegao je na pod pored stola. Dodirnuo sam njenu kou tek kad je legla i razlila se po podu. Osjetio sam
talasanje i prelijevanje pod trbuhom. I njene otre dlake i tupe sise.
Vidio sam svoje lice u velikom ogledalu na zidu, bilo je upaljeno,
grevito, mokro. Usnice su mi se stisnule i poutjele usred purpurna lica, ogromna ila nabrekla je na mom elu, oi su mi se zatamnjele i odumrle. Moda sam ve due vrijeme htio biti takav i, ne
znajui, eznuo za uvaricom kljueva. Konano je zautjela.
Nakon parenja bio sam posve umoran i utopljen u polusan.
Leao sam i dalje na podu, a Evica je ustala, obukla se i napokon
odluila otii. Pridigao sam se ne bih li je otpratio do vrata. Dobio
sam jedan odvratan poljubac u vrat i osjetio ubode nekoliko
siunih ekinja koje su joj izrasle ispod nosa. Napokon se poela
uspinjati preko stepenica.
Evica! progovorio sam kad ju je stepenite ve gotovo sakrilo Moda bi bilo dobro da se obrije.
Evica se gotovo uplaila moga glasa, tada me prvi put ula kako
govorim, a onda je zadovoljno odleprala prema etvrtom katu.
Ostao sam pored vrata elei metodom oslukivanja provjeriti ide
li Evica ravno u svoj stan ili e negdje usput stati. uo sam dvadeset i osam tekih koraka i onda okretanje kljua u bravi. Otila je,
dakle, ravno u svoju jazbinu. Zatvorio sam vrata i s velikim
olakanjem krenuo u spavau sobu. Legao sam na krevet i dohvatio sat. Bilo je devet i etrdeset naveer. Navio sam sat na tri i
trideset ujutro, tako da odspavam neto due no inae, a ipak ne
poremetim ritam svog postojanja.
Oko dva poslijepodne sljedeeg dana, u doba kada se najljepe
spava, opet me probudilo lupanje na vratima. Pretpostavio sam da
kuca pretila kljuarica pa sam letvu ostavio odloenu uza zid.
Otvorio sam vrata. Evica, njen tupi osmijeh na licu kolosalne pro16

sjenosti i britvica u njenoj lijevoj uzdignutoj ruci. Britvica, taj plemeniti predmet, na rubu povraanja, zarobljena meu Eviinim
evapiastim prstima. Nevjerojatno. Debljina njenih prstiju bila
je toliko nadmona nad otrinom britvice.
Danas emo se brijati! rekla je i nacerila se.
Uope mi nije bilo stalo do brijanja, makar ne tog dana. Evica je
bila viestruko potrebita pojava, a potrebitima valja pruiti ruku.

ETVRTAK, 2.
Peti udarac. Evica pada i glavom udara o zid. Lei na podu. Hitno moram
u kupaonicu, tamo su gaze, razrjeiva i krema za brijanje.
Gazu sam navlaio razrjeivaem, smotao je u dugaki, debeli rezanac
ije krajeve sada utiskujem u Eviine nosnice. Ona die sve smirenije.
Moram je razodjenuti.
Haljinu sam jedva svukao jer sam morao okretati njeno tusto tijelo s
jedne na drugu stranu. Sad je ostala samo u grudnjaku i gaama. elim
biti gol. Skidam se.
S tekoom vadim njenu guzietinu iz gaa. Makar s grudnjakom nee
biti problema; njene ogromne sisetine jedva ekaju kada e iskoiti iz sintetike zamke. Ona lei posve gola na podu. Izgleda groteskno.
Mutim pjenu za brijanje i razmiljam kako e mi Evica jednog dana zasigurno biti zahvalna zbog svega ovoga. Kao prvo, nauit u je da nikad
ne vjeruje mukarcu, bez obzira kako iskren i topao on bio. Pripremio sam
britvicu.
Kao drugo, rijeit u je njena atavizma. Ope je poznato da dlakavost
ovjeka povezuje s niim biima. to je ovjek dlakaviji njegove su misli
animalnije, a svaki ovjek iz dana u dan dlakavi sve vie. Dlake na ovjeku
esto rastu neprimjetno, ali mogu mu upropastiti ivot. Dlake od ovjeka
uine ivotinju, a rijetki su oni koji se tom utjecaju atavizma mogu oduprijeti. Ljudi koji ive danju zasigurno su preslabi da bi odolijevali najezdi
vlastite dlakavosti. Oni su lake rtve svojih bjelanevinastih izraslina.
Jedino su elavi blagoslovljeni meu njima, ali nisu dovoljno inteligentni
da to shvate.
17

Drugaije je s ljudima od noi. Oni su po svemu nadmoni nad danjim

ljudima, pa i po snazi svog ljudskog karaktera. Ljudi od noi mogu si,
poput mene, dopustiti dlakavost jer ih taj ivotinjski element samo oplemenjuje i nadopunjuje kao ljude. Mi ne moramo bjeati sami od sebe.
Evica je tipini danji ovjek. Moram odrezati sve dlake na njenom tijelu.
Iznenaen sam pronaavi dlake na njenim nonim prstima, do danas
sam vjerovao da ih ene tamo nemaju. Krivo! Prelazim dlanovima preko
njene lijeve noge. Zapinje. Sve se to mora pod hitno brijati.
Stavio sam pjenu po njenim prstima i nogama. Britvicom lagano
prelazim po odvojcima svakog prsta pojedinano.
Prelazim po ravnim plohama na nogama, od zgloba do koljena. Prelazim svaki milimetar njene koe.
Koljena su malo tei zadatak radi hrapavost koe. Zato je natkoljenica pravi raj za brijanje. irim njene noge i prolazim britvicom kroz sve
utore i pukotine. Moram je okrenuti na trbuh. Na bonim stranama lea
dlakavost je tijela oskudnija, no listovi se svejedno moraju brijati s osobitom pozornou zbog svoje okruglosti koju je lako zarezati.
Pronaao sam neto dlaica u dnu njene kime. Upravo tu, i po vrhu
guzova, nanosim kremu i brijem bez potekoa.
Okrenuta je opet na lea. Traim dlake iznad struka. Ima ih nekoliko
po sredini trbuha, sitne su i njene, jedva primjetne. I zato jako opasne.
Nekoliko debljih, tamnih dlaka ima i oko crnih bradavica. Te je dlake
lake otkinuti nego obrijati.
Za ruke moram napraviti jo pjene. Maem lijevu ruku od lakta prema
aci. Tu je najvie krzna.
Polako, polako brijem podlakticu desne ruke. Jo malo pa sam gotov.
Na redu su pazusi.
Pazusi su zaista kompliciran poduhvat. irim Eviine ruke. Promatram
s koje ih je strane najlake obrijati. Prisiljen sam jo jae rairiti joj ruke.
Brijanje pazuha iz mene izvlai znoj. Moram otii u kupaonu po kare i
pincetu.
upam dlake s njenih bradavica. Sada reem pramenove njene kose.
Reem ih to blie koi, prvo po sredini glave, a onda i sa strane. Moram
18

joj namazati kremom cijelo lice jer ima poneto dlaka po bradi, zaliscima
i ispod nosa.
Polovica glave je obrijana, osim potiljka. Brijem joj obrve. Ve pomalo
slii ovjeku. Pincetom trgam trepavice. Nema ih vie. Sada moram izvaditi smotuljak gaze iz njenih nosnica ne bih li joj otkinuti dlake iz nosa.
Okreem je na trbuh. Reem kosu s potiljka pa brijem. Stavljam kremu
po vratu pa do prvih vratnih kraljenjaka. Sve to mora biti obrijano.
Za kraj sam ostavio najdelikatnije. Opet je vraam na lea. irim joj
noge najvie to mogu. Savijam ih u koljenu, tako u imati bolji pregled.
Nanosim kremu na ispupene dijelove Eviine vagine. Malim, njenim pokretima brijem gornju stranu. S bonim dijelovima vagine treba biti jo
oprezniji.
Sitnim pokretima slijeva nadesno brijem utore izmeu noge i vagine.
Vanjske usnice ve su posve vidljive. Moram rukom odgurnuti viak mesa
koji Evica ima na nezgodnim mjestima. irim njene guzove s donje strane
da bih napravio mjesta u najneprohodnijim dijelovima oko kojih treba
dosta brijati, s najveom pozornou.
Napokon je slobodan put ka anusu. Okreem je na trbuh. irim njene
noge. Odlazim po jastuk.
Jastuk stavljam pod njen trbuh tako da joj malo uzdigne guzicu. irim
njene guzove i jasno vidim zguvani, tamnocrveni vir obrastao crnim
dlakama. Razmazujem pa brijem.
Evica je napokon posve slobodna od svog ivotinjskog krzna. Cijelo joj
se tijelo sjaji. elim se neko vrijeme koristiti njenim pukotinama, dok je
jo ovako namjetena na jastuku. Blaena. Prije svega, moram joj staviti
novu gazu s razrjeivaem u nos.
* * *
Potrajalo je due no to sam se nadao. Cijelo vrijeme seksualnog
doticaja drao sam svoj dnevnik na njenim leima i zapisivao
detalje brijanja. Bojao sam se da bih kasnije mogao zaboraviti neke
vane stvari.
Zadovoljivi se, poao sam u kupaonicu po mokar runik kojim
19

sam izlatio Eviino tijelo. Izvadio sam joj gazu iz nosnica, vratio
se u kupaonicu, obavio nudu i potom poao spavati. Bio sam vrlo
zadovoljan postignutim.
Jo jedan uniten san! Nepunih sat vremena nakon to sam
usnuo probudio me vrisak. Evica je stajala u kupaonici pred
ogledalom i vritala. Odmah sam ustao. Ugledavi me, sakrila je
dlanovima svoju divno izbrijanu glavu. Iz nosa joj je kapkala krv,
valjda je zbog toga bila uznemirena, nekog drugog razloga za vritanje nije imala. Kapkala je krv po mojoj slavini i umivaoniku. To
me razjadilo vie nego tuljenje i cmizdrenje.
Pogledala me zakrvavljenim oima punim mrnje i nemoi, a
potom je histerino istrala iz kupatila. Opet je vrisnula, ovaj put
pred velikim zidnim ogledalom u dnevnom boravku. Sva se tresla.
Kapkala je. Bespotrebno se uzrujala vidjevi svoju pravu ljudsku
bit. Predugo je bila zvijer, toliko dugo da se vie nije mogla prepoznati u ogledalu.
Brzo se obukla drhtavim rukama i u svojevrsnu oku, uz hroptaje, mumljanje i mrckanje, izletjela iz mog stana. Boe, pomislio sam, gdje sve nee zavriti ta krv. Otiao sam spavati.
Probudio sam se tek u dva ujutro. Ba me ivo zanimalo koliko
e vremena Evici trebati da shvati kakvu sam joj istinsku uslugu
uinio i da mi potom zduno i zahvalno preda kljueve tavana.
Mislio sam da je to samo pitanje jedne noi i sljedeeg dana. Evica
nije dola sljedeih pet noi. Pojavila se ujutro estoga dana. Lotet
e krokodilit.1

krokodilske suze, alb.

20

SRIJEDA, 8.
Leim i poinjem tonuti u zaslueni san. Kucanje na vratima! Znam da je
to ona. Sretan sam, sigurno je donijela i kljueve tavana. Ustajem i kreem
prema vratima.
Iznenaen sam Eviinim glupavim ponaanjem. Na glavi ima crvenu
periku iako je bila ivotinja svijetlosmeeg krzna. Nekakve smijene obrve
je nacrtala i nabila iroke crne naoale. Sav moj trud pao je u vodu.
Ti me ne mrzi, zar ne?
Kakvo gubljenje vremena! Cijeli jedan dan protraen na najnezahvalnije i najgluplje stvorenje! I sada shvaam: nita od moga kljua.
uti i gleda me. U kutovima njenih usana opaam stezanje, ta je ena
otrovana danjim sokovima nezdrave mrnje. Trza glavom kako bi makla
crvena plastina vlakna s lica. Vidim njen bijes. Njenu nemo da me ucijeni ili postavi bilo kakav zahtjev. Njenu elju da se meni, ovjeku koji je
toliko uinio za nju, desi neto istinski loe. Gledam u rub njenih naoala.
Samo da zna, ja uope nemam klju prokletog tavana.
Iako je to zadnji Eviin pokuaj iz nemoi, ipak sam potresen. Odstupam jedan korak. Moda lae? Zar je sve bilo uzaludno? Gdje su onda
kljuevi tavana, tko ih posjeduje? Obuzima me bijes.
Klju je kod starog Ferde jer je on predsjednik stanarskog
vijea.
Evica zastaje. Koristi trenutak za jo jedan plamen mrnje.
Vara se ako misli da e ti Ferdo tek tako dati klju. On je
opasan tip, ve je ubio. Nadam se da e ubiti i tebe.
Okree se i odlazi poput drvene lutke. Zatvaram vrata. Strahujem i
oajavam. Odlazim u krevet ne bih li ispruen razmislio o stanju svega.
* * *
Nisam niti legao kad sam opet zauo kucanje po vratima. Sad sam
se posve predao bijesu. Smetnuo sam s uma tetu Lenu, staricu iz
prizemlja, koja mi je svake srijede iz trgovine donosila hranu i si21

tnice. Nisam joj vjerovao, ali bez nje bih se morao izlagati kukavijem danjem svijetlu ili umrijeti od gladi. Otvorio sam vrata i
uzeo iz njenih starakih ruku dvije vreice i odnio ih u kuhinju.
Ona je ekala, naravno, ispred vrata da mi pokae raun. Kao i uvijek, dopustio sam joj da zadri ostatak. Kimnuo sam glavom i bez
rijei zatvorio vrata.

22

FATALIZAM

Trebao sam puno sna pa sam se probudio tek u predveerje dana

etvrtka. Dobar odmor razbistrio mi je misli. Sabrano sam
sagledao situaciju i potraio putove koji bi me mogli uinkovito
dovesti do kljua tavana. Nova inspiracija dala mi je potrebnu
snagu.
Razradio sam najjednostavniju i najloginiju taktiku kojom bi
naveo Ferda da mi preda klju. Prvo sam neprijatelja, dakle Ferda,
odluio prouiti i istraiti. Morao sam upiti njegove mirise i
zapamtiti njegove zvukove. Drugo, morao sam odrediti one
zvukove i mirise koji se podudaraju s mojima i , naposljetku, trebao sam mu se otvoreno suprotstaviti. Odabrao sam ovako
radikalan pristup jer mi je odmah bilo jasno kako s Ferdom nema
razgovora niti prijateljskog uvjeravanja. On je bio zao ovjek i
potrebno je bilo neko vanjsko zlo koje bi njegovo zlo pretvorilo u
samosaaljenje, inei ga spremnim za predaju.
Potresle su me Eviine rijei: on je ve ubio. Koga i zato? Nije
niti bitno. Njegova je prolost zapravo bila moja prednost: moda
je to ubojstvo koje je Evica spomenula toka u kojoj u se moi
suprotstaviti Ferdu. Jer, i ja sam ubio. Ve. Davno. I jo je jedna
injenica bila na mojoj strani; sad kada sam znao da je Ferdo ubojica moja je mrnja prema njemu ovrsnula. Znao sam da e mi
zbog toga biti lake ubiti ga ako bude potrebno ili se ukae prilika.
Ja sam ovjek od noi, samoe i vrhunske discipline. Nita,
apsolutno nita ne moe mi stati na put do kljueva tavana. Samo
trebam oprezno zgrabiti ivotinju za vrat ili za ui.
Te iste veeri pripremio sam se za prvo izvianje. Pripreme sam
23

zapoeo brijanjem. Zatim sam pojeo i obukao se. Uzeo sam letvu
i ugasio svjetlo u dnevnom boravku prije nego to sam otvorio
ulazna vrata da ne raspem svjetlost po stubitu. Morao sam biti
oprezan, na kraju krajeva, Ferdo je bio samo jedan od dvadesetak
demona koji su nastanjivali zgradu.

ETVRTAK, 9.
Kreem se uza zid. Svud uokolo je tama. Sreom, oi su mi ve otprije
naviknute na mrak kao maki ili tigru. Tiho se sputam niz stepenice.
Kreem se prema prizemlju, tamo ivi Ferdo, vrata nasuprot staroj Leni i
nalijevo od ulaznih vrata od elika i armiranog stakla. Trebam tamo stii
to prije i to tie. U sluaju da me ipak netko od stanara uje i otkrije u
mojoj tajnoj misiji, bit u prisiljen, naravno, radikalno promijeniti stvari
u svoju korist. rtve nisu bitne. Bitno je da doprem do kljua tavana i
napokon saznam stvari koje me progone.
Na drugom sam katu. Iza jednih vrata ujem glazbu. Jeim se od
ljudske gluposti. Zar im nije dosta rijei i refrena u mulju njihovih izlizanih i pretrpanih ivota, nego moraju tome dodati jo i jo i jo rijei
ueerenih glazbom? To je jadno, ali nije vrijedno ak niti aljenja.
Zvuk! Otvaraju se vrata na prvom katu! Pripijam se uza zid. Odozdo
dopiru glasovi i blijedo svjetlo puno debelih i dlakavih leptira. Neka starica izlazi iz Lenina stana. One zastaju uz vrata stana i priaju. elim da
to prije prestanu. Njihov bi govor mogao izmamiti ostale stanare da se
pripiju uz unutarnju stranu svojih vrata i prislukuju razgovor na stubitu. esto to rade. Mogli bi ak i malo proviriti ne bi li vidjeli tko govori,
a ja sam u tom sluaju izloen velikom riziku. elim da to prije prestanu
brbljati.
Ali one i dalje govore. Postajem radoznao. elim uti o emu melju.
Moda ujem neto korisno. One govore o meni! O meni!
...kojemu to nosim.
Ne znam tko je on.
24

 Naravno da ne zna. Nitko ne zna. Veina stanara u kui

uope ne zna da tamo netko ivi. Neki su ga vidjeli samo jednom
ili dvaput otkad je doao ovdje, a ja ga vidim svake srijede.
Ali kako je to mogue u dananje doba? Od ega ivi?
Ne znam tono. Ja mu obavljam tjednu kupovinu i podiem
novce s njegovog rauna na banci. On mi ostavlja dovoljno novca
da si svaki dan kupim cigarete. Sigurno ve godinama nije izaao
iz stana.
Stavljam dlan na lice. Neistina! Ako neto mrzim, to su traevi i naklapanja.
Niti jednom?
Niti jednom.
A roditelji, rodbina?
Ne znam. Nitko ne zna. Ako ima raun u banci, onda mora
biti netko. U svakom sluaju, osim mene nitko ga ne posjeuje, a
telefon nema.
Boe sveti!
Ima nas svakakvih. Ja se, istini za volju, brinem za njega. Ako
mu se neto, ne daj Boe, dogodi, nitko nee niti znati... Susjeda
koja ivi odmah ispod njega kae mi da jo nikad nije ula njegove
korake danju, samo ponekad uje kako koraa nou i to vrlo
kasno.
Tako znai, susjedi ispod mene, oboavatelji glazbe, oslukuju moje
stope. Prislukivanje je runa i opasna navika, zato je vrlo korisno znati
da vas netko uhodi. Babetine uvijek izlanu poneto.
Ja mislim da se on boji vanjskog svijeta. Ljudi, prostora...
Svega.
Zato ne ode kod doktora? Takve se stvari danas lijee.
Ne znam. Moda se i toga boji.
Ja bih na tvom mjestu bila oprezna. Nikad ne zna s kim
danas ima posla.
Ma ne, potpuno je bezopasan. Vjeruj mi.
Previe si ti naivna i dobra, ako mene pita. Cijeli svijet je
25

danas lud, a posebno ti mladi ljudi, izgubljeni, zna. Danas,

stvarno.
to se tu moe.
Ba nita.
Vidimo se onda prekosutra kada ti se javi sin. Moda e i meni
trebati tri metra drva za zimu.
Dobro, dobro. U svakom sluaju jo emo se uti telefonom.
ujem otvaranje vanjskih vrata. eljezo stvara buku. Protrnuo sam.
Pozdravljaju se. Zatvaraju se vanjska vrata, pa tresak, Lena zatvara svoja
vrata, okretanje kljua u bravi. Opet tama.
Ne kreem se. Razmiljam o onome to sam uo. Eto kako rijei
iskrivljuju stvarnost. A zvijeri uivaju u mlaenju jezikom. ine od toga
laku zabavu. One siluju injenice.
Polazim dalje uza zid. Na prvom sam katu. Pribliavam se Leninim
vratima, ali gledam prema Ferdovu stanu. Od Leninih do njegovih vrata
ima dva metra i deset centimetara. Za to su mi nuna etiri koraka.
Nalazim se pred njegovim vratima. Nije mi svejedno. Pribliavam
glavu posve blizu vrata. Ne ujem nita, ali osjeam mnoge mirise. Analiziram ih. Znam da je Ferdo kod kue, osjeam njegovu smirenost pred
san. Svi ostali mirisi govore mi da je Ferdo divlji i snaan luak. Njegovi
su ivotni odori doista jaki. I neugodni.
ujem um. On odjednom hoda po parketu koji cvri i pucketa. Kao da
radi male krugove pa se opet vraa otkuda je poao.
Udaljujem se nekoliko koraka preplaen umom. Osjetim toplinu.
Popiao sam pidamu. Ne puno. Gledam ravno u pijunku na njegovim
vratima. Dosta je za veeras. Prvi korak sam poduzeo i mislim da bi bilo
najbolje da se sada povuem i pripremim za nova iskuenja. Tiho odlazim
uza stepenice.
* * *
Autoritet se uglavnom svodi na dvije stvari, na udivljenje ili na
strah. Udivljenje je kratko, slabo i mora biti iskreno. Kada netko
uspostavi autoritet udivljenjem nikada nee uivati svu dunu
26

zahvalnost svojih trabanata. tovie, udivljeni trabanti provodit e

sve vrijeme nesvjesno ekajui prvu greku ovjeka od autoriteta.
Kada se greka dogodi, trabanti e rei, uz puno patetike: eto, ak
i tako veliki ljudi grijee. Veliki ljudi, ba zbog toga to su veliki,
moraju svoje greke otvoreno priznati. I tu prestaje autoritet udivljenjem. Posve je drugaije sa strahom. Na strahu poiva ljudska
civilizacija. Strah izaziva poslunost, oboavanje pa ak i veliku
zahvalnost. Ono to ini strah najjaim porivom jest injenica da
on nuno ne trai iskrenost. Iz straha se autoritet ne mora iskreno
potivati, ali se potovanje u svakom sluaju mora iskazati. Zbog
svoje dvoline prirode, autoritet iz straha upravo fantastino uspijeva meu ljudima.
Meutim, i autoritet temeljen na strahu ima manu. Ako straha
nestane, autoritet ostaje visjeti u zraku, posve izgubljen i besmislen. Jo je neto bitno; kraj straha je neusporedivo burniji od
kraja udivljenja. Kada padne autoritet koji je poivao na strahu,
onda padne u kaljuu prezira, podsmijeha i mrnje bivih podanika. Jednostavno priznavanje pogreke nije dovoljno, nositelj autoriteta najee je izloen ranjavanju, ponienju i osveti.
Tko su ljudi koji mogu prevladati svoj strah? Naravno, ljudi od
noi. Jedino su oni dovoljno prosvijetljeni da bi se ohrabrili, jedino se oni umiju ohrabriti u pravilnim koliinama. Rijetki su to i
iznimni ljudi. Njihova vjetina i hrabrost stjeu se u potpunom
mraku.
ovjek je u mraku najprije slijep kao novoroene. Zatim
progleda i vidi samo puno crnila. S vremenom poinje razabirati
tamnije i svjetlije dijelove. Naposljetku, poto spozna mrak, on
vidi milijune i milijarde razliitih nijansi, boja i lica noi. Tada se
vie ne boji niega. Za njega vie ne postoje autoriteti.
Bio sam ponosan te veeri. Rasplinuli su se svi moji strahovi
vezani uz Ferdu. Predosjeao sam skori susret s kljuem tavana.
Bio sam snaan.
Poelio sam otvoriti prozor. Toliko mijeanja s ljigavim vanj27

skim svijetom mogao sam si dopustiti, ali samo u osobitim prilikama. No je bila svijetla, odve zvjezdana. Ne volim zvijezde,
one naruavaju sklad tame.
Kada se slabii na tren izgube u nepoznatom prostoru ili osjeaju, oni u isti as trae neto iole poznato za to bi se uhvatili kao
brodolomci za trulu daicu. Neto to njima prua lani dojam
sigurnosti. Kako se boje noi, oni u zvijezdama vide male
komadie sauvana dana. Hvataju se za zvijezde, dive im se, klanjaju im se... Kao da to nije samo glupi odsjaj iz dubine svemira.
(Ali strah ne trai iskrenost.)
Niti Mjesec nije puno bolji. On je glavni saveznik uplaenih i
slabih. Prokleti, blijedi Mjesec. Izgleda kao lice utopljenika. Ljudi
koje obasjava Mjesec izgledaju kao posuti tankim slojem pepela.
Sve je to tako jadno.
Po ulici je migoljila manja grupa ljudi. uo sam njihovo potmulo mrmljanje. Sjeo sam ispod prozora i oslukivao izobliene rijei.
Nisam nita shvatio, bili su predaleko i govorili su previe tiho.
Nije me niti bilo briga, sjeo sam ispod prozora samo da me ne bi
opazili. Bio sam izuzetno zadovoljan provedenim danom.

PETAK, 10.
Zastao sam. ujem nekakav neodreen zvuk iza njegovih vrata. Ne uje
se vie. Pomalo sam uplaen. Opet taj zvuk! to bi to moglo biti? Ferdo
pali televizor. Oslukujem.
Imam osjeaj da Ferdo nije sam u svom stanu. Jo neko bie, neodreena zvuka i hladna mirisa, nastanjuje prostor iza ovih tamnih vrata. Neveliko bie, ali bie koje puno osjea, ba kao i ja.
Jako svjetlo probija se kroz staklo ulaznih vrata. Osvijetljen sam!
Bjeim prema prvom katu. Svjetlo nestaje. Zacijelo je neki automobil
upaljenih svjetala proao ispred zgrade. Razmiljam o povratku do Ferdinih vrata. Ipak neu. Dosta je izvianja za veeras. Odlazim.
28

* * *
No sam proveo u analizi i kontemplaciji. Duboko sam disao kroz
nos upijajui zadnje tragove prikupljenih mirisa. Poao sam kroz
stan usporeujui moje s Ferdovim mirisima. Tek sam u kuhinji
pronaao neke podudarnosti. Usporedbom sam makar djelomino
odredio sadrinu Ferdova hladnjaka. Morao sam svako malo uzeti
predah od analiza da bih se borio s vrtoglavicom.
Pred jutro, poavi na spavanje, sjetio sam se razgovora izmeu
Lene i one babetine, kojeg sam nauo prethodnog dana. Tada je
Lena spomenula susjedu s kata ispod, koja me nikad nije ula
kako hodam danju. Morao sam poduzeti neto to bi je razuvjerilo ili joj makar skrenulo panju s te misli. Navio sam sat da zvoni
u tri sata poslijepodne.
Sat me probudio pet minuta poslije tri. Ustao sam i prohodao
etiri puta gore-dolje kroz dnevni boravak. To mi se nije inilo
dostatnim pa sam jo dva puta pretrao lupajui nogama o pod.
Nakon toga sam poao natrag u krevet. Legao sam u tamu pod
dekom. Pomislio sam kako, iako ivim relativno povuenim ivotom, ustvari poznam previe ljudi pa moram imati i previe obzira. Moram paziti to ljudi misle o meni. Moram odrediti to smiju
znati o meni, a da ih pritom ne povrijedim. Ponekad ih moram
navoditi na krive zakljuke, ali u granicama pristojnosti. Moram ih
podnositi i u njihovim oima biti podnoljiv. Kako bi tek bilo da
ivim danju i svoje sate tratim po prljavim ulicama? Koliko bih tek
onda ljudi poznavao? Koliko bih tragova morao prikriti i pokazivati koliko obzira? Ljudi bi me jednostavno izmorili, izludjeli i
izjeli. Tada sam zaspao.

SUBOTA, 11.
Sputam se mranim stubitem. Zastajkujem. Oslukujem. Ve vidim
djeli njegovih vrata. Prilazim.
29

Stari nitkov niti ne sluti da sam mu posve blizu i da ga upoznajem protiv njegove volje.
ujem kretanje. Tiina. I opet zvukovi, ali sada puno blie. Odstupam
jedan korak. Sve je opet posve mirno. Pribliavam se tik do vrata.
Vrata se otvaraju! Naglo i neoekivano otvorena vrata! Vidim Ferdovo
ljutito lice. Posve sam nespreman, prestravljen, ukipljen! Gledam. to
sada? Kasno je za bijeg.
to radi tu? Ha? to izvodi tu ve tri dana? Misli da te ja
ne ujem, je li, govno jedno nastrano? Misli da ne ujem?
utim, gledam njegovo upaljeno lice. On uti, kao da oekuje odgovor.
ekamo. Trzam se od boli u trbuhu. Vidim Ferdovu ispruenu ruku, u njoj
no iji je vrh zabijen u moje meso. Izvlai otricu. Bijesno zalupi vratima.
Osjetim bol, uasnu bol. Krv se slijeva niz dlan i kroz prste. Moram to
prije stii do stana. Kreem uza stepenice.
Svaka stepenica uzrokuje jo boli. Jedva koraam. Posrem.
* * *
Kad sam stigao u stan ve sam bio posve onemoao od silnog
gubitka krvi. Ispruio sam se na podu dnevne sobe. Rukom sam
pokuavao zaustaviti krvarenje iz trbuha, ali svaki pritisak dlana
uzrokovao je veliku bol pa sam odustao od dodirivanja probodena
mjesta. Okrenuo sam se na lea i leao tako u potpunom mraku.
Smatrao sam da je to najvie to sam tada mogao uiniti.
Cijelo tijelo se gusto preznojilo. Osjeao sam se kao u koritu
punom crvene, ljepljive elatine. Guio me smrad vlastite krvi.
Posve sam izgubio snagu, a ruke su poele drhtati. tovie, bio
sam toliko slab da me i mali traak svjetla mogao dokrajiti. Zato
sam leao u mraku, mrak lijei, mrak je boja za najjae, za one koji
preivljavaju. Samo najjai koraaju mrakom.
Pred jutro sam razmiljao o mogunosti da ipak umrem. Bez
kljua, bez osvete. Jednostavno da se prepustim i utonem u smrt.
uo sam udaranje svog srca, ono oito nije eljelo umrijeti. ivio
30

sam, sudio, krvario i opet ivio i nastojao. Tko bi tada, usred svog
mraka mogao znati bilo to o meni? Pustio sam srcu da odlui.
Prikrala se zora i ponudila mi svoje ljigavo svijetlo. I dalje sam
ivio. Ustao sam nekako s poda i sklonio se u kupatilo. Nisam
upalio svjetlo. ak i slabana lampa jo uvijek je mogla isijati
dovoljno zla da me ubije. Legao sam u duboku kadu i, dolje na
dnu, neobino lagano utopio se u tugu. Klju mi se inio daleko,
posve nedohvatljiv, a ja tako slab i izranjavan. Zaepio sam odvod
kade i pustio vodu. Opet me obuzela neopisiva bol. Hladna je bujica pekla i golicala dok se probijala kroz pore i proreze u robi. Satima sam leao u vodi i razmiljao o smislu mojih stremljenja.
Obnavljao sam se sabrano, promiljeno, kao poruen mravinjak. Ojaao sam se dovoljno da pri izlasku iz kade bez bojazni
upalim malo svjetlo i pogledam prema kadi. Voda u njoj bila je udovina. Na povrini skupila se crvenkastosmea krvava kora koja
je ostala nalijepljena na stijenkama kade i nakon to sam se rijeio
vode. Skinuo sam odjeu i oprao ranu. Stavio sam malo kolonjske
vode i gaze na tamnoplavi rascjep ispod rebara.
Ve je bilo prolo podne kad sam uao u dnevnu sobu i navukao
sve zastore. Trebao sam puno sna za brzi oporavak. A nikako si
nisam mogao dopustiti da budem ranjen vie od tri dana.
uo sam lupkanje pred ulaznim vratima stana i oprezno se pribliio ne bih li otkrio o emu se radi. Provirio sam kroz pijunku
i vidio pokraj vrata Evicu. Saginjala se i uspravljala s metlom i krpom u ruci poput potrgane kazaline lutke. Prala je krvave tragove
koje sam no prije ostavio preko sva tri kata. inila je to s velikim
zadovoljstvom. Lijepo, ona me ve drala mrtvim, a to je, naravno,
bila moja prednost. Oito u dogovoru sa svojim kompanjonom
Ferdom, sakrivala je tragove njihova ogavna zloina. Samo to se
zloin nikada nije ni dogodio, jer, ranjena je zvijer preivjela.
Legao sam potom u krevet i lijepo zaspao. Probudio sam se tek
negdje poslije ponoi, kada sam jo jednom dezinficirao ranu i
zaio je crnim koncem.
31

Sljedeu no rana se nakratko uarila. Nestalo je velike boli, a

oteklina je splasnula.
U srijedu ujutro probudio sam se nesnosno gladan zbog gubitka krvi i gotovo se obradovao uvi kucanje na vratima. Znao sam
da to stara Lena donosi hranu. Krenuo sam brzo prema vratima,
ne marei za bol, i otvorio staroj. Uzeo sam vreicu, dao joj novce
i pozdravio. Umjesto da ode, ona mi se tiho obratila:
Imam poruku za vas od gospodina Ferde.
Digao sam obrve i zagledao se iza njenih lea.
On poruuje kako mu je neobino ao radi incidenta.
Sada je stara zastala ne bih li joj kazao neto vie o tom
zagonetnom incidentu, ali mi nije bilo ni na kraj pameti rei joj
bilo to. Kad je to shvatila, nastavila je otresitije:
Ferdo vas poziva na aj ili kavu u svoj stan. On bi vam se elio
ispriati.
Kimnuo sam glavom, na to se ona povukla i otila hodajui
unatrake. Zadovoljno sam zatvorio vrata. Napokon sam pronaao
pouzdano slabu toku u Ferdinom karakteru, moja rana bila je ta
toka, zajedno sa njegovom sumanutom udi. Rana je otvorila vrata koja razum nije mogao, dakle, ona je posve opravdana. Trebao
sam samo otii do Ferda i zahtijevati ono to mi pripada. Naravno,
nikako ne danju. Nisam htio pasti tako nisko. Odluio sam dati
mojoj rani jo jednu no da sazri pa poi do Ferda sljedei dan u
predveerje.
Sat je zvonio u sedam i trideset. Htio sam se obui, ali onda mi
je palo napamet kako je najbolje poi do Ferda gol. Tako e on
moi jasno vidjeti to mi je uinio, kakvo je zlo nanio mom tijelu.
Loe je i runo ovjeka probadati. I ja sam mogao Ferda ubosti da
sam htio, no emu? Moja rana bila je najjae oruje, onako naga,
plava, mesnata, istinska, bila je otrija od bilo kojeg noa i trulija
od bilo koje smrti. Da bih je uinio jo stvarnijom skinuo sam s
nje ulijepljenu gazu i izvadio crni konac kojim je bila zaivena.
Malo crvenkastoute tekuine izlilo se niz moj trbuh. Savrena
32

koreografija za umorstvo i trijumf.

Krenuo sam stubitem posve nag, bez bojazni od sluajnih susreta.

ETVRTAK, 16.
Kucam na njegova vrata. Otvaraju se. Ferdo je zapanjen!
Vi... vi ste goli!
Sada hini da je zaprepaten mojom golotinjom, ali znam da nije, njega
je zaledio pogled na ranu koju mi je nanesao. Ta ga plavouta rana promatra i optuuje. Gotovo pilji u njega. Pokazuje mi da uem.
Prolazimo dugim hodnikom i dolazimo u dnevni boravak. Vidim
ogromni ormar pun polica. Na jednoj stoji staklena kugla puna vode, u
njoj bijesno krui zlatna ribica. To je ona druga dua ije sam prisustvo
osjetio za ranijih izvianja pred Ferdovim vratima. Zagledan sam u njene
oi.
Sjednite.
Ne obazirem se na njegove rijei. Ako sjednem moja rana vie nee biti
dobro vidljiva.
elim vam se ispriati... Vidite, ponekad me obuzme bijes
koji je nemogue kontrolirati... Stravino zlo. Teko je objasniti...
Jeste li ikad razmiljali o zlu? To je poast i zaraza koja jednom
ue u ljudsku krv i vie se ne da izvaditi niti istjerati. Mene je
zlom jednom davno zarazila ena i ono me otad prati kao sjenka.
Zlo je htjelo da vas probodem, a ne ja s?m, ja nemam apsolutno
nita protiv vas. Samo da prinesem kavu, oprostite.
Ferdo ustaje i odlazi u kuhinju. Promatram ribu. Stari se vraa s dvije
alice kave i nastavlja priu. Vidim njegov odraz na staklenoj kugli.
Mene vie nije briga to e biti sa mnom, s vama, s bilo kim.
I da sam vas ubio ne bih alio radi vae smrti. alio bih moda za
vama, ali ne i zbog vae smrti. ak i kad bi me osudili, bilo bi mi
svejedno. I da vi ubijete mene, bilo bi mi svejedno. I da svi ubiju
33

sve svejedno. ivot za mene su to sitne ljudske triarije, drangulije, biuterija i lana pozlata. ivot je toliko nitavan da se za
njegova trajanja ne moe initi dobro niti grijeiti, moe se samo
potroiti uz razliite utjehe. ivot je besmisleno natezanje. I ovaj
poziv na kavu obina glupost. Mene nije briga to vi mislite o
meni i mojim postupcima, ja sam vas ubo noem i uinio bih to
ponovo. Bila je to samo jo jedna priglupa trica iz dosade. Na kraju
krajeva, ubod noem vam je zasigurno otvorio neke nove vidike,
nije li? Dok ste leali krvavi i uplaeni sigurno ste se makar jednom upitali elite li uope preivjeti. Pa, evo vas ovdje.
Ferdo se glasno smije. Pokuava moju ranu okrenuti u svoju korist. To
to sam oiao Evicu, to je bila istinska usluga, a to to je on mene ubo
noem, jedva se moe nazvati uslugom. Prije se moe nazvati hladnokrvnim pokuajem ubojstva.
A sigurno vas zanima kako sam se zarazio zlom i kako mi je
sve postalo besmisleno i podjednako glupo. Htjeli biste znati, je
li?
utim. Zlatna ribica je uznemirena.
Imao sam jedva dvadeset godina i bio sam zaljubljen u stariju
udatu enu. Nisam je mogao imati, bez obzira koliko sam strasno
udio za njom. Godinu ili dvije promatrao sam je iz daljine, divio
se njenoj ljepoti. Znala je da eznem za njom, meutim, nisam je
zanimao. Sve dok se nije teko razboljela. Zaustavila me jednoga
dana na ulici i upitala: Jesi li ti taj koji ezne za mnom? Potvrdio
sam. Ona mi je potom kazala: Sad me moe imati.
Ferdo uzdie. Prinosi alicu kave k ustima.
Otili smo u moj troni stan. Usred vlage, liajasta sivila i
smrada izgledala je kao prelijepi, mladi, isti labud. Duge noge,
uski, mekani struk, oble i svilene grudi, prelijepe damske ruke i
vrat, njeno lice, predivno, podatno i zanosno. I njen MUF, takav
sigurno niste nikada vidjeli! Vritala je: Ui u moj MUF! U moj
MUF! MUF! (Odvratnost kojom Ferdo izgovara rije muf je neopisiva.
Zlo mi je. On se smije uspuhan, njemu je dobro.) Gusto mlijeko pote34

klo je iz njenih nabora. I ja sam uao. Tu je pria trebala zavriti,

ali nije. Gospoa je dolazila svaki dan jo etiri mjeseca i svaki dan
je bila sve ua, sve runija i pepeljastija. Sve je vie liila na smrt.
Usprkos svemu, uspjela je zatrudnjeti. Jo je osam mjeseci umirala u mojoj postelji. Suila se, gnjiljela. Poela je kaljati, hroptati
i smrdjeti. Neto najljepe to sam ikad vidio, pretvaralo se u
lokvu razlivena mesa i gnoja u mojoj postelji, pred mojim oima!
Nisam osjeao niti al, niti bol. Mrzio sam je. I njenu trule.
Nakon to je stenjala i krckala cijelu jednu no, pozvao sam bolniare. Sutradan je rodila i nedugo potom umrla. Nakon svog
uasa kojim me je obdarila, povukla se gospodski i ostavila mi
siunu djevojicu kao podsjetnik na moju zlu kob. Napio sam se
i u krmi izbo trojicu noem. Dvojica su umrla. Sve to posjedujem ostat e mojoj keri koju nikad nisam vidio. Ne elim je poznavati, ne elim je vidjeti. Siguran sam da je negdje u avoljoj
slubi. Nije me briga za nju. Ona je dijete podsjetnik, kamen oko
vrata, razumije? Petnaest godina. Petnaest godina zatvora nije
izgnalo zlo iz mene. Jo deset godina potucanja i preivljavanja po
stratitima i smetlitima nije izgnalo zlo iz mene... I toliko sam zla
ostavio u svojim brazdama, ali uvijek je dovoljno ostalo u meni da
se ponovo razmnoi i ojaa. Nita ne moe otjerati zlo, ak ni moja
smrt. Svejedno je ivim li ili sam mrtav, posve svejedno.
Ustajem i prilazim polici sa akvarijem. Uzimam hladnu kuglu dlanovima. Riba je uplaena i radi ubrzane krugove. Okreem se prema Ferdu. On
mi prilazi. Vidim njegovo izoblieno lice kroz staklo akvarija. Izbezumljene riblje oi. Ferdovo lice kao da pliva zajedno s njom. Ribica se gubi as
u mojim, as u njegovim vodenim oima. Ona nema kuda. Guram kuglu
prema njegovom licu. Akvarij ga udara, raspada se u tisuu komadia i
kapi! Ferdo pada na pod i udara glavom u otru nogu stolia. Prvo se uje
kia staklenih krhotina, a zatim tupi udarac.
Saginjem se prema Ferdu. Mala porezotina na elu i lokvica krvi ispod
tjemena. Njegovo tijelo je gotovo netaknuto, a ipak je mrtvo. Savreno
ubojstvo! Zlatna ribica lamata repom i poskakuje na tepihu pored Ferdove
35

glave. Uskoila je u lokvicu krvi. Smiruje se.

Trebam pronai klju tavana. Zbog toga sam i doao, a ne sluati glupe
priice. Pretraujem Ferdove depove. Nita ne nalazim.
Traim na ladicama i vidljivim mjestima. Nemam sree. S avla na vratima vise samo etiri kljua, od ulaznih vrata, od glavnih vrata i dva od
auta. Ali kljua tavana nema. Osjeam smrad krvi. Moja rana se otvara i
obnavlja. Vrijeme je da odem. Dok jo mogu.
* * *
Stanje moje rane ozbiljno se pogoralo. Vie nisam imao kolonjske vode pa sam je zalijevao octenom kiselinom, ali i nje mi je
brzo ponestalo. Bolovi su se vratili pa sam opet morao puno
mirovati.
Ferdo se neobino brzo usmrdio, a nali su ga tek u ponedjeljak. Do tada se ogavan smrad ve bio proirio zgradom, ak i do
mog stana. Osjeao sam se zdravije kad su ga napokon odnijeli.
Ponovo sam saio ranu.

36

ZLATNA PIRANA

Nakon dva dana okovanih groznicom i oroenih gnojenjem, stanje

moje rane najzad se poelo poboljavati. Prestali su bolovi i inilo
se da posjekotina uredno zarasta. U srijedu se pojavila stara Lena
na mojim vratima, s ustima, oima i uima punim prie o mrtvom
Ferdu.
Poskliznuo se, jadni ovjek, udario nezgodno glavom, i eto, to
vam je ivot. Ne samo da je posve besmisleno poginuo, nego je jo
i akvarij pao na njega, Boe sveti. Od policije sam vlastitim ovim
ovdje svojim uima ula sve to se dogodilo. Pomozi nam Boe,
kakva tragedija. Tako miran, povuen, ovjek! Strano. rekla je
Lena i dodala:
Policija je razgovarala sa svim stanarima. Jesu li bili i kod vas?
Strana, strana tragedija!
Sve me se to nije ticalo. Imao sam pametnijih preokupacija. Na
primjer, pronai klju tavana. Lena je krenula prema stubitu,
zastala i dodala:
Eh, da! Odnekud se pojavila Ferdova ki, zamislite. Nitko nije
znao da gospodin pokojni Ferdo ima ker. Ime joj je Marta, lijepa
djevojka. Ve je uselila u stan. Ona e se sama pobrinuti oko
pogreba. Stara je slegnula ramenima i konano otila.
Vijest me zabrinula. Nadao sam se povratku u prazan Ferdin
stan, a pojavom njegove keri stvari su se zakomplicirale. Situacija je bila daleko od beznadne, jer ja sam uvijek znao sa enama i
znao sam dobiti od njih ono to sam traio, usprkos svim njihovim nesavrenostima.
Prvo sam objedovao, a onda razmislio o svemu. Stvorio sam
plan; prvo osvojiti naklonost Ferdove keri, to nee biti teko.
37

Njena je tuga i patnja ini lakim plijenom. Potom od nje iznuditi

klju. Sve to samo lijepim rijeima.
Okupao sam se, obrijao, potkratio kosu i zaeljao razdjeljak,
zamijenio gae i zastao pred ogledalom. Promatrao sam dugo svoj
odraz sa svih strana ne bih li pronaao onu najmarkantniju perspektivu. Protrljao sam oi i zasuzio... Jadna, jadna Marta... Jadni
Ferdo... Jo samo ta sitnica, to posve rutinsko zavoenje i klju je
moj! A kad dobijem klju konano e se saznati tko je tko meu
stanarima ove uklete zgrade.
Mukarac evolucijom nije dobio prikladnu enku niti je enka
dobila odgovarajueg mujaka. Posve smo krivo spojeni. Mukarci i ene odvojeni su svjetovi koji se tek ponekad dotaknu, svaki
sa svojim uvjetima. ini se da ene izuzetno postojano uvjetuju
formu doticanja, dakle samo vanjski izgled i ukras, a mukarci taj
problem rjeavaju dodvoravanjem. Da bi se dodvorili, oni lau tu
je njihova snaga, ali i tragedija. Oni lau sve vie, a njihove se lai
pretvaraju u romantiku u koju na kraju vjeruju samo oni sami.
Nakon svakog doticaja dolazi procjena: Jesu li mujak i enka
dobili ono to su htjeli i, ako jesu, u kojim omjerima? I onda slijedi odvajanje i opet nova dodvoravanja. To je ljigava igra slabia.
I to se vie mujaci-slabii dodvoravaju i izobliuju to su enski prohtjevi, prirodno, sve tei. A to zapravo ene ele da im
daju mukarci, a da same to ne mogu uzeti? to ele da im se da,
da im se servira upakirano s usahlom ruom, osmijehom i prezervativom osrednje kakvoe? Besmislene i glupe stvari koje ili ve
posjeduju ili mogu i same dokuiti, bez pomoi mujaka. Mukarci, meutim, uivaju u neprestanom davanju enama, to im daje
privid zatitnitva i muevnosti. Cijela igra je viestruko opravdana, socijalno poeljna, magnet koji dri mujake i enke na hrpi
kao ljepljiva traka muhe. Zapravo, sve se svodi na jednostavnu
raunicu. emu pompa, la i drama?
Na kraju krajeva, svi su slabii gubitnici. Mukarci su bez sumnje priglupi, a ene imaju zlu narav. Pomislio bi ovjek da one
38

ipak prolaze bolje, ali nije tako, ponekad ak ostaju trudne i zasnivaju neke bezizgledne obitelji.
Kao ovjek od mraka, oduvijek sam zazirao od tih tipinih
muko-enskih doticaja. Uvijek sam imao dovoljno snage
otvoreno rei to elim i to mogu dati zauzvrat. Tako sam Evicu
za parenje oslobodio od dlakavosti, a Marti sam moda mogao dati
utjehu u zamjenu za klju tavana. To je posve jednostavna i jasna
raunica.
Namjetanje pred ogledalom i razmiljanje posve me izmorilo.
Izvadio sam odijelo iz ormara i rairio ga na stolici, a potom sam
poao spavati. Odluio sam naveer poslije sna poi do te ene.
Probudio sam se neto kasnije no to sam planirao, naime, ve
je bilo devet i etrdeset. Moda nije bilo pristojno pokucati nekome na vrata u to doba, no ja sam bio posve vrsto odluio otii
do nje i uiniti to sam morao, bez obzira na vrijeme i uljudnost.
(Na kraju krajeva, ubio sam joj oca, to bih sad pazio na vrijeme?)
Obukao sam svoje odijelo, ono crno koje nisam obukao godinama. Nisam vie imao niti odgovarajue cipele uz odijelo pa sam
nataknuo kune papue. Nisam iao nakraj svijeta ve samo dva
kata nie, a to sam mogao i u papuama.

SRIJEDA, 22.
Prolazim preko mranog stubita. Odluno. Kucam na njena vrata. Nema
odgovora. Ponovo kucam. ujem spore kretnje. Vrata se ne otvaraju.
Kucam ponovo, sada jo energinije. Vrata se konano miu. Vidim
pospanu crnokosu enu mojih godina. Lagano se naklanjam, vie glavom
nego tijelom.
ini se da sam je uplaio. Zbunjena je. To je dobro. Nadam se da ne
oekuje od mene rijei ili neku slinu budalatinu.
Izvolite? kae. to sada? Moram neto progovoriti makar se
onesvijestio.
39

 Poznavao sam vaeg oca. govorim tiho.

Aha. Uite, uite. pokazuje rukom prema mraku iza sebe.
Ulazim u hodnik. Ona polagano zatvara vrata. Kree rukom prema
prekidau ne bi li upalila svjetlo. Stavljam svoju ruku na njenu i
spreavam je u tom glupom pokuaju. Lijepo je u mraku, teta bi bilo pokvariti dobar poetak.
Izvolite u dnevni.
U toj poznatoj, neugodnoj sobi upaljen je televizor, a svjetlo je
prigueno. Na dvosjedu vidim tragove nedavnog spavanja. Ona je iza
mene ali ne ujem je. Sjedam za stol, ona prilazi dvosjedu. Promatra me,
posve kratko, zatim sjeda na dvosjed, povlai gore noge, kao da meditira,
i djelomino se pokriva dekom. Opet me promatra i uti. Izgleda sada puno
mlae i posve smireno. Moda je ak i mirnija od mene, upravo je neobino
smirena. Kog vraga smjera? Nema sumnje, ona je prava enetina.
Dobro ste poznavali moga oca?
Kimam glavom. Ona se smije. Okree oima. I opet se smije, ali neujno.
Bili ste bliski s njim?
Oh, da. Ja sam ga ubio.
Ona se smije, sada se to i uje. Zapanjen sam umjenou svoga govora. Nakon toliko vremena poprilino dobro inim tu glupost. Zaista, zle i
suvine navike nikad posve ne zamiru. Ova nasmijana ena ispred mene,
ini se da ona uope ne pati.
No sjajno! kae.
Nije to dobro. Njen osmijeh ulijeva mi strah. Osjeam se posve nesigurno, toliko nesigurno da granii s uvrijeenou. Ova ena je vraja, u
to nema sumnje. Njene oi ulijevaju strahopotovanje, a njen pogled zabija se pod kou poput ikovog trnja. Moram otii odavde prije no to se
ponem tresti. Ustajem.
Ve idete?
Ona naglo ustaje i prilazi mi na metar i trideset. Sada ona gleda pomalo zbunjeno. Kimam glavom. Kreem prema vratima ubrzanim korakom.
Odlazim bez pozdrava.
40

* * *
Imao sam osjeaj da moj prvi posjet Ferdovoj keri nije bio osobito uspjean. Njena me prisutnost uznemirila, a njena mirnoa
neobino uplaila. Cijele noi nakon prvog posjeta toj eni preispitivao sam svoje misli ne bih li pronaao uzrok strahu. Povod mi je
bio i vie nego jasan: privlana, lijepa i opasna zvjerka, ta Marta...
Ali uzrok, uzrok mi je izmakao. Ipak, stvorio sam nekoliko
osnovnih pretpostavki o tome; prvo, moj strah je doao od previe
svjetla, previe razgovora i ljudi kojima sam se nehotice izloio
posljednjih dana. Drugo, moda sam oslabio kao osoba i izgubio
vrstinu karaktera koju sam ranije posjedovao i tree, moda sam
naslutio zlo Martine majke koje je, kako je sam Ferdo rekao, prelo i u nju, dijete zla. Niti jedan mi se uzrok nije inio osobiti
uvjerljivim. Pred jutro sam zaspao posve iscrpljen.
Nisam se stigao naspavati kad opet netko zakuca na moja vrata.
Marta. Istog trena obuzeo me strah od prethodnog dana. Hladna,
mirna. Previe mirna.
Mogu li ui?
Kimnuo sam glavom. Poela je brzopleto ispaljivati polusmislene reenice.
Ne osjeajte se krivim zbog Ferde. Ja ga nisam voljela, tovie,
uinili ste mi uslugu. Zaista. On nee nikome nedostajati.
Njene su me rijei stravino razbjesnile. Smatrala je da moj
strah dolazi od osjeaja krivnje. Ma kakve krivnje! Zato bih
osjeao krivnju, zar sam zgrijeio? Uostalom, krivnja je za slabie.
Kivno sam se udaljio od vrata i sjeo za stol uope ne obraajui
panju na Martu. Zatvorila je vrata i polako pola prema stolu.
Sjela je tono nasuprot mene.
Recite neto. Uvijek tako utite?
Ne osjeam nikakvu krivnju i nisam vam uinio nikakvu
uslugu. Ja inim usluge samo kad to hou, a kad ne, onda ih ne
inim.
41

Nevjerojatno! Nekima uini ogromnu uslugu, a oni su previe

glupi da bi to vidjeli, dok se drugi pojavljuju iznenada, tko zna
otkuda, i tvrde da si im uinio tko zna kakve usluge, o emu ti
pojma nema! Ljudi od dana!
Marta je utjela i zurila u moje lice. Ja sam gledao prema prozoru i osjeao kako se dobar dio moga straha pretvara u istu
srdbu.
U redu, u redu. rekla je. Nisam vas eljela rasrditi. Samo
sam... Niste valjda ljuti to sam svratila? Pitala sam gospou Lenu
na kojem katu ivite, a ona mi je rekla kako ivite povueno i ne
priate puno. Zar stvarno niste godinama izali iz zgrade?
utio sam. Ve sam se prokleo to sam uope progovorio s tom
enom, a ona je vrijedno zahtijevala jo vie mojih rijei.
Zato ste ubili mog oca?
Ustao sam i podigao koulju. Pokazao sam joj moju zaivenu,
dragu ranu. To me podsjetilo da bih mogao izvaditi konce.
A, shvatila je Marta to sam time elio rei sada mi je
jasno. Ubili ste ga u samoobrani.
Ma ne! prosiktao sam nervozno Stara mrcina me ubola
noem pa sam ga zato ubio.
Opet sam bio ljut na sebe jer sam progovorio.
Znai, ubili ste ga hladnokrvno.
Slegnuo sam ramenima. Pogledao sam joj lice i opet vidio onaj
zastraujui smijeak. Muenje je moralo stati. Zato sam joj
odluio odmah rei to zapravo elim od nje. Morao sam joj prije
ili kasnije rei za kljueve tavana.
Od vaeg oca elio sam poluiti klju tavana. To je neto to
mi pripada. Molio bih vas, sada kad je va otac mrtav, da mi ga vi
predate. Tako emo oboje moi ivjeti u miru.
Klju tavana? Moj ga je otac imao?
Kimnuo sam glavom. Opet se nasmijala.
Pa, u redu, potrait u taj klju.
utjeli smo neko vrijeme, promatrali se. Procjenjivali dobit i
42

sitne tete. Besmislene mogunosti. Potom je ustala i odluila

proetati sobom.
Zato ne otvorite aluzine? Ovdje je tako mrano.
Jedva je prolo podne i nije mi padalo napamet pustiti sunce u
dnevnu sobu. Pogledao sam je osorno. Pola je prema kupaonici,
zastala je pred ogledalom.
A gdje spavate? upitala je i onda sama pronala vrata
spavae sobe i zavirila u nju. Nakon svega, ula je u kuhinju i razgledavala ostatke hrane na stoliu. To ju je oito zabavljalo. Zadovoljno se vratila do stola u dnevnoj sobi i izvadila iz depa
smotanu cigaretu.
Lijep vam je stan. Puite li?
Odmahnuo sam glavom u negativnom smislu. Marta mi se pribliila, palei smotuljak kanabisa. Potom je uvukla jedan dugi
dim.
Ali ovo zaista morate probati. rekla je sasvim tiho.
Marta je uspijevala biti izuzetno uvjerljiva. Pruila mi je smotuljak. Uvukao sam dugi dim. Slatkasto-gorki okus ispunio mi je
usta i nos. Nisam uivao drogu jo od srednje kole i zbog toga
Uostalom, to je bila prvoklasna stvar
Ovo zaista morate probati. rekla je. Zaista.
Uvukla je jo jedan dim, kao i ja.
A poslije (u trenutku kada poslije vie nije znailo nita) jo
jedan
dim
Jo jedan, od kojega grlo pee
na neki udnovat nain
Uli smo u golemi akvarij. U njemu je plivala gigantska zlatna
ribica s velikim, tupim, blesavim oima. Ribica je gledala u nas
netremice, a njeno oko kao da se crna rupa otvorila pred nama.
Rupa u vodi, okrugla, cilindrina raka za spiralno nestajanje u
dubini. Plutali smo, lebdjeli. Marta neto ponad mene, uo sam je
kako se ceri. Mjehurii su ispunjavali sobu, a smijeh je bio raz43

mazan po zidovima, otegnut i gotovo vjetiji.

To jednostavno mora probati... Mora probati... govorio je
netko, moda ribetina.
Martina usta bila su zatvorena, a oi posve skrite ispod gornjeg
kapka. Njene su duge noge objeene iz haljine (kao lutkine) visjele ispred mene i izduivale se prema stjenkama akvarija. Usta
zlatne ribe otvarala su se u pravilnim razmacima: ovo mora probati, ovo mora...
Zijevala je i izgledala posve glupo, potpuno idiotski.
Marta? zazvao sam je. Nije se odazvala. Promotrio sam
izoblieni, vodenasti prostor oko sebe. Marta je bila na povrini,
izokrenuta na lea poput uginule ribe. I u mom tijelu otpoelo je
utapanje, ali to nije bilo strano niti bolno, ve vrlo ugodno iskustvo. Zlatna se ribetina propela prema vrhu akvarija, zaplivala
prema Martinom tijelu i zatim je cijelu progutala, jednim jedinim
trzajem ogromnih ralja. Tada se namjerila na mene. Vijugala je
kroz vodu, riblje sablasno. Mogao sam vidjeti njeno lijevo pa
desno oko, lijevo pa desno... ila je pravo na mene. Bez straha, bez
strepnje, ini mi se da sam se glasno smijao. Ribetina je otvorila
svoja velika usta i progutala me. Bezbolno.
Sve oko mene bilo je crveno. Sve je bilo zlatno, krvavo. Cijela
soba bila je zlatna i prepuna ugodnog, organskog, tamnoga sjaja.
Na zlatnom krevetu leala je gola Marta, uti se odsjaj igrao po
njenoj mokroj koi.
To mora probati. rekla je. Mjehurii su poput krijesnica
zaigrali oko nje, a kosa joj je bila busen morskih algi.
Marta, rekao sam Ova nas je riba progutala.
Znam. odgovorila je. Nema ljepeg mjesta za voenje
ljubavi od trbuha Zlatne Pirane.
Osvrnuo sam se nikako ne mogavi odrediti nalazimo li se pod
vodom ili u nekakvom vlanom zraku gustom od elatine ili riblje
sluzi.
Sluaj sada. Ferdo je bio toliko ogavna osoba da ga je mrzila
44

ak i zlatna ribica. Ti si ubio Ferda, ali i zlatnu ribicu. Time si je

dvaput odrijeio muka. Moda zbog toga ribica nama ini uslugu,
iznajmljujui nam ovaj prostor i oduzimajui nam nesnosno vrijeme. ini nam veliku uslugu. Liava nas uzaludnosti.
Pribliio sam se krevetu, Martinu zlatom obasjanom tijelu.
Marta me progutala, hroptala je u kupki mojih izluevina, a sve,
ba sve bilo je zlatno oko nas. I mi smo bili zlatni, sve dok se
nismo probudili, beivotni na krevetu u spavaoj sobi. Nismo bili
zagrljeni, ve zalijepljeni jedno za drugo osuenim znojem i slinom. Ustao sam i poao u dnevni. Bilo je predveerje. Osjeao
sam umor i muninu. Priao sam prozoru i otvorio ga. Neto hladniji zrak s ulice ulio se u zaguljivu sobu. uo sam uasni zvuk
disanja grada, kao hroptanje nekog luaka nad golim enskim
tijelom. Strastveno, ali ipak mrtvako hroptanje.
Na ulici sam vidio nekog ovjeka, zapravo njegovu sjenku. Kretao se neobino, silovito, u kratkim pokretima. Nervozni luaci
tako hodaju. Preko puta prozora bila je jedna nia zgrada, a u
prizemlju te zgrade, iznad malog prljavog vrta, jedan je osvijetljeni
prozor bio irom otvoren. Luak se ukipio nasred ulice i stao zuriti u taj prozor. Marta mi je prila s lea i naslonila se na mene.
to radi?
Kimnuo sam glavom prema spodobi na ulici. Luak je neto
mumljao, uo sam kako mu se jezik saplie od zla. Odjednom je
skoio preko niskog kamenog zida u vrt i poeo se uspinjati preko
izboina na zidu do osvijetljenog prozora.
to e uiniti? upitala je Marta.
Slegnuo sam ramenima. Spodoba je uskoila u sobu kroz
otvoren prozor. Nekoliko trenutaka nije se nita dogodilo, a zatim
je iskoio natrag u vrt, pao, pridigao se pa preko zidia niz ulicu i
u tamu. Kasnije se saznalo da je u onoj prizemnoj sobi nasmrt
izgrizao nekog jadnika koji je u kasne none sate neto pisao.
Smijem li se istuirati kod tebe? upitala je Marta. Kimnuo
sam potvrdno. Uhvatio sam samo jedan blijesak njene gole guzice
45

prije nego je zatvorila vrata kupaonice. Uskoro sam uo prtanje

vode.
Usprkos svim metodama introspekcije, nisam uspijevao odrediti izvor svog straha od ene Marte. Vjerojatno je naklonost bila
uzrokom svojevrsne panike i zbunjenosti. Dala mi je petnaest
minuta za razmiljanje prije no to je izala iz kupaonice i pola u
spavau sobu. Jo uvijek naga. Lijepo se kretala kroz mrak. I kroz
vodu.
Opet sam osjetio snanu elju da je uzmem, ali ostao sam
nepomian od umora. Marta se brzo obukla, prila k meni i poljubila me u obraz.
Potrait u klju tavana.
Nasmijeila se u tami. Otila je posve tiho. Ispruio sam se na
krevet i odmah zaspao.

PETAK, 24.
Dogaa mi se ono najstranije gubljenje ritma! Jutro je, a ja se budim
posve odmoran nakon to sam prespavao cijelu no. Sada je ispred mene
jo dvanaest sati danjeg svijetla. Moj savreni ivotni ritam je poremeen,
no i dan mi izmiu kontroli. elim poi do Marte, raspitati se o napretku
njene potrage za kljuem, ali ne smijem se toliko izlagati danjem svjetlu!
Zaista elim poi dolje. Ali ne. Ne!
* * *
Nisam odolio. Zatvorio sam dnevnik, obukao se i poao do Marte,
usred bijela dana. I sama pomisao da u moda ve tada dobiti
klju tavana bila je jaa od razuma. Izaao sam na stubite, ljigavo, osvijetljeno, jasno, ljudsko. Moja je odlunost bila snana,
poao sam uzdignute glave i bez straha. Na drugom sam katu
naletio na susjedu, eprkala je neto pred svojim vratima i nije se
znalo tko je vie iznenaen, ja ili ona. Pozdravila me, kimnuo sam
46

glavom i jednostavno poao dalje. To je zapravo bio na prvi susret. Nije mi se svidjela, imala je takorsko lice i cijelo takorsko
leglo u stanu. Bio je to odvratan susret koji nisam elio ponoviti.
Ubrzao sam hod niz stepenice, zapravo sam se sjurio do prizemlja i odluno pokucao na biva Ferdova, a sada Martina vrata.
Vrata su se otvorila i tog istog trena kada sam uao u stan osjetio sam njenu blizinu na neki udan, hrapav nain. Nisam je
mogao vidjeti jer sam bio posve zaslijepljen odsjajem otvorenih
prozora u kuhinji, iza Martinih lea.
Pronala sam klju.
I dalje je nisam vidio. Svejedno, osjeao sam je potpunije no
ikad; zrak je zamirisao trijumfalno, njene ruke okupane u ekstraktima seksa, njene radine ruke i njene oi, nedvojbeno zle, sada
posve pripitomljene. Duboko u njenoj utrobi uo sam zveckanje,
sretno metalno dijete. Namuio sam se da bih doao do tog kljua.
Postao sam otac svih mojih bolova, svih enji, tenji i nagnua,
sve se to rastalilo u maternici savreno zle, ali beskrajno pohotne
ene, a smisao svega postao je toliko gust, vidljiv, dokuiv i
konkretan da sam uo kako zvecka, uo sam kako mi poklanja
rijei! Bacio sam se pred njom na koljena i zagrlio njen topli, meki
trbuh.
Gdje je? upitao sam.
Osjetio sam stezanje njena trbuha, pomicanje sitnih i vrelih
miia. Iskliznula je iz zagrljaja i pola u dnevnu sobu. Sjela je na
krevet. Ja sam zateturao za njom i tada sam je prvi put vidio: njeno
lice posve hladno, odsutno, zlo. Izraz koji izaziva strah. Ona, u
svom skuenom poimanju stvari, nije mogla znati koliko mi znai
klju.
Neu ti ga dati. rekla je posve mirno, kao da me eli hipnotizirati.
Rukama sam pokrio lice. ake sam stisnuo uz potiljak i
pokuao se boriti s grevima koji su mi obeivjeli itavo tijelo, a
onda, uz trzaj i urlik, ispruio sam se po podu cijelom duinom.
47

Izgledao sam ba kao ona aba koju sam ubio kamenom kad sam
bio dijete.
Osim ako... prozborila je Marta tiho. Meni se inilo kao da
vie.
Zla ena, prokleta zla ena. Znala je da moe dobiti ba sve.
Osim ako to? upitao sam glasom ovjeka koji je hodao bez
prestanka danima.
Poe sa mnom u etnju.
Prozainost tog zahtjeva kao da me oivjela. U djeliu sekunde
ispunio sam se bijesom i britkom mrnjom. Poletio sam s poda na
noge ne osjeajui teinu svoga tijela. Zakoraio sam prijetei
prema krevetu na kojem je sjedila. Ostala je posve mirna. Lijepa
Marta, tatina duica, bila je puno perfidnija od priglupe Evice. Nije
se dala lako prestraiti. Moju je ljutnju nekako pretvarala u
gorinu, a zatim u nemo.
Od Marte sam traio samo klju, a parenje je bilo dobrodolo.
Klju sam traio otvoreno i jasno, dakle bio sam prema njoj od
poetka pravedan. Nakon svega zmija mi je moju pravednost vratila uvjetima. Ona mene uvjetuje, ta bijednica! Kao ovjek od dana,
kao najvei slabi, doputam si sada takve stvari!
Onda? upitala je.
Ti si zla. odgovorio sam.
Martu je to nasmijalo. Ustala je i zagrlila me.
Morala me je doslovno dovui do ulaznih vrata zgrade. Tamo
smo zastali bez rijei. Gledao sam prema vratima okovan strahom,
potom sam spustio pogled prema hladnome podu, savladan
srdbom i jalom. uo sam kako Marta die. Pogledao sam njeno
lice i moja je srdba prela u osjeaj potpune bespomonosti. Kroz
staklo ulaznih vrata prodirala je svjetlost i inilo mi se da me bole
dodiri svjetlosnih prstiju. Marta je otvorila vrata i lagano me gurnula naprijed. Uhvatio sam se za hladni, eljezni dovratak i nisam
se vie mogao pomaknuti.
Kakav si ti to ovjek? eli li svoj klju ili ne?
48

Kao da mi se cijelo tijelo iznutra ispunilo razlivenom krvlju.

Marta je dotakla moj lakat. Vie se nisam opirao. Dospio sam u
vanjski svijet.
Koraao sam po ledu. Rukom sam sakrio lice od svjetlosti.
Ne boj se, ja sam s tobom. rekla je Marta.
Sabrao sam svu hrabrost ne bih li pogledao oko sebe. Ve sam
bio zaboravio izgled runog proelja zgrade. Pogledao sam gore,
prema krovu i tavanu i opet pomislio na klju. Uzdahnuo sam.
Zrak koji sam uvukao u sebe bio je pun smrada.
Pogledao sam niz ulicu i vidio ljigave, oznojene i uurbane
ljudske kreature. Prolazili su pored nas buljei svojim ogromnim
ivotinjskim oima. Prouavali su i procjenjivali sve na to bi
stavili svoj ljepljivi pogled. Bili su zapravo slijepci, demoni koji su
gledali svijet kroz koprenu svojih uzaludnih kolovanja, nauenih
obrazaca idiotizma i svojih mizernih, opeljudskih neizbjenosti.
elini sjaj dogmatskih opravdanja. Spustio sam pogled na cestu i
vie ga nisam htio podii s prljavog, zaraenog asfalta.
Marta me zagrlila oko ramena. Krenuli smo niz ulicu kao kakav
mizerni brani par na sedmodnevnom godinjem odmoru. Pognuo
sam glavu kao da razmiljam o nekim kiastim branim problemima; krediti, djeca ili kurvanje. Odvratno iskustvo!
Skrenuli smo desno na glavnu ulicu. Milijun zvukova doprlo je
do mene. Buka s majmunskog pojilita. Zatvorio sam oi i
proizveo u glavi umove koji su nadglasali demone. Sreom, opet
smo skrenuli udesno u jednu manju i mirniju ulicu usred koje je
bio drvored. Marta nije prozborila niti rijei, a ako i je, nisam je
mogao uti. Gledao sam u crna tijela stabala. Marta me potapala
po leima i ja sam stao, kao to to konji rade kada ih se potapa.
Stajali smo ispred velike sive kue s ogromnim drvenim vratima.
Priekaj me ovdje, moram neto obaviti. rekla je Marta. Sagnula se da bi dola do mog pognutog lica, poljubila me u elo i
rekla:
Vraam se odmah.
49

Ula je u sivu zgradu i nestala u mraku stubita. Osjeao sam

svoju ranjivost jo snanije sada kad sam ostao sam na ulici. Instinktivno sam poao prema tami, prema stepenitu zgrade. Uao
sam u predvorje i uvukao se izmeu otvorenih vrata i zida. Tu je
bilo kudikamo mranije nego na ulici. Nisam mogao prestati
drhtati. No, bio sam puno mirniji skriven u traku dragoga mraka.
Marta se vratila zaista brzo. Vidjela me uvuenog u tamni prostor iza vrata i blago se nasmijeila. Volio sam taj izraz njenog lica.
to radi tamo? Preplait e nekoga! Sad idemo kui, OK?
Poli smo prema drvoredu pa lijevo na glavnu ulicu gdje sam
opet pokuao zatvoriti sva svoja ula. to smo bili blie kui to
smo bre hodali. Nakon nekog vremena klipsanja osjetio sam blizinu nae zgrade i gotovo potrao prema ulaznim vratima. Marta
je zveckala kljuevima. Uli smo u njen stan.
Sjeo sam za stol u dnevnom boravku. Bio sam odsjeen od svijeta, jo uvijek sam se tresao i nisam se osjeao nita bolje nego
na ulici. Bio sam izmoren i obeaen. Oskrnavljen i obespravljen. Nisam mogao razbistriti misli ve sam samo pognut sjedio na
stolici, a kapci su mi bili toliko otvoreni da su mi oi mogle izletjeti u krilo. Zurio sam i disao kao kokoi kad ih se dugo natjerava
po dvoritu. Uinili su mi svjetlosnu lobotomiju. Smrdio sam po
ljudima i kukaviluku.
Marta je bila u kuhinji i prikrala mi se iza lea. Zagrlila me tako
da sam osjetio njene tople grudi na vratu i potiljku. Gola Marta.
Jesi li dobro?
Nisam bio u stanju odgovoriti.
Imam neto to e te opustiti. - rekla je i pola prema polici s
cedeima. Pustila je odvratnu glazbu.
Daj mi ruku! - rekla je. Pruio sam joj ruku, a ona je zavrnula rukav moje koulje i zavezala mi gumom miicu. Imala je meu
prstima injekciju s tamnoutom tekuinom i zarila ju je u moju
venu. Uinila je isto i sebi. Prila je, zagrlila me
zagrlila me
50

slapovi
Slapovi vode potekli su iz moga tijela.
Bio sam laki, tijelo moje talasalo se poput tmaste povrine
ulja.
Sva osjetila koja su mi zagorala dan sada su se ugasila ili
moda preusmjerila na neke druge, istananije frekvencije.
Otkucaji moga srca rasprsnuli
su se u kapljice sitnih i neodredivih uvstava.
Letjeli smo po dnevnom. Svud oko nas voda je bila bistra i hladna. Ne znam to smo bili, ribe ili ptice.
Glazba je postala ugodna i draga, neljudska, izvanzemaljska.
Mogao sam opipati note i rijei i sve ostale stvari i zvukove u sobi.
Sve to sam dodirnuo imalo je divan oblik.
Pojavio se Ferdo, sav krvav i crvljiv.
Sada smo oboje hrpa trulog mesa, ona i ja. rekao je i poeo
fukati.
Dolo mi je slabo do povraanja. Ferdo je zagadio vodu, zakrvavio je i zasmrdio. Sjetio sam se sebe u kadi, u krvavoj vodi i
vidio sam sebe
mrtva i smrdljiva i vrisnuo sam
vritao sam
Pogledao sam ranu na svom trbuhu, nadimala se i bubrila.
Konac kojim sam je zaio poeo je poput zmije vrludati i izlaziti iz
koe, a rana se irila i irila. Iz nje se cijedio gnoj. Otvor rane
nabubrio je vie od deset centimetara, rairio se petnaestak, ali
nije me bolio, samo je cijedio gnoj i sluz. Ferdo se smijao, uo sam
ga sa svih strana. Iz moje rane poela su izlaziti zlatna usta, pa
onda glava s dva tupa oka i potom cijelo tijelo i rep Zlatne Pirane.
Vritao sam i povraao.
Probudio sam se u lokvi sluzi i povraotine na podu Martine
dnevne sobe. Ona je sjedila na krevetu dopola pokrivena, puila je
i gledala televiziju. Pridigao sam se iz tog uasa u kojem sam
leao.
51

 Kako si? upitala je. Njene ute oi bile su posve odsutne.

Glupavo se nacerila bez jasna razloga.
Popeo sam se na stolicu.
Klju? jedva sam izustio.
Marta se okrenula na krevetu, kao uvrijeena. Nije vie gledala
u mene.
Nisi mi niti zahvalio na svemu. rekla je.
Nisam pojmio o emu govori.
Gdje je? upitao sam.
Nemam pojma. odgovorila je Marta mirno Sve sam pretraila, ali nisam ga pronala. Valjda ih je stari stavio na neko sigurno mjesto.
Mrnja je u mojim lijezdama naglo nadjaala udivljenje Martom, pa sam se u kratkom roku ispunio unim sokovima negativne, ubitane energije. Da sam imao snage, bio bih ustao i istog
asa zadavio tu gaduru. Mogao sam se jedino uspeti do stana i
staviti svoje tijelo u krevet.
Sljedee jutro opet sam se probudio manje-vie odmoran, samo
s blagom glavoboljom. Nisam imao apetita. Sjeo sam za prazan
stol i zagledao se u zid. Tako sam proveo sate. Niti jednom se
nisam pomakao, niti jednom promijenio ritam disanja, posve
proet besmislom i neuspjenou svog postojanja. Zaspao sam,
kao pravi slabi, ve u ranu veer.

PONEDJELJAK, 27.
Opet se budim izjutra. Sad je posve jasno: zamijenio sam no s danom.
Svemu tome kriva je Marta. elim je mrtvu. Mogu li je usmrtiti danju?
Mogu li je uope usmrtiti? Jer onaj njen pogled je snaan. Sablasni smijeh,
blijedo lice, crna kosa i prodorne crne oi smrti. Tko uope moe ubiti
takvu enu? Ne usudim se sii do njenog stana.
Polazim do vrata, ne mogu ih otvoriti. Vraam se do stola. to mogu
52

napraviti danas? Mogu se oprati, izvaditi konce iz rane, razbistriti misli i

razraditi daljnje djelovanje koje e me dovesti do kljua tavana.

UTORAK, 28.
Ja moram poi do nje, to je pitanje ivota i smrti. Moram biti odluan.
Izlazim iz stana i silazim niz stepenice iako su tri poslijepodne. Mrnja i
bijes ne poznaju sate. Glasno lupam akom o njena vrata. Ona otvara.
Guram je, ona pada. Zalupio sam vratima. Ona se pridie, njen je pogled
zapaljen od jada, posve vraji i zvjerski. amaram je dva, tri puta. Ona
tetura prema zidu. Pogledala me. Gledam njene oi.
* * *
I odjednom nestaje bijes. Njene su oi bile suzne, ali posve pokajnike, davala je pogledom blagoslov za ozljeivanje. Ipak, molila
je da je ljubim, da je drim kao kapljicu kiseline na dlanu. Bila je
iskrena, nemona i neobjanjivo privlana. Njen pogled predaje i
podreenosti, posve neuhvatljiv, neprenosiv u rijei, poput malog
djelia istinske ljepote zalutale u sivilo ludila i purpur strasti. Zato
nisam nastavio odjeljak u dnevniku.
Udari me. rekla je.
Priao sam joj. Zateturala je. Strgao sam s nje majicu i oborio je
dlanom na pod. Povukao sam s nje uske traperice koje su zasiktale
na njenoj mekoj koi. etveronoke je otpuzala u dnevnu sobu.
Poao sam za njom usput svlaei svoju odjeu. Udario sam je
dlanom po leima, a ona je jauknula poput djeteta, vrisnula i propela svoju guzicu visoko prema meni. Udario sam je pet-est puta.
Pokuala je izmaknuti, no opet mi se vraala, prisiljena vlastitim
perverznim nagnuem. Nakon parenja jo je neko vrijeme lijeno
plazila po meni.
Jesi li gladan? upitala me nakon to smo se oprali i parili se
jo jednom pod tuem. Nisam bio gladan.
53

 Onda neu ni ja jesti. rekla je.

Sjedili smo za stolom. Marta i njen osmijeh, ja i moj strah.
Sjetila sam se kako emo pronai klju tavana.
ivnuo sam, sam spomen kljua inio me sretnijim.
Pitat emo Zlatnu Piranu gdje ga je stari gad sakrio. rekla je
Marta.
Isprva sam bio u nevjerici, ali ubrzo mi se ideja uinila posve
razboritom. Marta je ve imala spremne svoje smotuljke i igle.
Zapalila je jednu mravu cigaricu.
bolni i slatki dim opet se poeo poigravati oko mojih nosnica
i vrkova Martinih prsa
Dim.
poelo je utapanje
Nejasni oblici, osim dva ogromna crna riblja oka. Oko nas
gomilala se staklasta elatina, a zlatna je riba poprimila svoj puni
oblik i poela zijevati prema nama.
Pitaj je! rekla je Marta.
Zato ja?
Ti si je poznavao. Ti si je ubio!
Okrenuo sam se na lea. udna toplina strujala je svud uokolo.
Gdje je klju tavana? upitao sam posve nerazgovjetno mucajui. Riba je ipak shvatila i okrenula rep prema meni. U dva-tri
zamaha odlebdjela je u predsoblje. Pored vrata bio je ormari za
cipele s jednom ladicom. Tu je riba zastala. Pruio sam ruku
prema ladici, ali riba ju je u jednom brzom trzaju odgrizla. Ostao
je samo batrljak iz kojeg je trcala krv.
Ne blesavi rekla je Marta i zagrlila me vrsto Glavno je da
znamo gdje je klju.
Probudili smo se zagrljeni na njenom krevetu u dnevnom.
Nisam siguran jesmo li uope spavali jer je cijeli stan bio okrenut
naglavake i mnoge stvari porazbijane. Klju. Starinski, s jednim
zubom, leao je spokojno na ulijepljenu stolu. Brzo sam ustao i
54

zgrabio ga. Osjetio sam vatru na dlanu, onu mitsku vatru koja ne
pali, nego lijei. Klju tavana konano je ostvario svoje logino pripadanje. Bio sam moan i suvisao. Nisam htio istog asa slabiki
potrati na tavan. elio sam jo neko vrijeme dijeliti svoju sreu s
Martom. Bila je vrijedna naklonosti.
Kako smo njen stan posve unitili i zagadili, Marta je predloila da odemo prenoiti kod mene, te izjutra zajedno poemo na
tavan. Tako smo i uinili. Neujno i tajno premjestili smo se u moj
stan gdje smo nastavili s drogiranjem i orgijanjem. Konano je sve
bilo kako je oduvijek trebalo biti.

SRIJEDA, 29.
Kucanje na vratima. Izvlaim se iz kreveta. Marta je budna i rastee se.
Odlazim do vrata i otvaram ih. Vidim Lenu. Shvaam, danas je srijeda.
Starica me gleda ozbiljno i oprezno, ne kao prije.
Biste mi mogli neto rei? Nemojte se uvrijediti. govori pomalo uplaeno.
Kimam glavom.
Vi ste posjetili pokojnog Ferdu nakon to vas je on pozvao na
aj?
Kimam potvrdno. Ona zuri u moj trbuh. Gol do pasa. Ona gleda u
moju ranu. Njeno se lice smrklo. Ona odstupa jedan korak. Moda neto
sluti? Stojim posve nepomino. Polagano me obuzima zebnja.
Evica mi je rekla da je stubite bilo prekriveno krvlju od Ferdinih do vaih vrata, samo nekoliko dana prije njegove smrti.
govori stara, sad ve s velikim strahom. Opet odstupa korak.
- Gluposti! derem se.
Ne mogu je pogledati u lice. Zatvaram vrata, tresak. Hrana je ostala u
vreici u Leninoj ruci. Ne miem se zbog straha. Iza sebe ujem Martu:
Ona zna.
Stojim nepomino. Ona zna. Ona mora umrijeti. S njom i Evica. One
moraju umrijeti, a ja moram stii na tavan!
55

Prilazim stolu. Moram sjesti i smiriti se. Marta je odjevena, izlazi iz

stana i pozdravlja me.
* * *
Lena i Evica morale su nestati. Nisam znao kojim bi ih redom
pogasio. Lena mi je bila puno draa od Evice i nisam je elio
odmah ubiti. Meutim, Evicu sam elio ostaviti kao poslasticu za
kraj ili moda glavno jelo. Poao sam tim redom, prvo starica,
onda debela. Brzo. Odluio sam iz tih stopa ugasiti obje gadure.

SRIJEDA, 29.
Drugo javljanje. Kucam na Lenina vrata. Ona oprezno otvara. Lupam
nogom po vratima i ona pada na pod. Zapomae. Zatvaram vrata. Ona se
sakriva u kupaonicu i zakljuava vrata. To joj ba ne moe pomoi. Razbijam vrata nogom. Ona ui i drhti u kutu. Rukama titi glavu, zapomae
i moli za milost. Otvaram uski prozor. Udaram je nogom. Ona lijee
ispruena na pod. Podiem je i stavljam joj glavu kroz prozor. Guram
njeno tijelo kao stvoreno da bi se proguralo ba kroz taj prozor. Vei dio
tijela je vani pa je putam da padne. ujem tupi udarac s druge strane
zida. To bi trebalo biti dovoljno za jadnu staricu. Izlazim iz njenog stana.
Penjem se prema drugom katu. ujem naglo otvaranje ulaznih vrata,
to me se ne tie jer ja idem ubiti Evicu. Dva mlaa ovjeka tre uza stepenice. Gledaju u mene. Obuzima me straan strah! Trim. Oni me obaraju na pod, udaraju me. Moja rana ponovo boli.
* * *
Oteli su nas u srijedu 29., mene, moje kljueve i moj dnevnik.

56

prazna stranica

prazna stranica

DRUGI DIO

prazna stranica

ALTRUIZAM

U ustanovi su mi zabranili voditi dnevnik. Stari su dnevnik

neprestano prelistavali i koristili ga kao dokazni materijal koji je,
bez sumnje, potvrivao moju ludost. U ustanovi je bilo oko petnaest doktora, ali samo se jedan snano zainteresirao za moj
sluaj. S njim sam igrao ah u dosadna popodneva poslije ruka
kada bi sobe utihnule i krici luaka zamrli. Nakon aha Doktor bi
gotovo uvijek izvadio moj dnevnik iz ladice i proitao dio. Kimao
je glavom i udio se.
Vi ste vrlo inteligentan mladi ovjek rekao je emu ste sve
to stvorili?
inio sam ljudima usluge. Urotili su se protiv mene i na kraju
me zdrava strpali u ludnicu. odgovorio sam.
Doktor se nasmijao. esto se smijao, iako nije odavao dojam
osobito sretna ovjeka. Mislim da je mrzio svoj posao.
Nou sam puno razmiljao prije nego bi usnuo. Palo mi je
napamet kako je glupo bilo baciti staru Lenu kroz prozor na
prvom katu, koji je ustvari prizemlje. Mogao sam znati da e
preivjeti pad od stosedamdeset bijednih centimetara. Trebao sam
staricu dotui, a Evicu baciti kroz prozor. To, dodue, nije bilo
mogue jer je Evica bila toliko debela da je nisam mogao progurati
kroz usko zahodsko okno.
Razmiljao sam i o suenju. Stajao sam kao tanka palma u oluji
pred gomilom optuujuih i odbojnih lica. Teretili su me za nesnosne zloine u kojima nisam mogao prepoznati tragove svog
djelovanja. Samo sam htio uzeti klju tavana i razotkriti ono to
me dugo proganjalo. U tome nema nita loe i to nije zloin.
Branili su me neuraunljivou, vijeali su i vrili ekspertize. Pod61

metali su mi ovisnost o drogama, prepisivali mi lijeenje. Kolona

lijenika eljnih mojih tajni pratila me kuda god bih poao.
Naposljetku su postavili dijagnozu i poslali me u ludnicu. Suludi
cirkus.
Od svojih stvari mogao sam u ustanovu ponijeti samo neto
odjee, nekoliko knjiga i klju tavana. Klju nisam mogao dobiti u
ruke jer sam njime navodno mogao ozlijediti sebe ili druge pa ga
je uvao Doktor. Ponekad bi mi ga pokazao nakon aha ili tijekom
tretmana. Gledao je klju kao i ja, s iskrenim divljenjem, ali iz
oito drugaijih razloga.
I sve to zbog ovoga? rekao je podignuvi klju prema mome
licu. Ozario sam se.
Da, sve to samo zbog toga. rekao sam. Nikad mu nisam
otkrio pravu tajnu kljua.
Isprva sam se loe nosio s novonastalom situacijom i ivotom u
ustanovi. Dijelio sam sobu s etiri luaka koji su na sve mogue
naine remetili moj mir i privatnost. Teko sam podnosio stalnu
svjetlost i preteno bijele boje u ustanovi koje su oajniki
bljeskale. Bijeli zidovi, bijele plahte, bijeli ogrtai i kute (dresscode slaboumnika). Silna me bjelina dovodila do ludila. Ipak su
me vie od bezbojnosti iritirali neprestani pregledi i razgovori s
doktorima i sestrama. Iz poetka sam odbijao govoriti. Izraavao
sam oaj drhtanjem i utnjom. Onda su mi dali sedative.
Usprkos svemu, kao pravi ovjek od noi, relativno sam se brzo
privikao na zatoenitvo i prihvatio neminovnost ivota u
ustanovi. Puno mi je u tome pomoglo i iskustvo s Martom jer sam
s njom izlazio na danje svijetlo i razmjenjivao poprilian broj rijei
gotovo svakog dana.
Prvi period boravka u ustanovi ipak mi nije bio samo trnje i
opuci. Ve tijekom prvih tjedana otkrio sam da se iza zidova
ustanove krije jo vrsnih ljudi osim mene i sklopio sam svojevrsna
prijateljstva, ustvari paktove o nedoticanju. Prvi takav pakt potpisao sam trzajem lijevog kapka s viestrukim silovateljem kojeg
62

su zvali Kada. On, kao i ostali tienici ustanove, postali su predmetom mojih pomnih analiza. Bile su to male vjebe analitikog
zakljuivanja koje su drale um u stalnom stanju zaigranosti i
tiskale moje postojanje uz samu granicu zabavnog. Neko vrijeme
nisam niti osjeao da sam protiv svoje volje zatoen. Moj situation
dexistence podsjeao me na kazalinu farsu. inilo mi se da sam
samo promatra koji moe u bilo kojem trenutku otii iz kazalita
i vie se nikada ne vratiti. Uza sve to, znao sam da su kljuevi kod
Doktora i da u kad-tad stii na tavan. Ta je misao funkcionirala
kao univerzalna utjeha i dodatni izvor snage. Na osnovi neuraunljivosti i djelovanja pod utjecajem opojnih droga osuen sam
na samo est godina u kazalinoj predstavi.
Ustanova je imala prekrasan vrt. Nije bio osobito velik, ali zbog
svoje ljepote i skladnosti postao je prvo izvanjsko mjesto koje mi
se svidjelo zadnjih godina. U tom vrtu imao sam svoju klupu na
kojoj sam boravio svako jutro od devet i trideset do jedanaest i
razmiljao o opim ivotnim i filozofskim pitanjima. Jasno da sam
u novonastaloj situaciji morao posve izmijeniti ili korigirati neka
stajalita i uvjerenja. Najvie se to odnosilo na dan i no. Hrabri i
jaki postoje nou, to je nepobitno, ali to ako ih netko nerazuman
i neuk osudi na danji ivo? Kako e onda zadrati kvalitete svoga
bia? Meutim, to nije pravo pitanje. Pitanje je sljedee: Je li dan
u ustanovi zaista pravi dan? Naravno, nije. To je umjetni, uzgojeni, kontrolirani dan, lien kaosa izvanjskog, stvarnoga svijeta.
Dan u ustanovi nikako nije bio stvoren za slabe, upravo obrnuto,
taj je okrutno analitiki i paranoino bijeli dan stvoren za najjae.
Poput mene. Samo ga najjai mogu odivjeti bez posljedica i
naveer usnuti bez mora. Snaga ovjeka nije u tome da u neto
vjeruje i nikada to vjerovanje ne promijeni. Snaga ovjeka je u
tome da slijepo vjeruje, zatim slomi svoju vjeru i potom vjerovanje ne napusti, kao kukavica, nego ga samo korigira. Prilagodi.
Kao oi tami. Kao srce logici svijeta.
U vrtu sam razmiljao i o rijeima. Od dolaska u zatoenitvo
63

one su mi se poele initi puno suvislijima nego prije. Razgovori

s Doktorom i sestrama bili su mi nametnuti, ali uvijek nuni,
logini, dakle i opravdani. Kao to ni dan nije bio dan, tako niti
razgovor sa njima nije bio obino brbljanje, ve nuna komunikacija. to se pacijenata tie, oni su mi se vjeito obraali u
zabavnim iframa i porukama. Bilo da su vritali, slinili ili mumljali, oni su me zapravo zabavljali. Nauio sam tolerirati
proizvoljnost zatoenikih rijei i cijeniti vlastito govorenje. Sve
ono to sam predmnijevao o ljudima od dana nije se moglo
odnositi na ljude u ustanovi. Oni nisu bili pravi ljudi, kao ni dan
ni rijei. I oni su bili umjetni, namjeteni, odreeni, posve
izvueni iz svojih stvarnosti. Sve je u ustanovi bila prava igra.
Razmiljao sam i o stvarnom svijetu, o vremenu koje je
prethodilo dolasku u ustanovu. O svojim navodnim zloinima.
Nikada nisam zaalio to sam ubio Ferda, uinio bih to ponovo i
ponovo, a postupio bih pametnije pa bi mu poslao i Evicu i Lenu,
moda i Martu, da mu ne bude dosadno u paklu. Usput govorei,
o Marti nisam vie nikad uo niti rijei.
Jednog jutra, nepunih mjesec dana nakon dolaska u ustanovu,
sjedio sam u vrtu i promatrao preobrazbu kasnog ljeta u jesen. Bio
sam opinjen bojom umiranja drvea i posve uronjen u neka svoja
promiljanja. Odjednom je do mene doprijela strana vika i buka
koja je preko mirnih stazica vrta dolazila iz zgrade. Vika nije
prestajala vie od pet minuta pa sam odluio iz bliega pogledati
to se dogaa. Stigao sam niz hodnik koji je vodio do moje
spavaonice i sad je bio pretrpan svakojakim kreaturama,
isprepadanim sestrama, doktorima i njihovim pomagaima.
to se dogaa? upitao sam jednu od sestara.
Branislav je potpuno izvan kontrole! Oteo je sestru Markicu,
ima no i prijeti da e je ubiti. Ne moemo ga izvui iz sobe rekla
je sestra uplaeno.
Branislav je bio vrlo neugodan jadnik s kojim sam dijelio sobu
i koji je, naalost, spavao samo dva kreveta dalje od mene. Progu64

rao sam se kroz luake, odrpance i kreature da bih doao do vrata

nae sobe. Neki su od luaka navijali i bodrili Branislava, a najglasniji od njih bio je Buba, najgluplji i najlui iz moje sobe. Buba
je stajao na vratima, usta su mu bila zapjenjena, a oi ispupene.
Skakutao je kao majmun i grgljao:
Ubodi je Brane! Aha, aha, ubodi je! He, he, he, he. Neka da
pike! He, he...
Uhvatio sam vrsto Bubino rame, okrenuo oronulu fasadu njegova lica prema sebi i pogledao na tren u dubinu njegovih babunskih zjenica. Bio je odvratna kreatura, vie ivotinja nego ovjek, i
to nakazna ivotinja. Pogledao me i ukoio rastegnute usnice
izmeu oznojenih, napuhanih obraza.
Pusti me da proem. rekao sam i on je to uinio.
Uao sam u sobu nasred koje je stajao Brane s kuhinjskim
noem u ruci. U kutu, pokraj moga kreveta, zgurila se prestravljena Markica. Plakala je, hroptala, a tijelo i glavu pokuala zatiti
nogama koje su joj se izvukle iz bijele kute i otkrile oblu, primamljivu guzicu.
Meni se smije majmune? viknuo je Brane izazvan izrazom
mog lica. Nisam ga nikako elio razljutiti.
Misli da si pametan, je li? ta ti zna? Misli da si pametan?
A? Pederino!
Brane je priao dva koraka prema meni i zaprijetio mi noem.
Ostao sam miran, jer, na kraju krajeva, ve sam jednom bio uboden i sasvim lijepo preivio.
Priklat u te kao psa!
Pogledao je ravno u moje oi. I dalje sam ostao miran. Osjeao
sam ogroman prijezir i neizrecivo gaenje prema toj spodobi.
Poelio sam ga mrtvog.
Branimirovo lice iznenada je uvelo. Spustio je ruku s noem i
maknuo pogled s mojih oiju. Bacio je no na pod, spustio glavu i
zatim, znakom postiena ovjeka, krenuo prema mnotvu okupljenom na vratima sobe. Tu su ga preuzela dva doktorska
65

pomonika i vezali ga. Ja sam se vratio u vrt.

Istog dana, poslije ruka, Doktor je po obiaju poslao nekog da
me dovede u njegovu ordinaciju radi aha. Doavi u njegov kabinet pronaao sam figurice ve sloene, no Doktora nije bilo. Sjeo
sam za stol i povukao pijuna ispred lijevog lovca dva polja unaprijed. U taj je as stigao Doktor.
Vi ste ve poeli rekao je i priao stolu. Izgledao mi je neobino napet i zlovoljan. Odmah sam znao da nisam pozvan u ordinaciju samo radi aha. Povukao je pijuna i sjeo nasuprot mene.
Uzdahnuo je kao da trpi bol.
Povukao sam drugog pijuna, na to je on odmah otvorio
kraljicu.
to je to bilo danas s Branislavom? interesirao se. Oekivao
sam takvo pitanje.
Nita. Brane je poludio. odgovorio sam.
Doktor se zagledao u plou sa figuricama.
Sada je, naprotiv, posve miran. Odbija hranu i vodu, ne komunicira ni sa kim, samo uti sklupan na krevetu i vegetira. nakon
tih rijei Doktor me kratko pogledao i nastavio Kazao je samo da
ste ga vi preplaili.
Glupost. odgovorio sam. Kako sam ga ja mogao preplaiti? On je drao no i prijetio da e ubiti sestru Markicu.
On kae da je vidio smrt u vaim oima.
Povukao sam konja i pojeo mu lovca. Doktor je poprilino loe
povukao svoje figure.
to bi to trebalo znaiti? upitao me je.
Otkud znam? Vi ste doktor, a on je luak rekao sam mirno
i uskoro ga matirao.
Svi smo ve bili legli kad se Brane pojavio u pratnji dva uvara
koji su ga dovukli iz kaveza za neposlune i pospremili ga u
krevet. Zagasili su svjetlo i time upalili moje misli. Shvatio sam da
me je Brane na neki nain osudio i obiljeio svojim ludilom.
Umjesto da mi odaju priznanje to sam spasio Markicu, zapravo
66

sam ispao lui od kretena koji ju je htio isjei. Zaista me unesreio.

No Brane mi je otvorio i neke nove horizonte. Prvo, uspio je
nabaviti kuhinjski no, a ja sam smatrao takav poduhvat posve
nemoguim. Drugo, poeo sam zbog svega to se dogodilo drugaije razmiljati o sestri Markici, to mi je olakalo mnoge
sumorne sate u ustanovi.
Iz misli me izvuklo utanje plahti i muklo jecanje madraca.
Vidio sam Branu kako ustaje iz kreveta i iskrada se iz sobe u hodnik. Priekao sam trenutak jer sam vjerovao da e ga odmah
uhvatiti deurne sestre i pomonici koji uvijek nadgledaju izgrednike nekoliko dana nakon incidenta. To se nije dogodilo jer je
hodnik bio posve prazan. Odluio sam ga pratiti i brzo kliznuo do
vrata. Vidio sam Branu kako nestaje iza vrata kupaonice na dnu
hodnika. Pourio sam na prstima da ne bih sam bio uhvaen. Bez
tekoa sam se provukao u kupaonicu.
to to radi? upitao sam Branu. On je stajao pored radijatora s dugim komadom konopca u ruci. Pogledao me ponizno i
dobroudno, kao da trai savjet. Zgurio se od hladnoe i pognuo
lea.
Pomozi mi. Ja nemam vie to traiti ovdje. Ne mogu vie.
to treba?
Zna li zavezati vrstu omu?
Kimnuo sam glavom. Brane mi je dodao nekoliko metara
odlinog konopa za vjeanje.
Otkud ti ovo?
Nabavio sam. odgovorio je Brane. U taj as mi se jo jednom
ogadio. ak ni tri udaha prije smrt nije htio otvoreno izrei istinu.
Napravio sam lijepu omu i pomogao mu prebaciti je preko cijevi
koje su se sa stropa sputale u radijator. Brane je stavio omu oko
vrata, popeo se na radijator i zavezao gore konopac.
Pozdravi Bubu. rekao je. Kimnuo sam glavom.
Ba kad je htio skoiti sjetio sam se noa.
67

 A no, otkud ti no?

Kuharici je ostao na kolicima za hranu. Dok je ona postavljala
stol pobrao sam ga s kolica. rekao je i osmjehnuo se. Odmahnuo
sam glavom i poao prema vratima kupatila. uo sam udarce njegovih peta o radijator, kao zvuk pokvarenih orgulja, zatim slabije
lupkanje i roktanje. Nikog nije bilo na hodniku pa sam brzo
pretrao u sobu. Legao sam u krevet zadovoljan. Smatrao sam to
inom milosra.

68

IDIOTIZAM

Sve dok se nije razotkrilo da je Brani za jednog posjeta konop

donio brat, koji je bio jo lui od njega, te da je Brane ve due vrijeme govorio Bubi o samoubojstvu, bio sam prvoosumnjieni za
njegovu smrt. Naposljetku su me pustili na miru, nesretni i jalni
vie zbog toga to samoubojstvo nisu predvidjeli u svojim psihoanalizama nego zbog smrti te jadne kreature.
Ve nakon dva tjedna boravka u ustanovi upoznao sam skoro
sve njene tienike. Bilo ih je svega osamdesetak. Taj bi se broj
mijenjao kad bi neki umirali ili neki novi pristizali iz vanjskoga
svijeta. Svim tienicima ustanove bila je zajednika otvorena
predanost zlu. Oni su zlo pojednostavljivali i inili ga realnim.
Zbog toga ih je bilo lake shvatiti nego vanjske ljude koji su svoje
zlo skrivali i ispoljavali na sve mogue pogrene naine.
tienike ustanove uspio sam svrstati u etiri kategorije koristei nekoliko jednostavnih kriterija. Prvi su bili Straila. Oni su
posve bez mozga, dokraja retardirani. Izraavaju se trzanjem, roktanjem i vritanjem, oni sline, piaju i seru pod sebe, imaju tikove
i esto su deformiranih tijela. Nasuprot njima su Mislioci koji su
obdareni inteligencijom, od blage pa sve do natprosjene. Oni se
izraavaju uglavnom suvislim reenicama, imaju jasne navike i
stavove. U svom su ludilu ipak uspjeli sauvati neto dostojanstva. Druge dvije kategorije su Opasni i Bezopasni. Veina je Straila bezopasna. Ipak, neki od njih dovedeni su u ustanovu zbog
najstravinijih zloina. Takvo je opasno Strailo bio Jura koji je
zaskoio medicinsku sestru i zubima joj izgrizao lice, ruke i noge.
Sestra se oporavila, a kasnije smo saznali da je prije dolaska u
ustanovu izgrizao svoju majku. Veinom je bio posve miran, samo
69

je buljio u prazno, slinio i teko disao, ali kad bi dobio napad pretvarao se u gladnog dobermana. Doktori su pomnim istraivanjem
i analizom otkrili da Jura doivljava napad teke agresije otprilike
svake tri godine i etiri mjeseca. Sjeam se dana kad je prema proraunima trebao doi njegov novi napad. Ustanova je bila u opsadnom stanju. Naoruani ljudi stajali su posvuda oko njega, a on je
sjedio u invalidskim kolicima, bespomoan i poluiv. Pomalo smijena situacija. Ipak, Jura je tijekom noi nasrnuo iz kolica te
izgrizao nekoliko runika u komadie. Prije toga je dohvatio debelo meso jednog od uvara.
to se Mislioca tie, oni su veinom bili opasni, bez obzira na
stupanj inteligencije. Tek nekoliko Mislioca u ustanovi bilo je
bezopasno i tamo su dospjeli vjerojatno jer za njih nije bilo adekvatnijeg smjetaja. Obje kategorije bezopasnih spodoba bile su
odvratno dosadne. Opasni su bili puno zanimljiviji. Njih sam se
uvijek nastojao kloniti kako me ne bi povezali s njima na bilo koji
nain. Prouavao sam ih posve neupadljivo, iz daleka, upijajui
njihove rijei, kretnje i mirise. Ovakva jasna, tona i pregledna
podjela ljudi posve je nemogua u vanjskom svijetu. ivot u
ustanovi i nije bio tako lo.
Druge godine mog boravka u ustanovi sasvim sam se sluajno
upleo u razgovor s Jabukom, iznimno inteligentnim i opasnim
Misliocem.
Zna kako sam dobio nadimak Jabuka? upitao me i zatim
ispruio ruke ispred sebe, spojivi kaiprste i paleve, kao da
nekoga dri za vrat. Zna li kako ljudi tresu stablo kad je puno
zrelih jabuka? upitao je tresui ruke kao da davi nekoga. Proli
smo hodnikom i sjeli u fotelje u drutvenoj sobi.
Zato si ovdje? upitao me je.
Kau zbog opsesije uzrokovane shizofrenijom i zbog teke
paranoje.
Da, kao i svi mi. Tako oni kau. Oni misle da svaka ludost
poinje opsesijom, nekakvim kvarom u mozgu koji bubri, raste,
70

zri i na kraju zavrava pokoljem i psihoanalizom. To je, moda,

tono za veinu, ali je nepravedno za nas istinski zle ljude. Ludost
je u nas uzrokom samoj sebi, ona ne nastaje zbog kvara u mozgu
niti je potaknuta nekim okantnim iskustvom. Zlo jednostavno
kree iz potpunog besmisla i ono ne kvari na mozak, to vie, ini
ga napokon ivim. rekao je naslonivi kaiprst na elo.
Rei u ti kako sam ubijao. dodao je udahnuvi zrak kroz
osmijehom razvuene usnice. Izgledao je ponosno.
Imao sam sve, ivot, zna. odmahivao je rukom i mrtio elo
Posao, enu, djecu i sve. Sve to ide s tim.
Kimnuo sam glavom tek kako bi se razgovor nastavio. Nisam
imao pojma o takvom ivotu.
Ali bio sam strano usamljen, strano sam, paklenski sam.
rekao je i uzdahnuo to bih dao za jednu uljivu cigaretu!
Opet sam kimnuo glavom premda ne odobravam puenje.
Dakle, bio sam uasno sam. rekao je i opet zastao gledajui
u stol Dugo sam planirao ubojstvo. Pogledao me u oi. Od toga
sam se pogleda sledio. Jabuka je pruio kaiprst prema mome licu
i rekao:
To je najvanije, najvanija je priprema.
Opet sam kimnuo glavom. Sjetio sam se dogaaja s Ferdom i
nisam ga mogao logiki povezati s rijeima koje sam odobrio
kimanjem.
Ne mislim priprema u smislu da ti broji korake, otri
noeve i bira najbolje mjesto. Ne, ne, ta se priprema odvija ovdje.
rekao je lupkajui prstom po svom elu. Jabuka je iznad desne
obrve imao malo udubljenje koje je moda nastalo konstantnim
lupkanjem.
I onda je krenulo. To doktori ne mogu shvatiti. Zlo jednostavno krene i ovjek se ostvari. rekao je Jabuka i rairio se u
fotelji. Uutio je i zagledao se u mene oito zadovoljan. Nakon
nekog vremena zaokruio je dlanovima po zraku i dodao:
Ni iz ega.
71

utio sam u iekivanju ostatka prie. I Jabuka je utio jo dugo,

onda je maknuo pogled s mene. Tada sam shvatio da je tu njegovoj prii kraj. Upitao sam ga:
A kako si ubijao?
Jabuka je zavrtio glavom i tako mi pokazao da nisam nita shvatio. Nagnuo se preko stola i kazao:
To nije bitno. To moe proitati u dosjeu, u novinama. Ono
to se deava ovdje, to je bitno. rekao je Jabuka opet lupkajui
prstom po elu Ono to se dogaa ovdje ne znaju ni novinari, ni
policija ni vraji doktori. Tu se dogodilo stvarno ubijanje. zavrio
je i nastavio lupkanje u beskraj.
Jabuka nije bio ni priblino najsmrtonosniji meu Misliocima,
ali bio je jedini koji je tvrdio da je njegova ludost poela sama od
sebe. Zbog toga sam ga smatrao izuzetno opasnim i nastojao ga
izbjei kad god je bilo mogue.
Nakon razgovora s Jabukom bio sam vrlo utuen. Poao sam
bijelim hodnicima prema vrtu. Prolazio sam pokraj reda numeriranih vrata iza kojih su dolazili krikovi i udnovati slogovi.
Na kraju hodnika bila je soba s kavezom. Iznutra sam uo Bubino zapomaganje. Provirio sam u tu sobu u kojoj je bila medicinska sestra i jedno Strailo, a pored njih stajao je veliki elini kavez
u kojem je slinio i zapomagao Buba. Svi tienici ustanove strepili
su od samog spomena kaveza, ali velika veina ih je prije ili kasnije zavrila u njemu. Bubu su zbog njegovih histerinih ispada
zakljuavali gotovo svaki drugi dan. Dugo sam zurio u kavez ne
mogavi niti ui u sobu niti poi dalje niz hodnik.
to je? upitala je medicinska sestra.
Nita. odgovorio sam mirno.
to je tako zanimljivo?
Sve. odgovorio sam i poao dalje prema vrtu.
Zapomaganja i urlici vie nisu dopirali do mene.
Sjeo sam na svoju vrtnu klupicu, promatrao naoruane straare
na visokom zidu koji je vrt dijelio od vanjskog svijeta i skupljao
72

snagu. Posve jednostavno. U tiini i lia i trave, mirio sam se sa

svojom situacijom i svom nepravdom.
Nakon dvije godine boravka u ustanovi istroila se poetna
utjeha jednostavnou i izdvojenou zatoenikog ivota.
Umjesto toga svakim sam danom gomilao osjeaj oaja i nepodnoenja, poput taloenja mukojednog plaka u meandrima eluca,
onoga ija izazvana bol ne vodi do umiranja ve do ludila. elio
sam to prije izii van, na zrak, udaljiti se od sluzi nestvarnosti
kojom je bila izlijepljena unutranjost ustanove. Ta sluz je bila i
bljetavo bijela i istinski prljava.
Stanje je postalo jo gore kada sam tree zime postavljen za
inspektora kreveta i posteljine. Svaki je hodnik imao jednog
odabranog pacijenta koji bi ujutro prije doruka pogledao jesu li
ostali pacijenti posloili svoje krevete i robu. Nepravilnosti je prijavljivao deurnom bolniaru. Mene je ta dunost dopala zbog
uzorna ponaanja. Netko u upravi me zasigurno smatrao bezopasnim Misliocem. Ostali pacijenti, naravno, nisu voljeli tu moju
novu dunost, a niti mene. Sve ee su me gledali krvolono, prijetei, kao gladni psi. ak bi poneko Strailo, u strahu od mog
inspektorskog oka, prestalo s vriskovima kad bi uao u njegovu
sobu, iako Straila nisu podlijegala rigoroznim standardima i nisu
imala razloga za strah. Morao sam gledati njihove izbuljene,
luake oi i sluati njihovo dahtanje sve dok ne bi iziao iz sobe.
Bivao sam sve nezadovoljniji, mraviji i ui. Nisam trebao razgovor, jer, sve to sam elio znati, vidio sam na licima ljudi koji
su me htjeli prodrijeti. Slabo sam spavao. Cijele sam dane oekivao trenutak kad bih mogao biti ubijen ili ponukan da ubijem.
Puno se zla dogodilo te iste zime. Prvo je Buba u noi ubio
jedno Strailo koje je spavalo s nama u sobi. Usred noi uli su se
krici tog Straila, ali ja se nisam pomaknuo iz kreveta niti sam
otvorio oi. uo sam otvaranje vrata, strku, sestre, straare, utanje Bubinih tabana kad su ga odvlaili i kripu kolica na kojima
su odvezli tijelo, ali nisam otvorio oi. Mislio sam o tome kako u
73

izjutra makar imati dva kreveta manje za pregled.

Bubu su dozirali sedativima i zatvorili ga u kavez na nekoliko
dana. Potom je za stalno premjeten u zasebnu eliju. Nije prolo
niti deset dana kada se jedan Mislilac ubio u drugom krilu zgrade.
Uhvatio je mia i pokuao ga progutati, ivog ili mrtvog, ne zna se
pouzdano. Nali su ga uguena u kupaonici sljedee jutro. Nali
su i mia, uredno sklupanog u Mislioevom duniku. Time je
samo zapoeo udnovat i jeziv tijek dogaanja. U zraku sam utio
gomilanje zla i znao sam da e takvih dogaaja biti jo i da nas
eka krvavi vrhunac.
Sljedei incident dogodio se za dorukom, u blagovaonici. Kia
je lijevala cijeli dan pa je blagovaonica bila neto mranija no
inae, ljudi pospaniji i sporiji, a jutro beskrajno sumorno. Za
stolom iza mene sjedio je Kada. On je, ini se, bio jedini ivahan.
Posebno uvjebane ene i mukarci gurali su aluminijska kolica s
hranom i posuem, od stola do stola. Na je red stolova uvijek
postavljala jedna krna, smeokosa ena s neobino dlakavim
rukama. Nije ba izgledala bespomono, dapae. Osim toga, u
kutovima velike blagovaonice bili su rasporeeni naoruani
straari. Oni su spreavali incidente u zametku tako to su batinali pendrecima, akama, tapovima, nogama i svime to bi im
dolo pod ruku.
Kada je samo ekao svoju priliku. Smeokosa je dogurala kolica do mog stola, posloila tanjure i plastini jedai pribor. Potom
je napunila tanjure elinom kutlaom punom vrelog graha iz
kotla koji je bio u donjem dijelu kolica. Poeo sam jesti, a kolica s
kotlom krenula su prema sljedeem stolu. Tamo je ve spreman
bio Kada i, rairenog rasporka, ekao da bude posluen.
Kada se Smeokosa nagnula zagrabiti grah, Kada joj se odmah
naao na leima. Uz pomo svojih kompanjona za stolom, koji su
joj zgrabili ruke, Kada je naslonio enino tijelo na kolica i nevjerojatno vjeto strgao njene gae. Tek tada su uvari poeli trati du
dugake dvorane, a krikovi luaka ispunili su prostor. Veina ih je
74

navijala za Kadu, a Straila su vritala samo zbog toga to se

ukazala dobra prilika za vritanje. ena je uspjela osloboditi jednu
ruku i dohvatiti njome veliku kutlau iz kotla punog graha. Tom
je istom kutlaom odalamila Kadu iznad desnog uha, a ovaj je pao
na pod pored stola. Tada su dotrali straari i nakon kraeg batinanja odvukli Kadu i ostale koji su mu pomagali. Smeokosa
grdosija, iako umalo silovana, posve je mirno otila iz sale, a zamijenio ju je pomonik. Kadi su morali staviti est avova iznad uha.
Kia uope nije prestala padati do noi. Nisam mogao ii u vrt
pa sam se pritajio ispod pokrivaa, sve do ruka. Nakon ruka
poao sam do Doktora i putem svratio do sobe s kavezom. Tamo
je bio zakljuan Kada, posve gol i skruen. uurio se u kutu
kaveza i ponavljao u beskonanost:
ao mi je, kajem se. ao mi je, kajem se...
Doktor me doekao s posloenim figuricama na ahovskoj
ploi. Pozdravio sam i sjeo s druge strane stola.
Pustimo ah. rekao je Doktor Razgovarajmo malo o vama.
Slegnuo sam ramenima.
Sestra Veronika mi kae da u zadnje vrijeme ne izgledate
dobro. to vam se dogaa?
Nikad prije nisam uo to ensko ime. Posumnjao sam kako je
Doktor, poput pravog dvolinjaka, zaduio jednu od sestara da me
uhodi. Sestru imenom Veronika. Prestrano!
to vam je?
Slutim zlo. odgovorio sam potiho.
Doktor nije nita rekao. Ba kad je naumio neto rei, u sobu je
ula sestra s kartonima.
Stavite to na stol, Veronika. rekao je Doktor.
Pola je prema vratima ne osvrnuvi se. Ispratio sam je pogledom do vrata. Onaj dan kad je u kavezu bio zakljuan Buba, bila
je u sobi odmah do kaveza. Bezobrazno mi se obratila. To je ona.
Veronika. I prije toga sam je znao viati na hodniku, ali rijetko.
im je Veronika izala, Doktor je nastavio sa stotinom besmi75

slenih pitanja. Na neka sam ak i odgovorio. Potom smo odigrali

ah. Izvukao je remi, ali samo zbog toga to sam bio umoran i
odsutan duhom.
Nakon aha zaputio sam se u svoju sobu i putem susreo
Veroniku. Zastao sam i pogledao je u oi. elio sam raistiti
svoju sumnju o uhoenju.
Vi me pratite? upitao sam.
Da. odgovorila je bez imalo straha.
Bio sam ljut, ali i svjestan da joj ne mogu nita, osim malo je
uplaiti. Zato sam nervozno zakoraio prema njoj.
Ne zato to moram. rekla je enski mirno. Nasmijana, gotovo koketna.
Nego zato onda? upitao sam.
Ona je pogledala nekamo u stranu kao da joj je pomalo neugodno. Vidio sam neku vrstu lanog stida uvuenog u njene obraze.
Zapravo je u mom drutvu osjeala golemu nadmo.
Doi. proaptala je i krenula prema sobi s kavezom.
uo sam rijei: ao mi je, kajem se, ao mi je, kajem se, im
smo uli u sobu s kavezom. U lijevom zidu sobe bila su jo jedna
vrata koja prije nisam zamijetio. Veronika je otvorila ta vrata i
pozvala me rukom unutra. Uli smo u usku, malu sobicu punu
metli, rukavica, krpi, gumenih izmi i boica s deterdentima.
Stala je pored metli i stavila dlanove na moja prsa.
Toliko si drugaiji od svih ovih luaka. rekla je. Glas joj je
zvuao drugaije u tako malom i zaguljivom prostoru. Slegnuo
sam ramenima.
Znai, vi me ne uhodite? upitao sam jo jednom.
Nasmijala se i prela dlanovima preko mojih obraza. Bila mi je
posve blizu tijelom, stisnuta uz mene.
Zbog ega si ti dospio ovamo? upitala je.
Radi kljua tavana. odgovorio sam. Veronika se glasno nasmijala. Oito je neto krivo shvatila. Vrlo sam je vjeto razodjenuo.
76

Imala je sjajna prsa oblikovana kao oni grmovi u vrtu ustanove.

Ti su grmovi bili najljepi okupani jutarnjom rosom, a sad sam ih
stiskao i osjeao kako se pune pod mojim dlanovima. Veronika se
okrenula leima prema meni i prignula se pridravajui se za
drku metle. Spustio sam se na koljena i poeo temeljito lizati
prostore to se teko briju. uo sam krike koji su dopirali negdje
iz dubine zgrade. I Kada je poeo vritati u susjednoj sobi.
Ustao sam i zapoeo seksualni odnoaj. Veronika je zacvilila.
Zvukovi uasa koji su dolazili iz pravca sobe s kavezom bili su sve
jai. ulo se lupanje i razbijanje stakla, a zatim udaranje mnotva
nogu, poput zvuka stampeda ili udaljene lavine. Zidovi nae
sobice, a vjerojatno i svi ostali u ustanovi, poeli su se tresti kao
da su ivi. Mi se nismo dali omesti. Veronika je roktala, siktala i
traila jo, kao da nas se vanjska dogaanja ne tiu. Urlici nisu jenjavali. Opet se razbilo neto stakleno. uli su se prvi artikulirani
glasovi. Netko je iz sobe s kavezom davao straarima glasna
nareenja. Odjeknuo je pucanj pa jo jedan. Uzdigao sam se i
rukom pronaao bolje uporite na zidu. Veronika je opet zajaukala
i nesvjesno lupala o zid drkom metle za koju se drala. Tik-tiktik-tik lupala je metla, Veronika je hroptala i uzdisala, a iza vrata
sobice bio je potpuni kaos. Vriskovi pa stampedo, pa vriskovi i
opet stampedo. Veronika se u trenutku posustajanja stropotala
na koljena i umirila se tako kleei. Pokuavala je doi do zraka.
Vie se nita nije ulo od stampeda i kaosa koji je jo prije tren ili
dva vladao cijelom ustanovom. Potpuna tiina. Samo Veronikino
hroptanje.
Ne smije nikome rei! Apsolutno nikome! zasiktala je
Veronika s poda. Razumije? Budi oprezan!
Kimnuo sam glavom i kao jegulja se izvukao iz sobice u kojoj
vie uope nije bilo kisika.
Uao sam u sobu s kavezom. Vrata hodnika bila su zatvorena.
U kavezu vie nije bilo Kade. Otvorio sam vrata i provirio na hodnik. Kraj pobune. Hodnik je bio pun naoruanih straara. Sva su
77

stakla bila porazbijana, stolice i ormari izokrenuti, zidovi

navlaeni svjeom krvlju. I sve je bilo zlokobno tiho. Sreom, Doktor me je ugledao prije straara i tako me spasio fizikih grubosti.
Jeste li dobro? pitao je.
Jesam. odgovorio sam. Sakrio sam se u ostavi.
Doktor je kimnuo glavom.
Ovo je strano. rekao je potreseno. Samo su odjednom
poeli sve razbijati.
Kimnuo sam glavom i bolje osmotrio demolirani hodnik.
Dogodila se prava pravcata pobuna.
Jeste li znali da se ovo sprema? pitao je Doktor s vie nemoi
nego ljutnje.
Ne, kako sam mogao znati?
Pa rekli ste da slutite zlo! Rekli ste to zbog toga to ste znali
to e se dogoditi! izderao se bijesno.
Ne, nisam znao.
Kako ne? zareao je jo bjesnije.
Potom se malo pribrao i rekao ogoreno:
Ako ste znali, trebali ste mi rei. Vjerovao sam vam!
Zaista nisam znao. To je bila samo slutnja.
Doktor je trznuo obrvama i uputio se niz hodnik. Staklo mu je
pucketalo pod nogama dok je odlazio.
U pobuni su poginule tri kreature koje su se pobile meusobno,
iskoristivi opi kaos, a jedan je Mislilac ustrijeljen pri pokuaju
bijega. Bilo je esnaest ozlijeenih na strani pobunjenika i tri na
strani zaposlenika ustanove. Obnova nije dugo trajala. Ve
sljedei tjedan posve novi kavez dopremljen je u ustanovu.
Vie od dvadeset tienika prebaeno je u samice. Broj straara
bio je udvostruen. Sada su naoruani straari uvali sve hodnike.
ak su ulazili i u sobe. Kontrolirali su sva vrata, stubita i prolaze,
a za vrijeme objeda bilo je vie straara nego pacijenata u blagovaonici. Straari su svojom prisutnou uznemirivali pacijente pa
su ovi nagrnuli u vrt. I oni kojima nikada nije bilo do etnje sad su
78

se tresli iza nekog grma, sve klupice bile su zauzete, svi puteljci
napueni. Moja zadnja oaza mira pretvorila se u groteskni
kokoinjac. U svojoj novoj frustraciji udio sam za stvarima posve
animalnim, osvetnikim, ali strah me bilo suprotstaviti se nekima
od opasnih Mislioca.
Jedno sam jutro bio osuen dijeliti klupu s Kadom kojeg su
pustili iz kaveza, a zatvorili su dvojicu najodgovornijih za poetak
pobune i unitavanja. Prohladno, cmoljavo jutro i njegov tupi, ljepljivi glas. Kada je govorio, a ja mu nisam davao nikakve naznake
da ga uope sluam. Gledao sam u daljinu, prema zidu na kojem
je mladi straar palio treu cigaretu, a nebo iza njegovih lea bilo
je pjenasto i tmasto, nerealno u svojoj nepravednoj, pretkinoj
odvratnosti. A Kada je priao, oito zadovoljan samim inom
glasanja.
Nisam ja zao ovjek. odmahnuo je glavom, zapravo trznuo
posve takorski. Ne volim ja nauditi nikome. Zapravo ja niti ne
elim spavati sa enama. Nije to moja najvea i najslaa fantazija!
Moj san. Moj san je voditi ljubav sm sa sobom, jer ja sam sebi
posve dovoljan. Htio bih imati dva tijela, jedno muko i jedno ensko, a da oba tijela osjeaju sve to se deava u drugom tijelu.
Mukarac bi bio ba ovakav kakav sam ja sada, a ena bi bila jedna
dama srednjih godina, da, ba jedna prava dama. Plavokosa s
ogromnim sisetinama. Zna na to mislim? Htio bih sjesti u neki
bar, ali ne za ank, to nikako. Za nekim stolom s lijepim stolnjakom elio bih upoznati nju, moje ensko tijelo. Odvesti je poslije
u stan i voditi s njom ljubav dok u isti as ne svrimo. Tako bih
svrio dva puta, jedan muki i jedan enski orgazam. Razumije?
evio bih sam sebe. zavrio je Kada i nasmijeio se znalaki.
Pogledao sam dolje, prema vrtnom puteljku pokrivenom finim
pijeskom. Kao sitna, skamenjena matanja, ugasle zvijezde elja,
prosute tu da bi po njima gazili luaci.
Jesi li vidio kako su neke vezali? upitao je i pokazao prema
drugom kraju vrta Kratkim lancima, nogu za nogu, tako da ne
79

mogu trati. A onog, kako se zvao? Njega su upucali tamo pored

zida. Kau da je htio preskoiti. Ostala je povelika krvava mrlja
tamo u kutu. A ti si se, mislim, u svemu tome dobro snaao. Zna
o emu govorim? Sakrio si se u sobicu s onom enskom. smijuljio se Kada. I niste dugo izali van. Pa, jesi li jedirao ili to?
Meni moe rei, moe mi sve rei. rekao je vidno uzbuen i
samom idejom o diranju. Ne bi Veroniki bilo prvi put da se dira
s nekim od pacijenata. Tigrica! Ti si sretan ovjek. Sretan, kaem
ti. kazao je tapui me po lijevom ramenu. Evo je sada! Ide
ovamo. Priat e mi poslije. zavrio je Kada i ustao zurei
poudno u Veroniku koja se pribliavala naoj klupi.
Treba vas Doktor. obratila mi se Veronika. Odmah sam
ustao i poao za njom prema vratima ustanove. U jednom trenu
poelio sam vidjeti Kadino lice. Okrenuo sam se i vidio ga odrvenjelog, s pogledom usredotoenim na Veronikino tijelo koje se
lagano kretalo pod bijelim, platnenim oklopima, a desna mu je
ruka bila duboko u prorezu za pianje.
Doktor me posjeo za stol na kojem je bila zaklopljena kutija
aha.
Kako spavate?
Loe. odgovorio sam.
Ne moete zaspati ili zaspite pa se nou neprestano budite?
I jedno i drugo.
Doktor je stavio par kvaica na svoje papire.
to vam je, no?
Htio bih imati svoju sobu.
Doktor je odloio svoje papire i zagledao se u moje lice. Osjetio
sam snanu nelagodu.
Jedino su samice jednokrevetne. elite li u samicu? Ne bih se
s tim sloio. Vjeito bjeite od stvarnosti u samou, u neke svoje
izmiljene prostore. I tada postajete opasni. Nema vie bjeanja!
Jednostavno se morate spustiti iz svojih visina u stvarni svijet.
U ludnicu.
80

 U stvarni svijet. Onaj u kojem ivi vae tijelo. rekao je Doktor i opet zautio. Naslonio se leima na stolicu i stavio dlanove
na potiljak.
Ni mom tijelu ne svia se taj svijet.
Jasno, posve jasno, ovo nije hotel, nego zatvorska bolnica.
Nije cilj ove ustanove da vam se ovdje svia, ve je cilj da se ovdje
priviknete na svoj realitet. A vi bi u samicu! Ne znam to initi s
vama, zaista. rekao je Doktor i spustio naoale s nosa na stol
Od droga smo vas uspjeno odbili, sve terapije su do sada davale
dobre rezultate. to je sada odjednom polo krivo? No, dobro, savjetovat u se sa kolegama o vaem sluaju. Moda, kaem moda
bi ak i mogli pokuati sa samicom. Imamo puno vremena za
eksperimente. Cijeli jedan ivot.
Sama pomisao o samici, samo mojoj maloj sobici, daleko od
luaka i demona, odmah je poboljala moje ope stanje. Moj red i
moj mir, moje noi kontemplacije i nadanja da u jednom ipak
stii gore, na tavan.
Za sada pijte te tablete. Sestra Veronika e vam pokazati
vjebe relaksacije.
Sljedeih tjedana svako jutro nakon inspekcije kreveta pohaao
sam vjebe relaksacije. Te su vjebe vie pomagale nekim starijim
medicinskim sestrama da ostanu u tjelesnoj formi nego pacijentima u njihovim sueljavanjima sa stvarnou. Poinjali smo s
vjebama disanja. Udisali smo i potom zadravali dah, izdisali
opet udisali, potom disali brzo i duboko. Gluposti, sve u svemu.
Onda smo oputali miie nogu i ruku. Leali smo na podu jedne
ovee prostorije poput uginulih riba koje oluja izbaci na obalu.
Ponekad bi nam sestra rekla mlijenim glasom sazdanim od hinjene njenosti:
Zatvorite oi i zamislite neto lijepo, neto to vas ini sretnima, neto dobro i pozitivno.
Svi bi pacijenti zaklopili oi i na njihovim bi se licima pojavio
blaen osmjeh ubojica, silovatelja i psihopata.
81

Srijedom i etvrtkom vjebe je vodila Veronika. Tada mi je bilo

neto zanimljivije jer bi ona na kraju vjebi sve pacijente osim
mene poslala u sobe, a mi bi ostali sami u velikoj prostoriji. I
zakljuala bi vrata, tiho, paljivo.
Kako ti se ine ove nae vjebice? upitala je.
Mislim da je jedna jedina pilula bolja od jedne godine vjebanja odgovorio sam osorno.
Ugodne fantazije i relaksirajue vizije! rekla je glasom kojim
se recitiraju djeje brojalice.
Fantazije, vizije, veselje, sve se to moe pobuditi i uz pomo
nekih pilula. I to s puno manje napora.
Ali ne ovako dobro. Ne ovako stvarno rekla je Veronika i
poela raskopavati svoju bijelu kutu. Reci mi, gdje bi elio voditi ljubav sa mnom?
U elucu Zlatne Pirane odgovorio sam.
Veronika je, u svom opem neshvaanju, zbunjeno protresla
glavom. Gotovo se razodjenula i legla pored mene.
Dobro, ako ti ne eli podijeliti sa mnom svoje fantazije, ja u
podijeliti svoje s tobom. rekla je glumei tupavu, salonsku uvrijeenost.
Doe nam na isto rekao sam.
eljela bih te eviti u kavezu.
Slegnuo sam ramenima. Imala je na sebi jo samo grudnjak i
ipkaste gaice. Od ruba njenih gaica pa do pupka vidio sam
dugaak oiljak. Naglo sam se uspravio i pribliio glavu njenom
trbuhu.
Netko te ubo? upitao sam. Ona je ostala pomalo zateena
mojim naglim ustajanjem.
Ne. Rodila sam carskim rezom.
Proli su me trnci gaenja. Cijeli koncept raanja bio mi je
odvratan. Na moju sreu, netko je pokucao na vrata i stisnuo
kvaku.
Veronika? zauo se glas nekog bolniara. Jesi li unutra?
82

Doi, gotova je kava.

Evo me odmah! viknula je Veronika i poela se brzo odijevati. Oiljak na njenom trbuhu nekoliko se puta pretvorio u hrapav nabor. Zveckala je kljuevima. Vratio sam se u svoju sobu.
Dvije noi kasnije Veronika se, kao deurna bolniarka za cijeli
na hodnik, u kasne sate plaho prikrala u moju sobu. Tog smo
dana jeli vrlo papren kupus, siguran sam da su svi ba zbog toga
uasno glasno hrkali. Ja sam bio budan i posve oznojen, ali ipak je
nisam uo niti vidio kada je potiho ula u sobu. Preplaio sam se
kad me iznenada zazvala i umalo vrisnuo, a to ne bi bilo nimalo
dobro.
Oprosti. rekla je Poi sa mnom. Konano su ispraznili
kaveze.
Ustao sam, nataknuo lape i poao za njom niz uto osvijetljeni
hodnik. Ona je paljivo otkljuala sobu s kavezima i opet je
zakljuala kad smo uli. Imala je i kljueve za sve kaveze, imala je
mnotvo kljueva i to mi se kod nje uvijek svialo. Prebirala je po
metalu, kao da svira neki instrument debelih, tromih ica, ali
posve ukusnog, jestivog zvuka. Ula je u stariji kavez i pogledala
me kroz reetke ba kao to rade ene u pornografskim materijalima.
Doi. Ti si moja vizija. rekla je eljno i silno iskreno, ali ipak
sa stranim prizvukom sveope istroenosti.
Zbog neke glupe navike izuo sam lape i tek onda uao u kavez.
Osjetio sam hladnou eljeznih ploa i ipki pod tabanima.
Veronika je skinula kutu ispod koje je, zbog praktinih razloga,
imala samo gaice. Pritiskala mi je dlanovima ramena dok se
nisam spustio na koljena, a onda je privukla moje lice vrsto uz
ipkaste gaice. Skinuo sam ih bez zanimanja, moju je panju plijenio zarasli rez na njenom mekom trbuhu. Prelijep oiljak. Poeo
sam ga lizati, od pupka do dlaica ponad ljepljivih nabora. elio
sam ustati, ali Veronika me dlanovima pritisnula prema dolje.
Pokuao sam joj se oduprijeti i prevalio se na lea. Veronika je
83

imala neobian dar: iz osobe koja moli, savreno njeno pretvarala

se u osobu koja zahtijeva i potom, udesnom brzinom, u osobu
koja gazi. elio sam je ozlijediti, unakaziti, ali bio sam iscrpljen.
Strano sam oslabio u ustanovi. Legla je na mene, onako teka i
vrela, oroena uhkim uljima. Ono to je eljela, a eljela je zaista
snano, dobivala je posve lako, bez osobita napora. Ipak, razbacivala se silnom energijom ivotinjstva. Nikako ne bez smisla. Nevjerojatna strast Veronikinih trzaja bivala je viestruko nagraena
u dubokim komorama njenih lijezda, u skliskim kavezima tjelesnih upljina. I sve to u nerealnom svijetu njenog privatnog
luaka.
Nema ljepeg prizora od ene koja je ovladala slabou svoga
tijela, snagom svojeg nagona i koristi te dvije stvari da bi se zadovoljila. Veronika je zaista znala upotrijebiti svoje nabore. Nije
dopustila da konata preklapanja ostanu zapostavljena prije nego
se ispune salom i objese. Ona je bila vrela kutijica puna strasti. U
toj kutijici bila je zatvorena zvijer koja je vrebala vanjski svijet
kroz tri vlane rupice na poklopcu. Nagnuo sam se preko njenog
tijela, posve zapleten u njene noge. Zvuk razmazivanja i pucketanja, poput siunih fiziolokih orgulja, bio je porunjen bubnjanjem mojih koljena po hladnom eljezu. Stisnuo sam njeno meso i
ono mi se lagano uvuklo meu prste.
Pogled mi je odlutao prema susjednom kavezu. Uinilo mi se da
u njemu vidim ogromnu zlatnu ribu. Izgubio sam ritam i koncentraciju i doivio krivovremeni vrhunac. Posve bez snage, spustio
sam svoje tijelo dok mi se lea nisu zaustavila na eljeznim ipkama.
Hajde, ustani. rekla je Veronika oblaei kutu. Ne bi bilo
dobro da nas uhvate.
Vidio sam je. rekao sam. Jedva sam dolazio do zraka.
Koga?
Zlatnu Piranu.
Zaista ti trebaju te pilule, zar ne? Moda ti ih mogu nabaviti.
84

Slegnuo sam ramenima. esto je krivo shvaala stvari. Povezala je Zlatnu Piranu s vizijama, a vizije sa omamljujuim pilulama.
Znala je da sam u ustanovu doveden kao luak koji je poinio neoprostiva zlodjela pod utjecajem opojnih droga, pa je zakljuila da
mi strano nedostaju opijati. Posve krivi zakljuak. Moda me
pilulama samo eljela dotui da ne bih progovorio o naoj vezi.
Navukao sam svoje krpe. Veronika mi je pokazala prst na usnicama. Htjela je neopazice izai iz sobe i vratiti me u krevet.
Naula sam neto o tvojoj samici. proaptala je prije nego je
otvorila vrata sobe s kavezima Moda ve sljedei tjedan bude
premjeten. Budi tiho. Idemo sada spavati.
Krenuli smo niz hodnik kao utvare. Sobe su bile tihe i mrtve.
ulo se samo monotono hrkanje, poput brujanja ogromnog bumbara, pokoji neartikulirani, sneni glas ili prdac.
Sljedei dan je dolo do tue u blagovaonici u kojoj je proliveno
krvi, ali, naalost, nitko nije umro. uvari su izbatinali etvoricu.
Krajem tog istog tjedna stigla je vijest o mom premjetaju. Odveli
su me u posve drugo krilo zgrade, na kraju mranog, prizemnog
hodnika. Soba je bila malena, s jednim visokim prozoriem
obrubljenim reetkama. S desne strane sobe bio je krevet i jednostavan stoli, a na lijevoj strani bilo je neto slobodna prostora
(taman dovoljno za etnju u serijama od tri koraka prema kraju
sobe, gdje je prozor, jedan korak udesno, prema krevetu, pa opet
tri prema vratima, dakle osam koraka u jednom krugu). Prostor
sobe mi je odmah prirastao k srcu, kao brljan koji skriva tugu i
sram poluporuena zida. Napokon sam bio gotovo posve siguran
od luaka, monstruma i svih demona. Mogao sam opet izgraditi
ivot. Sam. Rijeio sam se idiota.

85

POSLANJE

Nakon odlaska u samicu uspijevao sam gotovo posve izbjegavati

ostale pacijente. Izlazio sam iz sobe samo radi rijetkih etnji u
vrtu, radi objeda, vjebi, terapija, pregleda i da bih odravao higijenu. Na kraju hodnika, nedaleko od moje samice bila je prostrana
kupaonica. Kako su, zahvaljujui Doktoru, vrata moje samice bila
stalno otkljuana, ta mi je kupaonica bilo uvijek na raspolaganju.
Straari su ponekad prolazili hodnikom, ali gotovo mi se nikad
nisu obraali. Znali su da ja zapravo nisam zatoenik, ve samo
podstanar. Ustanova je za mene konano postala bolnica, a tek
onda krletka pod vjenom opsadom.
Nakon dolaska u samicu dva su dogaaja oznaila kvalitativan
pomak u mom ivotu. Prvo, Doktor mi je odobrio posjedovanje
nekih knjiga i, drugo, Veronika je posve obrijala spolovilo. Posjetila me odmah drugu no u novoj sobi. Smetalo ju je to svoj novi
ivotni prostor nazivam samicom.
Nije to samica, to je soba. Jednokrevetna soba. rekla je.
Samica zvui puno bolje. Najbitnije je kako stvari zvue.
odgovorio sam tiho i ispruio se na krevetu.
Veronika je nakratko osmotrila dvije knjige na stoliu, Medicinsku enciklopediju za svako domainstvo i jedan putopis.
Doktoru je drago to te konano neto zanima. rekla je
svlaei bjelinu. Ispod je sve bilo krasno izbrijano, miriljavo i
isto.
Donijela sam ti neto. Od toga e opet imati svoje riblje vizije.
Uzeo sam tri malene tablete s njena ispruena dlana. Tvrde i
hrapave.
86

Veronika se u jednom sitnom djeliu sekunde poeala po svojim naborima i potom me podragala po licu, nesvjesna ljepote koju
je probudila, jer, na vrcima njenih prstiju osjetio sam miris
strasti, miris ivota, kanibalski opijum vagine. U dubokim udasima poeo sam mirisati Veronikinu ruku. To ju je nasmijalo.
To ti je potrebno, zar ne? upitala je mislei na tabletice.
Saaljenje je opskuran osjeaj. Ne dolazi ni iz ega dobra, ve iz
rezigniranog, pripitomljenog gaenja. Tabletice mi uope nisu bile
potrebne, a u tom trenu bile su najnebitnija stvar na svijetu. Vrci
Veronikinih prstiju bili su kemijski ista poezija koja se uiva
potajno i oslukuje kao lepet ptiijih krila. U nekom osjetilnom,
poluizmiljenom svijetu u kojeg se dospijeva samo znanjem.
Nisam joj nita odgovorio, progutao sam tabletice bez kapi vode i
osmjehnuo se negdje prema tamnom kutu samice.
Budi dobar. Reci mi to vidi. zamolila je. Njene vjene ipkaste gaice, vjeno crne, uzburkane kao povrina vode. Njene
noge, duge, lagane, poletjele su prema stropu samice,
visokom stropu koji je poeo nalikovati izlazu iz dugakog
tunela,
iscurile su potom iz gaica baenih u vis prema srebrnastom
stropu.
gaice nisu pale na pod ve su ostale lebdjeti u sumraku sobe.
Na podu se otvorila lokva krvi
u njoj sam vidio zlatnu ribicu.
Bacakala se u oajnikom pokuaju da se spasi, ali krvi je bilo
previe.
Svakim se skokom sve vie guila u eljeznoj, gustoj i ljepljivoj
tekuini.
Veronika je lebdjela rairenih nogu tono iznad lokve u kojoj je
umirala zlatna ribica.
Vidi li je? upitala je.
Vidim je. rekao sam podignuvi pogled na njenu istu,
njenu, miriljavu ribicu. Ustao sam s kreveta, ali bez uobiajenog
87

napora, pod tabanima sam osjetio toplinu krvave lokve. Zagrlio

sam Veronikine noge, ali one su bile skliske i sluzave poput riblje
koe. Skliznuo sam s njih i pao u krv. Licem u lokvu u kojoj sam
se uguio. Kao da sam umro na dah, istopio se. Veronika me uzela
pod ramena i izvukla me iz lokve, na prostranu obalu. inilo mi
se kao da sam izronio iz mora ljudske plazme, ali puno je tog mora
ostalo u meni. Disao sam u grcajima, krv se izlijevala iz plua, usta
i uiju. Otvorio sam oi i ponad sebe vidio ogroman mjesec od
Veronikine guzice.
No je. Vrijeme je za najjae.
Bio sam upravo roen. Na svijet me umjesto rezanja, vriskova i
jauka dopratio njen smijeh. Veronika je uzdu prelebdjela moju
samicu, koja se sad doimala puno, puno veom. Zaustavila se
iznad vrata.
Imam jo neto za tebe. rekla je i otvorila vrata sobe. U sobu
je ula sestra Markica, a iza nje, pratei je u stopu, uplivala je Zlatna Pirana. Pozdravila me je, vodenasto, srameljivo. Rekla mi je
rijei zahvalnosti.
Zahvalnosti! Dobrodola na Veronikin privatni safari, sestro
Markice! Vama se nita ne moe dogoditi. Mene e pak iz sluzi
spasiti moja Zlatna Pirana. Dobrodola, vodenasta sestro Markice.
Lijevo oko-desno oko, lijevo oko-desno oko. Sve ostaje meu
nama. Hladna riblja tajnovitost, a mi se sluimo.
Postavio sam se na noge i poao prema njoj, ali Zlatna Pirana ju
je progutala na korak ispred moga lica. Zlatna je Pirana otplutala
sobom do Veronike i nju je progutala. Ostali smo sami u sobi, ona
i ja. Njene velike, tupe, crne oi opet su mrtvaki zurile u mene.
to eli? upitao sam je.
Zlatna je Pirana utei pola prema meni. Njene ogromne
eljusti su se otvorile i unutranjost njena tijela zlatom je obasjala
sobu. Vidio sam redove otrih, dijamantnih zubi iza kojih krv
postaje tekue zlato i vjeni sjaj. Progutala me njeno. Neobino
paljivo i njeno.
88

 Ne znam. Valjda ono to ti i Veronika inae radite. rekla je

Markica srameljivo. Suha zahvalnost. Pokora. Skinula je bijelu
kutu. Laljiv zagrljaj krivnje. Bljetala je u purpuru i zlatnom sjaju
koji se odbijao od njenih elatinastih, lijepih grudi, mokre zadnjice i tankih, dugih, ruku lelujavih poput morskih trava. Veronika nas je promatrala lebdei kroz gustu unutranjost Piranina
tijela dajui nam oprost. ulo se monotono utanje, kao da
pljuti jaka kia.
Igra krvi.
Preao sam dlanom preko Markiina trbuha, pa nie, do obrijane crtice i uda u njoj. Povukao sam ruku i pogledao dlan. Na
njemu je bila tamna, topla krv. Odmaknuo sam se i sagnuo se ne
bih li vidio Markiinu ribicu koja je rigala crvenilo kao vatru po
mom opeenom licu i usnicama. Otvorio sam usta i pio sam Ferdovu krv i krv svih ljudi. itavo ovjeanstvo krvarilo je niz moje
drijelo.
Svjetlost je postala zasljepljujua. Nesnosna za moj um, ali
moje oi su ostale opijene i bez boli irom otvorene. Vidio sam
ogromno, uareno sunce od Markiine guzice.
Dan je.
Sljedee jutro u samicu je dola Veronika i jo jedan uvar.
Rekla mi je da poslije doruka moram otii do Doktora.
On e te otpratiti. rekla je pokazavi na mrkog uvara
Danas e svi pacijenti biti budno praeni jer su sino u lijevom
krilu izbili neredi.
Kimnuo sam glavom. Veronika je nestala u tami na kraju hodnika. Uputio sam se prema kupaonici, a straar za mnom, kao pas
koji vreba pticu u visokoj travi. Mogao je iznenada skoiti, mogao
je ekati da pokuam poletjeti, u oba sluaja bio bih poderan.
Kasnije sam, u vrijeme objeda, sjedio s dvojicom koji nikada nisu
prozborili ni rijei. Njihova me utnja smirivala. Poslije objeda
straar me otpratio do Doktora i konano se izgubio.
Na stolu izmeu mene i Doktora bio je ah, moj dnevnik i neke
89

manje bitne sitnice. Doktor me poastio s nekoliko uobiajenih,

izlizanih i umornih pitanja koje je neprestano postavljao tijekom
svih godina mog boravka u ustanovi.
- Ne razumijem. Negdje izmeu tvoje inteligencije i tvojih djela
je meni posve neobjanjiv prekid. to te je natjeralo da to ini?
promrmljao je umorno.
Dohvatio je moj dnevnik i stao nasumice otvarati stranice.
- Razoaranje. Strah. Ali i gaenje.
Strah! rekao je Doktor glasnije i pokazao kaiprstom po
zraku kao da je otkrio neto posve novo. Zapravo je godinama
sluao od mene samo o strahu.
Zbog straha dola je mrnja, zbog mrnje ubojstvo. rekao je
Doktor.
Nisam ubio zbog mrnje. Nisam istinski mrzio nikoga, elio
sam im samo pomoi. Oni to nisu shvaali i mrzili su mene. Ferdo
me je ubo noem, a onda mi je rekao kako mu je posve svejedno
ako ga ubijem ili ne ubijem.
Misli da mu je stvarno bilo svejedno? upitao je Doktor.
Zadnjih godina mog boravka u ustanovi oslovljavao me sa ti.
Zbliili smo se najvie zbog toga to sam ga neprestano pobjeivao u ahu.
Mislim da mu je bilo posve svejedno.
Zato?
Zato to je umro tako lako, tako banalno i glupo. Bio je toliko
pun zla da je jednostavno odjedrio u smrt bez i jedne rijei, bez i
jednog jauka.
Doktor je uzdahnuo i pokrio polovinu lica dlanom.
Ti ga zapravo nisi namjeravao ubiti?
Ne.
A drugi stanari?
Zbog straha sam elio uutkati staru Lenu. Bacio sam je kroz
prozor u prizemlju jer je nisam elio mrtvu. Htio sam je samo
izbaciti iz svog svijeta.
90

 A susjeda s vrha, Evica?

Ona je strana osoba. Da sam stigao do njena stana ona bi
zasigurno ubila mene.
Polutama sobe pokrila je Doktorovo lice. Mjesto oiju vidio sam
samo dvije crne razmazotine. Bio je ispruen na naslonja stolice,
mrk, bez pokreta i posve bezglasan. Takvu tiinu nisam jo nikada uo u ustanovi. Trajala je dugo, zaista dugo. Naposljetku se
Doktor zaljuljao na stolici i rukom dokuio mali glazbeni aparat.
Tihi zvuci klavira zagrlili su sobu.
Satie. rekao je Doktor Valjda te nee uplaiti.
Vratio se u prethodni poloaj i nastavio razmiljati bez rijei i
bez pokreta. Sjedili smo tako satima, do stvarnog, izvanjskog
sumraka. Doktor se konano istinski i pravilno potrudio. Okusio
je dio moga svijeta i zbog toga je morao biti nagraen.
Boe promrmljao je na kraju dana i spustio elo na stol koji
nas je dijelio. Opet se posve umirio, kao da je zaspao. Zvuk klavira satima je ispunjavao tamnu sobu. Doktor je malo zadigao glavu,
dovoljno da me tek pogleda.
Nadam se da ti ne smeta glazba. rekao je iscrpljeno Nije
mi bila namjera da te mentalno silujem dodao je poneto
cinino.
Nije me zasmetala njegova primjedba. Odluio sam mu pokloniti djeli zlatnoga sjaja.
Imam viziju. Viziju ogromne zlatne ribe koja me prodire
spomenuo sam je po prvi put.
Doktor se udnovato nacerio ne podiui glavu sa stola.
Zazvuao je kao paranje platna. Rekao mi je potom:
Nakon svih ovih godina rada s tobom uope me ne zanima
tvoja vizija, tvoja istina niti tvoj svijet. Sluaj glazbu. Predivna je.
To je jedina vizija koja me trenutno zanima.
Od svega to je mogao rei, Doktor je rekao ono najbolje.
Preao sam dlanom preko svog vlanog i hladnog ela.
Satie je u redu. Sluao sam ga davno.
91

Doktor je sporo podigao glavu sa stola. Umorno je dohvatio

moj dnevnik i zagledao se u otvorene stranice izguvane biljenice.
To je gotovo rekao sam Opet osjeam stvarni svijet i to
ponajvie kroz tabane.
Doktor se opet udnovato nacerio.
Nemoj posve ozdraviti. Mogao bi bolno poaliti to si ve profukao polovinu sasvim solidna ivota.
Nakon toga smo u tiini ustali i izali iz posve mrane sobe.
Preuzeo me moj vjerni straar.
Na putu do samice padale su mi na um udnovate misli. Poelio sam biti u vanjskom svijetu. Moda samo stajati negdje i kisnuti na onim ulicama za koje sam, nakon godina provedenih u
ustanovi, jedva vjerovao da postoje. Stalno mi se u misli vraao
razgovor s Doktorom, njegove umorne rijei, posve nezainteresirane za prve trake istine kojima sam ga na trenutak osvijetlio.
Ostao je posve taman pred tim sitnim bljeskom, kao da i on vjeruje kako rijei postoje samo da bi se njima lagalo.
Sljedeih je tjedana u samici bivalo sve hladnije. Centralno grijanje nije najbolje dopiralo do mog osamljenog prizemnog svijeta.
Sredinom mjeseca upalilo mi se oko, poelo se gnojiti i crvenjeti.
Veronika me posjeivala skoro svaki dan, donosila mi tablete i
potom se zadovoljavala. Markica vie nije dolazila na safari, vidio
sam je tek uoi Nove Godine kad je pomagala pacijentima pri
kienju jelke u drutvenoj sobi. Na drvce su stavili crvene kuglice
u kojima su se zrcalile oi Zlatne Pirane, a okolo drvca paravan od
pleksiglasa i tri straara. Nekoliko puta sam proao onuda, ali
Markica se pravila da me ne vidi. Oito je njena grinja savjesti
porazila vaginu. Drvce su ubrzo napastovali, unato svim mjerama
opreza.
Ba u to novogodinje doba Zlatna me Pirana odluila
neprestano pratiti kamo god bih poao. Vie je nisam morao dozivati tabletama. Neprestano je plivala za mnom niz hodnike, na
92

terapije, u blagovaonicu, u vrt. Kud god bih krenuo. Drugog dana

nove godine stanje oka se strano pogoralo. Upala je postala
nepodnoljivo bolna. Ispruio sam se na krevetu i trpio.
Sutra e ti poslati lijenika rekla je Pirana.
I zaista, sutra su poslali lijenika koji mi je dao kapi za oi.
Dolazio je est dana nakon ega mi je oko napokon ozdravilo.
Sutra e doi Veronika rekla je Zlatna Pirana.
I sutra je dola Veronika. Rekao sam joj da mi vie ne nosi
tablete jer je sada moja vizija neprestano uz mene. Vie ih nije
donosila, a moja nagon za parenjem osjetno se popravio.
Jedno zimsko jutro rekla mi je Zlatna Pirana:
Poinio si mnoga zla.
to sam uinio? upitao sam.
Utopio si me u krvi. Moi e biti ponovo sretan jedino ako
uini neto istinski dobro.
Zima je prola brzo, neopazice. Vratio sam se u vrt. Pored
grmova i klupa bili su naslagani demoni koji nisu dopirali do moje
svijesti, kao niti njihovi zvjerski zvukovi ni njihov ivotinjski
smrad. Vie nisam bio sam. Zlatna je Pirana bila sa mnom, utjela
sa mnom i razmiljala sa mnom u dugim i tihim satima. Razmiljao sam najvie o tavanu. Milijun puta vrtio sam film u glavi:
imam klju, zveckam niz ulicu, penjem se u potkrovlje,
otkljuavam, otvaram, ulazim. Pri tim sam mislima osjeao
nemo, posebno u doba kada sam gubio nadu da u ikada napustiti ustanovu. Sreom, Zlatna je Pirana posjedovala dar vidovitosti
pa sam je jednom prilikom odluio upitati o tajnama skrivenim na
tavanu i tako makar posredno zadovoljiti svoju najdublju potrebu.
Reci mi to ima gore, na tavanu. zamolio sam je Ti zna.
Znam sve ogovorila je Zlatna Pirana osim toga. Cijelu tu
stvar s tavanom morat e rijeiti posve sam, bez moje pomoi. Ali
zato ti mogu rei to se nalazi na svim ostalim tavanima svijeta.
Kimnuo sam glavom. Piranin me odgovor zadovoljio.
Na moju zamolbu Doktor mi je poslao malenu knjiicu panjol93

ski u trideset lekcija, prirunik za poetnike. U doba mirenja sa

svijetom vjebao sam izgovor rijei i uio glagolske oblike
ispruen na samnikom krevetu. Ve do sredine ljeta mogao sam
satima razgovarati na panjolskom jeziku, sam sa sobom ili s Piranom, a Doktor me neprestano opskrbljivao novim materijalima.
Poetkom jeseni straar je uao u moju samicu. Vidio je knjige na
stoliu i pristupio.
panjolski? rekao je radei grimasu Koji e tebi kurac
panjolski kad ionako stalno uti? to, utit e na panjolskom
ili kako? dodao je okreui kaiprstom krugove kraj slijepoonice.
Trai te Doktor. Ustaj! naredio je i ljubazno me otpratio do
ordinacije.
U ordinaciji me doekao Doktor i jo dvojica, jedan od njih u
bijelome.
Buenas dias.2 rekao je Doktor.
Buenas dias.
Cmo estis?3
Estoy bien, gracias.4 odgovorio sam.
Seores,5 rekao je Doktor okrenuvi se prema drugoj dvojici ste seor ha aprendedo el castellno para cinco meses da
solo!6
Oba su mukarca kimnula glavom. Doktor mi je priao, stavio
mi ruku na rame i rekao:
Procijenili smo vae stanje, va napredak, ponaanje te objektivno stanje bolnice i odluili vas pustiti deset mjeseci prije isteka kazne. Moete otii ve sutra.
2

Dobar dan. p.

Kako ste? p.

Dobro sam, hvala. p.

Gospodo, p.

ovaj je gospodin nauio panjolski u samo pet mjeseci! p.

94

* * *
Naveer me posjetila Veronika. Nije trebala plakati, ali svejedno je
ovlaila oi. Sjela je pored mene i zagrlila me. Bilo mi je stravino
neugodno pa sam dlanovima vrsto stegnuo svoja koljena.
Ne volim te, rekla je Veronika i makar malo olakala nesnosno glupu situaciju ali tako mi je ao to te gubim.
Nisam svoj odlazak doivljavao kao bilo iji gubitak. Na kraju
krajeva, Veronika i ja nismo imali puno izgleda da proslavimo
dijamantni pir.
Ni ja tebe ne volim. rekao sam pomalo iritirano i slegnuo
ramenima.
Veronika se nasmijala, obrisala suze i napokon se pribrala. Jo
jednom me zagrlila i potom mi dala moj dnevnik. Doktor ga je,
navodno, namjeravao baciti u smee. Sljedei je dan nisam vidio.
Vie je nikad nisam vidio.
Bila je subota. Trideset i etiri godine postojanja, oko pet i pol
ustanovskih. Posjedovao sam odijelo, plastinu vreicu u kojoj su
bile tri izguvane knjige, sedam pari arapa, troje gae i dvije
pamune potkoulje. U depu novanik s nekoliko dokumenata,
papira, potvrda i jednu neto krupniju novanicu. Imao sam sve
svoje kljueve. Zlatna je Pirana lebdjela pored mene, od izlaznih
vrata lijevog krila, preko igralita do straarnice. Otvorili su
ogromna metalna vrata. Vjetar je bio blag i topao.
Ulice su bile puno tie od onih iz doba kad sam bio dijete. Zastao sam u uskoj, vlanoj i nezdravoj ulici u kojoj su se djeca igrala
loptom. Kratko smo ih promatrali, Zlatna Pirana i ja.
Idem. ekat u te tamo. rekla je Pirana i otila.
Ostao sam opet posve sam. Posve sam na ulici, na trgu, u parku
meu golubovima. Posve sam u kupeu putnikog vlaka koji je
krivudao uz zelenu rijeku. Pratio sam nestajanje eljeznikih
kolodvora i odluio sii na stanici ije mi se ime uini lijepim.
Meutim, prevario me san. Probudio sam se tek u predveerje u
95

nekom dalekom, sivkastom i kamenitom kraju. Suton je posve

utopio nebo u krvavi sjaj. Preko puta mene sjedila je starica. Bila
je obuena u crno i imala je crnu maramu svezanu oko glave.
Pogledala me i zatim bojaljivo spustila pogled prekriivi smeurane ruke na skutima. Daleko sam otiao. Poao sam iz kupea u
uski hodnik iji je smrad ivo podsjeao na vieljetno razlijevanje
urina u vagonskom nuniku. Na sljedeoj stanici izaao sam iz
vlaka. Zlatna me Pirana ve ekala na peronu, ona je znala da u
izai ba tu. Vlak je zakripio, rastegao se i nestao u razlivenim
bojama tame. Postao sam svjestan praznine u kojoj sam se naao:
malena, oronula kolodvorska zgrada, posve pusta i bezglasna, ine
i gole planine na koje je ve zasjela no.
Finalmente libre!7 rekao sam veselo.
Me alegro mucho que hayas venido.8 kazala je Pirana.
I bez puno razgovora znao sam da je trebam slijediti.
Zlatna me Pirana odvela u kolodvorsku gostionicu. Tamo sam,
usred smrada cigaretnog dima, ishlapjelog alkohola, eluanih
kiselina i dugo neopranog mesa, susreo ljude. Rekao sam ljudima
o svom uvidu u materiju prolosti, budunosti i sudbine. Moje su
kazivanje shvatili vrlo ozbiljno pa sam jo te iste noi veerao kod
obitelji iji je sin prije pet godina otiao u Ameriku i vie se nije
javio. Ustupili su mi sinovljevu sobu da u njoj prenoim, a ja sam
obeao da u se sljedei dan uspeti na njihov tavan i otkriti to se
sa sinom dogodilo. Zaista, izjutra sam, praen majkom, ocem, sestrom i starom bakom otiao na tavan i u pauinastoj tami sjeo u
jednu istroenu, odbaenu fotelju. Zlatna se Pirana nadvila
nadamnom.
to se dogodilo s njihovim sinom? upitao sam Piranu.
Nema ga vie. Izgubio je ivot u nekoj luci. odgovorila je
ona.
7

Konano slobodan! p.

Jako me raduje sto si doao. p.

96

To sam prenio obitelji. Majka se rasplakala, otac ju je zagrlio.

Plakala je bez prestanka.
Kasnije istog dana jedna ena iz susjedstva me odvela na svoj
tavan. Sumnjala u muevu nevjeru. Sjedio sam sa Zlatnom Piranom na jednoj od drvenih greda kojima je bio ispresijecan pod
tavana.
Vara li ovu enu njezin mu? upitao sam.
Da. odgovorila je Pirana S tri ene.
Mu vas vara. rekao sam eni.
S kim, s kim? vrisnula je bijesno, a prve suze ve su joj se
redale na podonjacima.
Ne znam. Ali vara vas u svakom sluaju.
Glas o ovjeku koji vidi prolost, budunost i sudbinu na tavanima brzo se prouo kroz okolna naselja i cijeli kraj. Brani par iz
susjednog sela doao je po mene drndavim, starim autom. eljeli
su znati hoe li ikada imati djecu. Godinama su bezuspjeno
pokuavali stvoriti ivot, a sada, doavi u kritinu starosnu dob,
bili su na izmaku snaga. Kod njih sam prenoio i izjutra se uspeo
na tavan na kojem su visjele etiri unke.
Hoe li oni ikada dobiti dijete? upitao sam Piranu.
Ne, odgovorila je nikada.
Isti dan pohodio sam staricu kojoj sam otkrio sudbinu njenog
mua. Prije puno godina netko ga je ubio i zakopao u oblinjem
umarku. Sljedeeg dana mjetani su iskopali njegove kosti, a
mene su odvezli iza planine, u jedno jo manje i zabitije mjesto.
Tamo sam proveo no u toploj kui s kaminom. Dobro sam se
najeo te poao u etnju selom koje je brojalo tek desetak domainstava. Neka od njih bila su zaputena ili posve naputena. Malobrojno je drvee izraslo na kamenitim planinama koje su sa svih
strana zaklanjale hladno nebo. Zagrnut u debeli ogrta od kozje
koe to sam ga dobio na poklon od jedne bradate starice nisam
izgledao drugaije od bilo kojeg mjetanina.
Selo u zabiti obilovalo je tajnama koje su godinama titale nje97

gove stanovnike. Na prvom sam tavanu razrijeio sudbinu dvojice

mladia, od kojih je jedan bio mrtav, a grob mu je bio u dalekoj
zemlji. Na drugom sam tavanu otkrio enu koja je pobjegla od
svog zarunika i poslije toga ivjela sretno s novom obitelji u
velikom gradu. Njen se zarunik otputio u grad im sam siao s
njegova tavana. Zahvalio mi je, zalupio vratima lijepe ali oronule
kue i nestao. Na treem sam tavanu pronaao izgubljenog brata
koji je ve odavna bio mrtav. Na zadnjem tavanu otkrio sam jednom sredovjenom ovjeku da njegovi novci nee stii i da nikada
nee biti imuan.
Ali jedna mi je ena gatala prije godinu dana. ponavljao je
on izbezumljeno.
ao mi je, rekao sam ali ti novci zaista nikada nee stii.
U predveerje su doli po mene kolima s dva konja i odvukli me
dalje prema planinama. Dospio sam u napola srueno selo pored
bistre rjeice. U tom sam selu proveo etiri dana i najbolje jeo i
spavao. Rijeio sam sudbinu dvoje nestalih ljudi, a jednom sam
starcu otkrio kako vie nikada nee moi hodati. Odvezli smo se
iza planine gdje smo izbili na asfaltiranu cestu koja nas je odvela
u gradi u kotlini. Tu sam otkrio mladiu da ga djevojka za kojom
pati ne voli.
Postoji li nada da e ikada biti moja? upitao je.
Ne. rekla je Zlatna Pirana Za dvije e godine ona ve biti
udana za drugoga.
Nema nade. rekao sam mladiu.
Na drugom i treem tavanu otkrio sam tunu sudbinu nestalih
ljudi, a na etvrtom neizljeivost teke bolesti od koje je bolovala
gazdarica kue. Dok smo ruali njen me sin upitao hoe li biti sretan u ivotu pa sam se morao opet uspeti na tavan.
Bit e sretan, ali vrlo, vrlo kratko. rekla je Pirana.
Okusit e sreu u ivotu. rekao sam gazdariinom sinu.
Peti je tavan uvao tajnu runog zloina. Razotkrio sam ubojicu
nevina ovjeka, ali i ubojica i rtva ve su odavna bili mrtvi i izje98

dnaeni. Na estom sam tavanu otkrio brata koji je potkradao drugog brata, a na sedmom je bio mrtvac nestao u umi. Nakon toga
sam napustio gradi jer su me trebali i na drugim mjestima.
Doao sam u mjestace na vrhu brda s kojega se vidjelo more.
Razotkrio sam sudbine nekoliko izgubljenih ljudi koji su svi odreda bili mrtvi. Ljudi su najee htjeli znati upravo takve stvari. S
brda sam se spustio u selo gdje sam otkrio preljubnike i ubojicu i
potom uhvatio vlak. Vlak me odnio u veliki grad na obali mora koji je uvao nebrojene tajne. Pohodio sam vie od trideset tavana i
odgovorio na pitanja mnotva razliitih ljudi. Razotkrio sam mrtvace, bolesnike, varalice, ubojice, lopove, silovatelje, gubitnike i
nesretnike. ak sam pohodio i obitelj jednog ovjeka s kojim sam
bio zatvoren u ustanovi. To im, naravno, nisam rekao. Otkrio sam
sudbinu nekoliko pasa, make koju je zgazio autobus i sudbinu papige koju je uzelo nebo. Sve sam im rekao, sve to su eljeli znati.
Na zadnjem tavanu kojeg sam pohodio otkrio sam eni i muu
sudbinu enina oca koji je otiao barkom na more i vie se nije
vratio. Starac je, naravno, bio mrtav, to sam im i rekao.
Jeste li sigurni? upitala je ena plano.
Posve. odgovorio sam.
ena je briznula u pla.
Gluposti, sve su to gluposti! izderao se njen mu silazei u
otvor na podu tavana. Kad mu je samo glava virila kroz etvrtasti
otvor, izderao se na enu:
Sama si to traila, tog luaka koji vidi sudbinu na tavanu! Na
tavanu, ni manje ni vie! Gluposti! Mogla si i mene pitati je li tvoj
otac mrtav ili iv, a ja bih ti sasvim razumno odgovorio da je stari
mrtav. Pa zajedno smo ga identificirali u bolnici!
Da, ali promucala je ena on je bio posve neprepoznatljiv.
Mu je ljutito zavrtio glavom i zaurlao:
Da, neprepoznatljiv, samo to je nosio vjenani prsten koji mu
je na prst stavila tvoja majka, a u depu su mu pronali sve doku99

mente! Ali ne! Mora ti to uti jo jednom od ovog prevaranta!

Potom je ljutita mueva glava dobila ruku, a prst te ruke bio je
uperen u mene.
A vas bi, gospodine, trebalo zatvoriti!
Potom su i glava i ruka nestale u osvijetljenom otvoru. ena je
i dalje plakala.
Ujutro sljedeeg dana otiao sam na eljezniku stanicu. Osjetio sam da je mom poslanju doao kraj i da je vrijeme za povratak
kui.
Ispunio sam obeanje. rekao sam Zlatnoj Pirani Uinio
sam dobro ljudima i sada je vrijeme da poem na svoj tavan.
Vrijeme je. potvrdila je Pirana.
Bio sam daleko od svog doma. Cijeli dan i komad noi proveo
sam drijemajui u vlaku koji se tresao i kripao pratei pravilne
ritmove. Tijekom nekoliko budnih sati misli su mi lutale mojim
starim svijetom. Osjeao sam puno straha i nelagode. Kako u
izai na oi staroj Leni, kako u na stubitu proi pored Evice? I
to u uiniti ako me Marta presijee svojim zmijskim pogledom?
Moda me opet sprijee u mojim nakanama. U depu ogrtaa
stiskao sam klju meu oznojenim prstima, pun nadanja u svoj
konani uspjeh.
Kasno sam stigao na smrdljivu eljezniku stanicu punu pijanica to bezglavo teturaju niz prljave hodnike. Skupio sam snagu
i neopaeno kliznuo pored omamljenih sjenki u tamne i snene
ulice grada. Mnotvo je semafora izmjenjivalo boje noi, sad je sve
bilo crveno, sad uto, sad zeleno, a sve ni za koga. Provlaio sam
se uza zidove vlane od nedavne kie i pepeljaste od vremena i
dima. Tiina. Samo poneki neobini, kratki zvuk iz tame kojemu
nisam mogao odrediti ni izvor ni uzrok. Moji koraci uli su se do
najviih katova zgrada.
Hodao sam brzo, preznojio se. Proao sam kroz jednu iroku,
dugaku ulicu, sada mrtvu i tihu, pa nadesno, uza jednu manju,
strmu uliicu punu mraka. Doao sam kui.
100

Ulazna vrata zatvorila su se iza mojih lea. Pribliio sam se

Leninim vratima. Nisam nita uo niti osjetio. Poao sam do Martinih vrata. Dovoljno je svjetlosti prodiralo s ulice da bih na njima
vidio ispisano neko posve drugo, nepoznato ime. Marte ve
odavno nije bilo tamo. Dodirnuo sam hladni rukohvat i poeo se
uspinjati uza stubite. Nisam upalio svijetlo. Hodao sam sporo,
zastajkujui na svakoj stepenici sve do drugog kata. Tamo me
uhvatila neodoljiva elja da potrim. Doao sam uspuhan pred
svoja vrata i brzopleto ugurao klju u bravu. Odgurnuo sam vrata
i osjetio miris svoga doma. Nepromijenjen.
Sve je u stanu bilo kako sam i ostavio, samo puno tronije, sivlje, prekriveno prainom i mrtvilom. Papue u spavaoj sobi posve
su strunule. Odloio sam svoju vreicu pored none lampe. Skinuo sam gornji pokriva s kreveta, posve rastopljen od vremena.
Donji pokriva bio je u vrlo dobrom stanju. Razodjenuo sam se i
zavukao u hladnu posteljinu. Dugo sam spavao.
Zlatna me Pirana probudila otvorivi prozore i kure. Rastegnuo sam se u krevetu i pozdravio je. Potom sam se okupao i obrijao bradu koja je ve bila jako izrasla i ovrsnula. U zrcalu sam
otkrio svoj nekadanji izgled. Vagao sam se. Bio sam puno laki
nego prije est godina, ali neusporedivo mirniji.
Poimo sada. rekla je Zlatna Pirana.
Uzeo sam klju tavana i poao prema vratima, a Pirana je zaplivala za mnom. Doli smo u hodnik pa stubitem do etvrtog kata,
tik pored vrata Eviina stana.
Ona je sada supruga i majka. Vie te ne bi ni prepoznala.
rekla je Zlatna Pirana.
Opet sam kimnuo glavom. Piranini odgovori uvijek su me
smirivali. Ona je ve lebdjela pored vrata tavana. Ja sam priao i
otkljuao ih. Vrata su se otvorila sama od sebe.
Tavan je bio posve utopljen u prainu. Kao i moj stan. Kroz est
velikih krovnih prozora ulazilo je est debelih snopova guste svjetlosti. U kutovima tavana gnijezdili su se golubovi i sad su
101

uplaeni gugutali i lepetali krilima. Sredinji dio tavana bio je

natrpan starim stolovima, lampama, televizorima, strganim biciklima, neupotrebljivim perilicama, kutijama punih trulih papira i
knjiga kojima su se hranili razliiti kukci. Osvrnuo sam se i pogledom proao cijelu prostoriju. Trebalo je traiti.
Smatrao sam kako je najbolje zapoeti potragu posve gol. Izvoran i neponovljiv. Razodjenuo sam se i sloio odjeu na pranjavu
kutiju pored pokvarena televizora. Proetao sam cijelim tavanom
i zaustavljao se pored stvari koje su mi se uinile zanimljivima.
Podigao sam jedan krovni prozor. Progurao sam glavu kroz uski
otvor i vidio polovinu grada natiskanu na rubu moga krova. Ubrzo
sam uvukao glavu jer su mi se smrzli obrazi.
Po to si doao? upitala je Zlatna Pirana.
Nisam bio naviknut na njena pitanja. Rairio sam ruke i opet se
osvrnuo po tavanu.
Ne znam. odgovorio sam.
Iz hrpe pranjavih stvari izvukao sam bicikl s ispumpanim
gumama. Uspio sam ga pokrenuti i napravio nekoliko krugova po
tavanu. Natjeravao sam ga sve bre i bre, a bicikl je kripao i raspadao se. Doskora sam osjetio umor i stao. Sjeo sam na hrpu
knjiga.
Nije bitno po to sam tono doao. Bitno je da sam tu. rekao
sam Pirani.
Postajala je sve vea i sjajnija. Razjapila je ogromne eljusti i
zagrizla moje rame iz kojeg je iknula krv. Zagrizla je i moju ruku
pa vrat. Komadala me i prodirala poput kakve kopnene zvijeri.
Iako optoena zlatnim sjajem, bila je okrutni krvolok.
Rijeka, 18. 10. 1999.

102

PRIE I DRAME

prazna stranica

PUT U RIMINI

Kad ujem stare njene pjesme, sjetim se svog ujka Ota. Bio je
neobina pojava; visok, proelav, nezgrapnih proporcija tijela.
Strano sam ga volio. Iako je esto djelovao zbunjeno i vjeito se
smjekao, ipak je uspijevao ouvati glas izuzetno ozbiljnog i, prije
svega, odgovornog ovjeka. Svako ga je drutvo voljelo. Bio je tih
ovjek, ali, zaudo, svojom je blagom pojavom inspirirao najlue
zabave. Ljudi su ga rado susretali na ulici. enama nije bio osobito
privlaan, ali bez njih je rijetko bio vien u javnosti. esto su ga
hvalili kao odanog i marljivog radnika; bez obzira na snijeg, sparinu, dosadu, kiu, ljudske slabosti i obmane, njegov je ured na
treem katu upravne zgrade pote uvijek poinjao s radom deset
minuta prije i zavravao sat vremena poslije radnog vremena. I
tako dvadeset godina. Ali nije ujak Oto bio omiljen zbog svog
izgleda, ponaanja ili radnih osobina. Voljeli su ga jer je jednostavno bio dobar ovjek.
Ono to je nedostajalo ujku Otu bio je mali trag ludosti u posve
obinu karakteru. Bio je suvie jednostavan, oprezan i nepatvoren,
nespreman za ivotne eksperimente, nagle preokrete ili izlete u
podruja neobinosti. Ne bih rekao da je bio dosadna osoba, ali
ivot s njim zasigurno nije bio triler. Nije razumio umjetnost. Nije
se previe bavio knjigama niti tekim mislima. Takav je bio moj
ujak Oto do ljeta 1987., kada se sve, makar i zakratko, vrtoglavo
izmijenilo u udnovatom slijedu dogaaja ijih se detalja sjeam i
danas. Tijek vremena pretoio je zgodu s ujkom u jednu od onih
slika iz djetinjstva koje nam na sjetom ozareno lice polau sjene
zamiljenosti i kojih se sjeamo kao najdraih.
Tono, ujak je samo jednom u ivotu skrenuo u neobinost, ali
taj jedanput bio je vrhunski! Poelo je sparne ljetne veeri kada je
105

majka otvorila vrata naeg zaguljivog stana na jedanaestom katu

i ugledala ujaka Ota, utuenog i tunog, pod pazuhom je stiskao
etvrtasti smotuljak omotan smeim potanskim papirom. Majka
ga je zagrlila, a ja, tada desetogodinjak, dojurio sam do vrata da
bih ga pozdravio. Meutim, kad sam ga vidio u tako loem stanju,
uutio sam i stisnuo se uza zid hodnika. Majka ga je povela u
dnevni boravak gdje je otac pratio vijesti. Poao sam za njima. Vidjevi ujaka, otac je maknuo noge sa stolia i dignuo se iz fotelje
s neobinom ozbiljnou. Vidjelo se kako otac eli zagrliti ujaka,
ali nikako se nije mogao odvaiti da to i uini pa je nesuvislo mlatio rukama pokuavajui izgovoriti neto. Majka se okrenula
prema meni i otro mi naloila:
Idi u sobu i ekaj dok ti se brat ne vrati iz kole! Hajde!
Iziao sam iz dnevnog boravka i zatvorio vrata. Nije mi bilo
nakraj pameti poi u sobu, mrzio sam biti sam bez brata.
Uostalom, zanimalo me zato je ujak tako loe volje. Zato sam se
uurio pored vrata dnevnog i stao prislukivati. Isprva nisam
mnogo uo. Zatim sam razabrao neke oeve rijei utjehe i majin
pla. Paranje papira.
Pa to je slika! uzviknula je majka glasom iskrivljenim od
plaa.
Ujak je donio sliku! Sad sam bio siguran da se dogaalo neto
krajnje neobino. Ali nisam znao to. Shvatio sam samo da ujak
hvali svoju novu, skupocjenu sliku, ali umjesto sree, jedva je govorio od suza.
uvi nakon nekog vremena da se ujak oprata od mojih
roditelja i kree prema vratima, brzo sam i neujno mugnuo u
svoju sobu. Nedugo zatim glava moga ujaka provirila je iza
odkrinutih vrata moje sobe te se inilo kao da je i on lan grupe
AC/DC iji je poster preko cijele unutranje plohe vrata zalijepio
moj brat. Ujak se nasmijeio, uao u sobu i kleknuo pored moga
kreveta. Na pod je odloio na pola potrgani smotuljak iz kojeg je
virio okvir malene slike. Ujak se sada inio puno sretnijim. Obu106

hvatio je obje moje ake svojim ogromnim dlanom. Imao je nevjerojatno duge prste i goleme dlanove.
Ujaku su se dogodile udne stvari. rekao je tiho i njeno
Otii u na krae putovanje. Odmoriti se od svega. Ne brini, brzo
u se vratiti. Evo, dat u ti kljueve svog stana, tako da bude siguran da u doi natrag. rekao je ujak vadei klju iz depa
lanenih hlaa.
Ti e ih uvati dok se ne vratim. Molim te, neka ovo ostane
naa tajna. U redu?
Zakleo sam se na utnju. Ujko je jo vre stisnuo moje ake u
dlanu, poljubio me u elo, uzeo sliku i otiao.
Drao sam na dogovor u tajnosti ak cijela dva dana. Kako to
obino biva u obiteljskom ivotu, odluio sam otvoriti duu i priznati sve roditeljima ba tijekom ruka. Zavrio sam s tanjurom
juhe i stavio ruku u dep hlaa. Napipao sam klju i uzeo ga meu
prste, ali nisam ga imao hrabrosti pokazati. Majka mi je stavila
krumpire u tanjur.
Jedi, to eka? upitala je. Vadi ruke iz depova!
Izvadio sam klju i stavio ga na stol pored tave s peenim piletom.
to je sad to? upitao je otac.
Klju od ujkova stana. odgovorio sam.
Otkud ti? upitala je uplaeno majka.
Nisam nita odgovorio pa me brat odalamio dlanom po tjemenu. Rasplakao sam se i sve priznao.
Majmune, zato nisi prije rekao? derao se brat dok je majka
nervozno hodala oko stola, od brata do oca. Poela je plakati.
Zato ne otvara vrata i ne odgovara na telefon. rekao je otac
hinei staloenost ovjek je otputovao.
Ne bi on to uinio, ne bi Oto. Boe, valjda mu se nije neto
dogodilo! vapila je majka.
Zato nisi prije rekao? Vidi sada to si uinio? insistirao je
brat.
107

 Mislio sam da vam je ujko rekao! bezuspjeno sam se

izvlaio. Brat me opet odalamio.
Otac je uzeo klju ujakova stana i ustao od stola. Napravio je
nekoliko nervoznih, baltazarskih krugova po kuhinji i potom
rekao odlunim glasom:
Da ste svi ku! Obucite neto pa idemo do ujakova stana.
Uskoro smo se utrpali u nau staru drndavu kodu. Brat je sjedio sa mnom na zadnjem sjeditu i netremice me ljutito promatrao. Bio je grozno ljubomoran jer je ujak meni povjerio klju. Otac
je upalio auto iz sedmog i pol pokuaja i bez rijei nas vozio prema
ujakovu stanu. Majka je cijelim putem plakala. Tiho, ali uporno.
Otac je prvi zakoraio u stan i tek kad se uvjerio da ujak ne lei
negdje mrtav na podu prostrijeljene glave ili neto tome slino,
pozvao je majku, brata i mene da uemo. Stan ujka Ota bio je
savreno ist i uredan. Sve je bilo na svom paljivo odabranom
mjestu. Sue oprano i sloeno na police, povrine ormara sjajile su
se nedodirnute jezicima praine. Cipele su bile ulatene i zajedno
sa lapama uredno posloene u predsoblju.
Nema ovdje nita. Samo par knjiga na stoliu u boravku.
sjeam se da je rekao otac.
Brat je odmah poao do stolia s knjigama, a ja u stopu za njim.
Podigao je dvije otvorene knjige sa stola i stao itati podvuene
dijelove.
Kako nema nita? upitao je oca nakon to je proitao sve
podvueno Pa ovdje sve pie!
Ti budi ku! izderao se otac koji je ba zagrlio majku pored
mranih vrata.
Majka je ponovo briznula u pla, odgurnula oca i odjurila u
kuhinju. Brat je otiao za njom. Otac je nervozno zatresao glavom
i pogledao u mene.
To si sve ti kriv, vidi sada? izderao se i otiao u kupaonicu
zalupivi vratima.
Ostao sam sam na trosjedu presvuenom kripavom koom.
108

Osvrnuo sam se po dnevnom boravku, od ogromnog prerunog

goblena na zidu slijeva do otvorenih knjiga na stoliu pored mojih
nogu. Podigao sam prvu knjigu i proitao naslov: Slikarsko umijee.
Na stranici 65 bile su podcrtane ove reenice: Ne moe se proniknuti sva ljepota i vrijednost slike dok se ona ne osmotri pod nekoliko razlinih osvjetljenja koja sama po sebi, poput kuteva snimanja filmskom kamerom, unose daak suprotivih raspoloenja. Dobro bi stoga bilo neke slike koje su nastale inspirirane tamnim, oblanim, tmurnim ili jesensko-zimskim motivima ili paysageima (pejsaima) otpremiti nekamo juno i tamo
ih sagledati pod svjetlom, recimo, mediteranskog sunca. Neki motiv zimske
kotline ili ume okovane snijegom zaivjet e posve novom snagom, znaenjima, ljepotom i dojmovima ako biva izloen na balkonu nekom u Napoliju, u Provansi negdje medju lavandulom ili u zagasitoj Katalunji. Proitao sam dva puta reenicu i kako mi jo uvijek nije bilo posve jasno o emu se radi, spustio sam knjigu gdje sam je i naao te uzeo
drugu iji je naslov bio Aboridinsko poimanje vremena, to nije
obeavalo razumljivost. Svejedno sam uzeo knjigu i stao itati
masnim slovima tiskanu i ujakovom rukom podvuenu reenicu
na petoj stranici: Za njih ne postoje kategorije prolosti niti budunosti. Ljudsko postojanje, kao i postojanje svog pojavnog i duhovnog svijeta,
odvija se samo u jednoj dugoj, neprekinutoj sadanjosti.
Pusti to! upozorio me otac im je izletio iz kupaonice.
Knjiga je tupo lupnula po stoliu. Poao sam u kuhinju ivo se
pitajui zato se debelo tiskana slova zovu masna slova.
Majka je sjedila za kuhinjskim stolom i govorila neto bratu.
Glas joj je bio plaan i napaen. U prvi as nije vidjela da joj prilazim.
Ujna je ostavila ujaka Ota. Sada ivi s nekim drugim... vidjela me i prestala govoriti. Rairila je ruke u poziv pa sam doao u
njeno naruje. Poslije masnih slova u moje je misli dola ujna. Ve
neko vrijeme nisam je viao s ujakom ni u naem domu. Kako mi
tada jo nisu bili poznati pojmovi rastava braka ili naputanje ujaka,
nije mi se inila neobinom ujnina odsutnost.
109

 Nisi ti nita kriv. rekla je majka stisnuvi me uza se.

U taj as zazvonio je ujakov telefon. Osjetio sam trzaj majina
tijela i uo nervozne oeve korake prema predsoblju. Javio se na
telefon.
Oto? A ti si. Ne, nismo ga nali, ovdje nema nikoga. Mali kae
da je otputovao. Zaista ne znam. Ne znam.
Majka je opet zaplakala. Otac je spustio slualicu i opsovao
najbliu nam zvijezdu u galaksiji.
Te noi smo svi vrlo malo spavali. Brat i ja bili smo dokasna
sluali oevo i majino zabrinuto mrmljanje koje se provlailo
kroz pregradne zidove od ciporexa. Nije dugo prolo kad je brat
posve odustao od spavanja, upalio svjetlo u naoj sobi i razvezao
priu. Govorio je mirno i samouvjereno, kao netko tko sve zna i
kome je sve jasno. Njegova je mirnoa donekle udaljavala iz mojih
misli uasnu slutnju da sam moda, zbog svoje dvodnevne utnje,
kriv za smrt ili kakvu drugu nesreu koja se navukla na ujaka Ota.
Ne moe biti jednostavnije, kui mali. Ujna je snogirala ujka.
A on je odluio ubiti svoju bol u slikarstvu. Bolje u slikarstvu nego
u aici. Odluio je slikati i odselio se u Australiju. To je predivna
zemlja, zna mali? Australija. Tamo moe naslikati bilo to.
Jesi li siguran? Jesi li siguran da se ujko nije...
Ma naravno! prekinuo me brat. Pa sve je zapisano u onim
knjigama na stoliu u ujakovom dnevnom! Samo to je na stari
tup i ne kui stvar.
Sedam dana nakon ujakova nestanka otac je upao u stan
uspuhan od tranja uz stubite, histerino naceren, s ujakovom
razglednicom u ruci. Majka je ba spustila telefonsku slualicu, po
esti put tog dana zvala je policiju. Ukipljena, bez rijei, samo je
sa zebnjom pogledala u oca koji joj je stavio razglednicu u ruku.
Brat i ja dotrali smo u predsoblje i vidjeli kako razglednica drhti
u majinim rukama dok je ita. Pogledala je potom u oca i spustila se kao mrtva na pod predsoblja. Brat se dokopao razglednice
tako da sam je i ja uspio vidjeti. Na razglednici je pisalo Saluti da
110

Rimini, a na poleini lijepim ujakovim rukopisom: Puno pozdrava sa druge strane Jadrana. Lijepo se provodimo.
Lijepo se provodimo. rekla je majka stavivi dlanove na opet
crveno i pretplano lice. Lijepo se provodimo. ponovila je sad
ve kroz suze.
Otac je bespomono kimao glavom. Htio je oajniki neto rei,
ali nije znao to.
Sada makar znamo da je ujko iv. rekao je brat.
Otac mu je istrgnuo razglednicu iz ruke i zaprijetio mu
kaiprstom.
Mali je u pravu. promucao je dajui razglednicu majci koja
je jo uvijek beivotno sjedila na podu. Sada znamo da je iv.
Majka je prestala plakati i prinijela razglednicu k ustima. Nekoliko je puta zatvorenih oiju poljubila komadi kartona izguvanih
kutova.
Toga dana za veerom se vodila una rasprava oko onog dijela
ujakovog pozdrava koji je glasio: lijepo se provodimo. Tko to mi?
Majka je nazvala ujnu i raspitala se o moguoj drugoj eni u
ujakovom ivotu. Moda je imao neku sa strane za koju mi nismo
znali, ali je ujna, kao supruga, eventualno mogla neto znati. Ujna
se navodno samo dugo i od srca smijala.
Rekao sam ti da nema ljubavnicu, pa znam je Ota! Sad smo
ispali budale pred tom flundrom! derao se otac.
Otac je pak nazvao nekoliko ujakovih prijatelja. elio je ispitati
nije li koji od njih otiao s ujkom na put. Meutim, svi su bili u
svojim kuama, sa svojim obiteljima i pojma nisu imali da je ujak
Oto uope otputovao.
Ma bravo! Sad e cijelo selo znati da je Otu tek tako puklo i
da je otputovao u nepoznato! Moe mislit kakve e sad krenuti
prie! Svaka ast genije! derala se sada majka.
Ma sluaj, ne bih se udio da je tvoj dragi Oto stvarno malo
skrenuo! Ne bih se uope udio da je na more otiao s onom...
slikom!
111

 Ma kakvom slikom, to ti lupa? vrisnula je majka i pokazala meni i bratu da odemo od stola i pokupimo se u sobu.
Pa, mislim na onu sliku koju je nedavno skupo platio, uredno
nam je pokazao dan kasnije, onu koja prikazuje gospoicu jednu
lijepu, iz profila, ulje na platnu! govorio je otac cinino Istu onu
sliku koju smo traili u njegovom stanu i nismo je nali, istu onu
sliku o kojoj noima razgovaramo, za koju smo sumnjali da je sa
sobom u grob odnesao. Sjea li se moda?
Majka nas je uzalud poslala u sobu. Otac je govorio toliko glasno da smo i u sobi uli svaku rije. Nedugo potom su se stiali.
Brat je sat vremena kasnije iao u kupaonicu. Kad se vratio rekao
je:
Sve u redu, otac grli majku, a ona ljubi razglednicu.
***
Ujak se vratio iv, zdrav, veseo i posve normalan nakon tjedan
dana. Nastavio je svoj uobiajeni, mirni ivot, samo sada bez ujne.
Kad sam prvi put nakon ujakova povratka bio u njegovom stanu,
vidio sam da na lijevom zidu dnevnog boravka vie nema onog
uasnog goblena, nego mjesto njega tamo visi nevelik, ali prelijep
portret mlade ene. Ujakov zagonetni put u Rimini vie se uope
nije spominjao. ak je i due promatranje portreta mlade ene bio
pravi obiteljski tabu. Tri godina kasnije, kad je cijela ta strka ve
odavno pala u zaborav, ujak Oto opet se oenio.
Ujakova srea s novom enom potrajala je jedva etrnaest godina. Krajem listopada 2004. ujak je umro od raka. Majka je
tijekom pogreba neutjeno plakala. Ujakova kerkica iz drugog
braka je vritala. Ujakove ene, tekua i biva, obje su mrcale pod
crninom. Moj brat doletio je iz Australije da bi ispratio ujaka na
zadnje putovanje. Hrpa nepoznatih ljudi. Kiovit i siv dan. Nisam
se predao tom sumornom i tunom okruju. Ujaka radi. Pokuavao sam sagledati portret njegova ivota pod rujanskim suncem
Riminija. I dok su mu lijes sputali u mokru ilovau, pred oima
112

mi se vrtio tekst: Puno pozdrava s druge strane Jadrana. Lijepo se

provodimo.
Odrana je ostavinska rasprava i svi su dobili po pokojnikovoj
pravdi. Meni je ostavio Badelovu kartonsku kutiju na ijem dnu su
jo bili vidljivi okrugli otisci tekih, punih boca. Sadraj kutije za
mene je bila upravo mitski: dvije knjige, Slikarsko umijee,
Aboridinsko poimanje vremena i paljivo upakirano ulje na platnu.
Ujakov famozni portret mlade ene. Na poleini slike, tamo gdje
je onaj tvrdi smei karton, ujak je olovkom nacrtao mali, smijeni
klju i ispod njega potpisao Ujak Oto.
Szombathely, 9. 12. 2001.

113

Les thories nihilistes

OTKRIE ADEMA JASHARIJA

Pljuti sedmi dan za redom, bez prestanka i odmora. Strme rijeke

ulice ve su se odavno pretvorile u prljave brzace. Pod slojem vode
klizavo Korzo izgleda kao glazura na vonim kolaima. Poklopci
kanalizacije ponegdje iskau iz asfalta kao gejziri. Sparno je. Usijanje pod tmastim oblacima. Bujice stvaraju kilometarsku
sivoprljavu aureolu u moru oko cijelog grada. Plava boja neba
zaboravljena je. Poluprazni autobusi gradskog prijevoza sporo se
vuku ulicama izbjegavajui velike lokve. Ljudi pod kiobranima,
bez lica, kao i nebo. Njihov jedini zvuk jest utanje kie. Na ulici
su samo oni koji moraju. Ne osjeaju se zbog toga sretnima.
Smetlari. Neprimjetni. Otkriva ih tek zvuk lupanja metala na
prei za smee smetlarskog kamiona. I pokoji uzvik ili psovka.
Kreimirova ulica, duga i neumoljiva kao i kia. Smetlari su za
prolaznike samo dio ulinog inventara, a ulica je za smetlare tek
niz kontejnera. Adem Jashari uporno navlai kapuljau svoje
radne kabanice, a ona mu neprestano spada s glave. Bez rijei prilazi kontejneru, vue ga do kamiona, tamo ga s kolegom stavlja u
mehanike ruke pree. Ruke podiu kontejner ponad otvora na
zadnjem dijelu kamiona u koji upada sav sadraj. Lom stakla,
lupanje onova odbaenih cipela, stravian kiseli smrad. Dan je
tek poeo, a kii se ne nazire kraj.
Adem Jashari. Mrzi kiu. Mrziti kiu i ivjeti u Rijeci je gotovo
anarhistika ideja. Dvadeset i etiri su mu godine. Prije dvije
godine samo je zalijeio prehladu i otada neprestano hriplje.
Zavrio je osnovnu kolu, upisao srednju zanatsku, ali je odustao,
114

ne sjea se tono zato (ili se ne eli sjeati). Ne voli glasnu

muziku, u stvari, ne voli nita to je previe glasno. Tijekom
Karnevala zatvara se u kuu i ne izlazi do etiri ujutro. U etiri
mora ustati, u pet ve biti na ulici i istiti Korzo i okolicu. Mora
sakupljati zguvane i odbaene maske, razbacane konfete i plastine ae. Ispirati mrkom bljuvotinu. Oenjen je i ima dvoje
djece. Ne planira iriti obitelj. ena mu je boleljiva i slaba. Boji
se za budunost. Potuje svoj posao jer poslom hrani obitelj.
Adem ne voli smetlarski poziv, ne mrzi ga, potuje ga. Tih je. Dok
prevlai kontejnere preko ulica grada njegov pogled prazan je i
odsutan. Ponekad se nakon dvanaest sati napornog rada uope ne
moe sjetiti gdje je bio i to je radio. Ta mu navika zaboravljanja
uvelike olakava ivot. Adem Jashari voli itati. Pritom uope ne
bira literaturu jer sve svoje knjige pronalazi u smeu. U pet godina smetlarenja sakupio je preko dvije stotine knjiga. Osjea nevidljivost svoje kaste i zbog toga je iznimno oprezan na ulici. Kloni
se nestrpljivih vozaa koji divljaju automobilskim trubama. im
se oglase nervozne trube stiu i sirene prve pomoi. Dolaze nesree, smrti, smee, prljavtina. Tamne bujice pomijeane s
naftom, pialinom i krvlju. Sekreti grada. Adem Jashari zna sve o
tome.
Ademe, daj ruku! viknuo je kolega Rafiki.
Ademe, daj ruku. itajui knjige Adem je nauio da neke rijei ili
reenice moe voljeti ili prezirati, ba kao i ljude. Nije bilo
reenice koju je vie mrzio od Ademe, daj ruku. Daj ruku. itav
ivot davat e Adem ruku. Osim ako mu je ne pojede prea.
Adem je primio rub kontejnera iji su kotai zapeli u reetkama
poklopca odvodnog kanala. Uz pomo Rafikija zadignuo je kontejner i dovukao ga do kamiona. Problem rijeen. Ako je to uope bio
problem. itajui knjige Adem je otkrio da su problemi vrlo zbunjujui i ovise o osjeaju. Katkad ovjek osjea da ima problem, a
ustvari ga nema, katkad nita ne sluti, a sjedi na svojoj propasti. Rekao
je to Adem za jedne pauze Rafikiju.
115

 Sve je problem. Ne postoji nita drugo osim problema u ovom

usranom ivotu. Samo smrt je dobra. Znat e to kad bude imao
staa koliko i ja. rekao je Rafiki.
Kada Adem doe kui i poljubi bolesnu enu, on zna da ivot
nije samo problem. Zavuku se u krevet. Ademova nepismena ena
zaspi. Tijelo joj se uari. Ona neto mumlja u snu dok je Adem
miluje po leima, a drugom rukom dri knjigu. I ita. Na drugom
kraju sobe spavaju djeca stisnuta jedno uz drugo kao maii. Sita
i rumena. Neke od knjiga Ademu govore da bi takva obiteljska
situacija mogla biti problem. To ga rastuuje. Zato Adem mijenja
svoje shvaanje knjiga. Promijenjeno tumaenje tekstova
nagrienih vlagom i kukcima govori mu da siromatvo i teak rad
nisu problem. Problem je samo nemogunost da se to jednom
promijeni.
I nikad ne moe nita da se promijeni. Robuj i crkni. dodao
je Rafiki.
Adem zna, veinom iz knjiga, da je sintagma robuj i umri
opeljudska. Da je Rafiki kojim sluajem pilot ratnog zrakoplovstva, vjerojatno bi govorio istu stvar. Sigurno ne istim rijeima.
Robuj i umri, u redu. Robuj, stvaraj i umri. Jo bolje. Adem
razmilja o tome sa smijekom na licu. Voa jedanaeste ekipe,
Rafiki, smatra da je Adem poludio. utnja je zlato meu kontejnerima. Trideset i sedmi kontejner, predzadnji. Kao po nekoj logici koju Adem ve jasno nazire u svim stvarima, taj predzadnji kontejner izmigolji iz mehanikih ruku pree i raspe cijeli svoj sadraj
po ulici. Rafiki urla kao ivotinja u lice Danija Sharbija, romskog
mladia koji je nedavno poeo raditi u Rafikijevoj ekipi. Rame uz
rame Ademu, Juriu, Muniriju, Hadiloviu, Netiu, Felenti i
Gabiu. Rafiki urla, Adem razmilja. Odavno je u ekipi primijetio
nepodnoenje izmeu Hrvata, Albanaca, Roma i ostalih. Urlanje u
lice nedunoga bilo je za Adema posve opeljudsko, samim tim i
nezanimljivo. Usredotoio se na Danijevu reakciju. Na podsmijehe ostalih. Dani uti. Njegovo tamno, mladenako lice izgleda as
116

opasno i prijetee, as na rubu suza. Juri se ceri, sadistiki uivajui u dogaaju. Muniri pomie prijetei pogled s Rafikija na
Adema i obrnuto, valjda smiljajui nekakvu romsku osvetu.
Hadilovi psuje do iznemoglosti. Ljut je. Opet se mora sagnuti i
pokupiti smee s ulice, a kria mu otpadaju od iijasa. Neti
podozrivo promatra Rafikija i Danija molei u sebi: Pobijte se,
prokleti fureti! Felenta stoji do njega toliko pijan da uope ne
shvaa to se dogaa. Ne sjea se da je zapravo on kriv za ispadanje predzadnjeg kontejnera. Gabi, voza kamiona, sjedi za volanom i ita Novi list, potpuno nezainteresiran za dogaaje iza sebe.
O tome govore knjige koje Adem ita. Cijeli jedan svijet stisnut
uz kontejner. Umanjen jedan ovjek, uvean civilizacija. Sve po
pravilu uzronosti i posljedinosti. Adem se saginje i pomae
Hadiloviu pokupiti smee.
Mogu ja to, sine, odi ti po zadnji pa da idemo kui. kae mu
Hadilovi.
Adem ga potapa po leima i krene u posljednji zakutak ulice.
Sumrak nad Rijekom. Pljusak ne prestaje. Zadnji kontejner. Adem
Jashari. U potrazi za krajem dana. Prazan pogled, smrad, ishabane
rukavice. Adem povlai kontejner od zida i uz rubni kamen ugleda mali drveni koveg. Saginje se i promatra. Stara izrada s gravurama i izblijedjelim bojama. Mala zahrala brava. Adem ga
pokuava otvoriti. Zakljuan je. Pridigne se i nastavi gurati kontejner. Zadnji kontejner. Posljednji znoj. Adem stane i vrati se do
koveia. Stavlja ga pod miku i nastavi svoj posao. Prestane kia.
Adem odlui pratiti znakove.
Kakva vruina bem ti mater! uzdahne Dani povlaei ruicu
pree.
Pazi kako govori, majmune! upozori ga Rafiki.
Kontejner je prazan. Kamion odlazi. Jedanaesta ekipa kree u
svlaionicu. Adem hoda itajui Novi list. Pod pazuhom mu drvena krinjica.
to kau Ademe? pita Neti posprdno. Bit e boljih plaa?
117

 itam nogomet. odgovori Adem i ubrza hod. Iza njegovih

lea ostalo je nacereno lice zavisti nepismenog ovjeka.
Smrad u svlaionici bio je moda i najgori dio posla. Radnici skidaju tute i izme u maloj prostoriji koja sama po sebi smrdi, na
temperaturi od plus trideset i est. Ponekad netko iz ale odvali prdac. Rafiki otvori svoj ormari. itav je mjesec skupljao ostatke ribe oko gradske trnice, samo one probrane komade koje je dobivao preko poznanstava s trgovcima. Usolio je filete u velikoj staklenoj tegli koje dri na polici kraj cipela. Oplemeni se miris svlaionice smradom trule ribe. Neti je ugrabio jedno pile u vakuumu,
izbaeno iz trgovine radi isteka roka trajanja. Neznatnog isteka od
est dana. Hadilovi gleda u to pile sa sjetom, a Felenta sa zaviu. Adem je brzo i spretno sakrio krinjicu u veliku plastinu
vreu. Potom se presvukao, pozdravio i otiao kui bolesnoj eni.
Tuiranje je najbolji dio dana za Adema Jasharija. Osim kad
nema vode i kad je cia zima. Onda treba vodu grijati na vatri, a to
dugo traje, skupo je i zamorno. Djeca tre po sobi. Po besprijekorno istoj sobi u kojoj se kuha, jede i spava. Adelina, ena Ademova, priprema veeru. Zapazi na stolu drvenu krinjicu. Adem izlazi
iz memljive sobice koju naziva kupaonicom.
to je ovo? pita Adelina.
Ne znam. Naao sam to kraj smea.
A to je unutra?
Ne mogu otvoriti. Prelijepa je da je razbijem.
Pusti mene, ja u to. kae Adelina i uzme dugi, tanki no za
kruh.
Sjela je za stol i poela akati po bravici. Oko nje skupila su se
djeca i gledaju velikim oima iekujui udo. Adelina pue, uzdie, mui se, znoji, ali brava se ne otvara. Adem je promatra, onako
smjernu, slabu, nemonu, punu radoznalosti i nade. Smije se. I djeca se smiju. Odjednom Adelina prestane akati i pogleda u Adema.
Ne da se. Mora da su pare.
Adem se smije. Prilazi stolu i poljubi Adelinu u oznojeno elo.
118

 Probaj jo jednom.
Adelina ubode otricu noa u bravu. kljocaj. Djeca su uutjela.
Najmanji se propne na prste ne bi li zavirio u krinjicu.
sht mbrenda?1 upita starije dijete.
Adelina oprezno otvori krinjicu.
Nisu pare kae razoarano.
Adem se opet nasmije Adelininom razoaranom izrazu lica. Adelini je dvadeset godina. Djeca su naslijedila njene predivne velike
oi. Boluje od bolesti koju vii slojevi drutva uspijevaju kontrolirati do odreenog vremena, a iji je ishod uvijek smrt. Smrt. Adem
uiva u njenim oima dok moe. Nakon to Adelina ode ostat e
mu samo pogled. Sjeanje na neki trenutak sree. Na hroptanja i
milovanja. Adem izie iz dugakog praznog tunela svojih misli.
to je unutra?
Libr.
Knjiga? ponovi Adem i prie Adelini. Pogleda u krinjicu te
iz nje izvue pranjavi i pohabani rukopis pisan mainom.
sht fati i juaj, budallica.2 kae Adelina, nasmije se i vrati
se pripremanju veere.
Adema nije briga za novce. U trenutku prestanka kie zaelio je
knjigu. Nestrpljivo lista papire rukopisa. ezdeset i pet stranica.
Kada ode. Napisao Emil B. 1975. Knjiga nikad objavljena.
Zaspala su djeca. Adelina teko die. Glava joj je na Ademovim
prsima. Gui se i preznojava. Mumlja u snu. Adem ita. ita i
plae. Knjiga, nikad izdana, govori o ovjeku koji voli enu koja
umire. Nakon zadnje proitane rijei Adem stavi dlan na Adelinino upaljeno lice, zatvori oi i pone razmiljati. emu takva pria?
Tko se igra Boga? To je tvoja srea, budalice. Otpoe pljusak.
Rijeka, 31. 5. 2005.
1

to je unutra? alb.

To je tvoja srea, budalice. alb.

119

KARNEVALSKA

Ova se poluistinita torija dogodila jedne lude karnevalske noi

prije doba mobilnih telefona.
Silvija! Silvija, ljubavi moja! Kade si Silvija, sunce moje malo?
Silvija! zapomagao je pijani mladi obuen u pomalo razdrljen,
prljav i kiselim vinom zaprskan kostim medvjeda. Skinuo je medvjeu glavu koja se, priivena za stranji dio kostima, zaklatila na
leima. Pijano se gegao uz rub ceste na zadnjem velikom zavoju
izmeu Bakarca i Kraljevice, slavnom zavoju savijenom preko
kamenog podzida na kojem je velikim plavim slovima ispisana
reklama za Brodokomerc. Slavnom zavoju koji bi, kad bi mogao,
ispriao najudnovatije prie o sudbinama ljudskim, sudbinama
onih koji su, mjesto da skrenu lijevo prema Kraljevici, letjeli preko
podzida prema pohlepnim ustima Bakarskog zaljeva i dobivali
svaki ono to im je providnost odredila.
Kade si Silvija? Silvija moja! zavapi maskirani medvjed stavivi oba dlana na elo. Ma a si me tu pustila, Silvija!
No je bila ledena, a burin je pretvarao povrinu zaljeva u vodeni prah. Nigdje nikoga, samo uplakani medvjed, luna i titrajua
svjetla urinjske rafinerije nafte. Usta Bakarskog zaljeva imaju dvije
usnice; onu gornju, kostrensku, gdje su kao herpes nikli mnogi
okrugli, bijeli spremnici za naftu, i onu donju, na kojoj lei slavni
zavoj. Usred samotnog zavoja zagluenog urlanjem vjetra, tetura
jedan pijani medvjed, naputen i sam, jeca, plae i spotie se.
Silvija, volin te Silvija! zavapi opet medvjed, jo se jednom
uhvati za glavu i ispali salvu plaa.
Medvjed je bio izuzetno snaan, visok mladi, godina izmeu
120

dvadeset i trideset, teko je to maskama odrediti. Rijetko bi tko

pomislio da medvjed moe tako neutjeno plakati, jer, malobrojni
su plau medvjeem posvjedoili. Velika je to tajna koju priroda
ljubomorno uva. Pla ovog naeg medvjeda skrila je priroda
urlikom vjetra po moru i kamenu. Nitko ni u Bakarcu ni u Kraljevici nije ga mogao uti, a najmanje njegova Silvija.
Naslonio se medvjed na eljeznu ogradu ceste, pored znaka za
otar zavoj, te pogledao dolje u provaliju, u crno, ledeno more
ispod podzida. Osjetio je kako vjetar divlje udara u ogradu i
prometni znak, pa je u tom ritmu i njegovo tijelo drhtalo.
Ubit u se Silvija, ubit u se ko tebe ni! vrisnuo je alosni
medvjed plaui.
Medo, si ti pukal? probio se neiji glas kroz fijuk vjetra.
Medo je pogledao lijevo i vidio tamnu siluetu mladia koji je sjedio na ogradi tek nekoliko metara dalje. Iza mladia praskala su
svjetla karnevalske Kraljevice skrivajui mu lice.
Ki si ti? pitao je Medo briui suze koje su se ledile ve na
pola obraza.
Ja san Zeko, drago mi je. rekao je mladi, siao s branika i
pruio Medi desnu ruku.
Zeko, veli. a ti od mene stvara ridikul?
Ne, za bin? rekao je Zeko i pribliio se. im je doao iza
znaka za otar zavoj i sakrio se svjetlima kraljevske luke, pokazao
je jasno svoj obraz Medi. U desnoj je ruci imao polupraznu plastinu bocu od dvije litre vina.
A kade ti je kostim? upita Medo.
Pa evo, kae Zeko i okrene lea prema Medi vidi mi zeji
rep na gaami. Imel san celi kostim al san ga razbil, a san se
natankal. Se san drugo zgubi.
Medi je zadrhtala donja usnica. Pokrio je lice rukom i zavapio:
I ja san zgubi, zgubi san svoju Silviju.
Zeko je kimnuo glavom, pribliio se Medi i dao mu bocu s
vinom.
121

 Na, popij si malo. rekao je i naslonio se rukama na zaleen

elini branik. Nagnuo se prema crnoj provaliji koja je okruivala
cijeli zavoj.
a e se hitit? Radi te Silvije? Ne budi lud, Medo. rekao je
Zeko zurei u vertikalnu tamu Tu ti ima sedamdeset metar, a naj
e zviznut na kamik, a tek onda se morda prevrnut va more. Vrag
te nee spasit. Ma ki san ja da ti govorin, ne poznan ja tu Silviju,
morda je i vredna toga.
Ne pozna ti moju Silviju, ne pozna! zajecao je opet Medo
i zaplakao.
Zeko je nervozno izvadio kutiju cigara, zapalio i stavio ruku
Medi na rame. Morao je dignuti ruku iznad glave jer bio je puno
nii nego Medo. Jedna je Medina ruka bila tea od Zeke i dvije litre
vina zajedno.
Ne plai, saberi se Medo. Reci mi kako si dospel ovamo usrid
noi, to mi ni jasno. a te Silvija hitila z auta?
Ma ne.
Pa kako onda?
Reci ti naj mene a dela tu, pa u ja tebe.
Zeko je naglo potegao bocu s vinom. Plastina boca je zavapila,
a Zeko se gotovo prevalio na lea i pao na cestu. Odjednom je
Zeku i Medu zabljesnulo svjetlo. Auto je trubei ludo projurio
kroz zavoj. Jo su neko vrijeme bili poluslijepi i uli glasnu
karnevalsku glazbu iz auta koji je jurio prema Bakarcu.
A dobro, povedat u ti moju toriju, Medo. A i ni neka. Posebna. rekao je Zeko kad se sabrao i opet potegao iz boce. Ima ta
jedna malica, Boe sauvaj, a je lipa. Pjaa se ona meni due
vrime, ali nikako da joj reen i tako, moj Medo. Nikako da joj
reen. Pil san, vebal san, se san proval, ali re joj ne moren. I sad
ovo vrime od karnevala, Medo moj, to ti je najboje za re simi a
in treba ... re. Znan da se va Indijanku makarala i da e bit va
Kraljevice, ko i sakega leta. I tako ti se ja obuen va zeca. E!
Zeko opet povue iz boce i doda ju Medi.
122

 a je ledeno. Smrznut emo se. Fuma? upita Medu, a ovaj

odmahne glavom. Zeko nervozno zaskakue na mjestu i uzdahne.
Dve ure san je iskal. Va Kraljevice, va dvorane. Prien jednoj
Indijanki, pa gledan, je to ona il ni. Pa se pribliin, zapleen z
njun, zavirin joj pod kose i perike i vidin da ni ona. I popin si malo,
da mi da kurae. I prien drugoj Indijanki, ni ona, i treoj, i a da
ti reen. Bilo je dvesto Indijanki va dvorane, cilo je pleme silo s
Kukuljanova. I kad san onu svoju Indijanku trefi, ve san bil pijan
ko zver. I misto da joj reen kuliko mi se pjaa, ja san njoj otel pokazat. I rekla mi je da oden a, da san blesav kuliko san teak i da
smrdin ko bava. Ne pjaa mi se, pusti me, hodi a... E moj
Medo.
Medo je opet poeo plakati. Uhvatio se za elo tko zna koji put
i zavapio:
Silvija!
Ne brini Medo! kae Zeko Ulovit u ja nju. Kad-tad, nee
mi ute. A kad ju ulovin nee znat a ju je hitilo. E! zavri Zeko
i lupi jednim dlanom u drugi da bi potvrdio svoje rijei.
A a tu dela? upita Medo kad je savladao tugu.
Kako a? Gren doma.
A kade ive?
Va Riki.
Medo irom otvori oi i ustukne korak.
a si ponemel? Pjeke do Rike? upitao je Medo.
Ja. Ni mi problem, iman benzina. rekao je mirno Zeko
podignuvi bocu s vinom do Medinog lica.
Medo duboko uzdahne okrene se prema kraju Bakarskog zaljeva. Podigao je ruku kao da broji i promumljao:
Bakarac, Bakar, Kostrena... Rika, dve tri ure e hodit.
Auto niman, doal san s ekipun. Ekipa e ostat do jutra, a meni se tamo ne ostaje, va Kraljevice. A ne. Jo da mi se smiju si Indijanci va upanije, i prijatelji, i ona, a ne. Gren doma. Do jutra u sti.
E Zeko, ako se ja nisan hitil na stine, nee ni ti hodit do Rike.
123

 Aj dogovoreno. kae Zeko i prui ruku Medi. Ima a za

popit? Gotovo je vino.
Niman, ali iman oldi. Oni oldi a san ih z Silvijun otel
potroit.
ekaj, ti meni nisi rekal kako si tu finil va sred noi? Ki te vrag
tu pustil?
Pal san s alegorijskih kol. odgovorio je Medo, spustio lice
prema asfaltu bijelom od leda i soli. Opet je poeo plakati.
a? S alegorijskih kol? ponovio je Zeko. Prvo je zautio, a
potom se poeo smijati.
Oprosti mi Medo, oprosti, ali ne moren se stat smet.
Smej se, smej. Siguro mi se si sada smeju tamo. Va Kraljevice.
Nek se samo smeju.
a se tono dogodilo, Medo, ne razumin.
Ni. Bili smo z alegorijskim kolimi po selimi, od Bakra do
Hreljina, Krasice, ko i sakoga leta. To nan je generalna proba jutra
za povorku v Riki. A ovog smo leta napravili fanjska kola! Veli
leper ki vue umu, a va ume medvedi, pa divje svinje, lovci, pa
onda kae Medo i ne zavri. Opet je poeo plakati.
Pa onda srne, Silvija moja, ona je srna. Najesnija. Rekla mi je
jutros da ne pijen, rekla mi je, a ja san se ubil. Kad je ona vidila da
ja pijen i ona je pila, ali ne a se njoj to guta, ne. Ne voli ti moja
Silvija pit. Nego meni z dipeta! Jadna moja Silvija! I ona se
narokala. I si su se. Narokali. I onaj a je vozil, i on je va sebe
natresal. Vozil je ko da je krepala makina pa neki riva kamion. Na
deset i pol smo krenuli z Bakra nazad va Kraljevicu i doli smo na
ovaj zavoj. Na levo se nagnula kola, ja san se dral za granu od
papirnatoga drva, grana je pukla, i ja san opal zajedno njun. Tu,
deset metri nie.
I niki ni videl? Ni Silvija?
A ki bi? Govorin ti, si smo bili zemja-zrak. Oni su samo nastavili daje, a ja, da san mogal te, ja bin tekal.
Zeko je u nevjerici i poskoio i zadrhtao.
124

 Pa ni dugo do Kraljevice. rekao je Zeko Ko se pouri nee

ni skuit da te ni bilo. Tamo si za pol ure.
Ma ja, znan, ali ni to jedini problem, moj Zeko.
Nego a?
Taj a je vozil alegorijska kola, lovac jedan, on ve due vrime
lovi moju Silviju. Moju malu srnu. I danas, kad smo va Kraljevicu
krenuli, ona je sela njin va kabinu od kamiona. A ja san bez nje
bil va ume. Ma zato san i pal na cestu, bez Silvije moje! opet je
zavapio Medo.
A a, taj se lovac pjaa tvojoj Silvije? pitao je Zeko.
Ma ne! Ne trpi njega moja Silvija! Istina da on ima kamion,
dva i ima tu firmu a vozi stvari, a vozi, ono.
Transporti. pomogne mu Zeko.
Transporti, ja, e. sloi se Medo. Ali ne znai to ni mojoj
Silvije. Ona mene voli, voli me ovakovega kakov san. Ma, Zeko,
kae Medo naglo uhvativi malog Zeku za ramena i gotovo ga pritom oborivi na pod Ona je popila. Natankala se ko nikad. Onaj
lovac to zna i iskoristit e ju! A ona ne zna ni kade je ni a je.
Odvu e je va posteju taj gad! Joj, Silvija! Silvija, ljubavi moja, a
smo storili!
Zeko je naglo izvadio cigaru iz usta i zviznuo je o pod.
Si ti lud? Pa a samo tu stoji? Gremo va Kraljevicu, a kad ja
toga lovca ulovin, ma zubi u mu prosut!
Ma ne znan, Zeko, ni to tako lako kako se tebe ini.
Ma a ni? viknuo je Zeko i uhvatio Medu za kragnu njegova
kostima. Gremo valje! Kad tamo dojdemo, ti stavi medveu
glavu da te niki ne prepozna i pokai mene tog lovca. Samo ti
mene pokai ki je taj. Ko on stoji na na metar od Silvije, uje, na
metar jedan od tvoje Silvije, ja u ga ubit! Ubit u ga, porka mierija!
Zeko je povukao Medinu teku ruku i oni se zaputie cestom
prema Kraljevici. Medo je nespretno koraao za nervoznim i okretnim Zekom. Opet je plakao.
125

 Zapamtit e on ovega zeca! mumljao je Zeko palei novu

cigaru.
Dvije pijane prilike, jedna velika, jedna mala, ubrzo su stigle do
plavog natpisa Kraljevica. Zeko je povukao Medu s ceste prema
grmlju.
Hodi, znan preicu. rekao je.
Probili su se jedva kroz grmlje i potom se popeli preko eljezne
ograde u neiji vrt.
Si siguran da se ovuda more pasat? pitao je Medo.
Sto posto. Tuda san ja maloprije doal. Preko ove terasice dole
na cestu. Tu je neki pas, al ne brini, ne more nas sti.
Ajme Zeko, ja se bojin pasi. rekao je Medo.
Ma ne brini.
Pas je lukava betija. Pustio je Zeku i Medu da mu se priblie
na razdaljinu krau nego lanac kojim je bio vezan. Potom je suludo lajui i reui iskoio iz mraka. Zeko je potrao kao ofuren
preko terasice obrubljene lijepom kamenom ogradom, a Medo,
van pameti, za njim. Kad je Zeko doao do ogradice nije puno
razmiljao, niti pogledao iza ili ispred sebe, samo ju je preskoio.
Padao je oko metar i pol, na krov utog stojadina parkiranog u
ulici. Potom je spretno doskoio na tlo. Za njim se u zraku pojavilo veliko Medino tijelo. On je prvo jauknuo, a potom je tresnuo
o stojadinov lim. Umalo se prevalio na ulicu koliko je dugaak i
irok, ali uspio je nekako doi do Zeke na nogama.
Ajme, Zeko ovo ni dobro. rekao je zapuhano.
Zeko je samo potrao niz ulicu, a Medo ga je pratio koliko je
mogao. Trei su doli do marketa u centru Kraljevice ispred kojeg
se skupilo puno mladih ljudi, maskiranih i nemaskiranih, svaki sa
svojom boicom u ruci.
Otpoinut emo malo. rekao je Zeko uspuhano.
Ja, dobro. odgovorio je Medo i sjeo se na drvenu klupicu.
Uto je netko pozvao Zeku, neki poznanik njegov, i nakon krae
diskusije s puno smijeha vratio se Zeko do Mede s bocom vina.
126

Medo je povukao dugi gutljaj.

E tek sad te vidin na svetlu, Medo, kuliki si. Kako tulikome
oviku more neki lovac ensku ukrast? a trenira ne?
Malo teretana, malo teen saki dan i tako. Ali ja san ti takov,
mirojubiv. Sa sakin san dobar i se volin. Ne pjaa se meni ni jurnjava, ni tunjava, ni razbijanje, to ni moje.
E, Medo moj, i onda ti takov ko a je taj lovac pobegne sa enskun. Ej, vidi ovega! zavri Zeko pokazujui u jednu makaru
koja je imala identian medvjei kostim. Medo je bre bolje
navukao medvjeu glavu, prije no to ga je drugi medvjed primijetio.
Evo ga dolazi simo. Pitaj ga kade je Silvija. rekao je brzo
Zeko Medi u uho.
Drugi se medvjed pribliio klupici na kojoj su sjedili.
Marin, ma si to ti? upitao je.
Ne. odgovorio je Medo kratko posve izmijenjenim glasom.
Nakon toliko plakanja nije mu bilo teko promijeniti glas.
A ki si ti? Si videl Marina?
A, ne. odgovorio je Medo.
Ma ki si ti? Si ti na?
San.
A ki?
Pusti ovika, a ne vidi da je naparen ko zver? e popit a z
nami?
A ja. odgovorio je drugi medvjed i primio bocu koju mu je
dodao Zeko. Smijeno se ljuljao lijevo-desno, kao da mu noge nisu
bile dovoljno vrste da mu pridravaju pijano tijelo.
Da mi je znat kade je Marin. Silvija se zabrinula a niki ne zna
kade je. Rasplakala se pa san joj rekal da ne brine, da u ja na Marina. Sigurno se prevalil va neki jarak i spi. A je onaj, kako se zove,
onaj va lovca je makaran, on je ostal stalno njun, da ne plae.
Majku mu! vrisnuo je Zeko Homo Medo, movi se!
Ja, vidimo se. Kamo su li? promumljao je pijani medvjed.
127

Pretrali su glavni trg uzbrdo ulicom do kraljevike sportske

dvorane, gdje su nekad bile najvee i najbolje makare. Cijeli je
gradi tresla glasna makarana muzika, a ispred dvorane jo se u
redovima ekalo na ulazu. Svuda oko dvorane bilo je svakakvog
svijeta, pilia, marsovaca, ljudi iz cijeloga svijeta, politiara, televizora, barki, svega ega se ljudi mogu dosjetiti. Posvuda su sijevale
boce i bocuni, ljudi su pjevali, ljubili se, grlili, sve je smrdjelo po
alkoholu. Raale su se nove ljubavi na svakom koraku, pored
svakog je stabla netko piao ili leao onesvijeten. Starci su motrili
svoje mlade, a mladi su povlaili vino iz svakojakih prirunih sredstava u koje su maskirali svoje boice. Svi su plesali ili pokuavali
plesati u toj sveopoj razuzdanosti i slobodi koju daje sakrivanje
lica. Samo su dvije prilike u opijenu mnotvu bile nervozne i
zabrinute, Medo i Zeko na kraju reda.
Bre ljudi, ajmo, rini malo. zapomagao je Medo. Zet e mi
Silviju.
Ej, Medo, zna ti onaj vic o Medu i Zeku kada njih dva stoje
va file za kruh i ree Zeko... poeo je priati Zeko, ali ga je Medo
prekinuo:
Ja san to rekal, ja san to rekal.
Onda zna?
Znan.
Nakon neuspjela vica i malo ekanja izbili su na elo reda i uli
u prepuni atrij dvorane. Temperatura je bila tropska, a maske su
jedva uspijevale razgovarati usred tretanja muzike i stotine glasova. Potrali su stepenicama gore, pa kroz vrata u veliku dvoranu.
Vie od pet tisua maskiranih ljudi izronilo je pred Zekinim i
Medinim oznojenim licima.
Stavi glavu! izderao se Zeko. Medo ga je uo i posluao.
Stavio je medvjeu plianu glavu preko lica i pogledao desno
prema velikoj pozornici prepunoj plesaa. Ispod pozornice uvijek
je bilo malo slobodnog mjesta za one koji su prilazili iz jednog
kraja dvorane u drugi i za one koji nisu nali mjesta za plesanje na
128

pozornici. Tamo je Medo ugledao svoju Silviju.

Silvija! vrisnuo je i opet se umio suzama.
Di? Ka? Ona a tanca z lovcen? pitao je Zeko.
Silvija! ponovio je Medo i uperio u nju prstom.
U isti as je Zeko uzeo zaleta i u etiri duga skoka naskoio na
lovca. Ovaj je odmah pao na zemlju. Silvija se od straha ukipila
rairenih ruku kao da jo plee. Medo je dotrao do mjesta gdje je
Zeko leao na ispruenom lovcu koji se od oka jo nije niti
snaao.
Ni to on! Ni to on! To je drugi! derao se Medo.
Opa. rekao je Zeko i slegnuo ramenima.
Marin, si ti? upitala je Silvija.
Medo se okrenuo prema srni i svukao medvjeu glavu.
Kade si bil, tako san se brinula, luak jedan. rekla je Silvija
skoro kroz suze, a Medo ju je zatitniki zagrlio.
o! uo je Medo iza svojih lea Zekin glas.
Medo je pustio Silviju iz naruja i okrenuo se prema Zeki.
Kade je onaj pravi lovac, daj da ga vidim! rekao je mali
zajapureni zec.
Ma negde uiva, Zeko, ne brini! Se se lipo finilo. Daj se ti
smiri pa emo ne popit.
A ja. A dobro. rekao je Zeko i opet slegnuo ramenima.
Desilo se jo iste te makarane noi puno toga. Silvija i Medo
su se strasno voljeli, a Zeko je veselo ljubio makaranu asnu sestru. Do sljedeeg karnevala Medo je radio kao voza kamiona u
firmi mrskog lovca. Zeki je dosadila asna sestra pa je, onako
zvrkast kakav je bio, oenio Silviju.
Rijeka, 8. 2. 2005.
Zahvaljujem se prijateljici Denissi Mandeki-Krajinik na lekturi
opakog crikvenikog dijalekta.
129

ZELENA PERIKA

ekaj! Stavi ono crno na oi.

Koje crno?
Zna one crte koje ene povlae oko oiju crnom bojom. Bilo
bi krasno kad bi to uinila za mene.
Da izvuem crte? Otkud ti je sad to palo na pamet?
Uini to molim te.
A dobro. Treba mi olovka.
Sigurno je ima u torbici. Sve ebe je imaju u torbici.
ebe, ebe, kako da ne. Ispui nos.
Ha?
Ne alim se. Nos ti je pun, ispui ga! Moju e torbicu pronai
pored vrata zahoda. rekla je ljepukasta djevojka ispruena na
oznojenoj i zguvanoj plahti koju je nemilice parala visokim petama runih cipelica. Kriavozelene dokoljenke, plava, kratka suknjica od posve mekanog materijala, koja je vie dragala njenu
golotinju nego je sakrivala, pocinani lanac oko struka, ostaci voa
ulijepljeni vinom na proplanku od pupka do grudi, crne satenske
rukavice do laktova, kojima su prsti morali biti odrezani kako bi
bilo mjesta za dvanaestak prstena, oko vrata vezana pionirska
marama, lice posve prekriveno bijelim puderom. Krasile su je jo
i tetovaa iznad guze te etiri piercinga (onaj sa jezika morala je
nedavno skinuti zbog upale). Bila je predivna.
Prdivna si. rekao je mladi.
Prdivna. ponovila je djevojka cerei se kao gusar Daj konano ispui te mrklje!
Mladi je naglo ustao s kreveta i istrao iz sobe u hodnik na
kraju kojeg je bio kredenac, a do njega vrata kupaonice.
130

 Govnara! rekao je glasno i uao u kupaonicu. Prvo zvuk

pianja, a potom dugo sauganje i ispuhivanje nosa.
Kia pada, zelenilo raste! zaderala se ona.
Mladi je pustio vodu, brzo izaao u hodnik pa u kuhinju. Otvorio je hladnjak i uzeo jednu naetu i jednu neotvorenu bocu vina.
Ugrabio je okoladu sa stola i potom urno istrao natrag u hodnik do vrata kupaonice i kredenca. Na kredencu je bila njena torbica. Pokuao ju je uzeti s dva slobodna prsta, ali ispala mu je.
Sagnuo se da je pokupi i pritom na donjoj polici kredenca vidio
veliku plastinu vreu koju je sauvao kao uspomenu iz Egipta. Na
vrei je debelim crnim slovima pisalo Sef Sif Fashion Cairo. Uzeo je
djevojinu torbicu i pourio u sobu.
Hej, prestani! Nismo se tako dogovorili! izderao se sa vrata.
Djevojka se prestala dirati i povukla plavu kratku suknjicu u
znak stida. Mladi je priao krevetu i dodao joj torbicu.
Nismo se mi nita dogovorili. rekla je prevrui prstiima
sadrinu torbice.
Mladi je odloio vino i okoladu. Sjeo je na krevet pored djevojke.
Sada e mi rei kako se zove?
Rei u ti ako ti meni prvo kae svoje ime.
Ne vjerujem ti. odvratio je on.
Tvoj problem. Uostalom, to e nam imena?
Sada nam nuno trebaju. Sluaj, ti e biti Sif, ja u biti Sef.
to? Sif? Sif kao sifilis? Ma daj!
Da, a ja sam Sef kao sef. Sef za sifilis. Nema nikakvu bolest,
je li tako?
Ma ti si kreten. odgovorila je djevojka vadei olovku iz torbice.
Ima li ogledalo? Ne mogu izvui crte bez ogledala.
Evo odmah Sif.
Ne zovi me Sif! Sef! Zato si ti uostalom Sef, a ja moram biti
sifilis?
131

 Zato to mi je Sef zvualo puno muevnije nego Sif. Ali ako

se hoe mijenjat za imena, okej. rekao je mladi prinosei
ogledalo Ja mogu biti Sif, nije problem.
Ok, Sif. rekla je djevojka oprezno povlaei crnu crtu ispod
izbuljenog oka.
Sif ju je netremice promatrao pokuavajui izvui pluto iz grla
naete boce vina.
Obojaj puni krug oko oiju. rekao je.
ae sam stavila iza kreveta. odvratila je Sef ignorirajui njegove rijei.
Sif se ispruio preko kreveta i dohvatio ae. Napunio ih je
vinom.
Evo ga. Sad je u redu? upitala je Sef zavrivi crne okvire oko
oiju na svom mrtvaki bijelom licu.
Predivna si.
Nisam vie prdivna? Svejedno, hvala Sif.
uj, ne svia mi se vie Sif. to misli da promijenimo imena?
Meni je Sef u redu, ve mi je priraslo k srcu, kui? Ti sebi
nai neko drugo ime.
Nemam inspiraciju. Ti mi nai ime dok ja stvorim atmosferu.
Atmosferu? Dok stvori atmosferu?
Mladi je ustao s kreveta i pustio muziku s CDa. Potom je na
polici zapalio mirisne tapie.
Godine 567. prije Krista odlui staro... staroo... starokeltsko
boanstvo znano kao Sif, a u grkim izvorima zapisano kao Sifus,
promijeniti svoje ime i stvoriti atmosferu. I bi atmosfera! Radi njegovih zasluga dadoe mu narodi ime Atmos. Do nas je to ime
dolo kroz posredovanje ranobosanske kulture u narodnim oblicima Ato, Aton ili Atodija.
Ma to to mlati? upitao je mladi lijeui na krevet.
Dajem vam ime Vaa Preuzvienosti. Ato, Aton ili Atodija.
Biraj.
Vaa Preuzvienosti, to mi se najvie svia. rekao je mladi
132

posipajui Sefino tijelo ljepljivim poljupcima.

Biraj!
Od ta tri biram iz drugog izloga ime Aton. Preuzvieni Aton
I. Pikolizac.
Aton e biti sasvim dovoljno.
Aton je rastegnuo Sefinu umrljanu suknjiicu do pupka s
piercingom od lanog dijamanta. Lanac, koji je objesila oko struka, zveckao je kao visuljci na vjetrulji.
uj, Aton, ovi me mirisni tapii dave. Daj ugasi taj smrad.
A?
Ugasi. Utrni. Zaustavi kemijsku reakciju na vrhu tapia.
Kui?
Ti si upravo zaustavila kemijsku reakciju na vrhu mog tapia.
Ma sere. Ne moe ti se dignut i toka. Sad sam ja kriva.
Nije istina, ti okrutna Sefo! Samo trebamo dosegnuti onaj
pravi trenutak kada...
Da, to si mi rekao prije nego to smo jeli s mog trbuha, plesali goli, oblaili i svlaili sve ove pizdarije, tukli se i vrijeali,
nakon to si mi napudrao lice i dragao me mrtvu, nakon to smo
se igrali mame i tate, uiteljice i uenika, drolje i manijaka, nakon
to smo recitirali pionirsku zakletvu... To ne kuim. Zato brije
na tu pionirsku stvar?
Danas kada postajem pionir, dajem asnu pionirsku rije da
u marljivo uiti i raditi i biti dobar drug...
Da, da drue, ok. Ali to te tu pali?
Konspirativnost svega toga. Sve vezano za pionire stvara od
mene seksualnu kauu.
orak.
Nisi pravedna, predraga Sefo. Jo samo jedna sitna stvar
nedostaje u naem ljubavnom napitku i ja u se poput ptice Fenix
izdignuti iz... iz...
Iz pepela svoje nemoi.
Iz pepela svoje nemoi i obdariti te najveim i najdubljim
133

iskustvom istinske naslade u nepreglednim potprostorima carnusa i spiritusa. Seksusa, dakle.

Ali to jo moe nedostajati nakon to sam ti...
Aton je brzo podignuo svoje tijelo iznad Sefinog i stavio dlan na
njena usta.
Ne reci nita. kazao je Aton glasom glumca u teatru. Iskapili
su svaki au vina. Aton je potom dohvatio neto pod jastukom.
Daljinski upravlja.
I bi svjetlo. kazao je kliknuvi prema mranom kutu sobe.
Svjetlost s ekrana televizora blago je zatreperila po prostoriji
dajui joj pepeljasti ton. Na ekranu televizora prikazao se ivahan
porno film.
O, ne! zavapila je Sef pokrivi lice dlanovima. I to je ta
sitna stvar koja nedostaje u ljubavnom napitku? Kako prozaino.
Molim? Ne, ustvari nije.
Pa zato si onda upalio porni?
Mislio sam da e ti se svidjeti.
Ma odi... rekla je Sef ve ljutito i odgurnula Atona od sebe.
Sjela je na rub kreveta.
Hej, ne ljuti se! Sve je to igra. Samo igra. Mislio sam da uiva. rekao je Aton zagrlivi Sefina lea.
Uivala sam. Prvih tri sata. Ali sad bih zaista eljela seksualni odnos. Onaj koji ukljuuje i zdravu penetraciju. Ako je ikako
mogue!
Naravno. Samo ne sada odmah jer jo jedna stvar nedostaje.
to to?
Zelena perika.
E ma stvarno, Vaa Preuzvienosti, sad ste pretjerali!
Perika iliti vlasulja. Divnih, dugih zelenih vlasi, oblikom kao...
Pionirska kapa.
Ne. Oblikom kao frizura koju je nosila Uma Thurman u
Pulpu.
Zelena padelica. Zelena kahlica. Dodaj mi to vino! zatraila
134

je Sef i povukla dugi gutljaj iz boce.

Otvorit u drugu bocu.
Gdje je perika?
Kako gdje je? zaudio se Aton zabadajui svrdlo u pluto vinskog epa.
Pretpostavljam da ima negdje spremljenu zelenu periku,
vjerojatno skrivenu pod krevetom. Zna ve, onu koju dri zajedno s pionirskom uniformom i zelenim arapama i koju navlai
svim svojim rtvama. Ne glumi!
Vara se. Nemam zelenu periku. Od kad znam za sebe, ena
sa zelenom perikom bila je jedna od mojih najiskrenijih seksualnih fantazija. esto sam matao i zamiljao da su vlasi mojih ena
zelene, ali nikad to nisam priznao niti jednoj. Nije bilo vremena ni
uvjeta za to.
I sad se ukazala tvoja velika prilika.
Tako je.
Naao si luakinju koja bi pristala na bilo to. Uas!
Mislio sam da uiva.
Ponavljate se Vaa Preuzvienosti.
Moj grijeh. rekao je Aton i ispruio se na krevetu. Sef je
uzdahnula i legla na bok pored njega. Aton je pokuao leei otpiti vina iz pune boce.
Prolijeva. rekla je Sef.
Da se ponovim? Moj grijeh!
Ne deri se. Sluaj, gdje ti misli pronai zelenu periku u ovo
doba noi?
Pa u trgovini.
Mislila sam da ti neu morati na to skrenuti panju, ali ti
vjerojatno zna da su dva i petnaest ujutro.
U blizini zgrade, dvije ulice odavde je drugstore.
Da, i tamo, logino, prodaju perike.
Moemo ii pogledati.
Ma ne moe me sad natjerati da se oblaim ovako umorna i
135

da idem van na hladnou. Nema teorije! Daj jednostavno obavi to

to ima i idemo spavati.
Ne vjerujem da si to rekla! To vie nisi ti, to vrag iz tebe zbori.
Tako je to uvijek, s vremenom ljubavnici prestaju uivati u svojim
igricama i sve prelazi u rutinu. A upravo su te igrice slatka esencija ivota.
S vremenom? Mi se poznamo sve skupa oko osam sati.
Tim gore. Trebalo ti je osam piljivih sati da postane baba.
Tebi je trebalo osam predugih sati da ga podigne. I jo nisi.
Kojom si ti tek brzinom ostario? Mislim da se to zove fizioloka
brzina svjetlosti.
Jo uvijek sam dovoljno mlad da odem do trgovine i kupim
jednu uljivu periku.
Koju nee nai.
Mislio sam uzeti usput i jo par litara vina.
Ne treba nam. Nije ni udo to si mlohav nakon svega to smo
popili.
Kupio bih ti okoladu.
Ozbiljno?
Onu veliku.
Okej, Atone, idemo. Ali samo ako me ti obue.
Aton je veselo poskoio s kreveta i upalio svjetlo male lampice.
Pokupio je Sefinu odjeu koja je leala posvuda po podu sobe.
Hej, zar mi nee prvo skinuti zelene dokoljenke? Ne mislim
u tome ii van. I jo obojena bijelim puderom s crnim kolutovima
oko oiju. Sigurno izgledam kao istroena drolja koja se u svojoj
sedmoj reinkarnaciji pojavila kao sova.
Pa ne idemo u Pariz, idemo do duana. Tko e te vidjeti tamo
u tri ujutro?
Svi oni silni ljudi koji su doli kupovati perike. A ovo isto
ostaje? upitala je Sef pokazavi na crvenu pionirsku maramu.
Ne, to emo skinuti.
Zato?
136

 Jo je prerano za izlazak u javnost. Povijesni trenutak jo nije

sazrio.
Aton je zadignuo Sef u sjedei poloaj i nespretno pokuavao
prevui majicu preko njenog tijela. Sef je odluila uskoiti u
odjeu bez Atonove nestrune pomoi.
Ovo je grozno. rekla je namjetajui gaice.
Aton se hitro obukao i otrao u predsoblje. Pokupio je jakne,
alove i cipele te ih donio u sobu.
Vidi ovo! Kako ga... uzviknuo je veselo oblaei cipele i
zurei u porno film.
Ma daj ugasi to govno. rekla je Sef i pola u kupaonicu.
Uskoro su izali iz toplog stana u hladno mrano stubite. Aton
je zakljuao vrata stana, a Sef je dotad ve pozvala lift. Zveket izlizanih metalnih noica i kolutura, skvianje sajli i predenje
smrdljivog motora zalijepio se oko Sefinih uiju. Lift je stigao.
uj, ja idem stepenicama. rekla je Sef.
Strah te lifta? pitao je Aton podsmjeljivo.
Inae ne, ali ovog me je strah. Odvratan je, ba po tvojoj mjeri.
Uivaj u vonji.
Ha-ha. Boji se lifta! dodao je Aton zatvarajui debela elina
vrata.
Lift je krenuo osvjetljujui svaki kat s etiri uske linije svjetla.
Aton se zagledao u veliko zrcalo na bonoj strani tamnocrvene
kutije. Vidio je umor na svom licu i poneto izbuljene oi kao
rezultat uzdrmanog ega. Zamirio je kao mala djeca kada im peru
kosu. Lift se iznenada zaustavio uz snaan trzaj i kripanje. uto
svijetlo je nekoliko puta zatreperilo i potom se ugasilo. Aton je
histerino u mraku napipao tipkovnicu pored vrata lifta i poeo
pritiskati zadnji gumb. Lift se nije pomaknuo. Potom je napipao
gumb zvona i nekoliko puta ga pritisnuo. Potmulo kretavi zvuk
izgubio se u armiranom betonu zgrade. Teko je tko to mogao
uti, posebno u tako sitne sate. Dotaknuo je dep jakne i uvjerio
se da je mobilni telefon ostavio u stanu.
137

 Sef? Sef? zazvao je Aton Preuzvieni.

Sef je trebalo etiri minute da se spusti u prizemlje zgrade.
Tamo nije pronala ni Atona ni prazan lift, samo mrak.
upak. rekla je i pola pred zgradu. Bila je uvjerena da Aton
igra jednu od svojih igrica te da se krije negdje u mraku i uiva.
to oekuje od mene? Glupan!
Daj prestani se zajebavat i pokai se! Aton! Gdje si? Idem do
drugstorea sama! uje li? rekla je krenuvi niz ulicu uvjerena
da je on prati u stopu i radi na svojoj erekciji. Pomislila je kako bi
zelena perika mogla biti tek mamac i varka, a upravo skrivanje
smisao ove zadnje Atonove igre.
No je bila vrlo hladna. Bilo joj je drago to joj Aton nije skinuo
kriavozelene dokoljenke, sad su joj makar malo grijale promrzle
noge. Odluila je bre hodati kako se ne bi posve smrznula. Stigla
je do kraja Atonove ulice, gdje je ona utjecala u glavnu, okomitu
ulicu na mjestu puste autobusne stanice. Sef se naglo osvrnula iza
sebe ne bi li uhvatila Atona gdje joj se prikrada s lea. Ali nije ga
bilo. Jedan je auto suludom brzinom projurio niz okomitu ulicu.
Pogledala je u smjeru njegova kretanja i samo stotinjak metara nie ugledala neonske reklame drugstorea. Kimnula je glavom djevojaki odluno, poput malog izviaa. Pomislila je: Sad e me Aton doeka dolje pred vratima trgovine i praviti se pametan. Krenula je niz ulicu. Ubrzo je mogla razabrati gomilu pijanica, ovisnika, ljubavnika
i studenata natiskanih ili u redu ispred trgovine ili na okolnim
klupicama. Neki su spavali u transu, neki mrmljali, dosaivali, ispijali jeftine pive i bauljali. Meutim, Atona nije bilo u tom drutvu.
E! Ma vidi ovu droljetinu! uzvikne netko.
Kad si umrla, hej koka, kad si umrla?
Izbacilo je more. Jebo te, sirena, to je sirena, ono, mislim.
Kui kompa, to treba uhvatit i to treba ono, ne znam,
pogledaj je malo!
Ajme vidi ovu! rekla je jedna u crno obuena djevojka na to
su se sve prisutne djevojke zagledale u Sef.
138

 Atone, mislim stvarno... promumljala je Sef i htjela se

okrenuti i otii.
U to se nedaleko od njenih lea zaustavio policijski auto. Tri su
policajca izala iz slubenog vozila praeni smijenim urlikanjem
voki tokija.
Evo ih biserke, ono. promumlja netko.
Biseri, kompa, e. doda drugi glas iz pozadine.
Svi koji mislite neto kupiti, stanite u tiini u red! izdere se
jedan policajac Oni koji nita ne mislite kupit, nego samo tu
eete muda, odbijte od mjesta prodaje! Ajde! Smjesta magla!
Trenutano!
Hajde vie! doda drugi policajac Ili emo vas pokupit u
na hotel! Cijelu no tu loete i buite. Ne date ljudima iz okolnih
stambenih objekata spavati. Nema ovdje vie zadravanja! Ako se
vie od pedeset osoba due vrijeme zadrava zajedno na javnoj
povrini, to se tretira kao javno okupljanje. A za javno okupljanje
treba imat dozvolu, inae je to ilegalno javno okupljanje. Hajde,
razbij formaciju! Odbij, kupi se! Doma spavat! Brzo!
Sef se instinktivno zagurala meu ljude koji su odluili stati u
red, ne otkrivajui svoje uminkano lice policajcima. Velika veina ljudi lagano je napustila prizorite. Policajci su jo samo
probudili nekolicinu i otjerali ih sa klupica. Potom su se povukli u
slubeno vozilo. Dok su ulazili u auto jedan od njih je rekao:
Vidi onu flundrau sa zelenim soknama! Da je legitimiram?
To ne treba ni legitimirat, moe je odmah pokupit, vidi da
je to puno droge i alkohola. dodao je drugi policajac.
Ma jo najbolje da je vozim u svom slubenom autu, pa tko e
to odlijepit od zadnjeg sjedala? zavrio je trei policajac. Dugi
policijski smijeh prekinulo je zatvaranje vrata vozila.
Sef je otprilike naula njihov razgovor i sad se ve osjeala posve
ponienom. Ali nije bilo vremena za razmiljanje, ve je doao njen
red. Prodavaica je zurila u nju kroz mali otvor u vratima drugstorea. Mlatila je vakau kao krava i gledala u Sef s prijezirom.
139

 ta hoe? Ljudi ekaju.

Sef se naglo sabrala i osmjehnula se vie zbog nelagode nego iz
pristojnosti.
Litru crnog vina i...
ekaj. odbrusila je prodavaica i otila do police s vinima.
Vidi ti ovu kurvetinu nafiksanu? upitala je drugu prodavaicu koja je, nedaleko od nje, mela ishabani linoleumski pod
trgovine.
Jadni mi, jadni mi. promumlja druga prodavaica.
Krava sa vakaom vratila se do otvora na vratima i pitala krajnje bezobraznim tonom:
Jo neto?
Da, i jednu zelenu periku, molim.
Ljudi iza Sef poee se smijati. Prodavaica je razjapila usta i
pogledala iza sebe prema svojoj kolegici ukipljenoj pored metle.
u ti to? upitala je i pritom sluajno ispljunula vaku iz
usta. Polako je okrenula glavu prema Sef.
Ma koga ti to zajebava ivotinjo nafiksana? Smee jedno!
Plati vino i odjebi! Ajde! Ako nema para pusti druge da kupe.
Bravo eno! povie netko iza Sefinih lea.
Seljaine! prosike prodavaica i uzme bocu vina ne bi li je
vratila na policu.
Oprostite, zaustavi je Sef Uzet u to vino. I jednu foliju
zelenog ukrasnog papira s resicama.
Prodavaica se zaustavi i na as se ukipljena zagleda u Sefino
bijelo lice s velikim crnim oima. Potom je otila u zadnji dio
trgovine i zaderala se:
Svjetlucavi ili mat?!
Svjetlucavi, molim.
Prodavaica se vratila s bocom vina i papirom te ukucala cijene
u kompjuter na kasi. Sef je polako izvadila novanik. Ruke su joj
bile promrzle i nemone.
Trideset i jedna i ezdeset.
140

Sef je pruila etrdeset kuna, dobila vreicu iz otvora na vratima i poneto umanjeni kusur od pet kuna i dvadeset lipa. Zahvalila se i pola prema ulici .
E, budala u ovoj zemlji! dovrila je prodavaica gulei
svjetlei papir s nove vakae.
Vidi ovu likuu, ajme! rekao je netko iz reda ljudi pored
kojeg je Sef morala proi.
Kurva pijana.
Lezbaetina.
A jadna, ful skurena.
Sef je osjetila suludo lupanje srca koje je bilo u nesuglasju s
osjeajem potpune obamrlosti tijela. Suze su joj iskrivile crne linije oko oiju, a bijes nabrao bore na elu. Pourila je prema
Atonovoj zgradi. Poeljela ga je mrtvog! Kakvo je ponienje
morala podnijeti samo radi glupih igara proizalih iz Atonove
impotencije! Pomislila je: to je problem tog kretena? Uinila sam
zaista sve to je traio. Zar sam toliko runa da mu se ne moe ni dignuti?
Al smo lijepi veeras! rekao je neki mukarac iz tame, samo
dvadesetak metara od ulaza u zgradu.
Sef je samo nastavila ubrzano hodati, ali mukarac je skoio
pred nju i uhvatio je za ramena.
Tebi govorim kokica. Tu ivi?
Pusti me. rekla je Sef. To je bilo apsolutno sve to joj je
padalo na pamet.
Tip ju je gurnuo na pod i zaas se uhvatio njenih prljavih gaica. Legao je na nju svom teinom i histerino poeo traiti rukom
rasporak na svojim hlaama.
Atone! zavapila je Sef.
Ma to ne? uti droljo! zareao je tip. Bio je spreman. Sad
u ti ja dati zelenu periku!
Sef je pruila ruku prema vreici koja je zavrila na podu pored
nje, dohvatila je bocu vina i odalamila njome napaljenog tipa po
141

glavi. Boca se nije raspukla, a tip se pomaknuo taman dovoljno da

se Sef izvue iz njegovog zagrljaja i osovi se na noge.
Stani! Ubit u te! viknuo je tip i zavitlao lijevom rukom po
zraku. Sef je u prvi mah razmiljala o zavrnom udarcu bocom, ali
bi joj ao vina. Kupila je malo bolju butelju, a ne ono smee koje
joj je cijelu no servirao Aton. Svom snagom je udarila tipa onom
cipele po licu. Osjetila je kako se njena duga petica zabija u neto
mekano. Dohvatila je vreicu s zelenim ukrasnim papirom, potom
je potrala prema ulazu i sakrila se u tami zgrade. Disala je
hropui kao pluni bolesnik . Nekoliko je trenutaka jasno ula
stenjanje svog srca u tihoj tami stepenita. Vie joj nije bilo hladno, naprotiv, preznojila se. ula je tupi udarac koji je uzburkao
muk. Potom zvrndavi zvuk slian struganju ploica tankog metala. Zvuk je dolazio iz pravca lifta. Sef je ustala i pola do elinih
vrata. Opet je ula udarac, a potom neto poput jauka.
Hej! Tko je gore? upitala je to je tie mogla. Onaj tip kojeg
je ostavila razvaljenog pred zgradom jo uvijek ju je mogao uti i
pronai.
uje me? zaderao se Aton.
Vaa Preuzvienosti! vrisnula je Sef.
Sef, ti si? Sef, sluaj, pritisni gumb za poziv lifta, jedino tako
e krenuti!
Sef je stisnula gumb. Nita se nije desilo pa je ponovila jo
nekoliko puta. Zauo se snaan metalno-elektrini udarac i zvuk
motora. Lift se pokrenuo, a svijetlo u njemu poelo je sablasno
treperiti. Zaustavio se dvadeset centimetara od poda prizemlja, ali
vrata su se mogla otvoriti pa je Aton iskoio van.
Sef! Hvala Bogu! zavapio je i krenuo je zagrliti, ali Sef se
izmakla prema tami stubita, ostavivi Atona da zagrli komad
zamrznutog mraka.
to ti je?
Nita. Idemo doma. Brzo. Molim te.
Bez rijei su se uspinjali svih est katova. Jedini zvukovi bili su
142

drhtanje Sefinih zaleenih usnica i tupkanje nogu po stepenicama.

Kad su stigli pred vrata stana Aton je rekao:
Uasno se bojim liftova. Uvijek idem stepenicama. Htio sam
se malo pokazati.
Pravo ti i budi.
Uli su u topli stan. Sef je pola do toaleta, popikila se, umila
i oprala ruke. Potom je skinula jaknu i cipele i ispruila se na
krevet.
Vidim da si kupila vino! viknuo je Aton iz predsoblja.
Da. Otvori ga. Treba mi.
Aton se pojavio na vratima sobe s otvorenim vinom i zelenim
svjetlucavim papirom s resicama u drugoj ruci.
A to je ovo?
Jebena zelena perika. Nema pojma koliko sam se namuila
zbog nje. Daj mi karice i selotejp.
Aton je utoio dvije ae vina, poao do police, uzeo karice i
selotejp.
I upali porni. rekla je Sef.
Iako pomalo tuan, Aton se nasmijeio i uinio kako ga je
djevojka uputila. Sef je vjeto rairila svjetlucavi papir i savila ga u
oblik pokrivala za glavu. U polumraku je zaista izgledao kao zelena perika. Stavila ju je na glavu.
Sefo moja predivna!
uti i lii. Sve je ovo tvoje maslo.
Rijeka, 6. 1. 2005.

143

ONA 88

Na samom vrhu Banderova, tamo gdje je mali plato na uzvisini

okruen smeem i niskim mediteranskim raslinjem, slavni je rijeki fukodrom s kojeg puca pogled na itavi Kvarner. Petak u iru.
Tama privlai motorizirane tucae iz itave upanije. Renault
Megane, sa svom moguom dodatnom opremom i kurvom na
suvozakom sjedalu, pojavio se u svom svome sjaju i zauzeo jedno
od posljednjih slobodnih mjesta. Oskar je novim autom proao
samo 2000 kilometara. Najdulje mu je putovanje bilo kad je nekoliko dana nakon vjenanja odvezao suprugu na zagrebaki aerodrom i vratio se kui zaobilaznim putovima.
U redu, nije ona kurva, razmiljao je Oskar o svojoj suputnici dok
je parkirao auto u jednom od najzabaenijih kutaka fukodroma,
tik pred malim stablom lovorvinje. Pomislio je kako bi za mjesta
na fukodromu trebalo izdavati rezervacije, prodavati ih kao karte
za kino.
to se smije? upitala je spustivi glavu na njegovo rame.
Ne, nikako kurva, mislio je dalje Oskar, pokupio sam je u otmjenom
baru, petak je, boe moj. Ona je samo curica kojoj nije nidoega osim malo
zabave. Pridigla je glavu i pogledala Oskara njeno, toliko njeno
da je on protrnuo. Pa valjda je sve ovo za nju samo zabava. Valjda mi
nee stvarati probleme! Oskar ju je podario pogledom skamenjenih
oiju na posve ukoenu licu. CD player je vrtio Magazin.
to ti je odjednom? Smije se bez razloga, onda me odjednom
gleda kao da e me ubiti. Reci neto.
Ti zna da sam ja oenjen?
Zbog toga si se malo prije smijao?
Ma ne, nego... Kui, to to sam oenjen, to nije problem?
144

 Tebi jest, meni nije.

Kui, ja ne mogu... Meni ne moe... Sada, ono to sada,
kui, to inimo meni je to... kui.
Meni je to isto kui. Ne brini, nee me vie vidjeti, i kad me
vidi nee me vidjeti. Neu ti rasturiti brak! Uostalom, netko tko
ima sve od Magazina spreno na CD - u i nije vrijedan truda.
Kui?
Molim?
Ne brini. Svia mi se tvoje tijelo, svia mi se to to ima na
sebi, posebno cipele, ima dobar parfem, dobar auto s klimom,
napaljena sam do neizdrljivosti i to je to. Tvoja enica nee nita
znati ukoliko se sam ne izlaje zbog grinje savjesti prvi put kad ti
skuha dobru juhu.
Moja ena...
Ma jebe mi se za tvoju enu! Idemo mi na glavnu toku ovog
sastanka, enu pusti za grupnu terapiju. I promijeni muziku,
molim te, ako me misli daviti s Magazinom, majke mi, nita od
svega.
Oskar se osmjehne, nanovo ozaren optimizmom, izvadi CD i
jednu sekundu izgubi razmiljajui koji e novi CD staviti u player. Prisjetio se muzike iz bara u kojem je pokupio djevojku pa
odlui nastaviti u latino ritmovima. Uostalom, latino muzika je
duu dala za evu. Oskar se tijelom preselio na suvozako mjesto
i poeo ljubiti svoju Miss Petak, a ona je otvorila torbicu jednom
slobodnom rukom i histerino u njoj pokuavala napipati kondome.
ekaj.
Oskar se vratio na mjesto vozaa. Miss Petak je i dalje rovala po
torbici, bezuspjeno.
to je? upitao je.
Jebeni fudrini, ne mogu ih nai u mraku.
Ba kad je Oskar pokuao rei Pogledaj u pretinac, Miss Petak
je, ne oekujui da oenjen tip ima prezervative u pretincu auta,
145

otvorila suvozaka vrata da bi dobila malo spasonosnog svjetla.

Osvijetljen, Oskar se u djeliu sekunde posve rairenih oiju bacio
djevojci u krilo.
Zatvaraj vrata, netko e nas vidjeti, jebo te!
Ne brini, daj, tko e te tu prepoznati? Svi se bave svojim
poslom. rekla je djevojka mirno i poela zatvarati vrata desnom
rukom. U lijevoj je drala Durex paketi.
ekaj! viknuo je Oskar. Jo jedno iznenaenje za Miss Petak. Kako se bacio na djevojine noge, da bi sakrio lice iza pretinca
auta, sad je posve dobro vidio isjeak prljavog asfalta osvijetljenog
stropnom lampicom. Na asfaltu je vidio odbaen tampon.
to je sad? upitala je djevojka.
Tampon. Odbaen prije eve, nema mrlja, skoro je ist, znai
da ga je bacila zadnji dan stvari. Jako lo znak.
Molim?
Lo znak. Zatvori vrata!
Djevojka je zatvorila vrata. Pogledala je Oskara u oi. Prezervativi su nestali u njenoj aci. Oskar se uspravio na svom sjeditu.
OK, naglup, ali zgodan i bizarno inventivan, mislila je Miss Petak.
Zasluuje priliku, iako se zove Oskar, slua Magazin (a tko zna to jo) i
prorie sreu u rabljenim tamponima.
U redu. rekla je polako djevojka, okrenula se polako prema
Oskaru i pogledala ga kao mala, zbunjena djevojica.
Oskare, ti si zvijer, ti si ivotinja! Ti se najjai jeba na ovom fukodromu, kui ti to, stari moj!? Ti si bik iz koride, ti si flamenco sa dva jaja i
krvavim maem! Udri, Oskare! Udri! Oskar si je uvijek govorio takve
stvari kad je bio napaljen, neposredno prije snoaja. Govorio je u
mislima, neujno. Samo u nekoliko navrata, sa svojom enom,
izgovorio je ovu amansku molitvu na sav glas. Ona to ba i nije
znala cijeniti, pa se odluio za rad u tiini. Vjeto je dospio do
kope grudnjaka, inilo se da je njegova vradbina plodonosna.
to se grudi tie, Miss Petak se imala ime pohvaliti (nadala se da
se i Oskar ima ime pohvaliti, osim dobrim autom). Prvo mu je
146

pomogla s otkopavanjima, a potom je stala bjeati na zadnje

sjedalo. S onim malim, skladnim, vitkim tijelom provukla se bez
ikakvih problema. Oskar je brzo skinuo koulju i potkoulju,
umalo strgavi ogledalo, i potom se, s neto manje gracioznosti od
Miss Petak, i on provukao na zadnje sjedalo. Hlae su mu bile
dopola spale i povukle za sobom gae, pa je golom blentarom zastrugao strop auta. Sva srea, to je fina francuska tkanina. Legao
je na njeno tijelo i pokuavao istovremeno posve razgolititi njen
torzo i osloboditi desnu nogu, koja mu je zapela pored mjenjaa.
Ona je dahtala kao ljuti jazavac, a on, on je sve manje artikulirao
svoje misli i pokrete, a sve ee se hvatao za svog toreadora,
obeavajui mu dobar nastup. Tada je, posve bez razuma, luaki
povukao desnu nogu iz stupice od mjenjaa i rune konice, pri
emu je ovu drugu stisnuo, a potom spustio. Renault Megan,
gotovo nov, kao da je i on napaljen, poskoio je na maloj nizbrdici fukodroma i naskoio na lovorvinju.
Ajme, moj Renault! Ajme, moj Megane! vrisnuo je prestravljeno Oskar.
U ovakvim situacijama veina ena psuje vie nego mukarci. I
dok je Oskar brzo zakopao hlae i izletio van iz auta da provjeri
tetu, Miss Petak je psovala. Psovala je i kad se Oskar vratio u auto
i upalio svjetla. U isti as nekoliko osvijetljenih znatieljnika pobjeglo je iz oblinjeg grma. Oskar je savijao grane nesretne
lovorvinja da bi vidio to mu je s prednjom stranom auta. Nije
uspio puno vidjeti.
Jadni moj Megane! Nov! Nov jebo te! vrisnuo je i vratio se
u auto.
Miss Petak je pokuala neto rei, ali Oskar joj je vrlo grubo
predloio da zauti. Upalio je motor i povezao auto oko tri metra
unatrag, povlaei za sobom cijelu kronju. Vraje se drvo nije
dalo odvojiti od ranjenog Megana. im je stao i povukao runu,
opet je izletio iz auta da bi procijenio tetu. I Miss Petak je izila
mrmljajui: Kakav kreten. Kakav kompletni idiot. Pola je do
147

grma i na brzinu se vrlo gusto popikila. Uzalud. Uzalud se satima loila na Oskara. Matador? Mierda.1 Radniko dijete koje od
petnaeste godine tedi za renomeganca. Od svog prosjenog uredskog posla stvara toriju, a ta torija svima u nekom mondenom
umezu daje naslutiti da Oskar ima puno vie novaca nego to Oskar ima. I od poetka joj je bilo jasno da je Oskarova inteligencija,
recimo, upitna. Sladunjavo blesav deko koji izgleda kao atletiar.
Tipina preha normirana sladunjavom glupou, da, to mu je
dobro lealo. I opori, bezobrazni ali neuvredljivi humor. Povraalo joj se od toga. Po cijelom mu licu pie oenjen, iako je sakrio vericu i bezuspjeno trljanjem pokuao sakriti crveni krug na prstu.
Ma bio je savren za ono to joj je tu veer trebalo: za oputajuu
evu nakon to je jutros poloila teak ispit. Znala je da tog majmunia vie nee nikada vidjeti, imala je nos za kukavice, samo
se nadala da zna svoj posao. I sada, sad je pikila pored hrpe smea
na Gradskom Fukodromu Banderovo, dok je njen matador dragao
farove svog auta i uzdisao: Moj, Megane, mali moj Megane.
Kupit e ti tata novu masku! viknula je Miss Petak smijui
se.
Megane! zavapio je jo jednom Oskar, gotovo plaui, a glas
mu se utanjio kao da prolazi kroz najfinije seksualno iskustvo.
Makar je netko svrio. rekla je potiho djevojka i navukla
gaice. Povukla ih je visoko, snano, gotovo do bola. Nevjerojatno,
jo uvijek je bila napaljena kao ivotinja, meutim, to vie nije
imalo veze sa Oskarom. Jadnik. Bila je, kao uostalom i s veinom
mukaraca koje je poznavala, napaljena sama na sebe, na svoj
prponi, pokvareni um, na samu ideju seksa u kojem se troi
njeno prelijepo tijelo. Mukarci su joj bili tek sredstvo za ostvarivanje seksualnih zamisli i snatrenja. Zato je bila toliko popustljiva prema Oskaru, nije gajila iluzije o njegovoj pameti. Zamiljala
ga je gologa. Hej! Da, i vidi sad ovo. Kakvo sranje.
1

Govno; p.

148

 Treba vam pomo? Jeste li u redu? upitao je netko iz polumraka iza auta, njegovo lice bilo je crveno od sjaja zadnjih svjetala, kao avolsko. Trgnuo je Miss Petak iz djevojakih misli. Oskar
se naglo pridigao od haube Megana i zaurlao:
A kako ti izgleda? to ti brije, kako bi ti sad meni pomogao?
Daj odjebi!
Oskar? jedva ujno izusti avao.
Ajme, kako dobro, prijatelj. polutiho zapjevui Miss Petak.
Oskar se ukipio, bez pokreta, bez zvuka, posve otvorenih oiju
i usta, rairenih, zgrenih ruku, kao pantomimiar koji glumi
uplaena lava.
Oskar? ponovi avao u nevjerici.
Oskar za najzaleenije lice u povijesti velikog ekrana. kae
potiho Miss Petak. No, ovjee, odledi se! potom dobaci
Oskaru.
Fleksi. progovori Oskar glasom umanjenim do skvianja
vjeverice.
avao uini dva koraka naprijed, skloni se od crvenog svijetla i
izgubi paklensko lice, ukratko, postade Fleksi.
Pizdo! procijedi Fleksi Ona mi je sestra. Ubit u vas, i tebe
i drolju!
ovjee ne ljuti se. promumlja Miss Petak.
ekaj Fleksi, kompa, daj. E, kui, jebi ga. Mislim, ono, ne
znam.
Ubit u te! A onda e te i moja sestra!
Ovo mi je prvi put, prvi i zadnji, Fleksi! Pa dogodi se jebi ga,
kui, mukarci smo. Prati me? Mirna je daleko, bio sam usamljen i... kui? Ovo ne znai da je ne volim. elim da ona bude
sretna, a ako sazna za ovo nee biti... sretna. Neka ovo ostane
meu nama, daj Fleksi, molim te, bogom te molim, nemoj joj rei.
Mi smo deki, kui, imamo svoje potrebe. Pa i ti si na fukodromu, mislim, dva i pol je ujutro, pa nisi ovdje doao proetati psa,
ono...
149

 Doao sam ovdje s Editom. S Editom, pajdo, ne s nekom droljetinom!

Miss Petak je bila zadovoljna to se Oskaru, nakon poetne
oduzetosti, vratio dar govora, ali bila je posve nezadovoljna rijeju
drolja kojom ju je nazivao Fleksi. Zagledala se u tog visokog i
trkljavog mladia. I znala je odmah gotovo sve o njemu. To je bilo
njeno prokletstvo itala je ljude kao vozne redove gradskih autobusa. Fleksi se te veeri elio obui minkerski, elegantno, ali nekoliko detalja na njegovoj odjei je i u polumraku fukodroma
otkrivalo neukus. Njegov naglasak, jeila joj se koa od tog nazalnog arlaukanja s puno dugih vokala. Na miiima ruku vidjela je
tragove neuspjenog bildanja. Mao zasigurno puno vri od toreadora. Njegov ego, prenapuhani balon. Radnika obitelj s istoka, prva generacija u Rijeci, barjaktar mentaliteta izraslog na relaciji Viktor Lenac - Korzo. Pikica. Miss Petak se odluila zabaviti.
Kad se ve nije uspjela posluiti kondomima, vratila ih je u otvorenu torbicu.
Mama ti je drolja, medvjede. rekla je Fleksiju tonom kojim
se obino saopavaju puno banalnije stvari.
Molim? to si rekla! Ubit u te, jebem ti! zaurlao je Fleksi i
krenuo okolo Megana prema Miss Petak. Ona je ostala mirna, ak
je primijetila da je Fleksi, sada posve razularen, progutao slova
it u ubit. Ubu te, jebeem ti! udovino! Kako bih reagirala da
je rekao Ubitju te o! kao stari Rijeanin? Ili Ill fuckin kill you,
bitch!, kao Amerianin? Miss Petak je voljela pravdu i jednakost, svi
bi napasnici, ba kao i Fleksi, zavrili s pola litre ljepljivog, bolnog
spreja u oima. Jo nikad nije nikoga nasprejala tako kao Fleksija.
Ima li mobteel? Zovi si hitnu! prijateljski je savjetovala
Fleksiju koji je vritao poput priklanog praseta na prljavom asfaltu fukodroma.
Uh, je li ovo bilo malo pretjerano? uputila je pitanje Oskaru,
koji je jo uvijek stajao na istom mjestu, ukoen, manji no ikada.
Hajde, vozi me kui. dodala je poneto zazorno.
150

Uli su u auto. Pretinac ispred suvozakog mjesta bio se otvorio od poljupca s lovorvinjom, pa je nekoliko CD - ova palo tik do
mjesta gdje je Miss Petak spustila svoje noice. Prignula se i
podigla prvi CD.
Isuse! uzviknula je.
Ima pravo, rekao je brzopleto Oskar Ne moemo ga samo
ostavitovdje.
Rekla sam Isuse jer je ovo u mojoj ruci Thompsonov CD.
to se tie tvog milog urjaka, pomoi e mu njegova treba,
njegova pika. A ti, Oskare, samo vozi. Samo ti vozi prema Krnjevu.
I vozio je Oskar, u tiini, ne gledajui prema djevojci. Sve je vie
tonuo u sjedite dok su mu se po licu povlaile crvene, ute i
zelene koprene. Na jednom semaforu Oskar je zaplakao.
Sad sam gotov. U gabuli. U govnima do vrata. to sam to
uinio? Zato? Boe moj
Miss Petak je na to tri puta rekla desno, est puta lijevo i
dvaput ravno.
Stani ovdje. rekla je napokon u jednoj uskoj, mranoj ulici.
Ali nije odmah izila iz auta. Neko su vrijeme sjedili u tiini, ulo
se samo Oskarovo mrcanje i usisivanje sline kroz nos.
A gdje ti je ena? upitala je Miss Petak.
Otila je u Ameriku. Petnaest dana nakon naeg vjenanja.
Tamo je dobila odlian posao, zna, puno para, iskustvo, presti.
Nije mogla propustiti takvu priliku, a i ja sam bio za to da ode.
Ima ugovor na dvije godine, dvije godine je nita, kui, nita. A
nakon te dvije godine u Americi imali bi dovoljno para za stan,
novi auto. Mi nemamo stan, ivimo u iznajmljenom prostoru.
Ali imate novi auto.
Ma neto jae bi kupio. uzdahne Oskar sjetno.
Miss Petak poeli sluati nekakvu muziku, zamalo je pitala
Oskara da pusti neki dobar cd, ali odmah je odustala. Jadni Oskar.
Fleksi je luak, totalno je puknut, ali mislim da bi se dogovo151

rio ja s njim. Nekako. Ali sad, nakon to si ga vjerojatno oslijepila... Nita od svega. Gotov sam. Ali nije to tvoja greka, ja sam sve
unitio. Ne mogu vjerovati. Ajme!
Oskare, koliko ti je godina?
Dvadeset etiri. Mirna je dvije godine starija. Tonije, godinu
i pol. Zato?
Nita, samo pitam. rekla je Miss Petak i sad joj se njenih
dvadeset inilo kao ezdeset Oskarovih.
Fleksi e zvati Mirnu, ona e zvati svoje i moje starce! Ma
kako u pred starog, kako u se pojavit pred mojim starcima!
zavapi Oskar i pone se udarati s oba dlana u vrh ela.
Starci su ti nerastavljeni? Uhuh. promrmlja djevojka i
okrene se na sjedalu prema Oskaru.
Moji starci, to su najdivniji ljudi na svijetu. Najdivniji! Moja
majka je ista kao Marija, a otac... kae Oskar i opet pone cmizdriti. A vidi to sam ja napravio. Ubit u se. Samo to mogu
uiniti.
Priaj mi o svojim starcima.
Zato?
Tako, bit e ti lake. Ili eli poi doma i ekati Mirnin poziv?
Oskar uzdahne. Stade lupkati prstima po volanu. Duboko je
udahnuo.
Moj otac je kolos.
Oskar se vratio u djetinjstvo, u movarni miris Drave, u trsku i
a, eljeznike pragove. Otac mu je bio kondukter u Hrvatskim
eljeznicama. itav je ivot nosio isto podiane brkove. Bio je
ogroman, jak, muevan, dominantan, gord, inteligentan. Na
desnoj je ruci imao tetovau. Mangup je on bio svojevremeno. Kad
je Oskaru bilo petnaest i on je htio tetovau, ali mu otac nije
dopustio. Samo mu je pokazao svoju: na podlaktici desne ruke
imao je ispisano Ona 88. Oskar je upitao oca tko je Ona, a otac
mu je odgovorio u maniri staroslavenskog pripovjedaa:
Ona, sine, ona je trebala biti tvoja majka. Bila je predivna,
152

najljepa ena koju si ikad vidio. Duge plave kose, meka lica, a
noge je imala punane, vrste, kao prai.
Oskar se smijuckao i lagano crvenio u pritavu licu.
Bila je luda za tvojim tatekom, sine, lu-u-da.
Otac je zagrlio Oskara, njeno oinski i nastavio kao da mu
pria bajku uspavanku:
I kad jednom nae takvu djevojicu, enu, koja e te voljeti i
koju e i ti voljeti, onda sine stavi tetovau. Onda sine stavi. Prije
ne, jer ti bude ao kasnije.
Oskar je kimnuo glavom. Uvijek je bezrezervno potovao oevu
rije, ak i za najdivljijeg puberteta, jer u stavove svoga oca nikad
nije sumnjao. On je bio kolos.
Tata, kaj znai 88? upitao je radoznali Oskar. Muila ga je ta
brojka, jer, ako je predstavljala godinu kada je ljubovao s Njom,
onda je to bilo ve duboko tijekom braka s Oskarovom majkom.
Ali ne bi valjda tetovirao nevjeru na desnicu, ne njegov otac!
Sine, to su ti specifikacije. Jedna od njenih specifikacija.
Mjera, razme? Toliko je bila duga i iroka oko grudi. Ovakve je
balone imala, ovak su veliki bili!
Oskarovo je djetinjstvo bilo sretno. Otac, osim to je bio uzor
Oskaru, a kasnije i drugom sinu, malom Tomici, bio je najbolji
mu svojoj devet godina mlaoj eni. Ona je bolovala od posebnog
tipa shizofrenije onog koji napada djevojke koje nikad ne naputaju svoje malo selo, iako se tome nadaju, pa svoja iznevjerena
nadanja smiruju manijom stvaranja slike o savrenoj domaici i
bogomdanoj obitelji. To je promaklo Oskarovu zapaanju.
Premda njegov opis to nije dao naslutiti, iskusna Miss Petak intuitivno je osjetila frustraciju i luaki koncentriran pogled
Oskarove majke. I kransko-vojniku disciplinu.
Svake subote Otac je stizao u selo veernjim vlakom iz Zagreba, a majka, Oskar i Tomica bi ga doli doekati na stanicu. Majka
ih je vodila svakog prikljetenog u jednoj ruci, s pogledom tupo
uperenim naprijed. Bila je odglumljeno ljuta i stroga, da ljudi na
153

stanici vide kako je ozbiljna majka i uspjean odgojitelj. S vremenom je ta odglumljena ljutnja postala prirodna, refleksivna, a
podonjaci i njen divlji pogled sve stvarniji. im su doli na peron
stanice, Oskar se zaletio prema utoj kanti za smee i gurnuo
unutra ruku. Majka je dotrala i povukla ga dalje od kante, mislei
ga samo ukoriti, ali u taj je as naiao ef stanice, pa je Oskar
dobio oglednu amarinu od koje bi se svako drugo dijete onesvijestilo. Ali Oskar ne. ef stanice se raznjeio, sagnuo, pogladio
djeake po malim, utim glavama i rekao im nekoliko rijei koje je
uvijek govorio svoj djeci u svakom trenutku (profesionalna deformacija, u poetku karijere je je bio najavljiva vlakova, deset godina - uvijek isti vlakovi, iste najave). im je ef otiao, Tomica je
poeo dreati i zapomagati, pokuao se popeti na klupu, pa je pao
i rasplakao se. Oskar se poeo smijati bratu, u taj as je naila
Mira, otpravnica vlakova: pljas-druga amarina, sve da bi obitelj
izgledala skladno. Mira, majka i dva djeaka sjeli su na klupu.
Majka je pokuavala s Mirom razmijeniti seoske traeve, ali djeca
su bila nestrpljiva, a oev je vlak kasnio.
Gdje je tata?
Zaepi! uje to ti govorim? Zatvori usta!
Gdje je tata?
Kad bi majci popustili ivci zgrabila bi djeake za ramena i tresla ih histerino do boli. I onda par amarina za kraj: veliki
Oskaru, manji Tomici. Onda su to zvali odgojem, danas kau da je
to zlostavljanje.
Konano je doao vlak. Otac je, veleban u svom plavom odjelu,
polako i ponosno siao s vlaka na drugi peron. Znao je da ga
obitelj eka na prvom peronu, ali pravio se da ih ne vidi.
Bok Joa! Kaj ima s tebom? Bok imek! Bok Lojzek! derao
se na sav glas otac i dalje se pravei da ne vidi obitelj.
A Oskar i Tomica su dotad ve bili kao psi na lancu, polusuznih
su oiju vikali:
Tata! Tata! Tu smo! Doi! Dooi!
154

Kad ih je majka zaas pustila, uinili su najveu pogreku od

svih, kao dva mala ptiara poletjeli su na prvu prugu, u smjeru
oca. To je ono to su im roditelji uvijek strogo napominjali: nikad
ne trite na prugu! Majka ih je uhvatila i pljas, pljas, dva amara.
Otac pria s drugim kondukterom, neto mu ape dok ovaj gleda
prema Oskaru i Tomici i smijei se. Sad djeaci znaju da je otac
svjestan njihove prisutnosti, ali im ne eli prii.
Doi tata! Dobri smo bili! vie Oskar.
to se dere na stanici, tu pred ljudima? pita ljuto majka, ali
kao da hipnotizirano gleda kroz Oskarevo tjelace. Pljas.
Otac se dere iz sveg glasa, zabavljajui cijelu stanicu i dva putnika vlaka s ukupno devet vagona:
To su moji sinovi! To su moji sinovi! Ona dva mala diva tamo,
to su moji sinovi!
Doi tata, idemo kui! dere se nepokolebljivo Oskar.
Otac odluuje nastaviti ovu mazohistiku farsu na otvorenom
jednom didaktikom dosjetkom:
Sine, kaj pie ovdje? izdere se iz sveg glasa pokazujui tablu
na vagonu na kojoj pie Zagreb Koprivnica. Pie Koprivnica, jel
tak? A ovo nije Koprivnica. Tata radi sine, ne moe sada doma.
Oskar tupo grabi ruicom po zraku u pravcu oca, majka ga vrsto dri na mjestu i istovremeno nasilno natee Tomicu za uho. Budite strpljivi, ekajte kraj farse. Kao i svake subote. Pljas-pljas-pljas.
To su moji sinovi! dere se otac i konano kree prema stanici.
Djeaci se otmu majci i istre opet na prugu, u oev zagrljaj.
Otac ih ljubi, odglumljeno dugo i gleda tko ga gleda. Boga ti, kakav
je to Otac! Ljubi ih i ljubi, navla poljubi majku, ona, sva crvena,
samo to ne vriti: ja sam ih odgojila, na svojim pleima. Otac se
moe nesmetano derati, i ini to:
Moji sinovi! Moji!
Oskar sie prste one ruke koju je gurao u smee i ikove. Majka
mu nije oprala ruku, bila je previe zauzeta amaranjem. I tako su,
155

u opem veselju, dernjavi i divljenju prisutnih, otili kroz stanicu

na cestu pa kui, ta ogledna seoska obitelj.
Kada je Oskaru bilo esnaest, Tomica je poginuo igrajui se na
pruzi. Majka je posve odlebdjela u svoje maglovite kuanske svjetove, a otac se uhvatio flaice i unuia. Majin se san o daljinama ostvario otili su ivjeti u Rijeku. Otac se izlijeio lokanja
ubijajui se radom i cigaretama, a majka je nastavila voditi oglednu obitelj.
Strano. promumljala je Miss Petak vrtei glavom. Popravila je grudnjak.
Takvi su moji starci. Najbolji ljudi na svijetu. S najboljim
brakom koji sam ikad vidio. O Boe, to sam to uinio!
Ono to je priao Oskar, naravno, bitno se razlikovalo od onog
to je ula i zamiljala Miss Petak. Imala je takav um: kad bi joj
netko neto priao, ona bi spontano vrtjela svoj film u glavi. Voljela se.
Sve to sam elio je bio brak s dobrom enom. Kao majka. I
htio sam biti kao moj otac. Imati sretnu obitelj. to sam to uinio?
Dobro, mislila je djevojka, bolje je kad uzdie: oh, to sam to uinio
nego oh, moj jadni Megane.
Kako si nju upoznao? Mirnu?
Oskaru je zvualo udno to ime Mirna, iz usta ene s kojom je
umalo imao vanbrani odnos i zbog koje je upropastio brak. Nije
elio priati o Mirni. Miss Petak je pretpostavljala takvo to, pa je
imala u rukavu doker pitanje, ono koje e joj, ako dobije odgovor,
dati vie podataka o Mirni nego pitanje Tko je Mirna?
Gdje vam je bilo vjenanje?
Zato? upita Oskar pomalo ozlojeeno. Htio ili ne htio priznati, razgovor mu je pomagao, inio ga je mirnijim. Bilo je bolje
ostati s Miss Petak nego ii u prazan stan i ekati poziv iz Amerike. Ii u taj stan sam, kao na pogubljenje. U svojoj je slabikoj mati ak razvio odreenu povezanost s Miss Petak, mislio je: makar
da nju ne izgubim. Bavio se podsvjesno milju da sljedei put
156

oeni Miss Petak, tako bi dao nekakvo opravdanje svojoj nevjeri, a

istovremeno bi ispunio zavjet dan roditeljima: biti mu, biti otac.
Bila je predivna, Mirna, na naem vjenanju. Sva u bijelom.
Predivna vjenanica s biserima, platili smo je dvanaest tisua
kuna.
Aha, pomislila je Miss Petak. Opet je poela vrtjeti rolu svoga
vjenoga filma.
Mirna je bila jo vei outsider u Rijeci nego Oskar, ona je stigla
s nekog brda istono od raja kad joj je bilo osamnaest. Dola je
studirati ekonomiju. Kasnije je doao i njen brat, a onda gotovo
cijela ira obitelj. Mirna je bila jedno od petero djece, i to ono najmanje voljeno i najvie zapostavljano. Svoj je nedostatak ljubavi u
obitelji rjeavala suludom eljom da se potvrdi kao uspjena u ivotu, koli i radu. Kad bi makar zavrila osnovnu kolu s pet, onda bi
majka i otac vidjeli da je isto toliko dobra kao i ostala braa. Na kraju
osnovne bila je uenik generacije, osvajala je nagrade na takmienjima iz bilo ega, ak ju je i sveenik hvalio na nedjeljnim
misama. Kasnije su htjeli izmisliti posebnu gimnaziju, samo za
nju. Potom se otisnula na more, u zemlju udesa, grad na pedeset
i tri breuljka. Moda dva gore ili dolje. U onom trenutku kad se
donekle rjeava kompleksa obitelji, njena se elja za dokazivanjem
pred mamicom i taticom pretvara u nezasitnu ambiciju. Bila je
student generacije, primala je kojekakve stipendije. Nudili su joj
godinu dana studentske razmjene u vedskoj, ali mamica i tatica
su rekli ne. Sreom rekli su ne, da je otila ne bi nikad srela svoga
muia. Ali ambicija je ostala tinjati. Nije jenjavala ak niti kad je
konano, postigavi vie u smislu kolovanja od sve brae zajedno, dobila priznanje svojih roditelja. Rekli su joj: U redu, sad si
uspjena mlada ena. Sada si mora nai uspjenog mladog
mukarca, pametnog, situiranog, od nae gore i nae vjere, s kojim
e nam dati unuke. Djeca su sav smisao postojanja. Amen.
Mirna je krenula u lov. Na Rijeanina. U nekom baru, moda
ba u onom gdje je Oskar pokupio Miss Petak, sjedila je uz prozor
157

i razgovarala sa zanimljivim kandidatom. Bio je zgodan, suha

pamet, imao je posao, ini se da je dobro zaraivao. S tog prozora
pucao je pogled na njegovu boemsku Lancia Deltu (u lijepoj plavoj
boji sa svim onim svjetlucavim spojlerima), ali bio je ambiciozan
kao i ona, Lancia mu je dosadila: sanjao je o novom Meganu.
Otkad su odselili u Rijeku, puno se toga promijenilo u
Oskarovu ivotu. Kako je ostao jedini sin, na njegova je lea pao
ogroman pritisak, najvie od majke, koja je, u svom sacra famiglia
duhu, nastojala izgraditi to dublji odnos sa svojim preostalim
sinom. Taj se odnos svodio na akutnu posesivnost i sputavanja
svih vrsta. Ti si na sin, na jedini sin. Ti ne smije razoarati.
Mamin sin. I tatin sin, ali sve mamino. Majka nije bila osobito
zadovoljna Oskarovim odabirom mlade. Ali, posluit e svrsi,
rodit e djecu, a mama e se, kao i uvijek, brinuti o svemu. Mirna
ne smije ugroziti majku. Ti e se pobrinuti za to.
Niti Mirnina obitelj nije bila previe oduevljena Oskarom, ipak
je on doao iz puno siromanije, ravniarske obitelji. Mirnini
brani su bili puni para i svakim danom puniji. Tolerirali su
Oskarovu i Mirninu vezu godinu dana, a onda se umijeao Duh
Sveti. Mirni se napuhao trbuh, svatovi su poletjeli u crkvu. Novci
vie nisu bili bitni, lako emo, platit emo, jesmo siroti, ali
moemo mi to, samo neka djeca budu iva i zdrava, to su bile
misli vodilje u obje kue, ravniarskoj i brdskoj.
Kakva parodija, ta svadba! Taj vampirski bal o kojem je Oskar
priao s velikim oduevljenjem! Iako nije imao sprej u oima, Oskar je bio slijep. Ili je jednostavno njegov vid bio podeen na neku
drugu frekvenciju koju je Miss Petak mogla tolerirati, ali nije si
mogla pomoi a da je ne saalijeva. Na tom pompoznom vjenanju s petsto sedamdeset uzvanika, vjenanju koje je kotalo najmanje, prema procjeni brana, 27 tisua eura, a prema procjeni
umjerenih ravniara, ne vie od 18 tisua (meutim, teko je bilo
to rei s sigurnou jer je samo vjenani dar Mirninih roditelja
Renault Megane kotao 20 tisua), Mirna i Oskar sjedili su za
158

zasebnim stolom i blagoslivljali uzvanike svojim aneoskim

pogledima. U jednom trenu je Mirnina majka prila svojoj kerki,
vidno nacvrcana, i apnula joj u uho: Nita ne brini, svi te mi volimo.
Svi te vole. Ja te volim, tata te voli, braa te vole. Svi mi volimo nau Mirnicu! Svi smo te mi oduvijek voljeli i uvijek emo te voljeti. Nita ti ne
brini, nita ti ne brini. I Mirna je vjerovala, zanosna pod svilenom
koprenom. Kad je Oskarova majka vidjela da je Mirnina majka dala neke upute svojoj keri na uho, ni ona nije htjela zaostajati. Shizofrenino koncentrirani pogled krenuo je kroz sredinu plesnog
podija. Tragino naminkana (puno zelenog i ljubiastog, hm-hm,
razmilja o implikacijama toga Miss Petak), s klasinom bapskom
frizurom za posebne bapske prigode, mogla je tim luakim
pogledom sjei tortu. Uvjerena u ispravnost sebe, svoje misije. Jer
ja sam svjetlo i put. Ja, majka Oskarova (i Tomice malog, jadnog,
gore meu anelima, ne zaboravimo ga, on se nebu enil). Prila
je Oskaru i apnula mu na uho: Mama e uvijek biti uz tebe. Ako te
svi ostave, mama e uvijek biti tu za svog jedinca. Oskar ju je poljubio
u obraz. Dolo je vrijeme za ples s roditeljima, licitaciju mlade,
nagradne igre, govore i ostale rituale. Sve u ast Oskara i Mirne.
Oskar je u sebi nosio ogroman paket ljubavi i svoju vjeru, a Mirna
dvije velike tajne: prvu tajnu ivota, etveromjeseni fetus, i drugu
tajnu, kuvertu, ponudu iz velike Amerike. Uskoro joj je ostala
samo jedna tajna: tri dana nakon vjenanja prola je kroz spontani
pobaaj. Kontaktirala je ljude u Americi. Iako je rok prijave istekao
prije dva dana, Ameriani su samo za Mirnu uinili izuzetak i
rastegli rokove. Mirna je Oskaru nagovijestila rije lova, pare,
uka. Oskar je Mirnu vozio na aerodrom.
Tako je otila moja ljubav, moje sve! Oh, Boe to u? Ona je
moja Ona 88! to sam to uinio? zavapio je jo jednom Oskar.
Miss Petak je osjeala iznenadnu muninu. Pitala se koliko je
Oskar uope svjestan svog postojanja. Taman dovoljno da si uniti
ivot. Kako joj je uope palo na pamet da bi joj Oskar mogao pruiti zadovoljavajuu poslijeispitnu evu? Kakva greka. Grozno. Miss
159

Petak osjeala je snanu elju da izie iz Oskarovog i Mirninog

vjenanog poklona i ode doma, prespava sve. Sutra, kao narueno,
ima predavanja tek u dva poslijepodne. Vrijeme je da se krene, Oskare.
Ma moda sve ispadne dobro, Oskare. Moda tvoj urjak ne
kae nita Mirni, moda ona nita ne sazna. Na kraju krajeva, pa
nismo nita ni uinili! Ba nita! Nije to varanje, par djejih
poljubaca. rekla je i sad joj je stvarno pozlilo. Daj ne seri, bjei!
Tri Forrest, tri!
Ne vjerujem. dugo izdahne Oskar.
Pa on doslovno razmatra mogunost da Mirna ne sazna! Miss Petak
gubi zrak. Uz svu klimu u Meganini, zraka niotkuda.
Oskare, bilo mi je drago poznavati te. ao mi je to se sve
ovako dogodilo. Nadam se da e biti u redu i da.. Hajde, hajde,
izbljuj to konano, pomisli djevojka, da te nisam niim povrijedila
i... Miss Petak zastane, brzo poljubi Oskara u obraz i izie iz njegova limena skladita folk glazbe. No, Oskare, ako me eli ubiti, sada
je tvoj trenutak. Ali nita. Ostao je sjediti u autu bez rijei,
nepomian. Nita od tebe Oskare. Brzo je pretrala ulicu. Spretno
otkljuala portun i potrala stepenicama u oslobaajui mrak. Jo
jedna knjiga koju je otvorila, taj Oskar. Nije li ono, inilo joj se da
ga je napipala u onom divljem hvatanju, imao poprilino dobar
komad u hlaama? Svejedno. Oskar za glupost.

OSKAROV EPILOG
inilo mu se da se cijelu no vozio kui. Kao da je zalutao u
nonoj mori, nije nikad sreo Miss Petak, nije imao nita s njom, i
sada ist i umoran dolazi doma svojoj dragoj. Da je makar mogao
posve vjerovati u to. Meutim, njegova je draga bila daleko, zauvijek izgubljena, a ljepukaste sisice Miss Petak bile su itekako
stvarne. Osjetio je njen parfem koji ga je guio kao gusti dim
izgarajue savjesti. Zacvilio je gotovo psei i plakao cijelim putem
do stana. Otkljuao je vrata, otrao u kupatilo i stao se umivati,
160

ustvari, vie nekontrolirano prskati vodom. U to je zazvonio telefon. Boe, to je to! Potrao je kroz hodnik u kuhinju, kao da ga
netko proganja. Potom se poput luaka uuljao u prazni, mrani
dnevni boravak i zurio u telefon kao ranjena lisica u svoje mrtvo
mladune. Telefon je zvonio, pa stao, pa zvonio.
Halo? nikada u ivotu nije tako rekao halo, moda je slino
izgovorio tu rije jedino kad je zvao Mirnu na prvi spoj. Zavren
ciklus.
Pa di si ti? Zovem te dva sata. Mobitel ti je iskljuen.
Nije bila tuna, ljuta, shrvana, suicidna, povrijeena, histerina,
nita od toga. Samo umorna i nekako udna. Nikad nije uo takav
njen glas, ali to je pripisivao sebi i svom trenutnom stanju.
Pogledao je na sat, bilo je tri i pol ujutro, valjda pono ili jedan
ujutro u Americi. Ruka sa slualicom mu se toliko tresla da je
jedva zadravao vrh slualice na uhu. Nije uo nita osim svog
glasnog disanja, hroptanja ustvari. ut e, skuit e te!
Jeo sam nekakve kolae, puna su mi usta. rekao je brzo. Sad
se na njegovu posve preznojenom licu pojavio smijeak: Bingo! To
je to majstore! Usta puna kolaia. U tri i pol ujutro.
Ali ne brini ljubavi, neu ti se previe udebljati! rekao je
milim glasom. Nema odgovora iz Amerike. Muk.
Spavao sam prije, nisam uo telefon, a na mobilnom mi se
ispraznila baterija, sorry my love.
U redu sad je i to rijeio, vraki uspjeno. Vratio je samopouzdanje, stavio rad srca i disanje posve pod kontrolu. Ali emu sve
to, pa ionako e saznati sve, najkasnije do sutra ujutro! Mirna
nita ne odgovara. Moda ve zna? Oh, Boe, sigurno su joj ve javili!
Mirna! Oprosti. Nisam htio. Opet mu se tresu ruke.
Oskar, javi se konano Mirnin glas, Moram ti rei neto
ozbiljno.
Oskar se stropotao na koljena u dnevnom. Kao da netko stavi
VHS snimku na pauzu sekundu prije nego e snimljeni dobiti
srani udar i pasti mrtav. I onda pusti snimku ubrzano.
161

 Ja se ne vraam kui, Oskare. rekla je Mirna i zaplakala kao

djevojica Tako mi je ao, tako mi je ao, tako mi je ao! Bio si
mi dobar, divan, ali, ja ovdje, ovdje je neki drugi svijet, neki drugi
ivot i ja, Oskare, ja se ne vraam kui. Poslat u ti papire za razvod. Pobogu Oskare, bili smo tako mladi! Pokuaj me razumjeti,
ne ljuti se. Bit e ti u redu, nai e neku drugu, bolju, puno bolju
Oskare! Zadri Megane, to je tvoje. Oprosti. ao mi je. Probaj me
shvatiti Oskare! Zbogom. naglo je spustila slualicu, kao odsjeen noem nestao je njen glas iz Oskarova ivota. Ostao je ukipljen, na koljenima usred dnevnog boravka, sa slualicom na uhu.
Tutu, tutu govorila je prazna linija. Nije mijenjao izraz preznojenog lica vie od pet minuta, posve zaleen, s onako oskarovski
otvorenim ustima i oima. Da, sad je zaista bio sam. Izgubio je
sve, zar ne? ak je ogulio i Megane. Odleivanje. Histerini smijeh. Skoio je s poda i potrao cijelim stanom glasno se smijui,
urliui, zavijajui. Susjedi odozgo lupali su nogom u pod. Oskar
se smijao i smijao i smijao, a oi su mu suzile, kako to obino biva.
Kao da mu je elo gorjelo, poput groznice! Sanja li on ovo fantastino duboko sranje? Legao je u krevet i zaspao. ist kao kolos.
Izjutra je jo jednom nazvala Mirna, sada je ve znala za
Oskarovu prolononu avanturu. Poslala ga je u pizdu materinu,
nazvala ga laljivim smeem, dosadnim nesposobnjakoviem i
najveom pogrekom u svom ivotu. I rekla mu je da mora vratiti
Megane, nita od auta, ti stoko seljaka! Oskar nije rekao gotovo
nita, spustio je slualicu nakon razgovora i mirno otiao u kuhinju. Napravio je dobru jutarnju kavicu i lagano se budio. Zazvonio
je telefon i drugi put ovog puta je bio Fleksi.
Dolazim po Megan za dvadeset minuta. Nemoj stvarat sranja,
ovaj put ti nee proi. Sa mnom je brat i njegov prijatelj, naoruani
smo. Ako je ona drolja tamo s tobom, bolje joj je da bjei. Jasno?
Fleksi, rekao je Oskar gotovo trijumfalno Sestra ti je
kurvetina, najobinija, smrdljiva kur-ve-ti-na. Kui? Kurvetina
koja se tamo po Americi povlaila tko zna s kim.
162

 Ma ubit u te smee smrdljivo! Ubit u te!

Kur-ve-ti-na.
Nee ti tako govorit o mojoj sestri dok natee droljice po
parkiralitima!
Sestra ti je kur-ve-ti-na. Nita od Me-ga-na. Zaboravi.
Ubit u te!
Nita nije moglo smesti gordog Oskara. Ma znao je on, znao je
cijelo vrijeme da tu neto nije u redu u tom nazovibraku. Prokleti
brani.

ZADNJE MISLI MISS PETAK (petak na subotu)

Starci su joj bili budni kad je dola doma, bogu hvala, nisu previe
pitali. Ponosni roditelji i njihov mali pas. Miss Petak je dvadeset
minuta tuirala svoje lijepo tijelo, potom se dugo suila runicima.
Stavila je pastu za zube na etkicu i stala ribati. Ma nije noas
prola tako loe. Bilo je to zapravo veliko iskustvo, tragikomino i
pouno. Najbitnije jest da je ostavila dojam ene-vampa koja
savreno kontrolira situaciju. Bila je cool do jaja, kako bi to Oskar
najvjerojatnije rekao. On ne mora znati da je tek trei put u ivotu ovako pokupila nepoznata mukarca (ako se izuzmu ljetna valjanja po plaama), i da je od ta tri puta samo jednom omastila
brk. Faca si djevojko, bit e jednom velika riba. Isprala je usta i
otila u svoju sobu. to bi rekao Oskar da vidi ovu sobu koja nalikuje na dvorac osmogodinje princeze? Sigurno bi mu se digao,
jadniak. Miss Petak je povukla deke s kreveta i zavukla se u
posteljinu. Pokuala se dirati, ali sad je bila preumorna za to.
Okrenula se na bok i pogledala sliku na ormariu: Njen otac i
majka, izmeu njih klinka od est godina.
Kakav kreten! rekla je posljednji put pomiljajui na Oskara.
Njen otac, doseljenik iz nekih istonih krajeva, odlino je poznavao balkanski kolorit. Puno je o tome priao svojoj keri, poseb163

no kad je bila mala. U jednoj od pria govorio je i o velikom

manevru JNA 82. godine, u kom je sam imao ast sudjelovati.
Netom poslije uspjeha manevra mnogi su si mladii, u openarodnom domoljubnom zanosu, istetovirali na tijelo JNA 82. Tada je
to bila stvar prestia. A onda, devedesetih, mnoge je poeo svrbjeti taj ponositi dio tijela. Veina ih je J pretvorila u O, a oni
najoprezniji i 2 u 8. ONA 88. Ideal svih mukaraca. Oskarov
nedosanjani san.
Miss Petak je uspjela privesti dan kraju s osmijehom na licu.
Rijeka, 6. 10. 2004.

164

ODGOENO SVITANJE

Moskovski trg. Tmurni, zakanjeli osvit. etiri prljave telefonske

govornice. U trima spavaju uureni nesretnici. Stanar etvrte
govornice sino se smrznuo i sutra nee biti na Moriczevu trgu
kada budu dijelili subotnje tople obroke u aluminijskim posudama. Jedna porcija manje, malo manje truda, olakanje svijeta.
Budimpeta isputa teret iz svojih bolnih ruku. Potom podie
rolete iznad tmurna neba. Pokuava nas podragati. Dodir njen
hrapav je i tuan. Dodir teine koji se, bez oita razloga, moe
suludo voljeti.
Golubovi virkaju s krova komunistikog zdanja stanice metroa.
Tragovi zaleenih bujica rose i otopljenog smoga na kockama betona. Ukrasi nevoljenih zidova. Golubovi kao da zure pravo u
mene. Umiljam. Ja gledam u njih pa ne vidim kamo idem. Zalijeem se u starijeg gospodina. Gnjevan pogled. Jedva sroim jedno
ranojutarnje oprostite, a on ubrzanim korakom odlazi od mene
uplaen. Sumnjam da me razumio. Hladni vjetar. Odlazim pokretnim stepenicama niz elinu cijev u zaleeno srce grada.
Kakvi su to vjetrovi u podzemnoj eljeznici? Ne mogu si objasniti te junjake i bure koji, tjerani slijepim vlakovima, ibaju nesretne ekae. Vrisak elika kao pla anela koji se okliznuo u
dubok bunar. Vlak pristie u stanicu. Ulazimo. U vlaku zaudara,
ali je toplo. Sretan sam, nalazim slobodno mjesto. Sjedam
nasuprot starijeg ovjeka sitna rasta, s naoalama i debelom
kapetinom na glavi. Gleda pravo u mene. to sam mu ja skrivio u
ovo tmurno jutro? Vani, na Zemlji, sigurno kii. to sam mu ja
uinio? Moda osjeti da sam stranac. Stranac. Kakva runa rije.
Kakvo je vrijeme gore, na Zemlji? Samotno je pod Dunavom. Krat165

ki prekid osvjetljenja svaki put kad vlak stie u stanicu. Djeli

sekunde u potpunom mraku duboko pod starom Petom. Primijeti li itko to nestajanje svjetla? Kossuthov trg. Dobro jutro, druga
strano rijeke.
Crvena linija podzemne eljeznice, moja omiljena. Na Deakovu
trgu ulaze u vlak tri predivne djevojke. Za njima pijanac koji sve
zasmrdi. Jezus Istenem!1 zaziva stara gospoa s njegovanom
pudlicom u naruju. Ustaje sa svog sjedita kad i ja i prilazi vratima. Kratki nestanak svjetla. Glas s vrpce najavljuje stanicu Astorija. Pudlica to poprati kratkim laveom. Gomila ljudi izlazi u hladnu stanicu. Glazba! Hej! Szomoru vasarnap2 na violini i tri Cigana u zapianom kutu. Ali ekaj, tek je petak. I petak, nekako
tuan. Smiju se oni. Smiju se i jedini su. Naglavake okrenuti eiri. Dao bih im stotinu forinti, ali nemam ni pedeset. Sve to im
mogu dati jest moj studentski smijeak. Smijem se i njima i sebi.
Pa ne bih bio gladan da jo juer nisam s drugovima banio po krmama u Erzsebetvarosu!3 Volim ovaj grad. Sve je ovdje zarazno i
prijelazno, smjehovi i ulice i tuge.
Opet na pokretnim stepenicama. Budimpeta ivo iekuje da
je opet vidim. Moja je. I sve njene ulice. Tamo, na Zemlji, ve se
posve razdanilo. Vidim i gospou s pudlicom, nervozno se gura
tono ispred mene na stepenicama. Sigurno joj je vie od osamdeset godina. Njena gospodska odjea, savreno odabrana i brino
sloena. Naminkana besprijekorno, kose ureene kao grmovi u
muzejskim parkovima. Lice izmueno, aristokratsko, s jo udnovato vidljivim tragovima davno ocvale ljepote. Austrougarska lady.
udim se to joj netko nije stavio memlk tablu4 na lea. Neko
je zasigurno zavodila po otmjenim primanjima i balovima. Balovi1

Isuse boe! ma.

Tuna nedjelja, romska pjesma; ma.

Kvart u centru Pete.

Spomen ploa; ma.

166

ma! Opet se osmjehujem. Moda zbog frizirane pudlice koja

netremice bulji u mene preko gospoina ramena. Mekolji se.
Stara je dama polako sputa na stepenice jedva se saginjui.
Pokretne su stepenice ve gotovo pri vrhu. Pudlica uini tek nekoliko nespretnih koraia, uz ono smijeno grebanje malih nokata
o lim, kad joj noga upadne izmeu stepenice i eline ploe rukohvata. Stravian vrisak. Pudlica se dere poput djeteta pokuavajui
izvui uhvaenu noicu. Gospoa zapomae stravinim glasom
ene koja gubi. Sve. Zaustavite stepenice, pobogu, zaustavite ih!
I ja bih rekao isto, ali ne mogu na brzinu izgovoriti tu maarsku
reenicu. Gledam iza sebe prema dubini cijevi. Ljudi zijevaju. Tek
od uasa zaleen kolarac iza mene shvaa to se deava. Stepenice dolaze na vrh. Pas izbezumljeno lamata batrljkom u trenu
amputirane noge. Gospoa se saginje i uzima psa u zagrljaj. Gorko
plae dok krv lipti po njenom kostimu. Oslobodite prolaz, molim! vie netko iza mene. Odlazim dalje od stepenica. Gospoa
zapomae i plae. Tramvaji kripe kao suludi. Razdanilo se. Netko
mi u ruke tutne promotivne novine koje oglaavaju akcijske cijene
u lancu supermarketa Tesco.
Astorija! Ozarim se kada ujem samo ime. Predivne aleje koje
se busaju svojim proeljima kao seljanke u narodnim nonjama
svojim prsima. Ljudi u pokretu. Na jednoj strani odlian turski
restoran pred kojim neko izgubih prijatelja. Na drugoj strani
Kaiser supermarket, jo jedno komunistiko zdanje izgraeno na
mjestu poruene stare Opere. Vjena rana pravih Petana koji uvijek na tu graevinu gledaju osorno i s tugom. Sad i ja to mogu!
Prokleta zgrado, tko te tu stavio? Opet se smijeim. Ali sad mi se
i plae. Tako mi je ao one gospoe i njenog malog psa.
Planirao sam poi u etnju Muzejskom Krunom ulicom ne bih
li obiao sve one prekrasne staretinarnice. Moja slabost. U svakoj
me od njih poznaju. Pristojni i ugodni prodavai svjesni su da
nemam novaca niti za dva peciva, ali svia im se moj ushieni
pogled kada listam stare knjige i poderane zemljovide, drago im je
167

kad me vide. Putuju kaiprstom negdanjom Monarhijom i govore

Itt a Fiume!5 Jest, tu je, odgovaram ne pitajui za cijenu zemljovida. Ponekad se zadjene i razgovor ugodan o povijesti, o politici
malo, o vremenu, hrani. Druga kua moja, staretinarnice! Ali sada
ne mogu tamo. Nastao je trenutan obrat u mojim osjeajima, zbog
oblaka, moda. Nevoljko okreem promrzlo lice od Muzejske ulice
i pogledam niz Kossuthovu aleju. Kad tamo: sunce se muki probija ponad oroenog Budima, igra se po Citadelli, tee niz brdo
Svetog Gellerta, tri kao gola bezbrinica preko bijelog mosta! Svijetli most. Idem prema Dunavu. Ako mi uope treba utjeha, neka
me rijeka tjei.
Lagano hodam niz Beogradsku obalu prema jugu. Iskrice se
svjetlosti zabavljaju na mutnom Dunavu dok ih ne unite velike
rumunjske i njemake teglenice. Osjeam miris rijeke. Neprestano
se ogledam iza lea, ne zato to me strah, ve to elim uhvatiti
sve bljeskove ljepote. Prekriim ruke na leima. Iznenada, sjetim
se svoga djeda. Nakon drugog rata otiao je iz Slunja na studije u
Zagreb. Sjeam se njegovih pria: Tmurno nebo jesensko, kiica
sipi, samoa. Profesor govori o agensima i faktorima, a ja se pitam:
Mogu li ja to? Mogu li ja to? Iziem na ulice velegrada sam, izgubim se. I u zlu i u ljepoti. Propitujem svoju snagu nadmudrujui
se sa cininom ljepotom. Budimpeta uvijek pobjeuje. I kakvog
me ostavlja? Jaeg, pametnijeg, oajnog ili pjanog? Svaki dan slavi
ona drugaije pirove, i ja s njom kako znam i umijem. Zastajem.
Naslanjam se na kameni zidi etalita. Lijepo vidim Citadellu, jug
Kraljevske palae i vitke mostove. Teko je. to? Pa ja se smijeim!
Kakve to udne niti tuge vue veliki grad kroz moje provincijsko
srce? Razumijem djeda. Odnos Slunja i Zagreba onda zapravo je
slian odnosu Rijeke i Budimpete danas. Mi smo rasa putnika.
Budimpeta mi daje razloga da se time ponosim. Kad bi makar bio
ovdje sa mnom moj djed! Smijali bi se pod oblacima i poli na
5

Evo Rijeke! ma.

168

pivo. Ovako, oblaci pobjeuju sunce i nagovaraju kiicu da sipi

mojim samotnim mislima.
Prvo kiica, a zatim pljusak. Jo kad sam jutros iziao bez kiobrana iz studentskog kolegija, znao sam da u prije ili kasnije morati trati pred kiom. urno naputam vedutu Dunava. Sreom,
u blizini znadem jedno sjajno skrovite: trgovinu starim igrakama. Trim stotinjak metara i otvaram drvena kripava vrata koja
oglaavaju zvonce. Vlasnik radnje, moj stari znanac, pozdravi i
osmjehne se. Raj. Duge police prepune kositrenih vojnika, lutkica
s poetka stoljea, jo starijih plianih ivotinja, pa figura svakojakih, sitnih i vjernih kopija mnogih alata, i najvanije od svega,
najrazliitijih modela vlakova, automobila, aviona, brodova, cepelina i svega to se mie pomou motora. Sve to izraeno od razliitih materijala. Mali tenk izlizano-zelene boje, petsto forinti, do
njega se rasplakao Harlekin iz tridesetih, za tri tisue forinti. Panju mi skrene jedan plavi model Moskvia 412, slinog sam, samo
manjeg, i sam posjedovao u djetinjstvu. Nedostaje mu zadnji
desni kota. A cijena iznenaujue visoka ak pet tisua. Upitam
prodavaa zato je cijena okrhnutog modela tako visoka. Pravo da
ti kaem, sine, ne znam! kae stari prodava i prie polici. Uzme
Moskvia starim, drhtavim prstima i namjesti naoale na nosu.
Moda ne elim da ga itko kupi. Pogledaj. kae i okrene u
dlanu auti na krov. Vidim na aluminijskom podvozju, odmah
ispod natpisa Sdelano v SSSR djejom rukom ugravirano ime
Mika Kalgatin. Smatram da ovaj auti nosi vrijednu priu, bojim
se ne previe sretnu. U svakom sluaju, ovaj duan bio bi nepotpun bez njega. kae starac promatrajui pozorno model na
dlanu. Kao da je bitno to jedan kota nedostaje! kae tada on
kroz smijeh. Nesta tuge, nesta kie. Evo, opet se sunce prikrade
ulicama grada.
Rijeka, 1. 10. 2005.
169

DANNUNZIJEV STAKLENI STOL

Zamisli prekrasnu Ledinu uz more na kojoj se smjestio silovan

grad. Grad premalen da bi izdrao teret granica kojih je bilo koliko
i stepenica u suakim stubama. Grad kojem je od povijesnog
naprezanja pukao mjehur i potom se utopio u bujicama urina
vlastitog neprepoznavanja. Grad u kojem se ivjelo vjerojatno i
prije no to se Rim usudio postojati. Prvi stanovnici tog grada
pokuali su se zvati Liburni, ali uskoro su romanizirani, potom
slavenizirani, talijanizirani, maarizirani, onda im je pukao
film pa su se fiumanizirali i, napokon, izmislili su Karneval da
se odmore od svih tih trauma (a sve to s Uke promatra narod
imenom ii). U toj su se burleski napokon izgubili. to vie, danas su gotovo izumrla vrsta, a svoje su dileme prepustili nama
doljacima iz unutranjosti svijeta zvanog Orbis Balcanicum. I
nebitno je da li mi doljaci sluamo Satiea ili Hanku Paldum, uvijek emo se, ako nas zanima povijest ovoga Grada, susretati s vjenim pitanjem: kome zapravo pripada naa Ledina? Postoje dva
rjeenja, prvo da svatko sam odlui pod ijim kamenom spava i
prestane prevrtati tue kamenje, i, drugo, da konano odustanemo od nesuvislih pitanja. Svaki drugi rasplet teko bi se zvao rjeenjem. Uzaludna je nada da ete u Gradu pronai majku Istinu,
bilo u govoru naih metuzalema, bilo u knjigama. Malo koja povijest u svijetu toliko je utopljena u la.
Zamisli frenetinog, malog ovjeka na rubu ludila, do kraja
zaljubljenog u sebe, koji svjesno gradi palau na oblacima da bi u
njoj ugostio svoj beskrajni ego, a istovremeno nesvjesno u smrt
poziva milijune slijepaca. Uplaenog ovjeuljka punog uplje
praznosti kojom odzvanjaju hrabri i borbeni stihovi posveeni
170

majci Smrti. Duboko uvjeren da e ga povijest opjevati, on je

miran i spokojan. Moe si dopustiti bilo to (njegova ga ispraznost
trai da sve proba, ba sve, a njegov ego je glavni uivatelj i
osnovno opravdanje). On je put, ima od Boga danu mogunost da
budunost osmiljava u svojoj vlastitoj dravici koju je stvorio
doavi na juri u crvenom Fiatovu kabrioletu. U tom istom autu
juri ulicama svoje Fjume, a uz njega sjedi jedan od ljepih, ali
posve zamjenjivih ukrasa za njegovu velianstvenost. Namjeta
svoje vozake naoale (njih je koristio prilikom svog udesnog
povijesnog podviga, naime, on je vjerojatno jedini ovjek u povijesti koji je zauzeo grad u sportskom autu) i govori svojoj ukrasdjevi: In questa macchina siamo solo noi due, cara mia, e siamo
in tre quando conto la Morte.1
Zamisli prelijepu mladu enu, duge crne kose, punih usnica,
velikih crnih oiju, meke bijele koe to mirii na domai sapun.
Noge su joj vitke duge, grudi bujne, osmijeh plah i san lak. esnaest joj je godina, zove se Lucia Gerbaz. Kad je njen predak stigao na nau gradsku Ledinu zvao se je Gerbac, ali lijenosti radi
progutao je ono e i postao Grbac. Potom je njegov sin oenio
Francescu Licul, iarku iji je rumunjski dijalekt jedva razumio
(ona je uvijek vezla na svoju kad bi bila ljuta). Sin je njihov oenio Petrunellu Moretti iz fine rijeke obitelji. Ba nekako u to vrijeme odluio je povratiti ono e radi lakeg izgovora, a radi lakeg
itanja ustvrdio je: Mi amo Gerbaz, si krive con Z. Njegov sin,
jor Gianfranco Gerbaz divanil je samo po talijansku osim kad bi
popil va otarije. Jednom kad je popio neto vie no to je smio
napumpao je Anicu Vellinich koju je potom smjestio u kampanju
(kuica kraj krape negdje oko Klane, potraite ju) i pomagao joj
koliko-toliko novano, plaajui njenu bilingvalnu utnju. Sin koji
se izrodio iz tog pjanog asa povijesti zvao se Antonio Vellinich
Gerbaz i najrae je divanil po domau. Do dvadeset i druge ve se
1

U ovom autu nas je dvoje, draga moja, troje ako brojim Smrt. tal.
171

obogatio trgovinom i oenio ker bogatog rijekog posjednika

Istvna Jlekfalusija. Izrodili su dvanaestero djece od kojih je veina studirala po Peti i Italiji, a jedan od njih ostao je na Ledini i
oenio djevicu Mariu Struggio (Slovenku roenu kao Maria
Strunik). Od vremena kad mu se rodilo drugo dijete, djevojica
Lucia, gubi mu se svaki trag. Neki priaju kako je sluei vojsku u
talijanskim alpinima poginuo okliznuvi se u ambis kanjona Soe,
a drugi tvrde da je u Padovu pobjegao i osnovao novu obitelj. U
svakom sluaju, u kampanju se nije nikad vratio. I sada, u proljee
1920. stoji pred njegovom kuom prelijepi crveni sportski auto
Fiat 501. Lucia izlazi iz kue u svom najboljem ruhu. Izgleda predivno i, pjesniki reeno, zasjenjuje proljee. Smijei se pomalo
srameljivo, ali ne toliko da uspori hod do auta. Ciao, cara. Sei
bellissima! Nije ona Lucija Trtoman, djevojka iz Konavli, to
umre pod Orsulom za svoju ast. Na naoj se Ledini rijetko umiralo za ast. Da, neprestano se majka Smrt zazivala, ali se uvijek
utoliko bolje oboavao ivot! ivjeti, ivjeti, uzimati to vie dok
ne padne zastor. A zastor je esto padao preko nae Fjume, uloge
su se uvijek dijelile brzo i krvavo. ivjeti bez obzira na sve. Crveni
Fiat juri niz usku cesticu prema centru nezavisne Talijanske
Drave Fjume, a Lucia se glasno smije i slavi svoju mladost.
Zamisli velebnu Palau od bijelog kamena koja dominira cijelim
Gradom i nou ga poput majke uljuljava u san. Dugo se nije znalo
kojoj e dravi ovaj Grad biti velika luka i ta je neizvjesnost
ponekad donosila udesne plodove, na primjer tu predivnu
zgradu. Izgradio ju je maarski guverner da bi pokazao mo svoje
zemlje i njen suverenitet nad gradom. Meutim, ovo podneblje
udno djeluje na ljude. Fiume je zakolala venama maarskog
guvernera i ini se da je on gradio Palau prvenstveno za svoj
Grad, a tek onda za svoju sjajnu i monu zemlju. Kad su njegovi
sunarodnjaci shvatili da je guverner pofjumanio, smijenili su ga i
poslali novog guvernera na tron u Palai. Novi guverner posprdno
je napomenuo kako je Palaa prevelika. Nije palaa velika, nego
172

ste vi mali! odgovorio mu je smijenjeni guverner. Tako je jedna

od najljepih fjumanskih reenica izgovorena po maarsku.
Palaa koja je graena kao izvor moi neke druge drave nekoliko
je puta postala izvor rijeke autonomake energije i moda je najljepi svjetski spomenik ambiciji. Grad koji je trebao posluiti kao
svaija drolja upravo se u toj zgradi razvrata nekoliko puta okrenuo sam sebi. Njenobijeli zidovi palae bili su staklenik u kojem
je procvao jedan od najudnovatijih mentaliteta na Sredozemlju.
Danas je Palaa, kako joj i prilii, muzej. Palaa je kua kulture,
one kulture koja vie ne ivi na ulicama Grada. Njene negdanje
ambicije i orgije Grad joj je oteo, provukao kroz sito socijalizma i
oivio na nakaradan nain u svojoj biti.
Palaa je drugaije ivjela u proljee 1920. Crveni se Fiat zaustavio pred stupovima ulaza. Mukarci u vojnim odorama ustrali
su se po stepenicama, a Lucia je priekala da joj njen privatni pjesnik i dravnik otvori vrata auta. Primila je njegov isprueni dlan
u vozakoj rukavici i izila iz auta smijui se neizgovorenim stihovima. A pjesnik je mogao kroz svoje vozake naoale primijetiti da je Lucia poneto via rastom pa je se odmah uspeo na dvije
stepenice da je nadvisi i potom pokazao irok osmjeh. Ponad njih,
na balkonu s kojeg je pjesnik toliko esto pozivao na smrt, jugo je
lamatalo zastavom s likom zmije koja prodire svoj rep znakom
vjenosti. Vjene gluposti ili vjene gladi ljudskog ega ili vjene
ljudske inventivnosti, svejedno. Ispod tog znaka koji podsjea na
ornamente iz kineskih hramova stoji natpis: Qvis contra nos? ili
po domau: Ki e nan a?, uzvik koji je isprva bio rugaljka
pjesniku, a potom, tupom logikom Fjume, najbolji opis rijekog
mentaliteta. Grad je ovo ija ga veliina ini vrlo malenim.
Pjesnik i njegova djeva potrali su uza stepenice, kroz predivno
predvorje u dravnikovu radnu sobu. Usred prostorije bijae visok
stol s drvenim nogama i ploom od debelog stakla. Stol je bio previsok da bi se za njim sjedilo, a prenizak da bi se na njega stojei
naslonilo. Unato tome, stol je bio izuzetno iskoristiv. Lucia je
173

pola kroz sobu do vrata balkona. Pjesnik je zakljuao vrata sobe

i poao za njom na balkon. Zagrlio je njena ramena i pogledao
ovla dolje prema Fjumi. Povukao se potom u radnu sobu s namjerom da se presvue. Osmjehom je pozdravio odljev tijela Nike iz
Samotrakije brino poloen uz balkonska vrata. Lucia je na trenutak ostala vani gledajui Grad (pogled kao u mnogih doseljenika
koji su iz svog mraka doselili u Obeanu Zemlju Rijeku puno godina kasnije). Rairila je krila i nekoliko trenutaka stajala opijena
mogunou da je ona zapravo jedina prava principessa fiumana.
Ula je zatim u sobu i stala se svlaiti. Pjesnik je bio iza kineskog
paravana za presvlaenje. Naredio je Luciji da se uspne na stakleni
stol. Ona je, posve naga, to i uinila. Poeo je gioco. Pjesnik je izaao iz sjene paravana utrpan u enske arape, donje rublje i grudnjak koji mu je poneto visio s tijela. Udobno se smjestio ispod
staklenog stola da bi odozdo vidio Lucijinu nemalu ljepotu. Rekao
je po talijansku: Cara mia, noi siamo pi grandi di Morte.2 Lucia je odgovorila: Si, mio caro Legionario.3 Potom je popikila
staklo. uta je tekuina pokrila pjesnikov svod. Si, caro Gabriele4 govorila je Lucia nadraujui se i pritom isputajui povei
komad govna na Dravnikov stol.
Dvoje nas je ovdje, Lucija,
Troje ako brojim
Majku Smrt.
Tri zavoja na Zmijinu
Tijelu.
Puno je knjiga napisano o povijesti Grada. Veina ih je posuta
pepelom lai, pristranosti, pretencioznosti, ba kao, uostalom, i
2

Draga moja, mi smo vei od Smrti. tal.

Tako je, dragi moj Legionaru. tal.

Da, dragi Gabrijele; tal.

174

ova pria. Teko e netko iz gustog sloja dimnih zavjesa koje ine
povijest Rijeke izvui ak i priblinu istinu. Neemo moi sa sigurnou rei ija je ova Ledina, ako ve nije svaija, i nikad neemo znati koliko su zapravo Gabriele i Lucija uivali igrajui se
usred parola suludog vremena i papira s natpisom Me ne frego.5
Jedno je sigurno: u oajnom nedostatku univerzalne majke Istine
i uz svesrdnu pomo njene sestre Utjehe, puni znaaj naeg Grada
jasno se vidi kroz spektar dAnnunzijeva staklenog stola.
Rijeka, 13. 5. 2005.

Ne suzdravam se; tal.

175

DAN OD POSEBNOSTI

Moje ime je Hogar Strani! (U svijetu koji je posve degenerirao. Smijeh u

smrti uma.) Hogar Strani.
Nije li pomalo smijeno to to se naziva imenom tako velikim kao to
je Hogar Strani, a zapravo si blijeda djevojica? udno je to.
(Bila je sitne grae, krhka, preplanula. Malena. Kako je svijet jo nije
zgazio? Moda je suludo sretna. Teko.)
Ne budi kao oni. Vjeruj mi. Ljeto je. Ja sam Hogar Strani i volim te
vikinki. Pusti olovku. Pusti olovku! Daj to ovamo!
Priekaj. Daj mi dio vremena. Neodreen trenutak koji e prestati kada
sam poeli. Kada se umori ispunivi svoju bit. Jedan trenutak.
Pii. ujem zvuk tvoje olovke. To je ono to trebam uti, zar ne? Koliko
je vremena prolo?
Rairio sam se leei na leima u preznojenom krevetu. Drao
sam zguvani komadi papira iznad lica i itao. Nogom sam
dotaknuo vrelo tijelo. Promekoljila se iza sna i zagrlila me. Bila je
budna, ali nije otvarala oi.
to to ita? upitala je sneno.
Zapisao sam ovo sino dok smo bili napueni. odgovorio
sam.
Nasmijala se kroz nos stvarajui onaj smijeni zvuk kao kad
klinci puu u slamku mjesto da kroz nju piju.
to si napisao?
176

 Poinje s tvojom misli kojom tvrdi da si Hogar Strani.

odgovorio sam.
Nasmijala se i potom pokuala oteti papir iz moje ruke. Nije
uspjela.
Ma daj! Ne bi smio zapisivati takve gluposti, nije u redu! Sad
me je sram. rekla je i sakrila lice u mom ramenu.
Zadnja reenica na papiru jest pitanje: Koliko je vremena
prolo?
Podigla je lice s mog ramena i pogledala me u oi. Zaudno je
puno ljubavi i njene ljepote preivjelo vrijeme.
Dvadeset i pet godina. odgovorila je njeno.
Zagrlio sam je i iznenadio kakljanjem. Hrvala se sa mnom u
grcajima smijeha. Pobjegla je s kreveta i stala uza zid nakostrijeena kao maka.
Ti! pokazivala je prstom prema meni smijui se.
Stao sam na krevet i poeo lagano skakati. Osjeao sam patnju
opruga u madracu branog kreveta. Skakao sam sve vie.
Sjea li se kako smo branili klincima skakanje po krevetima?
Zato su nas ikad posluali? Kako djeca ne razumiju roditeljski
blef? poeo sam se smijati. Skoio sam jo vie.
Pazi! viknula je.
Lupio sam tupo elom o luster. Ona se zaletjela prema meni i
oborila me na krevet. Sjela se na moj trbuh.
Kamo me planira odvesti za na srebrni pir? Ima sedam
sekundi za odgovor.
Ne znam, draga. Mjesta koja mi padaju napamet primjerenija
su naoj djeci. Zamisli da nas vide urokane!
Zazvonio je telefon.
Reci zlato. rekla je moja ena znajui da je na drugoj strani
jedno od nae dvoje djece. Nitko drugi ne bi zvao subotom u
podne.
Hvala zlato. rekla je Hou, pozdravit u ga. Gdje ti je brat?
Aha. Hajde ljubavi, uvaj se!
177

Spustila je slualicu telefona i sjela na moj trbuh. Tuno me

pogledala.
to je sad?
Ostarjeli smo tako naglo, zar ne?
Maknuo sam je s trbuha, posjeo se iza nje i zagrlio je s lea.
Moe ovako: danas emo cijeli dan glumiti da nemamo djecu.
rekao sam.
Moj Boe, pa oni su ve odrasli ljudi!
Ma kaem ti, mi nemamo djecu. Oni danas ne postoje, to je
novo pravilo igre.
Ofucani bleferu! No, kamo me vodi u ovaj osobiti dan?
Mislio sam da bi mogli uiniti neto stvarno osobito, neto
posve drugaije.
Nismo li to inili juer?
Da. Ali danas emo uiniti neto posve drugo. ak emo izai
iz stana. Znam! Hajdemo na mjesto gdje smo se prvi put upoznali!
Ne bi li to bilo krasno?
Izvukla se iz zagrljaja i okrenula licem prema meni.
Ti se ali?
Niti se alim, niti blefiram! Idemo odmah sada.
Dvadeset godina nismo bili u toj vukojebini. rekla je
oprezno pokuavajui shvatiti alim li se ili ne. Kimnuo sam
glavom.
Pa ta? ini mi se kao tren.
Na trenutak se ukipila i zagledala u mene. Potom je naglo ustala s kreveta i poela trati po sobi. Usput je na sebe stavljala komade odjee koje je nasumce pronalazila na podu. Ustao sam smijui se. Obukao sam traperice i koulju od prethodnog dana. Poao sam potom u kuhinju. Spopao me smijeh vidjevi sve prazne
boce po stolu i podu. Tri prazne kutije Domaice, ispikane noem.
Uvijek sam volio unitavati papirnatu ambalau bockanjem. Strogo sam to branio klincima dok su bili maleni. Priao sam hladnjaku i uzeo etiri boce vina. U kuhinju je ula ena i nevjerojatnom
vjetinom stvorila etiri sendvia.
178

 A da maznemo dva odmah? upitao sam.

Ali to nam je za put! odgovorila je ozbiljno. Na tren je izgubila nit igre. Potom se poela smijati.
Jedimo, ali brzo! Hou to prije krenuti na putovanje.
Umjeno sam otvorio bocu vina. Puno u braku ovisi o mudroj podjeli rada. Pokuala je neto rei, ali nije uspjela. Komad salame
ispao joj je iz prepunih usta. Nagnuo sam vina iz boce i vei dio
prolio po licu.
Svinjo! rekla mi je ena im je progutala dovoljno sendvia
da bi udahnula zraka. Ustala je od stola, ubacila dva sendvia i
boce u torbu i krenula prema hodniku.
Hajde, idemo! rekla je udei se to ja jo sjedim.
Zgrabio sam otvorenu bocu i krenuo za njom. Zastao sam u
hodniku pred vratima zahoda.
ekaj! rekao sam Nismo se istuirali. Smrdjet emo kao
ivotinje u autu.
utke je spustila torbu na pod i ula u zahod.
Doi. Ajde, ta gleda? rekla je ulazei obuena u kadu.
Pa neemo valjda?
Pustila je vodu iz tua. Uskoio sam za njom u kadu. Mokra je
odjea stvorila vakuum oko naih tijela. Naduli smo se od smijeha.
Kad doemo tamo, rekla je Izjebat u te do krvi. U autu.
Kao ono nekada.
Zatvorio sam vodu i pomogao joj da izie iz skliske kade.
Koraala je kao pokisla mija princeza. Zakapali smo cijeli hodnik.
Potom stepenite zgrade. Putem smo naletjeli na susjedu s drugog
kata. Preneraeno je blenula u nas.
Ta babetina je godinu mlaa od mene rekao sam kad smo
doli do izlaza zgrade.
K vragu s njom! I sa svima! odgovorila je moja draga.
Povukao sam tri duga gutljaja vina iz boce. Dotrali smo do
auta.
179

 Ti vozi. rekao sam joj Mene je ve puklo. Ona se posprdno

nasmijala i prela na lijevu stranu auta. Otvorili smo vrata i
pogledali se preko krova auta.
Sjea se kako smo djeci uvijek branili da poslije mora sjedaju u auto s mokrim kupaima? pitala je i nasmijala se.
Ali mi nemamo djece. rekao sam. Pljacnuli smo mokrim
guzicama na sjedala.
Stavili smo nau kazetu. Prva pjesma: The Look of Love, Dusty
Springfield. Pojurili smo prema sjeveru, u brda.
Tako sam uzbuena! rekla je moja ena i stavila naoale na
nos.
Skinuo sam joj naoale i bacio ih kroz prozor.
Ne treba ti to, tigrice.
Pa ti stvarno nisi normalan! Zna koliko kotaju te naoale,
budalo?
Pa zaustavi auto i idemo ih potraiti. Sigurno ih moemo nai.
Poela se smijati. Stavila mi je prst na preznojeno elo i rekla
odglumljeno prijeteim glasom:
Jebe mi se za naoale! Ja sam Hogar Strani!
Zazvonio je moj mobilni telefon. Zvao je na sin.
Zato si ponio taj drek?
Sluajno. Ostao mi je sino u hlaama. Zove mulac. Sigurno
se sad probudio, u dva sata. rekao sam.
Ali mi nemamo mulca. rekla je hladno moja ena.
Ima pravo. rekao sam jo hladnije i pribliio mobitel prozoru, spreman zviznuti ga van na cestu.
Hej! viknula je ena. Samo ga iskljui, bit e dovoljno.
Usrala si se! viknuo sam.
Ti si se usro, eeru!
Otpoelo je prepiranje i nadmudrivanje na temu tko se usro.
Glazba je tretala. Otvorio sam novo vino. Promukli smo od smijeha.
Ukrupnjele su se planine, a lie je postalo tamnije zeleno.
180

Nekoliko se oblaka potuklo na nebu. Proli smo jurei kroz neki

zaboravljeni gradi. Praina na cesti i lica koja pozorno prate sve
to pored njih prolazi. Ovako se ludo nismo vozili ni kad smo bili
mladi. Pretekli smo auto u zavoju. Pokuao nas je uhvatiti, ali
moja ga je ena izgubila vozei kao Jean Paul Belmondo. Imala je
talenta za gubljenje.
* * *
Najsretniji smo u dane kada nas sjeanja najvjetije varaju. Ja sam
Hogar Strani, kae ona, ne sjea se dana kad je bila neutjena.
Mlai smo danas od svoje djece koju nemamo! Sve to moe proi.
Donekle. Zaborav je bitniji i od kruha i od vode. Ali vino poputa,
smijeh se utanjuje, cesta reda zavoje koji daju vremenu mo
otrenjenja. Gdje nam je bila pamet? Zar smo zaboravili?
Svuda pored ceste znakovi MINIRANO!. Spaljene kue, puste
poljane. Neki se uasi ipak ne mogu zaboravom pretvoriti u sjetu.
Stigli smo u posve razrueno selo. Tu smo se upoznali. Prije rata.
Rat. Jo jedna suluda rije. Nismo se trebali vratiti, ne danas, na
osobit dan. Kako mi je samo palo na pamet dovesti je ovamo? Eto,
sada su joj oi pune suza.
Dolazili smo ovamo na plesnjake. rekla je pokazujui zidove
ruevine koja je neko bila krma s terasom.
Oko nas spaljene ulice, zidovi puni rupa od krhotina granata i
eksplozija. Usred zidova stajali su dimnjaci okrueni visokim stablima lijeske i bagrema.
Evo nas. rekla je sa zebnjom i zaustavila auto.
Izili smo i nali se usred uasa. Izbjegavala je moj pogled. Trebao mi je oprost u njenim oima. Nita od toga. Ovo je zaista bila
loa ideja. Staklo nam je krcalo pod nogama. Krhotine posvuda.
Prazne ahure na cesti iji je katran trava razgradila u prah. Natpisi upozorenja, grafiti puni zla. Vatrom nagrieni ostaci namjetaja u kojima se gnijezde ptice. ume izrasle u ogoljenim sobama.
Komadii unitenih ogledala u kojima su se u tajnosti zidova
181

ogledali neiji ivoti sada su ponieni leali na cesti izloeni silujuem pogledu ludila, tuge i vrana. Sve je pokradeno. Sve je
uniteno. Tu sam upoznao svoju enu.
Selo iz mog sjeanja nestalo je u djeliu sekunde. im sam
vidjela ruevine bilo je izgubljeno. rekla je ena.
Imamo fotke. rekao sam i potom isprao nesuvislost rijei
vinom. Uzela je bocu iz moje ruke i potegla dugi gutljaj.
U ovoj smo zgradi ivjeli, zar ne?. rekla je pokazujui jednu
od ruevina kraj koje smo proli brzim korakom, bez zaustavljanja.
Poli smo znanom ulicom prema koli u kojoj smo oboje predavali. Tamo smo se prvi put vidjeli i zaljubili. Ulice zapravo vie
nije niti bilo. Pretvorena je u eksplozijama izoranu vododerinu.
Ipak, noge su nas same vodile uz blagu uzbrdicu, u njima je jo
postojalo skriveno prepoznavanje. Ali tako tuno. Na kraju ulice,
na vrhu brdaca. Ruevina. Pocrnjeli zidovi. Izgorene grede. Opet
uma i ptice. Poela je plakati. Zagrlio sam je.
Idemo kui. rekla je Ovo nije bila dobra ideja.
utke smo se vratili do auta. Otvorio sam suvozaka vrata.
Unitili smo sjedala. rekao sam i sjeo na zguvanu
presvlaku.
ena nije nita rekla. Pola je iz navike rukom prema pretincu
s naoalama i tada se sjetila da su zavrile na cesti.
Bacio si mi jebene naoale! I kako da ja sad vozim? Hajde, to
mi reci!
Isto kako si vozila i ovamo. odgovorio sam.
Jako pametno! odgovorila je ljutito.
Opet je zazvonio moj mobitel. Nisam znao to bih, javiti se ili
ne.
Javi se konano! Ubija me taj zvuk! rekla je ona ljutito.
Halo, sine! Zato se brine? Pa nismo djeca. Hvala. Da,
odlino se provodimo. Sjajno. Na izletu, da. Nazvat u te kad
doemo kui. Ne, ne, sve je u najboljem redu. Hajde.
Bacio sam mobitel na zadnje sjedalo.
182

 Ako nazove jo jednom, zadavit u ga. promumljao sam i

zautio smrknuta lica.
Hej, kako to vozi, pa jesi normalna, jebo te! Ubit e nas!
zaderao sam se nakon to je blago presjekla jedan zavoj. Kad sam
se izderao i drugi put, ona je naglo zakoila ostavivi duge crne
tragove na asfaltu.
Ti vozi pametnjakoviu! izderala se izlazei iz auta. Ne
mogu te vie sluat!
Zamijenili smo mjesta. Mislim da ni ja nisam vozio puno bolje.
utjeli smo. Ukljuio sam radio. Vijesti u sedam. Spustili smo se
iz brda i u daljini vidjeli puinu. Prve kaplje ljetnog pljuska.
Ti i tvoje pametne ideje. rekla je konano, kad smo ve uli
u grad. Oduvijek si bio pravi blefer.
Mislio sam joj rei odjebi, ali jednostavno nisam.
Nisi rekao odjebi. primijetila je moja ena.
Slegao sam ramenima. Moda se i malo osmjehnuo. Zaustavio
sam auto ispred nae zgrade. Nismo poli van. Ostali smo sjediti
gledajui pred sebe.
Obeala si evu u autu. podsjetio sam svoju enu.
Zagrlila me. Dugo sam je dragao po preznojenim leima.
Rijeka, 25. 6. 2005.

183

prazna stranica

DRAME

prazna stranica

DRAMA KRATKOG DAHA

LICA:
MU
ENA
AMARA LANCEM enin i muevljev muitelj
SAMAC enin i muevljev susjed
KOMAR samev prijatelj
sluajni prolaznici (koji se u drami dodue ne pojavljuju, ali su
zasigurno jedini vjerodostojni svjedoci ove fabule)

IN PRVI
Prekrasan novi auto zaustavljen na vrhu strme ulice posve zakrene ve
parkiranim automobilima. Motor auta radi uprazno. U autu sjede MU i
ENA, nervozno promatraju u polutami ispruenu ulicu. ekaju svoju
priliku.
ENA: Nesposoban si.
MU: ekanje umara.
ENA: Mogli smo krenuti pola sata ranije iz stana tvojih
roditelja i sigurno bi nali parkirno mjesto. Ali ovako... Stvarno si
budala.
MU: Mogli smo parkirati jednu ulicu dalje, prazna je. Ali ne,
moramo parkirati tono ispod naeg balkona.
ENA: Ali auto je nov!
MU: Ima pravo, auto je nov. ekajmo.
ENA: Uostalom, ovo je naa ulica! Zato bi parkirali bilo gdje
drugdje? Ovo je NAA ulica!
187

MU: Ima pravo. ekajmo.

ENA: ekamo ve etrdeset i pet minuta! Za to smo vrijeme
mogli doi do, ne znam, do, to ja znam. A od tvojih dovde smo
se vozili dvanaest minuta. Pa to je suludo!
MU: Mogli smo pjeice.
ENA: Kakva si ti budala!
MU: Ima pravo.
ENA: Majmun.
MU: ekanje umara.
ENA: Ma uini neto, uini neto, uini ne-to-o! Poludjet u!
MU hvata ruicu mjenjaa i stavlja je u brzinu. Auto se pokree.
MU: Napravit u ir.
Auto ide niz ulicu, skree dvaput lijevo u paralelnu ulicu i onda nakon
sto metara opet dvaput lijevo na isto mjesto s kojeg je i krenuo. Puni krug
ENA: Nita. Nita. Nesposoban.
MU: Poi gore u stan i ekaj me. Ja u ekati ovdje dok se ne
otvori mjesto. Netko e otii s parkirnog mjesta prije ili kasnije.
ENA: Da odem gore? A ma nemoj! Da te pustim tako nesposobnog ovdje samog? Prespavat e u autu koliko si tup. Samo uti i gledaj ako koji auto izlazi iz ulice. Samo gledaj.
Prolazi petnaest minuta u tiini. MU pojaava glazbu s radija. ENA
odlui govoriti, sada pomirljivijim tonom.
ENA: uj, a da ipak parkiramo u donjoj ulici?
MU: Nisam lud. Auto je nov.
ENA: Ima pravo.
MU: Netko izlazi iz nae zgrade. Tko je to? Kamo ide?
ENA: Ne poznam ga, nije stanar. Ide li prema autu?
MU: Ne. Produio je pjeice. Nita. ekamo dalje.
Pet minuta negovorenja. Tada ENA histerino zaurla:
ENA: Izlazi! Izlazi jedan, vidi ga? Pri kraju ulice! Izlazi!
Hajde, vozi vie!
MU brzo ubaci u brzinu i doveze ih do uskog parkirnog mjesta
osloboenog izmeu dva automobila.
188

MU: Kurac. Preusko je.

ENA: Ma kako preusko? Kreten jedan! Kako preusko? Kako je
onaj auto izaao od tuda prije pet sekundi?
MU: Bio je to puno manji auto.
ENA: Tvoj mozak je puno manji! Ako ne zna voziti, daj meni!
Ja u ga bez problema uparkirati.
MU: Moda ga mogu i ja uparkirati. Ali kako emo van iz
auta? Nema teorije da otvorimo vrata dovoljno da bi izili.
ENA: Ma ti si nesposobna budala. Ja ivim s budalom! Parkiraj konano, hoe li? Zar emo provesti no u autu?
MU: Pokuat u.
MU sporo i oprezno uvue auto u parkirno mjesto.
ENA: Gledaj sada! I ui, ako moe.
ENA otvara vrata i gleda u MUA podozrivo. Vrata se otvaraju tri
centimetra i potom udaraju u susjedni auto. ENA je van sebe od nervoze.
Oine MUA pogledom. MU otvara svoja vrata. Isti sluaj kao sa eninim vratima.
ENA: Ne moemo van!
MU: Moemo.
ENA: Kako?
MU: Kroz bunker.
ENA: To bi trebalo biti smijeno? Ha-ha-ha. Majmuni umiru
od smijeha. to bleji u mene? Vadi nas odavde, vadi nas van!
MU stavlja mainu u rikverc i polako klizi van iz parkirnog mjesta.
MU: Rekao sam ti da nema mjesta.
ENA: Ma to si ti rekao? to si ti meni rekao? Nesposobna
budalo.
Auto je ve gotovo posve na cesti. Tupi udarac.
ENA: to je sad to? Auto iza nas! Lupio si ga, kretenu!
MU: Lupio sam ga.
ENA: Pa gdje ti gleda! ovjek pristojno eka da mi izaemo,
a ti ga lupi! Nov auto!
ENA stavlja dlanove na lice i histerizira. Kucanje na staklu
189

MUEVLJEVIH vrata. MU sputa staklo. Pored auta stoji visok i jak

ovjek, kratko obrijane kose, obuen u komplet od crne koe. Sipi kiica.
MU: Dobro veer.
AMARA LANCEM: Dobro veer?
ENA: Ovaj kreten od mog mua vas je lupio!
AMARA LANCEM: Gospodine, biste li bili toliko ljubazni na
asak izai van?
MU: Naravno. Samo da uzmem dokumente.
MU uzima dokumente iz pretinca auta i izlazi van. im izie van
visoki ovjek mu dlanom izbije dokumente iz ruke. Dokumenti padaju na
mokru ulicu.
AMARA LANCEM: Majku ti jebem! Vidi ovo? To je moj
auto. Najbolje to je Mazda ikada napravila. Vozim taj auto ve pet
godina, ezdeset i pet tisua kilometara bez popravaka, bez
sudara, bez zajebancija. I onda mi naleti kreten i razbije mi cijeli
auto! E loe ti se pie, prijatelju!
MU: Ali na vaem se autu uope ne vidi da sam vas lupio! Pa
nisam vas ni lupio, samo sam se naslonio!
AMARA LANCEM: Nisi lupio? Samo si se naslonio, veli? E
jebem te glupog! Zna ti tko sam ja? E sad u se ja malo nasloniti na tvoju kimu.
AMARA LANCEM prilazi svom autu i otvara vrata. Iz auta se uje
hrvatski dance. On skida konu jaknu i stavlja je na vozako sjedalo. Zatvara vrata. Prilazi MUU i lomi prste uz iritantno glasno kljocanje
kostiju. Sad je oko njegovog vrata vidljiv debeli zlatni lanac. MU je
izuzetno uplaen. Pomilja o bijegu.
MU: Molim vas, budimo razumni. Platit u vam tetu.
AMARA LANCEM: Ma nije meni do tete, prijatelju! Nego
to mi lae u oi. U oi mi lae, seronjo! To je stvar principa, razumije? Serem se ja u tvoje pare!
AMARA LANCEM skida teki lanac i vitla njime.
MU: to sam vam lagao? Pa nisam vam nita niti rekao!
ujte...
190

AMARA LANCEM: ujem ja tebe, ujem, sunce ti kalajsano!

Kae nisi mi lupio auto. Nisi ga lupio?
MU: Vie sam se naslonio.
AMARA odalami MUA lancem po licu. MUEVLJEVA posjeena
usnica krvari.
AMARA LANCEM: Puj, pizdo laljiva! Ti si mene naao vrijeati?
Jo jedan snaan udarac lancem po licu, potom tri po leima i jedan po
unutarnjoj strani koljena. MU pada. On klei na vlanom ploniku.
AMARA LANCEM: to te nije sram? Razbija aute, lae...
Kako te uope ta pika s tobom podnosi? Ts-ts. E, jadnika. Hajde,
brii. Vozi dalje i makni mi se s puta. Ima sree to te nisam ubio.
MU brzo skuplja dokumente s plonika i hramlje prema autu. Brzo
stavlja u brzinu i skree dvaput lijevo u paralelnu ulicu. AMARA
LANCEM nestaje uz zvuk kripanja guma. ENA uti. Gleda ravno pred
sebe. MU skree dvaput lijevo i opet staje na vrhu svoje strme ulice.
ENA: utio si kao pika.
MU: A to sam trebao? ula si ovjeka: sretan sam to sam iv.
ENA: utio si dok te ovaj mlatio.
MU: Pokuao sam ga urazumiti.
ENA: utio si i primao udarce. Ba kao to ini cijeli svoj
bijedni, miji ivot.
MU: Ima pravo.
ENA uuti. MU pojaava glazbu na radiju. Odjednom auto krene uz
trzaj, a ENA umalo udari glavom u oroeno i zapareno staklo.
ENA: to radi, kretenu?
MU: Parkiram. Evo ga, maknuo se ovjek, parkirat emo skoro
ispod balkona, samo na drugoj strani ulice. Rekao sam ti.
ENA: to si rekao? to si ti meni rekao?
MU: Da treba samo malo ekati.
ENA se cinino smije i izlazi iz auta. Za njom i MU. On papirnatim rupiem pokuava obrisati krvavo lice. Prelaze ulicu i ulaze u mrak
stepenita zgrade. ENA je prva do utinice i pali svjetlo.
191

ENA: Ni svjetlo nisi u stanju upaliti. Ajme, kako ti je sredio

lice!
MU: to e.
ENA: Mogao si mu makar neto opsovati, ne znam... Rei mu
neto, usprotiviti se toj ivotinji. Ali nita. Kao i uvijek.
MU: ekanje umara.
ENA: Oh, da, tvoja isprika za sve! Umoran sam. Zar si
umoran da bi se branio od manijaka? I za to si umoran? A to bi
napravio da se taj tip okomio na mene? Bio bi previe umoran od
ekanja pa bi samo stajao i gledao kako me ovaj siluje?
MU: Zato siluje?
ENA: Pa siluje!
MU: Zato ne tue? Od kuda ti ideja da bi te on silovao?
ENA: to to mlati, majmune?
MU: eli li da te on siluje?
ENA ubrza hod preko stepenica, dolazi do vrata, histerino ih otkljuava i ulazi u stan. Za njom i MU. Pali svjetlo u predsoblju i promatra
svoje lice na zidnom ogledalu. uje ENU iz dnevnog boravka gdje ili jeca
ili plae (ve dugo ne moe odrediti razliku izmeu ENINOG prenemaganja i iskrenih suza). Odlazi do dnevnog, ali se ne zaustavi u prostoriji niti
pogleda ENU koja sjedi na sofi (lice je prekrila dlanovima), ve otvori
vrata na dnu prostorije i izae na balkon. Na balkonu duboko udahne dva
tri puta. Posegne rukom u dep svojih hlaa i vadi skupocjen Rolexov sat
koji je skliznuo sa AMARAEVE ruke dok je tukao lancem. MU ga je
spretno pokupio s plonika zajedno sa svojim dokumentima. MU se zadovoljno nasmijei. Potom pogleda dolje, prema autu uredno parkiranom na
suprotnoj strani ulice. Potmuli enski glas dolazi iz sobe.
ENA: Baci se.
MU: uti. Droljo.
MUEVLJEVU panju skrene udnovat zvuk. On podie pogled, od
auta nagore, do balkona susjedne zgrade. Na petom treem katu, negdje u
svojoj visini, vidi ovjeka koji balansira na ogradi balkona, oito razmiljajui o skoku.
192

IN DRUGI
Poluprazan, oskudno ureen stan. Gola arulja sa stropa osvjetljuje
ukastim tonovima. Stara poluraspadnuta fotelja, u njoj sjedi visok i
mrav ovjek u ranim tridesetima, nosi samo iroke bijele gae s dvaput
proivenim izrezom za pianje. Zuri u prazno.
SAMAC: Nekom je dosadno. Nekom je doo-ooo-sa-dno.
SAMAC ustaje i otvara prozor. Udahne malo svjeeg zraka i vrati se
natrag u fotelju zauzimajui poloaj identian prijanjem.
SAMAC: Nevjerojatno. Sad je jo dosadnije.
Naginje se iz sofe i gleda kroz otvorena vrata prema kuhinji kao da se
nada kako tamo ima nekoga tko uje njegove rijei, ali nema nikoga. Iskrivljuje lice u grimasu smijeha i onda brzo vraa smrknuti izraz lica. ini
to nekoliko puta. eli znati koliko brzo moe promijeniti raspoloenje.
SAMAC: Smijem se, ljut sam. Smijem se, opet sam ljut.
U sobu ulijee veliki KOMAR privuen utim svjetlom. SAMAC kao
oinut iskoi iz sofe. Pribliava lice putanji KOMAROVA troma leta.
SAMAC: A kamo si se ti uputio mali prijatelju? Oh, ma ovdje
nema nita nova. Kakva dosada! Strano. Ali ekaj!
SAMAC zatvori prozor zatoivi KOMARA u sobi. Otri u pravcu
kuhinje i vraa se za tren s dugakim koncem meu prstima. KOMAR je
sletio na zid i umirio se.
SAMAC: Evo, samo da napravimo omicu, pa da. Ne boj se, neu te objesiti! Samo emo se malo zabaviti. To i ti eli, zar ne?
Naravno.
Napravivi malu omu na vrhu konca SAMAC oprezno pribliava prste
jednoj od KOMAROVIH dugih nogu. KOMAR se uplai i odleti na
suprotni zid.
SAMAC: ekaj malo, tako ne moemo! Mora suraivati, inae
smo obojica u neobranom grou, a to ne elimo. Zar ne? Naravno.
SAMAC iz drugog pokuaja uspije uhvatiti KOMAREVU noicu i prebaciti preko nje omu. Njeno je zategne. KOMAR uplaeno leti prema
zidu i zabija se u bijelu plohu.
193

SAMAC: Miruj prijatelju! ekaj malo, ozlijedit e se. Hajde

ovamo! Leti!
SAMAC povue bespomonog KOMARA na vrhu uzice prema sredini
sobe. KOMAR se razliitim zranim manevrima pokuava osloboditi
kratke uzice, ali ne uspijeva.
SAMAC: Tako! Bravo, prijatelju! Idemo u etnju? to? Duu
uzicu? U redu.
SAMAC otpusti malo konca i produi KOMAREVU uzicu do jednog
metra. Uplaena ivotinja poleti prema vratima sobe. SAMAC je odlui
pratiti. Dolaze u kuhinju. KOMAR poinje letjeti u malim krugovima.
SAMAC: Izgubio si se? Pa da, tu jo nisi bio. Doi, ja u ti
pokazati kamo treba poi.
SAMAC vue KOMARA na uzici u predsoblje, pa ubrzava hod do
kupaone. Smije se veselo. U kupaoni napravi nekoliko koraka i potom otri
natrag u kuhinju pa nekoliko krugova po dnevnom. SAMAC i KOMAR
pet puta optre cijeli stan. Samac se nakon toga umoran stropota u
fotelju. KOMAR na uzici leti mu iznad koljena.
SAMAC: Ba smo se dobro zabavili! Da, i ja sam se umorio. Ba
je bilo dobro.
SAMAC se nekoliko puta nasmije pa naglo promijeni izraz lica u tugu
gledajui KOMARA.
SAMAC: Vidi to ja mogu? Ha? Tuan sam, veseo sam! Veseo,
tuan!
SAMAC se smije.
SAMAC: Dosta smo se igrali. I ti si sigurno umoran. Pa, prijatelju, hvala za predivne trenutke. Sad u te ja osloboditi i pustiti da ode svojim putem. Ne boj se.
SAMAC ustaje i dolazi s KOMAROM do prozora. Skrauje
KOMAREVU uzicu do kraja, dok ne dotakne duge, meke noice.
SAMAC: Evo, sad emo ti otpustiti omu. A dobro nam je bilo
zar ne?
Pokuava odvezati omu, ali ne uspijeva. Oma je prevrsta, a
KOMAREVA noga previe delikatna. SAMAC ustaje iz sofe, tri u kuhi194

nju. Ubrzo se vraa sa karama.

SAMAC: Sad emo mi to odrezati ako ve ne moemo odvezati.
SAMAC odree konac tik do KOMAREVE noge. Meutim, oma je
preteka za KOMARA i on u letu zanosi u lijevu stranu. SAMAC promatra KOMARA koji kao pijan leti ispred njegova lica. SAMAC njeno zarobi KOMARA meu dlanovima. Otkine KOMARU nogu zajedno s omom. SAMEVO lice se u hipu iz osmijeha pretvori u grimasu boli, potresenosti i krivnje. KOMAR bjei iz njegovih prstiju prema sreditu sobe.
KOMAR:
SAMAC: Nisam htio. Boe, nisam htio!
KOMAR:
SAMAC sumanuto tri u krugovima kroz sobu, ba kao muha uhvaena u staklenku.
SAMAC: Nisam htio, nisam htio!
KOMAR:
SAMAC: Stani.
KOMAR se zaustavlja na zidu. On moda niti ne primjeuje da vie
nema nogu. SAMAC pribliava lice KOMAROVOM tijelu. Promatra.
SAMAC: Jedan, dva, tri, etiri, pet. Pet nogu.
(SAD JE KOMAR SAKAT.)
SAMAC: Ja sam to uinio.
SAMAC promatra KOMAREVO tijelo i nervozno trese dlanove.
SAMAC: Dvije noge na jednoj, tri na drugoj strani! A bio si tako
lijep. Savren. Kako e sada?
SAMAC tuli i zavija. Trese se na mjestu pored zida na kojem sjedi
KOMAR. Odjednom glasno pljasne dlanom o zid. Pogleda u svoj dlan.
KOMAREVO mrtvo tijelo. Lice mu je preneraeno i preznojeno krupnim
kapima. Samev egoizam kriv je za sve.
(KOMAR JE SADA NA BOLJEM MJESTU.)
SAMAC odlazi u kuhinju s KOMAREVIM truplom na dlanu. On
otvara vrata i izlazi iz kuhinje na balkon. Polako prua ruku preko ograde
i isputa KOMAREVO tijelo u ambis ulice. Gleda prema dolje kamo je
nestalo tijelo prijatelja. Ne oklijeva dugo. Uspinje se na zidanu ogradu
195

balkona. Zamilja da oko noge ima omu i da mu se zapravo nita runo

ne moe dogoditi.

EPILOG
MU: Gospodine? Gospodine! ekajte!
ENA dolazi na balkon. Pojavljuje se iza MUEVLJEVIH lea s razmazanom minkom oko oiju.
ENA: S kim ti pria? Definitivno si prolupao?
MU na nju ne obraa panju. Nagnuo se tijelom preko ograde i gleda
ovjeka koji se priprema baciti s balkona susjedne zgrade. I ENA primijeti suicidnog ovjeka kojega u polutami izdaje bjelina gaa.
ENA: Zaustavi ga! Uini neto!
ENA lupa MUA po leima, ranije izudaranim lancem. Histerizira.
MU: Gospodine, sasluajte me, molim vas! Molim vas!
Pogledajte u mene!
SAMAC pogleda kratko prema MUU. Potom skoi. Tupi udarac u
lim i zavijanje autoalarma. SAMAC nije mrtav, iv je i polomljen,
ispruen na krovu parkiranog automobila.
ENA: Na auto! Na novi auto, jebo te!
MU: Nije mu nita.
ENA: Ti idiote! Kretenu!
ENA histerino plae i lupa MUEVLJEVA prsa svojim nespretno
stisnutim akama.
MU: Telefon je u sobi, zar ne?
Nema odgovora. ENA neutjeno plae. MU kimne glavom i poe s
balkona natrag u sobu. Pritom navue zavjese preko otvorenih staklenih
vrata da bi sprijeio ulazak leteih insekata.
Muk.
Rijeka, 17. 5. 2005.

196

TREA PRIA O STRANO TUNOM

OVJEKU I VODOKOTLIU
(drama u tri vrlo kratka ina)

PRVI IN, PRIZOR PRVI

(GROF Fournier i DE BASSAULT stoje pred drvenim vratima sa mjedenom glavom lava koja vode u nedostojne prostorije. DE BASSAULT vidno
uzbuen lamentira i pritom mae rukama.)
DE BASSAULT: Ali, Vaa ekscelencijo, sve ove godine predana
rada...
GROF: Ne recite nita vie, dragi prijatelju. Ne recite nita zbog
ega biste kasnije mogli poaliti. (GROF stavlja kaiprst na elo i
gleda DE BASSAULTU u oi.) Da, poaliti, poaliti...
DE BASSAULT: Stojim iza svojih rijei, ekscelencijo, stojim iza
svojih djela i ideja! Namjere su moje posve asne!
(Trenutak utnje. GROF se zagleda u mjedena lava. DE BASSAULT
iznenada pada na koljena.)
DE BASSAULT: Ekscelencijo, jesam li vas ikada iznevjerio?
Jesu li vas ikada moje ideje dovele u nedostojan poloaj? Niste li
od mojih misli uvijek imali najvee koristi? I sami ste jednom
rekli...
GROF: Pametan ovjek, dragi prijatelju, istinski laska samo
kada rijei upuuje sam sebi. Da, jednom sam rekao neto lijepo o
vama, neko davno, a pametan ovjek isto tako zaboravlja brzo
pohvale date drugim ljudima. No, prestanite cmizdriti po mojim
197

podovima. Ustanite De Bassault! (On naglo ustaje.)

DE BASSAULT: Ja sam, ekscelencijo, posve svjestan neugodnog
poloaja u koji Vas dovodim preklinjanjem i molbama, ali to je sve
to mi sada pada na um...
GROF: U redu, dragi prijatelju, pristajem ui. (GROF otvara
paljivo vrata i ulazi u toaletu. DE BASSAULT protura glavu kroz poluotvorena vrata koja mu se umalo zatvaraju na licu, kipei od sree i zadovoljstva.)
DE BASSAULT: Neete poaliti, Vaa ekscelencijo, neete
poaliti!

PRIZOR DRUGI
(GROF je u srednjovjekovnoj toaleti. Veliko bure stoji sa strane, nekoliko
etki za kupanje,
mirisne soli i mirodije. Na kraju prostorije je zidana klupa s crnim
otvorom okruenim pozlaenim drvom. Iznad otvora je bure privreno
na zid, s dna bureta visi drvena poluga. Na desno je otvoren prozor.
GROF se smijei jer zapravo jako voli toalete.)
GROF: Ah, malo mira, malo mira... (Stavlja dlan na elo i promatra bure na zidu. Prilazi i povlai polugu. Dno bureta se otvara i voda se
stuti kroz crni otvor i nestaje u tmini. GROF se oslanja uz prozor toalete
i promatra vodu koja izvire dolje na dvoritu dvorca. Kucanje na vratima.)
GROF: Uite, DE BASSAULT!
(DE BASSAULT nahrupi na vrata optoen sreom.)
DE BASSAULT: Radi! Radi!
GROF: Zaista, radi. Ali, dragi De Bassault, ovo je potpuni nonsens! Smjesta naredite slugama da napune to vae smijeno bure
vodom i postave zrcalo u ovoj toaleti!
(GROF uvrijeeno odlazi ostavivi DE BASSAULTA posve zbunjenog.)

198

PRIZOR TREI
(Gluho doba noi. Vuk zavija u gori. DE BASSAULT hre sanjajui
uhode. GROF u svojoj rezidenciji nema sna. Nervozno koraa prostranom
spavaom sobom. On ivi sam i posve otueno. Navlai mantil i paljivo
otvara vrata. Prikrada se hodnicima. Dolazi do vata s mjedenom glavom
nosei svijenjak u ruci. Ulazi. U toaleti zatie ANELA.)
ANEO: Vaa ekscelencijo! (ANEO od prozora leti ka GROFU.
GROF stavlja svijenjak pokraj bave za kupanje.)
GROF: Mislio sam da makar ovdje mogu imati mira.
ANEO: Ali, vaa ekscelencijo...
GROF: Izluuju me zvuci krila! (GROF stavlja dlanove na ui.
ANEO slijee na pod.)
ANEO: , probudit ete sluge i dvorjane.
GROF: (Nakon kratke pauze.) No, vidjeste li ime nas je podario
De Bassault ovoga puta? Neka probudim sve podanike, sluge i
dvorjane, sunjeve i seljane, ali samo neka De Bassault kao
djetece spavati nastavi. (GROF spaja dlanove.)
ANEO: Ideja, Vaa ekscelencijo, nije loa; bure sa vodom, pad
i sistem cijevi... Najvei su izumi oni najjednostavniji. Netko tko
nije imao kola toak bi mogao proglasiti glupim...
GROF: elite li rei da sam glup? (GROF prijeti uz grimasu.)
ANEO: Ne, Vaa ekscelencijo, to nikada. Ali kad bi barem i Vi
mogli znati vie no to vrijeme doputa! Onaj tko je znanjem prevaziao vrijeme taj istinski zna.
(GROF podie mantil i sjeda na kloaku. ANEO uzima svijenjak i
pribliava se prozoru.)
ANEO: Neznanje je mrak. (ANEO gleda u tminu kroz prozor.)
GROF: I samoa je mrak i dosada je mrak. Zapalite svijee i
dozovite dan ili makar objasnite razlog zbog kojeg boravite u
mojoj toaleti!
ANEO: (Zbunjen, zacrvenjena lica.) Zapravo, razlog moga dolaska je bio... Ve dugo nisam popriao ni s kim i ponekad je tako
199

tuno... Tako tuno biti sam. Ve dugo mi nitko nije mudro zborio.
GROF: Pobunjeni Aneo u mojoj toaleti! Neuveno!
(GROF je oito uznemiren. Trai rukom ma, ali ne nosi ma na mantilu za spavanje.)
ANEO: Kad sam ve tu mogao bih zaista i zapaliti svijee.
(Govori okrenut prema GROFU.)
GROF: No?
(ANEO baca svijenjak kroz prozor. Svijetlost izvana zablijeti
toaletu. ANEO nestaje. Toaleta se iz kasnosrednjovjekovne pretvara u
suvremenu. GROF je obuen u bokserice i u ruci dri novine. Jo uvijek je
zasljepljen. Umjesto zavjesa pada zaslon od poliestera.)

DRUGI IN, PRIZOR PRVI

(Moderna kupaonica, s desna je duboka kada, umivaonik i ogledalo, na
kraju prostorije je toaletna koljka, kotli, bide, a s lijeva je veliki prozor.
GROF ustaje. Gleda prema boksericama niz svoja prsa i dri novine. Pribliava se umivaoniku. Promatra. Razgleda etkice za zube. Iznenada se
trgne uvi buku izvana. Vraa se do koljke. Povlai vodu iz vodokotlia.
um vode.)
GROF: Mon Dieu!
(GROF nakon kraeg oklijevanja sjeda na koljku. iri novine. Vrlo je
blijed. Opet se uju glasovi izvana. Glava starijeg gospodina s brkovima,
zaliscima i elavim oglavkom pojavljuje se na prozoru.)
G. QUEER: Grof Fournier? (Naime, to je stariji gospodin imenom
QUEER. Njemu iza lea pojavljuje se njegov neak GERARD koji ivi u
Parizu.)
G. QUEER: Ne ometam?
GROF: Ne. (Odmahuje glavom.) Uite, no!
(Gospodin QUEER ulazi. Za njim i mladi GERARD.)
G. QUEER: Ovo je moj prostoduni neak Gerard.
200

(GERARD se klanja.)
GERARD: Neobino mi je zadovoljstvo.
(GROF ne odgovara. Trenutak tiine. Gospodin QUEER iznenada
upada u tiinu.)
G. QUEER: Prije no to otponemo razgovor bio bi red da pojedemo neto. (Pucne prstima u zraku prema prozoru. etiri slugana
ulaze kroz prozor i unaaju stol. Stol stavljaju nasred kupaonice. Dva slugana stavljaju bijeli stolnjak, a druga dvojca stavljaju tanjure i hranu. Donose i stolice. Stol je postavljen za trojicu. Sluge staju uza zid kupaonice.)
G. QUEER: Izvolite nam se pridruiti.
GROF: Ne, radije ne bih.
G. QUEER: Nee Vam smetati ako mi objedujemo sami?
GROF: Naravno da nee. Nadam se da niti vas ne smeta to
sam ja... (GROF pokazuje rukom prema koljki. Oklijeva trenutak.) U
nezgodnom poloaju.
G. QUEER: Nimalo! (Potom nogom obori treu stolicu na pod.
QUEER i GERARD sjedaju i otpoinju jelo.)
GERARD: (Zbori punim ustima.) Ba sam nedavno razmiljao
ujae...
G. QUEER: O emu neae?
GERARD: O svemu pomalo ujae. Ponajvie o vremenu. ini se
da ga nemamo dovoljno.
GROF: (Ubacuje se u rije samouvjereno.) Vremena imamo na
pretek. Imamo tekue vrijeme, prolo vrijeme, zaustavljeno vrijeme, izgubljeno vrijeme, budue vrijeme... To je itavo izobilje
vremena, a mudar ovjek ne razmilja o onome ega ima u izobilju. Mudar ovjek razmilja o onome to mu nedostaje.
G. QUEER: Ne bih se sloio s vama.
(GROF se naglo die sa koljke. Gleda gospodinu QUEERU u oi.
Mijenja izraz lica i opet sjeda na koljku posve smiren.)
G. QUEER: to se dogodilo? Rekao sam neto krivo? Uvrijedio
sam Vas, ekscelencijo?
GROF: (Sjetno.) Zapravo niste. Oh, prolo je tako puno vreme201

na od kad mi se netko doista usprotivio. Iznenaen sam, posve

iznenaen vaim drskim protivljenjem. Nastavite.
(GERARD glasno podriguje. Slugani toe vino.)
G. QUEER: Uz Vae doputenje, iznio bih misao da je vrijeme
materija koja se konkretizira u istoj sluajnosti. to je vrijeme
nego sluajnost? Vrijeme ne utjee na svijet samo tako da ga stari,
troi i preobliuje, ve mu usput neprestano podmee nove sluajnosti. Tako najradikalnije mijenja stvarnost, putem udnog pravila
da se neto dogodilo sada, a ne prije dvije ili tri minute. Sluajnost, dakle, upravlja svijetom, ali gdje je sluajnost najjaa u svom
vremenskom smislu? Naravno, na poetku nastajanja stvari.
Neto to je stvoreno sada ne moe biti isto kao neto to je na isti
nain stvoreno juer. Uvijek postoji neka sitna, sitna razlika i ona
govori o vremenu. Uzmimo, na primjer, da ste Vi zaeti sekundu
nakon svog stvarnog zaetka. Tko biste bili tada? Kakav ovjek?
Ta sekunda putem sluajnosti odreuje nae postojanje i sudbinu.
Neki su roeni kao sluge, a neki kao grofovi.
GERARD: (Izvlaei oglodanu kost iz usta.) A neki kao grillkokoi.
GROF: (Nestrpljivo.) Ali ime vae rijei pobijaju moju tvrdnju
da vremena ima u izobilju?
G. QUEER: Ako je sluajnost najjaa u zaetku i nastajanju
stvari, onda je podjednako jaka i u nestajanju i odumiranju.
Kladim se s vama u jedan zlatnik naprema deset da se vrijeme,
sasvim sluajno, moe zaustaviti sutra u osam sati i est minuta!
Ono moe posve nestati, samo sebi postaviti nogu i pasti!
GROF: Ukoliko vrijeme zaista nestane, koji e oblik materije
ostati? Kako neto to je beskonano moe posve nestati bez da se
zamijeni samo sobom?
G. QUEER: Nije na nama da znamo, Vaa ekscelencijo. To zna
samo On.
GROF: ak i da je istina sve to ste rekli, kako posve openita
i teorijska misao poput te vae moe utjecati na ivot samo jednog
202

izdvojenog ovjeka? Ukoliko se ja zatvorim u svojoj kupaonci tri

dana i ta tri dana samo sjedim i gledam pred sebe, kolika je
mogunost da me zadesi bilo kakva sluajnost?
G. QUEER: Ne znam, zaista ne znam. (Gospodin QUEER ustaje i
brie lice krpom. Baca krpu na stol. To isto uini i GERARD.)
G. QUEER: Moe vam netko u ta tri dana zakuca na prozor i
doe objedovati u vau toaletu, na primjer. Ali teko da se takvo
to moe dogoditi.
GROF: Apsurdno! (GROF je pomalo ljutit.)
G. QUEER: Sada moramo poi. Hvala na gostoprimstvu, Vaa
ekscelencijo. I dovienja!
(GROF odmahuje rukom. Gospodin QUEER i GERARD izlaze kroz
prozor. Sluge odnose tanjure, stol i stolice.)
GROF: Au revoir!
(Svjetlost iz prozora zablijeti u kupaonici. GROF opet uzima novine.)

PRIZOR DRUGI
(GROF je zaspao zadubljen u novine. U kroz prozor kupaonice ulazi bradati ovjek u mantilu i sa eirom na glavi. U lijevoj ruci ima pepeljaru, a
u desnoj cigaru. Sjeda na rub kade. Dim ulazi u GROFOVE nosnice, on
kalje. Budi se.)
GROF: Tko ste vi?
(DOLJAK se smije i skida eir.)
DOLJAK: Tko sam ja? A tko ste Vi?
(GROF pokuava neto rei, ali ne uspijeva nita od straneva smijeha.)
DOLJAK: ovjek je ono to stvara. ovjek je tenja za
samoostvarenjem. elite li znati tko sam ja, itajte moja djela.
(GROF se rastuuje. Gleda u pod. Oi mu se cakle.)
GROF: Tako me je stid. (Rida.)
DOLJAK: Ja vjerujem da ste vi sposobni stvoriti neto. Ne gubite nadu. Bit je u pokuavanju i stremljenju. Iako je sada sve crno,
nestat e jednom upitnosti i pronai ete put kroz svoj besmisao.
203

GROF: (Kroz suze.) Ako bude vremena!

(DOLJAK se smije.)
DOLJAK: U meuvremenu pokazat u vam neto. (Stavlja ruku
u dep i vadi balon. Napuhuje balon pun dima. Balon lebdi.)
GROF: Nevjerojatno! (GROF ushien ustaje sa koljke. DOLJAK
die ruku i cigarom bui lebdei balon. Prasak. Od balona je ostao oblai
dima u zraku. DOLJAK uzima eir, ustaje i pozdravlja GROFA.)
DOLJAK: Odoh. Razmislite o svemu.
(DOLJAK izlazi kroz prozor. Ponovo blijesak svijetlosti. GROF se
sputa na koljena i prouava ostatke balona.)

PRIZOR TREI
(GROF sjedi na koljci i rastee komadie balona. Kroz prozor ulazi
DJEVOJKA. Divna je. Obuena u svilu. Ne primjeuje GROFA. Prilazi
kadi i puta toplu vodu. Kada se puni. Ona pjevui.)
DJEVOJKA: Od lovora vijenac...
(GROF opinjeno promatra DJEVOJKU, a ona skida svilu. Gola je.
Zaprepaten je prizorom.)
DJEVOJKA: Je stavio na zdenac... (Kada je puna. DJEVOJKA se
saginje i prolazi rukom kroz vodu.)
GROF: (Ustaje se naglo.) Za Boga miloga!
(DJEVOJKA vrisne i brzo uskoi u kadu skrivajui grudi i meunoje.)
DJEVOJKA: Nisam Vas primijetila, Vaa ekscelencijo.
GROF: Zato me zovete ekscelencijo kad ve imate obraza doi
goli u moju toaletu?
DJEVOJKA: Kad je netko grof, to se dobro zna.
(GROF sjeda na koljku iznemogao.)
DJEVOJKA: (Nasmije se.) Biste li mi, molim Vas, dodali mirisnu
sol?
(GROF ustaje i odlazi do ogledala.)
GROF: Gdje je?
204

DJEVOJKA: Ispod ogledala. Na polici.

(GROF ugleda boicu s mirisnom soli i otvara ju. Mirii. Oaran je
mirisom. Prilazi kadi i klekne.)
DJEVOJKA: to radite?
GROF: Miriem. Miriem. (GROF mirii vodu u kojoj je uronjeno
njeno tijelo.)
GROF: To mirii tako lijepo.
(DJEVOJKA die dublje. Njene grudi izranjaju iz vode. Zamraenje.
Traje. Kroz prozor ulazi ANEO sa svijenjakom u ruci. Baca svijenjak
kroz prozor natrag u tamu. Pozornica se posve zamrauje. Nema ni glasa
ni svijetla ni mirisa.)

TREI IN, PRIZOR PRVI

(Ponovo GROFOVA srednjovjekovna toaleta. GROF je usnuo kleei pokraj bureta za pranje. Jedna ruka mu je u buretu. ANEO je kraj njega.)
ANEO: Grofe! Ekscelencijo! (Potee ga za rame.) Probudite se!
(GROF se budi. Polako ustaje. Mirii prste one ruke koja mu je bila u
buretu. Lice mu je zaleeno, ali odaje unutranju potresenost.)
GROF: Mislio sam da makar ovdje mogu imati mira.
ANEO: Vaa ekscelencijo...
GROF: Ali sada znam da je ovo najbolje mjesto za kontemplaciju.
ANEO: Predloio bih vam da sada odete spavati. Kajem se to
sam vam otvorio vrata mraka, nadam se da mi opratate tu moju
slabost.
GROF: Nita ne zamjeram. Mudar ovjek...
(ANEO pada pred GROFOVE noge.)
ANEO: Ali osjeam se tako greno!
GROF: Dajte, molim vas! Aneli plau samo na slikama.
(GROF pogledom trai svijenjak, ali onda se sjeti da ga je ANEO
bacio kroz prozor.)
205

GROF: Neka vam bude ao samo moga svijenjaka!

(GROF proe kroz tminu i izie iz toalete. Zatvara vrata i prolazi
mranim hodnikom do svoje sobe.)

PRIZOR DRUGI
(U nemogunosti da zaspi, GROF je razmiljajui doekao zoru. U njegovu spavau sobu ulazi mlada sluavka sa zajutarkom na srebrnom pladnju. Vidjevi GROFA ispruena na krevetu zacrveni u licu i brzo okrene
lea. GROF se naglo posjedne na rub svog kreveta.)
GROF. Priite, Michelle.
(MICHELLE prilazi unatrake, jo uvijek ne gledajui u GROFA.
GROF netremice gleda njena lea i bokove. Pribliava lice njenoj haljini i
mirii.)
MICHELLE: Ekscelencijo, to to radite? (Ona se smije, iako
ukoeno.)
GROF: Miriim vas Michelle, ima li ita loe u tome?
MICHELLE: Ne, Vaa ekscelencijo.
GROF: Miriite tako lijepo... (GROFOVO tijelo podrhtava.
Odvezuje vor slukinjine pregae. Pregaa pada na pod. Odvezuje vezice
na njenim leima.)
MICHELLE: to to radite, Vaa ekscelencijo?
GROF: Umirite se, Michelle. Spustite taj pladanj i zamislite da
ste u kadi.
(MICHELLE se sagne i spusti pladanj.)
GROF: Ostanite tako pognuti!
(MICHELLE ostane pognuta, a njena zadnjica u visini GROFOVA
lica. GROF podie njene donje skute. Ispod je podstava koju otrgne s
sluavkinog tijela. Ostaju samo duge svilene arape i gaice. MICHELLE
grevito stie pladanj. Pladanj drhti zajedno s njenim rukama. GROF joj
razgoliuje zadnjicu. On promatra. Mirii. Naglo ustaje, iri mantil i ulazi
u MICHELLE.)
206

GROF: Draga Michelle... (GROF uzdie. Posve je obuzet pokretima

svojih kukova.) Zamislite da ste u kadi.
MICHELLE: Da, Vaa ekscelencijo.
(MICHELLINA meka koa se talasa. Tanjuri i alice zveckaju sve
jae.)

PRIZOR TREI
(GROF stoji uz prozor spavae sobe. Promatra kiu. MICHELLE sjedi
obuena na rubu kreveta, pogleda oborena na tlo. Na rubu je plaa. Duga
utnja.)
GROF: Michelle, sad moete ii. Pozovite hitno De Bassaulta.
(GROF se ne okree od prozora.)
(MICHELLE izlazi. Uskoro stie DE BASSAULT.)
DE BASSAULT: Vaa ekscelencijo.
GROF: elio sam vam rei... Ono vae bure u mojoj toaleti
DE BASSAULT: Vodokotli, Vaa ekscelencijo.
GROF: Da, taj va vodokotli. (Vani grmi.) Prije no to vam ita
kaem, htio bih se ispriati, dragi De Bassault.
(DE BASSAULT negoduje i odstupa jedan korak unatrake prema vratima.)
DE BASSAULT: Vaa ekscelencijo, to je posve nepotrebno.
(GROF ga ne uje.)
GROF: Bio sam zavidan. Upravo tako, zavidan. (GROF se opet
okree prema prozoru i gleda kiu. Sijeva.)
GROF: ak i kia, kada pada, dubi zemlju, otapa je i raznosi,
ravna i ini bore, premjeta je s mjesta na mjesto, igra se njome na
udesna naine. A onda zemlja, nakon kie, vraa kapi ponovo u
nebo, vraa ih njeno, nevidljivo i skrovito, kao to se ljubavnici
rastaju u zoru. Kad se zemlja opet zaeli svoga ljubavnika iz oblaka, ona pupa i izranja predivne cvjetove da oboji sve i zamirii do
njegovih nebeskih odaja. Kia tada gomila snagu na nebesima,
207

plai zemlju svojom strau, riga vatru i vriti od elje, a onda opet
stie u njen zagrljaj. Shvatio sam puno toga razmiljajui sino.
Od srca vam estitam na vaem izumu.
(DE BASSAULT se u nevjerici i iznenaenju naklanja GROFU. Zahvaljuje.)
GROF: To je sve to sam vam elio rei.
DE BASSAULT: Hvala, Vaa ekscelencijo.
(DE BASSAULT unatrake izlazi iz sobe. U sobu ulazi ANEO s violinom. Svira. GROF promatra kapi kie. Munje i kapkanje vode. Zastor
zaklanja pozornicu. Violina i dalje svira. uje se putanje vode iz
vodokotlia.)
Rijeka, 28. 5. 1998.

208

DERIVIRANA TRUMFETA KOJA TEI

BESKONANOSTI
(dramsko pjevanje koje poje priu u tri ina)

IN PRVI
DRUG sjedi zavaljen u naslonjau. trumfovi na ekranu televizora.
TRUMFETA histerino lupa posuem koje pere u kuhinji iza
DRUGOVIH lea. DRUG gasi televizor i odlazi prema stolu na terasi.
TRUMFETA ga oprezno slijedi. Sjedaju za stol. Zle su volje. Toe vino.
DRUG:
kap drugarstva na plavom dlanu,
proleteri svih zemalja-ti dam-ti dam-ti dam,
narisana rijeka mori malu branu
u selu sitnih drugova,
ta je rijeka
od buenja i tuge
boja: plava
visina: tri debele jabuke
srca: dobra
(tako ih vidi Gargamel)
najbolje nas pozna onaj
koji nas ne voli
narkoza ljudske mudrosti
209

starog Papa trumfa

to jedini
crven-kapu nosi
i govori: zajedno smo sretni.
lae li nam?
ti dam-ti dam-ti dam,
skakue mala drolja,
za sve nas dade ona obol,
prolazi krianjem ulice Biblije
i avenije Marxa i Engelsa
u kvartu Braka
na obali rijeke Loe lakiranih noktiju
ako budete dobri moda na as i vi
ugledate
komunizam
(Naime, DRUG je zakljuio da su trumfovi, kao i brak, utoite
komunizma. Sjeanja treba izbrisati radi vlastite sigurnosti. )
TRUMFETA:
Gargamel stvori crnokosu
trumfetu potopnicu,
(kretavi smijeh i plavi prstii
to otvaraju vrata brane sjea li se?)
Papa je trumf izbavi od zla,
uini je dobrom dobrom dobrom dobrom dobrom
plavokosom plavokosom plavokosom plavokosom.
postala je ideal
arijevsko-sibirsko-donedavnokranski
(dok su Isusa jo prikazivali plavokosog)
210

plavokosa trumfeta poe istinski osjeati

svoje trumfstvo,
doivi posvemano
buenje samosvijesti
ti dam-ti dam-ti dam
mala drolja
elio bi da sam plavokosa?
DRUG:
ne
volim te kakva jesi.
ima divnu crnu kosu
TRUMFETA:
ne vjerujem.
to je neki tvoj
gargamelski trik
DRUG odloi zaslinjenu vinsku au i pokua zagrliti TRUMFETU.
Njegove su ruke oko njenih ramena, meutim, on ne osjea zagrljaj.
Pokuava osjetiti. Ne uspijeva. Prsti su mu upleteni u njenu crnu kosu.

IN DRUGARSKI
TRUMFETA polae poljubac na DRUGOV obraz.
DRUG:
in saaljenja
in neopreznosti
trumfeto moja,
mrzim openito u tebi
211

ne bismo trebali osjeati

gaenje
kad pokuavamo glumiti dobrotu
TRUMFETA:
prekida DRUGA u po njegova stiha
to je ludost: razmiljati o trumfovima.
poljubac je iskren,
na izlaz
DRUG:
nemogue
je vidjeti trumfove
nakon toliko godina i ne primjetiti
koliko smo se promijenili
elio sam samo rei
TRUMFETA:
eli li da obojim kosu?
DRUG:
moda.
kako bi to izgledalo
TRUMFETA:
bolje nego kia
bolje nego
DRUG:
bolje ne
212

IN PRISNOSTI
Iznenadni pljusak potjera DRUGA i TRUMFETU s terase. Uzimaju ae
i vino te bjee u kuu. Drug zatvara staklena vrata terase i jo jednom se
zagleda u more. Sivo, mrtvo.
DRUG:
more ima krivu boju
TRUMFETA:
ini me nesretnom
a to nije drugarski
DRUG:
pozvat emo Papa trumfa
da ti pomogne
TRUMFETA:
nepotrebna grubost
DRUG:
uvjetovanost.
sve to bi mogla dobiti mjesto ove grubosti
jest djeli glume
eli iskrenost?
TRUMFETA:
elim
iskreno mi reci
eli li me plavu
DRUG:
elim-ne elim.
213

elja je preusitnjena strast koja

gubi smisao u oku vremena.
iskrenost-neiskrenost,
posao za Papa trumfa
TRUMFETA:
elim da trajemo
DRUG:
mi jesmo
o trajanju odluit e
odbor izvrnog vijea
TRUMFETA:
ti dam-ti dam-ti dam
DRUG:
eli li rei da se osjea
izigrano?
TRUMFETA:
elim
glupa rije
DRUG:
ja mrzim glupe rijei
TRUMFETA:
vrijeme je za izlaz
DRUG:
vrijeme je
214

trumfajmo dalje
TRUMFETA zagrli DRUGA. Sada on osjea zagrljaj. Sada on voli.
Bio je stravino tuan zbog jutronje svae. Cijelo je vrijeme nakon svae
gledao dugometrani film o trumfovima. To ga je smirilo. I njena kosa
crna. Lijepa. ao mu je to joj je spomenuo plavu.
DRUG:
dobro je da nisi potopila
nae selo
Rijeka, 16. 11. 2005.

215

PRIAM TI PRIU

NOVA EKOLOGIJA
SUSJED i SUSJEDA razgovaraju stojei usred kuhinje po ijim se zidovima rastee smea, ljepljiva i smrdljiva masa.
SUSJED: Spreman sam na sve.
SUSJEDA: to znai SVE u trenu kraja?
SUSJED: Znai isto to i u poetku: SVE jest isprika za injenje.
SUSJEDA: to kanite uiniti?
SUSJED: U nau stambenu jedinicu uvodim novi zakon. Zakon
o indeksu izmeta. Kua je stara, odvodne su cijevi u stranom
stanju. Ugraivanje novih kotalo bi vie nego to je ukupna vrijednost kue. Cijevi sve vie poputaju. Govana ima posvuda.
SUSJEDA: Cijevi su nezamjenjive.
SUSJED: Tono tako. Kad ne moemo promijeniti cijevi, moemo promijeniti navike stanara. U sljedeih tjedan dana izvrit
emo mjerenje koliine izmeta po svakom domainstvu. Prema
koliini izmeta odobravat emo svakom domainstvu konzumiranje odreene koliine hrane tijekom tjedna.
SUSJEDA: Znai, oni koji seru vie dobivat e manje hrane od
onih koji seru manje i tako e se smanjiti ukupna koliina fekalija
u zidovima zgrade?
SUSJED: Netono. Oni iji je indeks izmeta vei, dobivat e vie
hrane jer, oito, oni trebaju vie za prehranu. Oni koji seru manje,
jest e manje. Ali nitko nee moi ii iznad propisane koliine
hrane. Dakle, prederavanju, preseravanju i pretjerivanju je kraj.
216

Zakonom o indeksu izmeta neemo odmah smanjiti koliinu

izmeta, ve emo je prvo staviti pod kontrolu, a potom smanjivati
novim i uinkovitim mjerama.
SUSJEDA: Shvaam, to je reforma u dva koraka. U mom
domainstvu nas je etvero, indeks izmeta bit e visok. Mi se ne
moramo bojati nedostatka hrane. Ali vi ste samac. Kako ete
preivjeti vlastiti zakon?
SUSJED: Ja sam spreman na SVE.
SUSJEDA: to to znai na kraju?
SUSJED: Krast u vae govno! Prespojit u cijevi da vae govno
istjee u moje slivnike! Neu gladovati!
SUSJEDA: Neuveno! Vi zlotvore jedan!
SUSJEDA nasre na SUSJEDA. Zabija mu nokte u lice. On krvari. Konstantno je udara akom u trbuh. Ona naposljetku podrigne i povrati ruak.
SUSJED: Ne rasipaj!
SUSJEDA: Plati!
SUSJED: U redu. Platit u tvoj izmet. Odredi cijenu.
SUSJEDA: Dekagram zlata za 136 kila izmeta.
SUSJED: Dekagram za 142 kilograma.
SUSJEDA mrmlja kao da rauna. Oi su joj iskrenute u duplje.
SUSJEDA: U redu. ini se razumnim.
SUSJED: ime emo zapeatiti ugovor?
SUSJEDA: Mislila sam na snoaj.
SUSJED: U redu. Bit e snoaj.
SUSJEDA odlazi iz dnevnog boravka u spavau sobu. Skida se i lijee
na krevet okrenuta prsima prema SUSJEDU. iri noge. SUSJED se svlai
i nalijee na SUSJEDINO tijelo. Lica su im potpuno bezizraajna.
Savrenim ritmom SUSJED udara SUSJEDIN trbuh svojim kukovima. Ne
daju nikakve naznake da uivaju niti isputaju zvukove. Zaleena lica.
Odjednom SUSJED progovara.
SUSJED: U prostoriji stravino zaudara.
SUSJEDA: To je govno. Posvuda. Svijetlo smee mrlje izviru iz
svih zidova.
217

SUSJED: Stanje je alarmantno.

SUSJEDA: Takoer tragino.
SUSJED: Svrio bih.
SUSJEDA: Izvoli.
SUSJEDOVO tijelo se trenutano zaledi u sveobuhvatnom gru. Potom
on eksplodira rijeima:
SUSJED: Ah, sranje!
SUSJEDA: Tono, posvuda je.
UVOENJE TRAJNOG MIRA
MU: Ako sam dobro shvatio, vi ste imali snoaj s mojom
enom.
SUSJED: Tono.
MU: Kako se usuujete? Radi se o mojoj eni!
SUSJED: Ne brinite, sve sam uradio promiljeno. U dobrim ste
rukama.
MU: to vam to znai?
SUSJED: Vi ivite u mraku neznanja. Redundantni ste u sustavu funkcioniranja ove zgrade.
MU: Ali zar ne proizvodim izmet?
SUSJED: Vaa djeca se sve bre razvijaju. Vaa proizvodnja
izmeta zanemariva je u odnosu na njihovu. S druge strane, Vaa
djeca zajedno konzumiraju istu tjednu koliinu hrane kao i vi.
MU: Pustite moju djecu na miru!
SUSJED: Ne brinite za njih, oni su posve funkcionalni. Problem
ste vi.
MU: I to kanite uiniti?
SUSJED: U dogovoru s vaom suprugom, odluio sam vas ubiti.
MU: Drugi stanari zgrade nee pristati na to!
SUSJED: Ve sam svima u zgradi objasnio kako stoje stvari.
Skoro svi uviaju da je vaa smrt uvjet naeg opstanka.
MU: Neu se predati bez borbe!
218

MU bjei iz prostorije na stubite. Tamo pronalazi veliki bat i njime

udara u zid zgrade. Zid se raspukne i izmet u mlazu potopi stubite.
STANARI: Terorizam!
SUSJED: Tono.
MUEVA djeca dolaze sa tapovima. Zatuku oca koji se mrtav isprui
u smeoj tekuini. SUSJED odlazi natrag u prostoriju u kojoj ga doeka
SUSJEDA.
SUSJEDA: Ubili ste mi mua.
SUSJED: Ubili smo nam mua.
SUSJEDA: Je li to bilo opravdano?
SUSJED: S aspekta Zakona o indeksu izmeta bilo je posve
opravdano. Namjeravam zauzeti mjesto Mua u vaem domainstvu. Kad se va indeks izmeta ujedini s mojim, imat emo dva
puta vie hrane nego ostala domainstva zajedno. Potom emo
smanjiti indekse ostalim stanarima koji e lagano, zbog sve manje
koliine tjedno odobrene hrane, izumirati od gladi. Na kraju emo
ostati sami u zgradi.
SUSJEDA: Koliina izmeta e se tada drastino smanjiti. Zidovi
zgrade e biti izlijeeni.
SUSJED: Tono.
SUSJEDA: Kakva je to galama?
STANARI se grupiraju kraj vrata prostorije i uzbueno viu.
SUSJED: emu dernjava?
STANARI: Mu je uinio veliku rupu u zidu koja se pod utjecajem siline smeeg mlaza poela iriti i postajati sve veom. Potom
se cijeli zid nakrivio i prijeti ruenjem.
Stravian lom i zvuk razbijanja od kojeg se trese itava zgrada.
STANARI: Zid se upravo uruio!
SUSJED: Zid e povui cijelo lijevo krilo koje e, ako se srui,
za sobom povui cijelu zgradu. Moramo odrezati lijevo krilo!
STANARI: Ali neki od nas tamo ive!
SUSJED: Smatrajte se mrtvima!
STANARI: U redu.
219

SUSJED (obraa se SUSJEDI): Daj mi kare!

SUSJEDA mu daje velike kare. SUSJED ih uzima i hrabro ulijee u
govnom i opekama pokriveno stubite. Uskoro se pojavljuje s velikim bijelim odrezanim krilom iz kojeg lipti krv.
SUSJED: Lijevo krilo zgrade je odsjeeno. Sada smo sigurni.
STANARI: A to e biti s nama?
SUSJED: Nije vam nita konkretno bilo obeano. Nestanite.
STANARI odlaze. SUSJED zatvara vrata prostorije u kojoj su samo on
i SUSJEDA.
SUSJEDA: to sada?
SUSJED: Razodjenite se.
Ona se svue. SUSJED ukljui stari radio na stolu. Glazba. Potom
prelazi dlanom preko zidova. Na njima se skuplja izmet. Prilazi SUSJEDI
i mae izmetom njeno tijelo. S radija se uje reklama za otre kare. Sada
SUSJED stavlja izmet na SUSJEDINO lice. Ona rei. Potom oamari
SUSJEDA. U isti as radio najavljuje razgovor sa znanstvenikom.
SUSJED: A-ha! To valja uti!
SUSJED odlazi do radija i pojaava ton.
Glas iz radija:
INTERVJU S POZNATIM I PRIZNATIM DOKTOROM
LOGIKIH ZNANOSTI
ENA: Postoji li spas za ovaj svijet?
ZNANSTVENIK: Ne, jedno apsolutno i odluno ne. Suvino je
spaavati svijet koji za svoj vrhunski stupanj razvoja dri vlastito
samounitenje. Niti jedna stvar u naem logijskom sustavu ne
moe i ne treba biti spaena. Stvari treba spaavati u nekom drugom svijetu. Svjetove treba spaavati u nekom drugom logijskom
sustavu, u onome kojemu okosnica nije vrijeme, u kojem stvari ne
doivljavaju poetak, sredinu i kraj, ve postoje na neke druge
naine. A to bi u takvoj neshvatljivoj i nama apstraktnoj dimenziji nekog drugog logijskog sustava uope znaila rije spasenje?
220

Mislim da uviate svu apsurdnost tog pojma. Pojam spasenje

jedan je od alkemijskih, protuloginih pojmova proizalih iz nude
pruanja razliitih utjeha ljudima. A zato ljudi uope trebaju utjehu u svom logijskom sustavu, to je drugo pitanje. Po svoj logici,
logika ovog svijeta trebala bi im biti toliko logina da pojave kao
to su kraj uzimaju zdravo za gotovo. Sve proizlazi iz duboke
ljudske slutnje da postoje i drugi logijski sustavi u kojima spasenje postoji. Zbog te slutnje ljudi su izmislili alternativne logijske
sustave unutar ovog naeg postojeeg, zemaljskog. Uglavnom su
to religije. Ljudi oito pate od razliitih logijskih anomalija. Potreba za utjehama dokaz je toj tvrdnji. Kao to ve rekoh, smatram da
sve proizlazi iz slutnje koja raa strah. Kada se strah povee s
viim stupnjem svijesti dolazi do raznih neloginosti. Ali sve to ne
mijenja bitno na stvari, svijet se ne moe spasiti. Moe se samo
odugovlaiti s njegovim raspadom. To odugovlaenje moe se
postii opet jedinim loginim putem, a to je, kao to je i dosada
bila, velika katarza.
ENA: Katarza u duhovnom, religijskom ili nekom drugom
smislu?
ZNANSTVENIK: Ne, nikako duhovnom. Duhovnost je lijepa i
zanimljiva stvar, ali, generalno gledajui, u naem logijskom sistemu vrlo malo bitna. Putem duha moda moemo dokuiti veinu
logikih zakonitosti naeg svijeta, ali to e znaiti sve te teorije
onog trena kad na svijet, po svojoj logici, prestane postojati? Ne
ba puno. ak i ako sve te teorije preive zapisane na nekom, recimo disku, u kakvom e logijskom sustavu one moi biti prepoznate kao teorije, deifrirane, a onda i shvaene? Uzmimo primjer
iz naeg logijskog sustava: etrursko pismo. Zbog toga to je ono
nastalo u naem svijetu ono je odmah prepoznato kao pismo, a
ne kao, recimo, crna kava bez eera. Potom je ono donekle
deifrirano, a nije posve shvaeno to ono zapravo znai i o emu
tono govori. Zamislite sada taj proces unutar dva razliita logijska sustava. Shvaanje je gotovo nemogue. Ukoliko naa
221

duhovnost ne dopre do nekog slinog ili istog logijskog sustava

nakon raspada naeg, ona e ostati posve besmislena. Dakle, kamo
god usmjerimo nau duhovnost ostat emo u podruju izuavanja
anomalija, a svijet neemo spasiti. to se religije tie, ve iz
reenog moete iitati moj stav. U svojim smo utjehama jako
neiskreni i neobino oajni. Kao mala djeca kada izmataju i
uljepaju ono to ne mogu imati. Katarza na koju sam mislio je,
naravno, veliki rat. Ali ovog puta nee biti dovoljan rat koji e uzeti
milijune, ve onaj koji e prodrijeti nekoliko milijardi. Jedino to,
ali i jo neke pojave kao npr. bolesti, mogu smanjiti aktivnost na
zemlji i tako odugovlaiti njen kraj.
ENA: Ali vi govorite o nevienoj kataklizmi, o nesagledivom
zlu!
ZNANSTVENIK: Sa stajalita raznih utjeha to bi se moglo tako
nazvati, ali zlo, osobito kad je veliko, nosi u sebi vie od polovine
svog dobra naeg logijskog sistema. Bespredmetno je tu govoriti u
terminima dobra i zla, radi se o logici i njenim sitnim odstupanjima. Veliki rat nikako ne bih mogao nazvati kataklizmom, radije
bih ga opisao kao drastinu promjenu u smjeru kretanja vremena.
Svijet e uskoro postati svjedokom velikog ratnog zbivanja, ali
prava kataklizma e doi tek puno kasnije. Ne moe se rei tono
kada, to uvelike ovisi o samom ratu. Mnogi od vas smatrat e ovo
okrutnim i neovjenim objanjenjem. to u logici znai pojam
okrutnost? Logika kae da se okrutnost mora desiti, bilo kada i
bilo gdje, a analogno tome, negdje se mora dogoditi i ono to je
suprotno okrutnosti. Negdje e se dogoditi nijanse izmeu okrutnosti i njene suprotnosti. Ali logika se uope na zamara dublje tim
problemom, a jo manje pokuava povui crtu izmeu okrutnosti
i ne-okrutnosti. Logiku zanima samo to da se okrutnost mora
dogoditi, trajati i potom nestati, ba kao i na svijet. Sva e okrutnost i ne-okrutnost nestati zajedno s tim svijetom. Mi, ljudi, previe se neiskreno okreemo ka logici. Previe teko si priznajemo
da smo dio logike i da smo njome uvjetovani. Lijep primjer te
222

neiskrenosti oigledan je u esto ponavljanom pitanju: jesu su li

ljudi genetski, primordijalni ubojice? I jesu i nisu. Teko si to priznajemo. ak kad se rade dokumentarne emisije o naim precima,
impanzama, ne moemo biti posve iskreni. Prikazujemo ih kao
nasmijane i vesele lakrdijae koji sretno ive u svojim idilinim
oporima. Prikazujemo ih tako jer su nam opasno slini i na njima
preslikavamo svoje strahove. Samo jedna dokumentarna emisija,
od onih koje sam ja vidio za dugih godina bavljenja znanou,
pokazuje impanze kako ubijaju druge majmune i prodiru ih u
lokvama krvi. Kako progone druge impanze i potom im odgrizaju ruke i vau oi ispale iz lubanje zbog udaraca i ugriza. Da, i
impanze su ubojice, gledano u svjetlu ljudske anomalije.
Gledano logiki, neke su impanze zacrtani nositelji nestajanja
drugim impanzama, sve da bi se odrao logijski sustav. Preselimo
se u ljudski svijet, neki su ljudi kraj za druge ljude. Onog trena
kada se sustav zasiti, on e po logici stvari nestati. Da ne bi ubrzo
nestao, mi sada trebamo ono to vi zovete kataklizmom. Ja smatram da e to biti veliki rat koji e morati desetkovati populaciju
naeg logijskog sustava. Kad se tako objasni i ne zvui previe
okrutno, zar ne?
ENA: Kada govorite o milijardama mrtvih, jeste li spremni i vi
sami biti rtvovani radi produetka trajanja sustava?
ZNANSTVENIK: Ja, vi, on... Potpuno svejedno s logikog stajalita. Zamislite mene da se popnem na hrpu mrtvih tijela visoku
kao planina i u toj hrpi pronaem svoje tijelo. Potom zagrlim svoje
tijelo i ponem urlati: ali kako ste mogli ubiti ovog ovjeka, pa to
sam bio JA! Posve besmisleno. Naravno, kao ovjek sa svojim slabostima, nadam se da e moj kraj biti to efikasniji i bezbolniji.
ENA: Dakle, ostaje nam jo samo nada da postoji jo jedan
ovakav ili srodan logijski sustav te da e naa spaena duhovnost
zavriti ba tamo.
ZNANSTVENIK: Zar elite jo jednu utjehu?
223

Emisija se nastavlja bez prekida:

GLAS NARODA
I.
Mornari oklopljene grke krstarice Lemnos protiv diktature u
Kraljevini Jugoslaviji.
Mi, mornari oklopljene krstarice Lemnos smatramo svojom
zadaom protestirati pred itavim radnitvom i seljatvom svijeta
protiv tiranskoga kralja Jugoslavije, koji nau brau, prijatelje,
istomiljenike itd. podvrgava neopisivim mukama. Protestiramo
svjesni gadosti tog neuvenog terora to ga taj zvjerski monarh
provodi zajedno s razbojnikom jugoslavenskom buroazijom, da
bi glas nae brae uguio u krvi. Zahtijevamo da se odmah obustavi teror i oslobode svi politiki zatvorenici, izraavajui na najdublji prijezir prema tom pokvarenom monarhu, njegovoj militaristikoj kliki i socijalfaistima koji svojim dranjem podupiru
njegova umorstva i zloine. Pozdravljamo najvruim revolucionarnim pozdravima drugove, te im poruujemo: borit emo se
na vaoj strani za nae zajedniko osloboenje!
(Iz revolucionarnog mjesenika Proitaj i daj drugome da
proita, ako nema povjerenja, uini to neprimjetno, 1928., s
grkog preveo Vladimir X, zvani ili Vrabac ili Crni)
II.
Br. 36.543/2, cl. 6
Upravne oblasti imadu bditi nad tim da se pri elementarnim
nezgodama (kao to su: prolom oblaka, puzenje tla, odronjenje,
oruenje obala uz rijeke i kanale, otplavljenje) pokvarene ili
razorene javne povrine odmah u porabivo stanje uspostavljaju.
Br.43.002/7, cl. 14
Naroito treba brigu o tom voditi da putevi i staze kojim se
obinstvo redovito slui, a poradi toga to to su preaci koji kroz
224

razna njihova svojstva polaze (hlad, drvored, put kroz dolinu,

umu itd.), udobniji budu, poboljani, ispravljeni, krae izvedeni
za to raspoloivim sredstvima.
(Prirunik kr. Redarstvene slube, sastavio 1923. u Zagrebu
A. D. Welker, kr. perovoa vieg razreda.)
III.
La Mostra della Rivoluzione Fascista a Roma!1 (1934.)
Il DUCE ha concesso che dal primo ottobre fino a nuovo
ordine, prestino servizio di guardia e donore all Mostra balila,
avanguardisti e giovani fascisti, dale ore 9 alle 15 di tutti i giorni.
A nessuno sfuge lalto significato morale di montare la guardia
alla Mostra della Revoluzione Fascista.
* * *
Il Fascismo fiero di questa sua milizia. La milizia fascista
milizia volontaria di popolo.2
Mussolini, animatore e dominatore3
IV.
(Bezglasni)

Izloba Faistike revolucije u Rimu!

Duce je objavio da od prvog listopada do daljnje naredbe, avangardisti i mladi

faisti imaju obnaati slubu poasne strae na Izlobi balilla, svakim danom od
9 do 15 sati. Svi su svjesni visokog moralnog znaenja straarenja na Izlobi
Faistike revolucije.
balilla faistiki pioniri, faistika mlade
avangardisti prethodnice, izviai

Faizam je ponosan na svoju narodnu vojsku. Faistika vojska je dragovoljna

vojska naroda. Mussolini, animator i dominator

225

V.
Sempliranje (sampling) jest metoda budunosti.
(Wayne Bola Skippy the Puff Dog De Trousse, rapper iz kvarta.)
SUSJED doivi glasan orgazam.
SUSJED: Ugasi radio.
SUSJEDA (uspuhana i znojna): Ugasi ga ti.
SUSJED: Kravetino!
SUSJED nervozno zgrabi radio i baca ga kroz otvorena vrata sobe.
Radio udara o stubite. Zvuk loma plastike i rasprivanja sitnih dijelova.
Zvukovi se umnaaju i postaju sve glasniji. Cijela se zgrada trese.
SUSJEDA: Opet bombardiraju.
SUSJED: Ne priaj gluposti. Mi bombardiramo!
Smea tekuina prti iz napuklih zidova. itavo se zdanje uruava uz
straan prasak. Zgrada postaje tek hrpa opeka i smea pokrivena izmetom.
Iz jedne dublje nakupine fekalija izranja SUSJEDA sa SUSJEDOM u
naruju. On je mrtav, komad cijevi zabio mu se u sljepoonicu. SUSJEDA,
sva smea i krvava, plae i narie. Potom hvata SUSJEDA za vrat i
zaranja ga ljutito u govno kao da ga davi. Zatim se izvue iz smee
tekuine i popne na vrh hrpe opeka. Ona sere.
SUSJEDA: Novo sutra u novoj logiji.
Ya iqma ebsikologia kul sfilat inxanal mrindur-u mo freya,
made a-u theu braktikal. Libe sivilizasia mrindur-u mo doula w
nasia, nu ade a-u bilgrual w moorifal. Libe sivilizasia bemrinduru mo fexa w eiatesia, nu ade bilgrual w axraqal. If xbilimia anina
xe arkah be moqtus kul freya.
Rijeka, 1. 7. 2005.

226

Biljeka o autoru

Roen sam 10. oujka 1978. u Karlovcu, gdje sam proveo svoje
prve godine.
Potom sam ivio u Slunju, Grabrku (pored Ogulina), Sjeniaku
(pored Karlovca), Karlovcu (opet), Suhoru (pored Novog Mesta),
Rijeci, Szombathelyu, Budimpeti, Rijeci (opet), Budimpeti
(opet), i tako inio krugove, neprestano izuavajui putnike i
zakonitosti putovanja.
Obrazovao sam se u mnogim kolama. Ponavljao sam prvi
razred osnovne jer nisam imao niti est godina kad sam pokuao
upisati drugi. Iz poetka sam urio, a kasnije sam krenuo laganije, kolujui se gotovo dvadeset godina u: Karlovakoj gimnaziji,
Prvoj suakoj hrvatskoj gimnaziji, Pomorskom fakultetu u Rijeci,
Filozofskom fakultetu u Rijeci (gdje sam i diplomirao 2003.) i
Institutu Balassi Blint u Budimpeti.
Usput sam pohaao razliite none i putne kole, zapisivao
razmiljanja, osjeaje, sjeanja i fantazije.
Objavio sam nekoliko pjesama jo kao dijete u Karlovakom
tjedniku, dramski tekst u Rivalu (Rijeka 2000.; nalazim se u Rivalovom izdanju Dan velikih valova iz 2001.) nekoliko kratkih pria
u Knjievnoj rijeci (jesen 2005, proljee 2006.)
U izboru portala Teatar.hr (Projekt Inkubator) moj dramski
tekst Moriczov trg odabran je za sudjelovanje na dramskoj radionici u Splitu (koja se odrala krajem svibnja 2006.)
ivim i radim u Budimpeti.
Volim itati, etati i kuhati.
227

O UDRUZI KATAPULT

Udruga Katapult je osnovana u Rijeci poetkom 2006.

godine s ciljem poticanja stvaralatva i kulture mladih,
promoviranja mladih autorica i autora te suradnje u izdavatvu. Udruga svoje ciljeve provodi kroz promocije mladih autorica i autora, kreativne radionice i seminare, pruanje logistike i edukacijske potpore lanovima u kreativnom pisanju, lekturi, grafikom dizajnu, web dizajnu,
urednitvu, grafikoj pripremi, crtanju stripova, marketingu itd. Drugim rijeima, udruga Katapult educira mlade u
svim segmentima izdavakog procesa, potie njihovu kreativnost, meusobno i zajedniko djelovanje i suradnju te
volonterstvo kao temeljnu vrijednost modernog, aktivnog i
snanog civilnog drutva. Takoer kreira kulturni prostor
u kojem mladi mogu ostvariti svoju kreativnost, osigurava
im potporu i daje povratnu informaciju o njihovom radu.
Jednako tako eli razviti odgovornost autora prema knjizi
kao proizvodu svojeg i tueg kreativnog rada.

kontakt e-mail katapult@katapult.com.hr

C O M M O N S

D E E D

Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 2.5

Slobodno smijete:
umnoavati, distribuirati i javnosti priopavati djelo
Pod sljedeim uvjetima:

Imenovanje. Morate priznati i oznaiti izvornog

autora ili davatelja licence.
Nekomercijalno. Ovo djelo ne smijete koristiti u
komercijalne svrhe.
Bez prerada. Ne smijete mijenjati, preoblikovati
ili preraivati ovo djelo.

U sluaju daljnjeg koritenja ili distribuiranja morate drugima jasno dati do znanja licencne uvjete ovog djela.
Od svakog od tih uvjeta mogue je odstupiti, ako dobijete
doputenje nositelja autorskog prava.
Prethodno ni na koji nain ne utjee na zakonska
ogranienja autorskog prava.
Ovo je svima itljiv saetak Pravnog teksta (pune licence).

CIP - Katalogizacija u publikaciji

SVEUILINA KNJINICA RIJEKA
UDK 821.163.42-31
TUTEK, Nikola
Zlatna pirana : (prie i drame) /
Nikola Tutek. - Rijeka : Zigo, 2006. (Katapult ; knj. 4)
ISBN 953-7142-12-4
110723080

Nikola Tutek Zlatna pirana (prie i drame)

creative commons

Izdava
Zigo Rijeka

Za izdavaa
Zlatko Oani

Urednik
Alen Kapidi

Jezina savjetnica
Ina Randi i Anelka Tutek

Dizajn naslovnice
Lea e

Fotografija na naslovnici
Fanni Hajnal

ISBN 953-7142-12-4
www.katapult.com.hr

Zlatna je Pirana pomalo uznemirujua vizija modernog

drutva ili psihe pojedinca u tom drutvu (tu je sadrana
dvojnost prie: pripovijetka se mogla dogoditi u nekom
gradom ili u neijoj psihi, mogla je trajati est godina ili
est sekundi, ona govori o drutvu kao cijelosti ili je
samo/psihoanaliza jednog ovjeka). Pripovijetka je posve
simbolini prikaz stvarnosti, svojevrsna urbana anti-idila.
Zlatna se Pirana dotie mnogih osobina ovjeka i
drutva od kojih su najoitije prikazani pojmovi dobroga
(smisla postojanja, privida/stvarnosti i meuljudskih
odnosa), straha i mrnje (samomrnje i mizantropije).
Ti su pojmovi u prii mnogostruko isprepleteni i zapravo
se ne mogu jedan od drugoga odvojiti.
Zlatna Pirana nije posve mrana vizija ovjeanstva
ona nudi optimizam u vidu snage ovjeka da se neprestano
mijenja i prilagoava, pa makar i uzaludno. ovjekovu
mo da u popunom otuenju suvremenog drutva ipak
pokua pronai sebe. ovjekovu mo da se odrie, da se
bori sa svojim demonima i, na kraju, da voli.
Nikola Tutek
Na Piraninu repu ekaju nas prie o Ademu Jashariju,
Medi i Zeki, zelenoj perici, udnom ujku Otu,
d'Anunnziju Prie pune tuge, sree, krivih procjena,
sitnih zadovoljstava, pomirenja, sukoba Prie o ivotu
kakav jest. Prie o nama.
Alen Kapidi

45,50 kn
ISBN 953-7142-12-4
www.katapult.com.hr
9 589537 142120