HRVATSKA POVIJEST U RANOM NOVOM VIJEKU

Bune u 17. stoljeu

Vugroveka buna 1610.
Biskupskim posjedima ovdje je upravljao upan ili katelan, osnovno
je bilo vinogradarstvo. Zgb biskup Mihajlo je oko 1300. izdao ispravu kojom
su podijeljene povlastice; pravo izbora svojeg suca za imovinske sporove
meu graanima, pravo slobodnog raspolaganja svojom imovinom i pravo
seljenja, dozvolu odravanja slobodnog trga svakog tjedna. Povelju su
nakon toga viekratno potvrdili zgb biskupi (Kaoti, imun Erdody itd.).
Ali, Vugrovec je u 2/2 16.st bio selo, a stanovnici kmetovi. Zgb biskup
Bratuli je na zasjedanju hrv. Sabora 20.4. 1610. optuio Blaa Filipovia
da potie na bunu vugroveke kmetove. Sabor je donio odluku da se
Filipovi privede i osudi. Kmetovi ele vratiti povlasticu po kojoj su
trgovite. Nakon to su tri kmeta otila u Be se aliti, optueni su da su
iskazali nevjeru i prekrili odredbu po kojoj se kmetovima zabranjuje aliti
neposredno vladaru. Kmetovi su osueni na gubitak svojih povlastica koje
ionako nisu uivali i novanu globu.
Buna u Brezovici 1610.
Brezovica se razvila u 14.st na velikokalnikom vlastelinstvu. Ludovik
I im je 1367. izdao povelju s gradskim povlasticama; sami su birali svog
suca koji je upravljao opinom i sudio graanima. Kasnije su dobili i
povlasticu odravanja tjednih trgova. Povlastice im je potvrdio igmund
1405. No, poetkom 17. st Brezoviane se smatra kmetovima, morali su
davati i tlaku. Na zasjedanju sabora 1610.g. vlastelini Velikog Kalnika
optuuju Stjepana Fortunu i Jurja Bienikija da potiu bunu meu
kmetovima. Sabor je zakljuio da se pozovu na sud. Brezoviani su u
meuvremenu isposlovali potvrdu svojih povelja u Beu. Meuitm na
zahtjev zemaljske gospode Tome i Petra Erdodya, Petra Drakovia, F.
Orehocija, kralj je u kolovozu 1610 naredio provedbu istrage o stausu
Brezoviana. Prije toga je Orehoci iz sakristije crkve odnio povelje na koje
su se pozivali. Kralj je naredio obustavu nasilja nad Brezovianima, a sabor
je u sijenju 1611. ponovo razmatrao zahtjeve Brezoviana. Odlueno je da
ih se, poto nisu mogli dokazati da gradske povlastice uivaju in continuo,
vrati iz graanskog u kmetski stale.
Bunama u Vugrovcu i Brezovici ta naselja su jedina u 17.st pokuala
obnoviti svoje stare povlastice koje su ukinute u 1/2 16 st. Pretvaranjem
trgovita u sela jer vlastelinstva vie nisu bila zainteresirana za novane
dae i razvoj robno-novanih odnosa, nego su vlastelini svoja vlastelinstva
ukljuivali u trgovinu poljoprivrednim proizvodima.

Otpor poveanju feudalnih tereta stanovnika Varadinskih Toplica 16041612. g. Buna u V. Toplicama 1655.g.
Feudalni gospodari V. Toplica bili su zgb kanonici. Ban Aleksije (11101116.) darovao je Kaptolu predij (posebni vazalni posjed niih plemia,
mala feudalna imanja koja je Kaptol davao niim plemiima i svojim
slubenicima) Toplice, koji je Kaptolu potvrdio Bela III 1181. Vlastelinstvo je
ireno jo 1225 i 1500. Vanu ulogu u gospodarstvu imalo je
vinogradarstvo. Poetkom 17.st Kaptol je svojim podlonicima pokuao
nametnuti poveane radne obveze i nove dae. Ti su pokuaji izazivali
sporove i seljake otpore. Tako je katelan Makar javio krajem 1604 da
seljaci odbijaju davati desetinu, 1608. kmetovi su od Kaptola zahtijevali da
ih se oslobodi ili tlake ili obrade vrtova. 1609. itava opina odbija prevoziti
vlastelinski med u Ptuj, pozivajui se na povlasticu iz 1420. u kojoj ne
postoji obveza podvoza na duge relacije. Isto i 1411.g. Kaptol je napokon
tuio svoje podlonike varadinskoj upaniji. Presudom od srpnja 1612.
regulirani su feudalni odnosi meu njima. Svi podlonici morali su i dalje
davati jesensku i ljetnu desetinu, a Kaptol je odustao od desetine svinja u
naturi i podvoza meda za koji su podlonici umjesto toga plaali medvenu
dau od 26 forinti.
Krajem 1655. u V. Toplicama je izbila buna vezana uz zahtjeve
toplikih purgara za obnovom gradskih povlastica. Naime u proljee je u
Toplice stigao ovjek iz Zaladske upanije (Krpai) koji je predlagao
purgarima da svoju povelju daju kralju na potvrdu i tako se rijee
naknadno nametnutih feudalnih tereta. Po povelji purgari nisu trebali
davati medvenu dau i obavljati neke radne obveze. U sijenju 1656. na
vlastelinstvu je dolo do otvorenog sukoba. Iz dostupnih izvora nije jasno
kako je buna okonana.
Bune tibrenaca
tibra su bila sela istono i jugoistono od Zagreba, u neposrednom
vlasnitvu zgb Kaptola, kao dio velikog kaptolskog zagrebakog distrikta.
Od sredine 14.st Kaptol je imao dvije vrste posjeda; imanja, koja uivaju
pojedini kanonici, i zajednika sela, kojima upravlja jedan lan Kaptola,
nazivan dekan ili stibrarius odakle i naziv za taj kraj. tibrenci su bili
stanovnici kraja od Medvednice do Bojakovine na istoku i do posavskih
imanja Erdodya na jugu, a u 16. i 17. st. inile su je opine Sesvete,
Kraljevec, Dumovec i Kosnica.
Prva buna 1608-1610
Kaptol je 1592.g kmetove trgovita Kraljevec, sela Cerje i suije
Dumovec oslobodio tlake. Povod je bilo to su podlonici branili kaptolske
posjede za napada Nikole Zrinskog 40-ih godina, to su ostali vjerni za
vrijeme seljake bune 1573. i to su 1591. za turskih napada na Sisak bili
spremni braniti sisaku tvravu i Kraljevec. Kaptol je je oslobaanje od
tlake uvjetovao odredbom da kmetovi ni ubudue ne iskazuju nevjeru i da
trajno odustanu od seobe s kaptolskih posjeda. Meutim, kanonici su
kasnije pokuali nametnuti podvoze, zidarske i vojnike obveze. To su bili
glavni uzroci bune, a istovremeno se nezadovoljnim kmetovima pruala
mogunost da se presele na druga imanja jer ih je Nikola Zrinski zvao na
2

svoje imanje Bojakovinu i koji je zbog toga s Kaptolom otpoeo

dugotrajnu parnicu. Ta buna nije urodila oruanim otporom jer su kmetovi
samo vodili sporove i pruali pasivan otpor, odbili su plaati redovitu dau.
Ako su se kmetovi eljeli iseliti morali bi retroaktivno platiti vrijednost svih
daa od kojih su 1592. bili osloboeni, to naravno nisu mogli platiti.
Buntovnici su se srpnja 1609. obratili kralju sa zahtjevom za obnovom
starih povlastica jo od Bele III, ali je kralj Matija II dao nalog banu da
zatiti Kaptol, to je odluio i sabor. Otpor je ubrzo svladan i petero voa je
kanjeno smru u travnju 1610. Osnovno pitanje o potrebnoj radnoj snazi
za obradu kaptolske zemlje je ostalo neregulirano i stvaralo stalno
neraspoloenje i Kaptola i podlonika.
Druga buna 1633-1639.
Predstavnici Posavljaka iz Narta, Novaka, Otoka, Sopa i Otokog
Novaka donijeli su 1629. protonotaru u Zagreb privilegij (vjerojatno iz
1571.) kojim je Kaptol obeao nekoim posavskim selima da ih nee dijeliti
na kanonske predije tj. petine (to su posjedi koje su kanonici uivali
doivotno). Povod je bila odluka Kaptola da se sela Posavske tibre
podijele na kanonske predije. 1633. je pak dolo do otvorene bune kojom
su tibrenci traili da ih Kaptol ne dijeli na petine, da ih oslobodi ribarije te
da sami ubiru porez i predaju zemaljskom porezniku (pagaduru).
Pobunjenici su prisegli sve porodine glavare na zajedniki otpor Kaptolu,
uveli porez i zabranili da se itko obraa gospodi bez doputenja opine
(comunitas). Sami su preuzeli sudstvo i kompetencije kaptolskih
dunosnika. Srpnja 1633. ban igmund potvruje autentinost isprave iz
1571. i tada je Kaptol odustao od diobe na petine. Kaptol u ljeti 1633.
protiv pobunjenih kmetova u tibri i na sisakom vlastelinstvu podnosi
tubu kralju. Kralj potom u rujnu obavjetava bana igmunda Erdodya da
je uzeo Kaptol u zatitu i da ban pobunjenike natjera u pokornost. U
listopadu je imenovana komisija nadlena za istragu spora. U jesen su
kmetovi poslali deputaciju u Be za koju je ban smatrao da bi mogla loe
utjecati na kmetove u Hrvatskoj, no deputacija se vratila praznih ruku. U
predstavci od prosinca 1633. kmetovi ele samo smanjivanje feudalnih
tereta, ne i ukidanje, kralj je zatraio kompromis na koji nije pristao Kaptol.
Na banskom sudu tibrenci su traili da Kaptol zauvijek odustane od
podjele na petine i ukine ribariju, da daju samo pravu desetinu i da sami
pobiru i uplauju diku. Kanonici su se odbili zauvijek odrei prava diobe
zajednikih kmetova i ribarije. Banski sud odredio je da svi kuedomaini
poloe gospodarima zakletvu vjernosti i prihvate se svoje kmetske slube
u roku od tri dana. Takoer se svi pobunjenici koji su pobjegli na druga
imanja mogu uloviti.
Bunu su vodila sela Nart i Kraljevec, u slonosti su vidjeli garanciju
borbe, ali su jedinstvenim zahtjevima za sve podlonike sami oteavali
rjeenje spora. U nagodbi sa kraljem Ferdinandom II kmetovima je
osigurano pravo apelacije ostrogonskom nadbiskupu, a u sluaju uvoenja
novih dunosti pravo pritube na kralja. Poto Kaptol nije prihvatio njihove
prethodne uvjete dolo je do oruanog otpora, pa se ban u srpnju 1634.
poeo pripremati za vojni pohod. tibrenci su u kolovozu zauzeli
kraljeveki katel, ime su izazvali bana, koji je po kraljevom nalogu poslao
vojsku. Neposredno prije napada 18.8. ban je od svih feudalnih posjednika
3

zatraio da da uhvate i predaju Kaptolu sve tibrence i njihove voe.

Vojska je rasprila pobunjenike koji su nali utoite na drugim
vlastelinstvima i u umama tako da banska vojska nije pohvatala voe.
Odmah nakon toga poetkom rujna, tibrenci alju u Be novu deputaciju.
Iako je kralj 31.10 izdao nalog da se obustavi kanjavalje tibrenaca,
Kaptol i ban nisu pokazivali volju za obustavom represije. To je dovelo do
etvrte deputacije kralju krajem 1634. Kralj u veljai 1635 imenuje bana i
zgb. biskupa svojim komesarima koji imaju zadau razmotriti nove tube
tibrenaca i traenje kompromisa sa Kaptolom. U sijenju 1636. ban i
prisenici banskog suda donose odredbe o feudalnim teretima kmetova
tibre. Odreeno je da Kaptol moe pobirati samo onoliko zemaljskog
poreza koliko odredi sabor, prihvaeno je da tibrenci sami pobiru porez i
predaju ga u dravnu blagajnu. Ribarija nije ukinuta, ali je znatno olakana,
pa je nametana samo na tri godine a ne kao stalni teret. Kanonici ne mogu
tibrence dijeliti na petine. Zagrebaki kanonici su se usprotivili banovoj
limitaciji, okomivi se najvie na odredbu o opoj amnestiji. Kaptol je uvidio
da u svojem nametanju vie ne moe raunati na potporu zemaljske vlasti,
a da kmetove treba to prije, pa i represijom, smiriti.
Zbog takve situacije ban je donio novu limitaciju u oujku. Prva je
dopunjena odredbom u treoj toki da Kaptol moe od svakog dima
godinje pobirati forintu i pol, ribii su umjesto riba mogli davati novac,
ribarija je ostala kroz tri godine za vrijeme koje su bili osloboeni svih
podavanja osim desetine, poreza i nove takse za uzdravanje Siska.
Kmetovi iz druge i tree klase morali su davati runu tlaku ili podvoz.
Dioba na petine je ostala ukinuta, osim u sluaju novu pobune. Nova
limitacija nije zadovoljila ni Kaptol ni kmetove iako su ovi smatrali da je
vie njima na korist. Nova deputacija poslana nakon ove limitacije traila je
od kralja da ih zatiti od nasilja koje je Kaptol poeo provoditi. U svibnju je
kralj, uz neke izmjene, praktiki potvrdio banovu limitaciju. Odreeno je da
porez i dalje ubire vlastelin, ribii su mogli birati ili tlaku ili ribarsku slubu.
Usprkos ovoj limitaciji i nalogu kojim kralj trai od zagrebakog biskupa i
bana da zatite tibrence od nasilja Kaptola, protjerivanjem ustanikih
voa i svojom naoruanom jedinicom Kaptol je postupno uguio ovu bunu.
Kmetovi su uspjeli u svojem osnovnom zahtjevu, a posavska sela su
se rijeila ribarenja. Kralj nije odobrio zahtjev buntovnika da se ukinu
davno uobiajena podavanja.

Trea buna tibrenaca

Izbila je u vrijeme opeg otpora u Posavini, koji je vjerojatno i njih
potaknuo. tibrenci su u veljai 1654. predali svoje zahtjeve Kaptolu, u
kojima su ponovo traili dozvolu da sami pobiru porez i predaju ga u
zemaljsku blagajnu, te ukidanje ribarije. Podvoz se trebao ograniiti na
drugi dio tjedna (od etvrtka), traili su da ih se oslobodi podavanja laa
do Siska i natrag, te da se ukinu novouvedene dae. Kaptol je samo
prividno iskazao spremnost za raspravu, spremajui se na vojni obraun.
Vojne jedinice, koje je poslao ban Nikola Zrinski, napale su 11. oujka
1654. tibru. Vojnici su spalili Kraljevec i okolna sela, temeljito opljakali

okolicu i uguili bunu. Dvojica voa su u svibnju pogubljeni a ostali osueni

na teke novane globe.
Sisake bune
Proces stvaranja sisakog vlastelinstva okonan je u 13.st i njegov
posjednik je bio Kaptol sve do 1848. U vrijeme osmanskih osvajanja u
Slavoniji 40-ih 16.st. postalo je podruje masovne migracije seljaka koji su
bjeali pred Osmanlijama, to je dovelo do podizanja novih sela na njemu.
To se nastavilo i u 2/2 16.st. za vrijeme osmanskog osvajanja podruja
izmeu Une i Kupe. Naseljavanje sisakog vlastelinstva pratilo je
usitnjavanje seljakih dravina. Uvjeti ivota u 70-im 16.st postali su sve
tei jer su osmanski odredi sad ugroavali itavo Pokuplje. Nakon svih
razaranja, sisako vlastelinstvo je 40-ih 17.st. imalo jedva treinu od broja
podlonika od 2/2 16.st. to je Kaptol nastojao popraviti kolonizacijom.
Tlaka je tu ukinuta jo u 15.st. ali su sisaki podlonici 40-ih 16.st. bili
optereeni velikim radovima na gradnji nove sisake tvrave. 1564.
kanonici su zakljuili da svi podlonici trebaju davati desetinu od selinih i
od krevinskih zemalja. Takoer je od sredine 16.st. i na sisakom
vlastelinstvu porasla vanost naturalne rente. Sisaki kmetovi su u 16.st.
bili optereeni visokim novanim daama. I ovdje je uvoenjem novih
naturalnih daa i rekomutacijom desetine teite feudalnog izrabljivanja
prenijeto na naturalnu rentu.
Uzroci sisakih buna
Nada Klai je smatrala da je glavni uzrok prve sisake bune bila
vojna reorganizacija sisakih vlasti ili donoenje kaptolske uredbe o
umlijama 1628., kojom je broj stalnih vojnika u utvrdi ogranien na 25
umlija. Ta reorganizacija potkopala je nadu kmetova da bi i oni mogli na
kaptolskoj zemlji postati krajinici. U sukobu sisakih kmetova i njihovih
feudalaca sredinje je mjesto ipak imala feudalna renta. Kaptol je novim
kolonistima davao olakice tako da su novi naseljenici poetkom 17.st
davali samo desetinu.
1528. tlaka se smatrala openitim teretom sisakih kmetova i njoj su
kmetovi pruali i najvei otpor. Poteice iz 1633. zahtijevale su
smanjivanje feudalnih tereta, meu njima i radnih. Kaptol je u 2/2 16.st.
dio svojih kmetova oslobodio nekih podavanja i obvezao ih na slubu u
vlastelinskoj vojsci. No, Kaptol 1628.g, nezainteresiran za vojni potencijal
podlonika, donosi uredbu kojom formira vlastelinsku jedinicu umlija i
koju sainjava samo 25 podlonika. Temeljna obveza umlija bila je
vlastitim sredstvima i orujem braniti sisaku tvravu i vlastelinstvo.
Vlastelinstvu su morali davati treinu ratnog plijena i dio zarobljenika. Bili
su osloboeni tlake, ali su morali davati desetinu i sva druga uobiajena
podavanja. Sisaki podlonici su od poetka bili nezadovoljni formiranjem
jedinice haramija i teretima koji su time nametnuti kmetovima. Straarenje
umlija financirali su kmetovi, plaajui 60-70 forinti. Podlonici sisakog
vlast. sudjelovali su i u utvrivanju granice i davali su nekoliko straa te
sudjelovali u nekim vojnim akcijama. Nastojanje Kaptola da se
podlonicima nametnu nove radne obveze te da ih se zatim povea, bio je
glavni uzrok njihovih buna, koje su bile zapravo otpor uvoenju drugog
kmetstva.
5

Meu sisakim kmetovima je tijekom dvije bune oivjela ideja o

starim poveljama podlonika zagrebake crkve. Prema njoj je ugarski kralj
prilikom osnivanja biskupije darovao seljacima sisakog posjeda
zagrebaku crkvu sv. Stjepana, po emu su oni podlonici crkve. Sisani su
sebe smatrali svojevrsnim krajinicima i bili su svjesni da ine dio
obrambenog krajikog sustava. Ciljevi koje su postavljali vlasteli nisu
predviali radikalne promjene u drutvenim odnosima.
Prva sisaka buna 1633.
Istovremeno sa drugom bunom tibrenaca izbila je i ova buna. Iako
su snosili i kmetski i vojniki teret, sisaki kmetovi se nisu bunili, jer je
velikom broju bilo omogueno koritenje ratne pljake. Njihovo se stanje
razlikovalo od stanja obinih podlonika jedino po tome to su u vrijeme
vojne slube u gradu bili osloboeni tlake i to su sa Kaptolom dijelili plijen.
Organizacija krajikog vlastelinstva uvjetovala je i postojanje kmetskih
obaveza jer je Sisak hranilo sisako vlastelinstvo. O prvoj sisakoj buni je
poznato malo podataka iz dostupnih izvora, ali je izvan sumnje da su se
pobunili zajedno sa tibrencima.
Druga sisaka buna 1653-1659.
Nakon prve sisake bune Kaptol je obnovio sve prijanje feudalne
terete. Na poetak bune sisakih podlonika znatno je utjecala buna
Posavaca koja je izbila u ljeto 1653. Sa Sisanima je u studenom
pregovarao voa Posavaca Nikola Babi i oni su se obvezali za pomo
Posavcima. Otvorena buna je poela 22.12 1653. odravanjem seljake
skuptine. U predstavci su od kaptola traili povratak starih prava. Poetak
bune su oznaavali dugi kolci (palos infixos) zabijeni u zemlju u svakom
selu. Zagrebaki kanonici su kao vou bune isticali Petra kofaa,
najautoritativniju osobu meu pobunjenicima. Poetkom 1654, kmetovi su
bili organizirani, te su vjerovali da bi po tobonjoj povlastici crkve sv.
Stjepana podlonici zagrebake katedrale trebali davati samo desetinu.
Nezadovoljstvo pobunjenika je bilo prvenstveno usmjereno na sisakog
katelana Jantolkovia, kojem su u Sisku oplijenili podrum, a imali su i
pritube na kanonika-pana Filipaia. Poetkom veljae 1654. Ferdinand III
je naloio banu Nikoli Zrinskom, karlovakom generalu Lessliu i biskupu
Petretiu da pokore buntovnike. Ban je predlagao da se odmah upotrijebi
oruana sila, a biskup se bojao irenja bune na okolne posjede. U
poteicama su se pobunjenici alili da moraju obavljati i javne radove,
iako su prihvaali desetinu nisu bili zadovoljni nainom njenog ubiranja. Na
pregovorima u Zagrebu krajem oujka traili su u svojoj suplikaciji poloaj
krajinika, davne povlastice dane zagrebakoj katedrali ili povlastice
biskupskih kmetova u Gorici i Brestu. Kanonici su tvrdili da na sisakom
vlastelinstvu ne mogu vaiti nikakve stare pravice jer one nisu vezane za
mjesto bez ljudi, a Sisak nije bio naseljen u vrijeme osmanske okupacije.
Novim su naseljenicima odreena nova podavanja, koja se ne mogu
povezivati s onima iz prethodnog razdoblja. Na kraju rasprave je Kaptol
predloio tri opcije rjeenja sukoba;
A) da prihvate stari nain sluenja, odnosno sa svim davanjima koja su
kanonici dokazali na temelju statuta i registara.
B) da prihvate sva podavanja koja su snosili do poetka svoje bune i
6

C) po kome bi svaki kmet tjedno davao tri dana tlake, desetinu i druga
uobiajena podavanja.
Oni kmetovi koji ne bi prihvatili niti jedno od ponienih rjeenja mogli bi
preseliti na neko drugo vlastelinstvo. Sisani nisu pristali ni na jednu od
opciju niti na odlazak sa vlastelinstva, ve su izjavili da su spremni davati
samo desetinu i poslove koje obavljaju kmetovi iz Duice. Kraljevska
komisija je pak donijela odluku da kmetovi iz sela uz obalu Kupe koja su
najvie ugroena od Osmanlija daju jedan dan tlake tjedno, a kmetovi
ostalih sela tri dana. Tako su pregovori zavrili neuspjehom, jer Kaptol nije
ponudio nikakav kompromis.
Ferdinand III se izjasnio protiv guenja pobuna u Hrvatskoj oruanom
silom, traei od generala Lesslia da nastavi posredovati kako bi se sve
mirno rijeilo. U travnju 1654. imenovao je Lesslia i bana Zrinskog za
komesare koji su trebali rijeiti spor. Zasjedanje kraljevske komisije
sazvano je u Varadinu u lipnju, no pregovori nisu pribliili stavove
pobunjenika (koji su pristali na desetinu svinja i itarica, plaanje poreza ali
direktno u blagajnu, te predloili dva dana tlake po domainstvu mjeseno)
i vlastele o feudalnim rentama. Ban je nato obavijestio kralja da se mirnim
nainom nita ne moe postii, ve da treba uhvatiti i kazniti voe bune.
Sisaka buna je poela kao dobro organiziran otpor feudalnim
teretima, pa su tako zaveli i blokadu sisake tvrave spreavajui dovoz
namirnica u utvrdu u kojoj su bili panovi, katelan i vlastelinska gospoda.
Kaptol nije bio u stanju poduzeti oruanu akciju protiv pobunjenika i tako
obnoviti vlast. Kaptol u kolovozu 1654. smatra da bunu treba uguiti
orujem. Ferdinand III je u rujnu poslao Sisanima poruku kojom ih
opominje da moraju prihvatiti zakljuke nove kraljevske komisije (u kojoj je
sad i biskup Petriti), u suprotnom e ih ban pokoriti orujem i kazniti za
prijestupe. Kanonici su traili da vojska odmah intervenira i pohvata voe
jer bi se tako ostali kmetovi smirili. Za podrku vojnoj akciji Kaptol se
obratio Ugarskom saboru u oujku 1655., istodobno s tubom grofa
Emerika Erdodya koji je traio guenje bune Posavaca. Tako je sabor 24.
oujka 1655. odluio da od kralja zatrai naredbu banu i slavonskim
generalima o guenju bune vojnom silom, da se voe kazne smru, a
ostale prisili na pokornost. Ferdinand je u srpnju 1655. naloio banu
Zrinskom da prema predloenom vojnom planu provede odluke Ugarskog
sabora. Ban je poeo s pripremama koje su se otegle do jeseni, no pohod
je propao jer se grof Erdody samostalno sporazumio s Posavcima na miran
nain i uspio nagovoriti karlovakog generala da povue krajinike. U
meuvremenu su se Siani od kolovoza pripremali za obranu, bacivi
teite obrane na podruje oko Duice, oekujui napad banske vojske iz
toga pravca. Pod utjecajem neposredne opasnosti ublaili su svoj stav
prema feudalnoj renti, pa su i unato prestanku opasnosti u listopadu
1655. ostali skloni sporazumu, a i odustali su od zahtjeva da se dravni
porez plaa bez posredovanja vlastele. Novi pregovori odrani u Zagrebu
od oujka do svibnja 1656. Sisani su predloili etiri dana tlake mjeseno,
Kaptol trai dva dana tjedno za sela uz Kupu, etiri dana tjedno za ostala
sela. Na traenje posrednika Kaptol pristaje na jedan/tjedno Kupa,
dva/tjedno tlake ostala sela, no Siani ni to ne prihvaaju. U svibnju
kmetovi unutranjih sela prihvaaju pet dana tlake svaki etvrti tjedan uz
uvjet da nije oranje. Posrednici izdaju ispravu o feudalnim rentama kojom
7

kmetovi uz Kupu daju etiri dana tlake mjeseno, a svi ostali pet dana. Svi
sisaki podlonici bili su obvezni davati desetinu svinja, vina, itarica i
konica pela, podlonici plaaju porez prema razrezu zemaljskom diktora.
Sisaki kmetovi su gotovo u cjelini prihvatili odluke o renti, meutim
pregovori opet nisu uspjeli jer je Kaptol traio da sisaki kmetovi plaaju
vlastelinstvu novanu dau (collectam in denariis) i slue u jedinici umlija.
Ban Zrinski i Lesslie su 30.05.1656. zakazali nove pregovore u Varadinu,
na kojima su Siani i dalje ponavljali zahtjev za starim pravicama po
kojima su ostavljeni zagrebakoj katedrali. Sianima je na kraju
nametnuta pogodba kojom je odbijen zahtjev kmetova uz kupu da daju
manju tlaku od ostalih, te je ponovo uvedena daa za straare koju su
Siani od poetka odbijali, a trebali su platiti i trogodinji zaostatak
poreza. Prvi pokuaji provoenja varadinske regulacije izazvali su opi
otpor, pobunjenici su tvrdili da su kanonici kasnije dopisali podavanja na
koja oni nisu nikad pristali.
Selita kao kmetske dravine s odreenim brojem jutara i oranica i
otkosa livada bile su jedinice prema kojima su odreivana gotovo sva
podavanja. O veliini selita ovisile su i druge redovite ili seline dae, kao
i visina poreza koji su kmetovi plaali. Siani su tek poetkom 1654.
zatraili da se na vlastelinstvo uvedu selita. Kanonici su u naelu
prihvaali da bogatiji kmetovi plaaju veu novanu dau nego siromani,
meutim Kaptol je traio da selite koje e snositi odreenu feudalnu
rentu bude to manje, dok su kmetovi za istu rentu traili to vee selite.
Kanonici su predloili da selite iznosi 16 jutara dobre ili 24 jutra loije
zemlje, a sisaki kmetovi 20 jutara dobre ili 28 jutara loije zemlje.
Varadinska pogodba propisala je veliinu koju je traio Kaptol, to kmetovi
nisu prihvaali, tako da od popisivanja zemljita nije bilo nita.
Siani su u oujku 1657. prvi put pismeno zatraili da postanu
krajinici, na to su kanonici bili posebno osjetljivi. Biskup Petriti je u
listopadu 1657. ponovo pregovarao s pobunjenicima o prihvaanju
regulacije, no kmetovi su ostali pri svome. Namjera pobunjenika da se
podvrgnu krajikim vlastima izazvala je uzbunu meu kanonicima. U 1657.
i 1658. Kaptol nije pokuavao ozbiljnije obnoviti svoju feudalnu vlast, pa je
tek krajem 1658. poduzeo korake da se buna rijei. Kralj Leopold I je u
prosincu 1658. imenovao bana Zrinskog i biskupa Petritia komesarima
koji su imali zadatak revidirati sva sporna pitanja izmeu kmetova i
kanonika. Zrinski je izrazio svoju naklonost Kaptolu i elju da titi njegove
interese. Siani nisu eljeli nikakve pregovore prije nego to dobiju kraljev
odgovor na tube koje su podnijeli. Ban je u oujku 1659. sazvao sjednicu
banskog stola na koju Siani, iako pozvani, nisu doli. U odsutnosti su
optueni za sve prekraje koje su poinili od poetka bune, a posebno zbog
uskraivanja tlake i daa. Voe bune na elu sa Petrom kofaem su
osuene na smrt zbog nevjere, no kazna im je preinaena u doivotnu
robiju i zapljenu cjelokupne imovine, a ostali kmetovi morali su snositi sve
feudalne terete kao i prije bune, te platiti estogodinji uskraeni porez i
dvostruku desetinu za svaku godinu koju su ju uskraivali. Nikola Zrinski je
bio svjestan da se ovakva presuda moe sprovesti samo vojnom silom.
Cjelokupna teta koju je buna nanijela Kaptolu izmeu 1654-1658. iznosila
je preko 50000 forinti. Ban je procijenio da njegove ete nisu dovoljne za
guenje bune, pa je na temelju prijanje saborske odluke naredio dizanje
8

ope insurekcije. U namjeri da nakon obrauna sa Sianima napadne

Posavce pretekao ga je grof Erdody na ije su traenje Posavce 2. travnja
1659. napali i porazili krajinici Karlovakog generalata.
Zaplaeni dogaajima u Posavini, kmetovi su 20.04.1659. u Donjoj
Lomnici prihvatili feudalnu rentu koju im je uz suglasnost kanonika
propisao Zrinski. Donjolomnika pogodba odredila je da sela na Kupi od
svake kue daju jedan dan tlake tjedno, a ostala sela dva dana. Siani su
obavezani zemaljski porez plaati vlastelinstvu koje ga je predavalo u
zemaljsku blagajnu. Kmetovi su morali platiti i sav zaostali porez koji nisu
plaali za vrijeme bune. Odreena je desetina svinja, vina, konica i
itarica. Nametnuta im je ponovno i sluba umlija, te plaanje svih teta
koje je pretrpio Kaptol. Sisaki podlonici su morali pred banom poloiti
zakletvu vjernosti i podlonosti zagrebakom Kaptolu. Tom je pogodbom
buna praktiki slomljena, iako je Kaptol neko vrijeme imao problema oko
uvoenja feudalne rente koja je propisana.
Posavska bune
Zapadni dio moslavakog vlastelinstva ostao je poslije pada tvrave
Moslavine pod Osmanlije 1545. u posjedu grofova Erdody. U vrijeme borbi
oko Siska 1591. i 1593. i ti su teritoriji opustoeni. Nakon to su Osmanlije
napustile Sisak, Erdody su pozvali odbjegle kmetove da se vrate, nudei
im kolonizacijske povlastice po kojima su morali davati samo
poljoprivrednu desetinu. Obnova je poela gradnjom katela Novigrada, pa
je prozvano novigradsko vlastelinstvo. Dijelilo se na donje, blie granici, i
ta sela su davala manju rentu, dok su sela iz gornjeg dijela davala punu
rentu. Feudalna gospoda nisu se drala obeanja o povlasticama, ve su
seljacima postepeno nametali veu tlaku. Emerik Erdody je unio velike
promjene u nain prodaje vlastelinskog vina, odredivi visoku prodajnu
cijenu, pa to vino nitko nije kupovao. Posavci su isticali da je glavni uzrok
njihove borbe poveanje svih feudalnih tereta. Nada Klai je bila miljenja
da su Posavci teili poloaju krajinika, no to se iz izvora ne moe
zakljuiti. Posavci su bili svjesni da pokrivaju dio granice i da o njima
djelomino ovisi stabilnost itavog obrambenog sustava. Ban Nikola
Zrinski takoer je smatrao da posavski kmetovi ive na strateki
znaajnom mjestu, pa je upozoravao da guenje bune orujem nije
prikladno. No, protonotar Ivan Zakmardy je na Erdodyev zahtjev ispitao
vojnike dunosti Posavaca i ocijenio da su zatieni od osmanskih
pustoenja i nemaju vojnih dunosti, pa to opravdava Erdodya da im
namee feudalne terete koje snose kmetovi. Osnovni uzroci seljakih buna
na novigradskom vlastelinstvu bili su u stvarnim drutvenim promjenama
koje su ondje nastale. U doba Emerika Erdodya seljaku je nametnuta
svakodnevna tlaka (dakle pet dana u tjednu!). Neki od Posavaca sluili su
kao plaeni vojnici u zemaljskim i banskim etama, a ostali su ponekad
etovali.
Prva posavska buna 1653.-1659.
Buna je zapoela okupljanjem naoruanih Posavaca oko Novigrada.
Sabor se sastajao u kolovozu 1653. u Zagrebu, a u grad je dolo ak 400
naoruanih Posavaca koji su Nikoli Zrinskom i saboru predali predstavku u
kojoj su opisali poveanje feudalnog tereta i nasilja svog vlastelina. Stalei
9

su, pod utjecajem bana, ipak odluili potraiti kompromisno rjeenje

sukoba. Sabor je oformio komisiju koja je pregovarala s Posavcima i
Erdodyem 26. i 27. kolovoza. Poslije dugog natezanja Erdody je neznatno
smanjio radne obveze, to nije zadovoljilo Posavce. On je predloio da sela
donje Posavine tjedno daju tlaku dva dana, a gornje i opet pet dana tjedno.
Zbog neuspjeha, komisija je nove pregovore zakazala za listopad 1653.
U Zakmardyjevom pismu biskupu Petretiu iz rujna 1653. prvi put se
spominje Nikola Babi kao voa i autoritet meu pobunjenim Posavcima.
Pregovori poetkom listopada su unaprijed propali zbog dranja grofa
Erdodya i nasilnih postupaka Posavaca. Posavci su odbili i Erdodyevu
odluku o podavanjima koju je poslao uz prijetnje. Nakon toga zaotrili su se
odnosi na novigradskom vlastelinstvu, a Posavci su zatraili potporu
krajinika ivanike kapetanije. Ban Zrinski je tvrdio da je za
rasplamsavanje pobune uvelike kriv sam Erdody. Biskup Petreti je tree
pregovore odrao u studenom 1653. u Zagrebu, na kojima je u ime obitelji
Erdody prijedlog rjeenja pitanja feudalnih tereta iznio Emerikov stariji brat
Juraj. On je Posavcima ponudio tri mogunosti; da prihvate stari urbar
Tome Erdodya, da prihvate prijanji sporazum s generalom Lessliem ili da
se odsele s vlastelinstva. Posavci su odbili sve tri opcije i pregovori su opet
propali.
Posavci su uspjeli sklopiti obrambeni savez sa sisakim kmetovima
na to su ih potakle banove prijetnje da e ih pokoriti vojskom ako se
odmah i u svemu ne pokore vlastelinu. Posavci su se obratili i ivanikim
Vlasima i pokupskim krajinicima, no nije poznato kako su oni prihvatili
prijedloge. Emerik se nakon propasti treih pregovora potuio kralju, a
zatim je odluio napasti vlastelinstvo i natjerati ih u pokornost.
Zapovjednitvo nad vojnom jedinicom sastavljenom od njegovih
slubenika i skupine turopoljskih plemia preuzeo je elinski vlastelin, grof
Nikola Erdody mlai. Kad je ta jedinica dola do kua u selu Zdencu,
pobunjenika zasjeda je otvorila vatru, kaznena jedinica je razbijena, a grof
Nikola se spasio bijegom. Nakon pobjede u Zdencu, oko 20.12.1653.,
pobunjenici su ponovo opsjeli Novigrad i krlec se sa 40 straara morao
predati. Pod utjecajem njihove pobjede buntovno raspoloenje poeli su
iskazivati i drugi kmetovi u Pokuplju.
Ma zasjedanju sabora 29.12 1653. opirno se raspravljalo o
posavskoj buni, zakljueno je da ban i povjerenici zatrae od Posavaca
prihvaanje prijedloga saborske komisije o feudalnoj renti i u tom sluaju bi
na snagu stupila opa amnestija. Takoer je Emerik bio drugim zakljukom
prisiljen pridravati se feudalne rente koju predloi komisija, a u suprotnom
ban i sabor su mu mogli oduzeti vlastelinstvo i uz naknadu predati nekom
od nasljednika. U sluaju da Posavci ne prihvate zakljuke komisije, ban je
protiv njih mogao pokrenuti vojsku. S novih pregovora u sijenju 1654.
Posavci su otili ne sasluavi odluke komisije, ban je na to zakljuio da
vie ne postoje uvjeti da se Posavci smire mirnim putem i u pismu kralju je
predloio da se buna rijei pomou krajinika iz Karlovakog i Varadinskog
generalata. Meutim, kralj je osnovao novu, kraljevsku komisiju (Zrinski,
Petriti, Lessli) koja je trebala urediti odnose izmeu Posavaca i Erdodya.
Iako je ban sumnjao u mogunost sporazuma, komisija je poela s radom u
veljai. Do tada su Posavci svoje dranje prema feudalnim teretima

10

potpuno radikalizirali, odbijavi sva podavanja i pristajui jedino na vojnu

slubu.
Kraljevska komisija je sredinom oujka pozvala predstavnike
Posavaca na pregovore u Varadin, ali tijek pregovora nije poznat. Nakon
zavretka pregovora kraljevska komisija je izdala ispravu o feudalnim
teretima koju su Posavci morali prihvatiti, pa tako stoji da donja sela daju
tlaku od Jurjeva do Martinja etiri, a od Martinja do Jurjeva tri dana tjedno.
Gornja sela trebala su tlaiti pet dana tjedno. Vlastelin je i dalje mogao
pobirati desetinu, stanovnicima sela Hrastilnice priznat je status
slobodnjaka. Vlastelinski sud je presude mogao donositi samo u prisustvu
upanijskog plemikog suca. Posavci su trebali poloiti zakletvu da
prihvaaju sve odredbe varadinske regulacije i da odustaju od bune.
Emerik Erdody nije prihvatio ovu regulaciju, kojom su mu prihodi bili
umanjeni, niti su ju prihvatili Posavci. Dolo je do podjele jer su seljaci
gornjih sela prihvaali sve odredbe komisije osim podavanja maslaca.
Pobunjeni Posavci nisu tokom 1654. poduzimali oruane akcije protiv
vlastelina, ali nisu ni dozvolili obnavljanje njegove vlasti na vlastelinstvu,
gdje su stvorili svoju organizaciju koja je obavljala svu sudsku i upravnu
vlast. Kraljevska komisija je utjecala da Posavci odustanu od najradikalnijih
zahtjeva, ali im nije uspjela nametnuti svoju regulaciju, koju i tako nije
prihvaao ni Erdody.
Ferdinand III je 24.03.1655. na traenje Kaptola i Erdodya predloio
Ugarskom saboru da prihvati prijedlog o tome da se ugue posavska i
sisaka buna. Uoi zasjedanja izraen je vojni plan, po kojem su u guenju
trebali sudjelovati krajinici Slavonske krajine i banska vojska. U srpnju je
kralj naredio banu da podigne vojsku i napadne pobunjenike. No, pripreme
su propale jer je karlovaki general povukao svoje jedinice na traenje
Erdodyja, izjavivi da se nada brzom sporazumu sa svojim kmetovima. Ban
je procijenio da preostale jedinice nisu dovoljne za napad pa je odustao. U
listopadu 1655. Erdody ponovo trai da se buna ugui silom i hrvatski
sabor u studenom trai da se protiv Posavaca i Siana povede vojni
pohod. Ban je dotle traio od kralja da revidira varadinsku regulaciju te na
nju obvee i kmetove i vlastelina. Na vlastelinstvu u 1656. nije bilo veih
sukoba, a feudalna vlast nije obnovljena. Poetkom 1657. grofovi Erdody
su uhvatili Nikolu Babia kojega su smatrali glavnim voom bune. Zbog
toga su Posavci sve do rujna 1657. odbijali svake pregovore. Povodom
rasplamsavanja nemira u Posavini, kralj je imenovao mandat nove
komisije, donesena je odluka da se spor rijei pred kraljevskim sudom, no
Ferdinand III umire i sudovanje je odgoeno. Posavci su odbili mandat
Leopolda I sve dok se ne pusti Babi. Banu su obeali da e se pokoriti
odlukama komisije im Babi bude puten, ali grof Juraj Erdody nije Babia
htio predati banu.
1658. u sporu nije postignut nikakav napredak. 4.12.1658. na
pregovorima s Posavcima u Beu donijet je dokument Beka transakcija,
kojim su regulirana feudalna podavanja na novigradskom vlastelinstvu.
Odreeno je da svi Posavci moraju davati tlaku, zadravi podjelu na
gornja i donja sela. Donjim selima je nametnuta jo i obveza vojne
dunosti, te svim Posavcima vea radna renta nego Varadinskom
regulacijom. Grof Erdody je traio da Posavci plate dae uskraene od
poetka bune. Njome je dokinuta prijanja kraljeva odluka kojom su
11

odnose izmeu vlastelina i Posavaca ureivali kraljevski komesari. Posavci

su odbili Beku transakciju, jer je sastavljena bez njihovog pristanka.
Odbijanjem transakcije, Emerik Erdody je zakljuio da ima odrijeene
ruke za poduzimanje vojne akcije, na to mu je transakcija dala pravo.
Graniari Karlovakog generalata i Erdody su napali Posavinu 2.4.1659. i
porazili seljake, pri emu je poginulo 140 ustanika. Preivjeli opkoljeni
ustanici su se pokorili i prihvatili tlaku. Ban je osudio Erdodyev postupak,
mnogi Posavci su prebjegli Osmanlijama i u Slavonsku krajinu. Erdody je
optuivao bana da je glavni krivac to je buna toliko trajala, a pobjedu je
iskoristio kako bi podlonicima nametnuo veu tlaku nego to je propisano
Bekom transakcijom. elinskim ugovorom od 17.4.1659. sela
novigradskog vlastelinstva podijeljena su na tri skupine;kmetovi iz gornjih
sela morali su od proljea do jeseni davati tlaku est dana tjedno, srednji
posavci pet, a donja sela zimi tri, a ljeti etiri dana tjedno.
Druga posavska buna 1663-1664
U srpnju 1663. Posavci su digli novu bunu, otpoeli su je kmetovi iz
srednjih posavskih sela, otkazavi poslunost vlastelinu i njegovim
slubenicima. U bunu su zatim uspjeli privui i kmetove donjih sela. Grof
Emerik Erdody se 1671. alio da mu pobunjeni kemtovi sve do listopada
1664. nisu davali tlaku ni druga podavanja. Tada je grof Adam Erdody,
njegov sin, pristao na neke izmjene u nainu davanja tlake, pa su kmetovi
donjih sela osloboeni tlake svakog ponedjeljka, ljeti su bili osloboeni i
etvrtkom, a zimi srijedom i etvrtkom.
Trea posavska buna 1670-1671.
Posavci su se u srpnju 1670. tuili da se pogoralo njihovo stanje
poslije smrti mladog grofa Adama Erdodya, kada je Emerik preuzeo srednja
i donja sela i poveao teret podvoza. Njegovi slubenici poeli su
zahtijevati od Posavaca da oni koji spreu volove daju i kola. Osim toga,
kmetovi su tvrdili da su izloeni potpunoj samovolji vlastelinskih
slubenika. Grof Erdody sam je rukovodio akcijom dokidanja svih olakica
koje su kmetovi ostvarili bunom 1663/4. Krajem 1670. kmetovi su molili
kraljevsku komisiju da im se vrate stare pravice, a ako to nije mogue, da
komesari odrede da daju samo desetinu, ime su se vratili na zahtjeve iz
prve bune.
Bunu su zapoeli krajem lipnja 1670. kmetovi iz donjih sela, a
zaetnici su uspjeli uvui i kmetove gornjih sela. Svi su odmah prestali
davati tlaku i ostala podavanja. U rujnu su poslali svoju deputaciju, koja je
Gradakoj komori i Beu podnijela tube protiv Erdodya. Banski namjesnik
biskup Borkovi sazvao je 13. studenog specijalni sud protiv Posavaca, koji
je ustanovio da su Posavci na zakonit nain pozvani pred sud, ali se nitko
od njih nije pojavio. Na suenju u elinu 16. studenog Posavci se opet nisu
pojavili, pa je sud donio presudu in contumatiam. Biskup Borkovi i
karlovaki general Ivan Herberstein predloili su 25.11. da se buna ugui
silom. Na suenju u elinu kao glavni voa bune optuen je Vuk Jeleni. U
studenom ili prosincu 1670. u Grazu i Beu je ponovo boravila deputacija
Posavaca, gdje su traili da se imenuje nova kraljevska komisija. U komisiju
je kao trei lan imenovan general Herberstein. Deputacija je utjecala na
to da se protiv pobunjenih Posavaca ne upotrijebi odmah vojska. U prvim
12

mjesecima 1671. napisane su dvije predstavke Posavaca novoj komisiji, u

kojima su traili da im se vrate stare moslavinske pravice, koje je njihovim
precima podijelio Toma Erdody. Grof Erdody je uporno zahtijevao da se
Posavci podvrgnu svim teretima koje je propisivala Beka transakcija, to
su oni odbijali. ini se da je trea buna Posavaca u rujnu 1671. uguena
silom, no o tome nema izravnih podataka.
Mara (Vretanijska eparhija)
Mara je selo 10 km. sjeverozapadno od azme. U njemu je zagrebaki
biskup Domitrovac izgradio manastir sv. Mihajla u kojem su sjedili
svidniko-maranski grkokatoliki (unijatski) biskupi od 1612. do 1735.
kada je manastir izgorio. Maranska eparhija je crkveno podruje koje je u
16. st. obuhvaalo sve pravoslavne Srbe pod austro-ugarskom vlau.
Poslije bitke na Mohau 1526. i pada Like i Obrovca pod Osmanlije 1528.
poelo je snano iseljavanje Srba, osmanskih krajinika i kmetova u
slobodne hrvatske krajeve, u Kranjsku i tajersku. S narodom su obino
prelazili i njegovi sveenici i opati, te su oni odmah pristupili crkvenom
ureenju. U Hrvatskoj krajini, izmeu Senja i Ogulina, 1602. je podignut
manastir Gomirje, a u Slavonskoj krajini oko 1609. manastir Mara i
manastir Lepavina 1636. izmeu Krievaca i Koprivnice. Ti su manastiri
ubrzo postali glavna crkvena i prosvjetna sredita svih Srba pod austrougarskom vlau. Mara je izabrana zbog sredinjeg geografskog poloaja
za rezidenciju nove srpske eparhije, koju je 1609. osnovao peki patrijarh
Jovan za sve pravoslavce u Hrvatskoj, Slavoniji, Kranjskoj, tajerskoj i
zapadnoj Ugarskoj. Patrijarh Jovan je toj eparhiji dao ime Vretanijska, ali je
zvana i maranska i uskoka. Prvi njezin episkop bio je Simeon 1609-1630.
Svi episkopi nastanjeni u Mari, pored pekog patrijarha, formalno su
priznavali papu za vrhovnog crkvenog poglavara, ali su posveenje primali
od patrijarha.
Vlasi
Ratom 1593-1606. poinje novo razdoblje u povijesti Vojne krajine. Krajiki
zapovjednici su otpoeli pregovore s Vlasima u osmanskoj Slavoniji ubrzo
poslije izbijanja rata, da bi pojaali svoje vojne snage. Neto kasnije
uspostavljena je veza i s Vlasima oko Une. Do masovnog preseljenja iz
osmanske Slavonije dolo je izmeu 1597 i 1600.g. Doseljenici su se
nastanili oko glavnih krajikih utvrenja i u pravcu osmanske granice i tako
stvorili uvjete za pretvaranje Varadinskog generalata iz vojnog
zapovjednitva u teritorijalnu jedinicu. U Hrvatskoj je do veeg
naseljavanja dolo izmeu 1600. i 1605. g. kada naseljavaju Gomirje,
Vrbovsko, Moravice, Li.
Obeanja vojnih vlasti nisu mogla zaostajati za vlakim pravima,
koja su krajinici u pravilu uivali pod Osmanlijama. Zato je nadvojvoda
Ferdinand poetkom 1597. izdao zatitno pismo za slavonske Vlahe, kojim
je garantirao osloboenje od svih nameta, rabota i slinih tereta. Onima,
koji su doli u Hrvatsku, obeane su uskoke slobotine. Opustjele
zemlje je bilo dovoljno u pograninom podruju. Feudalci se tako u prvi as
nisu protivili, jer im je obeano da je naseljavanje privremeno, a ta zemlja
13

dotad ionako nita nije donosila. Kako se to stanje nastavilo, postavili su

zahtjev da od tih imanja uivaju feudalnu rentu.
U Slavonskoj krajini tim se obeanjima suprotstavio zagrebaki
biskup Klement VIII. On je 1599. traio od Vlaha da ga priznaju za
zemaljskog gospodina i da se sa njim nagode o podavanjima. On je
predloio da kralj potvrdi slobotine, koje e biskup sam davati Vlasima, i
da ih oslobodi od dravnih tereta. Svim tim doseljenicima nudio se onaj
privilegirani poloaj na vlastelinstvima, to su ga uivale one grupe, koje
su u 16. i 17. stoljeu pravile posebne pogodbe s feudalcima, tzv. privatni
Vlasi. Osnovna masa naseljenika nastojala je sauvati svoj ekonomski
poloaj, i pravo da kao politiko tijelo, kao zajednica Vlaha (communitas
Valachorum) brani svoju samoupravu, pa i vjersku slobodu, ako se radilo o
pravoslavnim krajinicima.
Osim biskupa, svoje zahtjeve poeli su postavljati i svjetovni
feudalci. Usporedo s traenjem da se Vlasi podloe svojoj zemaljskoj
gospodi, ide i zahtjev za podvrgavanje tih Vlaha jurisdikciji bana i sabora.
Unutranja i vanjska politika situacija prisilila je vladara da u principu
prihvati zahtjeve hrvatskih feudalaca. No provoenje saborskih zakljuaka
zavravalo je u najboljem sluaju imenovanjem komisija, koje bi nakon
nekog vremena obustavile svoj rad bez rezultata. Nastojanja feudalaca
lomila su se u prvom redu na energinom otporu od vladara privilegiranih
Vlaha. Oni su se smatrali ratnicima, koji su vladaru duni vojnu slubu, a
osim toga nita, jer je svaka zavisnost pojedinom feudalcu za njih znaila
prijelaz u poloaj seljaka tj. zavisnog neslobodnog ovjeka. Znatnu
pomo pruali su im vojni zapovjednici, veinom tajerski plemii, i Ratno
vijee u Grazu, jer bi podreivanje Vlaha hrvatskim feudalcima ugrozilo i
poloaj tajerske gospode u Krajini. Kad je 1623. komisija za restituciju
Vlaha zemaljskoj gospodi stigla u Varadin i pozvala njihove predstavnike,
Vlasi su se sastali na zboru u Rovitu. Povodom itanja careve odluke i
pisma komisije zakleli su se da e radije izginuti, nego se podloiti
popovima ili drugima. Ve nekoliko dana kasnije Ferdinand II je naredio
komisiji da obustavi rad.
Nakon to je postalo jasno da protiv ovog otpora ne pomau ni
zakonski lanci, ni vladareve odluke, budue komisije su dobile zadatak
provoditi stanovita da se privilegija odnose samo na pravoslavne Srbe i
da se provede separacija i podreivanje zemaljskoj gospodi bar katolikih
krajinika, kao i onih Vlaha koji su ranije priznavali zemaljsku gospodu.
Separacija se meutim nije mogla provesti zbog jedinstvenog otpora
krajinika, koji su smatrali da se privilegije odnose na sve krajinike, bez
razlike vjere i porijekla. Solidarnost krajikih masa obiju vjera ostala je
karakteristina crta krajike povijesti u 17. i 18. stoljeu.
Kako bi se zatitili od zahtjeva hrvatskih feudalaca, Vlasi su znali
isticati svoju privrenost njemakom zapovjednitvu. Oni su morali
generalu plaati hara, koji su obino plaali i Vlasi pod Osmanlijama, da
ih krajinici ne pljakaju prilikom pohoda. Meutim, iako su prilikom
doseljenja osloboeni svih podavanja, generali su ubirali taj namet i s ove
strane granice. Nakon duge borbe Vlasi su napokon ishodili pismenu
regulaciju njihovih odnosa s vojnim zapovjednitvima i prava na unutranju
autonomiju. Tako su nastala Statuta Valachorum iz 1630. Ti statuti su
podijeljeni Vlasima izmeu Save i Drave (dakle samo Varadinski
14

generalat!), a u njima se najprije regulira unutranja uprava. Na elu

svakog sela je knez, kojeg svake godine na urevdan bira zajednica
njegovog sela. Njegov izbor daje se na znanje generalu. Svaka od triju
kapetanija (Krievaka, Koprivnika, Ivanika) ima svog velikog suca s
osam prisjednika, koje biraju na godinu dana svi knezovi iz dotine
kapetanije zajedno s dva ili tri starca ili prisenika iz svakog sela, a
potvruje ih general. U sluaju tekog kriminala uhienje vre knezovi, a
veliki suci, nakon prethodne istrage, upuuju krivce vojnoj upravi. Vojni sud
moe kanjavati samo tjelesnim, a nikako novanim kaznama ili
konfiskacijom imovine. Knezovi vode katalog vojnih obveznika od 17.
godine navie. Novi doseljenici moraju imati dozvolu velikog kapetana.
Zabranjeni su svi sastanci i zborovi, osim zakonitih izbora i izvanrednih
sastanaka po dozvoli generala. Graanske sporove sudio je veliki sudac s
prisjednicima i notarom. Presude, za koje nisu predvieni sluajevi u
statutima, donose se po zakonima kraljevine. Dozvoljena je apelacija na
generala. Vlasi mogu trgovati ivenim namirnicama slobodno, vodei
rauna o obiaju kraljevine i o kraljevskim dekretima, plaajui to moraju
platiti. U vezi s odsjekom o krivinim prijestupima odreuje se
razgranienje kompetencija izmeu velikih sudaca i vojnih valsti. Kazne su
redovni zatvor, prisilni rad ili tjelesne kazne. Statuti zavravaju vojnim
propisima. Vojnoj disciplini podvrgnuti su plaeni i neplaeni krajinici.
Vojvodama i haramijama sudio je vojni sud u svim sluajevima, osim o
sporovima oko nekretnina, koje je sudio veliki sudac. U vojnom sudu sjedila
su najmanje tri do etiri vojvode kao prisjednici. Svi Vlasi obvezni su
sudjelovati u izgradnji obrambenih postrojenja, a u sluaju opasnosti
moraju se staviti pod oruje svi, od 18 godina navie. Na poziv generala
treba se skupiti 6-7000 ljudi. U Osmanskom Carstvu su duni sluiti bez
plae 14 dana, a u ostalim zemljama 8 dana. Municijom ih je opskrbljivao
general.
Statuta Valachorum daju pravo Vlasima na unutranju autonomiju,
no pokuavaju joj oduzeti patrijahalno-demokratski karakter zabranom
narodnih zborova ili barem njihovim stavljanjem pod kontrolu vojne oblasti.
Odredbe statuta odaju karakter kompromisnog rjeenja izmeu vlakih
elja i tenji vojnih zapovjednika. S velikom sigurnou se moe
pretpostaviti da su Vlasi u biti zadrali ureenje koje su prenijeli iz
Osmaskog carstva, ukoliko to u statutima nije bilo izmijenjeno. Zaobilo se
jedno krupno pitanje, a to je spor oko vlasnitva na zemlju koju su okupirali
Vlasi. S jedne strane Vlasima se uvijek moglo osporiti raspolaganje
zemljom, koja je de iure pripadala zemaljskoj gospodi. Za same Vlahe je
ovaj spor rijeen samim naseljavanjem, a pravno je rjeenje pokuano
1627. u privilegiju, kojim je Ferdinand II podijelio narodu Vlaha sporne
posjede. Te posjede je kralj jednim dijelom uzeo u svoju neposrednu vlast
na osnovi zakona o kaducitetu (tj. kao oasna imanja, za koja nema
zakonitih nasljednika pa ona zapadaju vladaru), a za druga je feudalcima
obeao zamjenu. Spor oko toga okonan je u 18. st. otvorenim
proglaavanjem svih krajikih zemljita carskim lenom. Faktiki je
izdvajanje Vojne krajine iz Hrvatske i pretvaranje u zaseban teritorij
zapoelo masovnim naseljavanjem stanovnitva koje je odbilo priznati
jurisdikciju bana i sabora jo poetkom 17.st., i predstavlja dug, postepen
proces koji je dovren u 18. st. Premda su Statuta Valachorum vrijedila
15

samo za Varadinski generalat, ipak se i Karlovaki generalat postupno

odvojio od Hrvatske.
Statuti ne samo sa nisu otklonili sporove izmeu vojnih zapovjednika
i Vlaha, ve su ih jo zaotrili. Poslije 1630. prestalo je plaanje generalova
haraa, ali se veliki kapetani nisu nikako mogli odrei globljenja Vlaha i
mijeanja u unutranje stvari njihove zajednice, to je izazvalo pobunu
odmah iza podjeljivanja statuta. Kada je 1658. izbila buna zbog povrede
privilegija i prekomjernog tjeranja na rad oko obrambenih postrojenja, Vlasi
su se naroito alili na vojvode. Neposredni povod za tu bunu bio je u tome
to su vojni zapovjednici pronevjerili novac za generalni popravak
utvrenja i putova i zato tjerali krajinike da rade besplatno preko
uobiajene mjere. General Lessli je ipak uspio stiati bunu. 1665. i 1666.
ponovo je izbila buna pod vodstvom krievakog velikog suca Stefana
Osmokruovia zbog krenja privilegija, zakidanja na plai i ratnom plijenu i
drugih zloupotreba. Osmokruovi je iao i za irim politikim ciljem, naime
smatrao je sebe zapovjednikom Vlaha podreenim izravno caru i traio je
za Vlahe u vlasnitvo zemlje izmeu Save i Drave. Koristei se razdorom
meu samim Vlasima, vicegeneral Herberstein je oruanom silom uguio
bunu. Propau Osmokruovieve velike bune uniten je jedan od osnovnih
stupova krajike autonomije, iako su veliki suci, kao ustanova, na papiru
ostali sve do 18.st. Mjesta velikih sudaca nisu se vie nikada popunjavala.
Veliki kapetani preuzeli su cjelokupno sudstvo i sve vanije funkcije
uprave, koja je u rukama krajinika ostala samo u malom okviru
kompetencije knezova. Svoju su pobjedu kapetani iskoristili za jo
intenzivniju pljaku krajinika. Osim njih, krajinike su eksploatirali i
tajerski stalei kao cjeline. Krajinicima su isplaivali plau djelomino u
robi koja im nije bila potrebna i to po pretjeranim cijenama. Umjesto plaa
davani su bonovi, pa se njima razvila trgovina na tetu krajinika. Dok su
se u Slavoniji svi krajinici u svom otporu na ovaj ili onaj nain oslanjali na
osnovnu privilegiranu vlaku masu, u Hrvatskoj nije postojala takva jezgra
okupljanja. Tu, za razliku od slavonskih Vlaha koji su se masovno naselili u
kratko vrijeme, Vlasi dolaze u valovima kroz dugo vrijeme (Gomirje 1600. i
1604., Li 1605. okolica Ogulina, Modrua i Otarija 1609. i 1612., okolica
Brinja, Brloga i Otoca 1611. i 1638-58., Vitunj 1639. Dubrave i Ponikve
1641, Dabar 1672.). Njihov se broj povremeno i smanjivao znatnijim
iseljavanjem u Slavonsku krajinu, na mletaki ili osmanski teritorij itd. U
Hrvatskoj su tek u 2/2 17. st. Vlasi meu krajinicima bili brojano isto
toliko jaki.
Nove vlake grupe esto su dolazile u sukob s ranije naseljenim
grupama, i to najee zbog oranica i panjaka. umberaki uskoci takoer
su se alili na te nove Vlahe koji su im otimali plaena mjesta u krajikoj
slubi. Za ovako razdrobljene i esto meusobno zavaene krajinike
borba protiv feudalaca u Hrvatskoj znaila je u stvari sukob sa Zrinskima i
Frankopanima. S obzirom na mo ovih velikakih porodica i slabost
krajinika, nuno su se i meusobni odnosi rjeavali na poneto razliit
nain nego u slinim sporovima u Slavoniji. albe Zrinskih i Frankopana,
koje su upuivali vladarima, nisu uvijek ostajale bez uinka. Nikola Zrinski
sprijeio je 1607. u Pragu da car Rudolf II izda privilegije Vlasima u Liu.
Vjerojatno je upravo on iste godine zaustavio i izdavanje ve potpisanih
gomirskih privilegija. Vlasi Krmpoani naselili su se 1605. u Li s dozvolom
16

Zrinskih i poloili mu zakletvu vjernosti. No ve 1606. su se pobunili. Jedan

dio gomirskih Vlaha preselio je u Slavonsku krajinu, a preostali su 1617.
morali priznati Zrinske kao zemaljsku gospodu. No priznanja su uskoro
povukli, i spor se nastavio sve do 1657. kada su od Frankopana otkupili
zemljita na kojima su obitavali. Tek poslije sporazuma s Frankopanima,
Gomirci su 1660. dobili svoje privilegije. Neke druge vlake grupe u
Hrvatskoj oslobodile su se zemaljske gospode seobama na druga zemljita,
a neke pripojenjem Krajine poslije propasti Zrinskih i Frankopana. U
Hrvatskoj je esto otpadala mogunost da se krajinici u sporu s
feudalcima oslone na vojne zapovjednike, jer su Zrinski i Frankopanima
zauzimali i vana krajika zapovjednitva, pa ak i mjesto karlovakog
generala (Vuk Frankopan 1626-1652.)
Rascjepkanost krajinika u Hrvatskoj slabila je ne samo njihov poloaj
prema zemaljskoj gospodi, nego i prema vojnim zapovjednicima. Zbog
relativne prenaseljenost, kasniji doseljenici su sve tee dolazili do
slobodnog zemljita i sve su se tee probijali u ogranieni broj onih koji
primaju plau. Radi zemlje i plae pristali su zapovjednicima davati
darove. Jedan dio darova zadrao je oblik mita, a drugi se pretvorio u
obvezna podavanja od ratnog plijena i primljene plae, u korist vojnog
zapovjednika. Zbog materijalne dobiti generali su nastojali i kasnije
naseljenike izuzeti iz kapetanija i podvri izravno svom zapovjednitvu, a
to znai i eksploataciji. Zbog toga je dolazilo do otrih sukoba izmeu
pojedinih kapetana i generala. ak su i privilegiji davali mogunost
generalima da kontroliraju unutranju upravu krajinika pa i da se upleu u
nju. Po gomirskim privilegijama od etiri izabrana suca dva su morala biti
katolici (Hrvati ili Srbi). Kako su Gomirci bili pravoslavci, tu dvojicu su
morali birati izvan svoje sredine, tj. u praksi vojno lice iz generalove
okoline.
Jenjavanjem osmanske opasnosti poetkom 17.st kranjski i koruki
stalei izgubili su interes za Vojnu krajimu. Molbe nadvojvode i Ratnog
savjeta u Grazu, kao i karlovakog generala, da materijalno pomognu
novonaseljenim Vlasima, stalei su gotovo sistematski odbijali. Osim
materijalnih razloga, u stavu stalea je i odreena politika pozadina.
1608. kranjski su stalei odbili rjeavati pitanje organizacije gomirske
uprave, jer se nisu eljeli nai u suprotnosti s hrvatskim plemstvom, koje je
trailo da se Vlasi podrede svojoj zemaljskoj gospodi. Kada se moglo vidjeti
da je samostalnoj politikoj djelatnosti stalea zauvijek odzvonilo, kranjski i
koruki stalei su pristali ozbiljno se pozabaviti Krajinom. 1625. su pristali
preuzeti izravno odravanje Karlovakog generalata. Tom je prilikom Graz
ustupio samostalno podjeljivanje krajikih slubi u Karlovakom generalatu
od porunika nanie.
Pravoslavni Vlasi tj. Srbi kojih je bila veina meu Vlasima, bili su
izloeni i vjerskim progonima. Naseljavanjem srpskih masa dolo je do
osnivanja pravoslavne episkopije sa sjeditem u manastiru Mara, u
Ivanikoj krajini. Ova je episkopija od svoga postanka bila u vezi s Pekom
patrijarijom. Ali episkopi, poevi od Simeona, su priznavali uniju s
katolikom crkvom i zagrebakog biskupa za svog crkvenog poglavara.
Simeon se odluio na taj korak iz vie razloga; prvo, jer bez pristajanja na
crkvenu uniju ne bi mogao dobiti carsku potvrdu, a u materijalnom
pogledu ovisio je o zagrebakom biskupu koji mu je kao unijatu ustupio
17

maranski posjed. Zagrebaki biskup u prvo se vrijeme zadovoljio

formalnim priznanjem unije nadajui se da e zaobilaznim putem ostvariti
svoja prava zemaljskog gospodara nad Vlasima, koji su sjedili na njegovim
imanjima. Meutim, Srbi su vrsto stajali uz pravoslavlje. Krajike
privilegije uvali su u manastiru Mari, pa krajinicima nije moglo biti
svejedno tko ih uva. Izbor vladika ovisio je od istaknutih svjetovnjaka i
kaluera koji su ga zajedniki birali. Unijat za vladara i biskupa morao je
biti za opate i krajinike dobar pravoslavac. Kroz vei dio 17. st. kandidati
za vladiku izdavali su se za gorljive katolike, dok im je bila potrebna
vladareva potvrda. im bi koji stekao potvrdu, postao je shizmatik, iako
nije prekidao sve odnose sa zagrebakim biskupom. Zato je zagrebaki
biskup Klement X (1670-1676.) nastojao ukinutu tu episkopiju, to je nailo
na otpor dvora, koji nije elio zbog crkvenih stvari riskirati bunu u Krajini.
Biskup Klement X uspio je dovesti pravog episkopa unijata nakon
razbijanja zrinsko-frankopanske urote. Od tada je maranskom stolicom
upravljao pravi unijat. Zato je narod 1672. podigao bunu. Iako je bila brzo
uguena, nezadovoljstvo nije nestalo.
Pokret Zrinsko-Frankopanski
Sve do sredine 17.st postojala je u odnosu prema Habsburgovcima
vrlo velika razlika izmeu habsburkog dijela Ugarske te Hrvatske i
Slavonije. Budui da je Ugarska sama podnosila oko polovice svih trokova
za obranu, a ugarsko se plemstvo moglo u otporu protiv centralnih ureda i
dvorske politike osloniti na kneevinu Erdelj, to je poloaj toga plemstva
prema Habsburgovcima bio nezavisniji od poloaja hrvatskog plemstva.
Ugarsko plemstvo prvu je pobjedu ostvarilo 1606. kada im je vraena
staleka samouprava i dana sloboda vjere. Hrvatskom plemstvu preostala
je mogunost da se uzaludnim protestima i tekoama obraa na vladara.
Ali u vezi sa smjetajem carskih najamnikih eta u pogranine utvrde u
Ugarskoj 1650. i ugarsko je plemstvo postalo nezadovoljno. Plemstvo je
pojavom apsolutistike vladavine poelo opravdano strahovati za svoja
staleka prava i dosad ouvan posebni poloaj ugarskih zemalja. Sve se
vie postavlja zahtjev za rat protiv Osmanskog carstva i za osloboenje
hrvatskih i ugarskih pokrajina od Osmanlija. Plemstvu se inilo da e
ponovno ujedinjenje zemalja krune sv. Stjepana biti najbolja obrana protiv
namjera bekog dvora.
Zbog opasnosti od apsolutizma pojedini magnati poeli su ve
pedesetih godina 17.st. razmiljati o osloboenju zemlje od habsburke
vlasti. 1659. vrhovni sudac Franjo Nadasdy navodno je ponudio ugarsku
krunu erdeljskom knezu Jurju Rakoczyju. Na elu urote bili su odmah od
poetka najvii predstavnici staleke dravne organizacije, ugarski palatin
Franjo Wesseleny, ostrogonski nadbiskup Juraj Lippay i hrvatski ban Nikola
Zrinski. Bana su smatrali svojim voom zbog njegova visokog poloaja i
velikih posjeda, ali i zbog iskustva i zasluga u pograninom ratovanju
protiv Osmanlija. Ve je poetkom 1663. navodno postojao plan o izboru
Nikole Zrinskog za ugarskog kralja. Osim ove skupine urotnika postjalo je
jo arita nezadovoljnika meu niim plemstvom sjevernih ugarskih
upanija i u protestantskim gradovima. Tako je otpor protestanata posluio

18

velikaima u zajednikoj borbi protiv apsolutizma. Kneevina Erdelj je

posluila kao najjai oslonac u toj borbi.
Za Habsburku monarhiju, a osobito za dinastiku politiku austrijske
grane Habsburgovaca predstavljalo je pitanje borbe protiv Osmanlija tek
jedno od pitanja vanjskih odnosa, to vie to se ve u to doba izmeu
austrijskih Habsburgovaca i Francuske pripremala borba za panjolsku
batinu (1701-1714.). Suprotnost izmeu politike dvora i ugarskog i
hrvatskog plemstva jo se vie zaotrila za vrijeme rata protiv Osmanlija
1663-64. Jo prije izbijanja rata austrijska pomona vojska sudjelovala je
na strani Erdelja pri obrani Velikog Varadina, koji su opsjele Osmanlije. Ona
je u unutranjoj borbi za vlast nad Erdeljom nakon smrti Jurja Rakoczyja
pomogla kandidata austrijske stranke Kemenyja protiv Mihajla Apafyja,
kojeg su osmanske pristae izabrale za kneza. Ovaj sukob, kao i injenicu
da je ban Nikola Zrinski 1661. izgradio tvravu Novi Zrin na osmanskom
teritoriju, iskoristile su Osmanlije za povod ratu u Ugarskoj. Osmanlije su
osvojili Nove Zamky, najznaajniju tvravu za obranu sjeverne Ugarske, a
jedine znaajne kranske uspjehe postigli su krajem godine Nikola Zrinski
suzbijanjem tatarske navale na tajersku i njegov brat Petar pobjedom nad
bosanskom vojskom. Tijekom zime 1663/4 Nikola je prodro na osmanski
teritorij sve do Osijeka i tamo spalio Sulejmanov most preko Dunava. Pad
Novih Zamky i pribliavanje Osmanlija na samo 130 km. od Bea odjeknulo
je i u Europi, pa su njemake kneevine i Francuska idue godine poslale
Austriji pomone ete protiv Osmanlija. Carska vojska bila je podijeljena u
tri dijela: sjeverni je trebao vratiti ono to su Osmanlije osvojile prole
godine, juni je trebao osvojiti Kanjiu, a srednji odbiti navale protiv Bea.
Sjeverni odredi pobijedili su dio osmanske vojske kod Leve. Juni, najmanji
odredi, morali su odustati od opsade Kanjie pod pritiskom nadmone
glavne osmanske vojske, koja je napala Novi Zrin tijekom lipnja. Pad Novog
Zrina Nikola Zrinski je shvatio kao osobnu uvredu od zapovjednika
srednjeg odreda, Montecuccolija, koji navodno nije htio braniti njegov
posjed, te se povukao iz daljnjih borbi. 1. kolovoza 1664. dolo je do bitke
izmeu obje glavne vojske kod Monotora (sv. Gotthard), gdje je carska
vojska sprijeila osmanski prijelaz preko Raabe i unitila znatan dio u borbi
angairanih trupa. Pobjeda nije iskoritena zbog prevelike opreznosti
zapovjednika carske vojske protiv, jo uvijek, nadmonih Osmanlija i zbog
zahtjeva njemakih i francuskih zapovjednika da e sudjelovati u
osvajanjima dotadanjeg osmanskog teritorija jedino pod uvjetom da
sudjeluju i u njegovoj okupaciji. Tako je 10. kolovoza 1664. sklopljen mir u
Vasvaru, koji je bio u suprotnosti s uspjesima carske vojske u drugoj godini
rata. Osmanlije su proirili svoju vlast na osvojeno podruje, car Leopold I
je priznao Apafyja erdeljskim knezom, a usto se obvezao na plaanje
200000 talira ratne odtete. Tjenji dodir izmeu ugarskog plemstva i
Francuza tijekom rata, kao i zahtjevi Francuza u pogledu okupacije
osvojenih osmanskih podruja, jo su vie ukazali Habsburgovcima na
opasnost od Francuske.
Sklapanje mira bez sudjelovanja predstavnika ugarskog dvora
znailo je novu povredu stalekih prava i upozorilo je na apsolutistike
tendencije dvora. Kao odgovor pojavila su se od samog poetka u Ugarskoj
dva pravca otpora. Dok su protestanti u sjevernoj Ugarskoj raspravljali o
mogunosti prikljuenja Erdelju, ili ak prijelazu pod neposrednu osmansku
19

vlast, ugarski i hrvatski velikai udruili su se pod vodstvom Nikole

Zrinskog s namjerom da se u borbi i protiv dvora i protiv Osmanlija oslone
na Francusku. Jo prije nego to se saznalo za tajno sklopljen mirovni
ugovor, Katarina Frankopanska, ena Petra Zrinskog, predloila je u ime
zavjerenika u rujnu 1664. u Veneciji francuskom poslaniku de Bonsyju da
Luj XIV preuzme protektorat nad Ugarskom, i da novcem i vojskom, koja bi
mogla stii preko Bakra, podupre ustanak protiv Leopolda I. Luj XIV pristao
je na pregovore, ali je u samom poetku pregovora, 8. 11. 1664. Nikola
Zrinski smrtno stradao u lovu od vepra.
Smrt Nikole Zrinskog je zavjerenicima oduzela jedinu linost koja je
prilazila pitanju osloboenja od Habsburgovaca s jasnim politikim
koncepcijama i koja bi mogla odrati zavjerenike na okupu. Petar Zrinski,
imenovan u sijenju 1665. banom, nastavio je pregovore s francuskim
poslanikom u Beu Gremonvilleom, ali uz njega su se javili i drugi centri
urote, a i drugaiji planovi o nainu njezina provoenja. Na elu urote
stajali su osim Petra Zrinskog Wesseleny a od kraja 1666. i Nadasdy.
Prijedlozi zavjerenika francuskom kralju sadravali su jo uvijek nacrt o
osloboenju ugarskih i hrvatskih zemalja i od Osmanlija i od
Habsburgovaca i o njihovom ujedinjavanju s ciljem da se ouvaju stare
slobode i prava plemstva. Usporedo s ovim pregovorima, zavjerenici su uz
pristanak Petra Zrinskog, a posredstvom erdeljskog kneza, ve 1666.
otpoeli pregovore s Osmanlijama o pomoi i o ustanku protiv Leopolda.
Ovi su pregovori postali to znaajniji, jer je Luj XIV odmah poslije smrti
Nikole Zrinskog namjeravao iskoristiti zavjerenike jedino da postigne od
cara to povoljnije uvjetu u pogledu panjolske batine. U meuvremenu
se Petar povezao i s Franjom Rakoczyjem, koji mu je 1666. postao zet, a
1667. pridobio je i tajerskog valstelina Erazma Tattenbacha i njegovim
posredstvom, 1668. i grofa Thurna iz Gorice. Smru Wesselenyja 1667.
nestala je druga sredinja linost iz kruga zavjerenika, a Osmanlije su
1666. i 1667. odbijale njihove ponude jer im je i Kandijski rat (1645-1669)
postao preveliki teret. Usto su vezir Koprulu i njegov tuma, austrijski
plaenik, Panajotti, obavijestili beki dvor o namjerama zavjerenika, ali
zasad bez njihovih imena. U rujnu 1668. nakon sklapanja tajnog ugovora s
Habsburgovcima o podjeli panjolske batine, od daljnjih je pregovora
odustao i Luj XIV. U isto je vrijeme propao i pokuaj da se zavjerenici,
posredovanjem predstavnika francuske stranke u Poljskoj, Wojenskog,
oslone na Poljake, a bez bez ikakva rezultata zavrili su Petrovi pokuaji da
dobije pomo od Mletaka. Na prijelazu 1668/9. stara zavjera je doivjela
slom. Ve tada je beki dvor saznao za urotnike planove, jer su se Zrinski
i Nadasdy, u namjeri da se operu krivice, meusobno optuivali na dvoru.
Najvaniji materijal o uroti, itav arhiv pokojnog palatina, predala je
dvorskom povjereniku Rottalu Wesselenyjeva udovica.
Karakter zavjere se od tada znatno promijenio. Glavna osoba je
nesumnjivo postao Petar Zrinski. On je krajem 1668. napokon postavljen
za bana, pa se zaloio za smirenje protestanata u sjevernoj Ugarskoj te se
nadao da e kao nagradu za zasluge dobiti i ispranjeno mjesto
karlovakog generala. Imenovanje Herbersteina za generala u lipnju 1669.
toliko ga je ogorilo da je opet oivio stare planove i pridobio za njih i svog
urjaka Franju Krstu Frankopana, a glavni mu je saveznik u Ugarskoj bio zet
Franjo Rakoczy. Petar je sam pokuao dobiti potporu od Francuske, Poljske
20

ili od Mletaka. Meutim, do poetka studenog svi su ovi pokuaji propali, i

tako je on na nagovaranje Rakoczyja i svoga kapetana Franje Bukovakog
pristao zatraiti potporu za ustanak u Osmanskom carstvu. Samo krajnjom
ogorenou na dvor moe se protumaiti posljednji Petrov oajni korak a
to je savez s Osmanlijama. On je borbu protiv Osmanlija smatrao svojim
ivotnim ciljem. Zbog toga je nagli preokret u njegovoj politici toliko
zaprepastio suvremenike. Glavni razlog zato je poao tim putem lei u
postupku carevih ministara i samog cara prema njemu. I Frankopana je u
urotu vodila misao o osveti. On je dodue bio imenovan senjskim
kapetanom, ali ga car nije, iz istog razloga kao i Zrinskog, htio uvesti u
ast. Frankopan je pokuao preko kardinala Berberinija postii Karlovaki
generalat no to mu nije uspjelo. estina koja ga je vodila u borbu bila je
tolika, da je ne samo savladao svoju dotadanju mrnju prema Petru, ve
je izgubio sposobnost procjene svoje stvarne snage. Petar je napokon
dopustio kapetanu Bukovakom da uz pratnju kapetana Pogledia i
Berislavia u studenom 1669. poe u Istanbul. Bukovaki je u Solunu
sultanu Mehmedu IV u ime Zrinskog predao ove uvjete:
1) da sultan izabere i imenuje Petra i njegove potomke za vrhovnog
vladara u svim kranskim pokrajinama koje e u ratu osvojiti,
2) da e Hrvatska, ako izumre njegova porodica, moi izabrati nasljednika
kojeg e sultan potvrditi,
3) da sultan potvrdi slobodu vjere, pravo i povlastice u Hrvatskoj,
4) od Hrvatske i Ugarske i od drugih zemalja, koje u ratu osvoji, sultan
nee traiti vie od 12000 carskih zlatnika,
5) da e uvijek braniti nae zemlje,
6) nikada nee traiti vojnike za rat u dalekim zemljama,
7) da e u znak ouvanja ovih uvjeta poslati hatierif (sveana sultanova
isprava ili zapovijed).
Petar se nadao u okviru Osmanskog carstva postii za habsburku
Ugarsku i Hrvatsku poloaj vazalne kneevine, slino poloaju Erdelja.
Susretljivost, kojom je bio primljen na Porti, zavela je Bukovakog da Petru
javi povoljan rezultat pregovora. Veliki vezir Mehmed-paa Koprulu (166178), kojem je sultan prepustio odluku, nije vjerovao Petru, ve je sultanu
savjetovao da bude oprezan. Od Zrinskog treba traiti jamstvo, ali mu ipak
treba obeati pomo. Kako se sultan nije sloio s prijedlogom, nije dao
Bukovakom odgovor, a ovaj je otiao iz Soluna uvjeren da su pregovori
uspjeli. Nosio je jedino poruku da e Petar dobiti odgovor preko bosanskog
pae. Meutim, dvor je po svom poslaniku Casanovi saznao za ove
pregovore, pa je ve tada Casanova savjetovao da se Zrinski ukloni.
Zrinski je raunao i na potporu u zemlji, ali za sazrijevanje i
podizanje veeg ustanka u Banskoj Hrvatskoj nije bilo uvjeta. Meu
velikaima i crkvenim dostojanstvenicima Petrove ideje nisu naile na
odaziv. Od malobrojnih velikaa uz Petra je na poetku pristao grof Ivan
Drakovi, Nadasdyjev zet. No i on je krajem oujka 1670. napustio Petra
na sastanku u akovcu, kamo je osim hrvatskog plemstva Zrinski pozvao i
osmanske poslanike. Tada su ga napustili i Erdody i Drakovi, izjavivi da
s Osmanlijama ne mogu pregovarati. ini se da je tek savez s
Osmanlijama odbio i zagrebakog biskupa Borkovia od urotnika. Na
Borkoviev savjet zagrebaki je Kaptol takoer odbio Frankopanov zahtjev
da se pridrui Zrinskom. Ako su Kaptol i ostali velikai trebali birati izmeu
21

cara i sultana, posve je razumljivo da su odbacili mogunost osmanskog

vrhovnitva pod koje ih je Zrinski htio dovesti. Nie plemstvo se, poto je
bilo veinom u krajikoj slubi pa je ovisilo o caru, takoer nije pridruilo
uroti. Velika veina Zrinskih posjeda bila je zaloena niem plemstvu.
Brojne molbe nieg plemstva upuene caru ili Komori pokazuju u kojoj je
mjeri obitelj Zrinski bila zaduena upravo kod svojih vazala. Rasko je
Zrinskog dovela do prezaduenosti. Tako je urota na itavom krajikom
podruju ostala ograniena samo na Bansku krajinu, jer ni one kapetanije
kojima je u Hrvatskoj krajini zapovijedao Zrinski (Slunjska, umberaki
uskoci) nisu pristale uz njega. Usprkos realnim izgledima o prikljuenju
krajinika Varadinskog generalata uroti, meu ostalim i zbog otrog
antagonizma izmeu krajinika i njihovih njemakih zapovjednika, do do
prelaska nije dolo. Od malobrojnih gradova u tadanjoj Hrvatskoj Zrinski
se nije mogao nadati velikoj pomoi. Gradovi Krievci, Koprivnica i
Karlovac nisu mogli stati uz njega, te ih je on odluio napasti. Zrinski se
dakle mogao pouzdati jedino u vlastite snage. Obino se pogreno
pretpostavlja da je Zrinski onim kmetovima, koji e se na njegov poziv dii
na oruje, obeao osloboenje od kmetstva. O nekom opem osloboenju
podlonika od kmetskih dunosti ne moe biti govora. Zrinski je pozive
upuene svojim podlonicima osnivao na svom pravu da kao vlastelin
pozove u sluaju rata podlonike na vojniku dunost. On dakle nije trebao
obeavati svojim podlonicima slobodu da bi ih pozvao u rat.
Osloboenje podlonika od kmetskih dunosti znailo bi potpunu propast
za Petrova imanja.
Iako je Zrinski mogao meu svojim kmetovima skupiti prilian broj
vojnika, nedostajala su mu osnovna materijalna sredstva da tu vojsku
opskrbi. Zbog toga je, traei od Rakoczyja novac, istakao da je pothvat
bez novaca unaprijed propao. im je Rakoczy po Poglediu poslao
odgovor, Zrinski je pozvao Frankopana u akovec da se dogovore o
ustanku. Istog dana 9. oujka 1671. N. Benak je u ime kapetana rnkocija
zapovijedio svim vojnicima u Banskoj krajini da budu pripravni za oruje.
Iako uza sva pourivanja obeani hatierif nije stizao, ipak je Zrinski
poduzimao daljnje pripreme za ustanak. Gubernatorom primorskih imanja
imenovao je opata Bargiglia, dok je vrhovno vojno zapovjednitvo na
istom podruju povjerio svom roaku Orfeju Frankopanu. Franjo Frankulin
je poslao po nalogu gubernatora, u Petrovo ime, zapovijedi katelanima i
oficijalima vinodolskih i pokupskih imanja da doe svaki grad sa svojom
zastavom na mutru tj. vojniku smotru. I napokon, jo 8. travnja, dakle
u doba kada su se Zrinski i Frankopan odluili na predaju, Frankulin je, ne
znajui za dogaaje u akovcu, pozvao sve soldate da se 10. travnja nau
na krljevu i da svaki sa sobom ponese brana za pet dana. Pripreme za
ustanak su izvrene i u jednom dijelu ozaljskog vlastelinstva, tamo su
upnici pozvali puk na oruje.
Frankopan je poao iz Meimurja pridobiti za Zrinskog gradove i
plemstvo. Doavi na zagrebaki Gradec, dobio je obeanje graana da e
uiniti ono to i drugi u zemlji. Zagrebaki Kaptol nije otvoreno odbio
zahtjev da se pokori banu, ve je zatraio tri dana za odluku. Na temelju
dobivene banove punomoi, Frankopan je sazvao sabor u Brezovici. Tamo
je pred okupljenim plemstvom otkrio i opravdao Petrov savez s
Osmanlijama, te nastojao pridobiti plemstvo i na taj nain to je ukazivao
22

na nepravde krajikih zapovjednika i iznio tvrdnju da e odsada plemstvo

plaati isti porez kao i plemstvo u austrijskim nasljednim zemljama.
Narodna je veina prisutnog plemstva prisegla vjernost banu. Pokuaj
Frankopana da pridobije i turopoljsko plemstvo nije uspio. Uspjean rad
kapetana Bukovakog u Banskoj krajini prekinuo je dolazak Herbersteina,
koji je razbio Frankopanovu etu, a njega natjerao u bijeg. Tako je ve 28.
oujka 1671. stvarni ustanak bio svladan. Sve pripreme, izvrene na
primorskim i pokupskim imanjima, nisu dovele do ustanka jer su
gubernatori i Orfej Frankopan prije okraja pobjegli. I Bukovaki se sa
svojim vojnicima povukao na osmanski teritorij. Zrinski, koji je itavo
vrijeme priprema bio u akovcu, igrao je dvostruku igru. Prije nego to je
poslao Frankopana dignuti plemstvo na ustanak, poslao je i biskupa
Borkovia na dvor kao posrednika i time je sam potvrdio na dvoru sumnje
u savez s Osmanlijama. Uinio je na taj nain kobnu greku, jer je najprije
upozorio dvor na svoj in, a zatim dopustio da njegovi ljudi diu ustanak.
Iako je Zrinski odluio traiti carevu milost, ipak je istovremeno odravao
veze s Osmanlijama i pourivao pomo. Jo dan prije nego to je donio
odluku o bezuvjetnoj predaji i poslao sina kao taoca u Be, poslao je
posljednje poslanstvo u Budim. Uzrok njegove propasti je u tome to
uope nije shvatio da su careva i Lotskovieva obeanja milosti s jedne, a
osmanska o pomoi s druge strane samo varke. Tajna konferencija, koja se
sastala 20.oujka 1671. u Beu, donijela je zakljuak da Zrinskog treba
pomou Borkovia prevariti, jer tek kad padne glava, onda ostali dijelovi
pobunjenikog tijela gube pokret i ivot. Uzdajui se jo uvijek u
osmansku pomo, Zrinski je poslao po svome tajniku augustincu Forstallu
u Be uvjete za izmirenje. Meu ostalim je traio Varadinski generalat,
isplatu dugova u visini 40000 forinti, dvije pukovnije, tonu bansku plau,
amnestiju za Vlahe itd. Nesumnjivo je da su upravo ti uvjeti, koje je dvor
smatrao previe drskima, naveli cara na konanu odluku. Uskoro je car
izdao proglas kojim skida Zrinskog kao nevjernika s banske asti. Na
njegovo su mjesto, kao privremeni banovi, zbog svoje vjernosti postavljeni
N. Erdody i biskup Borkovi. Zrinski i Frankopan napustili su 13. travnja
akovec i uputili se u Be. Petrova nastojanja da skrene s puta sprijeio je
Frankopan, tako da su 18. travnja stigli u Be.
Njihovom predajom okonana je urota, koja se zasnivala u prvom
redu na osobnim interesima zavjerenika. Najstroa kazna nad voama
urote posluila je dvoru kao zastraujui primjer plemstvu za budunost, a
konfiskacija njihovih posjeda bitno je oslabila stvarnu mo hrvatskog
plemstva u korist vladara u Banskoj Hrvatskoj. Sudbina urotnika bila je
odluena je i prije nego to je imenovan poseban sud (iudicium
delegatum), koji ih je najzad osudio na smrt i konfiskaciju itave imovine.
Sastav suda i itav sudski postupak znaio je povredu stalekih prava, jer
je hrvatskim i ugarskim velikaima mogao suditi jedino ugarski dravni
sabor. U sastavu suda su, meutim, bili samo lanovi bekog dvora,
pristae apsolutistike vladavine. Smrtna osuda bila je za sud u prvom
redu sredstvo da se ta vladavina lake uvede i u ugarsko-hrvatske zemlje
Habsburgovaca. Tako je smrtna kazna izvrena u Bekom Novom Mestu
30. travnja 1671. Time je polovica, ionako male, Banske Hrvatske prela u
izravni carski posjed u upravi Komore, a vie od pola stoljea nije
sudjelovala ni u plaanju kraljevskih poreza ni u snoenju financijskih
23

tereta ove zemlje. Uloga zavjerenika bila je zasnovana na

srednjevjekovnom shvaanju odnosa izmeu vazala i vladara, kao i na
zastarjelom feudalnom partikularizmu. Zrinski se nije borio za slobodu
naroda, jer su leges et constitutiones, u iju je nobranu ustao u borbi
protiv apsolutizma, plemike povlastice. Urotnici su ustali protiv
apsolutizma koji je nastojao u Hrvatskoj unititi i posljednje ostatke njene
dravnosti i zbog toga to vie oslabiti ostatke ostataka i u vojnikom i
politikom pogledu. Ovaj jedini pokuaj otpora tada najjaih velikaa u
Banskoj Hrvatskoj pokazuje kakav je bio stvarni omjer snaga u zemlji.
Habsburgovci su mogli pomou Krajine savladati ne samo seljake bune,
ve i otpor velikakih porodica. Nepromiljeno podizanje ustanka
omoguilo je upravo takvu pobjedu apsolutistikih tenji, kakva bi bez
ustanka bila gotovo nemogua.
Hrvatska poslije Zrinsko-Frankopanske urote
Neuspjeli pokuaj ugarskih i hrvatskih velikaa da dignu ustanak
protiv bekog dvora pruio je dvoru naroitu priliku da u Hrvatskoj i
Ugarskoj uini svoju vlast to neposrednijom. Kao to je ast palatina,
predstavnik stalekog ureenja u Ugarskoj zamijenjena komesarijatom,
tako je i ast bana trebala zasada i privremeno ostati nepopunjena.
Umjesto bana zemljom su upravljali samo banski namjesnici, i to za vojne
poslove Nikola Erdody, a za civilne biskup Borkovi. Meutim, hrvatski se
sabor, za razliku od ugarskog, i dalje sastajao.
Karlovaki general Herberstein dva je desetljea (1669-1689.) radio
na tome da oslabi Bansku Hrvatsku. Ve krajem 1670. nastojao je pridobiti
hrvatsko plemstvo za svoj plan odvajanja Hrvatske od Ugarske i njezino
pretvaranje u nasljednu zemlju Habsburgovaca. Herberstein je prije svega
elio da se oba generalata teritorijalno poveu pripajanjem Banske krajine
i tako od rijeke Mure do mora potpuno zaokrue Bansku Hrvatsku. Banu je
pritom trebalo oduzeti svaku vojnu vlast u Banskoj krajini i uope ga u
vojnom pogledu podrediti krajikim generalima. Herberstein je predlagao
da se Hrvatska uredi po uzoru susjednih nasljednih zemalja i da joj se na
elo uprave stavi politiki gubernij (Zemaljsko vijee) s predstavnicima
pojedinih stalea. Za svoj plan o prikljuenju Hrvatske Austriji Herberstein
je pridobio neke plemie, odreda krajike asnike. Meu njima je bilo i
sudionika zrinsko-frankopanske urote, koji su pomilovanjem ponovo dobili
i svoja zaplijenjena imanja. Gradako ratno vijee se 1672. usuglasilo s
vojnom stranom Herbersteinova plana, ali u ocjenu njegovih politikih
prijedloga nije ulazilo. Kako ni hrvatski sabor nije stvorio nikakav zakljuak
u duhu tih prijedloga, itav se pothvat ograniio na poveanje Karlovakog
generalata pomou zaplijenjenih zrinsko-frankopanskih imanja u Pokuplju i
na privremeno prisvajanje sisake tvrave (do 1681.). Na odlunom
otporu Nikole Erdodyja propala je zamisao o teritorijalnom povezivanju
Krajina, pa je ban i dalje zadrao vlast u Banskoj krajini. Primorski posjedi
Zrinskih i Frankopana izdvojeni su pod upravom Dvorske komore iz njezina
podruja. 1674. beki dvor je imenovao Erdodyja za namjesnika s punom
banskom vlasti, a 1680. je obnovio ast ugarskog palatina i pristao na
neke ustupke u vjerskom pogledu.
24

Juraj Kriani i Pavao Ritter Vitezovi

Spoznaja o jezinom srodstvu slavenskih naroda, koja lei u podlozi
svakog nastojanja za njihovim kulturnim povezivanjem, nuno je upuivala
i na njihovo zajedniko podrijetlo. To se uvjerenje uvrstilo preuzimanjem
drevne krajike legende o Hrvatskoj kao pradomovini eha, Leha (Poljaka)
i Meha (Rusa), koja se na osnovi jednog podatka u najstarijem ruskom
ljetopisu kroz stoljea izgraivala u ekih i poljskih pisaca. U hrvatskoj
sredini prvi se put pojavljuje 1525. u govoru hrvatskog dominikanca Vinka
Pribojevia, a u Banskoj Hrvatskoj poznatim ju je uinio Juraj Rattkay 1652.
Da je ona u tom, za dalji politiki i nacionalni razvitak najvnijem dijelu
hrvatskih zemalja nala plodno tlo, dokazuje injenica da ju je ve 1643.
protonotar Zakmardi stavio u obliku pjesme na sanduk (cista regni) u
kojem je ubudue trebao biti pohranjen arhiv kraljevstva.
Humanizam je svojom tenjom da suvremena imena naroda i
zemalja zamijeni antiknima, dao snaan poticaj primjeni slavenske misli, i
u njegovom uem junoslavenskom okviru. Juraj igori je prvi 1487.
upotrijebio ilirsko ime u istom znaenju. Ta je izrazito antikvarna crta
pojaala stariju misao o autohtonstvu, koja se pojavila u 13.st. meu
glagoljaima. U 16. st. se nazivi Ilir, Slaven (Slovinac) i Hrvat, kao
sinonimi, sve vie udomauju ak i u dnevnom ivotu, premda se njihov
konkretan sadraj i teritorijalni opseg razliito shvaaju.
U jeku protureformacije, nastojei to vie proiriti svoj utjecaj na
Balkanski poluotok, Rimska kurija je obratila posebnu panju pitanjima
jedinstvenog knjievnog jezika i pisma za sve june Slavene. Nastojanje
oko jedinstvenog knjievnog jezika urodilo je sustavnim prouavanjem
ivota narodnog govora i tenjom da se za taj jezik nae najprikladniji
nain pisanja. Taj pojaani interes za jezik jo je vie potaknuo proces
zbliavanja i stapanja tri narjeja. Kulturni slavenofilski pokret, koji se na
toj podlozi, usprkos svim osebujnostima, pojavio u 17.st. istodobno u svih
katolikih Slavena, nije se vie ograniavao iskljuivo na obradi jezinih
pitanja, nego je zhvaao ire podruje filoloko-historijskih i srodnih
studija u granicama svoje konkretne domovine i usto na razliite naine
proirivao taj interes na sve ostale slavenske narode.
itav splet pitanja znaajnih za to shvaanje, dobio je u hrvatskoj
sredini svoj najjai izraaj i individualno snano proivljenje oblike u
neobino sloenoj linosti Jurja Kriania. Juraj Kriani roen je 1618.
blizu Ozlja. Gimnaziju je polazio kod isusovaca u Ljubljani, filozofiju je uio
u Grazu, a teologiju u Bologni i Rimu. Djelo A. Possevina Moscovia (1586.)
koje je proitao u Bologni, potaknulo je Kriania da se posveti radu na
crkvenom ujedinjenju Slavena. Radi toga je stupio u Rimu u Grki zavod
gdje je uio grki jezik i teoloku kontroverziju. 1641. podnio je tajniku
Zbora za irenje vjere predstavku o svojoj moskovskoj zamisli, kojoj je
ostao vjeran do kraja ivota. U njemu su se najtjenjije povezale dvije
osnovne ideje razraena ideja o privoenju ruskog naroda crkvenom
jedinstvu s Rimom i nesistematski izloena ideja nekog, poblie
neodreenog, jedinstva slavenskih naroda pod vladavinom ruskog cara
kao jedinog europskog vladara slavenske krvi. Stekavi doktorat teologije,
1642. je otiao u domovinu da se, radei meu Vlasima na umberku,
25

pripremi za rad u Rusiji. 1646. otiao je preko Smolenska u Moskvu, gdje

je u sklopu jednog poslanstva boravio dva mjeseca. Iz Moskve je ponio
tzv. Kirilovu knjigu, zbornik tekstova protiv katolianstva i protestantizma,
te se ponudio Zboru za irenje vjere u Rimu da e knjigu prevesti i
opovri. Kriani je proirio prvobitnu zamisao, pa je ukljuio i grke
teoloke pisce, te je izradio djelo Sveukupna knjinica raskolnika
(Bibliotheca schismaticorum universa), koje je trebalo samo biti
kontroverzija sa pravoslavljem. Kriami nije uspio u Rimu napisati i
opovrgnue, jer ga je glas da su u Rusiji otvorene kole filozofskog uenja
potakao da mimo papine volje krene u Moskvu. Uz teoloki rad, Kriani
se u Rimu bavio i glazbenom teorijom, te je 1656. tiskao Asserta
musicalia, a objavio je i nekoliko pjesama na slavenskom i jednu na
turskom. Kriani je smatrao da su Kranjska, tajerska i Koruka u Ilirskoj
pokrajini, nasuprot Svetoj rimskoj roti koja je odluila da se pod Ilirskom
pokrajinama podrazumijevaju samo Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i
Bosna.
Stigavi u rujnu 1659. u Moskvu, zatraio je slubu. Bio je spreman
biti u slubi historiografa, pisati povijest Rusije, biti carski knjiniar i biti
caru na pomo u strunim knjigama. Predloio je da se pod njegovom
redakcijom pripremi novi prijevod Biblije i bio je spreman izdati slavensku
gramatiku i leksikon. Nakon neto vie od godine dana Kriani je prognan
u Sibir te je boravio u Tobolsku od oujka 1661. Kriani je dovrio rad na
pravopisu i gramatici te je pripremio svoje glavno djelo Razgovori o
vladateljstvu (Politika). Djelo je trilogija ekonomike, strategike i politike a
pisano je Krianievim sveslavenskim jezikom i nije samo politikopolitoloki rad nego i jezini spomenik. On je nastojao uvjeriti cara da
Rusija treba iriti svoje granice prema jugu, tj. Crnom moru, kamo je
upuuju njeni trgovaki interesi. U svojoj gramatici, kojoj je predgovor
napisao 1665., Kriani kae da je na njoj radio dvadeset godina. On pie
svoju gramatiku govorom razumljivim svim Slavenima. Krianievo je
djelo ispravljanje slavenskog jezika, odnosno misli, kojeg su slavenski
narodi pri seobi ponijeli sa sobom, ali su ga potpavi pod tuince iskvarili.
Po Krianiu, najizvorniji jezik je ouvan kod Hrvata.
Djelo O bojoj providnosti (De prudentia Dei, 1666/7.) je politiko,
jer u vrijeme poljsko-ruskog rata raspravlja o pitanjima pobjede i poraza,
ali i bogoslovno, jer zbivanja tumai i teoloki. Djelom Ob svetom
kreenju Kriani je elio pobiti praksu prekrtavanja Latina, koju je
teorijski osudila i ruska crkvena hijerarhija. U tom djelu eli i sebe
preporuiti da bude izbavljen iz progonstva. U krnjem djeli Tolkovanje
istorieskih proroesty (1674.) Kriani je nastojao rusku situaciju
iskoristiti za stvaranje svojih pravednih nauma. U vezi s najezdom
Osmanlija Kriani tumai da je doao trenutak njihove propasti.
Djelo Oblienje na Soloveckuju elobitnu (1675.) jedinstven je sluaj
da jedan katoliki teolog ustaje u obranu slubene pravoslavne crkve, kad
se u njenom krilu pojavio raskol. Ne vidjevi izgleda za osloboenje,
Kriani je 1675. napisao svoju duhovnu oporuku na dvjesto stranica.
Mladi car Fedor Aleksejevi (1677-1682) amnestirao je Kriania, koji je
nakon petnaest godina napustio Tobolsk u oujku 1677. Car je izdao
odluku kojom se Krianiu doputa da napusti Rusiju. Otiao je u Vilnius i
stupio u dominikanski red pod uvjetom da mu omogue put u Rim.
26

Meutim, poglavar ga, niti na intervenciju papina nuncija, niti na traenje

generala dominikanskog reda u Rimu, nije pustio. Kao dominikanac je
uzeo ime fra Augustin. Janu Sobjeskom je posvetio djelo Historia de Sibiria
Osnovna je Krianieva ideja bila da Slaveni ine jednu etniku
obitelj koja je dijelom pod osmanskom silom, dijelom pod njemakom
vlau, a dijelom pod grkim utjecajem. Rusija je duna poraditi na
osloboenju porobljene brae, tj. drugih slavenskih naroda, te im pomoi
kako bi uspostavili svoja kraljevstva s vlastitim sinovima na prijestolju.
Kriani je kao katolik nastojao da se svi Slaveni udrue pod kapom
Rimske crkve, ali ne i u latinskoj disciplini i rimskom obredu. Kriani je bio
i muziki naobraen, glavni njegov muziki spis Asserta musicallia nova
prorsus omnia et a nullo antehac prodita sastoji se od dvadeset teza u
kojima iznosi svoja gledita o teoretskim i praktikim muzikim
problemima svojega doba. Sauvano je jo poglavlje De musica iz
neobjavljenog Krianievog djela Politika. Ono se sastoji od dva dijela:
Narratio, u kojem obrauje ope pojmove o glazbi te govori o glazbenoj
kulturi antikih Grka i Rimljana, zatim Osmanlija, Hrvata i Srba i
Questiones de musica, gdje rjeava probleme crkvene i svjetovne glazbe.
Kriani je umro 1683. za vrijeme bitke pod Beom gdje je stigao s
poljskom vojskom. U izmijenjenim prilikama koje su nastale nakon te
bitke, slavenska je misao kod Hrvata doivjela promjenu. U tom novom
obliku, dalju fazu u njezinoj konkretizaciji, svoj je izraaj doivjela u
djelima Pavla Rittera Vitezovia.
Pavao Ritter Vitezovi roen je 1653. u Senju, a umro 1713. u Beu.
Bio je knjievnik, historiar i politiar. Vitezovi je prerastao dotadanju
slavensku ideju po svom izrazitom politikom naziranju i gotovo
prosvjetiteljskim nastojanjima. Pohrvaeno prezime Vitezovi prvi je put
upotrijebio 1684. u djelu Odilenje Sigetsko. Dvije godine proveo je kod J.V.
Valavasora u Kranju, bavei se bakrorezbarstvom, povijesnim studijama i
pjesnitvom na hrvatskom i latinskom jeziku. Vrativi se u Senj, obavljao
je razliite politike i vojne slube. Za bekog rata je imenovan kapetanom
regimente i vitezom, bio je zastupnik Senjana u Sopronu, Beu i Pounu,
zatim upravitelj Hrvatskog sabora osnovane zemaljske tiskare u Zagrebu
(1694.), te lan komisije za razgranienje izmeu Austrije i Osmanskog
carstva nakon Karlovakog mira 1699.
Izdajui Kroniku aliti spomen vsega svieta vikov 1696. nastojao je
pravopis uiniti jednostavnim, a latiniko pismo prilagoditi glasovnim
potrebama jezika slovenskog. Time je poloio temelje hrvatskom
pravopisu iz kojih je znatnim dijelom proizala kasnije i Gajeva reforma.
Smatrao je da knjievni jezik treba oistiti od tuica i obogatiti rjenikim
blagom iz svih narjeja. U Pridavku svojoj Kronici, Vitezovi je poistovjetio
slovensko (slovinsko), tj. slavensko ime s ilirskim i prikazao itatelju
golemo prostranstvo Illyrii, aliti Szlovinskoga naroda.
Tenja Habsburgovaca da Osmanlijama preotmu junoslavenske
zemlje i da usto dokau i svoje pravo na njih, nesumnjivo je utjecala na to
da je Vitezovi ideji o jezinom srodstvu junih Slavena dao politiki
sadraj. U djelu Oivjela Hrvatska za vladanja cara Leopolda (Croatia
rediviva regnate Leopold magno caesare) iz 1707. slavensko ime
zamijenio je hrvatskim. On je iz Hrvatske, tj. zemlje svih slavenskih
naroda, izdvojio Junu Hrvatsku i podijelivi je u Bijelu i Crvenu, dosudio
27

dananje slovenske i hrvatske zemlje s Bosnom prvoj, a srpske,

makedonske i bugarske zemlje drugoj. Ova umjetna konstrukcija trebala je
posluiti dubljoj potrebi: da se u jednom narodnom imenu prevladaju
brojna pokrajinska imena, a u koja su Juni Slaveni pocijepani, a zatim i
politikom ujedinjenju. U vezi s tim pozvan je u Be, gdje je dobio titulu
dvorskog savjetnika i baruna, ali daljih posljedica njegov posjet nije imao.
1708. dobio je od kralja itarjevo, ali mu je na prosvjed hrvatskog
plemstva i zagrebakog Kaptola taj posjed oduzet 1709. Sklonio se u Be,
gdje je umro u bijedi.
Od njegovih historijskih djela tiskana su: Prijepisi iz Ivana Luia i jo
nekih provjerenih povjesnika o hrvatskim knezovima, koji bijahu od roda
Guia (1681.), Stematografija ili spis ilirskih obiteljskih grbova
(Stemmatographia, 1701.), Porobljena Bosna. U rukopisima su ostale:
Banologija ili o banskoj vlasti u Hrvatskoj, Pobijene obmane iz djela O
kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske Ivana Luia, Rasprava o tome kako je
Hrvatska potpala pod vlast Ugarske, Srbija u slikama (Serbia illustrata) i
drugo. U lamentaciji Dva stoljea uplakane Hrvatske govori u
heksametrima o hrvatskim nevoljama kroz dva stoljea osmanske
najezde. U Senjici, pisanoj u osmerakim strofama, opjevao je junatvo
Senjana na moru. Pisao je i poslanice, prigodnice i neto ljubavnih
pjesama (Anagrami, Nova muza). Redaktor je i izdava pukih kalendara,
pisac leksikona (Latinsko-ilirski leksikon). Vitezovievo svehrvatsvo,
kako je tek mnogo kasnije prozvano, niklo je iz konkretne historijske
sredine, u kojoj je proces oblikovanja posebnih nacionalnih svijesti,
povezan s odreenim nacionalnim imenima, bio jo daleko od svog kraja.
Njegova utopijska koncepcija utjecala je na historijski razvitak samo u
Hrvatskoj. Vitezoviu se s pravom pridaje znaenje najistaknutije pretee
Ilirskog pokreta, koji je u osnovi ispravno rijeio neka temeljna pitanja,
odluna za oblikovanje modernog hrvatskog naroda. Njegova je djelatnost
bila velikim dijelom usmjerena na prosvijeivanje naroda, koje utire put
daljnjem drutvenom osloboenju.
GRANICE KRAJINE U 16. STOLJEU
1592. propale su Bihaka i Hrastovika kapetanija. Preostale
kapetanije od mora do Kupe, zajedno sa umberkom, inile su krajem 16.
st. Hrvatsku krajinu sa sjeditem u Karlovcu, pa se za tu krajinu uobiajio
naziv Karlovaki generalat. Kraj od Kapele do mora je Primorska krajina sa
sjeditem u Senju, ali je ostala zavisna od Karl. generalata. Od okolice
Karlovca do Ivania protezala se Banska krajina, a dalje do Drave
Slavonska krajina sa sjeditem, od 1595. u Varadinu, po emu je kasnije
nazvana Varadinski generalat. Petrinjska kapetanija, osnovana 1595.
smatrana je formalno dijelom Banske krajine. No Hrvatska nije imala
sredstava za uzdravanje petrinjske posade, pa je ona pripala Slavonskoj
krajini i inila dio Var. generalata sve do 18. st.
Vojna krajina u 17. stoljeu
Usporedo s borbom oko Vlaha hrvatski su feudalci pokuavali
istisnuti tajerske, kranjske i koruke stalee iz krajikih slubi koji,
28

dakako, nisu namjeravali napustiti Krajinu u trenutku kad je jenjavala

osmanska opasnost i kad je bilo izgleda da e im se uloeni novac dobro
isplatiti. Oni su u principu pristajali na ustupanje Krajine, no uz uvjete da
kralj ili Hrvati isplate krajiku vojsku, da im se nadoknade svi trokovi za
Krajinu i da oni, koji preuzmu Krajinu, sami dalje vode brigu za nju. Hrvati
nisu imali sredstava za financiranje Krajine, pa je stvar propala. Sabor je
nato 1619. postavio zahtjev da se krajike slube popunjavaju po kljuu
pola po pola izmeu Hrvata i Nijemaca. Unutranje i vanjske neprilike
prisilile su vladara da u tom pogledu uini i stvarne ustupke hrvatskom
plemstvu. Vuk Frankopan postao je 1626. karlovaki general, drugi Zrinski
i Frankopani do tog vremena dobili su vane krajike slube, a Erdody su
postali nasljedni petrinjski kapetani. Propast Zrinskih i Frankopana
iskoristili su njemaki zapovjednici kako bi vratili svoje ranije poloaje, to
je svakako utjecalo i na konano odvajanje Krajine od Hrvatske.
Od tada su iz Osmanskog carstva provaljivali tek manji odredi,
gotovo iskljuivo radi sitne pljake. Sve te provale su redovito zavravale
na krajikom podruju, dok je pozadina bila sigurna. Kranski krajinici su
na isti nain upadali u osmansko podruje i tamo pljakali svoje
istovjernike, kao i Turke. Posljedica relativnog mira na turskoj granici bila
je i krajnja zaputenost krajikih utvrenja s obje strane. U takvom je
stanju Vojna krajina doekala rat 1683-1699. kojm je otpoelo novo
razdoblje krajikog razvitka. Nestajanje turske pasnosti u 17. st.
prouzrokovalo je promjene u politici dvora s jedne i hrvatskog plemstva s
druge strane. Posljedice ove obrane, koje su veoma oslabile poloaj
hrvatskih pokrajina u okviru dravne zajednice, ostale su na snazi ne
samo u vrijeme jakog opadanja turske opasnosti poetkom 17. st. nego i
nakon njezinog potpunog prestanka.
Zbog promijenjenih odnosa s Turskom hrvatskom je plemstvu
omogueno promijeniti svoj odnos prema Habsburgovcima. Plemstvo se
ekonomski oporavilo i na taj nain postupno stvorilo osnovicu za
samostalnu politiku koja je odvela u zrinsko-frankopansku urotu. injenica
da su i sami urotnici bili spremni priznati Habsburgovce pod uvjetom da
dobiju generalat u Hrvatskoj, pokazuje da je osnovni problem za hrvatsko
plemstvo u 17. st. predstavljala Krajina.
Promjene u politikom, ekonomskom i drutvenom ivotu hrvatskih
pokrajina, nastale su formiranjem Krajine kao posebnog teritorija. Nova
podjela ostataka Hrvatske i Slavonije pod Habsburgovcima stvarnim
odvajanjem Krajine krajem 16. st. i poetkom 17. st. predstavljalo je u
mnogim pogledima jednu od najznaajnijih injenica u daljem razvitku
Hrvatske. Ovo odvajanje smanjilo je, kako opseg ve oskudnih ostataka
hrvatskih pokrajina, tako i vlast bana i materijalnu podlogu hrvatskog
plemstva, u to doba jedinih predstavnika hrvatskog pokreta u politikom
ivotu. Naseljavanje velikih masa Vlaha, veinom pravoslavnih Srba,
povealo je razbijenost nekadanjih hrvatskih teritorija prouzrokovanu
turskim osvajanjem. Novi etniki odnosi usporili su tijek hrvatskog
nacionalno-politikog stapanja u jednu cjelinu. Unijeli su osim toga u taj
proces na jedno od najvidljivijih mjesta vjersku razliku izmeu katolika i
pravoslavaca. Najprije odvajanje Krajine, a zatim i njeno uvrivanje u
17. st. tj. stvaranje posebnog teritorija s posebnim drutvenim razvitkom,
slabilo je nadu hrvatskog plemstva da e uspostaviti stari opseg Hrvatske
29

i Slavonije. Suprotstavljajui se procesu formiranja Krajine, plemstvo se

oslanjalo na hrvatsko dravno pravo ili iura municipalia, koja su
upravo od tog razdoblja u vezi s tom borbom bila sve znaajnija za
politiki razvitak hrvatskih pokrajina. Iura municipalia su stvarno bili
samo privilegiji samog plemstva. Od tada pa sve do ukinua feudalnih
odnosa plemstvo je formalno vodilo bitku za zakone i povlastice svoje
kraljevine, a stvarno za ouvanje svog stalekog poloaja. Hrvatsko je
plemstvo u toj borbi bilo nemono, jer ostaci Hrvatske i Slavonije nisu
mogli sami preuzeti golemi financijski teret izdravanja Krajine. Jaanje
Krajine je Habsburgovciam donosilo dvostruku korist jer je Krajina u prvom
redu sluila kao stalan vojniki tabor i kao njihovo sve vre uporite u
Hrvatskoj. Borba protiv Krajine i njezine teritorijalizacije u 17. st. bila je to
otrija to su vojne vlasti teile jedino za poveanjem ive ratne sile, koja
je tada bila mnogo vie potrebna za udaljena bojita Europe, nego za
obranu Hrvatske od Turaka. Najpoznatija borba vodila se u Varadinskom
generalatu, i to za zemlje u Ivanikoj, Koprivnikoj i Krievakoj kapetaniji,
gdje su se na teritorij hrvatske vlastele i zagrebake crkve naselili Vlasi.
Kralj je poetkom 17. st. nastojao taj postupak opravdati obeanjima da
e vratiti otuene zemlje. Kako veina plemstva nije imala pismene
potvrde o posjedovanju spornih podruja, to je kralj 1627. proglasio te
zemlje svojima. Sabor je stajao na stajalitu starih pravica i nije bio
spreman na poputanje, dok bi se pojedinci, kao to je bio sluaj u
Hrvatskoj krajini, lake nagodili s kraljem. Kao jedini prihvatljivi uvjet
sabor je postavio zahtjev da bi narod u Krajini u znak pripadnosti
kraljevini davao malu godinju svotu. Upravo zbog takvog stava i dvora i
krajikih zapovjednika prema vraanju zemlje nekadanjim vlasnicima
mogli su i naseljenici na krajikom teritoriju, koji su priznali hrvatsku
vlastelu, prelaziti na krajiki teritorij. Jedini znaajni izuzetak u tom
pogledu je postupak s posjedima zagrebakog biskupa. Crkvene zemlje
nisu mogle biti proglaene oasnima i pretvorene u vlasnitvo fiska, a
osim toga biskup je bio najuglednija linost u zemlji.
Stvarni gubitak teritorija u Hrvatskoj i Primorskoj krajini vrio se
obino uz manje tekoe i ponajvie u zakonitim oblicima. S jedne strane
nesumnjivo zbog toga to su imanja, na koja su se naseljavali Vlasi,
pripadala veinom Zrinskima i Frankopanima, tada uz Erdodyje najjaim i
jedinim kneevskim porodicama u hrvatskim zemljama. S druge strane je
broj Vlaha bio znatno manji, jer su zbog otpora Zrinskih i Frankopana
protiv naseljavanja i kraljevske odredbe o naseljavanju imale vie uinka.
Od osnutka Senjske kapetanije 1469. pojavio se za Frankopane novi
problem na njihovim primorskim imanjima. Od tada su morali braniti svoj
posjed i prava od presizanja ne samo kralja, nego i nadvojvode, dapae i
od senjskih kapetana. Otkad su Habsburgovci doli u posjed Rijeke i
postupno preuzimali na Jadranu borbu proiv Mleana, trebali su sve vie
uporita na obali. Do njih su mogli doi samo na raun gospodara
Vinodola, knezova Frankopana. Kako se Senjska kapetanija stvarala i iz
nekadanje pripadnosti Vinodola i senjske opine, knezovi Frankopani su
pokuavali u 1/2 17.st. doi do svojih nekadanjih posjeda. Vodila se
ogorena borba izmeu karlovakog generala Vuka Frankopana (1626.1652.) i senjskog kapetana za posjed Jablanca i Starigrada. Iako je Vuk

30

Frankopan tada bio general i Hrvatske i Primorske krajine, borba je

okonana u korist kapetana, iza kojih je stajao Ratni savjet u Grazu.
Poveani krajiki teritorij imao je u povijesti hrvatskih zemalja u 17.
st. i svoju pozitivnu ulogu. Poveani obrambeni pojas u Varadinskom
generalatu stvorio je sigurnost vlastelinstava u zaleu. Zbog toga se
upravo u 1/2 17. st. poveao broj novih naseljenika, to je vlasteli
omoguilo vee prihode. Svakako je pozitivno bilo i to to je Krajina
omoguavala znatnom dijelu domaeg stanovnitva da doe do poloaja
slobodnog krajinika. Zato je, istodobno s formiranjem Krajine, kmetsko
stanovnitvo bjealo na krajiki teritorij, usprkos zabrani sabora.
Banska krajina bila je jedino podruje na kojem su Hrvati vrili sve
vojnike funkcije, a protezala se od Ivania do Karlovca. Najvee trokove
obrane snosio je Kaptol, koji je drao vojnike u Sisku i obje Drenine, te
strae na Kupi kod Siska.
Budui da se smanjivao teritorij, smanjivali su se i prihodi Kraljevine
Hrvatske i Slavonije. Porezne jedinice (dimovi ili portae ili fumi) nisu u 17.
st. bile jednake kao u 16. st. dok je istovremeno teret obrane, to ga je
hrvatski kmet snosio u 16. st. na svojim leima, ostao isti. Jo uvijek su
kmetovi davali jedinu radnu snagu u Banskoj krajini i katkad i u ostalim
Krajinama.
Reforme u Krajini
Postepeno osvajanje podruja izmeu Kupe, Une i Save krajem 17. st.
omoguilo je poveanje Banske krajine i postepeno prebacivanje teita
obrane s Kupe na Unu. Na novoosvojenom podruju postepeno su
stvarane kapetanije: Kostajnika kao najvanija, zatim Glinska, Zrinska i
Jasenovaka. Te se kapetanije esto nazivaju krajinama, tako da sabor
1700. razlikuje pod banskom vlau etiri krajine: krajinu na Uni, Kupi,
Glini i u Dragotini. Na novoosvojenom podruju Banske krajine uskoro su
se javili sukobi pretendenata koji su isticali svoje pravo na novoosvojeno
podruje. Prema kraljevskoj odredbi plemstvo i crkva su mogli doi do
svojih nekadanjih posjeda samo u sluaju ako su i dokazali svoje pravo
na njih. Kaptol i biskup su bez tekoa dokazali svoje pravo na neke
posjede preko Gline, pa su im oni kao zemaljskoj gospodi vraeni.
Ako je na takvom vraenom vlastelinstvu trebalo zbog ratne potrebe
organizirati vee obrambeno sjedite, onda je vlastelin morao ustupiti
jedan dio posjeda. No jo uvijek je preostalo mnogo niije zemlje,
osobito na podruju izmeu Save i Une i zatim od Kostajnice ka Petrinji, za
koju je nastala velika jagma. Nain naseljavanja pustih zemalja ostao je
isti kako i ranije, dakle naseljavali su se ponajvie Vlasi. Tenja Vlaha da
odbace podlomitvo vlastele i crkve bila je razumljiva, jer je poloaj
Vlaha na crkvenim i svjetovnim vlastelinstvima bio mnogo tei nego na
podruju na kojem su ih kao na niijoj zemlji naseljavali petrinjski i
kostajniki kapetani i sam ban. Bitnu razliku u poloaju krajinika na
krajikim vlastelinstvima i na podruju pod neposrednom vlau bana
uvjetovala je struktura vlastelinstava. Tako je eksploatacija u unutranjosti
bila vea. Kako vlastelin nije trebao vojnike, ve samo kmetove, on je
nastojao taj vojniki element, koji ga je samo formalno priznavao za
vlastelina i odbijao obeana podavanja, maknuti sa svog vlastelinstva, a
31

osobito nakon 1699. kad je nestalo neposredne opasnosti od rata.

Suparnitvo izmeu bana i varadinskog generala, odnosno kostajnikog i
petrinjskog kapetana, bilo je glavni razlog da je i meu Vlasima na
krajikom podruju krajem 17. st. dolo do pobune. Sredite pobune bila
je Kostajnika kapetanija iz dva razloga: zbog toga to je veina Vlaha bila
naseljena upravo u njoj, a zatim i zbog toga to je jo od osvojenja u
samoj Kostajnici sjedila uz banske ete i petrinjska posada. Kad se od
1695. poelo postavljati pitanje tko e preuzeti vrhovno zapovjednitvo
nad Kostajnikom kapetanijom, da li ban ili vrhovni petrinjski kapetan,
onda je meu suparnicima nastalo nadmetanje tko e pridobiti krajinike.
Kako su Erdody istodobno, tj. 1695. izgubili ast kostajnikog kapetana,
postali su najei protivnici banske vlasti nad ovim dijelom Krajine.
Prema banovoj odluci istodobno je i petrinjska posada morala napustiti
Kostajnicu. Petrinjski zapovjednici su uspjeli nagovoriti neke knezove u
kostajnikoj kapetaniji da podignu Vlahe protiv bana Nikole Erdodyja.
Druga skupina pobunjenih Vlaha bili su prikoglinski Vlasi, koji su se
okupili na tabor oko Sraice i u utvrdi zarobili kapetana i haramije. Otpor
Vlaha stiao se tek 1703. kad je kralj donio konanu odluku o Banskoj
krajini. Tada je odredio da sav novoosvojeni teritorij izmeu Une i Kupe,
ako nije pripadao vlasteli i crkvi, ili nije bio upotrebljen za potrebe Krajine,
pripadne Dvorskoj komori, a to se tie jurisdikcije i duhovnih poslova
Kraljevskoj Hrvatskoj, odnosno banu.
Iste je godine itav valachorum gens, kao i zemlju, podredio
banskoj jurisdikciji, a to se vojnikih poslova tie Ratnom vijeu, odnosno
banu. Car je ukinuo i Petrinjsku kapetaniju, koja je bila previe udaljena od
granice da bi mogla uspjeno vriti svoju zadau. Na odredbu o ukidanju
Petrinjske kapetanije (stvarno je ukinuta 1753.), Vlasi su se ponovo digli.
No kako je carska odluka o Banskoj krajini bila konana, to se i otpor
krajinika pomalo smirio. Drutveno ureenje u Banskoj krajini od 17. st.
nosilo je u sebi u mnogo veoj mjeri nego ranije klice drutvenog razdora.
Budui da sve do rata za osloboenje na teritoriju Banske krajine nije bilo
pravih krajinika, kmetovi-vojnici su se povezivali s krajinicima u
Slavonskoj krajini. No tada je neposredni dodir kmeta i krajinika na istom
podruju pod banskom vlau predstavljao za vlastelu znatno veu
opasnost. U svom nastojanju da olaka kmetski teret, kmet se najprije
obratio na krajinike na istom podruju, ali je tek obostrano
nezadovoljstvo dovelo do zajednikih buna u Banskoj krajini u 18. st.
Premda je pitanje pripadnosti novoosloboenih krajeva izmeu tijeke Kupe
i Une rijeeno 1703. u priog Banske Hrvatske, prava i dunosti tamonjih
krajinika nisu jo dugo poslije toga bili poblie odreeni. Tek su
regulamentom od 15. travnja 1728. donijeti neki propisi za Kostajniku
kapetaniju, ali je njihova primjena dovela do daljnjih nesuglasica izmeu
asnika i krajinika, koje su 1730. dosegle vrhunac u otvorenoj pobuni.
Iz sauvanih molbi krajinika se razabire da je svaki krajiki
zapovjednik u Banskoj krajini bio neka vrsta zemaljskog gospodara.
asnici su Banskoj krajini zahtijevali od krajinika tlaku, podvoz,
podavanje riba, ljude za lov i drugo. Za robu, koju su krajinici izvozili u
primorje ili Karlovaki generalat, naplaivali su mitniarinu. Regulament je
povrh toga nametnuo krajinicima i neke novosti u vojnikoj slubi.
Zahtijevao je od njih da svi nabave jednako oruje, to ih je teko
32

pogaalo, jer su bili siromani. Spreavao ih je da se iseljavaju, iako je

Kostajnika kapetanija bila prenaseljena.
Kada su se krajem 1730. pobunili, oni su sa regulamentom upoznali
i kmetove izmeu Kupe i Petrove gore, uvjeravajui ih da se krajike
slobode odnose i na njih. Prema sauvanim podacima pobunili su se
kmetovi na imanjima prepota (glavara) zagrebakog Kaptola, Gori i
Meureu. a pridruili su im se i biskupski kmetovi u susjedstvu. Podigavi
se na Ivanje 24. lipnja 1730. seljaci su odmah odbili ispunjavati svoje
kmetske dunosti. Zajedno s krajinicima su uputili u Be poslanstvo, o
emu se nisu sauvale pojedinosti. Biskup Juraj Branjuga se obratio
molbom na gradako Ratno vijee, a zacijelo i na banskog namjesnika
grofa Ivana Drakovia. Prema nalogu Ratnog vijea vojska od 10000
vojnika zatvorila je 5. lipnja sa svih strana ustaniko podruje. Vojska je
spalila katolika sela Pavlovec, Glinu, uti Potok i Budrovec, kao i
pravoslavna sela Moenicu i istoimeni Budrovec. Tek tada je otpor
kmetova potpuno slomljen. Kakvu su kaznu za tu bunu pretrpjeli krajinici
nije poznato, ali se u njihovom poloaju nita nije promijenilo nabolje.
Hrvatsko je plemstvo, kao i zagrebaki Kaptol, koji je na
novoosvojenom teritoriju posjedovao utvrdu Dubicu, gledalo u Banskoj
krajini sredinom 18. st. prije svega vaan izvor svojih materijalnih
probitaka. Zbog njih se ono u etrdesetim godinama estoko obaralo na
kaptolski udio u iskoritavanju krajine, nastojei prisvojiti Dubicu. itava
plemika klasa bila je jednoduna u tenji da se zemljini posjed crkve
podvrgne oporezivanju kao i svjetovni posjed, i da se uz to njezin utjecaj u
politikom ivotu to vie ogranii. Plemstvo se odluno suprotstavljalo
dvoru, koji je bansku vlast desetljeima sustavno oslabljivao time to je
banu povjeravao razliite zadatke izvan zemlje. Pogotovo se odupiralo ve
uvrijeenoj praksi da kralj imenuje namjesnikom banske asti zagrebakog
biskupa. Suparnitvo izmeu crkve i plemstva osobito je dolo do izraaja
u vezi s regulacijom Banske krajine 1749. kojom su tamonje krajike ete
trebale biti ukljuene u openitu reformu austrijske vojske. U nadi da e
dvor uglavnom snositi i znatno poveane trokove u tako ureenoj krajini,
podban Ivan Rauch je s nekolicinom drugih plemia podupro ovu reformu.
Oni su pritom imali na umu prije svega novu mogunost za stjecanjem
unosnih asnikih slubi, a pouzdano su raunali s time da e pravo
postavljanja asnika moi osigurati iskljuivo hrvatskom saboru. Meutim,
poetkom 1750. Marija Terezija je odredila da se na posruju Banske
krajine uvedu dvije pukovnije, kostajnika i glinska, s osam tisua ljudi
sposobnih za rat i s dvanaest konjanikih satnija, a da troak za
izdravanje padne iskljuivo na kraljevinu. Dika je poviena s 19 rajnskih
forinti, koliko je iznosila 1748. na 22, a 1751. i na 30 forinti.Kraljica je
udovoljila starom zahtjevu stalea da se oporezuju i nekadanji primorski
posjedi Zrinskih i Frankopana, koji su tada pripadali dravnom fisku.
Ban je, prema elji stalea, postao vlasnikom obiju pukovnija, ali je
kraljica zadrala svoje pravo da sama imenuje pukovnika na njegov
prijedlog. Postavljanje svih ostalih asnika bilo je preputeno banu, koji je
morao pogodna lica odabrati samo meu pripadnicima kraljevine. Kako su
stalei svoj pristanak na uvoenje Banske krajine uvjetovali s nekoliko
vanijih zahtjeva, carica je neke od njih uzela u obzir. Priznala im je pravo
da biraju vrhovnog kapetana, uz pretpostavku da e uvijek biti ban, i
33

obeala im je da e uvaavati njihovu elju o spajanju podbanske asti s

au upana u dvjema upanijama i naredila da se kmetovi, koji su
prebjegli u Krajinu, vrate svojim gospodarima. Uza sve to, regulacija
Banske krajine je u svom konanom obliku primljena od sabora preko
volje, jer je podvostruila trokove kraljevine. Osim toga, novoimenovane
asnike postavljalo je dekretom Ratno vijee.
Buna Todora Kijuka 1751.
Uvoenje novih odredaba u Bansku krajinu uznemirilo je same
krajinikem jer su im odjednom nametnuti datad nepoznati treti i dunosti.
To su u prvom redu izdaci za nove odore, to ih je primoralo da stoku
prodaju uz najniu cijenu. Morali su ustupati asnicima bolje estice zemlje
i podizati kue za njihovo stanovanje. Krajinici su 1750. uputili na dvor
poslanstvo koje je uhvaeno i u Zagrebu baeno u zatvor, a poetkom
lipnja 1571. digli su i otvorenu bunu pod vodstvom kneza Todora Kijuka.
Otjeravi sve asnike, koji su se sklonili u tvrave, oni su se okupili na zbor
u Komogovini i poslije osam dana su se razili kuama, spremni da se opet
po potrebi okupe. Svoje zahtjeve predloili su jednom saborskom
poslanstvu i uz ostalo istaknuli takoer potrebu da se tono odredi veliina
zemljita, koje zbog vojnike slube treba biti osloboeno svakog
podavanja. Krajinici su odbili primiti natrag otjerane asnike i izruiti
Kijuka. Tek ih je dolazak znatnih odreda iz drugih krajina primorao na
poputanje, i tijekom rujna dolo je do nagodbe. Protiv asnika je
provedena istraga i krivci su kanjeni, a krajinicima je dana mogunost da
njihovo poslanstvo bude primljeno na dvor. Meutim, est buntovnika je
pogubljeno, a Kijuk baen na robiju.
Karlovakim mirom 1699. vei dio dotadanje Vojne krajine prestao
je biti neposredno pogranino podruje. Stare krajike teritorije trebalo je
na osnovi ranijih vladarevih obeanja vratiti jurisdikciji bana i sabora, a
krajiko ureenje premjestiti u nove pogranine krajeve. No i tom je
prilikom dolo do izraaja jaanje sredinjih vlasti. Varadinski i Karlovaki
generalat uli su 18. st. pod upravom gradakog Ratnog vijea, odnosno
korukih, tajerskih i kranjskih stalea. Nestankom turske opasnosti stalei
su potpuno izgubili interes za Krajinu kao obrambeni sistem. Krajina ih je
zanimala samo kao izvor prihoda te su se zbog toga i protivili svim
promjenama koje bi mogle njihov prihod umanjiti. Dokle god je u Krajini
postojala takva uprava, sredinja vlast nije mogla raunati da e sa u tim
podrujima moi stvoriti materijalna baza za poveanje broja ljudstva
raspoloivog za europska ratita. Ope jaanje sredinje vlasti u to vrijeme
omogulo je najprije ograniavanje, a onda i potpuno uklanjanje gradake
uprave iz Krajine. U Beu je prevladavalo miljenje da nema razloga da se
novosteena podruja organiziraju po gradakom uzoru. Sredinja vlast
vrila je ozbiljan pritisak i tjerala je najprije Petrinjce iz Kostajnice, a zatim
je 1703. predala cijeli predio izmeu Kupe i Une pod jurisdikciju bana.
Time je dvor pokuao djelomino zadovoljiti hrvatsko plemstvo i uinio je
korak naprijed u centralizaciji krajina. Umjesto gradakog, beko Ratno
vijee postalo je tda vrhovna vlast u novoj Banskoj krajini, a tek pod
njegovim zapovjednitvom je tu zapovijedao hrvatski ban. Iste godine je
34

ukinut Varadinski generalat, ali ta odluka nije provedena u djelo, jer je u

to vrijeme izbio Rakoczyjev ustanak. No, samo gradako Ratno vijee nije
moglo izmai opoj centralizaciji i 1705. podloeno je bekom Ratnom
vijeu.
Kao neposredni povod za pojedine bune krajinicima su obino
sluile zloupotrebe i nasilja asnika. To je dobro dolo sredinjoj vlasti da
pod vidom uklanjanja zloupotreba provede ne samo reforme, koje su
nakraju dovele do formiranja regimenti (1737. u Varadinskom, a 1746. u
Karlovakom generalatu), nego i da 1743. ukine gradako Ratno vijee, a
1748. ukinulo je i dotadanji sistem financiranja starih krajikih
generalata. Sredinja vlast preuzela je na sebe financijsku brigu za
Krajinu, a tajerski, kranjski i koruki stalei ubudue su morali svoj
doprinos za obranu davati u opu dravnu blagajnu. Stare krajine su
ostale, ali se njihovo ureenje nije uvodilo u nove. Kako je u
novoosvojenim krajevima zemaljski gospodar postala carska Komora, ona
je pokuavala krajinike podvri svojim zapovjednicima jedino u vojnom
pogledu, a u sudsko-upravnim i ekonomskim Komori, odnosno onome
kome Komora proda odreenu zemlju. taj se sistem pokuao uvesti u Liku
i Krbavu, no pokuaj nije uspio. Komora je uvidjela da od Like i Krbave ne
moe oekivati materijalnu korist, pa je te dvije pokrajine 1712. prepustila
Karlovakom generalatu, a to je tamonji narod i elio.
Na slian nain otpoela je i organizacija krajina u novoosvojenim
krajevima Slavonije i Srijema, gdje su 1702. osnovana Posavska i
Podunavska krajina. Stanovnitvo je podijeljeno na aktivnu policiju,
ardaklije i isluene graniare, te na prekobrojno stanovnitvo. Prvi su
potpadali pod vojnu jurisdikciju, a drugi pod provincijal. Vojna lena
smatrala su se kao zamjena za plau i trebao ih je naslijediti nasljednik u
slubi. Za krivine prijestupe sudio je general, koji je iz Osijeka
zapovijedao u obje krajine. Civilne sporove rjeavale su civilne vlasti.
Zajednika jurisdikcija vojske, Komore i gospotija na istom podruju
stvarala je este sukobe i nerede u upravi. Krajinici su morali ii na
rabotu radi popravaka utvrenja. Kako je ova rabota koila rad u
poljoprivredi, krajinici su rado pristali plaati prirez za izgradnju
utvrenja, da se na taj nain oslobode rabote. No vlasti su prirez poveale
i pretvorile ga u kontribuciju, a usto su ponovo traile rabotu. Na taj je
nain krajinik bio vie optereen nego drugi seljak, jer je uz tolike obveze
morao vriti i vojnu slubu. U krajini je postojao obiaj da krajinici u
raznim prilikama daju svojim asnicima dobrovoljne darove. Tako su
krajinici postali neka vrsta kmetova svojih asnika. Ovakvo stanje potaklo
je slavnog generala Khevenhullera da predloi nadlenima reforme radi
poveanja vojne snage krajine. Khevenhuller je ustanovio da je zemlja
zaputena, stanovnitvo preoptereeno davanjima u novcu, naturi i raboti.
Stoga je predloio da se Posavska krajina regulira tako da treina
krajinika odlazi u rat, treina uva granicu, a treina da se bavi
gospodarskim poslovima kod kue i da se krajinici sasvim oslobode
kontribucije. usto je nastojao tonim propisima ograniiti rabotu koju su
vojnici bili duni niim asnicima. Khevenhullerov prijedlog iz 1734. car je
odobrio idue godine, ali su ratne prilike omele njegovo provoenje.
Nezadovoljstvo u krajini primirio je za neko vrijeme tek Khevenhuller,
kada se 1737. vratio iz rata i proveo oprost od kontribucije i ograniio
35

davanje darova asnicima. Veina Khevenhullerovih odredba u korist

krajinika ostala je ipak samo na papiru. U praksi su asnici i dalje vrili
stare zloupotrebe rabotom i tako nanosili teku tetu krajikim
domainstvima.
Ukidanje vojno-komorske zajednike uprave u Slavoniji 1745. pruilo
je priliku za nove pokuaje reformi u onom dijelu koji je ostao pod vojnom
upravom. Osnovni cilj reforme je bilo formiranje slavensko-srijemskih
regimenti. Taj posao je 1746. povjeren feldmarallajtnantu baronu
Engelshofenu. Krajinici su se upotrebljavali sve vie izvan krajina, na
svim moguim europskim ratitima. Formiranje regimenti imalo je za cilj
krajiku policiju pretvoriti u redovnu vojsku. Da bi krajinici lake prihvatili
te reforme, vlast je poduzimala mjere koje su imale za cilj ukloniti terete i
zloupotrebe na koje su se krajinici alili. No dok se formiranje regimenti
odmah ostvarivalo, propisi u korist krajinika esto se nisu provodili u
ivot. Engelshofen je otpoeo regulaciju 1747. u Slavonskoj i Srijemskoj
krajini, dodavi i izmijenivi neke propise. Regulacijom je ukinuta
dotadanja podjela na Podunavsku, Srijemsku te Donju, Srednju i Gornju
Posavsku krajinu. Umjesto toga je predloeno formiranje Petrovaradinske,
Brodske i Gradike pjeadijske regimente, te na istom podruju Srijemske i
Slavonske konjanike (husarske) regimente. Regimente su podijeljene u
kompanije. Stanovnitvo krajine razdijeljeno je na etiri jednakobrojne
klase. Prve tri klase predviene su za ratnu i pograninu slubu i bile su
osloboene kontribucije i rabote. etvrta je bila klasa kontribuenata,
koji su plaali glavarinu od gotovo pet forinti, bili obavezni na rabotu,
primanje na konak i davanje podvoza. Dok su se prve tri klase izmjenjivale
u vrenju vojne dunosti, etvrta je zbog svoje privredne djelatnosti,
odnosno podavanja, trebala biti glavna osnova za izdravanje krajine.
Izvan klasa je ostalo ono neto malo obrtnika i trgovaca to je boravilo u
krajini. Oslobodivi veinu krajikog stanovnitva rabote i kontribucije,
Engeshofen ga je na drugoj strani opteretio plaanjem destine u naturi i
novanog doprinosa za izdravanje asnika. Osim toga nije bilo ni
dovoljno ni zemljita ni ljudstva za formiranje svih pet regimenti.
Slavonski krajinici su se pobunili protiv toga da oni plaaju desetinu i
novani doprinos, pa su zato 1749. ta podavanja ukinuta. Ujedno se
odustalo od formiranja dviju husarskih regimenti, pa je osnovana samo
jedna. Stvaranjem klase kontribuenata ono je zapravo znatan dio
stanovnitva uinilo kmetovima, to se protivilo ne samo osnovnim
principima krajikog ureenja, nego je ujedno smanjivalo broj ljudi
potrebnih za popunjenje predvienih vojnih formacija. Austrija je u 18. st.
u Vojnoj krajini pokuala teko izvedivu stvar. svojom vojnom slubom
obuhvatiti gotovo svakog sposobnog mukarca, a da krajinici u isto
vrijeme svojim radom izdravaju sebe i Krajinu.
U 18. st. otpala je pljaka u Tursku kao izvor prihoda, a gotovo stalni
ratovi na udaljenim ratitima nanosili su znatne gubitke mukom
stanovnitvu ili su ga odvajali od poljoprivrede za dugo vrijeme. Krajina
nije bila kadra snositi takav dvostruki teret. Ve se od 1752. poelo
raspravljati o izmjeni neuspjele Engelshofenove organizacije. Rezultat
raspravljanja je olien u Serbellonijevom regulamentu iz 1753. On je
pokuao poboljati materijalno stanje krajinika na taj nain to je
poveao krajiki posjed tamo gdje je zemlja bila loa, dok je brojano
36

stanje vojske snizio na 7560 ljudi. Ujedno je ukinuo i kontribuciju.

Krajinici su podijeljeni na one u slubi i na one izvan slube. Meu
prve su se ubrajali oni koji su stvarno vrili slubu i rezerva. U one izvan
slube ubrajali su se za slubu nesposobni ili osloboeni. Mukarci
sposobni za slubu , koji nisu uzeti u aktivnu slubu (Beihelfer), morali su
se brinuti za hranu i monduru onih koji su sluili. Konjanika je davala
pojedina kua samo jednoga, jer se smatralo da njegovo izdravanje stoji
koliko i tri pjeaka. U rat se polazilo u tri smjera, tj. uvijek po treina
momadi, kao i u drugim krajinama. Zemljita dodijeljena krajinicima
proglaena su nasljednima, a krajinicima su izdana lenska pisma.
Na krajinicima su ipak ostali znatni tereti i to: nabavljanje
jednoobrazne uniforme, podvoz, ukonaivanje, gradnja ardaka i asnikih
kua, popravljanje cesta i mostova. Za radove na utvrenjima bar su u
naelu trebali dobiti novanu odtetu. Jedino su konjanici i njihovi
pomagai bili osloboeni rabote. Niim asnicima se zemljite jo uvijek
raunalo kao pola plae, a dokle god asnici nisu dobili cijelu plau, tjerali
su krajinike da im rabotaju, bilo to propisano ili ne. Serbellonijev
regulament znai posljedni krupniji organizacijski zahvat u okviru
posebnog razvitka slavonskih regimenti. Uskoro je sredinja vlast tako
vrsto izgradila svoje poloaje i u ostalim krajinama da je mogla prii
postepenom ujednaivanju krajike organizacije s konanim ciljem, da se
krajinici pretvore u rezervu stajae vojske za itavu monarhiju. No da bi
stare krajine izjednaila s novosteenima, sredinja vlast je morala voditi
upornu borbu da se afirmira na starom krajikom podruju sve do 1755.
Toj su se tenji najvie odupirali krajinici u Varadinskom generalatu, koji
su jo uvijek traili samoupravu u onom obliku kako im je bili
zagarantirano u Statuta Valachorum iz 1630. Nie asnike slube
poele su sve vie dijeliti strancima. Zbog toga se osjetio ugroenim
upravo onaj sloj krajinika koji je davao nie vojne starjeine i koji je ranije
razbijao krajike pobune. Nezadovoljstvo je jo pojaano upornim
nastojanjem dvora u 1/2. 18. st. da onemogui prikljuenje pravoslavnih
krajinika u Varadinskom i Karlovakom generalatu srpskoj crkvi u
Habsburkoj monarhiji, tj. karlovakoj mitropoliji. Unijatski vladika je i dalje
zahtijevao prihode i pokornost od pravoslavnih sveenika i naroda. Car je
zabranio karlovakom mitropoliti vriti crkvenu jurisdikciju u Var.
generalatu, napominjui da se mitropolitove privilegije odnose na
Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju, od kojih je generalat odijeljen. Krajinici i
jedne i druge vjere su traili da se uklone unijati. Da bi se u Var.
generalatu uspostavio red, grof Cordua ga je 1732. pokuao reorganizirati.
Snizio je plau obinim vojnicima, a povisio je zapovjednicima, ali nije
uspio nagovoriti tajerske stalee da krajinicima isplate trogodinji dug u
pravom iznosu. Cordua je podnio caru nove promijenjene statute kojima
se i formalno ukida stara krajika samouprava. Kad se idue godine
pojavio sa svojim statutima u generalatu, nije ih se usudio javni proglasiti.
Kako je iste godine izbio rat sa panjolskom i Francuskom, krajinici su
znali da e biti potrebni vlastima, pa su se suprotstavili pokuajima
pokuajima Cordue da provede izmjene u generalatu. Vlast je popustila pa
je zavladao potpun nered. Stare uredbe su ukinute, a Corduove reforme
nisu stupile na snagu. 1735. vlasti su dopustile da narod svake godine bira
osmoricu sudaca, kojima je pridodan pisar. Njihov je zadatak bio rjeavati
37

sporove i brinuti se za red i mir. Ujedno su vojnicima vraene stare plae, i

obeano je da stranci nee biti namjetani za nie asnike.
Tada
je
car
povjerio
smirivanje
generalata
vojvodi
Hildburgshausenu, koji je dobio zadatak: -pronai i kazniti krivce za
nerede, istraiti krajike tube protiv zapovjednika, predloiti novo
ureenje generalata. Vojvoda je stigao u Krievce krajem 1736.
Hildburgshausen je zakljuio da su glavni krivci za nerede tajerski stalei.
On je smatrao da ti stalei potiu nerede kako bi ukinuli Krajinu, a da su
krajinike potpuno pretvorili u seljake i kontribuente. Hildburgshausen
je sebi postavio kao osnovni zadatak stvoriti to jeftiniju i bolju krajiku
vojsku. Stoga je brzo napustio istraivanje krivaca za nerede te se
posvetio organizaciji regimenti. Sitnije tube rijeio je sam, a pitanje
Mare prepustio na rjeavanje dvoru. Napokon je sveano proglasio nove
statute. Vjetim postupkom je uspio da krajinici s oduevljenjem prime
statute, koji su ozakonjivali krnjenje njihove autonomije. Prema Statuta
Valachorum iz 1630. novi statuti su bitno ograniili raspolaganje
imovinom. Prodaja, zalaganje i darovanje zemljita mogli su se vriti samo
uz odobrenje zapovjednika. Nema vie velikih sudaca ni po imenu, a
umjesto njih se javljaju vojni auditori. Uvedene su mnoge globe u korist
blagajna generalata. Pravo kraljevstva su zamijenili carski zakonski
propisi. Ovim statutima vlast je prvi put pokuala regulirati zadruni ivot
u Krajini. Ekonomski razlog djelovao je u pravcu raspadanja kune
zadruge u Krajini, no zbog vojnih potreba vlast je nastojala sprijeiti taj
proces. Hildburgshausen je prokrijumario u Statute i postavljanje stranih
asnika usprkos odredbi iz 1735. koju su krajinici s mukom izborili. Kao
uvjet za stjecanje asnikog ina postavio je pismenost i znanje
njemakog jezika. Taj je propis bio naroito uperen protiv domaih ljudi,
tada slabo vjetih jednom i drugom umijeu. Ti statuti ne daju se vie
Vlasima ako dotada, nego krajinicima, a Vlasima se od tada u statutima
nazivaju pravoslavni krajinici, kojime zabranjuju dirati u vjeru svoje ene
katolkinje ili posluge.
Karlovaki generalat nije imao privilegije kao Varadinski. No nasilja
asnika i teak ivot primoravali su i ovdje krajinike na otpor. Po
posebnim karakteru istie se Brinjsko-lika buna 1746. Te je godine
Hildburgshausen izvrio reorganizaciju Karlovakog generalata i oformio
regimente.
1754. Marija Terezija je izdala Militar Graenitz-Rechten, tj.
krajika prava, na osnovi kojih je izjednaeno ustrojstvo Var. i Karl.
generalata, a ujedno su ukinuti posljedni ostaci krajike samouprave. U
ovim se krajikim pravima jo spominju knezovi, ali im se ne daje nikakav
samostalni djelokrug, ve nastupaju samo kao pomonici vojnih organa i
to za neke sporedne poslove. Pretvaranje u regularnog vojnika, stalno
ratovanje po stranim zemljama, uvoenje novih uniformi, akumuliralo je
nezadovoljstvo meu krajinicima. Definitivno ukidanje privilegija i
izjednaavanje s ostalim krajinama potaknulo je krajinike u Var.
generalatu na akciju. Na elo pokreta stao je kapetan Petar Ljubojevi.
Krajinici su se dogovorili sa susjednim seljacima, koji su imali svojih
razloga za bunu, a ini se i s drugim generalatima. Neposredan povod za
izbijanje bune je pokuaj vojnog zapovjednitva da silom utjera novac za
nove uniforme. Buna je izbila u sijenju 1755., pobunjenici su
38

zagospodarili Var. generalatom, osim urevake kompanije, koju je

umirio major Brentano. Veliki broj buntovnika okupio se u srcu generalata,
u Severinu, gdje su u skrivnici pravoslavne crkve uvane privilegije. Tu je
proglaena severinska opina Var. generalata, kao politika organizacija
pobunjenika. Poetkom veljae 1755. krajinici su sastavili svoje pritube,
koje je deputacija pod Ljubojevievim vodstvom 20. 02. 1755. ponijela
carici u Be. Dvor je dobio na vremenu i odmah je poduzeo protumjere.
Koncentrirao je vojsku u tajerskoj i poslao gradikog pukovnika Becka i
potpukovnika Mokainovia u generalat, kako bi osobnim utjecajem smirili
krajinike. Ljubojevi se uzdao u svoje prijateljstvo s Hildburgshausenom i
traio je u Beu da vojvodu odrede za komesara koji e ispitivati krajike
tube. Ljubojevi i ostali asnici raunali su da e odigrati ulogu
neophodnog posrednika izmeu dvora i krajike mase i tako vratiti
izgubljene pozicije. Otuda neodluna politika rukovodstva bune. Zahtjevi
krajinika izneseni u njihovim Poteicama mogu se grupirati u nekoliko
skupina. Kao osnovni zahtjev postavljaju da se ne izjednauju s novim
krajinama donje i gornje Slavonije i Hrvatske, ve da se ostave da uivaju
ranije darovane privilegije. Traili su da se ozakoni njihovo predstavnitvo
opina ili depurtira, koje bi njihove interese zastupalo kod svih
institucija sve do vladara. Traili su uspostavu slobodnog raspolaganja
nekretninama, slobodnog lova i uzgoja koza i neogranienog koritenja
umama. Traili su da im se olakaju novani tereti i podvoz te se alili na
razliite usluge asnicima. Nastojali su da im s olaka vojna obveza
smanjivanjem kontigenata vojnika koji su duni dati. Posebna je grupa
zahtjeva koji se odnose na razliite zloupotrebe. Tu su i vjerski zahtjevi
pravoslavnih krajinika, iako su u buni sudjelovali i katolici. Uz ope
krajike zahtjeve asnici su traili da se okona favoriziranje stranaca, tj.
nejednake plae i napredovanje u slubi, kao i pritisak na stare domae
asnike da se odreknu svojih kompanija u korist mladih stranih porunika.
Knezovi su traili da njihove kue budu slobodne od davanja vojnika, kao
to je to bilo ranije.
Ratno vijee je donijelo zakljuak da se Poteice u cjelini ne mogu
uvaiti. U vrijeme kad je centralna vlast svim silama nastojala izjednaiti
civilnu upravu i vojnu organizaciju u habsburkim zemljama, Var.
generalat nije mogao biti izuzetak. Zato je Ratno vijee predloilo da se
usvoje samo oni zahtjevi koji su bili u skladu s opom politikom vlasti.
Istraga je pomogla vlastima da pojaaju disciplinu meu asnicima i da
tako pod vidom ustupaka krajinicima zapravo provedu svoje namjere.
Kako se krajiko izaslanstvo nije dugo vraalo iz Bea, ponovo se poeo
iriti nemir u generalatu. Krajinici nisu sluali asnike i uveli su izdavanje
zapovijedi na narodnom jeziku, umjesto na njemakom. Sredinom travnja
1755. javljeno je da stie istrano povjerenstvo u pratnji dva bataljuna i
pet kompanija grenadira, no u isto su vrijeme stigle vijesti da je 50000
vojnika spremno pokoriti generalat. Kad je krajem travnja gradiki
pukovnik Beck stigao u Krajinu, stiglo je i povjerenstvo na elu s grofom
Neippergom u Kanjiu. Neipperg je poslao Ljubojevia u Krajinu, gdje je
ovaj sazvao krajinike u Severin, gdje im je rekao da je stigla komisija i
preporuio im je da s povjerenjem dou u Kanjiu. No im je izvrio tu
misiju i vratio se u Kanjiu, Neipperg ga je strpao u zatvor. Uhienjem
Ljubojevia nastala je opa malodunost u generalatu. Nitko vie nije
39

mislio na bunu i svi su gledali kao se izvui, svaljujui krivnju na

Ljubojevia i potkazujui druge. Neippergu je bilo stalo da to prije smiri
generalat i zato uope nije sudio zbog sudjelovanja u buni, nego se
ograniio na kanjavanje sudionika u ubojstvima asnika. To je bilo
dovoljno da se u generalatu uspostavi autoritet vlasti i osigura krajika
vojna snaga za predstojee borbe.
U vezi sa dranjem knezova u buni konano je ukinuta ustanova
kneza. Svako selo je dobilo asnika i doasnika, koji su preuzeli sve
upravne i sudske kompetencije u prvoj instanci. To je bio kraj krajike
autonomije. Od tada vie nije bilo znaajnijih krajikih buna.
Neto ranije, 1749-1751. provedeno je osnivanje banskih regimenti.
Osim specijalnih prava bana, vrhovnu upravu je zadralo Dvorsko ratno
vijee. Banske regimente nisu polagale zakletvu kraljevstvu, nego kralju i
kruni. Tako je sredinom 18. st. sredinja vlast postigla svoj cilj, da bez
ikakva ogranienja raspolae cjelokupnom vojnom silom Krajine. 1765.
osnovan je generalni krajiki inspektorat sa zadatkom da unapreuje
privredu i vojni razvoj. Djelokrug generalnog krajikog inspektorata
obuhvatio je Karl., Var., Bansku i Slavonsku krajinu. 1783. ujedinjene su
banska i varadinska generalkomanda sa sjeditem u Zagrebu, a 1786
osnovana je jedinstvena generalkomanda za Karlovaku, Bansku i
Varadinsku krajinu. U 2/2 18. st. vrene su zamjene zemljita radi
povlaenja tone granice izmeu Hrvatske i Vojne krajine. Ta granica
ostala je do razgranienja Vojne krajine u 19. st.
1787. uveden je tzv. kantonski sistem, ija je svrha bila da je upravo
uprava odvojena od vojnikih poslova. Regimenta je postala iskljuivo
vojna jedinica, a na njezinom dotadanjem teritoriju osnovan je kanton
kao teritirijalno-upravna jedinica, koji se dalje dijelio na manje jedinice
koje su odgovarale bataljunu odnosno kompaniji. Uprava kantona bila je u
rukama tzv. kantonskog asnika. Taj je sistem ukinut 1800.
Izvan regimenti, odnosno kantona, bili su slobodni vojni komuniteti,
osnovani s ciljem da budu sredita neophodne trgovine i obiteljske
djelatnosti u Vojnoj krajini. Stara Gradika je prva, 1748. proglaena za
vojni komunitet. Slobodni vojni komuniteti bili su osloboeni vojne
obaveze i rabote. Stanovnitvo se dijelilo na graane (trgovci i imuniji
obrtnici) i kontribuente (siromaniji obrtnici, zemljoradnici, nadniari).
Veliki osmanski (beki) rat
Nakon smrti Fazil Ahmeta Koprulu 1676. za velikog vezira imenovan
je Kara Mustafa-paa (1676-1683). Njegova vanjska politika pokazala se
promaenom, te je za Osmansko carstvo imala katastrofalne posljedice.
Ono to je planirao Kara Mustafa Osmanlije nisu uspjele postii ni pod
Sulejmanom Kanunijem, kada je carstvo bilo u zenitu moi-osvajanje
Bea. Kara Mustafa nije vodio rauna o privrednoj i drutvenoj mijeni koju
su drave Habsburgovaca i Njemakog carstva doivjele. Potcijenio je
znatno poveani gospodarski potencijal i nije spoznao oruano-tehniku i
taktiku nadmo habsburke vojne sile. Veliki je vezir imao opravdane
razloge za rat s Habsburgovcima. U tzv. kraljevskoj Ugarskoj se zbog
dugotrajnog
opeg
nezadovoljstva,
osobito
teko
ugnjetavanih
protestanata, sjeverni dio, Gornja Ugarska, odvojio od Bea 1680. i pod
40

Imrom Thokolyjem, predvodnikom kuruca (lat. cruciatus=kriari),

protuhabsburkih ustanika u kraljevskoj Ugarskoj, osnovana je posebna
kneevina. Oslonac u borbi protiv Habsburgovaca pronaao je u
Osmanlijama. Priznat je za osmanskog vazala i Porta ga je 1682. proglasila
ugarskim kraljem. Thokoly je odbio kraljevski naslov, zadravi samo
naslov kneza Gornje Ugarske. Zbog ekspanzivne politike Louisa XIV
(1643.-1715.), beki je dvor bio spreman na poputanje kraljevini
Ugarskoj, nato je stanovnitvo Gornje Ugarske veinom otpalo od
Thokolyja. Kako je to za Portu znailo gubitak nove vazalne drave,
otpoeo je rat protiv Austrije. U kolovozu 1683. Kara Mustafa je sa 200000
vojnika okruio Be. No Be je uspjeno obranjen carskim snagama, uz
pomo poljskog kralja Jana Sobjeskog te jedinica Karla Lotarinkog,
zpovjednika carskog odreda. 12. rujna 1683. osmanska vojska je
pretrpjela potpuni poraz na Kahlenbergu kraj Bea. Car Leopold I (1657.1705.) je odmah ponudio mir, to je veliki vezir odbio. Shvaajui sve veu
osmansku slabost, Leopold I je odluio izbaciti Turke iz Ugarska.
Osmanski ekspanzionizam je porazom kraj Bea doivio svoj
neopozivi kraj. Ubudue je drava Osmanlija definotivno potisnuta u
defanzivu. Posvuda u Europi je shvaeno da Turci vie nisu nepobjediva
sila. U tu svrhu je u proljee 1684. na poticaj pape Inocenta XI nastala
Sveta Liga, u koju su stupili Habsburka monarhija, Poljska i Venecija. Ve
u listopadu 1683. otpoele su borbe i protjerivanje Turaka s podruja
sjeverne Dalmacije. Ali tek u proljee 1684. poslije sklapanja Svete lige,
Mleani su poeli otvoreno pomagati ustanike u Dalmaciji. Kao i za
vrijeme Kandijskog rata (1645-1669.) i sada su osnovani odredi hajduka,
koji su pod zapovjednitvom mletakih zapovjednika ili predvoeni svojim
starjeinama, prelazili tursku granicu i napadali Turke. Hajduki su odredi
1684. provalili u zapadni dio Bosanskog paaluka, opljakali Glamo,
Graac i okolicu Knina, a zatim napali Sinj. Istovremeno su se vodile borbe
u Hercegovini i Boki Kotorskoj.
Poljski kralj Sobjeski nije uspio Osmanlijama preoteti Podoliju i
Moldavsku, a Venecija je sa svojom flotom izvela opi napad na
Peloponez, koji je obeavao uspjeh. U takvom ratu na tri fronte Porta nije
bila kadra pruati uspjean otpor u Ugarskoj. Turci su polagano uzmicali,
pa su napustili nekoliko jakoh utvrenja u pograninim oblastima i na
Dunavu, gdje su Austrijanci 1684. privremeno prodrli do Budima. 1685.
austrijska vojska je zauzela gotovo itavu Gornju Ugarsku, a hrvatski i
slavonski ustanici prodrli su do Osijeka. 1686. zauzeli su Peuh, Segedin i
Budim. Iste godine zauzeta je i Kostajnica. Uspjesi Austrije snano su
utjecali na dranje Srba u Ugarskoj. Neki od njih preli su na podruje koje
su zauzeli Austrijanci. Muslimansko stanovnitvo na teritoriju Ugarske
poelo se masovno povlaiti duboko u unutranjost, prvenstveno na
teritorij Bosanskog paaluka. 1686. su Mleani, uz pomo domaih
odreda, osvojili Sinj, a u ljeto su odlunije nastupili i na Crnogorskom
primorju, gdje su odbili napadeTuraka. U listopadu 1687. osvojili su
Herceg-Novi. Od tada su pojaane hajduke akcije u blizini Dubrovake
republike. Venecija je planski radila da presjee svaku vezu Dubrovnika s
turskom pozadinom, osobito kako bi omela njegovu kopnenu trgovinu.
U Ugarskoj je austrijska vojska 1687. teko porazila Turke kod
Hasanyja, a iste godine osvojila je Osijek, Vukovar i akovo. Turci su se
41

tada povlaili iz Ugarske na irokom frontu, tako da im je ostalo jo samo

nekoliko odsjeenoh utvrda u zapadnoj Ugarskoj i itav Banat. Osmanski
posjedi u Ugarskoj i vazalna kneevina Erdelj izgubljeni su u korist
Habsburgovaca. Rusija je 1687. napala Krimski kanat. Kako je osmanska
vojska bila koncentrirana na toj fronti, tako su Habsburgovci mogli osvojiti
cijelu Srbiju i prodrijeti do Vidina. Kako bi spasio osmansko carstvo od
sloma, carski je divan odluio za vezira postaviti sposobnog Fazil Mustafu
uprilia (1689-1691). On je pokuao iznutra konsolidirati dravu, najprije
je reformirao porezni sustav, ponovo je u optjecaj pustio valjani novac,
uspio je nagovoriti sultana da mu na raspolaganje stavi dio riznice carske
palae, svoj osobni imetak i primanja takoer je stavio na raspolaganje i
uveo je disciplinu u vojsku. Prekidu niza osmanskih poraza od
Habsburgovaca pogodovalo je i to to je francuski kralj Luj XIV napao
habsburke posjede. Habsburgovci su dio vojske morali prebaciti na to
ratite, pa je Fazil Mustafa 1690. uspio ponovo zadobiti Srbiju i Erdelj. Fazil
Mustafa poginuo je 1691. u bici kod Slankamena protiv trupa vrhovnog
zapovjednika habsburke vojske Ludviga Badenskog. Ahmed II (1691.-95.)
elio je iskoristiti teak poloaj habsburke vojske na dvije fronte za
osvajanje posjeda u Ugarskoj. U tome su ga sprijeili ruski car Petar Veliki,
koji je 1696. zauzeo jaku tvravu i trgovako sredite Azov, te princ Eugen
Savojski, novi habsburki vrhovni vojni zapovjednik koji je 1697. nanio
Osmanlijama poraz kod Sente. Porta je nakon toga povukla svoje odrede.
Posredovanjem Engleske i Nizozemske sklopljen je 1699. mir u Sremskim
Karlovcima kojim Turska gubi sve posjede do Temivara, Venecija se mogla
uvrstiti na Jadranu, a Poljska je dobila Podoliju i zaoadnu Ukrajinu. S
Moskovom je 1700. sklopljen mir po kojem je Turskoj morala prepustiti
Azov, a Rusi su dobili pravo slobodne plovidbe Crnim morem i kroz
sredozemne tjesnace.
Poslije osvojenja Budima i velike pobjede nad Turcima kod Mohaa,
izvanredni sud poeo je ponovo progoniti Thokolyjeve pristalice i
protestante. Ugarski sabor u Bratislavi priznao je 1687. nasljedno pravo
Habsburgovaca na Ugarsku i ograniio svoje izborno pravo jedino u
sluaju da izumru obje loze dinastije u mukom koljenu. Kralju je priznao
pravo revizije stalekih prava. Jedino je Erdelj, koji je habsburkim
zemljama pridruen 1688. kao zasebna zemlja, dobio potvrdu svojih
stalekih prava i vjerske slobode. Sabor je ponitio lanak Zlatne bule koji
je omoguavao plemiima da se pobune protiv bilo kojeg vladara koji je
povrijedio dravna prava (ius resistendi). Zakljucima sabora u Bratislavi
ponovo se pokuala uspostaviti apsolutistika vladavina u Ugarskoj, a
osim toga sve se vie ispoljavala i tenja za to vrim povezivanjem
habsburkih zemalja u stvarnu cjelinu. 1711. uveden je termin Austrijska
Monarhija (Monarchia Austriaca) u slubene dokumente.
ubieva Sirena
Nikola Zrinski je na maarskom napisao Adriai tengernek Syrenai
(Sirena jadranskog mora, tiskana 1651.). U tom djelu je sadran i ep o
opsadi Sigeta i pogibiji Nikole Zrinskog 1566. 1660. Petar Zrinski je objavio
djelo Adrinszkoga mora Syrena, parafrazu djela svoga brata Nikole, u
kojem je pokazao svoje duboko neprijateljstvo prema Nijemcima.
42

Marko Antun de Dominis

Marko Antun de Dominis, was born on the Adriatic island of
Rab, in north-west Croatia, in 1560. He studied at the University of Padua,
and subsequently taught mathematics, logic and philosophy at Verona,
Padua and Brescia. In 1596 he left the Society of Jesus to become
administrator of the diocese of Senj, and was appointed bishop of the city
in 1600. In 1602 de Dominis was appointed Archbishop of Split, a position
which automatically made him Primate of Dalmatia and Croatia.
De Dominis became involved in the struggle between the papacy
and Venice during the interdict controversy, when the Pope tried to break
the resistance of the Venetian clergy to the supreme authority of Rome.
His writings on behalf of Venice were censured in Rome, especially when
he wrote against the papal secular prerogatives and refuted the secular
power of the Church In 1616, he fled to England, where he was hospitably
received. When de Dominis first arrived in England, King James I asked
Lancelot Andrewes, Bishop of Winchester, whether the Bishop of Split was
a Protestant or not. Bishop Andrewes replied: "Truly, I know not; but he is a
Detestant of divers opinions of Rome" (Granger, A Biographical History of
England, 1824, vol. II, p. 63). Regarding de Dominis as a convert to
Anglicanism, James I appointed him Dean of Windsor, and gave him the
rich living of West Ildesley in Berkshire. He was also made a Doctor of
Divinity by Cambridge University.
In 1617 the first part of de Dominis's main theological work De
republica ecclesiastica. . . was published in London. Immediately, after
publication, it became the first book on the Roman "Index". In it de
Dominis asserted that the Pope did not have jurisdiction over bishops, but
was primus inter pares, and he urged the unity of all Christian churches,
and their commitment to exclusively spiritual ends and peace among
nations. He also favoured the rights of national churches, and developed a
vision of world peace which he opposed to Roman centralism. In De
republica ecclesiastica, de Dominis represented himself as a Catholic
universalist, bearing the parallel titles of Archbishop of Split and Dean of
Windsor. According to his own words, his main concern during his stay in
England was to reconcile the Anglican and Roman churches.
When his friend and fellow countryman Gregory XV became Pope, de
Dominis decided to leave England, and went to Brussels. While waiting for
the Pope's permission to proceed to Rome, de Dominis published Sui
reditus ex Anglia consilium (1623), in which he denounced the Church of
England as a wretched schism and a degraded body. This was a complete
recantation of his former tract Consilium profectionis . . . (Heidelberg,
1616), in which he explained the reasons of his departure for England and
his "flight from Babylon". In 1623 he returned to Rome, formally made his
recantation, and reconverted to the Church of Rome.
After Gregory XV's death, de Dominis was imprisoned as a relapsed heretic
in the Castel Sant' Angelo, where he died soon afterwards. He was
posthumously found guilty of heresy. His body and theological books were
burned on the Campo di Fiore in Rome on 21 December 1624, and the
ashes were thrown into the Tiber. Eight years later, de Dominis's successor
43

at Padua University, Galileo, was also put on trial as a heretic and

condemned by the same judge, Cardinal Barberini, who became Pope
Urban VIII.
Marko Antun de Dominis (1560-1624), while teaching mathematics at
Padua, wrote two works on physics. The first one, De radiis, visus et lucis
in vitris perspectivis et iride (Venice, 1611), deals with geometrical optics
and the theory of the rainbow. It is apparently the first treatise to point out
that in the phenomenon of the rainbow the light undergoes two refractions
and an intermediate reflection in each raindrop. In the second, Euripus seu
de fluxu et refluxu maris sententia (Rome, 1624), de Dominis is concerned
with tides. He believed that the moon and the sun influence the sea in a
manner analogous to a magnet. He adopted and corrected Grisogono's
theory of a second daily tide caused by the influence of both bodies in any
position.
Bune muslimana u 18. stoljeu
Zbog povienog poreza, taksita (obrok) i kuluka, muslimanski seljaci
tuzlanskog kadiluka digli su 1747. bunu. Seljaci su, osim desetine i drugih
raznovrsnih daa, morali dvaput godinje davati tzv. taksit, ljetni i zimski,
za izdravanje vezirova dvora. Taksit je uveden poetkom 18. st. Takav
taksit su u tuzlanskom sandaku davali jo i u zvornikom mutesarifu.
Kadija bi pozvao ajane, age i druge ljude iz naroda, pa bi se taksit
razrezivao na sva sela, i prema tome bi se onda sakupljao. Ovaj danak za
izdravanje vezirova dvora bio je, uz mnoge druge dae, vrlo teak. U to
doba u Tuzli je sruena palanka i fermanom je nareeno da se sagradi
grad, a na pojedina sela je raspisano koliko koje treba dovui kamena. To je
prevrilo mjeru seljacima i oni su se pobunili. U toj buni poticao ih je
kapetan Tuzle i imam jedne damije. Poinili su mnogo tete i u Tuzli i
onima koji nisu pristajali uz njih.
Zbog istih i slinih razloga do bune je dolo i u selima oko Tenja.
Glavni podstreka te bune bio je Abdurahman Muharemija, kojeg je
bosanski paa izazvao naredivi da se spali njegova kua u Sarajevu za
vrijeme nerede 1750. Do manje bune je dolo i u Mostaru 1748. zbog
vojnikih plaa. Buna je okonana s manje rtava.
Muhamed-paa Kukavica imenovan je kao Portin komesar, sa
zadaom da stane na kraj bezvlau, a krajem 1752. postavljen je za
vezira. Sredinom 1753. osobno je doao u Teanj. Teanjci su mu izjavili da
se odriu voe Abdurahmana Muharemije i da e njega i njegove pristae
progoniti, pa je ovaj zaista i ubijen kod Zvornika. Mehmed-paa i sam je
vrio nasilje i poeo je ucjenjivati narod. Zbog toga je 1760. dolo do
pobune u Mostaru, a kada je Mehmed-paa doao uguiti bunu, Mostarci
su ga porazili. Na tubu Mostaraca lien je svih asti i prognan na Kretu,
gdje je i umro. Za svog vezirovanja podigao je u Bosni preko 80 razliitih
graevina. 1777. dolo je do bune u Ostroakoj kapetaniji zbog plaa i
nekog novog poreza pod imenom jeil ake. arite bune je bio Cazin, a
u njoj je sudjelovalo do 4000 muslimana. Plae su na kraju isplaene.
REFORME MARIJE TEREZIJE I JOSIPA II.

44

Dolaskom Marije Terezije na prijestolje 1740. otpoeo je osmogodinji

rat za austrijsku batinu. U tom je ratu krajinika i banderijalna vojska iz
hrvatskih i slavonskih krajeva dala razmjerno najvie boraca od svih
habsburkih zemalja. Oni su sudjelovali u borbama na svim europskim
ratitima, od Italije do leske i od eke do Nizozemske i sjeverne
Francuske. Odred koji se najvie prouo zbog svog junatva i usto
divljakih nastupa, sastojao se od dobrovoljaca koje je na svoj osobit nain
po slavonskim selima skupljao barun Trenk. On je na osnovi kraljiine
povlastice iz veljae 1741. novaio seoske novake i pomilovane hajduke, a
kako je nastojao u svojoj eti uvijek imati 1000 do 2000 ljudi, nije su
ustruavao u novaenju ni nasilnih sredstava. Trenkovi panduri ili crveni
kapucini trebali su, prema njegovoj zamisli, ulijevati strah ve samim
svojim izgledom, poneto udeenim na turski nain. Umjesto zastava nosili
su konjske repove, a preko njih je u sve moderne vojske prela i turska
banda skromna pretea dananjih vojnih muzika.
U neposrednoj vezi s ratom 1745. je obnovljeno upanijsko ureenje
u Slavoniji, koju je Marija Terezija navijestila ve 1741. izlazei u susret
eljama ugarskih i hrvatskih stalea. Slavonski seljak nije mogao poeljeti
da plemstvo na taj nain jo vie uvrsti svoju vlast. Pogotovo su se tome
usprotivili stanovnici Male Vlake u susjedstvu Varadinskog generalata.
arite toga pokreta nalazilo se u distriktima Podborju (danas Daruvar),
Sirau i Subocki, ali je on zahvatio i krajeve oko Poege, Cernika, Pleternice
i Virovitice. Poetkom 1743. pod orujem je bilo vie od 4000 seljaka, koji
su rjeenje svojih nevolja traili u prikljuenju Varadinskoj krajini.
Predvodili su ih Mato Lui, Ilija Romi i Ilija Paleganovi. Prvo poslanstvo,
kojem je na elu bio Todor Milankovi, nije postiglo nita osim odluke da se
stvar temeljitije ispita. Ono je nakon svog povratka objavilo narodu da je
njegovim eljama udovoljeno. lanovi plemstva proglasili su se na to
kapetanima, a njihovi pisari su sastavili tobonju ispravu kojom ih kraljica
oslobaa poreznog optereenja. Meutim, Ratno je vijee naredilo da se
buna odmah silom ugui. Ustanici su se tijekom oujka 1743. odrekli dalje
borbe, ali su ipak jo jednom uputili svoje poslanstvo na dvor. Istraga, koja
je provedena protiv njih, zavrila je osudom Luia, Romia i Paleganovia
te petorice lanova drugog poslanstva na smrt, a jo trideset i troje drugih
na galiju. Konana odluka o obnovi slavonskih upanija donijeta je u
travnju 1743. pa je vijest o tome ponovo uznemirila narod.
Poto je osim starije Posavske krajine izluen i teritorij za
novoosnovane krajien, Podunavsku i Srijemsku, pristupilo se krajem 1745.
obnovi triju nekadanjih slavonskih upanija; Virovitike, po opsegu
najvee. Poeke i Srijemske, koje su bile ureene po uzoru na ugarske
upanije. Uz velikog upana iz velikakog stalea, kojeg je vladar imenovao
i ija se dunost uglavnim sastojala u predsjedanju upanijskim
skuptinama, nalazilo se dvadesetak inovnika, biranih u tim skuptinama.
Najvaniji od njih je bio podupan kao predstavnik domaeg plemstva. On
je upravljao svim upanijskim poslovima. Teritorij upanije se u upravnom
pogledu dijelio na okruja (processus) i kotareve (districtus), na elu s
velikim i malim sucima (judices et vicejudices nobilium), a kotari su se
sastojali od vlastelinstava (dominia, spahiluci), koja su predstavljala
osnovne upravne i sudske zajednice. upanije su u upravnim i
provincijalnim poslovima bile podreene vlasti hrvatskog bana i na taj
45

nain doista pridruene Hrvatskoj, ali su u poslovima kontribucije bile

podvrgnute neposredno Ugarskom namjesnikom vijeu. Kontribucija, koja
je u to vrijeme postala redoviti i osnovni dravni porez, razrezivala se u tim
upanijama u istoj visini i na isti nain kao i u Ugarskoj. Banska Hrvatska je
i nadalje zadrala staru povlasticu da po jednoj poreznoj jedinici (dimu)
plaa tek polovicu iznosa utvrenog na ugarskom saboru. Slavonija ni tada
nije bila teritorijalno povezana s Hrvatskom i njezina se plemika klasa
znatno razlikovala od plemstva u Hrvatskoj po tome to se gotovo
iskljuivo sastojala od najvieg sloja aristokracije. Nedostajala je svaka
unutranja, idejna ili tradicijom posveena veza, koju je u tadanjim
drutvenim odnosima moglo oivjeti samo nie plemstvo hrvatskog
porijekla. No njega u Slavoniji uope nije bilo.
Labave veze izmeu Hrvatske i Slavonije nepovoljno su utjecale na
njihov daljnji odnos. 1748. su Virovitika i Poeka upanija primorane
predloiti Ugarskom namjesnikom vijeu raune svoje blagajne za 1745. i
1746. jer je hrvatski sabor propustio primiti te raune, predloene prvo
njemu. Tom politikom grekom okoristio se virovitiki podupan Antun
pii, koji je na ugarskom saboru 1751. predloio da slavonske upanije
ubudue budu po svojim predstavnitvima neposredno zastupane i u
ugarskom saboru. lanak 23. iz 1751. kojim je piiev prijedlog ozakonjen
s dodatkom da pritom ostane nepromijenjena vlast kraljevine Ugarske i
bana, nije Slavoniju formalno pridruio Ugarskoj, niti je izdvojio ispod
banske vlasti. Slavonija je i dalje ostala nominalno pod banskom
sudbenou, a njezini su zastupnici, kako i virilisti, sudjelovali u radu
hrvatskog sabora.
15. oujka 1756. Marija Terezija je propisala svoju urbanu
regulaciju, koja je slavonskom kmetu odredila minimum njegova posjeda i
maksimum vlastelinskih tereta. Tek tada je utvrena jedinstvena mjera za
veliinu jedne sesije-24 do 40 jutara oranice, prema kakvoi zemljita i
osam kosaca livade. Kmet je od sesije morao davati tri forinte umjesto
zemljarine i 24 vozna ili 48 runih teaka. Vlastelin je mogao tlaku
promijeniti u novano podavanje, po danu sprene tlake 20, a rune tlake
10 krajcara. Kmetovi su, po potrebi, bili duni davati i vie tlanih dana, ali
su u tom sluaju trebali dobiti nadnicu od 24 krajcara za sprenu i 12 za
runu tlaku po danu. Urbar je u pojedinostima odredio osnovne dunosti
kmeta i prava vlastele i tako, u interesu osiguranja poreznih prihoda i
ouvanju postojeeg drutvenog poretka, ograniio samovolju vlastele.
Slavonskom urbaru Marije Terezije iz 1756. i hrvatskom urbaru iz
1780. zajedniko je: da se u klasne odnose kmeta i feudalnog gospodara
mijea vladar, pa ureenje tih odnosa vie nije privatna stvar pripadnika
tih dviju klasa. Druga je znaajka da vladarski urbari vrlo podrobno
odreuju odnos izmeu kmetova i feudalaca, tako da je preostalo malo
prostora za posebno sporazumijevanje. Odnos je preteno reguliran tim
propisom, ime je poloaj kmeta u odnosu prema gospodi znatno
poboljan. Vladarski su urbari tono utvrdili kmetska podavanja i tako
kmetove oslobodili samovolje feudalne gospode, ali nema razlika izmeu
slavonskog i hrvatskog urbara. Osnovna je crta reforme da se svakom
seljakom kmetskom gospodarstvu odmjeri odreena koliina zemlje na
kojoj moe ivjeti jedna kmetska obitelj i s koje e moi davati odreenu
mjeru kmetskih podavanja u naturi, novcu i radu. Ta je mjera s obzirom na
46

plodnost zemlje odreena razliito u razliitim upanijama, a kretala se

izmeu 14 i 22 jutra oranice u Hrvatskoj, a izmeu 24 i 40 jutara u
Slavoniji. Prosjeno je jedno selite u Hrvatskoj iznosili oko 11 hektara
oranice i 3 hektra livade, a u Slavoniji 32 hektra oranice i 6 hektara livade.
Od takvog je posjeda svaka kmetska kua u Hrvatskoj morala davati jednu
forintu novane rente, devetinu naturalne rente od prirode i desetinu crkvi.
U Hrvatskoj je bilo zabranjeno pretvarati naturalnu rentu u novac, dok je u
Slavoniji bilo zabranjeno davati naturalnu rentu. U Hrvatskoj je feudalni
posjednik bio zainteresiran dobiti od kmeta proizvod koji mu je bio
potreban za vlastite potrebe, jer ih na tritu nije mogao jeftino podmiriti.
U Slavoniji je sam kmet morao snositi rizik prodaje i feudalnom posjedniku
davati novanu rentu, dok je u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru
novana renta ve ranije bila razvijena. No glavni je oblik podavanja bila
tlaka. U Hrvatskoj je svako puno selite davalo godinje 52 vozna teaka s
jednim ili dva jarma volova u kolima ili za plugom, ili po izboru gospodara
umjesto voznih 104 runa teaka, rasporeena na jedan odnosno dva dana
svakog tjedna. Kmet je morao davati i podvozne teake za dua putovanja,
voziti drva i sjei ih za gospodara u umi, plaati gospodinu dnevnice za
sabor i jo neka manja podavanja. Kako vidimo slavonski je urbar
propisivao upola manju tlaku, kao i da se za svaku prekobrojnu tlaku
gospodar morao pogaati s kmetom koji bi za takav rad dobio urbarom
jedinstveno uvrenu nadnicu.
Bitna je posljedica terezijanskih urbara to spreavaju razvoj
feudalnih odnosa u pravcu poveanja novane rente i to utvruju kao
glavni oblik feudalnih podavanja tlaku. Urbarijalna reforma uklonila je
tendencije poveanja feudalne eksploatacije, koja bi mogla dovesti do
kritine situacije sam sistem. Tim je ogranienjima ona zapravo uvrstila
feudalni sistem i produila ga do 1848. Od uvoenja urbara poloaj
kmetova se poboljao. Od tada je zaustavljen proces bjeanja u Vojnu
krajinu, a krajinici su poeli bjeati u padriju.
Kmet je svoja prava mogao traiti od svog gospodara na osnovi
urbara. Da je takvih parnica bilo, pokazuje kao se poloaj kmeta popravio.
No stvarni je poloaj kmeta bio mnogo gori, nego to se iz urbara moe
zakljuiti, pa je to zadavalo veliku brigu dravnim vlastima koje su se
bojale novih seljakih buna. Ve je sami proces ustanovljavanja urbarskih
prava i odmjerivanja selita uvelike predstavljao eksploataciju seljaka.
Kmetovima je oduzimana dobra zemlja, a davana loija. Umjesto
vinograda, koji su sami podigli, dobili bi komad ikare, a vinograd bi
prisvojio feudalac. Zemlja je ponovo raspodjeljivana tako da je premjerom
od strane zemljomjernika svakoj kmetskoj obitelji posjed zaokruen na
najbliu jedinicu cijelog, polovice, etvrtine ili osmine selita. Terezijanska
reforma samo je djelomino dijelila zemlju, tj. nadopunjavala je zemljini
posjed do veliine itavog selita ili dijela selita, koja je odreena
kraljevskim naredbama, i to tako da se u prvom uzimala slobodna, niija
zemlja, zatim izvanselina zemlja i napokon i sama domenijalna zemlja da
bi se nadopunila kmetska zemlja do propisane norme. Odnos izmeu
veliine domenijalne i urbarijalne zemlje bio je na taj nain fiksiran, te se
jedna vrsta zemljita nije smjela pretvarati u drugu. Drava je bila
zainteresirana da se urbarijalne povrine ne smanjuju jer su jedino one
plaale porez. Domenijalne zemlje je bilo znatno vie u Slavoniji nego u
47

uoj Hrvatskoj, koja je bila gue naseljena kmetovima, a plodne je zemlje

bilo manje. I posjedi su bili mnogo vei u Slavoniji, gdje je prevladavao tip
latifundija, koje su od vladara dobili pojedini stranci za zajmove to su ih
dali za vrijeme ratova, za usluge na dvoru ili su ih kupili od vladara za
novac.
U ljeto 1767. osnovano je kraljevsko vijee (Consilium regium in
regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae), koje je bilo ogranieno samo na
podruje Banske Hrvatske i Slavonije. Ova reforma je bila izraz dublje
potrebe za prilagoavanjem uprave zadaama razvijenije moderne drave.
Vijee se sastojalo od petorice vijenika (trojice plemia, jednog prelata i
velikaa) i bana kao njegova predsjednika, a sjedite mu je do poara
1776. bilo u Varadinu. Vijeu je pripadalo i devet stalno namjetenih
inovnika. Djelokrug njegova rada obuhvatio je sve javne poslove i nije se
ograniio samo na to da bdije nad provoenjem naredaba s dvora. Osobito
je Nikola krlec, u svojoj referadi za narodno gospodarstvo, razvio ivu
djelatnost, punu plodnih poticaja. Kraljevsko vijee predstavlja prvi oblik
uvoenja inovnike uprave u Hrvatskoj. Ono nije samo ojaalo utjecaj
dvora i sredinje vlasti u Beu, nego je bilo i znaajan organ za nadzor
plemstva i njegova odnosa prema kmetovima, koji je stajao izvan dohvata
sabora i feudalaca.
Jedna od glavnih zadaa Vijea bilo je provoenje novog poreznog
sistema, koje su omoguile tek urbarijalne regulacije. Vijee je ve 1768.
izdalo nalog i upute za nove porezne propise. Kraljica je 1770. izdala
odluku o nainu oporezivanja, prema kojoj se ono trebalo ubudue
obavljati na ugarski nain po portama, koje se sastoje od etiri sesije, a
ne vie po dimovima. 1772. proveden je novi popis bez sudjelovanja
sabora, i to na osnovi potpuno izgraenog sistema, u kome su svi predmeti
oporezivanja bili razvrstani u razrede prema visini prihoda koje odbacuju.
Visina poreza po dimu bila je u vrijeme Marije Terezije u postepenom, ali
stalnom porastu. Promjena izvrena 1770. bila je prije svega posljedica
ukidanja posebnog poreznog ureenja u Hrvatskoj. Otada se ondje porez
plaao u istoj visini kao u Ugarskoj, a ne vie u polovinom iznosu.
Sve do 1770. Banska Hrvatska je imala svoj proraun, u kojem su
glavni prihodi otpadali na diku i dio carina. Dika se u naelu troila
iskljuivo za potrebe kraljevine. 1770. sabor se morao odrei i toga prava i
od udvostruene svote dike odobriti 70000 forinti kao doprinos za
uzdravanje kraljevske vojske. im je to postigla, kraljica je odredila da se
itav kraljevinski porez, prozvan kontribucijom, ubire uime dravnog erara
i da ga upanije neposredno predaju vojnoj blagajni u Varadinu. Od 1772.
Hrvatska vie uope nije imala svoj proraun. Sredstva, koja su bila
potrebna za kole i slino, dodjeljivala su se iz vojne blagajne, a organe
kraljevinske uprave od 1773. je isplaivala Ugarska komora. Sabor je tako
izgubio svoje najvanije pravo, i upravo je ta promjena zadala najtei
udarac njegovu dotadanjem znaenju. Postanak Vijea obiljeio je duboku
promjenu i u razvitku kolstva u Hrvatskoj i Slavoniji. Ono je tek tada
postalo jedno od osobitih briga dravne vlasti, pri emu se osobita panja
pridavala osnovnom kolstvu, do tada zanemarenom. Za razvitak kolstva
u cjelini bilo je od presudne vanosti ukidanje isusovakog reda 1773.
Isusovci su dotada imali u rukama itavo visoko kolstvo-Akademiju u
Zagrebu i gimnazije u Varadinu, Krievcima, Rijeci, Poegi, Osijeku i Rumi.
48

Tek je ukinue reda omoguilo reformu zastarjele nastave i usto u

zaplijenjenoj imovini tog bogatog reda, pretvorenoj u tzv. naukovnu
zakladu, pruilo daljoj izgradnji kolstva potrebnu materijalnu osnovu.
Kraljiinim reskriptom od 5. kolovoza 1776. briga za kolstvo u Hrvatskoj i
Slavoniji (districtud studiorum zagrabiensis) stavljena je u dunost
posebne, kolske komisije, sastavljene od predsjednika, dvojice savjetnika,
vrhovnog ravnatelja nauka i kola i inspektora narodnih tj. osnovnih kola.
Vrhovnim ravnateljem imenovan je krlec, koji je do 1785. uloio mnogo
truda u razvitak kolstva. Premda je nastavi u gimnazijama, kao jedna od
njezinih naroitih zadaa, namijenjeno i uenje njemakog jezika, ipak je
narodnom jeziku bilo u njoj dodijeljeno dosta vano mjesto, pa je on bio i
nastavni jezik u niim razredima gimnazije.
Odgoj uitelja za osnovne kole tek je tada postao predmet sustavne
brige prosvjetnih vlasti, a isusovaka akademija je 1776. pretvorena u
Kraljevsku akademiju s tri fakulteta; teolokim, filozofskim i pravnim. Nova
je akademija trebala obiljeiti prekid s dotrajalom skolastikom prolou i
omoguiti slobodan razvitak nauka, u tijesnoj vezi sa ivotom. Reforma
osnovnog kolstva, kojoj plemiki sabor do tada nije obraao nikakvu
panju, utirala je put postepenoj demokratizaciji drutva. Tim se
promjenama pogotovo okoristilo graanstvo. Potrebe ureene nastave
dale su jak poticaj pisanju udbenika na narodnom jeziku, a to je nametalo
razliita pitanja knjievnog jezika i pravopisa. U istom je pravcu utjecalo i
prevoenje stranih udbenika, osobito prirunika iz razliitih grana
gospodarstva. U vezi s izdavanjem gramatika oivio je dublji interes za
jezina pitanja. Javila se potreba da se nae najprikladniji put prema
jedinstvenom knjievnom jeziku za sve stanovnike Hrvatske i Slavonije,
koje su razliita narjeja jo uvijek odvajala ne samo u ivotu, nego i u
knjievnosti.
Vijee jo nije slubeno ulazilo u pitanja jezika i pravopisa. Ono je
ionako poslije reforme kolstva prestalo postojati. Hrvatsko plemstvo se
nikada nije moglo pomiriti s tim organom centralne vlasti. Kako ni ugarsko
nije rado gledalo da Hrvatska u Vijeu ima svoju vladu, nezavisnu od
Ugarske, Marija Terezija je 1779. ukinula Kraljevsko vijee i Hrvatsku
podredila Ugarskom namjesnikom vijeu. Hrvatska je na taj nain prvi put
dola pod neposrednu vlast ugarske vlade, u kojoj ju je trebao zastupati
njezin ban. Neposredni poticaj za ukidanje Kraljevskog vijea dao je otpor
sabora da udobrovolji zahtjevu dvora o izvlatenju vlastelinskih imanja
juno od Kupe iz teritorija Banske Hrvatske i njihovu potpunom ukljuivanju
u nedavno formiranu Bansku krajinu. To sporno pitanje bilo je najue
povezano s vraanjem Primorja Hrvatskoj, pa je povratak nekadanjih
zrinsko-frankopanskih imanja na neki nain bio uvjetovan spomenutim
izvlaenjem, iako su njegovi uzroci bili uglavnom ekonomske prirode. 9.
kolovoza 1776. grad i rijeka luka, kao i teritorij od Kupe do mora s desne
strane ceste Karoline, neposredno su utjelovljeni Kraljevini Hrvatskoj, a
5. rujna 1777. uinjeno je to s oblinjim lukama Bakrom, Bakarcem i
Kraljevicom. itavo to podruje, od kojega je samo primorski pojas od
Senja do Karlovca ve u poetku bio odvojen za Krajinu, ureeno je kao
nova, Severinska upanija, prozvana po naselju Severinu na Kupi, iako joj
je sjedite bilo u Mrkoplju. Hrvatska je vlada predloila da se Rijeka sa
svojim kotarom ubudue smatra kao posebno, svetoj kruni ugarskog
49

kraljevstva pridrueno tijelo. Te rijei su ule u kraljiinu diplomu od 23.

travnja 1779. kojom je Rijeka dobila samoupravu, osobito u trgovakim
poslovima, ali je u politikim, sudbenim i kolskim poslovima ostala i dalje
pod Hrvatskom. Meutim, ukinuem hrvatskog Kraljevskog vijea iste
godine, Rijeka je dola pod vlast ugarske vlade. Maarsko plemstvo
nastojalo je kasnije tu okolnost iskoristiti za potpuno politiko otkidanje
Rijeke od njezinog prirodnog zalea. Proces izjednaavanja svih Krajina,
koji je osobito doao do izraaja u uvoenju novih graniarskih prava
1754., trebalo je zavriti izuzimanjem Banske krajine ispod vlasti bana i
izvlaenjem svih vlastelinstava juno od Kupe u korist te krajine. Kraljica
je odluno zatraila od hrvatskog sabora da pristane na ekskorporaciju
Banske krajine i odredi delegate za popis izvlatenih vlastelinstava. Taj je
zahtjev teko pogodio mnogu vlastelu, od zagrebakog biskupa i Kaptola
do nekih velikaa i plemia, koji su kao naknadu za izgubljena imanja
trebali dobiti posjede u Banatu ili odtetu u novcu. Sabor, sazvan u tu
svrhu 1777. pristao je tek poslije estokog otpora udovoljiti kraljiinom
zahtjevu, ali je to i tada uinio s nekom ogradama. ini se da je upravo
zbog toga poetkom 1778. rasputen, a kasnije ga Marija Terezija nije
sazivala.
Prema patentu Josipa II od 22. kolovoza 1785. zavisni seljak je dobio
osobnu slobodu, pa se mogao po volji eniti i seliti, a svoju djecu slati u
kolu ili u nauk. Reforme cara Josipa II su prijetile da u osnovi izmjene
dotadanji sistem vlastelinstava, svodei prihode plemstva na odreenu
novanu rentu. Poslije ukidanja osobne zavisnosti kmetova trebalo je
slijediti oporezivanje plemstva i obvezatna zamjena radne i naturalne
rente novanom. Podlogu za sve to imao je pruiti katastar, koji je prvi put
obuhvatio sve zemljine posjede bez razlike. Katastarska izmjera je i na
selu pobudila opravdanu bojazan od novih poreznih tereta, a meu
plemstvom je taj plan izazvao ei otpor nego sve dotadanje reforme.
Josip II je ediktom od 28. veljae 1782. ukinuo itav niz razliitih
redova i samostana, koji nisu sluili nekoj drutveno korisnoj svrsi. Meu
njima se nalazio i pavlinski red sa svojim glasovitim samostanom u
Lepoglavi. Car je dekretom o centralnim sjemenitima od 30. oujka 1783.
oduzeo biskupima mogunost da neposredno odluuju o odgoju
sveenikog podmlatka. Upravu nad takvim sjemenitem u Zagrebu
povjerio je Maksimilijanu Vrhovcu, koji je uskoro postao upravitelj
petanskog sjemenita, zajednikog za cijelu Ugarsku i Hrvatsku. Tako je
zapoeo uspon toga slobodoumnog sveenika iz vojnike porodice, koji je
kao pristaa jozefinistikih ideja 1787. postao zagrebaki biskup.
Od brojnih carevih reformi na podruju crkvenog i vjerskog ivota, na
dalji razvitak hrvatskog drutva osobito je utjecao edikt o toleranciji od 21.
prosinca 1781., na osnovi kojega su nekatolici dobili pravo ispovijedati
svoju vjeru. Otada su i izvan krajikog teritorija, na tlu Banske Hrvatske,
pravoslavci mogli osnivati svoje vjerske opine, pa je ona 1786. osnovana i
u Zagrebu. Ta reforma omoguila je idovima trajno naseljavanje u
Hrvatsku, gdje su 1785. osnovali u Varadinu svoju opinu. Taj edikt unio je
u nastajanje graanske klase u Hrvatskoj neke znaajnije crte i poneto
ubrzao taj proces. Reforme, koje su se za vrijeme Josipa II provodile u
kolstvu, nisu u tom pogledu donijele neku promjenu na bolje. Teite
reformi je lealo u promicanju osnovnih kola. Njihov je broj znatno
50

uvean, a posebne su naredbe trebale polaenje kole uiniti doista

obaveznim. Meutim, uvoenje dosta visoke kolarine u gimnazijama
1785/6. nepovoljno se odrazilo na broj njihovih uenika. itav sistem
kolovanja je bio zasnovan da seljaku djecu, u interesu poljoprivrede,
zadri u to veem broju na selu.
Na unapreenje kolstva nije se povoljno odrazila ni politika
germanizacije javnog ivota, koju je Josip II od 1784. dosljedno provodio u
najirim razmjerima. Naredbom od 26. travnja 1784. njemaki je jezik
trebao u roku od tri godine postati iskljuivim jezikom dravne uprave i
javnog ivota, a jo iste godine zabranjen je upis u gimnaziju bez
poznavanja njemakog. Poetkom 1787. uvedena je nastava njemakog
jezika ak i u drugi razred osnovne kole. Takva jezina politika nuno je
proizlazila iz careve tenje da dokraja izgradi sistem svoje apsolutistike
vladavine. To dokazuje i nastojanje da se zbog potrebe kolske nastave
ujednai pravopis u Hrvatskoj i Slavoniji. U komisiji, kojoj je 1783. bila
povjerena dunost da to uradi, prevladalo je miljenje da se za podlogu
jedinstvenog pravopisa uzme pravopis slavonskih pisaca. Otpor, s kojim su
upanije, osobito ugarske, doekale njegove jezine naredbe, potaknuo je
Josipa II da napokon uini kraj upanijskom ureenju, u kojem je ugarsko i
hrvatsko plemstvo imalo svoje najjae uporite. Car je 1784. dao krunu sv.
Stjepana prebaciti u dvorsku riznicu i na taj je nain jasno izrazio svoje
stajalite prema ugarskom stalekom ustavu. Kako ga krunidbena prisega
ni na to nije obvezivala, a sabor nije uope sazivao, upanijska je
samouprava preostala kao jedina prepreka za provoenje njegove politike.
Poto je tu samoupravu u proljee 1785. ukinuo, i upanije zadrao samo
kao administrativna podruja, car je razdijelio Ugarsku i Hrvatsku na deset
okruja (districtus), kojima je na elo postavio svoje komesare. upanije
Zagrebaka, Krievaka, Varadinska i Poeka spojene su za Zaladskom u
Zagrebaki okrug, a upanije Virovitika i Srijemska s tri susjedne ugarske
upanije u Peujski okrug. Severinska upanija je ukinuta 1786. i pripojena
Zagrebakoj, a njezini primorski dijelovi, od Rijeke do neto nie od Novog,
izdvojeni su pod imenom Ugarskog primorja kao posebno upravno
podruje, kojim je upravljao rijeki gubernator. Od 1783. do 1786. vrhovna
zapovjednitva stare Slavonske, Hrvatske i Banske krajine spojena su u
jedinstveno vrhovno zapovjednitvo (Generalkomandu) sa sjeditem u
Zagrebu. Kako je banu time oduzeto vrhovno zapovjednitvo nad Banskom
krajinom, to je ona izgubila posljednju vezu koja ju je preko osobe bana
kao zapovjednika spajala s Banskom Hrvatskom.
Rat protiv Turaka, u koji je Josip II uao 1787. kao saveznik Katarine
II, bacio je zemlju u najveu materijalnu bijedu. Dalje voenje rata ovisilo
je otada o uspostavi stalekog ustava i o sredstvima, koje e ugarski sabor
u tu svrhu moi namaknuti. Car je 28. sijenja 1790. vratio Ugarskoj i
Hrvatskoj ustav i od svojih vanijih reformi zadrao samo dvije, patente o
toleranciji i ukidanje osobne zavisnosti.
HRVATSKA PRAGMATIKA SANKCIJA
Budui da je Karlo III kao car Karlo VI u asu stupanja na prijestolje
1711. bio jedini muki lan vladajue porodice, postojala je mogunost da
se u Ugarskoj i Hrvatskoj u skoroj budunosti primijeni zakon iz 1687.
51

prema kojem mogu u sluaju izumiranja muke loze Habsburgovaca

pristupiti izboru druge dinastije. To dinastiko pitanje imalo je izvanredno
poitiko znaenje za dalji opstanak Austrije. Zato je razumljiva bila tenja
dvorskih krugova da se prijestolje za svaki sluaj osigura i enskoj lozi.
Poticaj za to dala je careva majka Eleonora, koja je do Karlova povratka iz
panjolske upravljala kao regent dravnim poslovima. Pritom se posluila
zagrebakim biskupom Emerikom grofom Esztehazyjem, koji je u
odsutnosti bana tada bio jedan od dva namjesnika banske asti.
To pitanje nije bilo samo unutranje austrijsko, nego i meunarodno,
ali je s obzirom na ugarsko prijestolje bilo zacijelo najosjetljivije. Maarsko
plemstvo se i poslije Szatmarskog mira teko odricalo prava koje mu je
pruao zakon iz 1687. Kao jedini mogui politiki forum preostao je u tu
svrhu hrvatski sabor. Hrvatsko nie plemstvo bilo je u to doba iz vie
razloga nezadovoljno postupcima maarskog plemstva prema Hrvatskoj.
Nije bilo sporno samo pitanje autonomnog zakonodavstva, nego je ugarski
sabor 1711. ponovo nastojao Hrvatskoj oduzeti povlasticu, prema kojoj je
jo od 1492. plaala ratnu kontribuciju diku samo u polovinom iznosu.
Biskup Eszterhazy je na saboru odranom u Zagrebu u oujku 1712.
predloio da Hrvatsko kraljevstvo prizna ensko naslijee. Uinio je to
poslije govora protonotara, koji je pritisku s maarske strane suprotstavio
potrebu neposrednog dodira s vladarom. Prema njemu je carski dvor
trebao jednom diplomom zajamiti prava hrvatskih stalea tj. kraljevsko
prvobitno osnovano poslanstvo
trebalo je Karlu priopiti zakljuak
Hrvatskog sabora o priznavanju prava enske loze Habsburgovaca na
hrvatsko prijestolje a da usto dobije od njega pismeno jamstvo (diploma
securitatis perpetuae) za sva dotadanja prava i povlastice kraljevstva.
Tome se suprotstavio samo senjski biskup Adam barun Rattkay,
opravdavajui svoje stajalite banovom odsutnou i odsutnou velike
veine magnata. No, sabor je 11. oujka 1712. prihvatio spomenuti
prijedlog kao zakonski lanak 7. Priznajui ensku lozu Habsburgovaca,
sabor je svome priznanju dodao uvjet da ona posjeduje ne samo Austriju,
nego i pokrajine tajersku, Kranjsku i Koruku. Taj uvjet posvjedoio je
odluku sabora da se to vre povee s austrijskom nasljednim zemljama.
To je bio akt politikog rauna s iskljuivim ciljem da se njime
postigne izrazito politika svrha. U lanku 29. istaknuto je da poslanstvo
treba ishoditi od kralja dalju pomo za potrebe Krajine, jamstvo s obzirom
na povlasticu o oporezivanju, povratak Varadinskog generalata i pravo na
slobodno dovoenje soli rijekom Savom. Zakljuak o priznanju enske loze,
poznat pod imenom Hrvatska pragmatika sankcija, donijet je u hrvatskom
saboru sa svim glasovima osim biskupa Rattkaya. Nie plemstvo je estoko
napalo velikae, optuujui ih da izbjegavaju hrvatski sabor i da se u svim
svojim pitanjima obraaju iskljuivo ugarskom saboru. Ono je lankom 14.
zabranilo ubudue svaki takav postupak, proglaavajui prekritelja
nepodobnim da uiva prava kraljevstva i navjeujui mu mogunost da
bude kanjen i osuen na plaanje globe. U adresi kralju izraena je elja
da se samostalnost Hrvatske u odnosu prema Ugarskoj to vie uvrsti.
Otpor, na koji je Hr. pragmatika sankcija naila u Ugarskoj, imao je
za posljedicu privremeni uzmak dvoru. Pismom od 16. svibnja 1712. Karlo
III se za sebe i svoje nasljednike obvezao da e nepovrijeenima sauvati
prava, privilegije i slobotine Hrvatskog kraljevstva. Ve je u kolovozu
52

1712. ugarski sabor udovoljio hrvatskom saboru da se prizna valjanost

svim zakljucima hrvatskog sabora koje je kralj dotada sankcionirao i da
potvrda novih ovisi nadalje samo o njegovom slobodnom nahoenju. Taj
lanak je priznat kao lanak 120. iz 1715.
Kada je dvor napokon 1722. uspio ishoditi priznanje enskog
naslijea i od ugarskog sabora, morao je na sebe preuzeti obavezu koja je
u osnovi pogaala sav dublji smisao Hr. pragmatike sankcije. Zakonskim
lancima I i II iz 1723. koji su u povijest uli pod imenom Ugarske
pragmatike sankcije, izriito je u okviru zajednikih habsburkih zemalja
ozakonjena nerazdruivost zemalja krune sv. Stjepana, pa je prema tome
Hrvatskoj naelno osporeno pravo da se po svojoj volji odvoji od Ugarske.
Hrvatsko plemstvo nije se suprotstavilo ovako sastavljenom zakljuku, u
kojem je poloen temelj buduem dualistikom ureenju Habsburke
monarhije iz 1867.
TURSKI POREZNI SUSTAV
Osmanski su zakoni razlikovali poreze i podavanja koje je davala raja
na erijatske (hukuk seriye) i neerijatske ili kanunske (rusumi orfye). U
pogledu poreza i podavanja vladalo je veliko arenilo, jer je mnogo
mjesnog ulo u sistem turskog dravnog poreza i feudalnih podavanja. U
europskom dijeli Turske u tom su pogledu postojale dvije velike oblasti,
Balkan, gdje su primljene mnoge slavensko-bizantske institucije i neki
porezi i podavanja, i bive ugarske zemlje, gdje su primljene ugarske
institucije, porezi i neka podavanja. S obzirom na poreze i podavanja,
poloaj kranske i muslimanske raje nije bio isti. Muslimanski seljaci nisu
plaali hara, a novana podavanja feudalcu plaali su od iftluka (resmi
cift) u iznosu od 22 ake, odnosno manje za polovicu ifta. U balkanskim
zemljama kranski seljaci plaali su gospodaru zemlje 25 aki ispende
od svake harake glave, osim vlaha filurdija, koji nisu plaali ispendu
ako su drali rajinsku zemlju. U bivim ugarskim zemljama seljaci su
umjesto ispende davali resmi kapu, porez na vrata. Osnovno podavanje
seljaka bio je uur (desetina), obrok u naturi od proizvodnje, koji je sa
salarijom od itarica i nekih drugih proizvoda iznosio sedminu i osminu, a
od ostalih proizvoda samo desetinu. Od vinograda je spahija uzimao od
krana desetinu (i salariju) od vina, a od muslimana pristojbu na dunum u
novcu. Zavisni seljaci davali su spahiji jo itav niz podavanja u novcu, kao
to je podavanje od mlina, konica, vrta, svinja i slino, a ponegdje i porez
na ovce, gdje ga nisu davali sultanu. Spahijama su svake godine morali
davati kola drva, kola sjena ili to podavanje platiti u novcu, raditi nekoliko
dana na spahijinom hasu vinograda, pokositi travu na spahijinom hasu
livada itd. Spahija je imao prihode od tapija i drugih slinih pristojbi, kao
to je uzimao i polovicu od globa, koje su izreene njegovim seljacima. Te
su se pristojbe zvale baduhava, i polovicu od njih uzimao je sandakbeg,
osim na timarima vojnih zapovjednika, koji su se zvali slobodnim timarima
(serbest timar).
REKOMUTACIJA

53

Od 40-ih 16. st. poinju rasti cijene svih poljoprivrednih proizvoda.

Taj opi porast cijena obezvrijedio je novanu rentu, jer su novane dae
bile fiksirane i feudalci ih nisu mogli mijenjati. Ali feudalce je privukla
situacija na tritu poljoprivrednih proizvoda, gdje se pokazalo da se
prodajom tih proizvoda moe brzo i lako doi do novca, te se zbog toga
zemaljska gospoda poinju baviti prodajom poljoprivrednih proizvoda, a i
drugim oblicima trgovine. Plemstvo je u uvoznoj i izvoznoj trgovini uivalo
povlasticu da bez carine moe izvoziti proizvode sa svojih aloda i uvoziti
robu za vlastite potrebe, to su oni proirili na sav svoj uvoz i izvoz, te je
njihova roba postala konkurentnija od one koju su izvozili seljaci i graani.
Teke udarce seljakoj trgovini poela je nanositi primjena vlastelinskog
prava prvootkupa. Feudalci su imali to pravo na sve proizvode svojih
kmetova, koji su prema tom pravu sve to su imali za prodaju prvo morali
ponuditi svom vlastelinu. Uvoenje tog prava postalo je najvanije
sredstvo ograniavanja seljake trgovine i dopunsko izrabljivanje zavisnih
seljaka, jer su seljaci tako proizvode moraali prodavati po cijenama koje
odrede vlastelinstva, a one su naravno bile simboline, jer su feudalci
otkupljene proizvode prodavali po 4 do 5 puta viim cijenama. Prema
tome, ukljuivanjem feudalne gospode u trgovinu poljoprivrednim
proizvodima, poelo je ograniavanje i potiskivanje seljake trgovine, ali se
izmijenio i interes feudalaca za pojedine oblike feudalne rente. Tlaka se do
kraja 16. stoljea nije osjetno poveavala. Novana rrenta je zbog pada
realne vrijednosti novca izgubila svoje znaenje. Ukljuivanje vlastelinske
privrede u trine odnose obnovilo je interes za naturalnu rentu.
Poljoprivredni prouzvodi mogli su se lako prodati po visokim cijenama.
Feudalci su se pobrinuli i za uvoenje novih naturalnih daa, tj. za
poveanje daa koje su se ubirale i ranije (gornica ili vinska daa, seline
itarice i dr.). Najvaniji oblik poveanja naturalne rente je rekomutacija
desetine iz novanih u izvorna naturalna podavanja. Tako su se naturalna
podavanja na mnogo mjesta udvostruila.
KADILUCI I KADIJE
Kadiluk je u turskom carstvu bio sudsko i upravno podruje. Vie
nahija sainjavalo je kadiluk, a vie kadiluka sandak. Na elu kadiluka
stajali su kajmekam u upravnom, kadija u sudskom i muselim u izvrnom
pogledu. Kadija (arap. qadiar:sudac), je bio erijatski sudac. erijatsko, tj.
feudalno islamsko pravo sadrava ova naela o ureenju erijatskih
sudova i o nadlenosti kadija:
A) u erijatskim sudovima sude kadije kako suci pojedinci.
B) kadija ima pravo ope nadlenosti, presuuje u svim graanskim i
krivinim sporovima, a nadlean je i za vanparnine poslove, kao to su
sastavljanje i ovjeravanje ugovora, obavljanje vjenanja, postavljanje
skrbnika, nadzor nad upravom vakufa.
C) kadija sudi po pravilu u prvom i posljednjem stupnju. Protiv njegove
odluke moe se zatraiti obnova postupka i uloiti neka vrsta albe. D)
kadija je duan suditi po propisima erijata i presuivati pravedno.
Turska je osim erijata ustanovila i nekoliko vrsta posebnih sudova: vojni,
rudarski, duhovni, konzularni i izabrani sud. Kadija je i dalje zadrao ope

54

nadlenosti i bio je duan suditi po propisima erijata i po kanunima,

uredbama koje je izdavao sultan.
JANJIARI
Janjiari su isprva bili sultanova stajaa pjeaka vojska, koju je u 1/2
14. st. osnovao sultan Orhan. eik Hadi Bekta, osniva dervikog reda,
izvrio je nad njima vjerski obred i tom ih prilikom nazvao yeniceri. Janjiari
su najprije formirani od poturenih zarobljenika, a poslije od poturene
djece kranske raje (danak u krvi). Sultan je sebe smatrao hraniteljem
janjiara, pa zbog toga nazivi janjiarskih inova imaju veze s
pripremanjem hrane: orbadibai (glavni sprematelj juhe)=vii
zapovjednik,
aibai
(glavni
kuhar)=kapetan,
sakabai
(vodonoa)=porunik. Simbol janjiarskih odreda je bio veliki kotao.
Prepustiti ga neprijatelju je bila najvea sramota, a prevrnuti ga znak za
uzbunu. Janjiari su se kao kolektiv (tur. odak=ognjite) dijelili na taktike
jedinice, zvane orta (100-3000 ljudi u razliita vremena), a te su se dijelile
na ode (tur. oda=soba, eta) i desetine. Janjiarski zapovjednik bio je i ef
policije glavnog grada. Na elu orte je bio orbadibai, a njegov pomonik
odabai. Sredinom 15. st. sultan Murat II dao je janjiarima vrstu
organizaciju i velike povlastice, Sulejman Kanuni pravo da se ene, a
njegov nasljednik Selim II pravo da uvrste svoje sinove u janjiarsku
vojsku. Murat III dopustio je da se i Turci primaju u janjiarske odrede, a
Murat IV ukinuo je 1638. praksu danka u krvi. U 17. st. janjiara je bilo oko
100000. Kao pjeaci, oni su bili jezgra turske vojske i njezine elitna udarna
jedinica. U vrijeme mira vrili su policijsku slubu u Carigradu gdje su
ivjeli u vojarnama, a ponekad su se bavili i graanskim poslovima. U ratu
su janjiari nosili visoku bijelu pustenu kapu, a u mirno doba turbane.
Privilegirani poloaj davao im je istaknutu ulogu i u unutranjoj politici
Osmanskog carstva. esto su izazivali krize i obarali Sultane (Mehmed IV
je zbaen u janjiarskoj pobuni 1687.). Sjeom knezova 1804. u Srbiji dali
su povod za prvi srpski ustanak. Kada je, poslije svih njihovih zuluma,
Mahmud II odluio tursku vojsku organizirati na europski nain, digli su
bunu u kojoj je poginula itava sultanova porodica, a na tisue janjiara je
sasjeeno. Tada je 1826. Mahmud II potpuno ukinuo janjiarsku vojnu
organizaciju.
RAJA, ASKERI I AJANI
Raja je u Turskom carstvu naziv za radnu klasu, preteno seljake koji
su bili obavezani na feudalna podavanja. U 18. st. rajom su u balkanskim
zemljama pod turskom vlau nazivali krane (dauri), pripadnike
pokorenih naroda. U pogledu poreza i davanja haraa, ispende
(novanog davanja gospodaru zemlje za zemljite), uura (desetina, glavni
davanje u naturi) i brojnih drugih obaveza, kranska je raja bila u
nepovoljnijem poloaju od muslimana. Od vremena do vremena ona je
morala davati i danak u krvi. Postepeno se ekspoatacija raje poveavala, a
unutranje nezadovoljstvo i gibanje masa bili su pojaani procesom
iftluenja u 18. st. koje je znailo potpuno razvlaenje raje
Askeri su bili vojniki red u turskoj dravi.
55

Ajani su bili ugledni ljudi. U starim arapskim, perzijskim i turskim

povijesnim i knjievnim spisima taj izraz nalazi se kao epitet uz imena
najbogatijih i najuglednijih stanovnika nekog grada, visokih dravnih
funkcija i vojnih dunosnika kao najviih predstavnika povlatenih stalea.
U prvom desetljeu 18. st. ajan postaje upravno-pravni dunosnik. Od
tada, pa sve do etvrtog desetljea 19. st. tim je pojmom preteno
oznaavan vrilac upravne funkcije u kadilucima i nahijama, koje su se
zvale ajanluci. Ajanluk je nastao u procesu raspadanja klasnih osmanskih
ustanova koje vie nisu mogle zadovoljiti potrebe ostvarivanja raznovrsnih
dravnih poslova u provincijama bez angairanja najutjecajnijih pojedinaca
u provincijama, tzv. vilajeta ajana. U poetku su ajani bili birani. U izboru
su od strane muslimanskog stanovnitva sudjelovali gradski i seoski
muhtari, a od krana kodobae, knezovi i sveenici. Najmoniji velikai
nastojali su ajanluk uiniti nasljednim u svojim porodicama.
U kadilucima u kojima su postojale kapetanije ajanluk se u veem
dijelu Bosne ve od poetka naao u posjedu nasljednih kapetana. Spoj
kapetanske i ajanske funkcije uinio je kapetane neospornim gospodarima
u kadilucima i politikom snagom koja je znatno ograniavala vlast
bosanskog vezira. Uloga ajana u 18. st. u Bosni postala je sve vanija,
naroito u onim mjestiam gdje nije bilo tvrava. Ajani su i u politikom
ivotu Bosne 18. st. igrali vanu ulogu, a nekad i odluujuu ulogu u
ajanskom vijeu.
Kad je ta dunost prvi put uvedena za vrijeme bekog rata, ajan je
bio gradski dunosnik koji je odgovarao za red i zakon, izabran izmeu
spahija, janjiarskih asnika i drugih uglednika. U Bosni je ta titula zadrala
svoje prvobitno znaenje upravnih slubenika. U mnogim provincijskom
dijelovima Bosne kapetan je ujedno obavljao i funkciju ajana. Ali ajani su
posebnu ulogu imali u veim gradovima, gdje su ih stvarno birali u veem
dijelu 18. st. predstavnici graana-i krani i muslimani. Sami ajani bili su,
naravno, muslimani, a i u Sarajevu i u Mostaru janjiarske su organizacije
imale veliki utjecaj na njihov izbor. U Sarajevu su i obini graani mogli
postati ajani, a u Mostaru su mjesni zemljoposjednici Komljenovii zauzeli
te poloaje i na kraju ih feudalizirali, tako da su izbori bili puka
formalnost.
SANDACI
Poslije konanog pada Bosne 1463. osnovan je Bosanski sanak sa
sjeditem u Sarajevu, kojem je temelje godinu dana ranije postavio Isa-beg
na zemljitu dotadanjeg trgovita Vrhbosna. Tek se 1470. zna za prvog
hercegovakog sandakbega, ije je sjedite u 15. st. bilo u Foi. Moda
desetljee kasnije osnovan je Zvorniki sandak koji nije postojao prije
1477. kada se Zvornik s okolicom jo nalazio u sastavu Smederevskog
sandaka. Najranija vijest o Zvornikom sandaku potjee iz lipnja 1483.
Osim Zvornika, tvrave i sjedita sandakbega, u tom se sandaku isticao
poznati rudnik Srebrenica. Hasovi (feudalni posjedi koji donose vie od
100000 aki godinje, dodjeljivani su spahijama kao slubeni posjedi za
trajanja slube, dijele se u sultanske, hasove lanova sultanove porodice i
hasove visokih vojnih i upravnih dunosnika) upravnika tog sandaka bili

56

su na teritoriju bosanskog sandaka. Zvorniki sandak imao je samo

jednog spahijskog zapovjednika-eribau.
Poslije osnivanja Hercegovakog sandaka, granice Bosanskog
sandaka na jugu i jugozapadu obuhvatile su Neretvu i Ramu. Na zapadu
je u Bosanski sandak ulazila nahija Uskoplje, a najistaknutija toka bilo je
Livno, koje se 1468. spominje kao turska tvrava. Obuhvaajui nahiju
Lavu i Brod, granica je skretala u srednji tok rijeke Bosne, pa je u turski
teritorij ukljuivala tvrave Vranduk, Maglaj i Teanj. Odatle je ila prema
jugoistoku obuhvaajui rudnik Olovo u oblasti Kovaevia i Pavlovia.
Bosanskom sandaku jo je pripadala i oblast Jele s Novim Pazarom.
Bosanski, Hercegovaki i Zvorniki sandaci bili su podreeni
rumelijskom beglerbegu. Umjesto ukinutih subailuka (vojno-teritorijalnih
jedinica u koje su se isprva dijelili sandaci) kao osnovna upravnoteritorijalna jedinica uvedena je nahija. Na elu jedne, dvije ili rjee vie
nahija stajao je zapovjednik spahija toga kraja, serasker ili eribaa, a u
15. st. bio je izravno podreen sandakbegu. Tek je u 16. st. uspostavljen
poloaj alajbega (izravni vojniki zapovjednik spahija u sandaku), koji je
bio neposredno odgovoran sandakbegu.
U Bosanskom sandaku nalazili su se ovi kadiluci: jeleki, sarajevski,
bobovaki, neretljanski, drinski, blagajski i kadiluk oblasti Pavlovia i
Kovaevia. Osnivanjem Hercegovakog sandaka drinski i blagajski
kadiluci pripali su tom sandaku.
U 1/2 16. st. u Bosni je dolo do naglog irenja osmanske vlasti. Od
veeg dijela novoosvojenog teritorija i jednog dijela Bosanskog sandaka
stvoren je, nakon osvajanja Klisa 1537. Kliki sandak, koji je prema
zapadu obuhvatio veliki dio dalmatinskog zalea sa slivovima rijeke
Cetine, Krke i Zrmanje i s Likom i Krbavom. Zvorniki je sandak proiren
teritorijem Srebrenike banovine (pala 1512.), a neto kasnije s Mavom i
nekim krajevima oko nje.
1533. sjedite Bosanskog sandaka prelo je iz Sarajeva u Banja
Luku. Daljnja turska osvajanja na raun hrvatskog teritorija dovela su do
stvaranja sandaka Zaazma 1557. Daljnje proirenje Klikog sandaka u
2/2 16. st dovelo je do stvaranja Krkog ili Likog sandaka krajem 80-ih
16. st. sa sjeditem u Kninu. Poslije osvajanja Bihaa 1592. osnovan je
Bihaki sandak na teritoriju izmeu donjeg toka Une, Kupe i Korane.
Osnivanjem Budimskog ejaleta (najvia vojna i upravna jedinica u
Turskoj, sastavljena od vie sandaka) 1541. Zvorniki je sandak vezan uz
taj ejalet. Kasnije se poela osjeati potreba za osnivanjem novog ejaleta,
pa je 1580. osnovan Bosanski ejalet u koji su uli Bosanski, Hercegovaki,
Zvorniki, Kliki, Zaazmanski, Krki i kasnije Bihaki sandak. Od 1580. do
1600. u sastavu toga ejaleta bio je i Poeki sandak, koji je poslije
osnivanja Kanjikog ejaleta pripao tom ejaletu. Sjedite Bosanskog ejaleta
bilo je u Banja Luci sve do 1639. kada je premjeteno u Sarajevo. Dotada
su ti sandaci spadali u Rumelijski ejalet.
U ljeto 1536. smederevski i bosanski sandakbegovi provalili su u
sredinju Slavoniju i zauzeli mnoga dobra i gradove slavonske vlastele.
Smederevski sandakbeg Mehmed-beg Jahjapai osvojio je Poegu, Turci
su odmah, na prijelazu 1537/8. osnovali vojno-administrativnu jedinicu,
koja je po svom sreditu nazvana Poeki sandak. Gradovi Koba, Dubica i
Stara Gradika pripojeni su Bosanskom, a Brod Poekom sandaku. Poslije
57

pada Budima 1541. Poeki je sandak pripojen Budimskom paaluku. Do

jeseni 1544. Turci su zavladali cijelom Slavonijom do Virovitice i azme.
Gradovi Voin, Orahovica, Valpovo, Brezovica, Petrovina i Moslavina
prikljueni su Poekom, a Stupanica, aklovac, Bijela Stijena, Daruvar,
Pakrac i Velika Bosanskom sandaku. U ljeto 1552. Virovotica je pripojena
Poekom sandaku, a azma, Dubrava i Ustilonja Bosanskom.
1557. na prijedlog bosanskog sandakbega Mehmed-pae, osnovan
je novi sandak, kojem je pripojen teritorij izmeu Save i Drave, zapadno
od Poekog sandaka, uz rijeku Ilovu i Pakru, koji je pripadao dotad
Bosanskom sandaku. Prvotno sjedite mu je bilo u azmi, pa je nazvan
azmanski sandak, a prvi sandakbeg je bio Ferhad-beg Vukovi. Turci su
sumnjali da e moi dugo zadrati azmu, pa su zato 1559. razorili
azmansku tvravu i sjedite prenijeli u Pakrac.
ODNOSI FERDINAND I. i IVAN ZAPOLJA
Ekspanzija Turaka u hrvatske zemlje odredila je dalji pravac njihovom
politikom razvoju. Prevlast ugarsko-hrvatskog plemstva i potpuna nemo
vladara kao nosioca sredinje vlasti stvorile su 1525. teku financijsku
krizu. Ekonomske tekoe jo su vie zaotravali drutveni sukobi meu
plemstvom i nepremostivi jaz koji je plemie dijelio od kmetova. To je
znaio kraj srednjovjekovne hrvatske dravne zajednice. Ona se raspala na
tri dijela: turski, mletaki i ostatke ostataka (tako je 1557, hrvatski sabor
nazvao one zemlje koje su ostale pod njegovom ingerencijom)koji su ostali
u vezi s Ugarskom. Ovaj dio hrvatskih zemalja morao se, zbog nadiranja
Turaka, ve i prije Mohake bitke oslanjati na Habsburgovce, a poslije nje i
prijei pod njihovu vlast. Osobito historijsko znaenje Mohakoj bici 29.
kolovoza 1526. daje pogibija posljednjeg Jagelovia Ludovika II s ijom je
smru ovoreno pitanje nove dinastije na ispranjenom prijestolju. Iako su
Habsburgovci drali da im je na osnovu ranijih ugovora osigurano
prijestolje, ugarsko je plemstvo na temelju zakljuaka iz 1505. (donijeti na
saboru na Rakom polju nastojanjem Ivana Zapolje) po kojima je svaki
stranac iskljuen iz prava stupanja na prijestolje, izabralo za svoga kralja
11.11. 1526 Ivana Zapolju. Zapolja je bio domai ugarski velika koji je
1514. spasio ugarsko srednje i nie plemstvo od pobunjenih seljaka
(Doszin ustanak- nakon guenja kojeg je donijeta saborska odluka o
vezivanju seljaka za zemlju). Zapolja je bio zet poljskog kralja igmunda I,
a Poljska je tada bila na vrhuncu svoje moi i vjerojatno dobar saveznik
protiv Turaka. Tek je manji dio ugarskog plemstva, uglavnim velikaa, koje
je vodio palatin Istvan Bathory izabrao 16.12 1526. Ferdinanda za kralja.
Budui da su i esi, 20.11., izabrali Ferdinanda za kralja, tradicija
zajednikog vladara eke i Ugarske bi se nastavila. Takav razvoj prilika u
Ugarskoj podijelio je i hrvatsko plemstvo. Plemstvo juno od Kupe, jae
izloeno udarima Turaka, ostalo je privreno Ferdinandu.
1. sijenja 1527. sabor hrvatskog plemstva u Cetinu (7 velikaa,
meu njima knezovi porodica Karlovia, Zrinskih, Frankopana i Blagajskih i
17 niih plemia) izabrao je nadvojvodu Ferdinanda za hrvatskog kralja.
Plemstvo u Slavoniji pristalo je uz Ivana Zapolju. Sredinja linost u
Slavoniji bio je Krsto Frankopan kojega je slavonsko plemstvo 23. rujna
1526. na saboru u Koprivnici izabralo za brania i zatitnika kraljevstva.
58

Krsto Frankopan traio je od Ferdinanda vrhovno zapovjednitvo nad

vojskom i povratak imanja koja su mu oduzeta, s osobitim naglaskom na
Senj, ali ga je Ferdinand odbio. Frankopanu se pridruio zg. biskup imun
Erdody (1518.-1543.)
6.sijenja 1527. slavonsko plemstvo je na saboru u Dubravi za kralja
izabralo Zapolju (1527-1540), koji je imenovao Krstu Frankopana banom
Hrvatske i Slavonije, vrhovnim kapetanom izmeu Dunava i Drave, vratio
mu Senj, povjerio kraljevski grad Biha i vransku prioriju, iako je prior Ivan
Tahi bio uz Ferdinanda. To je dovelo do graanskog rata izmeu tzv.
njemake i turske stranke, a istovremeno su nastavljena turska
osvajanja. 1527/8. pala je Jajaka banovina, 1527. Krbava i Obrovac i
1528. Lika.
1528. Krsto Frankopan je, zbog neopreznosti, smrtno ranjen pod
Varadinom a istovremeno je Zapolja poraen kod Tokaja od njemake i
eke vojske, pa su zapoljevci poloili prisegu vjernosti Ferdinandu. Zapolje
je protjeran iz zemlje pa je pobjegao u Poljsku. Zapolja je, iako pobijeen,
opet okupio vei broj pristaa, meu kojima mu je najbolji savjetnik bio
Juraj Martinui, Hrvat iz Kamica u Dalmaciji. Nakon uzaludne opsade
Zagreba, sredita zapoljevaca u Slavoniji, Ferdinand je bio prisiljen
opozvati ete zbog obrane Bea, kojeg je 1529. opsjedao Sulejman Kanuni
(koji je na pohodu zauzeo Budim i predao ga svom vazalnom kralju
Zapolji). To je uvrstilo Zapolju. 1530. sklopljen je sporazum u Novim
Dverima o povratku svih otetih imanja i slobodi trgovanja za sve
stanovnike Slavonije. 1532. Sulejman Kanuni odluio se na treu vojnu na
Ugarsku, s namjerom da zauzme Be. Meutim, tursko napredovanje
zaustavljeno je herojskim naporima Nikole Juriia, branitelja tvrave Kiseg
(Koszeg). 1536. Turci su osvojili Poegu i pet utvrda poeke upanije, a
nakon pada upanije bosanski se sandakbeg Husrev-beg vratio u Bosnu u
namjeri osvajanja Klisa, to mu je i uspjelo 1537. ime je izgubljena
posljednja tvrava juno od Velebita. Pad Poege i Klisa trgnuo je
slavonsko plemstvo, pa je krievaki sabor proglasio opi zemaljski mir i
imenovao etiri velikaa za upravu zemlje i kao pomo kraljevskom
vrhovnom kapetanu Katzianeru u obrani.
Kraljevska vojska prodrla je 1537. do Osijeka, u namjeri da Turcima
preotme Slavoniju, a zatim je pretrpjela katastrofalan poraz kod Gorjana 9.
listopada. Ferdinand je Katzianera zamijenio Nikolom Juriiem i pozvao
poslanike svih pokrajina u Graz na dogovor. Poslanici sabora u Dubravi u
Grazu su mu predloili da se nagodi sa Zapoljom i neka samo povede
vojsku u rat. Iste godine nagodio se s Petrom Kegleviem (1537.-1542.) i
Tomom Nadasdyjem (1537.-1540.) o visini banske plae, pa su obojica
uvedeni u ast. 1538. posredovanjem cara Karla V. sporazumom u Velikom
Varadinu Zapolji je ostao Erdelj i naslov ugarsko-hrvatskog kralja, a
Ferdinand je konano dobio zapadnu Ugarsku, Hrvatsku, Slavoniju i
Dalmaciju. Nakon Zapoljine smrti njegov je dio Ugarske trebao prijei
Ferdinandu, a umro je 1540.
USKOCI
Otkako se prodajom Dalmacije 1409. poremetila ravnotea sila na
Jadranu, hrvatsko-ugarskim kraljevima postavljena je kao ponovna zadaa
59

borba za Jadran. Iako je jo kralj Matija Korvin osnutkom Senjske

kapetanije poslije 1469. stvorio osnovice za dalju borbu, tek su senjski
uskoci omoguili Habsburgovcima da u stoljetnoj borbi s Mleanima prue
otpor. Uskoci su bili prebjezi koji su od 2/2 15. st. bjeali pred Turcima ili iz
krajeva pod njihovom vlau u susjedne hrvatske krajeve i nastavljali
borbu protiv Turaka. Istaknutu historijsku nulogu odigrali su uskoci koji su
oko 1530. prebjegli iz Hercegovine u Klis, odakle su neprekidno upadali i
pustoili susjedno tursko podruje, to je potaklo Turke na zauzimanje Klisa
1537. Tada su se preostali uskoci preselili u Senj, gdje su kao vojnici
Hrvatske krajine vie od 80 godina bili gradska posada. Tada je Senj bio
pod zapovjednitvom ljubljanskog Ratnog vijea, a od 1564. gradakog
dvora. Uskoci su, prije svega, imali zadau boriti se i na kopnu i na moru
protiv Turaka. Otada se ime uskoka proirilo na sve vojnike Senjske
kapetanije. Broj uskoka je brzo rastao, jer su im se pridruivali novi
bjegunci s turskog podruja, a poslije i iz mletake Dalmacije (venturini),
tako da je poetkom 17. st. u Senju bilo 1200 uskoka. Zajedno s domaim
Senjanima i venturinima uskoci su osnivai uskoke mornarice, koja se
sastojala od brzih brodova s posadom od 25-50 veslaa. Na protivniki
teritorij su upadali iznenada, a na moru su gotovo redovito upadali nou.
Uskoci su u poetku ratovali protiv Turaka zbog osvete, a poslije radi
plijena.
Kako su pruli otpor ne samo Turcima nego i Mleanima, a usto su
jedan dio plijena davali svojim vojnim zapovjednicima i samim
Habsburgovcima, to su ih Habsburgovci drali dokle god im je to vanjska i
unutranja politika situacija doputala. Venecija je u poetku sa
simpatijama gledala na borbu uskoka protiv Turaka, ali je poslije
zakljuenja mira s Turskom 1540. poela progoniti uskoke i tako zapoela
bespotednu borbu koja je trajala preko 70 godina. Habsburgovci su u
Hrvatskom primorju uklijetili posjede Zrinskih i Frankopana, pa se uz
mletako-habsburko suparnitvo javlja i trgovaki antagonizam izmeu
habsburke Rijeke i zrinskog Bakra. Zrinski su u toj konkurenciji kao
saveznika traili Mleane, tim vie to su oni dolazili u obzir kao kupci
njihove robe. To ipak nije spreavalo Zrinske da i na svom teritoriju
naseljavaju uskoke, koji su se kasnije borili protiv Venecije. Mleci su morali
suzbijati i nastojanje Turske koja je vlastitom mornaricom eljela zaustaviti
uskoke upade. Za razliku od hrvatsko-ugarskih vladara, Venecija je u 2/2
16. st., osim u vrijeme ciparskog rata (1570-1573), bila u prijateljskim
odnosima s Turcima. Ve je sama ta injenica iskljuivala mogunost
prijateljskih odnosa s uskocima, no do sukoba nije dolazilo sve dok Mleani
nisu tursku robu poeli prevoziti svojim brodovima kako bi je zatitili od
uskoke pljake. Upravo su mletako-turski odnosi uvjetovali mletakouskoke sukobe. U obrani dominium maris mletaki poslanici su na
europskim dvorovima na najrazliitije naine nastojali rijeiti problem. Senj
je tada imao dva gospodara: kao slobodni grad i dio Hrvatske pripadao je
izravno pod kralja, dok je u vojnikim poslovima jo od Ludovika II bio
podreen nadvojvodi. Ako bi mletaki poslanici i uspjeli neto postii na
carskom dvoru, naili bi na otpor kod nadvojvode.
Padom Klisa 1537. i preseljenjem klike posade u Senj poelo je
samo novo razdoblje u mletako-habsburkoj borbi za Jadran, pozitivnije za
Habsburgovce, zbog toga to su se dotadanji krajinici pretvarali u
60

pomorce. Padom Klisa se neposredna turska granica pomaknula sve do

Senjske kapetanije, pa je time Senj preuzeo neposrednu borbu protiv
Turaka, a kasnije i protiv Mleana. Posadi su se uskoro pridruili venturini,
koji su poslije 1540. protjerani s mletakog teritorija. Oni nisu bili lanovi
posade, ve su se na svoju ruku pridruivali uskocima kad bi ovi ili u
pljaku. Sve do ciparskog rata nije bilo znaajnijih mletako-uskokih
sukoba, zato to su hrvatsko-ugarski vladari vodili borbe protiv Turaka, pa
su sami branili pljakanje mletaki laa i zato to prije 1563. pitanje
slobodne plovidbe Jadranom nije bilo postavljeno. Kad su Habs. te godine
to zatraili, Mleani su to odbili pozivajui se na svoje pravo vlasnitva
nad morem, iz kojeg izvire i pravo ubiranja pristojbi i vrenja policijske
kontrole. To je pridonijelo zaotravanju odnosa i neprijateljstvu koje je
preraslo u 70-im godinama u otvorene sukobe. Kronoloki se mletakouskoki sukobi dijele na dva razdoblja: od ciparskog rata do Rabattine
smrti (1573-1601.) i od 1605-1615. Posljednja faza u borbi za slobodu
mora je tzv. Gradiki ili uskoki rat od 1615-1617. koji se vodio u
mletakom zaleu (uvod u 30-godinji rat).
Mleani su najprije progonili uskoke lae, zatim su esto zatvarali
Hrvatsko primorje od Rijeke do Planinskog kanala? i napokon pustoili
istarska mjesta i napadali Rijeku. Uskoci bi na izriite zapovijedi
obustavljali neprijateljstva prema Mleanima. Postupak generala Josipa
Rabatte natjerao je uskoke na to da odstupe od svoje uobiajene
poslunosti prema kapetanima, jer je Rabatta, kao i njegov pomaga
senjski biskup Dominis, bili u slubi Mleana, pa su u njihovu korist
primjenjivali neljudske i predtroge mjere. Zbog toga su Senjani, osvojivi
gradski katel, ubili Rabattu. U vezi s tim, Dominisov prijatelj nadbiskup
Minuci, proirio je iskrivljene i lane vijesti o okrutnosti i divljatvu senjskih
uskoka.
Poetkom 17. st. uskoko se pitanje nalo u centru europske
diplomacije, jer je od njega zavisio mir ili rat izmeu Austrije i Venecije.
Sve mletake intervencije kod Austrije da protjera uskoke iz Senja su
ostale bez rezultata, to je dovelo do rata 1615. Posredovanjem Francuske
i panjolske, Madridskim mirom 1617. Austrija se obvezala da e uskoke
protjerati iz Senja, a njihove brodove spaliti. Te odredbe su provedene
1618. pa su uskoci napustili more i naselili se na umberku i oko Otoca,
te djelomino kod Pazina i ispod Uke. Ali glavno pitanje slobodne plovidbe
Jadranom ostalo je potpuno otvoreno.
SELJAKA BUNA 1573.
Zahtjevi i namjere pobunjenika bili su uvjetovani opim ekonomskim
prilikama u zemlji, a ne samo kmetskim poloajem u okviru vlstelinstva.
Sredite bune bila su stubiko i susedgradsko vlastelinstvo, jedno od
najveih u Hrvatskoj u 16. st. te oko Jastrebarskog i Okia, gdje su
nekadanji plemii Draganii spali na poloaj kmetova Erdodyjevog
vlastelinstva Okia. Poetak bune je povezan s borbom meu feudalcima
oko vlastelinstava Susjeda i Donje Stubice i posjeda Stattenberg u
tajerskoj (kupio ga je 1556.). Franjo Tahi, koji je 1564. kupio dio ova dva
vlastelinstva, to je uinio na nezakonit nain, jer prodava, Andrija
Bathory, nije potovao pravo prvokupa plemia vlasnika ostalih dijelova
61

vlastelinstva. Planuo je sukob i oformljena su dva suparnika plemika

tabora: Tahi, Erdody, Alapii, Keglevii i Rattkayi protiv Hennyngovaca,
Urule Mekniyzer,Gregorijanaca, Sekelija i kasnije Zrinskih. Do 1569. Tahi
je doao u posjed polovice vlastelinstava, a Ugarska komora mu je dala
drugu polovicu u zakup na tri godine. Tahi se poeo osveivati kmetovima
koji su redom bili protiv njega za vrijeme parnice, pa je glavno arite bune
bilo upravo ovdje zbog nasilja nad kmetovima, iako nasilje nije bilo iznimka
ni na drugim posjedima. Tahi je oduzimao kmetovima bez naplate ili
simbolinom naplatom stoku, vino, ito, traio teku tlaku, te iznuivao
novac od njih, poslije 1569. stanje se pogorava primjenom nasilnih
sredstava i nasiljem nad seljakim enama i kerima.
Krajem 1571. stubiki su kmetovi napali Tahijeve slubenike prilikom
ubiranja dike, a u travnju 1572. osnovan je seljaki pobunjeniki savez.
Zauzimaju donjostubiki katel. Istraga komisije u ljeto 1572. u cjelosti je
potvrdila navode buntovnika, a hrvatsko plemstvo nije moglo nasilno
uguiti bunu. Poetkom 1573. dolo je u vezi s raspravama u hrvatskom
saboru i rjeenjem spora izmeu Tahija i Hennyngovaca do preokreta, koji
je izazvao opi ustanak. U prvim danima 1573. dolo je do otvorene
pobune u Stattenbergu, koji su osvojili pobunjeni kmetovi. U to vrijeme
vraena je polovica Susjeda i Donje Stubice Hennyngovcima. Oni su
promijenili svoj odnos prema kmetovima, koje su ranije poticali na bunu
protiv Tahija i pozivali ih na pokornost. Kraljevska komisija dola je u
Susjed s nalogom da rijei spor izmeu Tahija i kmetova, ali su seljaci jo
jedanput odbili Tahija kao svog vlastelina. Sabor, koji je prije toga zakljuio
da se treba zaloiti kod nadvojvode Karla za vraanje Stattenberga Tahiju,
18. sijenja 1573. proglasio je kmetove veleizdajnicima. Kmetovi su
odgovorili pozivom na oruje, a prikljuili su im se kmetovi tajerske i
Kranjske.
Seljaci su namjeravali ukinuti namete, dae i druge terete, a nakon
to svladaju gospodu osnovati u Zagrebu carsko namjesnitvo, sami ubirati
dae, godinja podavanja i poreze. Osnovni uzrok seljake bune bilo je
pogoravanje poloaja zavisnih seljaka-potiskivanje seljaka iz robnonovanih odnosa i zbog poveavanja naturalne rente. Njihova je borba bila
usmjerena na ukidanje feudalnog poretka, a u Hrvatskoj i veem dijelu
slovenskih pokrajina osnovale bi se seljake drave. Vojni program
ratovanja sastavio je vrhovni vojvoda pobunjenika Ilija Gregori. Borba
protiv Tahija prerasla je u ustanak protiv plemstva uope i protiv feudalnih
prepreka seljakoj trgovini. Ostala je, meutim, jo uvijek vjera u cara i
carsku pravdu. Ustanici su priznavali potrebu poreza, ali su traili pravo
odluivanja o njima i njihovoj upotrebi za novu seljaku vladu.
Buntovnici su s jedne strane nastojali preuzeti vlast na odreenom,
kako u ekonomskom pogledu, tako i u obrani od Turaka vrsto povezanom
teritoriju, a s druge strane su nastojali to bre prikupiti snage sjeverno od
Zagreba, strateki vanom poloaju. Novi potez u organizaciji ustanka plod
je vojnikog iskustva i gotovo stogodinje zajednike borbe hrvatskih i
slovenskih pokrajina protiv Turaka, kao i ivlje trgovine u vezi s opskrbom
pograninih utvrenja i brojnih drugih dodira. Zbog toga je ratni plan
obuhvatio tako irok prostor hrvatskih i slovenskih pokrajina pod
Habsburgovcima. Meu samim pobunjenicima znaajna uloga nije
pripadala samo imunijim seljacima ve i neagrarnim elementima,
62

pobunjenici su imale veza i s pravim gradskim i inovnikim elementom na

vlastelinstvima (npr. dvorski sudac Horvat u Susjedu, zaetnik sve bune po
Gregoriu, pa provizor u Legradu kao suuesnik pri padu tamonjeg
zamka, kod upnika Babia u Brdovcu je bila smjetena kancelarija
pobunjenika, a on im je sastavljao i njihove molbe caru).
Pobunjenici su velike nade polagali u sklapanje veze sa umberakim
i metlikim uskocima, pa je njihovo ukljuivanje u redove pobunjenike
vojske bila jedna od osnovnih toaka Gregorievog ratnog plana. Tu je
leala i temeljna greka plana koji se zasnivao na uskokoj pomoi, a ne na
vlastitoj snazi kmetova, koji su bili inferiorni zbog nedostatka konjice. Ta
nada u uskoku pomo bila je teka pogreka jer ih njihove povlastice i
ukljuenost u carsku vojsku u to doba veu s organizacijom feudalne
drave. Uskoci su kmetove smatrali niima od sebe i mnogo puta su ili
meu njih i u pljaku, tako da su odnosi izmeu uskoka i kmetova bili
stalno vrlo napeti.
Vrhovno vodstvo bune satjalo se od trojice iz Stubice: Ambroza
Gupca, Ivana Pasanca i Ivana Mogaia. S Ilijom Gregoriem oni su
sainjavali i vrhovni pobunjeniki sud. Gregori je bio iz okolice Ozlja, no
naselio se pod Lenkoviem u Susjedu i ondje kao kmet i vojnik stekao
znatan imetak. Pod njegovim je vodstvom stajalo 11 kapetana,
predstavnika pojedinih suija susjedskog imanja.
Sve pripreme i napori nisu urodili plodom iz tri razloga: 1. njihov je
uspjeh sprijeila neosnovana nada u uskoku pomo, zbog ega su ostali
bez konjice. 2. Gospoda su, pouena iskustvom brojnih seljakih buna
tijekom 16. st. ovaj puta reagirala brzo, vrsto i odluno. 3. Pri tome su
gospoda uivala punu potporu cara Maksimilijana i nadvojvode Karla.
27. sijenja 1573. Gregori je pozvao seljake na ustanak, koji je izbio
dva dana kasnije i to istodobno s obje strane hrvatsko-tajerske granice.
Odmah je osvojen Cesargrad i buna se proirila na okolicu Breica i juno
od Save. Pobunjenici su u Zagorju bili podijeljeni u tri grupe: Gregorievu
kod Cesargrada, drugu kod Susjeda i treu kod Stubice. Jo jedno arite
bilo je oko Kunperka pod vodstvom bravara terca. Gregori se naao sa
mokrikim pobunjenicima, no u napadu na Breice 3. veljae uspjeli su
zauzeti samo varo, ne i grad. Pripojivi i breike kmetova Gregori je na
elu 2500 pobunjenika poslije zauzimanja Rajheburga doao do Videma
nasuprot Krkom, gdje su preli Savu, a 5. veljae je veina vojske pod
vodstvom Nikole Kupinia otila prema Novom Mestu. Sve dotada
napredovanje pobunjenika imalo je izvanredno irok odjek meu seljaciam.
Gdje god bi doli prikljuio bi im se vei broj kmetova, a oni sami bi traili
da svaka kua da po jednog vojnika.
Meutim, u sreditu pobune brzo prikupljene feudalne ete zadale su
od 5. do 9. veljae pobunjenicima odluujue poraze. Kupiniev odred je
ve 5. veljae kod Krkog potpuno poraen. Njih je unitio Josip Thurn,
uskoki kapetan, sa 500 uskoka. Podban Alapi je 6. veljae rasprio
pobunjenike kod Kerestinca, dok je jastrebarsku skupinu porazila
banderijalna konjica obitelji Zrinski. Gregori je nakon vijesti o porazu kod
Krkog krenuo prema pobunjenikoj jezgri u Lisci, gdje je terc proirio
bunu meu svim kmetovima od Kunperka do vlastelinstva Planine, no
zarobio ga je upravnik tog vlastelinstva. Gregoria su 8. veljae potukle
manje ete tajerskih feudalaca pod kapetanom Schrattenbachom kod
63

Kunperka. Gregori je uspio pobjei, no kod Ivania, nadomak turske

granica, uhvatile su ga haramije i poslali u beki zatvor.
Nakon tih poraza preostala je jo jedino glavna skupina pod Gupcem
u Stubici. Ban Drakovi je na njih poslao podbana Alapia s pojaanjima iz
krajikih utvrenja. 9. veljae je kod Stubikih Toplica dolo do
etverosatne bitke u kojoj je feudalna vojska odnijela konanu pobjedu. 15.
veljae je Gubec pogubljen u Zagrebu. Tako je za 14 dana svladana buna,
a nakon nje je povean feudalni pritisak na kmetove, osobito na posjedima
Tahija i Erdodyja.
MINIJATURISTI
Juraj Klovi, roen 1498 u Griinima kod Crikvenice, umro 1578. u
Rimu. Slikarstvo je uio kod Giulija Roamna u Mantovi, gdje je poeo slikati
minijature (slika malog formata, raena finom preciznom tehnikom u
akvarelu na bjelokosti, pergameni, papiru ili matalnoj ploici, obino
ovalnog formata, preteno portret, ali ima i mitolokih i pastoralnih
motiva). Od 1524-1526. boravio je kao minijaturist na dvoru Ludovika II.
Poslije mohake katastrofe vratio se u Rim i zaredio. Odrekavi se
redovnitva u Mantovi i Padovi, otiao je u Peruggiu. 1538. na poziv pape
Pavla III dolazi u Rim. Od 1551. u Firenzi radi za Cosima Medicija. Nakon
boravka u Coreggiu i Veneciji, 1561 se vratio u Rim, gdje je kasnije i umro.
Djela su mu Stanze di Eurialo d'Ascoli, Missale 3807, Towneley lectionary,
te komentar poslanice apostola Pavla Rimljanima. Pripisuje mu se niz
minijatura u Misalu azmanskog prepota Jurja i zg. biskupa Erdodyja.
Jedno od njegovih najljepih ostvarenja su minijature u kodeksu Horae
beatae Mariae Virginis, dovrenom 1546, koji se uva u Pierpoint Morgan
Library. El Greco ga jo za ivota 1570. stavlja uz bok Michellangelu,
Tizianu i Raffaelu po vrijednosti njegovih minijatura.
Feliks Petani, diplomat i minijaturist, roen je 1455. u Dubrovniku,
gdje je i umro poslije 1517. Za vladavine Matijaa Korvina vodio je
budimsku sitnoslikarsku radionicu do 1490. i iluminirao razliite kodekse.
Zatim je stupio u slubu Vladislava II kojem je posvetio dvije, u
renesansnoj maniri, ilustrirane spomenice. U djelu Rasprava o putevima
kojima treba napasti Turke, 1522. daje obavijesti o putevima kojima se
moe upasti u Tursku. U Genealogiae Turcicae je ispriao porijeklo o
porodinu historiju turskih sultana. Napisao je i ilustrirao raspravu o
historiji Turaka i njihovih sultana od Osmana do Bayazita u Historia
imperatorum regni Turcici.
DALMATINSKI KNJIEVNI KRUG U MLETAKOJ DALMACIJI
DUBROVNIK
Ekonomski i drutveni razvitak Dubrovnika omoguio je veliki
napredak njegove kulture krajem 15. i 16. st. Vii slojevi dubrovakog
drutva pokazivali su iv interes za knjievnost i umjetnost. U Dubrovniku
je bio i mnogo privatnih biblioteka, s dosta rukopisnih i tiskanih djela
klasinih i modernih pisaca razliitog sadraja, a bilo je i nekoliko
pasioniranih bibliofila, koji su imali bogate zbike skupocjenih i rijetkih djela.
64

Renesansa se najjae manifestirala u dubrovakoj knjievnosti,

osobito u djelima nekih pisaca. poslije prva dva poznata lirika, ika
Menetia i Dore Dria, s kojima je poela kola dubrovakih petrarkista,
gotovo u cijelom 16. st. bio je aktivan Mavro Vetranovi (1486-1576.). On
je sav svoj dugi ivotni vijek proveo po benediktinskim samostanima,
jedan je od najplodnijih dubrovakih pisaca. U mladosti je pisao ljubavne
pjesme, a kasnije vjerske, misaone i rodoljubne stihove, politike i
drutvene satire, crkvena prikazanja, pastirske igre, maskerate (pjesnikomuziko djelo izvoeno za vrijeme karnevala) i poslanice. Njegov
najopseniji alegoriko-filozofski spjev Pelegrin, pisan pod Danteovim
utjecajem, ostao je nedovren. U Remetama je otro napao izopaen,
nemoralan i raskoan ivot svojih suvremenika, osobito njihovo klanjanje
zlatu. U pjesmama s politikim tendencijama (Pjesanca slavi carevoj, Tuba
grada Budima, Pjesanca Latinom itd.) jadikuje nad zlom sudbinom
kranskih naroda na jugoistoku Europe, koje su pritisli Turci, a kojima
neslone kranske drave ne mogu pomoi, jer meusobno ratuju. Ne
nalazei drugog izlaza, u starijim se godinama posvetio misticizmu i
pustinjatvu. Od njegovih dramskih tekstova naznaajniji su Posvetilite
Abramovo i Orfej.
Nikola Naljekovi (1510-1587.) bavio se trgovinom, astronomijom i
matematikom. Autor je pobonih, ljubavnih i pokladnih pjesama, poslanica,
nekoliko pastirskih igara i tri komedije, zapravo farse iz graanskog ivota.
U njima realistiki, ponekad i vulgarno slika svoje suvremenike i njihove
odnose, dajui vjernu sliku o ivoti srednjevjekovnog Dubrovnika, uz
tipino renesansne elemente zabavnosti i razuzdanosti. Djela: Pjesni
bogoljubne, Maskerate, Dijalog o zemaljskoj kugli.
Marin Dri roen je 1508. u Dubrovniku, a umro 1567. u Veneciji.
Dri predstavlja najvei uspon dubrovake knjievnosti 16. st. Zavrio je
licej (tip srednje kole, ime prema antikoj gimnaziji u kojoj je predavao
Aristotel i peripatetici) u Dubrovniku, a kolovanje nastavio u Sieni. Po
povratku u Dubrovnik 1541. postao je pratilac austrijskog grofa
Regendorfa, s kojim je putovao u Be i Carigrad. Vrativi se u Dubrovnik
postaje sveenik, te pisar u solani. Nezadovoljan prilikama u rodnom
gradu, odlazi 1562. u Veneciju, pa u Firenzu. Od toskanskih knezova je
traio pomo za obaranje oligarhije u Dubrovniku, ali u tome nije uspio, te
se vratio u Veneciju, gdje je i umro.
Drieva kultura temeljila se na klasinim rimskim i talijanskim
renesansnim autorima. Pisao je pjesme, pastorale i komedije. Napisao je
vie od 11 kazalinih djela, od kojih su samo neka sauvana (odlomci iz
Pjerina, Duho Krpeta). Dri je spajao pastirsku igru i seljaku lakrdiju,
mijeajui tako idilike ugoaje i drastinost svakodnevnice. Njegove
pastirske igre (Tirena i Griula) morale su snano djelovati na suvremenike
efektnim ispreplitanjem svijeta mate i podataka iz neposredne realnosti.
O drutvenim prilikama svojega doba i grada Dri govori i u pastirskim
igrama. Ve njegova scenska farsa Novela od Stanca pokazuje vjetaka
pukog govora, koji e Dri majstorski orkestrirati u njegovom komadu
Dundo Maroje. Dri tu okuplja likove razliitih jezika, zanimanja i
orijentacija, tuince i strance. Dok je u Dundu krtac formalno sredinji lik,
djelo Skup je svo posveeno kozmikoj prezentaciji krtosti, ali je usto i
otra poruga bogatog dubrovakog stalea. I u ostalim komadima, Mande,
65

Tripe de Utole, Arkulin, Dri pokazuje svoju nepresunu duhovitost,

lokalpatriotuzam i snagu dramske karakterizacije. Djela: pastorale Tirena,
Venera i Adon, Griula; komedije Dundo Maroje, Skup, Arkulin, Mande, Nos.
Poslije Marina Dria dubrovaka knjievnost u 16. st. nije vie dala niti
jednog znatnijeg predstavnika. Javilo se vie lirika, veinom slabijih, meu
njima su istaknutiji Savko Bobaljevi. Dinko Ranjina i Dinko Zlatari.
MLETAKA DALMACIJA
U vezi s humanistikim pokretom u Italiji gotovo u svim dalmatinskim
gradovima se javlja ivo zanimanje za klasinu starinu. Na vie mjesta u
Dalmaciji prepisivala su se klasina djela, a u bogatim bibliotekama
privatnika i samostana nalazile su se knjige poznatih rimskih i grkih
filozofa, povjesniara i knjievnika. Pod tim raznovrsnim utjecajima javio se
itav niz dalmatinskih pisaca, koji su poeli pisati ne samo na latinskom i
talijanskom, ve i svom jeziku.
U poetku je najvaniji kulturni centar meu dalmatinskim
gradovima bio Split, a glavni predstavnik Marko Maruli (1450-1524).
Maruli se kolovao u Splitu u koli T. Acciarinija i u Padovi. Pisao je na
hrvatskom, latinskom i talijanskom i u svoje je vrijeme bio u svijetu veoma
itani pisac. U nekim djelima, poput Dobri nauci, O poniznosti i slavi
Kristovoj, otro je ibao svoje suvremenike. Latinski, uglavnom moralistiki
spisi O dobrom i blaenom ivljenju prema primjerima svetaca (1506.),
Evangelistarium, 50 parabola i drugi prevedeni su na mnoge europske
jezike i doivjeli veliki broj izdanja. U Poslanici Hadrijanu VI u kojoj poziva
na otpor protiv Turaka, u spisima Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim
Talijan, Stari solinski natpisi, kao i u latinskom prijevodu prvog dijela
Ljetopisa popa Dukljanina, dolazi vie do izraaja njegova veza s ljudima i
zemljom. najvei Marulievi dometi su njegovi hrvatski stihovi, u prvom
redu hrvatski ep Judita (Historija svete udovic Judit u verskih Hrvatski
sloena), u kojoj Maruli potie Spliane na borbu protiv Turaka. U ostalim
hrvatskim spisima Historija od smrtnih grihov i drugima Maruli je moralist.
Znaajan je i njegov prijevod djela De imitatione Christi od Tome
Kempenskog pod naslovom Od naslidovanja Isukrstova. Maruli se
zanimao i za klasinu starinu, pa je skupljao latinske natpise na rimskim
ruevinama u Solinu.
Juraj igori, roen u ibeniku 1420. jedan je od naih prvih
humanista. Njegova latinska pjesnika zbirka Tri knjige elegija i ilirskih
pjesama (Veneciaj 1477.) prva je naa tiskana publikacija. U proznom spisu
O smjetaju Ilirije i gradu ibeniku, koji je ouvan u rukopisu, igori je u
Ilirik uklopio sve junoslavenske zemlje.
Teke prilike u kojima se , pritisnuta turskim provalama, nalazila
Dalmacija, zabrinjavale su dalmatinske intelektualce i kulturne djelatnike,
a utjecale su i na njihov javni rad. Jedan od njih bio je i Maruliev prijatelj
Toma Niger (oko 1450-1531.), porijeklom iz splitske hrvatske obitelji
Crnota. Bio je vikar splitske nadbiskupije i zatim tajnik bana Petra
Berislavia (1513-1520). Sudjelovao je u ustanku splitskih puana, a kao
Berislaviev suradnik i poslije papin legat, bio je u vie diplomatskih misija
po europskim dvorovima, traei pomo protiv Turaka. Ostavio je vie
govora i epistola i sastavio spis o splitskom i solinskim biskupima.
66

Dubrovanin Lucije Crijevi-Tuberon (1459-1527.) studirao je u Parizu

filozofiju, teologiju i matematiku. Zaredio se u benediktince i posvetio
studiju latinskih historiara i istraivanja domae povijesti. Njegovo glavno
djelo Commentaria suorum temporum (Komentar svoga vremena), prvi put
objavljeno 1603. obuhvaa period od smrti kralja Korvina do smrti pape
Leona X 1521. i prvorazredan je izvor za razdoblje Jagelovia u Ugarskoj,
ali je i u vezi s Turskom, Italijom i Dubrovnikom. Djelo je pisano klasinim
latinskim, otro kritizira visoki kler i vatikansku politiku, zbog ega je Rim
1734. to djelo stavio na indeks zabranjenih knjiga.
Antun Vrani (1504. ibenik-1573. Preevo), crkveni prelat,
diplomat i pisac. kolovao se u ibeniku, Padovi, Beu. Bio je tajnik kralja
Zapolje, za ugarski je dvor godinama obvljao povjerljive diplomatske misije
u Rimu, Beu, Veneciji, Turskoj i drugdje. 1549. preao je u slubu
Habsburgovaca. Postao je puujski pa jegarski biskup, zatim ostrogonski
nadbiskup i primasom Ugarske, a krajem ivota i kardinal. Dopisivao se s
Erazmom Roterdamskim i bio je blizak protestantizmu. Bio je latinski
pjesnik (zbirka Otia), putopisac, arheolog (otkrio Monumentum
Ancyranum) i biograf (ivotopis Petra Berislavia). Na hrvatskom jeziku
sauvana je samo jedna molitva objavljena u Mrnavievom Nauku
kranskom. Vranieva sabrana djela i korespodenciju izdala je Maarska
akademija u 12 svezaka.
Trogiranin Franjo Trankvil Andreis (1480-1571), humanist, pisac i
diplomat, bio je u slubi Francuske, Zapolje i Habsburgovaca, iao je u
brojne diplomatske misije, a na kraju se zalagao za rat protiv Turske.
Hvaranin Vinko Pribojevi, dominikanac, teolog, odrao je 1525. u
Hvaru govor O podrijetlu i zgodama Slavena, tiskan 1532. u Veneciji. To je
zanosan panegirik slavnoj prolosti Slavena. Uz kratak pregled
geografije, etnografije i historije slavenskih naroda, govor donosi opis i
historijat naih primorskih gradova, posebice Hvara.
Otok Hvar je u to doba bio najvanije knjievno sredite u Mletakoj
Dalmaciji. Tu je Hanibal Luci (1485-1553.), plemi i sudac u Hvaru, koji je
za za vrijeme bune puana bjeao u Trogir, ispjevao jednu od najboljih
zbirki stare hrvatske lirike, kao i prvu hrvatsku svjetovnu dramu s
aktualnom tematikom (borbe s Turcima). Prepjevao je Ovidijevu heroidu
Pari Heleni. Pjevao je pod utjecajem petrarkistike i hrvatske narodne
poezije sluei se dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima.
Samokritian, unitio je znatan dio svojih stihova.
Petar Hektorovi roen je 1487. u Hvaru, umro 1572 u Starigradu.
Bio je hrvatski vlastelin, pjesnik na hrvatskom i latinskom, zapisiva naih
prvih narodnih pjesama. Od njegovih stihova sauvan je odlomak prijevoda
Knjige Ovidijeve, od lika ljubenoga (u rukopisu niz 1528.), etiri poslanice
(Naljekoviu, Vetranoviu, Bartueviu i Lovrinevoj), spjev Ribanje i
ribarsko prigovaranje (1556.). Ribanje, po vanjskom okviru ribarska ekloga
(pjesma iz prirode), je pisano u obliku poslanice Bartueviu. To je izvoran
spjev u kojem je s puno realizma opisao svoj trodnevni ribolov u drutvu
ribara Paskoja i Nikole. Hektorovi je u Ribanju iznio toliko realistikih
elemenata, toliko svakodnevnice i osobne vezanosti za zaviaj, da se djelo
smatra jednim od najoriginalnijih u starijoj hrvatskoj knjievnosti.
Hektorovi je tipian renesansni erudit (klasika, srednjovjekovna filozofija,

67

prevodilac i pionir nae folkloristike), ali s izvanrednim smislom za

pojedinosti iz svakodnevnog ivota.
Mika Pelegrinovi (Hvar 1500.-Zadar 1562.), pravnik, defenzor
komune u Hvaru, pjesnik, autor Jeupke koja se ubraja u najljepa djela
starije hrvatske knjievnosti. Pelegrinovi je izvoran pjesnik koji se odlikuje
vjetom versifikacijom, duhovitou i bogatstvom izraza, a mjestimino i
osebujnom lirinou.
Zadranin Petar Zorani (1508.-prije 1569.), knjievnik, notar i
sudbeni inovnik. Od 1543. zameo mu se svaki trag pa se pretpostavlja da
je negdje stradao od Turaka. 1536. napisao je prvi hrvatski izvorni roman
Planine (tiskan 1569.), pastirski roman koji je nastao pod utjecajem
Sannazzara, Dantea, Petrarke, Vergilija, Ovidija, Boccacia te Biblije i nekih
patristikih pisaca. Po osnovnoj zamisli i onosu prema ivotu, Planine
znae prodor u novo.
Brne Karnaruti (1515.-1572.), sudac i odvjetnik u Zadru, konjaniki
kapetan, je u epskoj pjesmi Vazetje Sigeta grada dosta nevjeto opisao
jednu herojsku epizodu iz borbe protiv Turaka, istiui junako djelo Nikole
ubia Zrinskog, to upuuje na patriotski karakter pjesme.
imun Kozii Benja (oko 1460.-1536.), govornik i pisac, koa
modruki biskup je 1530-31. osnovao na Rijeci glagoljaku tiskaru, gdje su
tiskani Misal Hrvatski, itija rimskih arhijerejov i cesarov, na hrvatskom,
akavskom redakcijom staroslavenskog jezika. Na lateranskom koncilu
1513. i 1516. odrao je latinske govore u kojima je iznio teko stanje
Hrvatske (De Croatiae desolatione) i traio da se povede rat protiv Turaka.
BARTOL KAI
Gramatiar i knjievnik, 1575. Pag, umro 1650 u Rimu. Bio je
isusovac, osniva i prvi prior jezuitske rezidencije u Dubrovniku, misionar u
slubi katolike kongregacije De propaganda fide. Boravio je u Beogradu,
Smederevu, Temivaru, Osijeku. Autor je raznih katehetskih i obrednih
djela (Zrcalo nauka krstjanskoga, Ritual rimski) i prijevoda Biblije koji je
ostao u rukopisu. Za potrebe Ilirske akademije u Rimu (Academia lingua
Illyricae) sastavio je 1604. prvu hrvatsku gramatiku (Institutiones linguae
Illyricae). Zalagao se za tokavtinu kao zajedniki knjievni jezik.
BRUCK NA MURI
Od 30-ih 16. st. financijski teret za obranu pograninih utvrenja od
mora do Drave preuzimale su sve vie unutranje austrijske pokrajine.
Povremena pomo pretvorena je s vremenom u stalno izdravanje. Njihovu
obranu sve vie su u financijskom pogledu preuzimale slovenske pokrajine.
Do 1540. udruile su se prije svega u obrani Kranjske i Hrvatske, a ve
sredinom 16. st. udruile su se na tak nain to je tajerska preuzela
trokove za Slavonsku, a Kranjska i Koruka za Hrvatsku krajinu. U trokove
su bile uraunate gradnje utvrda, njihovo naoruavanje, osiguravanje
trupa i njihova plaa. Velika veina ovih novanih trokova pokrivala se
porezima Unutranje Austrije. Takav nain financiranja nije mogao ostati
bez posljedica. Rudolf II prepustio je upravu Slavonske i Hrvatske krajine
nadvojvodi Karlu, zemaljskom knezu tajerske, Kranjske i Koruke.
68

Nadvojvoda Karlo je u Grazu osnovao svoj Ratni savjet kao vrhovni organ
za obranu svojih pokrajina, kao i careve Hrvatske i Slavonije. Ratnom
vijeu u Grazu u vojnim stvarima bili su podvrgnuti ban i hrvatski,
odnosno, slavonski stalei. Na sastanku u Brucku na Muri 1578. stalei
Karlovih zemalja priznali su potrebu da se zaloe za obranu od Turaka, no
ujedno su traili efikasniju organizaciju Vojne krajine. Naroito su inzistirali
na obrani linije Une, jer su se nadali velikoj dobiti od rudnika u
Gvozdanskom. Stalei su uspjeli u obliku usmene deklaracije dobiti prava
koja je Karlo obeao na skuptini u Grazu 1572.: da lanove stalea
gospode i vitezova, njihove obitelji i sluge nee optereivati vjerskim
stvarima, da doputa slobodu bogosluja, vlastite kole i crkve i da nee
ograniavati patronatska prava. Ta prava su dobili za sve tri pokrajine, a i
graanstvu u pokrajinama je priznao slobodu ispovijesti. To je bio rezultat
ustrajne borbe plemstva da se graanstvo ne odvoji od njih u vjerskim
pitanjima. Gransko-plemika reformacija time je postigla svoj vrhunac.
POVRATAK KLISA 1596., PODRUJE KLISA I VILAJET HRVATI
Klis je bio dobro utvren, gotovo neosvojiv, a kontrolirao je glavnu
prometnu vezu Dalmacije s Bosnom. Od turskog osvajanja 1537. Klis je
predstavljao veliku opasnost za mletake posjede u Dalmaciji. Za vrijeme
tursko-mletakog rata 1572. mletaki odredi su, uz pomo domaih ljudi,
prodrli u Klis, ali ga nisu zadrali. U sijenju 1583. to isto su pokuali i
senjski uskoci, ali su Turci na vrijeme saznali za njihove planove i suzbili ih.
1593. izbio je tursko-austrijski dugi rat, a uskoro i ustanci krana u
mnogim dijelovima Turske. Tada se javljaju naki Dalmatinci, koji su izlagali
svoje planove o borbi protiv Turaka. U Splitu je aktivan bio Ivan Albert s
jednom skupinom habsburgovaca. Oni su smatrali da e im osvajanje Klisa
lako uspjeti, jer su raunali na pomo uskoka, carske vojske i pape, a bili
su u vezi i s nekom lanovima turske posade u samoj tvravi. Osloboenje
Klisa trebalo je potaknuti ustanak krana u Bosni, pa da se odatle
zapone s prodiranjem na Balkan. Ova skupina Spliana pripremila je
napad i uz pomo uskoka i Poljiana 7. travnja 1596. oslobodila Klis. Turci
su odmah reagirali i iz Bosne poslali vojsku kako bi napala Klis i omela
organiziranje njegove obrane. Novi gospodari Klisa obraali su se za
pomo na sve strane. Meutim, pomo nije bila dovoljna. Turci su odmah i
odluno istupili i dobro organizirali napad, a izostao je iri pokret krana u
Bosni. Turcima su stalno stizala pojaanja, dok su se u Klis probili samo
mali odredi dalmatinskih seljaka i uskoka s neto hrane i oruja. Krajem
svibnja iz Senja je stigao vei odred uskoka i vojske s usputnim
dalmatinskim dobrovoljcima. Pokuali su se probiti do Klisa, ali su naili na
estok otpor Turaka, koji su ih pred samom tvravom 27. svibnja potukli.
Poslije pregovora s Turcima, klika posada nesmetano je napustila Klis 31.
svibnja 1596.
Mletake su vlasti bile iznenaene ovakvim istupanjem Dalmacije, jer
dok su uskoci, a i drugi, ovo radili u ime cara Maksimilijana, Dalmatinci su
otvoreno izjavljivali da ele osloboenje od mletake gospode i stupanje
pod carsku vlast. Slian stav prema Veneciji i Turcima zauzimali su i
dalmatinski seljaci, za koje su Mleani tvrdili da su doli ne samo pod jaki
utjecaj plemia, nego i agitacije svojih sveenika, koji su pozivali narod na
69

borbu protiv Turaka. Meutim, puani Splita i Trogira, a vjerojatno i drugih

opina, bili su veinom protivnici svakoj politikoj promjeni, jer su se bojali
eventualnog preuzimanja puke vlasti od strane plemia, pa su smatrali da
ih mletako prisustvo uva od samovolje plemia. Prilike u Dalmaciji nisu
se umirile niti poslije ponovnog pada Klisa u turske ruke 31.05. jer se
strana agitacija meu Hercegovcima nastavila i stalno su se oekivali
ustanci u pograninim turskim oblastima. Klis su 1648. osvojili Mleani i
drali ga do 1797. kada je pripao Austriji.
Vilajet Hrvati je bio privremena vojno-upravna jedinica, krajite 20-ih
16. st. na podruju izmeu Cetine i Zrmanje sa irim planinskim zaleem.
Vilajet Hrvati, kao dio Bosanskog sandaka, nakon pada Klisa 1537.
prerastao je u Kliki sandak.
BITKA KOD SISKA
Nakon postavljanja Hasan-pae Predojevia za bosanskog namjesnika
1591. ponovo je oivjelo tursko napredovanje. On je na utoku Petrinjice u
Kupu izgradio utvrdu Petrinju, a jo je za vrijeme gradnje zauzeo posljednje
gradove Hrastovike kapetanije juno od Kupe, kao i Ripa i Izai u
Bihakoj kapetaniji, a naposljetku i sam Biha. Za vrijeme prvih borbi oko
Siska osjeaju se u hrvatskom taboru posljedice nesuglasica izmeu
vrhovnih krajikih generala i bana. Prvu opsadu Siska 1591. odbio je
zagrebaki Kaptol, vlasnik utvrde, sam. 1592. podignut je opi ustanak, ali
zbog oklijevanja kapetana kraljevstva Andrije Auersperga vojska se razila
bez ikakvog uspjeha.
Hasan se za borbu pripremao itavu zimu 1592/3. doveo je teku
artiljeriju i ponovo je izgradio most preko Kupe, koji je odnijela poplava.
Zauzevi po putu Dreninu, doao je pod Sisak i utaborio se na desnoj
obali Kupe. Ne vjerujui u smjelost kranske vojske, koja se okupila kod
elina u Turopolju, Hasan je napustio tabor sa samo 10000 vojnika,
ostavivi drugi dio eta s desne strane Kupe. Za nepuni sat borbe 22.
lipnja 1593. turske ete su razbijene i natjerane u smrt u Kupu i Odru.
Zajedno s Hasanom utopila su se i etvorica sandakbegova. Kao odgovor
na ovaj poraz dolo je do rata, u kojem je 29. kolovoza 1593. Sisak pao u
ruke Turaka.
PROTESTANTIZAM
Protestantizam u Hrvatskoj i Slavoniji, na teritoriju koji je spadao pod
kompetenciju bana i sabora, nikada se nije razvio u samostalni pokret.
Jedino je vre korijene uhvatio u razdoblju graanskog rata izmeu
Ferdinanda I i Ivana Zapolje. Politike prilike nakon Mohake bitke
pogodovale su irenju protestantizma ne samo u Ugarskoj nego i u
Slavoniji. Prestanak graanskog rata i smirivanje unutranje situacije u
zemlji s jedne, a pojaana osmanska opasnost s druge strane, negativno
su utjecali na irenje nove vjere u tolikoj mjeri, da do sredine 16. st. o
protestantizmu u hrvatskim zemljama nema vijesti. Protestantizam je do
tada ostao meu sveenstvom zagrebake biskupije ogranien na neke
pojedince. U svrhu prodora reformativnih ideja na hrvatskom teritoriju,
potporom njemakih stalea i gradova osnovana je hrvatska tiskara u
70

Urachu kraj Tubingena u kojoj su od 1561. do 1568. tiskani vjerski spisi na

glagoljici, latinici i irilici. Glavni djelatnici na tim djelima bili su Stjepan
Konzul Istranin i Antun Dalmatin. Meutim, njihov rad nije izazvao trajniji
pokret meu Hrvatima, iako su Hrvati dali njemakom protestantizmu
uvenog Matiju Vlaia (Flacius Illyricus) iz Labina. Prijevodi hrvatskih
protestanata zauzimaju vano mjesto u historiji hrvatske proze. To su bili
nai prvi knjievnici, kojima se nametalo pitanje izjednaenog hrvatskog
jezika. O uspjenom radu protestantskih propovjednika moe se govoriti
prije svega u utvrenjima Hrvatske i Slavonske krajine, koje nisu potpadale
pod jurisdikciju hrvatskog sabora. Propovjednici su veinom propovijedali
na njemakom jeziku, stranom domaim stanovnicima. Protestantizam nije
mogao naii na odaziv meu domaim gradskim stanovnitvom i zbog
antagonizma izmeu njih i njemakih posada.
Karlovac je bio prvi grad gdje su postignuti neki uspjesi, jer su u
gradu jo od osnutka bila dva propovjednika. U ostalim gradovima nije bilo
nekih uspjeha jer bi propovjednici boravili prekratko vrijeme u njima ili bi
njihov rad ometao domai gradski karakter. Nakon dolaska isusovaca na
Kaptol 1606. zavreno je s protestantizmom u ovom gradu.
Protureformacijski stav hrvatskog plemstva moe se objasniti tekim
stanjem hrvatskih zemalja u 16. st. i borbom izmeu hrvatskih plemia i
plemia iz susjednih zemalja za unosne vojnike poslove u krajikim
utvrenjima. Slabom napredovanju protestantizma u Hrvatskoj i Slavoniji
ima se pripisati i injenica da je katolika protureformacija zapoela svoj
rad na teritoriju zagrebake biskupije 1563. kada je zg biskupom imenovan
Juraj Drakovi, kasniji hrvatski ban. Doavi na biskupsku stolicu,
Drakovi je pristupio poduavanju sveenstva te je kao najbolje sredstvo
za to smatrao dijecezanske sinode.
Velikai (Petar Erdody, Ivan Ungad, Zrinski) imali su svoje posjede
osim u Hrvatskoj i Slavoniji i u Ugarskoj, ali i u slovenskim zemljama tj.
zemljama u kojima je protestantizam bio doputen. Shvatljivo je, dakle,
nastojanje nekih velikaa da i na svoje posjede prenesu novu vjeru. To je
samo djelomino uspjelo porodicama Erdody i Zrinski i to na
cesargradskim i okikim imanjima Erdodyja i pokupskim imanjima Zrinskih,
a koja su se naslanjala na protestantsko sredite u Metliki u Kranjskoj.
Drakovievo biskupovanje je otealo rad propovjednika.
Meimurje je od 1546. bilo veim dijelom u vlasnitvu knezova
Zrinskih. Etniki i crkveno bilo je sastavni dio Hrvatske, ali politiki dio
Zaladske upanije, to je pridonijelo irenju protestantizma. Hrvatsko
plemstvo kao cjelina, dakle hrvatski sabor, nije u politikim dogaajima
poetkom 17. st. zauzelo jednaki stav kao ugarsko plemstvo, koje je nakon
1604. prelo u oruani otpor i nalo vou u erdeljskom vojvodi Stjepanu
Bokaju. Hrvatsko pelmstvo, odbivi sudjelovati u buni, trailo je da se u
tzv. bekoj pacifikaciji tj. miru izmeu Bokaja i cara Matije, sloboda
vjere ogranii samo na Ugarsku. Hrvati su na taj nain 1608. dobili svoj
posebni vjerski zakon.
Inkvizicija je jo od sredine 16. st. podvrgavala svome sudu svakog
optuenog Dalmatinca. U vezi s pojavom najpoznatijeg dalmatinskog
protestanta, Markantuna de Dominisa, protestantizam je dobio nove
snage. U osmanskom dijelu Slavonije protestantizam je biljeio uspjehe iz
razloga to Osmanlije nisu inile zapreke irenju nove vjere, koja im je iz
71

politikih razloga bila milija od katolicizma, a i protestantizam je lake

prodirao iz susjedne Ugarske, osobito iz podruja bive peujske biskupije.
DUBROVNIK DO 1667.
Poetkom 16. st. Dubrovaka republika je ivjela u vrlo dobrim
odnosima s dvije najjae drave na Sredozemlju, Osmanskim carstvom i
panjolskom. Od 1481. Dubrovnik je Osmanskom carstvu plaao 12500
dukata u ime godinjeg haraa i njegovi su ljudi imali na osmanskom
teritoriju punu zatitu uz razliite povlastice. Kroz itavo 16. st. a i kasnije,
Dubrovnik je u panjolskoj dobivao nove povlastice ili potvrdu starih. Posve
sreeni i uvreni odnosi s ove dvije glavne sile na Sredozemlju znatno su
utjecali na privredni i politiki ivot Dubrovnika. Dubrovani su uvijek
uspijevali, kao neutralni, slobodno i u velikom opsegu trgovati sa svima.
Za vrijeme dva velika rata, koja je 16. st. Venecija vodila protiv
Osmanlija, Dubrovniku je zaprijetila mletaka opasnost. Prvi put je to bilo
za vrijeme rata u kojem su sudjelovali panjolska, Venecija, Vatikan i
Ferdinand I od 1538 do 1540. Prilikom sklapanja saveza Mleani su traili
da im se pridrui i Dubrovnik, kako bi onemoguili njegovu trgovinu s
istokom. Dubrovani su ipak uspjeli ostati neutralni, pa su tijekom rata
znatno pojaali svoje trgovake veze s Osmanskim carstvom, jer je tada
znatan dio njegove trgovine prelazio preko Dubrovnika.
Mnogo vea opasnost Dubrovniku je prijetila od Mleana u vrijeme
drugog velikog kransko-osmanskog rata 1570. do 1573. Venecija je tada,
uz suglasnost svojih saveznika panjolske i pape, eljela zauzeti
Dubrovnik, kako ga, toboe, ne bi zauzeli Osmanlije. Tome su se odluno
suprotstavili najprije sami Dubrovani, a na njihovu molbu i saveznici.
Naroito su se estoke borbe vodile na papinom dvoru izmeu mletakih
poslanika i Frana Gundulia, koji je predstavljao Dubrovnik. Dubrovani su
uspjeli u savezniki ugovor unijeti novi lan, po kojem su saveznici bili
obavezni uvati teritorijalni integritet Dubrovake republike i imovinu
njenih ljudi, ime su koristili svoju neutralnost za jaanje trgovinskih veza s
Osmanlijama. Zato su Mleani i njihovi suradnici uskoci sistematski
nanosili tete Dubrovanima, ometali promet s njihovom lukom,
uznemiravali dubrovaki teritorij i preko njega esto upadali u
Hercegovinu.
U 16. st. je dubrovaka kopnena trgovina dosegla najvei opseg u
svojoj povijesti. Tome je pridonio prestanak ratovnja na Balkanskom
poluotoku i stvaranje za Dubrovane jednog carinskog podruja u
prostranom Osmanskom carstvu. S druge strane, talijanske i ostale
zapadne drave ba su tada razvijale svoje obrte i manufakture, pa su bile
prisiljene uvoziti velike koliine sirovina, a istodobno traiti trita za svoju
robu. I jedno i drugo pruao im je europski dio Osmanskog carstva i Prednji
Istok, preko kojeg su u 16. st. primali znatne koliine razliitih zaina i
druge istonjake robe. Posrednici u ovoj velikoj trgovini izmeu zapadnih
zemalja i Osmanskog carstva znatnim su dijelom bili Dubrovani. Izvoznu
carinu Dubrovani su plaali osmanskim carinicima ili pred vratima svoga
grada ili na drugim mjestiam pri izlasku iz Osmanskog carstva. Ovako
organizirana carinska sluba, iroki privilegiji i puna zatita osmanske
vlasti znatno su pridonijeli jaanju dubrovake trgovine s Istokom.
72

Dubrovani su u 16. st. imali svoje kolonije u skoro etrdeset mjesta u

europskom dijelu Osmanskog carstva. U svojim veim kolonijama imali su
katolike crkve, koje su sami odravali i njima upravljali, a svaka jaa
naseobina imala je svoju upravu i skuptinu svojih lanova.
Dubrovnik je u 16. st. po nosivosti ukupne trgovake mornarice
zauzimao jedno od prvih mjesta na Sredozemlju. Na svim dubrovakim
brodovima bila je i veinom domaa posada, tako da se oko 4000
Dubrovana stalno bavilo pomorstvom. Trgovaka mornarica Dubrovnika
samo je jednim dijelom prevozila dubrovaku robu, dok je preostali brodski
prostor iznajmljivala stranim trgovcima.
Obrti su u Dubrovniku u 16. st. bili brojni i raznovrsni, a zadrali su
svoju raniju organizaciju i znaenje. Najbrojniji su bili obrtnici koji su
izraivali tkanine, a kojih je bilo do 200 do 250. Za njima su dolazili obuari
(oko 100), zatim brodograditelji i ostali. Ekonomsko jai Dubrovani
odravali su poslovne veze s velikim trgovakim i bankarskim kuama
Venecije, Napulja, Firenze, Istanbula, pa sve do Madrida i Londona.Svi ovi
poslovi, kao i trgovina i pomorstvo, donosili su znatnu dobit jednom dijelu
dubrovake vlastele i graana. Svoje kapitale su onda mnogi od njih
ulagali u talijanske banke i druga novana poduzea, to se nepovoljno
odrazilo na trgovinu i poslovanje, za koje Dubrovani vie nisu bili
zainteresirani, jer su takva ulaganja predstavljala mrtvi kapital, bez obzira
na velike kamate.
Poljoprivreda je i dalje ostala glavni zanimanje veine stanovnika
Dubrovake republike, ali nijedna kultura nije mogla podmiriti potrebe
drave, osim vina i ponekad maslinovog ulja. Uvoeno je ito iz june
Italije, Grke, Albanije i Osmanskog carstva. Za Dubrovnik je bila osobito
vana proizvodnja morske soli, koja se dobivala u stonskim solanama.
Poslije dovoza velikih koliina srebra iz Amerike, u Europi je od polivice 16.
st. dolo do padanja vrijednosti kovanog novca, a do naglog dizanja cijena
robe. To se gotovo odmah osjetilo i u Dubrovniku, pa su bile zahvaene sve
grane njegove privrede i svi slojevi dubrovakog drutva. Najosjetljivije su
bile cijene penice i drugih itarica, pogotovo to je pedesetih godina
uzastopce uslijedilo nekoliko nerodnih godina, koje su izazvale glad u
sredozemnim zemljama. Stari dubrovaki tkalaki obrti bili su pogoeni
konkurencijom zapadnih tkanina, a dubrovako pomorstvo pak pojavom
sve veeg broja zapadnih brodova. Potkraj 16. st. poinje slabiti
ekonomska snaga i trgovinsko znaenje Dubrovnika, a tada se ve i na
itavom Mediteranu poinju osjeati nepovoljne posljedice otkria Novog
svijeta i ekonomskog jaanja drava na atlantskim obalama. Dubrovani su
poduzimali razliite mjere kako bi se tome suprotstavili. Vlada je poticala
zajmovima razvoj tekstilnih manufaktura, kovala noac sa slabijom
smjesom srebra, zavodila tednju u dravnim financijama i provodila
strogu kontrolu rashoda itd. Meutim, mnogi Dubrovani su se povukli iz
aktivnog privrednog ivota, naputali su trgovinu i kupovinu brodova, a
steeni kapital ulagali na dobit, pretvarajui se sve vie u rentijere.
Veliki ekonomski napredak Dubrovnika od 15. st. snano je utjecao
na njegov drutveni i kulturni ivot. Ve od kraja 15. st. vlastela se gotovo
potpuno povlae u Dubrovnik i odatle vode svoje poslove. Drali su i dalje
svu vlast u republici i nikom nisu doputali ulazak u svoje redove. Sasvim
su se zatvorili u uski krug porodica i potpuno odvojili od svih ostalih.
73

Dubrovaki graani, antunini, nisu ni ekonomski, ni po nainu ivota

zaostajali za vlastelom. ak su im se jo vie pribliili zahvaljujui svom
bogatstvu i poslovnim vezama s njima. Po nainu ivota, radu, odgoju i
kolovanju postali su potpuno jednaki vlasteli.
Od kraja 15. st. postepeno se iz redova gradskog puka izdvajao jo
jedan sloj imunijih ljudi, koji se obogatio trgovinom. To su veinom bili
seljaci ili lanovi niih drutvenih slojeva,koji su se bavili trgovinom u
Dubrovniku ili inozemstvu, osobito na Balkanu. Oni su osnovali zasebnu
bratovtinu sv. Lazara, kojeg su uzeli za svog zatitnika i njegovu malenu
crkvu za mjesto svojih sastanaka, a nazivali su se lazarinima. Po svom
drutvenom poloaju lazarini su bili neto nie od antunina. Poetkom 18.
st. dubrovaka vlada je preuzela pravo imenovanja lanova bratovtine sv.
Antuna i sv. Lazara, meutim, nisu imali nikakva politika prava.
Ekonomske promjene u 2/2 16. st. nepovoljno su utjecale i na gradsko
stanovnitvo. Nepovoljne posljedice krize osjetili su i neka vlastela, u
prvom redu ona koja se nisu mnogo bavili trgovinom ili kod koje su bile
brojnije ene.
BITKA KOD GORJANA
Padom Klisa u turske ruke, hrvatsko kraljevstvo izgubilo je posljednje
uporite juno od Velebita. Situacija u ostatku Hrvatske i Slavonije je
takoer bila zabrinjavajua. Po Ferdinandovom nalogu sazvan je sabor u
Krievcima kamo je uputio vojnog zapovjednika Katzianera s vojskom iz
nasljednih pokrajina, kojom bi zajedno sa slavonskim staleima pokrenuo
vojni pohod kojim bi se Turci potisnuli iz zemlje. Sabor je odran tek 15.
travnja zog slabog odaziva i na njemu je proglaen opi zemaljski mir do
idueg Boia. Kako kralj jo nije bio imenovao bana, biraju se etvorica za
upravu zemlje: imun Erdody, Ludovik Pekri, Franjo Baani i Petar Keglevi.
Njihova je dunost brinuti se za obranu kraljevine. Odreeno je da se
podigne eta od 800 konjanika i 200 pjeaka za obranu zemlje, a u itavoj
kraljevini nametnuta je izvanredna daa od 1 forinte za uzdravanje eta.
Okupljena vojska utaborila se kod Koprivnice. Vojsku je inolo do 24000
vojnika, konjanici (oko 8000) su bili preteno iz Hrvatske i Slavonije.
Poetkom rujna vojska je krenula prema Virovitici. Od poetka ju prate
meusobni sukobi zapovjednika, nedostatak hrane i loe vrijeme koje je
usporilo kretanje tolike vojske. 10. rujna doli su do Virovitice, od 13. do
29. rujna vojska je u Valpovu, od kuda su namjeravali napasti Osijek, ijim
bi zauzimanjem zaustavili tursko napredovanje u zapadnoj Slavoniji. Osijek
je branio smederevski sandakbeg Mehmed Jahjapai sa 5000 vojnika.
Katzianer nije mogao otpoeti opsadu Osijeka, a Turci nisu htjeli zametnuti
bitku na bojnom polju. Ne mogavi nita postii pod Osijekom, Katzianer se
poetkom listopada poeo povlaiti, no Turci su presjekli odstupnicu prema
Valpovu i kranska vojska je bila primorana na povlaenje kroz movarna
podruja na jugozapadu. Tu je vojska bila izloena stalnim turskim
prepadima, te je moral naglo opadao zbog gladi i bolesti. 9. listopada
vojska je stigla do Gorjana nedaleko od akova, gdje su zapovjednici
odluili ostaviti sva kola i topove i krenuti na sjever prema Valpovu. Vojska
je trebala krenuti na Katzianerovu zapovijed u toku noi, no vojska se
osipala i Ludovik Pekri i biskup Erdody su na svoju ruku otili sa svojim
74

odredima. Katzianer je nakon toga i sam pobjegao, ostavivi veinu vojske

bez zapovjednika. Vodstvo je preuzeo grof Ladron. Mehmed Jahjapai je
iskoristio pomutnju i napao glavninu vojske te zadao katastrofalni poraz
kranima. Ladron se kasnije teko ranjen predao, svejedno su mu odsjekli
glavu. Turci su zarobili cjelokupni vojni tabor i topove, meu njima i
kacijanericu, teki top koji su kasnije koristili kroz pola stoljea. Najvie
su stradali esi, od njih pet tisua, gotovo nitko se nije vratio iz pohoda.
Slavonija i Hrvatska ostale su potpuno otvorene turskim prodorima.
Ferdinand je nakon toga imenovao Nikolu Juriia kao Katzianerovog
nasljednika.
TURSKE PROVALE U HRVATSKU
1414. do Zagreba, 1415. do Trogira, 1416. do Zadra.
1432. prodrli su u zalee Zadra, nakon ove provale, koliko je poznato,
ponovo dolaze tek 1468.
Nakon pada Bosne kralj Matija vodi pohod u Bosnu i osniva Jajaku
(porjeje Vrbasa s Jajcem) i Srebreniku banovinu (izmeu donje Bosne,
Drine, Save i planine Majevice).
Turci u valovima prodiru u Hrvatsku. Prvi takav val je od 1468. do 1483.
kada hrvatski ban Matija Geber i hrvatska gospoda pobjeuju Turke na
povratku iz Kranjske i Koruke. Nakon toga je kralj Matija sklopio
sedmogodinje primirje.
Drugi val je od 1490. do 1520. U te provale spada i upad bosanskog pae
Jakuba s kojim je dolo do bitke na Krbavskom polju 9. rujna 1493. i
potpunog poraza kranske vojske pod vodstvom bana merika Derenina.
Sve do smrti bana Petra Berislavia 1520. sve provale imaju karakter
pljakakih pohoda, bez osvajanja teritorija. Nakon 1520. poinje trea
etapa, osvajanje podruja.
1522. Pad Knina i Skradina. 1523. Ostrovica. 1524. Sinj. 1526. Mohaka
bitka, pad Osijeka. 1527. Obrovac. 1528. Jajce, Lika, Krbava, Banja Luka.
1532. Kiseg. 1537. Poega i Klis. 1592. Biha. 1593. bitka kod Siska,
zaustavljanje turskih osvajanja
REFORME MARIJE TEREZIJE I JOSIPA II
Marija Terezija 1740.-1780.
-prestaje sazivati hrvatski sabor
1754.-reforme u Krajini-svaki vojnik morao je kupiti uniformu i oruje,
ustanak Petra Ljubojevia, njemaki postaje slubeni jezik u Krajini.
1755. Generalni statut-obnova magistrata svih gradova.
1756. izdaje Slavonski urbar kojim prepolovljava tlaku na 104 dana u
godini i nsmanjuje niz drugih kmetskih obveza ime smanjuje i prihode
plemstva. Dvor je elio poboljati poloaj seljaka kako bi ovi mogli plaati
nove, poveane dravne namete. Kmetovima se odreuje minimum
posjeda i maksimum tereta koji su duni obavljati za vlastelina.
1767. osniva Hrvatsko kraljevsko vijee sa sjeditem u Varadinu do1776.,
ije predstavnike imenuje dvor. Vijee ima pet vijenika i bana. Kasnije
devet inovnika upravlja svim javnim poslovima.

75

1772. izvodi se novi porez bez sudjelovanja sabora, a od te godine

Hrvatska vie nema svoj proraun, u Hrvatskoj se dika od sada plaa u
punom iznosu.
1773. ukida se isusovaki red, uvodi se osnovno kolovanje.
1776. Isusovaka akademija postaje Kraljevska akademija s tri fakulteta;
teolokim, filozofskim i pravnim. Udbenici su pisani na narodnom jeziku.
Iste godine Rijeka postaje dio Ugarske.
1779. Ukida se Hrvatsko kraljevsko vijee, a Hrvatska se podreuje
ugarskom namjesnikom vijeu zbog otpora hrvatskog plemstva oko
posjeda Zrinskih i Frankopana. Plemstvo je bilo nezadovoljno i zog potrebe
traenja dozvole od dvora za otvaranje manufakture.
JOSIP II
1781. edikt o vjerskoj toleranciji
1782. crkvu podreuje dravi, ukida veliki broj crkvenih redova i
samostana. Uvodi poreze plemstvu i crkvi.
1784. zapoinje s intenzivnom germanizacijom: u itavoj dravi slubeni
jezik je njemaki, u upravi mogu raditi samo slubenici koji govore
njemaki. Nije sazivao sabore, niti se krunio krunom sv. Stjepana.
1785. ukida osobnu zavisnost kmeta o plemiu, kmet se moe slobodno
seliti, otii u grad uiti zanat. Zemlja koju kmet uzima u zakup postaje
nasljedna, smiju se slobodno eniti, dijete kmeta nije automatski kmet.
Tako plemii gube radnu snagu i raste nezadovoljstvo. Iste godine ukida
upanijsku samoupravu i Ugarsku i Hrvatsku dijeli na deset okruga s
komesarima na elu. Ujedinjuje vrhovno zapovjednitvo Slavonske,
Hrvatske i Banske krajine sa sjeditem u Zagrebu.
Prije smrti Josip II je ponitio sve svoje reforme osim onih o vjerskoj
toleranciji i osobnoj slobodi kmetova.
REFORME U KRAJINI
1732. Grog Corda reorganizira Varadinski generalat, smanjuje plau
vojnicima i poveava asnicima. Pokuava ukinuti staru krajiku
samoupravu, ali car ipak ostavlja krajinicima pravo na osmoricu sudaca,a
zbog rata s Francuskom ostavlja im i plae na prijanjoj razini.
1735. Khevenhiller odreuje da treina krajinika slui u ratu, treina za
obranu granica, a treina postaju poljoprivrednici. Ograniava davanje
rabote asnicima i davanje kontribucija.
1736. Hildburgshausen trai bolju i jeftiniju vojsku. Ograniava
raspolaganje imovinom, uvodi globe i ukida visokog vojnog suca kojeg
zamjenjuje vojnim auditorom, uvjet za asniku slubu je znanje
njemakog. eli regulirati zadrun ivot. Ovi su zakoni kraj krajike
autonomije.
1747. Engelshofen ukida dotadanju podjelu i predlae pukovnije;
Petrovaradinsku, Brodsku, Gradiku, Slavonsku kao pjeake i Srijemsku
kao husarsku. Krajinike dijeli na etiri klase: prve tri za ratnu i pograninu
slubu, osloboene kontribucije i rabote, dok je etvrta klasa klasa
kontribuenata koja plaa glavarinu od pet forinti, daje rabotu i
ukonaivanje.

76

1753. Serbelloni ukida podjelu na etiri klase i uvodi dvije: krajinici u

slubi i oni nesposobni ili osloboeni slube. Zemlja se dijeli krajinicima i
postaje nasljedna. Smanjuje se broj vojnika, ali ostaju tereti (kupnja
uniformi, rabote). To je posljednji krupniji organizacijski zahvat u okviru
posebnog razvoja slavonskih regimenti.
1754. Krajikim pravima izjednauju se ustrojstva Karlovakog i
Varadinskog generaleta, ukidaju se i posljedni ostaci samouprave. Svi
moraju imati nove uniforme, ratovanje po stranim zemljama. Krajinici se
tako pretvaraju u regularnu vojsku i poveavaju im se tereti.
GRANICE KRAJINE
16. stoljee
Hrvatska krajina ili Karlovaki generalat-od mora do Kupe, obuhvaa
sinjsku, ogulinsku i umberaku kapetaniju
Primorska kapetanija-sjedite u Senju, od Kapele do mora, podreena Karl.
generalatu.
Banska krajina-od okolice Karlovca do Ivania.
Slavonska krajina ili Varadinski generalat-od Kupe do Drave + petrinjska
kapetanija.
17/18. stoljee
Krajina se dijeli na pukovnije: lika, otoka, ogulonska, slunjska,
krievaka, urevaka, gradika, brodska i petrovaradinska, te dvije
banske pukovnije: petrinjska i glinska. Sjedita generalata su Karlovac,
Osijek, Zagreb i Bjelovar.
NEKI OSMANSKI POJMOVI
ZIMIJA (tur. zimi=tienik)
Nemusliman, podanik islamske drave, pripadnik jedne od priznatih
neislamskih vjera. Jami im se ivot, vjeroispovijest i imovina ukoliko
plaaju glavarinu i pridravaju se ostalih odredbi zimijskog statusa.
Ubiranje glavarine provodilo se dosta strogo, sve do ukinua 1856. Druge
odredbe nisu se striktno provodile, posebice na selu i u manjim gradovima.
DIZIJA
Osnovna erijatska dadbina i preduvjet za status zimije. esto se
zamjenjuje izrazom hara, no hara u naelu znai zemljarinu koju mora
davati i musliman, a hara je jo ktomu i danak vazalnih drava. Dizija se
u hrvatskim krajeviam ubirala na nain haraa, po domainstvima, sve do
reforme 1691. kada se uvodi prava glavarina. Visina dizije se neprestano
poveavala, ali je dvojbeno da li je time poveavan i realni porez (zbog
inflacije). Diziju su morali plaati punoljetni i zdravi mukarci koji nisu
pripadali skupini posebnog statusa s punim imunitetom (sveenici,
knezovi, Vlasi). Neke su skupine raje imali djelomini imunitet pa su davali
smanjenu diziju (npr. mostari).
FILURIJA
1. Vlaki porez od jednog zlatnika po obitelji bez obzira na veliinu u
15. st.

77

2. Vlaki porez u akama realne vrijednosti 1.5, 2, 2.5, ili 3 dukata u

drugoj polovici 16. st. zavisno od tipa gospodarskih aktivnosti Vlaha,
te veliine obitelji.
3. Osnovni dravni namet obine raje u Srijemu i Slavoniji od jednog
dukata po kui u 16. st. a zapravo predstavlja glavarinu. U 17. st.
slubeno se naziva dizija, u narodu hara i plaa prema novoj
definiciji kue (2-3 doma).
4. Podavanje dravi raje s posebnim statusom osim Vlaha, manje od
jednog dukata uvari puteva oko 40 aki, veina Poljiana u 17. st.
jedan srebrni gro (oko 80 aki) i slino.
DEMAT
Maziv za profesionalne, drutvene, vjerske i etnike skupine, npr. demat
Vlaha, demat topnika tvrave, demat muslimana u varoi
(novodoseljenih) i slino.
VAKUF
Vjerski motivirane zadubine, u nasljednopravnom smislu mrtva ruka. U
uvjetima nepostojanaj komunalnog ureenja i autonomnih ustanova u
islamskim gradovima u najirem smislu, vakufi su stvarali bitne
pretpostavke za funkcioniranje gradskog ivota. Utemeljiteljem zaklade
mogao je postati svaki musliman koji je raspolagao nekom imovinom u
privatnom vlasnitvu. Uz prave vakufe sultana i lanove njegove obitelji,
postojali su i vrlo brojni vakufi utemeljeni vladarskom odredbom kojom
dravno dobro postaje vakuf, tzv. dravni vakufi. Dokument o
utemeljivanju upisivan je u sudsku knjigu protokola i dobivao sultanovu
potvrdu. Objekti uvakufljenja mogle su postati njve, livade, trgovine, gotov
novac, ak i knjige, sve to moe donijeti prihod. Osim javnih postojali su i
privatni vakufi s ciljem osiguravanaj posjeda u rukama jedne obitelji i
spreavanja podjele na temelju erijata. Zaklade tog tipa svojim su
irenjem stvarale gospodarski nepoeljne posljedice. Sredstvima vakufa
podizani su i odravani gotovo svi objekti vitalnog znaaja damije,
hame, karavan-seraji, kole, esme, javne kuhinje i slino. U Bosni,
Hercegovini, Slavoniji i Dalmaciji pod osmanskom vlau posebno su se
isticali vakufi najviih dostojanstvenika, poput pripadnika obitelji Sokolovi,
Gazi-Husrev bega i drugih, te dravni vakufi, osobito u podizanju i
odravanju damija i drugih kompleksa (osjeki sajam). Utemeljitelj je
morao odrediti namjenu zaklade, uvjete i modalitet upravljanja, te
imenovati upravitelja.
ULEMA
Skupni naziv za one koji vladaju islamskim znanostima, poznaju vjeru i
zakon te predstavljaju garante poretka koji Bog hoe. Ulema nadzire i
ograniava svjetovnu vlast, ali je i uvruje i podupire. Pod ovim pojmom
najee se podrazumijevaju kadije, muftije i muderisi (upravitelji
medrese). Dio osmanskih dravnih ustanova kojima upravlja ulema (vjera,
pravo i odgojno-obrazovno podruje) naziva se ilmiyye.

78

79