Moderni budizam

Ostala djela Geshe Kelsang Gyatsa

Panje vrijedno
Jasna svjetlost blaenstva
Univerzalno suosjeanje
Radostan put do sree
Bodhisattva zavjet
Dragulj srca
Velika riznica zasluga
Uvod u budizam
Razumijevanje uma
Tantrika tla i putovi
Ocean nektra
Bit Vajrayane
ivjeti smisleno, umrijeti radosno
Osam koraka do sree
Promijenite svoj ivot
Novi prirunik za meditaciju
Kako rijeiti nae ljudske probleme
Tantra Mahamudre
Novo srce mudrosti
Novi vodi kroz Zemlju Dakina

Za daljnje informacije o ovim knjigama, ili openito o

Kailash centru, posjetite www.bc-kailash.hr

GESHE KELSANG GYATSO

Moderni budizam
PUT MUDROSTI I SUOSJEANJA

PRVI DIO

THARPA HRVATSKA

Moderni budizam
Geshe Kelsang Gyatso
Prvo izdanje 2014.
Nova Kadampa tradica Meunarodno udruenje
Kadampa budizma
Prevod djela: Modern Buddhism, Geshe Kelsang Gyatso
Sva prava pridrana.
Niti jedan dio ove knjige ne sme se umnaati ni u kojem obliku niti
bilo kojim sredstvima osim u obliku kratkih navoda ili citata u svrhu
osobnih prouavanja, istraivanja ili osvrta.
Budistiki centar Kailash
Rokova 54
21000 Split, Hrvatska
Prevod i priprema: Budistiki centar Kailash

Sadraj

Ilustracije

viii

Predgovor

ix

PRVI DIO: SUTRA

Uvodno objanjenje
to je budizam?

Budistika vjera

to je um?

Tko su Kadampe?

10

Dragocjenost Kadam Lamrima

19

Put osobe poetnog dosega

Dragocjenost naeg ljudskog ivota

23

to naa smrt znai?

27

Opasnosti nieg ponovnog roenja

29

Uzdanje

31

to je karma?

34

Put osobe srednjeg dosega

to trebamo znati

37

to trebamo odbaciti

51

to trebamo prakticirati

53

to trebamo postii

55

Put osobe velikog dosega

Vrhunsko dobro srce bodhichitta

59

Uvjebavanje u srdanoj ljubavi

60

Uvjebavanje u ljubljenju drugih (brina ljubav)

63

Uvjebavanje u eljnoj ljubavi

69

Uvjebavanje u univerzalnom suosjeanju

70

Uvjebavanje u samoj bodhichitti

72

Uvjebavanje u putu bodhichitte 

75

Uvjebavanje u est savrenstava

75

Uvjebavanje u uzimanju u spoju s praksom

est savrenstava

78

Uvjebavanje u davanju u spoju s praksom

est savrenstava

83

Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

87

to je praznina? 

87

Praznina naeg tijela

90

Praznina naeg uma

98

Praznina naeg ja

99

Praznina koja je prazna od osam ekstrema

104

Konvencionalne i krajnje istine

109

Jedinstvo dviju istina

114

Praksa praznine u naim svakodnevnim djelatnostima

119

Jednostavno uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

121

Preispitivanje nae Lamrim prakse

127

DRUGI DIO: TANTRA

Dragocjenost tantre

131

Tantra generirajueg stupnja

137

Zavrni stupanj

143

Sredinji kanal

143

Neunitiva kap

145

Neunitivi vjetar i um

146
vi

Kako meditirati na sredinji kanal

148

Kako meditirati na neunitivu kap

149

Kako meditirati na neunitivi vjetar i um

150

Mahamudra zavrnog stupnja

159

Veliko blaenstvo

161

Praksa Herukine mandale tijela

173

Predaja ovih uputa

173

to je Herukina mandala tijela?

179

Pripremne prakse

182

Uvjebavanje u generirajuem stupnju Herukine

mandale tijela

198

Uvjebavanje u zavrnom stupnju 

208

Upute o Vajrayogini 

209

Joge spavanja, ustajanja i kuanja nektra

209

Preostalih osam joga

215

Posveta

220

Dodatak I Oslobaajua molitva

221

Dodatak II Molitve za meditaciju

223

Dodatak III Objanjenje kanala

231

Dodatak IV Objanjenje unutarnjih vjetrova

237

Dodatak V Joga Buddhe Heruke

243

Dodatak VI Blaenstveno putovanje

259

Dodatak VII Brzi put do velikog blaenstva

283

Dodatak VIII Blaenstveni put

327

Dodatak IX Nada

337

Rjenik

339

Bibliografija

351

Studijski programi Kadampa budizma

356

Kazalo

360

Od istog autora

383
vii

Ilustracije

Buddha Shakyamuni

Atisha

38

Je Tsongkhapa

58

Buddha Suosjeanja

74

Arya Tara

86

Dharma Zatitnik Mudrosti

126

Heruka s dvanaest ruku

130

Ghantapa

142

Guru Sumati Buddha Heruka

172

Buddha Vajradhara

194

Buddha Vajradharma

200

Potovana Vajrayogini

210

Vajrayoginina mandala

216

Naropa

230

Tantriki predmeti obveze: unutarnja ponuda

u lubanji, vajra, zvono, damaru, mala

244

Je Phabongkha

246

Dorjechang Trijang Rinpoche

260

Buddha Vajradharma

328

Potovana Vajrayogini

332

viii

Predgovor

Upute dane u ovoj knjizi su znanstvene metode za

unaprijeenje nae ljudske prirode i kvaliteta kroz razvoj
kapaciteta naeg uma. Posljednjih je godina nae razumevanje
moderne tehnologije u znatnom porastu pa smo, kao rezultat
toga, svjedoci izvanrednog materalnog napretka, no ne dolo
do odgovarajueg porasta ljudske sree. U svetu danas nema
nita manje patnje, niti ima ita manje problema. Zapravo,
moglo bi se rei da su sada problemi brojni, a opasnosti vee
nego ikad. To pokazuje da uzroci sree i rjeenje naih problema
ne lee u poznavanju materijalnih stvari. Srea i patnja su stanja
uma pa se tako njihovi glavni uzroci ne mogu nai izvan uma.
elimo li biti istinski sretni i slobodni od patnje moramo nauiti
kontrolirati svoj um.
Kad nam u ivotu stvari krenu krivo i naemo se u tekoj
situaci, skloni smo samu tu situacu smatrati problemom,
no zapravo, kakve god probleme proivljavali, oni dolaze od
strane uma. Kada bismo na teke situace uzvraali pozitivnim
ili smirenim umom one nam ne bi predstavljale problem;
zapravo, mogli bismo ih ak smatrati izazovima ili prilikama za
rast i razvoj. Problemi se javljaju samo ako na tekoe uzvratimo
negativnim stanjima uma. Zbog toga, elimo li se osloboditi
problema moramo promijeniti svoj um.
Buddha je pouavao da um ima mo stvaranja svih ugodnih
i neugodnih objekata. Svijet je rezultat karme, ili djela, bia koja
ix

moderni budizam

ga nastanjuju. isti je svet rezultat istih djela, a neisti svet

rezultat neistih djela. Budui da sva djela stvara um, sve je,
ukljuujui i sam svet, u konanici stvorio um. Nema drugog
stvoritelja osim uma.
Uobiajeno je rei Stvorio sam to i to, ili On ili ona stvorili
su ovo i ono, ali zapravo je um stvoritelj svega zato to je sve
puka imputacija uma. Ovo je jasno i podrobno objanjeno u
poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti. Mi smo poput slugu
svoga uma; kad god na um poeli neto uiniti, mi to moramo
uiniti bez izbora. Od vremena bez poetka pa sve do sada, mi
smo pod kontrolom svog uma, bez ikakve slobode; ali budemo
li iskreno prakticirali upute dane u ovoj knjizi, moemo obrnuti
tu situacu i stei kontrolu nad svojim umom. Tek emo tada
imati pravu slobodu.
Studiranjem velikog broja budistikih spisa moda
postanemo poznati uenjak; ali ako ne primijenimo Buddhina
uenja u praksi, nae razumijevanje budizma e ostati povrno
i nee imati mo da rijei nae ili tue probleme. Oekivati
da nam se samo intelektualnim razumijevanjem budistikih
tekstova rijee problemi je kao da bolesnik oekuje izljeenje od
svoje bolesti samim itanjem medicinskih uputa na lijeku, a da
sam lijek ni ne uzme. Kako kae budistiki Majstor Shantideva:
Buddhina uenja, Dharmu, trebamo primijeniti u praksi
Zato to se nita ne moe postii samo itanjem rijei.
Bolestan ovjek se nikad nee izlijeiti
Samo itanjem medicinskih uputa!
Svako ivo bie ima iskrenu elju da trajno izbjegne svu
patnju i probleme. To inae nastojimo postii koristei se
vanjskim metodama, ali koliko god da smo uspjeni sa
svjetovnog stanovita koliko god da postanemo bogati,
moni i uvaeni nikad neemo nai trajno osloboenje od
patnje i problema. Zapravo, svi problemi koje doivljavamo
iz dana u dan dolaze iz naeg samoljublja i samoprianjanja
x

predgovor

pogrenih shvaanja koja preuveliavaju nau vlastitu vanost.

Meutim, kako mi to ne razumijemo, obino krivimo druge za
svoje probleme, a to ih samo pogorava. Iz ove dvije temeljne
pogreke proizlaze sve nae druge zablude, kao to su ljutnja i
vezanost, koje nam nanose beskrajne probleme.
Molim se da svatko tko proita ovu knjigu doivi duboki
unutarnji mir, ili mir uma, i postigne pravi smisao ljudskog
ivota. Naroito bih elio svih potaknuti da posebice proitaju
poglavlje Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti. Paljivim itanjem i
kontempliranjem ovog poglavlja, uvijek iznova i s pozitivnim
umom, stei ete vrlo duboko znanje, ili mudrost, koje e vam u
ivot unijeti veliki smisao.
Geshe Kelsang Gyatso

xi

PRVI DIO
Sutra

Buddha Shakyamuni

Uvodno objanjenje

TO JE BUDIZAM?
Budizam je praksa Buddhinih uenja koja se inae zovu
Dharma, to znai zatita. Prakticiranjem Buddhinih uenja,
iva bia su trajno zatiena od patnje. Utemeljitelj budizma je
Buddha Shakyamuni. On je pokazao kako se postie krajnji cilj
ivih bia, postignue prosvjetljenja u Bodh Gayi u Indiji, 589. g.
pr. Krista. Na zahtjev bogova Indre i Brahme, Buddha je potom
poeo i pouavati svoj duboki nauk, odnosno okrenuo je Kolo
Dharme. Buddha je dao osamdeset etiri tisue uenja, i iz tih
se dragocjenih uenja razvio budizam u ovom svijetu.
Danas ima dosta razliitih oblika budizma, kao to su Zen i
Theravada budizam. Svi ti razliiti vidovi su prakse Buddhinih
uenja, i podjednako su dragocjeni; samo se razlikuju
prezentacije. U ovoj knjizi u objasniti budizam po Kadampa
tradiciji, koju ja studiram i prakticiram. Ovo objanjenje ne
dajem radi intelektualnog shvaanja, ve da bi se stekle duboke
spoznaje kroz koje moemo rijeiti svoje svakodnevne probleme
zabluda i ostvariti pravi smisao naeg ljudskog ivota.
Dva su stupnja u praksi Buddhinih uenja prakse
Sutre i Tantre a obje su objanjene u ovoj knjizi. Iako ovdje
predstavljene upute dolaze od Buddhe Shakyamunija, i
budistikih Majstora kao to je Atisha, Je Tsongkhapa i naih
sadanjih Uitelja, knjiga se zove Moderni budizam zato to
3

moderni budizam

sadri prezentaciju Dharme posebno osmiljenu za ljude

suvremenog svijeta. Moja namjera pri pisanju ove knjige je
da dam itatelju snaan poticaj da razvije i odri suosjeanje
i mudrost. Kad bi svatko iskreno prakticirao put suosjeanja i
mudrosti, svi bi njihovi problemi bili razrijeeni i nikad se vie
ne bi javili; to jamim.
Buddhina uenja trebamo prakticirati zato to nema neke
druge prave metode za rjeenje ljudskih problema. Na primjer,
s obzirom da moderna tehnologija esto uzrokuje vie problema
i opasnosti, ne moe se rei kako je ona prava metoda za
rjeenje ljudskih problema. Iako elimo stalno biti sretni, ne
znamo kako; a i uvijek unitavamo vlastitu sreu razvijajui
ljutnju, negativne nazore i negativne namjere. Uvijek nastojimo
izbjei probleme, ak i u snovima, ali ne znamo kako sebe
osloboditi od patnje i problema. Poto ne razumijemo pravu
prirodu stvari, uvijek stvaramo vlastitu patnju i probleme vrei
neprimjerena ili nevrlinska djela.
Izvor svih naih svakodnevnih problema i patnje je
nekontrolirana elja, koju jo zovemo i vezanost. Od vremena
bez poetka smo, radi nekontrolirane elje za ispunjenjem
naih elja, vrili raznorazna nevrlinska djela djela koja
tete drugima. Kao rezultat toga, stalno doivljavamo razne
vrste patnje i nesretne uvjete iz ivota u ivot, bez kraja. Kad
nam elje nisu ispunjene, obino imamo neugodne osjeaje,
na primjer nesretnost ili malodunost; to je na problem zato
jer smo toliko vezani za ispunjenje svojih elja. Kad izgubimo
bliskog prijatelja, doivljavamo bol i nesretnost, ali to je
samo zbog toga to smo nemoni kontrolirati svoje elje. Kad
izgubimo imovinu i stvari koje su nam drage, nesretni smo i
postanemo uzrujani i ljutiti, zato to imamo nekontroliranu
elju za tim stvarima. Kad bismo mogli kontrolirati svoju elju,
ne bi bilo osnova za te probleme. Velik broj ljudi je ukljuen
u sukobe, kriminalne djelatnosti, ak i u ratovanje; sva ta
djela proizlaze iz njihove nekontrolirane elje za ispunjenjem
4

uvodno objanjenje

njihovih htjenja. Iz ovoga se vidi da ne postoji niti jedan od

problema koje proivljavaju iva bia koji ne dolazi iz njihove
nekontrolirane elje. To dokazuje da nai problemi nikada nee
prestati ako ne obuzdamo svoju elju. Dakle, svatko, budist
ili ne, tko ne eli proivljavati probleme i patnju, treba nauiti
kontrolirati svoju elju time to e se uvjebavati u odreenim
meditacijama koje su predstavljene u Buddhinim uenjima.
Trebamo shvatiti kako nai problemi ne postoje van nas
ve su dio naeg uma koji proivljava neugodne osjeaje. Kad
na kompjuter, na primjer, ima problem, mi kaemo: Imam
problem, ali zapravo je to problem kompjutera, a ne na.
Problem kompjutera je vanjski problem, a na problem je
na neugodan osjeaj, koji je unutarnji problem. Ova su dva
problema potpuno razliita. Problem kompjutera trebamo
rijeiti tako to emo ga popraviti, a svoj problem trebamo rijeiti
tako to emo obuzdati svoju elju za tim da se rijei problem
kompjutera. ak i ako uporno rjeavamo probleme kompjutera,
ali smo nemoni obuzdati svoju elju za kompjuterom, i dalje
emo doivljavati nove probleme vezane za kompjuter. Isti je
sluaj i s naom kuom, novcem, vezama i tako dalje. Veina
ljudi trai krajnje uzdanje u krivim stvarima zbog toga to
pogreno vjeruju da su vanjski problemi njihovi problemi. Kao
rezultat toga, nema kraja njihovoj patnji i problemima.
Dokle god smo nemoni obuzdati svoje zablude kao to je
nekontrolirana elja, morat emo stalno proivljavati patnju
i probleme u ovom ivotu i iz ivota u ivot, bez kraja. Poto
smo vrsto privezani konopom nekontrolirane elje za uitke
samsare, ciklusa neistog ivota, nemogue nam je nai
osloboenje od patnje i problema ako ne prakticiramo Buddhina
uenja, Dharmu. Shvaajui ovo, trebamo razviti i odrati
snanu elju za odbacivanjem korijena patnje nekontrolirane
elje. Ova se elja zove odricanje, i proizlazi iz nae mudrosti.
Buddhina uenja su znanstvene metode za trajno rjeenje
problema svih ivih bia. Provedemo li njegova uenja u
5

moderni budizam

praksu, moi emo obuzdati svoju elju i zbog toga emo biti
trajno osloboeni od sve patnje i problema. Ve i samo iz ovoga
moemo razumjeti koliko su za svih dragocjena i vana njegova
uenja, Dharma. Kao to je ve reeno, poto svi nai problemi
potjeu iz nekontrolirane elje, a osim Dharme, nema drugog
naina da se elja obuzda, jasno je da je jedino Dharma prava
metoda za rjeenje naih problema svakodnevice.
Prakticirajui Buddhina uenja na duboki nazor praznine
koja su predstavljena u poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj
bodhichiti moemo rijeiti svoje probleme svakodnevice koji
proizlaze iz vezanosti, ljutnje i neznanja samoprianjanja.
Korijen nekontrolirane elje i sve nae patnje je
samoprianjajue neznanje, neznanje o nainu na koji stvari
zapravo postoje. To neznanje neemo znati prepoznati ako se ne
budemo oslanjali na Buddhina uenja; a ako uenja na prazninu
ne budemo prakticirali, neemo moi odbaciti to neznanje. Tako
neemo imati priliku postii osloboenje od patnje i problema.
Meutim, kroz to objanjenje moemo razumjeti da sva iva
bia trebaju prakticirati Dharmu zbog toga to sva iva bia,
ljudi i neljudi, budisti i nebudisti, ele biti slobodni od patnje i
problema. Nema drugog naina da se ostvari taj cilj.
BUDISTIKA VJERA
Za budiste je vjera u Buddhu Shakyamunija njihov duhovni
ivot; ona je korijen svih Dharma spoznaja. Ako imamo
duboku vjeru u Buddhu, prirodno emo razviti snanu elju
da prakticiramo njegova uenja. S tom eljom emo zasigurno
uloiti trud u svoju praksu Dharme, a sa snanim trudom emo
ostvariti trajno osloboenje od patnje ovog ivota i bezbrojnih
buduih ivota.
Postignue trajnog osloboenja od patnje ovisi o naem trudu
u Dharma praksi, koji ovisi o snanoj elji za prakticiranjem
Dharme, koja pak ovisi o dubokoj vjeri u Buddhu. Stoga,
6

uvodno objanjenje

moemo razumjeti da, ako uistinu elimo doivjeti veliku

dobrobit od svog prakticiranja budizma, trebamo razviti i
odrati duboku vjeru u Buddhu.
Kako moemo razviti i odrati tu vjeru? Prvo, trebamo
znati zato trebamo postii trajno osloboenje od patnje. Nije
dovoljno doivjeti samo privremeno osloboenje od neke
odreene patnje; sva iva bia, ukljuujui ivotinje, doive
privremeno osloboenje od nekih odreenih patnji. ivotinje
doivljavaju privremeno osloboenje od ljudske patnje, a
ljudi doivljavaju privremeno osloboenje od patnje ivotinja.
Trenutno smo moda slobodni od fizike patnje i mentalne
boli, ali je to samo privremeno. Kasnije u ovom ivotu i u
naim bezbrojnim buduim ivotima, morat emo proivljavati
nepodnoljive fizike patnje i mentalnu bol, stalno i bez kraja.
U ciklusu neistog ivota, samsari, nitko nema trajnu slobodu;
svatko mora stalno proivljavati patnje bolesti, starenja, smrti i
nekontroliranog roenja, iz ivota u ivot, bez kraja.
U ovom ciklusu neistog ivota postoje razliita podruja ili
neisti svjetovi u kojima moemo biti ponovno roeni: tri nia
podruja podruja ivotinja, gladnih duhova i bia pakla i
tri via podruja podruja bogova, polubogova i ljudskih
bia. Od svih neistih svjetova, najgori je pakao; to je svijet
koji se pojavljuje najgoroj vrsti uma. Svijet ivotinja je manje
neist, dok je svijet koji se pojavljuje ljudskim biima manje
neist od svijeta koji se pojavljuje ivotinjama. Meutim, patnje
ima u svakom podruju. Kad se ponovno rodimo kao ljudsko
bie, moramo proivljavati ljudsku patnju, kad se ponovno
rodimo kao ivotinja, moramo proivljavati patnju ivotinje, a
kad se ponovno rodimo kao bie pakla, moramo proivljavati
patnju bia pakla. Kontemplirajui ovo, doi emo do spoznaje
kako nije dovoljno proivljavati samo privremenu slobodu od
neke odreene patnje; sigurno nam je potrebno postii trajno
osloboenje od patnji ovog ivota i svih bezbrojnih buduih
ivota.
7

moderni budizam

Kako to moemo postii? Samo primjenom Buddhinih uenja

u praksi zato to su samo Buddhina uenja prave metode za
odbacivanje naeg samoprianjajueg neznanja, izvora sve
nae patnje. U jednom svom uenju koje se zove Sutra Kralj
koncentracije, Buddha kae:
Mag stvara razne stvari
Kao to su konji, slonovi i tako dalje.
Njegove tvorevine zapravo ne postoje;
Treba znati da su sve stvari takve.
Ve i ovo uenje ima mo da trajno oslobodi sva iva bia
od njihove patnje. Prakticiranjem i spoznajom ovog uenja,
koje je detaljnije objanjeno u poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj
bodhichitti, moemo trajno iskorijeniti korijen sve nae patnje,
nae samoprianjajue neznanje. Kad se to dogodi, doivjet
emo vrhunski trajni mir uma, nirvanu, trajno osloboenje
od patnje koje je naa najdublja elja i pravi smisao ljudskog
ivota. Ovo je glavna svrha Buddhinih uenja.
Shvaajui ovo, duboko emo poeti cijeniti Buddhinu
dobrotu prema svim ivim biima, iz koje im je dao duboke
metode da postignu trajnu slobodu od ciklusa patnji bolesti,
starenja, smrti i ponovnog roenja. ak ni naa majka nema
suosjeanje kojim nas eli osloboditi od ovih patnji; samo
Buddha ima ovo suosjeanje za sva iva bia, bez iznimke.
Buddha nas zapravo osloboa time to nam otkriva put
mudrosti koji nas vodi do krajnjeg cilja ljudskog ivota.
Trebamo opetovano kontemplirati ovu stavku sve dok ne
razvijemo duboku vjeru u Buddhu. Ova vjera je objekt nae
meditacije; trebamo transformirati svoj um u vjeru u Buddhu
i jednousmjereno je odrati to je due mogue. Ustrajnim
prakticiranjem ove kontemplacije i meditacije, odravat emo
duboku vjeru u Buddhu danonono, itav svoj ivot.
Jedna od Buddhinih glavnih uloga je da udijeli mentalni mir
svakom ivom biu davanjem blagoslova. iva bia ne mogu
8

uvodno objanjenje

sama od sebe razviti smiren um. Samo ako prime Buddhine

blagoslove u svoje mentalne kontinuume, iva bia, ukljuujui
ak i ivotinje, mogu doivjeti mir uma. Kad su im umovi mirni
i spokojni, oni su stvarno sretni; ali ako im umovi nisu smireni,
ni oni nisu sretni, ak i ako su im vanjske okolnosti idealne. Ovo
dokazuje da srea ovisi o mentalnom miru, a poto on ovisi
o primanju Buddhinih blagoslova, znai da je Buddha izvor
sve sree. Shvaajui i kontemplirajui ovo, trebamo razviti
i odrati duboku vjeru u Buddhu, i generirati snanu elju za
prakticiranjem njegovih uenja openito, a naroito Kadam
Lamrima.
TO JE UM?
Iako esto priamo o umu, kad bi nas netko upitao: to je um?
ne bismo imali jasan odgovor. Neki ljudi kau da je na mozak
um, ali to nije tono. Mozak ne moe biti um zato to je on samo
dio tijela; moemo ga izravno vidjeti oima, ak ga se moe i
fotografirati. S druge strane, um nije dio tijela; ne moemo ga
oima vidjeti i ne moe ga se fotografirati. Stoga je jasno da
mozak nije um. Jasan odgovor na pitanje to je um? moemo
pronai samo u Buddhinim uenjima.
Buddha je dao sljedee jasno i detaljno objanjenje o umu.
Um je neto ija je priroda prazna kao prostor, neto to nikad
nije imalo oblik, konturu ili boju, i ija je funkcija da percipira
i razumije objekte. Postoje tri razine uma: grubi, suptilni i vrlo
suptilni um. U vrijeme naih snova, imamo svjesnost snova
kroz koju nam se pojavljuju raznorazni snovi; ova je svjesnost
suptilni um jer ju je teko prepoznati. Za vrijeme dubokog sna,
imamo samo jednu mentalnu svjesnost, koja percipira samo
prazninu. Ova svjesnost se zove jasna svjetlost spavanja i vrlo
je suptilan um zato to ju je jako teko prepoznati.
Za vrijeme budnog stanja imamo svjesnost budnog stanja
kroz koju nam se pojavljuju razne stvari budnog stanja. Ova
9

moderni budizam

svjesnost je grubi um zato to ju nije teko prepoznati. Kad

zaspimo, na grubi um, ili svjesnost budnog stanja, rastapa se
u na suptilni um spavanja. Istovremeno, sve nae pojavnosti
budnog stanja postaju nepostojee; a kad spavamo duboko, na
suptilni um spavanja se rastopi u na vrlo suptilni um spavanja,
jasnu svjetlost spavanja. Na tom smo stupnju poput mrtvaca.
Zatim, uslijed odrane karmike veze s ovim ivotom, iz jasne
svjetlosti spavanja opet izlazi na grubi um, ili svjesnost budnog
stanja i ponovno nam se pojavljuju razne stvari budnog stanja.
Proces spavanja je vrlo slian procesu umiranja. Razlika
meu njima je u tome to kad umiremo, nai se grubi i suptilni
umovi rastvaraju u na vrlo suptilni um smrti, poznat kao
jasna svjetlost smrti. Zatim, uslijed prestanka nae karmike
veze s ovim ivotom, na vrlo suptilni um naputa ovo tijelo,
odlazi u idui ivot i ulazi u novo tijelo, a zatim nam se
pojavljuju raznorazne stvari tog idueg ivota. Sve je potpuno
novo.
Iz ovog objanjenja uma moemo jasno shvatiti postojanje
naih buduih ivota, pa se sada prakticiranjem Buddhinih
uenja, Dharme, moemo pripremiti za sreu i slobodu u svojim
bezbrojnim buduim ivotima. Nema nita smislenije od ovoga.
Na sadanji ivot je samo jedan ivot, dok su nai budui
ivoti bezbrojni. Stoga, nema sumnje kako su nai budui ivoti
vaniji od ovog ivota.
TKO SU KADAMPE?
Ka se odnosi na Buddhina uenja, a dam se odnosi na
Atishine upute Lamrima (Stupnjeve puta do prosvjetljenja, koji
se jo zovu i Kadam Lamrim). Kadam se dakle odnosi na
spoj Buddhinih uenja i Atishinih uputa, a iskreni praktiari
Kadam Lamrima se zovu Kadampe. Postoje dvije Kadampa
tradicije, drevna i nova. Praktiari drevne Kadampa tradicije su
naizgled vie naglaavali prakticiranje Kadam Lamrima Sutre
10

uvodno objanjenje

negoli Tantre. Kasnije su Je Tsongkhapa i njegovi sljedbenici

podjednako naglaavali prakticiranje Kadam Lamrima i Sutre i
Tantre. Ta nova tradicija koju je utemeljio Je Tsongkhapa zove se
Nova Kadampa tradicija.
Kadampe se iskreno oslanjaju na Buddhu Shakyamunija zato
to je Buddha izvor Kadam Lamrima; oni se iskreno oslanjaju
na Avalokiteshvaru, Buddhu suosjeanja i na Zatitnika
Dharme Mudrosti, time ukazujui na to da su im glavne prakse
suosjeanje i mudrost; i iskreno se oslanjaju na Aryu Taru zato
to je ona obeala Atishi kako e u budunosti voditi posebnu
brigu o Kadampa praktiarima. Iz tog se razloga, ova etiri sveta
prosvijetljena bia zovu etiri Kadampa Guru Boanstva.
Utemeljitelj Kadampa tradicije je veliki budistiki Majstor i
uenjak Atisha. Atisha je roen 982. godine kao princ u Istonom
Bengalu, u Indiji. Otac mu se zvao Kalyanashri (Uzviena
vrlina), a majka Prabhavati Shrimati (Uzvieni sjaj). Bio je
drugi od triju sinova, a po roenju dobio je ime Chandragarbha
(Mjeseeva bit). Ime Atisha, koje znai Mir, dobio je poslije, a
dao mu ga je tibetanski kralj Jangchub , zato to je uvijek bio
odmjeren i smiren.
Dok je jo bio dijete, njegovi su ga roditelji odveli u posjet
hramu. itavim putem tisue ljudi okupilo se da barem
nakratko vide princa. Kad je Chandragarbha vidio mnotvo
pitao je Tko su ovi ljudi?, a roditelji su mu odgovorili, Oni su
svi nai podanici. Suosjeanje se spontano javi u prinevu srcu
i on se pomoli, Neka svi ovi ljudi uivaju dobru sreu, veliku
poput moje. Kad god bi se s nekim sreo, u njegovom bi se umu
prirodno javila elja Neka ova osoba nae sreu i neka bude
slobodna od patnje.
ak i kao mali djeak, Chandragarbha je primao vizije Arye
Tare, enskog prosvijetljenog bia. Ponekad, dok bi bio u
majinu krilu, plavo upali cvijee padalo bi s neba i on bi poeo
govoriti kao da se obraa cvijeu. Jogini su kasnije njegovoj
majci objasnili da je plavo cvijee koje je vidjela znak da se Tara
ukazuje i obraa njenom sinu.
11

moderni budizam

Kada je princ bio stariji njegovi su roditelji eljeli ugovoriti

brak za njega, no Tara mu je savjetovala, Ako postane vezan
za svoje kraljevstvo bit e poput slona kada potone u mulj i
ne moe se izvui van, zato to je prevelik i preteak. Nemoj
postati vezan za ovaj ivot. Studiraj i prakticiraj Dharmu. Bio
si Duhovni vodi u mnogima od svojih prijanjih ivota i u
ovom e ivotu takoer postati Duhovni vodi. Nadahnut
ovim rijeima, Chandragarbha je razvio veliko zanimanje za
uenje i prakticiranje Dharme i postao je odluan postii sve
spoznaje Buddhinih uenja. Znao je da e za postizanje tog cilja
morati nai potpuno kvalificiranog Duhovnog vodia. Prvo
je priao uvenom budistikom uitelju po imenu Jetari, koji
je ivio u blizini, te je od njega zatraio Dharma upute o tome
kako pronai izbavljenje od samsare. Jetari mu je dao upute o
uzdanju i bodhichitti i onda mu je rekao da bi, ukoliko eli isto
prakticirati, trebao otii u Nalandu i uiti od Duhovnog vodia
po imenu Bodhibhadra.
Kada je susreo Bodhibhadru princ mu ree, Shvaam da
je samsara beznaajna, te da su jedino osloboenje i potpuno
prosvjetljenje stvarno vrijedni truda. Molim te, daj mi Dharma
upute koje e me brzo odvesti do stanja izvan alosti, nirvane.
Bodhibhadra mu je dao kratke upute o razvijanju bodhichitte
i tada mu je savjetovao: eli li isto prakticirati Dharmu,
potrai Duhovnog vodia Vidyakokilu. Bodhibhadra je znao
da je Vidyakokila veliki meditator koji je stekao savrenu
spoznaju praznine, i koji je vrlo vjet u pouavanju stupnjeva
dubokog puta.
Vidyakokila je Chandragarbhi dao cjelovite upute i dubokog
i irokog puta i tada ga je poslao da studira kod Duhovnog
vodia Avadhutipe. Avadhutipa mu nije odmah dao poduku,
ve je rekao princu da ode Rahulagupti kako bi primio upute
o Hevajra i Heruka Tantrama, i da se nakon toga vrati k njemu
da primi jo detaljnije pouke o Tajnoj mantri. Rahulagupta je
Chandragarbhi dao tajno ime Jnanavajra (Neunitiva mudrost),
12

uvodno objanjenje

i njegovu prvu punomo za praksu Hevajre. Tada mu je rekao

neka poe kui i pribavi pristanak svojih roditelja.
Iako princ nije bio vezan za svjetovni ivot, ipak je bilo vano
da dobije dozvolu svojih roditelja da bi vjebao na nain na koji
je elio. Tako se vratio roditeljima, i rekao im: Ako vjebam
Dharmu isto, tada u, ba kako je Arya Tara predvidjela,
moi uzvratiti vau dobrotu, i dobrotu svih ivih bia. Ako
uinim tako, moj ljudski ivot nee biti potraen. Inae, ak i
ako budem proveo svo vrijeme u velianstvenoj palai, moj
e ivot biti besmislen. Molim vas dajte mi svoj pristanak da
napustim kraljevstvo i posvetim sav svoj ivot praksi Dharme.
Chandragarbhin otac bio je nesretan kada je ovo uo, i elio je
sprijeiti sina da odustane od svojih izgleda kao budui kralj,
no majka mu je bila oduevljena kada je ula da njen sin eli
posvetiti svoj ivot Dharmi. Sjetila se da je prilikom njegova
roenja bilo mnogo divnih znakova, kao to su duge, i sjetila se
uda poput plavog upali cvijea koje je padalo s neba. Znala je
da njen sin nije obian princ, i dala je svoj pristanak bez imalo
oklijevanja. S vremenom, i kralj je odobrio sinovljevu elju.
Chandragharba se vratio Avadhutipi, i sedam je godina
primao upute o Tajnoj mantri. Princ je postao toliko sposoban
da je jednom prilikom razvio ponos mislei Vjerojatno znam o
Tajnoj mantri vie od ikoga na cijelom svijetu. Te noi u snu su
ga posjetile Dakine te su mu pokazale rijetke spise koje nikada
ranije nije vidio. Pitale su ga: to znae ovi tekstovi?, ali on
nije imao pojma. Kada se probudio, njegov je ponos nestao.
Kasnije je Chandragarbha poeo misliti kako bi se trebao
ugledati na Avadhutipin nain vjebanja, te pokuati kao
laik brzo postii prosvjetljenje vjebajui Mahamudru u
ovisnosti o djelatnoj mudri, ali ukazao mu se Heruka koji mu
je rekao da e, ako se zaredi, moi pomoi bezbrojnim biima
i proiriti Dharmu nadaleko i nairoko. Te je noi sanjao da
slijedi procesiju redovnika u prisutnosti Buddhe Shakyamunija
koji se pitao zato se Chandragarbha jo nije zaredio. Kada se
13

moderni budizam

probudio iz sna odluio je postati redovnik. Primio je zareenje

od Shilarakshite i dobio je ime Dhipamkara Shrijnana.
Od Duhovnog vodia Dharmarakshite, Dhipamkara
Shrijnana je primio opirne upute o Sedam setova Abhidharme i
o Oceanu Velikog objanjenja tekstovi napisani sa stanovita
Vaibhashika sustava. Na ovaj je nain ovladao Hinayana
uenjima.
Jo uvijek nezadovoljan, Dhipamkara Shrijnana je krenuo
put Bodh Gaye da primi detaljne upute. Jednog dana nauo je
razgovor dviju ena koje su u stvari bile emanacije Arya Tare.
Mlaa je pitala stariju, Koja je glavna metoda za brzo postizanje
prosvjetljenja?, a starija je odgovorila, To je bodhichitta.
uvi ovo, Dhipamkara Shrijnana postao je odluan da
postigne dragocjenu bodhichittu. Kasnije, dok je obilazio veliku
stupu u Bodh Gayi, kip Buddhe Shakyamunija progovori,
rekavi mu: Ako eli brzo postii prosvjetljenje, mora stei
iskustvo suosjeanja, ljubavi i dragocjene bodhichitte. Njegova
je elja da ostvari bodhichittu tada postala intenzivna. uo je
da je Duhovni vodi Serlingpa, koji je ivio daleko, u mjestu po
imenu Serling na Sumatri, postigao veoma posebno iskustvo
bodhichitte, i da je u stanju dati upute o Sutrama Savrenstva
mudrosti.
Dhipamkari Shrijnani trebalo je trinaest mjeseci da doplovi
do Sumatre. Kada je stigao, ponudio je Serlingpi mandalu
i izloio svoj zahtjev. Serlingpa mu je rekao da e za prijenos
uenja trebati dvanaest godina. Dhipamkara Shrijnana ostao
je na Sumatri dvanaest godina, i konano je stekao dragocjenu
spoznaju bodhichitte. Potom se vratio u Indiju.
Oslanjajui se na svoje duhovne vodie Atisha je stekao
posebno znanje o tri seta Buddhinih uenja: setu moralne
discipline, setu rasprava, te setu mudrosti, i o etiri razreda
Tantre. Takoer je ovladao umjetnostima i znanostima kao to
su pjesnitvo, retorika i astrologija, bio je vrstan lijenik i vrlo
vjet u obrtima i tehnologiji.
14

uvodno objanjenje

Atisha je takoer postigao sve spoznaje triju viih obuka:

obuke u vioj moralnoj disciplini, obuke u vioj koncentraciji
i obuke u vioj mudrosti. S obzirom da su svi stupnjevi Sutre,
poput est savrenstava, pet putova, deset tla; i svi stupnjevi
Tantre, kao to su generirajui i zavrni stupanj, ukljueni u
tri vie obuke, znai da je Atisha tako stekao spoznaje svih
stupnjeva puta.
Postoje tri tipa vie moralne discipline: via moralna
disciplina Pratimoksha zavjeta ili zavjeta pojedinanog
osloboenja, via moralna disciplina Bodhisattvinih zavjeta; i
via moralna disciplina tantrikih zavjeta. Zavjeti odbacivanja
dvjesto pedeset tri prijestupa, koje uzima potpuno zareeni
redovnik, spadaju meu Pratimoksha zavjete. Atisha nikada nije
prekrio niti jedan od njih. Ovo pokazuje da je posjedovao vrlo
snanu panju i veliku savjesnost. Takoer je isto odravao
Bodhisattvin zavjet izbjegavanja osamnaest korijenskih i
etrdeset est sporednih prijestupa, a isto je odravao i
tantrike zavjete.
Postignua vie koncentracije i vie mudrosti podijeljena
su na opa i izvanredna. Ope postignue je ono koje stjeu
praktiari i Sutre i Tantre, a izvanredno postignue ono
koje stjeu samo praktiari Tantre. Uvjebavanjem u vioj
koncentraciji Atisha je stekao opu koncentraciju smirenog
obitavanja i, na osnovi toga, vidovitost, udotvorne moi i ope
vrline. Takoer je postigao izvanredne koncentracije poput
koncentracija generirajueg i zavrnog stupnja Tajne mantre.
Uvjebavanjem u vioj mudrosti, Atisha je stekao opu spoznaju
praznine i izvanredne spoznaje jasne svjetlosti primjera i jasne
svjetlosti znaenja Tajne mantre.
Atisha je ovladao i Hinayana i Mahayana uenjima, i bio je
potovan od strane uitelja obiju tradicija. Atisha je bio poput
kralja, krunskog dragulja indijskih budista, i smatralo ga se
drugim Buddhom.
15

moderni budizam

Prije nego to se Atisha rodio, trideset sedmi kralj Tibeta,

Trisong Detsen (oko 754.797. poslije Krista), pozvao je
Padmasambhavu, Shantarakshitu i druge budistike uitelje u
Tibet, i kroz njihov je utjecaj cvala ista Dharma. No, nekoliko
godina kasnije, tibetanski kralj Lang Darma (oko 836. godine
poslije Krista) unitio je istu Dharmu i ukinuo Sanghu. Do tog
je vremena veina kraljeva bila religiozna, ali je vladavina Lang
Dharme za Tibet bila mrano razdoblje. Nekih sedamdesetak
godina nakon njegove smrti Dharma je ponovno poela cvjetati
u gornjem dijelu Tibeta kroz trud velikih uitelja kao to je
prevoditelj Rinchen Sangpo, a takoer je poela cvjetati u
donjem dijelu Tibeta kroz trud velikog Uitelja imenom Gongpa
Rabsal. Postupno, Dharma se proirila i sredinjim Tibetom.
U to vrijeme nije postojala ista praksa jedinstva Sutre i
Tantre. Mislilo se da su ove dvije prakse protuslovne, kao vatra
i voda. Kada su ljudi prakticirali Sutru odbacivali bi Tantru,
a kada su prakticirali Tantru odbacivali bi Sutru, ukljuujui
ak i pravila Vinaye. Lani su uitelji dolazili iz Indije u elji
da steknu zlato kojeg je u Tibetu bilo u izobilju. Hinei da su
Duhovni vodii i jogini uveli su izopaenosti kao to su crna
magija, stvaranje privida, seksualne prakse i obredno ubojstvo.
Te su nesavjesne prakse postale dosta rairene.
Kralj po imenu Yeshe i njegov neak Jangchub koji su
ivjeli u Ngari u zapadnom Tibetu bili su uvelike zabrinuti
zbog onoga to se deavalo s Dharmom u njihovoj zemlji. Kralj
je plakao kada bi mislio o istoi Dharme u minulim vremenima
u usporedbi sa neistom Dharmom koja se sada prakticira. Bio
je veoma alostan kad je vidio kako su grubi i nekontrolirani
postali umovi ljudi. Mislio je, Kako bi lijepo bilo kada bi ista
Dharma ponovo cvala Tibetom da pripitomi umove naeg
naroda. Da bi ispunio ovu elju slao je Tibetance u Indiju
da naue sanskrt i da se uvjebavaju u Dharmi, ali mnogi od
njih nisu mogli podnijeti vruu klimu. Nekolicina preivjelih
nauila je sanskrt, i dobro se uvjebala u Dharmi. Meu njima je
16

uvodno objanjenje

bio i prevoditelj Rinchen Sangpo koji je primio mnoge upute, i

potom se vratio na Tibet.
S obzirom da ovaj plan nije imao uspjeha, Yeshe je odluio
pozvati vjerodostojnog uitelja iz Indije. Poslao je u Indiju
skupinu Tibetanaca sa velikom koliinom zlata i zadatkom da
nau najkvalificiranijeg Duhovnog vodia u Indiji. Savjetovao
im je svima da studiraju Dharmu i steknu savreno znanje
sanskrta. Ovi su Tibetanci iskusili sve tekoe klime i putovanja
da bi ispunili kraljevu elju. Neki su od njih postali znameniti
prevoditelji. Preveli su mnoge spise i poslali ih kralju, na
njegovu veliku radost.
Kada su se ovi Tibetanci vratili u Tibet obavijestili su kralja:
U Indiji postoji mnotvo vrlo uenih budistikih uitelja, ali
najodliniji i najplemenitiji od njih je Dhipamkara Shrijnana.
eljeli bismo ga pozvati na Tibet, ali on ima tisue uenika u
Indiji. Kada je Yeshe uo ime Dhipamkara Shrijnana bio je
zadovoljan i postao je odluan da tog Majstora pozove u Tibet.
S obzirom da je ve iskoristio veinu svog zlata, a sada ga je
trebalo jo vie da bi pozvao Dhipamkaru Shrijnanu na Tibet,
kralj se uputio na ekspediciju kako bi potraio jo zlata. Kada je
stigao do jedne od granica, neprijateljski ne-budistiki kralj ga je
zarobio i bacio u tamnicu. Kada su te vijesti dole do Jangchub
a, on je promislio: Dovoljno sam moan da zapodjenem
rat s tim kraljem, no uinim li to toliki e patiti, a ja u morati
poiniti mnogo tetnih, destruktivnih djela. Odluio je kralju
poslati molbu za ujakovo putanje na slobodu, no kralj je
odgovorio rijeima, Pustit u ti ujaka samo ako postane mojim
podanikom, ili ako mi donese onoliko zlata koliko je teko
tijelo tvog ujaka. Uz velike tekoe Jangchub uspio je skupiti
navedenu koliinu zlata, no nedostajalo mu ga je jo za teinu
ujakove glave. S obzirom da je neprijateljski kralj zahtijevao tu
dodatnu koliinu, Jangchub se pripremio da ode u potragu
za jo zlata, ali prije nego to je krenuo u potragu, posjetio je
ujaka. Naao je Yeshe a tjelesno slabog, ali dobrog stanja uma.
17

moderni budizam

Jangchub ree kroz zatvorske reetke: Uskoro u te moi

izbaviti, zato to sam uspio sakupiti gotovo svu koliinu zlata.
Yeshe mu odgovori: Molim te ne ponaaj se prema meni kao
da sam vaan. Ne smije dati zlato ovom neprijateljskom kralju.
Poalji svo zlato u Indiju i ponudi ga Dhipamkari Shrijnani. Ovo
je moja najvea elja. Radosno u dati svoj ivot zbog ponovnog
obnavljanja iste Dharme u Tibetu. Molim te prenesi ovu
poruku Dhipamkari Shrijnani. Neka zna da sam dao svoj ivot
da bih ga pozvao na Tibet. Poto ima suosjeanja za tibetanski
narod, kada primi ovu poruku, prihvatit e na poziv.
Jangchub poslao je prevoditelja Nagtsa sa nekoliko
pratitelja u Indiju sa zlatom. Kada su sreli Dhipamkaru
Shrijnanu rekli su mu to se dogaa u Tibetu, i kako ljudi ele
pozvati Duhovnog vodia iz Indije. Takoer su mu rekli koju
je koliinu zlata kralj poslao kao ponudu i koliko je Tibetanaca
umrlo da bi se na Tibetu obnovila ista Dharma. Rekli su mu
kako je kralj Yeshe rtvovao svoj ivot da bi ga doveo na
Tibet. Nakon to su izloili svoj zahtjev, Dhipamkara Shrijnana
razmotrio je njihove rijei i prihvatio njihov poziv. Iako je imao
mnogo uenika u Indiji, i mada je ondje vrlo naporno radio
zbog Dharme, znao je da na Tibetu nema iste Dharme. Takoer
je primio proroanstvo Arya Tare da e, ukoliko ode na Tibet,
donijeti dobrobit bezbrojnim ivim biima. U njegovu se srcu
javilo suosjeanje kada je pomislio koliko je Tibetanaca umrlo u
Indiji, a posebno je bio dirnut rtvom Yeshe a.
Dhipamkara Shrijnana morao je potajice krenuti put Tibeta,
jer da su njegovi indijski uenici znali da odlazi iz Indije,
sprijeili bi ga. Rekao im je da ide na hodoae u Nepal,
no iz Nepala se prebacio na Tibet. Kada su na koncu njegovi
indijski uenici shvatili da se nee vratiti, prosvjedovali su, te su
Tibetance nazvali lopovima koji su im oteli Duhovnog vodia!
Kako je u to vrijeme bio obiaj, kao to je i danas, da se
uvaeni gost pozdravi na poseban nain, Jangchub je poslao
tristo konjanika i mnotvo uvaenih Tibetanaca na granicu da
18

uvodno objanjenje

poele dobrodolicu Atishi i ponude mu konja da mu se olaka

teko putovanje do Ngarija. Atisha je jahao izmeu tri stotine
konjanika i pomou svojih udotvornih moi sjedio je lakat
iznad konjskih lea. Kada su ga vidjeli, oni koji prethodno nisu
gajili potovanje prema njemu razvili su veoma snanu vjeru, i
svi su govorili da je drugi Buddha stigao na Tibet.
Kada je Atisha stigao u Ngari, Jangchub ga je zamolio, O
suosjeajni Atisha, molim te daj upute da pomognu tibetanskom
narodu. Molim te daj nam savjet koji svatko moe slijediti.
Molim te daj nam posebne upute tako da moemo zajedno
prakticirati sve putove Sutre i Tantre. Da bi ispunio ovu elju,
Atisha je sastavio Svjetiljku za put do prosvjetljenja po kojoj ih
je pouavao. Ove je upute prvo dao u Ngariju, a nakon toga
u sredinjem Tibetu. Mnogi su uenici koji su uli ova uenja
razvili veliku mudrost.
DRAGOCJENOST KADAM LAMRIMA
Atisha je napisao izvornik Kadam Lamrim na temelju Ukrasa
jasne spoznaje Buddhe Maitreye, koji je tumaenje Sutri
Savrenstva mudrosti koje je Buddha Shakyamuni pouavao na
Planini Okupljenih leinara u Rajagrihi, u Indiji. Kasnije je Je
Tsongkhapa napisao svoje tekstove opirnih, srednjih i saetih
Kadam Lamrim uputa kao tumaenja Atishinih uputa Kadam
Lamrima, i time je dragocjena Buddhadharma procvjetala
u mnogim istonim zemljama, a sada i u zapadnim. Upute
Kadam Lamrima, spoja Buddhinih uenja i Atishinih posebnih
uputa, predstavljene su u tri stupnja: upute stupnjeva puta
osobe poetnog dosega, upute stupnjeva puta osobe srednjeg
dosega i upute stupnjeva puta osobe velikog dosega.
Sva Buddhina uenja i Sutre i Tantre su ukljuena u ova
tri seta uputa. Buddhina uenja su vrhunski lijek koji trajno
lijei i fizika oboljenja i bolest zabluda. Ba kao to lijenici
daju razliite lijekove za razliite bolesti, tako je i Buddha dao
19

moderni budizam

razliite Dharma lijekove, prema razliitim kapacitetima ljudi.

Dao je jednostavna uenja onima poetnog dosega, duboka
uenja onima srednjeg dosega i vrlo duboka uenja onima
velikog dosega. U praksi, sva su ta uenja dio Kadam Lamrima,
koji je glavno tijelo Buddhinih uenja; nema niti jednog
Buddhinog uenja koje nije ukljueno u Kadam Lamrim. Iz tog
je razloga Je Tsongkhapa rekao da kad sluamo cijeli Lamrim,
sluamo sva Buddhina uenja, a kad prakticiramo cijeli Lamrim,
prakticiramo sva Buddhina uenja. Kadam Lamrim je saetak
svih Buddhinih uenja; vrlo je praktian i primjeren svima, a
njegova prezentacija je bolja od drugih uputa.
Stjecanjem iskustva Lamrima, razumjet emo da niti jedno
Buddhino uenje nije protuslovno, sva emo Buddhina uenja
provesti u praksi, lako emo spoznati Buddhin krajnji nazor i
namjeru, i postat emo slobodni od svih pogrenih nazora i
namjera. Svatko, i budisti i nebudisti, treba trajno osloboenje
od patnje, i istu i vjenu sreu. Ovu elju e ispuniti praksom
Lamrima; zato je on pravi dragulj koji ispunjava elje.
Openito govorei, sva Buddhina uenja Dharma, su
veoma dragocjena, ali Kadam Dharma ili Lamrim je posebna
Buddhadharma koja je primjerena za svakoga, bez iznimke.
Veliki majstor Dromtonpa je rekao: Kadam Dharma je kao
mala napravljena od zlata. Ba kao to bi svakome, ak i onima
koji ne koriste malu (molitvenu brojanicu), bilo drago dobiti na
dar zlatnu malu, na slian nain svi, ukljuujui i nebudiste,
mogu imati koristi od Kadam Dharme. To je tako zato to nema
razlike izmeu Kadam Dharme i svakodnevnih iskustava ljudi.
ak i bez studiranja ili sluanja Dharme, neki ljudi itajui
novine, gledajui televiziju i pratei dogaanja u svijetu, esto
dou do istih zakljuaka kao to su oni objanjeni u uenjima
Kadam Dharme. Razlog tome je da se Kadam Dharma
podudara sa svakodnevnim iskustvima ljudi; ona je neodvojiva
od svakodnevice. Svakome je potrebno da mu ivot bude sretan
i smislen, da privremeno rijei svoje ljudske probleme, i da
20

uvodno objanjenje

moe na kraju nai istu i vjenu sreu obuzdavi svoju ljutnju,

vezanost, ljubomoru, i naroito neznanje.
U ovim duhovno izopaenim vremenima, pet je neistoa
koje su u porastu diljem svijeta: 1. na okoli postaje iznimno
neist uslijed zagaenja, 2. naa voda, zrak i hrana postaju
iznimno neisti, takoer uslijed zagaenja, 3. nae tijelo postaje
iznimno neisto zato to su bolesti sada sve uestalije; 4. na
um postaje iznimno neist zato to su nam zablude sve jae; i
5. naa djela postaju iznimno neista zato to nemamo kontrole
nad svojim zabludama.
Zbog ovih pet neistoa, patnja, problemi i opasnosti su
svugdje u porastu. Meutim, prakticiranjem Lamrima moemo
pretvoriti svoja iskustva ovih pet neistoa u duhovni put koji
nas vodi do iste i vjene sree osloboenja i prosvjetljenja.
Moemo koristiti sve tekoe koje vidimo u svijetu kao
duhovna uenja koja nas potiu da razvijemo odricanje, elju
da sebe oslobodimo iz ciklusa neistog ivota; suosjeanje, elju
da drugi budu trajno osloboeni iz ciklusa neistog ivota; i
mudrost koja spoznaje da su sve ove neistoe rezultati naih
nevrlinskih djela. Na taj nain, kroz praksu Lamrima moemo
transformirati sve nepovoljne okolnosti u mogunosti za razvoj
spoznaja duhovnog puta koje e nam donijeti istu i vjenu
sreu.
Kad god praktiari Lamrima doive tekoe i patnju, oni
misle: Bezbrojna druga iva bia proivljavaju daleko veu
patnju i tekoe od mene, i na taj nain razviju ili uveaju svoje
suosjeanje za sva iva bia, koje ih brzo vodi do vrhunske sree
prosvjetljenja. Kadam Lamrim je vrhunski lijek koji moe trajno
izlijeiti sve patnje bolesti, starosti, smrti i ponovnog roenja;
to je znanstvena metoda za unaprijeenje nae ljudske prirode
i kvaliteta i za rjeenje svih naih problema svakodnevice.
Kadam Lamrim je najvee zrcalo Dharme u kojem moemo
vidjeti kakve su stvari zapravo; i u kojem moemo vidjeti to
trebamo znati, to trebamo odbaciti, to trebamo prakticirati,
21

moderni budizam

a to trebamo postii. I samo ako budemo koristili to zrcalo

moemo vidjeti veliku dobrotu svih ivih bia.
Kadampa praktiari naglaavaju uvjebavanje u meditaciji.
to je meditacija? Meditacija je djelo uma i njena priroda je
jednousmjerena koncentracija, a funkcija da uini um mirnim i
spokojnim. elimo biti sretni stalno, ak i u snovima, pa kako to
moemo postii? Uvjebavanjem u meditaciji zato to meditacija
ini na um mirnim, a kad nam je um miran, sretni smo stalno,
ak i ako su nam vanjske okolnosti loe. S druge strane, kad
nam um nije miran, nismo sretni, ak i ako su nam vanjske
okolnosti izvrsne. Ovo moemo razumjeti iz vlastitog iskustva.
Poto je uvjebavanje u meditaciji metoda kojom se um smiruje,
trebamo uloiti trud i vjebati meditaciju. Kadgod meditiramo,
vrimo djelo ili karmu koja uzrokuje da u budunosti doivimo
mir uma. Iz ovoga moemo shvatiti koliko je vana meditacijska
praksa.
Objekti naih meditacija trebaju biti smisleni objekti (oni
e u daljnjem tekstu biti opirno objanjeni), da bismo se
uvjebavanjem u meditaciji mogli trajno osloboditi od patnji
ovog ivota i svojih bezbrojnih buduih ivota i postii
vrhunsku sreu prosvjetljenja, kako je Buddha pokazao. To nam
je najbolji primjer. Meutim, u poetku moemo koristiti svoj
dah kao objekt meditacije i prakticirati meditaciju na dah, koja
je dosta jednostavna.
Kako se prakticira meditacija na dah? Prvo se trebate
fiziki i mentalno opustiti, i prestati misliti na bilo to. Zatim
njeno i prirodno udiite i izdiite kroz nosnice, ne kroz usta,
i jednousmjereno se koncentrirajte na osjeaj daha dok ulazi i
izlazi kroz nosnice. Ako vam nakon ovoga um i dalje nije miran,
trebate ponavljati ovu meditaciju sve dok vam um ne postane
potpuno miran. Zatim se trebate potruditi da ostanete uvijek
mirni, danonono. Tako moete usreiti i sebe i svoju obitelj i
prijatelje.

22

Put osobe poetnog dosega

U ovom kontekstu, osoba poetnog dosega se odnosi na

nekoga tko ima poetniki kapacitet za razvoj duhovnog
razumijevanja i spoznaja.
DRAGOCJENOST NAEG LJUDSKOG IVOTA
Svrha shvaanja dragocjenosti naeg ljudskog ivota je ohrabriti
sebe da poluimo pravi smisao naeg ljudskog ivota, a ne da ga
tratimo u besmislenim djelatnostima. Na je ljudski ivot vrlo
dragocjen i smislen, ali samo ako ga iskoristimo za postizanje
trajnog osloboenja i vrhunske sree prosvjetljenja. Trebamo
sebe ohrabriti i ostvariti pravi smisao naeg ljudskog ivota
kroz razumijevanje i kontempliranje sljedeeg objanjenja.
Puno ljudi vjeruje kako je materijalni razvoj pravi smisao
ljudskog ivota, ali moemo i sami vidjeti da bez obzira koliko
je u svijetu ostvaren materijalni napredak, on nikad ne smanjuje
ljudsku patnju i probleme. Dapae, esto uzrokuje porast patnje
i problema; zato on nije pravi smisao ljudskog ivota. Trebamo
znati kako smo trenutno nakratko dospjeli u ljudski svijet iz
naih prijanjih ivota i ukazala nam se prilika da prakticiranjem
Dharme postignemo vrhunsku sreu prosvjetljenja. To je naa
izuzetna sretna okolnost. Kad postignemo prosvjetljenje, time e
sve nae elje biti ispunjene, a moi emo i ispuniti elje drugih
ivih bia; sebe emo time trajno osloboditi od patnji ovog
23

moderni budizam

ivota i bezbrojnih buduih ivota, a izravno emo moi biti od

svakodnevne dobrobiti svakom pojedinom ivom biu. Stoga je
postignue prosvjetljenja pravio smisao ljudskog ivota.
Prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudrosti koje je trajno
slobodno od svih pogrenih pojavnosti, i ija je funkcija da
svakodnevno podaruje mentalni mir svakom ivom biu.
Trenutno smo ostvarili ljudsko ponovno roenje i imamo
priliku prakticiranjem Dharme postii prosvjetljenje, pa ako
potratimo ovu dragocjenu priliku zbog besmislenih djelatnosti,
to e biti najvei gubitak i najvea ludost jer e u budunosti
biti jako teko pronai ovakvu priliku. U jednoj Sutri je Buddha
Shakyamuni ovo doarao sljedeom analogijom. Pitao je svoje
uenike: Pretpostavimo da postoji irok i dubok ocean veliine
ovoga svijeta, i da na njegovoj povrini pluta zlatni jaram, a da
na dnu oceana ivi slijepa kornjaa koja izranja na povrinu
samo jednom u sto tisua godina. Koliko bi esto ta kornjaa
provukla glavu kroz sredinu jarma? Njegov sljedbenik Ananda
je odgovorio da bi to, uistinu, bilo izuzetno rijetko.
U tom kontekstu se veliki i duboki ocean odnosi na samsaru
ciklus neistog ivota koji proivljavamo od vremena bez
poetka, stalno iz ivota u ivot, bez kraja zlatni jaram se
odnosi na Buddhadharmu, a slijepa kornjaa na nas. Iako
fiziki nismo kornjaa, mentalno se previe ne razlikujemo od
nje; a iako nae tjelesne oi nisu slijepe, nae oi mudrosti to
jesu. Veinu svojih prolih ivota proveli smo na dnu oceana
samsare, u niim podrujima podrujima ivotinja, gladnih
duhova i bia pakla a izranjali bismo moda jednom u sto
tisua godina kao ljudsko bie. ak i kad se nakratko naemo u
viim podrujima samsarikog oceana kao ljudsko bie, iznimno
je rijetko susresti zlatni jaram Buddhadharme. Ocean samsare
je nepregledno velik, zlatni jaram Buddhadharme ne stoji na
jednom mjestu ve se stalno mie iz mjesta u mjesto, a nae su
oi mudrosti uvijek slijepe. Iz tih razloga, Buddha kae da e u
budunosti, ak i ako ostvarimo ljudsko ponovno roenje, biti
24

put osobe poetnog dosega

iznimno rijetko opet sresti Buddhadharmu, a Kadam Dharmu

jo rijee. I sami vidimo da veliki broj ljudskih bia na svijetu,
iako su se nakratko nali u viem podruju samsare kao ljudska
bia, nisu sreli Buddhadharmu zato to se njihove oi mudrosti
nisu otvorile.
to znai susresti se s Buddhadharmom? To znai ui u
budizam iskreno se uzdajui u Buddhu, Dharmu i Sanghu,
i time dobiti i priliku da se ue i napreduje na putu do
prosvjetljenja. Ako se ne susretnemo s Buddhadharmom,
neemo imati priliku za to, pa time ni priliku da ostvarimo istu
i trajnu sreu prosvjetljenja, pravi smisao ljudskog ivota. U
zakljuku, trebamo misliti:
Trenutno sam se nakratko naao u ljudskom svijetu i ukazala
mi se prilika da primjenom Dharme u praksi ostvarim trajno
osloboenje od patnje i vrhunsku sreu prosvjetljenja. Ako
potratim ovu dragocjenu priliku zbog besmislenih djelatnosti, to
e biti najvei gubitak i najvea ludost.
S ovom milju, donesemo snanu odluku da emo prakticirati
Dharmu Buddhinih uenja na odricanje, univerzalno suosjeanje
i duboki nazor praznine sada, dok jo imamo priliku. Zatim
uvijek iznova meditiramo na ovu odlunost. Ovu kontemplaciju
i meditaciju bismo trebali prakticirati svakodnevno, u puno
sjedenja, i na taj se nain ohrabriti da poluimo pravi smisao
svog ljudskog ivota.
Trebali bismo se zapitati to smatramo najvanijim to
elimo, emu teimo ili o emu sanjarimo? Za neke su ljude
to materijalna dobra, poput velike kue sa svim najnovijim
luksuzima, brzog automobila ili dobro plaenog posla. Za
druge je to ugled, dobar izgled, mo, uzbuenje ili pustolovina.
Mnogi pokuavaju pronai smisao svog ivota u vezama s
obitelji i krugom prijatelja. Sve nas te stvari mogu nakratko
uiniti povrno sretnima, ali takoer mogu uzrokovati i mnogo
brige i patnje. One nam nikad ne mogu pruiti pravu sreu
25

moderni budizam

za kojom svi mi, u dubini svojih srca, najiskrenije eznemo.

Budui da te stvari ne moemo ponijeti sa sobom kad umremo,
ako smo ih uinili glavnim smislom svog ivota, one e nas na
koncu razoarati. Ako su sama sebi cilj, svjetovna su postignua
isprazna; ona nisu pravi smisao ljudskog ivota.
Ako primijenimo Dharmu, s ovim naim ljudskim ivotom
moemo postii vrhunski trajni mir uma, poznat i kao
nirvana, odnosno prosvjetljenje. Poto su ova postignua
nevarljiva i krajnja stanja sree, ona su pravi smisao ljudskog
ivota. Meutim, s obzirom na to da je naa udnja za
svjetovnim uicima toliko snana, imamo malo ili nimalo
zanimanja za praksu Dharme. S duhovnog stanovita taj je
manjak zanimanja za praksu Dharme vrsta lijenosti koja se zove
lijenost vezanosti. Dokle god imamo takvu lijenost, vrata
osloboenja za nas e ostati zatvorena, a posljedino tome emo
i dalje proivljavati jade u ovom ivotu i beskrajne patnje iz
ivota u ivot. Nain na koji moemo nadvladati ovu lijenost
koja je glavna smetnja praksi Dharme je meditiranje na smrt.
Na svoju smrt trebamo meditirati uvijek iznova sve dok ne
steknemo duboku spoznaju smrti. Iako na intelektualnoj razini
svi znamo da emo na koncu umrijeti, naa svjesnost o smrti
ostaje povrna. S obzirom na to da nas intelektualno znanje ne
dira u srce, svakoga dana i dalje mislimo, Danas neu umrijeti,
danas neu umrijeti. ak i na dan vlastite smrti, mi jo uvijek
razmiljamo o tome to emo raditi sljedei dan ili tjedan. Ovaj
um koji svakoga dana misli, Danas neu umrijeti zavarava nas
vodi nas u pogrenom smjeru i uzrokuje da na ljudski ivot
bude isprazan. S druge strane, meditiranjem na smrt postupno
emo zamijeniti tu varljivu misao, Danas neu umrijeti,
nevarljivom milju, Danas mogu umrijeti. Um koji svakoga
dana spontano misli, Danas mogu umrijeti je spoznaja smrti.
Ova spoznaja je ona koja izravno iskorjenjuje lijenost vezanosti i
otvara vrata duhovnog puta.
26

put osobe poetnog dosega

Openito govorei, moda umremo danas, a moda i ne

to ne znamo. No, ako svakoga dana mislimo, Danas moda
neu umrijeti, ta e nas misao zavarati jer dolazi iz naeg
neznanja; dok, ako umjesto toga, svakoga dana mislimo,
Danas mogu umrijeti, ta nas misao nee zavarati jer dolazi
iz nae mudrosti. Ova korisna misao e sprijeiti nau lijenosti
vezanosti i potaknut e nas da pripremimo blagostanje svojih
bezbrojnih buduih ivota ili da uloimo veliki trud u ulazak
na put do osloboenja i prosvjetljenja. Na taj nain uinit emo
svoj ljudski ivot smislenim. Dosad smo besmisleno potratili
bezbrojne prijanje ivote; nita nismo donijeli iz svojih prolih
ivota osim zabluda i patnje.
TO NAA SMRT ZNAI?
Naa smrt je trajno razdvajanje naeg tijela i uma. Moemo
doivjeti mnogo privremenih razdvajanja tijela od uma, ali ona
nisu naa smrt. Na primjer, kad oni koji su dovrili uvjebavanje
u praksi prijenosa svijesti meditiraju, njihov se um odvaja
od njihovog tijela. Tijelo im ostaje na mjestu gdje meditiraju,
ali im um odlazi u istu zemlju iz koje se poslije vrati u tijelo.
Nou, dok sanjamo, nae tijelo ostaje u krevetu, ali nam um ide
na raznorazna mjesta svijeta sna, a poslije se vrati u tijelo. Ova
razdvajanja naeg tijela i uma nisu naa smrt zato to su samo
privremena.
U vrijeme nae smrti, um nam se trajno odvaja od tijela. Tijelo
nam ostaje na mjestu ovog ivota, a um odlazi u raznorazna
mjesta buduih ivota, kao kad ptica odleti iz jednog gnijezda
u drugo. Ovo jasno ukazuje na postojanje bezbrojnih buduih
ivota, te kako su priroda i funkcija naeg tijela i uma sasvim
razliite. Nae tijelo je vizualni objekt koji ima boju i oblik, a
na um je bezoblini kontinuum koji je uvijek lien boje i oblika.
Priroda naeg uma je praznom-nalik prostor, a funkcija mu je
da percipira ili razumije objekte. Kroz ovo moemo shvatiti
27

moderni budizam

kako na mozak nije na um. Mozak je samo dio naeg tijela

kojeg se, na primjer, moe snimiti, dok se um ne moe.
Moda nam nije drago sluati o naoj smrti, ali
kontempliranje i meditiranje na smrt je iznimno vano za
uinkovitost nae Dharma prakse zato to sprjeava glavnu
prepreku u naoj Dharma praksi lijenost vezanosti za stvari
ovog ivota i potie nas na prakticiranje iste Dharme sada,
odmah. Ako to napravimo, ostvarit emo pravi smisao ljudskog
ivota prije nego li umremo.
KAKO MEDITIRATI NA SMRT
Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju:
Sigurno u umrijeti. Nema naina da se sprijei konano
raspadanje mojega tijela. Dan za danom, tren za trenom, moj
ivot izmie. Nemam pojma kada u umrijeti; vrijeme smrti
je sasvim neizvjesno. Mnogo mladih ljudi umre prije svojh
roditelja, neki umru im se rode nema sigurnosti u ovome
svijetu. Nadalje, ima toliko uzroka prijevremene smrti. Nesree
unite ivote mnogih snanih i zdravih ljudi. Nije zajameno da
neu umrijeti danas.
Nakon to smo opetovano promiljali o ovim postavkama,
stalno mentalno ponavljamo, Danas mogu umrijeti, danas
mogu umrijeti, i koncentriramo se na osjeaj koji to u nama
izaziva. Pretvorimo svoj um u ovaj osjeaj Danas mogu
umrijeti i jednousmjereno na njemu ostanemo to je due
mogue. Trebali bismo uvijek iznova prakticirati ovu meditaciju
sve dok spontano ne ponemo svakodnevno vjerovati Danas
mogu umrijeti. Na kraju emo doi do zakljuka: S obzirom
na to da u ubrzo morati napustiti ovaj svijet, nema se smisla
vezivati za stvari ovoga ivota. Umjesto toga posvetit u sav
svoj ivot istoj i iskrenoj praksi Dharme. Potom odravamo tu
odluku danonono.
28

put osobe poetnog dosega

U meditacijskoj pauzi, trebamo bez lijenosti ulagati trud u

Dharma praksu. Shvaajui kako su svjetovni uitci varljivi
i kako nam odvlae panju od smislenog ivljenja, trebamo
odbaciti svoju vezanost za njih. Tako emo eliminirati glavnu
prepreku istoj Dharma praksi.
OPASNOSTI NIEG PONOVNOG ROENJA
Svrha ovog objanjenja je da nas potakne da pripremimo zatitu
od opasnosti niih ponovnih roenja. Ako to ne napravimo sad,
dok imamo ljudski ivot s njegovim slobodama i datostima i
imamo priliku, kasnije e biti prekasno kad se ponovno rodimo
u nekom od tri nia podruja; a i bit e jako teko opet doi
do ovako dragocjenog ljudskog ivota. Kae se da je lake
ljudskom biu postii prosvjetljenje nego biima kao to su
ivotinje postii dragocjeno ponovno ljudsko roenje. Ako to
razumijemo, bit emo ohrabreni da odbacimo nevrlinu, odnosno
negativna djela, prakticiramo vrlinu, odnosno pozitivna djela
i uzdamo se u Buddhu, Dharmu i Sanghu (vrhunske duhovne
prijatelje); to je naa prava zatita.
Vrenje nevrlinskih djela je glavni uzrok nieg ponovnog
roenja, dok je prakticiranje vrline i uzdanje u Buddhu, Dharmu
i Sanghu glavni uzrok dragocjenog ponovnog ljudskog roenja
roenja u kojem emo imati priliku postii trajno osloboenje
od sve patnje. Teka nevrlinska djela su glavni uzrok ponovnog
roenja kao bie pakla, srednje nevrlinska djela su glavni uzrok
ponovnog roenja kao gladni duh, a jo manje nevrlinska
djela su glavni uzrok ponovnog roenja kao ivotinja. Puno
je primjera u budistikim spisima kako nevrlinska djela vode
ponovnom roenju u tri nia podruja.
Bio jednom jedan lovac ija ena je bila iz porodice stoara.
Kad je umro, ponovno se rodio kao krava koja je pripadala
obitelji njegove ene. Mesar kupi tu kravu, zakolje je i proda
29

moderni budizam

meso. Lovac se sedam puta ponovno rodio kao krava koja je

pripadala toj istoj obitelji, i tako postajao hrana za druge.
Ima jedno jezero u Tibetu, Yamdroktso u kojem je puno
ljudi iz oblinjeg grada ribarilo cijeli ivot. Jednom je jedan
jogi koji je bio vidovit posjetio taj grad i rekao: Vidim da ljudi
iz ovog grada i ribe iz jezera stalno mijenjaju mjesta. Time je
mislio kako su se ljudi koji su voljeli loviti ribu ponovno raali
kao ribe, hrana drugih ljudi, a ribe su se ponovno raale kao
ljudi koji su voljeli loviti ribu. Tako su stalno ubijali i jeli jedni
druge, samo su mijenjali svoj fiziki aspekt. Ovaj ciklus jada se
nastavljao iz generacije u generaciju.
KAKO MEDITIRATI NA OPASNOSTI NIEG
PONOVNOG ROENJA
Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju:
Kada se ulje u uljnoj svjetiljci potroi, plamen se ugasi jer
plamen nastaje iz ulja, ali kada nae tijelo umre, svijest nam
se ne ugasi jer svijest ne nastaje iz tijela. Kada umremo, na
um mora napustiti ovo sadanje tijelo koje je kao privremeno
boravite i nai novo tijelo, slino kao to ptica naputa jedno
gnijezdo da bi odletjela u drugo. Na um nema slobodu ostanka
i ne moe izabrati kamo e ii. U mjesto ponovnog roenja
otpuhuju nas vjetrovi naih djela, ili karme, sretne ili nesretne.
Ako je karma koja sazrijeva pri naoj smrti negativna, sigurno
emo se roditi niim ponovnim roenjem. Teka negativna karma
uzrokuje ponovno roenje u paklu, manje negativna karma
uzrokuje ponovno roenje kao gladni duh, a najmanje negativna
karma uzrokuje ponovno roenje kao ivotinja.
Vrlo je lako poiniti teku negativnu karmu. Na primjer, ako
u ljutnji zgnjeimo komarca, stvaramo uzrok da se ponovno
rodimo u paklu. Tijekom ovoga i svih svojih bezbrojnih prolih
ivota poinili smo puno tekih negativnih djela. Ukoliko ve
30

put osobe poetnog dosega

nismo proistili ova djela prakticiranjem iskrene ispovijedi,

njihovi potencijali ostaju u naemu mentalnom kontinuumu
i bilo koji od ovih negativnih potencijala moe sazreti kada
umremo. Imajui ovo na umu, trebamo se zapitati: Ako danas
umrem, gdje u biti sutra? Vrlo je mogue da se naem u
ivotinjskom podruju, meu gladnim duhovima ili u paklu. Ako
bi me danas netko nazvao glupom kravom teko bih to podnijela,
ali to u napraviti ako uistinu postanem krava, svinja ili riba
ljudska hrana?
Nakon to smo opetovano promiljali o ovim postavkama
i shvatili kako bia u niim podrujima, poput ivotinja,
proivljavaju patnju, razvijemo snaan osjeaj straha od
ponovnog roenja u niim podrujima. Ovaj osjeaj straha je
objekt nae meditacije. Zadrimo ga ne zaboravljajui ga; um
bi nam trebao jednousmjereno ostati na ovom osjeaju straha
to je due mogue. Ako izgubimo objekt meditacije, obnovimo
osjeaj straha tako to ga se odmah prisjetimo, ili ponavljanjem
kontemplacije.
Tijekom meditacijske pauze, nastojimo nikada ne zaboraviti
osjeaj straha od ponovnog roenja u niim podrujima.
Openito govorei, strah je besmislen, no strah razvijen ovdje
navedenom kontemplacijom i meditacijom ima neizmjernog
smisla jer proizlazi iz mudrosti, a ne iz neznanja. Ovaj strah
je glavni uzrok uzdanja, koje je stvarna zatita od takvih
opasnosti, i pomae nam da ostanemo paljivi i savjesni u
izbjegavanju nevrlinskih djela.
UZDANJE
U ovom kontekstu, uzdanje znai traiti uzdanje u Buddhi,
Dharmi i Sanghi. Svrha ove prakse je da nas trajno zatiti od
nieg ponovnog roenja. Trenutno smo slobodni od ponovnog
roenja kao ivotinja, gladni duh ili bie pakla zato to smo
31

moderni budizam

ljudsko bie, ali to je samo trenutno tako. Mi smo kao neki

zatvorenik koji je dobio dozvolu da ode kui na tjedan dana, ali
se onda mora vratiti u zatvor. Nama treba trajno osloboenje
od patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota, a ono ovisi
o ulasku u, napredovanju na i dovrenju budistikog puta do
osloboenja, a koje ovisi o ulasku u budizam.
U budizam ulazimo prakticirajui uzdanje. Da bi naa praksa
uzdanja bila kvalificirana trebamo vizualizirati Buddhu u
prostoru ispred nas i usmeno ili mentalno obeati da emo se
uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu cijeli ivot. Ovo obeanje
je na zavjet uzdanja, i ulaz kroz koji ulazimo u budizam.
Dokle god se drimo tog obeanja, u budizmu smo, ali ako
ga prekrimo, onda smo van budizma. Ulazei i ostajui u
budizmu imamo priliku poeti budistiki put do osloboenja i
prosvjetljenja, napredovati na njemu i dovriti ga.
Ne bismo nikad trebali odustati od svog obeanja da emo
traiti uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi tijekom cijelog
ivota. Uzdati se u Buddhu, Dharmu i Sanghu znai ulagati
trud u primanje Buddhinih blagoslova, provoditi Dharmu u
praksi i primati pomo od Sanghe. Ovo su tri glavne obveze
zavjeta uzdanja. Odravanjem i iskrenim prakticiranjem ove tri
glavne obveze uzdanja, moemo ispuniti svoj krajnji cilj.
Glavni razlog zbog kojeg trebamo donijeti odluku i obeanje
da emo se cijeli ivot uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu
je zato to trebamo ostvariti trajno osloboenje od patnje.
Trenutno smo moda slobodni od fizike patnje i mentalne boli,
ali kao to je ve reeno, ta je sloboda samo privremena. Kasnije
u ovom ivotu i u naim bezbrojnim buduim ivotima, bit
emo prisiljeni neprestano proivljavati nepodnoljive fizike
patnje i mentalnu bol, iz ivota u ivot, bez kraja.
Kad nam je ivot u opasnosti ili nam netko prijeti, obino
traimo uzdanje u policiji. Naravno, ponekad nas policija
moe zatititi od neke odreene opasnosti, ali nema te policije
32

put osobe poetnog dosega

koja nam moe pruiti trajno osloboenje od smrti. Kad smo

ozbiljno bolesni, traimo uzdanje u lijenicima. Ponekad nas
lijenici mogu izlijeiti od neke bolesti, ali nema tog lijenika
koji nam moe pruiti trajno osloboenje od bolesti. Nama treba
trajno osloboenje od sve patnje, a kao ljudsko bie to moemo
ostvariti traei uzdanje u Buddhi, Dharmi i Sanghi.
Buddhe su probueni to znai da su se probudili iz sna
neznanja i da su slobodni od snova samsare, ciklusa neistog
ivota. Oni su potpuno ista bia trajno osloboena od svih
zabluda i pogrenih pojavnosti. Kao to je ve reeno, Buddhina
funkcija je da kroz blagoslove svakodnevno podaruje mentalni
mir svakom ivom biu. Mi znamo da smo sretni kad nam je um
miran, a nesretni kad nije. Dakle, jasno je da naa srea ovisi o
tome imamo li miran um, a ne o dobrim vanjskim okolnostima.
ak i ako su nam vanjske okolnosti loe, ako odrimo smiren
um svo vrijeme, uvijek emo biti sretni. Stalnim primanjem
Buddhinih blagoslova moemo odrati smiren um svo vrijeme.
Buddha je, dakle, izvor nae sree. Dharma je prava zatita
kojom se moemo trajno osloboditi patnji bolesti, starosti, smrti
i ponovnog roenja; a Sangha su vrhunski duhovni prijatelji
koji nas vode ispravnim duhovnim putovima. Pomou ova tri
dragocjena dragulja koja ispunjavaju elje, Buddhe, Dharme
i Sanghe koje jo zovemo Tri dragulja moemo ispuniti
svoje elje i elje svih ivih bia.
Svaki bismo dan trebali iz dubine srca recitirati molitve
zamolbi prosvijetljenim Buddhama, istovremeno odravajui
duboku vjeru u njih. To je jednostavna metoda za stalno
primanje blagoslova Buddha. Trebamo se prikljuiti i skupnim
molitvama, pujama koje se organiziraju u budistikim
hramovima ili prostorijama za molitvu, jer su to mone metode
za primanje blagoslova Buddhi i zatite.

33

moderni budizam

KAKO MEDITIRATI NA UZDANJE

Prvo se upustimo u sljedeu kontemplaciju:
elim se trajno zatititi i osloboditi od patnji ovog i svih buduih
ivota. To mogu postii samo primanjem Buddhinih blagoslova,
primjenom Dharme u praksi i primanjem pomoi od Sanghe
vrhunskih duhovnih prijatelja.
Duboko razmiljajui na ovaj nain, prvo donesemo snanu
odluku, a onda obeamo da emo se cijeli ivot iskreno uzdati
u Buddhu, Dharmu i Sanghu. Svakodnevno trebamo meditirati
na ovu odluku i odrati svoje obeanje stalno, do kraja ivota.
Kao obveze uzdanja, trebamo uvijek ulagati trud u primanje
Buddhinih blagoslova, primjenu Dharme u praksi i primanje
pomoi od Sanghe, naih istih duhovnih prijatelja, ukljuujui i
naeg Duhovnog uitelja. Tako se uzdajemo u Buddhu, Dharmu
i Sanghu. Time emo ostvariti na cilj trajno osloboenje od
patnji ovog ivota i svih bezbrojnih buduih ivota, pravi
smisao naeg ljudskog ivota.
Kako bismo odrali svoje obeanje da emo se cijeli ivot
iskreno uzdati u Buddhu, Dharmu i Sanghu, te da bismo mi i
sva druga iva bia primali Buddhine blagoslove i zatitu, sa
snanom vjerom recitiramo sljedeu molitvu:
Ja i sva osjetilna bia, dok ne postignemo prosvjetljenje,
Uzdamo se u Buddhu, Dharmu i Sanghu.
TO JE KARMA?
Karmu treba razumjeti i u nju vjerovati da bi se sprijeila
budua patnja i utemeljila osnova za put do osloboenja
i prosvjetljenja. Openito govorei, karma znai djelo. Od
nevrlinskih djela dolazi patnja, a od vrlinskih djela dolazi srea;
ako u to vjerujemo, vjerujemo u karmu. Buddha je dao opirna
34

put osobe poetnog dosega

uenja da bi dokazao istinitost ove tvrdnje, i puno raznih

primjera da bi pokazao posebni odnos izmeu naih djela u
prijanjim ivotima i naih iskustava u ovom ivotu. Neki od
njih su objanjeni u Radosnom putu do sree.
U svojim prolim ivotima smo vrili razna nevrlinska djela
koja su drugima nanijela patnju. Kao rezultat tih nevrlinskih
djela, javljaju se razne nesretne okolnosti i situacije, a mi
proivljavamo beskrajnu ljudsku patnju i probleme. Ovo je
sluaj i sa svim drugim ivim biima.
Trebamo prosuditi vjerujemo li da su naa nevrlinska djela
glavni uzrok nae patnje, a naa vrlinska djela glavni uzrok
nae sree. Ako u to ne vjerujemo, nikada neemo ulagati
trud u sakupljanje vrlinskih djela, ili zasluga, i nikada neemo
proiavati naa nevrlinska djela, pa emo zbog toga i dalje
stalno proivljavati patnju i tekoe, iz ivota u ivot, bez kraja.
Svako djelo koje izvedemo ostavlja otisak na naem vrlo
suptilnom umu, a svaki otisak konano prouzrokuje vlastitu
posljedicu. Na je um kao polje, a izvoditi djela je kao sijati
sjeme na tom polju. Vrlinska djela siju sjeme budue sree, a
nevrlinska djela siju sjeme budue patnje. Ovo sjeme ostaje
uspavano u naem umu dok se ne sakupe okolnosti za njegovo
sazrijevanje i tada proizvede posljedicu. U nekim sluajevima
se to moe dogoditi mnogo ivota nakon to je originalno djelo
izvedeno.
Sjeme koje sazrije kada umiremo je vrlo vano jer odreuje
koju vrstu ponovnog roenja emo imati u narednom ivotu.
Koje odreeno sjeme sazrije na samrti ovisi o stanju uma
u kojem umremo. Ako umremo sa smirenim umom to e
stimulirati vrlinsko sjeme i mi emo doivjeti sretno ponovno
roenje, ali ako umremo s nemirnim umom, na primjer u stanju
ljutnje, to e stimulirati nevrlinsko sjeme i mi emo doivjeti
nesretno ponovno roenje. Ovo je slino nainu na koji se none
more aktiviraju naim bivanjem u uznemirenom stanju uma
prije no to zaspimo.
35

moderni budizam

Sva neprimjerena djela, ukljuujui ubijanje, krau, seksualni

prijestup, laganje, razdorni govor, vrijeanje, dokono brbljanje,
pohlepu, zlobu i dranje krivih nazora, su nevrlinska djela.
Kad odbacimo nerlinska djela i uloimo trud u proiavanje
svojih ve poinjenih nerlinskih djela, tad prakticiramo
moralnu disciplinu. To e nas zatititi od proivljavanja budue
patnje i nieg ponovnog roenja. Primjeri vrlinskih djela
su uvjebavanje u svim meditacijama i drugim duhovnim
praksama koje su predstavljene u ovoj knjizi. Meditacija je
vrlinsko mentalno djelo koje je glavni uzrok proivljavanja
mentalnog mira u budunosti. Kadgod prakticiramo meditaciju,
bez obzira je li ona jasna ili ne, vrimo vrlinsko mentalno
djelo koje je uzrok nae budue sree i mira uma. Inae smo
samo zainteresirani za svoja tjelesna i verbalna djela, ali su
mentalna djela zapravo vanija. Naa tjelesna i verbalna djela
ovise o naem mentalnom djelu, odnosno o naem mentalnom
donoenju odluke.
Kad god napravimo vrlinsko djelo kao to je meditacija ili
neka druga duhovna praksa, trebamo imati sljedeu mentalnu
odlunost:
Jaui konja vrlinskih djela,
Vodit u ga na put osloboenja uzama odricanja,
I gonei ga naprijed biem truda,
Brzo u stii u istu zemlju osloboenja i prosvjetljenja.
Nakon to smo kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti:
Poto nikad ne elim patiti i uvijek elim biti sretan, moram
odbaciti i proistiti svoja nevrlinska djela i iskreno vriti vrlinska
djela.
Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odlunost i provesti
svoju odluku u praksu.

36

Put osobe srednjeg dosega

U ovom kontekstu, osoba srednjeg dosega se odnosi

na nekoga tko ima srednji kapacitet za razvoj duhovnog
razumijevanja i spoznaja.
TO TREBAMO ZNATI
U Sutri etiri plemenite istine, Buddha kae: Treba znati
za patnje. Time nas savjetuje da trebamo znati koje nas
nepodnoljive patnje ekaju u bezbrojnim buduim ivotima,
i na temelju toga razviti odricanje, odlunost da sebe trajno
oslobodimo od tih patnji.
Openito, svatko tko trpi tjelesnu ili mentalnu bol, ak i
ivotinje, razumije svoju vlastitu patnju. Ali kada Buddha kae,
Treba znati za patnje, on misli da trebamo znati za patnje
svojih buduih ivota. Kroz poznavanje ovoga, razvit emo
snanu elju da se oslobodimo od njih. Ovaj praktian savjet
vaan je za svakoga zato to emo, ako imamo elju da sebe
oslobodimo od patnji buduih ivota, sigurno ovaj svoj sadanji
ljudski ivot iskoristiti za slobodu i sreu svojih bezbrojnih
buduih ivota. Nema veeg smisla od ovoga.
Ukoliko nemamo ovu elju, potratit emo svoj dragocjeni
ljudski ivot samo na slobodu i sreu ovog jednog kratkog
ivota. Ovo bi bilo ludo zato to naa namjera i djela ne bi bili
nimalo razliiti od namjera i djela ivotinja koje su zaokupljene
37

Atisha

put osobe srednjeg dosega

samo ovim ivotom. Veliki jogi Milarepa jednom je rekao lovcu

po imenu Gonpo Dorje:
Tvoje je tijelo ljudsko, ali tvoj um je um ivotinje.
Ti, ljudsko bie, koji posjeduje um ivotinje, molim te
posluaj moju pjesmu.
Obino vjerujemo da je rjeenje problema i patnji naeg
sadanjeg ivota najvanije, i itav svoj ivot posveujemo
tome. U stvarnosti, trajanje problema i patnji ovoga ivota
je veoma kratko: ako sutra umremo, one e prestati sutra.
Meutim, poto je trajanje problema i patnji buduih ivota
beskrajno, sloboda i srea naih buduih ivota su neizmjerno
vanije od slobode i sree ovog jednog kratkog ivota. Rijeima
Treba znati patnje, Buddha nas potie da iskoristimo svoj
sadanji ljudski ivot kako bismo se pripremili za slobodu i
sreu bezbrojnih buduih ivota. Oni koji ovo znaju, istinski su
mudri.
U buduim ivotima, kada budemo roeni kao ivotinja,
na primjer kao krava ili riba, postat emo hrana drugim ivim
biima, i morat emo proivjeti puno drugih vrsta ivotinjske
patnje. ivotinje nemaju slobode, a ljudi ih iskoritavaju za
hranu, rad i uitak. One nemaju mogunosti da se poboljaju;
ak i ako uju dragocjenu Dharmu njima je ona besmislena, kao
da uju vjetar kako pue. Kad se ponovno rodimo kao gladni
duh, neemo imati ni kapljicu vode da se napijemo; jedina
tekuina e nam biti vlastite suze. Morat emo proivljavati
nepodnoljive patnje ei i gladi puno stotina godina. Kad se
ponovno rodimo kao bie pakla u vruim paklima, tijelo e
nam postati neodvojivo od vatre, a drugi e jedino po naim
krikovima moi znati da to nije samo vatra ve i nae tijelo.
Morat emo podnositi nepodnoljive muke tijela koje e gorjeti
milijunima godina. Kao i svi drugi fenomeni, podruja pakla ne
postoje inherentno ve postoje kao puke pojavnosti umu, poput
snova.
39

moderni budizam

Kad se rodimo kao bog podruja elje, proivljavamo mnoge

sukobe i veliko nezadovoljstvo. ak i kad doivimo neke
povrne uitke, nae elje samo jo vie jaaju, a mi imamo
ak vie mentalne patnje od ljudskih bia. Kad se rodimo kao
polubog, uvijek smo ljubomorni na slavu bogova i radi toga
imamo velike mentalne patnje. Naa je ljubomora poput trnja
koje nam probada um i uzrokuje mentalnu i fiziku patnju jako
dugo vremena. Kad se ponovno rodimo kao ljudsko bie, morat
emo proivljavati raznorazne vrste ljudske patnje kao to su
patnje roenja, bolesti, starosti i smrti.
ROENJE
Kada naa svijest tek ue u spoj sperme naega oca i jajaca
nae majke, tijelo nam je vrlo vrua vodenasta tvar nalik bijelom
jogurtu s primjesama crvene boje. U prvim trenucima nakon
zaea nemamo grube osjeaje, no im se oni razviju poinjemo
doivljavati bol. Nae tijelo postupno postaje sve vre, a kako
nam udovi rastu, osjeamo se kao da nam tijelo razvlae na
spravi za muenje. Unutar majine utrobe vrue je i mrano.
Na devetomjeseni dom je taj mali, uski prostor pod pritiskom,
prepun neistih tvari. Kao da smo nagurani u mali spremnik za
vodu pun neistih tekuina s vrsto zatvorenim otvorom tako
da zrak i svjetlo ne mogu prodrijeti unutra.
Dok smo u majinoj utrobi, sami samcati trpimo mnogo boli i
straha. Vrlo smo osjetljivi na sve to naa majka ini. Kada brzo
hoda osjeamo se kao da padamo s visoke planine i prestravljeni
smo. Ako ima spolni odnos osjeamo se kao da smo prignjeeni
i da se guimo izmeu dva velika tereta i paniarimo. Ukoliko
naa majka samo malo poskoi osjeamo se kao da smo zbaeni
na tlo s velike visine. Ukoliko pije neto toplo, osjeamo se
kao da nam netko kou polijeva kipuom vodom. Pije li neto
hladno to je nalik ledenom tuu usred zime.
40

put osobe srednjeg dosega

Kada izlazimo iz majine utrobe imamo osjeaj kao da nas

neto gura kroz usku pukotinu izmeu dvije vrste stijene,
a kada se tek rodimo nae je tijelo toliko osjetljivo da je svaki
dodir bolan. ak i ako nas netko vrlo njeno dri, nama su
njihove ruke nalik trnovitom grmlju koje nam probada meso,
a najsuptilnije tkanine ine nam se grubima i hrapavima. U
usporedbi s mekoom i glatkoom majine utrobe, svaki je
osjetilni dodir grub i bolan. Ako nas netko podigne, osjeamo
se kao da nas netko njie iznad duboke provalije i osjeamo
se prestraeno i nesigurno. Zaboravili smo sve to smo znali
u svojem prolom ivotu, iz majine utrobe nosimo samo bol
i smetenost. to god ujemo beznaajno je poput zvuka vjetra
i ne moemo pojmiti nita to uoimo. Prvih nekoliko tjedana
nalik smo nekome tko je slijep, gluh i nijem i pati od duboke
amnezije. Kada smo gladni ne moemo rei, Trebam hrane,
a kada nas neto boli ne moemo rei, To me boli. Jedini
znaci koje dajemo vrue su suze i bijesne geste. Naa majka
esto nema pojma koje patnje i nedae trpimo. Potpuno smo
bespomoni i sve nas treba nauiti: kako jesti, kako sjediti, kako
hodati i kako govoriti.
Iako smo najranjiviji tijekom prvih nekoliko tjedana svojega
ivota, nae patnje ne prestaju ni kako odrastamo. Nastavljamo
proivljavati razne vrste patnje tijekom cijeloga ivota. Ba kao
to, kada zapalimo vatru u velikoj kui, toplina vatre proima
cijelu kuu, a sva toplina u kui dolazi od te vatre, isto tako,
kada smo roeni u samsari, patnja proima cijeli na ivot, a
svi jadi koje doivljavamo dolaze zbog toga to smo se rodili
okaljanim ponovnim roenjem.
Nae ljudsko ponovno roenje, okaljano otrovnom zabludom
samoprianjanja, osnova je za nau ljudsku patnju; bez te osnove
nema ljudskih problema. Boli roenja postupno se pretvaraju u
boli bolesti, starenja i smrti one su jedan kontinuum.

41

moderni budizam

BOLEST
Iz naeg roenja proizlaze patnje bolesti. Ba kao to vjetar i
snijeg oduzimaju velianstvenost zelenim livadama, drveu,
umama i cvijeu, tako i bolest oduzima mladenaki sjaj
naemu tijelu, unitavajui njegovu snagu i mo naih osjetila.
Ako smo inae u formi i dobrog zdravlja, kada obolimo
odjednom nismo u stanju baviti se svim svojim uobiajenim
tjelesnim aktivnostima. ak i prvak u boksu koji je obino
kadar nokautirati sve svoje protivnike postaje u potpunosti
bespomoan kada ga pogodi bolest. Bolest odnese sva naa
iskustva svakodnevnih uitaka i uzrokuje nam danonona
neugodna iskustva.
Kada obolimo, nalik smo ptici koja je letjela nebom i onda
je odjednom pogoena. Kada je ptica pogoena, sva njena
ljepota i snaga istog trena propadaju, a ona pada ravno na
tlo kao komad olova. Na slian nain, kada mi obolimo
trpimo iznenadnu nemo. Ukoliko smo ozbiljno bolesni
moemo postati u potpunosti ovisni o drugima i izgubiti ak
i sposobnost kontrole svojih tjelesnih funkcija. Tu je promjenu
teko podnijeti, osobito onima koji su se ponosili nezavisnou i
tjelesnim dobrostanjem.
Kada smo bolesni, osjeamo se frustriranima jer ne moemo
obavljati svoj uobiajeni posao niti zavriti sve zadatke koje
smo si zadali. Lako postajemo nestrpljivi sa svojom boleu
i postajemo potiteni zbog svega onoga to ne moemo raditi.
Ne moemo uivati u stvarima koje nam obino pruaju uitak,
kao to su sport, ples, pijenje, jedenje zainjene hrane ili drutvo
prijatelja. Sva ova ogranienja ine nas jo jadnijima, a nau
nesreu dodatno pogorava i to to moramo trpjeti sve one
tjelesne boli koje bolest sa sobom nosi.
Kad smo bolesni, ne samo da moramo trpjeti sve neeljene
boli same bolesti, ve takoer moramo trpjeti razne druge vrste
neeljenih stvari. Na primjer, moramo uzimati lijekove koji
42

put osobe srednjeg dosega

su nam propisani, bilo da se radi o lijekovima runoga okusa,

mnotvu injekcija, veim operacijama, ili suzdravanju od
neega to jako volimo. Ako nam je potrebna operacija, moramo
ii u bolnicu i prihvatiti sve tamonje uvjete. Moda emo
morati jesti hranu koju ne volimo i cijeli dan leati besposleni
u krevetu, a zbog operacije moemo osjeati tjeskobu. Moda
nam na lijenik nee objasniti tono u emu je problem, niti
oekuje li da emo preivjeti.
Ako saznamo da nam je bolest neizljeiva, a nemamo
nikakvog duhovnog iskustva, patit emo od tjeskobe, straha
i alosti. Moemo postati deprimirani i izgubiti nadu, ili se
moemo razljutiti na bolest, smatrajui je neprijateljem koji nas
je zlobno liio sve nae radosti.
STARENJE
Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje starenja. Starenje
nam krade ljepotu, zdravlje, stasitost, lijep ten, vitalnost i
lagodnost. Starenje nas pretvara u objekt prezira. Ono donosi
mnoge neeljene patnje i hitro nas nosi ka smrti.
Kako starimo, gubimo svu ljepotu svoje mladosti, a nae
snano, zdravo tijelo postaje slabo i optereeno bolestima. Na,
nekada vrst i dobro graen stas postaje savinut i nagren, a
nai se miii i meso usuu, tako da nam udovi postaju tanki
poput tapa, a kosti nam stre van. Kosa nam izgubi boju i sjaj,
a ten nam izgubi blistavost. Lice nam postaje naborano, a crte
lica izobliene. Milarepa je rekao:
Kako stari ljudi ustaju? Oni ustaju kao da iz zemlje izvlae
kolac. Kako stari ljudi hodaju naokolo? Jednom kad su na
nogama moraju oprezno gaziti kao lovci na ptice. Kako
stari ljudi sjedaju? Stropotaju se kao teki koveg kad mu
pukne ruka.
Moemo kontemplirati sljedeu pjesmu o patnjama starenja
koju je napisao uenjak Gungtang:
43

moderni budizam

Kada ostarimo, kosa nam pobijeli,

No, ne zbog toga to smo je oprali;
To je znak da emo ubrzo sresti Gospodara smrti.
Imamo bore na elu,
No, ne zbog toga to imamo previe mesa;
To je upozorenje Gospodara smrti: Uskoro e umrijeti.
Zubi nam poispadaju,
No, ne da bi napravili mjesta za nove;
Znak je to da uskoro neemo moi jesti ljudsku hranu.
Lica su nam runa i neugodna,
No, ne zbog toga to nosimo maske;
Znak je to da smo izgubili masku mladosti.
Glave nam se tresu amo-tamo,
No, ne zbog toga to se ne slaemo;
To nas Gospodar smrti udara po glavi tapom kojeg dri u
desnoj ruci.
Hodamo pognuti, zurei u tlo,
No, ne zbog toga to traimo izgubljene igle;
Znak je to da traimo svoju izgubljenu ljepotu i uspomene.
Ustajemo s tla koristei sva etiri uda,
No, ne zbog toga to oponaamo ivotinje;
Znak je to da su nam noge preslabe da bi nam podrale
tijelo.
Sjedamo kao da smo iznenada pali,
No, ne zbog toga to smo ljuti;
Znak je to da nam je tijelo izgubilo snagu.
Tijelo nam se njie dok hodamo,
No, ne zbog toga to mislimo da smo vani;
Znak je to da nam noge ne mogu nositi tijelo.
44

put osobe srednjeg dosega

Ruke nam se tresu,

No, ne zbog toga to nas svrbi da ukrademo;
Znak je to da nemirni prsti Gospodara smrti kradu nau
imovinu.
Malo jedemo,
No, ne zbog toga to smo krti;
Znak je to da ne moemo probaviti hranu.
esto uzdiemo,
No ne zato to apemo mantre bolesnima;
Znak je to da emo uskoro ostati bez daha.
Dok smo mladi, moemo putovati oko cijeloga svijeta,
no kada ostarimo, teko stiemo i do svojih ulaznih vrata.
Postajemo preslabi da bismo se upustili u veinu svjetovnih
djelatnosti, a esto nam se prorijede i duhovne djelatnosti. Na
primjer, imamo premalo tjelesne snage za vrenje vrlinskih
djela, a mentalno imamo manje energije za pamenje,
kontempliranje i meditiranje. Ne moemo prisustvovati
predavanjima koja se daju na mjestima do kojih je teko doi, ili
u kojima nije udobno boraviti. Ne moemo drugima pomoi na
naine koji zahtijevaju tjelesnu snagu ili dobro zdravlje. Ovakve
lienosti esto stare ljude ine vrlo tunima.
Kada ostarimo, postajemo nalik onima koji su slijepi i gluhi.
Ne moemo jasno vidjeti i trebamo sve jae naoale, sve dok
konano vie nismo u mogunosti itati. Ne moemo jasno uti,
pa nam postaje sve tee sluati muziku ili televiziju ili uti to
drugi govore. Pamenje nam blijedi. Sve djelatnosti, svjetovne i
duhovne, postaju sve tee. Vjebamo li meditaciju, postaje nam
tee stei spoznaje, jer su nam pamenje i koncentracija preslabi.
Ne moemo se posvetiti uenju. Dakle, ukoliko nismo nauili i
vjebali duhovne prakse u mladosti, jedino to moemo uiniti
kada ostarimo, jeste to da razvijemo aljenje i ekamo dolazak
Gospodara smrti.
45

moderni budizam

Kada smo stari, ne moemo poluiti isti uitak iz stvari u

kojima smo prije uivali, kao to su hrana, pie ili seks. Preslabi
smo da bismo se igrali i preesto smo iscrpljeni ak i za zabavu.
Kako nam ivotni vijek istie, ne moemo se pridruiti mladim
ljudima u njihovim aktivnostima. Dok oni putuju uokolo, mi
moramo ostati po strani. Nitko nas ne eli povesti sa sobom
kada smo stari i nitko nas ne eli posjeivati. ak ni nai unuci
ne ele dugo ostajati s nama. Stari ljudi esto u sebi misle,
Kako bi lijepo bilo kada bi mladi ljudi ostali sa mnom. Mogli
bismo proetati i mogao bih im pokazati neke stvari; no mladi
ljudi ne ele biti ukljueni u njihove planove. Kako im se ivot
blii kraju, stari ljudi trpe patnje naputenosti i usamljenosti.
Oni imaju puno osobitih alosti.
SMRT
Iz naeg roenja takoer proizlaze i patnje smrti. Ukoliko smo
tijekom ivota naporno radili kako bismo sakupili razna dobra,
te ako smo za njih postali jako vezani, trpjet emo veliku patnju
u trenutku smrti, mislei, Sada moram ostaviti sva svoja
dragocjena dobra iza sebe. Obino nam je jako teko nekome
drugome ak i posuditi neku od svojih najdragocjenijih stvari, a
kamoli je dati. Stoga nije ni udo to postajemo tako jadni kada
shvatimo da u rukama smrti moramo ostaviti sve.
Kada umremo, moramo se rastati ak i od svojih najbliih
prijatelja. Moramo ostaviti svojeg partnera, iako smo moda
proveli godine zajedno i nismo ni dana bili odvojeni. Ukoliko
smo vrlo vezani za svoje prijatelje, trpjet emo velik jad u
trenutku smrti, no jedino to emo biti u stanju uiniti jeste to
da ih drimo za ruke. Neemo moi zaustaviti proces smrti
ak i ako nas budu preklinjali da ne umremo. Obino, kada
smo vrlo vezani za nekoga, osjeamo ljubomoru ukoliko nas ta
osoba ostavi same, a vrijeme provede s nekim drugim, no kada
umremo morat emo svoje prijatelje ostaviti s drugima zauvijek.
46

put osobe srednjeg dosega

Kada umremo, morat emo ostaviti ovo tijelo koje smo ljubili
i brinuli se za njega na toliko naina. Ono e postati bezumno
poput kamena i bit e pokopano u zemlju, ili spaljeno. Ukoliko
iznutra nismo zatieni duhovnim iskustvima, u vrijeme smrti
osjeat emo strah i uznemirenost, a takoer i tjelesnu bol.
Kada naa svijest naputa tijelo u vrijeme smrti, svi
potencijali koje smo sakupili u svome umu inei vrlinska i
nevrlinska djela idu s njom. Osim toga, nita drugo ne moemo
ponijeti s ovoga svijeta. Sve ostale stvari nas zavaravaju. Smrt
okonava sve nae aktivnosti nae razgovore, obroke, susrete
s prijateljima, spavanje. Sve se privede kraju na dan nae smrti
i sve stvari moramo ostaviti iza sebe, ak i prstenje na prstima.
U Tibetu, prosjaci nose tap da bi se obranili od pasa. Da bismo
shvatili potpuno liavanje u smrti, trebamo se prisjetiti da, u
trenutku smrti, prosjaci ostavljaju ak i taj stari tap, najbjednije
od svih ljudskih dobara. Diljem svijeta moemo primijetiti kako
su jedina svojina mrtvih njihova imena uklesana u kamenu.
OSTALE VRSTE PATNJE
Takoer, moramo proivljavati patnje odvajanja, nunosti
susretanja s onim to nam nije drago i neuspjeha u ispunjenju
svojih elja to obuhvaa patnje siromatva, i tete koju
nanose ljudi i ne-ljudi, i od vode, vatre, vjetra i zemlje. Prije
krajnjeg rastanka u trenutku smrti, esto moramo proivljavati
privremeno odvajanje od ljudi i stvari koje su nam drage, to
nam nanosi mentalnu bol. Moda moramo napustiti svoju
zemlju gdje ive svi nai prijatelji i rodbina, ili moda moramo
napustiti posao koji nam je drag. Moda izgubimo ugled. Puno
puta u ovome ivotu moramo doivjeti boli odvajanja od ljudi
koji su nam dragi, ili moramo rtvovati i izgubiti stvari koje
su nam ugodne i privlane, ali kada umremo, morat emo se
zauvijek odvojiti od prijatelja i od uitaka i od svih vanjskih i
unutarnjih uvjeta za praksu Dharme, ovoga ivota.
47

moderni budizam

esto smo prisiljeni ivjeti ili raditi s ljudima koji nam nisu
dragi, ili nailaziti na situacije koje smatramo neugodnima.
Ponekad se moemo nai u vrlo opasnoj situaciji poput poara
ili poplava, ili u kakvoj situaciji punoj nasilja kao to je pobuna
ili bitka. ivoti su nam ispunjeni manje ekstremnim situacijama
koje nam dosauju. Ponekad smo sprijeeni da radimo ono
to elimo. Za sunanog dana moda se uputimo na plau,
ali zaglavimo u prometnoj guvi. Neprestano proivljavamo
uplitanja naega unutarnjeg demona zabluda, koji nam ometa
um i duhovnu praksu. Bezbrojne su okolnosti koje nam
osujeuju planove i sprjeavaju nas da radimo ono to elimo.
Izgleda nam kao da smo goli, a ivimo u trnovitom grmu kad
god se pokuamo pomaknuti, okolnosti nas ozlijede. to vie
elja i planova imamo, to vie frustracija doivljavamo. to vie
elimo odreene situacije, to vie zaglavljujemo u sitacijama
koje nismo eljeli. Izgleda kao da svaka elja priziva svoju
prepreku. Neeljene situacije nas spopadaju, a da ih ne traimo.
Zapravo, jedine stvari koje dolaze bez truda su one stvari koje
ne elimo. Nitko ne eli umrijeti, no smrt dolazi bez truda.
Nitko ne eli biti bolestan, no bolest dolazi bez truda. Kako
smo se rodili ponovnim roenjem bez slobode ili kontrole,
imamo neisto tijelo i ivimo u neistome okoliu, pa se na nas
sruuju neeljene stvari. U samsari su ovakva iskustva potpuno
prirodna.
Mi imamo bezbrojne elje, no bez obzira na to koliko truda u
njih uloili, nikada nemamo osjeaj da smo ih zadovoljili. ak
i kada dobijemo ono to elimo, ne dobijamo to onako kako
smo eljeli. Posjedujemo neki objekt, no iz toga ne poluujemo
nikakvo zadovoljstvo. Na primjer, moemo sanjati o tome da
se obogatimo, no, ako doista to i postignemo, ivot nam nije
onakav kakvim smo ga zamiljali, pa se ne osjeamo kao da
nam se elja ispunila. To je zbog toga to nam elje ne opadaju
srazmjerno s rastom naeg bogatstva. to vie bogatstva imamo,
to vie elimo. Bogatstvo koje traimo ne moe se nai, jer
48

put osobe srednjeg dosega

traimo iznos koji e zasititi nae elje, a nikakvo bogatstvo to

ne moe uiniti. Da bi stvar bila jo gora, pri stjecanju objekata
svojih elja mi stvaramo nove razloge za nezadovoljstvo. Sa
svakim objektom elje dolaze ostali objekti koje ne elimo. Na
primjer, s bogatstvom dolaze porezi i nesigurnost, te sloeni
novani poslovi. Ti neeljeni dodaci prijee nas da iskusimo
potpuno zadovoljstvo. Slino, moemo sanjati o tome da odmor
provedemo na junim morima i zbilja moemo tamo i otii,
no iskustvo nije nikada ba onakvo kakvo smo i oekivali, a s
ljetovanjem dolaze i druge stvari kao to su opekotine od sunca
i visoki trokovi.
Promotrimo li paljivo svoje elje, vidjet emo da su
neumjerene. Mi elimo sve najbolje stvari samsare najbolji
posao, najboljeg partnera, najbolji ugled, najbolju kuu, najbolji
automobil, najbolji odmor. Sve to nije najbolje ostavlja nas
razoaranima i dalje traimo, ali ono to elimo ne nalazimo.
No, niti jedan svjetovni uitak ne moe nam pruiti potpuno i
savreno zadovoljstvo koje elimo. Stalno se proizvode uvijek
bolje stvari. Svugdje nove reklame najavljuju da su najbolje
stvari upravo pristigle na trite, no nekoliko dana kasnije ve
dolazi druga najbolja stvar i bolja je od najboljeg proizvoda od
prije nekoliko dana. Nema kraja novim stvarima koje privlae
nae elje.
Djeca u koli ne mogu nikada zadovoljiti niti svoje niti
ambicije svojih roditelja. ak i ako su najbolja u svom razredu,
osjeaju da ne mogu biti zadovoljna ako isto ne postignu i
sljedee godine. Ako tako nastave i budu uspjeni i u svome
poslu, ambicije e im biti jae nego ikada. Nema neke toke
kada e se moi odmoriti s osjeajem da su potpuno zadovoljni
s uinjenim.
Moemo pomisliti da su barem oni ljudi koji vode
jednostavan ivot na selu zadovoljni, no razmislimo li shvatit
emo da ak i poljoprivrednici trae, a ne nalaze ono to ele.
Njihovi su ivoti puni problema i tjeskoba, a oni ne uivaju
49

moderni budizam

pravi mir i zadovoljstvo. Njihov opstanak ovisi o mnogim

nesigurnim imbenicima izvan njihove kontrole, kao to je,
recimo, vrijeme. Poljoprivrednici nemaju nita vie slobode od
nezadovoljstva od poslovnih ljudi koji ive i rade u gradu. Kada
svakoga jutra odlaze na posao nosei svoje torbe, poslovni ljudi
izgledaju uredno i uinkovito, no iako izvana izgledaju glatko,
u svojim srcima nose mnogo nezadovoljstva. Oni i dalje trae, a
ne nalaze ono to ele.
Promislimo li o ovoj situaciji, mogli bismo moda odluiti
da moemo pronai ono to traimo ostavivi svoju imovinu.
Meutim, moemo vidjeti da ak i siromani ljudi trae, a ne
nalaze ono to ele. Mnogi siromasi ne mogu nai ak niti ono
to im je neophodno za ivot.
Patnju nezadovoljstva ne moemo izbjei tako to emo
esto mijenjati svoju situaciju. Moda smatramo da emo,
budemo li stalno nalazili novog partnera ili novi posao, ili ako
stalno budemo putovali, na kraju nai ono to elimo; no ak i
ako bismo otputovali na svako mjesto na kugli zemaljskoj, i u
svakom tom mjestu imali novog ljubavnika, opet emo traiti
neko drugo mjesto i nekoga novog ljubavnika. U samsari nema
stvarnog ispunjenja naih elja.
Kad god vidimo nekoga na visokom ili niskom poloaju,
bilo mukarca ili enu, oni se razlikuju samo po izgledu, odjei,
ponaanju i statusu. U biti, svi su jednaki svi proivljavaju
probleme u svojim ivotima. Kad god imamo problem, lako je
pomisliti da je on uzrokovan naim specifinim okolnostima i
da bi, kad bismo samo promijenili svoje okolnosti, na problem
nestao. Krivimo druge ljude, svoje prijatelje, hranu, vladu, svoje
doba, meteoroloke prilike, drutvo, povijest i tako dalje. No,
vanjske okolnosti poput ovih nisu glavni uzroci naih problema.
Moramo prepoznati da su sve fizike patnje i mentalna bol koju
proivljavamo posljedice naega ponovnog roenja u ivotu
okaljanom unutarnjim otrovom zabluda. Ljudska bia moraju
proivljavati ljudske patnje zato to su se ponovo rodila kao
ljudi. ivotinje moraju proivljavati ivotinjske patnje, dok
50

put osobe srednjeg dosega

gladni duhovi i bia pakla moraju proivljavati svoje osobite

patnje stoga to su se ponovo rodili okaljanim ponovnim
roenjem. ak ni bogovi nisu osloboeni patnje jer su se i oni
ponovno rodili okaljanim ponovnim roenjem. Ba kao to
netko tko se nae usred lomae razvije intenzivan strah, i mi
trebamo razviti intenzivan strah od nepodnoljivih patnji ovog
beskrajnog ciklusa neistog ivota. Ovaj strah je pravo odricanje
i proizlazi iz nae mudrosti. U zakljuku, nakon to smo
kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti:
Nema koristi od poricanja patnji buduih ivota; kad se one
zapravo srue na mene, bit e prekasno da se od njih zatitim.
Zato definitivno trebam pripremiti obranu sada, dok imam
ovaj ljudski ivot koji mi prua priliku da se trajno oslobodim
od patnji mojih bezbrojnih buduih ivota. Ako ne primijenim
trud da to ostvarim, ve dopustim da mi ovaj ljudski ivot bude
isprazan, bez smisla, od toga nema vee samoprijevare i vee
nerazboritosti. Moram sada uloiti trud u trajno oslobaanje
sebe od patnji bezbrojnih buduih ivota.
Kontinuirano meditiramo na ovu odlunost dok ne razvijemo
spontanu elju da trajno oslobodimo sebe od patnji svojih
bezbrojnih buduih ivota. To je spoznaja odricanja. U trenutku
kad razvijemo tu spoznaju, ulazimo na put do osloboenja. U
ovom kontekstu, osloboenje se odnosi na vrhunski trajni mir
uma, poznat kao nirvana, koji nam daje istu i trajnu sreu.
TO TREBAMO ODBACITI
U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba odbaciti
postanke. Time nas Buddha savjetuje da, ukoliko se elimo
trajno osloboditi od patnji svojih bezbrojnih buduih ivota,
trebamo odbaciti postanke. Postanci su nae zablude,
prvenstveno naa zabluda samoprianjanja. Samoprianjanje se
zove postanak zato to je izvor sve nae patnje i problema,
a jo se zove i unutarnji demon. Zablude su krive svjesnosti
51

moderni budizam

koje funkcioniraju tako to unitavaju mentalni mir, izvor

sree; one nemaju neku drugu funkciju osim da nam tete.
Zablude kao to je samoprianjanje obitavaju u naem srcu i
stalno nam, danonono, tete bez odmora jer nam unitavaju
mir uma. U samsari, ciklusu neistog ivota, nitko nema prilike
iskusiti pravu sreu zato to je njihov mentalni mir, izvor sree,
konstantno unitavan unutarnjim demonom samoprianjanja.
Nae samoprianjanje je um koji pogreno vjeruje da mi
sami, nae tijelo i sve druge stvari koje inae vidimo, zapravo
postoje. Uslijed tog neznanja, razvijamo vezanost za stvari
koje nam se sviaju, a ljutnju za stvari koje nam se ne sviaju.
Zatim vrimo raznorazna nevrlinska djela, a kao rezultat tih
djela, doivljavamo raznorazne vrste patnje i problema u ovom
ivotu i iz ivota u ivot.
Samoprianjajue neznanje je unutarnji otrov koji nam
nanosi daleko veu tetu od bilo kojeg vanjskog otrova. Zbog
toga to je zagaen tim unutarnjim otrovom, na um sve vidi
pogreno, a kao rezultat toga mi proivljavamo iluziji-nalik
patnje i probleme. Zapravo, mi sami, nae tijelo i stvari koje
inae vidimo ne postoje. Samoprianjanje se moe usporediti s
otrovnim stablom, sve druge zablude s njegovim granama, a
sve nae patnje i problemi s njegovim plodovima; to je temeljni
izvor svih drugih zabluda i svih naih patnji i problema. Iz
ovoga moemo razumjeti da e, ako trajno odbacimo svoje
samoprianjanje, sve nae patnje i problemi ovog ivota i
bezbrojnih buduih ivota, trajno prestati. Veliki jogi Saraha je
rekao: Ako ti je um trajno osloboen samoprianjanja, nema
sumnje da e i ti biti trajno osloboen od patnje. Kad smo to
shvatili i kontemplirali ovo objanjenje, trebamo misliti:
Moram uloiti veliki trud u prepoznavanje, smanjivanje i
konano potpuno odbacivanje svog neznanja samoprianjanja.
Trebamo stalno meditirati na ovu odluku i provesti svoju
odluku u praksi.
52

put osobe srednjeg dosega

TO TREBAMO PRAKTICIRATI
U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba prakticirati
put. U ovom kontekstu, put ne znai vanjski put koji vodi od
jednog mjesta do drugog, ve unutarnji put, duhovnu spoznaju
koja nas vodi do iste sree osloboenja i prosvjetljenja.
Praksa stupnjeva puta do osloboenja moe se saeti
unutar triju obuka vie moralne discipline, vie koncentracije,
i vie mudrosti. Ove se obuke nazivaju viima zato to su
motivirane odricanjem. One su stoga stvarni put do osloboenja
kojeg trebamo prakticirati.
Priroda moralne discipline je vrlinska odluka da se odbace
neprimjerena djela. Kada prakticiramo moralnu disciplinu,
odbacujemo neprimjerena djela, odravamo isto ponaanje,
i izvravamo svakog djelo ispravno s vrlinskom motivacijom.
Moralna disciplina je najvanija za svakoga kako bi se sprijeili
budui problemi za sebe samoga i za druge. Ona nas ini
istima zato to ini naa djela istima. Trebamo biti oprani i
isti; imati oprano tijelo nije dovoljno, poto nae tijelo nismo mi
sami. Moralna disciplina je poput velike zemlje koja podrava
i hrani usjeve duhovnih spoznaja. Bez prakticiranja moralne
discipline, veoma je teko napredovati u duhovnim obukama.
Obuka u vioj moralnoj diciplini je kad se uimo duboko zbliiti
s praksom moralne discipline, motivirani odricanjem.
Druga via obuka je obuka u vioj koncentraciji. Priroda
koncentracije je jednousmjereni vrlinski um. Dok god zadrimo
taj um, proivljavat emo mentalni mir i stoga, biti sretni.
Kad prakticiramo koncentraciju, sprjeavamo rastresenosti
i koncentriramo se na vrlinske objekte. Veoma je vano
uvjebavati se u koncentraciji, jer uz rastresenost ne moemo
nita postii. Obuavanje u vioj koncentraciji je kad se uimo
duboko se zbliiti sa sposobnou da zaustavimo rastresenost i
da se koncentriramo na vrlinski objekt, motivirani odricanjem. S
obzirom na bilo koju praksu Dharme, ako je naa koncentracija
53

moderni budizam

jasna i jaka, veoma je lako napredovati. Openito govorei,

rastresenost je glavna zapreka u praksi Dharme. Praksa
moralne discipline sprjeava grube rastresenosti, a koncentracija
sprjeava suptilne rastresenosti; iz njih zajedno proizlaze brzi
rezultati u naoj praksi Dharme.
Trea via obuka je obuka u vioj mudrosti. Priroda mudrosti
je vrlinski inteligentni um koji funkcionira tako da razumije
smislene objekte kao to su postojanje prolih i buduih ivota,
karma i praznina. Razumijevanje tih objekata daje veliki
smisao ovom ivotu i bezbrojnim buduim ivotima. Mnogi
su ljudi veoma inteligentni u unitavanju svojih neprijatelja,
skrbi za svoju obitelj, pronalaenju onoga to ele, i tako dalje,
ali ovo nije mudrost. ak i ivotinje imaju takvu inteligenciju.
Svjetovna je inteligencija varljiva, dok nas mudrost nee nikada
prevariti. Ona je na unutarnji Duhovni vodi koji nas vodi do
ispravnih putova, i boansko oko kroz koje moemo vidjeti
prole i budue ivote i posebnu vezu izmeu naih djela u
prolim ivotima i naih iskustava u ovom ivotu, poznatih
kao karma. Tema karme je veoma opsena i suptilna, i mi
je moemo razumjeti samo uz pomo mudrosti. Obuavanje
u vioj mudrosti je kad uimo razviti i uveati svoju mudrost
koja spoznaje prazninu kroz kontempliranje i meditiranje na
prazninu, motivirani odricanjem. Ova je mudrost izuzetno
duboka. Njen objekt, praznina, nije nitavilo ve prava priroda
svih fenomena. Detaljno objanjenje praznine moe se nai u
poglavlju Uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti.
Tri vie obuke su stvarne metode za postizanje trajnog
prestanka patnji ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota. Ovo
se moe razumjeti iz sljedee analogije. Kada sijeemo drvo
koristei pilu, sama pila ne moe posjei stablo bez koritenja
naih ruku, to zauzvrat ovisi o naem tijelu. Obuavanje u
vioj moralnoj disciplini je poput naeg tijela, obuavanje u
vioj koncentraciji je poput ruku, a obuavanje u vioj mudrosti
je poput pile. Koristei ove tri stvari zajedno, moemo posjei
54

put osobe srednjeg dosega

otrovno stablo naeg samoprianjajueg neznanja, i automatski

e sve druge zablude njegove grane i sva naa patnja i
problemi njegovi plodovi u potpunosti prestati. Tada smo
postigli trajni prestanak patnje u ovom ivotu i buduim
ivotima vrhunski trajni unutarnji mir poznat kao nirvana,
ili osloboenje. Rijeili smo sve svoje ljudske probleme i postigli
pravi smisao svoga ivota.
Kontemplirajui sve ovo, trebamo misliti:
Poto su tri vie obuke prave metode za postizanje trajnog
osloboenja od patnje ovog ivota i svih bezbrojnih buduih
ivota, moram uloiti veliki trud u prakticiranje tih obuka.
Trebamo stalno meditirati na tu odluku i provesti ju u praksi.
TO TREBAMO POSTII
U Sutri etiri plemenite istine Buddha kae: Treba postii
prestanke. U ovom kontekstu, prestanci znae trajni
prestanci patnje i njenog korijena, samoprianjajueg neznanja.
Kad Buddha ovo kae, on nam savjetuje da se ne zadovoljimo
samo privremenim osloboenjem od neke odreene patnje,
ve da trebamo imati namjeru ostvariti krajnji cilj ljudskog
ivota, vrhunski trajni mir uma (nirvanu), i istu i vjenu sreu
prosvjetljenja.
Svako ivo bie bez iznimke mora proivjeti ciklus patnji
bolesti, starenja, smrti i ponovnog roenja, iz ivota u ivot,
beskrajno. Slijedei Buddhin primjer, trebali bismo razviti
snano odricanje za taj beskrajni ciklus. Kada je ivio u palai
sa svojom obitelji, Buddha je vidio kako njegov narod stalno
proivljava ove patnje i donio je vrstu odluku da e postii
prosvjetljenje, veliko osloboenje, i da e povesti svako ivo
bie do tog stanja.
Buddha nas nije potaknuo da odbacimo svakodnevne
djelatnosti koje osiguravaju uvjete potrebne za ivot, ili koje
55

moderni budizam

sprjeavaju siromatvo, probleme s okoliem, odreene

bolesti, i tako dalje. Meutim, koliko god mi bili uspjeni u
ovim djelatnostima, nikad neemo postii trajni prestanak
tih problema. I dalje emo ih morati proivljavati u svojim
bezbrojnim buduim ivotima, a ak i u ovom ivotu, iako
toliko teko radimo kako bismo sprijeili te probleme,
patnje siromatva, zagaenja okolia, i bolesti se poveavaju
diljem svijeta. Nadalje, zbog moderne tehnologije danas se
u svijetu razvijaju mnoge velike opasnosti koje se ranije nisu
proivljavale. Stoga se ne bismo trebali zadovoljiti samo
privremenom slobodom od pojedinih patnji, ve uloiti veliki
trud da postignemo trajnu slobodu dok imamo ovu priliku.
Trebali bismo se uvijek prisjeati dragocjenosti ljudskog
ivota. Zbog svojih prijanjih zabludnih nazora koji su nijekali
vrijednost duhovne prakse, oni koji su se ponovno rodili kao
ivotinje, na primjer, nemaju priliku upustiti se u duhovnu
praksu koja je jedina iz koje proizlazi smisleni ivot. Kako
je njima nemogue sluati, razumjeti, promiljati i meditirati
na duhovne upute, njihovo je sadanje ponovno roenje kao
ivotinja samo po sebi ve zapreka. Kako je ve navedeno,
jedino su ljudska bia slobodna od takvih zapreka i imaju
sve potrebne uvjete za uputanje u duhovne putove, koji
jedini vode do vjenog mira i sree. Ova kombinacija slobode
i posjedovanja potrebnih uvjeta je posebna karakteristika koja
na ljudski ivot ini tako dragocjenim.
U zakljuku, trebamo misliti:
Ne bih trebao biti zadovoljan puko privremenim prestankom neke
odreene patnje, koji mogu doivjeti ak i ivotinje. Iskrenim
prakticiranjem tri vie obuke moram postii trajni prestanak
samoprianjajueg neznanja, korijena patnje.
Na ovu odluku trebamo svakodnevno meditirati i provesti ju u
praksi. Na taj nain emo sebe voditi do oslobaajueg puta.

56

Put osobe velikog dosega

U ovom kontekstu, osoba velikog dosega se odnosi na nekoga

tko ima veliki kapacitet za razvoj duhovnog razumijevanja i
spoznaja.
Poto je ova tema opirna i duboka, i sadri Sutru i Tantru,
slijedi detaljno objanjenje u narednim poglavljima.

57

Je Tsongkhapa

Vrhunsko dobro srce

bodhichitta

Odricanje iskrenu elju da postignemo trajno osloboenje

trebamo danonono odravati. Ono je vrata osloboenja
vrhunskog trajnog mira uma i osnova za naprednije spoznaje.
Meutim, ne trebamo se zadovoljiti samo traenjem vlastitog
osloboenja; trebamo razmotriti i dobrostanje drugih ivih bia.
Bezbrojna se bia utapaju u samsarikom oceanu, proivljavajui
nepodnoljive patnje. Dok je svatko od nas samo jedna osoba,
drugi su po broju bezbrojni; stoga su srea i sloboda drugih
puno vanije od nae. Iz tog razloga moramo ui na Bodhisattvin
put, koji nas vodi do stanja potpunog prosvjetljenja.
Kapija kroz koju ulazimo na Bodhisattvin put je bodhichitta.
Bodhi znai prosvjetljenje, a chitta znai um. Bodhichitta je
um koji spontano eli postii prosvjetljenje da bi bio od izravne
dobrobiti svakom ivom biu. U trenutku kad razvijemo taj
dragocjeni um bodhichitte, postajemo Bodhisattva osoba koja
spontano eli postii prosvjetljenje za dobrobit svih bia i
postajemo Sin ili Ki Buddhi Osvajaa.
Ovo vrhunsko dobro srce bodhichitte se ne moe razviti bez
uvjebavanja. Je Tsongkhapa je rekao:
Navodnjavajui tlo srdane ljubavi brinom ljubavlju,
A onda sijajui sjeme eljne ljubavi i suosjeanja,
Izrast e ljekovito stablo bodhichitte.
59

moderni budizam

Ovo znai da u uvjebavanju bodhichitte ima pet stupnjeva:

1. uvjebavanje u srdanoj ljubavi, 2. uvjebavanje u brinoj
ljubavi, 3. uvjebavanje u eljnoj ljubavi, 4. uvjebavanje u
univerzalnom suosjeanju; i 5. uvjebavanje u samoj bodhichitti.
UVJEBAVANJE U SRDANOJ LJUBAVI
U ovom uvjebavanju uimo razviti i odrati toplo srce i osjeaj
bliskosti sa svim ivim biima, bez iznimke. Ova srdana ljubav
ini na um istim i uravnoteenim, i priprema temelje za razvoj
brine ljubavi za sva iva bia. Na je um inae neuravnoteen;
ili osjeamo da smo nekima prebliski iz vezanosti ili od
drugih udaljeni zbog ljutnje. Nemogue je razviti vrhunsko
dobro srce bodhichitte s tako neuravnoteenim umom. Ovaj
neuravnoteeni um je izvor svih naih svakodnevnih problema.
Moemo misliti da su nam neki ljudi neprijatelji zato to nam
tete, pa kako moemo razviti i odrati takvo dobro srce prema
takvim ljudima? To je netoan nain razmiljanja. Ljudi koje mi
smatramo neprijateljima su zapravo nae majke iz prijanjih
ivota. Nae majke iz prijanjih ivota i naa majka iz ovog
ivota su sve nae majke i podjednako su dobre prema nama.
Neispravno je misliti da nae majke iz prijanjih ivota nisu
vie nae majke samo zato to je prolo dugo vremena od kada
su one zapravo brinule za nas. Ako bi naa sadanja majka
danas umrla, bi li ona prestala biti naom majkom? Ne, mi
bismo je jo uvijek smatrali svojom majkom i molili se za njenu
sreu. Isto vrijedi i za sve nae prijanje majke one su umrle,
ali jo uvijek ostaju nae majke. Ne prepoznajemo jedni druge
samo zbog promjena u naoj vanjtini.
U svakodnevnom ivotu vidimo puno razliitih ivih bia,
ljudi i ne-ljudi. Neke smatramo prijateljima, neke neprijateljima,
a veinu strancima. Ove razlike ine nai pogreni umovi;
njih valjani umovi ne potvruju. Stoga bi bolje bilo sva iva
bia smatrati svojim majkama, negoli slijediti takve pogrene
60

vrhunsko dobro srce bodhichitta

umove. Koga god sretnemo, trebamo misliti, Ova je osoba

moja majka. Na ovaj nain osjeat emo jednaku toplinu
prema svim ivim biima. Nae vjerovanje da su sva iva bia
nae majke je mudrost zbog toga to razumije smisleni objekt,
a to je da su sva iva bia nae majke. Kroz ovo razumijevanje,
doivjet emo veliki smisao u ovom ivotu i u bezbrojnim
buduim ivotima. Nikad ne bismo trebali odbaciti ovo korisno
vjerovanje ili nazor.
Trebamo kontemplirati sljedee:
S obzirom na to da je nemogue pronai poetak naega
mentalnog kontinuuma, slijedi da smo se u prolosti bezbroj puta
ponovno raali, a ako smo se nebrojeno puta ponovno raali,
morali smo imati i bezbrojne majke. Gdje su sada sve te majke?
One su sva iva bia koja danas ive.
Nakon to smo uvijek iznova kontemplirali o ovome, snano
vjerujemo da su sva iva bia nae majke i meditiramo na to
uvjerenje.
DOBROTA IVIH BIA
Nakon to smo se uvjerili da su sva iva bia nae majke,
kontempliramo neizmjernu dobrotu koju smo primili od
svakoga od njih kada su bili nae majke, jednako kao i dobrotu
koju su nam ukazivali u drugim razdobljima.
Kada smo bili zaeti, da nas naa majka nije htjela zadrati
u svojoj utrobi, mogla je pobaciti. Da je to uinila, mi sada ne
bismo imali ovaj ljudski ivot. Svojom dobrotom dozvolila
nam je da ostanemo u njezinoj utrobi, pa sada uivamo
ljudski ivot i sve njegove prednosti. Da nismo primali njenu
neprestanu brigu i panju u vrijeme kada smo bili malo dijete,
sigurno bismo doivjeli neku nesreu i moda bismo sada bili
invalidi ili slijepi. Sreom, naa nas majka nije zapustila. Danju
i nou pruala nam je svoju brigu punu ljubavi, smatrajui nas
61

moderni budizam

vanijima od sebe same. Spaavala nam je ivot mnogo puta

svakoga dana. Nou je dozvoljavala da joj san bude isprekidan,
a danju je rtvovala svoje uobiajene uitke. Morala je napustiti
posao, a kada bi se njeni prijatelji odlazili zabavljati, ona im se
nije mogla pridruiti. Troila je sav svoj novac na nas, pruajui
nam najbolju hranu i najbolju odjeu koju je mogla priutiti.
Nauila nas je kako jesti, kako hodati, kako govoriti. Mislei na
nae budue dobro, uinila je sve to je mogla da nam osigura
dobro obrazovanje. Zbog njezine dobrote sada smo u prilici
studirati to god izaberemo. Sada smo u mogunosti prakticirati
Dharmu i na koncu postii prosvjetljenje, prvenstveno
zahvaljujui dobroti svoje majke.
Kako nema nikoga tko nekad nije bio naa majka u prijanjim
ivotima, i kako su se one prema nama, dok smo bili njihova
djeca, odnosile s istom onakvom dobrotom kakvom se prema
nama odnosila i naa sadanja majka u ovome ivotu, sva su
iva bia veoma dobra.
Dobrota ivih bia nije ograniena samo na vrijeme kada
su bila nae majke. itavo vrijeme sve se nae svakodnevne
potrebe podmiruju zahvaljujui tuoj dobroti. Iz svojega prolog
ivota sa sobom nismo donijeli nita, a ipak im smo se rodili
dobili smo dom, hranu, odjeu i sve to smo trebali sve nam je
osigurala dobrota drugih. Sve u emu sada uivamo osigurala
nam je velikodunost drugih bia, u prolosti ili u sadanjosti.
U prilici smo koristiti puno stvari uz samo malo truda s nae
strane. Ako razmotrimo pogodnosti kao to su ceste, vozila,
vlakovi, zrakoplovi, brodovi, kue, restorani, hoteli, knjinice,
bolnice, duani, novac i tako dalje, jasno je da je mnotvo ljudi
teko radilo u pripremi tih stvari. Iako mi, sa svoje strane,
imamo malo ili nimalo udjela u pripremi tih pogodnosti, one
su nam ipak sve na raspolaganju. To ukazuje na veliku dobrotu
drugih.
I za svoje ope obrazovanje i za svoju duhovnu obuku
moemo zahvaliti drugima. Sve nae Dharma spoznaje, od
62

vrhunsko dobro srce bodhichitta

samih prvih uvida pa sve do naeg konanog postignua

osloboenja i prosvjetljenja, bit e postignute u ovisnosti o
dobroti drugih. Kao ljudska bia, openito govorei imamo
priliku postii vrhunsku sreu prosvjetljenja zato to imamo
priliku ui na i slijediti put do prosvjetljenja, duhovni put
motiviran suosjeanjem za sva iva bia. Kapija kroz koju
ulazimo na put do prosvjetljenja je, dakle, suosjeanje za sva
iva bia univerzalno suosjeanje a to suosjeanje moemo
razviti samo ako se oslanjamo na sva iva bia kao na objekte
svog suosjeanja. Ovo pokazuje kako samo zahvaljujui
velikoj dobroti svih ivih bia koja djeluju kao objekti naeg
suosjeanja, imamo priliku ui na put do prosvjetljenja i postii
vrhunsku sreu prosvjetljenja. Dakle, jasno je kako su za nas sva
iva bia vrhunski dobra i dragocjena.
Iz dubine svojih srca, trebamo misliti:
Svako ivo bie je za mene vrhunski dobro i dragocjeno. Oni mi
pruaju priliku da postignem istu i vjenu sreu prosvjetljenja
krajnji cilj ljudskog ivota.
Razumijevajui i razmiljajui na ovaj nain, razvijemo toplo
srce i osjeaj podjednake bliskosti prema svim ivim biima,
bez iznimke. Pretvorimo svoj um u ovaj osjeaj i ostanemo
jednousmjereno na njemu to je due mogue. Stalnim
kontempliranjem i meditiranjem na ovaj nain, odrat emo
toplo srce i osjeaj bliskosti prema svakom ivom biu, stalno
i u svakoj situaciji. Kad shvatimo osam dobrobiti odravanja
srdane ljubavi koje su navedene kasnije u poglavlju eljna
ljubav, trebamo stalno ulagati trud u ovu praksu.
UVJEBAVANJE U LJUBLJENJU DRUGIH
(BRINA LJUBAV)
Ovo uvjebavanje ima dva stupnja: 1. izjednaavanje sebe s
drugima; i 2. zamjena sebe s drugima.
63

moderni budizam

IZJEDNAAVANJE SEBE S DRUGIMA

Ova se praksa zove izjednaavanje sebe s drugima zbog
toga to uimo vjerovati da su naa i tua srea i sloboda
podjednako vane. Nauiti ljubiti druge je najbolje rjeenje za
nae svakodnevne probleme, i izvor sve nae budue sree.
Postoje dvije razine ljubljenja drugih: 1. ljubiti druge onako
kako ljubimo bliskog prijatelja ili lana obitelji; i 2. ljubiti druge
onako kako ljubimo sebe. Druga razina je dublja. Ljubei
sva iva bia onako kako ljubimo sebe, razvit emo duboko
univerzalno suosjeanje koje funkcionira kao brzi put do
prosvjetljenja. Ovo je jedna od kljunih stavki Kadam Lamrima.
Za uvjebavanje u izjednaavanju sebe s drugima, upustimo
se u sljedeu kontemplaciju:
Moram vjerovati da su moja srea i sloboda i one svih ivih bia
podjednako vane zato to:
1. Sva iva bia ukazala su mi veliku dobrotu u ovom i u
prolim ivotima.
2. Isto kao to ja elim biti osloboen patnje i proivljavati
samo sreu, tako to ele i sva ostala bia. U tom pogledu, ja
nisam nita drugaiji od bilo kojega drugog bia; svi smo jednaki.
3. Ja sam samo jedan, dok su drugi bezbrojni, pa kako onda
mogu ljubiti samo sebe, propustivi ljubiti druge? Moja srea
i patnja su zanemarive kada ih usporedim sa sreom i patnjom
svih drugih ivih bia.
Nakon to smo opetovano kontemplirali ove stavke, snano
vjerujemo da su naa srea i sloboda i one svih ivih bia
podjednako vane. Zatim ostanemo jednousmjereno s tim
vjerovanjem to je due mogue. Trebamo kontinuirano
prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju dok spontano ne
ponemo vjerovati da su naa srea i sloboda i one svih drugih
ivih bia podjednako vane, a to je spoznaja izjednaavanja
sebe s drugima.
64

vrhunsko dobro srce bodhichitta

ZAMJENA SEBE S DRUGIMA

Ovo uvjebavanje ima tri stupnja: 1. kontempliranje mana
samoljublja; 2. kontempliranje prednosti ljubljenja drugih; i 3.
uvjebavanje u zamjeni sebe s drugima.
KONTEMPLIRANJE MANA SAMOLJUBLJA
to je tono samoljublje? Samoljublje je na um koji misli Ja
sam vaan, a istovremeno zanemaruje druge. Kad mislimo
ja i moje, opaamo inherentno postojee ja, ljubimo ga
i vjerujemo da su njegova srea i sloboda od najvee vanosti.
To je samoljublje. Brinuti se o sebi nije samoljublje. Trebamo
se brinuti o sebi da odrimo ovaj ljudski ivot, pa da moemo
stalno ulagati trud u ostvarenje njegovog pravog smisla.
Samoljublje i samoprianjanje su razliiti aspekti jednog
uma. Samoprianjanje prianja na inherentno postojee ja,
a samoljublje vjeruje kako je to ja dragocjeno i kako su
njegova srea i sloboda od najvee vanosti. Samoljublje je na
uobiajeni nazor koji vjeruje Ja sam vaan i Moja srea i
sloboda su vane, i koji zanemaruje tuu sreu i slobodu. Ono
je dio naeg neznanja zato to inherentno postojee ja zapravo
ne postoji. No, na samoljubivi um svejedno ljubi to ja i vjeruje
da je ono od najvee vanosti. To je nesmotren i varljiv um koji
se stalno uplie u na unutarnji mir, i predstavlja nam veliku
prepreku u postizanju stvarne svrhe ljudskog ivota. Ovo
samoljublje imamo iz ivota u ivot, od vremena bez poetka,
ak i dok spavamo i sanjamo.
U Vodiu za nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:
...sva patnja koja postoji na ovome svijetu
Proizlazi iz elje da mi sami budemo sretni.
Patnje nam nisu dodijeljene kao kazna. Sve one proizlaze
iz naega samoljubivog uma, koji nama samima eli sreu,
65

moderni budizam

dok zanemaruje sreu drugih. Ovo se moe razumijeti na dva

naina. Kao prvo, samoljubivi um stvoritelj je svih naih patnji
i problema; a kao drugo, samoljublje je temelj za proivljavanje
svih tih naih patnji i svih problema.
Patimo zato to smo inili djela koja su uzrokovala patnju
drugima. Ta su djela stvorena sebinim namjerama naim
samoljubljem. Kao rezultat ovih djela, sada mi proivljavamo
ovu nau sadanju patnju i probleme. Stoga je pravi stvoritelj
sve nae patnje i problema na samoljubivi um.
Nae trenutno iskustvo odreene patnje i problema ima
posebnu povezanost s odreenim djelima koja smo inili u
prijanjim ivotima. Ovo je vrlo suptilno. Mi ovu skrivenu
vezu ne moemo vidjeti svojim oima, ali je moemo razumjeti
koristei se svojom mudrou, a naroito oslanjajui se na
Buddhina uenja. Openito govorei, svatko zna da e, ako ini
loa djela, doivjeti loe posljedice, a da e, ako ini dobra djela,
doivjeti dobre posljedice.
Samoljubivi um je isto tako i temelj za doivljavanje sve
nae patnje i svih problema. Na primjer, kada ljudi nisu u
mogunosti ispuniti svoje elje, mnogi proivljavaju potitenost,
obeshrabrenost, nesretnost i mentalnu bol, a neki se ak poele
i ubiti. To je zato to njihovo samoljublje vjeruje da su njihove
elje od tolike velike vanosti. Slijedi, dakle, da je njihovo
samoljublje veim dijelom odgovorno za njihovu nesretnost.
Bez samoljublja ne bi bilo temelja za doivljavanje takve patnje i
tolikih problema.
Kada smo ozbiljno bolesni, teko nam je prihvatiti svoju
patnju, ali bolest nam kodi samo zato to ljubimo sebe. Kada
bi neka druga osoba proivljavala slinu bolest, mi ne bismo
imali problema. Zato? Zato to njega ili nju ne ljubimo. No,
kada bismo ljubili druge onoliko koliko ljubimo sebe, bilo bi
nam teko podnijeti njihovu patnju. To je suosjeanje. Kako
Shantideva kae:
66

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Patnja koju proivljavam

Ne kodi drugima,
Ali ja je teko podnosim
Jer ljubim samo sebe.
Slino tome, patnje drugih
Meni ne kode,
Ali, budem li ljubio druge,
Njihovu u patnju teko podnositi.
Iz ivota u ivot, od vremena bez poetka, nastojali smo
ispunjavati elje svojega samoljubivog uma, vjerujui da je
njegov nazor istinit. Uloili smo ogroman trud traei sreu
od vanjskih izvora, no sada nemamo to pokazati. Uzalud smo
potratili bezbrojne prijanje ivote zato to nas je samoljublje
zavaravalo. Ono nas je navodilo da radimo za svoju korist,
ali nismo nita stekli. Ovaj nesmotreni um uinio je sve nae
prijanje ivote ispraznima kada smo se rodili ovim ljudskim
ponovnim roenjem, sa sobom nismo donijeli nita osim
zabluda. Svakoga trena, svakoga dana, ovaj nas samoljubivi um
nastavlja varati.
Nakon to smo kontemplirali ove stavke, mislimo:
Nita mi ne nanosi veu tetu od ovog demona mojeg
samoljublja. Ono je izvor sve moje negativnosti, nesree,
problema i patnje. Zato moram odbaciti svoje samoljublje.
Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odluku i primijeniti je
u praksi.
KONTEMPLIRANJE PREDNOSTI
LJUBLJENJA DRUGIH
Kad duboko mislimo kako su drugi vani, i kako su njihova
srea i sloboda vane, tada ljubimo druge. Ako ovako ljubimo
druge, uvijek emo imati dobre odnose i ivjeti u skladu s
67

moderni budizam

drugima, a naa svakodnevica e biti mirna i sretna. Za poetak

moemo prakticirati s obitelji, prijateljima i onima oko nas, a
onda emo postupno razviti i odrati brinu ljubav za sva iva
bia, bez iznimke.
U Vodiu za nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:
Sva srea koja postoji na ovome svijetu
Proizlazi iz elje da drugi budu sretni.
Ako paljivo promislimo o ovome, spoznat emo da sva
naa sadanja i budua srea ovise o ljubljenju drugih o naoj
elji da drugi budu sretni. U svojim prolim ivotima, zato to
smo ljubili druge, prakticirali smo vrlinska djela, kao to je
suzdravanje od ubijanja ili vrijeanja drugih, ili odbacivanje
krae od njih. Davali smo im materijalnu pomo i zatitu,
te prakticirali strpljenje. Kao rezultat ovih vrlinskih djela,
sada smo ostvarili ovaj dragocjeni ljudski ivot s prilikom da
doivimo ljudske uitke.
Neposredna posljedica ljubljenja drugih e biti da e mnogi od
naih problema, kao to su oni koji proizlaze iz ljutnje, ljubomore
i sebinog ponaanja, nestati, a um e nam postati spokojan i
smiren. Budui da emo djelovati na obziran nain, udovoljavat
emo drugima i neemo biti upleteni u svae ili prepirke. Ako
druge ljubimo, pazit emo da im pomaemo, a ne da im tetimo,
pa emo prirodno izbjegavati nevrlinska djela. Umjesto njih,
prakticirat emo vrlinska djela kao to su suosjeanje, ljubav,
strpljenje i davanje materijalne pomoi i zatite, te tako stvarati
uzroke za ostvarenje iste i trajne sree u budunosti.
Posebice, budemo li ljubili druga iva bia onako kako
ljubimo sebe, njihova patnja e nam biti nepodnoljiva. Na
osjeaj da je patnja svih drugih ivih bia nepodnoljiva je
univerzalno suosjeanje koje e nas brzo voditi do iste i trajne
sree prosvjetljenja. Ba kao svi prijanji Buddhe, rodit emo se
kao prosvijetljeni Buddha od majke, univerzalnog suosjeanja.
Tako e nam ljubljenje svih drugih ivih bia omoguiti da vrlo
brzo postignemo prosvjetljenje.
68

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Kontemplirajui ove dobrobiti, mislimo:

Dragocjeni um koji ljubi sva iva bia titi mene i druge od
patnje, donosi istu i trajnu sreu i ispunjava moje i elje drugih.
Zato moram uvijek ljubiti sva iva bia, bez iznimke.
Trebamo svakodnevno meditirati na ovu odluku, a van
meditacije primjenjivati svoju odluku u praksi. To znai da
zapravo ljubimo svako ivo bie, ukljuujui ivotinje.
UVJEBAVANJE U ZAMJENI SEBE S DRUGIMA
Zamijeniti sebe s drugima znai zamijeniti svoj objekt ljubljenja
sa sebe na sva druga iva bia. To je nemogue bez vjebe. Kako
se uvjebavamo u zamjeni sebe s drugima? S razumijevanjem
velikih mana ljubljenja sebe i velikih prednosti ljubljenja svih
ivih bia, kao to je ve objanjeno, i prisjeajui se svoje
odluke da odbacimo samoljublje i uvijek ljubimo sva druga iva
bia, bez iznimke, iz dubine srca mislimo:
Moram odustati od ljubljenja sebe i umjesto toga ljubiti sva iva
bia, bez iznimke.
Zatim meditiramo na ovu odluku. Trebamo kontinuirano
prakticirati ovu meditaciju sve dok spontano ne povjerujemo da
su srea i sloboda svakog ivog bia daleko vanije od naih.
Ovo vjerovanje je spoznaja zamjene sebe s drugima.
UVJEBAVANJE U ELJNOJ LJUBAVI
S razumijevanjem i vjerovanjem da su srea i sloboda svakog
ivog bia daleko vanije od nae, razvijamo eljnu ljubav za
sva iva bia, mislei:
Kako bi bilo lijepo kad bi sva iva bia postigla istu i trajnu
sreu prosvjetljenja! Neka postignu tu sreu! Ja sam u raditi na
ispunjenju tog cilja.
69

moderni budizam

Ostanemo jednousmjereno na ovom dragocjenom umu

eljne ljubavi prema svim ivim biima to je due mogue.
Ponavljamo ovu meditaciju sve dok spontano ne razvijemo elju
da svako ivo bie doivi sreu prosvjetljenja. Ova spontana
elja je prava spoznaja eljne ljubavi.
eljna ljubav se jo zove i neizmjerna ljubav zato to ve
i samim meditiranjem na eljnu ljubav, primamo neizmjerne
dobrobiti u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima. Na
temelju Buddhinih uenja, veliki uenjak Nagarjuna je naveo
osam dobrobiti srdane ljubavi i eljne ljubavi: 1. Samo jedan
trenutak meditiranja na srdanu ljubav i eljnu ljubav sakuplja
veu zaslugu nego da triput dnevno hranimo sve gladne na
ovom svijetu.
Kad dajemo hranu gladnima, ne dajemo stvarnu sreu.
Razlog tome je to srea koja dolazi od jedenja hrane nije stvarna
srea, ve samo privremeno smanjenje gladi. No, meditacija na
srdanu ljubavi i eljnu ljubav vodi nas i sva iva bia do iste i
trajne sree prosvjetljenja.
Ostalih sedam dobrobiti meditiranja na srdanu ljubav i
eljnu ljubav su da emo u budunosti: 2. primiti puno brine
dobrote od ljudi i neljudi; 3. biti zatieni na raznorazne naine
od strane ljudi i neljudi; 4. biti mentalno sretni cijelo vrijeme;
5. biti fiziki zdravi cijelo vrijeme; 6. biti zatieni od oruja,
otrova i drugih tetnih okolnosti; 7. ostvariti sve nune uvjete
bez truda; i 8. biti roeni u vrhunskom raju Buddhine zemlje.
Nakon to smo kontemplirali ove dobrobiti, trebali bismo
uloiti svakodnevni trud u meditiranje na eljnu ljubav.
UVJEBAVANJE U
UNIVERZALNOM SUOSJEANJU
Univerzalno suosjeanje je um koji iskreno eli trajno osloboditi
sva iva bia od patnje. Ako, na temelju ljubljenja svih ivih
bia, kontempliramo injenicu kako oni proivljavaju ciklus
70

vrhunsko dobro srce bodhichitta

fizike patnje i mentalne boli, iz ivota u ivot, bez kraja,

njihovu nemogunost da sebe oslobode od patnje, njihov
nedostatak slobode, te kako, uputajui se u negativna djela,
siju sjeme budue patnje, razvit emo prema njima duboko
suosjeanje. Trebamo se saivjeti s njima i osjeati njihovu bol
jednako gorljivo kao to osjeamo i svoju.
Nitko zapravo ne eli patiti, no, uslijed neznanja, iva bia
stvaraju patnju vrei nevrlinska djela. Stoga bismo trebali
osjeati jednako suosjeanje za sva iva bia, bez iznimke. Nema
niti jednoga ivog bia koje ne bi bilo prikladan objekt za nae
suosjeanje.
Sva iva bia pate zato to su se rodila okaljanim samsarikim
ponovnim roenjem. Ljudska bia nemaju drugog izbora,
prisiljena su proivljavati ogromne ljudske patnje, i to zato to
imaju ljudsko roenje, koje je okaljano unutarnjim otrovima
zabluda. Slino tome, ivotinje moraju proivljavati ivotinjske
patnje, a gladni duhovi i bia pakla prisiljena su proivljavati
sve patnje svojih odgovarajuih podruja. Kada bi iva bia
proivljela svu tu patnju u samo jednom ivotu, to i ne bi bilo
toliko loe, no ciklus patnje nastavlja se iz ivota u ivot, bez
kraja.
Kako bismo razvili odricanje, prije smo kontemplirali
kako emo u svojim bezbrojnim buduim ivotima morati
proivljavati nepodnoljive patnje ivotinja, gladnih duhova,
bia pakla, ljudi, polubogova i bogova. Sada, na ovom mjestu,
kako bismo razvili suosjeanje za sva iva bia koja su nae
majke, kontempliramo kako e oni u njihovim bezbrojnim
buduim ivotima morati proivljavati nepodnoljive patnje
ivotinja, gladnih duhova, bia pakla, ljudi, polubogova i
bogova.
Kad smo o tome kontemplirali, mislimo:
Ne mogu podnijeti patnje ovih bezbrojnih majki bia. Utapaju
se u velikom i dubokom oceanu samsare, ciklusu zagaenog
ponovnog roenja, i moraju podnositi nepodnoljive fizike patnje
71

moderni budizam

i mentalnu bol u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima.

Moram trajno osloboditi sva ova iva bia od njihove patnje.
Trebamo kontinuirano meditirati na ovu odluku, koja je
univerzalno suosjeanje i uloiti veliki trud u ispunjenje njenog
cilja.
UVJEBAVANJE U SAMOJ BODHICHITTI
U trenutku kad razvijemo bodhichittu, postajemo Bodhisattva,
osoba koja spontano eli postii prosvjetljenje za dobrobit
svih ivih bia. U poetku emo biti Bodhisattva na putu
sakupljanja. Zatim moemo, slijedei put do prosvjetljenja
vozilom bodhichitte, napredovati od toga da smo Bodhisattva
na putu sakupljanja preko toga da smo Bodhisattva na putu
pripreme, Bodhisattva na putu vienja i zatim Bodhisattva na
putu meditacije. Od toga emo lako stii do Puta bez daljnjeg
uenja, koji je zapravo stanje prosvjetljenja. Kao to je ve
reeno, prosvjetljenje je unutarnje svjetlo mudrosti koje je trajno
slobodno od svih pogrenih pojavnosti i funkcionira tako da
svakodnevno podaruje mentalni mir svakom ivom biu. Kad
postignemo prosvjetljenje Buddhe, moi emo biti od izravne
dobrobiti svakom ivom biu kroz davanje blagoslova i kroz
nae bezbrojne emanacije. U uenjima Sutre, Buddha kae:
U ovom neistom ivotu samsare
Nitko ne proivljava pravu sreu;
Djela koja vre
uvijek e biti uzroci patnje.
Srea koju inae proivljavamo zahvaljujui dobrim
okolnostima, kao to su ugled, dobar poloaj, dobar posao,
dobri odnosi, vienje privlanih oblika, sluanje dobrih
vijesti ili dobre glazbe, jedenje, pijenje i seks nije prava srea
ve promjenjiva patnja smanjenje nae prethodne patnje.
72

vrhunsko dobro srce bodhichitta

Meutim, iz neznanja, mi vjerujemo da samo te stvari donose

sreu i zbog toga nikad ne elimo ostvariti pravu sreu, istu i
vjenu sreu osloboenja i prosvjetljenja, ak ni za svoje dobro.
Uvijek tragamo za sreom unutar ovog neistog ivota samsare,
poput lopova koji je traio zlato u Milarepinoj praznoj peini i
nita nije naao. Veliki jogi Milarepa je jedne noi uo kako mu
lopov pretresa po peini i doviknuo mu je: Kako misli ita
vrijedno ovdje nai po noi, kad ja ovdje ne mogu nai nita
vrijedno ni po danu?
Kad, uvjebavanjem razvijemo dragocjeni um prosvjetljenja,
bodhichittu, spontano mislimo:
Kako bi divno bilo kad bih ja i sva iva bia razvili pravu sreu,
istu i trajnu sreu prosvjetljenja. Neka postignemo tu sreu. Ja
sam u raditi da ostvarim taj cilj.
Potrebno nam je da imamo ovaj dragocjeni um bodhichitte u
srcu. On je na unutarnji Duhovni vodi, koji nas izravno vodi
do stanja vrhunske sree prosvjetljenja; i on je pravi dragulj koji
ispunjava elje kroz koji moemo ispuniti svoje i elje drugih.
Nema vee dobre namjere od ovog dragocjenog uma.
Kad smo ovako kontemplirali, iz dubine srca mislimo:
Ja sam samo jedan dok su druga iva bia bezbrojna, i sva su ona
moje dobre majke. Ove bezbrojne majke bia moraju proivljavati
nepodnoljivu fiziku patnju i mentalnu bol u ovom ivotu i u
njihovim bezbrojnim buduim ivotima. U usporedbi s patnjama
ovih bezbrojnih ivih bia, moja je patnja zanemariva. Moram
trajno osloboditi sva iva bia od patnje, i u tu svrhu moram
postii Buddhino prosvjetljenje.
Jednousmjereno meditiramo na ovu odluku, koja je bodhichitta.
Trebamo stalno prakticirati ovu kontemplaciju i meditaciju sve
dok ne razvijemo spontanu elju da postignemo prosvjetljenje
za izravnu dobrobit svakog ivog bia, a zatim trebamo uloiti
veliki trud u ispunjenje svoje bodhichitta elje.
73

Buddha Suosjeanja

Uvjebavanje u putu
bodhichitte

Tri su stupnja uvjebavanja u putu bodhichitte: 1. uvjebavanje

u est savrenstava; 2. uvjebavanje u uzimanju u spoju s
praksom est savrenstava; i 3. uvjebavanje u davanju u spoju
s praksom est savrenstava.
UVJEBAVANJE U EST SAVRENSTAVA
est savrenstava su zapravo put do prosvjetljenja, i ona su
put bodhichitte i Bodhisattvin put. Slijedei ovaj put vozilom
bodhichitte, sigurno emo stii do stanja prosvjetljenja. Naa
bodhichitta elja je da postignemo prosvjetljenje za izravnu
dobrobit svakog ivog bia. Da bismo ispunili tu elju, ispred
naeg Duhovnog vodia ili prikaza Buddhe kojeg smatramo
ivim Buddhom, trebamo obeati da emo se upustiti u
Bodhisattvin put ili uvjebavanje dok triput recitiramo sljedeu
obrednu molitvu. Ovo obeanje je Bodhisattvin zavjet.
Ba kao to su prijanji Sugate, Buddhe,
Generirali um prosvjetljenja, bodhichittu,
I ostvarili sve stupnjeve
Bodhisattvina puta.
Tako u i ja, zbog svih bia,
Generirati um prosvjetljenja
75

moderni budizam

I ostvariti sve stupnjeve

Bodhisattvina puta.
Kad uzmemo Bodhisattvin zavjet, obvezujemo se da emo
se upustiti u put do prosvjetljenja, Bodhisattvinu obuku,
a to je praksa est savrenstava. Inae, kad ponemo neki
posao, obveemo se da emo ispuniti elje svog poslodavca,
u protivnom emo brzo izgubiti posao. Na isti nain, nakon
to smo generirali bodhichittu odluku da emo postii
prosvjetljenje kako bismo bili od izravne dobrobiti svakom
ivom biu trebamo se obvezati na uputanje u praksu est
savrenstava. Ako se tako ne obveemo uzimanjem Bodhisattva
zavjeta, izgubit emo priliku da postignemo prosvjetljenje.
Kontemplirajui ovo, trebamo se ohrabriti na uzimanje
Bodhisattva zavjeta i iskreno prakticirati est savrenstava.
est savrenstava su prakse davanja, moralne discipline,
strpljenja, truda, koncentracije i mudrosti motivirane
bodhichittom. Trebali bismo prepoznati da su est savrenstava
naa dnevna praksa.
U praksi davanja trebali bismo prakticirati: 1. davanje
materijalne pomoi potrebitima, ukljuujui davanje hrane
ivotinjama; 2. davanje praktine pomoi bolesnima ili fiziki
slabima; 3. davanje zatite time to emo uvijek nastojati spasiti
tui ivot, ukljuujui ivote insekata 4. davanje ljubavi, uei
ljubiti sva iva bia tako to emo uvijek vjerovati da su njihova
srea i sloboda vane; i 5. davanje Dharme, tako to emo
pomagati u rjeavanju problema ljutnje, vezanosti i neznanja
davanjem Dharma uenja ili smislenih savjeta.
U praksi moralne discipline trebali bismo odbaciti sva
neprimjerena djela ukljuujui i ona koja drugima uzrokuju
patnju. Naroito bismo trebali odbaciti krenje naih obveza
Bodhisattva zavjeta. Ovo je osnovni temelj s kojeg moemo
napredovati na Bodhisattvinom putu. Time e djela naeg tijela,
govora i uma biti ista pa emo postati isto bie.
76

uvjebavanje u putu bodhichitte

U praksi strpljenja ne bismo si trebali dopustiti da postanemo

ljutiti ili obeshrabreni, tako to emo zasad prihvatiti sve
tekoe ili tetu koju nam nanose drugi. Kad prakticiramo
strpljenje, nosimo vrhunski unutarnji oklop koji nas izravno
titi od fizikih patnji, mentalne boli i drugih problema.
Ljutnja unitava nae zasluge, odnosno sreu, pa emo stalno
doivljavati mnoge zapreke, a zbog pomanjkanja sree bit e
nam teko ispuniti nae elje, naroito nae duhovne ciljeve.
Nema veeg zla od ljutnje. S praksom strpljenja moemo postii
bilo koji duhovni cilj; nema vee vrline od strpljenja.
U praksi truda trebali bismo se oslanjati na neopozivi trud
u sakupljanju velikih skupova zasluga i mudrosti koji su
glavni uzroci ostvarenja Buddhinog Tijela oblika, Rupakaye,
te Tijela istine, Dharmakaye, a naroito bismo trebali naglasiti
kontemplaciju i meditaciju na prazninu, nain na koji stvari
postoje. Time emo s lakoom napredovati na putu do
prosvjetljenja. S trudom moemo postii bilo koji cilj; s lijenou
ne moemo postii nita.
Na ovom stupnju u praksi koncentracije, trebamo staviti
naglasak na postizanje koncentracije smirenog obitavanja
koje promatra prazninu. Objanjenje se nalazi dalje u tekstu,
u dijelu Jednostavno uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti. Kroz
mo ove koncentracije, kad iskusimo posebnu mudrost zvanu
uzvieno vienje koja vrlo jasno spoznaje prazninu svih
fenomena, napredovali smo od toga da smo Bodhisattva na
putu sakupljanja do toga da smo Bodhisattva na putu pripreme.
Na ovom stupnju u praksi mudrosti, trebamo staviti
naglasak na uveavanje moi nae mudrosti uzvienog vienja
kontinuiranim meditiranjem na prazninu svih fenomena s
motivacijom bohichitte. Time emo, kad nam se uzvieno
vienje pretvori u put vienja, koje je izravna spoznaja praznine
svih fenomena, napredovati od toga da smo Bodhisattva na
putu pripreme do toga da smo Bodhisattva na putu vienja.
U trenutku kad postignemo put vienja, Uzvieni smo
77

moderni budizam

Bodhisattva koji vie ne proivljava patnje samsare. ak i ako

nam netko noem razree tijelo na komadie nee nas zaboljeti
jer imamo izravnu spoznaju naina na koji stvari postoje.
Kad smo dovrili put vienja, da bismo dalje napredovali
trebamo se kontinuirano uputati u meditaciju na prazninu svih
fenomena s motivacijom bodhichitte. Ova meditacija se zove
put meditacije. Kad postignemo taj stupanj napredovali smo
od toga da smo Bodhisattva na putu vienja do toga da smo
Bodhisattva na putu meditacije.
Dovrivi put meditacije, kad se naa mudrost puta
meditacije pretvori u sveznajuu mudrost koja proivljava
trajan prestanak pogrenih pojavnosti, ta se sveznajua mudrost
zove Put bez daljnjeg uenja, i zapravo je prosvjetljenje.
Kad postignemo taj stupanj napredovali smo od toga da smo
Bodhisattva na putu meditacije do toga da smo prosvijetljeno
bie, Buddha. Dovrili smo krajnji cilj svih ivih bia.
Bodhisattvina poetna obuka u sakupljanju zasluga ili
mudrosti je Bodhisattvin put sakupljanja; Bodhisattvina obuka
u sakupljanju zasluga ili mudrosti koja je priprema za postizanje
puta vienja je Bodhisattvin put pripreme; Bodhisattvina obuka
koja je poetna izravna spoznaja praznine je Bodhisattvin put
vienja; nakon dovrenja puta vienja, Bodhisattvina obuka
koja kontinuirano meditira na prazninu je Bodhisattvin put
meditacije; a Buddhina sveznajua mudrost koja je postignuta
dovrenjem svih uvjebavanja u Sutri i Tantri je Put bez daljnjeg
uenja, stanje prosvjetljenja.
UVJEBAVANJE U UZIMANJU U SPOJU S
PRAKSOM EST SAVRENSTAVA
etiri su glavne dobrobiti meditacija na uzimanje i davanje: one
su mone metode za: 1. proiavanje potencijala nevrlinskih
djela koji uzrokuju da doivimo ozbiljne bolesti kao to je
rak; 2. sakupljanje velikog zbira zasluga; 3. dozrijevanje naeg
78

uvjebavanje u putu bodhichitte

potencijala da moemo biti od dobrobiti svim ivim biima; i 4.

proiavanje naeg uma.
Bio jednom praktiar Lamrima Kharak Gomchen koji je
ozbiljno obolio od kuge. Lijeniki tretmani mu nisu puno
pomagali, i stanje mu se iz godine u godinu pogoravalo.
Konano, njegovi su mu lijenici priopili da vie nita ne mogu
uiniti za njega. Mislei kako e uskoro umrijeti, Gomchen je
napustio svoj dom i otiao se na groblje pripremiti za smrt. Dok
je bio na groblju, danonono se koncentrirao na prakticiranje
meditacija na uzimanje i davanje sa snanim suosjeanjem za
sva iva bia. Ovom se praksom potpuno izlijeio i vratio se
kui zdrav i sretnog uma. Puno je slinih primjera.
Trenutno ne moemo biti od dobrobiti svim ivim biima,
ali imamo potencijal za tu sposobnost, koji je dio nae Buddha
prirode. Prakticiranjem meditacija na uzimanje i davanje sa
snanim suosjeanjem za sva iva bia, dozrijet e potencijal da
moemo biti od dobrobiti svim ivim biima, a kad se to dogodi
postat emo prosvijetljeno bie, Buddha. Kad proistimo svoj
um kroz prakse uzimanja i davanja, svaka e duhovna spoznaja
u njemu lako rasti. Kontempliranjem etiri glavne dobrobiti
meditiranja na uzimanje i davanje, trebamo sebe ohrabriti na
iskreno prakticiranje tih meditacija.
Uzimanje u ovom kontekstu znai kroz meditaciju uzeti na
sebe patnje drugih. Kad meditiramo na uzimanje motivacija bi
nam trebala biti suosjeanje, i trebamo misliti:
Moram trajno osloboditi sva iva bia od njihove patnje i
strahova u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim ivotima.
Na ovaj nain, dajui zatitu, prakticiramo savrenstvo
davanja; odbacujui samoljublje prakticiramo savrenstvo
moralne discipline; dragovoljno prihvaajui sve nepovoljne
okolnosti koje se upliu u nau praksu uzimanja, prakticiramo
savrenstvo strpljenja; ulaganjem truda u stalno prakticiranje
ove meditacije, slobodni od lijenosti, prakticiramo savrenstvo
79

moderni budizam

truda; jednousmjereno se koncentrirajui na meditaciju na

uzimanje, slobodni od distrakcija, prakticiramo savrenstvo
koncentracije; a spoznajui da mi sami, sva iva bia i sve
njihove patnje postojimo kao puka imena, a ne postojimo
inherentno, prakticiramo savrenstvo mudrosti. Tako se
trebamo uvjebavati u meditaciji na uzimanje u spoju s
prakticiranjem est savrenstava. To je vrlo duboka metoda za
prakticiranje est savrenstava. Trebamo primijeniti istu metodu
na sve druge meditacije, kao to je meditacija na smrt, tako da
moemo brzo napredovati na putu do prosvjetljenja.
Dva su stupnja u meditaciji na uzimanje: 1. meditacija na
uzimanje usmjerena na sva iva bia; i 2. meditacija na uzimanje
usmjerena na odreena iva bia.
MEDITACIJA NA UZIMANJE USMJERENA
NA SVA IVA BIA
Na ovom prvom stupnju, usmjerimo se na skup svih ivih bia,
bez iznimke i potom iz dubine srca, mislimo:
U njihovim bezbrojnim buduim ivotima, ova e iva bia
stalno, bez izbora proivljavati patnje ljudi, ivotinja, gladnih
duhova, bia pakla, polubogova i bogova. Kako bi divno bilo kad
bi sva ova iva bia bila trajno osloboena od patnje i strahova
ovog ivota i bezbrojnih buduih ivota! Neka oni to postignu. Ja
sam u raditi na tome da oni to postignu. Moram na tome raditi.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje svih ivih
bia sakupljaju zajedno u vidu crnog dima. To se rastvori u
naem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri naem srcu.
Zatim snano vjerujemo da su sva iva bia trajno osloboena
od patnje, a da je nae neznanje samoprianjanja i samoljublja
potpuno uniteno. Zatim jednousmjereno meditiramo na ovo
vjerovanje to je due mogue.
80

uvjebavanje u putu bodhichitte

Sa suosjeanjem za sva iva bia, trebamo stalno prakticirati

ovu meditaciju sve dok ne doivimo znakove koji upuuju na
to da nam je um proien. Ti znakovi obuhvaaju izljeenje
od bolesti koje smo moda imali, smanjenje naih zabluda, da
imamo mirniji i sretniji um, rast nae vjere, ispravnu namjeru i
ispravan nazor, a naroito jaanje naeg iskustva univerzalnog
suosjeanja.
MEDITACIJA NA UZIMANJE USMJERENA NA
ODREENA IVA BIA
U ovoj meditaciji se moemo usmjeriti, na primjer, na skup
ivih bia koja proivljavaju patnju bolesti. Zatim mislimo:
Ova iva bia proivljavaju patnju bolesti u ovom ivotu i u
njihovim bezbrojnim ivotima, bez kraja. Kako bi divno bilo kad
bi ova iva bia bila trajno osloboena od bolesti! Neka oni to
postignu. Ja sam u raditi na tome da oni to postignu. Moram
na tome raditi.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da se patnje bolesti
svih ivih bia sakupljaju zajedno u vidu crnog dima. To se
rastvori u naem neznanju samoprianjanja i samoljublja pri
naem srcu. Zatim snano vjerujemo da su sva iva bia trajno
osloboena od bolesti, a da je nae neznanje samoprianjanja i
samoljublja potpuno uniteno. Jednousmjereno meditiramo na
ovo vjerovanje to je due mogue.
Na isti nain, moemo prakticirati meditaciju na uzimanje
dok se fokusiramo na odreene patnje nekog pojedinca ili
skupine ivih bia koji proivljavaju neke druge patnje kao to
su siromatvo, ratovi i glad.
Naroito bismo trebali uloiti poseban trud u razvijanje duboke
bliskosti s meditacijom na uzimanje koja se usmjerava na sva
iva bia. Ova meditacija ini na um istim, a to opet ini naa
81

moderni budizam

djela istima, pa tako mi postajemo isto bie. Ako umremo sa

snanim suosjeanjem za iva bia, sigurno emo se roditi u
istoj zemlji Buddhe zbog toga to e nae suosjeanje koje se
oituje dok umiremo izravno prouzroiti dozrijevanje naeg
potencijala za ponovno roenje u istoj zemlji Buddhe. To
je rezultat dobrog srca. Rezultat odravanja dobrog srca koje
iskreno eli trajno osloboditi sva iva bia od patnje je da emo
mi sami doivjeti trajno osloboenje od patnje tako to emo se
ponovno roditi u istoj zemlji Buddhe.
Na primjer, kad je Geshe Chekhawa umirao, razvio je iskrenu
elju da se ponovno rodi u paklu kako bi mogao izravno pomoi
biima pakla, ali je dobio jasne vizije da e se ponovno roditi
u Sukhavati, istoj zemlji Buddhe Amitabhe. Rekao je svom
pomoniku: Naalost, elja mi se nee ispuniti. Pomonik ga
je upitao: A to eli? Geshe Chekhawa je odgovorio: elim
se ponovno roditi u paklu tako da izravno mogu pomoi biima
pakla, ali sam vidio jasne znakove da u se ponovno roditi u
istoj zemlji Buddhe Amitabhe. Iako se Geshe Chekhawa
elio ponovno roditi u paklu, njegovo ga je suosjeanje za sva
iva bia sprjeilo od nieg ponovnog roenja; nije imao izbora
nego je otiao u Buddhinu istu zemlju gdje je doivio trajno
osloboenje od patnje. Meutim, iako se Geshe Chekhawa
ponovno rodio u istoj zemlji, mogao je pomagati biima pakla
kroz svoje emanacije.
Moemo misliti kako je nae vjerovanje da su sva iva bia
postigla trajno osloboenje od patnje kroz nau meditaciju
netono, zato to iva bia nisu to zapravo postigla. Iako je
tono da iva bia nisu zapravo postigla trajno osloboenje,
nae je vjerovanje ipak tono jer proizlazi iz suosjeanja
i mudrosti. Meditiranje na ovo vjerovanje e uzrokovati
brzo dozrijevanje naeg potencijala da smo sposobni trajno
osloboditi sva iva bia od patnje, pa emo tako brzo postii
prosvjetljenje. Zato nikad ne bismo trebali odbaciti to korisno
vjerovanje, koje je prirode mudrosti. Meditacija na uzimanje je
82

uvjebavanje u putu bodhichitte

brzi put do prosvjetljenja, i ima slinu funkciju kao tantrika

praksa. Kae se da se tantrike spoznaje mogu jednostavno
postii, samo oslanjanjem na ispravno vjerovanje i matu. Ova
je praksa jako jednostavna; sve to je potrebno uiniti je duboko
se zbliiti s meditacijom na ispravno vjerovanje i matu kako je
predstavljeno u Tantri, primjenjujui kontinuirani trud.
UVJEBAVANJE U DAVANJU U SPOJU
S PRAKSOM EST SAVRENSTAVA
Davanje u ovom kontekstu znai davanje nae sree drugima
kroz meditaciju. Openito govorei, u ciklusu neistog ivota,
samsari, uope nema prave sree. Kao to je ve reeno, srea
koju mi inae doivljavamo kroz jelo, pie, seks i tako dalje,
nije prava srea, ve samo smanjenje prijanjeg problema
nezadovoljstva. Na primjer, kad bi srea koju doivimo od
seksa bila prava srea, slijedilo bi da je sam seks pravi uzrok
sree. Kad bi to bilo istinito, znailo bi to vie seksa, to vie
sree, ali zapravo dolo bi do suprotnog: umjesto porasta sree,
naa patnja bi se uveala. U etiristo strofa, budistiki majstor
Aryadeva kae:
Doivljaj patnje se nikad nee promijeniti istim uzrokom,
Ali moemo vidjeti da se doivljaj sree mijenja istim
uzrokom.
To znai da se, na primjer, patnja uzrokovana vatrom nikad
ne moe promijeniti u sreu uslijed vatre, ali moemo vidjeti
kako se srea uzrokovana, na primjer, jelom, hoe promijeniti u
patnju samo ako nastavimo jesti.
Kako se meditira na davanje? U Vodiu kroz nain ivota
Bodhisattve, Shantideva kae:
...da ostvarim dobrostanje svih ivih bia,
Pretvorit u svoje tijelo u prosvijetljeni dragulj koji
ispunjava elje.
83

moderni budizam

Trebamo smatrati svoje stalno obitavajue tijelo; svoje vrlo

suptilno tijelo, pravim draguljem koji ispunjava elje; to je naa
priroda Buddhe kroz koju e biti ispunjene nae elje i elje svih
drugih ivih bia. Zatim mislimo:
Sva iva bia ele biti sretna cijelo vrijeme, ali ne znaju kako
to postii. Nikad ne doive pravu sreu, zato to iz neznanja,
razvijajui zablude poput ljutnje i vrei negativna djela,
unitavaju svoju sreu. Bilo bi divno kad bi sva ta iva bia
doivjela istu i vjenu sreu prosvjetljenja. Neka doive tu
sreu. Sad u ja dati moju buduu sreu prosvjetljenja svakom
ivom biu.
Razmiljajui na ovaj nain, zamislimo da iz naeg stalno
obitavajueg tijela pri naem srcu zrae beskrajne zrake svjetla,
koje su po prirodi naa budua srea prosvjetljenja. One dopru
do svih ivih bia est podruja, a mi snano vjerujemo da
svako ivo bie doivljava istu i vjenu sreu prosvjetljenja.
Jednousmjereno meditiramo na ovo vjerovanje to je due
mogue. Trebamo stalno prakticirati ovu meditaciju sve dok
spontano ne povjerujemo da su sva iva bia zapravo primila
nau buduu sreu prosvjetljenja. Kroz ovu praksu smo poput
Bodhisattve koji prakticira pastiru-nalik bodhichittu. Ba kao to
pastir eli pruiti svom stadu potrebnu zatitu i druge uvjete
prije nego to se on sam opusti, tako Bodhisattva koji prakticira
pastiru-nalik bodhichittu eli pripremiti zatitu i krajnju sreu
za sva iva bia prije nego to je on sam ostvari.
Ova meditacija ima etiri glavne dobrobiti: 1. uveava nau
eljnu ljubav za sva iva bia; 2. dozrijeva nau potencijalnu
sposobnost da budemo od dobrobiti svim ivim biima; 3.
sakuplja veliki zbir zasluga, ili dobre sree; i 4. uzrokuje
prestanak obinih pojavnosti i koncepcija.
Naa budua srea prosvjetljenja je rezultat naeg generiranja
suosjeanja za sva iva bia. Meditacija na davanje donosi
ovaj budui rezultat na put i zato je brzi put do prosvjetljenja
84

uvjebavanje u putu bodhichitte

koji ima slinu funkciju kao tantrika praksa. Trebamo uloiti

veliki trud u prakticiranje ove meditacije tako da moemo brzo
napredovati na putu do prosvjetljenja.
Kad meditiramo na davanje, motivacija bi nam trebala
biti eljna ljubav. Dajui ljubav na taj nain, prakticiramo
savrenstvo davanja; odbacujui samoljublje prakticiramo
savrenstvo moralne discipline; dragovoljno prihvaajui sve
nepovoljne okolnosti koje se upliu u nau praksu davanja,
prakticiramo savrenstvo strpljenja; ulaganjem truda u stalno
prakticiranje ove meditacije, slobodni od lijenosti, prakticiramo
savrenstvo truda; jednousmjereno se koncentrirajui na
meditaciju na davanje, slobodni od distrakcija, prakticiramo
savrenstvo koncentracije; a spoznajui da mi sami, sva iva
bia i sve njihove patnje postojimo kao puka imena, a ne
postojimo inherentno, prakticiramo savrenstvo mudrosti.
Tako se trebamo uvjebavati u meditaciji na davanje u spoju s
prakticiranjem est savrenstava.
Uvjebavanje u davanju je specijalna meditacija na eljnu
ljubav koja iskreno eli da sva iva bia postignu pravu sreu
istu i trajnu sreu osloboenja i prosvjetljenja. Kao to je
ve reeno, meditacija na eljnu ljubav se zove i neizmjerna
ljubav zato to samim meditiranjem na eljnu ljubav primamo
neizmjerne dobrobiti u ovom ivotu i u bezbrojnim buduim
ivotima.

85

Arya Tara

Uvjebavanje u krajnjoj
bodhichitti

Kad meditiramo na prazninu da razvijemo ili uveamo krajnju

bodhichittu, tada se uvjebavamo u krajnjoj bodhichitti. Prava
krajnja bodhichitta je mudrost koja izravno spoznaje prazninu
motivirana bodhichittom. Zove se krajnja bodhichitta zato to
joj je objekt krajnja istina, praznina, i zato to je jedan od glavnih
putova do prosvjetljenja. Bodhichitta koja je dosad objanjena je
konvencionalna bodhichitta, prirode suosjeanja, dok je krajnja
bodhichitta prirode mudrosti. Ove dvije bodhichitte su poput
dva krila ptice s kojima ona moe odletjeti u prosvijetljeni svijet.
Ako ne znamo smisao praznine, nema osnove za
uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti, zato to je praznina objekt
krajnje bodhichitte. Je Tsongkhapa je rekao:
Znanje o praznini je nadmonije od svakog drugog znanja,
Uitelj koji nepogreivo poduava prazninu je nadmoniji
od svakog drugog Uitelja,
A spoznaja praznine je sama bit Buddhadharme.

TO JE PRAZNINA?
Praznina je ono kakve stvari zapravo jesu. To je nain na
koji stvari postoje, za razliku od naina na koji se pojavljuju.
87

moderni budizam

Prirodno vjerujemo da su stvari koje vidimo oko sebe kao to

su stolovi, stolice i kue istinski postojee zato to vjerujemo da
stvari postoje upravo onako kako nam se pojavljuju. Meutim,
nain na koji se stvari pojavljuju naim osjetilima je varljiv i u
potpunosti proturjean nainu na koji uistinu postoje. Stvari
se pojavljuju kao da postoje sa svoje strane, ne ovisei o naem
umu. Ova knjiga koja se pojavljuje naem umu, na primjer,
izgleda kao da ima svoje neovisno, objektivno postojanje. ini
se da je ona vani dok na um izgleda kao da je unutra.
Osjeamo da knjiga moe postojati izvan naeg uma; ne
osjeamo da je na um na bilo koji nain ukljuen u postojanje
knjige. Ovaj nain postojanja, neovisno o naem umu ima
razliite nazive: istinsko postojanje, inherentno postojanje,
postojanje sa svoje strane i postojanje sa strane objekta.
Premda se fenomeni izravno pojavljuju naim osjetilima
kao istinski ili inherentno postojei, zapravo su svi fenomeni
lieni istinskog postojanja, tj. prazni su od njega. Ova knjiga,
nae tijelo, nai prijatelji, mi sami i itav svemir u stvarnosti
smo samo pojavnosti umu, kao stvari koje vidimo u snovima.
Ako sanjamo o slonu, slon nam se ivo pojavljuje sa svim
detaljima moemo ga vidjeti, uti, onjuiti i dodirnuti ali
kad se probudimo shvatimo da je on bio samo pojavnost umu.
Ne pitamo se Gdje je slon sada? zato to shvaamo da je on
bio samo projekcija naeg uma i da ne postoji izvan naeg uma.
Kada prestane svjesnost sna koja je pojmila slona, slon ne odlazi
nikamo on naprosto nestaje jer je bio samo pojavnost umu i
nije postojao odvojeno od uma. Buddha je rekao da isto vai
za sve fenomene; oni su samo puke pojavnosti umu, potpuno
ovisni o umovima koji ih opaaju.
Svijet kojeg doivljavamo dok smo budni i svijet kojeg
doivljavamo dok sanjamo su oba puke pojavnosti umu koje
proizlaze iz naih pogrenih koncepcija. Ako elimo rei da je
svijet sna laan, tada bismo takoer morali rei da je svijet jave
laan; a ako elimo rei da je svijet jave istinit onda takoer
88

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

moramo rei da je svijet sna istinit. Jedina razlika izmeu njih

je to to je svijet sna pojavnost naem suptilnom umu sna dok
je svijet jave pojavnost naem grubom umu jave. Svijet sna
postoji samo dok postoji svjesnost sna kojoj se on pojavljuje, a
svijet jave postoji samo dok postoji svjesnost jave kojoj se on
pojavljuje. Buddha je rekao: Treba znati da su svi fenomeni
poput snova. Kada umremo, nai grubi umovi budnog stanja
se rastvaraju u vrlo suptilni um, a svijet kojeg smo doivljavali
dok smo bili ivi naprosto nestaje. Svijet kako ga drugi vide e
nastaviti postojati, ali na osobni svijet e potpuno i neopozivo
nestati, ba kao i svijet sna prethodne noi.
Buddha je takoer rekao da su svi fenomeni poput iluzija.
Postoje mnoge vrste iluzija kao to su fatamorgane, duge ili
halucinacije potaknute drogom. U drevna vremena postojali
su arobnjaci koji bi bacili ini na publiku uzrokujui da ljudi
vide objekte poput komada drveta kao neto drugo, recimo kao
tigra. Oni prevareni arolijom bi vidjeli stvarnog tigra i uplaili
bi se, no oni koji bi doli nakon to su ini baene vidjeli bi
obian komad drva. Ono to je zajedniko svim iluzijama jest
da se nain na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji
postoje. Buddha je sve fenomene usporedio s iluzijama zato to,
kroz silu otisaka samoprianjajueg neznanja sakupljenog od
vremena bez poetka, to god se pojavljuje naem umu prirodno
se pojavljuje kao istinski postojee, a mi instinktivno pristajemo
na takvu pojavnost, ali u stvarnosti je sve potpuno prazno od
istinskog postojanja. Poput fatamorgane koja se pojavljuje kao
voda, a zapravo nije voda, stvari se pojavljuju na varljiv nain.
Ne razumijevajui njihovu pravu prirodu mi smo prevareni
pojavnostima i prianjamo na knjige, stolove, tijela i svjetove kao
istinski postojee. Rezultat ovakvog prianjanja na fenomene je
razvijanje samoljublja, eljne vezanosti, mrnje, ljubomore i
drugih zabluda; na um postaje razdraljiv i neuravnoteen, a
na mir uma uniten. Mi smo poput putnika u pustinji koji su
se izmorili jurnjavom za fatamorganama ili poput nekoga tko
89

moderni budizam

eta cestom nou mislei da su sjene stabala kriminalci ili divlje

ivotinje spremne za napad.
PRAZNINA NAEG TIJELA
Da bismo shvatili kako su fenomeni prazni od istinskog, ili
inherentnog postojanja, trebali bismo razmotriti svoje tijelo.
Jednom kada smo razumjeli kako je nae tijelo lieno istinskog
postojanja lako moemo isto takvo rezoniranje primijeniti i na
druge objekte.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Bodhisattva Shantideva
kae:
Stoga, nema tijela,
Ali, zbog neznanja, mi vidimo tijelo unutar ruku i tako
dalje;
Ba kao to um pogreno pojmi osobu
Kad u sumrak opazi oblik gomile kamenja.
Na jednoj razini, vrlo dobro poznajemo svoje tijelo znamo
je li zdravo ili bolesno, lijepo ili runo, i tako dalje. Meutim,
nikada ga dublje ne istraujemo, pitajui se: to je tono moje
tijelo? Gdje je moje tijelo? Koja je njegova prava priroda? Da smo
na ovakav nain ispitivali svoje tijelo ne bismo ga bili u stanju
pronai umjesto da pronaemo svoje tijelo, rezultat ovakvog
istraivanja bio bi da nae tijelo nestaje. Znaenje prvoga dijela
Shantidevine strofe, Stoga, nema tijela, je to da, ako tragamo za
svojim stvarnim tijelom, tijela nema; nae tijelo postoji jedino
ako iza njegove puke pojavnosti ne traimo stvarno tijelo.
Postoje dva naina potrage za objektima. Primjer prvoga
naina, kojega moemo nazvati konvencionalnom potragom,
je potraga za naim automobilom na parkiralitu. Zakljuak
ovakvog tipa potrage je da pronalazimo automobil, u smislu da
vidimo stvar za koju se svi slau da je na automobil. Meutim,
kada smo locirali svoj automobil na parkiralitu, pretpostavimo
90

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

da jo uvijek nismo zadovoljni pukom pojavnou automobila

i da elimo precizno odrediti to automobil jest. Moemo se
upustiti u neto to moemo nazvati krajnjom potragom
za automobilom, pri emu onda gledamo unutar samog
objekta da bismo pronali neto to taj objekt jest. Da bismo
to napravili pitamo se: Je li je bilo koji od pojedinih dijelova
ovog automobila automobil? Jesu li kotai automobil? Je li
motor automobil? Je li asija automobil?, i tako dalje. Kada
provodimo krajnju potragu za automobilom nismo zadovoljni
sa samim pokazivanjem na karoseriju, kotae i tako dalje, zatim
izgovarajui automobil; elimo znati to je zaista automobil.
Umjesto da samo koristimo rije automobil kao to to
ine obini ljudi, elimo znati na to se ta rije zaista odnosi.
elimo mentalno razdvojiti automobil od svega onoga to nije
automobil, tako da moemo rei: Ovo je to to automobil zaista
jest. Mi elimo pronai automobil, ali automobila zapravo
nema; nita ne moemo pronai. U Saetoj Sutri savrenstva
mudrosti Buddha kae: Ako trai svoje tijelo s mudrou, ne
moe ga pronai. Isto vrijedi i za na automobil, nau kuu i
sve druge fenomene.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva kae:
Kad se ovako ispita,
Tko ivi i tko e to umrijeti?
to je budunost i to je prolost?
Tko su nai prijatelji, a tko naa rodbina?
Preklinjem vas koji ste ba poput mene,
Znajte da su svi fenomeni prazni, poput prostora.
Glavni smisao ovih rijei je da kad s mudrou traimo stvari,
nema osobe koja ivi ili umire, nema prolosti ili budunosti, i
nema sadanjosti, ukljuujui nae prijatelje i rodbinu. Trebamo
znati da su svi fenomeni prazni, poput prostora, to znai da su
svi fenomeni nita drugo doli praznina.
91

moderni budizam

Da bismo razumjeli Shantidevinu tvrdnju o tome kako u

stvarnosti nema tijela, trebamo provesti krajnju potragu za
svojim tijelom. Ako smo obina bia, svi se objekti, ukljuujui i
nae tijelo, pojavljuju kao da postoje inherentno. Kao to je prije
spomenuto, objekti izgledaju neovisni o naem umu i o ostalim
fenomenima. ini se da se svemir sastoji od zasebnih objekata
koji imaju postojanje sa svoje strane. Ti se objekti pojavljuju kao
da postoje po sebi kao zvijezde, planeti, planine, osobe i tako
dalje, ekajui da ih iskuse svjesna bia. Obino nam ne pada
na pamet da smo na bilo koji nain upleteni u postojanje tih
fenomena. Na primjer, osjeamo da nae tijelo postoji sa svoje
strane i da ne ovisi o naem ili bilo ijem umu da ga dovede
u postojanje. Meutim, ako bi nae tijelo postojalo na nain na
koji instinktivno za njega prianjamo kao neki vanjski objekt, a
ne kao projekcija uma trebali bismo biti u stanju pokazati na
svoje tijelo, pri tom ne pokazujui na bilo koji drugi fenomen
koji nije nae tijelo. Trebali bismo ga moi pronai meu
njegovim dijelovima ili van njegovih dijelova. Budui da ne
postoji trea mogunost, ako svoje tijelo ne moemo pronai ili
meu njegovim dijelovima ili van njih, moramo zakljuiti da
nae tijelo koje inae vidimo, ne postoji.
Nije teko shvatiti da pojedini dijelovi naeg tijela nisu nae
tijelo besmisleno je govoriti da su naa lea, noge ili glava
nae tijelo. Ako je jedan od tih dijelova, recimo lea, nae tijelo,
onda su i drugi dijelovi tijela jednako tako nae tijelo, pa bi iz
toga slijedilo da imamo mnoga tijela. Nadalje, naa lea, noge
i tako dalje, ne mogu biti tijelo zbog toga to su to dijelovi
tijela. Tijelo je posjednik dijelova, a lea, noge i tako dalje su
posjedovani dijelovi; a posjednik i posjedovano ne mogu biti
jedno te isto.
Neki ljudi vjeruju da, iako ni jedan od pojedinih dijelova
tijela nije tijelo, skup svih dijelova zajedno okupljenih jest
tijelo. Po njima je mogue pronai svoje tijelo kad analitiki
tragamo za njim, zato to je skup svih dijelova naeg tijela
92

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

nae tijelo. Meutim, takvu tvrdnju se da pobiti mnogim

valjanim razlozima. Snaga tih razloga moda nam nee odmah
biti oigledna, ali ako ih pomno kontempliramo, smirenog i
pozitivnog uma, poet emo cijeniti njihovu valjanost.
Budui da ni jedan od pojedinih dijelova naeg tijela nije
nae tijelo, kako onda skup svih dijelova moe biti nae tijelo?
Na primjer, skupina pasa ne moe biti ljudsko bie, zato
to ni jedan pojedini pas nije ljudsko bie. Budui da je svaki
pojedini lan ne-ovjek, kako se onda taj skup ne-ljudi
moe arolijom promijeniti u ljudsko bie? Slino tome, budui
da je skup dijelova naeg tijela skup stvari koje nisu nae tijelo,
onda on ne moe biti nae tijelo. Ba kao to skupina pasa
ostaje jednostavno psima, tako i skup svih dijelova naeg tijela
jednostavno ostaje dijelovima naeg tijela ne pretvara se
arolijom u posjednika dijelova, nae tijelo.
Ova nam poanta moe izgledati teko razumljivom, ali ako
smirenog i pozitivnog uma due vrijeme razmiljamo o njoj
i raspravljamo s iskusnijim praktiarima, postupno e nam
postati jasnija. Moemo, takoer, prouiti vjerodostojne knjige
na tu temu, poput Novog Srca mudrosti i Oceana nektra.
Postoji i drugi nain na koji moemo znati da skup dijelova
naeg tijela nije nae tijelo. Ako moemo pokazati na skup
dijelova naeg tijela i rei da je to, po sebi, nae tijelo, tada taj
skup dijelova tijela mora postojati neovisno o svim fenomenima
koji nisu nae tijelo. Iz toga bi slijedilo da skup dijelova naeg
tijela postoji neovisno i o samim dijelovima. To je oigledna
besmislica kada bi to bilo istinito, mogli bismo odstraniti sve
dijelove svoga tijela, a skup dijelova bi ostao. Stoga, moemo
zakljuiti da skup dijelova naeg tijela nije nae tijelo.
Budui da se tijelo ne moe pronai unutar njegovih dijelova,
bilo kao pojedini dio ili kao skup, jedina mogunost koja
preostaje je da ono postoji odvojeno od svojih dijelova. Ako
je to sluaj, trebalo bi biti mogue mentalno ili fiziki ukloniti
sve dijelove tijela, a da nam ipak ostane tijelo. Meutim, ako
93

moderni budizam

uklonimo svoje ruke, noge, glavu, trup i sve ostale dijelove svog
tijela, ne ostaje nam nikakvo tijelo. Ovo dokazuje da nema tijela
odvojenog od njegovih dijelova. Samo zbog neznanja kad god
pokaemo na svoje tijelo, pokazujemo samo na dio svoga tijela,
a to nije nae tijelo.
Sad smo tragali na svim moguim mjestima i nismo bili
u stanju pronai svoje tijelo ni meu njegovim dijelovima ni
igdje drugdje. Ne moemo pronai nita to odgovara tijelu
koje nam se ivo pojavljuje, za koje obino prianjamo. Prisiljeni
smo se sloiti sa Shantidevom koji kae da nema tijela koje
moemo pronai kad tragamo za njim. To jasno dokazuje
da nae tijelo koje inae vidimo ne postoji. To je gotovo kao
da nae tijelo uope ne postoji. I zaista, moemo rei da nae
tijelo doista postoji jedino ako smo zadovoljni pukim imenom
tijelo i ne oekujemo da emo iza toga imena pronai stvarno
tijelo. Ako pokuamo nai ili pokazati na stvarno tijelo na koje
se odnosi ime tijelo, neemo pronai ama ba nita. Umjesto
pronalaenja istinski postojeeg tijela opazit emo samo puku
odsutnost tijela koje inae vidimo. Ova odsutnost tijela kojeg
inae vidimo je nain na koji nae tijelo zapravo postoji. Spoznat
emo da tijelo koje normalno opaamo, za koje prianjamo i koje
ljubimo, uope ne postoji. Ovo nepostojanje tijela za koje obino
prianjamo je praznina naeg tijela, istinska priroda naeg tijela.
Ovaj izraz istinska priroda veoma je smislen. Nezadovoljni
pukom pojavnou i imenom tijelo ispitali smo svoje tijelo da
bismo otkrili njegovu istinsku prirodu. Rezultat tog istraivanja
bilo je definitivno nepronalaenje svog tijela. Tamo gdje smo
oekivali pronai istinski postojee tijelo otkrili smo potpuno
nepostojanje tog istinski postojeeg tijela. To je nepostojanje, ili
praznina, istinska priroda naeg tijela. Osim pukog odsustva
istinski postojeeg tijela, nema neke njegove druge istinske
prirode svaki drugi atribut toga tijela samo je dio njegove
varljive prirode. Budui da je tako, zato onda provodimo
toliko vremena usredotoujui se na varljivu prirodu svoga
94

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

tijela? Mi trenutno ignoriramo istinsku prirodu svoga tijela i

ostalih fenomena i koncentriramo se samo na njihovu varljivu
prirodu; ipak, rezultat stalnog koncentriranja na varljive objekte
je da nam um postaje uznemiren, a mi ostajemo u nesretnom
ivotu samsare. Ako elimo proivljavati istu sreu, moramo
svoj um upoznati s istinom. Umjesto da tratimo svoju energiju
usredotoavajui se samo na besmislene, varljive objekte, trebali
bismo se usredotoiti na istinsku prirodu stvari.
Iako je nemogue pronai nae tijelo kad za njim analitiki
tragamo, kad se ne uputamo u analizu, nae se tijelo sasvim
jasno pojavljuje. Zato je to tako? Shantideva kae da zbog
neznanja vidimo svoje tijelo unutar ruku i ostalih dijelova svog
tijela. U stvarnosti, nae tijelo ne postoji unutar svojih dijelova.
Upravo kao to u sumrak moemo vidjeti hrpu kamenja kao
ovjeka iako unutar kamenja nema ovjeka, na isti nain na
neznalaki um vidi istinski postojee tijelo unutar skupa
ruku, nogu, i tako dalje, iako tamo ne postoji nikakvo tijelo.
Istinski postojee tijelo koje vidimo unutar skupa ruku i nogu
jednostavno je halucinacija naeg neznalakog uma. Meutim,
kako ga ne prepoznajemo kao takvog, prianjamo za njega vrlo
snano, ljubimo ga i iscrpljujemo se pokuavajui ga zatititi od
bilo kakve nelagode.
Nain zbliavanja naeg uma s istinskom prirodom tijela
jest koritenje gore opisanog pravca rezoniranja da bismo
tragali za svojim tijelom, a zatim se, nakon to smo traili na
svim moguim mjestima i nismo ga pronali, koncentriramo
na prostoru nalik prazninu, a koja je puko odsustvo tijela kojeg
inae vidimo. Ova je prostoru-nalik praznina istinska priroda
naeg tijela. Iako slii praznom prostoru, ona je smislena
praznina. Njezin je smisao potpuno nepostojanje tijela kojeg
inae vidimo, tijela za koje toliko snano prianjamo i koje smo
ljubili cijelog svog ivota.
Kroz zbliavanje s iskustvom prostoru-nalik krajnje prirode
tijela, nae e se prianjanje za tijelo umanjiti. Kao rezultat,
95

moderni budizam

doivljavat emo mnogo manje patnje, tjeskobe i frustracija u

vezi svoga tijela. Naa e se fizika napetost umanjiti, a zdravlje
e nam se poboljati, pa nam tjelesna nelagoda nee uznemiriti
um ak ni kad se razbolimo. Oni koji imaju izravno iskustvo
praznine ne osjeaju nikakvu bol ak ni ako ih tuku ili ih
ustrijele. S obzirom da oni znaju da je istinska priroda njihovog
tijela poput prostora, za njih je, kada ih se udari, isto kao da
se udarilo prostor, a kada ih se ustrijeli, kao da se ustrijelilo
prostor. tovie, dobri i loi vanjski uvjeti vie uope nemaju
mo da uznemire njihov um, jer su oni spoznali da su poput
magovih iluzija, bez postojanja odvojenog od uma. Umjesto da
ih promjenjivi vanjski uvjeti povlae amo-tamo kao to konci
povlae marionete, njihovi umovi ostaju slobodni i smireni u
znanju o jednakoj i nepromjenjivoj krajnjoj prirodi svih stvari.
Na taj nain, osoba koja je izravno spoznala prazninu, istinsku
prirodu fenomen osjea mir i sreu, danju i nou, ivot za
ivotom.
Trebamo razlikovati konvencionalno postojee tijelo koje
postoji, od inherentno postojeeg tijela koje ne postoji; ali
moramo biti oprezni kako nas rijei ne bi navele na pomisao da
je konvencionalno postojee tijelo ita vie od puke pojavnosti
umu. Moda je manje zbunjujue jednostavno rei da tijela
nema za um koji izravno vidi istinu, ili prazninu. Tijelo postoji
jedino za obian um kojemu se tijelo pojavljuje.
Shantideva nam savjetuje da, osim ako ne elimo shvatiti
prazninu, ne bismo trebali istraivati konvencionalne istine
poput svog tijela, imovine, mjesta i prijatelja, nego bismo se,
umjesto toga, trebali zadovoljiti njihovim pukim imenima, kao
svjetovni ljudi. Kad svjetovna osoba zna ime i svrhu nekoga
objekta, ona se zadovolji takvim poznavanjem objekta i ne
istrauje dalje. I mi moramo raditi tako, osim ukoliko elimo
meditirati na prazninu. Meutim, trebali bismo zapamtiti da ne
bismo pronali objekte ako bismo pomnije istraivali, zato to bi
96

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

oni jednostavno iezli, ba kao to i fatamorgana iezava ako

je pokuamo nai.
Isto rezoniranje koje smo koristili kako bismo dokazali
nedostatak istinskog postojanja tijela moe se primijeniti na sve
ostale fenomene. Ova knjiga, na primjer, izgleda kao da postoji
sa svoje strane, negdje unutar svojih dijelova; ali kada preciznije
ispitamo knjigu, otkrivamo da niti jedna od pojedinanih
stranica niti skup svih stranica nije knjiga, a opet, bez njih nema
knjige. Umjesto pronalaenja istinski postojee knjige, ostajemo
u promatranju praznine koja je nepostojanje knjige za koju
smo ranije smatrali da postoji. Zbog naeg neznanja, knjiga se
pojavljuje kao da postoji odvojeno od naeg uma, kao da je na
um unutra, a knjiga vani, ali analizirajui knjigu otkrivamo da
je ova pojavnost potpuno lana. Nema knjige izvan uma. Nema
knjige tamo vani, unutar stranica. Jedini nain na koji knjiga
postoji je kao puka pojavnost umu, puka projekcija uma.
Svi fenomeni postoje po konvenciji; nita ne postoji
inherentno. To vai za um, za Buddhu, ak i za samu prazninu.
Sve je puko imputirano umom. Svi fenomeni imaju dijelove
fiziki fenomeni imaju fizike dijelove, a ne-fiziki fenomeni
imaju razliite dijelove, ili atribute, koji se mogu razluiti milju.
Koristei se istim tipom rezoniranja kao gore, moemo spoznati
da bilo koji fenomen nije jedno od svojih dijelova, niti skup
svojih dijelova, niti je odvojen od svojih dijelova. Na ovaj nain
moemo spoznati prazninu svih fenomena, puku odsutnost
svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo.
Posebno je korisno meditirati na prazninu objekata koji u
nama izazivaju snane zablude poput vezanosti ili ljutnje.
Ispravnom analizom spoznat emo da objekt kojega elimo, ili
objekt koji nam se ne svia, ne postoji sa svoje strane. Njegova
ljepota ili runoa, pa ak i samo njegovo postojanje imputirani
su umom. Razmiljajui na ovaj nain, otkrit emo kako nema
nikakve osnove ni za vezanost ni za ljutnju.

97

moderni budizam

PRAZNINA NAEG UMA

U Uvjebavanju uma u sedam stavki, nakon davanja pregleda kako
se upustiti u analitiku meditaciju na prazninu inherentnog
postojanja vanjskih fenomena poput svog tijela, Geshe
Chekhawa kae da bismo potom trebali analizirati svoj um da
bismo shvatili kako je lien inherentnog postojanja.
Na um nije neovisan entitet ve kontinuum koji se stalno
mijenja, koji ovisi o mnogim imbenicima kao to su njegovi
prethodni trenuci, njegovi objekti i unutarnji vjetrovi energije
na koje su postavljeni nai umovi. Kao i sve ostalo, i na je
um imputiran na skup mnogih imbenika, i stoga je lien
inherentnog postojanja. Na primjer, primarni um, ili svijest,
ima pet dijelova ili mentalnih imbenika: osjeaj, razluivanje,
namjeru, kontakt i pozornost. Ni pojedini mentalni imbenici,
a niti skup tih mentalnih imbenika nisu sam taj primarni
um, zbog toga to su oni mentalni imbenici, i stoga dijelovi
primarnog uma. Meutim, nema primarnog uma koji je odvojen
od ovih mentalnih imbenika. Primarni um je samo imputiran
na mentalne imbenike koji su osnova za njegovu imputaciju,
pa tako on sam ne postoji sa svoje strane.
Kad smo prepoznali prirodu svog primarnog uma, praznomnalik prostor koji opaa ili razumije objekte, tragamo za njim
unutar njegovih dijelova osjeaja, razluivanja, namjere,
kontakta i pozornosti sve dok konano ne spoznamo njegovu
nenalaljivost. Ta nenalaljivost koja je njegova krajnja priroda
je praznina. Zatim mislimo:
Svi fenomeni koji se pojavljuju mom umu su prirode mog uma.
Moj um je prirode praznine.
Na ovaj nain osjeamo da se sve rastvara u prazninu.
Opaamo samo prazninu svih fenomena i meditiramo na tu
prazninu. Ovaj nain meditiranja na prazninu je dublji od
meditiranja na prazninu naeg tijela. Postupno e nae iskustvo
98

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

praznine postajati sve jasnije i jasnije, dok konano ne steknemo

neokaljanu mudrost koja izravno spoznaje prazninu svih
fenomena.
PRAZNINA NAEG JA
Objekt za kojeg najsnanije prianjamo je nae sebstvo ili ja.
Zbog otisaka samoprianjajuega neznanja nakupljenog od
vremena bez poetka, nae nam se ja ini kao inherentno
postojee, a na samoprianjajui um automatski prianja na
njega na taj nain. Iako itavo vrijeme, ak i dok spavamo,
prianjamo na inherentno postojee ja, nije lako prepoznati kako
se ono pojavljuje naem umu. Da bismo ga jasno prepoznali,
moramo poeti dozvoljavajui mu da se snano oituje, i to
promiljanjem situacija u kojima imamo pretjeran osjeaj sebe,
kao kada smo posramljeni, uplaeni ili ogoreni. Prisjetimo se
ili zamislimo takvu situaciju i onda, bez ikakvog tumaenja
ili analize, pokuamo stvoriti jasnu predodbu toga kako se
ja prirodno pojavljuje u takvim trenucima. Na ovom stupnju
moramo biti strpljivi, jer e nam moda biti potrebna mnoga
sjedenja prije nego to steknemo jasnu sliku. Na koncu emo
vidjeti da se ja pojavljuje kao sasvim solidno i stvarno, kao da
postoji sa svoje strane ne ovisei ni o tijelu ni o umu. Ovo ja koje
se tako ivo pojavljuje, jest inherentno postojee ja koje tako
snano ljubimo. To je ono ja koje branimo kada nas se kritizira i
na koje smo toliko ponosni kada nas se hvali.
Jednom kada steknemo predodbu o tome kako se ja
pojavljuje u takvim ekstremnim okolnostima, trebali bismo
pokuati prepoznati kako se obino pojavljuje, u manje
ekstremnim situacijama. Na primjer, moemo promatrati ja koje
sada ita ovu knjigu i pokuati otkriti kako se ono pojavljuje
naem umu. Na koncu emo vidjeti kako se, iako u ovom sluaju
nema onako napuhanog osjeaja ja, ono i dalje pojavljuje kao
inherentno postojee, postojei sa svoje strane, neovisno o tijelu
99

moderni budizam

ili umu. Jednom kada imamo predodbu inherentno postojeeg

ja, fokusiramo se neko vrijeme na njega s jednousmjerenom
koncentracijom. Zatim, u meditaciji nastavimo do narednoga
stupnja, a to je kontempliranje valjanih razloga koji dokazuju
da inherentno postojee ja na koje prianjamo zapravo ne postoji.
Inherentno postojee ja i nae sebstvo koje inae vidimo su
jedno te isto; trebamo znati da ni jedno ne postoji, praznina ih
oba negira.
Ako ja postoji na nain na koji se pojavljuje, mora postojati
na jedan od ova etiri naina: kao tijelo, kao um, kao skup tijela
i uma ili kao neto odvojeno i od tijela i od uma; nema druge
mogunosti. Paljivo promiljamo ovo sve dok ne postanemo
uvjereni da je to sluaj, a zatim nastavljamo ispitivati svaku od
etiri mogunosti:
1.

Ako je nae ja nae tijelo, nema smisla govoriti moje

tijelo, zato to su posjednik i posjedovano identini.
Ako je nae ja nae tijelo, nema budueg ponovnog
roenja, zato to ja prestaje kada tijelo umire.
Ako su nae ja i nae tijelo identini, onda, budui
da smo mi sposobni razvijati vjeru, sanjati, rjeavati
matematike zadatke, i tako dalje, slijedi da meso, krv
i kosti mogu initi to isto.
Poto nita od ovoga nije istina, slijedi da nae ja
nije nae tijelo.

2.

Ako je nae ja na um, nema smisla govoriti moj

um, zato to su posjednik i posjedovano identini;
ali, obino kada se usredotoimo na svoj um, kaemo
moj um. Ovo jasno ukazuje da nae ja nije na um.
Ako je nae ja na um, onda, budui da imamo
mnogo vrsta umova, poput est svijesti, koncepcijskih
umova i nekoncepcijskih umova, slijedi da imamo
jednako toliko ja. Poto je ovo besmisleno, nae ja ne
moe biti na um.
100

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

3.

Budui da nae tijelo nije nae ja i na um nije nae

ja, skup naeg tijela i uma ne moe biti nae ja. Skup
naeg tijela i uma skup je stvari koje nisu nae ja, pa
kako bi onda sam taj skup mogao biti nae ja? Na
primjer, u stadu krava niti jedna ivotinja nije ovca,
pa stoga niti samo to stado nije ovca. Na isti nain, u
skupu naeg tijela i uma, ni nae tijelo ni na um nisu
nae ja, stoga ni sam skup nije nae ja.

4.

Ako nae ja nije nae tijelo, nije na um, a nije ni skup

naeg tijela i uma, jedina mogunost koja preostaje
je ta da je ono neto odvojeno i od naeg tijela i od
naeg uma. Ako je to sluaj, moramo biti u stanju
pojmiti nae ja, a da se ne pojavljuje ni nae tijelo ni
na um. Ali, ako zamislimo da su i nae tijelo i na
um potpuno iezli, ne bi ostalo nita to bi se moglo
zvati naim ja. Stoga slijedi da nae ja nije odvojeno
od naeg tijela i uma.
Trebali bismo zamisliti kako se nae tijelo
postupno rastvara u zrak, a zatim nam se rastapa
um, misli nam se raspruju u vjetar, osjeaji, elje i
svjesnost otapaju se u nitavilu. Je li preostalo ita to
bi bilo nae ja? Nema niega. Jasno je da nae ja nije
neto odvojeno od naeg tijela i uma.

Sada smo istraili sve etiri mogunosti i nismo uspjeli

pronai svoje ja ili sebe. Kako smo ve uvidjeli da nema pete
mogunosti, moramo zakljuiti da ja na koje inae prianjamo i
koje ljubimo, uope ne postoji. Tamo gdje se ranije pojavljivalo
inherentno postojee ja, sada se pojavljuje odsustvo tog ja. Ovo
odsustvo inherentno postojeeg ja jest praznina, krajnja istina.
Kontempliramo na ovaj nain dok nam se ne pojavi
generika, ili mentalna, predodba odsustva sebe kojeg inae
vidimo. Ova je predodba na objekt smjetajue meditacije.
Pokuavamo se potpuno zbliiti s njom uporno jednousmjereno
meditirajui na nju to je dulje mogue.
101

moderni budizam

Zbog toga to smo prianjali na nae inherentno postojee ja

od vremena bez poetka, i ljubili ga vie od bilo ega drugog,
doivljaj neuspjeha da se u meditaciji pronae sebe isprva moe
biti poprilino okantan. Neki ljudi razviju strah, mislei da su
postali potpuno nepostojei. Drugi osjeaju veliku radost, kao
da nestaje izvor svih njihovih problema. Obje su reakcije dobar
znak i ukazuju na ispravnu meditaciju. Nakon nekog vremena
te e poetne reakcije jenjati, a na e se um smiriti u mnogo
uravnoteenije stanje. Tada emo moi meditirati na prazninu
sebe na smiren i kontroliran nain.
Trebali bismo dopustiti svome umu da se apsorbira u
prostoru-nalik prazninu to je dulje mogue. Vano je zapamtiti
da je na objekt praznina, puko odsustvo sebe kojeg inae
vidimo, a ne puko nitavilo. Povremeno bismo trebali budnou
provjeriti svoju meditaciju. Ako nam je um odlutao na neki
drugi objekt ili smo izgubili znaenje praznine i usredotoili
se na puko nitavilo, trebali bismo se vratiti kontemplacijama
kako bismo prazninu sebe jo jednom jasno doveli umu.
Moda se pitamo: Ako ja kojeg inae vidim ne postoji, tko
onda meditira? Tko e ustati iz meditacije, razgovarati s drugima
i odgovoriti kada netko prozove moje ime? Iako nae ja koje
inae vidimo ne postoji, to ne znai da nae sebstvo uope ne
postoji. Mi postojimo kao puka imputacija. Nemamo problema
dokle god smo zadovoljni pukom imputacijom sebe. Moemo
misliti Ja postojim, Ja idem u grad, i tako dalje. Problem
se pojavljuje samo kada tragamo za sobom koje je neto drugo
od puke koncepcijske imputacije, ja ili naeg sebe. Na um
prianja na ja koje u konanici postoji, neovisno o koncepcijskoj
imputaciji, kao da neko realno ja postoji iza te oznake. Kada
bi takvo ja postojalo, mi bismo ga bili u stanju i pronai, ali
vidjeli smo da se ja ne moe pronai istraivanjem. Zakljuak
nae potrage bio je izriito nenalaenje sebe. Ta nenalaljivost
sebe je praznina sebe, krajnja priroda sebe. Ja koje postoji kao
puka imputacija je nae postojee ja. Isto tako, fenomeni koji
102

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

postoje kao puke imputacije su postojei fenomeni. Nema sebe

ni drugih fenomena koji postoje osim kao puke imputacije.
Istina je da su nae ja i drugi fenomeni koji postoje kao puka
imputacija krajnja priroda naeg ja i drugih fenomena, a ne
konvencionalna priroda. U poetku je ova objanjenja teko
razumjeti, ali vas molim, budite strpljivi. Trebamo uloiti trud
da primimo mone blagoslove Buddhe mudrosti Je Tsongkhape
time to emo iskreno prakticirati Dragulj srca.
Kada tek spoznamo prazninu, to inimo koncepcijski, putem
generike predodbe. Kako nastavljamo meditirati na prazninu
uvijek iznova, generika predodba postupno postaje sve
transparentnija, dok potpuno ne iezne, a mi ugledamo
prazninu izravno. Ova e izravna spoznaja praznine biti naa
prva potpuno nepogrena svjesnost, ili neokaljani um. Sve dok
izravno ne spoznamo prazninu, svi su nai umovi pogrene
svjesnosti, zato to se, zbog otisaka samoprianjajueg, ili
istinski-prianjajueg neznanja, svi njihovi objekti pojavljuju kao
inherentno postojei.
Veina ljudi naginje prema ekstremu postojanja, mislei da,
ako neto postoji, mora postojati inherentno, pa tako pretjeruju
s nainom na koji stvari postoje, jer nisu zadovoljni s njima
kao pukim imenima. Drugi, pak, naginju prema ekstremu
nepostojanja, mislei da fenomeni ne postoje nikako ako ne
postoje inherentno, i tako pretjeruju s nedostatkom inherentnog
postojanja. Trebamo spoznati da, iako fenomeni nemaju
ni najmanjega traga postojanja sa svoje strane, oni postoje
konvencionalno kao puke pojavnosti valjanom umu.
Koncepcijski umovi koji prianjaju na nae ja i druge fenomene
kao na inherentno postojee su krive svjesnosti i stoga ih treba
odbaciti, ali ja ne tvrdim da su sve koncepcijske misli krive
svjesnosti i da ih stoga treba odbaciti. Postoji puno ispravnih
koncepcijskih umova koji su korisni u naim svakodnevnim
ivotima, poput koncepcijskog uma koji pamti ono to smo
103

moderni budizam

radili juer, ili koncepcijskog uma koji shvaa to emo raditi

sutra. Ima takoer mnogo koncepcijskih umova koje treba
njegovati na duhovnom putu. Na primjer, konvencionalna je
bodhichitta u mentalnom kontinuumu Bodhisattve koncepcijski
um, zato to ona svoj objekt, veliko prosvjetljenje, poima putem
generike predodbe. tovie, prije nego to moemo izravno
spoznati prazninu nekoncepcijskim umom, moramo je spoznati
putem naknadnog valjanog saznavatelja, koji je koncepcijski
um. Promiljanjem razloga koji opovrgavaju inherentno
postojanje naem se umu pojavljuje generika predodba
odsustva, ili praznog, od inherentnog postojanja. Ovo je jedini
nain na koji se u poetku praznina moe pojaviti naem umu.
Zatim meditiramo na ovu predodbu sa sve jaom i jaom
koncentracijom, dok konano izravno ne uoimo prazninu.
Neki ljudi kau da je nain meditiranja na prazninu
jednostavno isprazniti svoj um od svih koncepcijskih misli, i
tvrde da pozitivne koncepcijske misli zatamnjuju um isto kao
i negativne, jednako kao to bijeli oblaci zaklanjaju Sunce isto
kao i crni. Ovaj je nazor potpuno pogrean, zato to se sama
praznina nee nikada pojaviti naem umu ako ne uloimo
nimalo truda u stjecanje koncepcijskog razumijevanja praznine,
ve umjesto toga pokuavamo potisnuti sve koncepcijske misli.
Moda emo uspjeti stei ivo iskustvo prostoru-nalik nitavila,
ali to je samo odsustvo koncepcijske misli to nije praznina,
istinska priroda fenomen. Meditacija na ovu nitavnost nam
moe privremeno umiriti um, ali ona nikada nee unititi nae
zablude niti nas osloboditi od samsare i njenih patnji.
PRAZNINA KOJA JE PRAZNA OD OSAM
EKSTREMA
Ako se sakupe svi potrebni atmosferski uzroci i uvjeti, pojavit
e se oblaci. Ako su oni odsutni, oblaci se ne mogu formirati.
Oblaci potpuno ovise o uzrocima i uvjetima za svoj razvoj;
104

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

bez njih oni nemaju mo da se razviju. Isto vrijedi i za planine,

planete, tijela, umove i sve ostale proizvedene fenomene. Zbog
toga to njihovo postojanje ovisi o imbenicima van njih samih,
oni su prazni od inherentnog, ili neovisnog, postojanja i puke
su imputacije uma.
Kontempliranje uenja o karmi djelima i njihovim
posljedicama moe nam pomoi da ovo shvatimo. Odakle
dolaze sva naa dobra i loa iskustva? Prema budizmu, ona
su rezultat pozitivne i negativne karme koju smo stvorili u
prolosti. Kao posljedica pozitivne karme, u naim se ivotima
pojavljuju privlani i ugodni ljudi, nastaju ugodni materijalni
uvjeti i mi ivimo u lijepom okoliu; ali kao posljedica
negativne karme, pojavljuju nam se neugodni ljudi i neugodne
stvari. Ovaj je svijet posljedica zajednike karme koju su stvorila
bia koja ga nastanjuju. Zbog toga to karma potjee iz uma ili
specifinije reeno iz naih mentalnih namjera moemo vidjeti
da svi svjetovi proizlaze iz uma. Ovo je slino nainu na koji
se pojavnosti javljaju u snovima. Sve to opaamo dok sanjamo
rezultat je sazrijevanja karmikih potencijala u naem umu i
nema postojanja izvan naeg uma. Kada nam je um smiren i ist,
sazrijevaju pozitivni karmiki otisci i snovi koji se pojavljuju su
ugodni; ali ako nam je um uzrujan i neist, sazrijevaju negativni
karmiki otisci i javljaju se neugodne pojavnosti poput nonih
mora. Na slian su nain sve pojavnosti naeg svijeta jve
jednostavno dozrijevanje pozitivnih, negativnih ili neutralnih
karmikih otisaka u naem umu.
Jednom kada shvatimo kako stvari proizlaze iz svojih
unutranjih i vanjskih uzroka i uvjeta i kako nemaju svoje
neovisno postojanje, tada e nas jednostavno vienje ili
razmiljanje o proizvodnji fenomena podsjetiti na njihovu
prazninu. Umjesto da ojaavamo svoj osjeaj solidnosti i
objektivnosti stvari, poet emo stvari vidjeti kao oitovanja
njihove praznine, bez konkretnijeg postojanja od duge koja se
javlja iz praznoga neba.
105

moderni budizam

Ba kao to proizvodnja stvari ovisi o uzrocima i uvjetima,

tako o njima ovisi i raspadanje stvari. Dakle, ni proizvodnja
niti raspadanje ne mogu biti istinski postojei. Na primjer, ako
je na novi automobil uniten bit emo nesretni zbog toga to
prianjamo i na automobil i na raspadanje automobila kao na
istinski postojee; ali ako bismo shvatili da je na automobil
samo puka pojavnost naem umu, poput automobila u snu,
njegovo nas unitenje ne bi uznemirilo. Ovo vrijedi za sve
objekte nae vezanosti: ako spoznamo da su i objekti i njihovi
prestanci lieni istinskog postojanja, nema osnove da postanemo
uznemireni ako budemo odvojeni od njih.
Sve funkcionirajue stvari naa okolina, uitci, tijelo,
um i mi sami se mijenjaju iz trena u tren. Oni su prolazni u
smislu da ne traju vie od trenutka. Knjiga koju itate u ovome
trenutku nije ista ona knjiga koju ste itali trenutak ranije, a
moe postojati samo zato to je knjiga trenutka prije prestala
postojati. Kada shvatimo suptilnu prolaznost da nae tijelo,
na um, mi sami i tako dalje ne obitavaju vie od trenutka nee
biti teko razumjeti da su prazni od inherentnog postojanja.
Iako se moemo sloiti s tim da su prolazni fenomeni
prazni od inherentnog postojanja, mogli bismo misliti da trajni
fenomeni postoje inherentno, budui da su nepromjenjivi
i ne proizlaze iz uzroka i uvjeta. Meutim, ak su i trajni
fenomeni, poput praznine i neproizvedenog prostora pukog
odsustva fizike zapreke ovisno-odnosni fenomeni, jer ovise
o svojim dijelovima, svojim osnovama i o umovima koji ih
imputiraju; i stoga nisu inherentno postojei. Iako je praznina
krajnja stvarnost, ona nije neovisna ili inherentno postojea,
jer i ona takoer ovisi o svojim dijelovima, svojim osnovama, i
umovima koji je imputiraju. Ba kao to zlatni novi ne postoji
odvojeno od svoga zlata, tako ni praznina naeg tijela ne postoji
odvojeno od naeg tijela, zato to je ona jednostavno odsustvo
inherentnoga postojanja naeg tijela.
Kada god nekamo idemo, razvijamo misao Ja idem, i
prianjamo na inherentno postojei in odlaenja. Na slian
106

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

nain, kada nas netko dolazi posjetiti, mislimo On dolazi,

i prianjamo na inherentno postojei in dolaenja. Obje su
ove koncepcije samoprianjajue i krive svjesnosti. Kada netko
odlazi, osjeamo da je istinski postojea osoba istinski otila, a
kada se vrati, osjeamo da se istinski postojea osoba istinski
vratila. Meutim, dolasci i odlasci osoba su poput pojavljivanja
i nestajanja duge na nebu. Kada god se uzroci i uvjeti za pojavu
duge sakupe, duga se pojavljuje, a kada se uzroci i uvjeti za
trajanje duge raspre, duga nestaje; ali duga ne dolazi odnekud,
niti ikamo odlazi.
Kada promatramo neki objekt, poput svoga ja, snano
osjeamo da je on pojedinaan, nedjeljiv entitet, i da je njegova
jednina inherentno postojea. U stvarnosti, meutim, nae ja
ima mnogo dijelova, poput dijelova koji gledaju, sluaju, hodaju
i misle, ili dijelova koji su, primjerice, uiteljica, majka, ki i
supruga. Nae ja imputirano je na skup svih tih dijelova. Kao
i svaki drugi pojedinani fenomen i on je jednina, ali njegova je
jednina puko imputirana, kao i vojska koja je puko imputirana
na skup vojnika ili uma koja je imputirana na skup stabala.
Kada vidimo vie od jednog objekta, viestrukost tih objekata
smatramo inherentno postojeom. Meutim, ba kao to je i
jednina puka imputacija, tako je i mnoina samo imputacija
uma i ne postoji sa strane objekta. Na primjer, umjesto da na
skup vojnika ili stabala gledamo sa stanovita pojedinanih
vojnika ili stabala, mogli bismo na njih gledati kao na vojsku ili
umu, to jest, kao na skup jednina ili cjelinu, pa bismo u tom
sluaju promatrali jedninu umjesto mnoine.
U zakljuku, jednina ne postoji sa svoje strane zbog toga to
je ona samo imputirana na mnoinu njene dijelove. Na isti
nain ni mnoina ne postoji sa svoje strane jer je ona naprosto
imputirana na jedninu skup njenih dijelova. Stoga su i jednina
i mnoina puke imputacije koncepcijskoga uma i liene su
istinskog postojanja. Ako ovo jasno spoznamo, nema osnove
za razvoj vezanosti i ljutnje prema objektima, bilo u jednini ili
107

moderni budizam

u mnoini. Skloni smo tome da projiciramo greke ili kvalitete

nekolicine na mnotvo, a onda razvijemo mrnju ili vezanost
na osnovi, primjerice, rase, vjere ili zemlje. Kontempliranje
praznine jednine i mnoine moe biti od pomoi pri
smanjivanju takve mrnje i vezanosti.
Iako proizvodnja, raspadanje i tako dalje postoje, oni ne
postoje inherentno. Nai koncepcijski umovi samoprianjajueg
neznanja su ti koji na njih prianjaju kao na istinski postojee. Te
koncepcije prianjaju na osam ekstrema: inherentno postojeu
proizvodnju, inherentno postojee raspadanje, inherentno
postojeu prolaznost, inherentno postojeu trajnost, inherentno
postojee odlaenje, inherentno postojee dolaenje, inherentno
postojeu jedninu i inherentno postojeu mnoinu. Iako ti
ekstremi ne postoje, uslijed neznanja, mi uvijek prianjamo na
njih. Ove koncepcije ovih osam ekstrema lee u korijenu svih
drugih zabluda, a zbog toga to iz zabluda proizlaze okaljana
djela koja nas dre zarobljenima u zatvoru samsare, ove su
koncepcije korijen samsare, ciklusa neistog ivota.
Inherentno postojea proizvodnja je ista kao proizvodnja
koju inae vidimo, i trebamo znati da ni jedna ni druga zapravo
ne postoje. Isto vai i za preostalih sedam ekstrema. Na primjer,
inherentno postojee raspadanje i unitenje i raspadanje i
unitenje koje inae vidimo su jedno te isto, i trebamo znati
da ni jedno ni drugo ne postoji. Nai umovi koji prianjaju na
ovih osam ekstrema su razliiti vidovi naeg samoprianjajueg
neznanja. S obzirom da je nae samoprianjajue neznanje to to
uzrokuje da proivljavamo beskrajnu patnju i probleme, kada
to neznanje trajno prestane kroz meditaciju na prazninu svih
fenomena, naa patnja ovog ivota i svih bezbrojnih buduih
ivota e trajno prestati i mi emo ostvariti pravi smisao
ljudskog ivota.
Tema osam ekstrema duboka je i zahtijeva podrobno
objanjenje i podue studiranje. Buddha ih je detaljno objasnio
u Sutrama savrenstva mudrosti; a u Temeljnoj mudrosti, tumaenju
108

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

Sutri savrenstva mudrosti, Nagarjuna takoer iznosi mnoge

duboke i mone razloge kako bi, pokazujui kako su svi
fenomeni prazni od inherentnog postojanja, dokazao da osam
ekstrema ne postoje. Kroz analiziranje konvencionalnih istina,
on ustanovljava njihovu krajnju prirodu i pokazuje zato je
neophodno razumjeti i konvencionalnu i krajnju prirodu
objekta kako bi ga se moglo u potpunosti razumjeti.
KONVENCIONALNE I KRAJNJE ISTINE
to god postoji je ili konvencionalna istina ili krajnja istina, a
budui da se krajnja istina odnosi samo na prazninu, sve osim
praznine je konvencionalna istina. Na primjer, stvari poput
kua, automobila i stolova su konvencionalne istine.
Sve konvencionalne istine su lani objekti, zbog toga to se
nain na koji se pojavljuju i nain na koji postoje ne podudaraju.
Ako nam se netko ini prijateljski nastrojenim i ljubaznim, ali
mu je stvarna namjera stei nae povjerenje kako bi nas pokrao,
rekli bismo da je on laan ili varljiv, jer postoji nesuglasje
izmeu onoga kako izgleda i njegove stvarne prirode. Slino,
objekti poput oblik i zvukova lani su ili varljivi, zbog toga
to se pojavljuju kao da postoje inherentno, ali su u stvarnosti
potpuno lieni inherentnoga postojanja. Zbog toga to se nain
na koji se pojavljuju ne podudara s nainom na koji postoje,
konvencionalne se istine nazivaju varljivim fenomenima. Na
primjer, ini se da alica postoji neovisno o svojim dijelovima,
svojim uzrocima i o umu koji je poima, ali ona u stvarnosti
sasvim ovisi o tim stvarima. Zbog toga to se nain na koji se
alica pojavljuje i nain na koji ona postoji ne podudaraju, alica
je lani objekt.
Iako su konvencionalne istine lani objekti, one ipak zapravo
postoje zato to je um koji izravno opaa konvencionalnu istinu
valjani um, potpuno pouzdani um. Na primjer, ona svijest koja
izravno opaa alicu na stolu valjan je saznavatelj zato to nas
109

moderni budizam

nee zavarati ako pruimo ruku kako bismo podigli alicu

nai emo je tamo gdje je naa svijest oka vidi. U tom je pogledu
svijest oka koja zapaa alicu na stolu razliita od svijesti oka
koja pogreno zamjenjuje alicu iji odraz vidi u zrcalu sa
stvarnom alicom, ili od svijesti oka koja vidi fatamorganu kao
vodu. Premda je alica lani objekt, u praktinim je svrhama
svijest oka koja ju izravno opaa valjan, pouzdan um. Meutim,
iako ona jest valjani um, svejedno je pogrena svjesnost utoliko
to se alica tom umu pojavljuje kao istinski postojea. Ona je
valjana i nevarljiva s obzirom na konvencionalna svojstva alice
njen poloaj, veliinu, boju i tako dalje ali je pogrena s
obzirom na njenu pojavnost.
Ukratko, konvencionalni objekti su lani, jer iako izgledaju
kao da postoje sa svoje strane, u stvarnosti su puke pojavnosti
umu, poput stvari vienih u snovima. Unutar konteksta snova,
meutim, objekti sna imaju relativnu valjanost, a to ih razdvaja
od stvari koje uope ne postoje. Recimo da smo u snu ukrali
dijamant i da nas netko upita jesmo li ga mi ukrali. Iako je taj
san puka tvorevina naeg uma, ukoliko odgovorimo s da
govorimo istinu, dok ako odgovorimo s ne, govorimo la. Na
isti nain, iako je u stvarnosti cijeli svemir samo pojavnost umu,
unutar konteksta iskustva obinih bia moemo razluivati
relativne istine od relativnih lanosti.
Konvencionalne istine mogu se podijeliti na grube
konvencionalne istine i suptilne konvencionalne istine.
Moemo razumjeti kako svi fenomeni imaju ove dvije razine
konvencionalne istine razmatrajui primjer automobila.
Automobil sm, automobil ovisan o svojim uzrocima i
automobil ovisan o svojim dijelovima su grube konvencionalne
istine automobila. Nazivaju se grubima zato to ih je relativno
lako razumjeti. Automobil koji ovisi o svojoj osnovi imputacije
prilino je suptilan i nije ga lako razumjeti, ali je jo uvijek
gruba konvencionalna istina. Osnova za imputaciju automobila
su dijelovi automobila. Da bismo pojmili automobil, dijelovi
110

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

automobila moraju se pojaviti naem umu; bez pojave tih

dijelova nema naina da razvijemo misao automobil. Iz
tog su razloga dijelovi osnova za imputaciju automobila. Mi
kaemo Vidim automobil, ali, strogo govorei, sve to uope
vidimo samo su dijelovi automobila. Meutim, kada razvijemo
misao automobil uoavanjem njegovih dijelova, mi vidimo
automobil. Nema automobila koji je drugo od svojih dijelova,
nema tijela koje je drugo od svojih dijelova, i tako dalje.
Automobil koji postoji samo kao puka imputacija milju je
suptilna konvencionalna istina automobila. Ovo emo shvatiti
kad spoznamo da automobil nije nita vie od puke imputacije
od strane valjanoga uma. Ne moemo razumjeti suptilne
konvencionalne istine ako nismo razumjeli prazninu. Kada
temeljito spoznamo suptilnu konvencionalnu istinu, spoznali
smo i konvencionalnu istinu i krajnju istinu.
Strogo govorei, istina, krajnja istina i praznina su istoznane,
zbog toga to konvencionalne istine nisu prave istine ve
lani objekti. One su istine samo za umove onih koji nisu
spoznali prazninu. Samo je praznina istina, zato to jedino
praznina postoji na nain na koji se pojavljuje. Kada um bilo
kojeg osjetilnog bia izravno opaa konvencionalne istine,
poput oblik, one se pojavljuju kao da postoje sa svoje strane.
Meutim, kada um Uzvienog bia izravno opaa prazninu, ne
pojavljuje se nita osim praznine; taj je um potpuno stopljen s
pukim odsustvom inherentno postojeih fenomena. Nain na
koji se praznina pojavljuje umu nekoncepcijskoga izravnog
opaatelja tono se podudara s nainom na koji praznina
postoji.
Trebali bismo obratiti panju na to da, iako praznina jest
krajnja istina, ona nije inherentno postojea. Praznina nije
odvojena stvarnost koja postoji u pozadini konvencionalnih
pojavnosti, ve je prava priroda tih pojavnosti. Ne moe se
izdvojeno govoriti o praznini, zbog toga to je praznina uvijek
puki nedostatak inherentnog postojanja neega. Na primjer,
111

moderni budizam

praznina naeg tijela je odsustvo inherentnog postojanja naeg

tijela, i bez naeg tijela kao njene osnove ova praznina ne
moe postojati. Kako praznina nuno ovisi o osnovi, liena je
inherentnog postojanja.
U Vodiu kroz nain ivota Bodhisattve, Shantideva definira
krajnju istinu kao fenomen koji je istinit za neokaljani um
Uzvienog bia. Neokaljani um je um koji izravno spoznaje
prazninu. Ovaj je um jedina nepogreiva svjesnost, a posjeduju
ga iskljuivo Uzviena bia. Zbog toga to su neokaljani umovi
sasvim nepogreivi, sve to je ovim umovima izravno opaeno
kao istinito je nuno krajnja istina. Kao suprotnost tome, sve
to se umom obinog bia izravno opaa kao istinito nuno nije
krajnja istina, zbog toga to su svi umovi obinih bia pogreni,
a pogreni umovi nikad ne mogu izravno opaati istinu.
Zbog otisaka koncepcijskih misli koje prianjaju na osam
ekstrema, sve to se pojavljuje umovima obinih bia izgleda
kao da je inherentno postojee. Samo je mudrost meditativne
uravnoteenosti koja izravno spoznaje prazninu neokaljana
otiscima ovih koncepcijskih misli. To je jedina mudrost koja
nema pogrenu pojavnost.
Kada Uzvieni Bodhisattva meditira na prazninu, njegov
se ili njen um u potpunosti stapa s prazninom, bez ikakve
pojave inherentnog postojanja. On razvija potpuno istu,
neokaljanu mudrost koja je krajnja bodhichitta. Meutim, kada
ustane iz meditativne uravnoteenosti, zbog otisaka istinskog
prianjanja konvencionalni se fenomeni ponovno pojavljuju
njegovom umu kao inherentno postojei, a njegova neokaljana
mudrost privremeno postaje neoitovana. Samo Buddha moe
oitovati neokaljanu mudrost u isto vrijeme izravno opaajui
konvencionalne istine. Neuobiajena kvaliteta Buddhe je da
pojedini trenutak Buddhinoga uma spoznaje i konvencionalnu
istinu i krajnju istinu izravno i istovremeno. Postoje mnoge
razine krajnje bodhichitte. Na primjer, krajnja bodhichitta
postignuta tantrikom praksom mnogo je dublja od one koja se
112

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

razvija samo praksom Sutre, a vrhunska krajnja bodhichitta je

bodhichitta Buddhe.
Ako valjanim rezoniranjem spoznamo puku odsutnost
prvog ekstrema, ekstrema proizvodnje, lako emo moi
spoznati i prazninu ostalih sedam ekstrema. Jednom kada
smo spoznali prazninu osam ekstrema, spoznali smo prazninu
svih fenomena. Stekavi ovu spoznaju, nastavljamo promiljati
i meditirati o praznini proizvedenih fenomena i tako dalje, i
kako se nae meditacije budu produbljivale osjetit emo kako
se svi fenomeni rastvaraju u praznini. Tada emo biti u stanju
odravati jednousmjerenu koncentraciju na prazninu svih
fenomena.
Da bismo meditirali o praznini proizvedenih fenomena,
moemo misliti:
Ja koji sam roen, kroz uzroke i uvjete, kao ljudsko bie, sam
nenalaljiv, kad sebe traim mudrou unutar tijela i uma, ili
odvojeno od tijela i uma. To dokazuje da ja kakvog inae vidim,
uope ne postoji.
Nakon to ovako kontempliramo, osjeamo kako ja kojeg inae
vidimo nestaje, a mi opaamo prostoru-nalik prazninu koja je
puka odsutnost sebe kojeg inae vidimo. Osjeamo kako nam
um ulazi u tu prostoru-nalik prazninu i jednousmjereno tamo
ostaje. Ova meditacija se zove prostoru-nalik meditativna
uravnoteenost na prazninu.
Ba kao to orlovi dok jedre silnim nebeskim prostranstvima
ne nailaze na zapreke i trebaju samo mali trud da bi odrali svoj
let, tako i napredni meditatori koji se koncentriraju na prazninu
mogu dugo vremena meditirati na prazninu uz vrlo malo truda.
Njihovi umovi jedre prostoru-nalik prazninom, nezaprijeeni
ijednim drugim fenomenom. Kada meditiramo na prazninu
trebali bismo pokuati oponaati ove meditatore. Jednom
kada smo pronali svoj objekt meditacije, puko odsustvo
sebe kojeg inae vidimo, trebali bismo se suzdrati od daljnje
113

moderni budizam

analize i jednostavno umiriti svoj um u iskustvu ove praznine.

S vremena na vrijeme bismo trebali provjeriti kako bismo
se uvjerili da nismo izgubili ni jasnu pojavnost praznine ni
prepoznavanje njenog znaenja, ali ne bismo trebali provjeravati
previe snano jer bi nam to moglo poremetiti koncentraciju.
Naa meditacija ne bi smjela biti poput leta sitne ptiice, koja
nikada ne prestaje mahati krilima i koja stalno mijenja smjer,
ve bi trebala nalikovati letu orla, koji njeno jedri, uz samo
povremeno prilagoavanje svojih krila. Meditirajui na ovaj
nain, osjetit emo kako nam se um rastvara u praznini i postaje
jedno s njom.
Ako smo uspjeni u ovome, onda smo tijekom meditacije
slobodni od oitovanog samoprianjanja. Ali ako, s druge strane,
provedemo itavo vrijeme provjeravajui i analizirajui, nikada
ne dozvoljavajui svom umu da se opusti u prostoru praznine,
neemo nikada stei ovo iskustvo i naa meditacija nee
posluiti umanjivanju naeg samoprianjanja.
Openito, trebamo poboljati svoje razumijevanje praznine
obimnim studiranjem, pristupajui joj s mnogo razliitih
strana i koristei mnoge razliite kutove gledanja i naine
zakljuivanja. Takoer je vano temeljito se zbliiti s jednom
potpunom meditacijom na prazninu kroz stalno promiljanje,
tono razumijevajui kako koristiti rezoniranje da bi nas dovelo
do iskustva praznine. Zatim se moemo jednousmjereno
koncentrirati na prazninu i pokuati stopiti svoj um s njom, kao
da mijeamo vodu s vodom.
JEDINSTVO DVIJU ISTINA
Jedinstvo dviju istina znai da su konvencionalne istine, poput
naeg tijela, i krajnje istine, poput praznine naeg tijela, iste
prirode. Kad se nama pojavi neto kao, na primjer nae tijelo,
istovremeno se pojave i tijelo i inherentno postojee tijelo.
To je dvojna pojavnost, koja je suptilna pogrena pojavnost.
114

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

Samo su Buddhe slobodni od takvih pogrenih pojavnosti.

Glavna je svrha razumijevanja i meditiranja na jedinstvo dviju
istina sprijeiti dvojne pojavnosti pojavnosti inherentnog
postojanja umu koji meditira na prazninu tako omoguavajui
naem umu da se rastvori u prazninu. Jednom kada budemo
mogli ovo uraditi, naa e meditacija na prazninu postati vrlo
mono sredstvo za uklanjanje naih zabluda. Ako ispravno
prepoznamo i negiramo inherentno postojee tijelo, tijelo koje
inae vidimo, i uz jaku koncentraciju meditiramo na puku
odsutnost takvog tijela, osjetit emo kako se nae normalno
tijelo rastvara u prazninu. Razumjet emo da je prava priroda
naeg tijela praznina i da je nae tijelo puko oitovanje praznine.
Praznina je poput neba, a nae je tijelo poput nebeskog
plavetnila. Ba kao to je plavetnilo oitovanje samog neba i ne
moe biti razdvojeno od njega, tako je i nae plavetnilu nalik
tijelo jednostavno oitovanje neba svoje praznine i ne moe biti
razdvojeno od njega. Ako ovo spoznamo, kada se usredotoimo
na prazninu svoga tijela osjeamo da nam se smo tijelo rastvara
u svoju krajnju prirodu. Na ovaj nain moemo lako nadvladati
konvencionalnu pojavnost tijela u svojim meditacijama, a na se
um prirodno mijea s prazninom.
U Sutri srca Bodhisattva Avalokiteshvara kae: Oblik nije
drugo do praznina. To znai da konvencionalni fenomeni,
poput naeg tijela, ne postoje odvojeno od svoje praznine.
Kada s ovim razumijevanjem meditiramo na prazninu
naeg tijela, znamo da je praznina koja se pojavljuje naem
umu sama priroda naeg tijela i da osim te praznine nema
tijela. Meditiranje na ovakav nain znatno e oslabjeti na
samoprianjajui um. Kada bismo zaista vjerovali da su nae
tijelo i njegova praznina iste prirode, nae bi samoprianjanje
zasigurno postalo slabije.
Iako praznine moemo dijeliti sa stanovita njihovih osnova,
pa govoriti o praznini tijela, praznini ja, i tako dalje, zapravo
su sve praznine iste prirode. Ako gledamo deset boca, moemo
115

moderni budizam

razluiti deset razliitih prostora unutar boca, ali u stvarnosti

su ti prostori jednake prirode; a ako razbijemo boce, prostori
postaju nerazluivi. Na isti nain, iako moemo govoriti o
praznini tijela, uma, ja, i tako dalje, u stvarnosti su one iste
prirode i nerazluive. Jedini nain na koji se mogu razluiti je
putem njihovih konvencionalnih osnova.
Postoje dvije glavne dobrobiti razumijevanja da su sve
praznine jednake prirode: u meditacijskom e nam se sjedenju
um mnogo lake stapati s prazninom, a u meditacijskoj emo
pauzi biti sposobni vidjeti sve pojavnosti kao jednaka oitovanja
njihovih praznina.
Dokle god osjeamo da postoji jaz izmeu naeg uma i
praznine da je na um ovdje, a praznina tamo na
se um nee stopiti s prazninom. Znanje da su sve praznine
jednake prirode pomae zatvoriti taj jaz. U obinom ivotu
doivljavamo mnoge razliite objekte dobre, loe, privlane,
odbojne i nai se osjeaji prema njima razlikuju. Zbog toga
to osjeamo da razlike postoje sa strane objekata, na um je
neuravnoteen i mi razvijamo vezanost prema privlanim
objektima, odbojnost prema neprivlanim objektima i
ravnodunost prema neutralnim objektima. Veoma je teko
takav neujednaen um stopiti sa prazninom. Da bismo stopili
svoj um s prazninom moramo znati da su fenomeni, iako se
pojavljuju u mnogim razliitim vidovima, svi u biti prazni.
Razlike koje vidimo samo su pojavnosti pogrenim umovima;
sa stanovita krajnje istine, svi su fenomeni jednaki u praznini.
Za kvalificiranog meditatora jednousmjereno apsorbiranog u
prazninu, ne postoji razlika izmeu proizvodnje i raspadanja,
prolaznosti i trajnosti, odlaenja i dolaenja, jednine i mnoine
sve je jednako u praznini i svi su problemi vezanosti, ljutnje
i samoprianjajueg neznanja rijeeni. U ovom iskustvu sve
postaje vrlo smireno i ugodno, uravnoteeno i skladno, radosno
i predivno. Nema vruine, nema hladnoe, nema nieg, nema
vieg, nema ovdje, nema tamo, nema sebe, nema drugog, nema
116

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

samsare sve je jednako u miru praznine. Ta se spoznaja zove

joga izjednaavanja samsare i nirvane, i detaljno je objanjena
i u Sutrama i u Tantrama.
Poto su sve praznine iste prirode, krajnja priroda uma
koji meditira na prazninu je iste prirode kao i krajnja priroda
njegovog objekta. Kada u poetku meditiramo na prazninu, na
um i praznina pojavljuju se kao dva odvojena fenomena, ali,
kada shvatimo da su sve praznine iste prirode, znat emo da
je taj osjeaj odvojenosti jednostavno iskustvo pogrenog uma.
Zapravo su u konanici na um i praznina istog okusa. Ako
primijenimo ovo znanje u svojim meditacijama, ono e nam
pomoi da sprijeimo pojavnost konvencionalne prirode naeg
uma i omoguit e naem umu da se rastvori u prazninu.
Stopivi svoj um sa prazninom, kada ustanemo iz meditacije
doivljavat emo jednako sve fenomene kao oitovanja njihove
praznine. Umjesto osjeaja da su privlani, odbojni i neutralni
objekti koje vidimo inherentno razliiti, znat emo da su oni
u biti iste prirode. Upravo kao to su i najslabiji i najei
oceanski valovi jednako voda, tako su i privlani oblici i odbojni
oblici jednako oitovanja praznine. Shvaajui ovo, na e
um postati uravnoteen i smiren. Mi emo prepoznavati sve
konvencionalne pojavnosti kao maginu igru uma i vie neemo
snano prianjati na njihove prividne razlike.
Kada je Milarepa jednom jednu enu pouavao o praznini,
usporedio je prazninu s nebom, a konvencionalne istine s
oblacima i rekao joj neka meditira o nebu. Ona je slijedila
njegova uputstva s velikim uspjehom, ali je imala jedan problem
dok je meditirala o nebu praznine, sve bi joj nestalo i ona nije
mogla shvatiti kako fenomeni mogu konvencionalno postojati.
Rekla je Milarepi: Lako mi je meditirati o nebu, ali teko mi
je ustanoviti oblake. Molim te, naui me kako meditirati o
oblacima. Milarepa je odgovorio: Ako tvoja meditacija o
nebu ide dobro, oblaci nee biti problem. Oblaci se jednostavno
pojavljuju na nebu proizlaze iz neba i rastvaraju se natrag u
117

moderni budizam

nebo. Kako ti se bude poboljavalo iskustvo neba, prirodno e

shvatiti i oblake.
Na tibetanskom je rije i za nebo i za prostor namkha,
iako je prostor razliit od neba. Postoje dvije vrste prostora,
proizvedeni prostor i neproizvedeni prostor. Proizvedeni
prostor je vidljivi prostor kojega moemo vidjeti unutar sobe
ili na nebu. Taj prostor moe postati mraan nou, a svijetao
danju, a kako na ovaj nain prolazi kroz promjene, on je
prolazni fenomen. Karakteristino svojstvo proizvedenog
prostora je to da ne zaprjeuje objekte ako u sobi ima prostora,
tamo moemo bez zapreka postaviti objekte. Slino, i ptice
mogu letjeti nebeskim prostorom, jer nema zapreka, ali ne
mogu proletjeti kroz planinu! Stoga je jasno da proizvedenom
prostoru nedostaje, odnosno da je prazan od, prijeeeg
kontakta. Ovaj puki nedostatak, ili prazno, od prijeeeg
kontakta jest neproizvedeni prostor.
Zbog toga to je neproizvedeni prostor puko odsustvo
prijeeeg kontakta, on ne prolazi kroz trenutnu promjenu
i stoga je trajan fenomen. Dok je proizvedeni prostor vidljiv i
prilino lako shvatljiv, neproizvedeni prostor je puko odsustvo
prijeeeg kontakta i dosta je suptilniji. Meutim, jednom
kada shvatimo neproizvedeni prostor bit e nam lake shvatiti
prazninu.
Jedina je razlika izmeu praznine i neproizvedenog prostora
njihov objekt negacije. Objekt negacije neproizvedenog prostora
je prijeei kontakt, dok je objekt negacije praznine inherentno
postojanje. Zbog toga to je neproizvedeni prostor najbolja
analogija za razumijevanje praznine, koristi se u Sutrama
i mnogim spisima. Neproizvedeni prostor je nepotvrdni
negativni fenomen fenomen koji je spoznat umom koji puko
uklanja svoj negirani objekt ne spoznavajui drugi pozitivni
fenomen. Proizvedeni prostor je potvrdan, ili pozitivan,
fenomen fenomen koji je spoznat, a da um eksplicitno ne
118

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

uklanja negirani objekt. Vie detalja o ove dvije vrste fenomena

moe se nai u Novom Srcu mudrosti i Oceanu nektra.
PRAKSA PRAZNINE U NAIM
SVAKODNEVNIM DJELATNOSTIMA
U svojim svakodnevnim djelatnostima trebamo vjerovati kako
su sve pojavnosti iluzorne. Iako nam se stvari pojavljuju kao
inherentno postojee, trebali bismo upamtiti da su te pojavnosti
varljive i da stvari koje inae vidimo zapravo ne postoje. Kao to
je ve reeno, u Sutri Kralj koncentracije, Buddha kae:
Mag stvara razne stvari
Kao to su konji, slonovi i tako dalje.
Njegove tvorevine zapravo ne postoje;
Treba znati da su sve stvari takve.
Zadnja dva retka ove strofe znae da kao to shvaamo da
konji i slonovi koje je stvorio mag, ne postoje, isto tako trebamo
znati da sve stvari koje inae vidimo, zapravo ne postoje. U
ovom poglavlju, Uvjebavanje u krajnjoj bodhichiti, opirno je
objanjeno kako sve stvari koje inae vidimo, ne postoje.
Kada mag stvori iluzornog konja, konj se vrlo jasno pojavljuje
njegovom umu, ali on zna da je to samo iluzija. Doista, sama
pojavnost konja podsjea ga na to da nema konja ispred njega.
Na isti e nas nain, kad budemo veoma bliski s prazninom,
sama injenica da se stvari pojavljuju kao da su inherentno
postojee podsjeati na to da one nisu inherentno postojee.
Stoga bismo trebali razaznati da je sve to nam se pojavljuje u
svakodnevnom ivotu poput iluzije i da je lieno inherentnog
postojanja. Na taj e se nain naa mudrost uveavati iz dana
u dan, a nae e samoprianjajue neznanje i ostale zablude
prirodno slabjeti.
Izmeu meditacijskih sjedenja trebali bismo biti poput
glumca. Kada glumac igra ulogu kralja on se odijeva, govori
119

moderni budizam

i ponaa kao kralj, ali cijelo vrijeme zna da nije pravi kralj.
Na isti bismo nain i mi trebali ivjeti i funkcionirati u
konvencionalnome svijetu, ipak uvijek imajui na umu da mi
sami, na okoli i ljudi oko nas koje inae vidimo, uope ne
postoje.
Ako mislimo ovako, bit emo u stanju ivjeti u
konvencionalnome svijetu, ne prianjajui za njega. Postupat
emo s njime laka srca i imat emo dovoljno fleksibilan um da
na svaku situaciju odgovorimo na konstruktivan nain. Znajui
da je sve to se pojavi naem umu puka pojavnost, kada se
pojave privlani objekti neemo prianjati na njih i neemo
razviti vezanost, a kada se pojave neprivlani objekti ni na njih
neemo prianjati i razviti averziju ili ljutnju.
U Uvjebavanju uma u sedam stavki Geshe Chekhawa kae:
Misli da su svi fenomeni poput snova. Neke stvari koje
vidimo u svojim snovima su lijepe, a neke su rune, ali sve
su one samo puke pojavnosti naem umu sna. One ne postoje
sa svoje strane i prazne su od inherentnog postojanja. Isto je i
s objektima koje opaamo kada smo budni i oni su takoer
puke pojavnosti umu i lieni su inherentnog postojanja.
Svi su fenomeni lieni inherentnog postojanja. Kada gledamo
dgu, ona se pojavljuje kao da zauzima neko odreeno mjesto
u prostoru, i ini nam se kao da bismo, ako bismo traili, mogli
pronai i mjesto na kojemu ona dodiruje tlo. Meutim, znamo
da koliko god traili, nikada neemo moi pronai kraj duge,
zato to e, im stignemo na mjesto gdje smo vidjeli da duga
dodiruje tlo, duga ve nestati. Duga se pojavljuje jasno ako
za njom ne tragamo, ali kada je potraimo, nje nema. Svi su
fenomeni poput ovoga. Ako ih ne analiziramo, oni se pojavljuju
jasno, ali kada za njima analitiki tragamo pokuavajui ih
izolirati od svega ostalog, njih tamo nema.
Kada bi neto postojalo inherentno, a mi to neto istraivali
odvajajui ga od svih ostalih fenomena, bili bismo u stanju
to i pronai. Meutim, svi su fenomeni poput dg ako za
120

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

njima tragamo, nikada ih neemo nai. U poetku, ovakva nam

ideja moe izgledati neugodnom i teko prihvatljivom, ali to je
sasvim prirodno. Uz veu bliskost, ovakvo e nam rezoniranje
biti sve prihvatljivije, a na koncu emo spoznati da je istinito.
Vano je razumjeti da praznina ne znai nitavilo. Iako
stvari ne postoje sa svoje strane, neovisno o umu, one postoje u
smislu da ih shvaa valjani um. Svijet kojeg doivljavamo kad
smo budni slian je svijetu kojeg doivljavamo kada sanjamo.
Ne moemo rei da stvari sna ne postoje, ali ako vjerujemo
da postoje kao neto vie od pukih pojavnosti umu, postojei
negdje vani, onda grijeimo, kao to emo otkriti kad se
probudimo.
Kao to je ve objanjeno, nema boljeg naina da se doivi mir
uma i srea od razumijevanja i meditiranja na prazninu. Poto
je nae samoprianjanje to to nas dri zarobljenima u zatvoru
samsare i to je izvor sve nae patnje, meditacija na prazninu je
univerzalno rjeenje za sve nae probleme. To je lijek koji lijei
sve mentalne i tjelesne bolesti, i nektar koji udjeljuje vjenu
sreu nirvane i prosvjetljenja.
JEDNOSTAVNO UVJEBAVANJE U
KRAJNJOJ BODHICHITTI
Za poetak mislimo:
Moram postii prosvjetljenje da mogu biti od izravne dobrobiti
svakom ivom biu svaki dan. U tu svrhu u postii izravnu
spoznaju naina na koji stvari stvarno jesu.
S ovom bodhichitta motivacijom, kontempliramo:
Inae vidim svoje tijelo u njegovim dijelovima rukama, leima
i tako dalje ali ni pojedini dijelovi ni skup dijelova nisu moje
tijelo zato tu su to dijelovi mog tijela, a ne samo tijelo. No, nema
mog tijela osim njegovih dijelova. Kad traim s mudrou
121

moderni budizam

moje tijelo na ovaj nain, uviam da je moje tijelo nenalaljivo.

To je valjan razlog koji dokazuje da moje tijelo koje inae vidim
uope ne postoji.
Kroz kontempliranje ove stavke, pokuavamo opaziti puku
odsutnost tijela kojeg inae vidimo. Ova puka odsutnost tijela
kojeg inae vidimo je praznina naeg tijela, i meditiramo na ovu
prazninu jednousmjereno to due moemo.
Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i
meditaciju, a onda prijei na sljedei stupanj, meditaciju na
prazninu sebe. Trebamo kontemplirati i misliti:
Inae vidim sebe unutar svog tijela i uma, ali ni moje tijelo ni
moj um, ni zbir mog tijela i uma nisu moje ja, zato to su oni
moje vlasnitvo, a moje ja je vlasnik; a posjedovano i vlasnik ne
mogu biti jedno te isto. Meutim, nema sebe osim mog tijela i
uma. Traei sebe na ovaj nain, s mudrou, shvaam da je moje
ja nenalaljivo. To je valjan razlog koji dokazuje da moje ja koje
inae vidim uope ne postoji.
Kroz kontempliranje ove stavke pokuavamo opaziti puku
odsutnost sebe kakvog inae vidimo. Ova puka odsutnost sebe
kakvog inae vidimo je praznina naeg ja, i jednousmjereno
meditiramo na tu prazninu to je due mogue.
Trebamo kontinuirano prakticirati ovu kontemplaciju i
meditaciju, a zatim prijeemo na sljedei stupanj, meditaciju na
prazninu svih fenomena. Trebamo kontemplirati i misliti:
Ba kao to je sluaj s mojim tijelom i sa mnom, svi drugi
fenomeni su nenalaljivi kad ih traim s mudrou. To je valjan
razlog koji dokazuje da svi fenomeni koje inae vidim ili opaam
uope ne postoje.
Kroz kontempliranje ovih stavki pokuavamo opaziti puku
odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo. Ova
puka odsutnost svih fenomena koje inae vidimo ili opaamo
122

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

je praznina svih fenomena. Stalno meditiramo na ovu prazninu

s bodhichitta motivacijom sve dok nismo u stanju jasno odrati
svoju koncentraciju jednu minutu, svaki put kad meditiramo
na nju. Naa koncentracija koja ima tu mogunost se zove
koncentracija smjetanja uma.
Na drugom stupnju, s koncentracijom smjetanja uma,
kontinuirano meditiramo na prazninu svih fenomena sve
dok nismo u stanju jasno odrati svoju koncentraciju na pet
minuta svaki put kad meditiramo na nju. Naa koncentracija
koja ima ovu sposobnost se zove koncentracija kontinuiranog
smjetanja. Na treem stupnju, s koncentracijom kontinuiranog
smjetanja, meditiramo kontinuirano na prazninu svih
fenomena sve dok nismo u stanju odmah se sjetiti svog objekta
meditacije puke odsutnosti svih fenomena koje inae vidimo
ili opaamo im ga izgubimo tijekom meditacije. Naa
koncentracija koja ima ovu sposobnost zove se koncentracija
opetovanog smjetanja. Na etvrtom stupnju, s koncentracijom
opetovanog
smjetanja
meditiramo
kontinuirano
na
prazninu svih fenomena sve dok nismo u stanju jasno odrati
koncentraciju cijelo meditacijsko sjedenje, a da ne zaboravimo
svoj objekt. Naa koncentracija koja ima ovu sposobnost zove
se koncentracija bliskog smjetanja. Na ovom stupnju imamo
vrlo stabilnu i jasnu koncentraciju usmjerenu na prazninu svih
fenomena.
Zatim, s koncentracijom bliskog smjetanja, kontinuirano
meditiramo na prazninu svih fenomena sve dok konano ne
postignemo koncentraciju smirenog obitavanja usmjerenu
na prazninu, koja uzrokuje da iskusimo specijalnu fiziku
i mentalnu podatnost i blaenstvo. S ovom koncentracijom
smirenog obitavanja razvit emo posebnu mudrost koja
spoznaje prazninu svih fenomena vrlo jasno. Ova mudrost
se zove uzvieno vienje. Kroz kontinuirano meditiranje
na koncentraciju smirenog obitavanja povezanu s uzvienim
vienjem, naa mudrost uzvienog vienja e se pretvoriti
123

moderni budizam

u mudrost koja izravno spoznaje prazninu svih fenomena.

Ova izravna spoznaja praznine je prava krajnja bodhichitta.
U trenutku kad postignemo mudrost krajnje bodhichitte,
postajemo Uzvieni Bodhisattva. Kao to je ve spomenuto,
konvencionalna bodhichitta je prirode suosjeanja, a krajnja
bodhichitta je prirode mudrosti. Ove dvije bodhichitte su kao
dva krila ptice s kojima moemo odletjeti i vrlo brzo dostii
prosvijetljeni svijet.
U Savjetima iz Atishinog srca, Atisha kae:
Prijatelji, dok ne postignete prosvjetljenje, Duhovni uitelj
je nezamjenjiv, stoga se oslanjajte na svetog Duhovnog
vodia.
Na Duhovnog vodia se trebamo oslanjati sve dok ne
postignemo prosvjetljenje. Razlog za to je vrlo jednostavan.
Krajnji cilj ljudskog ivota je postii prosvjetljenje, a to ovisi o
kontinuiranom primanju posebnih Buddhinih blagoslova kroz
naeg Duhovnog vodia. Buddha je postigao prosvjetljenje
iskljuivo s namjerom da kroz svoje emanacije vodi sva iva
bia stupnjevima puta do prosvjetljenja. Tko je emanacija koja
nas sad vodi stupnjevima puta do prosvjetljenja? Jasno je da je
to na trenutni Duhovni vodi koji nas iskreno i ispravno vodi
putovima odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine,
dajui ta uenja i pokazujui praktian primjer nekoga tko
ih iskreno prakticira. S tim razumijevanjem, trebamo snano
vjerovati kako je na Duhovni vodi emanacija Buddhe, i razviti
i odrati duboku vjeru u njega ili nju.
Atisha takoer kae:
Dok ne spozna krajnju istinu, sluanje je nezamjenjivo,
stoga sluaj upute Duhovnog vodia.
ak i da pogreno vidimo dva Mjeseca na nebu, ta bi nas
pogrena pojavnost podsjetila da zapravo ne postoje dva
Mjeseca, ve jedan. Slino, ako nas kad vidimo inherentno
124

uvjebavanje u krajnjoj bodhichitti

postojee stvari to podsjea da nema inherentno postojeih

stvari, znai da je nae razumijevanje praznine, krajnje istine,
ispravno. Dok nae razumijevanje praznine nije savreno te da
bi se zatitili od zalaenja u jedan od dva ekstrema ekstrema
postojanja i ekstrema nepostojanja trebamo sluati, itati
i kontemplirati upute naeg Duhovnog vodia. Podrobnije
objanjenje o oslanjanju na naeg Duhovnog vodia nalazi se u
knjizi Radostan put do sree.
Sve kontemplacije i meditacije predstavljene u Prvom dijelu
ove knjige, od Dragocjenosti ljudskog ivota pa do Jednostavnog
uvjebavanja u krajnjoj bodhichitti trebale bi se prakticirati u
spoju s pripremnim praksama za meditaciju koje se nalaze u
Dodatku II: Molitve za meditaciju. Ove pripremne prakse e nam
omoguiti da proistimo svoj um, sakupimo zasluge i primimo
blagoslove prosvijetljenih bia, tako osiguravajui uspjenost
nae meditacijske prakse.

125

Dharma Zatitnik Mudrosti

Preispitivanje nae
Lamrim prakse

Prakticirajui stupnjeve puta osoba poetnog dosega, srednjeg

dosega i velikog dosega, moda smo razvili odreeno iskustvo
odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora praznine, koji se zovu
tri glavna puta. Sada se trebamo preispitati da ustanovimo
jesu li naa iskustva odricanja, bodhichitte i ispravnog nazora
praznine kvalificirana. Prosuujui svoj um, ako ocijenimo da
nam je vezanost za stvari ovog ivota i dalje ista kao i prije, to je
znak da nam je odricanje nekvalificirano; ako nam je samoljublje
koje vjeruje da su naa srea i sloboda vane, a zanemaruje
sreu i slobodu drugih isto kao i prije, to je znak da nam je
bodhichitta nekvalificirana; a ako nam je samoprianjanje koje
prianja na nas, nae tijelo i sve druge stvari koje inae vidimo,
isto kao i prije, to je znak da je nae razumijevanje praznine
nekvalificirano.
Stoga trebamo uloiti veliki trud da se duboko zbliimo
s uvjebavanjem u odricanju, bodhichitti i ispravom nazoru
praznine. Trebamo kontinuirano prakticirati ove obuke sve dok
se naa vezanost, samoljublje i samoprianjanje ne smanje, a mi
budemo sposobni kontrolirati te zablude. Kad smo to ostvarili,
proli smo svoj ispit i zasluili poloaj velikog jogija ili
jogini.

127