PREDGOVOR

Moja knjiga Globalizacija i dvojbe koje izaziva* napisana je neposredno

nakon to sam otiao iz Svjetske banke, gdje sam od 1997. do 2 0 0 0 .
godine radio kao vii potpredsjednik i glavni ekonomist. U toj sam
knjizi zabiljeio mnoge stvari koje sam vidio tijekom razdoblja provedenog u Svjetskoj banci i u Bijeloj kui, gdje sam od 1993. do 1997.
godine bio lan, a zatim i predsjedatelj Vijea ekonomskih savjetnika
pod predsjednikom Williamom Jeffersonom Clintonom. Bile su to
burne godine; istonoazijska je financijska kriza 1997.-1998. godine
gurnula neke od najuspjenijih zemalja u razvoju u nevienu recesiju
i depresiju. U bivem je Sovjetskom Savezu tranzicija s komunizma na
trite donijela, umjesto oekivanog novog prosperiteta, pad dohotka
i ivotnog standarda od ak 70 posto. Svijet obiljeen i u najboljim
prilikama intenzivnom konkurencijom, nesigurnou i nestabilnou,
nije lagodno mjesto, a zemlje u razvoju nisu uvijek davale sve od sebe da
unaprijede vlastiti boljitak. Meutim, postao sam uvjeren da razvijene
industrijske zemlje, posredstvom meunarodnih organizacija kao to
su Meunarodni monetarni fond, Svjetska trgovinska organizacija i
Svjetska banka, ne samo da nisu inile sve to je bilo u njihovoj moi
kako bi pomogle tim zemljama nego su im katkada i oteavale ivot.
MMF-ovi su programi oito pogorali istonoazijsku krizu, a "ok
terapija" koju je on poticao u bivem Sovjetskom Savezu i njegovim
satelitima imala je vanu ulogu u neuspjehu tranzicije.
*

U originalu Globalization and Its Discontents, hrvatsko izdanje objavio Algoritam, Zagreb
2004.

Mnoge od tih tema obradio sam u knjizi Globalizacija i dvojbe koje

izaziva. Imao sam osjeaj da u raspravu mogu unijeti jedinstveni kut
gledanja budui da sam vidio formuliranje politike iznutra, iz Bijele
kue i iz Svjetske banke, gdje smo suraivali sa zemljama u razvoju
kako bismo pridonijeli izradi strategija za poveanje rasta i smanjivanje
siromatva. Podjednako je vano i to to sam, kao ekonomski teoretiar,
proveo gotovo etrdeset godina u nastojanju da razumijem jake strane
i ogranienja trinoga gospodarstva. Moje je istraivanje dovelo do
sumnji ne samo u valjanost opih tvrdnji o efikasnosti trita nego i
u neka od temeljnih uvjerenja koja lee u podlozi globalizacije, kao
to je predodba da slobodna trgovina nuno poveava blagostanje.
U svojoj prethodnoj knjizi opisao sam neke od neuspjeha meunarodnog financijskog sustava i njegovih institucija, te pokazao zato
globalizacija nije bila od koristi onolikom broju ljudi kolikom je mogla i
trebala koristiti. Naznaio sam i poneto od onoga to bi valjalo uiniti
da se postigne djelovanje globalizacije - osobito u korist siromanih
zemalja i zemalja u razvoju. U toj je knjizi bilo i nekih prijedloga za
reformu svjetskog financijskog sustava i meunarodnih financijskih
institucija koje njime upravljaju, ali mi prostor nije doputao da
razradim te prijedloge.
Boravak u Bijeloj kui i Svjetskoj banci ne samo da me doveo u
jedinstveni poloaj da razumijem probleme globalizacije nego mi
je osigurao i temelj za ovaj nastavak pisanja o njoj. Tijekom rada u
Washingtonu, dok sam prouavao uspjehe i neuspjehe globalizacije,
putovao sam svijetom i susretao se s mnogim dravnim voama i
dunosnicima. Nakon to sam otiao iz Washingtona kako bih se vratio
znanstvenom radu, i dalje sam bio ukljuen u raspravu o globalizaciji.
Godine 2 0 0 1 . dobio sam Nobelovu nagradu za svoj raniji teorijski
rad o ekonomici informacija. Od tada sam posjetio desetke zemalja
u razvoju, nastavio svoje rasprave sa znanstvenicima i poslovnim
ljudima, s premijerima, predsjednicima i parlamentarcima na svakome
kontinentu, i bio ukljuen u forume na kojima se raspravljalo o razvoju
i globalizaciji koja obuhvaa svaki segment naeg svjetskog drutva.
Kad sam trebao otii iz Bijele kue u Svjetsku banku, predsjednik
Clinton me zamolio da ostanem predsjedatelj njegova Vijea ekonomskih
savjetnika i lan njegova kabineta. Odbio sam, zato to sam smatrao

da je kreiranje politika i programa kojima bi se neto poduzelo u vezi

sa strahovitim siromatvom koje je muilo slabije razvijeni svijet bio
daleko vaniji izazov. inilo se uasno nepravednim da u svijetu
bogatstva i izobilja toliko mnogo ljudi ivi u takvom siromatvu.
Problemi su oito bili teki, no bio sam uvjeren da se neto moe
poduzeti. Prihvatio sam ponudu Svjetske banke, ne samo zato to mi
je to osiguravalo nove prilike da izuavam probleme nego i zato to
mi je davalo platformu s koje bih mogao zagovarati interese zemalja
u razvoju.
Tijekom boravka u Svjetskoj banci poeo sam shvaati zato postoji
toliko nezadovoljstva nainom na koji se odvija globalizacija. Iako je
razvoj bio mogu, bilo je jasno da nije neminovan. Vidio sam zemlje
u kojima se siromatvo poveavalo, a ne smanjivalo, i vidio sam to
to znai - ne samo u statistikim podacima nego i u ivotu ljudi.
Naravno, nema arobnih rjeenja. No mnotvo je promjena koje valja
poduzeti - u politici, u ekonomskim institucijama, u pravilima igre
i u nainima razmiljanja - koje obeavaju da e pridonijeti boljem
djelovanju globalizacije, osobito za zemlje u razvoju. Do nekih e
promjena neminovno doi. Primjerice, ulazak Kine na svjetsku
pozornicu kao jednog od dominantnih industrijskih gospodarstava
i uspjeh Indije u eksternaliziranoj proizvodnji ve nameu promjene
u politici i razmiljanju. Nestabilnost koja je u proteklom desetljeu
obiljeavala svjetska financijska trita - od svjetske financijske krize
iz 1997.-1998. do latinoamerikih kriza u prvim godinama novoga
tisuljea, te do pada dolara koji je zapoeo 2 0 0 3 . godine - prisilila
nas je da ponovno promislimo o svjetskom financijskom sustavu.
Svijet e, prije ili kasnije, morati napraviti neke od promjena to ih
predlaem u poglavljima koja slijede; nije, zapravo, pitanje hoe li doi
do tih ili slinih promjena, nego kada e do njih doi i, to je vanije,
hoe li to biti prije ili poslije jo jednog skupa svjetskih katastrofa.
Nasumine promjene koje se provode ubrzo nakon krize moda nisu
najbolji nain reformiranja svjetskog ekonomskog sustava.
Svretak hladnoga rata otvorio je nove mogunosti i uklonio stara
ogranienja. Sada se priznaje vanost trinoga gospodarstva, a smrt
komunizma znai da se vlade sada mogu okrenuti s ideolokih bitki
rjeavanju problema kapitalizma. Svijetu bi pomoglo da su Sjedinjene
Drave iskoristile tu priliku kako bi pridonijele stvaranju meunarodnog

ekonomskog i politikog sustava temeljenog na vrijednostima i naelima,

na primjer stvaranju trgovinskog sporazuma oblikovanog da promie
razvoj u siromanim zemljama. Umjesto toga, razvijene industrijske
zemlje, nesputane natjecanjem da "osvoje srca i umove" ljudi u Treemu
svijetu, zapravo su stvorile svjetski trgovinski reim koji je pridonosio
njihovim posebnim korporacijskim i financijskim interesima, a tetio
najsiromanijim zemljama svijeta.
Razvoj je sloen. Jedna od glavnih kritika upuenih M M F - u i
drugim meunarodnim ekonomskim institucijama upravo je to da
njihova rjeenja, toboe valjana za sve, ne obuhvaaju - i ne mogu
obuhvatiti - tu sloenost. Ipak, iz mnotva svjetskih ekonomskih pria
izrastaju neka opa naela. Mnoge uspjene zemlje u razvoju imaju
neke zajednike politike, koje je svaka od njih prilagodila vlastitoj
situaciji. Jedan od ciljeva ove knjige je objasniti te zajednike toke.
Trebao bih rei i pokoju rije o odnosu izmeu mojeg ranijeg
istraivanja, osobito istraivanja povezanog s radom koji je doveo
do Nobelove nagrade, mojih stajalita o politici tijekom godina u
Washingtonu i mojih kasnijih tekstova, osobito knjiga Globalizacija i

dvojbe koje izaziva i Divlje devedesete (The Roaring Nineties).1

Moj raniji znanstveni rad o posljedicama nesavrenih i ogranienih
informacija i nesavrenoj konkurenciji doveo me do svijesti o ogranienjima trita. Tijekom godina smo, ja i drugi, proirili taj rad i na
makroekonomiju. U mojem radu o ekonomiji javnoga sektora istaknuta
je potreba za ravnoteom izmeu drave i trita, to je bilo blisko
shvaanjima Clintonove administracije. Pridonio sam artikulaciji tih
shvaanja u godinjem Ekonomskom izvjeu Predsjednika tijekom
godina u kojima sam obavljao dunost u Vijeu ekonomskih savjetnika.
Kad sam doao u Svjetsku banku, zabrinulo me ono to sam vidio: da
Banka - i jo vie M M F - nameu konzervativnu ekonomsku politiku
(primjerice, privatizaciju socijalnog osiguranja), posve suprotnu onoj
za koju sam se toliko zalagao dok sam bio u Bijeloj kui. to je jo
gore, sluili su se modelima koje je moj teorijski rad toliko nastojao
diskreditirati. (Jo me vie, dakako, zabrinulo kad sam saznao da
Clintonovo vlastito ministarstvo financija namee tu politiku).
Moja ekonomska istraivanja pokazala su duboke napukline u
temeljima M M F - o v e ekonomije, u "trinom fundamentalizmu",

uvjerenju da trita sama po sebi dovode do ekonomske efikasnosti.

Intelektualna dosljednost - dosljednost mom ranijem znanstvenom radu
- prisiljavala me da izrazim svoju zabrinutost kako politika koju M M F
namee, primjerice u Istonoj Aziji, moe samo pogorati stvari. Da
sam uinio ita manje od toga, bio bih zanemario svoje odgovornosti.
Ono za to smo se borili dok sam bio u Clintonovoj administraciji
bilo je znaajno ne samo za Amerikance nego i za ostatak svijeta. Kad
sam preao iz Clintonove administracije u Svjetsku banku, nastavio
sam zagovarati ispravnu ravnoteu izmeu privatnog i javnog sektora i
predlagati politiku koja promie jednakost i punu zaposlenost. Pitanja
koja sam otvorio tijekom svoje slube u Svjetskoj banci - i koja su mnogi
ekonomisti u njoj toplo primili - ista su kao i ona koja sam otvorio u

knjizi Globalizacija i dvojbe koje izaziva.

Strasti to ih izazivaju svjetske financijske krize i teka tranzicija
iz komunizma u trino gospodarstvo sada su oslabile. Danas se na ta
pitanja moe gledati smirenije i, kako opisujem u prvom poglavlju, o
mnogim se sredinjim pitanjima pojavljuje konsenzus slian idejama
to sam ih iznio u knjizi Globalizacija i dvojbe koje izaziva. Ta je knjiga
pridonijela promjeni rasprave o tome kako bi valjalo preoblikovati
globalizaciju. Odreeni broj tih ideja sada se openito prihvaa, a
ak je i M M F prihvatio moje stajalite da je doputanje nesputanih
tokova spekulativnog kapitala krajnje riskantno. Naravno, kako nas
podsjeaju kontinuirani sukobi izmeu ljevice i desnice u Sjedinjenim
Dravama i drugdje, ostaju velika podruja nesuglasnosti i o ekonomiji
i o temeljnim vrijednostima. tovie, jedna je od mojih glavnih kritika
meunarodnih ekonomskih institucija da one, bez obzira na okolnosti,
podravaju jedan odreeni ekonomski nain gledanja koji je, po mojem
miljenju, u mnogo aspekata pogrean.
Ova je knjiga odraz moje vjere u demokratske procese; mojeg
uvjerenja da e informirani graani vjerojatnije postaviti neke konice
zloupotrebama od strane posebnih korporacijskih i financijskih interesa koji toliko dominiraju procesom globalizacije; da obini graani
razvijenih industrijskih zemalja, kao i graani zemalja u razvoju,
imaju zajedniki interes u postizanju da globalizacija djeluje. Nadam
se da e ova knjiga, kao i njezina prethodnica, pridonijeti preobrazbi

rasprave o globalizaciji te, naposljetku, politikih procesa koji utjeu

na globalizaciju.
Globalizacija je podruje na kojem se odigravaju neki od naih
glavnih drutvenih sukoba - ukljuujui i one oko temeljnih vrijednosti.
Sukob oko uloge drave i trita jedan je od najvanijih takvih sukoba.
Nekada su se konzervativci mogli pozivati na "nevidljivu ruku"
Adama Smitha - predodbu da e trita i slijeenje vlastitih interesa
dovesti, kao nevidljiva ruka, do ekonomske efikasnosti. ak i kad su
mogli priznati da trita, sama po sebi, moda ne uraaju drutveno
prihvatljivom raspodjelom dohotka, tvrdili su da se pitanja efikasnosti
i pravednosti moraju odvojiti.
Prema tom konzervativnom gleditu, kod ekonomije je rije o
efikasnosti, a pitanja pravednosti (koja, kao i ljepota, esto poiva u
oima promatraa) trebalo bi prepustiti politici. Danas je intelektualna
obrana trinog fundamentalizma velikim dijelom nestala. 2 Moja
su istraivanja o ekonomici informacija pokazala sljedee: kad god
su informacije nesavrene, osobito onda kada postoje informacijske
asimetrije - gdje neki pojedinci znaju neto to drugi ne znaju (drugim
rijeima, uvijek) - razlog zbog kojeg se nevidljiva ruka ini nevidljivom
jest to to je nema.3 Bez odgovarajue dravne regulacije i intervencije,
trita ne dovode do ekonomske efikasnosti. 4
Posljednjih godina svjedoimo dramatinim ilustracijama tih
teorijskih uvida. Kao to sam opisao u svojoj knjizi Divlje devedesete,5
slijeenje vlastitog interesa od strane direktora kompanija, raunovoa
i investicijskih banaka nije dovelo do ekonomske efikasnosti, nego
do mjehura popraenog golemim pogrenim alokacijama ulaganja. A
taj je mjehur, kad se rasprsnuo, doveo, kao to mjehuri gotovo uvijek
ine, do recesije.
Danas, u cjelini, postoji (barem meu ekonomistima, ako ve
ne meu politiarima) odreeno razumijevanje ogranienja trita.
Skandali iz devedesetih godina u Americi i drugdje skinuli su "financije
i kapitalizam u amerikom stilu" s pijedestala na kojemu su predugo
stajali. Openito se uvida da je esto kratkovidno gledanje Wall Streeta
antiteza razvoju, koji iziskuje dugorono razmiljanje i planiranje.

Sve se vie takoer uvia da ne postoji samo jedan oblik kapitalizma,

da ne postoji samo jedan "ispravan" nain upravljanja gospodarstvom.
Postoje, primjerice, i drugi oblici trinih gospodarstava - kao vedsko,
koje je odralo snaan rast. Takva su trina gospodarstva dovela do
posve drugaijih drutava, obiljeenih boljom zdravstvenom skrbi i
obrazovanjem i manjom nejednakou. Premda vedska verzija ne mora
tako dobro funkcionirati drugdje, ili ne mora biti prikladna za odreenu
zemlju u razvoju, njezin uspjeh pokazuje da postoje alternativni oblici
uinkovitih trinih gospodarstava. A kada postoje alternative i izbor,
u sreditu odluivanja trebali bi biti demokratski politiki procesi - ne
tehnokrati. Jedna od mojih kritika meunarodnih ekonomskih institucija
je da su se pokuavale praviti kao da nema nunih kompromisa - po
njima jedna jedina politika ini da je svima bolje - dok je bit ekonomije
izbor, postojanje alternativa, od kojih neke koriste nekim skupinama
(kao to su strani kapitalisti) nautrb drugih, a neke nameu rizike
nekim skupinama (kao to su radnici) u korist drugih.
Meu sredinjim odlukama s kojima se suoavaju sva drutva
nalazi se uloga drave. Ekonomski uspjeh zahtijeva postizanje ispravne ravnotee izmeu drave i trita. Koje bi usluge trebala pruati
drava? Bi li trebalo biti javnih mirovinskih programa? Bi li drava
trebala potpomagati odreene sektore poticajima? Treba li drava
uope usvajati propise za zatitu radnika, potroaa i okolia i, ako
treba, koji bi to bili propisi? Ta se ravnotea vremenom oito mijenja i
razlikovat e se od zemlje do zemlje. Meutim, ja u argumentirati da
je globalizacija, takva kakvu se nametalo, esto oteavala postizanje
potrebne ravnotee.
Iako su kritiari globalizacije u pravu kad kau da se nju upotrebljava za nametanje odreenog skupa vrijednosti, nadam se da
u pokazati da ne mora biti tako. Globalizacija ne mora biti loa za
okoli, poveavati nejednakost, slabiti kulturnu raznolikost i promicati
korporacijske interese nautrb boljitka obinih graana. U ovoj knjizi,
Uspjeh globalizacije, pokuavam pokazati kako globalizacija, ako se
njome ispravno upravlja, kao to je bio sluaj u uspjenom razvoju
velikog dijela Istone Azije, moe mnogo uiniti da bude od koristi i
zemljama u razvoju i razvijenim zemljama u svijetu.

Stavovi prema globalizaciji i promaajima i nepravednostima koje se

povezuje s nainom upravljanja njome, predstavljaju Rorschachov test
i za zemlje i za njihove graane: otkrivaju njihova temeljna vjerovanja
i stavove, njihova stajalita prema ulozi drave i trita, vanost koju
pridaju drutvenoj pravednosti i neekonomskim vrijednostima.
Ekonomisti koji pridaju manju vanost smanjivanju nejednakosti
dohodaka skloniji su misliti da su mjere koje bi vlade mogle poduzeti da
smanje nejednakost preskupe i da mogu ak biti i kontraproduktivne.
Ti ekonomisti "slobodnog trita" skloniji su takoer vjerovati da su
trita sama po sebi, bez intervencije drave, efikasna, te da je najbolji
nain pomaganja siromanima jednostavno pustiti da gospodarstvo
raste - nekako e se ve koristi od toga postupno sputati i do siromanih. (Zanimljivo je da takva uvjerenja opstaju premda su ekonomska
istraivanja potkopala njihove intelektualne temelje).
S druge strane, oni koji, poput mene, misle da trita esto ne
uspijevaju dovesti do efikasnih ishoda (jer, primjerice, dovode do
prevelikog zagaivanja a premalo bazinih istraivanja) i koji su
uznemireni nejednakostima dohodaka i visokim razinama siromatva,
vjeruju takoer da smanjivanje te nejednakosti moe kotati manje no
to predviaju konzervativni ekonomisti. Oni koji su zabrinuti zbog
nejednakosti i siromatva vide i goleme trokove nerjeavanja tog
problema: drutvene posljedice, meu kojima su otuenje, nasilje i
drutveni sukobi. Optimistiniji su i u pogledu mogunosti dravnih
intervencija; premda su vlade ponekad, ili ak esto, manje efikasne
no to bismo se nadali, ima istaknutih primjera uspjeha, od kojih
nekoliko razmatram na stranicama koje slijede. Sve su ljudske institucije
nesavrene, i za svaku je izazov da ui iz uspjeha i neuspjeha.
Ta se stajalita prema vanosti bavljenja nejednakou i siromatvom ogledaju u razliitim shvaanjima o njihovu podrijetlu. Oni koje
zabrinjava nejednakost uglavnom smatraju da ona velikim dijelom
proizlazi iz sree - sree da smo roeni s dobrim genima ili s bogatim
roditeljima ("lutrija sperme"), 6 ili sree da smo kupili nekretninu na
pravom mjestu i u pravo vrijeme (neposredno prije pronalaska nafte
ili naglog porasta cijena na lokalnom tritu nekretnina). 7 Oni, pak,
koji su manje zabrinuti, vjeruju da je bogatstvo nagrada za naporan

rad. Prema tom gleditu, ne samo da preraspodjela dohotka uklanja

poticaje za rad i tednju nego je ona gotovo nemoralna, jer liava
pojedince njihovih pravednih nagrada.
Tim su stajalitima paralelni i stavovi o mnotvu drugih pitanja.
One koje manje zabrinjava nejednakost, a vie ekonomska efikasnost,
obino manje zabrinjavaju neekonomske vrijednosti kao to su drutvena
pravednost, okoli, kulturna raznolikost, opa dostupnost zdravstvene
skrbi i zatita potroaa. (Ima, dakako, mnogo iznimaka - primjerice,
konzervativci zabrinuti za okoli).
Tu povezanost izmeu ekonomskih i kulturnih stavova naglaavam
zato da bih istaknuo koliko je vano kome povjeravamo kljune aspekte
ekonomskog odluivanja. Povjerimo li odluivanje "konzervativcima",
gotovo je neminovno da emo dobiti ekonomsku politiku i rezultate
koji odraavaju njihove politike interese i kulturne vrijednosti. 8 Ova
knjiga oito odraava moje vlastite prosudbe i vrijednosti; nadam se
barem da u biti transparentan i da u izloiti obje strane sadanjih
ekonomskih rasprava.

SPAAVANJE GLOBALIZACIJE
OD NJEZINIH ZAGOVORNIKA
Prije sedamdesetak godina, tijekom Velike depresije, britanski ekonomist
John Maynard Keynes formulirao je svoju teoriju nezaposlenosti, koja
je potanko opisala kako dravne mjere mogu pridonijeti povratku
gospodarstva u punu zaposlenost i rast. Keynesa su napali konzervativci,
koji su njegov recept smatrali poveanjem uloge drave. Proraunske
deficite, koji neminovno prate pad ekonomske aktivnosti, shvatili su
kao priliku za smanjivanje vladinih programa. Meutim, Keynes je za
spaavanje kapitalistikog sustava uinio zapravo vie nego svi tritu
skloni financijeri zajedno. Da se postupalo po savjetu konzervativaca,
Velika depresija bila bi jo gora; bila bi dua i dublja i porasli bi zahtjevi
za alternativom kapitalizmu. Isto e tako, vjerujem, biti teko odrati
sadanji zamah globalizacije ako ne prepoznamo njezine probleme i
ne bavimo se njima.

Globalizacija, kao i razvoj, nije neminovna - usprkos tome to u

njezinim temeljima postoje snane politike i ekonomske sile. Izmeu
Prvog i Drugog svjetskog rata dolo je, prema veini mjera, do usporavanja tempa i opsega globalizacije, ak i do njihovog obrnutog kretanja.
Na primjer, mjere trgovine kao postotka BDP-a zapravo su opale. 9 Ako
globalizacija dovodi do nieg ivotnog standarda mnogih ili veine
graana neke zemlje i ako ugroava temeljne kulturne vrijednosti, bit
e politikih zahtjeva za njezinim usporavanjem ili zaustavljanjem.
Smjer globalizacije promijenit e, dakako, ne samo snaga ideja i
iskustava (primjerice, ideje o tome hoe li liberalizacija trgovine ili
trita kapitala poveati rast, te stvarna iskustva s tim reformama),
nego i svjetski dogaaji. Razmotrit u naine na koje su proteklih
godina 11. rujna i rat protiv terorizma, rat u Iraku te pojava Kine i
Indije, preobrazili raspravu o globalizaciji.
Ova knjiga govori o upotrebi politike za oblikovanje ekonomskog
sustava koliko i o samoj ekonomiji. Ekonomisti vjeruju da su poticaji
vani. Postoje snani poticaji - i goleme mogunosti - da se politiki
procesi i ekonomski sustav oblikuju na naine koji stvaraju profit za
neke nautrb mnogih.
Otvoreni, demokratski procesi mogu ograniiti mo posebnih
interesnih skupina. U poslovanje ponovno moemo vratiti etiku.
Korporacijsko upravljanje moe priznati i prava drugih na koje utjeu
postupci korporacija, 10 a ne samo prava dioniara. Angairani i obrazovani graani mogu razumjeti kako postii da globalizacija djeluje,
ili barem da djeluje bolje, i mogu zahtijevati da njihovi politiki voe
u skladu s time oblikuju globalizaciju. Nadam se da e ova knjiga
pridonijeti da ta vizija postane stvarnost.

ZAHVALE
Popis onih koji su me zaduili glede moga razumijevanja globalizacije
postao je mnogo vei u posljednje etiri godine nakon pisanja knjige
Globalizacija i dvojbe koje izaziva. Osim pojedinaca u meunarodnim
ekonomskim institucijama, a osobito u Svjetskoj banci, koje sam naveo
u toj knjizi, moram sada dodati Nicka Sterna i Franoisa Bourguignona,
koji su me naslijedili kao glavni ekonomisti u Svjetskoj banci i s kojima
sam nastavio voditi rasprave o razvojnom procesu. Htio bih zahvaliti
Supachaiju Panitchpakdiju, bivem elniku Svjetske trgovinske organizacije, s kojim sam imao bezbrojne rasprave o smjeru razvojnog kruga
pregovora; Leifu Pagrotskyju, vedskom ministru prosvjete, koji je
predvodio u zagovaranju pravednijeg trgovinskog reima dok je radio
kao vedski ministar trgovine; Pascalu Lamyju, bivem povjereniku za
trgovinu Europske unije (sada elniku Svjetske trgovinske organizacije),
osobito na raspravama o inicijativi "Sve osim oruja"; Kemalu Dervisu, s
kojim sam usko suraivao u Svjetskoj banci, i koji je sada postao elnik
UNDP-a, te Juanu Somaviji, elniku Meunarodne organizacije rada,
koji je sazvao Svjetsko povjerenstvo o drutvenoj dimenziji globalizacije,
ije izvjee predstavlja osobito vaan dogaaj u promjenama stajalita
prema globalizaciji.
U pripremama za pisanje ove knjige ponovno sam posjetio mnoge
zemlje koje sam ranije ve bio posjetio, prouavao ih i pisao o njima Argentinu, Etiopiju, Tajland, Koreju, Kinu, Rusiju, Kolumbiju, Filipine,
Indoneziju, Meksiko, Vijetnam, Ekvador, Indiju, Tursku i Brazil - da
bih vidio kako su se stvari promijenile. Vratio sam se i u neke zemlje
koje sam ranije samo nakratko posjetio, poput Bangladea i Nigerije, te
bio u nekim zemljama koje ranije nisam imao priliku vidjeti, ukljuujui

Boliviju, Madagaskar, Venezuelu i Azerbajdan. M n o g o dugujem

brojnim vladinim dunosnicima (od premijera ili predsjednika do
njihovih ministara financija i ekonomskih savjetnika), znanstvenicima
i poslovnim ljudima, te pojedincima u donatorskim krugovima i u
civilnom drutvu (nevladinim organizacijama) koji su mi tako dareljivo
poklonili svoje vrijeme. Mnogi e od njih vidjeti da se njihove ideje
odraavaju u raspravama u ovoj knjizi.
Razne verzije nekih ovdje izloenih ideja raspravljane su i izlagane
na seminarima irom svijeta. Posebno elim zahvaliti Georgeu Papandreouu, bivem ministru vanjskih poslova Grke, koji saziva godinji
seminar znanstvenika i politikih voa (Simpozij Symi) gdje se esto
istiu pitanja globalizacije; Vatikanskoj akademiji drutvenih znanosti,
pri kojoj su raspravljene neke od ideja glede duga; Commonwealthu,
koji me zamolio da, zajedno s Andrewom Charltonom iz London School
of Economics, prouim kako bi mogao izgledati istinski razvojni krug
trgovinskih pregovora i koji je pridonio financiranju tog prouavanja.
elim zahvaliti predsjedniku Ope skuptine UN-a, ministrima
financija zemalja Commonwealtha, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji,
Centru za svjetski razvoj i Svjetskoj banci to su me pozvali da izloim
nalaze tog prouavanja. Isto mi je tako koristilo pretresanje to su ga
ideje iz svakog od poglavlja doivjele na seminarima i meunarodnim
sastancima irom svijeta. Ideje o reformiranju svjetskog financijskog
sustava izloene su pred UN-ovim Vijeem za ekonomske i drutvene
poslove, na sastancima Amerikog ekonomskog udruenja u Bostonu
u sijenju 2 0 0 6 . godine, na seminaru u vedskoj (s Georgeom Sorosem) u prosincu 2 0 0 1 . godine i na godinjem sastanku panjolskog
udruenja ekonomista u La Corui u rujnu 2 0 0 5 . godine. Problemi
reima intelektualnog vlasnitva i predloene reforme raspravljeni su na
ministarskom sastanku o najmanje razvijenim zemljama kojeg je odrala
Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo u Seulu u listopadu
2 0 0 4 . godine i na meunarodnoj konferenciji pod pokroviteljstvom
Inicijative za dijalog o politici na Sveuilitu Columbia u lipnju 2 0 0 5 .
godine. Neke od ideja prvoga poglavlja izloene su i raspravljene na
Tanner predavanjima odranim na Sveuilitu Oxford u proljee 2 0 0 4 .
godine. elim zahvaliti Fondaciji CIDOB u Barceloni, koja je u jesen
2 0 0 4 . godine bila supokrovitelj konferencije o "konsenzusu nakon

Washingtonskog konsenzusa", na kojoj su mnoge od tih ideja dodatno

razraene.
Ova knjiga obuhvaa irok raspon ideja. Mnoge njezine teme su
podruja kojima sam se bavio u istraivanjima tijekom vie od tri
desetljea, i u tom su se razdoblju nagomilali brojni intelektualni
dugovi. Rasprave o trgovinskoj politici u treem poglavlju mnogo
duguju Peteru Orszagu, s kojim sam usko suraivao na problemima
dampinga dok sam bio u Vijeu, te Alanu Wintersu, Michaelu Fingeru
i Bernardu Hoeckmanu u Svjetskoj banci. Za rasprave o intelektualnom
vlasnitvu u etvrtom poglavlju osobitu zahvalnost dugujem Jamieu
Loveu, Michaelu Craggu, Paulu Davidu, Giovanniju Dosiju, Mariju
Cimoliju, Richardu Nelsonu, Ha Joon Changu i svim sudionicima
sastanaka radne skupine za intelektualno vlasnitvo IPD-a, kao i nekolicini svojih suautora u opoj teoriji inovacije, Richardu Gilbertu, Carlu
Shapiru, Davidu Newberyju i Parthi Dasgupti. Nekoliko je njih radilo
sa mnom i na problemima prirodnih resursa i okolia. Kevin Conrad i
Geoff Heal sa Sveuilita Columbia, premijer Somares iz Papue Nove
Gvineje i ministar okolia Rodriguez bili su u sreditu Koalicije za
praume opisane u estom poglavlju. Michael Toman, Alan Krupnick
i Ray Squitieri usko su suraivali sa mnom u Vijeu ekonomskih
savjetnika na problemima globalnog zatopljenja, a Ruth Bell je bila
toliko dobra da proita raniju verziju estog poglavlja. Glede pitanja
duga, zahvalu zasluuju David Hale, Barry Herman, Kunibert Raffer,
Michael Dooley, Roberto Frenkel, Jurgen Kaiser i Susan George, kao i
svi sudionici sastanaka radne skupine IPD-a za dravni dug. Prijedlog
svjetskih rezervi, inicijativa Chang Mai i neuspjeli pokuaj stvaranja
azijskog monetarnog fonda raspravljeni su na sastancima, seminarima
i kolokvijima u Stockholmu, Washingtonu i drugdje, te elim zahvaliti
sudionicima tih seminara, osobito Georgeu Sorosu, koji je i sam iznio
slian prijedlog. Koristile su mi i rasprave o tim temama s Andrewom
Shengom i Eusake Sakikabara.
Probleme prakse naftnih kompanija upoznao sam iz prve ruke u
radu koji sam izvrio za drave Aljasku, Texas, Louisianu i Kaliforniju,
i mnogo dugujem svom suradniku u tom radu, Jeffu Leitzingeru. Izazov
odravanja trine konkurencije bio je stalan interes mog teoretskog i
mog javnopolitikog rada; Steven Salop, Jason Furman, Barry Nalebuff

i Jon Orszag meu mojim su mnogim suradnicima koji su utjecali na

moje miljenje.
Postoji jo jedan skup prilino specijalnih dugova koje elim priznati.
Rasprava o globalizaciji i pitanju granica trinoga gospodarstva sad je
ve dugotrajna, a rasprava o globalizaciji je postala jednim od njezinih
sredinjih dijelova. Postoje neki (trebam li rei - mnogi?) koji se ne slau
s ovdje izloenim gleditima; pokuavao sam paljivo sasluati njihove
argumente, ocijeniti dokaze, razumjeti modele i odrediti temeljni izvor
neslaganja. Nekoliko sam godina proveo u Hooverovom institutu, jednim
od konzervativnijih istraivakih centara u svijetu, s takvim uenim
glavama kao to su dobitnici Nobelove nagrade Milton Friedman, George
Stigler i Gary Becker. elim im svima izraziti zahvalnost za njihovo
strpljenje i toleranciju. Njih je, bojim se, moglo ponekad zamarati da
netko dovodi u pitanje ono to oni smatraju oitim ili dokazanim van
svake razumne dvojbe. Rekao bih da u ovim raspravama borci preesto
klize jedni mimo drugih, pri emu svi naprosto zagovaraju svoja stajalita.
Vie se bave okupljanjem svojih trupa nego pridobivanjem obraenika.
Vjerojatno neu privui mnogo obraenika, ali sam, smatram, uloio
napor da se upustim u pitanja, da razotkrijem razlike u temeljnim
pretpostavkama i vrijednostima.
Javna rasprava o globalizaciji osobito je iva u posljednjih pola
desetljea, s vanim doprinosima Martina Wolfa ( W h y Globalization
Works, Zato globalizacija uspijeva), Jagdisha Bhagwatija (In Defense
of Globalization, U obranu globalizacije), Billa Easterlyja (The Elusive
Quest for Growth, Nedostina misija za rastom), Jeffa Sachsa ( T h e
End of Poverty, Kraj siromatva*) i Thomasa Friedmana (The World Is
Flat, Svijet kao ravna ploa). Meusobne smo rasprave nastavili javno
i privatno, te vjerujem da smo svi imali koristi od toga - makar nismo
bili u stanju uvjeriti jedni druge u vrijednost svojih stajalita. Nae su
nam demokracije dale priliku, a rekao bih i odgovornost, da se upustimo
u te rasprave, koje e, nadajmo se, odigrati ulogu u oblikovanju javne
politike na ovom vitalnom podruju.
Postoje i etiri posebne zahvale koje bih elio naglasiti. Prva je zahvala
mojim kolegama iz Inicijative za dijalog o politici, mree ekonomista iz
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju posveene istraivanju alternativnih
*

Objavljeno u Hrvatskoj u nakladi Algoritma.

pristupa razvoju i globalizaciji, kao i nastojanju da te alternative naiu

na odaziv u javnim raspravama. Premda se ustruavam izdvojiti bilo
kojeg pojedinca, bio bih nepaljiv ako ne bih spomenuo Josa Antonija
Ocampoa, biveg elnika CEPAL-a (UN-ovog povjerenstva za Latinsku
Ameriku) a sada podtajnika UN-a za ekonomiju; K. S. Jomoa, sada
pomonika tajnika UN-a za ekonomiju; Deepaka Nayyara, profesora
ekonomije na Sveuilitu Jawaharlala Nehrua; Danija Rodrika sa Sveuilita Harvard; Erica Berglofa, glavnog ekonomista u Europskoj banci
za obnovu i razvoj (EBRD); Patricka Boltona, profesora poslovanja i
ekonomije na Sveuilitu Columbia; Ha-Joona Changa sa Sveuilita
Cambridge; Ricarda Ffrencha-Davisa, takoer iz CEPAL-a; Akbara
Nomana, s kojim sam usko suraivao na problemima Afrike, te osobito
Sharija Spiegela, ravnatelja IPD-a. IPD je primio financijsku potporu od
zaklada Ford, Charles Stewart Mott, John D. i Catherine T. MacArthur i
Rockeffeler; Kanadske agencije za meunarodni razvoj (CIDA); Tajnitva
Commonwealtha; Instituta Otvoreno drutvo; Fonda brae Rockefeller;
vedske agencije za meunarodni razvoj (SIDA) i Razvojnog programa
Ujedinjenih naroda. Svima sam im duboko zahvalan.
Druga je zahvala koju dugujem Bruceu Greenwaldu, mojem kolegi
na Sveuilitu Columbia, s kojim sam obavio velik dio moga pionirskog
rada u ekonomiji informacija, i s kojim sam protekle etiri godine predavao kolegij o Globalizaciji i tritima. Kao i uvijek, Bruce je dovodio
u pitanje moje ideje, obogatio moje miljenje i dao originalne kutove
gledanja na svaki aspekt globalizacije. Njegov je utjecaj oit posvuda,
ali osobito u devetom poglavlju.
Trea zahvala ide Andrewu Charltonu, suautoru naeg izvjea
Commonwealthu, s kojim sam usko suraivao, osobito na podrujima
trgovine.
etvrta zahvala ide Sveuilitu Columbia i njegovu rektoru, Leeju
Bollingeru, koji je pridonio da sveuilite usredotoi tako mnogo svoje
pozornosti na pitanja globalizacije, da postane svjetski centar znanja i
uenja, te da se na razini sveuilita stvori Odbor za svjetsko miljenje
kojemu ja predsjedam. Kolege poput Jeffa Sachsa i Merit Janow (koji
sada obavljaju dunost u apelacijskom povjerenstvu Svjetske trgovinske
organizacije) kombinirali su privrenost akademskoj zajednici s dubokom ukljuenou u svijet koji je okruuje. Raznolikost studenata i
fakultetskog osoblja na Sveuilitu Columbia umanjena je slika svijeta.

Kao i svako veliko sredite uenosti, ono je ambijent koji potie

plodnu raspravu meu suprotstavljenim idejama. Izazovi s kojima su
se suoavale moje ideje bili su od goleme koristi meni i ovoj knjizi.
Zahvalnost dugujem svojim asistenticama na Sveuilitu Columbia,
Jill Blacksford i osobito Mariji Papadakis, zato to su u tako mnogo
sluajeva inile i vie nego to su bile dune. Moji istraivaki asistenti
Hamid Rashid, Anton Korinek, Dan Choate, Josh Goodman, Megan
Torau, Jayant Ray i Stephan Litschig naporno su radili na knjizi, pa
im elim zahvaliti na tome. Sharon Cleary je pomogla u istraivanju
i ureivanju, te je upravljala golemim zadatkom povezivanja svega
na kraju. Alan Brown, Sheridan Prasso i Gen Watanbe pomogli su u
ureivanju konanih verzija knjige.
U izdavakoj kui Norton zahvalan sam svojem dugogodinjem
uredniku Drakeu McFeelyju koji je od poetka shvatio vanost ove
knjige i neumorno radio na prve dvije verzije rukopisa. Tim za podrku
- kojeg su vrsno predvodile Nancy Palmquist i Amanda Morrison, a u
njemu su bili i Allegra Huston, Brendan Curry i Don Rifkin - u kratkim
je rokovima napravio uda. Osobito sam zahvalan Stuartu Proffittu
iz izdavake kue Penguin, s kojim je tijekom jednoga ruka nastala
ideja za ovu knjigu i iji su podrobni komentari rukopisa takoer bili
od neprocjenjive vrijednosti.
Moja ena, Anya Stiglitz, bila je ukljuena od poetka. Anyino
iskusno oko reporterke, nakon godina provedenih u zemljama u razvoju,
pomoglo mi je da jasnije vidim to se zbiva u tim zemljama, da vidim,
dok smo mjesecima neprekidno putovali zajedno, kako globalizacija
utjee na svakodnevni ivot ljudi - da vidim preko uskih granica
prema kojima akademske discipline neminovno vuku ovjeka. Njezina
radoznalost, elja da dozna zato su stvari kakve jesu, prisilila me da
upornije pokuam objasniti sile koje se nalaze u njihovim temeljima.
Ona je moda ak jo privrenija ideji da je mogu drugaiji svijet u
kojem bi globalizacija bila blia svome potencijalu poveanja blagostanja
siromanih, pa me poticala da idem dalje od pukog dijagnosticiranja
problema i pokaem kako bi se moglo stvoriti takav svijet. No bila
je spremna udaljiti se od tih uzvienih tenji prema ovozemaljskom,
tekom i esto dosadnom poslu oblikovanja ovog rukopisa - pomno
je proitala svaku njegovu verziju i imala strpljenja da ih ureuje i
preureuje.

1.

POGLAVLJE

MOGU JE DRUGAIJI SVIJET

Na prostranom polju na periferiji Mumbaija okupili su se aktivisti iz

cijeloga svijeta u sijenju 2004. godine radi Svjetskog socijalnog foruma,
prvoga koji e se odrati u Aziji. Ovaj je sastanak ostavljao vrlo razliit
dojam od onih odranih u Porto Alegreu u Brazilu u prethodne etiri
godine. Vie od 100.000 ljudi prisustvovalo je dogaaju koji je trajao
tjedan dana, a poprite je bilo, kao i sama Indija, slikovito mnotvo
ljudi. Organizacije za pravednu trgovinu popunjavale su osobljem nizove
tandova na kojima se prodavalo runo izraen nakit, areni tekstil i
opremu za kuanstvo. Transparenti raireni na ulicama proklamirali
su: " R U N I T K A L A K I S T A N J E N A J V E I I Z V O R Z A P O L J A V A N J A U

Kolone demonstranata udarale su u bubnjeve i pjevale slogane

dok su probijale put kroz mnotvo. Skupine dalitskih aktivista (pripadnika
kasti koje su nekada zvali nedodirljivima) odjevenih samo u komad
tkanine oko bokova, predstavnici organizacija za prava radnika i enske
skupine, UN i nevladine organizacije druili su se jedni s drugima.
Tisue su se okupile u privremenim dvoranama za sastanke veliine
zrakoplovnih hangara da uju program govornika meu kojima su bili
biva irska predsjednica Mary Robinson (biva visoka povjerenica UN-a
za ljudska prava, 1997.-2002.) i dobitnica Nobelove nagrade Shirin
Ebadi. Bilo je vrue i vlano i posvuda je bilo mnotvo.
INDIJI".

Na Svjetskom socijalnom forumu odrali su se mnogi razgovori.

Bilo je rasprave o tome kako restrukturirati institucije koje upravljaju
svijetom i kako obuzdati mo Sjedinjenih Drava. No najvanija je
tema bila globalizacija. Postojao je konsenzus oko toga da su promjene
neophodne i on je saet u moto konferencije: "Mogu je drugaiji svijet".

Aktivisti na sastanku uli su to globalizacija obeava - da e zbog nje

svima biti bolje; no vidjeli su i stvarnost: dok je nekima stvarno bilo
vrlo dobro, drugima je bilo loije. U njihovim je oima globalizacija
bila velik dio problema.
Globalizacija obuhvaa mnogo stvari: meunarodni protok ideja i
znanja, razmjenu meu kulturama, svjetsko civilno drutvo i svjetski
pokret za okoli. Meutim, ova se knjiga uglavnom bavi ekonomskom
globalizacijom, koja povlai za sobom tjenju ekonomsku integraciju
zemalja svijeta kroz poveani protok dobara i usluga, kapitala, pa ak i
rada. Velika je nada globalizacije da e poveati ivotni standard irom
svijeta: siromanim zemljama dati pristup inozemnim tritima kako
bi mogle prodavati svoja dobra, dopustiti ulazak stranim ulaganjima
koja e proizvoditi nove proizvode po niim cijenama, te otvoriti
granice tako da ljudi mogu putovati u inozemstvo da se obrazuju,
rade i alju kui zarade kako bi pomogli svojim obiteljima i financirali
nova poduzea.
Vjerujem da globalizacija ima potencijal da donese golemu korist
ljudima i u zemljama u razvoju i u razvijenom svijetu. Meutim, silni su
dokazi da nije uspjela ostvariti taj svoj potencijal. Ova e knjiga pokazati
da problem nije u samoj globalizaciji nego u nainu na koji se njome
upravlja. Ekonomija pokree globalizaciju, osobito kroz smanjivanje
trokova komunikacije i transporta. No oblikuje ju politika. Pravila
igre uvelike odreuju razvijene industrijske zemlje - a osobito posebne
interesne skupine unutar tih zemalja - i, to ne udi, one su oblikovale
globalizaciju kako bi promicale vlastite interese. Nisu nastojale stvoriti
pravedan skup pravila, a kamoli skup pravila koji bi promicao boljitak
ljudi u najsiromanijim zemljama svijeta.
Nakon govora na Svjetskom socijalnom forumu, Mary Robinson,
rektor Sveuilita u Delhiju Deepak Nayaar, predsjednik Meunarodne
organizacije rada Juan Somavia i ja bili smo meu nekolicinom onih
koji su otili i na Svjetski ekonomski forum u Davos, vicarsko skijako
sastajalite gdje se okupila svjetska elita kako bi razmiljala o stanju
u svijetu. Tamo, u tom snjenom planinskom gradu, svjetski su voe
industrije i financija imah vrlo razliita gledita o globalizaciji od onih
koja smo uli u Mumbaiju.

Svjetski je socijalni forum bio otvoreni sastanak ogromnog broja ljudi

iz cijeloga svijeta koji su eljeli raspravljati o drutvenim promjenama
i o tome kako da svoj slogan, "Mogu je drugaiji svijet", pretvore u
stvarnost. Bio je kaotian, nefokusiran i udesno iv - prilika da ljudi
vide jedni druge, da se uju njihovi glasovi i da se poveu sa svojim
kolegama aktivistima. Umreavanje je takoer jedan od glavnih razloga
zbog kojeg monici svijeta prisustvuju dogaaju u Davosu kojem se moe
prisustvovati samo na poziv. Sastanci u Davosu uvijek su bili dobro
mjesto za opipavanje bila svjetskih ekonomskih voa. Iako je uglavnom
rije o okupljanju bijelih poslovnih ljudi, nadopunjenog probranom
skupinom vladinih dunosnika i vanijih novinara, posljednjih se
godina popis uzvanika proirio i obuhvaa i odreeni broj umjetnika,
intelektualaca i predstavnika nevladinih organizacija.
U Davosu je bilo olakanja i malo tihog samozadovoljstva. Svjetsko
se gospodarstvo, slabo nakon rasprsnua mjehura internetskih poduzea u Americi, napokon oporavljalo, a inilo se i da je "rat protiv
terorizma" pod kontrolom. Okupljanje 2 0 0 3 . godine bilo je obiljeeno
golemom napetou izmeu Sjedinjenih Drava i ostatka svijeta oko
rata u Iraku, a na ranijim je sastancima bilo neslaganja oko smjera
kojim se kretala globalizacija. Sastanak 2 0 0 4 . godine bio je obiljeen
olakanjem da su te napetosti bile barem ublaene. Ipak je jo bilo
zabrinutosti zbog amerikog unilateralizma, zbog toga to najmonija
zemlja svijeta namee svoju volju drugima dok propovijeda demokraciju, samoodreenje i ljudska prava. Ljudi u zemljama u razvoju dugo
su bili zabrinuti nainom na koji se donose svjetske odluke - odluke
o ekonomiji i politici koje utjeu na njihov ivot. Sada je, inilo se,
zabrinut bio i ostatak svijeta.
Mnogo sam godina iao na godinje sastanke u Davos i uvijek se
o globalizaciji prialo s velikim entuzijazmom. Ono to je fasciniralo
u vezi sa sastankom 2 0 0 4 . godine bila je brzina kojom su se mijenjala
gledita. Vie se sudionika zapitalo donosi li doista globalizacija obeane
koristi, barem mnogima u siromanijim zemljama. Bili su obuzdani
ekonomskom nestabilnou koja je obiljeila kraj dvadesetog stoljea
i zabrinuti mogu li se zemlje u razvoju nositi s posljedicama. Ta je
promjena tipina za golem pomak u razmiljanju o globalizaciji do
kojeg je dolo u posljednjih pet godina diljem svijeta. U devedesetim se
godinama rasprava u Davosu vodila o vrlinama meunarodnih trita

koja se otvaraju. U prvim godinama novog tisuljea, usredotoila

se na smanjenje siromatva, ljudska prava i potrebu za pravednijim
trgovinskim sporazumima.
Suprotnost u gleditima izmeu razvijenih zemalja i zemalja u
razvoju bila je u Davosu osobito izraena u skupini za raspravu
o trgovini. Jedan bivi dunosnik Svjetske trgovinske organizacije
rekao je da ako liberalizacija trgovine - smanjivanje carina i drugih
trgovinskih prepreka - nije posve ispunila svoje obeanje poveanog
rasta i smanjenog siromatva, bila je to krivnja zemalja u razvoju,
koje su trebale vie otvoriti svoja trita slobodnoj trgovini i bre se
globalizirati. No jedan je Indijac, koji je vodio mikrokreditnu banku,
naglasio negativni aspekt slobodne trgovine za Indiju. Govorio je o
uzgajivaima kikirikija koji ne mogu konkurirati uvozu malezijskog
palminog ulja. Rekao je da malim i srednjim poduzeima postaje sve
tee dobiti zajmove od banaka. To ne udi. Diljem svijeta, zemlje koje
su otvorile svoje bankarske sektore velikim meunarodnim bankama
otkrile su da te banke vie vole poslovati s drugim multinacionalnim
kompanijama kao to su Coca-Cola, IBM i Microsoft. Premda se u
konkurenciji izmeu velikih meunarodnih banaka i lokalnih banaka
esto inilo da su lokalne banke gubitnici, pravi su gubitnici bili lokalna
mala poduzea koja su ovisila o njima. Zbunjenost nekih sluaa,
uvjerenih da e prisutnost meunarodnih banaka biti nedvojbeno bolja
za svakoga, pokazala je da ti poslovni ljudi posveuju malo pozornosti
slinim prigovorima iz Argentine i Meksika, zemalja u kojima je dolo
do prestanka davanja zajmova lokalnim kompanijama nakon to su u
devedesetim godinama strane banke preuzele mnoge njihove banke.
I u Mumbaiju i u Davosu bilo je rasprave o reformi. U Mumbaiju
se od meunarodne zajednice trailo da stvori pravedniji oblik globalizacije. U Davosu je zemljama u razvoju nareeno da se oslobode svoje
korupcije, da liberaliziraju svoja trita i da se otvore multinacionalnim
poduzeima koja su bila tako dobro zastupljena na sastanku. No na
oba se sastanka shvaalo da se neto mora uiniti. U Davosu je izriito
reeno da su odgovorne zemlje u razvoju; u Mumbaiju je odgovornost
bila na cijeloj meunarodnoj zajednici.

DVA LICA GLOBALIZACIJE

Poetkom devedesetih godina globalizacija je pozdravljena s euforijom.
Priljevi kapitala u zemlje u razvoju u est su se godina, od 1990. do
1996., poveali esterostruko. Osnivanje Svjetske trgovinske organizacije 1995. godine - cilj za kojim se ilo pola stoljea - trebalo je
u meunarodnu trgovinu donijeti izgled vladavine prava. Svatko je
trebao biti dobitnik - i ljudi u razvijenom svijetu i ljudi u zemljama u
razvoju. Globalizacija je trebala donijeti nevieni prosperitet svima.
Stoga nije udo da je prvi veliki suvremeni prosvjed protiv globalizacije, do kojeg je dolo u prosincu 1999. godine, iznenadio
zagovornike otvorenih trita. Dogodilo se to u Seattleu, gdje je
trebao zapoeti novi krug trgovinskih pregovora koji bi doveo do
daljnje liberalizacije. Globalizacija je uspjela ujediniti ljude iz cijeloga
svijeta - protiv globalizacije. Tvorniki radnici u Sjedinjenim Dravama
vidjeli su da njihova radna mjesta ugroava konkurencija iz Kine.
Seljaci u zemljama u razvoju vidjeli su da njihove poslove ugroavaju
visokosubvencioniran kukuruz i druge kulture iz Sjedinjenih Drava.
Radnici u Europi vidjeli su da se na teko izborenu zatitu radnih mjesta
nasre u ime globalizacije. Aktivisti side vidjeli su da novi trgovinski
sporazumi podiu cijene lijekova na razine koje nisu dostine u veem
dijelu svijeta. Pristae zatite okolia imali su osjeaj da globalizacija
potkopava njihovu desetljeima dugu borbu za donoenje propisa u cilju
ouvanja naeg prirodnog naslijea. Oni koji su eljeli zatititi i razviti
vlastito kulturno naslijede takoer su vidjeli nasrtaje globalizacije. Ti
prosvjednici nisu prihvaali argument da e, barem ekonomski, zbog
globalizacije naposljetku svima biti bolje.
Mnogo je povjerenstava i izvjea posveenih temi globalizacije.
Ja sam bio ukljuen u Svjetsko povjerenstvo o socijalnim dimenzijama
globalizacije, koje je 2001. godine osnovala Meunarodna organizacija
rada (stvorena 1919. godine u enevi kako bi okupila vlade, poslovne
ljude i radnike). Pod supredsjedanjem predsjednika Benjamina W.
Mkape iz Tanzanije i predsjednice Tarje Kaarine Halonen iz Finske,
nae je povjerenstvo 2 0 0 4 . godine izradilo vrlo skeptino izvjee.
Nekoliko redaka dovodi do razumijevanja to velik dio svijeta misli
o globalizaciji:

Sadanji proces globalizacije stvara neuravnoteene ishode, i izmeu

razliitih z e m a l j a i u n u t a r njih. B o g a t s t v o se stvara, no previe
z e m a l j a i ljudi n e m a n i k a k v e koristi od njega. O n i , osim toga,
imaju m a l o glasa, ili ga u o p e nemaju, u oblikovanju tog procesa.
G l e d a n o o i m a goleme veine ena i m u k a r a c a , globalizacija nije
ispunila njihove j e d n o s t a v n e i legitimne tenje prema d o l i n i m
p o s l o v i m a i b o l j o j budunosti za n j i h o v u d j e c u . M n o g i od njih
ive u pretpaklu n e f o r m a l n o g a gospodarstva bez f o r m a l n i h prava
i u pojasu to ga ine siromane zemlje koje nesigurno ivotare na
r u b o v i m a svjetskoga gospodarstva. a k i u e k o n o m s k i uspjenim
zemljama globalizacija nepovoljno utjee na neke radnike i zajednice.
U m e u v r e m e n u revolucija u svjetskim k o m u n i k a c i j a m a poveava
svijest o t i m d i s p a r i t e t i m a . . . te su s v j e t s k e n e u r a v n o t e e n o s t i
m o r a l n o neprihvatljive i politiki neodrive. 1

Povjerenstvo je ispitalo sedamdeset i tri zemlje irom svijeta. Njegovi

su zakljuci bili zapanjujui. U svakoj regiji u svijetu osim June Azije,
Sjedinjenih Drava i Europske unije (EU), izmeu 1990. i 2 0 0 2 . godine
poveale su se stope nezaposlenosti. Do trenutka predavanja izvjea
svjetska je nezaposlenost dosegnula novu razinu od 185,9 milijuna.
Povjerenstvo je otkrilo takoer da 59 posto svjetskog stanovnitva
ivi u zemljama s rastuom nejednakou, a samo 5 posto u zemljama
s opadajuom nejednakou. 2 ak su i u veini razvijenih zemalja
bogati postajali bogatiji, a siromani esto nisu uspijevali ni ouvati
svoj poloaj.
Ukratko, globalizacija je moda pomogla nekim zemljama - njihov
BDP, zbroj proizvedenih dobara i usluga, moda se i poveao - no nije
pomogla veini ljudi ak ni u tim zemljama. Postojala je zabrinutost
da globalizacija moda stvara bogate zemlje sa siromanim graanima.
Naravno, oni koji nisu zadovoljni ekonomskom globalizacijom
openito ne prigovaraju veem pristupu svjetskim tritima ili irenju
svjetskog znanja, to doputa zemljama u razvoju da iskoriste otkria
i izume iz razvijenih zemalja. Umjesto toga, izraavaju pet briga:

Pravila igre koja upravljaju globalizacijom su nepravedna, posebno

namijenjena tome da idu u korist razvijenih industrijskih zemalja.
Ustvari, neke su novije promjene tako nepravedne da je zbog njih
nekima od najsiromanijih zemalja zapravo postalo loije.

Globalizacija promie materijalne vrijednosti nad drugim vrijednostima, kao to su briga za okoli ili za sam ivot.

Nain na koji se upravlja globalizacijom oduzeo je zemljama u

razvoju mnogo od njihove suverenosti i njihove sposobnosti da
same donose odluke u kljunim podrujima koja utjeu na boljitak
njihovih graana. U tom smislu, ona potkopava demokraciju.

Premda zagovornici globalizacije tvrde da e svatko imati ekonomske

koristi, mnotvo je dokaza i iz razvijenih zemalja i iz zemalja u
razvoju da u obima ima mnogo gubitnika.

Ono to je moda najvanije, ekonomski sustav koji je nametnut

zemljama u razvoju - u nekim sluajevima u biti silom - neprikladan je i esto uvelike tetan. Globalizacija ne bi trebala znaiti
amerikanizaciju bilo ekonomske politike, bilo kulture, no esto
znai - a to uzrokuje negodovanje.

Posljednja se tema tie i ljudi u razvijenim zemljama i ljudi u zemljama

u razvoju. Mnogo je oblika trinoga gospodarstva - ameriki se model
razlikuje od modela nordijskih zemalja, od japanskog modela i od
europskog socijalnog modela. ak su i ljudi u razvijenim zemljama
zabrinuti da se globalizacija upotrebljava za promicanje "anglo-amerikog liberalnog modela" nad tim alternativama - a ako je ameriki
model i uspjean mjereno BDP-om, nije uspjean u mnogim drugim
dimenzijama, kao to je duina (i, neki bi rekli, kvaliteta) ivota,
iskorjenjivanje siromatva, ili ak odravanje blagostanja ljudi koji se
nalaze u sredini. Realne su nadnice u Sjedinjenim Dravama, osobito
za radnike na dnu, stagnirale vie od etvrt stoljea, a dohoci su tako
visoki dijelom zato to Amerikanci imaju mnogo dui radni dan od
svojih europskih kolega. Ako se globalizacija upotrebljava za promicanje
amerikog modela trinoga gospodarstva, mnogi u drugim zemljama
nisu sigurni da ju ele. Ljudi u zemljama u razvoju imali bi jo snaniji
prigovor - da se globalizacija upotrebljava za promicanje jedne verzije
trinoga gospodarstva koja je ekstremnija i koja vie izraava korporacijske interese no to se to moe nai ak i u Sjedinjenim Dravama.

Globalizacija i siromatvo
Kritiari globalizacije ukazuju na sve vei broj ljudi koji ive u siromatvu.
Svijet se nalazi u utrci izmeu ekonomskog rasta i rasta stanovnitva,
a za sada rast stanovnitva pobjeuje. ak i kada postotak ljudi koji
ive u siromatvu opada, apsolutni broj raste. Svjetska banka definira
siromatvo kao ivot s manje od dva dolara dnevno, a apsolutno ili
krajnje siromatvo kao ivot s manje od jednog dolara dnevno.
Razmislite trenutak to znai ivjeti na razini jednog ili dva dolara
dnevno. 3 ivot ljudi koji su tako siromani je brutalan. Djeja neishranjenost je endemina, oekivani ivotni vijek esto je ispod pedeset
godina, a medicinska skrb je oskudna. Svakog se dana provedu sati
u potrazi za gorivom i pitkom vodom, u sastavljanju bijednog kraja
s krajem, u sadnji pamuka na gotovo sunoj estici zemlje u nadi da
ove godine kie nee iznevjeriti ili u napornom trudu uzgajanja rie
na neplodnih pola jutara zemlje znajui da e, bez obzira na to koliko
se mukotrpno radi, rie biti jedva dovoljno da se prehrani obitelj.
Globalizacija je odigrala ulogu i u najveim uspjesima i u nekim od
neuspjeha. Ekonomski rast Kine, koji se temeljio na izvozu, izvukao je
nekoliko stotina milijuna ljudi iz siromatva. Meutim, Kina je paljivo
upravljala globalizacijom: sporo je otvarala svoja trita uvoznoj robi, a
ak ni danas ne dozvoljava ulazak vrueg pekulativnog novca - novca
koji trai visoke prinose na kratki rok i u valu optimizma juri u zemlju
da bi iz nje izjurio na prvi nagovjetaj nevolje. Iako takav nagli priljev
novca moe donijeti kratkotrajni procvat, kineska je vlada shvatila da
bi recesije i depresije, koje bi se mogle oekivati iza njega, donijele
dugotrajnu tetu, koja bi nadmaila kratkoroni dobitak. Kina je izbjegla
obrazac poleta i pada koji je obiljeavao druge zemlje u Istonoj Aziji i
Latinskoj Americi (kako emo vidjeti u drugom poglavlju), odravajui
rast od preko 7 posto svake godine.
Tuna je istina, meutim, da se izvan Kine siromatvo u zemljama
u razvoju tijekom prola dva desetljea povealo. Nekih 40 posto od
6,5 milijardi ljudi u svijetu ivi u siromatvu (broj koji se od 1981.
godine poveao za 36 posto), a estina - 877 milijuna - ivi u krajnjem
siromatvu (3 posto vie nego 1981. godine). Najgori je neuspjeh
Afrika, gdje se postotak stanovnitva koji ivi u krajnjem siromatvu
poveao sa 41,6 posto 1981. godine na 4 6 , 9 posto 2 0 0 1 . godine.

S obzirom na njezino sve brojnije stanovnitvo, to znai da se broj ljudi

koji ive u krajnjem siromatvu gotovo udvostruio, od 164 milijuna
na 316 milijuna. 4
Afrika je povijesno regija koju je globalizacija najvie izrabljivala:
tijekom godina kolonijalizma svijet je uzimao njezine resurse, no
malo je toga dao zauzvrat. Posljednjih su godina Latinska Amerika
i Rusija takoer razoarane globalizacijom. Otvorile su svoja trita,
ali globalizacija nije ispunila svoja obeanja, osobito siromanima.
Dohodak i vii ivotni standard su vani, ali se prikraenosti
uslijed siromatva ne svode samo na nedostatak novca. Kad sam bio
glavni ekonomist Svjetske banke, objavili smo studiju pod naslovom
Glasovi siromanih. Tim ekonomista i istraivaa razgovarao je s
otprilike 6 0 . 0 0 0 siromanih mukaraca i ena iz ezdeset zemalja
kako bi otkrio njihov stav prema vlastitoj situaciji. 5 Ono to ne udi
je da oni nisu naglasili samo svoj neadekvatni dohodak, nego i svoj
osjeaj nesigurnosti i nemoi. Ljudi bez radnog mjesta osobito su se
osjeali marginaliziranima i imali su osjeaj da su ih njihova drutva
gurnula na stranu.
Za ljude koji imaju posao velik dio te nesigurnosti proizlazi iz
rizika da e biti izbaeni s radnog mjesta ili da e im se nadnice
naglo smanjiti - to se tako dramatino vidjelo u krizama u Latinskoj
Americi, Rusiji i Istonoj Aziji krajem devedesetih godina. Globalizacija
je zemlje u razvoju izloila brojnijim rizicima, a trita koja bi pruila
zatitu protiv tih rizika zamjetno su odsutna. U razvijenijim zemljama
vlade ispunjavaju taj jaz dajui mirovine starijim graanima, novanu
pomo invalidima, zdravstveno osiguranje, socijalnu skrb i osiguranje
za sluaj nezaposlenosti. No u zemljama u razvoju, vlade su u pravilu
presiromane da bi provodile programe socijalnog osiguranja. Ono
malo novca to imaju vjerojatnije e potroiti na temeljno obrazovanje
i zdravstvo, te na izgradnju infrastrukture. Siromanima je ostavljeno
da se brinu sami za sebe pa su ranjivi kad dolazi do usporavanja gospodarstva ili se gube radna mjesta zbog inozemne konkurencije. Bogati
kao amortizer imaju uteevine koje ih tite, ali siromani ih nemaju.
Nesigurnost je jedna od glavnih briga siromanih; osjeaj nemoi
druga. Siromani imaju malo prilike da govore. Kada govore, nitko ne
slua; kada netko ipak slua, odgovor je da se nita ne moe uiniti;
kada im se kae da se neto moe uiniti, nita se nikada ne uini.

Primjedba u izvjeu Svjetske banke, od jedne mlade ene iz Jamajke,

izraava taj osjeaj nemoi: "Siromatvo je kao ivot u zatvoru, ivot
pod ropstvom, u oekivanju slobode."
Ono to vai za siromane ljude preesto vai i za siromane zemlje.
Premda se ideja demokracije proirila i vie zemalja ima slobodne
izbore nego, recimo, prije trideset godina, 6 zemlje u razvoju uviaju
da im sposobnost djelovanja nagrizaju nova ogranienja nametnuta
izvana i slabljenje njihovih postojeih institucija i ureenja emu je
pridonijela globalizacija. Uzmite u obzir, primjerice, zahtjeve koji se
nameu zemljama u razvoju kao uvjet za pomo. Neki moda i imaju
smisla (premda ne svi, kao to emo vidjeti u drugom poglavlju). No
nije stvar u tome. Uvjetnost potkopava domae politike institucije.
Birai vide kako im se vlada povija pred strancima ili poputa meunarodnim institucijama za koje vjeruju da njima upravljaju Sjedinjene
Drave. Potkopava se demokracija; birako se tijelo osjea izdanim.
Prema tome, iako globalizacija pridonosi irenju ideje demokracije,
njome se, paradoksalno, upravlja na nain koji potkopava demokratske
procese unutar zemalja.
tovie, dobiva se osjeaj - posve s pravom, smatram - da nain na
koji se trenutano upravlja globalizacijom nije u skladu s demokratskim
principima. Malo se vanosti, primjerice, pridaje glasovima i interesima
zemalja u razvoju. U Meunarodnom monetarnom fondu, meunarodnoj
instituciji zaduenoj za nadzor nad svjetskim financijskim sustavom,
jedna jedina zemlja - Sjedinjene Drave - ima stvarni veto. To nije
pitanje jednog ovjeka s jednim glasom, nego jedne zemlje s jednim
glasom: glasom dolara. Zemlje s najveim gospodarstvima imaju
najvie glasova - i pri tome nisu ak vani dananji dolari. Glasovi se
uvelike odreuju na temelju ekonomske moi u vrijeme kad je M M F
osnovan prije ezdeset godina (s odreenim prilagodbama od tada).
Kina je, sa svojim rastuim gospodarstvom, podzastupljena. Kao drugi
primjer, elnika Svjetske banke, meunarodne organizacije zaduene
za promicanje razvoja, uvijek postavlja predsjednik Sjedinjenih Drava
(a da se ak ne mora posavjetovati ni s vlastitim Kongresom). Ono to
je vano jest amerika politika, a ne kvalifikacije: iskustvo u razvoju ili
ak iskustvo u bankarstvu nije potrebno. U dva sluaja - postavljanju
Paula Wolfowitza i Roberta MacNamare - njihovo je prethodno

iskustvo bila obrana, a oba su ta biva ministra obrane bila povezana

s diskreditiranim ratovima (Irak i Vijetnam).

REFORMIRANJE GLOBALIZACIJE
Rasprava o globalizaciji je, polazei od opeg uvianja da s globalizacijom nije sve u redu i da postoji stvaran temelj za barem odreeno
nezadovoljstvo, prela na dublju analizu koja povezuje konkretne
politike s konkretnim neuspjesima. Strunjaci i kreatori politike sada
se slau oko toga u kojim podrujima treba doi do promjena. Ova se
knjiga bavi najteim od svih pitanja: koje e promjene, velike i male,
omoguiti globalizaciji da djeluje u skladu s vlastitim obeanjem, ili
da barem to u velikoj mjeri ini? Kako moemo postii djelovanje
globalizacije?
Postii djelovanje globalizacije nee biti lako. Oni koji imaju koristi od trenutanog sustava protivit e se promjenama, a oni su vrlo
moni. No sile promjene ve su pokrenute. Bit e reformi, ak i ako su
pojedinane. Nadam se da e ova knjiga pomoi da doe do reformi
utemeljenih na irem vienju onoga to trenutano ne valja. Ona daje
i odreeni broj konkretnih prijedloga kako postii da globalizacija
djeluje bolje. Neki od njih su mali i ne bi trebali naii na otpor; drugi
su veliki i moda se nee godinama ostvariti.
Mnogo je stvari koje treba uraditi. est podruja gdje je meunarodna
zajednica prepoznala da nije sve kako treba biti ilustriraju napredak
koji je ve postignut i udaljenost koju tek treba prijei.

Proirenost siromatva
Siromatvo je napokon postalo svjetska briga. Ujedinjeni narodi i
multinacionalne institucije kao to je Svjetska banka poeli su se vie
usredotoavati na smanjenje siromatva. U rujnu 2 0 0 0 . godine otprilike
150 efova drava ili vlada prisustvovalo je Tisuljetnom sastanku na
vrhu u Ujedinjenim narodima u New Yorku i potpisalo Tisuljetne
razvojne ciljeve, obvezujui se da e do 2015. godine smanjiti siromatvo
za polovicu.7 Prepoznali su mnoge dimenzije siromatva - ne samo
neadekvatni dohodak nego i, primjerice, neadekvatnu zdravstvenu
skrb i dostupnost vode.

U raspravama o ekonomskoj politici sve do nedavno glavna su bila

gledita M M F - a , koji se tradicionalno usredotoio na inflaciju, a ne
na nadnice, nezaposlenost ili siromatvo. Njegovo je gledite bilo da je
smanjenje siromatva u nadlenosti Svjetske banke, dok je u njegovoj
nadlenosti svjetska ekonomska stabilnost. Usredotoenost na inflaciju
i ignoriranje zaposlenosti dovelo je do predvidivog rezultata: vee
nezaposlenosti i vie siromatva. Dobra je vijest da je M M F , barem
slubeno, smanjenje siromatva sada uinio prioritetom.
Do sada je postalo jasno da otvaranje trita (uklanjanje trgovinskih
prepreka, otvaranje tokovima kapitala) nee samo po sebi "rijeiti"
problem siromatva; moe ga ak i pogorati. Ono to je potrebno
jest vie pomoi i pravedniji trgovinski reim.

Potreba za stranom pomoi i olakanje glede dugova

Na Meunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja odranoj u
oujku 2 0 0 2 . godine u Monterreyu u Meksiku, kojoj je, meu ostalima,
prisustvovalo 50 efova drava ili vlada i 2 0 0 ministara, razvijene su
se industrijske zemlje obvezale na znatna poveanja pomoi - na 0,7
posto njihova BDP-a (iako je do sada malo zemalja djelovalo u skladu
s tim obvezama, a neke - osobito Sjedinjene Drave - su jo daleko). 8
U tandemu s priznanjem da se ta pomo mora poveati dolo je i do
opeg sporazuma da bi vie pomoi trebalo dati u obliku subvencija,
a manje u obliku zajmova - to ne udi s obzirom na stalne probleme
u otplati zajmova.
Najznakovitiji je od svega, meutim, promijenjeni pristup uvjetovanju.
Od zemalja koje trae stranu pomo obino se zahtijeva da udovolje
velikom broju uvjeta; primjerice, nekoj zemlji se moe rei da mora
brzo donijeti neki zakon ili reformirati socijalno osiguranje, steajni
postupak ili druge financijske sustave eli li primiti pomo. Golem
broj uvjeta esto je odvraao vlade od vitalnijih zadataka. Pretjerano
uvjetovanje bilo je jedan od glavnih prigovora M M F - u i Svjetskoj
banci. Obje institucije sada priznaju da su pretjerale te u posljednjih
pet godina zapravo uvelike smanjile uvjetovanje.
Mnoge zemlje u razvoju suoavaju se s golemim teretom duga.
U nekima se polovica ili vie dravnih rashoda ili devizne zarade od

izvoza mora upotrijebiti za servisiranje tog duga - ime se oduzima

novac koji je mogao biti upotrijebljen za kole, ceste ili zdravstvene
klinike. Razvoj je sam po sebi teak; s tim teretom duga postaje
praktiki nemogu.
Jednom godinje voe glavnih industrijskih zemalja (zvanih G-8)
okupljaju se kako bi raspravili o glavnim svjetskim problemima. Na
sastanku na vrhu skupine G-8 2 0 0 5 . godine, odranom u Gleneaglesu
u kotskoj, voe razvijenih industrijskih zemalja suglasili su se da
u potpunosti otpiu dug to ga osamnaest najsiromanijih zemalja
svijeta, od kojih je etrnaest iz Afrike, duguju M M F - u i Svjetskoj
banci. 9 ak i nakon dva prethodna pokuaja smanjivanja duga, nad
mnogim se zemljama u razvoju jo uvijek nadvija ogromna opasnost
duga. Dok ovo piem, zemlje u razvoju duguju oko 1,5 milijardi
dolara vjerovnicima meu kojima su meunarodne banke, M M F i
Svjetska banka. Otprilike jednu treinu toga duguju zemlje s niskim
dohotkom. 10 I unato opratanju duga, razina zaduenosti zemalja s
niskim dohotkom nastavila se poveavati.
Dug i nain na koji se svijet nosi sa zemljama koje ne mogu izvriti
svoje dugovne obveze nije, na alost, samo problem zemalja s niskim
dohotkom. Ruski je prestanak otplaivanja duga zaprijetio, barem
na trenutak, da e izazvati svjetsku financijsku krizu. Argentinski je
prestanak otplaivanja duga krajem 2001. godine - najvei u povijesti naveo ak i M M F da odvagne prednosti nekog regularnog mehanizma
restrukturiranja, slinog postupcima proglaavanja steaja za privatni
dug. Bio je to velik korak naprijed.

Tenja prema pravednoj trgovini

Liberalizacija trgovine - otvaranje trita slobodnom toku dobara i
usluga - trebala je dovesti do rasta. Empirijski su podaci u najboljem
sluaju mjeoviti. 11 Dio razloga zato su meunarodni trgovinski sporazumi tako neuspjeni u promicanju rasta u siromanim zemljama jest
to to su esto neuravnoteeni: razvijenim je industrijskim zemljama
bilo doputeno da na dobra proizvedena u zemljama u razvoju nametnu carine koje su u prosjeku bile etiri puta vie nego one na dobra
proizvedena u drugim razvijenim industrijskim zemljama. 12 Iako su

zemlje u razvoju bile prisiljene napustiti subvencije koje su namijenjene

tome da pomognu njihovim industrijama u nastajanju, razvijenim je
industrijskim zemljama bilo doputeno da nastave davati svoje ogromne
poljoprivredne subvencije, ime su obarale cijene poljoprivrednih
proizvoda i potkopavale ivotni standard u zemljama u razvoju.
Nakon nemira u Seattleu, kad su poblie pogledani raniji trgovinski
sporazumi, postalo je jasno da je barem dio tog nezadovoljstva opravdan. Najsiromanijim je zemljama zapravo bilo loije zbog posljednjeg
trgovinskog sporazuma. I svijet je reagirao: u Dohi, u studenom 2001.
godine, postignut je sporazum da se sljedei krug trgovinskih pregovora
treba usredotoiti na potrebe zemalja u razvoju. (Na alost, kao to
emo vidjeti u treem poglavlju, u kasnijim se godinama Europa i
Sjedinjene Drave preteno nisu drale obeanja danih u Dohi).

Ogranienja liberalizacije
U devedesetim godinama, kad politika liberalizacije nije uspjela stvoriti
obeane rezultate, fokus je bio na onome to zemlje u razvoju nisu
uspjele uiniti. Ako liberalizacija trgovine nije dovela do rasta, bilo je to
zato to se te zemlje nisu dovoljno liberalizirale, ili zato to je korupcija
stvorila nepovoljnu klimu za poslovanje. Danas ak i meu mnogim
zagovornicima globalizacije postoji vea svijest o zajednikoj krivnji.
Najspornije pitanje politike iz devedesetih godina bila je liberalizacija trita kapitala, otvaranje trita slobodnom toku kratkoronog,
vrueg, spekulativnog novca. M M F je ak pokuao na svom godinjem
sastanku u Hong Kongu 1997. godine promijeniti svoju povelju, to
bi mu omoguilo da potie zemlje na liberalizaciju. Do 2 0 0 3 . godine,
ak je i M M F priznao da, barem u mnogim zemljama u razvoju,
liberalizacija trita kapitala nije dovela do veeg rasta, nego samo
do vee nestabilnosti. 13
Liberalizacija trgovine i liberalizacija trita kapitala dva su kljuna
sastojka ireg politikog okvira, nazvanog Washingtonskim konsenzusom. Taj je konsenzus, stvoren izmeu M M F - a (smjetenog u 19. ulici),
Svjetske banke (u 18. ulici) i amerikog ministarstva financija (u 15. ulici),
odredio to ulazi u skup politika koje bi najbolje promicale razvoj.14

Naglasio je smanjivanje uloge drave, deregulaciju i brzu liberalizaciju

i privatizaciju. Do poetnih godina novog tisuljea povjerenje u
Washingtonski konsenzus se istroilo, i pojavio se "konsenzus nakon
Washingtonskog konsenzusa". Washingtonski je konsenzus, primjerice,
posveivao premalo pozornosti pitanjima pravednosti, zapoljavanja
i konkurencije, tempu i redoslijedu reformi, ili tome kako se provodi
privatizacija. Sada postoji takoer konsenzus da se on previe usredotoio samo na poveanje BDP-a, a ne na druge stvari koje utjeu
na ivotni standard, te da se premalo usredotoio na odrivost, na
pitanje moe li se rast odrati ekonomski, socijalno, politiki ili
glede okolia. Uvrivanju novog naglaska na odrivosti pridonijela
je injenica da su zemlje poput Argentine, koje su od M M F - a dobile
ocjenu 5 za slijeenje uputa Washingtonskog konsenzusa, bile uspjene
svega nekoliko godina da bi se kasnije suoile s velikim nevoljama.

Zatita okolia
Neuspjeh glede stabilnosti okolia predstavlja ak i veu opasnost svijetu
na dugi rok. Prije jednog desetljea, briga za okoli i globalizaciju bila
je uglavnom ograniena na skupine za zatitu okolia i strunjake.
Danas je gotovo univerzalna. Ako ne smanjimo unitavanje okolia,
upotrebu energije i drugih prirodnih resursa i ako ne pokuamo
usporiti globalno zatopljenje, pred nama je katastrofa. Svjetsko je
zatopljavanje postalo istinski izazov globalizacije. Uspjesi razvoja,
osobito u Indiji i Kini, pruili su tim zemljama ekonomska sredstva
da poveaju upotrebu energije, no svjetski okoli jednostavno ne moe
podnijeti takav nalet. Pred nama e biti teki problemi ako svatko
bude isputao staklenike plinove u mjeri u kojoj to rade Amerikanci.
Dobra je vijest da se to sada gotovo univerzalno priznaje, osim u
nekim Washingtonskim krugovima; no prilagodbe ivotnih stilova
nee biti lagane.

Pogreni sustav svjetskog upravljanja

Sada postoji i konsenzus, barem izvan Sjedinjenih Drava, da neto
nije u redu s nainom na koji se donose odluke na svjetskoj razini;
osobito postoji konsenzus o opasnostima unilateralizma i o "pomanjkanju demokracije" u meunarodnim ekonomskim institucijama.

I po strukturi i po procesu, glasovi koji bi se trebali uti ne uju se.

Kolonijalizam je mrtav, a zemlje u razvoju ipak nemaju zastupljenost
koju bi trebale imati.
U Prvome svjetskom ratu postala je jasna naa sve vea svjetska
meuovisnost, i kad je zavrio stvoreno je nekoliko meunarodnih
institucija. Najvanija, Liga naroda, nije uspjela u svojoj misiji da ouva
mir. Kako se Drugi svjetski rat pribliavao kraju, donesena je odluka
da se uini neto bolje. Stvoreni su Ujedinjeni narodi da sprijee ratove
koji su se pokazali ogromnim zlom tijekom prve polovice dvadesetog
stoljea. Dok su sjeanja na Veliku depresiju iz tridesetih godina jo
bila svjea, osnovane su dvije nove ekonomske institucije: Meunarodni
monetarni fond i Svjetska banka. U to je vrijeme velik dio zemalja u
razvoju jo bio koloniziran; te su institucije bile klubovi bogatih zemalja,
a njihovo je upravljanje to odraavalo. Brzo su donijele "prijateljska"
pravila kako bi poveale svoju kontrolu: Sjedinjene Drave sloile su se
da Europa moe imenovati elnika MMF-a, s Amerikancem na poloaju
broj dva; a Europa se sloila da ameriki predsjednik moe imenovati
elnika Svjetske banke. Da su te institucije bile uspjenije u rjeavanju
problema kojima su se trebale baviti - da je, primjerice, M M F uspio
osigurati stabilnost svjetskog gospodarstva - ti bi se anakronizmi u
upravljanju mogli oprostiti. Meutim, M M F nije uspio u svojoj glavnoj
misiji osiguravanja svjetske financijske stabilnosti - to tako odluno
dokazuju svjetske krize potkraj devedesetih godina koje su pogodile
svako veliko trino gospodarstvo u nastajanju koje se dralo savjeta
M M F - a . inilo se da je politika koju je M M F stvarao kako bi reagirao
na te krize bila ee usredotoena na spaavanje zapadnih vjerovnika
nego na pomaganje zemljama u krizi i njihovim graanima. Bilo je novca
za spaavanje zapadnih banaka, ali ne i za minimalno subvencioniranje
hrane ljudima na rubu umiranja od gladi. Zemlje koje su se obratile
M M F - u , traei od njega upute, nisu uspjele u odrivom rastu, dok su
zemlje poput Kine, koje su postupale na temelju vlastitog rasuivanja,
postigle ogroman uspjeh. Dublje su analize raskrinkale ulogu koju su
pojedine MMF-ove politike, kao to je liberalizacija trita kapitala,
imale u neuspjesima. Dok se M M F alio na probleme upravljanja i
pomanjkanje transparentnosti u zemljama u razvoju, inilo se da je
M M F sam bio pritisnut tim istim problemima. Nedostajala su mu neka
od temeljnih pravila demokratskih institucija: naime, transparentnost,

tako da graani mogu vidjeti koja su pitanja na stolu i da imaju vremena za reakciju, a i da bi vidjeli kako su dunosnici glasovali, kako
bi ih se moglo drati odgovornima. Osim toga, postojala je potreba
za propisima koji bi ograniavali dunosnike da nakon to napuste
svoju javnu slubu u M M F - u ne prelaze brzo u privatne tvrtke; takve
su restrikcije standardno stanje stvari u modernim demokracijama, da
smanje privid - ili stvarnost - sukoba interesa, poticaja slubenicima
da nagrauju potencijalne budue poslodavce povoljnim nabavkama
ili propisima.
Sve je vei konsenzus oko toga da u meunarodnim javnim institucijama kao to je M M F , koje oblikuju globalizaciju, postoje problemi
upravljanja i da ti problemi pridonose njihovim neuspjesima. U najmanju
ruku, pomanjkanje demokracije u njihovu upravljanju pridonijelo je
njihovu pomanjkanju legitimnosti, to je potkopalo njihovu djelotvornost - osobito kad govore o pitanjima demokratskog upravljanja.

Nacionalna drava i globalizacija

Prije nekih 150 godina, smanjivanje trokova komunikacije i transporta
dovelo je do pojave onoga to se moe smatrati ranijim prethodnikom
globalizacije. Do tada je veina trgovine bila lokalna: upravo su promjene
u devetnaestom stoljeu dovele do formiranja nacionalnih gospodarstava
i pridonijele jaanju nacionalne drave. Pred vladu su postavljeni novi
zahtjevi: trita bi mogla dovoditi do rasta, no bila su popraena novim
drutvenim, a u nekim sluajevima ak i ekonomskim problemima.
Vlade su preuzele novu ulogu u sprjeavanju monopola, u postavljanju
temelja modernih sustava socijalnog osiguranja i u reguliranju banaka
i drugih financijskih institucija. Dolo je do uzajamnog jaanja: uspjeh
u tim nastojanjima pridonio je oblikovanju i jaanju procesa izgradnje
nacije, a poveane sposobnosti nacionalne drave dovele su do veeg
uspjeha u jaanju gospodarstva i poveanju individualnog blagostanja.
Pogreno je uobiajeno miljenje da je razvoj Sjedinjenih Drava
bio rezultat nesputanog kapitalizma. ak i danas amerika vlada ima,
primjerice, sredinju ulogu u financijama. Ona daje znaajni dio svih
kredita ili za njih prua jamstva; ima programe za hipoteke, studentske
zajmove, izvoz i uvoz, zadruge i mala poduzea. Vlada ne samo da

regulira bankarstvo i osigurava deponente, nego pokuava i osigurati

da krediti pritjeu uskraenim skupinama, i barem do nedavno, svim
regijama u zemlji - ne samo velikim novanim sreditima.
Povijesno je amerika vlada igrala jo veu ulogu u gospodarstvu
u promicanju razvoja, ukljuujui i razvoj tehnologije i infrastrukture.
U devetnaestom stoljeu, kad je poljoprivreda bila u sreditu gospodarstva, vlada je stvorila cijeli sustav poljoprivrednih sveuilita i njihovih
"dodatnih" obrazovnih usluga okolnom stanovnitvu. Golema dodjela
zemlje ubrzala je razvoj zapadnih eljeznica. U devetnaestom je stoljeu
amerika vlada financirala prvu telegrafsku liniju; u dvadesetom je
financirala istraivanja koja su dovela do Interneta.
Sjedinjene Drave bile su uspjene dijelom zbog uloge koju je igrala
njihova vlada u promicanju razvoja, u reguliranju trita i u pruanju
temeljnih socijalnih usluga. Pitanje s kojim se danas suoavaju zemlje
u razvoju jest hoe li njihove vlade moi igrati usporedivu ulogu? Dok
je proces globalizacije postavio nove zahtjeve pred nacionalne drave
da rijee sve veu nejednakost i nesigurnost koju on moe uzrokovati,
i da odgovore na konkurencijske izazove koje on donosi, globalizacija
je, na mnogo naina, ograniila njihovu sposobnost da odgovore.
Globalizacija je, primjerice, dala maha trinim silama koje su po
sebi tako snane da ih vlade, osobito u zemljama u razvoju, esto ne
mogu kontrolirati. Vlade koje pokuavaju kontrolirati tokove kapitala
mogu otkriti da su nesposobne to initi, jer pojedinci iznalaze naine
zaobilaenja propisa. Neka bi zemlja mogla eljeti poveati minimalnu
nadnicu ali otkriva da to ne moe zato to e strane kompanije koje
ondje djeluju odluiti da se presele u zemlju s niim nadnicama.
Vladinu sposobnost kontroliranja postupaka pojedinaca ili kompanija sve vie ograniavaju i meunarodni sporazumi koji krnje pravo
suverenih drava da donose odluke. Vlada koja eli osigurati da banke
pozajme odreeni dio svoga portfelja uskraenim podrujima, ili
osigurati da raunovodstveni podaci tono odraavaju istinski status
neke kompanije, moe otkriti da nije u stanju donijeti odgovarajue
propise. Potpisivanje meunarodnih trgovinskih sporazuma moe
sprijeiti vlade da reguliraju priljev i odljev vrueg, pekulativnog novca,
iako liberalizacija trita kapitala moe dovesti do ekonomskih kriza.

Nacionalnu dravu, koja je tijekom prolog stoljea i pol bila

sredite politike i (u velikoj mjeri) ekonomske moi, danas pritiu s
jedne strane sile svjetskoga gospodarstva, a s druge politiki zahtjevi
za decentralizacijom. Globalizacija je - tjenja integracija zemalja
svijeta - rezultirala potrebom za opsenijim kolektivnim djelovanjem,
potrebom da ljudi i zemlje zajedno djeluju kako bi rijeili svoje zajednike
probleme. Postoji previe problema - trgovina, kapital, okoli - kojima
se moe baviti samo na svjetskoj razini. No dok je nacionalna drava
oslabljena, na meunarodnoj razini tek treba stvoriti vrstu demokratskih
svjetskih institucija koje se mogu uinkovito baviti problemima to ih
je stvorila globalizacija.
Ustvari, ekonomska je globalizacija pretekla politiku globalizaciju.
Imamo kaotian, nekoordiniran sustav svjetskog upravljanja bez svjetske
vlade, niz institucija i sporazuma koji se bave nizom problema, od
globalnog zatopljenja do meunarodne trgovine i tokova kapitala.
Ministri financija raspravljaju o svjetskim financijskim pitanjima u
MMF-u, ne obazirui se na to kako njihove odluke utjeu na okoli
ili svjetsko zdravlje. Ministri zatite okolia mogu pozivati da se neto
uini u vezi sa globalnim zatopljenjem, no nedostaje im sredstava da
podupru te pozive.
Postoji jasna potreba da se snane meunarodne institucije pozabave
izazovima koje postavlja ekonomska globalizacija; pa ipak je danas
povjerenje u postojee institucije slabo. injenica da institucije koje
donose odluke pate od, kako smo istaknuli, pomanjkanja demokracije,
oito je problem. On rezultira odlukama koje preesto nisu u interesu
ljudi u zemljama u razvoju. to je jo gore, injenica je da ljudi u razvijenim industrijskim zemljama, ije vlade diktiraju smjer ekonomske
globalizacije, jo nisu razvili suosjeanja koja su nuna da bi svjetska
zajednica funkcionirala. Naravno, kad vidimo potrese u Turskoj, ili
glad u Etiopiji, ili tsunami u Indoneziji - slike su to koje zahvaljujui
globalizaciji dolaze u dnevnu sobu svake osobe - osjeamo golemo
suosjeanje za rtve i dolazi do navale pomoi. No potrebno je vie
od toga.
Kako se nacionalna drava razvijala, pojedinci su se osjeali povezani
s drugima unutar te nacije - ne tako blisko kao s onima u njihovoj
vlastitoj lokalnoj zajednici, ali daleko bliskije nego s onima izvan te

nacionalne drave. Problem je to se s nastupanjem globalizacije te

lojalnosti nisu promijenile. Rat najdramatinije pokazuje te razlike u
stavovima: Amerikanci tono broje svakog svojeg izgubljenog vojnika,
no kad su objavljene procjene irakih smrtnih sluajeva, koji su bih
i pedeseterostruko vei, to jedva da je izazvalo uzbuenje. Muenje
Amerikanaca stvorilo bi bijes; muenje od strane Amerikanaca, inilo
se, brinulo je samo ljude u antiratnom pokretu; mnogi su ga ak i
branili kao nuno za zatitu Sjedinjenih Drava. Te asimetrije imaju
svoju paralelu u ekonomskoj sferi. Amerikanci tuguju nad gubitkom
radnih mjesta kod kue, a ne slave vei porast u broju radnih mjesta
onih koji su daleko siromaniji u inozemstvu.
Veina e nas uvijek ivjeti lokalno - u naim vlastitim zajednicama,
dravama, zemljama. No globalizacija znai da smo, u isto vrijeme,
dio svjetske zajednice. Europljani ue, ponekad s potekoama, kako
razmiljati o sebi ne samo kao o Nijemcima ili Talijanima ili Britancima
nego i kao o Europljanima. Tjenja je ekonomska integracija pomogla.
Isto je tako i na svjetskoj razini: moda ivimo lokalno, no sve emo
vie morati razmiljati globalno, razmiljati o sebi kao dijelu svjetske
zajednice. To e povlaiti za sobom vie od toga da samo tretiramo
druge s potovanjem. Dovest e do razmiljanja o tome to je pravedno:
kako bi, primjerice, izgledao reim pravedne trgovine? Znait e to da
se stavimo u tuu kou: to bismo smatrali pravednim ili ispravnim
da smo u poloaju drugih? 15 I znait e paljivo razmiljanje o tome
kada moramo nametnuti pravila i propise kako bi svjetski sustav
funkcionirao, a kada bismo trebali potovati nacionalnu suverenost,
doputajui svakome da donosi odluke koje su mu prikladne.
elimo li promijeniti nain na koji se upravlja globalizacijom, bit e
nuna promjena naina razmiljanja. Takva se promjena ve zbiva. Ovo
poglavlje istie ogromne promjene u stavovima prema globalizaciji koje
su se dogodile samo u prolom desetljeu. Rasprava, u velikoj mjeri,
vie nije "anti" ili "pro" globalizacijska. Shvatili smo pozitivni potencijal
globalizacije: gotovo polovica ovjeanstva - Azija, ukljuujui Kinu i
Indiju - integrira se u svjetsko gospodarstvo; 2,4 milijarde ljudi, ije su
zemlje trpjele kolonijalizam i izrabljivanje, ratove i unutranje nerede,
doivjele su neviene stope rasta tijekom etvrt stoljea ili due. To je
dogaaj povijesnih razmjera i mora se staviti u povijesni kontekst. ak
i u najuspjenijim godinama Zapada, tijekom industrijske revolucije ili

gospodarskog poleta koji je uslijedio nakon Drugoga svjetskog rata, rast

je rijetko premaivao 3 posto. Prosjeni rast Kine tijekom posljednja tri
desetljea bio je trostruko vei. Ti se uspjesi djelomice mogu zahvaliti
globalizaciji. No vidjeli smo i tamniju stranu globalizacije: recesije i
depresije koje je s njome donijela svjetska nestabilnost; propadanje
okolia dok se svjetski rast nastavlja bez svjetskih pravila; kontinent,
Afriku, lienu svojeg bogatstva, svojih prirodnih resursa, i ostavljenu
s teretom duga koji premauje njezinu sposobnost plaanja. ak i
razvijene industrijske zemlje poinju dovoditi u pitanje globalizaciju,
jer ona sa sobom donosi ekonomsku nesigurnost i nejednakost; jer
ekonomski materijalizam istiskuje druge vrijednosti; jer zemlje uviaju
da njihov boljitak, ak i njihov opstanak, ovisi o drugima kojima
moda ne vjeruju, kao to su nestabilni naftni reimi na Bliskome
istoku i drugdje. Moda i ima rasta, no veini je ljudi moda loije.
Shvaanje ekonomije po kojem siromani postupno ostvaruju korist
od bogaenja bogatih, koje smatra da dok gospodarstvo u cjelini raste
svi imaju koristi, opetovano se pokazalo kao pogreno.
Neki kau da je globalizacija neminovna, da ju je potrebno jednostavno prihvatiti s njezinim manama. No kako je veina svijeta poela
ivjeti u demokracijama, ako globalizacija ne koristi veini ljudi oni e
u konanici reagirati. Njih se jedno vrijeme moe zavaravati - oni neko
vrijeme mogu vjerovati u prie da su dananje muke za bolje sutra - no
nakon etvrt stoljea ili vie takve prie gube svoju vjerodostojnost.
Ranije je ve bilo obrata u globalizaciji - nakon Prvoga svjetskog rata
stupanj svjetske ekonomske integracije se, prema veini mjera, smanjio;16
to se moe opet dogoditi. Svijet je ve vidio poetke jake i nepovoljne
reakcije na globalizaciju, ak i u zemljama koje su od nje imale najvie
koristi, budui da su pokuaji indijskih, kineskih i dubajskih tvrtki da
kupe kompanije u razvijenom svijetu naili na otpor.
Neki od problema s globalizacijom su neminovni i moramo nauiti
nositi se s njima: dugotrajne ekonomske teorije, objanjene u kasnijim
poglavljima, tvrde da e globalizacija dovesti do poveane nejednakosti
u razvijenim industrijskim zemljama budui da se nadnice, osobito
nekvalificiranih radnika, smanjuju. Pritisku na smanjivanje nadnica
moe se oduprijeti, no tada e se poveati nezaposlenost. ak ni
najmoniji politiari ne mogu ukinuti te zakone ekonomije, koliko god
pokuavali. No oni mogu pomoi naim drutvima da se prilagode toj

velikoj preobrazbi naeg svjetskog drutva, kao to je nacionalna drava

pomogla prijelazu u industrijalizaciju prije vie od jednog stoljea. 17
Danas je prisutno shvaanje da smo mnoge probleme s globalizacijom
sami stvorili - kao rezultat naina na koji se upravlja globalizacijom.
Ohrabren sam kad vidim masovne pokrete, osobito u Europi, koji
pozivaju na opratanje duga, i kad vidim voe veine razvijenih
industrijskih zemalja kako pozivaju na pravedniji trgovinski reim,
da se neto uini u vezi sa globalnim zatopljenjem i kako se obvezuju
da e do 2015. godine smanjiti siromatvo za polovicu. No postoji jaz
izmeu retorike i stvarnosti - i mnogi su od tih voa ispred graana
u svojim demokracijama, koji su moda u potpunosti privreni tim
uzvienim ciljevima, no samo tako dugo dok ih to nita ne kota.
Nadam se da e ova knjiga pridonijeti promjeni naina razmiljanja
- budui da ljudi u razvijenom svijetu jasnije vide neke od posljedica
politike koju provode njihove vlade. Nadam se da e uvjeriti mnoge, u
svim zemljama, da je "mogu drugaiji svijet". tovie: da je "drugaiji
svijet nuan i neminovan". Ne moemo nastaviti putem na kojem se
nalazimo. Sile demokracije su presnane: birai nee dopustiti nastavak
naina na koji se upravlja globalizacijom. Ve smo vidjeli oitovanja
toga na izborima u Latinskoj Americi i drugdje. Sretna je okolnost da
u ekonomiji ne vlada nulta suma. Moemo restrukturirati globalizaciju
tako da ljudi u razvijenim zemljama i ljudi u zemljama u razvoju, sadanji
narataji i budui narataji, mogu svi imati koristi - iako postoje neki
nositelji posebnih interesa koji e biti zakinuti i koji e se opirati tim
promjenama. Moemo imati snanija gospodarstva i drutva koja veu
vanost pridaju vrijednostima, kao to su kultura, okoli i sami ivot.

2.

POGLAVLJE

OBEANJE RAZVOJA

Ceste u ruralnim ili manje naseljenim podrujima Karnatake u junoj

Indiji ispunjene su rupama, te vonja automobilom ak i na kratke
udaljenosti moe trajati satima. ene rade na cestama rukom lomei
kamenje. Krajolik je obasut samotnim mukarcima koji volovima oru
pranjava polja. Na tandovima uz rub ceste njihovi vlasnici prodaju
kekse i aj. To je tipina scena u Indiji, gdje je velik dio stanovnitva
jo nepismen, a medijanski je dohodak samo 2,70 dolara dnevno.
Samo nekoliko kilometara dalje, u gradu Bangaloreu, zbiva se
revolucija. Blistavo svjetsko sjedite goleme indijske tvrtke za visoku
tehnologiju i konzalting Infosys Technologies postalo je simbol kontroverznog pokreta eksternaliziranja, u kojem amerike kompanije
zapoljavaju indijske radnike da rade posao koji se prije obavljao u
Sjedinjenim Dravama i Europi. Iako kompanije ve desetljeima
alju proizvodne poslove u zemlje s niskim nadnicama, uspjeh Indije
u privlaenju visokokvalificiranih poslova, kao to su raunalno programiranje i odnosi s klijentima, uzrokovao je mnogo zabrinutosti u
Sjedinjenim Dravama.
Infosys, koji stvara prihod od oko 1,5 milijardu dolara godinje,
koristan je za lokalno gospodarstvo. Njegovi zaposlenici troe novac
na automobile, stanovanje i odjeu, kao i na nove restorane i barove
koji su iskrsnuli u Bangaloreu. Svaki posjetitelj Bangalorea moe osjetiti
sve vei prosperitet. No entuzijazam u odnosu na taj novi svijet nije
sveopi. Na nacionalnim izborima 2 0 0 4 . godine vladajua je stranka
Bharatiya Janata vodila kampanju na platformi "Indije koja blista" - i
u ivotima nekih 2 5 0 milijuna ljudi Indija je doista blistala jer im se

tijekom prethodna dva desetljea neizmjerno poveao ivotni standard.

No samo 16 kilometara od Bangalorea, pa ak i u nekim dijelovima
grada, siromatvo se moe vidjeti posvuda; za drugih 8 0 0 milijuna
ljudi u Indiji gospodarstvo uope ne blista.
Oko 80 posto svjetskog stanovnitva ivi u zemljama u razvoju,
koje obiljeavaju mali dohoci i veliko siromatvo, velika nezaposlenost
i mala obrazovanost. Za te zemlje globalizacija predstavlja i neviene
rizike i mogunosti. Da bi globalizacija djelovala tako da obogauje
cijeli svijet, potrebno je postii da djeluje za ljude u tim zemljama.
U ovom emo poglavlju vidjeti da nema arobnih rjeenja ili jednostavnih recepata. Povijest ekonomije razvoja obiljeena je donkihotskom
potragom da se pronae "odgovor", pri emu razoaranost neuspjehom
jedne strategije dovodi do nade da e sljedea funkcionirati.1 Obrazovanje
je, primjerice, vano - no ako nema poslova za one koji su obrazovani,
nee biti razvoja. Za razvijene je zemlje vano da otvore svoja trita
siromanijim zemljama - no ako zemlje u razvoju nemaju ceste ili
luke kojima se njihova roba moe dovesti na trite, koja je korist od
toga? Ako je produktivnost u poljoprivredi tako niska da seljaci imaju
malo toga za prodaju, luke i ceste nee nita znaiti. Razvoj je proces
koji obuhvaa svaki aspekt drutva, stavljajui u pogon napore svih:
trita, vlade, nevladinih organizacija, zadruga i neprofitnih institucija.
Zemlja u razvoju koja se jednostavno otvori izvanjskom svijetu
nee nuno ponjeti plodove globalizacije. ak i ako se njezin BDP
povea, rast moda nee biti odriv ili odran. A ak i ako je rast
odran, veini njezinih ljudi moe biti loije.
Rasprava o ekonomskoj globalizaciji pomijeana je s raspravama
o ekonomskoj teoriji i vrijednostima. Prije etvrt stoljea meusobno
su se natjecale tri glavne kole ekonomskog miljenja - kapitalizam
slobodnog trita, komunizam i upravljano trino gospodarstvo.
Meutim, padom Berlinskoga zida 1989. godine tri su se svele na dvije,
i danas se rasprava uvelike vodi izmeu onih koji zagovaraju ideologiju
slobodnog trita i onih koji vide vanu ulogu i za dravu i za privatni
sektor. Naravno, ta se stajalita preklapaju. ak i zagovornici slobodnog
trita uviaju da je jedan od problema u Africi slaba uloga drave.
A ak i kritiari nesputanog kapitalizma potuju vanost trita.

Ipak, golemi je jaz izmeu tih razliitih naina gledanja, te se ne

bismo smjeli zavaravati da nema razlika. U prolom smo poglavlju
opisali razvojnu strategiju Washingtonskog konsenzusa. Ta se politika
usredotoila na minimiziranje uloge drave, naglaavanje privatizacije
(prodaju dravnih poduzea privatnome sektoru), liberalizaciju trgovine
i trita kapitala (uklanjanje trgovinskih prepreka i smetnji slobodnom
toku kapitala) i deregulaciju (uklanjanje propisa o voenju poslovanja).
Drava je imala ulogu u odravanju makrostabilnosti, ali je pozornost
bila usredotoena na stabilnost cijena, a ne na stabilnost proizvodnje,
zaposlenost ili rast. Postojao je velik skup preporuka i zabrana: preporuka
da se privatizira sve, od tvornica do socijalnog osiguranja; zabrana da se
drava ukljui u promicanje pojedinih gospodarskih grana; preporuka
jaanja vlasnikih prava; zabrana korupcije. Smanjivanje uloge drave
znailo je sniavanje poreza, ali i odravanje prorauna u ravnotei.
Washingtonski konsenzus u praksi nije naglaavao pravednost. Neki
su njegovi zagovornici vjerovali u ekonomiju po kojoj siromanima
postupno postaje bolje poveanjem bogatstva bogatih, po kojoj e svi
nekako imati koristi - iako nije bilo dokaza koji bi potkrijepili takav
zakljuak. Drugi su vjerovali da je pravednost u nadlenosti politike,
a ne ekonomije: ekonomisti bi se trebali usredotoiti na efikasnost,
a nju bi, vjerovali su, politika Washingtonskog konsenzusa donijela.
Alternativno gledite, koje ja zastupam, smatra da drava treba
imati aktivniju ulogu i u promicanju razvoja i u zatiti siromanih. 2
Ekonomska teorija i povijesno iskustvo pruaju smjernice u pogledu na
to to drava treba initi. Premda su trita u sreditu svakog uspjenog
gospodarstva, vlada mora stvoriti klimu koja omoguuje poduzeima
da napreduju i stvaraju radna mjesta. Ona mora izgraditi fiziku i
institucionalnu strukturu - zakone koji, primjerice, osiguravaju zdrav
bankovni sustav i trita vrijednosnih papira na kojima se ulagai mogu
pouzdati da nee biti prevareni. Slabo razvijena trita obiljeavaju
monopoli i oligopoli; visoke cijene u vitalnom podruju kao to su
telekomunikacije koe razvoj, pa vlade moraju imati snanu politiku
trinog natjecanja. Mnogo je drugih podruja na kojima trita, sama
po sebi, ne funkcioniraju dobro. Nekih e stvari biti previe, kao to je
zagaivanje i unitavanje okolia, a drugih premalo, kao to su istraivanja. Ono to razvijene zemlje razdvaja od manje razvijenih zemalja

nije samo jaz u resursima nego i jaz u znanju, zbog ega su ulaganja
u obrazovanje i tehnologiju - uvelike od strane drave - tako vana.
U praksi, zagovornici ovog alternativnog gledita stavljaju takoer
vei naglasak na zapoljavanje, drutvenu pravednost i nematerijalistike vrijednosti kao to je ouvanje okolia, vei no to to ine
oni koji zagovaraju minimalistiku ulogu drave. Nezaposlenost se,
primjerice, ne shvaa samo kao rasipanje resursa; ona takoer slabi
samopotovanje pojedinaca i ima mnotvo nepoeljnih drutvenih
posljedica - ukljuujui i nasilje. Zagovornici toga gledita esto se
zalau i za politike reforme, kako bi se graanima dalo vie glasa u
odluivanju; oni istiu da uvjetovanost i ekonomske institucije, kao to
su neovisne sredinje banke koje nisu politiki odgovorne, potkopavaju
demokraciju. Nasuprot tome, zagovornici Washingtonskog konsenzusa
izraavaju manjak povjerenja u demokratske procese, tvrdei, primjerice, da je neovisnost sredinjih banaka bitna za osiguranje dobre
monetarne politike.
Kako to, mogli bismo se zapitati, da se ekonomisti - svi obrazovani kroz vie godina kolovanja, to kulminira viim stupnjevima
strune spreme - ne mogu suglasiti o tome to e dovesti do razvoja?
to treba uiniti premijer neke zemlje, kad ga posjeuje savjetnik iz
M M F - a i kae mu da slijedi MMF-ove preporuke, a zatim ga posjeti
neki sveuilini savjetnik koji preporuuje suprotno? Oba zapoinju
pozivanjem na ekonomsku teoriju, na univerzalne zakone ekonomije,
na zakone ponude i potranje. Ali ekonomska teorija nije monolitna.
Preporuke Washingtonskog konsenzusa temelje se na teoriji trinoga
gospodarstva koja pretpostavlja savrenu informiranost, savrenu
konkurenciju i savrena trita rizika - idealiziranje stvarnosti koje je
od malog znaaja, osobito za zemlje u razvoju. Rezultati svake teorije
ovise o njezinim pretpostavkama - i ako se te pretpostavke previe
udalje od stvarnosti, vjerojatno je da e se politika temeljena na tom
modelu izjaloviti.
Napreci u ekonomskoj teoriji postignuti sedamdesetih i osamdesetih
godina rasvijetlili su granice trita; pokazali su da nesputana trita ne
dovode do ekonomske efikasnosti kad god su informacije nesavrene
ili trita ne postoje (primjerice, dobra trita osiguranja da pokriju
kljune rizike s kojima se suoavaju pojedinci). A informacije su uvijek

nesavrene i trita su uvijek nepotpuna. 3 Trita, sama po sebi, ne

dovode nuno do ekonomske efikasnosti ni kada je zadatak neke
zemlje da apsorbira nove tehnologije, da zatvori "jaz u znanju", to
je sredinje obiljeje razvoja. Danas se veina sveuilinih ekonomista
slae da trita, sama po sebi, ne dovode do efikasnosti; pitanje je
moe li drava poboljati stvari.
Premda je ekonomistima teko provesti eksperimente kako bi testirali
svoje teorije, kao to to mogu kemiar ili fiziar, svijet prua golemi
niz prirodnih eksperimenata jer deseci zemalja iskuavaju razliite
strategije. Na alost, budui da se svaka zemlja razlikuje po svojoj
povijesti i okolnostima kao i po mnotvu detalja u politici - a detalji
su vani - esto je teko dobiti jasnu interpretaciju. Meutim, jasno
je da ima znatnih razlika u uspjenosti, da su najuspjenije zemlje one
u Aziji i da u veini tih azijskih zemalja vlada igra vrlo aktivnu ulogu.
Ako podrobnije razmotrimo uinke pojedinih politika, ti se zakljuci
pojaavaju: postoji znatna podudarnost izmeu onoga to ekonomska
teorija kae da bi vlada trebala uiniti i onoga to su istonoazijske
vlade doista inile. Isto su tako potvrene i ekonomske teorije temeljene
na nesavrenim informacijama i nepotpunim tritima rizika, koje su
predvidjele da slobodan tok kratkoronog kapitala - kljuna znaajka
politike trinog fundamentalizma - nee stvoriti rast, nego nestabilnost.
Prije dvadeset i pet godina bilo je razumljivo da se vodi rasprava
o trinom fundamentalizmu i politici Washingtonskog konsenzusa.
Ona nije bila stvarno iskuana. (Naravno, teoretske su primjedbe i
povijesna iskustva pruili snano upozorenje). Danas, kad vidimo
uspjehe i neuspjehe, teko je razumjeti nastavak te rasprave - osim
zbog uloge ideologije i interesa kojima slui politika Washingtonskog
konsenzusa. (ak i kad gospodarstvo ne raste, ima nekih kojima moe
biti dobro zbog te politike).
Zadatak manje razvijenih zemalja danas je na neke naine laki
od onog s kojim su se suoavale Europa i Sjedinjene Drave dok su
se industrijalizirale u devetnaestom stoljeu: one jednostavno moraju
sustii razvijene zemlje, a ne probijati se na nepoznati teritorij. Unato
tome, taj se zadatak pokazao nesavladivim gotovo posvuda izvan Azije,
najuspjenijeg primjera ekonomskog razvoja to ga je svijet ikada vidio.
Uspjeh tih zemalja je tako velik - i one su tako dugo uspjene - da

ga je lako uzeti zdravo za gotovo. Meutim, rast Azije zaudio bi

mnoge strunjake iz pedesetih i ezdesetih godina, kao to je dobitnik
Nobelove nagrade ekonomist Gunnar Myrdal, koji je procijenio da su
izgledi Azije istinski sumorni. 4 Tada je uobiajeno miljenje bilo da bi
se zemlje kao to je Koreja trebale drati onoga u emu su najbolje:
uzgajanja rie. Istonoazijsko udo pokazuje da je brz razvoj - i rast s
pravednou, u kojem koristi imaju i siromani i bogati - mogu, iako
nije bilo nikakvih posebnih preduvjeta. Neuspjesi u drugim krajevima
svijeta pokazuju da razvoj nije neminovan.
Razlike u uspjenosti meu regijama zaprepatavaju. Dok je Istona
Azija tijekom prolih trideset godina imala u prosjeku 5,9-postotni rast
(6,5 posto tijekom posljednjih petnaest godina), Latinska Amerika i
Afrika su se natjecale za najmanju sveukupnu stopu rasta, pri emu je
dohodak per capita subsaharske Afrike tijekom prolih trideset godina
zapravo pao za prosjenih 0,2 posto svake godine. 5 No obje je daleko
za sobom ostavila Rusija. U Rusiji je od poetka njezine tranzicije iz
komunizma u trino gospodarstvo dolo do pada dohotka za ukupno
15 posto; dohodak per capita je zapravo pao za 40 posto u prvom
desetljeu, no rusko je gospodarstvo u prolih pet godina naposljetku
poelo ponovno rasti.

Istona Azija
Globalizacija - u obliku rasta vodenog izvozom - pridonijela je izvlaenju
istonoazijskih zemalja iz siromatva. Globalizacija je to omoguila
time to je osigurala pristup meunarodnim tritima kao i dostupnost
tehnologije koja je omoguila golem porast produktivnosti. No te su
zemlje upravljale globalizacijom: upravo njihova sposobnost da iskoriste
globalizaciju, a da njih same ne iskoristi globalizacija, objanjava velik
dio njihova uspjeha.
Te su zemlje istodobno postigle i rast i stabilnost: neke tijekom
gotovo etvrt stoljea nisu imale ni jednu godinu negativnog rasta,
druge su imale jednu lou godinu; u tom pogledu, njihova je uspjenost
bila bolja nego uspjenost bilo koje razvijene industrijske zemlje. ak
i tijekom pada ekonomske aktivnosti 1997.-1998, Kina i Vijetnam su
nastavili rasti. Kina je provodila standardnu makroekonomsku politiku
ekspanzije (ne politiku koju je preporuivao M M F drugdje u Istonoj

Aziji) i rast joj se usporio na respektabilnih 7 posto prije no to je

ponovno dostigao vie razine od 8 ili 9 posto. (Neki smatraju da se tim
brojkama podcjenjuje stvarni rast). Da se pokrajine Kine tretiraju kao
zasebne zemlje - a sa stanovnitvom koje katkada prelazi 50 milijuna
one su daleko vee od veine zemalja diljem svijeta - veina bi zemalja
u svijetu s najbrim rastom bila u Kini. 6
Ono to je vano, te su se vlade pobrinule da koristi od rasta ne idu
samo nekolicini nego da se iroko raspodjeljuju.7 One se nisu usredotoile
samo na stabilnost cijena nego na realnu stabilnost, osiguravajui da
se nova radna mjesta stvaraju u skladu s novim pridolicama u radnu
snagu. Siromatvo se drastino smanjilo - u Indoneziji je, primjerice,
stopa siromatva (prema mjerilu 1 dolara dnevno) izmeu 1987. i 2 0 0 2 .
godine pala s 28 posto na 8 posto 8 - dok su se zdravlje i oekivani
ivotni vijek poboljali a pismenost postala gotovo sveopa. Godine
1960. dohodak Malezije per capita iznosio je 784 dolara (u amerikim
dolarima 2 0 0 0 . ) i bio neto nii nego u Haitiju u to vrijeme. Danas
iznosi vie od 4 . 0 0 0 dolara. Prosjena razina obrazovanosti u Junoj
Koreji 1960. godine bila je manja od etiri godine; danas Juna Koreja
predvodi u visokotehnolokim industrijama kao to je proizvodnja
ipova, a njezin se dohodak u prolih etrdeset godina poveao
esnaest puta. 9 Kina je svoje putovanje zapoela kasnije, no njezina
su postignua na odreene naine bila jo izvanrednija. Dohoci su se
od 1978. godine poveali vie nego osmerostruko; siromatvo prema
mjerilu od 1 dolara dnevno palo je za tri etvrtine. 10
No dok su te zemlje "trinoga gospodarstva" bile duboko uvuene
u globalizaciju, njihova su vlastita trita bila daleko od nesputanosti.
Globalizacija je bila odmjerena i ravnomjerna, a vlada je paljivo ali
proireno intervenirala u gospodarstvo. Ona je, naravno, inila sve
to se uobiajeno oekuje od vlade. Istodobno je poveala osnovno
obrazovanje i vie obrazovanje jer je shvatila da uspjeh zahtijeva i
sveopu pismenost i kadar visokoobrazovanih pojedinaca sposobnih za
apsorbiranje napredne tehnologije. Mnogo je ulagala u infrastrukturu
kao to su luke, ceste i mostovi, to je sve olakalo prijevoz robe i tako
smanjilo trokove poslovanja i otpreme robe izvan zemlje.
Ona je ak i prekoraila uobiajen popis onoga to vlade obino
ine. Vlade u Istonoj Aziji igrale su veliku ulogu u planiranju i razvoju

tehnologije, odabirui koji e se sektori njihovih zemalja razviti umjesto

da to ostave samom tritu da odlui. Od ezdesetih godina naovamo te
su zemlje poduzele velike napore da razviju lokalne industrije. Ulaganje
u visokotehnoloki sektor pomoglo je Tajvanu, Koreji i Maleziji da
postanu veliki proizvoai elektronike, raunala i raunalnih ipova.
Osim toga, one su ule u krug najefikasnijih svjetskih proizvoaa
tradicionalnih proizvoda kao to su elik i plastika.
Namjera vlade nije bila da "nadmudri" trite, da bira pobjednike
bolje no to bi to uinilo trite. No shvatila je da je esto bilo ogromnih prelijevanja: tehnoloki napredak u jednom podruju mogao je
potaknuti rast u drugome. Shvatila je da trita esto ne uspijevaju
dobro koordinirati nove aktivnosti: tvrtke koje se slue plastikom ne
bi se razvile bez lokalnog dobavljaa plastike, no za neku je tvrtku bio
ogroman rizik proizvoditi plastiku bez osigurane potranje za njezinim
proizvodom. Shvatila je takoer da su banke esto manje zainteresirane
za davanje zajmova novim industrijama nego za osiguravanje financijskih sredstava pekulativnom poslovanju nekretninama ili naprosto za
davanje zajmova vladi (to je est sluaj u zemljama u razvoju).
Ekonomisti odavno govore o vanosti tednje i ulaganja za rast, ali
prije nego to se Istona Azija prihvatila tog posla, kreatori politike
su ga jednostavno ostavljali tritu. Ekonomisti su mogli aliti zbog
niske razine tednje, ali su smatrali da vlade tu mogu malo to uiniti.
Istonoazijske su vlade pokazale da to nije istina. Novac za njihova
ulaganja dolazio je od vlastitih graana jer su vlade poticale na tednju;
stoga te zemlje nisu morale ovisiti o nepostojanom priljevu kapitala
iz inozemstva. Gotovo su sve zemlje u toj regiji tedjele 25 posto ili
vie BDP-a; danas Kina ima nacionalnu stopu tednje preko 40 posto
BDP-a, za razliku od 14 posto u Sjedinjenim Dravama. U Singapuru
se 42 posto dohotka od nadnica obvezno stavlja u "tedni fond".
U drugim zemljama, kao to je Japan, tedne institucije koje je stvorila
vlada i koje su prodrle duboko u ruralna podruja, pruaju siguran i
prikladan nain da ljudi tede.
Sve su te zemlje vjerovale u vanost trita, no shvatile su da se
trita moraju stvarati i da se njima mora upravljati i da ponekad
privatne tvrtke nee napraviti ono to je potrebno napraviti. Ako

privatne banke ne osnivaju podrunice u ruralnim podrujima kako

bi se u njima prikupljale uteevine, mora uskoiti vlada. Ako privatne
banke ne daju dugorone kredite, mora uskoiti vlada. Ako privatne
tvrtke ne osiguravaju osnovne ulazne elemente za proizvodnju - kao
to su elik i plastika - vlada bi trebala uskoiti ako to moe efikasno
initi. Koreja i Tajvan su pokazali da moe; korejska je vlada oprezno
postupala, no, nakon to se utvrdilo da moe profitabilno investirati,
otila je korak dalje i stvorila, 1968. godine, jednu od najefikasnijih
eliana u svijetu. Ranije, 1954. godine, tajvanska je vlada pomogla
osnovati izrazito uspjenu Formosa Plastics Corporation.
Premda se vei dio regije liberalizirao - otvarajui trita i umanjujui dravnu regulativu - to je inio polako, u tempu koji je bio u
skladu sa sposobnou gospodarstva da se nosi s tim. Premda su se
azijske vlade usredotoile na rast koji se temelji na izvozu, osobito u
poetnim danima njihova razvoja, ograniile su uvoz koji bi potkopao
lokalnu industrijsku proizvodnju i poljoprivredu.
Neke su zemlje, kao Kina, Malezija i Singapur, pozivale k sebi
strana ulaganja; druge su se - Juna Koreja i Japan - osjeale ugodnije
bez njih i isto su tako rasle. ak i oni koji su pozvali k sebi strance
pobrinuli su se da tvrtke u gostima prenesu tehnologiju i obrazuju
lokalne radnike, tako da su pridonosile razvojnim nastojanjima zemlje.
Malezija nije samo predala svoju naftu stranim naftnim kompanijama
nego se pobrinula da joj one pomognu da razvije svoje resurse, uei
cijelo vrijeme; danas njezina naftna kompanija koja je u dravnom
vlasnitvu, Petronas, osigurava izobrazbu drugim zemljama u razvoju.
Upravljajui vlastitom naftnom kompanijom, mogla je postii da vie
vrijednosti tog resursa ostane u Maleziji, a ne da se alje u inozemstvo
kao profit.
Rasprava o liberalizaciji trita kapitala bila je tendencioznija. ak
i kad su otvorile svoja trita dugoronim ulaganjima, dva azijska diva
- Indija i Kina - ograniile su tokove kratkoronog kapitala. Shvatile
su da se ne mogu graditi tvornice i stvarati radna mjesta novcem koji
preko noi moe ulaziti u zemlju i izlaziti iz nje. Vidjele su sluajeve
nestabilnosti koja je popratila te tokove, rizik koji je doao bez oite
nagrade.

S njihovim visokim stopama tednje, zemljama Istone Azije jedva

da je bio i potreban dodatni kapital. No tijekom osamdesetih godina,
mnoge od tih zemalja - moda podlijeui pritisku iz M M F - a i amerikog ministarstva financija - otvorile su svoja trita slobodnom toku
kapitala. Jedno je vrijeme kapital pritjecao, no tada se klima promijenila
i pobjegao je izvan zemlje. Rezultat je bila kriza koja se proirila cijelom
regijom i izvan nje. Godine 1997. pekulanti su napali tajlandski baht,
uzrokujui da ta valuta, s poetkom u prvim danima srpnja, prijee u
slobodan pad. Strane su banke zatraile od Koreje vraanje njihovih
zajmova. Indonezija se suoila s problemima i od strane banaka i od
strane pekulanata. Sredinje su banke irom regije potroile milijarde
dolara pokuavajui poduprijeti svoje valute. Kad im je ponestalo
sredstava, obratile su se M M F - u , no on im je osigurao novac samo uz
dugi popis uvjeta, meu kojima je bilo smanjivanje dravnih rashoda,
poveanje poreza i vie kamatne stope. S poveavanjem kamatnih stopa
od strane sredinjih banaka, lokalne su kompanije otkrile da ne mogu
udovoljiti svojim kamatnim obvezama. Dolo je do velikih steajeva,
a valutna se kriza pretvorila u bankovnu krizu.
Bilo je to uasno vrijeme: u Indoneziji je dolo do pobuna i drutvenih
nemira, parkovima u Seoulu lutali su nezaposleni poslovni ljudi jer
ih je bilo previe sram svojim enama rei da vie nemaju ured u koji
bi mogli otii, na ulicama Bangkoka ljudi su prodavali svoju odjeu
i kuansku opremu. Mnogi su se ljudi vratili na selo da bi ivjeli sa
svojim obiteljima jer nisu mogli nai posao u glavnome gradu. Korejci
su stali u redove predati svoj zlatni nakit kako bi ga vlada mogla istopiti
i iskoristiti za plaanje dijela nacionalnog duga.
Politika M M F - a nije uspjela stabilizirati valute; uspjela je samo u
tome da je pad ekonomske aktivnosti postao daleko gori no to bi inae
bio - ba kako je predvidjela standardna ekonomska teorija. Kritiari
M M F - a tvrde da ta politika nije istinski bila namijenjena zatiti zemalja
od recesije, nego zatiti zajmodavatelja; njezin je cilj bio da se brzo
ponovno izgrade rezerve kako bi se meunarodni vjerovnici mogli
isplatiti. Te su zemlje zapravo brzo nadoknadile svoje rezerve i ak
uspjele tijekom nekoliko godina platiti M M F - u novac koji su dugovale.
Velik se dio Azije sada oporavio, no kriza je bila tetna i nepotrebna.
Iako je globalizacija kojom se dobro upravljalo donijela Istonoj Aziji

golem prosperitet, ona je nauila da globalizacija - kada znai otvaranje

destabilizirajuim pekulativnim tokovima - donosi i ekonomsko pustoenje. Dok tamonji dunosnici razmiljaju o lekcijama tog brutalnog
iskustva, poinju jo odlunije odbacivati trini fundamentalizam
Washingtonskog konsenzusa koji je njihove zemlje izloio razornom
djelovanju pekulanata. I vei naglasak stavljaju na pravednost i na
politiku pomaganjima siromanima. Rast je obnovljen, ali ti studenti
"generacije '97." nisu zaboravili svoje lekcije.

Latinska Amerika
Istona Azija je demonstrirala uspjeh kursa koji je znatno razliit
od Washingtonskog konsenzusa, pri emu je uloga drave daleko
vea od minimalne uloge koju doputa trini fundamentalizam. U
meuvremenu je Latinska Amerika prigrlila politiku Washingtonskog
konsenzusa srdanije od bilo koje druge regije (tovie, taj je termin
isprva i skovan kao oznaka za politiku koju se zagovaralo za tu regiju).
Neuspjesi Latinske Amerike i uspjesi Istone Azije zajedno pruaju
najjai argument protiv Washingtonskog konsenzusa.
U ranijim je desetljeima Latinska Amerika imala uoljivog uspjeha
sa snanom vladinom intervencionistikom politikom koja nije bila
ni tako profinjena kao ona koju se primjenjivala u Istonoj Aziji ni
tako suptilna, te je bila vie usredotoena na restrikcije uvoza nego na
ekspanziju izvoza. Na odreenu su uvoznu robu stavljane visoke carine,
kako bi se potaknuo razvoj lokalnih industrija - tu se strategiju esto
naziva supstitucijom uvoza. Iako njezin uspjeh nije bio tolik kao onaj u
Istonoj Aziji, dohodak per capita Latinske Amerike ipak je od 1950.
do 1980. godine rastao u prosjeku vie od 2,8 posto godinje (2,2
posto od 1930. do 1980. godine).11 Brazil, ija je vlada najagresivnije
intervenirala u gospodarstvo, rastao je u prosjeku 5,7 posto tijekom
pola stoljea poevi od 1930. godine.
Sjedinjene Drave, borei se s vlastitim problemom inflacije, 1980.
godine uvele su porast kamatnih stopa koji se popeo iznad 20 posto.
Te su se stope prelile na zajmove Latinskoj Americi, to je pokrenulo
latinoameriku krizu duga iz poetka osamdesetih godina, kad su Meksiko, Argentina, Brazil, Kostarika i mnotvo drugih zemalja obustavili
plaanje duga. Kao posljedica te krize duga, regija je tri godine patila

od pada ekonomske aktivnosti i deset godina od stagnacije - zbog

tolike neuspjenosti poelo se govoriti o izgubljenom desetljeu.
Upravo su se tijekom tog razdoblja latinoamerike ekonomske
politike dramatino promijenile, pri emu je veina zemalja usvojila
politiku Washingtonskog konsenzusa. Budui da je u mnogima od
tih zemalja izbila visoka inflacija, usredotoenost Washingtonskog
konsenzusa na borbu protiv inflacije imala je smisla. Njihove vlade
nisu uspjeno funkcionirale za njih pa je privlanost Washingtonskog
konsenzusa - minimiziranje uloge vlade - bila razumljiva. Dok su
zemlje poput Argentine usvajale politiku Washingtonskog konsenzusa,
bile su obasute pohvalama. Kad je ponovno uspostavljena stabilnost
cijena i vraen rast, Svjetska banka i M M F smatrali su da su zasluni
za taj uspjeh; dobiveni su argumenti za Washingtonski konsenzus.
No, kako se pokazalo, taj rast nije bio odriv. Temeljio se na velikom
uzimanju zajmova iz inozemstva i na privatizacijama koje su rasprodale
nacionalno bogatstvo strancima za novac koji se nije ulagalo. Dolo
je do procvata potronje. BDP je rastao, no nacionalno se bogatstvo
smanjivalo. Rast je trajao kratkih sedam godina i za njim su slijedile
recesija i stagnacija. Rast u devedesetim godinama bio je upola manji
od onoga u desetljeima prije 1980. godine, a ono malo rasta to je
bilo nesrazmjerno je ilo bogatima.
Dok je u Istonoj Aziji dolo do golemog smanjenja siromatva,
napredak u Latinskoj Americi je bio minimalan. Dok ovo piem,
opravdano je rei da u Latinskoj Americi postoji rairena razoaranost
vaingtonskim konsenzusom: rastui konsenzus protiv Washingtonskog
konsenzusa odraava se u izboru ljeviarskih vlada u Brazilu, Venezueli
i Boliviji. Te se vlade esto optuuju da su populistike zato to obeavaju da e donijeti obrazovanje i zdravstvenu potporu siromanima
i da e se boriti za ekonomsku politiku koja ne samo da donosi vei
rast nego i osigurava da se plodovi tog rasta mnogo ire raspodjeljuju.
U demokraciji se ini prirodnim - ne pogrenim - da se politiari
bore za poveanje dobrobiti prosjenog graanina; i jasno je da ranije
politike nisu uspjele udovoljiti legitimnim potrebama prosjenog
graanina, ak i ako je pojedincima na vrhu distribucije dohotka bilo
vrlo dobro. Prerano je za rei hoe li one uspjeti u tim obeanjima.
ini se da je venezuelanski predsjednik Hugo Chavez uspio u donoenju obrazovanja i zdravstvenih usluga barriosima iz Caracasa, koji su

prethodno vidjeli malo koristi od naftnog bogatstva te zemlje. Ako

tim vodama ne uspije odrati svoja obeanja, teko je predvidjeti kako
e tendencije nemira zavriti.

Zemlje u tranziciji iz komunizma

Ba kao to su uspjesi Istone Azije daleko vei no to to ukazuje ak
i impresivna statistika BDP-a, neuspjesi Rusije i veine drugih zemalja
koje su provodile tranziciju iz komunizma u kapitalizam bili su mnogo
dublji no to to pokazuje samo statistika BDP-a. Smanjenje oekivanog
ivotnog vijeka - u Rusiji je izmeu 1990. i 2 0 0 0 . godine pao za
zapanjujue etiri godine - potvruje dojam o sve veoj neimatini. 12
(Drugdje u svijetu oekivani je ivotni vijek rastao). Zloini i bezakonje
uzeli su maha.
Nakon to je pao Berlinski zid, irom biveg Sovjetskoga Saveza i
njegovih satelitskih drava pojavila se nada u demokraciju i ekonomski
prosperitet. Savjetnici sa Zapada navalili su u Istonu Europu da bi vodili
te zemlje kroz njihove tranzicije. Mnogi su vjerovali - pogreno - da je
potrebna "ok terapija" - da se tranzicija na kapitalizam zapadnog stila
mora dogoditi preko noi kroz brzu privatizaciju i liberalizaciju. Trenutana liberalizacija cijena donijela je sa sobom predvidivu hiperinflaciju.
Cijene u Ukrajini u jednom su se trenutku poveale po stopi od 3 . 3 0 0
posto godinje. vrsta monetarna politika (visoke kamatne stope i malo
dostupnih kredita) i fiskalna strogost (restriktivni prorauni) koriteni
su da obore hiperinflaciju; oborili su i gospodarstva, koja su kliznula
u duboke recesije i depresije. U meuvremenu, brze su privatizacije
razdavale stotine milijardi dolara najvrjednije imovine tih zemalja,
stvarajui novu klasu oligarha koji su izvukli novac iz zemlje daleko
bre od priljeva milijardi koje je M M F ulijevao kao pomo. Trita
kapitala su liberalizirana u pogrenom uvjerenju da e biti poticaja za
pritjecanje novca. Umjesto toga, dolo je do golemog bijega kapitala,
ukljuujui i glasovitu kupnju nogometnog kluba Chelsea i brojnih
ladanjskih imanja u Velikoj Britaniji od strane Romana Abramovia,
jednog od oligarha. Obinim je Rusima, prirodno, bilo teko shvatiti
kako to pomae rastu Rusije. inilo se kao da savjetnici vjeruju da e
otvaranje krletke potaknuti ptice da ulijeu u krletku, a ne poticati
ptice u krletki da izlete.

Kad sam bio glavni ekonomist u Svjetskoj banci, o tim smo privatizacijama vodili intenzivnu raspravu. Ja sam bio meu onima koji su
smatrali kako brze privatizacije ne samo da generiraju nie prihode
vladama kojima oajniki treba novac i potkopavaju povjerenje u trino
gospodarstvo. Bez odgovarajuih zakona o upravljanju poduzeima,
menaderi mogu izvriti golemu kradu imovine poduzea; prisutni su
poticaji da se opljaka imovinu, a ne da se izgradi bogatstvo. Brinuo sam
se i zbog goleme nejednakosti do koje je mogla dovesti ta privatizacija.
Druga je strana rekla: Ne brini, samo privatiziraj to je bre mogue;
novi e se vlasnici pobrinuti da se resursi dobro koriste i gospodarstvo
e rasti. Na alost, ono to se dogodilo u Rusiji i drugdje bilo je jo gore
nego to sam se pribojavao. Iako su savjetnici iz M M F - a , amerikog
ministarstva financija i drugi ruskoj vladi opetovano govorili da e
privatizacija dovesti do rasta i ulaganja, ishod je bio razoaravajui:
proizvodnja je pala za jednu treinu.
Brza i korumpirana privatizacija u Rusiji pokrenula je zaarani
krug. Oskudni iznosi koje je primala vlada doveli su do osporavanja
legitimnosti transfera javnih sredstava privatnome sektoru. Ulagai - oni
koji su pokupovali imovinu - tada su, s pravom, osjeali da njihova
vlasnika prava nisu sigurna, da bi nova vlada mogla, pod pritiskom
javnosti, ponititi privatizaciju. Kao posljedica toga, ograniili su svoja
ulaganja i odnijeli onoliko profita iz zemlje koliko su mogli - to je
dovelo do dodatnog razoaranja privatizacijskim procesom, zbog
ega su vlasnika prava bila jo manje sigurna. Liberalizacija trita
kapitala koju je poticao M M F pogorala je stvari jer je oligarsima,
koji su opljakali imovinu korporacija kojima su upravljali, olakala
odnoenje novca u inozemstvo, na mjesta u kojima su sigurna vlasnika
prava ve dobro utvrena. Uivali su koristi od slabih pravnih okvira
kod kue i snane zatite vlasnitva u inozemstvu.
Nekome tko je posjetio Moskvu u tim ranim danima tranzicije, ona
se inila uspjehom. Duani su bili ispunjeni robom, ceste automobilima.
No ta je roba bila uvezena luksuzna roba za novouspostavljene bogatae
koji su uspjeli prigrabiti golemu imovinu drave u svoje privatne ruke;
dok je nekolicina vozila Mercedese i uivala u Novoj Rusiji, dodatni
su milijuni gledali kako im se njihove oskudne mirovine smanjuju ak
i ispod razine pukog preivljavanja.

Danas postoji opa suglasnost da je brzina reformi u zemljama biveg

sovjetskog bloka bila pogrena. Privatizacije su obavljene prije uvoenja
valjanih regulacija i vrstih poreznih zakona. Kako su prihodi vlade pali,
rashodi na zdravstvo i infrastrukturu su se uruili. Jedno od naslijea
ruske prolosti bio je vrlo kvalitetan obrazovni sustav, no on se brzo
pogorao kako su se smanjivali prorauni. U isto su vrijeme odbaene
stare socijalne "zatitne mree". Posljedice su bile strane: siromatvo
se u zemljama biveg sovjetskog bloka od 1987. godine (kratko prije
poetka tranzicije) do 2 0 0 1 . godine povealo za faktor deset. Tvrdnje
zagovornika slobodnog trita, koji su predviali oslobaanje sila koje
e donijeti rekordni prosperitet, bile su u najotrijoj suprotnosti sa
stvarnim, dotle nevienim poveanjem siromatva.
Neke su zemlje, kao Poljska i Slovenija, bolje upravljale tranzicijom, dijelom zbog toga to nisu tako vrsto prihvatile ok terapiju.13
Zemlje Istone Europe u cjelini su bile uspjene preteno, mislim,
zbog izgleda za pridruivanje u EU. To ih je prisililo da brzo usvoje
vrst pravni okvir, a to je ohrabrilo ulagae. Kako su se pridruivale
Europskoj uniji, stekle su pristup golemom tritu - i njihove su im
niske nadnice u kombinaciji s visokoobrazovanom radnom snagom
dale izrazitu prednost.
Zemlje sovjetskog bloka nisu bile jedine u tranziciji iz komunizma.
Kina i Vijetnam, premda su zadrali komunistiki politiki reim,
takoer su se poeli kretati prema trinom gospodarstvu, a suprotnost
je bila oita. Dok su dohoci u Rusiji brzo padali - za jednu treinu
od 1990. do 2 0 0 0 . - dohoci u tim zemljama vinuli su se u visine rastui za 135 posto u Kini i 75 posto u Vijetnamu. Oni su odbacili
ok terapiju u korist sporije i blae tranzicije u trino gospodarstvo.
Danas energinost njihovih gospodarstava ukazuje na to da je kornjaa
prestigla zeca.
Jaz u uspjenosti izmeu Kine i Rusije stavio je zagovornike ok
terapije - brze promjene, s malo osjetljivosti na drutvene trokove i
malo brige za preduvjete zbog kojih trino gospodarstvo funkcionira
- u defenzivu.14 Oni kau da je zadatak Kine bio laki zato to je bila
manje razvijena, uglavnom poljoprivredna zemlja. No razvoj je i sam
po sebi teak - prie o uspjehu izvan Istone Azije su rijetkost - i
branitelji ok terapije nisu nikad prikladno objasnili zato bi zbog

spajanja dva teka problema, razvoja i tranzicije, taj zadatak bio laki.
Mnogima od manje razvijenih zemalja biveg sovjetskog bloka koje su
slijedile njihove savjete za ok terapiju ilo je isto tako loe kao i samoj
Rusiji; uglavnom poljoprivredna gospodarstva Mongolije i Moldavije
pokazala su jo vei pad. Onima kojima je ilo bolje, kao Kazahstanu,
ilo je bolje zbog nafte.

Afrika
U Istonoj Africi sam bio tijekom poetnih dana neovisnosti, potkraj
ezdesetih godina. Bio je prisutan osjeaj euforije, iako su te zemlje
znale da ih je kolonijalizam ostavio loe pripremljenima za razvoj i
demokraciju. Nisu imale ak ni barem malo iskustva u samoupravi - bilo
je malo obuenih pojedinaca, a zemljama je nedostajala institucionalna
infrastruktura neophodna za demokraciju i fizika infrastruktura
neophodna za rast. U Ugandi su Britanci promaknuli Idija Amina
u vojsci i tako ga pripremili da bude jedan od voa budunosti. No
britansko je naslijede bilo blistavo i sjajno u usporedbi s krvavom
povijeu belgijskih aktivnosti u Kongu.
Jedva da udi da su do osamdesetih godina mnoge afrike zemlje
upale u teku situaciju. Svaka zemlja ima vlastitu priu: korumpirani
i esto nemilosrdni diktatori u Ugandi, Kongu, Keniji i Nigeriji;
dobronamjerna politika "afrikog socijalizma" u Tanzaniji, uglavnom
potena ali s mnogim slabostima; pogreno usmjerena makroekonomska
politika u Obali Bjelokosti. U osamdesetim godinama mnogi su se
obratili Svjetskoj banci i M M F - u za pomo. Pruena im je pomo - u
pravilu zajmovi, a ne subvencije - popraena uvjetima koji su trebali
pomoi njihovu "strukturnom prilagoavanju". Ti su uvjeti, meutim,
i preesto bili pogreno usmjereni, a projekti za koje je posuen novac
pogreno zamiljeni. Od zemalja koje su uzimale zajmove zahtijevalo
se da prilagode strukturu svoga gospodarstva M M F - o v u trinom
fundamentalizmu, politici Washingtonskog konsenzusa. Liberalizacija
je otvorila afrika trita robi iz stranih zemalja, no afrike su zemlje
imale malo toga za prodaju u inozemstvu. Otvaranje trita kapitala
nije dovelo do priljeva kapitala; ulagai su bili zainteresiraniji za
izvlaenje obilnih prirodnih resursa Afrike. M M F - o v i su zahtjevi
esto donosili fiskalnu strogost; premda sve zemlje moraju nauiti

ivjeti u granicama svojeg dohotka, M M F je otiao mnogo dalje no

to je bilo nuno. Nametnuo je ogranienja koja su sprjeavala zemlju
zajmoprimatelja ak i da dobro iskoristi ogranienu koliinu strane
pomoi koju je primila. U Etiopiji je, na primjer, Fond otiao tako
daleko da je traio da ta zemlja ignorira stranu pomo u procjeni je li
joj proraun uravnoteen; strana je pomo zapravo ila za poveanje
rezervi, a ne za izgradnju bolnica, kola ili cesti. Ne udi da ta politika
nije uspjela donijeti rast. No teret duga je ostao.
U devedesetim godinama mnoge su se afrike zemlje, meu kojima
su Nigerija, Kenija, Tanzanija, Uganda, Etiopija i Gana, nale s novim
vodstvom, i inilo se da su se novi voe, vie od starih, posvetili
provoenju dobrih ekonomskih politika. Deficiti i inflacija dovedeni
su pod kontrolu. Neki su - kao Olusejun Obasanjo u Nigeriji, Yoweri
Museveni u Ugandi, Benjamin Mkapa u Tanzaniji i Meles Zenawi u
Etiopiji - zauzeli vrsti stav protiv korupcije; ak i ako ona nije potpuno
eliminirana, napravljen je izvanredan napredak. Uganda i Etiopija
imale su razdoblja rasta: Etiopija je rasla vie od 6 posto godinje
izmeu 1993. i 1997. godine, kad je izbio rat sa susjednom Eritrejom;
Uganda je od 1993. do 2 0 0 0 . godine u prosjeku rasla vie od 4 posto
godinje. Nekoliko je zemalja izuzetno napredovalo u poveanju
pismenosti, i da nije bilo epidemije side, bilo bi velikog napretka u
zdravlju i oekivanom trajanju ivota. No ak ni te uspjene zemlje
nisu uspjele privui mnogo stranih ulaganja. Golema trita Azije, sa
svojom visokoobrazovanom radnom snagom, boljom infrastrukturom
i brzorastuim gospodarstvima, veini su multinacionalnih kompanija
jednostavno bila privlanija.
Premda afrika gospodarstva nisu rasla, njihovo stanovnitvo jest.
Afrika je bila kontinent s obiljem zemlje; zemlja je odravala svoju
produktivnost time to je ostavljana na ugaru u dugim vremenskim
razdobljima. No s novini populacijskim pritiscima to vie nije bilo
mogue. Poljoprivredna se produktivnost smanjila, a siromatvo je
raslo. I u ovome je globalizacija zaobila Afriku. Ba kao to ni zemlje
s dobrom makroekonomskom politikom nisu uspjele privui ulaganja,
Zelena revolucija, koja je izvanredno poveala produktivnost u Aziji,
zaobila je Afriku. Danas joj poljoprivredna produktivnost iznosi
treinu one u Aziji. I kao da to nije bilo dovoljno, s razornom ju je
snagom udarila epidemija side. ak je i u zemljama kao to je Bocvana,

koja je dobro upravljala svojim gospodarstvom i tedljivo gospodarila

svojim resursima - rastui 9 posto godinje gotovo etiri desetljea
nakon neovisnosti od Britanije - dolo do nazadovanja u oekivanom
trajanju ivota. Kao posljedica tih sila, do poetnih godina dvadeset
i prvog stoljea, kako smo vidjeli, broj se ljudi u siromatvu u Africi
udvostruio u odnosu na razine od prije dva desetljea.

Juna Azija
Prola dva desetljea, s izuzetkom ekonomske krize poetkom devedesetih godina, Indija - zemlja s oko 1,1 milijardom stanovnika - rasla je
5 posto godinje ili vie. Oekuje se da e 2 0 0 6 . godine rasti 8 posto.
Desetljeima nakon neovisnosti prevladavale su socijalistike
doktrine i gospodarstvo je stagniralo. No ak i u tom razdoblju,
vlada je posijala sjemenje budueg uspjeha. Stvorila je odreeni broj
instituta tehnologije i znanosti i ulagala u obrazovanje i istraivanja
to e se naposljetku isplatiti u novom tisuljeu. Pojava Bangalorea
kao glavnog grada indijskog sektora informacijske tehnologije ima
porijeklo u osnivanju Indijskog instituta za znanost 1909. godine,
na zemlji koju je donirao maharada Mysore, a novano pomogao
industrijski magnat J. N. Tata.
Zelena revolucija u sedamdesetim godinama, koja je promicala
upotrebu boljih tehnika obraivanja zemlje i novog sjemena, neizmjerno
je poveala prirod. Meutim, rast nije zapravo krenuo sve do poetka
osamdesetih godina, kad je vlada okonala svoje otvoreno neprijateljstvo prema biznisu i uklonila mnoge od restrikcija koje su dovodile
u teak poloaj privatni sektor. 15 Liberalizacije s poetka devedesetih
godina bile su presudne u nastavljanju zamaha ranijih reformi, no ak
i dok je vlada otvarala zemlju stranim izravnim ulaganjima, nastavila
je ograniavati tokove kratkoronog kapitala. Tek su 2 0 0 6 . godine,
petnaest godina nakon to su zapoele liberalizacijske reforme, poele
rasprave o prilagoavanju - ali ne i uklanjanju - tih restrikcija.
Pojava Interneta pokazala se najvanijom prekretnicom. Nova je
tehnologija znaila da Indija napokon moe ponjeti koristi od svog
dugoronog ulaganja u obrazovanje, a neadekvatnost infrastrukture
bila je manja prepreka. Mogunosti koje je stvorilo "mjehurasto

gospodarstvo" u Americi iz devedesetih godina bile su na neizravan

nain takoer od pomoi. 16 Dok je tehnologija smanjila trokove
komunikacije, pretjerano ulaganje u telekomunikacije smanjilo ih
je jo vie, budui da su viak kapaciteta kablova koji prolaze dnom
Pacifika i sateliti dodatno umanjili trokove komunikacije. Tvrtke
koje razmiljaju o ulaganju u neku zemlju u razvoju u pravilu moraju
procijeniti dugi popis prednosti i nedostataka: nadnice mogu biti
niske u usporedbi s razvijenim zemljama, no nedostatak infrastrukture
esto znai vie trokove prijevoza, kao i nepouzdanu i skupu ponudu
elektrine energije i komunikacijskih usluga. Ono to je bilo drugaije
u sluaju novog visokotehnolokog sektora u Indiji jest to da su ti
infrastrukturni problemi bili irelevantni (trokovi prijevoza jednostavno
nisu bili vani) ili su se mogli izbjei. Kompanije su izgradile vlastite
generatore kako bi zaobile nepostojanu lokalnu ponudu elektrine
energije. Sateliti, koji su mogli u jednoj nanosekundi povezati indijske
tvrtke s onima u Silikonskoj dolini ili drugdje u Europi i Sjedinjenim
Dravama, znaili su da se mogu uspostaviti pozivi irom svijeta a da
se ne ovisi o nepouzdanom telefonskom sustavu u Indiji.

Uspjeh Indije ima, zapravo, mnogo toga zajednikog s uspjehom Kine.

U obje se zemlje pojavljuje srednji sloj od nekoliko stotina milijuna
ljudi koji poinju uivati u ivotu obilja to su ga ljudi na Zapadu
ve tako dugo imali, te u obje zemlje jo uvijek postoje golemi jazovi
izmeu bogatih i siromanih. Indija je bila puno neuspjenija od Kine
u smanjenju siromatva - no bila je daleko uspjenija u sprjeavanju
pojave nejednakosti, dispariteta izmeu regija i izmeu samog vrha
i ostalih. Pa ipak, i Kina i Indija, upravo kad dostiu nove vrhunce
uspjeha, uviaju da ne mogu nastaviti onako kako su radile do sada.
Vlade obiju zemalja su se obvezale da e im u sreditu pozornosti biti
pomo zaostalom ruralnom sektoru; obje se brinu za stvaranje novih
radnih mjesta za nove pridolice u radnu snagu (Indija je, zapravo,
stvorila program zajamenog zapoljavanja za ruralna podruja). Obje
zemlje uviaju vanost tehnologije i obrazovanja na konkurencijskom
svjetskom tritu, i znaju da e to zahtijevati poveavanje njihovih ve
golemih ulaganja u obrazovanje - u Aziji je danas broj diplomiranih
inenjera i strunjaka na podrujima prirodnih znanosti vie nego

trostruko vei od onog u Sjedinjenim Dravama. Izazov je poboljati

kvalitetu kako se poveava kvantiteta.
Danas zemlje u razvoju diljem svijeta gledaju Aziju, primjer uspjeha, kako bi vidjele to mogu nauiti. Ne udi da je svjetska podrka
Washingtonskom konsenzusu oslabila. Njegovi neuspjesi mogu se
vidjeti diljem svijeta, u Africi, Latinskoj Americi i gospodarstvima u
tranziciji. Najjasniji test bio je u tranziciji iz komunizma na trino
gospodarstvo; oni koji su slijedili Washingtonski konsenzus nisu imali
uspjeha, gotovo ni u jednoj zemlji. U najboljem sluaju postigli su slab
rast; u najgorem, pate od sve vee nejednakosti i nestabilnosti. ak i
demokracija izgleda manje sigurnom.

VIZIJA RAZVOJA
U nizu statistika i anegdota koje opisuju zemlje u razvoju - neke su
potpuno depresivne, a neke izraavaju ogromnu nadu - vano je pamtiti
krupniju sliku: uspjeh znai odriv, pravedan i demokratski razvoj
koji se usredotouje na poveanje ivotnog standarda, a ne samo na
mjerenje BDP-a. Dohodak je, naravno, vaan dio ivotnog standarda,
ali su to i zdravlje (koje se mjeri, primjerice, oekivanim trajanjem
ivota i smrtnou dojenadi) i obrazovanje. 17 Kralj Butana govori o
BNS-u, bruto nacionalnoj srei, te trai strategije rasta koje poboljavaju
obrazovanje, zdravlje i kvalitetu ivota ne samo u gradovima nego i u
ruralnim podrujima, odravajui pri tome tradicionalne vrijednosti.
BDP je prikladna mjera ekonomskog rasta, ali nije glavni smisao
razvoja. Rast mora biti odriv. Svatko zna da bubanje za ispit poveava
ocjenu, no ono to nauite brzo se zaboravi. BDP moete poveati
unitavanjem okolia, iscrpljivanjem rijetkih prirodnih resursa, uzimanjem zajmova iz inozemstva - no ta vrsta rasta nije odriva. Papua
Nova Gvineja sijee svoje tropske ume, koje su dom beskrajnom nizu
vrsta; prodaja poveava njezin BDP danas, no za dvadeset godina nee
vie biti niega za sjeu. 18
Ipak, budui da je BDP razmjerno lako izmjeriti, postao je fiksacija
ekonomista. Problem je u tome da mjerimo ono emu teimo. Ponekad
su poveanja BDP-a povezana sa smanjenjem siromatva, kao to se

dogodilo u istonoj Aziji. No to nije bilo sluajno: vlade su oblikovale

politiku koja osigurava da i siromani imaju nekakve koristi. Drugdje
je rast esto povezan s poveanim siromatvom, a ponekad i s niim
dohotkom pojedinaca u sredini. To je ono to se dogaa u Sjedinjenim
Dravama: izmeu 1999. i 2 0 0 4 . godine prosjeni je raspoloivi dohodak porastao za 11 posto u realnom izrazu, no medijanski je dohodak
kuanstava - dohodak obitelji u sredini, doista srednje obitelji srednje
klase - pao za nekih 1.500 dolara, prilagoeno za inflaciju, ili oko tri
posto. U Latinskoj Americi, od 1981. do 1993. godine, dok je BDP
porastao za 25 posto, udio stanovnitva koje je ivjelo ispod 2,15 dolara
na dan poveao se s 26,9 posto na 29,5 posto. Ako se ekonomski rast
ne raspodjeljuje irom drutva, razvoj nije uspio.
Istonoazijske vlade su shvatile da uspjeh zahtijeva drutvenu i
politiku stabilnost, a da drutvena i politika stabilnost zahtijevaju
pak visoku razinu zaposlenosti i ogranienu nejednakost. Destimulira
se ne samo upadljivu potronju nego i velike disparitete u nadnicama.
U Kini, barem u poetnim fazama njezina razvoja, vii su menaderi
obino primali ne vie od trostrukog dohotka obinih radnika; u
Japanu, deseterostrukog. (Nasuprot tome, u posljednjim je godinama
plaa viih menadera u Sjedinjenim Dravama stotine puta vea od
onog to primaju obini radnici). 19
Vjerujem da je vano da se zemlje usredotoe na pravednost, na
to da se plodovi rasta iroko raspodjeljuju. Za pravednost postoji
jak moralni argument; no ona je i nuna elimo li da bude odrivog
rasta. Najvaniji resurs neke zemlje jesu njezini ljudi, i ako veliki dio
njezinih ljudi ne ivi u skladu sa svojim potencijalom - kao posljedica
nedostupnosti obrazovanja ili zato to podnose dugotrajne uinke
djeje neishranjenosti - zemlja nee moi ivjeti u skladu sa svojim
potencijalom. Zemljama koje ne ulau mnogo u obrazovanje teko je
privui strana ulaganja u poduzea koja ovise o obrazovanoj radnoj
snazi - a danas sve vie i vie poduzea ovisi dijelom o obrazovanim
radnicima. Na drugoj krajnosti, visoke razine nejednakosti, osobito
kao rezultat nezaposlenosti, mogu rezultirati drutvenim nemirima;
vjerojatno e se poveati kriminal, stvarajui klimu koja je poduzeima
neprivlana.

Nije vaan samo dohodak - ak ni dohodak prosjenog pojedinca

- nego sveukupni ivotni standard. Izmeu to dvoje moe biti nesklada. Razvoj je tipino popraen urbanizacijom, a mnogi su gradovi
u zemljama u razvoju prljavi i remeti ih buka, prenatrpanost, loa
kanalizacija i prljavi zrak. U oujku 1991. godine zagaenje zraka u
Mexico Cityju toliko se povealo da je predsjednik Carlos Salinas de
Gortari naredio zatvaranje jedne velike rafinerije nafte. U devetnaestom
stoljeu, u preobrazbi koja je obiljeila industrijsku revoluciju u Europi
i Sjedinjenim Dravama, problemi su okolia bili tako ozbiljni da se
pogoralo zdravlje i smanjio ivotni vijek. 20 U Britaniji, prvoj zemlji
koja je ula u industrijsku revoluciju, prosjena se visina - mjera fizike
dobrobiti - od kraja osamnaestog stoljea do sredine devetnaestog
smanjila. 21 Na sreu, napredak u medicini i prehrani uspio je djelomino
savladati faktore okolia, tako da se u veini zemalja u razvoju, osim
onih koje je poharala sida, ivotni vijek poveava.
Oni koji se bave razvojem danas vie brige posveuju zdravlju i
okoliu. Vie brige posveuju i ekonomskoj sigurnosti - to odraava
vanost koju joj pridaju obini radnici, kako smo vidjeli u prvom
poglavlju. 22

Uloga trita
U posljednjim je desetljeima dolo do znatnih promjena u razmiljanju, ne samo o tome to znai uspjean razvoj nego i kako ga se
primiti. 23 Tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina mislilo se da je
ono to razdvaja manje razvijene od razvijenijih zemalja nedostatak
kapitala u prvima. Naglasak je stavljen na tednju i ulaganja. To je
jedan od razloga zato je 1944. godine osnovana Svjetska banka, kako
bi pomogla pruiti vie kapitala zemljama u razvoju. Kad se pokazalo
da strana pomo i laki pristup kapitalu ne dovode do oekivanih
rezultata, mnogi od onih koji se bave razvojem promicali su ideju da su
rjeenje trita - iako ona nisu uspjela dovesti do razvoja u godinama
prije kraja kolonijalizma. 24 Kad je postavljeno pitanje: "Zato trita
nisu ve ispunila oekivanja?", postojao je lagan odgovor: vlade su se
isprijeile na putu. Sve to je bilo potrebno za razvoj, dakle, bilo je da
se makne vladu s puta, kroz privatizaciju i liberalizaciju - smanjivanje

regulative, smanjivanje vladinih rashoda i poveavanje ogranienja

glede uzimanja zajmova.
Naglasak na vanosti trita, koji je zapoeo u osamdesetim godinama kad su na vlasti bili M. Thatcher i R. Reagan, ojaan je nakon
pada komunizma - prirodna reakcija na neuspjeh planskog gospodarstva u bivim komunistikim dravama. Do posljednjeg desetljea
dvadesetog stoljea, primjeri Rusije i Latinske Amerike pokazali su da
strategija pukog uklanjanja vlade s puta takoer nije uspjela. U toj toki
zapoela je ozbiljna potraga za alternativama. Neki su se ekonomisti
okrenuli malim varijacijama na temu, razliitim oblicima "trita plus"
(ili Washingtonskog konsenzusa plus) - dodajui, primjerice, vanost
ljudskog kapitala i osobito enskog obrazovanja. Kad su propale i te
politike, postalo je jasno da je potrebna dublja promjena strategije,
obuhvatniji pristup razvoju - s naglascima koji se razlikuju od zemlje
do zemlje i od vremena do vremena. Te strategije nisu, meutim, bile
stvarno nove: bile su varijante strategija koje su tako dobro i tako dugo
funkcionirale u Istonoj Aziji i drugdje, no koje su dugo ignorirali oni
koji su vjerovali u Washingtonski konsenzus i trini fundamentalizam.

Obuhvatni pristup razvoju

Svjetska je banka usvojila taj "obuhvatni" pristup razvoju dok sam ja
bio njezin glavni ekonomist, a Jim Wolfensohn njezin predsjednik. 25
Kritiziran je zbog nedostatka fokusa, no ta je tvrdnja naprosto pogrena.
Pozornost u bilo kojem trenutku moe biti usredotoena na nekoliko
podruja - uska grla, u gospodarstvu na primjer. Obuhvatni je pristup
prepoznao, meutim, opasnosti te vrste usredotoenosti samo na jedno
podruje koja je obiljeavala razvojne politike u prolosti: kole bez
radnih mjesta nee dovesti do razvoja, niti e liberalizacija trgovine
bez cesta i luka poveati trgovinu. Kina je vjeto mijenjala fokus svoje
pozornosti dok se kretala u svom tri desetljea dugom razvoju. Njezin
jedanaesti petogodinji plan, usvojen u oujku 2 0 0 6 . godine, napravio
je pomak od izvoza prema veoj domaoj potranji, imajui u vidu
sve vee protekcionistike pritiske irom svijeta. Za Kinu, sa stopom
tednje od preko 40 posto BDP-a, kapital kojeg je trebalo ulagati
vie nije bio problem; trenutano postoji potreba za stimuliranjem

potronje. U jednoj je fazi fokus bio na privlaenju stranih ulagaa;

kad se to pokazalo izuzetno uspjenim, fokus se premjestio na razvoj
domaih poduzetnika.
Osiguravanje veih resursa i jaanje trita - kljuni elementi razvojne strategije Svjetske banke u ranim desetljeima - i dalje su vani
elementi uspjenog razvoja. Zemlje ne mogu rasti bez kapitala. Trita
su bitna; trita pridonose alokaciji resursa, osiguravajui da su oni
dobro rasporeeni, to je osobito vano tamo gdje su resursi oskudni.
Obuhvatni pristup ukljuuje jaanje trita, no podjednako je vano i
jaanje uloge drave i utvrivanje, za svaku zemlju kako dostie koju
fazu razvoja, koja bi mogla biti prava kombinacija drave i trita.
Uspjesi u Aziji bili su ponavljanje uspjeha u Sjedinjenim Dravama
i drugim zemljama u industrijaliziranom svijetu: na dravi je velika
uloga. Ispravna e se kombinacija drave i trita razlikovati meu
zemljama i tijekom vremena. Na primjer, u Kini, gdje je drava ve
imala veliku ulogu, izazov je bio razviti trite. To je ono to se dogodilo
u razdoblju nakon tzv. kulturne revolucije, u osamdesetim godinama,
kad je kinesko gospodarstvo zapoelo zaprepaujui uzlet koji traje
i danas. 26 Ono to je, naravno, vano nije samo veliina uloge drave
nego i ono to drava ini. Sredinja su sastavnica brzog rasta Kine bila
opinska i seoska poduzea to su ih osnivale lokalne komune. Vlada
je izala iz poljoprivrede i dala obiteljima pravo upravljanja zemljom,
te se poljoprivredna produktivnost vinula u visine. U isto je vrijeme
sredinja vlada prela s mikroupravljanja svakim detaljem gospodarstva na upravljanje sveukupnim ekonomskim okvirom, ukljuujui i
osiguravanje ponude financijskih sredstava za razvoj infrastrukture.
Tijekom odvijanja kineske tranzicije, drava je shvatila da e kontinuirani
uspjeh zahtijevati snanije zakone o upravljanju poduzeima. Shvatila
je takoer da je, u gorljivosti da ojaa trita, pustila podruja kao to
su ruralno obrazovanje i zdravstvo da zaostanu. Petogodinji plan iz
2 0 0 6 . godine sprema se ukloniti te neravnotee.
Popis potencijalnih poprita za djelovanje drave je velik. Danas se
gotovo svi slau da drava mora biti ukljuena u osiguravanje osnovnog
obrazovanja, pravnih okvira, infrastrukture i nekih elemenata socijalne
"sigurnosne mree", te u reguliranje konkurencije, banaka i utjecaja na
okoli. Istonoazijske su zemlje vjerovale, kako smo vidjeli, da drava

mora uiniti vie. Istonoazijske zemlje osjeaju da imaju odgovornost

da odre punu zaposlenost i aktivno promiu rast, a njihove vlade
ostaju zaokupljene nejednakou i drutvenom stabilnou. U Maleziji
se uloga vlade proirila u jo jednom smjeru. Desetljeima je malezijska
vlada provodila agresivne programe afirmativne akcije da pomogne
etnikim Malajcima. Bio je to vaan dio gradnje naroda; gledite da
e sve skupine imati koristi od stabilnijeg i pravednijeg drutva bilo je
iroko prihvaeno, iako su neki pripadnici malezijske etniki kineske
zajednice, kao posljedica toga, moda izgubili neke mogunosti.
Meutim, poto se drava pobrinula da svi dijele plodove razvoja,
etniki je sukob bio uglavnom izbjegnut.

Ljudi ine jezgru razvoja

Bit razvoja je preobrazba ivota ljudi, a ne samo preobrazba gospodarstava. Politika obrazovanja ili politika zapoljavanja moraju se gledati
kroz tu dvostruku optiku: kako promiu rast i kako izravno utjeu na
pojedince. Ekonomisti govore o obrazovanju kao ljudskom kapitalu:
ulaganje u ljude poluuje dobit, ba kao i ulaganje u strojeve. No
obrazovanje ini i vie. Ono otvara umove predodbi da je promjena
mogua, da postoje drugi naini organiziranja proizvodnje; poduava
o temeljnim naelima moderne znanosti i o elementima analitikog
razmiljanja i poveava sposobnost uenja. Nobelov laureat Amartya
Sen naglasio je poveane sposobnosti koje donosi obrazovanje, i
rezultirajuu slobodu koju pojedincima donosi razvoj. 27
Ba kao to usredotoenost na BDP rezultira preuskim fokusom
razvojne strategije, tako i usredotoenost na broj godina kolovanja
moe dovesti do preuskog fokusa obrazovne politike. Broj godina
kolovanja vaan je pokazatelj koliko je neka zemlja uspjena u unapreivanju obrazovanja, no isto je tako vano i ono to se u kolama
ui. Obrazovanje mora biti kompatibilno s radom koji e ljudi obavljati
kad napuste kolu. U Etiopiji je vlada Melesa Zenawija shvatila da
e, ak i ako njezini najambiciozniji razvojni programi uspiju, veina
uenika koji danas idu u ruralne kole ipak biti poljoprivrednici kad
odrastu, pa je radila na preusmjeravanju nastavnog programa kako
bi postigla da uenici postanu bolji poljoprivrednici. Obrazovanje se
shvaalo kao put van ruralnog sektora, kao prilika da se dobije bolji

posao u gradovima. Sada se shvaa i kao put prema gore, jer poveava
dohodak ak i onima koji ostaju u ruralnom sektoru. Obrazovanje
se moe koristiti za promicanje zdravlja i okolia kao i za poduku u
strunim umijeima. Uenici mogu u koli nauiti koje su opasnosti od
postavljanja latrina uzbrdo od njihova izvora pitke vode ili opasnosti
od zagaivanja zraka u zatvorenom prostoru - zaguljivog dima u
kolibama bez ventilacije - i to se moe uiniti u vezi s tim.
Kod obrazovanja je vaan irok pristup. Meunarodne razvojne
institucije, kao to je Svjetska banka, preesto su se usko usredotoile
na osnovno obrazovanje. To je bilo razumljivo: dobici su veliki i mnoge
su zemlje troile nesrazmjeran dio svojih obrazovnih prorauna na
sveuilino obrazovanje za djecu elite. tovie, snana baza osnovnog
obrazovanja bitna je elimo li utvrditi najsposobnije za daljnju viu
izobrazbu. Ipak, elimo li da se suzi jaz u znanju izmeu razvijenih
i manje razvijenih zemalja, mora postojati i snano srednjokolsko
obrazovanje i sveuilini sustav.28
Naravno, malo je koristi od visokoobrazovanih pojedinaca za koje
nema radnih mjesta. Bez odgovarajuih radnih mjesta, zemlje u razvoju
taj e mnogo potreban intelektualni kapital, svoju najbistriju djecu,
u koju su silno ulagale kroz osnovno i srednjokolsko obrazovanje, a
katkad i kroz fakultet, izgubiti u korist razvijenih zemalja. O tome
se esto govori kao o "odljevu mozgova", jo jednom nainu na koji
zemlje u razvoju na kraju subvencioniraju razvijene. 29 Bivi je malezijski premijer Mahathir bin Mohamad o tom gubitku govorio, svojim
uobiajenim slikovitim jezikom, kao o krai intelektualnog vlasnitva
zemalja u razvoju. Kad brane svoju zatitu intelektualnog vlasnitva,
kako emo vidjeti u etvrtom poglavlju, razvijene zemlje istiu da su
cijene lijekova visoke kako bi se platili neuspjesi, istraivanja koja ne
dovode do lijeka koji donosi veliku zaradu. Mahathir istie da se ista
logika moe primijeniti i na obrazovanje: zemlja prua obrazovanje svoj
svojoj mladei, da bi otkrila da se ponekad najbolji sele na Zapad - a
zemlje u razvoju ne primaju nita kao naknadu.

Vanost zajednice
Trita, vlada i pojedinci tri su stupa uspjene razvojne strategije.
etvrti su stup zajednice, ljudi koji zajedno rade, esto uz pomo

vlade i nevladinih organizacija. U mnogim zemljama u razvoju, veliki

dio vane kolektivne aktivnosti zbiva se na lokalnoj razini. Na Baliju,
kao i u velikom dijelu Azije, navodnjavanje za poljoprivredu obavlja
se mreom kanala. Njih odrava zajednica koja osigurava da se voda
pravedno dijeli meu selima i seljacima.
Pria o mikrokreditnoj banci Grameen u ruralnom Bangladeu, koja
daje male zajmove siromanim enama sa sela - koji imaju daleko bolju
stopu otplate od bogatih urbanih zajmoprimatelja - dobro je poznata.
Te su sheme bile tako uspjene zato to je rije o skupinama ena koje
preuzimaju odgovornost jedna za drugu, pomaui jedne drugima i
osiguravajui da svaka plati ono to je dospjelo na naplatu. 30 Njezina
sestrinska organizacija BRAC (izvorno Bangladesh Rural Advancement
Committee), takoer nevladina organizacija, jo je vea od Grameen,
i obje su se razgranale u irok raspon raznolikih aktivnosti. Danas
grade kole, pa a k i vode Sveuilite, osiguravaju m o b i l n e telefone,

hipotekarne kredite te zdravstvene i pravne usluge. Vidjeti ih na djelu

izvanredno je iskustvo: skupine ena sjede u redovima na zemlji ponosno
raspravljajui o tome to su uinile s malim zajmovima koji su im dani,
djeca u osnovnim ruralnim kolama ponavljaju lekcije tog dana, a
znakovi irom Bangladea oglaavaju programe mobilnih telefona koji
su spojili tisue s i r o m a n i h ljudi i p o m o g l i im da se prikljue svijetu

nakon stoljea izolacije.

U kolovozu 2 0 0 3 . godine posjetio sam tvornicu hrane za perad
koju vodi BRAC. Jedna od prvih stvari koju su ene uinile sa zajmovima koje su dobile od BRAC-a bilo je da kupe pilie, tako da mogu
uzgajati kokoi za meso i jaja. Ubrzo se pokazalo da je mnogo pilia
uginulo zato to uzgoj pilia u prvih nekoliko dana ivota zahtijeva
umijee i pozornost koju te ene nisu mogle pruiti. Umjesto da zatvore
projekt, BRAC-ovi radnici su pokrenuli program brige za pilie, te ih
daju enama kad su pilii dovoljno stari da preive. Otkrili su da je
neophodna kvalitetnija hrana za perad, tako da su otvorili kompaniju
za proizvodnju hrane za ivotinje i prodavali hranu enama koje su
uzgajale pilie. Tako je BRAC stvarao bogatstvo i poslove du cijelog
lanca ponude: od jaja i pilia do proizvodnje kvalitetne hrane za te
pilie.

Da nije BRAC-a i Grameena, bangladeki bi seljaci bili jo siromaniji

no to su danas. Zdravlje je bolje i stope raanja su nie kao rezultat
njihovih nastojanja i nastojanja slinih organizacija. Oekivani je ivotni
vijek u dvanaest godina porastao 12 posto, na ezdeset i dvije godine
2 0 0 2 . godine, a stope rasta stanovnitva smanjile su se na 1,7 posto s
2,4 posto 1990. godine. Mikrofinancijski model kojim se slue BRAC
i Grameen kopira se irom svijeta. Ono zbog ega su njihovi programi
tako uspjeni jest to to su proizali iz zajednica kojima slue i to
rjeavaju potrebe ljudi u tim zajednicama.
Banka Grameen i BRAC su, primjerice, znali da se uspjeh ne svodi
samo na uzgajanje pilia. Radi se o promjeni strukture moi u zajednici
davanjem vie ekonomskih resursa najsiromanijima od siromanih,
osobito enama, koje su bile tako dugo tretirane kao graani drugog
reda. Zajednicu su osnaili programi zdravlja, pravne pomoi i obrazovanja koje su uveli. Odveli su me na jedan BRAC-ov osnovni teaj iz
obiteljskog prava, koji je ene poduavao njihovim temeljnim zakonskim
pravima, ukljuujui i rudimente zakona o razvodu braka, tako da su
znale kakvu zatitu imaju od fizikog zlostavljanja i naputanja od
strane njihovih mueva. Mnoge nisu znale da bangladeki zakon ne
doputa brzi islamski razvod braka. BRAC-ovi su im teajevi poboljali
poloaj, ne samo time to su ih poduavali o njihovim pravima nego i
time to su im pomagali da ostvare ta prava. To su pojaali Grameenovi
programi zajmova: dajui hipotekarne zajmove samo na kue koje
su stavljene na ime ena, stvorili su ekonomski poticaj muevima da
ostanu sa svojim enama.
Studije Svjetske banke naglasile su vanost angairanja zajednice,
otkrivi da lokalna participacija u izboru i oblikovanju projekata dovodi
do vee vjerojatnosti uspjeha. 31 Svjetska banka sada ima program koji
alocira subvencije od 2 5 . 0 0 0 dolara zajednicama da ih potroe kako
ele. Tajland je jedna od nekoliko zemalja koja imitira taj program i
stavlja odluivanje u ruke lokalnih zajednica. Za te programe postoji
snaan argument: ljudi u selu znaju bolje od bilo koga drugoga to
e im poboljati ivot; znaju kako se troi novac i svaka im korupcija
izravno teti. Ulaui u planiranje i provedbu projekta, vjerojatnije je
da e ga osjeati svojim i biti angairani da ga dovedu do uspjeha, te
e stoga vjerojatnije primati i potrebna sredstva za njegovo odravanje.
U Indiji i mnogim drugim zemljama u razvoju, primjerice, ene troe

golemu koliinu vremena klipui amo-tamo na izvor vode, donosei

vodu za kuhanje i pranje. Ljudi u zajednici najbolje znaju gdje bi trebalo
postaviti novi izvor, i to je razlog zato su indijski vodovodni projekti s
lokalnom participacijom bili toliko uspjeniji od programa oblikovanih
izvan zajednice. Bilo je, dakako, i neuspjeha, kao u Istonom Timoru
gdje su neke od lokalnih subvencija krivo potroene, no u cjelini je
jasno da e se razvoj najbolje dogoditi s ukljuenjem zajednice.

Izazovi provedbe
Uspjeni razvoj ne zahtijeva samo viziju i strategiju; ideje se trebaju
pretvoriti u projekte i politike. Kad sam radio u Svjetskoj banci, esto
bi se, unato oitom neuspjehu, govorilo da je naa strategija ispravna,
ali da samo nije dobro provedena. Krivilo se birokrate - osobito u
zemljama u razvoju, iako ponekad i u Svjetskoj banci ili M M F - u - to
su propustili posvetiti pozornost izvjesnim detaljima. No politiku
treba oblikovati tako da je provode obini smrtnici, a ako se ini da
ne mogu, ako stalno postoje problemi s provedbom, tada je neto u
temelju pogreno.
Upravljanje promjenama je izuzetno teko. Jasno je da ulijetanje u
velike reforme ne funkcionira. ok terapija je doivjela neuspjeh u Rusiji.
Kineski je Veliki skok naprijed u ezdesetim godinama bio katastrofa.
Ono to je vano, dakako, nije samo tempo promjena nego i redoslijed
reformi. Privatizacija je u Rusiji obavljena prije no to su stvoreni
adekvatni sustavi prikupljanja poreza i reguliranja novoprivatiziranih
poduzea. Liberaliziranje toka deviza prije no to je ojaan bankovni
sustav pokazalo se katastrofom u Indoneziji i Tajlandu. Obrazovanje
ljudi bez postojanja radnih mjesta za njih recept je za nezadovoljstvo i
nestabilnost, a ne za rast. Vana je i ravnotea: doputanje rasta razlika
u dohotku izmeu sela i grada jo je jedan recept za probleme. Mnoge
od razvojnih strategija koje nisu dobro provedene propale su zato to
su se temeljile na manjkavoj viziji razvoja. Uspjene zemlje imaju ire
vienje onoga to razvoj povlai za sobom i obuhvatniju strategiju za
njegovo postizanje. Osjetljive na pitanja kao to su ona koja su netom
opisana, bile su bolje u provedbi promjena.

Upravljanje
Velik dio rasprave o razvoju usredotoen je na to kako razvijene industrijske zemlje mogu najbolje osigurati vie resursa - kroz pomo, ublaavanje tereta duga i izravna ulaganja - i kako mogu najbolje osigurati
vie mogunosti, kroz reformiranje svjetskih trgovinskih sporazuma.
No, ak i ako globalizacija uspije poveati resurse zemljama u razvoju
i otvoriti nove mogunosti, razvoj nije zajamen. Zemlje moraju biti u
stanju upotrijebiti te resurse dobro i iskoristiti nove mogunosti. To je
odgovornost svake zemlje. Vaan faktor koji odreuje koliko e neka
zemlja biti uspjena jest "kvaliteta" javnih i privatnih institucija, koja
je pak povezana s time kako se donose odluke i u ijem interesu, to
se sve openito naziva "upravljanjem".
Danas diljem zemalja u razvoju postoji ogromna usredotoenost na
jedan vitalni aspekt upravljanja: korupciju. Vjerujem da ima uinka.
Naravno, i dalje e biti pria o korupciji. Nijedna zemlja nije imuna
na korupciju i ona u razliitim zemljama poprima razliite oblike.
Korupcija u vezi doprinosa za kampanje od strane velikih korporacija
u razvijenim industrijskim zemljama, koju emo razmotriti u sedmom
poglavlju, vea je po razmjerima i, na neke naine, podmuklija po
demokratske procese nego malena ali proirenija korupcija davanjem
malog mita vladinim inovnicima. Kad vladini inovnici ivotare na
minimalnoj plai, razumljivo je, iako ne i oprostivo, da trae mito prije
no to naprave posao zbog kojeg su i zaposleni. Ti se nepoteno steeni
dobici barem koriste za plaanje hrane ili obrazovanje njihove djece.
Singapur je pokazao da se strogim kanjavanjem i visokim dravnim
plaama ta vrsta korupcije moe brzo iskorijeniti. Znaajniji je bio
napredak to su ga postigle zemlje koje si nisu mogle priutiti ono
to je mogao Singapur. U Etiopiji, vlada je tako nepopustljiva u borbi
protiv korupcije da se poslovni krugovi ale na pretjeranu gorljivost. U
Ugandi, vlada objavljuje sve ekove koji se alju na lokalnu razinu, tako
da seljaci znaju koliko bi trebali primiti - i mogu se pobrinuti da oni
izmeu Kampale i sela ne uzimaju svoj dio. U Nigeriji, vlada je obeala
da e objaviti sve to prima od naftnih kompanija, tako da graani
mogu vidjeti da se novac ne krade. U Tajlandu, novi ustav ukljuuje
i odredbu da graani imaju temeljno pravo znati to njihova vlada
ini - verzija je to Zakona o slobodi informiranja. Slini se zakonski

prijedlozi usvajaju diljem svijeta u razvoju. Ti su uspjesi izraziti pomaci

u pravome smjeru - no i preesto su napravili samo mali napredak u
prevladavajuim ambijentima korupcije.
Postoje dvije stvari koje Zapad moe uiniti da pomogne zemljama
u razvoju da ojaaju demokratsko upravljanje. Prva je jednostavna: ne
potkopavajte demokraciju. (Iako mnoge od uspjenijih zemalja imaju
politike sustave koji su daleko od demokratskih, kontinuirani uspjeh
istonoazijskih zemalja nakon demokratizacije, i uspjeh Indije, ukazuju
na to da je ekonomski uspjeh posve spojiv s demokracijom). U svakoj
se zemlji ljudima govori o vanosti demokracije, ali im to shvate
kae im se da je ono do ega im je najvie stalo - opa uspjenost
njihovog gospodarstva, koja odreuje tempo stvaranja radnih mjesta
i inflacije - prevano da bi bilo ostavljeno demokratskim politikim
procesima. M M F - o v o uvjetovanje potkopava demokraciju kao i, zasigurno, zahtjevi da se monetarna politika uzme iz ruku demokratskih
politikih procesa i preda "strunjacima". To ine i mnogi meunarodni
trgovinski sporazumi - osobito bilateralni trgovinski sporazumi, koje
emo razmotriti u sljedeem poglavlju - ograniavanjem legitimnih
aktivnosti demokratski izabranih vlada.
Druga je stvar podjednako vana i bit e opirnije razmotrena u
petom poglavlju: razvijene bi zemlje morale uiniti vie na smanjivanju
prilika za korupciju, ograniavajui bankarsku tajnu, poveavajui
transparentnost i provodei mjere protiv primanja mita. Svaki mito
zahtijeva i davatelja i primatelja mita - a davatelj mita i preesto dolazi
iz razvijene zemlje. Korupcija bi se dogaala ak i da nema sigurnih
kutaka svijeta u koje novac moe otii i gdje korumpirani mogu odrati
svoj ivotni stil nakon to je njihov prijestup otkriven; no tajni bankovni
rauni je olakavaju.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE - ZA VIE LJUDI

U svojoj knjizi iz 2 0 0 5 . godine, Svijet kao ravna ploa*, Thomas L.
Friedman kae da su globalizacija i tehnologija izravnale svijet, stvarajui
ravan teren, igralite na kojem se razvijene i manje razvijene zemlje
*

Algoritam, 2009.

mogu natjecati pod jednakim uvjetima. 32 On je u pravu da je dolo

do dramatinih promjena u svjetskom gospodarstvu, u svjetskom
krajoliku; u nekim smjerovima, svijet je daleko ravniji no to je ikada
bio, pri emu su ljudi iz razliitih dijelova svijeta vie povezani nego
to su ikada bili, ali svijet nije ravan. 33
Zemlje koje ele sudjelovati u novom svijetu visokotehnoloke
globalizacije trebaju nove tehnologije, raunala i drugu opremu kako
bi se povezale s ostatkom svijeta. Pojedinci koji se ele natjecati u tom
svjetskom gospodarstvu moraju posjedovati umijea i resurse da to
ine. Dijelovi Indije, kao to je Bangalore, imaju i tehnologiju i ljude
s umijeima da se njome slue, no Afrika nema. Dok globalizacija i
nova tehnologija smanjuju jaz izmeu pojedinih dijelova Indije i Kine
i razvijenih industrijskih zemalja, jaz izmeu Afrike i ostatka svijeta
zapravo se poveava. I unutar zemalja poveava se jaz izmeu bogatih
i siromanih -a s njime i jaz izmeu onih koji se mogu uinkovito
svjetski natjecati i onih koji ne mogu.
Visoka je tehnologija igra s velikim ulozima, u kojoj su potrebna
velika ulaganja (vlada i zemalja). Razvijene industrijske zemlje i njihove
velike tvrtke imaju resurse; mnoge druge ih nemaju. Ono to je zapanjujue jest kako su Indija i Kina uspjene, unato svojim hendikepima.
Ne samo da svijet nije ravan: na mnoge naine on postaje manje
ravan. Zemlje Istone Azije postigle su da globalizacija djeluje za njih;
njihov je uspjeh najbolji argument za dobro koje globalizacija moe
uiniti za druge zemlje u razvoju. Meutim, neke od najsiromanijih
zemalja svijeta, koje su ovisne o pomoi iz Svjetske banke, M M F - a ili
donatora iz Europe, Amerike i Japana, trpe uvjete - iako manje teke
nego u prolosti - koji su im nametnuti kako bi se dobila ta pomo i
ti ih uvjeti moda i dalje sprjeavaju da provode ekonomsku politiku
prema vlastitom izboru, ukljuujui politiku one vrste koja se pokazala
tako uspjenom u Istonoj Aziji. A zbog nedavnih je trgovinskih sporazuma tu politiku - promicanje tehnologije, zatvaranje jaza u znanju,
koritenje financijskih trita kao katalizatora rasta - tee, ako ne i
nemogue, provoditi.
Dovoljno je loe da su zemlje u razvoju u prirodnom nepovoljnom
poloaju - no pravila su igre usmjerena protiv njih, a na neke naine
i sve vie. Svjetski trgovinski i financijski reimi daju razvijenim

industrijskim zemljama znatnu prednost. U kasnijim u poglavljima

podrobno opisati kako oni pogoduju razvijenim industrijskim zemljama
nautrb siromanih.
Podjednako, u nekim pogledima, zabrinjava to kako nove tehnologije (pojaane novim pravilima trgovine) poveavaju trinu mo
vladajuih, dominantnih tvrtki, kao to je Microsoft, koje su sve iz
razvijenog svijeta; po prvi put, u nekoj kljunoj svjetskoj industriji,
postoji gotovo svjetski monopolist, tako moan da lako gnjei ak i
visokoinovativne tvrtke u Sjedinjenim Dravama kao to je Netscape,
koji je razvio prvi znaajni preglednik Interneta. Kakve anse onda
imaju mnogo manje kapitalizirane, inovativne tvrtke iz zemalja u
razvoju? U najboljem sluaju mogu pokupiti mrvice - zauzeti nie
koje su premale da bi se divovi s njima uope zamarali. Microsoft ima
toliku trinu mo da je drsko zaprijetio povlaenjem iz Koreje ako
ona pokrene svoje antitrustovske mjere protiv te tvrtke - u odreenom
smislu, to je potkrijepilo tvrdnje o osornoj trinoj moi, jer da nije
tako, njegova bi prijetnja o povlaenju bila beznaajna.
U sljedeim emo poglavljima podrobno razmotriti te neuspjehe
globalizacije, ukljuujui i to kako trgovinski sporazumi, umjesto da
stvaraju mogunosti koje su obeane, ponekad stvaraju jo neravniji
teren - igralite koje je sve vie nagnuto tako da je zbog novijih
trgovinskih sporazuma najsiromanijim zemljama zapravo postalo
loije. Ti su sporazumi takoer osudili na smrt tisue ljudi u zemljama u razvoju koji pate od bolesti kao to je sida, za koji ve postoje
lijekovi koji ine uda. Vidjet emo kako korporacije liavaju zemlje
njihovih prirodnih resursa, ostavljajui za sobom trag pustoenja
okolia - i kako im uobiajeno prihvaeni pravni okviri doputaju da
to nekanjeno ine. Vidjet emo kako najbogatija zemlja na svijetu
odbija bilo to poduzeti u vezi s najveim svjetskim problemom glede
okolia - globalnim zatopljenjem - iji e se razorni uinci osobito
osjetiti u nekima od najsiromanijih zemalja svijeta. Vidjet emo kako
zapadne vlade ponekad ostavljaju svjetske monopole i kartele na tetu
ljudi u zemljama u razvoju.
Naravno, da su zemlje u razvoju bolje rijeile sve vlastite probleme,
da su imale potenije vlade, manje utjecajne nositelje posebnih interesa,
efikasnije tvrtke, bolje obrazovane radnike - da zapravo nisu patile od

svih nedaa siromatva - mogle su bolje upravljati ovom nepravednom

i disfunkcionalnom globalizacijom. No razvoj je u svakom sluaju
dovoljno teak. Malo je pria o uspjehu - nae nam je kratko putovanje
po svijetu pokazalo svijet prepun promaaja. Ostatak svijeta ne moe
rijeiti probleme zemalja u razvoju. One e to morati uiniti same. No
barem moemo stvoriti ravniji teren za igru. Bilo bi jo i bolje kad
bismo ga nagnuli u korist zemalja u razvoju. Postoje snani moralni
argumenti da se to uini. Mislim da postoji i snaan argument da je
to u naem vlastitom interesu. Njihov e rast poveati na rast. Vea
stabilnost i sigurnost u zemljama u razvoju pridonijet e stabilnosti i
sigurnosti u razvijenom svijetu.

3.

POGLAVLJE

POSTII PRAVEDNU TRGOVINU

Ako je bilo koji trgovinski sporazum trebao biti uspjean, to je trebao

biti sporazum izmeu Meksika, Sjedinjenih Drava i Kanade. Usvojen
1994. godine, Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini (North
American Free Trade Agreement; NAFTA) stvorio je ono to je u to
vrijeme bilo najvee podruje slobodne trgovine u svijetu, s 376 milijuna
ljudi i BDP-om od gotovo devet milijardi dolara. 1 Taj je sporazum
otvorio najbogatiju zemlju svijeta, Sjedinjene Drave, Meksiku. Te
su dvije zemlje imale zajedniku - iako ne uvijek ugodnu - povijest.
Meksika je imigracija u Sjedinjene Drave bila velika; u velikim se
dijelovima Sjedinjenih Drava govori panjolski; a Sjedinjene Drave
oslanjaju se na meksike radnike u podrujima kao to je poljoprivreda, industrijska proizvodnja i nekvalificirane usluge. Priblino deset
milijuna Meksikanaca - jedna desetina meksikog stanovnitva - ivi,
legalno ili ilegalno, u Sjedinjenim Dravama.2 Kako Meksikanci dolaze
u Sjedinjene Drave raditi, mnogi ostaju, vjenaju se s amerikim
graanima, podiu svoju djecu, a sada ak i dominiraju u lokalnim
sredinama u dravama kao to su Kalifornija, Teksas i Arizona. ak i
prije NAFTA-e, Meksiko i Kanada su bili najvei trgovinski partneri
Amerike, kao i zemlje koje ameriki graani najvie posjeuju.
Veze izmeu te dvije zemlje, kombinirane s nejednakou u ekonomskoj i politikoj moi, donose napetosti. Postoji meksika izreka:
"Meksiko - tako daleko od Boga, tako blizu Sjedinjenim Dravama".
Ameriki je dohodak per capita est puta vei od meksikoga. Odgovarajua esterostruka razlika u nadnicama, zajedno s meksikim
visokim stopama nezaposlenosti, snano privlai Meksikance preko

granice, pri emu tisue riskiraju svoje ivote da udu ilegalno. U interesu
Sjedinjenih Drava nije da na svojoj junoj granici imaju siromanu,
nestabilnu zemlju, i pristae NAFTA-e nadali su se da e taj sporazum
unaprijediti meksiko gospodarstvo i pomoi toj zemlji, koja je bogata
umjetnou, povijeu i kulturom, da prosperira. Umjesto toga, vie
od deset godina kasnije, jasno je da NAFTA nije uspjela. Premda nije
bila katastrofa kakvu su predviali njezini kritiari, nije niti donijela
sve one koristi koje su predvidjeli njezini zagovornici.
Zagovornici liberalizacije trgovine vjeruju da e ona donijeti
nevieni prosperitet. Oni ele da se razvijene zemlje otvore izvozu iz
zemalja u razvoju, liberaliziraju svoja trita, odstrane prepreke toku
dobara i usluga koje su stvorili ljudi i puste da globalizacija ini svoja
uda. No liberalizacija trgovine je i jedan od najprijepornijih aspekata
globalizacije; mnogi smatraju da navodni trokovi - nie nadnice,
rastua nezaposlenost, gubitak nacionalne suverenosti - preteu nad
tobonjim koristima vee efikasnosti i poveanog rasta.
Jednim dijelom slobodna trgovina ne funkcionira zato to je nismo
isprobali: trgovinski sporazumi iz prolosti nisu bili ni slobodni ni
pravedni. Bih su asimetrini, otvarah trita u zemljama u razvoju robi
iz razvijenih industrijskih zemalja bez pune recipronosti. Zadrano
je mnotvo suptilnih ali uinkovitih trgovinskih prepreka. Ta je asimetrina globalizacija zemlje u razvoju stavila u nepovoljan poloaj.
Zbog nje im je tee no to bi im bilo s istinski slobodnim i pravednim
trgovinskim reimom.
No ak i da su trgovinski sporazumi bili istinski slobodni i pravedni, ne bi sve zemlje od njih imale koristi - ili barem ne bi imale
mnogo koristi - i ne bi svi ljudi, ak i u zemljama koje su imale koristi,
dijelili dobitke. ak i ako se trgovinske prepreke simetrino uklone,
nisu svi podjednako u poloaju da iskoriste nove mogunosti. Lako
je ljudima u razvijenim industrijskim zemljama iskoristiti mogunosti
koje stvara otvaranje trita u zemljama u razvoju - i to ine brzo. No
ljudi u zemljama u razvoju suoavaju se s mnogo zapreka. esto ne
postoji infrastruktura kojom bi svoju robu doveli na trite, a moe
potrajati godinama da roba koju proizvode udovolji standardima koje
zahtijevaju razvijene industrijske zemlje. To su neki od razloga zbog
ega u veljai 2 0 0 1 . godine, kad je Europa jednostrano otvorila svoja

trita najsiromanijim zemljama svijeta, nije uslijedila gotovo nikakva

nova trgovina. Da bi se ispunilo obeanje da e iz liberalizacije trgovine
uslijediti vie trgovine, potrebno je, kako emo vidjeti, jo mnogo toga.
tovie, liberalizacija trgovine izlae zemlje veem riziku, a zemlje
u razvoju (i njihovi radnici) manje su pripremljeni da izdre taj rizik.
Radnici u Sjedinjenim Dravama i Europi brinu se da e biti izbaeni
s posla kao posljedica bujanja uvoza. No radnici u tim zemljama imaju
vrstu sigurnosnu mreu na koju se mogu osloniti: imaju obrazovanje
koje olakava seljenje s jednog radnog mjesta na drugo; esto imaju
uteevinu i primaju otpremnine da im ublae prijelaz izmeu radnih
mjesta. Radnici u zemljama u razvoju nemaju nita od toga.
Napokon, ak ako trgovina i uslijedi, nisu svi dobitnici. Teorija
liberalizacije trgovine (pod pretpostavkom savrenih trita i pod
pretpostavkom da je liberalizacija pravedna) samo obeava da e koristi
imati zemlja u cjelini. Teorija predvia da e biti i gubitnika. U naelu,
dobitnici bi mogli kompenzirati gubitnike; u praksi, to se gotovo nikad
ne dogaa. Ako sve koristi idu nekolicini na vrhu, tada liberalizacija
trgovine dovodi do bogatih zemalja sa siromanim ljudima, a ak i
oni u sredini mogu patiti. Dakle, ako se liberalizacijom ne upravlja
dobro, veini e graana moda biti loije - i oni ne vide razlog da ju
podupiru. Nije rije o posebnim interesnim skupinama koje se protive
liberalizaciji, nego o graanima koji ispravno percipiraju svijet kakav jest.
No to nije svijet kakav mora biti. Liberalizacija trgovine moe, kad
se provede pravedno i kad je popraena ispravnim mjerama i ispravnom
politikom, pridonijeti razvoju. Kako smo vidjeli u prvom i drugom
poglavlju, najuspjenije su zemlje u razvoju u svijetu svoj uspjeh postigle
kroz trgovinu - kroz izvoz. Pitanje je: mogu li se koristi koje uivaju
odrati i mogu li takve koristi uivati svi ljudi svijeta? Vjerujem da
mogu; no da bi se to dogodilo, liberalizacijom trgovine morat e se
upravljati na nain koji se vrlo razlikuje od onog u prolosti.

Sjevernoameriko podruje slobodne trgovine

Shvaanje zato NAFTA nije uspjela ostvariti ono to je obeavala moe
nam pomoi da razumijemo razoarenja liberalizacijom trgovine. Jedan

od glavnih argumenata za NAFTA-u bio je da e ona pomoi zatvoriti

jaz u dohotku izmeu Meksika i Sjedinjenih Drava i tako smanjiti
pritisak ilegalne migracije. 3 Pa ipak, nejednakost u dohotku izmeu tih
dviju zemalja zapravo se u prvom desetljeu NAFTA-e poveala - za
vie od 10 posto. NAFTA nije rezultirala ni brzim rastom meksikoga
gospodarstva. Rast je tijekom prvog desetljea iznosio tunih 1,8
posto na realnoj per capita osnovi, bolji od velikog dijela preostale
Latinske Amerike, ali daleko loiji nego ranije u tom stoljeu (u etvrt
stoljea od 1948. do 1973. godine, Meksiko je rastao po prosjenoj
godinjoj stopi per capita od 3 , 2 posto). 4 Kad je preuzeo dunost
2 0 0 0 . godine, predsjednik Fox obeao je rast od 7 posto; zapravo je
rast tijekom njegova mandata prosjeno bio, u realnom izrazu, samo
1,6 posto godinje - a realni rast per capita bio je zanemariv. Zapravo
je zbog NAFTA-e Meksiko postao ovisniji o Sjedinjenim Dravama,
to je znailo da je, kad je ameriko gospodarstvo bilo neuspjeno, i
meksiko bilo neuspjeno.
NAFTA ne samo da nije dovela do snanog rasta; moe se ak tvrditi
da je na neke naine pridonijela meksikom siromatvu. Siromani
meksiki seljaci koji proizvode kukuruz sada se u svojoj vlastitoj zemlji
moraju natjecati s visokosubvencioniranim amerikim kukuruzom
(iako razmjerno dobrostojei meksiki gradski stanovnici imaju koristi
od niih cijena kukuruza). Pravedniji bi trgovinski sporazum uklonio
amerike poljoprivredne subvencije i njezine restrikcije na uvoz poljoprivrednih dobara, kao to je eer, u Sjedinjene Drave. ak i da
Sjedinjene Drave ne uklone sve svoje subvencije, Meksiku bi valjalo
dati pravo da ih kompenzira - to jest, da nametne carine na uvoz iz
SAD-a kao protuteu subvencijama. No NAFTA to ne doputa.
Premda je NAFTA uklonila carine, dopustila je opstanak cijelom
nizu necarinskih prepreka. Nakon to je NAFTA potpisana, Sjedinjene su Drave nastavile primjenjivati necarinske prepreke kako bi
zaprijeile pristup meksikim proizvodima koji su poeli zadirati na
amerika trita, ukljuujui avokado, metle i rajicu. Kad se, primjerice, meksiki izvoz rajice u Sjedinjene Drave 1996. godine poeo
poveavati, uzgajatelji rajice na Floridi izvrili su pritisak na Kongres
i Clintonovu administraciju da poduzmu mjere. Ako bi se moglo pokazati da Meksiko prodaje rajice ispod cijene kotanja, moglo bi ga se
optuiti za damping i mogle bi se nametnuti protudampinke carine.

No Meksiko se kod rajica nije sluio dampingom. Razlog zbog kojeg

se Meksiko moglo optuiti da prodaje ispod cijene kotanja bio je to
to su se cijene mjerile na namjerno jednostran nain (to u potpunije
razmotriti kasnije u poglavlju). Meksiko nije htio riskirati suenje, tako
da je pristao povisiti cijene. Amerikim je potroaima i meksikim
uzgajateljima rajice nanesena teta, no floridski su proizvoai rajice
dobili to su htjeli - manje konkurencije od meksikih rajica.
Jedini dio meksikoga gospodarstva koji je bio uspjean, barem u
godinama neposredno nakon NAFTA-e, bilo je podruje odmah uz
granicu. Nikle su takozvane maquiladora tvornice, koje su jeftinim
dijelovima opskrbljivale amerike proizvoae kao to su General Motors
i General Electric. Tijekom prvih est godina NAFTA-e zaposlenost
je porasla 110 posto, u usporedbi sa 78 posto tijekom prethodnih est
godina. 5 (Drugdje je zaposlenost stagnirala). 6 Zagovornici NAFTA-e
spremno prisvajaju zasluge za te uspjehe, pri emu tvrde da neuspjesi
nisu krivnja NAFTA-e i da bi stvari bile daleko gore bez tog sporazuma.
Dakako, nema jednostavnog odgovora na tu vrstu protuinjeninog
sporenja, koje pretpostavlja imaginarnu alternativu. No paljive studije
ipak bacaju odreeno svjetlo. Mogli bismo se zapitati, s obzirom na
ekspanziju amerikoga gospodarstva i dramatian pad realnih nadnica
u Meksiku nakon 1994. godine u usporedbi i sa Sjedinjenim Dravama
i s konkurentima u Aziji, jesmo li mogli oekivati porast meksikog
izvoza u Sjedinjene Drave usporediv s onim do kojeg je stvarno dolo.
Odgovor, koji se temelji na standardnim ekonomskim modelima, je
pozitivan. ini se da je NAFTA pridonijela malo toga, ako je uope
neto pridonijela. 7
Podjednako je znakovito i ono to se dogodilo nakon prvog procvata NAFTA-e. Nakon poetnih godina rasta u regiji maquiladora,
zaposlenost je i tamo zapravo poela opadati, pri emu je u prve dvije
godine novog tisuljea izgubljeno nekih 2 0 0 . 0 0 0 radnih mjesta. 8
Neki od faktora koji su doveli do rasta, kao to je snano ameriko
gospodarstvo, oslabili su. No postojao je temeljniji problem. Ne samo
da su Sjedinjene Drave bre rasle od Meksika u godinama nakon
NAFTA-e nego je bre rasla i Kina. 9 Liberalizacija trgovine je vana za
rast, ali nije tako vana kako su se nadali pristae NAFTA-e. NAFTA
je Meksiku dala blagu prednost pred drugim amerikim trgovinskim
partnerima; no Meksiku je, s njegovim niskim ulaganjima u obrazovanje

i tehnologiju, bilo teko natjecati se s Kinom, koja ulae dvostruko

vie (kao postotak BDP-a) u istraivanja. Zemlje se esto nadaju da e
trgovinski sporazumi potaknuti strana ulaganja i stvoriti radna mjesta.
No kad kompanije donose odluke o ulaganju gledaju mnoge faktore,
meu kojima su i kvaliteta radne snage, infrastruktura, lokacija i
politika i drutvena stabilnost.
Carine imaju samo ogranienu ulogu, kako to jasno pokazuje uspjeh
Kine. Usredotoujui se na carine, NAFTA je skrenula pozornost s
drugih stvari koje je trebalo napraviti da bi Meksiko bio konkurentan.
tovie, smanjene su carine stvorile vlastite probleme. Prije NAFTA-e,
carine su tvorile 7 posto meksikih poreznih prihoda; nakon NAFTA-e,
ta je brojka pala na 4 posto. Meksiki javni rashodi od oko 19 posto
BDP-a - od kojih je vie od treine financirano prihodima od nafte izrazito su nii od onih u Brazilu ili Sjedinjenim Dravama i nedostatni
su za financiranje potrebnih javnih ulaganja u obrazovanje, istraivanja
i infrastrukturu.

LIBERALIZACIJA TRGOVINE: TEORIJA I PRAKSA

Britanski ekonomist Adam Smith, utemeljitelj moderne ekonomije, bio
je snaan pobornik i slobodnih trita i slobodne trgovine i njegovi su
argumenti jaki: slobodna trgovina omoguava zemljama da iskoriste
svoju komparativnu prednost, pri emu sve zemlje imaju koristi jer se
svaka specijalizira u podrujima u kojima je bolja od drugih. Velika
trgovinska podruja doputaju tvrtkama i pojedincima da se dodatno
specijaliziraju i postanu jo bolji u onome ime se bave. Zamislite malo
selo sa samo jednom pekarnicom, a zatim uzmite u obzir da bi vee
selo moglo imati dvije ili tri. Vei bi grad imao veliki broj pekarnica,
od kojih e neke proizvoditi samo kruh, a druge e proizvoditi samo
kolae. Jo vei grad nee imati samo proizvoae kruha i proizvoae
kolaa; njegove e pekarnice imati tako mnogo kupaca da se mogu
jo dodatno specijalizirati, proizvodei cijeli niz vrlo dobrih kolaa i
delikatesnih peciva. Vea trita poveavaju efikasnost svakog proizvoaa i izbor dostupan potroaima.
Bez slobodne trgovine kapital i rad e u razliitim zemljama
donijeti razliite prinose (pod pretpostavkom da se kapital i rad ne

mogu slobodno kretati - to je opravdana pretpostavka, osobito na

kratki rok). U zemlji u kojoj nedostaje kapitala, kao to su strojevi i
tehnologija, rad e biti manje produktivan i nadnice e biti nie. Ako
se rad seli iz zemlje gdje su produktivnost i nadnice niske u zemlju
gdje su visoke, poveanje proizvodnje moe biti ogromno, i svjetsko
gospodarstvo raste. Slobodna trgovina zamjenjuje potrebu da se ljudi
stvarno sele. Moemo sjediti kod kue u razvijenom svijetu i kupovati
jeftinu robu iz Kine, zemlje gdje je rad jeftin. I obratno, Kinezi mogu
ostati u Kini i dobivati visokotehnoloku robu iz Sjedinjenih Drava,
zemlje s naprednijom tehnologijom, visokoobrazovanim radom i
velikim kapitalnim ulaganjima. U teoriji, to e znaiti da se s poveanjem potranje za kineskom robom poveava i potranja za njihovim
nekvalificiranim radom i u konanici e nadnice nekvalificiranih
radnika u Kini biti vee. 10

Strah od gubitka radnog mjesta

Negativni aspekt ovog ruiastog scenarija je mogunost da e se
radna mjesta izgubiti njihovim seljenjem iz jedne zemlje u drugu primjerice, kad ljudi u Sjedinjenim Dravama kupuju jeftinu robu koja
je proizvedena u Kini umjesto u Sjedinjenim Dravama. Zagovornici
slobodne trgovine kau da se, iako se radna mjesta gube, stvaraju nove
mogunosti. Poslovi s visokom produktivnou i visokim nadnicama
zamjenjuju poslove s niskom produktivnou i niskim nadnicama.
Argument je uvjerljiv, osim u jednom detalju: u mnogim su zemljama
stope nezaposlenosti visoke i oni koji gube svoja radna mjesta ne sele
se na alternativna radna mjesta s viim nadnicama, nego na popise
nezaposlenih. To se dogodilo osobito u mnogim zemljama u razvoju
diljem svijeta kad su se tako brzo liberalizirale da privatni sektor nije
imao vremena reagirati i stvoriti nova radna mjesta, ili kad su kamatne
stope bile tako visoke da si privatni sektor nije mogao priutiti ulaganja
neophodna za stvaranje novih radnih mjesta.
To se dogaa i u razvijenim zemljama, iako bi se tamo, ako monetarna i fiskalna politika dobro funkcioniraju, radna mjesta trebala
stvarati u tandemu s izgubljenim radnim mjestima. No to se ne dogaa
preesto. Nezaposlenost je u Europi ostala uporno visoka. Ljudi koji
gube svoja radna mjesta ne dobivaju automatski nove poslove. Osobito

kad je stopa nezaposlenosti visoka, razdoblje nezaposlenosti dok

radnici trae novog poslodavca moe dugo potrajati. Radnici srednje
dobi esto ne uspijevaju nai nikakav posao - jednostavno se ranije
umirovljuju. Niskokvalificirani e radnici vjerojatno osobito patiti. To
je razlog zato ljudi u razvijenim industrijskim zemljama brinu zbog
seljenja proizvodnih radnih mjesta u Kinu ili radnih mjesta u uslunom
sektoru (kao to su unutranji uredi financijskih kompanija) u Indiju.
Kad brza liberalizacija trgovine za posljedicu ima poveanje nezaposlenosti, tada se obeane koristi od liberalizacije vjerojatno nee
ostvariti.11 Kad se radnici sele iz niskoproduktivnih, zatienih poslova
u nezaposlenost, vjerojatno e se poveati siromatvo, a ne rast. 12
ak i ako zapravo ne izgube posao, nekvalificirani radnici u razvijenim industrijskim zemljama doivljavaju da im se nadnice smanjuju.
Kae im se da e, ako se ne suglase s niim nadnicama, smanjenjem
potpora i slabljenjem zatite radnih mjesta, konkurencija prisiliti tvrtku
da radna mjesta premjesti u inozemstvo. Mladi radnici u Francuskoj ne
mogu razumjeti kako bi im moglo biti bolje ako se ukine zatita radnih
mjesta za koju su se dugo borili i smanje nadnice - to je, navodno,
nuno radi konkurentnosti na svjetskom tritu. Govori im se da
budu strpljivi, da e na dugi rok vidjeti da im je bolje; no, s obzirom
na broj sluajeva u kojima se ta obeanja nisu uspjela ispuniti deset ili
dvadeset godina nakon liberalizacije, njihov je skepticizam razumljiv.
Onima koji su pozivali na strpljivost usred Velike depresije dok trita
na dugi rok ne vrate gospodarstvo na punu zaposlenost, John Maynard
Keynes, veliki ekonomist iz sredine dvadesetog stoljea, odgovorio je
tako to je rekao da smo "na dugi rok svi mrtvi". 13
Politiari i ekonomisti koji obeavaju da e od liberalizacije trgovine
svima biti bolje neiskreni su. Ekonomska teorija (i povijesno iskustvo)
ukazuje na suprotno: ak i ako zbog liberalizacije trgovine zemlji u
cjelini bude bolje, ona rezultira time da je nekim skupinama loije. 14
I ukazuje na to da e, barem u razvijenim industrijskim zemljama,
najvie tete biti poinjeno onima na dnu - nekvalificiranim radnicima.15
Svijet Adama Smitha i zagovornika slobodne trgovine, u kojoj e
zbog slobodne trgovine svima biti bolje, nije samo mitski svijet trita
koja savreno funkcioniraju bez nezaposlenosti; to je i svijet u kojem
rizik nije vaan zato to postoje savrena trita osiguranja na koja

se moe premjestiti rizik i gdje je konkurencija uvijek savrena, bez

dominacije Microsofta, Intela i njima slinih. U takvom svijetu radnici
ne bi brinuli da e izgubiti svoja radna mjesta zbog liberalizacije trgovine; glatko bi se premjestili na nova radna mjesta. ak i da postoji
neka smetnja, radnici bi mogli kupiti osiguranje protiv rizika da budu
privremeno nezaposleni ili protiv rizika da je novi posao slabije plaen
od staroga. Tu se vrstu osiguranja ne moe kupiti ak ni u trinim
gospodarstvima koja najbolje funkcioniraju; dok u razvijenim zemljama
vlada prua neko osiguranje protiv nezaposlenosti, u veini zemalja u
razvoju radnici su preputeni da se brinu sami za sebe.
To je razlog zbog kojeg liberalizacija trgovine zahtijeva vie od
jednokratne pomoi za premjetanje iz starih industrija u novu.
Otvorenija gospodarstva mogu biti izloena svim vrstama okova domaim tvrtkama, primjerice, moe biti teko natjecati se s navalom
uvoza koji iznenada postaje jeftiniji kad strana zemlja devalvira svoju
valutu, kao za vrijeme krize. Kad je devalvirala korejska valuta, korejski
izvoz elika u Sjedinjene Drave je porastao, a ameriki su se radnici
u elianama alili. Kad Brazil ima dobar urod narani, uzgajivai
narani na Floridi zahtijevaju pomo i ponekad ju i dobivaju kroz
jedan od nie opisanih necarinskih protekcionistikih mehanizama. 16
Svatko osjea nesigurnost.
Pogoeni nisu samo oni koji gube svoja radna mjesta i njihove
obitelji. Ugroeni su gotovo svi. Primjerice, kad se zatvaraju lokalne
industrije zbog konkurencije iz uvoza, to nepovoljno djeluje na njihove
dobavljae. Jedan od razloga zbog kojeg je protivljenje liberalizaciji
trgovine tako proireno jest poveana nesigurnost.
No premda globalizacija dovodi do vee nesigurnosti i pridonosi sve
veoj nejednakosti i u razvijenim i u manje razvijenim zemljama, ona
je vladama ograniila sposobnost reagiranja. Liberalizacija ne samo da
zahtijeva uklanjanje carina, koje su manje razvijenim zemljama vaan
izvor javnih prihoda, nego, da bi konkurirala, neka zemlja moda
mora smanjiti i ostale poreze. 17 Kako se smanjuju porezi, smanjuju
se i javni prihodi, to prisiljava na smanjenje rashoda za obrazovanje
i infrastrukturu i rashoda za sigurnosne mree kao to je osiguranje
protiv nezaposlenosti u trenutku kad su vanije nego ikad, kako bi se

reagiralo na konkurenciju i pomoglo ljudima da se nose s posljedicama

liberalizacije.
Premda zemlje u razvoju moda pate zbog liberalizacije trgovine,
one nisu uvijek u poloaju da ostvare koristi od nje putem poveanog
izvoza. Za to postoji nekoliko razloga: jedan koji je ve istaknut jest
to da im esto nedostaje infrastruktura (luke i ceste) potrebna za
prijevoz njihovih proizvoda. Drugi je taj da moda nemaju nita za
izvoz. Trita kapitala su vrlo nesavrena, pri emu su kamatne stope
u zemljama u razvoju mnogo vie nego one s kojima bi se mogli nositi
ak i najbolji poduzetnici u razvijenom svijetu; ak ako netko i vidi
novu priliku za izvoz, ne moe dobiti neophodna financijska sredstva,
barem ne pod razumnim uvjetima. Ta su ogranienja na strani ponude
veliki problem u mnogima od najsiromanijih zemalja svijeta, kao to
su one u Africi. Do sada je bilo mnogo sluajeva u kojima su razvijene
industrijske zemlje otvorile svoja trita, ali su poveanja izvoza bila
ograniena. Tim e zemljama trebati neki oblik pomoi - pomoi za
trgovinu - kako bi im se pomoglo da iskoriste nove mogunosti. Neki
su obiavali tvrditi da je trgovina vanija od pomoi; trgovina pomae
zemlji da ne bude ovisna ni o kome. No bolje je pomo i trgovinu
shvatiti kao komplementarne: za uspjean razvoj potrebno je oboje. 18

Mlade industrije i mlada gospodarstva

Zemljama je esto potrebno vrijeme da se razviju, kako bi se natjecale
sa stranim tvrtkama; da bi dobile to vrijeme, moda e morati privremeno zatititi svoje industrije koje tek nastaju. Standardni se argument
za slobodnu trgovinu temelji na efikasnosti. S danim resursima moe
biti proizvedeno vie dobara ako se svaka zemlja usredotoi na svoje
komparativne prednosti. No jo je vanije u odreivanju tempa rasta
u zemljama u razvoju to kako brzo stjeu znanje i tehnologiju razvijenih industrijskih zemalja. U prethodnom smo poglavlju vidjeli da
zemlje u razvoju ne zaostaju samo po resursima nego i u tehnologiji;
za postizanje odrivog rasta, zatvaranje jaza u znanju vitalnije je od
poboljanja efikasnosti ili poveanja dostupnog kapitala. Postavlja se
pitanje: kako najbolje uiti? Neki tvrde da je najbolji nain - i vjerojatno
jedini nain - nauiti kako proizvesti elik tako da se proizvodi elik,

kao to je uinila Koreja kad je pokrenula svoju industriju elika. U to

vrijeme njezina komparativna prednost bila je uzgoj rie. No ak i
da su korejski seljaci postali najefikasniji proizvoai rie u svijetu,
njihovi bi dohoci i dalje bili ogranieni. Korejska je vlada shvatila da
mora preobraziti svoje gospodarstvo iz poljoprivrednog u industrijsko
ako eli uspjeti u tome da postane razvijena.
ele li zemlje u razvoju ui u takve industrije, te industrije moraju
biti zatiene sve dok ne postanu dovoljno snane da se natjeu s postojeim meunarodnim divovima. Carine rezultiraju viim cijenama
- dovoljno visokim da nove industrije mogu pokriti trokove, ulagati
u istraivanje i napraviti druga ulaganja koja su im potrebna kako bi
naposljetku mogle stati na vlastite noge. To se naziva "argumentom
mlade industrije" u korist protekcije. 19 U ezdesetim godinama to je
bila popularna ideja u Japanu - a u Sjedinjenim Dravama i Europi
u devetnaestom stoljeu. Veina se uspjenih zemalja zapravo razvila
iza protekcionistikih prepreka; kritiari globalizacije optuuju zemlje
poput Japana i Sjedinjenih Drava, koje su se uspele ljestvama razvoja,
da ele odgurnuti te ljestve tako da ih drugi ne mogu slijediti.
Zagovornici slobodne trgovine odgovaraju dvama glavnim kritikama
argumenta o mladoj industriji. Prvo, kau oni, prikladan odgovor nije
protekcija; ako e na dugi rok tvrtka hiti profitabilna, moe dobiti zajam
s kojim e premostiti tekoe. U stvarnome svijetu, meutim, novim
je tvrtkama teko dobiti kapital. Amerika je vlada samo djelomino
prevladala taj problem time to ima Upravu za mala poduzea (Small
Business Administration - SBA) koja daje zajmove malim poduzeima.
(Ameriki div za otpremu i logistiku FedEx zapoeo je sa zajmom
SBA). U zemljama u razvoju, ti su problemi jo akutniji.
Drugo, kritiari tvrde da, preesto, zatiene mlade industrije
nikad ne porastu i zahtijevaju da budu trajno izolirane od izvanjske
konkurencije.
Openitije reeno, nositelji posebnih interesa hvataju se svakog
argumenta, ukljuujui i argument o mladoj industriji, da u potrazi
za veim profitom proguraju protekcionistike mjere - koje nameu
ogromne trokove ostatku gospodarstva. 20 U Bangladeu protekcija
proizvoaa tekstila ugroava proizvoae odjee poveavajui trokove

sirovina. Ova su iskustva upozorenje svakoj zemlji koja razmilja o

koritenju protekcije kao temelju za poticanje novih industrija.
No politika razliitih zemalja se razlikuje i nema nieg neminovnog
u takvom politikom neuspjehu. Istona je Azija doista uspjela odbiti
svoje mlade industrije od prsiju; pitanje je imaju li drugi politike
sustave koji su sposobni uiniti isto.
Jedan od odgovora na posljednju kritiku argumenta o mladoj industriji jest usredotoiti se na iroko zasnovanu protekciju, jedinstvenu
carinu na, recimo, industrijske proizvode. To je pristup argumenta
za protekciju mladoga gospodarstva (za razliku od mlade industrije).21 Bez protekcije, zemlja ija statina komparativna prednost lei,
recimo, u poljoprivredi, riskira stagnaciju; njezina e komparativna
prednost ostati u poljoprivredi, s ogranienim izgledima za rast. iroko
zasnovana industrijska protekcija moe dovesti do poveanja veliine
industrijskog sektora koji je, gotovo posvuda, izvor inovacija; mnogi
se od tih napredaka prelijevaju u ostatak gospodarstva, a isto je tako
i s koristima od razvoja institucija, kao to su financijska trita, koja
prate rast industrijskog sektora. tovie, velik i sve vei industrijski
sektor (i carine na proizvedena dobra) prua prihode s kojima vlada
moe financirati obrazovanje, infrastrukturu i druge sastojke koji su
neophodni za iroko zasnovani rast. U etvrtom emo poglavlju vidjeti
da pristae snane zatite intelektualnog vlasnitva zagovaraju upravo
isti nuni kompromis: oni tvrde da kratkorone neefikasnosti (koje
u tom sluaju proizlaze iz monopola, a u ovom iz carinske zatite)
bivaju vie nego nadoknaene dugoronim dinaminim dobicima.
U svakom sluaju, to je pitanje postizanja prave ravnotee: gotovo je
sigurno da je stanovita protekcija intelektualnog vlasnitva poeljna; i
gotovo je sigurno da je poeljna i stanovita trgovinska protekcija. Dok
je ekonomsko opravdanje koje stoji u pozadini argumenta mladoga
gospodarstva slino onome koje stoji iza argumenta o mladoj industriji,
politiki je argument daleko snaniji: iroko zasnovana protekcija
smanjuje prostor za posebne interese.
Ako su zagovornici argumenta o mladoj industriji ponekad pretjerano optimistini u gledanju na vrline protekcije, ponekad se ini da
zagovornici liberalizacije ive jo vie u zemlji snova, vjerujui da e
gotovo svaki trgovinski sporazum, osobito sa Sjedinjenim Dravama ili

Europskom unijom, bez obzira na to koliko bio nepravedan, arobno

donijeti ulaganja i stvoriti nova radna mjesta. Oni citiraju statistike
studije koje tvrde da liberalizacija trgovine poveava rast. No paljivi
pogled na podatke pokazuje neto posve razliito. Pokazuje da zemlje,
poput onih u Istonoj Aziji, koje su postale integriranije u svjetsko
gospodarstvo, bre rastu. Ono to pokree rast je izvoz, a ne uklanjanje
trgovinskih prepreka. Studije koje se izravno usredotouju na uklanjanje
trgovinskih prepreka pokazuju slabu povezanost liberalizacije i rasta.
Zagovornici brze liberalizacije pokuali su izvesti intelektualni trik,
nadajui se da e openita rasprava o koristima od globalizacije biti
dovoljna da dokau da su u pravu. 22

Pravedna trgovina nasuprot slobodnoj trgovini

Ekonomisti se usredotouju na to kako liberalizacija utjee na efikasnost
i rast. No popularne se rasprave vie usredotouju na pravednost. Kada
ljudi u razvijenom svijetu govore o nepravednoj trgovini, ono to esto
imaju na umu je velika prednost zemalja u razvoju u niskim nadnicama.
No te zemlje imaju i nepogodnosti koje to potiru: visok troak kapitala, lou infrastrukturu, nie razine kvalifikacija i sveukupno nisku
produktivnost. Ljudi u zemljama u razvoju ale se jednako glasno na
potekoe natjecanja s razvijenim industrijskim zemljama. Ekonomisti
naglaavaju da te razliite jake i slabe strane znae da svaka zemlja
ima komparativnu prednost, stvari u kojima je relativno dobra, i da
bi one trebale odrediti to ona izvozi. Nije nepravedno biti siromaan
i imati niske nadnice; to je alosno.
Ako neka zemlja ili tvrtka nudi robu po nioj cijeni od neke amerike
tvrtke, u politikom diskursu i preesto postoji pretpostavka da je to
sigurno zato to ta tvrtka igra nepoteno. Napokon, amerike tvrtke
su sigurno efikasnije od tvrtki bilo gdje drugdje; na ravnom terenu
za igru, u situaciji jednakih ansi, one bi pobijedile. Zakoni protiv
dampinga (koji se esto nazivaju "zakonima o pravednoj trgovini"),
podrobnije opisani kasnije u ovom poglavlju, gotovo se temelje na
ovoj pretpostavci: budui da su amerike tvrtke efikasnije, njihovi
trokovi moraju biti nii; ako strane tvrtke u konkurenciji pobjeuju
amerike tvrtke, to mora biti zato to varaju - prodaju ispod cijene

kotanja. No time se ignorira osnovno naelo trgovine: trgovina se ne

temelji na apsolutnoj snazi neke zemlje nego na njezinim relativnim
snagama, na njezinoj komparativnoj prednosti; ak i da je Amerika
efikasnija u svakoj industriji (to nije), industrije u kojima je relativno
manje efikasna gubit e od konkurencije.
to bi se, onda, trebalo smatrati pravednom trgovinom? Postoji
prirodna referentna toka: trgovinski reim koji bi se pojavio kad se
uklone sve subvencije i trgovinske restrikcije. 23 Svijet, dakako, nije
nigdje ni blizu takvog reima. Asimetrije u liberalizaciji mogu ii u
korist nekih skupina nautrb drugih. Primjerice, trgovinski sporazumi
sada zabranjuju veinu subvencija - osim za poljoprivredne proizvode.
To smanjuje dohotke seljaka u zemljama u razvoju koji nee dobiti
subvencije. A budui da 70 posto ljudi u zemljama u razvoju izravno ili
neizravno ovisi o poljoprivredi, to znai da se dohoci zemalja u razvoju
smanjuju. No kojim god se mjerilom sluili, dananji je meunarodni
trgovinski reim nepravedan prema zemljama u razvoju. 24
ak i s nepravednim trgovinskim sustavom, Kina, Indija i nekoliko
drugih zemalja u razvoju silno rastu, a njihov se rast velikim dijelom
temelji na trgovini. No drugi nisu bili te sree. Neravni teren za igru,
teren nejednakih ansi, znai da e biti vie zemalja u cjelini koje gube,
pa ak i vie ljudi u uspjenim zemljama koji e gubiti. Kina, prema
veini tumaenja jedan od istinskih dobitnika u svjetskoj trgovinskoj
konkurenciji, suoava se s problemom sve vee nejednakosti; njezini
seljaci pate zbog amerikih i europskih poljoprivrednih subvencija, koje
obaraju cijene. Kina i druge zemlje u razvoju suoavaju se s okrutnom
dilemom - mogu troiti oskudne resurse da bi subvencionirale svoje
seljake u cilju potiranja dareljivosti razvijenog svijeta njihovima, no to
e znaiti manje rashoda za razvoj i stoga sporiji rast za zemlju u cjelini.

POVIJEST TRGOVINSKIH SPORAZUMA

Ekonomisti zagovaraju slobodnu trgovinu ve dva stoljea, no vie od
apstraktnih argumenata, za val koji je zapoeo prije ezdeset godina
bila je odgovorna Velika depresija iz tridesetih godina. Za uzastopna
se poveanja carina potkraj dvadesetih i poetkom tridesetih godina

mislilo da su odigrala vanu ulogu u produbljivanju Velike depresije.

U svakoj je zemlji dolo do opadanja ekonomske aktivnosti i stoga su sve
poveale restrikcije uvoza. Te su restrikcije tetile drugim zemljama, koje
su odgovorile poveanjem vlastitih restrikcija; s takvim se postupanjem
pojavio zaarani krug. Nakon Drugoga svjetskog rata, kad su svjetski
voe nastojali stvoriti novi, prosperitetniji meunarodni ekonomski
poredak, bilo je prirodno da nisu samo nastojali poveati financijsku
stabilnost kroz stvaranje Meunarodnog monetarnog fonda nego su
pokuali takoer osnovati Meunarodnu trgovinsku organizaciju koja
e regulirati trgovinu. To se nije dogodilo. Sjedinjene su Drave odbile
prijedlog za osnivanje Meunarodne trgovinske organizacije 1950.
godine zbog zabrinutosti nekih konzervativaca i korporacija da e to
dovesti do naruavanja nacionalne suverenosti i pretjerane regulacije.
Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization - W T O )
osnovana je tek etrdeset pet godina kasnije.
U meuvremenu, trgovinski pregovori predvoeni razvijenim industrijskim zemljama pod pokroviteljstvom GATT-a, Opeg sporazuma o
carinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade), uvelike
su smanjili carine na industrijske proizvode i stvorili temelje modernog trgovinskog reima. Sustav GATT-a bio je izgraen na principu
nediskriminacije: zemlje nee diskriminirati druge lanice GATT-a.
To je znailo da e svaka zemlja tretirati sve ostale jednako - sve e
biti najpovlatenije, pa otud i naziv: princip najpovlatenije zemlje,
temelj multilateralnog sustava. Uz to je iao i princip nacionalnog
tretmana: strani e se proizvoai tretirati jednako i bit e podloni
istim regulativama kao i domai proizvoai.
Trgovinski se pregovori odvijaju u nizu tijekom kojih se raspravljaju
mnoga pitanja, sa sloenim pogaanjem izmeu zemalja. Svaka zemlja
pristaje na nie carine i na otvaranje trita ako drugi uine isto.
Time to se raspravlja dovoljno pitanja nadaju se da pregovori mogu
iznjedriti skup trgovinskih koncesija zbog kojih e svakoj zemlji biti
bolje. GATT se usredotoio na liberalizaciju trgovine industrijskim
proizvodima, komparativnoj prednosti razvijenih industrijskih zemalja.
Bilo je i ograniene trgovinske liberalizacije u podrujima koja su vana
za zemlje u razvoju, kao to su poljoprivreda i tekstil. Tekstil je ostao
podvrgnut snanim ogranienjima (kvotama) od zemlje do zemlje,

od proizvoda do proizvoda; 25 isto tako, poljoprivreda je ostala jako

zatiena i subvencionirana.
Urugvajski krug, krug trgovinskih pregovora koji je zapoeo u Punti
del Este u Urugvaju u rujnu 1986. godine, zavrio je sa sporazumom
potpisanim u Marrakechu 15. travnja 1994. godine. Temeljem tog
je sporazuma GATT, koji je imao 128 drava lanica, zamijenjen
Svjetskom trgovinskom organizacijom, koja danas ima 149 drava
lanica. Ministri iz tih zemalja sastaju se barem svake dvije godine.
Svjetska trgovinska organizacija zamiljena je da osigura ekspanziju
trgovinskih sporazuma bru od one pod GATT-om, s prodiranjem
u nova podruja kao to su usluge i prava intelektualnog vlasnitva.
to je najvanije, po prvi put je postojao uinkovit - iako ogranien
- mehanizam osiguravanja provedbe. Svjetska trgovinska organizacija
nije sama kanjavala prekritelje, ali je ovlaivala zemlje kojima je
krenjem nanesena teta da reagiraju nametanjem trgovinskih restrikcija
zemlji koja se ogrijeila. Europska unija je postala prilino sofisticirana
u sluenju tim instrumentom protiv Sjedinjenih Drava. Ona sastavlja
dugaki popis potencijalnih kandidata za protumjere, ciljajui podruja
u kojima e carine biti osobito bolne, ili robu proizvedenu u okruzima
kongresmena na koje pokuavaju djelovati. Te prijetnje izuzetno dobro
funkcioniraju.
Prvi korak prema vladavini prava u meunarodnoj trgovini bilo je
veliko postignue Urugvajskog kruga. Bez vladavine prava pobjeuje
gruba sila. Meunarodno je pravo Svjetske trgovinske organizacije
nesavrena vladavina prava; pravila se izvode iz pogaanja, ukljuujui
i pogaanje izmeu bogatih i siromanih zemalja, a u tom pogaanju
obino prevladaju bogati i moni. Nametanje provedbe je asimetrino prijetnja trgovinske restrikcije od strane Sjedinjenih Drava protiv neke
male zemlje poput Antigue izmamit e odgovor, no Sjedinjene Drave
ne posveuju mnogo pozornosti ako Antigua zaprijeti trgovinskim
restrikcijama. Samo kad ta praksa utjee na velik broj zemalja - kao
u sluaju subvencija za pamuk to ih Sjedinjene Drave dijele svojim
farmerima - prijetnja odmazdom je vjerodostojna. 26 Unato tome,
nesavrena vladavina prava bolja je od nikakve.

Od Seattlea do Cancna
Pola desetljea nakon dovrenja Urugvajskog kruga, 30. studenoga
1999. godine, Svjetska trgovinska organizacija sastala se u Seattleu u
dravi Washington na neemu to je trebalo biti pokretanje novog kruga
trgovinskih pregovora, zamiljenog tako da budu krunsko postignue
nastojanja Clintonove administracije na liberalizaciji trgovine, to je
obuhvaalo stvaranje NAFTA-e 1994. godine i Svjetske trgovinske
organizacije 1995. godine. 27 Umjesto toga, taj je sastanak bio katastrofa. Pregovore su brzo zasjenili golemi ulini prosvjedi. Poevi
u pet sati ujutro prvoga dana konferencije, stotine aktivista poelo
je preuzimati nadzor nad raskrijima ulica blizu centra u kojem se
odravalo zasjedanje. Do kraja dana, gradonaelnik je objavio stanje
graanskog izvanrednog stanja i nametnuo redarstveni sat, a guverner
je pozvao Nacionalnu gardu. Razmjeri demonstracija zasjenili su svaki
prethodni prosvjed povezan s globalizacijom.
Premda su prosvjednici predstavljali arenilo gledita i nisu nudili
nikakve koherentne alternative, bilo je mnogo toga za prigovoriti (iako
sama Svjetska trgovinska organizacija nije trebala ponijeti glavni teret
prigovora; ona samo osigurava forum na kojem se zbivaju trgovinski
pregovori). Urugvajski se krug temeljio na onome to je postalo
poznato kao "velika pogodba", u kojoj su razvijene zemlje obeale
da e liberalizirati trgovinu u poljoprivredi i tekstilu (to jest, u radno
intenzivnim dobrima koja su od interesa izvoznicima u zemljama u
razvoju), a zauzvrat su zemlje u razvoju pristale smanjiti carine i prihvatiti
odreeni niz novih pravila i obveza u vezi s pravima na intelektualno
vlasnitvo, ulaganjima i uslugama. Kasnije su mnoge zemlje u razvoju
imale osjeaj da su dovedene u zabludu da pristanu na veliku pogodbu:
razvijene zemlje nisu ispunile svoju stranu dogovora. Tekstilne kvote
ostale su na snazi cijelo desetljee, a na vidiku nije bio nikakav kraj
poljoprivrednih subvencija.
Tijekom etrdeset godina liberalizacija trgovine se usredotoila na
otvaranje trita industrijskim proizvodima - u to vrijeme, komparativnoj prednosti Sjedinjenih Drava i Europe. No ranije sam naglasio
dinamiku prirodu komparativne prednosti: danas Kina i druge
zemlje u razvoju imaju komparativnu prednost u mnogim podrujima
industrijske proizvodnje. Trgovinski su pregovarai nesvjesno etiri

desetljea radili na otvaranju trita za Kinu! Dok se industrijska

proizvodnja u razvijenom svijetu smanjivala - danas predstavlja samo
11 posto amerikog zapoljavanja i proizvoda - ameriki i europski
trgovinski pregovarai morali su postii neto u uslugama (koje sada
ine preko 70 posto amerikoga gospodarstva i gotovo isto toliko u
Europi i Japanu) i u intelektualnom vlasnitvu kako bi zadovoljili svoje
birae. Uspjeli su.
Popis prigovora protiv trgovinskog sporazuma Urugvajskog kruga
bio je podugaak:

Bio je tako asimetrian da je najsiromanijim zemljama zapravo bilo

loije; podsaharska je Afrika, najsiromanija regija s prosjenim
dohotkom od neto vie od 5 0 0 dolara per capita godinje, izgubila
nekih 1,2 milijarde dolara godinje. 28

Sedamdeset posto dobitaka ilo je razvijenim zemljama - nekih

3 5 0 milijardi dolara godinje. Iako zemlje u razvoju imaju 85
posto svjetskog stanovnitva i gotovo polovicu ukupnog svjetskog
dohotka, primile su samo 30 posto koristi - a te su koristi ile
uglavnom zemljama sa srednjim dohotkom kao to je Brazil. 29

Urugvajski je krug uinio neravni teren za igru jo neravnijim.

Razvijene zemlje nameu daleko vie - u prosjeku etiri puta vie
- carine protiv zemalja u razvoju nego protiv razvijenih zemalja.
Siromana zemlja kao to je Angola plaa isto toliko carina Sjedinjenim Dravama koliko i bogata Belgija; Gvatemala plaa isto
koliko i Novi Zeland. 3 0 A ta diskriminacija postoji ak i nakon
to su razvijene zemlje dodijelile takozvane preferencije zemljama
u razvoju. Bogate zemlje kotaju siromane zemlje tri puta vie u
trgovinskim restrikcijama nego to daju ukupne razvojne pomoi. 31

Fokus je bio na liberalizaciji tokova kapitala (to su razvijene zemlje

eljele) i ulaganja, a ne na liberalizaciji tokova rada (koja bi mogla
koristiti zemljama u razvoju), unato tomu to bi potonje dovelo
do daleko veeg poveanja svjetske proizvodnje.

Isto bi tako liberalizacija usluga u kojima prevladava nekvalificirani

rad dovela do daleko veeg poveanja svjetske efikasnosti nego
liberalizacija usluga u kojima prevladava kvalificirani rad (kao to su
financijske usluge), komparativna prednost razvijenih industrijskih

zemalja. Pa ipak su se pregovarai usredotoili na liberaliziranje

usluga u kojima prevladava kvalificirani rad.
Jaanje prava intelektualnog vlasnitva uvelike je pogodovalo razvijenim zemljama i tek su kasnije trokovi zemalja u razvoju postali
oiti, kad su spasonosni generiki lijekovi odstranjeni s trita, a
kompanije iz razvijenog svijeta poele patentirati tradicionalno i
uroeniko znanje. (Ovo emo potpunije razmotriti u etvrtom
poglavlju).
Sjedinjene Drave i Europa usavrile su umijee zagovaranja slobodne
trgovine dok su istodobno radile na trgovinskim sporazumima koji
ih tite od uvoza iz zemalja u razvoju. Velik dio uspjeha razvijenih
industrijskih zemalja ima veze s oblikovanjem dnevnog reda - one
postavljaju dnevni red tako da se otvaraju trita za dobra i usluge
koji predstavljaju njihovu komparativnu prednost.
Zapadni su pregovarai gotovo uzeli zdravo za gotovo da mogu
nadzirati ono o emu se raspravlja i odrediti ishode. Kad Sjedinjene
Drave i Europa nameu otvaranje trita uslugama, ne misle (kako bi
logiki trebale): da su, openito, usluge radno intenzivne; da, openito,
upravo zemlje u razvoju imaju obilje rada; i da e stoga, openito,
pravedna liberalizacija uslunog sektora biti od osobite koristi zemljama
u razvoju. One razmiljaju: moemo liberalizirati visokokvalificirane
usluge koje predstavljaju nau komparativnu prednost sada i moemo
se pobrinuti, na ovaj ili onaj nain, da ne liberaliziramo usluge koje
su intenzivne nekvalificiranim radom. Od samog poetka rasprave,
imali su na umu neuravnoteeni sporazum.
Nositelji su posebnih interesa uvelike krivi - ne nositelji posebnih
interesa u zemljama u razvoju koje se opiru liberalizaciji trgovine, kako
se ale predlagai liberalizacije trgovine, nego nositelji posebnih interesa
u razvijenim zemljama koji oblikuju dnevni red kako bi koristili sebi,
dok je zbog toga ak i prosjenom graaninu njihovih vlastitih zemalja
loije. Pregovarai, predstavljajui svoje neposredne "klijente" - korporacije koje kod njih mnogo i konstantno lobiraju, dijelom izravno, a
dijelom kroz lobiranje u Kongresu i administraciji - esto gube iz vida
cjelovitu sliku, brkajui interese tih kompanija s amerikim nacionalnim
interesima ili, jo gore, s onim to je dobro za svjetski trgovinski sustav.

A ta je pria uglavnom ista i u drugim industrijskim zemljama. Unutar

svake zemlje interesi izvoznih korporacija vre pritisak na pregovarae
da dobiju sporazume koji osiguravaju vie pristupa njihovoj robi,
dok uvozne industrije vre pritisak za protekciju. Pregovarai ne tee
intelektualnoj dosljednosti, ne tee sporazumu koji bi se temeljio na
naelima, nego nastoje samo uravnoteiti konkurentne interese.
Prosvjedi u Seattleu poslali su vanu poruku nezadovoljstva ministrima trgovine, no razvijene industrijske zemlje nisu jo bile spremne
odustati od svog pritiska prema daljnjoj liberalizaciji. Ministri trgovine
sastali su se sljedei put u Dohi u Kataru, maloj zemlji Perzijskoga
zaljeva, u studenome 2 0 0 1 . godine - lokaciji dobro odabranoj za one
koji ne ele da im dodijavaju prosvjednici svojim zapitkivanjem to se
zbiva iza zatvorenih vrata. Razvijene su zemlje obeale da e razgovore
uiniti "razvojnim krugom"; drugim rijeima, obvezale su se da e
stvoriti trgovinski reim koji e aktivno poveavati razvojne izglede i
ispraviti neravnotee prethodnih krugova.32 Zemlje u razvoju oklijevale
su u pridruivanju; bilo ih je strah da e im biti nametnut jo jedan
nepravedan trgovinski sporazum, sporazum zbog kojeg e, kao i zbog
posljednjega, nekima od njih zapravo biti loije; brinule su da e, im
ponu pregovori, biti na jedan ili drugi nain vren pritisak na njih i
da e biti prisiljene potpisati novi sporazum koji ide protiv njihovih
najboljih interesa. Bile su skeptine prema obeanjima koja su dana u
Dohi; i, kako su se pregovori razvijali tijekom sljedeih godina, ini
se da je njihov skepticizam bio opravdan.
Pregovori su zastali zbog odbijanja razvijenog svijeta da smanji
poljoprivredne subvencije - zapravo su 2 0 0 2 . godine Sjedinjene Drave donijele novi zakon o poljoprivredi koji je gotovo udvostruio
njihove subvencije. U rujnu 2 0 0 3 . godine ministri trgovine opet su se
sastali u Cancnu, to na lokalnom majanskom jeziku znai "zmijska
jama" - a takvim se taj sastanak i pokazao za pregovarae. Ministri
su trebali ocijeniti napredak koji je ostvaren i dati smjernice svojim
pregovaraima za dovravanje "razvojnog kruga". Unato tome to su
i dalje odbijale napraviti ustupke u poljoprivredi ili bilo kojem drugom
glavnom pitanju od interesa za zemlje u razvoju - u biti, krei svoje
obeanje - razvijene su zemlje inzistirale na proguravanju vlastitog
plana smanjenih carina i otvaranja pristupa dobrima i uslugama to
su ih Europska unija i Sjedinjene Drave eljele izvoziti. Htjele su ak

zemljama u razvoju nametnuti nove zahtjeve. Premda su razvijene

industrijske zemlje i dalje govorile o razvojnom krugu, to je bila puka
retorika: postojao je stvaran rizik da e taj novi krug, umjesto da
ispravi neravnotee iz prolosti, uiniti ih jo gorima. Razgovori su
se uruili etvrti dan sastanka. Nikada prije nisu trgovinski pregovori
zavrili u takvoj pometnji.
Sljedei svjetski sastanak ministara trgovine u Hong Kongu u
prosincu 2 0 0 5 . godine - kojemu je izvorno bilo namijenjeno da dovri
razvojni krug - nije zavrio katastrofom, no nije se mogao ni zvati
uspjehom: Pascal Lamy, elnik Svjetske trgovinske organizacije, uspio
je toliko smanjiti oekivanja da se svaki sporazum, ak i onaj koji bi
imao malo uinka na svjetsku trgovinu - mogao shvatiti kao najbolje
to se moe oekivati u tim okolnostima. Vie je napora uloeno u
upravljanje tiskom nego u iznoenje smislenih ponuda. Sjedinjene Drave, koje su zbog svojih golemih subvencija za pamuk najvei svjetski
izvoznik pamuka, s mnogo su fanfara ponudile da e otvoriti svoja
trita afrikim proizvoaima pamuka - ta je ponuda malo vrijedila
zato to Amerika nee uvoziti mnogo pamuka (zbog svojih golemih
subvencija za pamuk, ona je izvoznik pamuka, a ne vani uvoznik).
Izgleda da se doba multilateralne liberalizacije trgovine pribliava
kraju (barem za neko vrijeme), jer se dobro utemeljena razoaranost
u zemljama u razvoju spaja s rastuim raspoloenjem u prilog protekcionizma u razvijenom svijetu. to god da proizalo iz takozvanog
razvojnog kruga - ako neto uope proizae - nee zasluiti taj epitet.
Malo e uiniti da stvori trgovinski reim koji bi bio pravedan prema
zemljama u razvoju ili koji e promicati njihov razvoj: carine nametnute
od strane razvijenih zemalja protiv zemalja u razvoju i dalje e biti
daleko vie od onih koje su nametnute protiv drugih razvijenih zemalja,
a razvijene zemlje e i dalje davati goleme poljoprivredne subvencije,
to e stvarati golemu tetu zemljama u razvoju.
Stvarna opasnost danas nije da e se neto prihvatiti ili ne prihvatiti
u zakljuku razvojnog kruga to bi znaajno tetilo zemljama u razvoju:
razmjeri reformi tako su mali da je vjerojatno da e znaiti malo.
Svaki e eventualni sporazum praviti samo ogranienu tetu ili e biti
samo od ograniene koristi. Stvarna je opasnost da e svijet misliti
da je postigao ono to je zacrtano u Dohi, tako da, idui dalje, nema

nikakve potrebe za razvojnim krugom. Trgovinski e se pregovarai

onda vratiti uobiajenim poslovima - sljedeem krugu trgovinskih
pregovora u kojoj e rezultat tekog pogaanja biti da lavovski dio
dobitaka ide razvijenim zemljama.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE

Doha nije uspjela. 33 Premda moe biti teko precizno odrediti to je
pravedan svjetski trgovinski reim, jasno je da sadanji aranmani nisu
pravedni i jasno je da e razvojni krug malo napraviti da bi trgovinski
reim uinila pravednijim ili sklonijim razvoju. 34 Vjerujem, meutim,
da je mogue oblikovati svjetski trgovinski reim koji bi promicao
boljitak najsiromanijih zemalja i koji bi, u isto vrijeme, bio dobar za
razvijene industrijske zemlje u cjelini - iako bi, dakako, neki posebni
korporacijski interesi mogli s razlogom patiti. Bilo je to, naravno,
obeanje Dohe. Reforme bi malo kotale razvijene zemlje - u veini
sluajeva nita, jer bi porezni obveznici utedjeli milijarde od subvencija
a potroai milijarde od niih cijena - a zemlje u razvoju bi imale
neizmjerne koristi.
Premda Doha nije uspjela odrati svoje obeanje, ostaje izazov da se
jednom u budunosti stvori trgovinski reim koji bi bio pravedan i koji
bi siromanim zemljama svijeta dao priliku da se razviju kroz trgovinu.
Postoji potpuni popis reformi, koje znatno nadilaze poljoprivredna
pitanja na koja se usredotoio tako velik dio rasprave: reformi koje
idu u korist siromanima i razvoju. Te su reforme ono na to bi liio
istinski razvojni krug.

Zemlje u razvoju trebale bi biti tretirane drugaije

Zemlje u razvoju razlikuju se od razvijenijih zemalja - neke od tih razlika
objanjavaju zato su toliko siromanije. Ideja da bi zemlje u razvoju
trebale zbog toga dobivati "posebni i razliiti tretman" sada je iroko
prihvaena i ukljuena je u mnoge trgovinske sporazume. 35 Razvijenim
zemljama doputa se, primjerice, da odstupaju od naela najpovlatenije
nacije doputajui nie carine na uvoz iz zemalja u razvoju - no ak i s

tim takozvanim preferencijalnim tretmanom, carine razvijenih zemalja

na uvoz iz zemalja u razvoju su, kako smo vidjeli, etiri puta vie od
carina na dobra koja proizvode druge razvijene zemlje.
Sadanji sustav, meutim, ini preferencijalni tretman posve dobrovoljnim te ga razvijene industrijske zemlje daju prema vlastitom hiru.
Povlastice se mogu oduzeti ako zemlja u razvoju ne ini ono to eli
zemlja koja ih dodjeljuje. Preferencijalni je tretman postao politiki
instrument, orue za prisiljavanje zemalja u razvoju da ine ono to
se od njih oekuje.

Slobodna trgovina za siromane:

prijedlog proirenog pristupa tritima
Jedna bi jedina reforma istodobno pojednostavila pregovore, promicala
razvoj i zapoela bavljenje nepravednostima trenutanog reima. Bogate
bi zemlje jednostavno trebale otvoriti svoja trita siromanijima, bez
reciprociteta i bez ekonomskih ili politikih uvjeta. Zemlje sa srednjim
dohotkom trebale bi otvoriti svoja trita manje razvijenim zemljama
i trebalo bi im dopustiti da proire povlastice jedna drugoj a da ih
ne proire na bogate zemlje, tako da se ne trebaju bojati da e uvoz
iz tih zemalja unititi njihove industrije u nastajanju. Koristi e imati
ak i razvijene industrijske zemlje, zato to e moi bre nastaviti s
liberalizacijom meu sobom - to njihova gospodarstva mogu podnijeti
- a da ne moraju udovoljavati brigama zemalja u razvoju. Ta reforma
zamjenjuje princip "recipronosti meu svim zemljama - bez obzira na
okolnosti" principom recipronosti meu jednakima, ali diferencijacije
meu onima koji su u znatno razliitim okolnostima. 36
Europska je unija uvidjela mudrost tog temeljnog pristupa kad
je 2001. godine jednostrano otvorila svoja trita najsiromanijim
zemljama svijeta, ukidajui (gotovo) sve carine i trgovinske restrikcije
bez zahtijevanja politikih ili ekonomskih ustupaka. 37 Poivalo je to na
uvjerenju da e europski potroai imati koristi od niih cijena i vee
raznolikosti proizvoda; premda e europske proizvoae to kotati
zanemariv iznos, moglo bi biti od goleme koristi najsiromanijim
zemljama; i to je bila snana demonstracija dobre volje. Europska bi se
inicijativa trebala proiriti na sve razvijene industrijske zemlje, a trita
bi se trebala otvoriti ne samo najsiromanijima nego svim zemljama u

razvoju. (U jednom od vrhunaca licemjerja i cinizma na hongkonkom

sastanku u prosincu 2 0 0 5 . godine Sjedinjene Drave su ponudile da
se otvore za 97 posto dobara proizvedenih u najmanje razvijenim
zemljama, pri emu je taj broj bio paljivo odreen da iskljui veinu
proizvoda koje su eljele zadrati vani, primjerice, bangladeki tekstil
i odjeu. Banglade bi, naravno, mogao slobodno izvoziti mlazne
motore i sve vrste ostalih proizvoda koji nadilaze njegove mogunosti
proizvodnje). 38

irenje razvojnih prioriteta zemalja u razvoju

Razvoj je sam po sebi dovoljno teak: ne bismo trebali ograniiti ono to
zemlje u razvoju mogu uiniti da bi sebi pomogle u rastu. No to je ono
to je uinio Urugvajski krug, budui da ograniava njihovu sposobnost
da se slue nizom instrumenata kako bi potaknule industrijalizaciju.
Postoji razlika izmeu uinaka na svjetsko gospodarstvo poljoprivrednih subvencija koje daju Sjedinjene Drave i Europa, koje su
doputene, i subvencija koje bi zemlje u razvoju moda eljele dati da
pomognu stvaranje novih industrija ili ak da zatite svoje industrije
i seljake od subvencionirane konkurencije, koje su zabranjene. Kad
Sjedinjene Drave subvencioniraju pamuk, to utjee na svjetske cijene;
seljacima u zemljama u razvoju nanosi se teta zbog dareljivosti
Sjedinjenih Drava prema svojim farmerima. (Ekonomisti to nazivaju
"eksternalijama"). No ako Jamajka zatiti svoje proizvoae mlijeka,
to nema utjecaja na svjetske cijene. tovie, zemlje u razvoju imaju
ograniena sredstva za izlazak na kraj s posljedicama liberalizacije:
jamajanski proizvoai mlijeka, koji su morali obustaviti poslovanje
zbog amerike visokosubvencionirane mlijene industrije, imaju malo
praktikih alternativa. U gradovima je malo poslova, a okretanje nekoj
drugoj slabije plaenoj poljoprivrednoj proizvodnji uinilo bi ivot
seljaka, koji ionako proizvodi jedva koliko je dovoljno za uzdravanje,
jo siromanijim. Vlada mora donijeti teku odluku: nadopunjavati
dohodak pojedinanih seljaka ili troiti dravna sredstva na ulaganje
koje je potrebno cijeloj zemlji. Nema dovoljno novca da se uini oboje.
Protekcija protiv amerikog subvencioniranog mlijeka moe biti jedina
razumna alternativa, barem na kratki rok.

Ako se usvoji prijedlog proirenog pristupa tritima, zemlje e imati

prostora za provoenje svojih strategija i politika razvoja usmjerenih
na zatitu njihovih vrlo siromanih graana. No ako se ne usvoji,
tada moraju postojati izuzeci koji zemljama u razvoju doputaju vie
manevarskog prostora, osobito da koriste jednolike carine koje poveavaju prihode (pri emu se uinak na uvoz malo razlikuje od uinka
promjene deviznoga teaja) i privremene industrijske subvencije. Kako
je Europa s pravom istaknula, Sjedinjene Drave se esto slue svojim
obrambenim rashodima za subvencioniranje cijelog niza industrija.
Boeing je imao koristi od vojnih rashoda za projektiranje aviona,
a softverska industrija ima goleme koristi od cijelog niza vladinih
rashoda koji su pridonijeli razvoju Interneta, pa ak i preglednika.
tovie, komercijalne se koristi esto iznose kao jedno od opravdanja
za visoku razinu obrambenih rashoda. Sjedinjene Drave su dovoljno
bogate da si priute neefikasnu industrijsku politiku skrivenu u svojoj
vojsci; zemlje u razvoju to nisu - i one bi trebale moi slobodno, ako
odlue, imati jednu koja odgovara njihovim okolnostima.

Poljoprivreda
Desetljee nakon Urugvajskog kruga, vie od dvije treine dohotka
poljoprivrednika u Norvekoj i vicarskoj dolazilo je od subvencija,
vie od polovice u Japanu i jedna treina u Europskoj uniji. Za neke
kulture, kao to su eer i ria, subvencije su iznosile gotovo 80 posto
dohotka poljoprivrednika. 3 9 Ukupne poljoprivredne subvencije u
Sjedinjenim Dravama, Europskoj uniji i Japanu (ukljuujui i skrivene
subvencije, kao za vodu), ako zapravo ne premauju ukupni dohodak
podsaharske Afrike, iznose barem 75 posto dohotka te regije, zbog
ega je afrikim seljacima gotovo nemogue konkurirati na svjetskim
tritima. 40 Prosjena europska krava dobiva subvenciju od dva dolara
dnevno (mjera siromatva Svjetske banke); vie od polovice ljudi u
zemljama u razvoju ivi s manjim iznosom. ini se da je bolje biti krava
u Europi nego siromana osoba u nekoj zemlji u razvoju.
Seljak koji proizvodi pamuk u Burkini Faso ivi u zemlji s prosjenim
godinjim dohotkom od tek neto vie od 2 5 0 dolara. 41 On ivotari na
maloj estici polusune zemlje; nema navodnjavanja i presiromaan je

da si priuti gnojivo, traktor ili visokokvalitetno sjeme. U isto vrijeme

farmer koji proizvodi pamuk u Kaliforniji obrauje golemo podruje
od nekoliko stotina jutara, sluei se svom tehnologijom moderne
poljoprivrede: traktorima, visokokvalitetnim sjemenjem, gnojivom,
herbicidima, insekticidima. Najupadljivija je razlika navodnjavanje
- a voda kojom se slui za navodnjavanje zemlje zapravo je jako
subvencionirana. On plaa daleko manje za nju no to bi plaao na
konkurencijskom tritu. No ak i sa subvencijom za vodu, ak i sa svim
drugim prednostima, kalifornijski se farmer jednostavno ne bi mogao
natjecati na pravednom svjetskom tritu da nema daljnjih izravnih
vladinih subvencija koje osiguravaju pola ili vie njegova dohotka. Bez
tih subvencija, Sjedinjenim Dravama se ne bi isplatilo proizvoditi
pamuk; s njima, Sjedinjene Drave su, kako smo ve istaknuli, najvei
svjetski izvoznik pamuka. Otprilike 2 5 . 0 0 0 vrlo bogatih amerikih
farmera koji proizvode pamuk uspijevaju podijeliti meu sobom tri
do etiri milijarde dolara u subvencijama, to ih potie da proizvode
jo i vie. Poveana ponuda prirodno smanjuje svjetske cijene, to teti
nekih deset milijuna farmera u Burkini Faso i drugdje u Africi. 42
U svjetski integriranim tritima, meunarodne cijene utjeu na
domae cijene. Kako se svjetske poljoprivredne cijene smanjuju golemim
amerikim i europskim subvencijama, padaju i domae poljoprivredne
cijene, tako da je ak i onim poljoprivrednicima koji ne izvoze - koji
prodaju samo kod kue - nanesena teta. A nii dohoci seljaka dovode
do niih dohodaka onih koji seljacima prodaju dobra: krojaa i mesara,
sitnih trgovaca i brijaa. Svi u zemlji pate. Subvencije moda nisu
zamiljene da nanose toliku tetu tolikim ljudima, no to je njihova
predviena posljedica.
Razlog koji se najee uje za nastavak tih subvencija u Sjedinjenim
Dravama jest to da su subvencije neophodne za odranje malih obiteljskih farmera i tradicionalnog naina ivota. No glavnina tog novca
ide u velike farme, esto korporativne. Te su subvencije jednostavno
postale jo jedan oblik korporacijskog blagostanja. Gledajui sve
poljoprivredne kulture, nekih 3 0 . 0 0 0 farmi (jedan posto od ukupnog
broja) prima gotovo 25 posto ukupno potroenog iznosa, s prosjekom
od vie od jednog milijuna dolara po farmi. Osamdeset i sedam posto
novca dobiva gornjih 20 posto farmera, od kojih svaki dobiva u prosjeku

gotovo 2 0 0 . 0 0 0 dolara. Nasuprot tome, 2 . 4 4 0 . 1 8 4 malih farmera na

dnu - istinski obiteljski farmeri - dobivaju 13 posto od ukupnog iznosa,
manje od 7.000 dolara svaki. 43 Goleme subvencije - ukljuujui i one
koje navodno ne izobliavaju trgovinu - zapravo tjeraju malog farmera
iz posla. Kada poljoprivreda postane unosnija zbog subvencija, poveava
se potranja za zemljom, to poveava cijene. S tako visokom cijenom
zemlje, poljoprivreda mora postati kapitalno intenzivna. Mora se u
velikoj mjeri sluiti gnojivima i herbicidima, koji su isto toliko tetni za
okoli kao to je poveana proizvodnja tetna za seljake u zemljama u
razvoju. Kao posljedica toga, malim farmerima, koji nemaju resurse za
tu vrstu kapitalno intenzivne poljoprivrede, postaje privlano rasprodati
zemlju velikim farmerima i unoviti kapitalni dobitak. Kako se zemlja
sve vie premjeta na velike farme, s njihovom velikom upotrebom
gnojiva, herbicida i tehnologije, proizvod se dodatno poveava te se
ljudima u zemljama u razvoju dodatno nanosi teta. 44
Ako razvijene zemlje vjeruju da im je potrebno prijelazno razdoblje
za ukidanje subvencija, ono bi se moralo ostvariti tako da se uklone
sve subvencije farmerima koji zarauju vie od, recimo, 100.000 dolara
i ogranie subvencije svakom farmeru na, recimo, 1 0 0 . 0 0 0 dolara.
Budui da golema veina ljudi koji ive u zemljama u razvoju za
svoje uzdravanje izravno ili neizravno ovisi o poljoprivredi, uklanjanje
subvencija i otvaranje poljoprivrednih trita bilo bi, poveanjem
cijena, od ogromne koristi. Koristi ne bi, meutim, imale sve zemlje
u razvoju. Uvoznici poljoprivrednih dobara patili bi poveavanjem
cijena. Meu zemljama u razvoju i unutar njih bilo bi i gubitnika i
dobitnika: seljacima bi bilo bolje, dok bi se gradski radnici suoili s
viim cijenama hrane. Nain za rjeavanje tog prijelaznog problema
bio bi da industrijske zemlje prue pomo zemljama u razvoju kroz
razdoblje prilagoavanja - ak i malen dio onoga to sada troe na
poljoprivredne subvencije bio bi dovoljan.
Pamuk je izuzetak. Ako se uklone subvencije za pamuk, uinak na
proizvoae bio bi znaajan, no uinak na potroae bio bi zanemariv.
Budui da troak sirovina predstavlja tako malen dio vrijednosti
dovrene odjee, znaajno poveanje u cijeni pamuka teko da bi se
odrazilo u cijenama koje se plaaju za tekstil i odjeu. To je jedan od

razloga da trenutano postoje tako snani zahtjevi zemalja u razvoju

za uklanjanje subvencija na pamuk.

Eskalirajue carine
Premda je smanjivanje poljoprivrednih carina i subvencija privuklo
golemu pozornost, to nije dovoljno za stvaranje pravednosti. Mora se
postii da i same carinske strukture budu u prilog razvoju. Netko bi
mogao pomisliti da poljoprivredne zemlje mogu konzervirati voe i
povre koje uzgajaju i tako zaraditi vie no to zarauju od izvoza sirovih
proizvoda. To bi bilo lako uiniti i stvorilo bi nova radna mjesta. No
one to ne ine, zato to razvijene zemlje oblikuju svoje carine na nain
koji destimulira ovu vrstu industrijaliziranja, stavljajui vee carine na
preraevine nego na sirovine; to je ukljueno vie proizvodnje, via
je i carina. To se zove eskalacijom carina.
Evo kako to funkcionira. Zamislite hipotetiki primjer nekog poljoprivrednog proizvoda, kao to su narane, koje neka razvijena zemlja
ne proizvodi sama. Europa moe dopustiti ulazak svjeih narani s
niskom carinom - pretpostavimo da je nula - zato to ima razmjerno
malu domau djelatnost uzgoja narani koju bi trebalo tititi. No ona
namee 25 posto carine na razliite oblike preraenih narani, od
marmelade od narani do smrznutog naraninog soka. Pretpostavite da
je polovica vrijednosti marmelade od narani u preradi, a druga polovica
u sastojku narani. Carina je, jasno, samo porez na preradu u zemlji
u razvoju. Postoji, zapravo, 50-postotna carina na aktivnost prerade,
tako da bi trokovi zemlje u razvoju morali biti mnogo, mnogo nii
da bi se ona uope mogla nadati natjecanju s proizvoaima konzervi
u razvijenoj zemlji. Zahvaljujui eskalirajuim carinama, Europa se i
dalje opskrbljuje jeftinim naranama i smanjuje opasnost konkurencije
njezinim preraivakim djelatnostima od strane zemalja u razvoju.45
Prijedlog o pristupu tritima - slobodnom pristupu zemalja u
razvoju tritima razvijenih industrijskih zemalja - oito bi rijeio
problem eskalirajuih carina. U novijim se trgovinskim raspravama
razvijene zemlje usredotouju na to da zemlje u razvoju smanje svoje
visoke carine. 46 Fokus bi trebalo promijeniti: prvi bi prioritet trebalo
biti uklanjanje eskalirajuih carina. O n o to je vano nisu samo

nominalne carinske stope nego efektivne carinske stope - carine na

dodanu vrijednost; i visoke efektivne carine na vrijednost koju je
dodala industrija u zemljama u razvoju trebalo bi drastino smanjiti.

Usluge u kojima prevladava

nekvalificirani rad i migracija
Razvijene su zemlje bogate kapitalom i tehnologijom, dok zemlje u
razvoju imaju obilje nekvalificiranog rada. Ono to svaka zemlja proizvodi odraava njezino bogatstvo u resursima. Zemlja s kvalificiranim
radom proizvodi dobra i usluge u kojima prevladava kvalificirani rad.
Urugvajski je krug proirio trgovinske pregovore na podruje usluga.
No, ono to ne udi, obuhvatila je liberalizaciju usluga kao to su
bankarstvo, osiguranje i informacijska tehnologija - sve sektori u
kojima Sjedinjene Drave imaju prednost - dok je ostavila potpuno
izvan dnevnog reda nekvalificirane usluge, kao to su otpremnitvo
i graevinarstvo.
Nekih etrdeset zemalja, meu kojima su i Sjedinjene Drave, imaju
zakone koji zahtijevaju upotrebu lokalnih brodova za domai prijevoz
dobara. U Sjedinjenim Dravama, Jonesov zakon iz 1920. godine
zahtijeva ne samo da brodovi moraju biti u vlasnitvu Amerikanaca
nego da budu izgraeni u amerikim brodogradilitima i da im posadu
ine Amerikanci. (Povijest protekcionizma ide mnogo dalje unatrag, do
prvog zasjedanja Kongresa 1789. godine). Amerika nema komparativnu
ili apsolutnu prednost u otpremi - tovie, jo 1986. godine procijenjeno
je da Jonesov zakon kota Ameriku vie od 2 5 0 . 0 0 0 dolara po svakom
radnom mjestu to ga je on sauvao.47 Otprema prua izvanrednu priliku
za trgovinsku raspravu u korist siromanih koja bi se usredotoila na
usluge u kojima prevladava nekvalificirani rad.
Slian se argument pojavljuje za kretanje rada i kapitala. Razvijene
su zemlje bogate kapitalom, koji se kree diljem svijeta traei najvee
prinose. Zemlje u razvoju imaju obilje nekvalificiranih radnika, koji se
ele kretati svijetom u potrazi za boljim poslovima. Prolih nekoliko
desetljea Sjedinjene Drave i Europska unija nameu, sa znatnim
uspjehom, liberalizaciju trita kapitala, koja omoguava da ulaganja
mnogo slobodnije teku svijetom, tvrdei da je to dobro za svjetsku

efikasnost. No ak hi i umjerena liberalizacija tokova rada poveala

svjetski BDP za iznose koji su jedan red veliine vei od najoptimistinijih procjena koristi od liberalizacije trita kapitala. Osim toga,
liberalizirana bi migracija bila od koristi zemljama u razvoju.48 U prvom
redu, radnici zaposleni u razvijenom svijetu alju novac kui; ve se
milijarde dolara alju svake godine. Godine 2 0 0 5 . Meksiko je prema
procjeni primio 19 milijardi dolara u poiljkama novca, to mu je
drugi izvor strane valute odmah iza nafte; u Latinskoj Americi u cjelini
poiljke novca 2005. godine iznosile su 42 milijarde dolara. 49 No troak
slanja poiljki novca moe biti vrlo visok i moe pojesti znaajan dio
poslanog iznosa. Razvijene zemlje trebaju olakati transfer poiljki
novca u zemlje u razvoju (to Sjedinjene Drave ve ine), tako da te
zemlje mogu ponjeti punu korist od migracije. 50
Razvijene zemlje, naravno, doista doputaju migraciju visokokvalificiranog rada u svoje zemlje, zato to jasno vide koristi koje dobivaju
od toga. No, kako smo istaknuli u prethodnom poglavlju, to se svodi
na uzimanje najvrednijeg intelektualnog kapitala zemalja u razvoju bez
naknade: nakon to su zemlje u razvoju uloile svoje oskudne dolare
u obrazovanje, razvijene zemlje ih, esto nehotice, pokuavaju liiti
njihovih najboljih i najbistrijih pojedinaca.
Asimetrija u liberalizaciji tokova kapitala i rada dovodi do daljnje
nepravednosti. Kad se liberaliziraju trita kapitala, zemlje se moraju
boriti da zadre kapital smanjujui poreze korporacijama. Budui da
rad - osobito nekvalificirani rad - nije tako mobilan, ne moraju se
toliko boriti da ga zadre. Otud asimetrina liberalizacija dovodi do
premjetanja tereta poreza na radnike - to smanjuje progresivnost
u poreznom sustavu. Ista se stvar dogaa u pogaanju oko nadnica:
radnicima se govori da e se, ako ne prihvate nie nadnice i smanjenu
zatitu, kapital (zajedno s radnim mjestima) preseliti u inozemstvo.

Necarinske prepreke
Smanjenje ili uklanjanje carina ne uklanja protekcionistika raspoloenja ili politiku; samo ih prisiljava da nau nove oduke. Ne udi
da su, kako su se carine smanjivale, razvijene industrijske zemlje bile

osobito domiljate u podizanju necarinskih prepreka. One poprimaju

nekoliko oblika.

Zatitne mjere
Zatitne mjere su privremene carine koje u naelu mogu imati vanu
ulogu u pomaganju nekoj zemlji da se prilagodi dok se suoava s
nepredvienim velikim porastom razine uvoza, "plimom". Te carine,
privremeno, ne dozvoljavaju ulazak stranog uvoza, pruajui industriji
potrebno vrijeme da se prilagodi - primjerice, da pobolja efikasnost ili
da radnici nau alternativno radno mjesto. Zemlje u razvoju vjerojatno
nisu koristile zatitne mjere onoliko koliko su trebale. Na drugome
kraju spektra, Sjedinjene Drave opetovano zloupotrebljavaju zatitne
mjere, primjenjujui ih esto za zatitu neke industrije u opadanju kao to je elik - ak i kad plima uvoza ima razmjerno malo veze s
temeljnim problemom. 51
Opravdanje za traenje zatitnih mjera ne bi trebalo biti samo
gubitak radnih mjesta ili smanjenje prodaje zbog poveanja uvoza iz
pojedine zemlje; trebalo bi pokazati da postoji uzrona veza izmeu
plime uvoza i problema dotine industrije. Primjerice, poveanje
uvoza tekstila iz Kine, kad je izjednaeno sa smanjenjem uvoza iz
Bangladea, ne bi trebalo tvoriti situaciju koja zahtijeva zatitu. I ne
bi trebalo biti preputeno administrativnim sudovima svake zemlje, sa
svim njihovim osjetljivostima na politike pritiske, da odlue je li neka
zatitna carina opravdana. Trebali bi postojati meunarodni standardi,
iju bi primjenu osiguravali meunarodno imenovani tribunali. Takav
tribunal, primjerice, vjerojatno ne bi pokazao puno suosjeanja prema
amerikim i europskim zahtjevima za zatitu od plime uvoza tekstila
nakon uklanjanja kvota za tekstil u sijenju 2005. godine - s obzirom
na to da je postojalo desetogodinje prijelazno razdoblje tijekom kojeg
su razvijene zemlje trebale postupno ukinuti protekciju kako bi olakale
prijelaz i tijekom kojeg nisu, zapravo, uinile nita. 52

Dampinke pristojbe
Dampinke pristojbe su necarinska prepreka koju Sjedinjene Drave
u najveoj mjeri preferiraju. Namijenjene su zaustavljanju neobine

nepravedne trgovinske prakse prodavanja dobara ispod cijene. Dok

su zatitne mjere privremene, dampinke pristojbe mogu biti trajne.
Amerika je optuila Meksiko za damping rajica, Kolumbiju za damping cvijea, ile i Norveku za damping lososa, Kinu za damping
jabunog soka i meda. Danas ileanski proizvoai vina brinu da e,
nastave li biti uspjeni, kalifornijski proizvoai vina zahtijevati da
Sjedinjene Drave nametnu dampinke pristojbe. Dampinke pristojbe
destimuliraju ulazak i na cijelom tritu stvaraju atmosferu straha:
svaka tvrtka brine da e se, uspije li ui na ameriko trite s novim
proizvodom, suoiti s dampinkim pristojbama zbog kojih e postati
nekonkurentna.
U devedesetim godinama Vijetnam je zapoeo izvoziti somove
u Sjedinjene Drave i to je ubrzo postalo najvee izvozno trite
Vijetnama. Ubrzo je Vijetnam preuzeo 20 posto amerikog trita
somova i bijesni su ameriki proizvoai somova postigli da Kongres
usvoji zakon po kojemu se samo ameriki somovi mogu prodavati pod
imenom soma. 53 No Vijetnam je nadmudrio Sjedinjene Drave: vratio
se na ameriko trite s novim imenom za svoje somove, imenom basa,
s kojim su vaili kao visokokvalitetan i egzotini strani proizvod. Tako
su ne samo istisnuli somove iz Mississippija ve i postizali viu cijenu.
Ovaj su put Sjedinjene Drave reagirale jo agresivnije. Budui da
jedna necarinska prepreka nije imala uspjeha, posluit e se drugom,
dampinkim pristojbama, optuujui Vijetnam da prodaje ispod cijene.
Racionalne tvrtke ne prodaju ispod cijene osim ako ne vjeruju da
time mogu stei monopolistiki poloaj, koji potom mogu odravati
dovoljno dugo ne samo da se oporave od onoga to su izgubile nego i da
ostvare prinos na svoje ulaganje (na svoje gubitke od prodavanja ispod
cijene). Ameriki antitrustovski zakon to uvia. Pod tim amerikim
zakonom, da bi se optube o predatorskom odreivanju cijena (kako
se naziva to kad neka kompanija prodaje ispod cijene da bi istisnula
domaeg suparnika) odrale, mora se pokazati da postoje izgledi ne
samo za monopolizaciju nego i za odranje tog monopola dovoljno
dugo da se nadoknade gubici. Predatorstvo (istinski damping) se doista
dogaa, iako je rijetko zato to je teko uspostaviti trajan monopol.
Meutim, ameriki zakon o konkurenciji od strane meunarodnih
tvrtki ne uvia tu temeljnu ekonomsku logiku. U malo je sluajeva
dampinga monopolizacija - a kamoli trajna monopolizacija - ak i

udaljena mogunost. Meksiko ne moe postii monopol na rajice,

Kolumbija ga ne moe postii na cvijee. Pa ipak, ne samo da su u
tim sluajevima iznesene optube za damping nego su nametnute i
dampinke pristojbe. Razlog je tomu to to se trokovi mjere na naine
koji esto imaju malo veze s ekonomskom stvarnou ili principima.
Dampinki zakoni nisu zamiljeni za razluivanje prodaje li neka tvrtka
ispod svojih (graninih) trokova; zamiljeni su za dobivanje visokog
iznosa trokova kako bi se mogle nametnuti dampinke pristojbe. Ne
udi, dakle, to se tako esto otkriva da racionalne tvrtke prodaju
ispod cijene. 54
Stvari su jo gore kad se za damping optui neko netrino gospodarstvo. (Kinu se, unato njezinom napretku prema trinom gospodarstvu, jo uvijek tretira kao netrino gospodarstvo). 55 U sluaju
netrinih gospodarstava, trokovi koji se upotrebljavaju za izraun
radi li se o dampinkoj ponudi nekih dobara nisu stvarni trokovi,
nego trokovi kakvi bi bili u nekoj surogatnoj zemlji. Oni koji nastoje
dokazati optubu za damping trae zemlju u kojoj bi trokovi bili visoki,
tako da se mogu nametnuti visoke dampinke pristojbe. U jednom
klasinom sluaju, u danima prije pada Berlinskoga zida, Sjedinjene
Drave su nametnule dampinke pristojbe na poljska vozila za igrae
golfa, koristei se Kanadom kao surogatnom zemljom. Trokovi u
Kanadi bili su tako visoki da Kanada nije proizvodila vozila za igrae
golfa, tako da su dampinke pristojbe nametnute na temelju izrauna
koliko bi Kanadu kotala proizvodnja vozila za igrae golfa, da ih
namjerava proizvoditi. Na mnogo mjesta, ukljuujui i Europsku uniju,
surogatna zemlja moe ak biti i zemlja koja iznosi optubu - u kojem
su sluaju trokovi, gotovo po definiciji, vei, inae ne bi bilo nikakvih
potekoa u natjecanju.
Jedan od novijih izvoznih proizvoda iz razvijenih industrijskih
zemalja je upotreba necarinskih prepreka kao protekcionistikih
sredstava. Zemlje u razvoju sve se vie njima slue jedna protiv druge.
Indija se, primjerice, sluila indijskim trokovima za iznoenje optube
o dampingu protiv Kine u sluaju jedne vane kemikalije, izobutilnog
benzena. U sluaju niskougljinog ferokroma iz Rusije, Indija je odabrala
Zimbabve kao surogatnu zemlju, zacijelo zbog njegovih visokih cijena
elektrine energije - kljune odrednice trokova - i na toj je osnovi
nametnula dampinke pristojbe.

Postoje dvostruki kriteriji. Ako bi se ameriki domai kriterij za

utvrivanje predatorskog odreivanja cijena koristio meunarodno
(kad Amerika optuuje neku stranu tvrtku da prodaje ispod cijene),
malo bi koja optuba za damping uspjela, moda ak nijedna. Ako bi
se, pak, kod kue koristio kriterij kojima se Sjedinjene Drave slue
protiv stranaca, veina bi amerikih tvrtki bila proglaena krivima
za damping. To je vaan izuzetak od naela nediskriminacije kojega
Sjedinjene Drave proglaavaju tako vanim. Strani se proizvoai
oito tretiraju drugaije nego domai. 56
Trebao bi postojati jedinstveni kriterij za utvrivanje nepotene
trgovinske prakse, kriterij koji bi se mogao primjenjivati i kod kue
i u meunarodnoj sferi. Trebao bi postojati jedan zakon koji se bavi
dampingom i predatorskim odreivanjem cijena (kao to je uinjeno u
trgovinskom sporazumu izmeu Australije i Novoga Zelanda). Trebala
bi vaiti pretpostavka da tvrtke - bilo kod kue, bilo u inozemstvu - ne
prodaju dobrovoljno uz gubitke, a od podnositelja optube trebalo bi
zahtijevati da pokae postojanje razumnih izgleda za postizanje dovoljne
trine moi tijekom vremena dovoljno dugog da se nadoknade gubici.
Dio problema s dampinkim pristojbama, kao i sa zatitnim mjerama, ine procedure kojima se te pristojbe nameu. To sam opetovano
vidio dok sam bio u Clintonovoj administraciji. Iznosili smo optube
za damping (premda prodavanje dobara po niskim cijenama koristi
amerikim potroaima). Bili bismo tuitelj, sudac i porota, a dokaznog
bi se postupka postidio ak i sudac suda stvorenog za linovanje.
Dokazi na koje smo se oslanjali esto su bili oni koje je podnio domai
konkurent, koji je htio da se njegove suparnike izbaci s trita. (Godine
2000. Byrdov je amandman pruio dodatni poticaj: sve bi se nametnute
dampinke pristojbe predale pogoenoj industriji - to jest, onima koji
su iznijeli optube). 57 Na temelju tih informacija preliminarno bi se
nametnule visoke pristojbe, to je uzrokovalo da izvoznik gubi prodaju
i obustavlja poslovanje. Godinu ili dvije kasnije, nakon pune istrage,
proglasile bi se revidirane i esto mnogo nie pristojbe - no do tada
je teta ve bila poinjena. 58
Ponovno, ono to je potrebno jest meunarodni tribunal koji bi
prosuivao je li neka zemlja kriva za damping (ili se uputa u neku
drugu nepotenu trgovinsku praksu). Trenutani sustav, u kojem svaka

zemlja moe postaviti vlastite kriterije i provoditi vlastite proraune

trokova na nain da utvrivanje dampinga bude vjerojatnije, trebao
bi se smatrati neprihvatljivim u svijetu u kojem trgovinom upravlja
vladavina zakona.

Tehnike prepreke
Meunarodna je trgovina sloena, s kompliciranim pravilima koja
njome upravljaju, a ta pravila esto tvore vanu prepreku trgovini ponekad i namjerno.
Fitosanitarni uvjeti su restrikcije nametnute radi zatite ivota
ljudi ili ivotinja od rizika koji proizlaze iz, recimo, bolesti ili aditiva
u uvezenim poljoprivrednim dobrima. Potekoa lei u odreivanju
predstavljaju li oni legitimnu brigu ili su prikrivena trgovinska prepreka. Sjedinjene Drave tvrde da je upotreba takvih restrikcija od
strane drugih zemalja trgovinska prepreka amerikim proizvodima,
primjerice genetski modificiranoj hrani, ali da su amerike restrikcije
razumne, primjerice u sluaju nevidljivih vonih muica koje su u
jednom trenutku bile opravdanje za iskljuivanje meksikih avokada
iz Sjedinjenih Drava. Brazil tvrdi da su restrikcije na izvoz svjee
govedine u Sjedinjene Drave zbog slinavke i apa neopravdane; za
neka je podruja te goleme zemlje potvreno da u njima nema te
bolesti, pa ipak Sjedinjene Drave odbijaju dopustiti ulaz svih poiljki
brazilske govedine. Kineska je vlada procijenila da na priblino 90
posto njezinih poljoprivrednih proizvoda utjeu tehnike prepreke,
koje ju kotaju gotovo 9 milijardi dolara u izgubljenoj trgovini.
Od svih necarinskih prepreka, s ovom je najtee izai na kraj.
Vlade imaju pravo - i obvezu - zatititi svoje graane, te razlikovanje
protekcionistike upotrebe i legitimnih kriterija nije lako. Neki pozivaju na upotrebu "znanstvenih" kriterija, no nije ak ni jasno koje bi
trebale biti prihvatljive razine tolerancije rizika. "Znanstveni" rizik
od genetski modificirane hrane moe biti nizak, no velik broj ljudi u
svijetu i dalje misli da je taj rizik nepotreban i neprihvatljiv. U najmanju
ruku, zemlje bi trebale imati pravo zahtijevati oznaavanje. Sjedinjene
Drave suprotstavljaju se tome, brinui se da bi oznaavanje moglo
destimulirati kupnju - to je udno s obzirom na njihovu privrenost

principima suverenosti potroaa u drugim kontekstima, koja je smislena

samo ako potroai znaju to kupuju.
Premda nema laganog odgovora, neki bi sustav meunarodnih
tribunala (kao i u dampingu i zatitnim mjerama) barem maknuo
rasprave iz protekcionistikog okruenja u kojima se sada vode. Suci
bi bili u stanju procijeniti teinu dokaza. Od brazilske bi se govedine
moglo zahtijevati da bude oznaena kao brazilska govedina, no ako
znanstveni dokazi ukazuju na to da od govedine iz podruja za koja je
potvreno da su bez slinavke i apa nema znaajnog rizika od bolesti,
tada bi uvoz trebao biti doputen.

Pravila podrijetla
Kad razvijene zemlje daju preferencije zemljama u razvoju ili potpisuju
sporazume o slobodnoj trgovini, ele biti sigurne da su dobra kojima
se doputa ulaz dobra koja su stvarno proizvedena u dotinoj zemlji.
Ne ele da jedina stvar proizvedena u Meksiku na majici s oznakom
"proizvedeno u Meksiku" bude sama oznaka. Pravila koja odreuju
to neto ini meksikim ili marokanskim (ili neke druge zemlje) zovu
se "pravila podrijetla". No u naem sloenom svjetskom gospodarstvu,
svatko je meuovisan. Nijedna zemlja ne proizvodi sve sastavne dijelove
onoga to prodaje. Proizvoa odjee moe uvoziti tekstil, boju ili
dugmad. Strojevi kojima se slui mogu takoer biti uvezeni - zajedno
s naftom koja pokree stroj. Ako tri male susjedne zemlje rade zajedno
- jedna obavlja pakiranje, druga rezanje, trea ivanje - nijedna moda
nee zadovoljiti testove pravila podrijetla. Proizvoa odjee mogao bi
izvoziti odjeu samo ako koristi tekstil proizveden u njegovoj vlastitoj
zemlji; proizvoa tekstila mogao bi izvoziti tekstil samo ako se koristi
pamukom uzgojenim u njegovoj vlastitoj zemlji.
Pravila podrijetla mogu ponititi koristi od preferencija ili slobodne
trgovine. Prag je ponekad postavljen na razinu koja je taman dovoljna
da uskrati koristi. Ako zemlja izvoznica sama uvozi tkaninu i 50 posto
vrijednosti koulje ini uvezena tkanina, zemlja uvoznica postavlja prag
pravila podrijetla na 55 posto. (ak i ako je postavljen na 50 posto,
bit e iskljuene skupe koulje izraene od visokokvalitetnog pamuka).
Sjedinjene Drave slue se pravilima podrijetla ak i promicanje vlastitog
izvoza: zemljama koje proizvode koulje s amerikim pamukom daju

se preferencije koje se ne daju onima koje se koriste manje skupim

pamukom.
Ponekad se problemi koji nastaju s pravilima podrijetla pripisuju
tehnikim nedostacima, no uestalost kojom se pojavljuju ukazuje
na to da se koriste namjerno kao protekcionistika mjera. Koriste
se sloeni izrauni i proizvoljna pravila. Ti sporazumi prisiljavaju
izvoznike da odabiru faktore proizvodnje koji zadovoljavaju testove
pravila podrijetla, a ne faktore neke dane kvalitete po najnioj cijeni.
Neki proizvoai odustaju od preferencijalnog tretmana jednostavno
zato to su trokovi dokumentacije vei od koristi. 59

Ograniavanje bilateralnih trgovinskih sporazuma

Nakon neuspjeha Cancna, Sjedinjene su Drave proglasile da e poticati
bilateralne trgovinske sporazume. Ti sporazumi potkopavaju kretanje
prema multilateralnom reimu slobodne trgovine. Kako je istaknuto,
meu najtemeljnijim pravilima koji upravljaju ekspanzijom trgovine
jest princip jednakog tretmana svih zemalja. Bilateralni trgovinski
sporazumi Sjedinjenih Drava jasno kau da e Sjedinjene Drave neke
zemlje tretirati bolje nego druge. Ti sporazumi esto ni ne proiruju
trgovinu - jednostavno preusmjeravaju trgovinu od manje favoriziranih
prema vie favoriziranim zemljama. Katkada ih Sjedinjene Drave
opravdavaju kao preteu irim multilateralnim sporazumima, no zbog
tih je preferencijalnih sporazuma zapravo tee postii ire sporazume
budui da e takvi sporazumi neminovno oduzeti privilegije - a oni
koji su favorizirani privilegijama pruit e otpor.
U bilateralnom pogaanju ravnotea snaga izmeu Sjedinjenih
Drava i zemalja u razvoju jo je jednostranija, a do sada potpisani
sporazumi to odraavaju. Sjedinjene su Drave uspjele dobiti neke
odredbe u bilateralnim sporazumima koje nisu uspjele dobiti u Dohinom
krugu razgovora, kao to su ojaana prava intelektualnog vlasnitva
i liberalizacija trita kapitala. Ponekad zemlje u razvoju potpisuju te
sporazume pod iluzijom da e, s takvim sporazumom na snazi, ulagai
nahrliti u njihovu zemlju. S Washingtonskim jamstvom i bescarinskim
pristupom Sjedinjenim Dravama, doi e do procvata. No ponekad
zemlje u razvoju potpisuju te sporazume preteno iz straha: straha

da e, primjerice, ako to ne uine izgubiti preferencije koje su dugo

imale, a bez tih preferencija nee se moi natjecati s poplavom uvoza
iz zemalja poput Kine. 60 Premda je potpisan odreeni broj sporazuma,
to su sporazumi s malim zemljama - kao to su ile (stanovnitvo
16 milijuna), Singapur (stanovnitvo 4,3 milijuna), Maroko (stanovnitvo 30,8 milijuna), Oman (stanovnitvo 2 , 5 milijuna) i Bahrein
(stanovnitvo 7 5 0 . 0 0 0 ) - i tako obuhvaaju samo mali dio svjetske
trgovine. Bilateralna je strategija, dakle, do sada uglavnom propala.
U meuvremenu, zemlje u razvoju odgovaraju milo za drago, pri emu
su ve potpisani ili su u izradi sporazumi unutar Latinske Amerike i
Azije. Multilateralni sustav postaje izlizan.
Bilateralne bi trgovinske sporazume trebalo snano destimulirati;
u najmanju ruku, neovisno bi meunarodno povjerenstvo trebalo
prosuivati dovodi li neki bilateralni sporazum vie do odvraanja
nego do stvaranja trgovine. Ako dovodi do odvraanja sporazum ne
bi trebao biti doputen.

Institucionalne reforme
Upravljanje - problemi u nainima donoenja odluka u meunarodnoj
sferi - u sreditu je neuspjeha globalizacije. Kako se donose odluke,
to dolazi na dnevni red, kako se razrjeavaju neslaganja i kako se
osigurava provedba pravila, na dugi su rok isto tako vani kao i sama
pravila u odreivanju ishoda meunarodnog trgovinskog reima - i je
li pravedan prema ljudima u zemljama u razvoju. To vai na podruju
trgovine kao to vai i drugdje.
Problemi nepravednosti zapoinju u samom poetku: s postavljanjem
dnevnog reda. Vidjeli smo kako se nekadanja usredotoenost na industrijsku proizvodnju premjestila na visokokvalificirane usluge, tokove
kapitala i prava intelektualnog vlasnitva. Trgovinski program rada
okrenut razvoju bio bi znatno drugaiji. Prvo, ostao bi usko usredotoen
na ona podruja gdje je potreban svjetski sporazum da bi meunarodni
trgovinski sustav funkcionirao. Zemlje u razvoju jednostavno nemaju
resursa za uinkovito pregovaranje o irokom rasponu tema. I drugo,
usredotoio bi se na podruja koja su od koristi zemljama u razvoju:
na usluge u kojima prevladava nekvalificirani rad i migracije. Dodale

bi se i neke nove teme: ograniavanje podmiivanja, proizvodnja

oruja, bankovna tajna i porezno natjecanje da se privuku poduzea.
Sve to teti zemljama u razvoju i sve se to moe kontrolirati samo
meunarodnom suradnjom. 61
Nain na koji se odvijaju pregovori osvjetljava probleme u upravljanju. Pitanje otvorenosti u meunarodnim raspravama ve je dugo
od velikog interesa. Predsjednik Woodrow Wilson stavio je "otvorene
ugovore... do kojih se dolo otvoreno" (moj kurziv) na elo svojeg
programa za reformiranje meunarodne politike arhitekture nakon
Prvoga svjetskog rata, tvrdei da e se "diplomacija uvijek odvijati
iskreno i vidljivo javnosti" (moj kurziv). 62 No tomu nikad nije bilo
tako - pa ak nije bilo ni deklarirani cilj - u trgovinskim pregovorima. Obino bi Sjedinjene Drave i Europska unija zajedno odabrale
nekoliko zemalja u razvoju s kojima e pregovarati - esto vrei
intenzivan pritisak na njih da izau iz stroja drugih zemalja u razvoju
- u Zelenoj sobi u sjeditu Svjetske trgovinske organizacije. (Danas
ak i kad se pregovori odvijaju u Cancnu, Seattleu ili Hong Kongu,
soba u kojoj se predstavnici stiu i dalje se naziva Zelenom sobom, sa
svim negativnim konotacijama). To da su ministri trgovine zatvoreni u
sobi, odvojeni od strunjaka na koje se oslanjaju, pregovarajui cijelu
no, moe biti dobar test izdrljivosti, ali nije nain stvaranja boljeg
svjetskog trgovinskog reima. to je jo gore, daleko je vjerojatnije da
e nositelji posebnih interesa utjecati na meunarodne pregovore kad
se provode pod platem tajnosti.
Opravdanje za te tajne pregovore pod visokim pritiskom jest to
da je nemogue pregovarati s desecima zemalja u isto vrijeme. To je
zacijelo tono, no ima naina da proces pregovaranja bude pravedniji
i da se glasovi zemalja u razvoju jasnije uju. 63
Probleme nepravednog dnevnog reda i nepravednih i netransparentnih pregovora pogorava nepravedna provedba. Kako smo
istaknuli, mehanizam osiguravanja provedbe je asimetrian. Antigua
je pobijedila u pravnom postupku protiv Sjedinjenih Drava u vezi s
internetskim kockanjem, no nije bilo naina da Antigua uinkovito
osigura provedbu te odluke. Nametanje carina na ameriku robu samo
bi povealo cijene ljudima Antigue, zbog ega bi im bilo loije. Meutim,
postoji jednostavno rjeenje koje bi se pribliilo stvaranju uinkovitijeg
i pravednog mehanizma osiguranja provedbe: doputanje zemljama

u razvoju da barem prodaju svoja prava na osiguravanje provedbe. 64

Europa bi, primjerice, mogla imati neke pritube protiv Sjedinjenih
Drava u nekom neokonanom pravnom postupku; umjesto da eka
ishod tog postupka, mogla bi se posluiti prijetnjom provedbene tube
u ve odluenom sluaju da potakne bre rjeenje.

Izloio sam ambiciozni skup reformi meunarodnog trgovinskog

reima, takav koji bi mogao znaiti jako mnogo za zemlje u razvoju. Na
Tisuljetnom sastanku na vrhu u New Yorku u rujnu, meunarodna se
zajednica obvezala na smanjivanje siromatva; u Monterreyu u Meksiku
u oujku 2 0 0 2 . godine razvijene su se industrijske zemlje obvezale na
izdvajanje 0,7 posto svog BDP-a kako bi pridonijele postizanju tog
cilja. Ako se svijet istinski opredijelio za to da neto uini u vezi s
svjetskim siromatvom i spreman je dati tako mnogo novca da pomogne
siromanima, trebao bi takoer biti voljan poveati prilike - a osobito
prilike za trgovinu. Svijetu je potrebna istinska razvojni krug, a ne
prepakiravanje starih obeanja koja je Zapad pokuao prodati kao
razvojni program, a nije postupao u skladu s njima.
Svaki trgovinski sporazum povlai za sobom trokove i koristi.
Zemlje sebi nameu ogranienja u vjeri da e reciprona ogranienja
koja prihvaaju drugi otvoriti nove mogunosti, ije koristi nadmauju
trokove. Na alost, za previe zemalja u razvoju to nije bilo tako. Osim
ako se dramatino ne promijeni smjer kojim su se kretali pregovori
proteklih nekoliko godina, sve vie i vie zemalja u razvoju vjerojatno
e odluiti da je nikakav sporazum bolji od loega.
No kakvi su izgledi za pravedniji trgovinski reim? Liberalizacija
trgovine nije ostvarila svoja obeanja. No temeljna logika trgovine njezin potencijal da zbog nje veini, ako ne svima, bude bolje - ostaje.
Trgovina nije igra nulte sume u kojoj oni koji pobjeuju ine to na
raun ostalih; ona je, ili barem moe biti, igra s pozitivnom sumom u
kojoj svatko moe biti dobitnik. elimo li da se taj potencijal ostvari,
najprije moramo odbaciti dvije dugotrajne polazne pretpostavke
liberalizacije trgovine: da liberalizacija trgovine automatski dovodi do
vie trgovine i rasta, te da e plodovi rasta automatski "kapati dolje"
tako da koriste svima. Nijedno nije u skladu s ekonomskom teorijom
ili povijesnim iskustvom.

elimo li da globalizacija trgovine dobije podrku u razvijenom

svijetu, moramo se pobrinuti da koristi i trokovi budu ravnomjernije
raspodijeljeni, to e povlaiti za sobom vie progresivnog oporezivanja dohotka. Moramo posebno paziti na one kojima se ugroavaju
sredstva za ivot, a to e zahtijevati bolju pomo za prilagoavanje,
snanije sigurnosne mree i bolje makroekonomsko upravljanje - tako
da pojedinci, kad izgube radna mjesta, mogu nai bolja. Moramo
pokrenuti politiku koja e dovesti do poveanja nadnica, osobito onih
na dnu - koje su u Sjedinjenim Dravama ve godinama stagnirale.
Globalizacija se nee prodati tako da se radnicima govori da jo uvijek
mogu nai posao samo ako dovoljno smanje svoje nadnice. Nadnice
mogu rasti samo ako se poveava produktivnost, a to e zahtijevati
vie ulaganja u tehnologiju i obrazovanje. Na alost, u nekima od
razvijenih industrijskih zemalja, a najizraenije u Sjedinjenim Dravama,
dogaa se upravo suprotno: porezi su postali regresivniji, sigurnosne
mree su oslabljene, ulaganja u znanost i tehnologiju (izvan vojske)
opadaju kao postotak BDP-a, a opada i broj diplomiranih studenata
u prirodnim znanostima i tehnologiji. Ta politika znai da e ak i
Sjedinjene Drave i druge razvijene industrijske zemlje koje slijede
primjer Amerike - potencijalni veliki dobitnici od globalizacije - dobiti
manje no to bi inae dobili; i ta politika znai da e vie ljudi u tim
zemljama smatrati da gube zbog globalizacije.
S tim e se reformama poveati izgledi za globalizaciju koja e ii na
korist veini, a s time i podrka pravednijoj globalizaciji. S globalizacijom
smo nauili da se ne moemo potpuno zatvoriti od onoga to se dogaa drugdje. Razvijene industrijske zemlje ve dugo imaju koristi od
sirovina koje dobivaju iz zemalja u razvoju. U novije vrijeme, njihovi su
potroai imali goleme koristi od jeftinih industrijskih proizvoda sve
vee kvalitete. No na njih je utjecala i ilegalna imigracija, terorizam,
pa ak i bolesti koje lako prelaze granice. Za mnoge je pomaganje
ljudima u zemljama u razvoju, ljudima koji su siromaniji, moralno
pitanje. No ljudi u razvijenim industrijskim zemljama sve vie uviaju
da je takva pomo i pitanje vlastitog interesa. Sa stagnacijom e se
poveati i prijetnje neredima od razoaranih pojedinaca koji se suoavaju s oajem; bez rasta, poplavu imigracije bit e teko zaustaviti;
s prosperitetom, zemlje u razvoju pruit e snano trite za dobra i
usluge razvijenih industrijskih zemalja.

Nadam se da e se svijet prije ili kasnije - a, nadajmo se, prije okrenuti zadatku stvaranja pravednijeg trgovinskog reima, takvog
koji bi bio u prilog razvoju. Zahtjevi za tim od strane ljudi u zemljama
u razvoju vremenom e se samo pojaavati. Svijest i vlastiti interes
razvijenog svijeta naposljetku e odgovoriti. Kad doe to vrijeme,
program iznesen u ovom poglavlju pruit e bogati dnevni red za ono
to je mogue i potrebno uiniti.

4.

POGLAVLJE

PATENTI, PROFIT I LJUDI

U glavnome gradu Maroka, Rabatu, i u Parizu potkraj sijenja 2 0 0 4 .

godine, prosvjednici koje je organizirala aktivistika skupina za sidu
naziva ACT UP izali su na ulice da prosvjeduju protiv predloenog
novog trgovinskog sporazuma izmeu Sjedinjenih Drava i Maroka za
koji su se bojali da e zabraniti marokanskim tvrtkama da proizvode
lijekove za sidu. Demonstracije su jo uvijek neuobiajeno zbivanje u
mladoj marokanskoj demokraciji, i injenica da je uope bilo prosvjeda
govorila je mnogo o snanim osjeajima Marokanaca o tom pitanju.
Kad sam stigao u Rabat nekoliko tjedana kasnije, ljudi su jo uvijek
govorili o uhienjima do kojih je dolo. Nekoliko mjeseci kasnije, u
srpnju, prosvjedi su opet buknuli, ovog puta na Petnaestoj meunarodnoj konferenciji o sidi u Tajlandu. Aktivisti su nahrupili u izlobeni
centar, prisiljavajui glavne farmaceutske kompanije - Bristol-Myers
Squibb, Pfizer, Abbott. Laboratories i Roche Group - da zatvore svoje
tandove.
Ekonomski gledano, Maroko nije bio najoitiji kandidat za sporazum
o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Dravama. Njegova glavna izvozna
roba, fosfat (bitni sastojak gnojiva), koji predstavlja gotovo petinu
njegova izvoza, nije ak ni podloan carinama. No Maroko se nadao
da e taj sporazum dati zamaha njegovu izvozu cipela u Sjedinjene
Drave, a Sjedinjene Drave su se nadale da e ue ekonomske veze
izgraditi prijateljstvo. 1 U vezi sa sporazumom s Marokom Robert
Zoellick, glavni ameriki trgovinski pregovara, ponosno se hvalio:
"Ovaj sporazum o slobodnoj trgovini... signalizira nau opredijeljenost
za produbljivanje odnosa Amerike s Bliskim istokom i Sjevernom

Afrikom." 2 To je bilo osobito vano na Bliskom istoku gdje je, u

drugim pogledima, amerika vanjska politika bila, u najmanju ruku,
kontroverzna. Suraujui s umjerenim arapskim vladama, Sjedinjene
Drave su se nadale da e izgraditi dobar glas u regiji.
Pokazalo se, meutim, da kovanje meunarodnog prijateljstva u
uredu amerikog trgovinskog predstavnika ima svoje probleme, koji
se neminovno odraavaju u prosvjedima do kojih je dolo. Marokanci
ukljueni u razgovore rekli su mi da nije bilo mnogo pregovaranja.
Ameriki su pregovarai uglavnom bili zainteresirani da bude po
njihovom - i eljeli su da novi sporazum titi amerike farmaceutske
kompanije. To se svelo na pitanje ivota nasuprot profitu. Amerika
vlada, odraavajui interese svojih farmaceutskih kompanija, inzistirala
je na tome da sporazum ukljui odredbe koje e odgoditi uvoenje
generikih lijekova i dobila je to je htjela.
Kao u Sjedinjenim Dravama i drugdje u svijetu, generiki lijekovi u
Maroku kotaju samo dio onoga koliko kotaju lijekovi zatienog imena.
Amerike farmaceutske kompanije znaju da e, im generiki lijekovi
uu na trite, njihov profit brzo pasti. Stoga su stvorili odreeni broj
domiljatih strategija da odgode uvoenje generikih lijekova na trite,
ukljuujui ograniavanje upotrebe podataka koji dokazuju sigurnost i
djelotvornost lijeka - i spreavanje tvornica generikih lijekova da ak
i ponu proizvoditi lijekove prije no to istekne patent. 3 Prosvjednici
su se osobito bojali odgaanja uvoenja generikih lijekova za sidu,
odgaanja zbog kojih si veina pacijenata nee moi priutiti lijekove
koji im mogu spasiti ivot. Neke su nevladine organizacije tvrdile da bi
restrikcije na generike lijekove u sporazumu mogle poveati efektivno
trajanje zatite patenta sa sadanjih dvadeset godina na gotovo trideset
godina, te bi zbog toga generiki lijekovi u Maroku bili ak manje
dostupni nego to su u Sjedinjenim Dravama. 4 Nije jasno hoe li se to
dogoditi ili koliko bi tono ljudi moglo umrijeti kao posljedica toga. 5
No s obzirom na to koliko je snano amerika vlada vrila pritisak,
mora se vjerovati da e te mjere znaajno produljiti efektivni ivot
patenta - poveavajui profit i smanjujui dostupnost lijekova kojima
se moe spasiti ivot.
To nije bio prvi kontroverzni trgovinski sporazum potpisan u
Maroku. Upravo su u Marakeu ministri trgovine konano, 15. travnja

1994. godine, potpisali sporazume Urugvajskog kruga. Meu njima je

bio i sporazum o Trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasnitva
(Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights, TRIP), koji su
Sjedinjene Drave i druge razvijene industrijske zemlje dugo traile
kako bi prisilile druge zemlje da priznaju njihove patente i autorska
prava.6 Patenti izumiteljima daju monopolska prava na njihove izume.
Vie bi cijene trebale ubrzati inovacije - ine li to pitanje je kojem emo
se vratiti kasnije u poglavlju. No TRIP-ovi su bili zamiljeni tako da
osiguraju skuplje lijekove. Na alost, zbog tih su cijena lijekovi postali
nedostupni svima osim najbogatijim pojedincima. Ministri trgovine
su, potpisujui TRIP-ove, bili tako zadovoljni to su napokon postigli
sporazum da nisu uoili kako potpisuju smrtnu osudu tisuama ljudi
u najsiromanijim zemljama svijeta.
Kritiarima globalizacije borba oko intelektualnog vlasnitva je
borba oko vrijednosti. TRIP-ovi su bili odraz trijumfa korporacijskih
interesa u Sjedinjenim Dravama i Europi nad irim interesima milijardi
ljudi u zemljama u razvoju. To je bio jo jedan sluaj u kojem se vea
vanost pridala profitu nego drugim temeljnim vrijednostima - kao
to je okoli ili sami ivot. Postalo je to i simbol dvostrukih kriterija,
razlike u stavovima prema tim vrijednostima kod kue i u inozemstvu.
Kod kue graani esto zahtijevaju da njihovi izabrani predstavnici
prekorae usku usredotoenost na profit, da obrate pozornost na uinke
na druge aspekte njihova drutva i okolia. Upravo u vrijeme kad je
Clintonova administracija bila ukljuena u veliku bitku za poveanje
dostupnosti zdravstvene skrbi Amerikancima, podupiranjem TRIP-ova
smanjivala je siromanim ljudima diljem svijeta dostupnost lijekova
koje bi inae mogli sebi priutiti.
Vjerujem da su kritiari TRIP-ova u pravu.7 No kritika reima
intelektualnog vlasnitva ide jo dalje: on ak ne mora biti ni u irem
interesu razvijenih industrijskih zemalja. U prvom sam poglavlju istaknuo
da je jedan od ciljeva globalizacije, onakve kako se njome sada upravlja,
bio da namee svijetu, ukljuujui i zemlje u razvoju, osobitu verziju
trinoga gospodarstva - verziju koja moda nee odgovarati njihovim
potrebama, vrijednostima i okolnostima. TRIP-ovi predstavljaju primjer
par excellence: temelje se na gleditu da snanija prava intelektualnog vlasnitva dovode do boljih ekonomskih rezultata. Partikularni
korporacijski interesi Amerike i Europske unije, sluei se time kao

opravdanjem, nastojali su koristiti trgovinske sporazume da prisile

zemlje u razvoju na usvajanje zakona o intelektualnom vlasnitvu po
njihovu ukusu.
Inovacije su vane; one preobraavaju svaiji ivot u svijetu. A zakoni
o intelektualnom vlasnitvu mogu i trebali bi imati ulogu u stimuliranju
inovacija. Meutim, tvrdnja da snanija prava intelektualnog vlasnitva
uvijek potiu ekonomsku uspjenost nije openito tona. To je primjer
kako nositelji posebnih interesa - oni koji imaju koristi od jaih prava
intelektualnog vlasnitva - koriste priprostu ideologiju da unaprijede
svoje ciljeve. Ovo poglavlje objanjava kako loe oblikovani reimi
intelektualnog vlasnitva ne samo smanjuju dostupnost lijekova nego
dovode i do manje efikasnoga gospodarstva, te mogu ak i usporiti
tempo inovacija. Uinci oslabljivanja osobito su akutni u zemljama u
razvoju.
Uvijek e postojati potreba za uravnoteavanjem elje izumitelja da
zatite svoja otkria i poticaja koje takva zatita stvara i potreba javnosti
koja ima koristi od ireg pristupa znanju, s posljedinim ubrzavanjem
tempa otkria i niim cijenama koje proizlaze iz konkurencije. U ovom
poglavlju objanjavam kako bi mogao izgledati uravnoteeni reim
intelektualnog vlasnitva - reim koji obraa pozornost ne samo na
korporacijske interese nego i na znanstvenike i potroae. Farmaceutske
kompanije tvrde da bez snane zatite intelektualnog vlasnitva nee
imati poticaja za istraivanja. A bez istraivanja ne bi postojali lijekovi
koje bi kompanije u zemljama u razvoju eljele imitirati. No farmaceutske kompanije, argumentirajui na taj nain, iznose lani argument.
Kritiari reima intelektualnog vlasnitva, sve u svemu, ne potiu na
ukidanje intelektualnog vlasnitva. Oni jednostavno kau da postoji
potreba za bolje uravnoteenim reimom intelektualnog vlasnitva.
Vano je poticati inovacije, to ukljuuje lijekove koji spaavaju
ivot i koji su namijenjeni za borbu protiv bolesti koje mue zemlje
u razvoju; opisat u alternative koje bi to postigle uinkovitije nego
sadanji sustav, i uz nie trokove. Zbog reformi koje predlaem
globalizacija e bolje djelovati - vjerujem ne samo za zemlje u razvoju
nego i za razvijeni svijet.

INTELEKTUALNO VLASNITVO:
JAKE STRANE I OGRANIENJA
Prava intelektualnog vlasnitva daju vlasniku takve imovine iskljuivo
pravo za njezinu upotrebu. Ona stvaraju monopol. Vlasnik imovine
moe, dakako, dopustiti drugima da ju upotrebljavaju, obino uz plaanje
naknade. Zatita intelektualnog vlasnitva zamiljena je tako da osigura
da izumitelji, pisci i ostali koji ulau svoj novac i vrijeme u kreativnu
aktivnost primaju prinos na svoje ulaganje. Podrobnosti zakona koji
pokrivaju razliite vrste intelektualnog vlasnitva se razlikuju. Patenti,
primjerice, daju izumitelju iskljuivo pravo da prodaje svoju inovaciju
u ogranienom vremenskom razdoblju, trenutano dvadeset godina.
Nitko drugi ne moe prodavati taj proizvod bez dozvole nositelja
patenta, ak i ako ga druga osoba sama otkrije. U zamjenu za patent,
podnositelj zahtjeva za patent mora opirno dati na uvid detalje svog
izuma. Autorska prava daju piscu knjige ili kompozitoru neke pjesme
iskljuivo pravo da prodaje tu knjigu ili pjesmu kroz mnogo due
razdoblje - u Sjedinjenim Dravama, tijekom cijelog autorova ivota
plus sedamdeset godina.
No prava intelektualnog vlasnitva temeljno se razlikuju od drugih
vrsta imovinskih prava. Ako posjedujete esticu zemlje, moete s njom
raditi to vam je volja tako dugo dok ostajete u granicama zakona:
potujui zahtjeve zonskog planiranja, ne osnivajui javnu kuu ili
- to je najvanije za nae svrhe - ne udruujui se s drugima koji
posjeduju slinu imovinu da biste stvorili monopol koji, ostavljen bez
nadzora, moe sniziti ekonomsku efikasnost i ugroziti javnu dobrobit.
Prava vlasnitva pruaju poticaje da se brinemo za svoju imovinu i
upotrebljavamo ju to je bolje mogue, no prava nisu neograniena;
upotrebe koje spreavaju ekonomsku efikasnost (kao monopolizacija)
ili krnje dobrobit drugih (kao upotreba imovine za odlagalite tetnog
otpada usred grada) su ograniene. 8
Nasuprot tome, prava intelektualnog vlasnitva zapravo stvaraju
monopol.9 Monopolska mo dovodi do monopolske rente (ekstra-profita)
i upravo bi taj profit trebao pruiti poticaj za bavljenje istraivanjem.
Neefikasnosti povezane s monopolskom moi u upotrebi znanja
osobito su ozbiljne jer je znanje ono to ekonomisti nazivaju "javnim
dobrom": svatko potencijalno moe imati koristi od toga; nema trokova

upotrebe. 10 Thomas Jefferson, trei predsjednik Sjedinjenih Drava,

izrazio se mnogo poetinije kad je opisao znanje kao svijeu - dok
pali drugu svijeu, svjetlost izvorne svijee nije oslabljena. Ekonomska
efikasnost znai da bi znanje trebalo biti neogranieno dostupno, no
reim intelektualnog vlasnitva zamiljen je za ograniavanje upotrebe.
Moemo se nadati da neefikasnosti monopolske moi imaju protuteu
u poveanim inovacijama, tako da gospodarstvo bre raste.
Postoji jo jedna razlika izmeu intelektualnog vlasnitva i obinog
vlasnitva. U sluaju obinog vlasnitva, recimo estice zemlje, obino
nema potekoa u odreivanju to je to to pojedinac posjeduje. Dokument o vlasnitvu to precizno utvruje. Moe takoer navesti odreene
obveze (ogranienja upotrebe) ili prava puta, utvrujui podrobno prava
drugih da se koriste tom zemljom. Odreivanje granica intelektualnog
vlasnitva daleko je tee. tovie, ak i odreivanje onoga to se moe
zatititi patentom je teko. Jedan kriterij je novost: izum mora biti
"nov". Ne moe se patentirati ideja koju svi znaju no nitko se nije
zamarao patentiranjem. To bi moglo osigurati nagrade pravnicima koji
se bave patentima, no ne ubrzava inovaciju.11 to je originalno? Gotovo
se svaka ideja temelji na ranijim idejama. Zasluuje li mala dopuna
dobro poznate ideje patent, ili ak velika dopuna ako je ta dopuna
oita? Potkraj devetnaestoga stoljea, George Baldwin Selden podnio
je zahtjev i dobio patent za samopogonsko vozilo na etiri kotaa. 12
To je moda bila oita ideja - tovie, ako pogledamo po svijetu, ini
se da su mnogi ljudi doli na istu ideju u isto vrijeme. U Njemakoj se
Gottlieb Daimler openito smatra zaslunim za taj izum. Je li Seldenu
trebalo dati patent? I ako da, bi li njegov patent trebao obuhvaati
svako samopogonsko vozilo ili samo njegov konkretni projekt?
Na ta pitanja nema oitog odgovora - no svaka zemlja mora, u
svojim zakonima o intelektualnom vlasnitvu, dati odgovore, a odgovori
imaju goleme posljedice. to je vei razmjer intelektualnog vlasnitva
(to je vie stvari koje se mogu patentirati i to su obuhvatniji patenti),
to su vei prinosi onih koji dobiju patent - i vei prostor za monopol
sa svim njegovim popratnim trokovima. Ako se patenti uine koliko
je god mogue obuhvatnima, to traitelji patenta ele, postoji stvaran
rizik privatiziranja onoga to je inae u javnoj domeni budui da dio
znanja koji pokriva patent (moda velik) nije doista "nov". Barem
dio onoga to se patentira i stoga privatizira jest znanje koje je ve

postojalo - dio opeg znanja ili barem opeg znanja strunjaka na

tom podruju. A ipak, jednom kad se dodijeli patent, vlasnik moe
naplaivati drugima upotrebu tog znanja. 13
Neki kritiari usporeuju novije jaanje prava intelektualnog
vlasnitva s ranijim pokretom ograivanja potkraj srednjega vijeka u
Engleskoj i kotskoj, kad je opinska (javna) zemlja privatizirana te su
ju preuzeli lokalni lordovi. Postoji vana razlika u odnosu na ono to
se danas dogaa: iako su ljudi koji su bili izbaeni sa zemlje strahovito
patili, dolo je do odreenog poboljanja efikasnosti jer je plemstvo
paljivije koristilo zemlju i nisu ju upotrebljavali za pretjeranu ispau
kako su to inili seljaci. Ekonomisti bi to opisali kao klasini kompromis izmeu pravednosti i efikasnosti. No s pretvaranjem zajednikog
intelektualnog vlasnitva u privatno, dolazi do gubitka u efikasnosti. 14
tovie, monopolizacija moe rezultirati ne samo statinom neefikasnou nego i smanjenim inovacijama. Patent koji bi obuhvaao
sva samopogonska vozila na etiri kotaa - koji bi Seldenu dodijelio
monopol na automobile - ostavio bi malo mjesta za Fordov izum
pristupanog automobila. Monopoli izolirani od konkurencije nisu
podloni intenzivnim pritiscima koji pokreu inovaciju. to je jo gore,
oni se mogu posluiti svojom moi da zdrobe suparnike, smanjujui
poticaj drugih da provode istraivanja. Ameriki softverski div Microsoft
sluio se monopolskom moi koju je stvorilo njegovo intelektualno
vlasnitvo da zgazi inovatore kao to su Netscape i RealNetworks. 15
Dok su neki inovatori dovoljno hrabri, ili ludi, da misle da mogu
prkositi Microsoftu ako budu dovoljno sretni da izmisle veliki izum,
drugi su jednostavno zadovoljni izgledima da im izum bude otkupljen,
a mnogi drugi, koji vide oite opasnosti, destimulirani su od stvaranja
inovacija koje su dovoljno vrijedne da privuku pozornost Microsofta.
ak i kad sudovi zaustave antikonkurencijsku praksu, teko je ponovo
stvoriti konkurencijsko trite, osobito kad ostaju moni patenti. U tim
sluajevima intelektualno vlasnitvo rezultira situacijom dvostrukog
gubljenja: gospodarstvo gubi na kratki rok jer vie cijene monopola
smanjuju prosperitet, a na dugi rok smanjuju se i inovacije.
Znanstvenici koji prouavaju prava intelektualnog vlasnitva razumiju rizike i trokove monopolizacije zato to im je poznato kako
se to odigravalo u povijesti. Prethodno sam, primjerice, istaknuo da

je potkraj devetnaestoga stoljea George Baldwin Selden dobio patent

na sva etverokotana samopogonska vozila, a 1903. godine je skupina
proizvoaa automobila stvorila kartel oko tog patenta, te su se nazvali
Udruenje licenciranih proizvoaa automobila (ALAM). Kao vlasnik
patenta, ALAM je mogao kontrolirati kome je doputeno da proizvodi
automobile a kome nije - a bilo je doputeno proizvoditi samo onima
koji su bili spremni potajno se dogovarati radi odravanja visokih
cijena. Da nije bilo Henryja Forda, vjerojatno bi uspjeli u kontroliranju
proizvodnje automobila i razvoj moderne automobilske industrije
bio bi posve drugaiji. Fordova koncepcija "narodnog auta" - vozila
pristupanog masama, koje se prodaje po daleko niim cijenama od
prevladavajuih - bila je suprotna ALAM-ovoj namjeri da se koristi
kartelom za odravanje visokih cijena. Na sreu, Ford je raspolagao
ekonomskim sredstvima kojima je mogao uspjeno prkositi Seldenovom
patentu.16
Openitije reeno, s obzirom da patenti koe irenje i upotrebu
znanja, oni usporavaju dopunska istraivanja, inovacije koje se temelje
na drugim inovacijama. Budui da se gotovo sve inovacije temelje na
ranijim inovacijama, tada se usporava sveukupni tehnoloki napredak.
Kada postoje viestruki patenti koji pokrivaju razliite ideje koje
ulaze u neku inovaciju, patentni sustav moe postati jo vea konica
inovaciji. To se katkada opisuje kao "gutara patenata". Napredak
razvoja zrakoplova u poetnim godinama dvadesetog stoljea usporile su
potekoe s razvrstavanjem patenata brae Wright i Glenna H. Curtissa.
Bez suglasnosti obje strane, svaki je razvoj riskirao da e prekriti neke
patente. S izbijanjem Prvoga svjetskog rata, troak odgode postao je
nepodnoljiv: zrakoplovi bi imali odluujui utjecaj na ishod rata. Vlada
je nametnula rjeenje formirajui "pul patenata". Svatko tko se sluio
tim idejama platio bi pulu, a administratori pula podijelili bi prihode
meu nositeljima relevantnih patenata, u skladu s njihovom prosudbom
relativne vanosti razliitih ideja u konanom proizvodu.17
Konano, sustav patenata moe smanjiti produktivne inovacije
preusmjeravajui mnogo rashoda neke kompanije bilo prema poveanju
monopolske moi bilo prema izbjegavanju patenata drugih. Microsoft ima
poticaja da razvije naine smanjivanja meupovezanosti - sposobnosti
drugih da se slue njegovim operativnim sustavom kako bi napisali
konkurentne programe za, primjerice, njegov paket Office, njegov

preglednik Interneta ili njegov ita medija. Farmaceutske kompanije

troe goleme iznose novca stvarajui lijekove koji su slini postojeim
lijekovima ali nisu obuhvaeni postojeim patentima; iako ti lijekovi
ne moraju biti nita bolji od postojeih, profit moe biti ogroman. 18
Time se moe objasniti prividna neefikasnost velikih farmaceutskih
kompanija koje su, unato golemim ukupnim rashodima, pronale
relativno malo lijekova koji predstavljaju vie nego neznatno poboljanje
prethodnih lijekova. 19
Premda tvrdimo da pretjerano snana prava intelektualnog vlasnitva
mogu usporiti inovacije, zagovornici snanih prava intelektualnog
vlasnitva ukazuju, naprotiv, na to da ona promiu istraivanja. Kada
i prepoznaju opasnosti koje proizlaze iz manje istraivanja (kao to
je sluaj s Microsoftom), odgovaraju tako to doputaju da bi ona u
sluajevima zloupotrebe trebala biti ograniena, kao to je amerika
vlada uinila s AT&T-jem, nekadanjim amerikim telefonskim monopolistom, kad ga je prisilila da licencira sve svoje patente drugima.
No esto idu i dalje, tvrdei da bez zatite intelektualnog vlasnitva
nee uope biti istraivanja. U toj tvrdnji oito su u krivu: zemlje bez
prava intelektualnog vlasnitva - vicarska ih uope nije imala sve
do 1907., a Nizozemska do 1912. godine - bile su vrlo inovativne. 20
Intelektualno vlasnitvo je dio - ali samo dio - "inovacijskog sustava"
neke zemlje.
Danas je svijet inovacija puno drugaiji od onoga kakav je bio prije
jednog stoljea. Dani pojedinanog izumitelja koji radi sam u cjelini
su proli iako jo uvijek ima nevjerodostojnih pria kao to je ona o
Hewlettu i Packardu kako rade u svojoj garai. Da jako pojednostavimo,
temeljne ideje dolaze iz istraivakih sveuilita i dravno financiranih
istraivakih laboratorija: i veliki proboji, kao to su razumijevanje
genetske strukture ivota ili laseri, i manji proboji, kao to su napreci u
matematici, povrinskoj fizici ili bazinoj kemiji. Ponekad ih sveuilini
istraivai pretvaraju u konkretne proizvode i inovacije; obino, meutim,
korporacije obavljaju taj posao. Intelektualno vlasnitvo tradicionalno
ima malu ulogu u promicanju bazine znanosti. Znanstvenici vjeruju u
"otvorenu arhitekturu", to znai da bi znanje stvoreno u istraivanju
trebalo objaviti kako bi se potaknule inovacije. Velike znanstvenike
pokree unutranja potraga za razumijevanjem prirode svemira; vanjska
nagrada koja im je najvie vana jest priznanje njihovih kolega.

Jedan od razloga zato bazino istraivanje napreduje najvie tako

da ne pribjegava intelektualnom vlasnitvu jest da bi koristi od toga bile
upitne, a trokovi oiti. 21 Sveuilita napreduju na osnovi slobodnoga
toka informacija, pri emu svaki istraiva brzo gradi na radu drugih,
obino prije no to je objavljen. Ako bi istraiva svaki put kad ima
ideju otrao do patentnog ureda, tamo bi potroio vie vremena - ili
sa svojim odvjetnicima - nego u svojem laboratoriju. Zanimljivo je
da taj sustav otvorene suradnje djeluje ak i u izradi softvera. Danas
imamo raunalni operativni sustav Linux koji se takoer temelji na
naelu otvorene arhitekture. Od svakog tko sudjeluje zahtijeva se
da prihvati da je to otvoreni izvor, dinamiki program kojeg stalno
poboljavaju tisue korisnika. Kao besplatna i za ivot sposobna alternativa Microsoftovu operativnom sustavu, on se brzo iri, osobito
u zemljama u razvoju. Izdanak Linuxa, preglednik Interneta Mozilla
Firefox, raste jo i bre. Ne samo da je besplatan nego se ini i da
je manje podloan sigurnosnim problemima koji mue Microsoftov
preglednik Interneta. 22 Postoji zabrinutost da e Linux neminovno
prekriti jedan od stotina tisua dodijeljenih patenata, a posjednik
patenta e pokuati blokirati cijeli sustav Linuxa traei otkupninu.
ak i ako se naposljetku pokae da taj patent nije valjan, ekonomski
trokovi mogu biti golemi, kao to je otkrila kompanija Research In
Motion (koja proizvodi BlackBerry) kad je bila prisiljena platiti preko
6 0 0 milijuna dolara, i to ne izumitelju nego kompaniji koja je jeftino
pribavila patent - patent koji je ve bio diskvalificiran u Njemakoj i
Velikoj Britaniji.

Oblikovanje uravnoteenog reima intelektualnog vlasnitva

Oblikovanje reima intelektualnog vlasnitva podrazumijeva da se
odgovori na teka pitanja o tome to se moe patentirati, koliko bi dugo
patent trebao trajati i koliko bi obuhvatan trebao biti. 23 Odgovori utjeu
i na razmjere konkurencije u gospodarstvu i na razinu inovacija. Dui
ivot autorskog prava ima smisla zbog dva razloga. Monopol postoji
samo na, recimo, odreeni roman, a itatelji imaju mnotvo romana
izmeu kojih mogu izabrati. Autorsko pravo pokriva samo odreeni
oblik izraavanja: drugi pisac moe izraziti istu ideju na neznatno
drugaiji nain a da ne narui autorsko pravo. Prikaz sadraja koji
navodi poglavlja neke knjige nije zatien autorskim pravom, iako

organizacija grade u udbeniku moe predstavljati njegov najvaniji

intelektualni doprinos. Obino autorska prava - koja preteno vae za
knjige, umjetnine, glazbu i filmove - ne dovode do znaajne monopolske
moi. Stoga su u toj sferi prikladna jaka prava intelektualnog vlasnitva:
ona pruaju poticaje bez znaajnih tetnih trokova monopolizacije.
Istaknuli smo da se mnoge od najvanijih ideja bazine znanosti i
matematike - matematiki pouci, primjerice - ne mogu patentirati i
vjerujem da je to ispravno: trokovi bi u obliku destimuliranja kasnijih
inovacija bili ogromni, a korist bi bila mala.
Posljednjih je godina bilo pokuaja irenja opsega intelektualnog
vlasnitva kako bi se dopustilo da vie stvari bude patentirano, a
patenti da budu obuhvatniji. Upravo ovdje postoje estoki sporovi.
U Indiji ima mnogo ljutnje zbog nedavnog patentiranja nekih poloaja
joge. Je li upotreba znaka Q kao oznake za gaenje programa dovoljno
intelektualno probojna da opravda autorsko pravo ili patent? Bi li
Amazon.com trebao moi patentirati ideju naruivanja samo jednim
klikom? Te stvari ne pripadaju, po mom miljenju, vrsti glavnih
intelektualnih proboja koji zasluuju patentiranje; ujedno povlae
za sobom veliki troak: koenje razvoja standarda koji poveavaju
efikasnost i konkurenciju.
U drugom primjeru razmotrite kontroverzu oko patentiranja gena:
uputa unutar svakog ivog bia koje mu govore koje bjelanevine da
proizvodi, to, primjerice, odreuje rast i utjee na osjetljivost na
bolesti. Poznavanje genetskog koda moe biti od goleme koristi za
pronalaenje lijekova i cjepiva. To je bio jedan od razloga da je takva
vanost pridana dekodiranju cijele genetske strukture, koja je naposljetku
dovrena 2 0 0 3 . godine javno financiranim meunarodnim Projektom
ljudskog genoma. Dok je sustavno dekodiranje napredovalo, dolo je
do utrke nekoliko tvrtki iz privatnog sektora, ukljuujui i Human
Genome Sciences (HGS) i Celera Genomics (kojoj je na elu bio Craig
Venter koji je prethodno radio na projektu u Nacionalnom zavodu za
zdravstvo). U utrci za patentiranjem, podneseni su zahtjevi za nekih
127.000 ljudskih gena ili djelominih sekvencija ljudskih gena - to je
patentne urede diljem svijeta suoilo s nemoguim zadatkom i rezultiralo
golemim zaostacima. HGS je podnio nekih 7.500 molbi; Celera 6.500;
a jedna francuska tvrtka, Genset, 36.000. 2 4 Naposljetku je Ameriki

ured za patente i zatitne znakove odluio da e, premda e dodijeliti

patente za gene, to uiniti samo za cijele sekvencije i samo ako se bude
dokazivala korisnost gena.
Mnogi cijelu ideju patentiranja gena smatraju odvratnom. Napokon,
istraivai nisu izumili gen; samo su utvrdili ono to je ve postojalo.
tovie, nakon to je javno financirani Projekt ljudskoga genoma uspio
dekodirati cijeli ljudski genom, stvarno je malo dodane vrijednosti koja
bi nastala utrkom da se malo bre dekodira dio ili ak cijeli genom.
Lokot na znanju, koji proizlazi iz dodjeljivanja patenta, mogao bi
sprijeiti daljnja istraivanja ili ak primjene. Izgleda da su se neki
od tih strahova obistinili: primjerice, tvrtka Myriad Genetics, koja je
patentirala dvije mutacije ljudskih gena koje utjeu na podlonost raku
grudi, zahtijevala je da ak i neprofitni laboratoriji koji trae mutacije
plate licenciju, to je destimuliralo provjeravanje.25 Patent tvrtke Myriad
Genetics i njezina spremnost da osigura ostvarenje svojih patentnih
potraivanja moda su destimulirali potragu za boljim tehnologijama
provjeravanja budui da je svatko tko bi otkrio novu metodu suoen
s neizvjesnou koliko e tvrtka Myriad zahtijevati da joj se plati. 26
Odgovori na pitanja to bi trebalo patentirati i koliko obuhvatno te
kako bi vremenski dugi patenti trebali biti nisu oiti i nema razloga da
odgovori koji su ispravni za jednu zemlju, jedan sektor, jedno razdoblje, budu ispravni za druge. U novije je vrijeme softverska industrija
poela revidirati svoje ranije zagovaranje intelektualnog vlasnitva.
Ta je industrija uvidjela da razvoj koji jedni postignu donosi rizik
da e njime biti kren patent drugih. Kreator bilo kojeg softverskog
programa moe se nehotice ogrijeiti o tue ideje - ne zato to ih
je ukrao nego zato to ih je iznova otkrio. S vie od 1 2 0 . 0 0 0 molbi
za patente svake godine, praktiki je nemogue da neki istraiva
zna svaku ideju koja je bila patentirana ili se za nju eka patent. 27
Inherentne nejasnoe - primjerice, o opsegu patenta (to jest, da se
posluimo ranijim primjerom, je li Seldenov patent doista obuhvatio
sve automobile) - ine teak zadatak nemoguim. Zbog toga je ak
i ovjek kojeg se obino smatra najzaslunijim za izum World Wide
Weba, Tim Berners-Lee, zakljuio da barem na njegovu podruju
patenti gue inovaciju. Patenti su, po njemu,

veliki k a m e n s p o t i c a n j a za razvoj W e b a . O n i koji se bave razvojem

zaustavljaju svoja nastojanja u danom smjeru kad uju glasine da bi
neka k o m p a n i j a mogla imati patent koji moda obuhvaa dotinu
tehnologiju. 2 8

Tijekom prolih stotinu godina, zakoni su se silno promijenili i razlikuju se meu zemljama. Te promjene i razlike odraavaju promjene i
razlike u gospodarstvu, ukljuujui i promjene i razlike u odvagnutom
kompromisu izmeu monopolizacije i inovacije. Dobro zamiljeni reim
intelektualnog vlasnitva uravnoteava trokove monopolizacije i koristi
od inovacije time to, primjerice, ograniava trajanje patenta, zahtijeva
objavljivanje detalja tako da drugi mogu graditi na njima i ograniava
sposobnost da se patenti koriste za zloupotrebu monopolske moi. 29
Ranije smo vidjeli kako je amerika vlada to uinila u sluaju AT&T-ja.
Ba kao to se nain uravnoteavanja tih kompromisa mijenja tijekom
vremena, oni se razlikuju i izmeu zemalja u razvoju i razvijenih
zemalja. Kada patentni sustavi pogreno odgovore na pitanja to se
moe patentirati i koliko bi obuhvatni patenti trebali biti, smanjuje se
konkurenciju i sputava inovaciju. Ako je patent pretjerano obuhvatan,
bit e manje poticaja za istraivanja koja se temelje na postojeim
inovacijama.
Promjene u reimima intelektualnog vlasnitva u posljednjim godinama odraavaju ne samo promjene u gospodarstvu nego i promjene
u politikom utjecaju korporacijskih interesa. Velike korporacije vole
monopol - daleko je lake odrati profit uz snaan monopol nego
kontinuiranim poveavanjem efikasnosti; i stoga je njima monopolizacija
ista korist, a ne drutveni troak. Iako bismo se mogli nadati da e
zakonodavna tijela i sudovi paljivo uravnoteiti trokove i koristi svake
odredbe, u praksi se pravni sustav intelektualnog vlasnitva razvio
mnogo sluajnije. No postoji jedan glavni trend: korporacijski interesi
koji intenzivno brinu za intelektualno vlasnitvo uspijevaju dobiti sve
vie i vie onoga to ele. Mnogi unutar Sjedinjenih Drava - meu
njima i ja - vjeruju da su otili predaleko. 30

TRIP-ovi
Primjer toga je utjecaj tih korporacijskih interesa prilikom usvajanja
sporazuma o TRIP-ovima unutar Svjetske trgovinske organizacije. Dok
se pregovaralo o sporazumu o TRIP-ovima u enevi 1993. godine,
Vijee ekonomskih savjetnika i Ured za znanstvenu i tehnoloku politiku
u Bijeloj kui pokuali su postii da ameriki pregovarai razumiju
nae duboke rezerve. Ono to su traile Sjedinjene Drave nije bilo,
mislili smo, u naem vlastitom interesu, niti u interesu unapreivanja
znanosti, a zasigurno nije bilo ni u interesu zemalja u razvoju. No
ameriki i europski pregovarai usvojili su stajalite farmaceutske
industrije i industrije zabave i drugih koji su jednostavno eljeli najjaa
prava intelektualnog vlasnitva. (Studija Centra za javni integritet,
vladine nadzorne skupine, pokazala je da je farmaceutska industrija
pojedinano najvanija skupina za utjecaj u Uredu amerikog trgovinskog predstavnika). 31 Inzistirali su, primjerice, na vremenski duim
patentima, bez vaganja trokova produenog razdoblja monopolizacije
u odnosu na koristi. 32
Ne udi da je, s obzirom na mo pogaanja onih koji su sjedili za
stolom, sporazum koji se pojavio bio blizu onome to su zahtijevali
nositelji posebnih interesa u Sjedinjenim Dravama. Vrijeme je bilo
jedino to su postigle zemlje u razvoju - nekoliko godina prije no to
odredbe o intelektualnom vlasnitvu stupe na snagu - i, naizgled,
neku fleksibilnost u, primjerice, obveznom licenciranju lijekova u
sluaju zdravstvene krize kao to je sida. (U sluaju obvezne licence,
proizvoau generikih lijekova doputeno je da proizvodi potrebni
lijek bez pristanka posjednika patenta, iako obino postoji standardna
stopa licencne naknade. To oito slabi monopolsku mo, to je razlog
zato posjednik patenta odbija dobrovoljno dodijeliti licencu).
Intelektualno vlasnitvo zapravo ne spada u trgovinski sporazum.
Trgovinski bi sporazumi trebali liberalizirati kretanje dobara i usluga
preko granica zemalja. TRIP-ovi su se bavili posve drugaijim pitanjem
- u odreenom smislu, bavili su se ograniavanjem kretanja znanja
preko granica. Stoga su, da bi to ugurali u trgovinski sporazum,
trgovinski pregovarai dodali tri rijei, "povezano s trgovinom".
Kratica T R I P (za Trade Related Intellectual Property) moe oznaavati
intelektualno vlasnitvo povezano s trgovinom, no naziv zavarava:

u biti nema nikakvog aspekta intelektualnog vlasnitva koji, prema

njihovu gleditu, nije povezan s trgovinom.
Zapravo je ve postojala meunarodna organizacija koja se trebala
baviti intelektualnim vlasnitvom: Svjetska organizacija intelektualnog
vlasnitva (World Intellectual Property Organization, WIPO), jedna od
specijaliziranih agencija Ujedinjenih naroda. U sadanjem je obliku
osnovana 1970. godine, iako meunarodna suradnja na tom podruju
zapravo datira jo stotinu godina ranije, od 1893. godine. 33 No WIPO
ima jedno presudno ogranienje: nema mehanizma za osiguranje provedbe. Malo je toga to su Sjedinjene Drave ili Europska unija mogle
uiniti zemlji koja ne potuje prava intelektualnog vlasnitva. Na temelju
TRIP-ova, razvijene su industrijske zemlje konano mogle primijeniti
trgovinske sankcije kako bi zakonito nametnule prava intelektualnog
vlasnitva, a farmaceutska i medijska industrija bile su oduevljene.
Postoje, dakako, i druge meunarodne organizacije koje su postigle
meunarodne sporazume iju je provedbu teko osigurati bez trgovinskih
sankcija. Meunarodna organizacija rada stvorila je svjetski sporazum
o temeljnim radnim standardima, zabranjujui, primjerice, upotrebu
djejeg ili zatvorskog rada. To da li se neka zemlja pokorava tim
radnim standardima moe, naravno, utjecati na trgovinu. Na primjer,
zasigurno bismo mogli imati sporazum o radnim standardima povezanim s trgovinom. No ekonomski interesi glavnih multinacionalnih
kompanija razvijenih zemalja nisu bili toliko ovisni o radnim pitanjima
kao o intelektualnom vlasnitvu. Upravo suprotno: u ekonomskom je
interesu amerikih multinacionalnih kompanija bilo da meunarodni
trgovinski sporazum ne regulira ta druga podruja. 34
TRIP-ovi su cijelom svijetu nametnuli prevladavajui reim intelektualnog vlasnitva u Sjedinjenim Dravama i Europi, kakav je danas.
Vjerujem da nain na koji se razvio reim intelektualnog vlasnitva
nije dobar za Sjedinjene Drave i Europsku uniju; no jo vie vjerujem
da nije u interesu zemalja u razvoju.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE

Promicanje inovacija i drutvene pravednosti
Intelektualno vlasnitvo nije cilj samo po sebi, ve je ono sredstvo ka
jednome cilju: ono bi trebalo poveati drutvenu dobrobit promicanjem
inovacija. No moemo li imati vie inovacija s vie drutvene pravednosti? Moemo li ih imati s manjim trokovima za zemlje u razvoju?
Vjerujem da moemo. Prvo, meutim, moramo jasnije vidjeti to je
to to nastojimo postii. U enevi u listopadu 2 0 0 4 . godine, Opa
skuptina W I P O - a usvojila je rezoluciju koju su predloili Argentina i
Brazil za reim intelektualnog vlasnitva orijentiran prema razvoju - ba
kao to je meunarodna zajednica tri godine ranije usvojila princip
trgovinskog reima orijentiranog na razvoj. 35 Premda su se suglasili
da je pruanje poticaja za inovacije kritino, imali su i druge brige.
Jedno od najvanijih pitanja s kojim se danas suoava cijeli svijet
je siromatvo u Treem svijetu. Zemlje u razvoju trebaju vie resursa
- to jest, vie pomoi - i vie mogunosti (to je u fokusu prethodnog
poglavlja, stvaranje pravednijeg trgovinskog reima). No, kako sam
primijetio u drugom poglavlju, ono to razdvaja razvijene zemlje od
zemalja u razvoju nije samo jaz u resursima nego i jaz u znanju; a
reim intelektualnog vlasnitva moe uiniti da zatvaranje tog jaza u
znanju bude ili lake ili tee. Zemlje u razvoju su se zalagale za reim
intelektualnog vlasnitva koji bi im osiguravao vie pristupa znanju.
Osim toga, zbog njihovih ogranienih prorauna za zdravstvo - dolar
potroen na neki lijek je dolar koji nije potroen na obrazovanje ili
razvoj - trokovi za lijekove imaju ogromno znaenje, to je razlog
zato je pristup lijekovima kojima se spaava ivot po pristupanim
cijenama tako vaan.
Novi lijekovi i cjepiva mogu, dakako, mnogo utjecati na boljitak
ljudi u zemljama u razvoju. No sadanji sustav ne funkcionira - ne
ulae u istraivanja da se proizvedu lijekovi za napad na bolesti koje
prevladavaju u zemljama u razvoju i, to ne udi, malo je lijekova
proizvedeno. Moramo reformirati svjetski sustav inovacija kako bismo
potaknuli razvoj lijekova koji lijee i preveniraju takve bolesti.
Napokon, TRIP-ovi nisu pruili odgovarajuu zatitu tradicionalnom
znanju.

Sljedei program podrobno iznosi kako se moe pristupiti rjeavanju

tih briga zemalja u razvoju.

Krojenje intelektualnog vlasnitva

prema potrebama zemalja u razvoju
Svijet je konano nauio da konfekcijske razvojne strategije koje bi toboe
odgovarale svima ne funkcioniraju. Isto vai i za reime intelektualnog
vlasnitva. Postoje koristi i trokovi standardizacije. U Sjedinjenim
Dravama mnoga su pravna podruja preputena dravama; smatra se
da su koristi od postojanja kaznenog zakonika za cijelu zemlju manje
od trokova. TRIP-ovi pokuavaju nametnuti jedinstveni standard
pravu intelektualnog vlasnitva u svijetu. Vjerujem da trokovi te
standardizacije daleko nadmauju koristi. Zakoni o intelektualnom
vlasnitvu uvijek odraavaju uravnoteavanje odnosa izmeu koristi od
inovacije i trokova monopolizacije; a s obzirom na to da se okolnosti
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju razlikuju, razlikuje se i nain
uravnoteavanja tog odnosa. Budui da su, primjerice, opasnosti od
monopolizacije u malim zemljama u razvoju vee nego u velikim razvijenim zemljama - zato to su trita manja i na njima ee dominira
ogranien broj tvrtki - trokovi reima intelektualnog vlasnitva su vei
a koristi manje. Trebali bismo poticati na razvijanje zasebnih reima
intelektualnog vlasnitva za najmanje razvijene zemlje, zemlje srednjeg
dohotka i razvijene industrijske zemlje. Ba kao to sam u prethodnom
poglavlju tvrdio da bi zemljama u razvoju trebalo dati vie prostora u
odluivanju o vrsti industrijske politike koja im je prikladna - dajui
im vie mogunosti da pomognu stvaranje novih industrija - tako bi
ove ovlasti trebale biti dane i u sferi intelektualnog vlasnitva.
Jedan od trokova standardizacije je rizik da e biti odabran
pogrean standard; kad svatko izabire svoj standard, za svaku se
jurisdikciju moe smatrati da je laboratorij za testiranje razliitih
ideja; one koje najbolje funkcioniraju imitirat e se. Ipak, ako treba
biti jedinstvenog standarda - ili barem minimalnog standarda - koji
je nametnut cijelom svijetu, treba ga prilagoditi tako da vie odraava
interese i brige zemalja u razvoju. Zemlje u razvoju zahtijevaju reviziju
TRIP-ova, " T R I P minus" sporazum, i u pravu su. 36

Dostupnost lijekova kojima se spaava ivot

Malo si ljudi u zemljama u razvoju moe priutiti lijekove po monopolskim cijenama koje zaraunavaju zapadne farmaceutske kompanije
- cijenama koje su esto mnogo puta vie od trokova proizvodnje.
Ekonomistu je ta nejednakost izmeu cijene i trokova proizvodnje
naprosto ekonomska neefikasnost; pojedincu sa sidom ili nekom
dugom boleu koja mu ugroava ivot to je pitanje ivota i smrti. Tri
bi reforme poveale dostupnost postojeih lijekova kojima se spaava
ivot. Jedna, koju se podue razmatra u nastavku, jest da razvijene
industrijske zemlje jednostavno osiguravaju te lijekove ili da ih barem
subvencioniraju - u biti plaajui "porez", razliku izmeu cijene i
graninih trokova.

Lijekovi zemljama u razvoju po cijeni kotanja

Jedan od najjednostavnijih naina da razvijene zemlje pomognu
zemljama u razvoju je to da "se odreknu" poreza, doputajui im da
se slue intelektualnim vlasnitvom za svoje graane tako da njihovi
graani mogu dobiti lijek po cijeni kotanja. Kritiari bi mogli rei:
ali u tom bi se sluaju zemlje u razvoju naprosto besplatno vozile sa
razvijenim industrijskim zemljama. Na to je odgovor: da, i trebale bi.
Nema dodatnog troka nametnutog razvijenim zemljama. 37 A koristi
zemljama u razvoju bile bi goleme: poveano zdravlje nije samo vrijednost po sebi nego bi pridonijelo i veoj produktivnosti.
Prvi korak u tom smjeru ve je napravljen. Studenti na nekim
istraivakim sveuilitima tvrde da bi sveuilita trebala inzistirati
na tome da njihovi licencijski ugovori s proizvoaima lijekova sadre
odredbu o davanju lijekova zemljama u razvoju po znatno snienim
cijenama.

Obvezne licence
U posebnim situacijama vlade mogu izdati obvezne licence ako zakljue
da postoji hitna potreba da se proiri dostupnost tehnologije ili lijekova. To pravo priznaje gotovo svaka vlada u svijetu. Tijekom straha
od antraksa 2 0 0 1 . godine, amerika je vlada zaprijetila da e prisiliti
farmaceutsku kompaniju Bayer da dopusti drugima proizvoditi Cipro,
antibiotik koji je u to vrijeme bio najuinkovitiji protiv antraksa. 38 im

dobiju obveznu licencu, tvrtke mogu proizvoditi lijek i prodavati ga

konkurentski tek neto iznad trokova proizvodnje. Budui da su mnogi
proizvoai generikih lijekova u zemljama u razvoju vrlo efikasni,
lijekovi zbog licenciranja postaju dostupni esto uz mali dio cijene po
kojoj bi se inae prodavali. Primjerice, brazilska dravna farmaceutska
kompanija Farmanguinhos procjenjuje da moe proizvoditi lijek za sidu
Kaletru za malen dio onoga to tvrtka Abbott naplauje u Sjedinjenim
Dravama. S vie od 6 0 0 . 0 0 0 HlV-pozitivnih pacijenata u zemlji u
jednom trenutku, procijenjeno je da bi generika Kaletra utedjela
Brazilu nekih 55 milijuna dolara, zanemarujui ak i vrlo snienu
cijenu po kojoj je Abbott tada prodavao taj lijek Brazilu.
Nada velikih farmaceutskih kompanija bila je da e zbog TRIP-ova
biti tee proizvoditi generike verzije njihovih lijekova.39 Kad su, potkraj
devedesetih godina, Brazil i Juna Afrika stavili u opticaj ideju izdavanja
obveznih licenci za lijekove za sidu, amerike farmaceutske kompanije
su pobijesnile, tvrdei da TRIP-ovi to ne doputaju ak ni za lijekove
za sidu; i iznijele su pritubu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. 40 Kad
ih je javno prosvjedovanje prisililo na kompromis, ponudile su lijekove
uz popust s kojim je cijena i dalje bila daleko iznad one po kojoj se
mogu proizvoditi generiki lijekovi, kako to ilustrira primjer Kaletre.
No dok je Brazil bio u stanju nagoditi se povoljnije po sebe prijetei
da e izdati obveznu licencu, druge zemlje u razvoju, manje snalaljive
u svom pogaanju i bez mogunosti vlastite proizvodnje generikih
lijekova, i dalje moraju plaati vrlo visoke cijene.
Farmaceutske kompanije su takoer tvrdile da TRIP-ovi ne doputaju trgovanje generikim lijekovima koji su proizvedeni na temelju
obveznih licenci. Zbog toga je odredba o licenciranju postala beskorisna
zemljama u razvoju koje imaju malen ili nikakav vlastiti proizvodni
kapacitet, primjerice Bocvani, maloj zemlji u kojoj je vie od treine
stanovnitva zaraeno HIV-om. Takve su zemlje eljele da im bude
mogue kupovati generike lijekove za sidu od susjedne June Afrike.
Oko tih zemalja i njihova loeg stanja okupila se javna podrka, osobito
zemljama u Africi koje su se borile s pandemijom side.41 No ak i nakon
to je ostatak svijeta shvatio da je ta politika beskrupulozna, Bushova
je administracija nastavila zastupati interese farmaceutskih kompanija.
Tek je kratko prije sastanka u Cancnu, u kolovozu 2 0 0 3 . godine,

popustila. Pa ak i tada su Sjedinjene Drave inzistirale na onome to

su kritiari smatrali nezgrapnim administrativnim procesom.
Sjedinjene su Drave zapravo eljele vie: eljele su ograniiti
obvezne licence samo na sluajeve epidemija ili slinih katastrofa.
Naravno, pojedinac koji e uskoro umrijeti jer ne moe doi do lijeka
koji bi mu mogao biti dostupan uz troak koji moe podnijeti, ne mari
je li on jedan od 10.000 ili 6 0 0 . 0 0 0 onih koji umiru. On samo zna da
je njegova smrt nepotrebna. Presudna bi razlika trebala biti izmeu
lijekova kojima se spaava ivot i lijekova koji pripadaju kozmetici ili
stilu ivota, pa nema jakog razloga da se za njih izdaju obvezne licence.
No za ameriku industriju lijekova fokus je bio na profitu, a to je
znailo da se ini sve kako bi to je vie mogue generikih lijekova
ostalo to je due mogue van trita. 42
Amerike farmaceutske kompanije opravdavaju svoj stav tvrdnjom
da e svaki pokuaj doputanja trgovanja generikim lijekovima primjerice, doputanja Junoj Africi da izvozi u Bocvanu - znaiti da
e ti lijekovi naposljetku stii u Sjedinjene Drave i tamo pokvariti
trite. No ve postoje goleme nejednakosti u cijenama (primjerice,
izmeu cijena u Europi i Sjedinjenim Dravama) i taj je problem,
premda je prisutan, ogranien. Farmaceutska industrija jedna je od
najreguliranijih u svijetu, pri emu veinu trokova lijekova plaaju
osiguravajue kompanije i vlade - tako da su poticaji na kupovinu
lijekova po europskim cijenama slabi, i to nije lako uiniti. Jo je manje
vjerojatno da e Amerikanci (ili Europljani) svoje lijekove dobivati od
June Afrike ili Bocvane. 43
Ako razvijene zemlje ne prodaju lijekove kojima se spaava ivot
zemljama u razvoju po troku proizvodnje tih lijekova, onda zemljama
u razvoju mora biti dano zeleno svjetlo da koriste obvezne licence, da
na osnovi njih proizvode lijekove kojima se spaava ivot i da trguju
njima.

Istraivanje
Vie cijene navodno bi trebale potaknuti istraivanja lijekova koji spaavaju ivot. No unato retorici po kojoj intelektualno vlasnitvo prua
poticaje, ti se poticaji ne pretvaraju u djela. Argument da monopolsko

odreivanje cijena lijekova dovodi do vie inovacija potkopava injenica

da veina farmaceutskih kompanija troi daleko vie na oglaavanje
nego na istraivanje, vie na istraivanje lijekova koji pripadaju stilu
ivota (na primjer, lijekova za rast kose ili muku impotenciju) nego
na lijekove za bolesti i gotovo nita na istraivanje lijekova za bolesti
koje prevladavaju u najsiromanijim zemljama, kao to su malarija i
shistosomijaza. 44
Trenutani sustav financiranja istraivanja je nepravian i neefikasan.
Pod sadanjim sustavom, fundamentalna istraivanja financira vlada, a
privatni sektor iznosi lijekove na trite. Kad lijekovi dou na trite,
kompanije ostvaruju golemi profit. Razlika izmeu zaraunate cijene
i (graninog) troka proizvodnje moe se shvatiti kao porez na njihove
kupce. No to je vrlo regresivan porez. Openito, vlade odreuju porez
u odnosu na sposobnost plaanja, no s lijekovima se isti porez namee
najsiromanijima u zemljama u razvoju i najbogatijima u razvijenom
svijetu. Ranije smo naveli da je znanje javno dobro i da ograniavanje
znanja dovodi do neefikasnosti - sporijeg tempa inovacija. Ovdje su
trokovi ozbiljniji: sam ivot. S tako visokim trokom i tako malo
koristi od sadanjeg ureenja, moramo se zapitati moemo li reformirati nain na koji proizvodimo i financiramo istraivanja lijekova
koji spaavaju ivot?
Farmaceutske kompanije idu tako daleko da tvrde kako e vea
dostupnost jeftinih lijekova koji spaavaju ivot zemljama u razvoju na
dugi rok zapravo tetiti. One tvrde da e, ne mognu li ostvariti prinos
na svoja ulaganja, provoditi manje istraivanja, to e u konanici tetiti
svima. Meutim, osigura li se zemljama u razvoju vea dostupnost
lijekova koji spaavaju ivot, to e imati uglavnom samo zanemariv
utjecaj na ulaganja farmaceutskih kompanija u bolesti koje tetno
djeluju na siromane zemlje. Farmaceutske kompanije ionako ubiru
malo prihoda od regija u razvoju - prodaja u Africi predstavlja manje
od dva posto ukupne prodaje - jer su ljudi jednostavno presiromani
da kupuju skupe lijekove; i one, kako smo vidjeli, troe malo na bolesti
koje najtetnije djeluju na zemlje u razvoju.
Trebalo bi, naravno, biti vie istraivanja o bolestima koje pogaaju
zemlje u razvoju; no najbolji i trokovno najuinkovitiji nain da se
to promie nije kroz primjenu stroih prava intelektualnog vlasnitva.

Jasno je da trini poticaji ne funkcioniraju i da, sami po sebi, vjerojatno

nee to initi. Veina novca za financiranje istraivanja morat e doi
od vlada i fondacija razvijenih zemalja, osobito na Sjeveru. Pitanje je
kako najbolje osigurati novac i organizirati istraivanja. Postoje barem
dva naina na koji se moe dati potpora. 45

Trino zasnovani poticaj: jamstveni fond

Jedan je prijedlog da vlade iz razvijenog svijeta ponude jamstvo kupovine. Ako se izumi cjepivo protiv side, primjerice, vlade i fondacije
koje pruaju jamstvo mogu se obvezati da e potroiti barem dvije
milijarde dolara na kupovinu lijeka. Ili, ako se otkrije djelotvorniji lijek
protiv malarije no to danas postoji, mogu se obvezati da e potroiti
barem tri milijarde dolara.
Jedini veliki problem s tom idejom je to bi ostavila nerijeen
problem monopola: farmaceutske kompanije i dalje bi imale poticaj da
poveaju cijene i smanje proizvodnju kako bi maksimirale svoje prihode,
umjesto da maksimiraju drutvene koristi. Isto tako, budui da nitko
ne eli lijek koji je neto manje djelotvoran ak i ako je jeftiniji, to bi
bio sustav u kojem pobjednik odnosi sve: kompanija koja proizvodi
samo neznatno bolji proizvod dobit e svu prodaju i nagrade.

Fond za inovacije
Uinkovitiji bi bio fond koji izravno potie inovacije korisne za zemlje u
razvoju. Sustav nagrada, u kojem se istraivai nagrauju za vrijednost
svojih inovacija, usmjerio bi poticaje u ispravnom smjeru. Oni koji
ostvare doista vana otkria - koji, primjerice, istrauju bolesti bez
poznatog lijeka - dobili bi velike nagrade. Velike bi nagrade otile
i onima koji istrauju rairene i drutveno skupe bolesti, kao to su
tuberkuloza i malarija, dok bi malo ilo kompaniji koja proizvodi
"ja-takoer" lijek, koji samo neznatno poboljava ve postojei lijek.46
U tom bi se sustavu lijekovi mogli (posredstvom generikih proizvoaa) isporuivati onima koji boluju od bolesti po cijeni kotanja. To
bi koristilo ne samo zemljama u razvoju nego i razvijenim zemljama
budui da bi njihovi graani imali koristi od unaprijeenog znanja. 47

Bonus je da bi vlade razvijenih zemalja mogle pomoi zemljama u

razvoju a da ne brinu hoe li se novac dobro potroiti. 48

Zaustavljanje biopiratstva
i zatita tradicionalnog znanja
Nepravednost cijelog reima intelektualnog vlasnitva prema zemljama
u razvoju najjasnije se vidi u tretmanu tradicionalnih lijekova koji se
temelje na kemikalijama dobivenim iz biljaka. Prvi put sam doznao
za problem biopiratstva u jednom zabaenom selu u ekvadorskim
visokim Andama, gdje je elnik sela opisao kako TRIP-ovi utjeu
na njihov ivot. Za Amerikance i Europljane, TRIP-ovi mogu biti
neto tajanstveno, vano uglavnom samo korporacijskim pravnicima
i strunjacima za meunarodnu trgovinu, no u zemljama u razvoju
TRIP-ovi su neto mnogo realnije. Zemlje u razvoju vide kako strane
korporacije uzimaju njihovo tradicionalno znanje i njihove domae
biljke bez naknade kao oblik piratstva - otud izraz "bio-piratstvo".
Premda se Sjedinjene Drave ale da Kina kri TRIP-ove time to ne
potuje njihove odredbe o intelektualnom vlasnitvu, ljudi u zemljama u razvoju istiu da TRIP-ovi nisu uinili nita da zatite njihovo
intelektualno vlasnitvo. Umjesto toga dali su amerikim i europskim
interesima dozvolu da kradu njihovo intelektualno vlasnitvo - i da
im ga onda naplauju.
Tradicionalni lijekovi ve dugo se koriste diljem svijeta za lijeenje
cijelog niza razliitih oboljenja. Premda je moderna znanost na narodne
lijekove isprva gledala s nepovjerenjem, u novije je vrijeme postalo
jasno da su mnogi od njih opstali zato to doista djeluju - ak i ako oni
koji ih upotrebljavaju, ili narodni lijenici koji ih propisuju, ne znaju
zato. Jedan pravac modernih medicinskih istraivanja usredotoio se
na izoliranje i prodavanje aktivnih sastojaka u tim lijekovima, uviajui da u svjetskoj flori, osobito u tropskim zemljama, postoji obilje
potencijalnih lijekova. Farmaceutske kompanije, uoivi mogunost
profita, slijedile su taj primjer pri emu "otkrivaju ponovno" ono to
su ve odavno otkrile tradicionalne kulture - i u nekim sluajevima
ne ine nita vie doli mijenjaju marke proizvoda. Zemlje u razvoju,
gledajui kako farmaceutske kompanije ostvaruju profit od njihove

bogate bioraznolikosti, smatraju da bi trebale biti kompenzirane - za

odravanje svojih uma, primjerice. Farmaceutske kompanije, meutim,
premda naglaavaju vanost poticaja za sebe, odbacuju potrebu za
poticajima za druge. U sporazumu o meunarodnoj bioraznolikosti
potpisanom u lipnju 1992. godine na UN-ovoj konferenciji o okoliu
i razvoju u Riju, priznato je pravo na naknadu no, dijelom pod utjecajem farmaceutskih kompanija, Sjedinjene Drave nisu ratificirale taj
sporazum.49 I to ne udi: gotovo polovica od 4 . 0 0 0 biljnih patenata
koje su Sjedinjene Drave dodijelile posljednjih godina odnosi se na
tradicionalno znanje dobiveno od zemalja u razvoju. 50
Jedan od najzloglasnijih sluajeva bio-piratstva bio je pokuaj patentiranja kurkume za svrhe lijeenja. Kurkuma je zain koji se koristi u
Junoj Aziji i njegova su ljekovita svojstva odavna poznata u zemljama
gdje ga se nalazi. Unato tome, Sjedinjene Drave su u prosincu 1993.
godine izdale patent za medicinsku upotrebu kurkume. 51 Patent je
naposljetku ukinut, no ne bez skupog parnienja.
Na udaru nisu samo lijekovi. Basmati ria jede se u Indiji ve
stotinama, moda i tisuama godina. Pa ipak je 1997. godine jedna
amerika kompanija, RiceTec Inc., dobila patente na basmati riu. Indija
je, dakako, bila bijesna no imala je resurse da se bori - i pobijedila je.52
Manje i siromanije zemlje, meutim, nemaju te resurse i ne mogu
uzvratiti udarac.
Oni koji brane dodjeljivanje tih patenata kau da je problem u tome
to zemlje u razvoju nisu nikad objavile svoja otkria; da su to uinile,
sudovi bi potovali to prethodno znanje. Meutim, mjerilo novosti koje
se ponekad upotrebljava prilikom dodjeljivanja patenata nije to jesu li
medicinska svojstva odreene biljke poznata, primjerice, domorodakom
narodu Anda, nego jesu li iroko poznata u Sjedinjenim Dravama.
Tako da ak i ako su domorodaki narodi to objavili na svom vlastitom
jeziku (pod pretpostavkom da bi se netko uope zamarao objavljivanjem
neega to je ve dobro poznato), patenti bi se ipak mogli dodijeliti.
U svakom sluaju, zato bi zemlje u razvoju bile prisiljene pokoravati
se praksi razvijenih industrijskih zemalja? Sjedinjene Drave su u tim
pitanjima zauzele ekstremniju poziciju od Europske unije. Razmotrite, na primjer, patente na ulje iz indijskog stabla neem, koje je ve
dugo priznato zbog svojih kozmetikih i medicinskih svojstava i kao

sredstvo protiv gamadi. Pa ipak, u devedesetim godinama dodijeljeni

su patenti za ulje tog stabla i u Europi i u Americi. Do 2 0 0 0 . godine,
nekih devedeset patenata dodijeljeno je samo u Europi. Konano, u
svibnju 2 0 0 0 . godine, neki od europskih patenata su povueni, ne
zato to su svojstva ulja drveta neem priznata kao dio tradicionalnog
znanja, nego zato to je jedan indijski poduzetnik mogao dokazati da
ve etvrt stoljea proizvodi ekstrakt neem ulja kao sredstvo protiv
gamadi. Ipak, 2 0 0 3 . godine nekih je dvadeset patenata ostalo na snazi.
I iako je Europa povukla neke od patenata, Sjedinjene Drave su to
odbile, s opravdanjem da te ideje nisu nikad prije bile patentirane ili
objavljene. 53
Moramo uiniti vie da na tom podruju zatitimo "komparativnu
prednost" zemalja u razvoju. One imaju zalihu znanja na koju se mogu
osloniti, kao to je medicinska upotreba biljaka. Njihove tropske ume
sadre obilje flore iz kojeg zapadne farmaceutske kompanije izvlae
vitalne lijekove. No TRIP-ovi pruaju malo poticaja zemljama u razvoju
da ouvaju svoje tropske ume.
Dvije bi reforme mnogo uinile za rjeavanje briga zemalja u razvoju:
Morao bi postojati meunarodni sporazum koji priznaje tradicionalno znanje i zabranjuje biopiratstvo.
Sve zemlje svijeta - ukljuujui i Sjedinjene Drave - moraju potpisati
konvenciju o bioraznolikosti. U okviru toga, jamstva glede vlasnikih
prava na bioraznolikost koja su inkorporirana u konvenciju trebala
bi biti inkorporirana u meunarodne sporazume koji se tiu prava
intelektualnog vlasnitva, osobito TRIP-ova.
Na sreu, postoje tvrtke koje se ponaaju na odgovorniji nain - koje
vie potuju prava zemalja u razvoju. Jedan od najdjelotvornijih novijih lijekova protiv malarije, primjerice, dobiva se iz kineskog drveta
quinghao, koje se ve vie od dvije tisue godina koristi za lijeenje
te bolesti. Quinghao je postao osobito vaan kad su se razvili sojevi
malarije koji su otporni na uobiajene medicinske tretmane. U ovom
sluaju, drutveno odgovorna vicarska farmaceutska kompanija
Novartis ne samo da je bila inspirirana tradicionalnim znanjem nego

je taj lijek, uviajui da je vana njegova dostupnost, dala zemljama u

razvoju besplatno ili po cijeni kotanja. 54

Upravljanje
Kroz cijelu ovu knjigu naglaavam da nain na koji se donose odluke upravljanje - u meunarodnoj sferi ima dva nedostatka: glasovi zemalja
u razvoju uju se premalo, a glasovi posebnih interesnih skupina uju
se preglasno.
Ba kao to je trgovina prevana da bi se prepustila samo ministrima
trgovine, isto je s intelektualnim vlasnitvom. Do sada bi trebalo biti
jasno: TRIP-ovi su bili pogreka. Kljuna je reforma da se promijeni
mjesto i nain donoenja odluka koje se tiu intelektualnog vlasnitva.
Rasprave o svjetskim standardima za intelektualno vlasnitvo trebale
bi se iznijeti iz Svjetske trgovinske organizacije i vratiti u reformirani
WIPO, Svjetsku organizaciju za intelektualno vlasnitvo u kojoj se uju
i glasovi znanstvenika kao i korporacija, potroaa kao i proizvoaa,
zemalja u razvoju kao i razvijenih zemalja. No to nije jedina institucionalna reforma koja je potrebna. Meu vrijednostima do kojih je
ljudima diljem svijeta jako stalo jesu i one povezane s vladavinom prava
i pravednou. Pravni sustav odreuje pravila igre, a pravnici su tu
da osiguraju da se igra poteno igra. Moramo biti osjetljivi u pogledu
nepovoljnog poloaja zemalja u razvoju kad na sudu trae provedbu
svojih prava. Zapadne demokracije imaju dravno financiranu pravnu
pomo za siromane. Ako si neka siromana osoba ne moe priutiti
pravnu predstavljenost, vrlo je vjerojatno da e se prema njoj postupati
nepravedno, osim ako nema odvjetnika kojeg je imenovao sud. To vai
jo vie u meunarodnoj sferi. 55
Svialo se to nama ili ne, intelektualno e vlasnitvo vjerojatno ostati
dio svjetskog trgovinskog reima. Siromane zemlje su u osobito nepovoljnom poloaju kad se bore za svoja prava. Veina zemalja u razvoju
jednostavno ne moe biti ravna velikim timovima vrlo obrazovanih i
skupih odvjetnika koje angairaju amerike i europske korporacije i
vlade. Pravednost zahtijeva da razvijene industrijske zemlje financiraju
snanu pravnu pomo zemljama u razvoju kako bi im pomogle da se
suprotstave svojatanjima kao to su ona povezana s biopiratstvom, i da

osiguraju da mogu dobiti obvezne licence za lijekove kojima se spaava

ivot kad to zahtijevaju okolnosti. 56

Trgovina i vrijednosti
Zakoni o intelektualnom vlasnitvu pruaju najdramatiniju ilustraciju
sukoba izmeu meunarodnih trgovinskih sporazuma i temeljnih
vrijednosti. No ima i mnogo drugih sluajeva, od kojih smo neke
spomenuli u prethodnom poglavlju u raspravi o necarinskim preprekama. Primjerice, Europljani imaju vrlo snane osjeaje protiv genetski
modificirane hrane: ako postoji ak i malen zdravstveni rizik od te
hrane, ne ele da se prodaje u njihovim zemljama. Pod pravilima
Svjetske trgovinske organizacije, meutim, moda je nee biti mogue
zabraniti. Hrana se moe iskljuiti samo na temelju znanosti, a znanost
"kae" da nema znaajnog rizika. Amerika, u skladu s time, tvrdi da
je iskljuivanje takve hrane neopravdani protekcionizam. Europljani
s pravom pitaju zato bi ih neki meunarodni trgovinski sporazum
prisiljavao da prihvate rizik, ako veina vjeruje da je to rizik kojeg se
ne isplati prihvatiti?
Ako genetski modificirana hrana ne moe biti iskljuena iz Europe,
oni koji joj prigovaraju zahtijevaju puno objavljivanje genetski modificiranih sastojaka te hrane - oznaavanje, tako da potroai mogu
odabrati to ele kupiti. No Sjedinjene Drave - koje obino vjeruju
u slobodnu trgovinu i izbor potroaa - zauzele su u ovom sluaju
stajalite da bi puno objavljivanje bilo trgovinska prepreka. Veliki udio
amerikog poljoprivrednog izvoza sadri neki genetski modificiran
sastojak; Amerika s pravom brine da e, s obzirom na razinu brige o
genetski modificiranoj hrani, europski potroai prestati kupovati velik
dio hrane koja je proizvedena u Americi. Sjedinjene Drave svoje pravo
da izvoze stavljaju ispred prava europskih potroaa da znaju to jedu.
Ekonomski interesi takoer esto uzimaju prednost pred kulturnim
identitetom. Veina ljudi pridaje golemu vrijednost svojem naslijeu,
svojem jeziku i svojem osjeaju kulturnog identiteta. Za mnoge je
kinematografija vana u pridonoenju tom identitetu i u njegovom
izraavanju. No u reproduciranju filmova postoje veliki "prinosi razmjerima"; troak reproduciranja dodatnih primjeraka zanemariv je u

odnosu na poetni troak proizvodnje filma. To daje golemu prednost

filmovima iz Amerike i Indije, zemalja s velikom bazom ljudi koji
posjeuju kina. Diljem svijeta mnoge vlade smatraju subvencioniranje
umjetnikih poduzea kao to su opera i kazalite neophodnim i
korisnim, a neke, meu kojima su Francuska i Maroko, daju subvencije
i za kinematografsku proizvodnju. No amerika industrija zabave
smatra te subvencije nepotenom konkurencijom, te je na Urugvajskom
krugu pokuala (bezuspjeno) prisiliti na njihovu eliminaciju. 57 Meni
je to jasan primjer postavljanja ekonomije iznad drugih vrijednosti.
Hollywoodski filmovi s puno seksa i nasilja mogu imati odreenu
univerzalnu privlanost, no ini se razumnim da vlade ele promicati
vlastite umjetnike tradicije, a podupiranje kinematografije jedan je od
obranjivih naina da se to ini. Ono to mi se ini tako upadljivim u
tom primjeru jest analiza drutvenih trokova i koristi. Malo je anse da
e filmovi na francuskom jeziku, subvencionirani ili ne, znatno oslabiti
hollywoodske profite. Je li subvencioniranje tih filmova dobar nain
da francuska vlada troi svoj novac trebalo bi biti pitanje o kojem e
odluiti Francuzi. Ako ga troe dobro, koristi e imati ne samo ljudi
u Francuskoj nego i posjetitelji kina irom svijeta.
Postoji, zatim, i pitanje okolia koje ovdje spominjem zato to se
odnosi na pitanja vrijednosti. U drugom sam poglavlju naglasio vanost
vizije razvoja koja nadilazi puku mjeru BDP-a. Za neke je postupanje
prema okoliu s potovanjem pitanje temeljnih vrijednosti. Za druge
je to pitanje pravednosti prema buduim naratajima: ako unitimo
okoli i profukamo prirodne resurse, ugroavamo budunost. vrsta
politika zatite okolia nuna je elimo li da razvoj bude odriv. Nekima
se radi o pitanju ovdje i sada: danas je ivotni standard ugroen ako su
zagaeni voda koju pijemo i zrak koji udiemo. No koji god bio nain
promatranja, postoji vrsto utemeljena zabrinutost da loe oblikovani
sporazumi o meunarodnoj trgovini mogu ugroziti sposobnost zemalja
da tite okoli. Kad je, primjerice, jedno selo u sjevernoj meksikoj
dravi San Luis Potosi pokualo prisiliti Metaclad, ameriku kompaniju
za zbrinjavanje otpada, da zatvori odlagalite otrovnog otpada koje je
zagaivalo lokalnu opskrbu vodom, meksika vlada bila je prisiljena
platiti 16,7 milijuna dolara kao kompenzaciju, u skladu s 11. poglavljem
NAFTA-e. Protivnici zatite okolia uspjeli su u to poglavlje sakriti
odredbu koja je namijenjena zaustavljanju regulacije time to je ini

preskupom; ta odredba obavezuje na kompenziranje gubitka trine

vrijednosti do kojeg je dolo zbog regulacije, ukljuujui i regulaciju
koja titi okoli i javno zdravlje. Ironija je bila u tome da je Clintonova administracija uloila golemu energiju u zaustavljanje usvajanja
kongresnog zakona koji bi to uinio - i uspjela je; Clinton i ameriki
trgovinski predstavnik Mickey Kantor moda su znali da je to bio dio
neupadljivih uvjeta ("sitnih slova") u sporazumu o NAFTA-i koji su
istodobno zagovarali, no ako je tako, o tome nisu javno govorili niti
privatno raspravljali na sastancima NAFTA-e u Bijeloj kui. 58

Korporacijski interesi
Ovo je poglavlje pokazalo kako korporacijski interesi pokuavaju
oblikovati globalizaciju na nain koji ugroava temeljnije vrijednosti.
injenica da je jedno podruje - intelektualno vlasnitvo - povezano
s trgovinom, ali ne i druga podruja, kao to su radni standardi,
govori mnogo o globalizaciji onako kako se njome danas upravlja.
Posao zapadnih trgovinskih pregovaraa je dobiti bolje trgovinske
uvjete za industrije svoje zemlje - primjerice, dobivanje veeg trinog
pristupa i snanijih prava intelektualnog vlasnitva - a da ne odustanu
od poljoprivrednih subvencija ili necarinskih trgovinskih prepreka.
U rjeniku tih trgovinskih pregovaraa nema pravednosti. Oni ne
razmiljaju o amerikim ili europskim poreznim obveznicima, koji bi
imali goleme koristi od uklanjanja poljoprivrednih subvencija. Oni
ne razmiljaju o amerikim ili europskim potroaima, koji bi imali
koristi od niih cijena. Oni ne razmiljaju o svjetskom okoliu, koji
bi imao goleme koristi od smanjenog isputanja staklenikih plinova.
Oni ne razmiljaju o tome kako pomoi siromanima da im lijekovi
kojima se spaava ivot postanu dostupni.
Umjesto toga pokuavaju pomoi proizvoaima, te im je posao
da dobiju koliko god vie mogu a da odustaju koliko god malo mogu.
Trgovinske pregovarae malo to potie na razmiljanje o okoliu,
zdravstvenim pitanjima ili ak sveukupnom napretku znanosti. Okoli
je problem ministra zatite okolia, dostupnost lijekova kojima se spaava ivot problem je ministra zdravstva, a sveukupni tempo inovacija
problem je ministara obrazovanja, istraivanja i tehnologije. Tako da,

premda trgovinski sporazumi utjeu na sva ta podruja, oni koji brinu

o njima nisu za stolom.
Ministri trgovine skloni su pregovarati u tajnosti. Trgovinski sporazumi su dugi i sloeni i lobisti se jako trude u njih sakriti odredbe koje
se tiu njihovih vlastitih interesa, a za koje se nadaju da e izmaknuti
panji. No temeljna pitanja o kojima ovdje raspravljam - kao to je
vaganje izmeu profita farmaceutskih kompanija i prava na ivot pitanja su koja je lako razumjeti. Da se pitanje dostupnosti lijekova
za sidu stavi na glasovanje, bilo u razvijenim zemljama ili zemljama u
razvoju, golema veina ne bi nikad podrala poziciju farmaceutskih
kompanija ili Bushove administracije.
Sukobi oko temeljnih vrijednosti u sreditu su demokratske rasprave.
Kritiari globalizacije optuuju da se globalizacijom upravlja tako da
se neka od najvanijih pitanja premjetaju iz podruja javnog diskursa
unutar pojedinanih zemalja u zatvorene meunarodne forume, koji
su daleko od demokratskih u uobiajenom smislu tog izraza. Budui
da se glasovi korporacijskih interesa uju tako jasno i snano, i bez
"konica i ravnotea" demokratskih procesa, ne udi da se ishodi ine
tako nezadovoljavajuima, tako daleko od onoga to bi se pojavilo da
postoji demokratiniji proces. Izazov koji u reformiranju globalizacije
najvie obeshrabruje jest da ju se uini demokratinijom; test uspjeha
bit e u tome koliko ona uspije osigurati da te ire vrijednosti ee
trijumfiraju nad jednostavnim korporacijskim interesima.

5.

POGLAVLJE

SKIDANJE PROKLETSTVA RESURSA

Na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee, Azerbajdan je pod

carskom vlau bio najvei svjetski izvoznik nafte, a njegov najvei
grad, Baku, na obalama Kaspijskoga mora, bio je poput Divljeg zapada.
Ljudi su hrlili iz svih dijelova Rusije, s namjerom da zarade novac u
jurnjavi za naftom. Zidovi, Turkmeni, Kazahi i mjeavina Europljana
pridruili su se tunjavi. Cijene nekretnina vinule su se u nebo jer su
se novopridolice natjecale za prostor. Naftne platforme i rafinerije
obasule su grad. Alfred Nobel je tu radio neko vrijeme, a park koji je
izgradio jo postoji. Tijekom stoljea azerbajdanska je nafta obogatila
mnoge ljude, no velik je dio nacije ostao vrlo siromaan. Danas je
Baku u neredu zahrdalih starih tvornica i opreme onoga to se zvalo
"crnim gradom", prljavog industrijskog podruja na periferiji "bijeloga
grada", gdje su milijunai neko sagradili goleme kue i etalite uz
Kaspijsko more.1
Nakon nekoliko desetljea sovjetske vladavine i pada proizvodnje
nafte, u devedesetim godinama otkriveni su novi izvori nafte i plina
koji lee ispod povrine Kaspijskog mora. Sada, s izgradnjom novih
naftovoda koja je zapoela na prijelazu u dvadeset i prvo stoljee,
Azerbajdan uiva jo jedan naftni procvat i oekuje se da e u zemlju pritjei milijarde dolara. Izazov je u tome moe li Azerbajdan
iskoristiti svoj neoekivani dobitak prije nego to se iscrpi sva nafta,
to se oekuje da e se dogoditi 2 0 3 0 . godine. Ako se njime dobro
upravlja, dohodak per capita (oko 940 dolara 2 0 0 4 . godine) udvostruit
e se otprilike svakih deset godina. To bi u etvrt stoljea uvrstilo
Azerbajdan u drutvo s bogatijim zemljama istone Europe koje su

se upravo pridruile Europskoj uniji. Opasnost je, meutim, u tome

da Azerbajdan podlegne takozvanom paradoksu obilja, pridruujui
se mnogim zemljama koje su bogato obdarene prirodnim resursima
a imaju nii rast i vie stope siromatva od drugih zemalja koje nisu
tako obdarene. 2
Razmotrimo Nigeriju. Ta zapadnoafrika zemlja, kojom je tijekom
velikog dijela njezinog naftnog procvata vladala vojna vlada, u protekla
je tri desetljea zaradila gotovo etvrt milijarde dolara u naftnim
prihodima. U isto je vrijeme njezino gospodarstvo propadalo, a njezin
glavni trgovaki grad, Lagos, postao je prljavo, opasno mjesto. Promet
zakruje ulice, nezaposlenost je visoka i ljudi nou ostaju kod kue
zato to im je zbog kriminala previe riskantno izai van. Unato svoj
toj nafti, dohodak per capita od 1975. do 2 0 0 0 . godine spustio se
vie od 15 posto, dok se broj ljudi koji ive s manje od jednog dolara
dnevno uetverostruio s 19 milijuna na 84 milijuna. 3 Saudijska Arabija
i Venezuela daljnji su primjeri zemalja u kojima se bogatstvo od nafte
nije iroko raspodijelilo. Venezuela ima vie naftnog bogatstva od bilo
koje druge zemlje u Latinskoj Americi, no dvije treine stanovnitva
ondje ivi u siromatvu. 4 Ne udi da je karizmatini Hugo Chavez lako
pobijedio na izborima 1998. godine nakon to je vodio kampanju na
platformi iskorjenjivanja siromatva.
Od goleme je vanosti razumjeti zato su zemlje u razvoju koje su
bogate resursima tako neuspjene - to se katkada naziva "prokletstvom
prirodnih resursa". 5 Prvo, zato to je tako mnogo zemalja u razvoju
ekonomski ovisno o prirodnim resursima: vie od treine izvoznog
dohotka Afrike proizlazi iz prirodnih resursa; dohodak velikog dijela
Bliskog istoka i dijelova Rusije, Kazahstana i Turkmenistana, Indonezije
i znatnih dijelova Latinske Amerike, ukljuujui Venezuelu, Meksiko,
Boliviju, Peru i Ekvador jako ovisi o njihovim prirodnim resursima;
Papua Nova Gvineja ovisi o svojim bogatim rudnicima zlata i svojim
neizmjernim umama tvrdog (bjelogorinog) drva. Drugo, zemlje
bogate resursima obino su bogate zemlje sa siromanim ljudima i
taj paradoks prua uvide u ire neuspjehe globalizacije - i mogua
sredstva popravljanja toga. to je najvanije, reforme u zemljama
bogatim resursima - i nainu na koje ih tretiraju razvijene industrijske
zemlje - moda mogu bre i lake smanjiti siromatvo nego promjene
drugdje u svjetskom ekonomskom sustavu. Ono to je tim zemljama

potrebno nije vea pomo iz inozemstva, nego pomo u dobivanju

pune vrijednosti za njihove resurse i u osiguravanju da dobro troe
novac koji zarade.
Problem je jednostavan: kada se usred sobe nalazi hrpa dijamanata,
svi e ih pokuati prigrabiti. Najvjerojatnije e to uspjeti onima koji su
najvei i najjai, i nevoljko e ih dijeliti, osim ako to apsolutno moraju
- kao kad netko drugi, jo vei i jai, pokua prigrabiti dijamante od
njih, te oni moraju troiti novac da kupe politiku podrku ili oruje
kako bi ouvali svoju mo. Resursi su i predmet sukoba i izvor financijskih sredstava koji omoguuju nastavak sukoba. Na alost, u borbi
da se dobije to je vei mogui udio u toj hrpi, veliina same hrpe
se smanjuje jer se bogatstvo unitava u borbama. Nigdje to nije tako
vidljivo kao u dijelovima Afrike, a kao primjer neka poslue ogavne
borbe oko dijamanata izmeu vlade i pobunjenika u Sierra Leoneu
tijekom devedesetih godina, koje su ubile 75.000 ljudi i ostavile 2 0 . 0 0 0
amputiranih, dva milijuna prognanih i veliki broj psiholoki oteene
djece koja su bila prisiljena sudjelovati u borbi, ili gore.
im nasilje pone, teko ga je zaustaviti. Zemlje upadaju u silaznu
spiralu, kao to to ilustriraju Kongo i Angola. Kongo je nakon neovisnosti gotovo kontinuirano uvuen u sukob. Tipino, sve strane tvrde
da predstavljaju volju i interese naroda. Sukob u Sierra Leoneu bio je
iznimka: jedva da je bilo neke pretenzije na vie motive, samo pohlepa.
Ba kao to esto dolazi do sukoba izmeu onih koji imaju i onih
koji nemaju, moe doi i do sukoba izmeu regija koje imaju resurse i
onih koje nemaju. To osobito vrijedi za zemlje u razvoju ije su granice
zacrtale bive kolonijalne sile i iji je nacionalni identitet slab. Regije
bogate resursima - kao to su naftna sredita Ogonilanda u Nigeriji, i
ijitski jug i kurdski sjever Iraka - imaju oite poticaje da se odcijepe.
Zato bi, razmiljaju one, dijelile svoje bogatstvo? Ostatak zemlje bit e
isto tako odluan da ga zadri. Kongoanska provincija Katanga, koja je
bogata kobaltom, bakrom, kositrom, radijem, uranom i dijamantima,
odcijepila se u lipnju 1960. godine, a Kongo ju je nakon estokih borbi
vratio u sijenju 1963. Naftom bogata Biafra odcijepila se od Nigerije
30. svibnja 1967. godine, a reinkorporirana je 15. sijenja 1970. godine.
Bougainville, maleni otok uz obalu Papue Nove Gvineje koji sjedi na
naslagama zlata, srebra i bakra, bori se za neovisnost od 1989. godine.

Naravno, pokreti za neovisnost zaodijevaju se u kreposnija vela, i dok

novac od resursa pothranjuje sukob, mjera u kojoj se borbe vode samo
oko resursa nije uvijek jasna.
Nasilje koje pogaa te zemlje bogate resursima predstavlja krajnost
prokletstva resursa. ee se uoava samo politiku nestabilnost,
korupciju i bezobzirne diktatore koji kradu bogatstvo zemlje. Iako
zemlje bogate resursima nemaju monopol na bezobzirne diktatore,
imaju vie diktatora no to bi trebale - od kongoanskog Mobutua Sese
Sekoa do irakog Saddama Husseina i adskog Idrissa Dbyja. ak
i kad zemlje bogate resursima nemaju bezobzirne diktatore, iskazuju
upadljivu averziju prema diobi vlasti: nijedna od naftom bogatih zemalja
Bliskog istoka nema nita to bi se makar pribliilo demokraciji.
Nije sluajno da je tako mnogo resursima bogatih zemalja daleko
od demokracije. Bogatstva raaju loe upravljanje. Vlade koje dolaze na
vlast grabei resurse i sluei se silom imaju upadljivo drugaiji osjeaj
odgovornosti prema svojim graanima i resursima svoje zemlje od vlada
koje se pojavljuju kroz volju naroda. U demokracijama voa ostaje
na vlasti poveavajui blagostanje svojeg graanstva; demokracije su
odgovorne svojim graanima. U nedemokratskim zemljama bogatima
resursima diktatori se slue snagom i orujem da bi ostali na vlasti.
Kupovina oruja financira se kontrolom nad prihodima od nafte i
druge robe. Pojavljuje se zaarani krug: s pomanjkanjem demokracije
u tako mnogo zemalja bogatih resursima - te stoga i pomanjkanjem
odgovornosti - graani nemaju uinkovito sredstvo spreavanja krade
javnih sredstava i zloupotrebe javnog povjerenja. Obino ak ni ne
znaju koliko vlada dobiva, ili bi trebala dobivati, prihoda od njihovih
prirodnih resursa. Oni to moda ak ne smatraju svojim novcem, kako
bi smatrali da podupiru vladu porezima na svoje teko steene dohotke.
Politika dinamika zemalja bogatih resursima esto dovodi do viih
razina nejednakosti: i u razvijenim i u manje razvijenim zemljama oni
koji kontroliraju bogatstvo prirodnih resursa koriste se tim bogatstvom
da ouvaju svoju ekonomsku i politiku mo - to ukljuuje prisvajanje velikog dijela bogatstva te zemlje u resursima za sebe. Poevi
od sedamdesetih godina, elite Bliskog istoka pobrinule su se da se u
Londonu i drugdje osjea njihova prisutnost; kupile su skupe stanove,
odsjedaju u luksuznim hotelima i kupuju sve i svata. U devedesetim je

godinama doao red na bogate Ruse. Danas oni razgrabljuju nekretnine

i luksuznu robu diljem svijeta.
To je izrazito drugaiji ishod od onoga na koji bi mogla ukazivati
standardna ekonomska teorija. Jedan od glavnih argumenata protiv
stvaranja egalitarnijeg drutva je to da progresivno oporezivanje gui
inicijative. Ako vie oporezujete bogate, ljudi moda nee biti motivirani
da tako teko rade i tako mnogo tede. No ako bogatstva neke zemlje
ne dolaze od tekog rada ili tednje nego naprosto od sree da se ima
naftu ili druga rudna bogatstva, zemlja si moe priutiti mnogo veu
jednakost; vlada moe raspodijeliti to bogatstvo pravedno a da ne
brine da e to destimulirati ljude da teko rade i tede to zarauju.
Takve zemlje mogu imati i veu jednakost i ekonomsku efikasnost.
No premda bi zemlje bogate resursima mogle (i, ja bih rekao, trebale)
imati vie jednakosti od drugih koji su naizgled slabije sree, tomu
nije tako. Raspodjelu bogatstva ne odreuje paljivo uravnoteavanje
odnosa izmeu pravednosti i efikasnosti. Ne odreuje ju pozivanje
na naela drutvene pravde; ona je, umjesto toga, rezultat gole moi.
Bogatstvo generira mo, mo koja omoguava vladajuoj klasi da
odrava svoje bogatstvo.
Izrazita je razlika izmeu bogatstava koja proizlaze iz tekog rada i
kreativnosti i onih koja proizlaze iz prigrabljivanja, na jedan ili drugi
nain, prirodnih resursa neke zemlje. Potonje je osobito tetno za
nacionalnu koheziju. Ono potkopava i vjeru u trino gospodarstvo
- osobito onda kad se sumnja da je bogatstvo steeno "nezakonito",
potajnim pogodbama sa sadanjim ili prolim vladama. Ne udi da
ispod povrine tih zemalja kipi nezadovoljstvo.

Prisvajanje javnog bogatstva

Prvi izazov s kojim se suoava svaka zemlja bogata resursima jest da
osigura da graanstvo dobije koliko je god to mogue vrijednosti resursa
koji lee ispod njihove zemlje. To je daleko tee no to moe izgledati.
ak i u zemljama sa stabilnim i zrelim demokracijama, postoji stalna
borba naftnih, plinskih i rudarskih kompanija da prigrabe to je mogue
vie bogatstva. Ovdje se to, dodue, ini u okvirima vladavine prava,

esto kroz doprinose kampanjama; zahvalni kandidati, im dou na

poloaj, donose propise koji doputaju njihovim donatorima da steknu
resurse po najnioj moguoj cijeni, da zadre poveani udio prihoda
koji prikupljaju kroz posebne porezne olakice i da podnose najmanji
mogui dio kotanja tete koju uzrokuju okoliu.
U Sjedinjenim Dravama rudna se bogatstva u biti poklanjaju
rudarskim kompanijama; kad je predsjednik Clinton pokuao postii
da se resursi prodaju putem drabe najveem ponuau, lobisti iz
rudarskih kompanija prisilili su ga da se povue. ak i uz ve postojei
povlateni porezni tretman za naftne, plinske i rudarske kompanije, i
ak nakon to su zbog visokih cijena nafte one plivale u novcu, predsjednik Bush je zagovarao prijedlog zakona o energiji koji je bio tako
natovaren subvencijama za te kompanije da je senator John McCain,
lan predsjednikove vlastite stranke, rekao za taj prijedlog zakona
da "ne bi zanemario nijednog lobista". Kako god se raunalo, sektor
energije i prirodnih resursa, koji je Bushovoj kampanji 2 0 0 4 . godine
dao gotovo pet milijuna dolara, a njegovoj kampanji 2 0 0 0 . godine
gotovo tri milijuna dolara, ostvario je veliki prinos na svoja ulaganja.
Kad te korporacije krenu preko mora u zemlje u razvoju, nastupa
otvoreno podmiivanje. U vrlo konkurentskom svijetu meunarodne
nafte, naftnoj je kompaniji lake postii visok profit podmiujui
vladine dunosnike da smanje cijenu koju ona mora platiti, nego
time da bude efikasnija od svakoga drugog uz plaanje pune trine
cijene. Ono to je naftnoj kompaniji mali mito izuzetno je primamljivo
upletenim dunosnicima, koji su esto javni slubenici s plaom od
svega nekoliko tisua dolara godinje. Mito potkopava demokratski
proces kao i trite. Pa ipak, stvarni problem nisu podmiivanja, ma
koliko odvratna mogla biti, nego njihov rezultat: kad naftna kompanija
dobiva, dotina zemlja gubi.
Zakonom o praksi inozemne korupcije iz 1977. godine postalo
je nezakonito da Amerikanci potkupljuju strane vlade. Premda ga
neke kompanije i dalje pokuavaju zaobii, mnogi su ga se pokuali
pridravati - iako ih to, ale se oni, stavlja u konkurencijski nepovoljan
poloaj u odnosu na korporacije koje imaju sjedite drugdje u svijetu.
Ti prigovori potiu ameriku vladu da pokua uvjeriti druge zemlje
da donesu sline zakone. Na ministarskom sastanku Organizacije

za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u Parizu 1996. godine (na

kojem sam ja bio ameriki predstavnik) ostvarili smo veliki napredak
u proguravanju jednoga sporazuma - nakon to smo se suoili s
ogromnim otporom nekoliko zemalja u kojima se podmiivanje
prihvaa kao nain poslovanja. U to vrijeme, mita ne samo da su bila
zakonita nego su se u velikom broju zemalja mogla i odbiti od poreza
(u Francuskoj, vicarskoj, Luksemburgu, Austriji, Belgiji, Japanu i
Nizozemskoj); vlada je, zapravo, plaala znatan dio mita. okiralo
me kad sam vidio kako vlade (s velikim okolianjem) ustaju u obranu
postojeeg sustava podmiivanja. Sada postoji OECD-ova konvencija o
podmiivanju, no njezino je provoenje teko i nepotpuno. Do prosinca
2005. godine nije jo bilo ni jednog jedinog kaznenog progona izvan
Sjedinjenih Drava na temelju nacionalnog zakonodavstva uvedenog
u cilju primjene konvencije. 6
Tvrtke, naravno, ne moraju nuno same nuditi mito. One upoljavaju
"olakivaa" kojem daju dovoljno novca da "olaka" poslovni dogovor.
to on ini, kako olakava, to tvrtke ne znaju i ne ele znati. Po svoj
prilici znaju da, ako olakivau plate milijune dolara, ne kupuju samo
vrijeme konzaltinga. Ono to doista kupuju, naravno, je porecivost, tako
da mogu tvrditi da nisu znale kako je novac posluio za podmiivanje.
Jedan od najpoznatijih novijih sluajeva onaj je Jamesa Giffena, koji je,
dok je u devedesetim godinama radio u Kazahstanu za Mobil, navodno
kanalizirao 78 milijuna dolara vladi, ime je kompaniji priskrbio 25
posto udjela na naftnom polju Tengiz. 7
U meuvremenu, multinacionalne kompanije sa sjeditem izvan
OECD-a djeluju izvan OECD-ovih ogranienja. Malezijske, ruske,
indijske i kineske naftne kompanije postale su, meu ostalima, svjetski
igrai. One se ne moraju pridravati OECD-ovih sporazuma koji
zabranjuju mito i dokle god postoje kompanije koje plaaju mito,
druge e kompanije morati iznai nain da im konkuriraju. Cijelo je
trite kontaminirano.
Koji god ugovor bio potpisan, korporacije dolaze u iskuenje da
varaju - da plate manje no to se to od njih zahtijeva - zato to je
iznos novca koji se moe zaraditi varanjem tako velik. U osamdesetim
godinama radio sam na sluaju koji se ticao varanja od strane velikih
naftnih kompanija na Aljasci. Ta je naftom bogata drava imala najmove

koji su joj openito jamili barem 12,5 posto od bruto primitaka,

umanjenih za troak prijevoza nafte iz udaljenog mjesta Prudhoe Bay
na arktikom krugu. Precjenjujui svoje trokove za samo nekoliko
centa po galonu - i mnoei te cente sa stotinama milijuna galona naftne su kompanije mogle silno poveati svoj profit. Nisu se mogle
oduprijeti iskuenju. 8
esto je izrabljivanje zemalja u razvoju od strane rudarskih i
naftnih kompanija savreno zakonito. Veina je zemalja u razvoju
nepripremljena za uputanje u sofisticirane pregovore koji su uobiajeni posao multinacionalnih kompanija. Mogue je da ne razumiju
pune implikacije svake klauzule u ugovoru. Rei e im se da je neka
klauzula standardna, a moe i biti: naftne kompanije mogu zajedno
nastupati zahtijevajui ugovore koji im koriste na tetu zemalja iz
kojih dobivaju naftu. Primjerice, vlade su promijenile nain na koji
prodaju, recimo, frekvencije emitiranja (za mobilne telefone, TV i
radio), te koriste drabe koje silno poveavaju dravne prihode; no u
podruju prirodnih resursa industrija sprjeava sline reforme, osobito
u zemljama u razvoju. Odvjetnik Jenik Radon, pomoni profesor na
Sveuilitu Columbia, prisjea se da je, prilikom zastupanja Gruzije u
pregovorima s konzorcijem naftnih kompanija predvoenih BP-jem, bio
prestravljen zahtjevima to su ih one postavile. Meu ostalim, eljele
su da Gruzija bude duna platiti milijarde dolara ako bi dolo do bilo
kojih regulativnih odgoda. U isto vrijeme, eljele su da sve rizike tete
po okoli snosi dotina zemlja, a ne one same. U mnogim sluajevima
koji se tiu prirodnog plina, zahtijevaju ak i ugovore u kojima vlada
ima obvezu preuzeti proizvedeni plin ili u protivnom mora platiti;
namjena je takvih ugovora da obini komercijalni rizik - veliinu
potranje za plinom - premjetaju s poduzea na vladu. Vlada zemlje
u razvoju obvezna je platiti za fiksnu koliinu plina, bez obzira na to
ima li ili nema kupaca za njega.
Podmiivanje, varanje i neuravnoteeno pregovaranje uzimaju od
onoga to bi s pravom trebalo ii zemlji u razvoju. Zemlje dobivaju
manje no to bi trebale, a kompanije dobivaju vie. Konkurencijsko
trite trebalo bi znaiti da naftne i rudarske kompanije dobiju naprosto
normalan prinos na svoj kapital; viak prinosa trebao bi pripasti zemlji
koja je vlasnik resursa. Vrijednost resursa iznad trokova vaenja
ekonomisti zovu "rentom" na prirodni resurs. Na konkurencijskom
tritu naftne kompanije trebale bi biti plaene za svoje usluge vaenja

i marketinga i nita vie; sva renta na prirodne resurse pripada dotinoj

zemlji. To znai da bi u sluaju porasta cijene nafte - budui da je
cijena vaenja ostala nepromijenjena - viak prinosa trebao pripadati
dotinoj zemlji. To je osobito vano kad se cijena nafte utrostrui
ili uetverostrui - kao to se dogodilo u sedamdesetim godinama i
opet 2 0 0 4 . i 2 0 0 5 . godine. Nakon to su u sedamdesetim godinama
cijene nafte naglo skoile, Sjedinjene Drave su naftnim kompanijama
nametnule porez na nepredvieni profit. injenica da tipini ugovor
doputa naftnim kompanijama da im ostane nepredvieni profit ukazuje
na to da neto nije u redu s nainom na koji su oblikovani ti ugovori.9
Strategija naftnih, plinskih i rudarskih kompanija je da se pobrinu
da vlada dobije to je manje mogue - dok, u isto vrijeme, pomau
vladi nai argumente zato je dobro ili ak neophodno da vlada prima
tako malo. One mogu rei da od razvoja regije postoje velike drutvene koristi i da bi stoga trebalo potaknuti razvoj. To se ini, tvrde
oni, poklanjanjem resursa. U stvari, poklanjanje resursa jednostavno
znai da e vlada imati manje novca da plati za infrastrukturu, kole
i druge objekte koji su apsolutno neophodni ako se eli da regija bude
razvijena. Moe biti skupo stvoriti rudnik, ali to samo znai da e u
konkurencijskom nadmetanju vlada dobiti manje novca nego to bi ga
dobila da je rudnik manje skup. Preesto je jedina korist koju zemlja
ima od rudnika ono malo radnih mjesta to ih on stvara, a teta po
okoli moe istodobno unititi radna mjesta drugdje (na primjer u
ribarstvu, jer se ulov smanjuje u zagaenoj vodi) i nametnuti, negdje u
budunosti, ogromne proraunske trokove kad vlada bude prisiljena
platiti za ienje.
Borba da se za zemlju postigne puna vrijednost njezinih resursa
osobito je izrazita u prodaji prirodnog bogatstva u dravnom vlasnitvu
privatnom sektoru. Kad god vlada dobije manje od pune vrijednosti
bogatstva, zemlju se vara; na djelu je jednostavan prijenos bogatstva
od graana u cjelini onome tko dobiva to bogatstvo "s popustom". 10
Ponekad bogatstvo zemlje ide pojedincima unutar nje, a ne nekoj
multinacionalnoj korporaciji; ipak, tako nestaje bogatstvo koje bi
trebalo pripadati zemlji u cjelini.
Prije privatizacije, kad je naftno polje (ili drugi resurs) jo uvijek
u dravnim rukama, iznos koji vladini dunosnici mogu ukrasti

ogranien je trenutanom prodajom nafte. No s privatizacijom je budua

vrijednost resursa otvorena za grabe, a interesi se silno poveavaju.
Prodavi cijelu kompaniju ispod prave trine vrijednosti, i dobivi
potajnu proviziju za poklon koji su dali kupcu, vladini dunosnici
mogu, u stvari, stei udio u cijeloj buduoj prodaji, umjesto da puste
da ga ukradu njihovi nasljednici. Stoga je u nekim dijelovima svijeta
privatizacija preimenovana u "mitoizaciju". Vlade su postale umjene u
odravanju fasade potene privatizacije, provodei prodaju kroz drabe.
No mogu unaprijed pripremiti ponuae - i bit e diskvalificiran svatko
za koga je vjerojatno da bi mogao poremetiti planiranu trgovinu po
snienoj cijeni nekom vladinom starom prijatelju. Vlada moe rei da
je nedobrodola ponuda kasno podnesena, da ponua nije pruio
adekvatne dokaze o potrebnim financijskim sredstvima, i tako dalje.
ak i bez otvorene korupcije, pritisak iz M M F - a da se provede
brza privatizacija doveo je do znatno niih prihoda vlada. (Zemlje u
razvoju oajniki ele udovoljiti M M F - u - ne samo zato to M M F
moe ukinuti zajmove ako je ljut nego i zato to drugi, kao posljedica
toga, mogu ukinuti svoje). S obzirom da svaki ponua vjeruje da e
nadmetanje biti manje estoko, ponuai se nadmeu manje agresivno
i vlada zavrava tako to prihvaa ponudu koja je bijedno neadekvatna.
Problemi su, naravno, jo gori u onim situacijama - nerijetkim - gdje
je broj ponuaa vrlo ogranien (jedan, dva ili tri), u kojima moe
doi do preutnog ili izriitog tajnog sporazumijevanja. 11
Argument za privatizaciju je da je privatni sektor efikasniji od
javnoga. To miljenje proizlazi iz vrste analize ali isto toliko i iz
ideologije - postoje mnogi primjeri vrlo efikasnih dravnih naftnih i
rudarskih kompanija (i primjeri neefikasnih privatnih kompanija). Za
neefikasnost nekih dravnih poduzea krivo je pomanjkanje ulaganja
uzrokovano inzistiranjem M M F - a da se dug dravnih poduzea tretira
kao i svaki drugi oblik dravnog duga; privatna kompanija obino
uzima zajam da bi financirala ulaganje, no dravnim je poduzeima
u zemljama u razvoju to efektivno zabranjeno. 12
Efikasnost, meutim, nije sve. ak i da je privatni sektor efikasniji,
podjednako je vano koliko graanstvo dobiva za svoje resurse. Obino,
kad se provodi privatizacija, zemlje primaju poetno plaanje, a zatim
i plaanje dok se resurs crpi i prodaje. Loe provedena privatizacija

rezultira time da vlada prima premalo unaprijed i premalo kasnije.

Malezijska naftna kompanija u javnom vlasnitvu, Petronas, postala
je svjetski igra i bivi malezijski premijer dr. Mahathir bin Mohamad
kae da njegova zemlja prima vei dio vrijednosti svojih resursa nego
druge zemlje koje su provele privatizaciju i vei dio nego to bi primala
da je provela privatizaciju. 13 ile je privatizirao oko polovicu svojih
rudnika bakra, pa ipak su dravni rudnici isto toliko efikasni - a zato
to se glavnina profita iz privatnih rudnika alje u inozemstvo, dravni
rudnici bakra osiguravaju vie prihoda graanima ilea. 14
Rusija je dramatian sluaj privatizacije koja je izmakla kontroli. S krajem komunizma i propadanjem uinkovite drave, Rusija,
nekad druga svjetska supersila, postala je sve vie ovisna o svojim
prirodnim resursima - prema nekim procjenama, otprilike 70 posto
njezina BDP-a u posljednjim je godinama bilo povezano s prirodnim
resursima. Boris Jeljcin trebao je pomo da bude ponovno izabran
1996. godine, a jedna mala skupina oligarha imala je organizacijsku
(i financijsku) sposobnost da mu pomogne - u zamjenu za kontrolu
nad ruskim golemim prirodnim resursima. Do presudnih je dogaaja
dolo 1995.-1996., u prodaji koju je urednica Financial Timesa Chrystia
Freeland nazvala "rasprodajom stoljea". 15 Odrane su drabe, ali su
one bile namjetene. Kao posljedica toga, oligarsi su zakonito dobili
zemljine goleme prirodne resurse za vrlo malo novca. Neki vii vladini
dunosnici vjeruju da "ukradeni" iznos premauje milijardu dolara.
Kasnije, kad je Vladimir Putin naslijedio Jeljcina, shvatio je da je
takva koncentracija bogatstva prijetnja i njemu i ruskoj demokraciji,
takvoj kakva je bila. S obzirom da je u poetnim godinama tranzicije
malo tih oligarha plaalo poreze koje su dugovali, Putinu nije bilo teko
smisliti kako da iskoristi mo drave - u okvirima pravila igre - da
ponovno osvoji znaajne iznose tih sredstava. U sluaju Yukosa, najvee
ruske naftne kompanije, uspio je - iako se Mihael Hodorkovski, koji
je stekao kontrolu nad Yukosom, posluio svojim golemim bogatstvom
da u svjetskoj javnosti pokrene kampanju prigovaranja njegovom selektivnom progonu (toj su se kampanji pridruile mnoge zapadne vlade,
ukljuujui i Bushovu administraciju). Iako je bilo teko odrediti kakvu
je ulogu politika opozicija Hodorovskoga igrala u progonu, inilo se
da njegovi pristae kau da je doputeno koristiti se vladavinom prava

da se ukrade sredstva od graanstva, ali ne i da se primijeni zakon

radi uzimanja natrag onoga to se zakonski duguje.
Ruska je privatizacija osvijetlila problem koji je endemian irom
svijeta. U sluaju Rusije, upravo su Rusi krali novac od vlastite zemlje;
u veini drugih sluajeva, oni koji izvlae resurse su stranci, to samo
poveava napetost. Zbog tog se problema zbacuju vlade, kao u Boliviji;
a osjeaj ljutnje daje potporu onima, kao to je Chavez u Venezueli, koji
obeavaju bolje uvjete. Obini graani vide kako bogati Venezuelanci
i strane kompanije imaju koristi od njihovog bogatstva no ini se da
nita od toga ne pritjee njima. Chavezova sposobnost da postigne
ponovne pregovore o starim ugovorima, da dobije bolje uvjete za svoju
zemlju, samo pojaava uvjerenje da su u prolosti Venezuelanci bili
prevareni. Bocvana je jo jedan znakovit primjer. Ta je zemlja uspjela
ponovo pregovarati o ugovoru s dijamantskim kartelom De Beers kako
bi osigurala da dobiva punu vrijednost za svoje resurse - ili, barem,
vie vrijednosti; poveala je svoj udio u biznisu s 15 posto na 50 posto.
Bez takvog ponovnog pregovaranja, Bocvana vjerojatno ne bi mogla
uivati silan ekonomski uspjeh koji je postigla nakon neovisnosti.
Na kraju, zemlja i preesto gubi dvostruko - prvo od nepravednog
ugovora ili privatizacije, a zatim od politikih nemira i nepovoljne
pozornosti meunarodnih ulagaa kad se pokuaju ispraviti stvari.

Dobro koritenje novca

Dobivanje pravednog udjela u vrijednosti njihovih prirodnih resursa
prvi je zadatak s kojim se suoavaju zemlje u razvoju. Sljedei je izazov
dobro koristiti novac. Saudijci koji su u sedamdesetim godinama u
Londonu razgrabili skupu imovinu i zatim nastavili s velikim kupovanjem
svega i svaega, jedan su od razmetljivijih primjera to ne treba initi
s nedavno naenim bogatstvom. Narodu Saudijske Arabije zasigurno
bi bilo bolje da se vie naftnog novca troilo na njegov razvoj a manje
na londonske nekretnine ili na oruje - od 1988. godine, saudijski
su vojni rashodi bili ispod 10 posto BDP-a samo tri puta (Sjedinjene
Drave, iji su obrambeni rashodi jednaki onima iz ostatka svijeta
zajedno, troe na to samo tri do etiri posto svog BDP-a). Kad naftne
zemlje i ulau, esto ne ulau dobro. Prinosi su esto bili krajnje loi.

Venezuela i Saudijska Arabija imale bi bolje prinose da su uloile svoj

novac na njujorkoj ili londonskoj burzi.
Vlade bogate resursima sklone su rasipnosti. Lako zaraen novac
dovodi do lakog troenja. Naravno, sve vlade imaju problem kako
osigurati da e novac biti dobro potroen. Dravni rashodi za projekte lokalnih poboljanja kojima je svrha uglavnom samo da mjesni
politiari ugaaju svom birakom tijelu redovna su pojava u mnogim
demokracijama, ako ne i u veini njih. Politike su snage isto toliko
prisutne u zemljama u razvoju koliko i u razvijenim zemljama - no
zemlje u razvoju jednostavno si ne mogu priutiti rasipanje novca.
Osim problema dobrog troenja novca, tu je i nepredvidljivost
prihoda. Cijene resursa vrlo su promjenjive. Cijene nafte, primjerice,
poveale su se s osamnaest dolara po barelu krajem 2 0 0 1 . godine
na vie od sedamdeset dolara po barelu 2 0 0 6 . godine. Od 2 0 0 3 .
do 2 0 0 5 . godine, cijene bakra poveale su se za 98 posto, kositra
za 55 posto. To u gospodarstvu stvara obrazac "procvata i sloma":
kad su cijene visoke, zemlja slobodno troi, proputajui predvidjeti
kasniji pad cijena. Kad se cijene doista spuste - kao to se opetovano
dogaalo - dolazi do steajeva i ekonomske krize. Opi procvat esto
je popraen procvatom u prometu nekretninama, pri emu banke
lako daju zajmove, uvjerene u veliku vrijednost zahtijevanog zaloga
dotinih nekretnina. Kad je kolaps cijena resursa popraen kolapsom
u cijenama nekretnina, bankovni sustav biva oslabljen i banke su
prisiljene smanjiti davanje zajmova, gurajui gospodarstvo dublje u
recesiju. ak je i obinim razvijenim zemljama teko stabilno upravljati
trinim gospodarstvom - periodine recesije i depresije obiljeavaju
kapitalizam od njegovih poetaka. Upravljanje gospodarstvima koja su
bogata resursima teko je zbog velike varijabilnosti izvoznog dohotka.
No zadatak upravljanja krhkim zemljama u razvoju koje su bogate
resursima uistinu obeshrabruje.
Zemlje u razvoju nemaju sposobnost izdrati fluktuacije zarade od
izvoza tako dobro kao razvijene zemlje. Nemaju ugraene stabilizatore - sustave progresivnog oporezivanja dohotka, osiguranje protiv
nezaposlenosti i programe socijalne skrbi koji ulijevaju vie novca u
gospodarstvo kad je ono slabo. Pojedinci nemaju uteevine na koje

bi se mogli osloniti. Banke esto nisu tako dobro kapitalizirane ili

regulirane, pa su sklonije kolapsu.
Ono to jo pogorava stvari, meunarodni su bankari uvijek
spremni dati zajmove zemljama koje su bogate resursima kad je cijena
njihovog resursa visoka, i vladajuoj je eliti teko odbiti te ponude. To
objanjava neobian fenomen nekoliko jako zaduenih zemalja, kao
to su Indonezija i Nigerija, kojima je teko udovoljiti svojim obvezama
temeljem duga, a bogate su naftom. ak i ako projekti koje banke
podupiru nita ne valjaju, graani se - a osobito graevinski poduzetnici
- zbog procvata izgradnje osjeaju bolje; problem otplate ostavlja se za
neki kasniji datum. 16 Kad padaju cijene resursa, bankari, dakako, ele
natrag svoj novac - ba kad ga zemlja najvie treba. Davanje zajmova
u okviru obrasca "procvata i sloma" pogorava ekonomsku labilnost
uzrokovanu kretanjem cijena u okviru obrasca "procvata i sloma".
U pojedinim sluajevima kad zemlje razumiju to treba uiniti
kako bi se stabiliziralo gospodarstvo - i ak imaju resurse da to
uine - M M F vri pritisak na njih da usvoje politiku koja zapravo
pogorava ekonomski pad. To sam jasno vidio u Ekvadoru i Boliviji
u recesijama i depresijama koje su obiljeile kraj devedesetih godina.
Za gospodarstvo koje se suoava s recesijom standardni je recept,
koji vai ve sedamdeset i pet godina, ekspanzivna fiskalna politika
- troenje novca na obrazovanje i osobito na infrastrukturu koja je u
svakom sluaju jako potrebna za rast. Zemlje u razvoju obino imaju
potekoa u financiranju tog potrebnog poticaja, no Ekvador i Bolivija
su imali sree - imali su goleme koliine naftnih i plinskih resursa
koji bi ubrzo postali dostupni, i njih su mogli koristiti kao jamstvo za
uzimanje zajmova. Bolivijci i Ekvadorci su tvrdili - s pravom, mislim
- da je prinos na ulaganja u recesiji daleko vei nego to e biti kad
se svjetski uvjeti vrate na normalne razine, a njihovo gospodarstvo
bude blie punoj zaposlenosti. Osim izravnog prinosa, na djelu bi bio
efekt multiplikatora jer bi rashodi stimulirali cijelo gospodarstvo, koje
je bilo obiljeeno velikom neiskoritenou proizvodnih kapaciteta, i
pomogli pokrenuti gospodarstvo prema punoj zaposlenosti. Ekonomski
ima smisla troiti novac iz zajmova koje podupiru prirodni resursi. No
M M F , koji uvijek brine zbog pretjeranih vladinih rashoda - pritisnuo
je Ekvador i Boliviju da slijede posve drugaiji kurs. Ne samo da M M F
nije htio da te zemlje potiu svoja gospodarstva putem poveanih

rashoda; zapravo je zahtijevao kresanje rashoda kako bi bili u ravnotei

s padom poreznih prihoda zbog recesije. Te su andske zemlje smatrale
da nemaju izbora; podlegle su pritisku M M F - a i njegova je politika
doista pogorala pad ekonomske aktivnosti.
M M F je ak predstavljao problem za jedno od najbolje upravljanih
gospodarstava u svijetu, ono ilea, kad je u toj zemlji, kao i u ostatku
Latinske Amerike, potkraj devedesetih godina dolo do pada ekonomske
aktivnosti. Vlada je uzela k srcu principe dobrog upravljanja svojim
resursima i 1985. godine osnovala stabilizacijski fond. Kad su vremena
bila dobra, a cijena bakra visoka, stavljali su novac u fond koji e se
moi koristiti u vremenima potrebe. Meutim, kad su htjeli troiti
novac iz svojeg stabilizacijskog fonda, M M F im je rekao da to ne
ine.17 ile je samo htio troiti novac kojeg je stavio na stranu za loe
dane. Sad su ti loi dani doli, no M M F je inzistirao da e rashode iz
stabilizacijskog fonda tretirati kao bilo koji drugi oblik deficitarnih
rashoda. ile je s pravom postavio pitanje: zato imati stabilizacijski
fond ako ne moete troiti novac kad je gospodarstvu potrebna stabilizacija? To je pitanje nailo na gluhe ui. No ile se bojao jednostavno
ignorirati M M F . Iako nije uzimao zajmove od MMF-a, brinuo se da e
financijska trita, reagirajui na kritike iz M M F - a , povisiti kamatne
stope po kojima je uzimao zajmove. Budui da je ile provodio manje
ekspanzivnu politiku od one koju bi provodio da je M M F odobrio
rashode iz njegovog stabilizacijskog fonda - rashode koje si je mogao
itekako priutiti - doivio je izraenije usporavanje rasta nego to bi
ga inae doivio.

Nizozemska bolest
Dobro troenje novca i troenje novca u pravo vrijeme dva su od najveih
izazova s kojima se suoavaju zemlje bogate resursima. Postoji i trei
problem, prvi put uoen u sedamdesetim i poetkom osamdesetih
godina nakon otkria nafte u Sjevernome moru; dok su uivali tu oitu
premiju, Nizozemci su poeli uoavati da dolazi do usporavanja ostatka
njihova gospodarstva. Radilo se o razvijenom gospodarstvu koje je
dobro funkcioniralo i koje se iznenada suoilo s golemim problemima
radnih mjesta zato to njegove tvrtke nisu bile konkurentne. Razlog je
tomu bilo to to je priljev dolara plaenih za sjevernomorsku naftu i

plin doveo do visokog deviznog teaja; po tom visokom teaju, nizozemski izvoznici nisu mogli prodavati svoje proizvode u inozemstvu,
a domaim je tvrtkama bilo teko konkurirati uvozu.
Problem, nazvan nizozemskom boleu u ast zemlje u kojoj je
prvi put analiziran, mui zemlje bogate resursima irom svijeta kad
prodaju svoje resurse i pretvaraju dolare koje zarauju u lokalnu valutu.
Budui da njihova valuta aprecira, teko im je izvoziti ostale proizvode.
Rast u neresursnom sektoru se usporava. Poveava se nezaposlenost,
budui da resursni sektor obino zapoljava razmjerno malo ljudi. Pred
tri ili etiri desetljea, prije naftnoga procvata, Nigerija je bila veliki
izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Danas je ona veliki uvoznik. Prije
no to je Venezuela postala veliki izvoznik nafte, bila je veliki izvoznik
vrlo kvalitetne okolade (ona i dalje proizvodi neto okolade). U oba
sluaja, kao i u Nizozemskoj, veliki su prirodni resursi imali lo uinak
time to su tetili ostatku gospodarstva.
Nizozemsku bolest moda nije mogue izbjei u potpunosti, no
njezini se razmjeri mogu smanjiti. Problem, kako smo istaknuli, proistjee od mijenjanja strane u domau valutu, to poveava vrijednost
domae valute. Smanjivanje konvertirane koliine smanjuje stupanj
teajne aprecijacije; to znai da zemlja mora potroiti neto svog novca
od resursa na uvoz i drati dio ostatka u inozemstvu.
Nizozemska bolest tako daje jo jedan argument u prilog stabilizacijskog fonda, u kojem zemlja moe tedjeti novac kad su cijene
visoke a gospodarstvo doivljava procvat, i taj novac zatim troiti kad
gospodarstvo bude u recesiji. Azerbajdan je poeo stavljati novac u
takav fond 2001. godine; do kraja 2003. godine uloeno je vie od 800
milijuna dolara od njegovih naftnih prihoda. 18 Ulaganje u inozemstvu
donosi dvostruki prinos gospodarstvu: postoji izravan prinos, a time
to smanjuje stupanj aprecijacije valute, pridonosi otvaranju novih
radnih mjesta i rastu.
No, dok takva politika moe biti dobra s gledita ekonomske teorije,
nju je u siromanim demokratskim zemljama teko postii. Siromani
ljudi u zemljama u razvoju ne mogu shvatiti zato bi njihova vlada eljela
uloiti njihova oskudna sredstva u inozemstvu kad kod kue postoji
tolika potreba za novcem. Ne uspijevaju shvatiti da, dok se naftni novac
moe, primjerice, iskoristiti za izgradnju lokalne kole, koja bi stvorila

nova radna mjesta, jo se vie radnih mjesta moe izgubiti drugdje u

gospodarstvu kao posljedica aprecijacije valute - nizozemske bolesti.
Postoji jednostavna lekcija: zemlje moraju financirati lokalne rashode
- recimo, za uitelje ili radnike zaposlene na izgradnji cesta - s lokalno
ostvarenim prihodima, primjerice kroz poreze, tedei dolare zaraene
prodajom prirodnih resursa za kupovanje neophodne uvezene robe
ili za neko budue vrijeme. To, dakako, zahtijeva da vlada povea
poreze da bi financirala domai sadraj svojih izdataka. Problem je to
to nijedna vlada ne voli poveavati poreze, a u zemljama s visokom
nezaposlenou postoji ogroman politiki pritisak da se naftni novac
potroi kod kue i odjednom.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE:

RESURSNO PROKLETSTVO NIJE NEMINOVNO
Prokletstvo prirodnih resursa nije sudbina; to je izbor. Iskoritavanje
prirodnih resursa danas je vaan dio globalizacije i neuspjesi zemalja
u razvoju bogatih resursima na neke su naine simboli neuspjeha
globalizacije. Zapad je uvelike ovisan o prirodnim resursima koje
dobiva od zemlja u razvoju i njegovi se kratkoroni, sebini poticaji - i
posebnije, interesi industrija koje izvlae resurse - ne poklapaju uvijek s
boljitkom zemalja u razvoju. No elimo li da globalizacija bude uspjena
na dugi rok, zemljama u razvoju - i njihovim graanima - treba dati
bolje mogunosti. Na sreu, postoje i uspjesi koji nam daju razlog da
budemo optimistini da emo postii djelovanje globalizacije.
Meu razvijenim zemljama Norveka se izdvaja kao model dobre
prakse. Nafta stvara gotovo 20 posto BDP-a i 45 posto izvoza. Dravna
naftna kompanija (koja je nedavno djelomino privatizirana) je efikasna;
to je jo vanije, zemlja je uvidjela da joj je koliina resursa ograniena
- oekuje se da e njezina nafta i plin ponestati za sedamdeset godina
- i stavila je mnogo prihoda na stranu u stabilizacijski fond od 150
milijardi dolara, koji danas iznosi nekih 50 posto BDP-a te zemlje. 19
Bocvana, iako ju je u novije vrijeme poharala sida, istie se kao
jedan od malobrojnih uspjenih sluajeva u zemljama u razvoju, osobito po nainu kako je postupala sa svojim bogatstvom dijamanata.

Gospodarstvo te zemlje tijekom posljednjih trideset godina raslo je

po prosjenoj stopi od devet posto, nadmeui se s gospodarstvima
istonoazijskih tigrova. Uinila je to s demokratskom vladom privrenom
izgradnji konsenzusa meu stanovnitvom o politici koja je potrebna
za uspjean rast, to je ukljuivalo i koritenje stabilizacijskog fonda da
bi se nosilo s posljedicama promjenljivosti cijena dijamanata. Malezija
je jo jedna zemlja bogata resursima koja je koristila svoje bogatstvo
prirodnih resursa kao osnovicu da se prikljui klubu novoindustrijaliziranih zemalja.
Najvei dio odgovornosti da se dobije koliko je god vie mogue
vrijednosti od prirodnih resursa i njihove dobre upotrebe poiva na
samim tim zemljama. Njihov bi prvi prioritet trebao biti osnivanje
institucija koje e smanjiti prostor za korupciju i osigurati da se novac
dobiven od nafte i drugih prirodnih resursa ulae i da se ulae dobro.
Za ta ulaganja moe biti poeljno imati neka vrsta pravila - odreeni
dio posveen rashodima za zdravstvo, odreeni dio za obrazovanje i
odreeni dio za infrastrukturu. Treba uvesti procedure za neovisne
procjene prinosa od ulaganja. Stabilizacijski su fondovi bitni, ali vladama
treba biti doputeno da se njima slue u odgovarajuim okolnostima - a
osobito da pomognu stabilizirati gospodarstvo. to je najvanije, zemlje
u razvoju trebaju shvaati svoje prirodne resurse kao svoju batinu, u
odnosu na koju su sadanja vlada i sadanji narataj skrbnici za budue
narataje.
Vjerujem, meutim, da meunarodna zajednica moe uiniti vie
od toga da samo daje hvalevrijedne lekcije o tome to zemlje u razvoju
mogu i to bi trebale uiniti da dobiju vie za svoje resurse i da se
bolje slue svojim resursima. Bilo bi uinkovitije da vlade razvijenih
zemalja daju uzore, savjete i pomo na naine koji mijenjaju poticaje
i mogunosti, te da uine sve to mogu kako bi ograniile goleme sile
korupcije koje dolaze iz razvijenog svijeta.

Korupcija i sukob
Politike sile u zemljama u razvoju koje dovode do ustrajne korupcije i
uvrene elite koje se slue bogatstvom prirodnih resursa za poveanje
vlastitog bogatstva nee jednostavno nestati ukazivanjem na posljedice
njihovih postupaka ili na njihovo odsustvo moralnih temelja. Zemlje u

razvoju uju lekcije sa Zapada, ali vide kako zapadne naftne kompanije
alju mjesene ekove da podupru represivne reime - u, primjerice,
Sudanu i adu - a zapadne vlade osiguravaju oruje koje odrava
represiju. To prirodno dovodi u pitanje zapadne prioritete: smatra
se da novac vlada neogranieno. Sliku pomanjkanja privrenosti
demokraciji, naravno, pojaavaju dogaaji kao to je krenje temeljnih
ljudskih prava u zatvorima Guantanamo i Abu Ghraib. Kad su jednog
ne ba demokratskog premijera u jednoj od zemalja u razvoju upitali o
lekcijama 11. rujna, njegov je neposredni odgovor bila vanost prava
da se ljude pritvori bez suenja.
Zapadne vlade ne predstavljaju lo primjer samo u tim konkretnim,
i objavljenim, skandalima. Politika prirodnih resursa Sjedinjenih
Drava - koja poklanja prava rudarenja i koju kontroliraju nositelji
posebnih interesa - model je kako stvari ne bi trebalo raditi. Tajnovitost s kojom je Bushova administracija formulirala svoju energetsku
politiku - odbijajui ak i objaviti imena industrijskih predstavnika koji
su sudjelovali - takoer pridonosi loem uzoru. Bushove argumente
za diskrecijsko pravo na uskraivanje informacija vole oni koji ono to
rade pokuavaju odrati tajnim - bilo da koriste sebi samima, svojim
prisnim prijateljima ili irem krugu prijatelja koji su im pomogli da
ostanu na vlasti.
Transparentnost se ve dugo priznaje kao jedno od najsnanijih
sredstava protiv korupcije: po izreci "Sunevo svjetlo je najjai antiseptik". elimo li da graani budu zapreka korupciji, moraju znati to
se dogaa. Zakoni po kojima graani imaju pravo znati (kao ameriki
i britanski zakoni o slobodi informacija) neophodni su za promicanje
stvarne demokracije i odgovornosti. Inicijativa za dijalog o politici,
koju sam osnovao na Sveuilitu Columbia, za poveanje razumijevanja
politike koja utjee na razvoj, ima kao jedan od svojih glavnih ciljeva
usvajanje takvih zakona u zemljama u razvoju. Obiljeava je znatan
uspjeh, s kulminacijom u svjetskoj konferenciji koju je susponzorirala
meksika vlada. Meksiko je nedavno usvojio takav zakon, a prate ga
odgovarajui zakoni u veini meksikih drava. Tajland je u svom
ustavu zajamio pravo svojih graana da znaju. U svakoj zemlji u kojoj
se potpuno objavljuje koliko zemlja prodaje svojih prirodnih resursa i
koliko za njih prima, graani mogu bolje procijeniti dobiva li zemlja
punu vrijednost za svoje resurse ili ju se nekako vara.

Ponekad vlade tvrde da ne mogu objaviti informacije zato to to

kri poslovnu povjerljivost. Takve tvrdnje obino nisu nita vie od
izlike, veo iza kojega vladini dunosnici i kompanija mogu nastaviti
sa svojom korumpiranom praksom. Vlada moe postaviti pravila i ima
dovoljno potenih kompanija koje su spremne igrati prema pravilima
transparentnosti. Pravo graana da znaju trebalo bi biti jae od svih
zahtjeva za poslovnom povjerljivou.
Razvijene industrijske zemlje, dok daju lekcije zemljama u razvoju
o njihovim razinama korupcije, ne razumiju ulogu koju njihov savjet
- pa ak i politika koju nameu zemljama u razvoju - ponekad igra,
nenamjerno, u slabljenju sila za stvaranje vladavine prava. Ekonomska
politika moe oblikovati politike procese ili barem utjecati na njih.
Primjerice, vjerojatnost da neka zemlja usvoji vladavinu prava ovisi
dijelom i o potranji za njom - o politikoj potpori, osobito meu
bogatom elitom. No, oni koji su u Rusiji stekli bogatstvo kroz nezakonite privatizacije nisu imali interesa za uspostavu vladavine prava
koja bi dovodila do ulaganja (za razliku od one koja dovodi do pljake
sredstava).20
Oni koji su Rusiji savjetovali da se brzo privatizira, usredotoujui
se na brzinu nad svim ostalim, pridonijeli su, dakle, njezinim sadanjim
problemima. I druge su ekonomske politike oslabile potranju za
vladavinom prava. Kako smo ve istaknuli, s liberalizacijom trita
kapitala, oligarsi su lako mogli iznijeti svoj novac iz zemlje; mogli
su uivati u koristima od vladavine prava u inozemstvu dok su krali
i pljakali bogatstva kod kue. Isto tako, kad je M M F poticao, ili
ak zahtijevao, da Rusija ima vrlo visoke kamatne stope kao uvjet za
pomo, i to je moda imalo politike posljedice: pri viim kamatnim
stopama, nova ulaganja nisu bila profitabilna; a onima koji su stekli
kontrolu nad ruskim bogatstvom dani su dodatni poticaji da pljakaju
sredstva. Politiki gledano, interesi oligarha bili su u pravnom okviru
koji je to doputao, a ne u okviru koji bi podupirao stvaranje bogatstva
za sve Ruse, i ta je otrovna kombinacija oslabila potporu za vladavinu
prava u zemlji u cjelini.
Ono to je M M F radio znailo je vie od onoga to je govorio:
ljudi iz M M F - a oslabili su politiku reforme ignorirajui uinke koje je
njihova politika imala na ekonomsko i politiko ponaanje.

Premda su se savjeti sa Zapada katkada pokazali kontraproduktivnima, ima nekih podruja gdje savjeti mogu biti korisni: u postizanju
vee transparentnosti (kako smo ve raspravili) i u pomaganju zemljama
u razvoju da paljivo razmisle kako najbolje upravljati svojim resursima
imajui istodobno u vidu kratkoronu stabilnost i dugoroni rast. Primjerice, potrebno je reformirati uobiajeno koritene raunovodstvene
sustave, uklanjajui laan osjeaj rasta to ga imaju zemlje koje ive
od svoga nasljea resursa. Kao to sam naglasio u drugom poglavlju,
mjere proizvodnje trebale bi se usredotoiti na odrivost.
Razmislite o nafti u zemlji kao o imovini: prirodni resursi neke
zemlje su njezino bogatstvo, smjeteno ispod zemlje; kao i svaka druga
imovina, njome se mora upravljati. Kad se prirodne resurse ukloni,
te imovine vie nema. Osim ako se dobiveni novac ne uloi, zemlja je
siromanija. Ba kao to knjige neke kompanije pokazuju smanjivanje
vrijednosti njezine imovine, tako bi i raunovodstveni sustav neke
zemlje trebao odraavati iscrpljivanje njezinih oskudnih resursa. No
najuobiajenije koritena mjera proizvodnje, bruto domai proizvod,
to ne ini. Po toj mjeri, to vie nafte ona crpi, to je vei njezin dohodak - bez obzira na to kako ga se troi, bez obzira na injenicu da
su takvi rashodi bez ulaganja neodrivi. Kao posljedica toga, zemlja
s visokim BDP-om moe zapravo postajati sve siromanija - njezin
prividan prosperitet nije odriv. Stvari mogu biti jo i gore: vaenje
nekih prirodnih resursa dovodi do propadanja okolia, to je pasiva.
Ispravljanje tete moe kotati milijarde - kako je to otkrila Papua
Nova Gvineja kad je zatvorila rudnik zlata Ok Tedi.
Zeleni neto nacionalni proizvod (zeleni NNP) mjera je koja oduzima
ne samo umanjenje vrijednosti kapitala nego i iscrpljivanje prirodnih
resursa i kvarenje okolia. On se usredotouje na dohodak ljudi unutar
zemlje - iskljuujui profit od rudnika koji odlazi inozemnim vlasnicima.
U ekstremnim sluajevima, trokovi popravka mogu biti jednaki ili
premaivati prinos od vaenih resursa; BDP se moda poveava, no
zeleni NNP se moda smanjuje.
Raunovodstvo je vano zato to utjee na odluke. Fokus na zelenom NNP-u potaknuo bi zemlje da vie troe na ouvanje okolia.
Osigurao bi da ugovori o prirodnim resursima budu dobri za graane te
zemlje; bez obzira na to koliko se poveao BDP, svaki bi se ugovor koji

sniava zeleni NNP trebao odbaciti. Kad sam bio predsjedatelj Vijea
ekonomskih savjetnika, poticao sam na stvaranje takvih prorauna za
Sjedinjene Drave kao dopunu uobiajenim proraunima BDP-a, ali je
industrija ugljena, uvidjevi kako bi to moglo utjecati na miljenje - i
djelovanje - nametnula propise koji su obustavili financiranje njihovog
razvoja.
Mora se promijeniti i izraun deficita. Sve zemlje brinu zbog deficita.
No raunovodstveni sustavi koji gledaju samo na deficite, na pasivu - a
da ne gledaju drugu stranu bilance stanja - osobito su opasni. Zemlje
trebaju stvoriti kapitalne raune koji gledaju i na aktivu i na pasivu
i posebno evidentiraju situacije gdje se prodaja aktive (ukljuujui
prodaju prirodnih resursa i privatizaciju) upotrebljava varljivo da bi
deficiti izgledali manji no to bi inae bili. Zemlje mogu smanjiti svoje
deficite sjekui ume, prodajui nacionalnu imovinu, razdajui svoje
prirodne resurse za samo dio njihove pune vrijednosti. U MMF-ovu
se raunovodstvu zemlji tada daju dobre ocjene; a M M F - o v o je
raunanje vano ne samo zato to loe ocjene od njega znae da on i
drugi donatori mogu smanjiti financijsku pomo nego i zato to trita
kapitala mogu odbiti produiti kredit. No u stvarnosti je kao rezultat
toga zemlja siromanija, a ne bogatija. Isto tako, ulaganja koja bi
mogla omoguiti da se vie prirodnih resursa efikasno vadi - recimo,
s naftnog polja - bivaju stvarno destimulirana zato to e zemlja, ako
mora uzeti zajam da bi financirala ta ulaganja, ak i ako je prinos velik,
biti otro kanjena zbog poveanih deficitnih rashoda. Da bi se zaobili
okovi tih raunovodstvenih sustava, mnoge zemlje privatiziraju pod
nepovoljnim uvjetima, osiromaujui sebe i nepotrebno ugroavajui
svoju budunost.
Te bi raunovodstvene reforme pomogle na jo jedan nain. Zemlje bi trebalo poticati da stvaraju stabilizacijske fondove - sredstva
za ublaavanje udaraca na koja bi se mogle osloniti kad su vremena
teka i koja bi pridonijela izoliranju zemalja s prirodnim resursima od
promjenjivosti cijena prirodnih resursa. No, kako smo ve istaknuli
u sluaju ilea, MMF-ovi raunovodstveni sustavi, koji rashode iz
stabilizacijskih fondova tretiraju jednako kao i bilo koji drugi oblik
deficitnih rashoda, destimuliraju zemlje glede osnivanja takvih fondova. Stabilizacijski fondovi vano su orue u pomaganju zemljama u
razvoju da postignu makrostabilnost. Bez toga, ekonomski e se metei

koji prevladavaju u zemljama bogatim resursima nastaviti, a trinoj

ekonomiji nee biti pruena ansa da ini svoja uda.

Program djelovanja za meunarodnu zajednicu

Osim davanja boljih savjeta i predstavljanja boljeg uzora, razvijene
zemlje mogu poduzeti konkretne korake za pomo zemljama bogatim
resursima. Tri od njih se razmatraju drugdje u knjizi: drugo i sedmo
poglavlje pokazuju kako e donoenje zakona protiv podmiivanja i
ograniavanje bankovne tajne smanjiti mogunosti za korupciju; esto
poglavlje objanjava kako zemlje u razvoju pruaju goleme usluge glede
okolia - tropske ume pomau sauvati bioraznolikost i smanjiti
koncentracije staklenikih plinova - od kojih ima koristi cijeli svijet,
no za to nisu kompenzirane; sedmo poglavlje podrobno izlae skup
pravnih reformi koje bi sprijeile multinacionalne korporacije da
unitavaju okoli zemalja u razvoju dok vade njihove resurse - ili ako
to ine, da plate posljedice. Ovdje opisujem sedam dodatnih mjera.

1. Inicijativa za transparentnost ekstraktivnih djelatnosti 21

Ranije sam opisao kako bi vea transparentnost destimulirala korupciju,
zbog ega bi bilo vjerojatnije da zemlje u razvoju primaju punu vrijednost
za svoje prirodne resurse. Razvijene industrijske zemlje mogu pomoi
osigurati transparentnost tako da naprosto kau: nitko nee dobiti
odbitak od poreza za novac potroen na plaanja za koritenje resursa
ili druga plaanja stranim vladama osim ako potpuno ne objavi to
je plaeno i koliko je dotinog resursa izvaeno. Bez takvog irokog
sporazuma, nastavit e se utrka prema dnu, a kompanije i zemlje koje
su najpripravnije upustiti se u praksu korupcije, i najmanje spremne
da budu transparentne, imat e prednost u odnosu na druge.

2. Smanjivanje prodaje oruja

Jo gori od korupcije je oruani sukob kojeg financiraju rudni i naftni
resursi. Opet, meunarodna bi zajednica mogla uiniti vie da otea i
poskupi pribavljanje oruja. Naa je odgovornost da obuzdamo ponudu
na izvoru - proizvoae oruja koji profitiraju od tog prljavog posla - ili

barem da nametnemo veliki porez na prodaju oruja i provjeravamo

izvor novca koji ga plaa. 22

3. Certifikati
Dana 5. srpnja 2 0 0 0 . godine Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda
nametnulo je zabranu uvoza (izravnog ili neizravnog) neobraenih
dijamanata iz Sierra Leona koji nisu popraeni certifikatom o podrijetlu
to ga izdaje vlada Sierra Leona. Dijamanti iz Sierra Leone bez certifikata
sada se zovu "konfliktni dijamanti"; to je javno priznanje uloge resursa
u financiranju sukoba i priznanje da se ono mora ograniiti, to je
pomak u pravome smjeru. Amnesty International, Partnership Africa
Canada i Global Witness, zajedno s drugim nevladinim organizacijama,
predvode u nastojanju da se provede zabrana. 23
Slian sustav izdavanja certifikata trebao bi biti uspostavljen za
tropsko tvrdo drvo. Tu problem nije toliko u financiranju sukoba
(iako katkad nezakonita sjea stabala ini i to) ve se radi o tome da
nezakonita sjea stabala dovodi do brzog ogoljavanja uma - s malo
koristi za zemlju. 24 O n o to Papua Nova Gvineja dobiva za svoje
graevno drvo u pravilu je ispod pet posto njegove vrijednosti kad
stigne u razvijeni svijet. Graevno drvo s certifikatom bilo bi ubrano na
nain koji je odriv za okoli, tako da ne samo sadanji narataj nego i
budui narataji imaju koristi od uma - i svijet bi kao cjelina mogao
biti spaen od brzog ogoljavanja uma (ovo u nairoko razmotriti u
sljedeem poglavlju). Sa sustavom certifikata na snazi, graevno drvo
koje se iznosi po nezakonitom i tetnom sporazumu izmeu, recimo,
nekog poglavice iz Papue Nove Gvineje i nekog malajskog drvnog
magnata, ne bi nalo spremno trite. Vie cijene postignute za graevno
drvo s certifikatom - i nie cijene za graevno drvo bez certifikata, jer
mu otpadaju trita - bile bi prirodni poticaj zemljama da se pridrue
programima za graevno drvo s certifikatom. tovie, poeci takvih
programa ve postoje u Indoneziji i Brazilu; topla dobrodolica na
koju su naili kod potroaa i nekih trgovaca na malo ukazuje na to
da bi u razvijenim zemljama bilo pozitivne reakcije, osobito od strane
drutveno odgovornih tvrtki kao to je Home Depot.

4. Ciljana financijska pomo

Vlade razvijenih zemalja mogu pruiti dodatne poticaje ograniavajui
pomo, i kroz Svjetsku banku i kroz vlastite programe pomoi, zemljama
koje ne dobivaju punu vrijednost za svoje resurse. Premda se vode
znatne rasprave o uinkovitosti uvjetovanja pomoi, u sluaju zemalja
bogatih resursima postoji temeljno pitanje: zato bi porezni obveznici u
razvijenom svijetu subvencionirali vladu koja sama u biti poklanja svoje
resurse? Ta je rasprava bila osobito intenzivna u poetnim danima ruske
tranzicije u trino gospodarstvo. Neki su tvrdili da bi Zapad trebao
davati toj zemlji vie novca. 25 No u isto vrijeme, postojao je golemi
odljev novca izvan zemlje. Da je vlada mogla zaustaviti taj odljev olakan njezinom korumpiranom privatizacijom - ne bi bilo potrebe za
izvanjskim novcem. I ako je vlada tako korumpirana i nesposobna da
nije mogla dobiti dovoljno novca od prodaje svojih prirodnih resursa
da bi upravljala svojom tranzicijom u trino gospodarstvo, zato
bismo mislili da e se nekoliko milijardi dolara vie sa Zapada dobro
potroiti, ili ak imati nekog utjecaja? 26 Premda se dobru politiku ne
moe kupiti (pomo dana pod uvjetom da zemlje ispune dug popis
uvjeta ne postie ono to je bilo u namjeri), selektivnost - ili davanje
pomoi zemljama koje su pokazale svoju sposobnost da provode
odgovarajuu politiku - doista prua poticaje i barem postoji nada da
e to pomoi zemljama da se kreu u pravome smjeru.

5. Postavljanje normi
Jedan od kljunih problema koje smo utvrdili je to da zemlje u razvoju
ne dolaze ni blizu pune vrijednosti svojih resursa. Tu se otvara uloga za
neko meunarodno tijelo - moda Svjetsku banku - koje e pridonijeti
osiguravanju da naftne i druge ekstraktivne industrije dobro tretiraju
zemlje u razvoju, stvoriti procedure drabi zbog kojih e postojati
vea vjerojatnost da zemlje u razvoju dobiju vei dio vrijednosti svojih
resursa, oblikovati modelske ugovore koji bi osigurali da zemlje u
razvoju budu tretirane pravednije (primjerice, da potpunije dijele
koristi kad se poveaju cijene nafte) i procijeniti koji dio vrijednosti
resursa primaju zemlje u razvoju. To bi tijelo moglo pokuati stvoriti
utrku prema vrhu, usporeujui dio neto vrijednosti koji doista ide
svakoj zemlji u razvoju. 27

6. Ograniavanje tete po okoli

Multinacionalnim kompanijama potrebni su bolji poticaji da ne unitavaju okoli. Ako ne budu prisiljene platiti tetu po okoli koja proizlazi
iz njihova djelovanja, njihovi e se poticaji kretati u suprotnom smjeru.
Danas su meunarodni sporazumi o ulaganju jednostrani: zamiljeni
su tako da osiguraju da zemlje u razvoju ne ekspropriraju imovinu
ulagaa, no posveuju malo pozornosti obrnutom problemu koji mui
tako mnogo zemalja u razvoju, kompanijama koje nakode okoliu i
zatim odu. Postoji potreba za nekom meunarodnom agencijom koja
bi nadzirala tetu po okoli. Ba kao to zemlje u razvoju jame da
nee eksproprirati ulaganja, razvijene zemlje u kojima su registrirane
naftne kompanije jamile bi da e svaka teta po okoli biti potpuno
popravljena, uz postavljanje jasnih i visokih mjerila o znaenju toga.

7. Osiguravanje provedbe
Opisali smo cijeli niz razliitih oblika dobre prakse, naina na koji
razvijene zemlje mogu pomoi zemljama u razvoju da osiguraju da
graani anju koristi od resursa koji lee unutar njihovih zemalja
- poveavanjem transparentnosti, destimuliranjem podmiivanja i
korupcije i zatitom okolia. No te se mjere ne mogu niti bi ih trebalo
prepustiti dobroj volji. Previsoki su iznosi novca u igri, a poticaji za
utrku prema dnu preveliki. Mora postojati uinkovito osiguravanje
provedbe. Trgovinski sporazumi mogu sluiti tome da prisiljavaju
na "dobro ponaanje". Trgovinske se sankcije mogu koristiti protiv
kompanija i zemalja koje se uputaju u nepotenu trgovinsku praksu proputanje da se suglase s inicijativom za transparentnost ekstraktivnih
industrija i drugim antikorupcijskim mjerama trebalo bi se tretirati
kao nepotena trgovinska praksa.

Mi moemo postii da globalizacija djeluje, ili da barem bolje djeluje,

za ljude u zemljama bogatim resursima. Ako ne moe djelovati za njih,
kakvu nadu imamo da e djelovati za one koji ive u mnogim daleko
siromanijim zemljama svijeta u razvoju? Meunarodna zajednica
ne smije samo raditi na tome da osigura da zemlje bogate resursima
dobivaju punu vrijednost svojih resursa nego im mora i pomoi da

upravljaju svojim gospodarstvima na naine koji osiguravaju stabilnost

i rast - i koji osiguravaju da e se plodovi tog rasta iroko raspodijeliti.
Moemo skinuti prokletstvo prirodnih resursa i pretvoriti izdane
prirodne resurse u ono to bi i trebali biti - u blagoslov.
Postoji jedan dominantan problem: boljitak zemalja u razvoju bogatih
resursima ovisi o tome koliko dobivaju za svoje resurse; boljitak bogatih
korporacija razvijenih industrijskih zemalja ovisi o tome koliko malo
plaaju za njih. To je prirodni i neminovni sukob koji smo utvrdili
u sreditu paradoksa obilja. Gdje e stajati ljudi razvijenih zemalja i
njihove vlade? Podravati onu nekolicinu pojedinaca u tim zemljama
koji su vlasnici bogatih korporacija i upravljaju njima ili podravati
milijarde ljudi u zemljama u razvoju iji je boljitak, u nekim sluajevima
sam opstanak, u pitanju?

6.

POGLAVLJE

SPAAVANJE PLANETA

Svijet je trenutano ukljuen u veliki eksperiment, u kojem prouava to

se dogaa kad u sve veim koliinama isputate ugljini dioksid i neke
druge plinove u atmosferu. Znanstvena zajednica poprilino je sigurna
u ishod, a on nije lijep. Plinovi djeluju kao staklenik, zarobljavajui
sunevu energiju u atmosferi - to je razlog zato se zovu stakleniki
plinovi - i zemlja se postupno zagrijava. Ledenjaci i polarne ledene
kape se otapaju, oceanske struje se mijenjaju i rastu razine oceana.
Jo nije jasno koliko e biti potrebno da se to dogodi, no ini se da
e sjeverna polarna ledena kapa nestati za sedamdeset godina, a da
e uveni ameriki Ledenjaki nacionalni park - rezervat od jednog
milijuna jutara u dravi Montana - ostati bez ledenjaka mnogo ranije
od toga.
Kad bismo imali pristup tisuama planeta, imalo bi smisla koristiti
se jednim da provedemo takav eksperiment, i ako se stvari pokau
loima - kako vjerujem da e ovaj eksperiment pokazati - preseliti se
na drugi. No mi nemamo taj izbor; ne postoji drugi planet na koji se
moemo preseliti. Ne moemo nikuda sa Zemlje.
Za razliku od drugih problema globalizacije, problemi svjetskog
okolia utjeu i na razvijene zemlje i na zemlje u razvoju. A globalizacija, onako kako se njome do sada upravljalo, nije se - uz nekoliko
iznimaka - prikladno bavila problemom svjetskog okolia. U ovom
poglavlju objanjavam i zato se to pokazalo tako tekim i to se moe
uiniti: kako moemo uzeti ekonomske sile globalizacije - koje su do
sada bile pogubne za okoli - i uiniti da djeluju tako da ga zatite.

Temeljni problem: tragedija zajednikog vlasnitva

U etvrtom smo poglavlju govorili o ograivanju zajednikog zemljita i to se dogaa kad neto to bi trebalo pripadati svima postane
sekvestirano kao privatno vlasnitvo. No postoji jo jedan aspekt
zajednikog vlasnitva - ono to se ponekad naziva "tragedijom zajednikog vlasnitva".1 Kad postoji zajedniki resurs kojim se svi mogu
slobodno sluiti, nijedan korisnik ne razmilja o tome kako njegovi
postupci mogu tetiti drugima; svaki gubi iz vida zajedniko dobro.
Taj se izraz prvi put pojavio u opisu zajednike zemlje na kojoj
su seljaci u Engleskoj i kotskoj pasli svoje ovce potkraj Srednjega
vijeka. Budui da je svaki seljak dovodio vie ovaca na zajedniku
zemlju, dostupna koliina trave se smanjivala. No svaki je seljak gledao
samo svoju korist, a ne trokove koji su nametnuti drugima, i tako je
problem rastao.
Danas je problem najjednostavnije vidljiv u svjetskom ribarstvu.
Svaka zemlja ima poticaja da alje veu ribarsku flotu da ulovi vie
ribe - koja je, na kraju krajeva, besplatna za svakoga tko ju moe uloviti.
No kako se alje sve vie ribarskih brodova, zaliha ribe se iscrpljuje,
i trokovi ribarenja se za svakoga poveavaju. tovie, sada postoje
dokazi da, zahvaljujui modernom industrijskom ribarenju, brodovi
love ribu bre no to se ona moe reproducirati.
Ekonomski principi u temelju ovoga su i jednostavni i jasni. Kad
neki pojedinac ili zemlja ine neto to teti nekome drugom, i za to
ne plaaju, postoji negativna eksternalija. 2 Openito, trita proizvode
previe stvari koje generiraju negativne eksternalije. Trita sama po
sebi dovode do previe zagaivanja atmosfere i vode; bez dravne
intervencije, uvijek e biti pretjerane ispae ovaca na zajednikoj zemlji.
Problem zajednikog vlasnitva lako je razumjeti, a lako je, u odreenom smislu, shvatiti i rjeenje: na ovaj ili onaj nain pojedinci moraju
biti ogranieni u koritenju. Postoje dva pristupa. Prvi, koji je koriten
u kotskoj u esnaestom i sedamnaestom stoljeu, bilo je privatiziranje
zajednike zemlje: kotski su lordovi naprosto uzeli zajedniku zemlju
za sebe. Kao vlasnik, svaki je imao poticaja da se pobrine da na zemlji
nema pretjerane ispae. Naravno, privatizacija je imala golem utjecaj
na raspodjelu dohotka. Moda je bilo nekih dobitaka u efikasnosti,

no onim seljacima koji su bili izbaeni sa zajednike zemlje bilo je

daleko gore, a kotski su lordovi ponjeli sve dobitke u efikasnosti za
sebe - i vie od toga.
Pristup privatizacije ne moe se, meutim, realno primijeniti na
probleme svjetskog ribarenja i globalnog zatopljenja. Bilo je razmjerno
lako nametnuti privatizaciju zemlje za ispau kroz ograivanje; no
ak i da se lovita ribe moe nekako privatizirati, ak i da se golema
pitanja raspodjele to ih otvara privatizacija mogu rijeiti, bilo bi gotovo nemogue da bilo koji privatni vlasnik osigura potovanje svojih
vlasnikih prava. Kad se pojave problemi osiguravanja provedbe, drava
e se neminovno jae ukljuiti u upravljanje resursima; pitanje je tada
samo oblika te ukljuenosti. Drugi pristup - koji je i jedini izvediv za
svjetske prirodne resurse - trai da sama vlada upravlja zajednikim
resursom, ograniavajui koliinu ispae ili ribarenja. Tijekom cijele
povijesti to je bio nain na koji se esto upravljalo zajednikim resursima. Zajednice nameu drutvenu i pravnu kontrolu koja sprjeava
onu vrstu negativnih eksternalija to ih donose pretjerani ribolov i
pretjerana ispaa.
U principu, svaki od tih pristupa - privatizacija ili drutvena
kontrola - moe dovesti do efikasnog i pravednog ishoda. Zajednica
je mogla izraunati "efikasan" broj ovaca kojima se moe dopustiti
ispaa a da se ne ini teta zajednikoj zemlji, ba kao to je to mogao i
privatni vlasnik. Alternativno, zajednika se zemlja mogla privatizirati
tako da se proda onome tko najvie nudi, pri emu bi kod raspodjele
primljenog novca vladala jednakost. U praksi, meutim, privatizacije su
uvijek bile obiljeene tekim nejednakostima. U pokretu ograivanja,
to je bio dio temeljnog naela, jer su bogati i moni vidjeli priliku da
preraspodijele bogatstvo u svoju korist.
Privatizacija nije uvijek rezultirala ni efikasnou. Cesto je i samo
privatno vlasnitvo povezano s eksternalijama na okoliu, kao kad
pretjerana upotreba gnojiva zagauje rijeno podruje. Kad privatizaciji
nedostaje puna politika legitimnost, vlasnici imaju dodatne poticaje za
pretjerano iskoritavanje, budui da moda nee moi dugo vremena
zadrati svoje vlasnitvo. Kako smo vidjeli, to je bio sluaj s veinom
ruskih privatizacija. U Brazilu je privatizacija uma dovela do njihovog
brzog ogoljavanja jer vlasnici uviaju, vjerojatno s pravom, da vlada

moe prepoznati vanost uma kao nacionalnog bogatstva i da e u

budunosti nametnuti ogranienja na sjeu. S javnim upravljanjem, s
druge strane, dunosnici mogu dopustiti svojim roacima i prijateljima
da vode na ispau vie ovaca od drugih, dok politiari mogu dopustiti
pretjeranu ispau kako bi dobili vie glasova, smatrajui da posljedice
nee postati vidljive jo godinama. To je temeljna dvojba upravljanja
zajednikim vlasnitvom: povijesno gledajui, ni privatno ni javno
rjeenje nisu dosljedno promicali i efikasnost i pravednost.
Veina resursa okolia nije po prirodi svjetska. Kvaliteta podzemnih
voda, jezera ili zraka obino utjee samo na one u blizini. Ako u Los
Angelesu ili Mexico Cityju postoji pretjerano zagaenje zraka, pate
upravo lokalni ljudi. Ponekad, naravno, uinci idu s jednog podruja
na drugo: mom susjedu teti dim kad palim lie; Kanadi tete kisele
kie koje dolaze od elektrana na amerikom srednjem zapadu. Premda
postoje neki bilateralni i regionalni sporazumi koji se pokuavaju baviti
tim prekograninim eksternalijama s utjecajem na okoli (kao to je
ameriko-kanadski Sporazum o kvaliteti zraka iz 1991. godine), oni
ne mogu kontrolirati prave svjetske probleme okolia.
Koliko god da je nesavrena naa sposobnost upravljanja oskudnim
prirodnim resursima i smanjivanja negativnih eksternalija unutar pojedine zemlje, sposobnost da upravljamo svjetskim prirodnim resursima i
smanjimo svjetske negativne eksternalije jo je ogranienija. Najvanija
sredstva koja se koriste kod kue nisu dostupna. Ako u nekoj zemlji
jedna osoba teti drugoj, stranka kojoj je nanesena teta moe podnijeti
tubu. Prisiljavanje pojedinaca da plaaju za posljedice svojih postupaka
neophodno je za ekonomsku efikasnost. U meunarodnoj sferi takvo
rjeenje nije dostupno. ak i kad postupci jedne zemlje tete dobrobiti
druge, malo je toga to stranka kojoj je nanesena teta moe uiniti.
Zagaivanje koje stvara Kina pogaa Japan. Maldivima i Bangladeu
e gotovo sigurno tetiti podizanje razine mora uzrokovano globalnim
zatopljenjem, emu zagaivanje u Sjedinjenim Dravama znaajno
pridonosi. Japan ne moe tuiti Kinu, a Maldivi i Banglade ne mogu
tuiti Sjedinjene Drave i ostale zemlje ija isputanja staklenikih
plinova dovode do podizanja razina mora.

U pojedinoj se zemlji problemi zajednikog vlasnitva mogu katkada

rijeiti, makar i nesavreno, privatizacijom. Da bi se ispravio problem
svjetskog zajednikog vlasnitva, meutim, nitko ozbiljno ne predlae
opciju privatizacije. Jedini razuman i izvediv lijek je neki oblik svjetskog
javnog upravljanja svjetskim prirodnim resursima, neki skup svjetskih
propisa o njihovoj upotrebi i o postupcima koji dovode do svjetskih
eksternalija. To je, naravno, nain na koji se kod kue bavimo mnogim
problemima negativnih eksternalija - kad postupci jedne osobe tete
drugima. U amerikim predgraima ne moete spaljivati lie zato to
bi domovi koji se nalaze niz vjetar patili od dima. Na svoju zemlju ne
moete staviti odlagalite smea, zato to bi smrad oteao ivot vaeg
susjeda. Postoje vrsti propisi koji ograniavaju zagaivanje zraka i
vode i otrovni otpad.
Demokratski politiki procesi uvidjeli su potrebu za kolektivnim
djelovanjem. Postoje gubitnici i dobitnici - zagaivaima se smanjuje
profit, a bolje je onima koji bi, primjerice, zbog zagaivanja mogli
dobiti rak. Unato protivljenju onih kojima se smanjuje profit, veina
demokracija uspjela je u uvoenju neke vrste propisa da se ogranii
zagaivanje, uviajui da drutvene koristi daleko nadmauju trokove.
Oni koji najvie zagauju obino umanjuju problem. Ne udi da
se najvei svjetski zagaiva, Sjedinjene Drave, koje svake godine u
atmosferu dodaju gotovo est milijardi tona ugljinog dioksida, prave
kako ne vjeruju u dokaze da postoji potreba za ograniavanjem njihovog
isputanja staklenikih plinova. Da stakleniki plinovi ostaju samo nad
Sjedinjenim Dravama, Amerika bi mogla provesti vlastiti eksperiment;
meutim, molekule ugljinog dioksida naalost ne potuju granice. 3
I premda ameriko isputanje staklenikih plinova utjee na svjetsku
atmosferu, Sjedinjene Drave (ili Kina, ili bilo koja druga zemlja) ne
moraju platiti za posljedice do kojih je dolo izvan njihovih granica.
Zbog toga imaju nedovoljne poticaje da smanje svoje isputanje staklenikih plinova - da ogranie, primjerice, svoju upotrebu nafte, pa
je, to ne udi, nisu smanjile.
Premda je mjera u kojoj ostale razvijene industrijske zemlje provode
politiku koja smanjuje zagaenje hvalevrijedna i izvanredna, teko
je uiniti bilo to doista znaajno ako ne sudjeluju sve velike zemlje,
ukljuujui Sjedinjene Drave i Kinu. Sredinje je pitanje, kojim se

bavimo u sljedeem odjeljku: kako moemo usmjeriti suradnju svih

da se rijei nae najhitnije svjetsko pitanje? Pokazat u kako bismo se
mogli posluiti ekonomskim silama globalizacije da postignemo bolji
svjetski okoli.

GLOBALNO ZATOPLJENJE
Nijedno pitanje nije svjetskije od globalnog zatopljenja: svatko na
planetu dijeli istu atmosferu. Postoji sedam gotovo nepobitnih injenica
koje se tiu globalnog zatopljenja: (1) svijet se zagrijava - za oko jedan
stupanj Fahrenheita (0,6 stupnjeva Celzijevih) u prolom stoljeu;
(2) ak i male promjene u temperaturi mogu imati velik utjecaj; (3)
ova je stopa zatopljenja bez premca, ak i ako se vratimo unatrag
milijunima godina; (4) razine mora rastu - za nekih etiri do osam
ina (deset do dvadeset centimetara) u prolom stoljeu; (5) ak i male
promjene u razini mora mogu imati golem utjecaj - primjerice, porast
od jednog metra preplavio bi niska podruja irom svijeta, od Floride
do Bangladea; (6) u naoj atmosferi dolazi do golemih poveanja u
staklenikim plinovima, na razinu za koju se procjenjuje da je najvea
u barem 20 milijuna godina i koja se poveava po najbroj stopi u
najmanje posljednjih 2 0 . 0 0 0 godina; i (7) mogue je da e se tempo
promjena temperature ubrzati, pri emu mala poveanja koncentracije
staklenikih plinova dovode do jo veih promjena u klimi nego u
nedavnoj prolosti. 4
Praktiki se svi znanstvenici slau da su stakleniki plinovi pridonijeli
globalnom zatopljenju i povienju razine mora i vjeruju da je veina
toga posljedica ljudske aktivnosti (80 posto od sagorijevanja fosilnih
goriva, 20 posto od ogoljavanja uma). Veina se, takoer, slae da
e do kraja ovog stoljea biti jo znaajnog zatopljenja - izmeu 2,5 i
10,4 stupnjeva Fahrenheita (1,4 i 5,8 stupnjeva Celzijevih) i daljnjeg
povienja razine mora od osamdeset centimetara do jednog metra.
Strunjaci kau da moemo oekivati vie sua i poplava, ciklona i
uragana, te da se europska osnovna klima moe drastino promijeniti
kad golfska struja - struja od istone obale Sjeverne Amerike koja je
sada zagrijava - promijeni smjer.

U drugom sam poglavlju opisao velike uspjehe koje je Banglade

postigao s nekim od svojih razvojnih programa. No velik je dio Bangladea niska delta, koja je dobra za uzgoj rie, ali je izloena opasnosti
ak i malih promjena razine mora i esto je na udaru smrtonosnih
i destruktivnih oluja. Ako, kao posljedica globalnog zatopljenja, te
oluje postanu intenzivnije, broj smrti e se jako poveati. Povienje
razine mora potopit e treinu zemlje - i polovinu njezina tla na kojem
se uzgaja ria - i 145 milijuna Bangladeana e biti jo natiskanije
no to ve jesu. Njihovi e dohoci, koji su i sada jedva iznad pukog
preivljavanja, jo pasti.
A Banglade i nije zemlja koja e najvjerojatnije biti najgore pogoena globalnim zatopljenjem. Maldivi, mala zemlja od 1.200 otoka u
Indijskom oceanu sa stanovnitvom od 3 3 0 . 0 0 0 - tropski raj - za nekih
e pedeset godina biti, prema pouzdanim predvianjima, potpuno
potopljena. Zajedno s mnogim drugim niskim otocima na Pacifiku i
drugdje, jednostavno e se izgubiti - bit e to naa vlastita Atlantida
dvadeset i prvog stoljea.
Banglade i Maldivi suoavaju se sa sudbinom koja je daleko gora od
one koju su uzrokovali ak i najgori ratovi. Sile izvan njihove kontrole,
pokrenute postupcima zagaivanja od strane drugih - postupcima u
kojima nije bilo namjere da budu tetni, no iji su uinci globalni i
razorni - prijete im unitenjem.
Premda je nastao iroki znanstveni konsenzus o globalnom zatopljenju, i dalje ima poneto neizvjesnosti. Istina je da stvari moda
nee biti tako loe kako zloguki proroci danas tvrde; s druge strane,
mogu se pokazati daleko gorima. To se ne razlikuje od veine podruja
ivota: odluke se uvijek moraju donositi na temelju nesavrenih informacija. Ako se, za pedeset ili sedamdeset godina od danas, polarne
ledene kape otope i dijelovi New Yorka i Londona, zajedno s nekim
otonim dravama u njihovoj cjelokupnosti, budu leali ispod razine
mora, bit e prekasno za obrtanje kursa. ak i ako brzo smanjimo
svoje isputanje staklenikih plinova, atmosferska e se koncentracija
staklenikih plinova smanjivati vrlo, vrlo sporo. To je razlog zbog kojeg
trebamo poeti planirati i djelovati sada: daleko je bolje planirati za
najgori mogui scenarij, nego ekati i otkriti da nismo dovoljno uinili.

Dok razmiljamo moe li svijet pribrati snagu i resurse da izae

na kraj s prijetnjom koju predstavlja globalno zatopljenje, trebali
bismo zapaziti da je ranije ve bila postignuta ta vrsta mobilizacije.
Godine 1946., u odgovoru na zabrinutost da bi kitovi mogli izumrijeti, potpisana je Meunarodna konvencija za regulaciju lova kitova.
Sporazum se odrao, unato prosvjedima, a populacija kitova se
znatno oporavila. Jedan drugi sporazum obuhvatio je kloro-fluoro-ugljine plinove, koji se uobiajeno upotrebljavaju kao rashladivai
za hladnjake i klima ureaje, a otkriveno je da unitavaju ozonski
sloj i doputaju u atmosferu prodiranje ultraljubiaste radijacije koja
uzrokuje rak. Reakcija meunarodne zajednice bila je ustra. Trebalo
je malo vie od jednog desetljea od otkria problema do potpisivanja,
1987. godine, Montrealskog protokola. Konvencija je bila uspjena i
postupno ukidanje kloro-fluoro-ugljinih plinova dogodilo se bre no
to se predvialo.
Ovi primjeri pokazuju da je meunarodna zajednica u prolosti
bila sposobna odgovoriti na izazov koji predstavlja prijetnju svjetskom
okoliu. Moe li odgovoriti i na ogroman izazov koji predstavlja
globalno zatopljenje?

Sastanak na vrhu o Zemlji u Riju

Prije nekih dvadeset godina, kako su znanstvenici postajali svjesni
promjena koje se zbivaju u svjetskoj klimi, svijet je uvidio da postoji
potencijalni problem i odluio ga je prouiti. Godine 1988. UN je
osnovao Meudravno povjerenstvo za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC), traei od vodeih svjetskih
eksperata da procijene razmjere klimatskih promjena i njihov vjerojatni
utjecaj. 5 IPCC je izmeu 1990. i 2001. godine objavio tri velike studije,
zakljuujui u svakoj od njih da doista postoje sve brojniji dokazi o
opasnosti od globalnog zatopljenja. Dokazi su revidirani i u brojnim
studijama akademija znanosti u pojedinim zemljama, ukljuujui i
jednu takvu studiju u Sjedinjenim Dravama nakon to je predsjednik
George W. Bush izgleda posumnjao u ozbiljnost globalnog zatopljenja.
Rasprava ovdje odraava iroki konsenzus o tim temeljnim nalazima.

Kako je pritjecalo sve vie i vie znanstvenih dokaza, porastao je

pritisak na politiare. Godine 1992. vie od 100 efova drava okupilo
se u Rio de Janeiru i odluilo poduzeti neto u vezi s tim problemom.
U Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama,
odredili su proceduru stvaranja ugovora koji bi ograniio isputanja
staklenikih plinova. Nisu se sloili o konkretnom cilju, no obvezali
su se na "stabilizaciju koncentracija staklenikih plinova u atmosferi
na razini koja bi sprijeila opasno antropogeno uplitanje u klimatski
sustav... unutar vremenskog okvira koji je dovoljan da se ekosustavi
prirodno prilagode". Sjedinjene Drave i 152 druge zemlje potpisale
su taj sporazum, koji je postao kamen temeljac pokuaja meunarodne
zajednice da se uhvati u kotac s jednom od najozbiljnijih prijetnji
naem planetu. Slijedio je niz strunih sastanaka, koji je kulminirao
sljedeom velikom svjetskom konferencijom o globalnom zatopljenju,
odranom u Kyotu.

Protokol iz Kyoto
Godine 1997. vie od 1.500 delegata, lobista i efova drava iz vie
od 150 zemalja svijeta okupilo se u povijesnom japanskom gradu
Kyotu u svrhu sklapanja ugovora o smanjivanju isputanja staklenikih
plinova diljem svijeta. Njihov je zadatak bio da iznau nain smanjenja
isputanja staklenikih plinova koji bi bio pravedan i efikasan, i da
minimiziraju ekonomske trokove smanjenja isputanja i pravedno
raspodijele teret meu zemljama svijeta. Rezultat skupa, Protokol iz
Kyota, nije postavio neposredne zahtjeve zemaljama u razvoju, ali je
pozvao svaku razvijenu zemlju da smanji isputanje staklenikih plinova
u odreenim koliinama u odnosu na razine iz 1990. godine - Europa
kao cjelina osam posto, Sjedinjene Drave sedam posto, Japan est
posto - do 2 0 1 2 . godine. 6
Zemlje koje su se okupile u Kyotu priznale su da sporazum predstavlja
samo grubu pravdu, no ta je gruba pravda bila bolja nego da cijeli
svijet pati zbog promaaja da se nita uope ne uini. Premda je bilo
odreene osjetljivosti na razlike u okolnostima - Norveka, primjerice,
koja veinu svoje elektrine energije proizvodi snagom vode, imala je
malo prostora da smanji zagaenje i zapravo joj je doputeno da povea
isputanje staklenikih plinova za jedan posto - od drugih zemalja

koje su ve poduzele napore da prijeu sa zagaujuih fosilnih goriva

na nuklearnu energiju, kao to je to Francuska uinila, protokolom
se zahtijevalo da smanje svoje isputanje isto onoliko koliko i zemlje
koje nisu poduzele sline napore.
Zemlje u razvoju, meu kojima su bile Indija, Kina i Brazil, zauzele su
gledite da su visoke razine nakupljanja staklenikih plinova u svjetskoj
atmosferi preteno posljedica prolih grijehova razvijenih zemalja, ije
tvornice, automobili i elektrane ve desetljeima sagorijevaju fosilna
goriva; rastrona potronja razvijenih industrijskih zemalja uvelike
je odgovorna za poveanje staklenikih plinova u atmosferi tijekom
posljednjih 250 godina za jednu treinu. Ne samo da bi bilo nepravedno
siliti zemlje u razvoju da plaaju za prole grijehe razvijenog svijeta,
tvrdili su oni, nego - s obzirom na njihovu borbu da izvuku svoje
graane iz siromatva - ne bi trebali biti prisiljeni da podnose bilo
kakav ekonomski teret smanjivanja zagaenja.
Da bi se poveala efikasnost sveukupnog sustava smanjenja isputanja staklenikih plinova, uveden je jedan trgovinski mehanizam;
takva se sredstva ve uspjeno primjenjuju u Sjedinjenim Dravama
u smanjivanju isputanja sumporovog dioksida. Ako je jednoj zemlji
skuplje smanjiti svoje zagaivanje nego nekoj drugoj zemlji, zemlja s
visokim trokovima mogla bi kupiti priznanja za smanjenje zagaenja
od zemlje s niskim trokovima; kroz ta "ugljina trgovanja" viak
smanjenja u jednoj zemlji nadoknadio bi manjak u drugoj. Premda se
nekim pristaama zatite okolia nije svidjela zamisao da se zagaivanje
moe kupiti i prodavati kao svaka druga roba, ekonomisti su tvrdili
da je to neophodno elimo li postii efikasno smanjenje zagaivanja,
i ekonomisti su naposljetku pobijedili. Potencijalna uteda trokova
kao rezultat ugljinog trgovanja je ogromna - za Sjedinjene Drave,
primjerice, troak udovoljavanja svojim obvezama mogao se smanjiti za
60 posto.7 Danas takav sustav ugljinog trgovanja zapravo funkcionira.

Sjedinjene Drave i Kyoto

Budui da su Sjedinjene Drave najvee svjetske gospodarstvo, ne udi
da su i najvei svjetski zagaiva. Kad gospodarstva proizvode vie,
vie i zagauju. No neka gospodarstva zagauju vie po dolaru BDP-a;

to jest, nain na koji proizvode tetniji je za okoli od naina na koji

proizvode druge zemlje. Zemlje u razvoju esto zagauju puno po
dolaru BDP-a zato to imaju stare i neefikasne automobile i strojeve.
Meu razvijenim zemljama, Sjedinjene Drave jedna su od najgorih.
Godine 2 0 0 3 . Sjedinjene su Drave bile priblino toliko energetski
efikasne kao Urugvaj i Madagaskar. Britanija, Irska, Danska i vicarska
koriste po dolaru BDP-a dvije treine energije koju Sjedinjene Drave
koriste; Japan koristi polovicu toga. 8 S obzirom na relativno visoku
razinu koritenja energije po dolaru BDP-a u Sjedinjenim Dravama i
visoku ameriku razinu tehnolokih sposobnosti, Sjedinjenim Dravama
trebalo bi biti relativno lako udovoljiti svojim obvezama iz Kyota.
Jednostavno dostizanje japanske energetske efikasnosti smanjilo bi
ameriko isputanje staklenikih plinova za vie od polovice. 9
Umjesto toga, Sjedinjene su Drave odbile suraivati. ak i prije
no to su Sjedinjene Drave potpisale protokol u Kyotu, Senat je (bez
nesuglasica) usvojio rezoluciju Byrd-Hagel, utvrujui da je miljenje
Senata da Sjedinjene Drave ne bi trebale biti potpisnik bilo kojeg
protokola koji ne bi ukljuio obvezujue ciljeve i vremenske rasporede
za zemlje u razvoju kao i za industrijalizirane zemlje ili koji "bi rezultirao ozbiljnom tetom nanesenom gospodarstvu Sjedinjenih Drava".
S obzirom na snano protivljenje Senata, Clintonova administracija
nije podnijela protokol iz Kyota na ratifikaciju, a 13. oujka 2 0 0 1 .
godine - samo dva mjeseca nakon to je preuzeo dunost - predsjednik
Bush je objavio pismo naslovljeno na etiri republikanska senatora u
kojem ih uvjerava u svoje protivljenje protokolu i povlai obeanje
iz kampanje da e regulirati isputanje ugljinog dioksida. Pa ipak,
ostatak je svijeta nastavio dalje i s ruskom ratifikacijom 2 2 . listopada
2004. godine ugovor je stupio na snagu. Do 16. veljae 2 0 0 5 . godine,
dana kad se poeo primjenjivati, 141 zemlja, odgovorna za 55 posto
isputanja staklenikih plinova, ratificirala je protokol.
Sa Sjedinjenim Dravama izvan slike, meutim, napredak u smanjivanju staklenikih plinova bit e ozbiljno ogranien. Sjedinjene Drave
isputaju gotovo 25 posto svih staklenikih plinova. Wyoming, najmanje
naseljena amerika drava, sa samo 495.700 stanovnika, isputa vie
ugljinog dioksida od sedamdeset i etiri zemlje u razvoju s ukupnim
stanovnitvom od gotovo 396 milijuna. Isputanje ugljinog dioksida u
Teksasu, sa stanovnitvom od 22 milijuna, premauje zbrojeno isputanje

120 zemalja u razvoju s ukupnim stanovnitvom od preko 1,1 milijarde

ljudi.10 Dio razloga za odbijanje Sjedinjenih Drava da se sloe s Kyotom
je jasan: uiniti bilo to glede globalnog zatopljenja namee trokove
nekim utjecajnim industrijama - automobilskoj, naftnoj i industriji
ugljena. Sjedinjene Drave su, takoer, manje izloene glavnom teretu
globalnog zatopljenja; neki su ekonomisti i poslovni ljudi zapazili da
bi dijelovima Sjedinjenih Drava moglo biti bolje s produenjem godinjeg doba uzgajanja u sjevernim amerikim dravama. Na godinjem
sastanku 2 0 0 6 . godine u Davosu ljudi iz naftne industrije govorili
su o novim mogunostima to ih donosi globalno zatopljenje: zbog
topljenja polarne ledene kape bit e dostupnija nafta ispod Arktikog
oceana. Iako razine mora na istonoj obali mogu narasti i potopiti
neto zemlje, to se ne moe usporediti s devastirajuim uincima koje
globalno zatopljenje ima na zemlje poput Bangladea i Maldiva. Uragan
Katrina otkrio je, meutim, veliku manu u tom sebinom raunanju:
zbog golemog bogatstva Sjedinjenih Drava, vrijednost potencijalne
tete, ak i ako je ona manje proirena, bit e golema.
Bushova je administracija tvrdila da su trokovi ograniavanja
isputanja staklenikih plinova jednostavno previsoki u odnosu na
koristi. Veini svijeta taj je argument bio skandalozan: rije je o
najbogatijoj zemlji na svijetu koja se ali da si nee moi priutiti
primjenu razborite politike zatite okolia, u isto vrijeme dok druge
razvijene zemlje uspijevaju smanjiti svoje vlastite razine zagaivanja
na samo mali dio onoga u Sjedinjenim Dravama, ak i ako se rauna na osnovi dolara BDP-a. Japan, Njemaka, Francuska i vedska
isputaju staklenike plinove po stopi koja ne premauje polovicu one
u Sjedinjenim Dravama, pa ipak graani tih zemalja ive ugodno i
zadovoljno - prema nekim mjerama, ivotni im je standard vii od
onoga u Sjedinjenim Dravama. 11
Razumljivo je da korporacije ne ele troiti novac na smanjenje
isputanja staklenikih plinova, no neprihvatljivo je dopustiti im da
sabotiraju svjetske napore da se obuzda globalno zatopljenje. 12 Umjesto
toga, amerikim bi tvrtkama bilo dobro da ue od svojih japanskih
konkurenata. Tijekom oka naftnih cijena u sedamdesetim godinama,
kad se cijena nafte vie nego uetverostruila, Amerikanci su poeli
kupovati japanske automobile zato to su bili efikasniji u potronji
goriva; Detroit, koji je nastavio proizvoditi gutae nafte, nije mogao

konkurirati. Umjesto da zatrai pomo svojih inenjera da proizvedu

automobil koji je efikasniji po potronji goriva, Detroit je zatraio
pomo svojih odvjetnika i lobista da osiguraju da ga vlada ne prisili na
to. S obzirom na sve vee cijene benzina zbog rata u Iraku (od 2 0 0 2 .
do 2 0 0 6 . godine poveale su se 114 posto), sada izgleda da se Detroit
hazarderski kladio i izgubio; njegovi su gubici bili tako veliki da su
obveznice tih velikih bastiona amerikog kapitalizma, Forda i GM-a,
srozane na status visokorizinih vrijednosnica najnieg ranga. Njihova
strategija - ignoriranje globalnog zatopljenja kako bi se poveao profit
prodajom vie gutaa goriva - bila je nemoralna; pokazala se takoer,
ironino, i neprofitabilnom.
Naravno, ak i ako ima znaajnih trokova u smanjivanju isputanja,
Amerika je, kao najbogatija zemlja svijeta, u najboljem poloaju da si
to priuti. Umjesto toga (za razliku od Europe i Japana), koristila je
izuzimanje zemalja u razvoju od ogranienja iz Kyota kao jo jednu
izliku da ne poduzme nita. Zemlje u razvoju ukazuju na to da su
Sjedinjene Drave tijekom cijelog dvadesetog stoljea ispustile 50 posto
vie staklenikih plinova od svih zemalja u razvoju u svijetu zajedno. 13
Argument nije da zemlje u razvoju ne bi trebale raditi na smanjenju
svojeg isputanja staklenikih plinova. To im je u ekonomskom interesu:
mnoge su rastrone u upotrebi energije, te bi njihovo gospodarstvo i
okoli imali koristi od toga da postanu energetski efikasnije. Mnoge,
ukljuujui i Kinu, imaju visoke energetske subvencije, to nema
nikakvog smisla u dananjem svijetu; postoje bolji naini poticanja
industrijalizacije. 14 No premda vjerujem da je u njihovu interesu da
to uine - a vjerujem i da postoji moralna obveza na strani svakoga
da titi nau dragocjenu i nezamjenjivu atmosferu - ne vjerujem da je
nepravedno da glavni teret troka prilagoavanja bude na najbogatijoj
zemlji svijeta i najveem zagaivau u svijetu.
Budui da Amerika odbija ivjeti u skladu sa svojom svjetskom
moralnom odgovornou, mnogi, ukljuujui i one u Bushovoj administraciji, vjeruju - ili se moda samo nadaju - da e u spas nekako
priskoiti tehnologija. Inovacije e nekako toliko poveati efikasnost
da e se isputanja sama smanjiti; ili jo bolje, netko e otkriti bolju
alternativu energiji od ugljena, nafte ili plina. To se moe dogoditi,
no mi jednostavno ne moemo dopustiti da opstanak svijeta ovisi o
naoj dobroj srei. tovie, vjerojatnost da e se razviti bolje tehnologije

ovisi dijelom i o poticajima. Kyoto, sa svojim strogim ogranienjima

isputanja staklenikih plinova, prua odgovarajue poticaje.
U etvrtom smo poglavlju vidjeli kako Bushova administracija,
zagovarajui snana prava intelektualnog vlasnitva, naglaava vanost
poticaja. U kontekstu globalnog zatopljenja ini se da ih ignorira. Ona
je pozvala na dobrovoljno smanjivanje potronje energije: ljudi bi se
samo trebali bolje ponaati. Obino se ne oslanjamo na voluntarizam
kao temelj za dobro koritenje resursima. Ne kaemo, kad se ponuda
narani smanji zbog mraza: "Molimo vas, dobrovoljno smanjite svoju
potronju narani." Oslanjamo se na sustav cijena. Ljudi tedljivo koriste
svoje resurse zato to imaju poticaja da to ine, zato to moraju platiti
za to koritenje. ista atmosfera resurs je kao i svaki drugi; postoji
drutveni troak zagaivanja i ljudi bi trebah platiti taj troak.
Napokon, ini se da je 2 0 0 6 . godine Bushova administracija uvidjela
kako je proizvodnja znanja javno dobro, to opravdava vladinu potporu.
Dala je neto novca za istraivanje o alternativama fosilnim gorivima.
Njezina je potpora, meutim, bila vrlo ograniena, te i dalje postoji
potreba za javnim istraivanjima koje e nadopuniti privatna, to je
razlog zato je "odreivanje ispravnih cijena" - to jest, da kuanstva i
tvrtke plate drutvene trokove isputanja staklenikih plinova - tako
vano.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE:

SUOAVANJE S GLOBALNIM ZATOPLJENJEM
Globalno zatopljenje je svjetski problem, pa ipak nitko ne eli platiti
da ga se rijei. Svi se ele vercati na naporima drugih. No u svaijem
je interesu da svijet djeluje kolektivno da se neto napravi.
Ako ostanemo unutar okvira Kyota, i ako elimo da on uspije,
treba rijeiti tri problema. Prvo, elimo li prikljuiti Sjedinjene Drave,
jasno je da zemlje u razvoju moraju takoer biti ukljuene, no za njih
moramo nai pravedan sustav postavljanja ciljeva. Drugo, ako postoji
dogovoreni skup ciljeva, mora postojati neki nain osiguravanja njihove
provedbe; inae, tako dugo dok postoje trokovi smanjivanja isputanja
staklenikih plinova, postojat e i poticaji da se ne udovolji obvezama.

Tree, pokoravanje e biti mnogo lake ako se snize trokovi smanjivanja isputanja staklenikih plinova, tako da moramo nai naine
sniavanja tih trokova.

Ciljevi za zemlje u razvoju

glede isputanja staklenikih plinova
Premda po Protokolu iz Kyota zemlje u razvoju nemaju nikakvih
obveza, jasno je da e, elimo li da svijet uini neto valjano u vezi s
globalnim zatopljenjem, i one morati smanjiti svoja isputanja staklenikih plinova. Pristup "postupanja na uobiajeni nain" jednostavno
vie nee funkcionirati: svijet u kojem bi svatko zagaivao po stopi
po kojoj to trenutano ine Sjedinjene Drave - a da ne govorimo
o stopi po kojoj e zagaivati za dvadeset godina ako se neto ne
poduzme - jest svijet koji pie scenarij za vlastiti sudnji dan. Ve se
2005. godine oekuje da e zemlje u razvoju biti odgovorne za gotovo
40 posto svjetskog isputanja staklenikih plinova, a do otprilike 2025.
godine, po sadanjim predvianjima, zemlje u razvoju isputat e vie
staklenikih plinova od razvijenog svijeta. 15 Iako su njihova isputanja
staklenikih plinova na bazi per capita mnogo manja, njihovi dohoci
i stanovnitvo rastu, pa rastu i njihova ukupna isputanja. 16
Po Protokolu iz Kyota svaka razvijena zemlja obvezna je smanjiti
isputanja za odreenu koliinu, pa stoga mora postojati sporazum o
cilju za svaku zemlju. Sadanji je sustav usredotoen na smanjivanje
isputanja u odnosu na 1990. godinu: to je vie neka zemlja zagaivala
1990. godine, to vie ima prava zagaivati i u budunosti. Sjedinjene
Drave su zagaivale vie, pa bi prema sustavu trebale imati pravo
nastaviti zagaivati vie.
Temeljni princip Protokola iz Kyota - ciljevi koji se temelje na
smanjenjima s razina iz 1 9 9 0 . godine - nema smisla za zemlje u
razvoju. Po toj logici, siromane zemlje, koje su 1990. godine manje
zagaivale, imaju manje prava zagaivati u budunosti. One, prirodno,
pitaju: "Kojim su pravom razvijene zemlje ovlatene zagaivati vie od
nas, samo zato to su vie zagaivale u prolosti?" Njihov argument
ide drugim smjerom: zato to su Sjedinjene Drave vie zagaivale

u prolosti, trebalo bi ih prisiliti da u budunosti manje zagauju. U

najmanju ruku, tvrde one, trebale bi imati pravo isputati istu koliinu per capita kao i Sjedinjene Drave. No s amerikim isputanjem
staklenikih plinova koje je danas nekih sedam puta vee per capita
od onog u Kini - dvanaest puta od onoga u zemljama u razvoju u
cjelini - takav bi sporazum znaio da e protei desetljea prije nego
to ogranienja isputanja budu obvezivala zemlje u razvoju.17 ak i
ako bi Sjedinjene Drave zadrale razinu isputanja per capita na svojoj
razini iz 1990. godine (to do sada nisu uspjele), Kina e, po svojoj
sadanjoj stopi rasta, imati vie od 2 0 0 godina prije no to njezina
isputanja per capita sustignu amerika. 18
Sjedinjene Drave nisu iznijele nikakve koherentne argumente
zato bi imale pravo zagaivati vie od drugih; nitko nije, zapravo, dao
razumnu obranu premise na kojoj se temelji Kyoto. Amerika bi mogla
zauzeti stav da bi doputena razina zagaivanja trebala biti povezana
s proizvodnjom, a budui da Amerika proizvodi vie, trebalo bi joj
dopustiti da vie i zagauje. elimo li da pristup iz Kyota djeluje,
trebat e nai kompromis izmeu ciljeva koji se temelje na isputanjima
po dolaru BDP-a i ciljeva koji se temelje na isputanjima per capita.
Ako bi se mjerilo ak i djelomice temeljilo na isputanjima per capita,
Sjedinjene Drave bi morale poveati svoju energetsku efikasnost po
daleko vioj stopi nego to su to do sada inile. Sada se ini da su
izgledi imali da Sjedinjene Drave to dobrovoljno uine mah, i stoga je
pristup ciljeva, vjerujem, predodreen da brzo dospije u slijepu ulicu.
Sjedinjene Drave ostaju nepopustljive, a zemlje u razvoju ne mogu
vidjeti nikakav valjan razlog zato bi trebale rtvovati svoje dohotke i
rast da pomognu Amerikancima. Nalazimo se u pat poziciji - a svijet,
u meuvremenu, postaje sve zagaeniji.

Mrkve i batine: poboljavanje potovanja

Koji god ciljevi bili postavljeni, morat e biti poticaja - mrkvi i batina
- kako bi se osiguralo da se zemlje prije svega prikljue Protokolu, a
zatim i da postupaju u skladu s njim. Nepriznavanje Protokola iz Kyota
od strane Sjedinjenih Drava pokazuje da nam je potreban neki nain
pritiska na zemlje da sudjeluju. Ako moralno uvjeravanje ne djeluje

(to se ve pokazalo) i ne moemo nai dovoljno mrkvi, postoje neke

uinkovite batine - a njihovo postojanje samo znai da ih se moda nee
morati ni upotrijebiti. Ve postoji okvir da se to ini: meunarodne
trgovinske sankcije. Montrealski protokol o plinovima koji iscrpljuju
ozon primijenio je prijetnju trgovinskim sankcijama - iako se one
nikada nisu morale upotrijebiti. Na alost, trgovinske sankcije nisu
ugraene u Protokol iz Kyota.
Ipak, unutar Svjetske trgovinske organizacije imamo presedane koji
su nam potrebni. Kad su Sjedinjene Drave pokuale prisiliti Tajland da
se za lov na morske raie koristi mreama koje nisu tetne za kornjae
- mree koje su se tada upotrebljavale ubijale su ugroenu vrstu kornjaa
- prijetei da e sprijeiti ulaz raia ulovljenih staromodnim mreama
u Sjedinjene Drave, Svjetska trgovinska organizacija je podrala stav
SAD-a. Uspostavila je naelo da je odravanje svjetskog okolia dovoljno vano da se normalan pristup tritima, koji Svjetska trgovinska
organizacija jami svojim lanicama, moe suspendirati kad ga izvozna
industrija neke zemlje ugroava. Kad su Sjedinjene Drave pokrenule
taj postupak, oito nisu razmotrile njegove dugorone implikacije, no
neki su u prizivnom tijelu Svjetske trgovinske organizacije bili svjesni
dalekosenih posljedica svoje odluke. Presedan kojeg je postavio taj
sluaj trebao bi vaiti za amerike kompanije koje zagauju visokim
razinama isputanja staklenikih plinova tijekom proizvodnog procesa;
Europa, Japan i drugi koji se pridravaju Protokola iz Kyota trebali bi
ograniiti ili oporezovati uvoz amerike robe koja se proizvodi na nain
koji nepotrebno zagauje atmosferu. Ouvanje ugroenih kornjaa je
vrijedno, no ouvanje atmosfere naeg planeta je beskrajno vanije.
Ako su, kako tvrde Sjedinjene Drave, trgovinske mjere opravdane u
prvom sluaju, jo su opravdanije u potonjemu.
Na ameriku energetsku rastronost moe se gledati na drugi
nain: ne plaajui tetu koju nanose okoliu, amerika poduzea
zapravo dobivaju subvenciju. Jedna od glavnih svrha Svjetske trgovinske
organizacije je da stvori ravan teren za igru, situaciju jednakih ansi
za sve; subvencije izobliuju tu situaciju, pa je zbog toga zemljama
doputeno potirati te subvencije carinama protivnog djelovanja; to bi
trebalo vaiti ne samo za otvorene nego i za skrivene subvencije - kad
se tvrtke ne prisiljava da plaaju tetu koju nanose okoliu.

Nekoliko je naina na koje se to moe uiniti. Na temelju postojeeg

reima Svjetske trgovinske organizacije europske i druge zemlje mogle
bi nametnuti carine protivnog djelovanja da nadoknade subvencije to ih
ameriki proizvoai, koji se slue energetski intenzivnim tehnologijama,
implicitno primaju kad unitavaju svjetski okoli bez plaanja trokova.
Pretpostavimo, na primjer, da se elik proizveden u Americi prodaje po
500 dolara po toni i da se u procesu proizvodnje te tone elika ispusti
dvije tone ugljika. Cijena tone ugljika je, recimo, 30 dolara (to je bila
njegova cijena u europskom sustavu ugljine trgovine poetkom 2 0 0 6 .
godine). Budui da se Amerika nije pridruila Protokolu iz Kyota i njezine
tvrtke nisu ni pod kakvom obvezom smanjivanja isputanja ugljika, njih
se zapravo subvencionira iznosom od 60 dolara po toni elika. Prema
tome, europske i druge zemlje mogu nametnuti porez na ameriki elik
od 60 dolara po toni (neto vie od deset posto). Energetski intenzivni
proizvodi poput aluminija suoili bi se s viim nametima. To bi stvorilo
snane poticaje Americi da se pridrui Protokolu iz Kyota i da smanji
isputanje staklenikih plinova. ak i rairena rasprava o mogunosti
nametanja takvih carina moe navesti Sjedinjene Drave da djeluju.19
Ovu sam ideju raspravio s viim dunosnicima mnogih razvijenih
industrijskih zemalja koje su se obvezale da e uiniti neto u vezi s
globalnim zatopljenjem. I dok se gotovo svi slau s analizom, gotovo
svi pokazuju i odreenu bojaljivost: taj prijedlog neki gledaju kao ekvivalent, u trgovinskoj sferi, objavljivanja nuklearnog rata. No nije. Imao
bi, dakako, velik uinak na Sjedinjene Drave, no globalno zatopljenje
e imati jo vee uinke na cijeli planet. Radi se samo o tome da se od
svake zemlje trai da plati pune drutvene trokove svojih proizvodnih
aktivnosti. Slijedei standardnu praksu, pritisak trgovinskih sankcija
mogao bi se postupno poveavati; i gotovo je sigurno da bi Amerika,
uviajui posljedice sankcija, promijenila svoju politiku - kao to je to
inila u drugim sluajevima u kojima su Sjedinjene Drave okrivljene
za krenje pravila Svjetske trgovinske organizacije.
Mnogo toga je na kocki. Sjedinjene Drave i druge zapadne zemlje
pokazale su da su spremne riskirati mnogo kako bi sprijeile irenje
nuklearnog naoruavanja - u sluaju Sjeverne Koreje suoile su se ak
s mogunou rata. Opasnosti to ih svijetu donosi globalno zatopljenje
zacijelo su dovoljno vane da opravdaju riskiranje nezadovoljstva

jogunaste zemlje koja se ini spremnom ugroziti boljitak planeta samo

kako bi odrala svoj ivotni stil s rastronim isputanjem staklenikih
plinova.

Inicijativa glede tropskih uma:

poboljanje efikasnosti
Efikasnost zahtijeva smanjenje atmosferske koncentracije staklenikih
plinova na trokovno najuinkovitiji nain. Glavnina pozornosti je
usmjerena na smanjenje isputanja, no postoji i drugi nain: ukloniti
ugljini dioksid iz atmosfere i pohraniti ga. To je ono to radi drvee.
Biljke u fotosintezi uzimaju ugljini dioksid iz atmosfere, a isputaju
kisik i pohranjuju ugljik. Tako sadnja uma smanjuje koncentraciju
staklenikih plinova, dok ogoljavanje uma pogorava stvari. Ogoljavanje
uma je loe za atmosferu zbog dva razloga: prvo, postoji manje drvea
koje ugljini dioksid pretvara u kisik; drugo, ugljik pohranjen u drveu
otputa se u atmosferu dok se drvo spaljuje. Posljednjih je godina oko
20 posto poveanja atmosferskih koncentracija staklenikih plinova
dolo od ogoljavanja uma. Drugim rijeima, teta koju je nanijelo
ogoljavanje uma usporediva je sa tetom koju ini najvei zagaiva
na svijetu, Sjedinjene Drave.
No 2,7 milijardi ljudi u preko ezdeset zemalja u razvoju koje su
dom tim tropskim umama ne dobivaju naknadu za svoje vrijedne
usluge glede okolia. Tropske kine ume ne samo da smanjuju razinu
ugljika u atmosferi; one pomau ouvati bioraznolikost. Kako smo
istaknuli u etvrtom poglavlju, mnogi se lijekovi dobivaju iz tog
dragocjenog resursa. Naknada ne samo da bi bila pravedna i pomogla
gospodarstvima zemalja s tropskim umama; dala bi im poticaje da
ouvaju svoje ume, to bi bilo od ogromne koristi svima s obzirom
na okoli.
Mogue je grubo izraunati "ugljine koristi" od smanjivanja godinje
stope ogoljavanja uma za, recimo, skromnih 20 posto. Po cijeni od
30 dolara po toni ugljika, godinja vrijednost izbjegnutog ogoljavanja
uma - vrijednost poveanja koliine atmosferskog ugljika koje bi se
dogodilo kao izravna posljedica sjee tog drvea - iznosi izmeu 30

i 40 milijardi dolara godinje. (U usporedbi s tim, cjelokupna strana

pomo zemljama u razvoju iznosi oko 60 milijardi dolara). Osim toga,
kako smo istaknuli, ume "iste" ugljini dioksid iz atmosfere. Godinja
"negativna isputanja" zemalja s tropskim umama procjenjuju se
(koristei brojku od 30 dolara po toni) na nekih 100 milijardi dolara. 20
Premda je Kyoto uvidio ulogu koju bi mogla imati sadnja uma
- zemljama se "priznaje" sadnja drvea - nije uinio nita u vezi s
ogoljavanjem uma. To je bila velika pogreka budui da je zbog nje
zemljama poput Papue Nove Gvineje dvostruko bolje ako sasjeku svoja
prastara bjelogorina stabla i ponovno sade drvee: dobivaju novac i
iz sjee drvea i za ponovnu sadnju. To, pak, nema smisla - zemljama
bi trebalo dati poticaje da ouvaju svoje ume. 21
U principu, to bi bilo relativno lako napraviti u okviru sustava
ugljinog trgovanja. Energetskim kompanijama u Europi doputeno je
da plaajui za sadnju ume ("sekvestraciju ugljika") u nekoj zemlji u
razvoju time kupuju "ugljine prijeboje" (to im doputa da isputaju
vie ugljika nego to bi im inae bilo doputeno). Pod vodstvom Papue
Nove Gvineje i Kostarike, skupina zemalja u razvoju koja se naziva
Koalicijom tropskih uma iznijela je u sijenju 2 0 0 5 . godine inovativni
prijedlog, nudei da se obveu na ogranienja staklenikih plinova,
ali su zauzvrat traile da mogu prodavati "ugljine prijeboje" ne samo
za nove ume nego i za izbjegnuto ogoljavanje uma. 22 Zemljama bi
se, po tom prijedlogu, plaalo to ne sijeku svoje ume. Usvajanje tog
prijedloga osiguralo bi najefikasniju upotrebu tih resursa s gledita
svijeta, a ta je sauvati ih kao ume umjesto da se sijeku za graevno
drvo.
Bez nekog oblika kompenzacije za ouvanje njihovih uma, zemlje
u razvoju nemaju, na alost, niti sredstava niti poticaja da se nastave
pridravati ouvanja uma. Sjea bjelogorinih uma - ak i ako
trenutano dobivaju samo mali dio konane cijene koju drvo donosi
u, recimo, New Yorku - jedini je nain na koji osiromaeni ljudi u tim
zemljama mogu sastaviti kraj s krajem. Ruenje stabala u Indoneziji,
Papui Novoj Gvineji i drugim tropskim zemljama velikim je dijelom,
zapravo, ilegalno ili je rezultat nepotenih ugovora. Te zemlje trenutano nemaju sredstava da zaustave ilegalno ruenje stabala; plaanje

za "ugljine prijeboje" dalo bi im sredstva i poticaj da ga zaustave, a

zemlje Koalicije tropskih uma obvezale su se da hoe.
Neki su predloili da se prieka s rjeavanjem tog pitanja do 2 0 1 2 .
godine, kada bi na snagu trebao stupiti revidirani protokol. No moemo
li ekati? Po sadanjim stopama ogoljavanja uma, zbrojeni doprinos
koncentracijama staklenikih plinova od ogoljavanja uma u Brazilu
i Indoneziji sam e ponititi nekih 80 posto smanjenja isputanja postignutog zahvaljujui Protokolu iz Kyota. (tovie, neto od popratne
tete - gubitak starih bjelogorinih uma i bioraznolikosti - moe biti
ireverzibilno ako ne djelujemo brzo). Neophodno je da rijeimo taj
problem sada i ne pristanemo na jo jedan impuls da doe do odgaanja.
Dojmljivo u vezi s novom inicijativom o tropskim umama je to da
dolazi iz samih zemalja u razvoju, to dokazuje njihovu kreativnost
i drutvenu odgovornost. Po prvi put, se ini da su zemlje u razvoju
spremne preuzeti one vrste obveza koje su Europa, Japan i druge
razvijene industrijske zemlje - iako ne i Sjedinjene Drave - preuzele
kako bi se izbjegla svjetska katastrofa.

Alternativni okvir
Kyoto je bio prirodni pristup globalnom zatopljenju. Problem: pretjerano
isputanje staklenikih plinova. Rjeenje: smanjiti njihovo isputanje.
No ivot nikada nije tako jednostavan ili lagan. Glavna potekoa s
Kyotom je, kako smo istaknuli, postizanje suglasnosti o tome koliko
bi svaka zemlja trebala smanjiti svoja isputanja staklenikih plinova.
Kyoto se temeljio na dva opa principa: od svih bi se razvijenih zemalja
zatrailo da provedu otprilike isto smanjenje, a zemlje u razvoju bi
se tretirale drugaije - iako je rasprava o tome to to tono znai
odgoena za budunost.
To to je ostatak svijeta stavio na stranu svoja nadmudrivanja i
postigao sporazum bilo je veliko postignue; neprikljuenje Sjedinjenih
Drava bilo je veliko razoarenje. Zamah u pozadini Protokola iz Kyota
daje nam dobar razlog da ostanemo unutar tog sustava, no sumnjam
da emo u okvirima pristupa iz Kyota postii sporazum koji bi bio
prihvatljiv i Sjedinjenim Dravama i zemljama u razvoju. Ne postoji

skup openito prihvaenih principa za alociranje prava na upotrebu.

Bi li oni koji su vie zagaivali u prolosti trebali imati pravo da vie
zagauju u budunosti? Ili bi se trebali suoiti s veim smanjivanjem
svojih dozvola za isputanje staklenikih plinova, kako bi kompenzirali
svijet za prole tete? Bi li dozvole trebale biti postavljene na osnovi per
capita ili po dolaru BDP-a? Taj se problem raspodjele nalazi u sreditu
neuspjeha meunarodne zajednice da se pozabavi globalnim zatopljenjem.
Postoji i alternativni okvir za pristupanje smanjenju isputanja staklenikih plinova, koji izravnije primjenjuje trini mehanizam i stoga,
moda, ima bolje izglede da bude privlaan Sjedinjenim Dravama. Sa
svakom aktivnou koja isputa staklenike plinove povezan je drutveni
troak, to ga oni koji su ukljueni u tu aktivnost ne plaaju. To je,
naravno, razlog zato isputaju previe staklenikih plinova. Jednostavno
rjeenje glasi: neka ljudi plate pune trokove onoga to ine; to jest,
neka plate za svoje zagaivanje.
Nain da se to uini jest da sve zemlje svijeta nametnu zajedniki
porez na isputanje ugljika (to jest, da se oporezuju eksternalije isputanja)
ili, to je ekvivalentno, porez na naftu, ugljen i plin po stopama koje bi
odraavale isputanja to nastaju prilikom njihovog spaljivanja. Tvrtke i
kuanstva reagirali bi na taj porez smanjivanjem upotrebe, a time i smanjivanjem isputanja staklenikih plinova. Porez bi bio odreen dovoljno
visoko da se postigne svjetsko smanjenje isputanja ekvivalentno onom
koje je predvieno u pristupu zajednikih ciljeva iz Kyota. No razina
isputanja bi se mogla itekako razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o
njihovim okolnostima. Vrlo vrua zemlja mogla bi, primjerice, koristiti
vie energije za klimatiziranje od zemlje s umjerenijim temperaturama.
Koja je, dakle, prednost? Ovaj pristup izbjegava postavljanje nacionalnih ciljnih razina. Razlog zbog kojeg je postavljanje ciljnih razina tako
teko jest to to se okolnosti svake zemlje razlikuju. Sjedinjene Drave
mogle bi tvrditi da bi im, zbog toga to su udaljenosti unutar te zemlje
vee a BDP vii, trebalo dopustiti vie zagaivanja. Francuska bi mogla
tvrditi da je, zato to njezina stopa zagaivanja per capita ve iznosi jednu
treinu one iz Sjedinjenih Drava, nerazumno od nje zahtijevati da jo
smanji svoje isputanje staklenikih plinova. Zemlje u razvoju tvrde da
im je, budui da su siromane i utrkuju se da sustignu ivotni standard
razvijenog svijeta, teko smanjiti isputanje staklenikih plinova.

Postavljanje ciljnih razina tako je sporno zato to je doputanje nekoj

zemlji da ima visoke razine isputanja praktiki isto to i davanje novca
toj zemlji - ta je injenica postala oitija s pojavom ugljinog trgovanja.
Kako sam istaknuo, zemlje koje premauju svoje ciljeve smanjenja mogu
prodati viak (koliinu zagaenja koju im je doputeno generirati ali
to ne ine) zemljama koje su podbacile. Vii cilj isputanja staklenikih
plinova (to jest, cilj koji ukljuuje manje smanjenje) znai da zemlja ili
ima vie prava na isputanje za prodaju ili mora manje platiti drugim
zemljama da bi kompenzirala svoj podbaaj.
U prijedlogu zajednikog poreza sva su ta pitanja izbjegnuta. Svaka
bi zemlja zadrala prihod koji dobiva od poreza, umjesto da mora
davati novac nekoj drugoj zemlji. Zbog toga bi trokovi smanjenja
zagaivanja bili relativno mali. Zapravo, zemlji bi u cjelini moglo biti
bolje; moe se posluiti svojim prihodom od poreza na ugljik da smanji
ostale poreze, kao to su porezi na uteevine, ulaganja ili rad. Ti bi
nii porezi stimulirali gospodarstvo, to bi donijelo koristi daleko vee
od troka ugljinog poreza. Ovo je u skladu s opim ekonomskim
principom: bolje je oporezovati stvari koje su loe (kao zagaivanje)
nego stvari koje su dobre (kao tednju ili rad). 23
Naravno, energetskim industrijama u gotovo nijednoj zemlji to se
nee dopasti. Svim je kompanijama drae dobivati subvenciju, na to
se i svodi doputanje zemljama neogranienog prava da zagauju. Ne
elim rei da e biti lako pobijediti teinu lobija proizvodnje i koritenja
energije. To bi moglo biti mogue samo pod prijetnjom onih vrsta
trgovinskih sankcija koje su ranije opisane.

Put naprijed
Ekonomski gledano, i pristup zajednikoga poreza i pristup ciljeva
mogu postii neophodno smanjenje isputanja staklenikih plinova i oba
pristupa to mogu postii efikasno dokle god postoji ugljino trgovanje.
S obzirom na to da je svijet tako mnogo uloio u razvoj pristupa ciljeva,
razumljivo je da e se on nevoljko naputati. Pa ipak, trenutano nema
ak ni traka ideje kako postaviti ciljeve tako da budu prihvatljivi i
Sjedinjenim Dravama i zemljama u razvoju. Globalno zatopljenje je

prevelika prijetnja boljitku naeg planeta da bismo naprosto ignorirali

tu krizu i molili se u nadi da e se rjeenje vremenom pojaviti.
Postoji i trea alternativa koja spaja distributivne prednosti mjere
zajednikog poreza sa snagom pristupa ciljeva. Velika prednost pristupa
zajednikog poreza je u tome to izbjegava najtea pitanja izrauna
koliko bi svaka zemlja morala smanjiti svoja isputanja staklenikih
plinova; svaka zemlja se slae da e osigurati prikladne porezne
poticaje da se stakleniki plinovi ne isputaju, ali prikuplja za sebe
prihode od poreza. Moemo lako procijeniti rezultirajua smanjenja
u isputanju ugljika za svaku zemlju i koristiti se tim procjenama kao
temeljem odreivanja odgovarajuih ciljeva koji se dodjeljuju svakoj
zemlji. Zemlja bi mogla, ako odabere, koristiti poreze da postigne te
ciljeve. No mogla bi se posluiti i alternativnim mjerama, kao to je
izravna kontrola tehnologije, primjerice zahtijevanje viih standarda
kilometrae za automobile.
Svaki e sustav, bilo sustav ciljeva ili poreza ili kombinacija to dvoje,
zahtijevati povremenu reviziju. Tehnologija nam jednoga dana moe
omoguiti da bre smanjimo isputanja, po niim trokovima, nego
to to danas predviamo; u tom bismo sluaju trebali suziti ciljeve.
Zajedniki nametnut porez na isputanje moe poluiti manje ili vie
smanjenja no to smo predvidjeli, u kojem emo sluaju moda htjeti
sniziti ili povisiti poreznu stopu. 24 Premda e teret prilagoavanja
veine zemalja - koje nisu proizvoai nafte i plina - vjerojatno biti
ogranien, neke e zemlje moda biti ozbiljnije pogoene od drugih;
povremena revizija mogla bi utvrditi okolnosti u kojima e nekim
zemljama biti dano due vrijeme za prilagodbu (ba kao to, kako
sam tvrdio u treem poglavlju, nekim zemljama u razvoju treba due
vrijeme da se prilagode otvaranju trgovine).
I svaki e sustav, bilo sustav ciljeva ili poreza, zahtijevati osiguravanje provedbe - to ukljuuje i djelovanje protiv zemalja koje odbijaju
suraivati. Globalno zatopljenje je prevano da bismo se oslonili na
dobru volju bilo koje zemlje. Ako Sjedinjene Drave budu i dalje odbijale
smanjiti svoja isputanja, trebalo bi nametnuti trgovinske sankcije. Ako
se to uini, siguran sam da e Amerika reagirati na pruene ekonomske
poticaje. (Nadam se da to nije samo moja pristranost kao ekonomista).

Postizanje da ekonomska globalizacija djeluje bit e od malo koristi

ako ne moemo rijeiti svoje svjetske probleme glede okolia. Naa
atmosfera i oceani su svjetski resursi; globalizacija i takozvani ekonomski napredak poveali su nau sposobnost da iskoritavamo te
resurse bezobzirnije i brim tempom no to je porasla naa sposobnost
da njima upravljamo.
Jared Diamond, u svojem bestseleru Slom* (takoer objavljenom
u Algoritmovoj biblioteci Facta), to jasnije kae. Nakon to je opisao
kako su se brojne druge civilizacije suoile sa svojim krajem zbog
ignoriranja okolia, nastavlja objanjavati da:
Nae svjetsko drutvo trenutano je na neodrivom kursu... Budui
da brzo napredujemo tim neodrivim k u r s o m , svjetski problemi
glede okolia e se rijeiti, na jedan ili drugi nain, jo za ivota
djece i mladih ljudi koji su d a n a s ivi. J e d i n o je pitanje h o e li
se rijeiti na u g o d n e n a i n e po n a e m i z b o r u , ili na n e u g o d n e
naine koji nisu na izbor, kao to su ratovi, genocid, skapavanje
od gladi, e p i d e m i j e bolesti i u r u e n j a drutava. P r e m d a su svi
ti strani f e n o m e n i o v j e a n s t v u e n d e m i n i t i j e k o m cijele nae
povijesti, njihova se uestalost poveava s degradacijom okolia,
populacijskim pritiskom i rezultirajuim siromatvom i politikom
nestabilnou. 2 5

U ovom sam poglavlju iznio tri apela. Za zemlje u razvoju, uiniti

neto po pitanju globalnog zatopljenja u njihovu je vlastitom interesu:
tovie, meu njima se nalaze zemlje kojima e najvie tetiti svjetsko
zatopljenje. Ograniavanje njihove potronje energije moe biti dobro
i za okoli i za gospodarstvo.
Za Sjedinjene Drave postoji moralni imperativ da se pridrue ostatku
svijeta u bavljenju problemom staklenikih plinova. Devastacija koju
Sjedinjene Drave riskiraju donijeti ostalim zemljama jednako je loa kao
i svaki rat koji bi povele protiv njih. Moda im ne namjeravaju poiniti
tetu - ba kao to ne namjeravaju poiniti tetu sa svojim subvencijama na pamuk - no postoje trokovi njihovih postupaka i one moraju
*

Objavljeno u Hrvatskoj u nakladi Algoritma.

preuzeti odgovornost za te trokove. Kao svjetski voa, ako izbjegnu

svoju odgovornost, ne mogu oekivati od drugih da ive u skladu sa
svojima; a ako svi budemo neuspjeni, svi emo patiti - ukljuujui i
Sjedinjene Drave. Nekim e interesima u Americi biti nanijeta teta
ako se Sjedinjene Drave odluno pozabave globalnim zatopljenjem, ali
vjerujem da e zemlji u cjelini zapravo biti bolje. ak i ako ih to neto
kota, Sjedinjene Drave si to mogu priutiti. Daleko je bolje imati
male izdatke danas kako bi se smanjili rizici mnogo veih izdataka u
budunosti.
Napokon, upravo u asu kad hvalim Europu i Japan zbog toga to
same preuzimaju obveze da smanje svoje isputanje staklenikih plinova
i jako se trude te obveze ispuniti (iako e se morati jo vie potruditi),
tvrdim da e te obveze same po sebi ostati preteno geste ako se ne
pridrui ostatak svijeta. To moe iziskivati znaajnu pomo zemljama u
razvoju; to takoer iziskuje vrst odnos prema Sjedinjenim Dravama.26
Tvrdim da je naprosto pitanje pravednosti u trgovini ne tolerirati da
jedna zemlja zapravo daje subvencije svojim tvrtkama za isputanje
staklenikih plinova. Globalizacija znai poveanje meuovisnosti
zemalja svijeta. Uskrata koristi od globalizacije kroz trgovinske sankcije
moe biti uinkovito sredstvo da se unese odgovornost kod onih koji
unitavaju svjetski okoli. Stvorili smo meunarodno trgovinsko pravo
koje je namijenjeno tome da osigura pravedna trgovina; premda su
kritiari brinuli da e Svjetska trgovinska organizacija postaviti trgovinske interese iznad okolia, Svjetska trgovinska organizacija zapravo
je pokazala da ju se moe upotrijebiti za nametanje boljeg ponaanja
prema okoliu. No Svjetska trgovinska organizacija ne djeluje sama.
Europa se mora posluiti temeljima meunarodnog trgovinskog prava
koje smo stvorili da prisili svaku nepokornu zemlju, svaku jogunastu
zemlju - ukljuujui i Sjedinjene Drave - da se ponaa odgovorno.
Europa mora biti spremna upotrijebiti ogromnu mo ekonomske
globalizacije da se uhvati u kotac s najvanijim svjetskim problemima
okolia.
Nakon boinog tsunamija iz 2 0 0 4 . godine, mnogo se raspravljalo
o vanosti postojanja sustava za rano upozoravanje kako bi ljudi mogli
poduzeti mjere za izbjegavanje sljedee katastrofe. O globalnom zatopljenju glasno i jasno dobivamo rana upozorenja. No tek moramo
reagirati.

7. P O G L A V L J E

MULTINACIONALNA KORPORACIJA
Ljevica (i oni koji nisu ba lijevo orijentirani) esto ocrnjuje korporacije, prikazujui ih u dokumentarcima kao to su The Corporation

(korporacija) i Wal-Mart: The High Cost of Low Prices (Wal-Mart:

visoki troak niskih cijena) kao pohlepne, bezdune tvorevine koje
stavljaju profit iznad svega ostalog. Mnogi sluajevi korporacijskih
zlodjela opravdano su postali zloglasni, predmet legende: Nestlova
kampanja u kojoj uvjerava majke iz Treeg svijeta da se za ishranu
svoje dojenadi slue tvornikom mjeavinom hrane umjesto majinim
mlijekom; Bechtelov pokuaj privatiziranja bolivijske vode (dokumentiran
u filmu Thirst); polustoljetna urota amerikih duhanskih kompanija
kako uvjere ljude da nema znanstvenog dokaza da je puenje loe za
zdravlje, ak i kad su njihova vlastita istraivanja potvrdila da jest (to
je prekrasno dramatizirano u filmu The Insider 'Probuena savjest');
Monsantov razvoj sjemenja koje proizvodi biljke koje pak proizvode
sjemenje koje se ne moe ponovno posaditi, prisiljavajui time seljake
da svake godine kupuju novo sjeme; Exxonovo golemo izlijevanje nafte
iz Valdeza i kasniji pokuaji kompanije da izbjegne plaanje naknade.
Za mnoge ljude multinacionalne korporacije poele su simbolizirati
sve ono to ne valja s globalizacijom; mnogi bi rekli da su one primarni
uzrok njezinih problema. Te su kompanije bogatije od veine zemalja
na svijetu u razvoju. Godine 2 0 0 4 . prihodi amerike automobilske
kompanije General Motors iznosili su 191,4 milijarde dolara, vie nego
BDP vie od 148 zemalja svijeta. U fiskalnoj godini koja je zavravala
2005. godine, prihodi amerikog maloprodajnog lanca trgovina WalMart iznosili su 2 8 5 , 2 milijarde dolara i bili vei od zbrojenog BDP-a
podsaharske Afrike. Te korporacije nisu samo bogate nego su i politiki

mone. Ako ih vlade odlue oporezovati ili regulirati na nain koji im

se ne svia, one prijete da e se odseliti drugdje. Uvijek postoji neka
druga zemlja u kojoj e njihovi porezni prihodi, radna mjesta i strana
ulaganja biti dobrodoli.
Poduzea tee profitu, a to znai da im je zaraivanje novca prvi
prioritet. Kompanije preivljavaju smanjujui trokove na koji god
nain mogu u okviru zakona. Izbjegavaju plaati poreze kad god je
to mogue; neke krtare na zdravstvenom osiguranju svojih radnika;
mnoge pokuavaju ograniiti rashode na ienje zagaenja koje stvaraju.
Cesto raun plaaju vlade zemalja u kojima one posluju.
Pa ipak, korporacije imaju sredinju ulogu u donoenju koristi od
globalizacije zemljama u razvoju, pomaui poveati ivotni standard
diljem velikog dijela svijeta. One su omoguile da roba iz zemalja u
razvoju dospije na trita razvijenih industrijskih zemalja; sposobnost
modernih korporacija da proizvoaima gotovo trenutano daju na
znanje to meunarodni potroai ele od ogromne je koristi za jedne
i druge. Korporacije su bile izvritelji transfera tehnologije iz razvijenih
industrijskih zemalja u zemlje u razvoju, pridonosei premotavanju
jaza u znanju izmeu jednih i drugih. Gotovo 2 0 0 milijardi dolara koje
svake godine kanaliziraju u zemlje u razvoju u vidu stranih izravnih
ulaganja smanjile su jaz sredstava.1 Korporacije zemljama u razvoju
donose radna mjesta i ekonomski rast, a razvijenim zemljama jeftinu
robu sve vee kvalitete, pri emu smanjuju trokove ivota i tako
pridonose eri niske inflacije i niskih kamatnih stopa.
S korporacijama u sreditu globalizacije, one se mogu kriviti za
mnogo njezina zla, kao to im se mogu pripisati u zaslugu mnoga od
njezinih postignua. Ba kao to pitanje nije je li globalizacija sama
po sebi dobra ili loa nego kako je moemo preoblikovati da bismo
postigli da djeluje bolje, tako bi pitanje o korporacijama trebalo glasiti:
to je mogue uiniti da se minimizira teta od njih i maksimira njihov
neto doprinos drutvu?
Prije no to odgovorimo na to pitanje, elim otkloniti jednu
optubu koja je uvelike, iako ne potpuno, nepravedna. Korporacije
se esto krive za materijalizam koji je endemian u razvijenim drutvima. Veim dijelom, korporacije naprosto odgovaraju na ono to
ljudi ele - primjerice, na potrebu da se s jednog mjesta stigne na

drugo, to automobili i motocikli olakavaju; ako su automobili i

motocikli otmjeniji ili vei no to bi trebali biti, to je uglavnom zato
to potroai vole one koji su otmjeniji ili vei, i kupuju ih. Ipak, mora
se priznati da korporacije katkada djeluju tako da oblikuju te elje na
nain koji poveava njihov profit, te se njihovim nastojanjima mogu
pripisati barem neki materijalistiki ekscesi. Kad reklamiranje ne bi
poveavalo elju, one ne bi svake godine troile milijarde dolara na
reklamiranje. 2 Prehrambene kompanije ue djecu da ele zaeerene
itne pahuljice koje su loe za njihove zube; automobilske kompanije
vode kampanju protiv javnog prijevoza - a u nekim su ga sluajevima
i aktivno uklonile - bez obzira na uinak na okoli. Los Angeles je
neko imao najvei svjetski urbani eljezniki sustav (1.800 kilometara
pruge), dok ga nije kupila skupina pod vodstvom General Motorsa,
demontirala ga i zamijenila GM-ovim autobusima. 3
Mogue je previdjeti jedan ili dva sluaja loeg ponaanja korporacija,
no problemi su oito sistemski. Kad god postoje sistemski problemi,
ekonomisti trae sistemske uzroke. Primarni je oit: korporacije se bave
zaraivanjem novca, a ne dobrotvornim poslom. U tome lei i njihova
snaga i njihova slabost. Novac je moan poticaj, a elja da ga se zaradi
moe donijeti goleme koristi svima. Kad stvari idu dobro, meunarodne
korporacije mogu upravljati golemim sredstvima, proiriti najnapredniju
tehnologiju i eksponencijalno poveati dostupna trita. No i preesto
su potaknute da ine pogrenu stvar. Korporacijski poticaji se mogu
preoblikovati. elimo li postii da globalizacija djeluje, morat e ih
se preoblikovati.
Tu je eminentni ekonomist iz osamnaestog stoljea, Adam Smith, i
opet esto bio pogreno shvaen. On je tvrdio da e pojedinci, slijedei
vlastite sebine interese, unaprijediti ire interese drutva: da e poticaji
da se u konkurenciji pobijedi suparnike dovesti do niih trokova i
proizvodnje dobara koja potroai ele, te da e potroai, i drutvo
openitije, imati koristi od obojega. U Smithovoj ekonomiji moralnost
ne igra nikakvu ulogu (iako je Smith sam bio intenzivno zaokupljen
moralnim pitanjima, o emu svjedoi Teorija moralnih osjeaja, djelo
koje je prethodilo Bogatstvu naroda). Pojedinci ne moraju razmiljati
to je dobro ili loe, nego samo to je u njihovu vlastitom interesu;
udo trinoga gospodarstva je da oni, inei to, promiu opi boljitak.
Na osnovi te logike, mnogi ekonomisti vjeruju da je prva - neki idu

tako daleko da kau jedina - odgovornost korporacija ona koju imaju

prema svojim dioniarima. One bi trebale initi sve to je potrebno da
maksimiraju burzovnu vrijednost ili profit. U tom proirenju Smithove
ekonomije, ako moralnost uope ulazi u vidokrug, ona to ini samo
zato da zapovijedi tvrtkama da vie od svega drugoga razmiljaju o
interesima dioniara - zapravo, da misle jedino o dioniarima.
Ponekad trita doista funkcioniraju na nain kako je tvrdio
Smith - velika poveanja ivotnog standarda tijekom posljednja dva
stoljea dijelom su svjedoanstvo njegovim uvidima. ak je i Smith,
meutim, shvatio da u nesputanom trinom gospodarstvu privatni
poticaji esto ne idu ukorak s drutvenim trokovima i koristima - a
kad se to dogodi, slijeenje vlastitog sebinog interesa nee rezultirati
boljitkom drutva. Suvremeni ekonomisti nazivaju te neujednaenosti
kretanja "neuspjesima trita". Neuspjesi trita nastaju kad god ima
eksternalija, posljedica postupaka pojedinca ili tvrtke za koje oni ne
plaaju trokove ili ne primaju korist. Trita, sama po sebi, dovode
do premalo nekih stvari, kao to su istraivanja, i previe drugih, kao
to je zagaivanje. 4
Velik dio javne politike i ekonomske teorije u posljednjih sto godina
usmjeren je na utvrivanje glavnih neuspjeha trita i analiziranje
najdjelotvornijih i najjeftinijih naina njihova ispravljanja, primjerice,
kroz regulativu, poreze i dravne izdatke. Moderna je ekonomija,
slino tome, pokazala da se drutveno blagostanje ne maksimira ako
su korporacije usmjerene iskljuivo na maksimiranje profita. Da bi
gospodarstvo postiglo efikasnost, korporacije moraju uzeti u obzir
utjecaj njihovih postupaka na zaposlenike, okoli i lokalne sredine u
kojima posluju.
Okoli je jedan oiti sluaj u kojem se mogu razlikovati privatni
i drutveni trokovi, s ogromnim posljedicama. Rafiniranje nafte ili
generiranje elektrine energije na nain koji ne zagauje zrak kota vie.
Uklanjanje otpada ili rudarenje na naine koji ne zagauju opskrbu
vodom je skuplje. Takva naruavanja okolia su stvarni trokovi drutva,
ali - barem prije nego to su uspostavljene snane vladine regulative
- to nisu bili trokovi za dotine korporacije. Bez vladine regulative i
pritiska iz civilnog drutva, korporacije nemaju poticaja da dovoljno
tite okoli; zapravo imaju poticaja da ga unite ako im to tedi novac.

Podmiivanje i korupcija predstavljaju jo jedno podruje gdje se

sukobljavaju drutveni i privatni interesi. Rudarske i naftne kompanije
esto mogu smanjiti trokove stjecanja prirodnih resursa podmiivanjem vladinih dunosnika za koncesije. Daleko je jeftinije nekom
vladinom dunosniku platiti veliki mito nego plaati trinu cijenu za
naftu ili neki drugi prirodni resurs. U praksi, kompanije u mnogim
industrijama plaaju mito da bi dobile svakovrsne povlastice, kao to je
zatita od izvanjske konkurencije koja im doputa da poveaju cijene,
ili zanemarivanje njihovog krenja propisa koji se odnose na okoli ili
sigurnost. Prema amoralnom stajalitu modernih korporacija, ako im
to moe proi - ako oekivani prinos premauje rizik i trokove da
budu otkrivene - one bi, da nije nezakonito, praktiki imale obvezu
podmiivati jer bi to povealo profit kompanije i prinos dioniarima.
U sofisticiranim gospodarstvima kao to je ameriko, otvoreno
podmiivanje preteno su zamijenili doprinosi politikim kampanjama,
pri emu dobit moda nije naprosto ugovor o izgradnji ceste po cijeni
iznad trine cijene, nego promjena u politici ije posljedice daleko
vie kotaju drutvo. 5 etrdeset i jedna kompanija (ukljuujui General
Electric, Microsoft i Disney), koja je izmeu 1991. i 2 0 0 1 . godine
uloila - "pridonijela" - 150 milijuna dolara za politike stranke i
kampanje amerikih saveznih kandidata, uivala je 55 milijardi dolara
poreznih olakica u samo tri porezne godine. 6 Farmaceutske kompanije
su potroile 759 milijuna dolara da utjeu na 1.400 kongresnih prijedloga zakona izmeu 1998. i 2 0 0 4 . godine; farmaceutska industrija
je vodea u pogledu novca za lobiranje i broja zaposlenih lobista
(3.000). Njihov uspjeh odraava njihova ulaganja: kao to smo vidjeli
u etvrtom poglavlju, amerika vlada njihove je interese postavila na
najvie mjesto u meunarodnim trgovinskim pregovorima, a kod nove
Medicareove potpore lijekovima vladi je zabranjeno pogaanje za
nie cijene - odredba koja je sama po sebi vrijedna milijarde dolara. 7
"Velikih pet" amerikih raunovodstvenih tvrtki saveznim je kandidatima i strankama izmeu 1989. i 2001. godine dalo doprinos od 29
milijuna dolara, dijelom da bi se zatitile od prijetnji regulativa. I to je
funkcioniralo - barem dok skandal Arthur Anderson-Enron nije jasno
pokazao zato su takve regulative neophodne.
Kao konani primjer drutvenog utjecaja svjetskih korporacija
na zemlje u razvoju, uzmite u obzir utjecaj na lokalne zajednice.

Korporacijski divovi kao Wal-Mart ne namjeravaju oslabiti zajednice

u kojima otvaraju svoje duane. Namjeravaju samo donijeti robu po
niim cijenama - i upravo su im te nie cijene donijele takav uspjeh.
No kako istjeruju mala poduzea, mogu, u isto vrijeme, isprazniti
grad. Mali poduzetnici esto su kraljenica zajednice i kad Wal-Mart
unitava svoje konkurente, slama tu kraljenicu. Nekoliko donacija
lokalnim dobrotvornim udrugama ini malo da to kompenzira.
U drugom je poglavlju naglaena vana uloga koju lokalne zajednice
imaju u uspjenom razvoju; slabljenjem zajednica, korporacije mogu,
na dugi rok, ak i oslabiti razvoj. 8
Jedan dio Wal-Martova uspjeha temelji se na veoj efikasnosti
(boljem upravljanju zalihama i logistici), no mnogo se toga temelji
naprosto na njegovoj trinoj moi, njegovoj sposobnosti da cijedi svoje
dobavljae i svoje radnike. Njegova stroga politika protiv sindikalnog
udruivanja znai da su njegovi radnici esto slabo plaeni, a njihove
niske nadnice snizuju i nadnice u Wal-Martovim konkurentima, tako
da nisu pogoeni samo Wal-Martovi radnici. Svega je oko polovice od
njegovih 1,4 milijuna zaposlenika obuhvaeno potporama za zdravstvenu skrb. Javni program amerike drave Georgije, koji osigurava
djecu koja bi inae bila neosigurana, otkrio je da vie od 10.000 od
ukupno 166.000 djece koje taj program obuhvaa ima roditelja koji
radi za Wal-Mart - vie nego kod bilo kojeg drugog poslodavca.
Wal-Martov plan zdravstvene skrbi ne obuhvaa preventivnu skrb
kao to je redovno cijepljenje djece, cijepljenje protiv gripe ili pregled
oiju. Kao posljedica toga, porezni obveznici pokrivaju trokove koje
inae snose poslodavci. 9
Problemi korporacija kojima je politika da nameu trokove drutvu
koje ne snosi sama tvrtka pojavljuju se u svim poduzeima - multinacionalnim i domaim, velikim i malim. No postoji nekoliko zasebnih
razloga zbog kojih velike multinacionalne korporacije predstavljaju
vee probleme - probleme koje Smith, koji je pisao prije vie od dvjesto
godina - nije mogao potpuno predvidjeti. U Smithovo vrijeme poduzea
su bila razmjerno mala i obino su njima upravljali pojedinci koje se
moglo smatrati odgovornima za svaku tetu koju nanesu. Dananje
su korporacije golema poduzea, neke s desecima tisua zaposlenika;
premda u korporacijama pojedinci donose odluke koje odreuju to
tvrtka ini, esto nije lako te pojedince drati odgovornima za posljedice

tih odluka, lako malokad ubiru punu vrijednost poveanja profita koje
proizlazi iz njihovih dobrih odluka, jo rjee plaaju pune drutvene
trokove svojih loih odluka. 10
Korporacijskim menaderima isuvie je lako sakriti se iza vela
korporacije. ak i nakon to je priznao da je pio prije ukrcavanja na
brod, Joseph Hazelwood, kapetan broda Exxon Valdez, odgovornog za
isputanje nafte 1989. godine - isputanja koje je nainilo tetu okoliu
u vrijednosti nekoliko milijardi - dobio je samo packu, s kaznom od
51.000 dolara i 1.000 sati skupljanja smea du autocesta u podruju
Anchoragea. Indijska vlada je pokuala goniti rukovoditelje Union
Carbidea za tisue smrti u Bhopalu, gdje je 1984. godine eksplodirala
kemijska tvornica, no Union Carbide je bio amerika kompanija, a
Sjedinjene Drave su odbile suradnju. Optube protiv rukovoditelja,
ukljuujui i glavnog direktora Warrena Andersona, iznesene su pred
indijskim sudom 1991. godine; kad se nisu pojavili da se suoe s
optubama, Indija je zahtijevala njihovo izruenje. Napokon, u rujnu
2 0 0 4 . godine, ameriko ministarstvo vanjskih poslova bez objanjenja
je odbilo zahtjev za izruenje.
Postoje iznimke, no one su rijetke. Bivi glavni direktor WorldComa
Bernard Ebbers bio je osuen zbog odgovornosti za prijevaru od 11
milijardi dolara koja je pokrenula najvei steaj u amerikoj povijesti
- zato to je previe Amerikanaca izgubilo previe a da bi ga pustili da
se izvue. Osuen je na dvadeset i pet godina zatvora, to je najdua
kazna na koju je ikada osuen glavni direktor za kojeg je utvreno
da je kriv za korporacijski kriminal dok je upravljao kompanijom s
popisa 5 0 0 najveih kompanija asopisa Fortunea.
Ono to pogorava stvari jest ograniena odgovornost, koja bitno
definira korporacije. Ograniena odgovornost vana je pravna inovacija
i bez nje se moderni kapitalizam gotovo sigurno ne bi mogao razviti.
Ulagai u korporacije s ogranienom odgovornou u riziku su samo
za onaj iznos novca koji su uloili u kompaniju, i nita vie. To je posve
drugaije od partnerstva, u kojem su svi partneri u tvrtki zajedniki
odgovorni za postupke drugih. Ako partnerstvo napravi veliku greku
- recimo, u sluaju neke raunovodstvene tvrtke koja ovjerava knjige
neke kompanije kad to ne bi smjela uiniti (kao to je tvrtka Arthur
Anderson uinila u sluaju Enrona) - tada u naelu svi partneri mogu

biti tueni i mogu izgubiti ne samo ono to su uloili u partnerstvo

nego i svoje kue, automobile i uteevinu, to e ih moda natjerati
da pribjegnu osobnom steaju. Teoretska je prednost partnerstva s
neogranienom odgovornou to da svaki partner ima snaan poticaj
da nadzire druge, te e klijenti, znajui to, imati vie povjerenja. No
kad su ukljuene stotine partnera, sposobnost uzajamnog nadziranja
skoro da nestaje i mane partnerstva imaju veu teinu nego njegove
prednosti. Zapravo su se mnoge raunovodstvene tvrtke, koje su
tradicionalno bile organizirane kao partnerstva, restrukturirale kao
"partnerstva s ogranienom odgovornou", kombinirajui porezne
prednosti partnerstva sa zatitom koju im prua ograniena odgovornost.
Ograniena odgovornost ima veliku prednost: ona doputa prikupljanje golemih iznosa kapitala budui da svaki ulaga zna da je
najvie to moe izgubiti njegovo ulaganje. No ograniena odgovornost
moe znaiti velike trokove za drutvo. Neka rudarska kompanija
moe iskapati zlato, zaraujui golem profit za dioniare, no ostavlja
za sobom otrovne ostatke obraene rudae u kojima ima arsena. I
s drutvenog i s financijskog stajalita, troak ienja nereda moe
premaiti vrijednost onoga to se iskopava. No kad se problem otkrije
i vlada zahtijeva ienje, rudarska kompanija proglaava steaj, a
nevolja ostaje drutvu. Tako graani dvostruko pate - od unitavanja
okolia i od trokova ienja.
Dugaak je popis kompanija koje su nanijele skupu tetu - osobito
u zemljama u razvoju - za koju nisu morale platiti ili za koju su platile
samo djeli onoga to su trebale platiti. Eksplozija u tvornici Union
Carbidea u Bhopalu zacijelo je najdramatiniji primjer: ubijeno je vie
od 2 0 . 0 0 0 ljudi, a jo priblino 100.000 ljudi ima doivotno narueno
zdravlje, meu ostalim respiratorne bolesti, bolesti oiju, neuroloka i
neuromuskularna oteenja i oteenja imunolokog sustava.11 Ukupni
broj pogoenih bio je jo vei; oni koji e naposljetku primiti naknadu, ukljuujui uzdravane lanove njihovih obitelji, pribliit e se
vjerojatno broju od 6 0 0 . 0 0 0 . Nesklad izmeu grozne tete i onoga
to je kompanija bila prisiljena platiti - procijenjenih 5 0 0 dolara po
osobi - takoer je velik, kako god da se gleda. Dow Chemical je
potom kupio tvornicu u Bhopalu, uzevi svu aktivu Union Carbidea
bez preuzimanja bilo koje obveze.

U Papui Novoj Gvineji veliki rudnik zlata i bakra, Ok Tedi, tijekom

otprilike dvanaest godina odlagao je 8 0 . 0 0 0 tona kontaminiranog materijala dnevno u rijeke Ok Tedi i Fly dok je vadio rudau u vrijednosti
nekih est milijardi dolara. im je rudnik bio iscrpljen, veinski vlasnici
Australci, nakon to su priznali da su jako podcijenili utjecaj na okoli,
samo su otili, predavi svoje dionice vladi - ostavljajui vladi, koja je
ve ionako imala malo sredstava, trokove ienja. Koliko e oni na
kraju iznositi jo je teko procijeniti, no jasno je da e biti golemi i da
e ih snositi narod Papue Nove Gvineje.
Poticaji su loe usklaeni kad korporacija ne snosi te trokove
nepovoljne strane poslovanja; to je posljedica ograniene odgovornosti. Kad jo uzmemo u obzir veliinu multinacionalnih korporacija
u odnosu na zemlje u razvoju u kojima posluju, i siromatvo zemalja
u razvoju, vidimo niz mogunosti u kojima ova neusklaenost moe
dovesti - i dovodila je - do mnotva ozbiljnih problema. Zemljama u
razvoju potrebna su radna mjesta koja donose korporacije, ak i ako se
okoliu ili zdravlju radnika nanosi teta. Rudarske i naftne kompanije
iskoritavaju tu neravnoteu moi.
U Tajlandu i Peruu korporacije su zaprijetile da e odseliti drugdje
ako se provedu propisi o zatiti okolia; u Peruu, jedna je rudarska
kompanija otila tako daleko da je izvrila pritisak na vladu da ne
testira djecu koja ive blizu njezinih rudnika kako bi vidjela jesu li
izloena zdravstvenim rizicima. U jednom je trenutku Papua Nova
Gvineja donijela zakon kojim je postalo nezakonito tuiti meunarodne
rudarske kompanije izvan zemlje ak i radi ostvarivanja prava glede
zdravlja ili okolia ili zakonskih prava, bojei se da bi takve tube
destimulirale ulaganje u zemlju. Na savreno konkurentskom tritu
prijetnja odlaskom ne bi bila problem; ako jedna rudarska tvrtka ode,
druge e uskoiti. No postoje velike prepreke ulasku - razvoj rudnika
moe kotati vie od milijardu dolara i povlai za sobom velik rizik.
Ako jedna kompanija ode, druga moda nee popuniti rupu - ili ako
to uini, moe zahtijevati jo nepovoljnije uvjete.
Globalizacija poveava probleme koji proizlaze iz loe usklaenosti
poticaja u modernim korporacijama. Konkurencija meu zemljama u
razvoju da privuku ulaganja moe rezultirati utrkom prema dnu jer
kompanije trae dom s najslabijim zakonima o radu i okoliu.

Kako ilustrira primjer Bhopala, sposobnost korporacija i njihovih

dunosnika da se sakriju iza granica jo vie oteava njihovo pozivanje
na odgovornost. Nadalje, brzina kojom je mogue sredstva preseliti
iz jedne zemlje u drugu znai da ak i ako postoji novana presuda
protiv neke tvrtke u jednoj zemlji, moe biti nemogue izvriti naplatu.
Kod kue, gdje su kompanije dio tkiva zajednice, pojedinci esto
preuzimaju odreenu moralnu odgovornost za svoje postupke; ine
to je ispravno ak i ako na to nisu prisiljeni zakonima ili regulativom
ili prijetnjom tube, pa ak i ako bi moglo doi do odreenog kratkoronog gubitka profita. No kad multinacionalne kompanije posluju u
inozemstvu, moralna odgovornost je oslabljena. Mnogi rukovoditelji
ne bi ni pomislili kod kue tretirati svoje radnike ili okoli kako to
uobiajeno ine u inozemstvu. Mogu smatrati da je inozemna regulativa
manje stroga, da su radnici sretni to imaju posao, ili da zemlja u cjelini
ima koristi od njihova ulaganja. Unitavanje okolia ili ignoriranje
temeljnih radnih uvjeta lake je tisuama kilometara od sjedita, a
budui da su lokalni ljudi siromani, lako je smatrati da njihov ivot i
zemlja vrijede manje od ivota i zemlje kod kue. Rukovoditelji Dow
Chemicala i Union Carbidea mogu, zapravo, imati osjeaj da je 5 0 0
dolara obilna naknada za smrt ili osakaeni ivot u Bhopalu. Na kraju
krajeva, s toliko mnogo siromatva i smrti u zemljama u razvoju, onima
koji to gledaju izvana ivot se moe initi jeftinim; raunovoe pak
mogu napomenuti da je oekivani ivotni vijek u Indiji krai nego
u Sjedinjenim Dravama, a indijski dohodak samo djeli dohotka u
Sjedinjenim Dravama.
Korporacije esto tvrde da nije njihova odgovornost, nego odgovornost vlada, uskladiti privatne i javne interese - tako da, primjerice,
donesu propise koji ograniavaju zagaivanje. No to oslobaa korporacije
odgovornosti, pri emu zanemaruju injenicu da svoj novac rutinski
koriste kako bi postigle usvajanje zakona i propisa koji im doputaju da
zagauju po volji - osiguravajui tako da drutveni i privatni interesi
ne budu usklaeni. 12 Politika je dio poslovne strategije; korporacije
snano lobiraju protiv standarda glede okolia koji ih kotaju profita,
a dobitak od tih politikih ulaganja esto je vei nego kod bilo kojeg
drugog ulaganja.

Premda novac u svim zemljama govori glasno, govori osobito

glasno u zemljama u razvoju. Budui da mnoge korporacije imaju vie
sredstava na raspolaganju nego vlade zemalja u razvoju, ne udi to
su korporacijska nastojanja da se stvori povoljan regulacijski okoli
esto uspjena. Na alost, toliko je lako da oajno siromane zemlje
- osobito zemlje gdje vlade nisu demokratski odgovorne - podlegnu
korporacijskim mamcima.
to je jo gore, multinacionalne kompanije su nauile da mogu
ostvariti vei utjecaj u oblikovanju meunarodnih sporazuma nego to
ga imaju u formuliranju domae politike. U zapadnim se demokracijama pokualo ublaiti najgore zloupotrebe trinoga gospodarstva, pa
tvrtke sve vie podlijeu propisima o zatiti okolia. No tajnovitost koja
okruuje trgovinske pregovore prua plodan ambijent za korporacije
koje ele zaobii demokratski proces kako bi dobile pravila i propise
po vlastitom ukusu. Primjerice, skrivena u 11. poglavlju NAFTA-e i poglavlju koje je zamiljeno da titi amerike ulagae od ekproprijacije
njihovih ulaganja - bila je odredba koja propisuje da ameriki ulagai
u Meksiku mogu dobiti kompenzaciju za svaki gubitak vrijednosti
njihove imovine koji bi bio posljedica regulative; ak im je dano i pravo
da podnose tube pred posebnim tribunalima, pri emu plaanje tete
dolazi izravno od meksikog ministarstva financija, ak i kad su gubici
rezultat legitimnih lokalnih regulativa. Do danas su podnesene tube
kojima se trai vie od 13 milijardi dolara. Ta odredba vai i za strane
ulagae u Sjedinjenim Dravama - dajui im zatitu koju su sudovi i
Kongres opetovano i izriito odbijali dati amerikim ulagaima.13 Tako
su kroz trgovinske sporazume drutveni i privatni poticaji postali jo
neusklaeniji.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE

Lako je razmjeti zato su multinacionalne korporacije odigrale tako
sredinju ulogu u globalizaciji: potrebne su organizacije ogromnih
razmjera da obuhvate cijeli svijet, da poveu trita, tehnologiju i
kapital razvijenih zemalja s proizvodnim kapacitetima zemalja u
razvoju. Pitanje je kako osigurati da zemlje u razvoju imaju vie
koristi - i da se suoe s manjim trokovima. Na sljedeim stranicama

iznosim program u pet toaka za koji, iako nee ukloniti sve sluajeve
zloupotrebe u korporacijama, vjerujem da e ih smanjiti. U temelju
veine tih reformi jest jednostavan cilj: uskladiti privatne poticaje s
drutvenim trokovima i koristima.

Korporacijska drutvena odgovornost

Iako mnoge korporacije, osobito u Sjedinjenim Dravama, i dalje tvrde
da je njihova jedina odgovornost ona koju imaju prema dioniarima,
mnoge uviaju da se njihova odgovornost protee dalje. Tu je prisutan
element sebinog interesa: initi dobro moe biti dobro za poslovanje,
a initi loe moe izloiti kompanije parnicama. Loe ponaanje
moe tetiti i imidu kompanije: negativni publicitet koji je okruivao
amerikog proizvoaa obue Nike nakon to su njegovi dobavljai u
Vijetnamu loe postupali prema lokalnim radnicima i javni bijes nakon
to je Ken Saro-Wiwa ubijen u Nigeriji upravo u vrijeme optubi da je
anglo-nizozemska naftna kompanija Shell podupirala vojnu huntu koja
ga je ubila bili su pozivi na buenje. Rukovoditelji su shvatili da ih se
moe kriviti za probleme koji nastaju tisuama kilometara daleko od
sjedita. Dogaaji poput ovih dovode do odreenog broja dobrovoljnih
inicijativa kompanija da poboljaju sudbinu svojih radnika i zajednica
u kojima posluju.
Premda sve vie korporacija shvaa poslovnu drutvenu odgovornost
kao pitanje dobrog poslovanja (a neke studije ukazuju na to da drutveno
odgovorne tvrtke imaju bolji uspjeh na burzi od drugih), za mnoge
tvrtke, njihove rukovoditelje i zaposlenike, drutvena odgovornost je
isto toliko moralno pitanje koliko i ekonomsko. Kompanije se mogu
zamisliti kao zajednice, ljudi koji zajedno rade u zajedniku svrhu recimo, proizvode neki proizvod ili pruaju neku uslugu. I budui da
rade zajedno, brinu jedan za drugog, za zajednice u kojima rade i za
iru zajednicu, svijet u kojem svi ivimo. To znai da neka kompanija
moda nee otpustiti radnika u trenutku kad nije vie potreban ili
e moda potroiti vie novca za smanjenje zagaivanja no to to od
nje apsolutno zahtijeva zakon. Te kompanije mogu biti na dobitku,
naravno, ne samo time to izbjegavaju negativni publicitet koji je
prethodno opisan; one mogu imati koristi od vie kvalitete radne

snage koju privlae i poboljanog morala: njihovi se radnici osjeaju

bolje radei za kompaniju koja je drutveno odgovorna. 14
Pokret za poslovnu drutvenu odgovornost pridonio je promjeni u
mentalitetu mnogih korporacija i pojedinaca koji za njih rade. Jako se
takoer potrudio stvoriti pomagala koja e osigurati da kompanije ive
u skladu sa svojim idealima: razvijaju se raunovodstveni sustavi koji
prate doprinose zajednici i utjecaj na okoli, i oni pomau tvrtkama
da vie razmiljaju o punim posljedicama svojih postupaka.
Na alost, u svijetu bezobzirne konkurencije, poticaji esto rade
ak i protiv onih koji imaju najbolje namjere. Rudarska kompanija
koja je spremna krtariti na sigurnosti i mjerama zatite okolia moi
e niom ponudom iskljuiti kompaniju sline efikasnosti koja slijedi
ispravnu politiku zatite okolia. Naftna kompanija koja je spremna
upustiti se u podmiivanje kako bi dobila naftu po nioj cijeni iskazat
e vei profit od usporedive kompanije koja to ne ini. Banci koja
je spremna pomoi svojim klijentima da izbjegnu poreze moe biti
bolje - barem ako je ne ulove - nego onoj koja destimulira klijente u
pogledu injenja toga.
Postoji i dodatni problem. Danas sve kompanije, ak i najgori
zagaivai i one s najgorim postupanjem prema radnicima, unajmljuju
tvrtke za odnose s javnou da hvale njihov osjeaj korporacijske
odgovornosti i njihovu brigu za okoli i radnika prava. Korporacije
postaju vjete u manipuliranju imidem i nauile su govoriti u prilog
drutvenoj odgovornosti ak i kada ju nastavljaju izbjegavati.
Kao posljedica toga, pokret za poslovnu drutvenu odgovornost,
ma koliko bio vaan, nije dovoljan. Mora biti dopunjen snanijom
regulativom. Oni koji su doista ozbiljni u vezi s viim standardima
trebali bi pozdraviti regulative koje podupiru kodekse ponaanja to
ih oni sami javno prihvaaju, budui da bi ih takve regulative zatitile
od nepotene konkurencije onih koji se ne pridravaju istih standarda.
Regulative e pridonijeti sprjeavanju utrke prema dnu.

Ograniavanje moi korporacija

Korporacije tee profitu, a jedan od najsigurnijih naina nakupljanja
odrivog profita je ograniavanje konkurencije - kupovanje konkurenata,

guenje konkurenata tako da im propadne posao ili sklapanje tajnih

sporazuma s konkurentima kako bi se povisile cijene. Problem antikonkurencijskog ponaanja oit je od roenja ekonomije: kako je rekao
Adam Smith: "Ljudi iste struke rijetko se sastaju, ak i radi zabave i
razonode, a da razgovor ne zavrava urotom protiv javnosti ili nekim
planom da poveaju cijene." 15 Kad manjka konkurencije, mogunost
zloupotreba od strane multinacionalnih korporacija jako se pogorava.
Razvijene industrijske zemlje ve vie od jednog stoljea uviaju
opasnosti od monopola i antikonkurencijskog ponaanja, te donose
zakone da razvrgnu prvo i kazne drugo. Suradnja s pretpostavljenim
konkurentima kako bi se dogovorile cijene kazneno je djelo in u
veini razvijenih industrijskih zemalja, s otrim kaznama i u kaznenim
i u civilnim procesima: u Sjedinjenim Dravama, oni koji su osueni
u kaznenom postupku mogu dospjeti u zatvor, a oni koji su u stanju
pokazati da su platili vie cijene zbog monopolizacije dobivaju trostruku
odtetu (tri puta iznos to su ga monopolisti pretjerano zaraunali).
S pojavom globalizacije i roba kojima se globalno trguje, monopoli
i karteli - i problemi koje stvaraju - esto su po razmjerima postali
svjetski. 16 Globalizacija je dala maha novoj mogunosti antikonkurencijskog ponaanja koju bi moglo biti tee i detektirati i ograniiti.
Prirodu svjetskih monopola pokazao je niz sluajeva odreivanja
globalnih cijena otkriven poetkom devedesetih godina, ukljuujui i
dva u koja je bio upleten ameriki div Archer Daniels Midland (ADM).
Jedan je sluaj obuhvaao vitamine; drugi lizin (esencijalnu aminokiselinu kojom se hrane svinje); trei, kukuruznu fruktozu. U sluaju
lizina, kartel je dogovorio cijene, alocirao trine udjele i odredio kvote,
uspijevajui poveati cijene za 70 posto unutar tri mjeseca. ADM je
platio novanu kaznu od 100 milijuna dolara; Michael Andreas, sin
glavnog direktora, i jo jedan rukovoditelj poslani su u zatvor. U sluaju
kukuruzne fruktoze, ADM se suoio sa zahtjevima za odtetom od
dvije milijarde dolara i pristao platiti 4 0 0 milijuna dolara. U sluaju
vitamina, kaznene sankcije koje su urotnicima nametnule Sjedinjene
Drave i Europska unija iznosile su vie od 1,7 milijarde dolara; premda
jo nisu rijeene sve graanskopravne tube, do sada je plaeno gotovo
6 0 0 milijuna dolara, a postoje i dodatni zahtjevi za vie od milijardu

dolara. Ljudi izvan Sjedinjenih Drava i Europske unije, meutim,

imaju malo izgleda za isplatu znaajne kompenzacije.
To odraava jedan opi problem: dok su koristi za monopoliste
globalne, osiguravanje primjene propisa ostaje fragmentirano, pri emu
svaka jurisdikcija brine za vlastite graane - to u praksi znai da nitko
ne brine za potroae u malim zemljama i zemljama u razvoju. to je
jo gore, domae nacije esto se bore u korist svojih vlastitih svjetskih
monopola. To je prirodno; teta koja se nanosi potroaima i tvrtkama
u inozemstvu nije njihova briga. Kad je u srpnju 2001. godine Europska
unija otkrila da e predloeno spajanje dvaju amerikih divova GE i
Honeywella znaajno smanjiti konkurenciju, amerika vlada je vrlo
estoko prigovarala. No Europska unija je bila u pravu i trebalo je
hrabrosti da povjerenik Europske unije za konkurenciju, Mario Monti,
konfrontira Sjedinjene Drave, ispunjavajui svoju obvezu provoenja
zakona Europske unije o konkurenciji. Njegova je odluka, zapravo,
blokirala spajanje.
Moda su gori sluajevi gdje vlade zapravo pomau stvoriti svjetske
kartele kako bi promicale interese vlastitih nacionalnih kompanija.
To se dogodilo dok sam sluio u Bijeloj kui. U uvjetima slabljenja
cijena aluminija, Paul O'Neill, koji je kasnije bio ministar financija
pod predsjednikom Georgeom W. Bushom, no u to je vrijeme bio
elnik Alcoe, najveeg svjetskog proizvoaa aluminija, pledirao je za
svjetski aluminijski kartel u cilju stabiliziranja trita i zatite Amerike
od "destruktivne" konkurencije iz Rusije, koja je tada bila u tranziciji
prema trinom gospodarstvu. Na dramatinom sastanku, na kojem
su se i Vijee ekonomskih savjetnika i Ministarstvo pravde neumorno
protivili prijedlogu, Clintonova administracija je odluila predvoditi u
stvaranju svjetskog kartela - bilo je to tako jasno krenje naela konkurencijskoga trita da je pomonica ministra pravosua Anne Bingaman
najavila pri kraju sastanka da e moda morati pozvati na sud one koji
su prisustvovali sastanku zbog krenja antitrustovskih zakona. Kartel
je rezultirao, kako se O'Neill i nadao da hoe, viim cijenama i veim
profitom za Alcou - no i viim cijenama za potroae. 17 tovie, kartel
je s O'Neillovog gledita funkcionirao tako dobro da je on, nakon
to je postao ministar financija, predloio jo jedan, za elik, kako bi
poveao cijene i obnovio profit amerikoj industriji elika. Meutim,
u proizvodnji elika sudjeluje mnogo vie zemalja i tvrtki nego u

proizvodnji aluminija, pa je sloenost uspostave i odravanja svjetskog

kartela elika bila daleko vea, te je pokuaj propao.
Moda najuspjeniji svjetski monopol je Microsoft, koji je uspio
stei svjetsku trinu mo ne samo u operativnim sustavima za osobna
raunala nego i u kljunim aplikacijama kao to su preglednici Interneta.
Za neku se tvrtku kae da je monopolizirala trite ako ima prevladavajui udio; u kolovozu 2005. godine Microsoftovi su operativni sustavi
zauzimali 87 posto ukupnog trita osobnih raunala i 89,6 posto trita
osobnih raunala koja se temelje na Intelu. Osobno raunalo, Internet,
obrada teksta i proraunske tablice gotovo da definiraju suvremeno
gospodarstvo - a jedna je kompanija stekla dominaciju u tim kljunim
podrujima. Kad Microsoft povee program kao to je Media Player
sa svojim operativnim sustavom, on u stvari prodaje taj program po
nultoj cijeni. Nijedna kompanija ne moe tome konkurirati. Sudovi u
Sjedinjenim Dravama kao i u Europi utvrdili su ne samo da Microsoft
ima monopolsku mo nego i da je zloupotrijebio tu mo. Sporno je bilo
jedino kako ispraviti to stanje. Microsoft je morao platiti milijarde da
podmiri antitrustovske zahtjeve; kao posljedica odluke u Europi iz 2004.
godine, Microsoft tamo mora ponuditi verziju svog operativnog sustava
bez ukljuenog Media Playera. Ipak, dok je Microsoftov monopol tako
uvren, nije vjerojatno da e se, bez mnogo snanije akcije, ponovno
uspostaviti konkurencijsko trite.
Microsoftova monopolska mo dovodi ne samo do viih cijena nego
i do manje inovacija. Inovatori su vidjeli to se dogodilo Netscapeu,
prvom velikom pregledniku Interneta, kad ga je Microsoft zgnjeio bilo je to snano upozorenje svakome tko otkriva neku veliku inovaciju
koja bi mogla konkurirati Microsoftovom operativnom sustavu ili biti
integrirana u njega. Jedno bi rjeenje moglo biti ograniavanje Microsoftove zatite intelektualnog vlasnitva za njegov operativni sustav na,
recimo, tri godine. To bi mu dalo snane poticaje da ponudi inovacije
kakve korisnici cijene i za koje bi bili spremni platiti. Ako Microsoft ne
uspije inovirati, drugi bi mogli inovirati u njegovom starom operativnom
sustavu - on bi postao besplatna platforma, na temelju koje bi se mogle
izgraditi inovacije u aplikacijama.
Neuspjeh da se razvije svjetski pristup svjetskim kartelima i monopolima jo je jedan sluaj u kojem se ekonomska globalizacija odvija

bre od politike globalizacije. Trenutani pojedinaan pristup, kod

kojeg svaka zemlja brine za vlastite graane, skup je i neefikasan, a
osobito je neuinkovit u zatiti ljudi u zemljama u razvoju, ija se
sredstva, kako smo istaknuli, ne mogu mjeriti sa sredstvima velikih
multinacionalnih korporacija. ak i ako se usude ii protiv Microsofta, postoji neravnotea pravnih sredstava; i Microsoft na kraju
moe zaprijetiti da e otii (kako je zaprijetio Junoj Koreji) - a bez
Microsoftova operativnog sustava, izgubile bi mogunost povezivanja
s ostatkom svijeta.
Globalizacija monopola zahtijeva svjetski zakon o konkurenciji i
svjetsku konkurencijsku vlast da osigura njegovu primjenu, doputajui
i kazneni progon i graanskopravne postupke u svakom sluaju u kojem
antikonkurencijsko ponaanje utjee na vie od jedne jurisdikcije.
To ne zahtijeva ukidanje nacionalnih konkurencijskih vlasti. Rizici i
trokovi monopolizacije dovoljno su visoki, a opasnosti da se velike
tvrtke slue politikim utjecajem gdje god mogu kako bi sprijeile
progon dovoljno velike, da postoji potreba za viestrukim nadzorom.
I Sjedinjene Drave i Europska unija zadrale su viestruki nadzor - u
Sjedinjenim Dravama na razini savezne i dravnih vlada; u Europskoj
uniji na razini same Unije i nacionalnih vlada.

Poboljavanje korporacijskog upravljanja

Trei skup reformi usmjeren je na zakone koji upravljaju samim korporacijama. Kako moemo postii da korporacije, i njihovi dunosnici,
djeluju na naine koji su u skladu sa irim javnim interesom? Koje
reforme u pravnom sustavu mogu pomoi usklaivanju privatnih
poticaja s drutvenim trokovima i koristima?
Jedan korak u pravom smjeru bio bi da kompanije uzmu u obzir sve
koji imaju interesa u njima - zaposlenike i lokalne zajednice u kojima
posluju, a ne samo svoje dioniare. Njihovo provoenje dobre politike
zatite okolia ne bi, primjerice, trebalo biti krenje njihove fiducijarne
odgovornosti prema dioniarima, ak i ako se time teti profitu. 18
Zakon o ogranienoj odgovornosti bio je zamiljen da smanji
odgovornost ulagaa, a ne da zaposlenike, ma koliko visoke razine,
oslobodi odgovornosti. No, kako smo vidjeli, ponekad je to posljedica.

Rukovoditelje bi trebalo drati osobno odgovornima za vie njihovih

postupaka, kako bi im postalo tee sakriti se iza vela svojih korporacija.
U novije vrijeme je bilo nekih kretanja u tom smjeru, meu njima i
pristanak upravnog odbora WorldComa da dade izvjesnu kompenzaciju ulagaima koji su bili na gubitku zbog WorldComovog netonog
izvjetavanja. U korporacijama u javnom vlasnitvu, financijske kazne
obino imaju malo uinka na poticaje menadera. ak i velike isplate
od strane korporacije u ime naknade tete nee na njih puno utjecati,
a kako su menaderi i upravni odbori zatieni osiguranjem, ak i kad
se njima izravno odrede globe, trokove snose drugi.
Ba kao to se utvrdilo da uinkovito provoenje konkurencijske
politike zahtijeva kaznene sankcije - zatvor - to je neophodno i na
drugim podrujima. Godine 2 0 0 2 . , nakon korporacijskih raunovodstvenih skandala u Sjedinjenim Dravama, ameriki Kongres je donio
Sarbanesov i Oxleyjev zakon, prema kojem je glavni direktor odgovoran
za raune kompanije. Kritike tog zakona kau da je pretjerano strog i
da je skupo pridravati ga se; esto postoji opasnost pretjerane reakcije,
a s iskustvom taj se zakon moe dotjerati u pojedinostima. Meutim,
trokovi zloupotreba - pogrena alokacija resursa, gubitak povjerenja
u trino gospodarstvo - bili su takoer veliki, gotovo sigurno reda
veliine koji je iznad trokova regulacije. Osim toga, mnogi od trokova
su samo poetni; kad se tvrtke prilagode novom sustavu, godinji e
trokovi biti nii.
Ako je opravdano na podruju odgovornosti dioniarima i drugima
koji imaju interese u tvrtki drati dunosnike korporacije i pojedinano
odgovornima, to je jo opravdanije na drugim podrujima. Unitavanje
okolia (krasti naslijee cijele zajednice) nije nita manji zloin od
varanja ulagaa manipuliranjem poslovnih knjiga. teta koju korporacije
ine na okoliu dueg je vijeka i oni kojima je nanesena teta nevini su
promatrai koji nisu bili stranka nikakvog sporazuma niti su trebali
dobiti neto od ulaganja. Kad kompanija flagrantno kri zakone neke
zemlje o zatiti okolia, glavnog direktora i druge koji su donijeli odluke
i poduzeli akcije trebalo bi drati kazneno odgovornima.
Jo jedan vaan korak u postizanju sklada izmeu privatnih i
drutvenih interesa jest da se olaka dobivanje odtete kad je poinjena
teta. Postii da tvrtke plaaju za tetu koju poine - tetu radnicima ili

okoliu - dalo bi tvrtkama vee poticaje da se ponaaju odgovornije i

da osiguraju da se i njihovi zaposlenici odgovornije ponaaju. Naravno,
pravni su sustavi nesavreni. Velike korporacije mogu unajmiti najbolje
odvjetnike, s kojima se ne mogu nositi odvjetnici koje si mogu priutiti
(esto siromane) oteene stranke. Sofisticirana pravna taktika esto
omoguava oigledno krivim amerikim tvrtkama da se izvuku; sve do
nedavno, malo je proizvoaa cigareta, koji su odgovorni za milijune
smrti, bilo prisiljeno platiti odtetu. No, kako smo ve vidjeli, problemi
prisiljavanja neke amerike kompanije da plati za posljedice svojih
postupaka u zemlji u razvoju jo su vei. ak i kad se utvrdi krivnja
korporacije, presudu moe biti teko provesti. Kompanija se mogla
zatititi ograniavajui svoju aktivu unutar zemlje, a plijeniti imovinu
izvan zemlje moe biti gotovo nemogue.
Neke bi promjene predstavljale znaajne korake prema popravljanju
sustava. Prva je dopustiti ljudima u drugim zemljama da korporaciju
koja je poinila kanjivo djelo tue u matinoj zemlji. Sjedinjene Drave
doputaju takve tube od 1789. godine temeljem Zakona o inozemnim
deliktnim potraivanjima, koji doputa onima kojima je nanesena teta
u inozemstvu da podignu tubu u Sjedinjenim Dravama za svaku tetu
"poinjenu pri krenju zakona nacija ili ugovora Sjedinjenih Drava".
Posljednjih je godina bilo pokuaja da se u amerikim sudovima podignu tube protiv multinacionalnih korporacija, s neto malo uspjeha.
Naravno, korporacije bi voljele ograniiti takve tube, no, ako elimo
da globalizacija djeluje, postoji potreba za stvaranjem takvih pravnih
odredbi diljem svijeta. To je jedini nain da bude uinkovite provedbe,
osobito kad kompanija koja je poinila kanjivo djelo ima malo imovine
u zemlji u kojoj je dolo do tete. Daljnja prednost tih tubi jest to
da neka amerika ili europska tvrtka vie ne moe prigovarati da je
izgubila zato to je podnositelj tube imao prednost domaeg suda.
Komplementarna reforma bila bi dopustiti da presude donesene
na stranim sudovima provedu sudovi u razvijenim industrijskim zemljama. Ako neki sud u, recimo, Brazilu utvrdi da je neka amerika
rudarska kompanija poinila tetu procijenjenu na milijarde dolara ali
u Brazilu nema imovinu vrijednu milijarde dolara, Brazil bi se mogao
posluiti amerikim sudovima da mu pomognu naplatiti tetu. To je
danas sluaj u veini meunarodnih komercijalnih arbitraa - no one
su usmjerene na zatitu ulagaa. Jo jednom postoji asimetrija: manje

je brige za zatitu zemalja od tete to je ine meunarodne tvrtke

posve slobodnoga kretanja, koje ograniavaju svoju imovinu unutar
zemlje kao nain kontroliranja mjere u kojoj su izloene odgovornosti.
Neke tvrtke zabrinjava mogunost da budu podvrgnute stranim
sudovima jer smatraju da su im ti sudovi neskloni. To je naprosto jedna
od cijena koju mora platiti, i trebao bi platiti, onaj tko eli poslovati u
nekoj zemlji - ukljuujui, osobito, vaenje prirodnih resursa te zemlje.
Alternativno, svaka tvrtka koja, branei se protiv provedbe nepovoljne
presude, tvrdi da je postupak u inozemstvu bio nepoten, mogla bi
biti automatski podvrgnuta tubi na sudovima vlastite zemlje, da joj se
presudi prema onim standardima glede okolia i drugim regulatornim
standardima tih dviju zemalja koji su vii. To nije dvostruka opasnost
u uobiajenom smislu: tvrtka je mogla prihvatiti prvu presudu; podvrgava se drugom sudu samo zato to odbija prihvatiti nalaze prvoga.
Odredba da bi se kompaniji trebalo suditi prema standardima matine
zemlje glede okolia odraava pretpostavku koja je sve vie priznata
u pokretu za poslovnu drutvenu odgovornost - da ne bi trebalo biti
dvostrukih standarda s, recimo, standardima zemalja u razvoju glede
okolia koji su nii od onih u Sjedinjenim Dravama i Europskoj uniji.
Prema predaji o amerikom Zapadu, banditi bi prelazili dravnu
granicu traei sigurno utoite. Za meunarodne bandite okolia
ne bi smjelo postojati sigurno utoite. Svaka zemlja u kojoj postoji
imovina korporacije (ili njezinih krupnih vlasnika) trebala bi imati
mjesnu nadlenost kako bi bilo mogue u njoj podignuti tube ili
poduzeti mjere provedbe da se osigura plaanje obveza. Korporacija
se moe inkorporirati gdje eli, ali je to ne bi trebalo uiniti nimalo
manje odgovornom za svoje postupke u drugim jurisdikcijama.
Da bi to bilo djelotvorno, moda e biti potrebno probuiti korporacijski veo. Rudarske kompanije, primjerice, esto inkorporiraju
podrunice da upravljaju odreenim rudnikom, pa kad rudnik bude
iscrpljen - i sve to ostaje su trokovi ienja - podrunica ode u steaj,
a roditelj ostaje bez ozljeda. Jednostavno pravilo bilo bi da se u odreenim vrstama odgovornosti, kao to su one povezane sa zloupotrebama
okolia, svatko tko je vlasnik vie od, recimo, 20 posto dionica neke
korporacije moe drati odgovornim ak i ako sama korporacija ode u
steaj. Ograniena odgovornost ne bi trebala biti neprikosnovena. Kao i

vlasnika prava - ukljuujui i intelektualno vlasnitvo - ona je tvorevina

ovjeka, stvorena da prui odgovarajue poticaje; kad ta majstorija ne
uspijeva ispuniti svoju drutvenu funkciju, treba je modificirati.

Svjetski zakoni za svjetsko gospodarstvo

Naposljetku, trebali bismo raditi na stvaranju meunarodnih pravnih
okvira i meunarodnih sudova - to je isto toliko neophodno za
nesmetano funkcioniranje svjetskoga gospodarstva kao to su savezni
sudovi i nacionalni zakoni nuni za nacionalna gospodarstva.
Kad potroaima u Sjedinjenim Dravama i odreenim drugim
zemljama teti namjetanje cijena, mogu se povezati, podnijeti ono to
se naziva "zajednikom" tubom i, ako uspiju, dobiti iznos trostruko
vei od nanesene im tete. To tvrtkama prua snaan poticaj da se
ne uputaju u namjetanje cijena. Sa svjetskim namjetanjem cijena,
nainjena je teta postala svjetska, tako da se potroai diljem svijeta
trebaju povezati i podnijeti tube na, recimo, amerikim sudovima.
Nedavna odluka Vrhovnog suda dala je krivcima, meutim, laki izlaz.
Nakon to je plaena odteta Amerikancima kojima je nanesena teta,
to moe biti samo djeli svjetske odgovornosti, tuitelji su morah nai
drugu mjesnu nadlenost. 19 Isto tako, jedan povrijeeni pojedinac recimo, u Bhopalu - ne moe si priutiti tubu; maksimum koji moe
naplatiti bio bi premalen da plati ak i najsiromanije odvjetnike. No
djelujui kolektivno, povrijeeni imaju neku nadu da e dobiti odtetu.
Oni kojima je nanesena teta u Bhopalu moda su primili premalo, no
to to su dobili koliko jesu rezultat je zajednike tube.
Ne udi da odvjetnici obrane pokuavaju zaustaviti zajednike tube
govorei da su povrijeene stranke dovoljno razliite da se njihovi
sluajevi ne mogu udruiti. Inzistiranje na velikom broju zasebnih
sluajeva protiv iste korporacije za istu tetu oito namee golemi - u
mnogim sluajevima, nemogui - teret pravnom sustavu.
Kad je velik broj pojedinaca povrijeen na slian nain, morali bi se
moi povezati da podnesu jednu tubu. Moramo olakati podnoenje
svjetskih zajednikih tubi, bilo na novouspostavljenim svjetskim
sudovima, bilo na nacionalnim sudovima. Pravednou se daleko bolje
slui prepoznavanjem zajednikog elementa kako bi se odredila krivnja

i temeljna razina kompenzacije, koja moe biti dopunjena, ako je

neophodno, zasebnim suenjima koja se usredotouju na prilagodbe s
obzirom na neuobiajene situacije. Primjerice, poveava trokove svima
koji kupuju proizvod. Postupak na temelju zajednike tube utvrdio
bi da je bilo namjetanja cijena i izraunao iznos za koji su cijene
podignute iznad razine na kojoj bi inae bile. Naravno, razmjeri tete
koju trpi neki veliki proizvoa u razvijenoj zemlji i mali potroa u
zemlji u razvoju bit e vrlo razliiti. Utvrdivi, meutim, odgovornost
kartela za namjetanje cijena i ustanovivi veliinu povienja cijena,
bilo bi relativno lako odrediti koliko bi svaki trebao dobiti (to e se
moda morati uiniti u nizu mini-suenja). 20
I upravo kao to uviamo da je za dostupnost pravde siromanima
potrebno da vlada financira pravnu pomo, tako bi trebalo biti i u
meunarodnim razmjerima: razvijene industrijske zemlje trebale bi
pruati pravnu pomo ljudima u zemljama u razvoju.

Smanjivanje prostora za korupciju

Postoji nekoliko drugih mjera koje mogu poduzeti razvijene industrijske
zemlje kako bi oteale korporacijama da se izvuku s najgorim vrstama
nedjela. Kako smo ve istaknuli, sada postoji rasprostranjeno uvianje
korozivnih uinaka korupcije i potrebe da ju se napadne i na strani
ponude i na strani potranje. Donoenje amerikog Zakona o praksi
inozemne korupcije 1997. godine bilo je veliki korak u pravom smjeru.
Svaka vlada mora usvojiti zakon o praksi inozemne korupcije te bi
trebalo kazniti vlade koje ne donose ili ne provode takve zakone. To
je vrsta novog pitanja kojeg je trebalo uvesti kao dio razvojnog kruga
trgovinskih pregovora (vidjeti poglavlje 3); nije ak ni naeto. Podmiivanje bi trebalo smatrati nepotenom konkurencijskom praksom
i trebalo bi podlijegati sankcijama ba kao i svaka druga nepotena
konkurencijska praksa koja je po pravilima Svjetske trgovinske organizacije stavljena izvan zakona.
Bankovna tajna pogorava problem korupcije, pruajui sigurno
utoite nepoteno steenim dobicima. Nakon istonoazijske krize, iz
M M F - a i amerikog ministarstva financija doao je poziv za veom
transparentnou na azijskim financijskim tritima. Kad su zemlje

u razvoju istaknule da je jedan od problema pri ulaenju u trag toku

sredstava bila bankovna tajna u inozemnim zapadnim bankama, dolo
je do odlune promjene u tonu. Novac na tim vanjskim raunima nije
tamo zato to klima na Kajmanskim Otocima pridonosi bankarstvu;
novac ide tamo upravo zbog prilika koje tamo postoje za izbjegavanje
poreza, zakona i regulative. Postojanje tih prilika nije sluajno pribjeite. Tajnovitost inozemnih bankovnih sredita postoji zato to je to
u interesu odreenih skupina u razvijenim industrijskim zemljama.
Izmeu razvijenih industrijskih zemalja postajala je suglasnost da
neto poduzmu u pogledu bankovne tajne, no u kolovozu 2001. godine
Bushova je administracija stavila veto. Nakon to je otkriveno da je
bankovna tajna koritena za financiranje terorista ukljuenih u napade
11. rujna, Sjedinjene Drave su promijenile svoja gledita - ali samo
tamo gdje se radilo o borbi protiv terorizma. Drugi oblici bankovne
tajne, ma koliko korozivni prema drutvima diljem svijeta, ma koliko
loi za razvoj, oito su jo doputeni; na kraju krajeva, bankovna
tajna je jo jedan nain na koji korporacije poveavaju profit nakon
odbitka poreza, profit kojeg uivaju vlasnici korporacije. Meunarodna
zajednica bi trebala brzo proiriti pravila protiv bankovne tajne i na
podruja koja nemaju veze s terorizmom. G-8 bi sam to mogao izvriti,
jednostavno zabranjujui svim svojim bankama da posluju s bankama
bilo koje jurisdikcije koje se tome ne pokoravaju. Sjedinjene Drave
su pokazale da kolektivno djelovanje moe funkcionirati: ono je bilo
uinkovito u zaustavljanju koritenja banaka za financiranje terorizma.
Isto bi se rjeenje moglo primijeniti i protiv korupcije, prodaje oruja,
droge i izbjegavanja poreza.

U cijeloj ovoj knjizi tvrdim da su politika i ekonomija zamreno

isprepletene: korporacije se slue svojom financijskom snagom da se
zatite od snoenja punih drutvenih posljedica svojih postupaka. Zato
bismo trebali oekivati da e one reagirati s vie oduevljenja na ove
reforme nego na bilo koje skromnije pokuaje ublaavanja njihovih
zloupotreba?
Jedna stvar zbog koje sam pun nade jest pokret za korporacijsku
drutvenu odgovornost. Postoji sve vei broj tvrtki koje ne ele sudjelovati u utrci prema dnu. Upravo takve tvrtke, u Sjedinjenim Dravama

i drugim zemljama, podravaju Zakon o praksi inozemne korupcije.

Civilno drutvo takoer igra aktivniju ulogu, nadzirui postupke velikih
rudarskih kompanija i proizvodnih tvrtki koje zlostavljaju svoje radnike.
Nove tehnologije koje su pridonijele postizanju globalizacije koriste
se za skretanje pozornosti svijeta na te zloupotrebe, tako da su ak
i oni koji se ne optereuju pitanjima morala bili prisiljeni odgovarati
za svoje postupke.
Postoji stvarnost i ona se nee lako promijeniti: korporacije ne
bismo trebali smatrati negativcima kako ih se esto prikazuje niti
velikodunim dobrotvorima zemalja u razvoju. Ograniena odgovornost
se nalazi u temelju rasta modernog kapitalizma; ali s globalizacijom su
zloupotrebe ograniene odgovornosti postale po razmjerima svjetske;
bez ovdje predloenih reformi mogle bi postati daleko gore. Ovdje,
kao i u ostatku ove knjige, lekcija je jednostavna: poticaji su vani te se
vlade i meunarodna zajednica moraju vie potruditi da osiguraju da
su poticaji s kojima se suoavaju korporacije bolje usklaeni s onima s
kojima dolaze u dodir, osobito s manje monima u zemljama u razvoju.

8.

POGLAVLJE

TERET DUGA

U kolovozu 2 0 0 2 . godine posjetio sam Moldaviju, malu, preteno

poljoprivrednu zemlju bez izlaza na more, s 4,5 milijuna stanovnika
stijenjenih izmeu Rumunjske i Ukrajine. To je bila jedna od najbogatijih republika Sovjetskog Saveza, no od poetka njezine tranzicije iz
komunizma 1991. godine njezin je BDP brzo pao nekih 70 posto. Premda
je tamonja situacija bila grozna od raspada Sovjetskog Saveza, kad je
rublja 1998. godine devalvirala1 na jednu etvrtinu svoje vrijednosti
prije krize, stvari su postale jo gore. Moldavska valuta je takoer
devalvirala, a troak servisiranja njezinog inozemnog duga vinuo se u
nebo - rastui na 75 posto dravnog prorauna. To je ostavilo malo
novca za socijalne slube i infrastrukturu. Vidio sam ceste u loem
stanju i sruena sela. ak i u glavnom gradu, Kiinevu, ceste su bile
ispunjene rupagama i, bez novca za plaanje uline rasvjete, grad je
nou bio potpuno mraan. Duboko me raalostilo ono to sam vidio,
no bio sam prestravljen kad je, tijekom naeg puta, ki jednog kolege
bila hospitalizirana. Umrla je kad je bolnici ponestalo kisika. Dok ljudi
na Zapadu spremnu zalihu kisika smatraju neim to se samo po sebi
podrazumijeva, u Moldaviji je to bio nedostian luksuz.
U isto vrijeme, Argentina se bavila posljedicama prestanka otplaivanja svog duga u sijenju 2 0 0 2 . godine, jednog od najveih sluajeva
neplaanja u povijesti, usporedivog s ruskim neplaanjem tri i pol
godine ranije. 2 Prije prestanka otplaivanja, strani je dug (ukljuujui i
onaj koji se dugovao M M F - u i Svjetskoj banci) od gotovo 150 milijardi
dolara slamao gospodarstvo, pri emu je servisiranje duga na javne

i javno zajamene zajmove 2 0 0 1 . godine samo iznosilo 16 milijardi

dolara, ili 44 posto izvoza i 10 posto BDP-a.
Diljem svijeta, od Argentine do Moldavije, od Afrike do Indonezije,
dug predstavlja tegoban problem zemljama u razvoju. Povremeno su
posljedice duga dramatine, kao u sluajevima dunikih kriza, ali je
uobiajenije da teret duga pokazuje svoje lice kad se zemlje bore da
izbjegnu neplaanje. Plaanje dugova esto zahtijeva da zemlje rtvuju
obrazovne i zdravstvene programe, ekonomski rast i bolji ivot svojih
graana. Novac bi trebao tei od bogatih zemalja siromanima, no
dijelom zbog toga to je otplata duga postala tako velika, u nekim se
godinama tok financijskih sredstava kree u suprotnom smjeru. Oito,
dok novac tee iz zemalja u razvoju, njima je jo tee rasti i smanjivati
siromatvo.
Problem je lako odrediti: zemlje u razvoju uzimaju previe zajmova
- ili im se previe zajmova daje - i to na naine koji ih prisiljavaju da
snose veinu ili sve rizike kasnijih poveanja kamatnih stopa, fluktuacija
deviznog teaja i smanjenja dohotka. S obzirom na to, ne udi da
esto ne mogu otplatiti ono to duguju. Ponekad se ak i zemlja koja
je umjereno uzimala zajmove i provodila dobru ekonomsku politiku
nae suoena s velikim potekoama - tsunamijem ili nekom drugom
prirodnom katastrofom, uruenjem svog izvoznog trita ili iznenadnim
poveanjem kamatnih stopa.
Cesto se zemlju koja je duna optuuje da je previe uzimala
zajmove iako zapravo zajmodavatelji dijele tu krivnju; oni pretjerano
daju zajmove, ne gledajui paljivo hoe li zemlja koja uzima zajam
moi otplatiti dug. Zemlje u razvoju su siromane; one su laka meta
za svakoga tko prodaje zajmove. Neravnotea izmeu sofisticiranog
zajmodavatelja i manje upuenog primatelja zajma ne moe biti potpunija. Budui da tako esto rezultiraju borbom za otplatu, meunarodni
zajmovi postaju velika vrata kroz koja se zemlja u razvoju susree s
moi M M F - a i drugih svjetskih institucija. Zemlja je esto rastrgana
izmeu dva neugodna izbora: neplaanja, koje sa sobom donosi strah
od ekonomskog kolapsa, ili prihvaanja pomoi, koje donosi sa sobom
gubitak ekonomske suverenosti.
Pristranost protiv zemalja u razvoju odraava se ne samo u tome to
se odgovornost u pravilu povezuje s njihovim "pretjeranim uzimanjem

zajmova" (a ne s prevelikim davanjem zajmova od strane zemalja

vjerovnika) nego i u nedostatku solidnog zakonskog okvira koji bi
odreivao to se dogaa kad zemlje ne mogu razumno udovoljiti svojim
dunikim obvezama. Premda je svaka razvijena industrijska zemlja
uvidjela vanost zakona o steaju koji pomau pojedincima i tvrtkama
da restrukturiraju nepodnoljivi dug, ne postoji paralelni skup zakona
koji bi upravljali restrukturiranjem dravnog duga i osigurali da se to
ini pravedno, efikasno i brzo.
Ovo poglavlje predlae skup reformi: ubrzani proces restrukturiranja privatnih dugova - novca kojeg duguju privatne tvrtke stranim
vjerovnicima - i novi, uravnoteeniji pristup javnim dugovima. Postoji,
ipak, zabrinutost da e, ak i ako dugovi budu oproteni, doi do novih
dugova: za nekoliko e se godina svi problemi ponovno pojaviti. Stoga
moramo postaviti i temeljnije pitanje: to je mogue uiniti kako bi
se osiguralo da teret duga ne naraste ponovno na razinu koja prelazi
sposobnost siromanih zemalja da plaaju? Tvrdim da bi zemlje u
razvoju trebale manje uzimati zajmove - mnogo manje - nego to
su ih uzimale u prolosti, ali i da bi, kad ih uzimaju, morale biti u
stanju to uiniti na nain koji prebacuje vie rizika - ukljuujui rizik
fluktuacija deviznih teajeva i kamatnih stopa - na razvijene zemlje.

Proli smo dugi put od devetnaestog stoljea, kad su zapadne vlade

imale lak nain tretiranja zemalja koje nisu ispunjavale svoje financijske obveze. Koristile su se grubom silom: invazijom, okupacijom i
promjenom reima.
Prije malo vie od stotinu godina, Britanija, Njemaka i Italija
poslale su zajedniku pomorsku ekspediciju na venezuelansku obalu,
izvrile blokadu i obasule granatama njezine morske luke. Imale su
izriit pristanak Sjedinjenih Drava da prisile Venezuelu da plati svoje
meunarodne dugove. Dr. Luis Mara Drago, argentinski ministar
vanjskih poslova, podrao je svog susjeda, izjavivi ono to je postalo
poznato kao Dragova doktrina reakcije na napad. U toj vrsti "nesretne
financijske situacije", tvrdio je u pismu Martnu Garcji Merouu,
argentinskom poslaniku u Sjedinjenim Dravama, "javni dug ne moe
biti uzrokom vojne intervencije ili opravdati materijalnu okupaciju tla
amerikih nacija od strane neke europske sile".

U nastavku je rekao ono to i danas vai jednako kao to je vailo

i 1902. godine:
Prije svega, zajmodavatelj zna da ulazi u ugovor sa suverenim entit e t o m , a bitno je svojstvo svakog suvereniteta da se protiv njega ne
mogu pokrenuti ili provesti nikakvi postupci za izvrenje presude,
budui da bi taj oblik naplate ugrozio samu njegovu egzistenciju
i u z r o k o v a o n e s t a j a n j e n e o v i s n o s t i i s l o b o d e djelovanja d o t i n e
vlade... Kratki postupak neposredne naplate u d a n o m trenutku,
sredstvima sile, prouzroio bi nita manje nego unitenje najslabijih
nacija i apsorpciju njihovih vlada, zajedno sa svim f u n k c i j a m a koje
su im inherentne, od strane svjetskih m o n i k a . 3

To nije bilo ni prvi put ni prvo mjesto da su se snane nacije svijeta

posluile vojnim sredstvima da prisile na plaanje duga. Francuska
je 1862. godine izvrila invaziju na Meksiko, postavljajui roaka
Napoleona III. nadvojvodu Maksimilijana Austrijskog kao cara, pri
emu joj je kao izlika posluio neplaen dug to ga je ta zemlja nakupila
u godinama od neovisnosti 1821. godine. 4 Godine 1876. Francuska i
Britanija zajedniki su preuzele nadzor nad egipatskim financijama;
est godina kasnije, Britanija je okupirala tu zemlju. 5 Sjedinjene Drave
su se posluile neplaanjem duga kao dijelom opravdanja svojih intervencija na Karibima, primjerice 1904. godine kad je Dominikanska
Republika prestala otplaivati dugove, pa je predsjednik Theodore
Roosevelt prisilio tu zemlju da Sjedinjenim Dravama prepusti nadzor
nad carinskim prihodima kako bi se njih moglo koristiti za plaanje
stranim vjerovnicima. Jo nedavno, 1934. godine, Newfoundland,
koji tada nije bio dio Kanade, morao je odustati od svog parlamenta
kad je dospio pod "prisilnu steajnu upravu". 6 Tijekom euforinih
dvadesetih godina uzimao je mnogo zajmova, a s Velikom depresijom
- kad je etvrtina stanovnitva spala na socijalnu pomo, a vladini su
se prihodi smanjili za treinu - nije vie mogao servisirati dug. Nije
ponovno postao doista samoupravan sve dok 31. oujka 1949. godine
nije postao dio Kanade.
Tijekom proteklog stoljea znatno se promijenilo gledanje na
prestanak otplaivanja dugova. Na razini osobnih dugova postigli
smo napredak: zakoni o steaju zamijenili su duniki zatvor kojeg je
tako slikovito prikazao Charles Dickens. U dunikom zatvoru dunik
nije imao priliku zaraditi novac kako bi platio ono to duguje (iako su

nehumani zatvorski uvjeti esto izmamljivali pomo lanova obitelji

u plaanju dugova), ali taj je nedostatak, smatralo se u to vrijeme,
bio vie nego nadmaen snanim destimuliranjem neplaanja. Tako
su se promijenila i gledanja na to kako odgovoriti na nemogunost
ili nevoljkost suverene zemlje da otplati svoj dug. Dragova doktrina
sada je opeprihvaena. No dok postoji konsenzus oko toga to ne bi
trebalo initi - prisilnu naplatu duga vojnim sredstvima - manje je
konsenzusa o tome to bi trebalo uiniti umjesto toga.
Kad zemlje ne mogu platiti ono to duguju, postoje tri alternative:
oprost duga, restrukturiranje duga - gdje se dug ne otpisuje ali rate
otplate bivaju odgoene u nadi da e stvari jednom u budunosti biti
bolje - i neplaanje (zajmoprimatelj jednostavno ne plaa). To je bio
put kojim je pola Argentina: nakon proglaenja da e platiti samo
dio onoga to duguje, pregovarala je s vjerovnicima u pokuaju da ih
uvjeri da je neto bolje od niega. Na kraju je Argentina pobijedila;
u oujku 2 0 0 5 . godine 76 posto njezinih vjerovnika suglasilo se s
nagodbom od priblino 34 centa za dolar. Neki su zakljuili da sluaj
Argentine dokazuje kako sadanji sustav funkcionira, no ja bih tvrdio
drugaije. Proao je niz godina prije no to je postignut sporazum,
a odgoda moe biti skupa kad su ulagai neskloni donositi odluke
dok je gospodarstvo u neizvjesnom razdoblju iekivanja rjeenja.
Argentina je pokazala neizmjerne pregovarake vjetine i neizmjernu
odlunost; mnogim zemljama nedostaje oboje i vjerojatnije je da e
popustiti pod pritiskom svjetskih financijskih trita i M M F - a , pristajui na neadekvatno smanjenje duga koje zemlju i dalje ostavlja pod
pretjeranim teretom. A strah od prestanka otplaivanja navodi zemlje
da ga odgaaju, izlaui svoj narod ogromnim rtvama; na prestanak
otplaivanja se ide samo kad je to posljednja preostala mogunost.
Prema mojem miljenju, sluaj Argentine samo pojaava zakljuak da
je potreban uredan nain restrukturiranja i smanjivanja duga.

PUT PREMA KRIZI

Uzrok dunike krize Argentine i drugih trita u nastajanju je jednostavan: previe duga. No zato bi se tako esto inilo da trita koja
dobro funkcioniraju dovode do takve situacije?

Pretjerano uzimanje ili pretjerano davanje zajmova?

Kod svakog zajma postoje zajmodavatelj i zajmoprimatelj; oba se
dobrovoljno uputaju u transakciju. 7 Ako sa zajmom pode loe, postoji
barem opravdana pretpostavka da je zajmodavatelj kriv koliko i zajmoprimatelj. Zapravo, budui da se od zajmodavatelja oekuje da su
sofisticirani u analizi rizika i donoenju prosudbi o razumnom teretu
duga, njihova bi krivnja moda ak morala biti vea.
ini li nekakvu razliku ako kaemo da je rije o pretjeranom davanju
zajmova, a ne pretjeranom uzimanju zajmova? Razlika u tome gdje
vidimo problem utjee na to gdje emo traiti rjeenje. Je li problem
vie na strani zajmodavatelja, koji nisu s dunom panjom prosudili
tko je kreditno sposoban? Ili na zajmoprimateljima, koji su rasipni
i neodgovorni? Ako smatramo da je problem pretjerano uzimanje
zajmova, tada prirodno mislimo na to kako oteati zajmoprimateljima
da podmire svoje dugove; nasuprot tome, ako je problem pretjerano
davanje zajmova, usredotoujemo se na jaanje poticaja zajmodavateljima
da postupaju s dunom panjom.
Politiku ekonomiju pretjeranog uzimanja zajmova lako je razumjeti.
Sadanja vlada koja uzima zajam ima koristi, a kasnije se vlade moraju
baviti posljedicama. No zato su sofisticirani zajmodavatelji orijentirani
na maksimiranje profita tako esto dali previe zajmova? Zajmodavatelji potiu zaduenost zato to je profitabilna. 8 Vlade u zemljama u
razvoju esto su ak i pod pritiskom da pretjerano uzimaju zajmove.
U zajmovima moe biti podmiivanja, ili ak i ee u projektima koji
se njima financiraju. ak i bez korupcije, lako je potpasti pod utjecaj
zapadnih poslovnih ljudi i financijera. Oni aste jelom i piem ljude koji
su odgovorni za uzimanje zajmova dok prodaju svoje pakete zajmova,
i govore im zato je to dobar trenutak za uzimanje zajmova, zato je
njihov konkretni paket osobito privlaan, zato je to pravo vrijeme
za restrukturiranje duga.9 Zemljama koje nisu sigurne da je uzimanje
zajmova vrijedno rizika govori se kako je vano uspostaviti kreditni
rejting: uzimajte zajmove ak i ako vam nije potreban novac. To sam
vidio iz prve ruke u Vijetnamu, koji je opseno uzimao zajmove od
Svjetske banke, Azijske razvojne banke i drugih slubenih izvora, ali
je nevoljko uzimao zajmove iz privatnih izvora. Godinama su strani

bankari govorili toj zemlji da kao referentnu toku izda euroobveznicu,

i godinama su se Vijetnamci tome opirali, no naposljetku su popustili.10
Pretjerano uzimanje zajmova poveava anse za krizu, a trokove
krize ne snose samo zajmodavatelji nego cijelo drutvo (negativna
eksternalija). Posljednjih su godina MMF-ovi programi moda rezultirali
znaajnim daljnjim izoblienjima u poticajima zajmodavatelja. Kad je
dolo do kriza, M M F je dao zajam u onome to se zvalo "izvlaenje
iz tekoa" - ali taj novac nije stvarno bio izvlaenje dotine zemlje iz
tekoa; bio je izvlaenje zapadnih banaka iz tekoa. I u Istonoj Aziji
i u Latinskoj Americi, "izvlaenje iz tekoa" osiguravalo je novac za
otplatu stranim vjerovnicima, ime se oslobaalo vjerovnike od snoenja
trokova njihova pogrenog davanja zajmova. U nekim sluajevima,
vlade su ak preuzele privatne obveze, socijalizirajui zapravo privatni
rizik. Vjerovnici su osloboeni odgovornosti, ali M M F - o v novac nije
bio poklon, nego samo jo jedan zajam - a zemlja u razvoju je morala
platiti raune. Zapravo su porezni obveznici siromane zemlje platili
za pogreke bogate zemlje u davanju zajmova.
Izvlaenje iz tekoa otvara poznati problem "moralnog hazarda".
Moralni se hazard pojavljuje kad neka stranka ne snosi sve rizike
povezane s njezinim djelovanjem i kao posljedica toga ne ini sve
to bi mogla da izbjegne rizik. Termin vue podrijetlo iz literature
o osiguranju; smatralo se nemoralnim da se pojedinac manje brine
za prevenciju od vatre samo zato to je pokriven osiguranjem. To je,
dakako, samo pitanje poticaja: pojedinci koji imaju osiguranje vjerojatno
nee namjerno zapaliti svoju kuu, ali njihov je poticaj za izbjegavanje
poara ipak oslabljen. U sluaju zajmova, rizik je u neplaanju, sa
svim njegovim posljedicama; zajmodavatelji mogu smanjiti taj rizik
jednostavno tako da manje daju zajmove. Ako vide veliku vjerojatnost
"izvlaenja iz tekoa", daju zajmove vie nego to bi ih inae davali.
Trita davanja zajmova takoer obiljeava, prema poznatim
rijeima biveg predsjednika amerike Banke federalnih rezervi Alana
Greenspana, "iracionalna razigranost", kao i iracionalni pesimizam.
Zajmodavatelji jure na trite u raspoloenju optimizma, i jure iz njega
kad se raspoloenje promijeni. Trita se kreu hirovito i s modama, i
teko je odoljeti pridruivanju posljednjoj modi, osobito kad meunarodne financijske organizacije i ameriko ministarstvo financija daju

svoj imprimatur, kao to su to uinili u Argentini. Ako je samo jedna

tvrtka pod utjecajem raspoloenja iracionalnog optimizma, ona e
morati snositi trokove svoje pogreke; ali kad veliki broj tvrtki dijeli
isto raspoloenje, u nekom prolaznom hiru, postoje makroekonomske
posljedice, koje potencijalno utjeu na sve u zemlji - kao to se dogodilo
tijekom istonoazijske krize.

Neuspjesi na tritima rizika

Pretjerano uzimanje zajmova, ili pretjerano davanje zajmova (ovisno
o kutu gledanja), ima neke veze s mnogim krizama koje su obiljeile
prola tri desetljea. Meutim, problemi su dublji. Duniki ugovori
koji odreuju da zemlja koja uzima zajmove plati odreeni iznos
u dolarima ili eurima i po kojima se kamatne stope prilagoavaju
trinim okolnostima (to je obino sluaj s kratkoronim zajmovima)
stavljaju teret rizika promjenjivosti kamatne stope i deviznog teaja
izravno na zemlje u razvoju. to je jo gore, M M F i Svjetska banka
poticali su mnoge zemlje da potpisuju ugovore za izgradnju elektrana
koji su prenijeli sav rizik promjenjivosti potranje na njih same; u tim
ugovorima vrste "uzmi ili plati" vlada bi zajamila da e kupiti svu
proizvedenu elektrinu energiju, bilo za njom potranje ili ne.
Ako zemlja duguje, recimo, skoro dvije milijarde denominirane u
dolarima, i ako joj se devizni teaj smanji, recimo na polovicu svoje
vrijednosti, tada se iznos duga u njezinoj vlastitoj valuti udvostruio.
Omjer duga prema BDP-u od, recimo, 75 posto - visok, ali s kojim se
prema meunarodnim mjerilima jo uvijek moe izai na kraj - odjednom
postaje 150 posto, to premauje sposobnost zemlje da plaa. Kako
je Moldavija dospjela u oajnu situaciju koju smo opisali na poetku
poglavlja, kad samo nekoliko godina ranije uope nije imala dugova?
Dio odgovornosti lei na zajmodavateljima koji su dali zajmove kako
bi olakali tranziciju Moldavije u trino gospodarstvo. No teret
se silno poveao kad je vrijednost moldavijske valute, leja, znatno
deprecirala slijedei devalvaciju ruske rublje 1998. godine, to je vie
nego udvostruilo omjer moldavijskog duga prema BDP-u. Zemlja je,
dijelom, bila nevina rtva ruske krize, ubrzane nesposobnou Rusije
da udovolji svojim dunikim obvezama.

Slino tome, ako se kamatne stope poveaju sa sedam posto na 14

posto, otplate neke zemlje e se udvostruiti. Moda je, prije poveanja,
plaala 25 posto svojih izvoznih prihoda za servisiranje duga; nakon
poveanja, plaa 50 posto - to znai da e joj preostati nedovoljni
iznosi za plaanje vitalnog uvoza. To se dogodilo Argentini. Preteno
kao posljedica poveanja kamatnih stopa za trita u nastajanju,
argentinsko servisiranje duga od 1996. do 2 0 0 0 . godine vie se nego
udvostruilo.
U tim sluajevima, glavni faktor koji pridonosi neotplativoj razini
duga doao je izvan granica zemlje. Posljedica okolnosti da zemlje u
razvoju moraju snositi toliko mnogo rizika - i da su svjetska trita
tako promjenjiva - jest, kako smo vidjeli, to da se ak i umjerene razine
uzimanja zajmova mogu pretvoriti, i esto se pretvaraju, u nesavladiv
duniki teret. Ono to stvari jo pogorava jest injenica da su zajmovi
bili primarno kratkoroni (ponekad plativi jednostavno na zahtjev), pa
strane banke mogu izvlaiti, i izvlae, novac iz zemalja u razvoju na
svaki znak pada gospodarske aktivnosti. Svjetski financijski sustav koji
dobro funkcionira dao bi nasuprot tome, novac zemljama u vrijeme
potrebe, pridonosei time svjetskoj ekonomskoj stabilnosti, umjesto
da u takva vremena trai novac od njih.
Tehniki aspekti zapadnih bankovnih regulativa zapravo potiu
kratkorono davanje zajmova. Banke se slue kratkoronim zajmovima
dijelom zato to im je zbog toga lake zadovoljiti ono to se naziva
"zahtjevima adekvatnosti kapitala". Regulatori, zabrinuti za solidnost
banaka za koje su odgovorni, zahtijevaju od njih da imaju odreenu
koliinu kapitala u odnosu na njihove nenaplaene zajmove, a manje
je kapitala potrebno za podupiranje kratkoronog zajma nego za
podupiranje dugoronog zajma. Obrazloenje je da banka moe,
kad je davanje zajmova kratkorono, brzo izvui svoj novac ako se
promijene okolnosti. No u velikoj mjeri taj je poloaj vee sigurnosti
iluzija. Ono to moe vrijediti za jednu pojedinanu banku ne vrijedi
za bankovni sustav u cjelini. Kad svi zajmodavatelji daju zajmove
nakratko i svi potom istodobno odlue izvui svoj novac, ne mogu to
uiniti. Ta pravila zapravo potiu paniku: svaka banka zna da bi, ako
moe pretei ostale, mogla biti u stanju dobiti svoj novac prije nego to
se openito prepozna problem i novac bude zakljuan. im se, dakle,

nasluti problem, dolazi do utrke tko e prvi izvui novac - utrke u kojoj
gotovo svatko, a osobito zemlja u razvoju, zavri kao veliki gubitnik.
Agencije za kreditni rejting takoer paniare; ne ele biti zateene
u nepovoljnom poloaju kad zemlja prestane otplaivati dugove.
U Istonoj Aziji dijelile su optimizam ostatka trita u danima prije
tajlandske krize 2. srpnja 1997. godine, ali su u tom trenutku degradirale istonoazijski dug ispod razine ulaganja. Budui da mnogim
uzajamnim i mirovinskim fondovima nije doputeno drati sredstva
koja su ispod razine ulaganja, i oni su se pridruili stampedu prema
izlazu, pogoravajui krizu.
Umjesto da rade na smanjivanju tih problema na nain na koji
funkcioniraju trita - to jest, da pomognu tritima stvoriti dunike ugovore u kojima bogati snose u veoj mjeri rizike povezane s
fluktuacijama deviznog teaja i kamatne stope - ili da kompenziraju
posljedice, M M F i vlade vjerovnikih zemalja uinili su to su mogli
kako bi osigurali da oni koji su uli u te nepravedne ugovore ispotuju
te ugovore, koji god bili trokovi za njihov narod. Nametali su, meu
ostalim, politiku visokih kamatnih stopa zamiljenu da stabilizira
devizne teajeve. Po viim deviznim teajevima, mislilo se, dunici
mogu lake otplaivati dug denominiran u stranoj valuti. I premda
nije uvijek bilo jasno stabiliziraju li vie kamatne stope devizni teaj,
bilo je jasno da su gurnule te zemlje u recesiju i depresiju.11

Sluaj Argentine
U sreditu kapitalizma nalazi se tvrdnja; elimo li imati svjetsko
trino gospodarstvo, moramo imati svjetska trita kapitala koja
dobro funkcioniraju. Jasno je, meutim, da kljuni element tih trita
kapitala - trite za dugove - ne funkcionira dobro, barem s gledita
trinih gospodarstava u nastajanju. 12 Ona na kraju opetovano imaju
poraavajue razine duga, to dovodi do kriza koje rezultiraju ekonomskim recesijama i depresijama i poveanim siromatvom. Argentinska
kriza ilustrira trokove pogrenog upravljanja dugom - i potrebu za
reformom sustava.
Argentina je bila na mukama u svojoj dunikoj krizi stoljee nakon
to je dr. Luis Drago pritekao u obranu Venezuele. To nije bila prva

kriza u Argentini. Kao i druge latinoamerike zemlje, Argentinu se u

sedamdesetim godinama nagovaralo da uzme u zajam goleme iznose
novca u vrijeme kad su realne kamatne stope bile niske, a katkada
ak i negativne (realne kamatne stope uzimaju u obzir inflaciju; realna
kamatna stopa je nominalna stopa minus stopa inflacije). Kad su potkraj
sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina Sjedinjene Drave povisile
kamatne stope na gotovo 20 posto u borbi da smanje svoju upornu
inflaciju, Argentina se nala u situaciji da ne moe udovoljiti svojim
otplatama duga. Dugovi su restrukturirani, ali nije bilo adekvatnog
oprosta duga i u veem je dijelu osamdesetih godina novac tekao iz
Latinske Amerike u Sjedinjene Drave i druge razvijene industrijske
zemlje. Latinska Amerika je stagnirala. Ozbiljnog oprosta duga nije
bilo do kraja desetljea - i tek je tada dolo do ponovnog rasta. 13
Argentina je potkraj osamdesetih godina imala epizodu vrlo visoke
inflacije, u kojoj je dosegla vrnu godinju stopu od 3.080 posto 1989.
godine; da bi suzbila inflaciju, vezala je svoj devizni teaj uz ameriki
dolar. Strategija je funkcionirala: inflacija se smanjila. Meutim, bila je
to rizina strategija; promjenjivo meunarodno gospodarstvo zahtijeva
este prilagodbe deviznih teajeva, to novi ekonomski reim Argentine
nije doputao. Posljedice e se pokazati tijekom sljedeeg desetljea.
Kad je teret duga uklonjen, Argentina je jedno vrijeme, poetkom
devedesetih godina, imala procvat. Novo povjerenje u gospodarstvo
znailo je da su banke i ostali zajmodavatelji bili voljni davati zajmove, ak i za financiranje potronje. Potroaki je procvat odravan i
time to je Argentina privatizirala dravna poduzea, prodajui ih
strancima. Da se itko potrudio pogledati argentinsku bilancu stanja,
ustanovio bi da se pogoravala, budui da je zemlja prodavala imovinu
i nakupljala obveze; ali M M F se usredotoio samo na deficit, i bio
je toliko zadovoljan usvajanjem njegove politike Washingtonskog
konsenzusa da je ignorirao probleme. Stranci su poticani da daju
zajmove Argentini, jer je M M F stalno izdvajao tu zemlju, hvalei je
zbog njezine niske inflacije i drugih mjera politike koja je bila u skladu
s njegovim savjetima. M M F je u tome otiao tako daleko da je, prije
svog godinjeg sastanka u Washingtonu 1999. godine, argentinskoga
predsjednika Carlosa Menema - koji e ubrzo biti iroko optuen za
korupciju - ak istakao kao uzor ekonomske vrline.

No iznenada se srea Argentine promijenila. Iznenadni je dogaaj

bila istonoazijska kriza 1997. godine, koja je do 1998. postala svjetska
financijska kriza. Jako su porasle svjetske kamatne stope za trita
u nastajanju. Preteno kao posljedica toga, argentinsko servisiranje
duga poraslo je sa 13 milijardi dolara 1996. godine na 27 milijardi
dolara 2 0 0 0 . godine. Te je probleme pogorao jaki dolar; budui da
je argentinski peso bio vezan uz dolar, postajao je sve vie precijenjen.
Neusklaenost njezinog deviznog teaja poveala se jo vie kad je
Brazil, njezin najvei trgovinski partner, devalvirao svoju valutu zbog
vlastite krize. Argentina je bila preplavljena uvozom i bilo joj je, uz
visok devizni teaj, teko prodavati vlastitu robu u inozemstvu. S manje
izvoza i vie uvoza, njezina se bilanca plaanja pogorala i morala je
vie uzimati zajmove u inozemstvu.
Tako je zapoeo zaarani krug u kojem je M M F igrao presudnu
ulogu. Kako su se poveavale svjetske kamatne stope, poveavale
su se i rate argentinskih zajmova, tako da se poveao njezin fiskalni
deficit. M M F je, usredotoen na deficit, zahtijevao vru fiskalnu
i monetarnu politiku: poveavanje poreza, smanjivanje rashoda i
poveavanje domaih kamatnih stopa. Te su mjere imale predvidljivi
uinak smanjenja argentinske proizvodnje - i poreznih prihoda.
Bilo je i drugih naina na koje je M M F bio odgovoran za nastajuu
krizu. M M F je poticao Argentinu da privatizira socijalno osiguranje
- to je rezultiralo smanjenjem prihoda koji su pritjecali vladi (kroz
poreze za socijalno osiguranje) bre nego to je rezultiralo smanjenjem
rashoda (za umirovljenike); da Argentina nije privatizirala socijalno
osiguranje, njezin bi deficit ak i u vrijeme krize bio blizu nule.14 Ne
samo da je M M F inzistirao na privatizaciji javnih uslunih djelatnosti
kao to su vodoopskrba i elektrina energija nego je inzistirao da, kad
se privatiziraju, cijene budu povezane s onima u Sjedinjenim Dravama;
to je znailo da su, s poveanjem cijena u Sjedinjenim Dravama,
Argentinci morali plaati sve vie i vie za osnovne potrebe - zbog
ega je zemlja postajala sve manje i manje konkurentnom i poveavala
se razina socijalnih nemira.
Ono to je neodrivo nee se odrati; a argentinski visoki devizni
teaj i rastui dug nisu bili odrivi. Napokon, potkraj 2001. godine i
poetkom 2 0 0 2 . godine ekonomska kriza u zemlji dola je do vrhunca;

Argentina je prestala vraati svoj dug - jednostavno nije plaala ono

to je dugovala - i pustila je da joj devizni teaj fluktuira. Vrijednost
pesa je brzo pala za treinu. U ekonomskom kaosu koji je uslijedio,
slubena stopa nezaposlenosti vinula se na preko 20 posto, a BDP je
pao za 12 posto.
Do tada je Argentina dugovala MMF-u golemi iznos. M M F bi trebao
pomagati zemljama u trenucima potrebe - a to je bio istinski trenutak
potrebe za Argentinu. Privatni vjerovnici obino zahtijevaju povrat
svojih zajmova kad gospodarstvo krene u silaznu fazu ciklusa - ba
kad su vladi osobito potrebna financijska sredstva. M M F je stvoren
dijelom kao priznanje tog neuspjeha trita, ali umjesto da ponudi da
e vie pozajmiti Argentini, i on je zahtijevao da zemlja otplati ono
to duguje, i da je htjela da M M F reprogramira svoje zajmove (u biti,
produi rokove dospijea) morala bi bila pristati na njegove uvjete - jo
istih onih uvjeta koji su i pridonijeli krizi. U usijanim pregovorima
iza zatvorenih vrata izmeu Argentine i M M F - a , Argentina nije
kapitulirala. Argentina se estoko pogaala, uviajui da bilo kakvi
daljnji zajmovi od M M F - a nikad ne bi stigli u Buenos Aires; novac
bi jednostavno ostao u Washingtonu kako bi se otplatilo ono to je
Argentina dugovala M M F - u . ( M M F se ak hvalisao tim postignuem
u sluaju zajma Rusiji nakon to je ta zemlja prestala otplaivati svoje
dugove). Argentina je k tomu znala da bi, ako popusti MMF-ovim
uvjetima, njezin pad ekonomske aktivnosti postao dublji. Konano,
Argentina je takoer uvidjela da M M F i drugi meunarodni zajmodavatelji mogu izgubiti jednako koliko i ona ako ne reprogramiraju
svoje zajmove. Iako je Argentina prestala vraati zajmove privatnim
zajmodavateljima, pitanje hoe li e prestati vraati zajmove MMF-u
i drugim slubenim zajmodavateljima ovisilo je o tome hoe li M M F
reprogramirati svoj zajam. Ako to ne bi uinio, morao bi proglasiti da
je Argentina prestala otplaivati svoje dugove, zbog ega bi njegove
poslovne knjige izgledale grozno. Argentina je bila u pravu i u tom
pogledu; premda je platila samo dio onoga to je dugovala i premda je
odbila pristati na uvjete koje je M M F zahtijevao, M M F nije proglasio
da je Argentina prestala otplaivati zajmove.
I MMF se estoko pogaao. Jedan bivi dunosnik MMF-a objasnio
je da njegova institucija jednostavno odraava kolektivne interese
vjerovnika, meu kojima je M M F bio glavni; kolektivni interes

vjerovnika bio je usaditi strah od steaja. eljeli su da svaka suverena

zemlja koja razmilja o neplaanju dugo i dobro razmisli prije nego to
to uini. Znali su da nema suda koji bi mogao prisiliti suverenu zemlju
da plaa ono to duguje; obino nije bilo nikakve ili malo imovine koju
bi se moglo plijeniti (za razliku od privatnih steajeva, gdje vjerovnici
mogu preuzeti kompaniju ili zaloenu imovinu). Samo je strah pokretao
plaanje; bez straha zajmovi ne bi bili otplaeni i trite dravnog duga
bi jednostavno presuilo. M M F je "odbijao prihvatiti da kao odgovor".
Da je Argentina pristala na neki konkretni zahtjev, M M F bi nametnuo
nove zahtjeve, elei produiti agoniju Argentine i uiniti neplaanje
to je mogue skupljim.
Bez ijednog MMF-ovog programa na djelu, Argentina je uinila
neto to nitko nije oekivao. Poela je rasti. Bez politike stezanja u
MMF-ovu stilu, bez toka novca iz zemlje za plaanje vjerovnicima, i
potpomognuta velikom devalvacijom svoje valute, Argentina je nakupila
tri godine rasta od osam posto ili vie. Kako se vratio rast, uspjela je
ak obrnuti svoj fiskalni deficit - neto to MMF-ov program nije nikad
postigao. Da je Argentina nastavila slati novac u Washington i nastavila
prihvaati diktate M M F - a , gotovo bi sigurno prola daleko loije.
Dok se Argentina uspijevala oporaviti unato tomu - ili, tonije
reeno, zbog toga - to nije imala M M F - o v program, oporavak je,
zbog neuspjeha restrukturiranja duga, brzo postao tei nego to je bilo
potrebno. Vjerovnici, ukljuujui mnoge obine tedie u Italiji koji su bili
potaknuti da kupuju argentinske obveznice ne shvaajui u potpunosti
rizike povezane s njima, takoer su patili zbog duge odgode. Mnogi
nisu izdrali te su morah prihvatiti velike gubitke, prodajui obveznice
pekulantima koji su raunali da e Argentina na kraju poboljati svoju
nagodbenu ponudu.
Argentina je od poetka jasno dala na znanje da eli novi MMF-ov
program, da nije rije o pukom odustajanju od njezinih obveza; no
uvidjela je i svoje obveze prema svojim graanima te da je bolje ne
imati nikakav M M F - o v program nego imati program koji bi uguio
njezino gospodarstvo ili koristio njezine oskudne resurse da zapadne
banke izvue iz nevolje.
Pria o Argentini sadri mnoge lekcije o tome to bi trebale, a
to ne initi zemlje i meunarodna zajednica (osobito M M F ) . Ona

pokazuje, jo jednom, da ak i zemlje za koje se ini da se dobro

ponaaju i umjereno uzimaju zajmove mogu zavriti s razornim dugom
zbog sila koje su izvan njihove kontrole i njihovih granica; pokazuje
kako je lako da jednu duniku krizu poprati druga; pokazuje da
izvanjska pomo moe doi po vrlo visokoj cijeni - i da postupanje
po savjetima M M F - a , pa i postizanje najboljih ocjena u tome, niti
titi zemlju od krize niti je imunizira protiv kasnijih kritika M M F - a .
to je najvanije, uspjean oporavak Argentine bez MMF-ove pomoi
otvara pitanja drugdje. Bi li ova ili ona zemlja trebala slijediti njezin
primjer? Bi li Brazilu bilo bolje da je prestao otplaivati dugove umjesto
da provodi strogo tedljivu politiku restriktivnog prorauna koja je
dovela do tako malo rasta tijekom prvog mandata predsjednika Luiza
Incija Lule da Silve, unato ogromnom izvozu?
Argentina je takoer pokazala da nakon prestanka plaanja postoji
ivot: zemlja moe ak bre rasti. No malo je zemalja hrabro poput
Argentine. Strah od posljedica neotplaivanja dugova ono je to tjera
zemlje da ih otplauju, nameui goleme tegobe svojim graanima.
Snagu tih strahova shvatio sam tijekom posjete Moldaviji. Iako su
otplate duga odnosile tri etvrtine njihovog ve oskudnog prorauna,
tamonji su dunosnici stalno govorili da u sluaju prestanka plaanja
nee imati pristupa novcu. Upozorio sam ih da ne dobivaju nikakav
novac. Tok financijskih sredstava kretao se iz Moldavije u Europu i
Sjedinjene Drave, a ne obratno. tovie, u najboljem bi sluaju prolo
mnogo, mnogo godina prije nego to bi uope dobili ikakav novac
od privatnog sektora. Sa svim svojim servisiranjem duga, oni, kao i
druge jako zaduene zemlje, nisu mogli ulagati ono to je potrebno za
rast, a bez rasta su bili bezizgledno mjesto s gledita zajmodavatelja.
Neplaanje bi barem zaustavilo otjecanje novca iz zemlje.
Veina zemalja koje su pod prevelikim teretom duga nee moi,
dokle god njihova gospodarstva ostaju stagnantna - a ostat e dokle
god su sputane dugom - dobiti pristup tritima kapitala, ma koliko
vjerno servisirale svoj dug. Kad, pak, ponu rasti, opet e dobiti pristup
meunarodnim tritima kapitala, ak i ako su prestale otplaivati
dugove. Rusija je ponovno dobila pristup unutar dvije godine od svog
prestanka vraanja zajmova 1998. godine. Financijska trita gledaju
naprijed. Ona pitaju o izgledima neke zemlje za otplaivanje zajmova.

Gospodarstvo s punom zaposlenou, i snanije zato to se oslobodilo

golemog tereta duga, neto je na to se valja kladiti.15 Drugim rijeima,
prestanak otplaivanja zajmova moe, u razmjerno kratkom vremenu,
zapravo dovesti do poveanog istog priljeva kapitala.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE:

TO UINITI S DUGOM ZEMALJA U RAZVOJU
Rasprave o olakavanju duga su zamrene i zbunjujue dijelom zato
to postoje etiri uvelike (ali ne potpuno) zasebne kategorije. Postoje
"normalne" vrlo siromane zemlje koje su uglavnom uzimale zajmove
od drugih vlada i multilateralnih institucija kao to je M M F . Zatim
postoje zemlje koje su patile pod korumpiranim i opresivnim vladama,
pa su te vlade meu mnogim svojim nepovoljnim naslijeima ostavile
nasljee duga. Tree, postoje trita u nastajanju na kojima su preteno
privatni zajmodavatelji dali previe zajmova privatnim zajmoprimateljima,
tako mnogo da taj problem ima nacionalne posljedice; sluaj Koreje,
Tajlanda i Indonezije gdje su privatni dugovi uzrokovali regionalnu
krizu, to dramatino ilustrira. Konano, postoje zemlje sa srednjim
dohotkom, kao to je Argentina, kojima se davalo previe zajmova
(ili su, ovisno o toki gledanja, uzimale previe zajmova), uglavnom
od strane privatnih zajmodavatelja, no i M M F - a , Svjetske banke i
regionalnih razvojnih banaka, i ne mogu platiti ono to duguju bez
bolnih prilagodbi.

Olakavanje duga najsiromanijima

Vrlo siromane zemlje tako su oajniki siromane da uzimaju novac
u bilo kojem obliku u kojem ga mogu dobiti. Privatni zajmodavatelji
im u pravilu nee davati zajmove; no u prolosti su Svjetska banka,
M M F i razvijene industrijske zemlje esto davale zajmove uz niske
kamatne stope. Poivalo je to na nadi da e zajmovi financirati projekte
i programe koji e dovesti do rasta - dovoljno rasta da bi zemlji bilo
lako vratiti zajmove. Ali esto nije ispalo tako. ak i kad je bilo rasta,
bio je tako slab da nije bio ravan porastu stanovnitva; dvadeset godina

nakon to je dodijeljen zajam, zemlja je jo siromanija i nije u situaciji

da ga otplauje.
Godine 1996. meunarodna zajednica napokon je priznala potrebu da se ublai dug vrlo zaduenih siromanih zemalja. Stvoren
je program HIPC (to je kratica za engleske rijei "highly indebted
poor countries" - vrlo zaduene siromane zemlje). Ali taj je program
imao nepostojanu povijest. Tijekom sljedeih etiri godine, samo su
tri zemlje dobile olakanje. M M F je bio zaduen za postavljanje uvjeta
za olakanje duga i postavio ih je tako visoko da se malo zemalja
kvalificiralo. Zemlje su morale strogo provoditi ono to je M M F
preporuivao. Dano im je malo slobode djelovanja. Kritiari tvrde
da to nije bilo sluajno: ponuda olakanja duga bila je mono orue
MMF-a za prisiljavanje tih zemalja da prihvate gotovo sve to je on
zahtijevao, ali im bi olakanje duga bilo dodijeljeno, MMF-ov stisak
oko vrata postajao je znatno slabiji. M M F , meutim, nije jedini izvor
problema; neki su zajmovi dani bilateralno, a o olakanju duga morali
su se sloiti svi glavni vjerovnici.
U odgovoru na to, godine 2000., pokret koji je nazvan Jubilej 2 0 0 0 .
(u komemoriranju biblijskog Jubileja, koji je davao oprost od duga svakih
pedeset godina) mobilizirao je javno mnijenje glede olakavanja duga i
dolo je do sporazuma da se proiri program HIPC. Od srpnja 2 0 0 5 .
godine dvadeset i osam zemalja dobilo je vie od 56 milijardi dolara
olakanja duga, ime je dug to ga je ta mala skupina zemalja dugovala
strancima smanjen za priblino dvije treine. Od tih dvadeset i osam
zemalja, devetnaest je dobilo olakanje servisiranja duga u iznosu od 37
milijardi dolara; glede ostalih, potpuno oslobaanje od duga iziskuje
da zemlje ispune odreene uvjete, manje teke od onih iz prolosti i
usmjerene na smanjenje siromatva. Tempo je bolji nego prije, ali nije
dovoljno brz. Jo uvijek postoji mnogo zemalja koje ekaju olakavanje
duga; mnoge, kao Indonezija, nisu dio programa HIPC zato to ih se,
iako su vrlo siromane, smatra prebogatima za otpis duga; Moldavija
nema pravo na to jednostavno zato to olakavanje duga nije proireno
na zemlje biveg Sovjetskog Saveza. I dok se olakavanje odgaa,
arolija sloenog ukamaivanja djeluje tako da dugovi i dalje rastu.16
Bilo je potrebno neto vie i, kao to smo naveli u prvom poglavlju,
postojao je odgovor. Voe razvijenih industrijskih zemalja, G-8, na

svom sastanku na vrhu u lipnju 2005. godine u Gleneaglesu u kotskoj,

sloili su se da e osigurati olakavanje duga do 100-postotnog oprosta
za osamnaest najsiromanijih zemalja svijeta, od kojih je etrnaest u
Africi. 17
Kako pokazuje situacija u Moldaviji, bez olakavanja duga vrlo
zaduene siromane zemlje nee moi udovoljiti temeljnim potrebama
svojih graana, a kamoli izvriti nuna ulaganja ele li izai iz svog
siromatva. Za najsiromanije zemlje svijeta mora postojati ubrzani
oblik olakavanja duga, proirenje i ekspanzija trenutane inicijative
HIPC na vie zemalja. I kako su zemlje G-8 utvrdile u Gleneaglesu,
olakavanje duga mora biti duboko: svaki dolar poslan u Washington
ili London ili Bonn je dolar koji nije dostupan za uklanjanje siromatva
kod kue. Plitko olakavanje duga naprosto ostavlja zemlju da se i
dalje mui, s jo jednom dunikom krizom koja se nazire u ne tako
dalekoj budunosti.
Olakavanje duga mora se obavljati na nain koji ne umanjuje
dostupnost drugih oblika pomoi. Pomo za vrlo siromane ne bi
trebala dolaziti nautrb siromanih. Olakavanje duga ve se kritizira
kao nagraivanje ne samo nesretnih nego i neodgovornih. Zemlje koje
su uloile velike napore da dre svoj dug pod kontrolom ne bi trebale
zapravo biti kanjene dobivanjem manje pomoi nego one koje su bile
rastrone. Danas zemlje u razvoju koje su otplatile to su dugovale,
barem do toke da vie ne dolaze u obzir za olakavanje dugova, brinu
da olakavanje dugova oduzima novac koji bi inae mogao biti dostupan
njima - osobito u Svjetskoj banci, gdje je otplata zajmova glavni izvor
novca za davanje zajmova. Samo e vrijeme rei hoe li razvijene
industrijske zemlje nadoknaditi manjak tako da Svjetska banka moe
odrati svoje programe davanja zajmova. To je osobito vano zato to
esto ima manje olakavanja duga nego to izgleda: velik je dio toga
naprosto pitanje raunovodstva, priznanje realnosti da dotina zemlja
ionako ne bi nikad mogla otplatiti iznose koje duguje.18 Ako se, dakle,
novac koji bi otiao na druge oblike pomoi rauna kao olakavanje
duga, to e u praksi znaiti da je ukupni iznos pomoi smanjen.
Mnogi brinu da e te siromane zemlje u razvoju uskoro opet
postati vrlo zaduene. U jednom bi smislu odgovornost trebala biti na
zajmodavateljima. Veina tih zemalja je tako oajniki siromana da nije

razumno oekivati od njih da odbiju zajmove. 19 Zajmodavatelji bi se

trebali pobrinuti da je svaki zajam ogranien na iznos koji zemlja moe
otplatiti. U praksi, to znai da bi trebalo biti razmjerno malo davanja
zajmova. Veina tih zemalja nije samo sada oajniki siromana; bit
e oajniki siromane i kad doe vrijeme za otplatu zajma. ak i ako
pozajmljeni novac ima visoki prinos, vladama e biti teko pokupiti
prihode koji su potrebni za financiranje otplate; a novac kojeg se troi
na otplatu zajmova neminovno dolazi dijelom na utrb izdataka za
obrazovanje, zdravstvo i druge vitalne socijalne i razvojne potrebe.
Vie pomoi u obliku bespovratnih davanja i vie dune panje na
strani zajmodavatelja smanjili bi vjerojatnost da tako mnogo najsiromanijih zemalja svijeta bude, u budunosti, optereeno pretjeranim
dugom.20

Odiozni dug
U jednoj kategoriji davanja zajmova, moralni razlog za opratanje duga
osobito je jak. Radi se o "odioznim dugovima"; stvorila ih je vlada
koja nije demokratski izabrana, a uzajmljeni je novac moda ak i
pomogao brutalnom reimu da ostane na vlasti. Koji god bio motiv
zajmodavatelja - bilo politiki (kupiti naklonost u Hladnome ratu) ili
ekonomski (dobiti pristup bogatim mineralnim resursima) - nemoralno
je prisiljavati narod tih dunikih zemalja da otplauje te dugove.
Iraki dug koji je stvoren pod Saddamom Husseinom pripada toj
kategoriji, kao i dug Etiopije koja je, do 2 0 0 6 . godine, jo vraala
dugove to ih je stvorio omraeni Mengistuov reim i njegov Crveni
teror, koji je brutalno postupao sa zemljom od pada Hailea Selassiea
1974. godine do njegova zbacivanja 1991. godine. Mengistu Haile
Mariam sluio se tim novcem za kupnju oruja kako bi svladao one
koji su se protivili njegovoj tiraniji. Sadanja vlada zapravo plaa za
oruje koje je koriteno za ubijanje njezinih suboraca dok su se borili
za uspostavu novog reima.
Nigerija je 2 0 0 5 . godine imala dug od nekih 27 milijardi dolara
- velik dio njega je kumulativna kamata na zajmove to su ih uzeli
korumpirani vojni diktatori tijekom razdoblja 1964.-1979. i 1983.-1999.,

kad je bogatstvo zemlje pljakano, upravo u vrijeme crpljenja nafte u

vrijednosti od nekih etvrt milijardi dolara. Tijekom hladnoga rata,
zapadne sile i meunarodne financijske institucije pozajmljivale su
novac Kongu. Taj je novac njegov vojni diktator, Mobutu Sese Seko,
otpremao na tajne bankovne raune u vicarskoj i drugdje; zajmodavatelji
su znali, ili su trebali znati, da se novac nije troio na razvoj. To nije
bila njegova svrha: svrha mu je bila kupiti prijateljstvo u hladnome
ratu, ili barem postii da Kongo ne prodaje svoje prijateljstvo Rusiji, te
osigurati pristup zapadnih kompanija bogatim prirodnim resursima te
zemlje. Do kraja njegova reima, zemlja je nagomilala osam milijardi
dolara vanjskog duga, a Mobutu je nagomilao osobno bogatstvo koje
se procjenjuje izmeu 5 i 10 milijardi dolara. A sada, osim u sluaju
oprosta tog duga, ne plaaju graani zapadnih sila za podrku koju su
dah Mobutuu, nego graani Konga kojima je ostalo da plate njegove
dugove.
ileanci danas otplauju dugove koji su stvoreni tijekom Pinochetova
reima, Junoafrikanci dugove koji su stvoreni tijekom apartheida. Da
Argentina nije prestala otplaivati svoj dug, Argentinci bi jo plaali
zajmove koji su financirali "prljavi rat" od 1976. do 1983. godine, u
kojem je, prema procjenama, nestalo od 10.000 do 3 0 . 0 0 0 Argentinaca.
Postoji jednostavno rjeenje problema odioznog duga: trebala bi
vaiti presumpcija da te zemlje ne bi trebale otplatiti te zajmove. To
jednostavno rjeenje ne samo da rjeava problem trenutanog tereta
duga nego i njegovog ponovnog pojavljivanja: ako su vjerovnici upozoreni da davanjem zajmova takvim reimima riskiraju da im novac
nee biti vraen, tada nee biti skloni davati zajmove. "Kreditne
sankcije" vjerojatno bi bile mnogo uinkovitije od trgovinskih sankcija
(gdje meunarodna zajednica pokuava postii da se zemlje ponaaju
"dobro" prijetei da e im ukinuti trgovinu). Jer, kako je ministar
vanjskih poslova Drago istaknuo prije sto godina, nema suda koji moe
prisiliti zemlje da otplauju dugove; i ako postoji opi konsenzus u
meunarodnoj zajednici da je neki konkretni dug odiozan i da zemlja
nema obvezu otplatiti ga, vjerojatno nee biti nepovoljnih posljedica u
sluaju neplaanja; a bez nepovoljnih posljedica, nee biti poticaja za
otplaivanje. Slijedom tog rasuivanja, zajmodavatelji nee eljeti davati
zajmove; nasuprot tome, trgovinske su sankcije esto neuinkovite,

budui da je trgovina sa zemljama pod sankcijama profitabilna, tako

da tvrtke uvijek pokuavaju zaobii sankcije. 21
Poemo li dalje, Ujedinjeni narodi bi mogli drati popis zemalja
glede kojih bi ugovaratelji i vjerovnici bili upozoreni da e njihovi
ugovori i dugovi biti preispitani im reim ode s vlasti. Vlade i banke
koje daju zajmove opresivnim reimima znale bi da riskiraju da im oni
nee biti vraeni. Mogle bi se utvrditi smjernice glede prihvatljivosti
ugovora i dugova: zajmovi za izgradnju kola bili bi doputeni, dok
zajmovi za kupovinu oruja ne bi. (Budui da su financijska sredstva
zamjenjiva - zajam za financiranje kole oslobaa vladi novac za troenje
na oruje - neki tvrde da bi sve zajmove represivnim reimima trebalo
tretirati kao odiozne; meutim, postoje dokazi da davanje zajmova za,
recimo, obrazovanje doista rezultira veim izdacima za obrazovanje
nego to bi inae bio sluaj). Moglo bi se osnovati meunarodni kreditni
sud koji bi donosio potrebne presude. Za postojee bi zajmove pitao
je li zajmodavatelj trebao prepoznati, kad je davan zajam, da je rije u
stvari o odioznom dugu? Jasno, mnogi privatni davatelji zajmova reimu
apartheida u Junoj Africi, osobito nakon sankcija koje je nametnuo
UN, trebali su znati da su ti dugovi odiozni, ba kao to bi i danas
svatko tko daje zajmove sudanskom reimu, za koji su i Sjedinjene
Drave i UN prosudili da je upleten u genocid, trebao shvatiti da su
ti zajmovi odiozni.
Analogna pitanja se otvaraju u odnosu na ugovore. Bi li vlade
trebale biti prisiljene kompenzirati privatne ugovaratelje zbog raskidanja
ugovora, kad je taj ugovor zakljuen s korumpiranim i diktatorskim
reimom? Bi li te ugovore trebalo tretirati kao odiozni dug - osobito
kad su ugovori moda pomogli odranju reima na vlasti? I ima li
injenica da u samom procesu ugovaranja esto postoji korupcija
nekakvog utjecaja? U sluaju Iraka, Sjedinjene Drave su tvrdile da se
potovanjem ugovora zakljuenih sa Saddamom Husseinom nagrauje
korupciju. U sluaju Indonezije, nakon zbacivanja Suharta, ameriki
veleposlanik je tvrdio da je svetost ugovora nepovrediva. (Veleposlanik
je bio nagraen kako bi se oekivalo; nakon umirovljenja iz Ministarstva
vanjskih poslova, imenovan je u upravni odbor jedne amerike rudarske
kompanije aktivne u Indoneziji koja je bila optuena i za korupciju i
za unitavanje okolia).

Za mnoge, pitanje nije samo bi li dugovi trebali biti otplaeni ili

ugovori ispotovani, nego bi li zapadne institucije trebale biti odgovorne
za neke od teta koje su proizale iz opstanka reima ijoj su trajnosti
pridonijele.

Privatni prekogranini dug

Do istonoazijske krize 1997. godine mnogi su vjerovali da samo javno
uzimanje zajmova moe biti problem. Na kraju krajeva, rasuivalo
se, privatne bi stranke uzimale zajmove samo ako ih mogu otplatiti,
a vjerovnici bi davali zajmove samo ako su sigurni da ih privatne
stranke mogu otplatiti. tovie, tvrdilo se da bi u sluaju problema s
otplatom samo zajmodavatelj snosio posljedice. Istonoazijska kriza je
pokazala da je takvo razmiljanje pogreno. U temelju krize nalazila
se pretjerana zaduenost privatnih kompanija. Budui da su vjerovnici
odbijali restrukturirati svoje zajmove denominirane u dolarima, cijela
je regija gurnuta u krizu.
Dogodilo se tada ono to se dogodilo na tako mnogo drugih mjesta:
privatne su obveze zapravo nacionalizirane. M M F je opskrbio vlade
dolarima da isplate zapadne vjerovnike. Vjerovnici su bili zatieni,
zajmoprimatelji osloboeni problema - a poreznim obveznicima u
zemljama u razvoju ostao je teret otplate MMF-u.
Postojala je alternativa: privatni zajmoprimatelji su mogli jednostavno
prestati otplaivati svoje zajmove - proglaavajui steaj. Problem je
bio u tome to je malo zemalja imalo dobre pravne okvire da bi se
nosilo s onim to se tada dogaalo. Postojala je gotovo opa suglasnost
da su zemljama u razvoju potrebni bolji zakoni o steaju, a M M F je
pokuao nametnuti poseban skup zakona o steaju - zakona koji su
skloni vjerovnicima - onim zemljama koje su mu se obratile za novac
i savjet. Ne udi da MMF-ovi makroekonomisti nisu doista razumjeli
mikroekonomiju steaja. Oni osobito nisu razumjeli da ne postoji jedan,
"ispravan" pristup steaju. tovie, oblikovanje zakona o steaju bilo
je meu najspornijim temama na amerikoj politikoj sceni. Misliti
da se moemo osloniti na neke meunarodne tehnokrate za rjeenje
onoga to je u svojoj biti politiko pitanje nije samo besmisleno nego je
i opasno jer ti tobonji tehnokrati mogu, zapravo, odraavati posebne

interese. No zakon o steaju odraava vie od puke ravnotee izmeu

interesa vjerovnika i dunika; on govori neto o shvaanjima drutvene
pravde koja vladaju u nekom drutvu.
Postoji obilje momenata koji ulaze u oblikovanje zakona o steaju.
Postoji, dakako, potreba da se postigne prava ravnotea izmeu interesa
vjerovnika i dunika. Zakon o steaju koji je pretjerano naklonjen
dunicima pruit e nedovoljno poticaja zajmoprimateljima da vrate
zajam; bez toga, trita kredita nee moi funkcionirati. No zakon o
steaju koji je pretjerano naklonjen vjerovnicima pruit e nedovoljno
poticaja da se vjerovnici upuste u paljivo procjenjivanje sposobnosti
zajmoprimatelja da otplate zajam. Jedna amerika banka reklamira
svoje kreditne kartice sloganom "kvalificirani pri roenju" - to
ukazuje na odreeni manjak napora u razlikovanju izmeu dobrih i
loih zajmoprimatelja.
Ako se procedure steaja produe, kompanije mogu ostati u neizvjesnosti iekivanja rjeenja tijekom dueg razdoblja u kojem vlasnitvo
nije jasno; bit e teko uzimati zajmove, a uprava moe imati poticaja
da kompaniju liava imovine - prodavajui njezinu imovinu brzo kako
bi dola do gotovine. No kruti zakoni o steaju mogu prisiliti na likvidaciju, unitavajui radna mjesta i organizacijski kapital. (Vrijednost
takozvanog gudvila neke tvrtke - vrijednost nematerijalne imovine
tvrtke, koja ukljuuje i vrijednost njezinog ugleda - esto je daleko
vea od vrijednosti njezine fizike imovine). Svi ti momenti igraju
vanu ulogu u suvremenom steajnom pravu. U Sjedinjenim Dravama,
Poglavlje 11 zakonika o steaju osigurava prilino brzu reorganizaciju
korporacije - otplatu dugova, pretvaranje dugova u temeljni kapital,
pri emu se postojei vlasnici temeljnog kapitala preteno ili potpuno
istiskuju dok vjerovnici postaju novi vlasnici. Kompanije nastavljaju
poslovati tijekom cijelog razdoblja steaja. Premda ga neki kritiziraju da
je previe naklonjen dunicima, nije sprijeio tvrtke da dobiju pristup
kreditu - ak i kad su, poput nekoliko jo uvijek djelatnih avioprijevoznika (Continental i US Airways), vie nego jednom otile u steaj.
Tijekom istonoazijske krize, kao glavni ekonomist Svjetske banke,
zagovarao sam stvaranje "super Poglavlja 11", posebne odredbe o
steaju za zemlje u kojima je do steaja dovela neka velika makroekonomska nevolja - kolaps deviznog teaja, velika recesija ili depresija
ili nepredvieno poveanje kamatnih stopa na tritu u nastajanju.

U tim je okolnostima jo potrebnije imati brzo rjeenje. Osim toga,

presumpcija da problem s kojim se suoava kompanija nije rezultat
loeg upravljanja nego sila izvan njezine kontrole, bila bi vea nego u
normalnom osobnom ili poslovnom steaju. Stoga bi super Poglavlje
11 bilo naklonjenije dunicima i dopustilo bre restrukturiranje nego
obino Poglavlje 11.
No brzo rjeavanje problema kompanija koje ne mogu otplatiti
svoje dugove nije supstitut za prvenstveno izbjegavanje problema. To
i opet znai izbjegavanje uzimanja zajmova - i smanjenje izloenosti
riziku i promjenjivosti kako se "razumni" dug ne bi brzo pretvorio
u dug s kojim se ne moe upravljati. Budui da i zajmoprimatelji i
zajmodavatelji podjednako ignoriraju makroekonomske posljedice
pretjerane zaduenosti, ne udi da je inozemna zaduenost esto
previsoka, to je razlog da je potrebna intervencija vlade. 22 Budui da
uzimanje kratkoronih inozemnih zajmova osobito izlae zemlje riziku
krize, vlade bi ga trebale destimulirati, primjerice, nameui poreze i
ogranienja kratkoronim tokovima kapitala.

Dravni steaj
Vrlo siromane zemlje i zemlje koje se oporavljaju od korumpiranih
reima nisu jedine koje se suoavaju sa silnim dunikim problemima.
Meksiko, Brazil, Argentina, Rusija i Turska na dugom su popisu zemalja
koje nedavno nisu imale samo problem nego su se suoile s ekonomskom krizom zbog potekoa u udovoljavanju dunikim obvezama.
Nitko ne govori o opratanju duga za te zemlje, dijelom zato to, na
jednoj razini, te zemlje imaju sposobnost otplate: pretpostavlja se da
bi mogle poveati poreze i smanjiti rashode dovoljno da generiraju
potrebni prihod. Vrijednost imovine tih zemalja uvelike premauje
vrijednost onoga to duguju. No trokovi za zemlju mogu biti golemi,
iznad onoga to su njezini graani spremni platiti. ak i ako vjerovnici
nisu spremni oprostiti dug po vlastitoj inicijativi - to, obino, nisu
- postoji alternativa: prestanak otplaivanja i ponovno pregovaranje.
To je, kako smo vidjeli, bio put kojim je pola Argentina. No vidjeli
smo i da je restrukturiranje argentinskog duga bilo nepotrebno teko.
Potrebno je pet kljunih reformi.

Ne inite tetu
Prva je da razvijene zemlje ne ine tetu. Olakavanje duga ne hi
trebalo biti prilika za ucjenjivanje zemalja ili za potkopavanje njihovih
demokratskih institucija. Olakavanje duga bi trebalo omoguiti
novi poetak. Pariki klub je neformalna skupina devetnaest zemalja
vjerovnika, meu kojima su Sjedinjene Drave, Japan, Rusija i mnoge
europske zemlje; one kolektivno odluuju o tome tko dobiva koliko
olakavanja duga i pod kojim uvjetima. Kad Pariki klub inzistira da
Irak, kao uvjet za olakavanje duga, pristane na ok terapiju i usvoji
ekonomsku politiku Washingtonskog konsenzusa, to Bagdadu oduzima
ekonomsku suverenost. 23 U studenome 2 0 0 4 . godine sloili su se da
e oprostiti 30 posto irakog duga koji iznosi 40 milijardi dolara, i
jo 30 posto za tri godine, ako Irak pristane na M M F - o v program
privatizacije i liberalizacije, program ije je usvajanje u Iraku Bushova
administracija cijelo vrijeme eljela. U to se vrijeme inilo da su izgledi
za djelovanje ok terapije u Iraku bili jo bijedi nego u Rusiji, gdje je
M M F nametnuo isti recept i doveo do 40-postotnog pada BDP-a.
Irako gospodarstvo isto tako nije dobro prolo, premda dio krivnje
lei na pobuni, a dio na neadekvatnosti amerikih napora za ponovnu
gradnju infrastrukture.
Na isti se nain od Nigerije trailo, tijekom njezinih pregovora o
olakavanju duga, da provodi M M F - o v program kao uvjet za oprost
duga. Kritiari su pitali zato, kad je Nigerija ve pokazala da moe
sama dobro upravljati svojim gospodarstvom: smanjila je inflaciju,
upravljala svojim proraunom i poveala transparentnost.
Koji god bili uvjeti to ih namee M M F , njima e se prigovarati
naprosto zato to su nametnuti - oni dolaze izvan zemlje. No M M F -ovim se uvjetima osobito moe prigovarati zato to su esto tako loe
prilagoeni zemlji. M M F je postao toliko opsjednut inflacijom da se esto
ini kako zaboravlja rast i realnu stabilnost - posveuje malo pozornosti
promjenljivosti koliine proizvoda i zaposlenosti. Kao posljedica toga,
umjesto da izlijei nedostatke na tritima privatnog kapitala ili potire
uinke tih nedostataka, esto ih je pogorao. Umjesto da daje sredstva
za financiranje anticiklike politike, u pravilu zahtijeva da zemlje koje
prolaze kroz pad ekonomske aktivnosti nametnu politiku kontrakcije.
Jedan od najvanijih napredaka u ekonomiji tijekom prolog stoljea
bila je spoznaja Johna Maynarda Keynesa da drava, time to troi

vie i smanjuje poreze i kamatne stope, moe pomoi zemljama da se

oporave od recesije. M M F je odbacio tu kejnzijansku politiku, usvajajui
umjesto nje predkejnzijansku politiku koja se usredotouje na vladine
deficite; ta politika donosi poveanje poreza i smanjivanje rashoda
u recesijama, upravo suprotno onome to je preporuivao Keynes.
U praktiki svakom sluaju u kojem je iskuana, MMF-ova politika je
pogorala pad ekonomske aktivnosti. Ekonomisti ne moraju, na kraju
krajeva, ponovno napisati svoje udbenike, no ono to je predstavljalo
dobru vijest za akademske ekonomiste bilo je razorno za milijune ljudi
koji ive u tim zemljama.
Osobito je problematina politika visokih kamatnih stopa koju je
M M F nametao radi stabiliziranja deviznih teajeva; premda visoke
kamatne stope to nisu uspjele uiniti, brzo su dovele do eksplozije
tereta duga. Vlade su morale uzimati sve vie i vie zajmova samo da
bi plaale kamate na ono to su dugovale.
Politika koju je M M F nametao kao uvjet za zajmove teti zemljama
zajmoprimateljima na druge naine. Opetovano sam isticao da se ak i
zemlje koje umjereno uzimaju zajmove mogu suoiti s problemom zbog
visoke razine ekonomske promjenjivosti, ukljuujui i promjenjivost
deviznih teajeva i kamatnih stopa. Liberalizacija trita kapitala
(koju je M M F zahtijevao od zemalja u razvoju, ili im ju je nametnuo)
izloila je zemlje veem riziku i promjenjivosti, te ograniila njihovu
sposobnost da reagiraju. (Ako bi smanjile kamatne stope, primjerice, u
vrijeme pada ekonomske aktivnosti, moglo bi doi do odljeva kapitala
iz zemlje).

Povratak anticiklikom davanju zajmova

Obrazac prociklikog privatnog davanja zajmova - zahtijevanja da
se novac otplati ba onda kad je novac zemlji najpotrebniji - zacijelo
e se nastaviti. Banke se bave zaraivanjem novca, a stara izreka da
banke daju zajmove samo onima kojima novac ne treba temelji se na
debelom iskustvu. No upravo su trini neuspjesi poput toga bili glavni
razlog to je uope i dolo do osnivanja M M F - a i Svjetske banke; kako
smo ve istaknuli, oni su stvoreni dijelom zato da pomognu izbjei jo
jednu svjetsku katastrofu kakva je bila Velika depresija. Anticikliko
davanje zajmova (vie davanja zajmova kad je gospodarstvo slabo)
bilo je u okvirima njihove izvorne misije. Potirui procikliki obrazac

privatnog davanja zajmova, takvo anticikliko davanje zajmova moe

silno pridonijeti stabilnosti. Moe pomoi zemljama u razvoju da
financiraju rashode u recesijama, dajui potreban fiskalni stimulans.
M M F , Svjetska banka i regionalne razvojne banke u Africi, Aziji,
istonoj Europi i bivem Sovjetskom Savezu i Latinskoj Americi moraju
se vratiti anticiklikom davanju zajmova.

Smanjenje rizika
Tree, mora se smanjiti rizik od uzimanja zajmova. Ranije sam naglasio
da su mnogi problemi s dugom uzrokovani injenicom da su zemlje
u razvoju prisiljene snositi rizik promjenjivosti deviznih teajeva i
kamatnih stopa. Wall Street se dii svojom sposobnou da razbija
rizik na dijelove, to omoguuje premjetanje rizika s onih koji su ga
manje sposobni snositi na one koji su za to sposobniji. Ipak, u sluaju
duga zemalja u razvoju, on to uglavnom nije uspio.
Dok ne uskoe privatna financijska trita, pokazujui da su
sposobna i voljna apsorbirati vie rizika kamatnih stopa i deviznog
teaja s kojima se suoavaju zemlje u razvoju, meunarodne financijske
institucije trebaju preuzeti aktivniju ulogu u apsorbiranju rizika. To
osobito vai u sluaju njihovih vlastitih zajmova; ugovori o dugu mogu
se oblikovati tako da zatite zemlje u razvoju od razornog djelovanja
fluktuacija kamatnih stopa i deviznih teajeva. 24 Mogu pomoi i u
zajmovima od drugih. Svjetska banka ve daje osiguranje protiv rizika
nacionalizacije; to bi osiguranje mogla proiriti tako da obuhvati rizike
promjena kamatnih stopa i deviznih teajeva, pa ak i prestanaka
vraanja dugova. Zbog premije bi uzimanje zajmova postalo skuplje,
i to bi moglo destimulirati uzimanje zajmova (to, kako sam rekao,
moe biti samo po sebi dobro), ali bi troak premije bio daleko manji
od trokova promjenjivosti s kojom se danas suoavaju zajmoprimatelji.
Rizici uzimanja zajmova mogu se smanjiti ako zemlje uzimaju
zajmove u vlastitoj valuti i zbog toga je vano razviti trite dugova u
lokalnoj valuti. Svjetska banka i druge multilateralne razvojne banke
mogu pridonijeti jaanju tih trita uzimajui zajmove na njima kad
prikupljaju sredstva. 25 Nekoliko azijskih zemalja, predvoenih Tajlandom, zapravo pokuavaju stvoriti azijsko trite obveznica, na kojem se
zajmovi uzimaju u koari lokalnih valuta. Ispravna makroekonomska

politika tih zemalja, iji su odrazi niska inflacija i (s izuzetkom krize

iz 1997. godine) relativno stabilni devizni teajevi, stvara ambijent
koji pridonosi takvom tritu; injenica da tako mnogo tednje nastaje
unutar Azije trebala bi takoer pomoi u njegovu stvaranju.
Razvijene industrijske zemlje moraju biti osjetljive na to kako
politika namijenjena osiguravanju vee stabilnosti njihovim vlastitim
gospodarstvima, na primjer tretiranje kratkoronog davanja zajmova u
inozemstvo kao sigurnijeg od dugoronog davanja zajmova, moe izvoziti
nestabilnost u zemlje u razvoju. Potrebno je promijeniti regulativu i
institucionalna rjeenja na temelju kojih se nju formulira. Primjerice,
bankovnu regulativu i standarde postavlja Banka za meunarodna
poravnanja (BIS), institucija koja je ak jo manje demokratska i transparentna od M M F - a ; u postavljanju tih standarda, barem u prolosti,
posveivala je malo pozornosti njihovu utjecaju na zemlje u razvoju.

Konzervativno uzimanje zajmova

etvrta reforma odraava to bi trebalo initi u sluaju jako zaduenih
siromanih zemalja: zemlje bi trebale uzimati zajmove vrlo konzervativno,
a kad uzmu zajmove trebale bi to uiniti u vlastitoj valuti. Ako trita
ili vlade ne mogu - ili ne ele - uiniti neto da premjeste teret rizika,
tada bi zemlje u razvoju trebale biti osobito konzervativne prilikom
uzimanja zajmova.
Uzimanje zajmova donosi vie problema no to vrijedi. Povijesno
gledano, oito je da su za mnoge zemlje u razvoju trokovi duga premaili
koristi. Latinska Amerika brzo je rasla poetkom devedesetih godina,
podravana dugom, no ono to je izgubljeno kasnije u desetljeu gotovo
je sigurno premailo koristi ranijeg rasta; velik je dio duga posluio
financiranju razuzdane potronje, pri emu je velik dio koristi iao
onima kojima je ve bilo vrlo dobro, a velik dio trokova krize koja je
uslijedila snosili su radnici i mali poslovni ljudi. Trokovi i koristi duga
nepravedno su raspodijeljeni. Dug i ono to za njime slijedi pridonosi
siromatvu i nejednakosti.
Tvrda lekcija posljednjih pedeset godina jest da, ak i kada postoje
visoki drutveni prinosi od ulaganja - recimo, u obrazovanje, zdravstvo i ceste - vladi je teko prikupiti novac za otplatu zajmova. To,

dakako, znai da e se zemlje morati vie osloniti na vlastitu tednju

za financiranje svoje akumulacije kapitala - to iznova naglaava
vanost visokih nacionalnih stopa tednje. Istona Azija je mnogo toga
uinila ispravno; jedna je od tih stvari bila da je mnogo tedjela a malo
uzajmljivala. Tek kad su poeli uzimati zajmove u inozemstvu, potkraj
osamdesetih i poetkom devedesetih godina, Juna Koreja i Tajland
upali su u probleme. Za njih je problem duga bio istinski nepotreban, s
obzirom na njihovu visoku stopu tednje. Svako bi razumno raunanje
pokazalo da su trokovi bili daleko vei od koristi.

Meunarodni zakoni o steaju

Bez obzira na to koliko zajmoprimatelj bio odgovoran, loe se stvari
dogaaju - cijena izvoza moe naglo pasti, etva moe podbaciti
nekoliko godina za redom, meunarodne kamatne stope mogu se
vinuti u visine, moe doi do svjetske recesije koja rezultira nestajanjem
izvoznih trita. U svakom od tih nepredvienih dogaaja, zemlja
moda nee moi otplatiti svoje dugove, ili samo uz veliku rtvu
njezinih graana. U tim okolnostima mora postojati sustavan nain
restrukturiranja - i opratanja - duga, oblik meunarodnog steaja.
To je posljednja velika reforma.
Danas imamo neformalan sustav u kojem zemlje pregovaraju i mole
za oprost duga. Uspjeh se temelji na vjetinama pogaanja i politici.
Sjedinjene Drave su snano argumentirale u korist Iraka (iako je samo
maleni iznos, nekih 4,5 milijardi dolara, bio dug Sjedinjenim Dravama).
Irak je pod amerikim sponzorstvom u konanici dobio olakavanje
duga. Bilo je mnogo drugih zemalja, kojima je to bilo jednako ili vie
potrebno u gotovo svakom pogledu, a nisu dobile olakavanje. Isto
je tako Argentina znala kako se treba pogaati i imala je sigurno i
upueno politiko i ekonomsko vodstvo; kao posljedica toga, od svojih
je vjerovnika dobila puno bolje uvjete.
Ideja da tvrtke i pojedinci suoeni sa silnim dugom trebaju nov
poetak sada je openito prihvaena. No jo je vanije za zemlje sa
silnim dugom da imaju nov poetak. Keynes je to spoznao u svojoj

knjizi Ekonomske posljedice mira (The Economic Consequences of the

Peace), napisanoj odmah nakon to je Versailleski ugovor nametnuo
ogromne reparacije - u biti, teret duga - Njemakoj na kraju Prvoga

svjetskog rata; on je ispravno predvidio da e to dovesti do recesije

i depresije u Njemakoj i do drutvenih i politikih nemira. 26 Kad
problem ima jedna tvrtka ili pojedinac, drutvene i politike posljedice
su ograniene; kad se zemlja suoava s nesnoljivim teretom duga, to
djeluje na svakoga u drutvu. Prestanak plaanja od strane Argentine
2 0 0 2 . godine i dugo rastegnut proces pregovora koji je uslijedio, pokazao je potrebu za boljim mehanizmom bavljenja neplaanjem drava.
Sjedinjene Drave se, na alost, nisu pridruile konsenzusu o potrebi
boljeg mehanizma i blokirale su, do sada uspjeno, svaku akciju, smatrajui da je meunarodna procedura za steaj nepotrebna; sve to je
potrebno jest neznatna modifikacija ugovora o dugovima.27 To ukljuuje
klauzulu o kolektivnom djelovanju koja znai da, ako se, na primjer,
80 posto vjerovnika neke zemlje sloi s prijedlogom restrukturiranja
duga, on moe biti usvojen. (Po prevladavajuoj praksi, svi se vjerovnici
moraju sloiti, to dovodi do problema s nepopustljivima koji mogu
staviti veto na restrukturiranje ako ne bi bili isplaeni u potpunosti).
injenica da se u svakoj razvijenoj industrijskoj zemlji pokazalo neophodnim imati zakon o steaju pojaava zakljuke ekonomske teorije
da klauzule o kolektivnom djelovanju nee biti dostatne; potreban je
i neki sudski proces.
Sustavni nain uputanja u opratanje/restrukturiranje duga osigurao
bi potenije i bre restrukturiranje. Nekoliko principa bi trebalo to
usmjeravati. Prvo, trebalo bi oprostiti dovoljno duga da se zemlja ne
suoi s visokom vjerojatnou da e se vratiti neplaanju za, recimo,
pet godina. U prolosti, M M F se sluio optimistikim scenarijima rasta
kako bi minimizirao opseg opratanja duga, a zemlje koje su slijedile
njegove smjernice u restrukturiranju duga esto su se ponovo nale
u potekoama za nekoliko godina. Restrukturiranje bez adekvatnog
otpisivanja duga znai da dug jo uvijek dovodi rast u pitanje.
Oito postoji znatna nesigurnost u pogledu budueg rasta, a tu je
Argentina istupila s domiljatim rjeenjem: BDP obveznicama, kod
kojih je isplata vea ako je rast snaniji. To ima dodatnu prednost
usklaivanja interesa vjerovnika i dunika; vjerovnici sada imaju
poticaja pomoi gospodarstvu da bre raste.
Drugo, svako rjeenje mora uzeti u obzir injenicu da strani vjerovnici
nisu jedini podnositelji zahtjeva. Postoji mnogo javnih podnositelja

zahtjeva povrh formalnih vjerovnika - ukljuujui, primjerice, one kojima

vlada duguje isplate mirovina kao i zdravstvene usluge i obrazovanje.
To je jedna velika razlika izmeu restrukturiranja dravnog duga i
privatnog steaja. U privatnom steaju sastavlja se popis vjerovnika i
imovine, a zakon o steaju i ugovori o dugu odreuju ije potraivanje
ima prednost; u dravnom steaju, meutim, nema jasno odreenog skupa
bilo vjerovnika bilo imovine. Jednu odluku treba donijeti unaprijed: da
je prvenstvo vladinih obveza prema njezinim graanima nepovredivo.28
Tree, restrukturiranje mora biti brzo i naklonjeno dunicima.
Trokovi kanjenja su golemi - kanjenje u davanju adekvatnog oprosta
duga poetkom osamdesetih godina za Latinsku Ameriku dovelo je do
desetljea stagnacije. Ranije smo objasnili kako Poglavlje 11 amerikog
reima steaja osigurava brzo restrukturiranje po uvjetima koje predlae
dunik; danas mnoge zemlje razmiljaju o tome da slijede primjer
amerikog Poglavlja 11. Meunarodni sustav restrukturiranja duga
mora, slino tome, inkorporirati neke ubrzane procedure.
etvrto, koji god proces odreivanja opsega restrukturiranja i/ili
oprosta duga postojao taj proces ne smije biti u rukama vjerovnika,
ukljuujui i M M F . Oni jednostavno ne mogu djelovati kao nepristrani
sudac.
Vjerujem da e meunarodna organizacija za steaj u konanici
morati biti stvorena, ba kao to je svaka razvijena industrijska zemlja
morala donijeti zakon o steaju, a neke su osnovale i posebne sudove
za steaj. No na kratki rok, korisno moe biti stvoriti meunarodnu
posredniku slubu za uspostavu normi. Na kraju krajeva, nakon
odbacivanja vojne intervencije, moralno uvjeravanje igra vanu ulogu
u poticanju na otplatu duga i u odreivanju to je potena otplata.
Stvaranje skupa normi i oekivanja moglo bi biti veliki korak prema
glaem procesu restrukturiranja.
Osim sposobnosti otplaivanja, u obzir bi se trebala uzeti jo dva
faktora. Odreena teina bi se trebala dati mjeri u kojoj zajmodavatelj
svjesno daje zajam u situaciji visokog rizika da mu nee biti vraen.
Kad su, kao u sluaju Rusije, zajmodavatelji dobivali 150-postotnu
kamatu, bilo je to zato jer je postojala velika vjerojatnost neplaanja.
Po toj stopi, ako zajmodavatelj pozajmi novac u sijenju, iznos dan u
zajam bit e potpuno nadoknaen do listopada. Sve nakon toga je isti

profit. Ako je zajam dan na pet godina, vjerovnik bi oito volio da

mu restrukturiranje omogui daljnje primanje obeane 150-postotne
kamate, no veini ljudi to bi bilo nerazumno. Mogao bi se aliti da
dobivanje prinosa od samo sedam posto znai da ga se vara - da je jako
smanjena vrijednost obveznice. No visoka kamatna stopa je znaila
da se svjesno upustio u rizik da mu bude vraeno znatno manje od
nominalne vrijednosti obveznice.
Drugi faktor je mjera u kojoj su zajmodavatelji krivi za probleme
s kojima se zemlja suoava. Ve sam razmotrio jedan sluaj: odiozne
dugove, i ukazao na to da bi trebala postojati presumpcija za potpuni
otpis duga. Rasprava o Argentini naglasila je mjeru u kojoj je M M F
bio odgovoran za probleme te zemlje, ukljuujui njezinu nesposobnost
otplate duga. Zbog toga su mnogi u Argentini smatrali da bi M M F
trebao prihvatiti barem toliko velik otpis duga kao onaj to su ga
prihvatili privatni vjerovnici (66 posto); bili su jako razoarani kad
je vlada rano, 2 0 0 6 . godine, u potpunosti otplatila dug M M F - u . No
vlada je postupila pragmatino: jednostavno je eljela skinuti M M F
sebi s leda. Potpuna otplata M M F - u bila je mala cijena koju je trebalo
platiti za ponovno stjecanje ekonomske suverenosti.
Postoje mnoge situacije u kojima je krivnja zajednika. U tim situacijama ima smisla prilagoditi mjeru otplate u skladu sa stupnjem krivnje.
Ekonomisti naglaavaju vanost poticaja: prisiljavanje zajmodavatelja
(ukljuujui M M F ) da snose posljedice svojih postupaka (ukljuujui
i njegove savjete) dalo bi poticaje za poboljanje kvalitete savjeta i vie
promiljenosti u davanju zajmova.
Uzmite u obzir, primjerice, M M F - o v zajam Rusiji u srpnju 1998.
godine. Bio je namijenjen podupiranju rublje. Meutim, u to je vrijeme
devizni teaj rublje bio precijenjen, to je otealo Rusiji da izvozi bilo to
osim nafte i drugih prirodnih resursa. Ja sam, zajedno s veinom svojih
kolega u Svjetskoj banci, vjerovao da zajam nee odrati devizni teaj
vrlo dugo i da je gotovo sigurno da e samo ostaviti tu zemlju jo dublje
u dugu. tovie, postojala je velika vjerojatnost korupcije - da e novac
brzo istjei iz zemlje, vrlo vjerojatno u depove oligarha. Taj je zajam
bio uglavnom politiki motiviran budui da su u to vrijeme Sjedinjene
Drave arko eljele zadrati predsjednika Jeljcina na vlasti. Nisu se
htjele suoiti ni s injenicom da je politika koju su nametale, zajedno s

M M F - o m , do 1998. godine rezultirala 40-postotnim smanjenjem

ruskog BDP-a - i deseterostrukim poveanjem siromatva - u odnosu
na stanje na poetku tranzicije iz komunizma u trino gospodarstvo.
(Da ironija bude vea, upravo dok su Sjedinjene Drave drale lekcije
Rusiji o opasnostima korupcije, dolo je do velikog korupcijskog
skandala povezanog sa Sveuilitem Harvard, kojemu je ugovorom
bilo povjereno upravljanje amerikom pomoi za privatizaciju). 29 ak
i da zajam naposljetku propadne, bila je to mala cijena koju je trebalo
platiti - cijena koju e, u svakom sluaju, platiti ruski narod - da se
odgodi raspravu o tome "tko je izgubio Rusiju". 30
Zajam jest propao. Novac je izaao iz zemlje na vicarske i ciparske
bankovne raune bre no to su kritiari mislili da je mogue. Ovaj
je sluaj zamreniji od sluajeva odioznih dugova Konga i drugih
zemalja koje smo prethodno razmotrili, zato to je ruska vlada bila
demokratski izabrana. Ipak, postavlja se pitanje, etiki, tko bi trebao
snositi posljedice - narod Rusije, koji se nije mogao oitovati o zajmu,
ili zajmodavatelj, M M F , koji ga je oblikovao?
Ranije sam tvrdio da je u Argentini M M F bio osobito kriv zato
to je Argentina smatrala sebe ovisnom o M M F - o v i m zajmovima,
koje je mogla dobiti samo ako je slijedila MMF-ove savjete, a ti su
savjeti pogorali njezine ekonomske probleme. Isto je vrijedilo i u
Rusiji. M M F je savjetovao Rusiji, prije njezinog prestanka plaanja,
da vie svog duga konvertira iz zajmova denominiranih u rubljama
u zajmove denominirane u dolarima. M M F je znao - ili je trebao
znati - da e to zemlju izloiti ogromnom riziku. Pri precijenjenom
deviznom teaju, postojali su izgledi za devalvaciju. S dugom denominiranim u dolarima, korist koju bi Rusija dobila u vidu poveanih
izvoznih prihoda i smanjenih uvoznih trokova potirali bi gubici na
bilancama stanja. Ono to je dugovala silno e se poveati (izraeno
u rubljama). M M F je vidio nie kamatne stope na dolarske zajmove,
no trebao je znati da je to samo odraavalo oekivanje trita da e
doi do devalvacije rublje.
Indonezija je jo jedan znakovit primjer, u kojem je M M F , zajedno
sa Svjetskom bankom, Azijskom razvojnom bankom i drugima, osigurao
nekih 22 milijarde dolara u zajmovima tijekom istonoazijske krize.

Taj je novac okarakteriziran kao izvlaenje Indonezije iz tekoa, no

paljiviji pogled pokazuje da se zapravo, kao to je obino sluaj, iz
tekoa izvlailo zapadne banke. Mjera u kojoj su zapadni vjerovnici,
a ne Indonezija, bili oni kojima se stvarno pogodovalo, postala je
jasna kad je M M F inzistirao na tome da se sreu subvencije hrane i
goriva siromanima; iako su za otplatu dugova zapadnim bankama
bile dostupne milijarde dolara, M M F je tvrdio da jednostavno nema
dovoljno novca za pomo siromanima u Indoneziji (a ti su trokovi bili
puki djeli onoga to je dano na zajam Indoneziji). To je dolo kad se
nezaposlenost deseterostruko poveala, a realne su nadnice naglo pale
- dijelom zbog politike na kojoj je inzistirao M M F . U Indoneziji postoji
proireni osjeaj da bi, budui da je M M F toliko kriv za ekonomske
probleme te zemlje, moralo doi do znatnog oprosta duga. No dok
nije udario tsunami 26. prosinca 2 0 0 4 . godine, te su molbe nailazile
na gluhe ui. Tsunami je dao oprostu duga humanitarni temelj, te su
plaanja na nekih tri milijarde dolara duga, koja su dospijevala 2005.
godine, odgoena jednu godinu.
U drugim bi se sluajevima moglo tvrditi da postoji jo vei stupanj
krivnje na strani zajmodavatelja - primjerice, kad neki projekt Svjetske
banke propadne zato to je nedovoljno pozornosti posveeno utjecaju
na okoli ili zato to ekonomska analiza nije bila adekvatna. Svjetska
banka bi trebala imati strunjake i - osobito u prolosti - zemlje u
razvoju su se oslanjale na njezinu ekspertizu. No kad projekt propadne
ili ne funkcionira u skladu s oekivanjima, posljedice ne snosi Svjetska
banka nego zemlja u razvoju, koja je i dalje odgovorna za otplatu zajma.
Jasnije smjernice o okolnostima u kojima bi dug bio oproten imale
bi dva uinka. Proces restrukturiranja duga bio bi izglaen i manje
skup, smanjujui anse skupe krize kao to je ona koja je pogodila
Argentinu, a s obuzdanim bi trokovima zemlje spremnije ile na sud
da im se restrukturira dugove. Duga razdoblja u kojima teret duga
usporava rast i koi razvoj mogla bi se skratiti. U isto vrijeme, poticaji
bi za zajmodavatelje bili osnaeni: oni bi bili upozoreni da daju zajmove
paljivije. Vei oprez u davanju zajmova mogao bi dovesti do manjeg
rasta na kratki rok, no dugorone bi koristi bile goleme. Krize koje su
muile zemlje u razvoju ne bi bile uklonjene, ali bi njihova uestalost i

opseg bili smanjeni. Kao posljedica toga, dugoroni bi se rast zapravo

poveao.

Otpor prema ovim idejama bit e velik. Kako smo vidjeli, Sjedinjene
Drave se opiru uspostavi urednog procesa restrukturiranja dugova.
Neki na financijskim tritima ne ele imati uredni proces; oni ele da
trokovi prestanka vraanja dugova budu visoki, kako bi se malobrojni
u to uputali. Oni prigovaraju da e olakavanje duga dovesti do vie
neplaanja, viih kamatnih stopa i stoga manjeg uzimanja zajmova. S
obzirom da je jedan od temeljnih problema pretjerano uzimanje zajmova,
smanjenje uzimanja zajmova zapravo bi bilo poeljno. 31 Ovome e se
ak glasno protiviti i mnoga trita u nastajanju - osobito ona to ih
financijska trita smatraju sumnjivcima glede neplaanja. Oni izvode
hrabru predstavu u korist vjerovnika, pokazujui, svojom spremnou
da pretrpe silnu bol, da neplaanje, doe li do tog pitanja, za njih
jednostavno nije opcija. (Jesu li doista protiv ovih reformi, druga je
stvar).
Mnogi od problema u udovoljavanju dunikim obvezama ne
proizlaze iz greaka na strani zemalja u razvoju nego iz nestabilnosti
svjetskog ekonomskog i financijskog sustava. Potreba postojanja boljih
mehanizama za dijeljenje rizika i za rjeavanje problema duga bit e
velika tako dugo dok meunarodna financijska trita nastavljaju
biti obiljeena takvom nestabilnou. Postii da globalizacija djeluje
zahtijevat e da se poduzme neto u vezi s tom nestabilnou - i to je
tema sljedeeg poglavlja.

9.

POGLAVLJE

REFORMIRANJE SVJETSKOG
SUSTAVA REZERVI

Svjetski financijski sustav ne funkcionira

onira dobro za zemlje u razvoju. Novac
bogatima. Najbogatija zemlja na svijetu,
ne moe ivjeti u okviru svoga dohotka,
dolara dnevno od siromanijih zemalja.

dobro, a osobito ne funkcitee uzbrdo, od siromanih

Sjedinjene Drave, naizgled
te uzajmljuje dvije milijarde

Neki od tih dolara koji teku iz zemalja u razvoju u razvijeni svijet

idu za otplatu njihovih ogromnih dugova - to je tema prethodnog poglavlja. Drugi idu na kupovinu obveznica iz Sjedinjenih Drava i drugih
zemalja s "vrstom" valutom; te e se obveznice pridodati rezervama
zemlje u razvoju. One imaju goleme prednosti: vrlo su likvidne, tako
da se mogu brzo prodati kad god je zemlji potreban novac; no kod
njih postoji i golem troak: zarauju vrlo nisku kamatnu stopu. Veina
tih obveznica su kratkorone amerike mjenice na dravnu blagajnu
(obino ih se zove "T-bills"), koje su u posljednjim godinama poluivale
samo 1-postotnu kamatu. Postoji neto udno u vezi sa siromanim
zemljama kojima oajniki treba kapital, a daju zajmove u iznosu od
nekoliko stotina milijardi dolara najbogatijoj zemlji svijeta. Godine
2004. tok iz Kine, Malezije, Filipina i Tajlanda, uglavnom za izgradnju
rezervi, iznosio je kolosalnih 318 milijardi dolara.1
U prethodnom smo poglavlju vidjeli tetu koju pretjerani dug nanosi
zemljama u razvoju. Vidjeli smo, takoer, da velika promjenjivost
svjetskoga gospodarstva - ukljuujui kamatne stope i devizne teajeve - moe umjereni dug brzo pretvoriti u nepodnoljiv teret. Premda

bi novac trebao tei od bogatih siromanima, a rizik od siromanih

bogatima, svjetski financijski sustav ne postie nijedno.
Siromanim zemljama je ostalo da snose glavni udar rizika, pa su
im krize postale nain ivota - u posljednja tri desetljea bilo je vie
od stotinu kriza. 2 Iza mnogih neuspjeha svjetskog financijskog sustava
lee neuspjesi svjetskog sustava rezervi, te bi jednostavna reforma
tog sustava dovela do snanijeg i stabilnijeg svjetskog gospodarstva.
Reforma bi rijeila i jedan od najveih svjetskih problema: nedostatak
sredstava za promicanje razvoja, suzbijanje siromatva i osiguravanje
boljeg obrazovanja i zdravstva za sve.
Sve zemlje u svijetu dre rezerve. One slue mnotvu svrha. Povijesno
su se rezerve koristile za podupiranje valute neke zemlje. Oni koji su
drali junoafriki rand ili argentinski pesos mogli su osjeati vee
povjerenje u takvu valutu znajui da iza te valute zemlja dri dolare ili
zlato, da zapravo mogu tu valutu promijeniti u zlato ili dolare - koji
se, pak, mogu koristiti za kupovinu dobara i usluga. Zlato se povijesno
koristilo kao "novac" - sredstvo razmjene kojim su ljudi trgovali. Ljudi
bi kupovali i prodavali hranu ili odjeu u zamjenu za komadie zlata.
Tada je otkriveno da je "novac s prisilnim teajem" - komadii papira
koji su se mogli promijeniti u zlato - mnogo prikladniji, a taj su novac
izdavale vlade i sredinje banke. Isprva se mislilo da mora postojati
puno pokrie - za svaki dolar papirnatog novca koji je izdan vlada ili
sredinja banka morala je drati zlato vrijedno jedan dolar. Zatim je
otkriveno da to nije neophodno; potrebno je bilo jedino povjerenje
u valutu. Povjerenje je znailo da e drugi pojedinci biti spremni
prihvatiti plaanje u tom novcu, a povjerenje se moglo postii sa samo
djelominim pokriem. Isprva se mislilo da se povjerenje moe postii
jedino upotrebom zlata kao pokria; tada se shvatilo da se moe koristiti
valutu (ili dug) snanih gospodarstava - isprva britansku funtu, a vei
dio razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata ameriki dolar.
Rezerve takoer pomau zemljama da upravljaju rizicima s kojima
se suoavaju, a to jaa povjerenje i u zemlju i u njezinu valutu. One
se mogu koristiti u vremenima potrebe. Rezerve tvore titnik protiv
neoekivanih promjena trokova duga uzrokovanih poveanjem kamatnih stopa. Moe doi do iznenadnih nevolja, kao to je loa etva, i
zemlja se moe posluiti rezervama da uveze hranu. Iznos rezervi koje

neka zemlja treba varira, no zlatno je pravilo da bi zemlje trebale imati

dovoljno rezervi da pokriju barem nekoliko mjeseci uvoza. Povijesno
su zemlje u razvoju drale rezerve u vrijednosti tri do etiri mjesena
uvoza; u novije vrijeme, dre gotovo za osam mjeseci uvoza.
U prethodnom sam poglavlju razmotrio drugi rizik: mnoge zemlje
uzimaju zajmove u dolarima iz inozemstva na kratki rok. Kratkoroni
zajmodavatelji esto su prevrtljivi. Ako trite zahvati iznenadni strah da
zemlja ne moe ispuniti svoje dunike obveze, zajmodavatelji smjesta
zahtijevaju natrag svoj novac i tako se pokae da njihovi strahovi sami
sebi stvaraju potvrdu, budui da zemlje obino ne mogu otplatiti sve
svoje dugove u tako kratkom roku. Ako zemlja ima velike rezerve, manje
je vjerojatno da e ulagai paniariti; a ako i paniare, vjerojatnije je da
e zemlja moi ispuniti svoje dunike obveze. Danas oprez zahtijeva da
zemlje odravaju rezerve barem jednake svojim kratkoronim dolarskim
dugovima ili dugovima denominiranim u drugim vrstim valutama, kao
to su jen ili euro. 3
Rezerve se mogu koristiti i za upravljanje deviznim teajem; bez
rezervi, devizni teaj moe pasti, esto posve dramatino, kad prevrtljivi
ulagai ili pekulanti koji trae profit ili manipulatori valutom prodaju
valutu zemlje. Nestabilnost deviznih teajeva moe dovesti do goleme
ekonomske nestabilnosti. Stvarajui protuteu tim manevrima - kupovanjem valute zemlje kad je drugi prodaju ili prodavanjem valute
zemlje kad je drugi kupuju - vlade mogu stabilizirati devizni teaj i time
stabilizirati gospodarstvo. Meutim, mogu prodavati dolare da kupe
lokalnu valutu jedino ako imaju rezervu dolara za prodaju. 4

Premda su zemlje uvijek drale rezerve, iznos koji danas dre jako se
poveao. U samo etiri godine, izmeu 2 0 0 1 . i 2 0 0 5 . godine, osam
istonoazijskih zemalja (Japan, Kina, Juna Koreja, Singapur, Malezija,
Tajland, Indonezija i Filipini) vie je nego udvostruilo svoje ukupne
rezerve (od oko jedne na 2,3 milijarde dolara). No prava je superzvijezda
bila Kina, koja je do sredine 2 0 0 6 . godine akumulirala rezerve od
priblino 9 0 0 milijardi dolara - to iznosi znatno vie od 7 0 0 dolara
rezervi po svakom mukarcu, eni i djetetu u toj zemlji. To postignue
jo vie zapanjuje s obzirom na injenicu da je kineski dohodak per
capita u to vrijeme bio manji od 1.500 dolara godinje. U zemljama

u razvoju u cjelini rezerve su se poveale sa 6-8 posto BDP-a tijekom

sedamdesetih i osamdesetih godina na gotovo 30 posto BDP-a 2004.
godine. 5 Procjenjuje se da e do kraja 2 0 0 6 . godine rezerve zemalja u
razvoju dosegnuti 3,35 milijarde dolara.
Premda nema suglasnosti o objanjenju tog golemog poveanja, dva
su faktora oito vana: visoka razina svjetske ekonomske i financijske
nestabilnosti i nain na koji je M M F upravljao istonoazijskom krizom
iz 1997. godine. Zemlje su osjetile gubitak ekonomske suverenosti; to je
jo gore, politika koju je nametnuo M M F uinila je padove ekonomske
aktivnosti daleko gorima nego to bi inae bili. Istonoazijske zemlje
koje sainjavaju klasu '97. - zemlje koje su nauile lekcije nestabilnosti
na teak nain u krizama koje su zapoele te godine - poveale su
svoje rezerve dijelom zato to su htjele stei sigurnost da nee morati
ponovno uzimati zajmove od MMF-a. Drugi su, vidjevi kako im susjedi
pate, doli do istog zakljuka: neophodno je imati dovoljno rezervi da
se podnesu najgore svjetske ekonomske promjene. U stvaranju rezervi
ulogu igra i upravljanje deviznim teajem; niski devizni teaj promie
izvoz, a zemlja ga moe odrati niskim prodajui lokalnu valutu i
kupujui dolare.

Visoki trokovi rezervi za zemlje u razvoju

Kako sam istaknuo, rezerve su se povijesno drale u obliku zlata, a
neke zemlje to jo uvijek rade. Meutim, danas se praktiki sve rezerve
dre u imovini denominiranoj u dolarima, katkad i dolarima samima,
no, kako smo vidjeli, vjerojatnije u amerikim mjenicama na dravnu
blagajnu koje se lako mogu promijeniti u dolare. Popularnost dolara
u meunarodnim rezervama proizlazi uglavnom iz dominacije Sjedinjenih Drava u svjetskom gospodarstvu i prilino stabilnoj povijesti
te valute. Moe li dolar i treba li dolar ostati temelj za meunarodni
sustav rezervi jedno je od pitanja kojima u se baviti u nastavku. Prvo
se, meutim, trebamo uhvatiti u kotac s vrtoglavim trokovima rezervi
za zemlje u razvoju.
Usprkos svim prednostima dranja tih rauna, zemlje plaaju za
osiguranje to ga oni pruaju. Danas zemlje u razvoju zarauju prosjean
realni prinos od jedan do dva posto ili manje od toga na vie od tri

milijarde dolara rezervi. 6 Veini zemalja u razvoju krajnje su potrebna

sredstva. Imaju mnotvo projekata s visokim prinosima. Da se novac
ne stavlja u rezerve, da se ne pozajmljuje Sjedinjenim Dravama uz
tako niske prinose, mogao bi se uloiti u te druge projekte, zaraujui
nekih 10-15 posto. 7 Razlika izmeu kamatnih stopa moe se smatrati
trokovima rezervi. Ekonomisti te trokove - razliku izmeu onoga
to se moglo zaraditi i onoga to se doista zaradilo - nazivaju "oportunitetnim trokovima".
Sluei se konzervativnom procjenom od 10 posto kao prosjenom
postotnom razlikom izmeu to dvoje, stvarni trokovi dranja rezervi
za zemlje u razvoju premauju 3 0 0 milijardi dolara na godinu. To je
mnogo.8 Valja to sagledati u odnosu s drugim veliinama. To je etiri
puta vie od strane pomoi iz cijeloga svijeta. To je vie od dva posto
ukupnog BDP-a svih zemalja u razvoju. To priblino odgovara procjenama onoga to je zemljama u razvoju potrebno kako bi ostvarile
Tisuljetne razvojne ciljeve, ukljuujui i smanjenje siromatva za
polovicu.9 To je mnogo vie od dobitaka zemalja u razvoju iz razvojno
orijentiranog trgovinskog sporazuma kruga u Dohi ukoliko bi on bio
uspjean. (Kako smo naveli u treem poglavlju, ono to e vjerojatno
proizai iz njega, u najboljem sluaju, bit e od ograniene vrijednosti
zemljama u razvoju).
Trokovi to ih svjetski sustav rezervi donosi zemljama u razvoju
mogu se sagledati na jo jedan nain. Pretpostavimo da neko poduzee
u nekoj siromanoj zemlji uzima 100 milijuna dolara kratkoronog
zajma od neke amerike banke kojoj plaa, recimo, 20-postotnu kamatu.
Slijedei razboritu smjernicu da bi zemlje trebale odravati rezerve koje
su jednake kratkoronom dugu denominiranom u dolarima, vlada
tada - ako se ne eli suoiti s neposrednom opasnou krize - mora
dodati 100 milijuna dolara svojim rezervama: kupujui 100 milijuna
dolara vrijedne amerike mjenice na dravnu blagajnu i plaajui pet
posto kamata. Ne postoji, zapravo, neto tok sredstava iz Sjedinjenih
Drava u zemlju u razvoju kao rezultat zajma; svaka strana daje koliko
prima. Meutim, amerika banka zaraunava mnogo vie za 100
milijuna dolara koje alje nego to amerika vlada daje za 100 milijuna
dolara koje prima. Dolazi do neto transfera od 15 milijuna dolara u
Sjedinjene Drave. To je dobar posao za ameriku banku i openito za
Sjedinjene Drave, ali lo posao za zemlju u razvoju. Teko je shvatiti

kako e neto transfer od 15 milijuna dolara u Sjedinjene Drave od

strane zemlje u razvoju poveati njezin rast ili njezinu stabilnost.
Osim toga, u zemlji u razvoju dolazi u biti do transfera iz javnog
sektora u privatni. Privatnom sektoru je bolje (inae ne bi uzajmljivao
novac, ak i uz visoku kamatnu stopu), ali vlada mora potroiti na
stvaranje rezervi novac kojeg je mogla upotrijebiti za izgradnju kola,
zdravstvenih klinika ili cesta.
Unato tim golemim trokovima, zemlje u razvoju imaju koristi od
rezervi - ako funkcioniraju kako bi trebale, gospodarstvo je stabilnije
nego to bi inae bilo. (injenica da su spremne platiti tako visoku
cijenu ukazuje na goleme trokove nestabilnosti za zemlje u razvoju).
No pravi uivatelji svjetskog sustava rezervi su oni u ijoj se valuti dre
rezerve. Oni dobivaju zajmove uz najnie trokove; da nije potranje za
rezervama, njihovi bi trokovi uzimanja zajmova vjerojatno bili znatno
vii. Imajui u vidu da se gotovo dvije treine rezervi dri u dolarima,
Sjedinjene Drave, u tom smislu, od toga imaju najvie koristi. 10 Ako
su kamatne stope koje Amerika mora platiti samo za jedan postotni
poen nie nego to bi inae bile na tih tri milijarde dolara zajmova
od siromanih zemalja, ono to Amerika dobiva od zemalja u razvoju
kroz svjetski sustav rezervi vie je nego to daje zemljama u razvoju
kao pomo.

Slabije svjetsko gospodarstvo

Trokovi to ih trenutani svjetski sustav rezervi donosi zemljama u
razvoju najupadljiviji su, ali zapravo nisu najvaniji trokovi koje on
donosi svjetskom gospodarstvu. Svjetski sustav rezervi slabi svjetsko
gospodarstvo i ini ga nestabilnijim. Trenutani sustav rezervi oteava
odravanje svjetskoga gospodarstva na razini pune zaposlenosti.
Novac stavljen u rezerve je novac koji bi mogao pridonijeti svjetskoj
agregatnoj potranji; mogao bi se upotrijebiti za stimuliranje svjetskoga
gospodarstva. Umjesto upotrebe novca za potronju ili ulaganje, vlade
ga jednostavno zakljuavaju.
Da bi se vidjeli razmjeri problema, valja uoiti da gospodarstva
svijeta dre vie od 4,5 milijarde dolara rezervi, to se poveava po

stopi od oko 17 posto godinje. Drugim rijeima, svake se godine

nekih 750 milijardi dolara kupovne moi odstrani iz svjetskoga gospodarstva; taj se novac u biti zakapa u zemlju.11 Za snano svjetsko
gospodarstvo potrebno je da postoji snana potranja za dobrima i
uslugama - dovoljno snana da se izjednai sa sposobnou svijeta za
proizvodnju. Ukupna potranja za dobrima i uslugama irom svijeta
(zbroj potranje kuanstava za potronju, tvrtki za ulaganje i vlada)
zove se svjetska agregatna potranja. Ako ne elimo da se svijet
suoi s nedovoljnou agregatne potranje - to dovodi do slaboga
svjetskog gospodarstva - to se mora nekako nadoknaditi. Ranije su
mnoge zemlje u razvoju djelovale suprotno tome svojom popustljivom
monetarnom i fiskalnom politikom, to je dovodilo do rashoda koji
prelaze mogunosti zemlje. Premda su ti rashodi "pridonosili" svjetskoj
agregatnoj potranji, popustljiva fiskalna politika dovodila je do sve
veih dravnih dugova, koji, kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju,
esto uzrokuju skupe krize. S vie od stotinu kriza u posljednja tri
desetljea, veina je zemalja u razvoju nauila svoju lekciju.
Postoji jedna zemlja koja moe nadoknaditi to to je agregatna potranja neadekvatna zbog zakapanja kupovne moi u zemlju: Sjedinjene
Drave su postale potroa spasitelj. One mogu i, osobito od 2 0 0 0 .
godine, spremne su imati goleme deficite. Postoji naizgled beskrajni
apetit za obveznicama zemlje u ijoj se valuti dre rezerve, a vladama
zemalja s valutom u kojoj se dre rezerve tako je lako sve vie zapadati
u dug kako bi nahranile taj apetit. injenica da su ostali spremni davati
zajmove uz nisku kamatnu stopu stvara situaciju kojoj politiari ne
mogu odoljeti. Lako je stvarati fiskalne deficite, troiti vie nego to
se ima. Otkad je dolar postao glavna valuta rezervi, Sjedinjene Drave
su dvaput - 1981. i 2 0 0 1 . godine - deficitima financirale golema
kresanja poreza. To pridonosi objanjenju naeg ranijeg neobinog
zapaanja - da su Sjedinjene Drave najbogatija zemlja svijeta, a ipak
troe vie nego to imaju. U tom pogledu, one svijetu ine uslugu. Bez
amerike rastronosti, strahovi od slaboga svjetskog gospodarstva,
moda tako slaboga da bi cijene mogle zapravo poeti padati - strahovi
od deflacije koji su se pojavili u poetnim godinama ovog stoljea i
koji su muili Japan cijelo jedno desetljee - mogli su se obistiniti. 12
Pitanje je kako dugo Amerika moe nastaviti pruati tu uslugu; to jest,

moe li nastaviti troiti na veliko? I postoje li alternativni, pravedniji

naini izbjegavanja svjetskog kretanja prema dolje?

Nedostatnost agregatne potranje u

zemlji s valutom u kojoj se dre rezerve
Vidjeli smo kako svjetski sustav rezervi dovodi do problema neadekvatnosti svjetske agregatne potranje. On takoer dovodi do posebnog
problema neadekvatne agregatne potranje u zemlji s valutom u kojoj
se dre rezerve.
Zemlja iju se valutu koristi kao rezervu mora - ako se tu valutu treba
i dalje koristiti kao rezervu - "prodavati" svoju valutu (ili preciznije,
svoje mjenice na dravnu blagajnu ili obveznice) drugim zemljama, koje
ih dre.13 Kad zemlja prodaje mjenicu na dravnu blagajnu nekoj drugoj
zemlji ona, naravno, jednostavno uzajmljuje od te zemlje. Vlada uzima
zajmove kad troi vie no to ubire; a uzima zajmove u inozemstvu
kad njezini vlastiti graani ne tede dovoljno, barem u odnosu na ono
to ulau. U tom sluaju, budui da kod kue nema dovoljno sredstava
za financiranje dravnih rashoda, ona se mora okrenuti strancima za
financiranje svog fiskalnog deficita.
Recimo to drugim rijeima: zemlja, kao cjelina, uzima zajmove iz
inozemstva kad ta zemlja kao cjelina troi vie od svog dohotka. To,
pak, znai da zemlja uvozi vie nego to izvozi - uzima zajmove da bi
financirala razliku.
Trgovinski deficiti i uzimanje zajmova u inozemstvu dvije su strane
iste medalje. Ako poraste uzimanje zajmova iz inozemstva, porast e
i trgovinski deficit. To znai da e, ako vladino uzimanje zajmova
poraste, osim ako ne poraste u istoj mjeri i privatna tednja (ili se
privatna ulaganja ne smanje u istoj mjeri), zemlja morati vie uzimati
zajmove u inozemstvu i poveat e se trgovinski deficit.
To je razlog zbog kojeg ekonomisti esto govore o dvostrukom
problemu deficita: kad se vladino uzimanje zajmova povea - to jest,
kad se povea fiskalni deficit - isto je tako vjerojatno da e se poveati
i trgovinski deficit. 14
O zemlji s valutom u kojoj se dre rezerve moe se razmiljati kao
o zemlji koja izvozi mjenice na dravnu blagajnu; no izvoz mjenica na
dravnu blagajnu razlikuje se od izvoza automobila, raunala ili bilo

ega drugoga: on ne stvara radna mjesta. To je razlog zato se zemlje ija

valuta slui kao rezerva i koje izvoze mjenice na dravnu blagajnu a ne
dobra, esto suoavaju s problemom nedovoljnosti agregatne potranje.
Ili, drugim rijeima, vidjeli smo da uzimanju zajmova iz inozemstva
(izdavanjem mjenica na dravnu blagajnu) odgovara trgovinski deficit,
pri emu uvoz premauje izvoz. I ba kao to izvoz stvara radna mjesta, uvoz ih unitava, a kad uvoz premai izvoz postoji stvaran rizik
od nedovoljnosti agregatne potranje. 15 Agregatna potranja koja bi
dovodila do radnih mjesta kod kue dovodi do potranje za dobrima
proizvedenima u inozemstvu.
Veina demokratskih vlada ne moe mirno gledati kako se poveava
nezaposlenost. One interveniraju, u pravilu sniavanjem kamatnih stopa
ili poveavanjem dravnih rashoda. Na alost, kako je pokazalo usporavanje amerikoga gospodarstva 2001.-2003. godine, ak i kamatne stope
blizu nuli ne moraju biti dovoljne za ponovno uspostavljanje snanog
rasta i pune zaposlenosti. Nuni mogu postati veliki deficitni rashodi.16
Prema tom gleditu, trgovinski deficit je ono to dovodi do fiskalnog
deficita, a ne obratno. Podrku gledanju svijeta deficita kroz tu prizmu
prua razmatranje obrazaca trgovinskog i fiskalnog deficita tijekom
posljednje etvrtine stoljea. Ono to je upadljivo u vezi s Amerikom
je injenica da je imala trgovinske deficite pod svim okolnostima - kad
je vlada imala fiskalni deficit i kad nije. O devedesetim se godinama
moe razmiljati kao o iznimnom razdoblju: procvat ulaganja znaio
je da je gospodarstvo moglo ostati na punoj zaposlenosti ak i bez
fiskalnog deficita, no jaz izmeu ulaganja i uteevina je ostao uklanjanje fiskalnog deficita moglo je poveati nacionalnu tednju,
no nacionalna su se ulaganja poveala gotovo u tandemu. Stoga je,
ak i uz nestanak fiskalnoga deficita, trgovinski deficit ostao snaan
jer je Amerika nastavljala opskrbljivati svijet mjenicama na dravnu
blagajnu koje su druge zemlje eljele za svoje rezerve.
Gledano na taj nain, ono to lei u temelju amerikog upornog
trgovinskog deficita jest uloga amerike valute kao one u kojoj se dre
rezerve: drugi uporno gomilaju amerike mjenice na dravnu blagajnu.
Problem je to taj sustav nije odriv. Rastui dug u konanici potkopava
povjerenje koje je potrebno za odravanje dolara kao valute u kojoj se
dre rezerve. Naravno, Amerika moe otplatiti ono to duguje. No sa
sve veom zaduenou, postoji sve vei rizik od smanjivanja realne

vrijednosti duga kroz inflaciju. ak i neznatno poveanje stope inflacije

moe imati velike uinke na "otpisivanje" realne vrijednosti duga. Dok
putujem svijetom, razgovarajui s ulagaima i dunosnicima sredinjih
banaka, ujem da se tu zabrinutost sve otvorenije izraava. A s krhkim
povjerenjem u dolar, njegova vrijednost postaje sve promjenjivija.

Nestabilnost
To me dovodi do posljednjeg skupa velikih trokova svjetskog sustava
rezervi, nestabilnosti kojom on uraa. Rezerve su namijenjene smanjenju trokova nestabilnosti. No ironija je u tome da, dok se trokovi
nestabilnosti za svaku zemlju, izravno i neizravno, smanjuju, trenutani
je svjetski sustav rezervi glavni faktor koji pridonosi visokoj razini
svjetske nestabilnosti. A razina svjetske nestabilnosti bila je uistinu
ogromna. Primjerice, u manje od dvije godine, izmeu veljae 2002.
i prosinca 2 0 0 4 . godine, vrijednost dolara u odnosu na euro pala
je za nekih 37 posto. Taj golemi pad protresao je financijski svijet i
pokazao pogrenost tada opeprihvaene predodbe da je svemoni
dolar neoboriv.
Tu se neoborivost ve prije osporavalo. Previe davno za sjeanja
mladih trgovaca koji su odreivali sudbinu deviznih teajeva poetkom
dvijetisuitih, jedna prethodna kriza, poetkom sedamdesetih godina,
daje pozadinu dananjim tjeskobama. Sjedinjene Drave su, u godinama
nakon Drugoga svjetskog rata, smatrale da bi pekulativni napad mogao
biti problem za slaba gospodarstva Europe, ali ne i problem s kojim bi
se one ikad morale suoiti. Bilo je to brkanje misli i elja. U to vrijeme,
Sjedinjene Drave su imale fiksan teaj - dolar se mogao promijeniti
u zlato po stopi od 35 dolara za uncu. Spekulativni napad na dolar
prisilio je Sjedinjene Drave da odustanu od svog opredjeljenja za
konvertibilnost dolara u zlato; pustile su da dolar fluktuira, da trite
samo odredi devizni teaj.
Sustav je funkcionirao, premda moda ne i dobro. No postoji
temeljni problem ispod cijeloga sustava rezervi: on je unaprijed osuen
na neuspjeh. Zemlja s valutom u kojoj se dre rezerve ima vremenom
sve vei dug, zbog ega u konanici njezina valuta postaje neprikladna
za rezerve.

Trenutani se sustav ve haba po rubovima. Poetkom 2005. godine

Kina je proglasila da vie nije predana dranju rezervi u dolarima. Ona
je, zapravo, ve maknula znatne iznose iz dolara (otprilike etvrtinu
svojih rezervi), ali taj je proglas imao golemu simboliku vrijednost.
Drugi sredinji bankari, koji su se vie drali svoje tradicije da ostanu
izvan vidokruga javnosti, tiho su mi se povjerili kako i oni naputaju
dolar.
Te promjene u politici sredinjih banaka - naputanje dolara - imaju
smisla. Kad se vjerovalo da je rezerve nuno drati u zlatu ili u dolarima
s pokriem u zlatu, nitko nije razmiljao o upravljanju rezervama. Od
2 0 0 0 . godine dogodila se velika promjena u nainu razmiljanja. Sredinji bankari su shvatili da im nisu potrebni dolari da podupru svoje
valute. S valutama koje su slobodno konvertibilne jedna u drugu, ono
to je vano nije broj dolara nego iznos bogatstva u rezervama. Tada
pitanje postaje kako najbolje upravljati tim bogatstvom - a principi
upravljanja bogatstvom, ukljuujui i diverzifikaciju, dobro su poznati.
S toliko mnogo rezervi koje se dre u dolarima, diverzifikacija znai
naputanje dolara.
Do te je promjene u nainu razmiljanja dijelom dolo zato to
su sredinje banke otkrile da su dolari slabi za ouvanje vrijednosti.
Sredinji bankari su se tradicionalno usredotoili na inflaciju - nitko
ne eli drati valutu ija vrijednost, izraena u dobrima koja se njome
mogu kupiti, uvelike erodira. Sa svojom niskom inflacijom, dolar bi
se inio odlinim uvarom vrijednosti. No za ljude izvan Sjedinjenih
Drava njegova vrijednost ovisi o deviznom teaju. Sredinji bankari i
M M F nisu uspjeli - i to mizerno nisu uspjeli - stvoriti sustav stabilnih
deviznih teajeva. Kad je vrijednost dolara u odnosu na jen bila relativno
stabilna, dolar je bio dobar uvar vrijednosti za ljude u Japanu. No
budui da se poveala promjenjivost dolara, budui da je devizni teaj
izmeu jena i dolara silno fluktuirao, dolar je izgubio svoju sposobnost
da bude dobar uvar vrijednosti za Japan. Slini argumenti vae za
Europu i drugdje: poveana promjenjivost dolara znai da on vie nije
dobar svjetski uvar vrijednosti.
Primjerice, u razdoblju od nekoliko mjeseci 1995. godine dolar
je izgubio 20 posto svoje vrijednosti u odnosu na jen. U Sjedinjenim
Dravama je bilo malo inflacije, ali ljudi u Japanu koji su svoj novac
stavili u dolare otkrili su da u Japanu mogu kupiti daleko manje

dobara u travnju 1995. godine nego to su mogli kupiti u sijenju. Jo

je veih gubitaka tijekom dueg vremenskog razdoblja bilo u odnosu
na euro. Oportunitetni troak je takoer bio golem - da su drali
svoje novce u eurima umjesto u dolarima, posjednicima rezervi bilo bi
mnogo bolje. Nain gledanja koji se temelji na oportunitetnom troku
postaje osobito vaan za zemlje Istone Azije, koje su potkraj 2 0 0 3 .
godine drale nekih 1,6 milijardi dolara rezerve u vrstim valutama
(veinom u dolarima). Da su tijekom sljedee godine svoje rezerve
drale u eurima, umjesto u dolarima, njihove bi bilance stanja bile
otprilike 11 posto vee - priblino 180 milijardi dolara. To je previe
novca da bi ga se naprosto bacilo.
Naravno, nitko ne moe predvidjeti kretanje deviznog teaja, no
to je razlog zato moderna teorija alokacije portfelja naglaava diverzifikaciju: ne stavljajte sva jaja u jednu koaru. Pokrenuta je dinamika
koja nije dobra za dolar: budui da sredinje banke naputaju dolar,
dolar slabi, to uvruje gledite da dolar nije dobar uvar vrijednosti.
Pojava eura je ubrzala habanje dolarskog sustava rezervi. Iako su
Europu muili problemi kao to je niski rast, velika nezaposlenost i
ustavna kriza, euro je bio snana valuta. Logika diverzifikacije kae
da bi, kako god netko procijenio izglede Europe nasuprot Amerike,
znaajne iznose svojih rezervi trebao drati u obje valute.
U poetku je Europa bila zadovoljna tim razvojem dogaaja.
S oduevljenjem je doivljavala izglede da euro postane valuta rezervi
zato to je htjela da se nova valuta tretira s potovanjem, a znak toga
je bilo njezino usvajanje kao valute rezervi. No kako je stvarnost onoga
to taj status povlai za sobom postajala sve jasnija, nisu svi u Europi
bili tako oduevljeni. Kad sredinje banke dre vie eura kao rezerve,
vrijednost eura e se poveati, to e Europi oteati izvoz i otvoriti ju
poplavi uvoza.17 Bit e joj sve tee odravati punu zaposlenost. A s ve
tako visokom nezaposlenou, i s njezinom sredinjom bankom koja
se usredotouje iskljuivo na inflaciju a uope ne na nezaposlenost ili
rast, postoji dobar razlog da se brinemo za makroekonomske izglede
Europe. 18

Scenariji - od sve vee nestabilnosti do krize

ini se da postoji problem sa svjetskim sustavom rezervi kako je jasno.
Manje je sigurno, meutim, kako e se sve to razviti. Postoji nekoliko
razliitih scenarija - od kriza do postupne evolucije.
Evo slike onoga to bi se moglo dogoditi tijekom nekoliko sljedeih
godina: kako se ameriki dug penje, dvojbe oko pouzdanosti dolara
se poveavaju. Isprva nekoliko ulagaa misli da bi im bilo bolje staviti
svoj novac drugdje. Dok to ine, dolar pada. (Djelomini oporavak
dolara 2 0 0 5 . godine barem se djelomice moe zahvaliti repatrijaciji
korporacijskog profita; profitu koji je repatriran tijekom te godine
dane su posebno niske porezne stope, koje su potaknule abnormalno
visoke razine repatrijacije. Do sredine 2 0 0 6 . godine dolar je opet poeo
slabjeti). Kad se uzmu u obzir gubici vrijednosti dolara, dranje novca
u dolarima ini se nerazboritim; prinosi su jednostavno premali da bi
opravdali rizik. Ne postoji, dakako, takvo to kao sigurna oklada; no,
zapaajui rizinost dolara, sve vie e ulagaa odluiti promijeniti sve
vie svog novca iz dolara u eure, jene ili, gdje je to mogue, u juan,
kinesku valutu. (Unato kontroli kapitala, 2 0 0 4 . godine dolo je do
priljeva priblino 100 milijardi dolara u Kinu, povrh stranih izravnih
ulaganja). Dok se to dogaa, dolar doivljava sve vei pritisak nadolje.
Istodobno, dok ulagai izvlae svoj novac iz amerikih vrijednosnica,
cijene dionica e padati ili stagnirati. Dranje novca u Sjedinjenim
Dravama sve e vie izgledati kao loa oklada.
Posljedice poveavanja srednjoronih i dugoronih kamatnih stopa
mogu biti osobito ozbiljne, s obzirom na visoku razinu zaduenosti
pojedinanih kuanstava, od kojih su mnoga uzela velike hipotekarne
zajmove u reakciji na neobino niske kamatne stope. Ono to je vano
nije prosjena razina zaduenosti nego broj kuanstava koja e se
suoiti s potekoama u udovoljavanju svojim dunikim obvezama.
Zbog sve veeg udjela hipotekarnih zajmova koji imaju promjenjive
kamatne stope, to je osobito zabrinjavajue.
Naputanje dolara moe biti uredno i glatko, zbivajui se tijekom
vie mjeseci, a moda ak i godina. Ili, pak, moe biti neuredno, biti
slom. U prvom sluaju, ameriko trite dionica moe jednostavno
oslabjeti; moe ak nastaviti uspon, ali po nioj stopi nego to bi inae
bio sluaj. U potonjem sluaju, u amerikom bi gospodarstvu dolo do

pada aktivnosti. Ako predstoji slom, teko je, kao i uvijek, predvidjeti
kakva bi vrsta dogaaja to uzrokovala. ak i kad gledamo unatrag,
teko je utvrditi bilo koji pojedinani dogaaj kao uzrok sloma u
listopadu 1987. godine koji je izbrisao blizu 25 posto vrijednosti amerikih redovnih dionica u jednom danu. No postoji mnotvo dogaaja,
ukljuujui neosnovane glasine, koji bi mogli biti uzrokom. Zbivanja
na Bliskom istoku mogla bi se pokazati ak i neugodnijima nego to su
bila. Novi teroristiki napad na Sjedinjene Drave mogao bi pokazati
da je, unato svem novcu koji je potroen, Amerika jo uvijek ranjiva.
Dok je amerika poveana zaduenost - predvieni povijesni put
za zemlju s valutom u kojoj se dre rezerve - jedan od glavnih izvora
svjetske financijske nestabilnosti s kojom se danas suoava svijet, druga
strana te zaduenosti - velike dolarske rezerve u Kini i Japanu - sila je
stabilnosti. Te su dvije zemlje zajedno silno poveale svoje rezerve, za
vie od jedne milijarde dolara samo od 2 0 0 0 . do 2 0 0 6 . godine. Kako
sam ve istaknuo, razborito upravljanje portfeljem upuuje na naputanje
dolara, na stavljanje vie u eure - i Kina se ve kree u tom smjeru.
No tu Kina i Japan imaju problem: njihove dolarske rezerve su tako
velike da bi brzo prodavanje znaajnih iznosa smanjivalo vrijednost
dolara - uzrokujui gubitke na njihovim preostalim rezervama. Kineskoj
i japanskoj sredinjoj banci je u interesu odravanje stabilnosti, i one
ne podlijeu panici, napadima iracionalnog pesimizma i optimizma,
koji obiljeavaju trita.
tovie, u svakoj politici deviznog teaja postoji politika dimenzija,
osobito u kineskoj. U ameriko-kineskim ekonomskim odnosima postoji
element uzajamnih talaca. Kina ima golemi bilateralni trgovinski viak
sa Sjedinjenim Dravama, prodavajui daleko vie nego to kupuje.
No Kina omoguava Sjedinjenim Dravama da odre svoje deficitne
rashode time to kupuje milijarde i milijarde dolara vrijedne amerike
obveznice. Amerika i Kina poznaju prirodu svoje uzajamne ovisnosti;
zbog toga pitanja rijetko idu dalje od retorike.
Amerika je bila vrlo glasna u okrivljavanju kineske nepotene politike deviznog teaja za svoje trgovinske deficite. Iako je Kina pustila
da njezin devizni teaj lagano aprecira, ona zna da e ak i znaajniji
porast samo malo smanjiti bilateralni trgovinski viak. Promjena
deviznoga teaja ne bi, tovie, utjecala na sveukupni trgovinski deficit

Sjedinjenih Drava, koji je povezan s makroekonomskim neravnoteama

te zemlje - injenicom da tedi manje nego to ulae, problemom
kojega pogorava golemi fiskalni deficit. Amerikanci bi jednostavno
kupovali vie tekstila od, recimo, Bangladea. U isto vrijeme, znaajna
aprecijacija valute smanjila bi cijene poljoprivrednih dobara, koje su
niske zbog izoblienja svjetskih cijena amerikim i europskim subvencijama, kako smo vidjeli u treem poglavlju; to bi otealo ivot ljudima
u ruralnom sektoru - dijelu Kine koji ve zaostaje. Kina bi mogla
nadoknaditi te uinke subvencioniranjem svojih poljoprivrednika, no
to bi preusmjerilo novac koji je jako potreban za promicanje njezina
razvoja. Ukratko, Kina zna da bi imala velike trokove - a Sjedinjene
Drave malo koristi - kad bi dozvolila da joj devizni teaj aprecira.
A za pretpostaviti je da to shvaa i Amerika.
Iako Kina i Sjedinjene Drave trebaju jedna drugu, postoji, dakako,
uvijek strah da e politike sile izmaknuti kontroli: neki bi ameriki
politiar, u okrugu gdje postoji osobito velik gubitak radnih mjesta
zbog uvoza iz Kine, mogao pokuati napraviti zbrku zbog kineske
navodno nepotene trgovinske politike; ili bi Amerika mogla stati
na stranu Tajvana kad neki tajvanski politiar uskomea mutne vode
odnosa izmeu Tajvana i Kine. Hoe li biti prihvatljivo, u tim okolnostima, i s obzirom na kineski politiki sustav, da Kina oevidno
pomae Sjedinjenim Dravama pozajmljujui im nekoliko stotina
milijardi dolara? Hoe li biti pritiska na kinesku vladu da se oslobodi
barem znaajnih iznosa amerikih dolara, ak i ako bi u tome bilo
trokova? Iako sredinje banke tee stabilnosti, politika moe nadigrati
ekonomiju, prisiljavajui na postupke koji ne moraju biti ni u ijem
najboljem ekonomskom interesu. Mogunost da politike sile potaknu
rasprodaju dolara ne moe se odbaciti, a ako se to dogodi, mogli bismo
doivjeti nagli pad dolara. Ekonomistima moe biti drago vjerovanje da
u temelju svih cijena lee ekonomske sile, ali barem cijene nacionalnih
valuta odreuje isto toliko politika koliko i ekonomija.
Iako razumni ljudi u obje zemlje razumiju injenice, postoji vana
asimetrija: Kini nije zaista potrebno slati svoja dobra u Sjedinjene
Drave u zamjenu za komadie papira sve manje vrijednosti koji se
upotrebljavaju za financiranje amerikih deficita. Postoji odreena
ironija u tome da je Kina zapravo financirala smanjenje poreza za
najbogatije ljude u najbogatijoj zemlji na svijetu. Umjesto da pozajmljuje

novac Sjedinjenim Dravama za poveanje potronje tih ljudi, mogla bi

pozajmiti svoj novac vlastitim ljudima ili bi mogla financirati ulaganja
u vlastitoj zemlji. Kini bi bilo daleko lake preusmjeriti proizvodnju
prema vlastitim potroaima ili ulaganju nego Sjedinjenim Dravama
nai alternativni izvor jeftinog financiranja svojih deficita.
Na sreu, meutim, dugorone ekonomske posljedice napetosti u
ameriko-kineskim odnosima danas su samo taman oblak na udaljenom
obzorju. One samo dodaju jo jedan sloj neizvjesnosti u svjetskom
financijskom sustavu koji je ve prenapregnut.

POSTII DJELOVANJE GLOBALIZACIJE:

NOVI SVJETSKI SUSTAV REZERVI
Sustav dolarskih rezervi moda nije jedini izvor svjetske financijske
nestabilnosti, ali joj pridonosi. Pitanje je hoe li svjetsko gospodarstvo
oteturati iz sadanjeg sustava u neki drugi - kao to je sustav dviju
rezervnih valuta prema kojemu se svijet sada izgleda kree - koji e
biti podjednako pritisnut problemima? Ili e se neto uiniti u vezi s
temeljnim problemom?
Postoji izrazito jednostavno rjeenje koje je Keynes davno uoio:
meunarodna zajednica moe stvoriti novi oblik papirnatog novca s
prisilnim teajem da slui za rezerve. (Keynes je svoj novac nazvao
u bancor"). 1 9 Zemlje svijeta bi se suglasile da razmijene taj papirnati
novac s prisilnim teajem - nazovimo ga "svjetskim zelembaima" - za
svoju vlastitu valutu, primjerice u vrijeme krize.
To ne samo da je teoretska mogunost nego u Aziji, na regionalnoj
razini ve postoji inicijativa koja primjenjuje neke od istih koncepata.
Porijeklo te inicijative moe se nai u istonoazijskoj krizi. Na vrhuncu
te krize, Japan je predloio osnivanje Azijskog monetarnog fonda,
kooperativnog pokreta meu zemljama Azije, i dareljivo je ponudio
da e deponirati 100 milijardi dolara da ga pomogne financirati sredstva koja su jako potrebna da se pomogne obnoviti gospodarstva
u regiji. Sjedinjene Drave i M M F su uinili sve to su mogli da to
zaustave; obje su strane bile zabrinute da e Azijski monetarni fond
potkopati njihov utjecaj u regiji i obje su bile spremne staviti svoje

sebine interese iznad dobrobiti tih zemalja. Uspjele su onesposobiti

taj prijedlog, ali samo nekoliko godina kasnije, u svibnju 2 0 0 0 . godine,
lanice Udruenja zemalja jugoistone Azije (ASEAN), plus Kina, Japan
i Juna Koreja, na sastanku u Tajlandu potpisale su inicijativu Chiang
Mai, suglasivi se zapravo da e razmijeniti rezerve kako bi uspostavile
poetke novog regionalnog kooperativnog aranmana koji bi poveao
njihovu sposobnost suoavanja s financijskim krizama.
MMF-ovo upravljanje krizom 1997. godine jasno je pokazalo razilaenje izmeu interesa njega - i, samim time, Sjedinjenih Drava - i
zemalja regije. Te su zemlje prirodno pitale: zato bismo stavljale novac
u nae povelike rezerve u zapadnim zemljama koje su nas tretirale
tako loe, kad bismo mogle naprosto drati rezerve u regiji, pri emu
bi svatko drao valute ostalih? Potrebno nam je vie ulaganja, a ako
emo davati zajmove da bismo poveali neiju potronju, zato ne
davati zajmove da bi se podrala niska razina potronje naih ljudi, a
ne rastrona potronja Sjedinjenih Drava?
U toj je inicijativi bilo i ekonomskih i politikih dimenzija. injenica
da su im, u dolarskom sustavu rezervi, kamatne stope bile nie na dane
zajmove nego na primljene zajmove bila je osobito mrska, s obzirom
na to da su tedjele vie i provodile daleko razboritiju fiskalnu politiku
nego Sjedinjene Drave i druge razvijene zemlje. One su, tovie,
opetovano bile na gubitnikoj strani nestabilnosti deviznog teaja. Kao
dunicima, njihov je opadajui devizni teaj u devedesetim godinama
znaio, izraeno u njihovoj vlastitoj valuti, da moraju platiti daleko
vie nego to su uzele u zajam; 2 0 0 0 . godine, s padajuim dolarom,
kao vjerovnicima bi im se vraalo daleko manje u realnom izrazu nego
to su dale u zajam.
Od studenoga 2 0 0 5 . godine, oko 60 milijardi dolara u njihovim
valutama stavljeno je na raspolaganje za razmjenu izmeu raznih
azijskih zemalja, pri emu je postignut sporazum da se taj iznos jo
vie povea. Kako to ilustrira ova inicijativa, rezerve se mogu shvatiti kao kooperativni uzajamni sustav osiguranja. Uzajamno dranje
njihovih valuta u rezervama ima isti uinak kao kreditna linija, kao
obveza drugih zemalja da dopuste dotinoj zemlji koritenje sredstava
u vrijeme potrebe.

Meunarodna zajednica je ve uvidjela da moe onu vrstu likvidnosti

koju je Keynes zamislio osigurati u obliku specijalnih prava vuenja
(special drawing rights - SDR). SDR-ovi su jednostavno jedna vrsta
meunarodnog novca ije je stvaranje doputeno M M F - u . 2 0
Prijedlog o svjetskim zelembaima naprosto proiruje taj koncept. O novome novcu govorim kao o svjetskim zelembaima da
bih naglasio kako je ono to se stvara nova valuta svjetskih rezervi
i kako bih izbjegao brkanje s postojeim sustavom SDR-ova, koji
ima dva problema: SDR-ovi se stvaraju samo epizodno, dok bi se
svjetski zelembai stvarah svake godine; i SDR-ovi se uglavnom daju
najbogatijim zemljama svijeta, dok bi se svjetski zelembai koristili
ne samo za rjeavanje svjetskih financijskih problema nego i za borbu
protiv nekih dubljih problema s kojima se danas suoava svijet, kao
to je globalno siromatvo i unitavanje okolia. 21
Ovo je pojednostavljeni opis kako bi taj sustav mogao funkcionirati.
Svake bi godine svaka lanica kluba - zemlje koje su se pridruile
novom svjetskom sustavu rezervi - pridonijela odreeni iznos svjetskom
fondu rezervi i, u isto vrijeme, svjetski bi joj fond rezervi izdao svjetske
zelembae jednake vrijednosti, koje bi ona drala u svojim rezervama.22
Nema promjene u neto vrijednosti bilo koje zemlje; stekla je neku
aktivu (potraivanje prema drugima) i izdala potraivanje prema
sebi. Dogaa se, meutim, neto stvarno: zemlja je stekla sredstva
koja moe iskoristiti u vrijeme nude. U vrijeme krize zemlja moe
uzeti te svjetske zelembae i razmijeniti ih za eure, dolare ili jene;
ako je kriza uzrokovana neuspjehom etve, moe iskoristiti novac za
kupnju hrane; ako je kriza uzrokovana bankovnim slomom, novac se
moe upotrijebiti za rekapitalizaciju banaka; ako je kriza uzrokovana
ekonomskom recesijom, novac se moe iskoristiti za stimuliranje
gospodarstva.
Veliina emisija svake godine bila bi povezana s dodacima u rezervama. To e ponititi naginjanje svjetskog sustava rezervi prema dolje.
Pretpostavljajui da, vremenom, omjer rezervi u odnosu na BDP ostaje
priblino konstantan, i da svjetski dohodak raste pet posto godinje,
sa svjetskim BDP-om od oko 40 milijardi dolara, godinje bi emisije
iznosile oko 2 0 0 milijardi dolara. S druge strane, ako omjer rezervi

prema uvozu ostane konstantan, a uvoz raste po priblino dvostrukoj

stopi rasta BDP-a, godinje bi emisije iznosile 4 0 0 milijardi dolara.
Normalno, dakako, te razmjene komadia papira ne mijenjaju stvari.
Svaka se zemlja bavi svojim poslom na isti nain na koji je to inila i
prije. Provodi monetarnu i fiskalnu politiku isto kao i prije. ak i u
vremenima nude, ivot izgleda uglavnom isto kao i prije. Razmotrite,
na primjer, napad na valutu. Prije bi zemlja morala prodati dolare da
bi pokupovala svoju valutu radi podupiranja njezine vrijednosti. Ona
to moe nastaviti initi tako dugo dok ima dolare u rezervama (ili
moe dobiti dolare od MMF-a). Po ovom novom reimu razmijenila
bi svjetske zelembae za uobiajene vrste valute kao to su dolar ili
euro i prodavala ih da podupre svoju valutu.
(Postoji jedan vaan detalj: devizni teaj izmeu svjetskih zelembaa i razliitih valuta. U svijetu fiksnih deviznih teajeva [onoj vrsti
svijeta za koju je prijedlog o SDR-ima bio isprva zamiljen], to ne bi,
dakako, bio problem; u svijetu varijabilnih deviznih teajeva, stvari su
problematinije. Moglo bi se koristiti trenutanim trinim teajevima;
alternativno, slubeni bi se devizni teaj mogao odrediti kao prosjek
deviznih teajeva tijekom, recimo, prethodne tri godine. U takvom
sluaju, da bi se izbjeglo da sredinje banke iskoritavaju razlike izmeu
trenutanih trinih teajeva i slubenog deviznog teaja, mogla bi se
nametnuti ogranienja na konverzije [primjerice, konverzije bi se mogle
provoditi samo u sluaju krize, koja je definirana kao velika promjena
u deviznom teaju zemlje, koliini proizvodnje ili stopi nezaposlenosti].
Zamiljam da svjetske zelembae dre samo sredinje banke, ali bi
ambicioznija verzija tog prijedloga dopustila da svjetske zelembae
dre i pojedinci, u kojem bi sluaju postojala trina cijena za njih te
bi ih se moglo tretirati kao i svaku drugu vrstu valutu).
Budui da svaka zemlja u svojim rezervama dri svjetske zelembae,
nijedna vie ne mora drati (toliko) dolara ili eura kao rezerve. To
ima silne posljedice za svjetsko gospodarstvo, kao i za bive (sadanje)
zemlje u ijoj se valuti dre rezerve.
Ranije smo zapazili samodestruktivnu logiku trenutanog sustava,
gdje zemlja s valutom u kojoj se dre rezerve postaje sve vie zaduena,
do toke u kojoj njezin novac vie ne slui kao dobra valuta rezervi.
To je proces koji se trenutano odvija s dolarom. Budui da se svjetski

sustav rezervi vie ne bi oslanjao na rastui dug jedne zemlje - to je

temeljno protuslovlje sadanjeg sustava, zbog kojeg je nestabilnost
gotovo neminovna - poveala bi se svjetska stabilnost.
Postoji i drugi razlog zbog kojeg bi sustav svjetskih zelembaa donio
veu svjetsku stabilnost. Vaan faktor u opetovanim krizama proteklih
desetljea bili su trgovinski deficiti; kad zemlje uvoze vie nego to
izvoze, moraju uzajmiti razliku. Tako dugo dok traju trgovinski deficiti,
nastavlja se i uzimanje zajmova u inozemstvu; ali u nekom se trenutku
zajmodavatelji zabrinu da je zemlja prezaduena, da joj moda vie nije
sigurno nastaviti davati zajmove. Kad se ponu postavljati ta pitanja,
prilini su izgledi da je na pomolu kriza.
Oito, ako jedna zemlja izvozi vie nego to uvozi, tada druge zemlje
moraju uvoziti vie nego to izvoze. Zapravo, zanemare li se statistike
razlike, zbroj svjetskih trgovinskih deficita i vikova mora iznositi nula.
Drugim rijeima, trgovinski se deficiti moraju kolektivno izjednaiti
s trgovinskim vikovima. To je eljezni zakon svjetskih trgovinskih
deficita. U skladu s time, da bi zemlja kao Japan, koja inzistira na
viku, postigla taj viak, neka druga zemlja ili zemlje moraju imati
odgovarajui deficit. Slino tome, ako se neke zemlje rijee svojeg
deficita, moraju se poveati deficiti drugih zemalja ili se vikovi drugih
zemalja moraju smanjiti, ili mora doi do kombinacije to dvoje.
U tom su smislu deficiti kao vrui krumpiri. Kad su Juna Koreja,
Tajland i Indonezija eliminirali svoje trgovinske deficite nakon istonoazijske krize i pretvorili ih u vikove, bilo je gotovo neminovno da
neka druga zemlja (ili vie njih) zavri sa znatnim deficitom u protutei
njihovim dobicima. U ovom sluaju, ta je zemlja bila Brazil. No ba
kao to Juna Koreja i Tajland nisu mogle odrati trgovinski deficit,
nije mogao ni Brazil. Kad su ulagai vidjeli da brazilski deficit raste,
postupili su onako kako su postupali toliko puta ranije: zatraili su
neodlono vraanje dugova, to je uzrokovalo krizu. Kad je brazilsko
gospodarstvo upalo u recesiju, uvoz se smanjio i brazilski se deficit
pretvorio u viak; njegov viak, pak, znai da je deficit iste veliine
bio stvoren negdje drugdje u svjetskom sustavu.
Premda se M M F - i financijski krugovi openito - usredotouju na
zemlje s trgovinskim deficitima smatrajui ih problemom koji dovodi do
svjetske nestabilnosti, ova analiza ukazuje na to da su trgovinski vikovi

isto toliki problem. Keynes je, razmiljajui o problemima svjetskog

financijskog sustava prije ezdeset godina, iao ak tako daleko da je
ukazao na potrebu postojanja poreza koji bi bio nametnut zemljama
koje imaju trgovinski viak, kako bi ih odvratio od doputanja da
trgovinski viak previe poraste. 23
S obzirom na to kako loe sustav funkcionira, stvari su mogle biti i
gore. Postoji jedna zemlja koja je mogla - do sada - odrati trgovinski
deficit bez uzrokovanja krize, a to su Sjedinjene Drave. Sjedinjene
Drave su postale ne samo potroa spasitelj nego i deficit spasitelj.
To im je bilo mogue zato to su najbogatija zemlja na svijetu i zato
to druge zemlje ele drati dolare u svojim rezervama. No ak i ako
Sjedinjene Drave mogu nakupljati deficite due od ostalih zemalja,
ne mogu to initi beskonano. Svanut e dan obrauna.
Sustav svjetskih zelembaa slama logiku nulte sume koja je rezultirala
uzastopnim krizama. Naravno, i dalje bi vailo da je zbroj trgovinskih
deficita jednak zbroju vikova, ali bi postojala godinja emisija svjetskih
zelembaa da potire - plati - deficite. Tako dugo dok deficiti ostaju
umjereni, ne bi bilo problema. Postojala bi zatita jednaka emisiji
svjetskih zelembaa. Igra vrueg krumpira s deficitima zapravo bi bila
zaustavljena, i stvorio bi se odbojnik da stabilizira svjetsko gospodarstvo
nasuprot neminovnim okovima s kojima se suoava.
Sjedinjene Drave mogu misliti da bi im zbog sustava svjetskih
zelembaa bilo loije, zato to ne bi vie zapravo dobivale jeftine
zajmove iz zemalja u razvoju. Postoji, dakako, neto nedolino u tome
da najsiromanije zemlje daju najbogatijima zajmove s niskim kamatama. Meutim, Sjedinjene Drave bi imale koristi od vee svjetske
stabilnosti, zajedno s ostatkom svijeta. Sustav svjetskih zelembaa
olakao bi Sjedinjenim Dravama zadravanje svojeg gospodarstva na
razini pune zaposlenosti bez golemih fiskalnih deficita (ponitavajui
prethodno opisane sile, zbog kojih poveano dranje dolarskih rezervi
u inozemstvu dovodi do slabije agregatne potranje u Sjedinjenim
Dravama). 24
Ako nije mogue uvjeriti Sjedinjene Drave da se pridrue novom
Svjetskom sustavu rezervi, postoji jo jedan, tvrdi pristup. Ostatak svijeta
bi se mogao sloiti da prede u taj sustav, oblik kooperativne uzajamne
pomoi, i pri tome se dogovoriti da e postupno premjestiti vie svojih

rezervi u zemlje koje su ukljuene u tu suradnju. Sa smanjivanjem koristi

to ih Sjedinjene Drave imaju od iskoritavanja zemalja u razvoju,
Sjedinjene Drave bi se suoile s poveanim poticajima da se pridrue.

Reforma i iri globalizacijski program

Tko bi primio godinje emisije svjetskih zelembaa? Odgovor na to
pitanje ima velike posljedice po svjetski boljitak.
Tu je prilika za svjetsku zajednicu da postigne puno bolje djelovanje
globalizacije. 25 Globalizacija povlai za sobom uu integraciju zemalja
svijeta; ua integracija povlai za sobom vie meuovisnosti, a vea
meuovisnost zahtijeva vie kolektivnog djelovanja. Svjetska javna
dobra, korisna svima u svjetskoj zajednici, postaju vanija. Meu
njima su, na primjer, zdravstvo (pronalaenje cjepiva protiv malarije ili
side) i okoli (smanjivanje isputanja staklenikih plinova, odravanje
bioraznolikosti u tropskim umama). To bi trebali biti prvi prioriteti
za ta sredstva.
Novi svjetski sustav rezervi mogao bi ne samo rijeiti problem kako
financirati svjetska javna dobra; mogao bi dokazati opredijeljenost
svjetske zajednice za svjetsku drutvenu pravednost. Nakon osiguravanja
sredstava za svjetska javna dobra, glavnina ostalih sredstava mogla
bi ii najsiromanijim zemljama svijeta. To bi bila velika promjena
u filozofiji u odnosu na onu koja se nalazi u temelju M M F - a , koji je
priznao potrebu za veom likvidnou kroz izdavanje SDR-ova, ali
ju je bazirao na naelu "onome koji ima, vie e se dati". Bogati su
dobili lavovski dio.
Postoji mnogo naina na koje se moe upravljati sredstvima.
Neminovno e biti neslaganja oko najboljeg naina, ali bismo trebali
biti paljivi da ne bi tenja ka savrenom rjeenju onemoguila dobro
rjeenje. 26 Vjerojatno je najsmislenije kombinirati pristupe. Jedan bi
pristup bio da se sredstva alociraju razliitim zemljama na temelju
njihova dohotka i stanovnitva (to je u skladu s principima drutvene
pravednosti, jer bi siromanije zemlje dobile veu alokaciju per capita).
Imajui u vidu promaaj s uvjetovanjem u prolosti, jedini uvjet kojega
bi trebalo nametnuti odnosio bi se na svjetske eksternalije - trokove
koje zemlje nanose drugima. Vjerojatno najvanija eksternalija je

irenje nuklearnog naoruavanja - u obzir za sredstva bi dole samo

one zemlje koje su se u potpunosti opredijelile za nenuklearni reim.
Meu drugim bi uvjetima mogle biti eksternalije koje utjeu na svjetski
okoli, kao to je isputanje staklenikih plinova, isputanje plinova
koji unitavaju ozonski omota, zagaivanje oceana, potovanje meunarodnih sporazuma o ugroenim vrstama i tako dalje.
U drugome pristupu, sredstva bi bila raspodijeljena kroz meunarodne institucije, bilo kroz one postojee ili kroz novo stvorene "specijalne
zaklade", osnovane pod okriljem Ujedinjenih naroda. Mogla bi se
izdavati pojedinim zemljama, koje bi se pak sloile da dadu doprinos
u istom iznosu UN-ovim zakladama. Dio bi se mogao iskoristiti da
pridonese ostvarivanju Tisuljetnih razvojnih ciljeva - ciljeva koje si
je postavila meunarodna zajednica glede smanjivanja siromatva do
2015. godine, a ukljuuju promicanje zdravlja, poveanje pismenosti
i poboljanje okolia u zemljama u razvoju. 27 Uzmimo, primjerice,
podruje zdravstva. Uspjeh Svjetske zdravstvene organizacije je impresivan. Neke bolesti, meu kojima su velike boginje, djeja paraliza
i rijeno sljepilo, praktiki su iskorijenjene. S vie novca, mnogo bi se
vie moglo napraviti po razmjerno niskim trokovima. 28 Ve znamo
da se pojavljivanje malarije moe uvelike smanjiti isuivanjem ustajalih
voda i koritenjem impregniranih mrea protiv komaraca. Posjetio
sam dimom ispunjene kolibe diljem svijeta, gdje unutranje zagaivanje dovodi do bolesti plua i oiju; potrebni su im samo dimnjaci.
Kako sam spomenuo u drugom poglavlju, veliki napredak u javnom
zdravstvu moe se postii jednostavno poduavanjem ljudi da grade
zahode nizbrdo od izvora pitke vode. To su male promjene koje bi
mogle napraviti veliku razliku u ivotu milijuna ljudi, a vie bi novca
bilo od goleme pomoi.
Jedan bi se dio novca mogao, slino tome, upotrijebiti za postizanje
pismenosti za sve. Danas otprilike 7 7 0 milijuna ljudi irom svijeta i
dalje ne zna itati ili pisati; jedan od Tisuljetnih razvojnih ciljeva
poziva na to da svako dijete u svijetu zavri osnovno obrazovanje do
2015. godine. Trokovi bi bili mali, izmeu 10 i 15 milijardi dolara
godinje, 29 ali meunarodna zajednica do sada nije osigurala potrebni
novac. Izdavanje odreene koliine novih svjetskih zelembaa specijalnoj
UNICEF-ovoj obrazovnoj zakladi moglo bi donijeti veliku promjenu.

Kako smo vidjeli u estom poglavlju, globalno zatopljenje je svjetski

problem. Meunarodna zajednica je stvorila zajmodavnu ustanovu
za svjetski okoli da pomogne platiti dodatne trokove povezane sa
smanjenjem staklenikih plinova i drugom dobrom politikom zatite
okolia, ali je njezino financiranje vrlo daleko od dovoljnoga. Neki bi
od svjetskih zelembaa mogli otii tamo.
Trei bi pristup mogao ukljuivati konkurencijske alokacije za
razvojno orijentirane projekte, za koje bi se mogle natjecati vlade i
nevladine organizacije. Konkurencija bi mogla poticati inovacije u
planovima da se pobolja ivot ljudi u svijetu u razvoju.
etvrta alternativa, izravna raspodjela pojedincima, moda je
previe problematina da bi bila praktina. Osim potekoa vezanih
uz dopiranje novca do najsiromanijih pojedinaca, nije ba smisleno
davati ljudima novac da bi im se zatim naplaivalo osnovno zdravstvo i
obrazovanje. Obje su strane te transakcije rasipne i nesavrene. Bolje je
jednostavno upotrijebiti taj novac za pruanje obrazovnih i zdravstvenih
usluga najsiromanijima. 30
Kad sam na seminarima diljem svijeta naeo ideju reforme u
svjetskom sustavu rezervi, ohrabrio me opseg podrke. George Soros
zagovara jednokratno koritenje emisija SDR-a za financiranje razvoja.31
No zato ograniiti emisije na jednokratan dogaaj?
Problemi svjetskog financijskog sustava su sistemski i imaju mnogo veze sa svjetskim sustavom rezervi. Svijet ve izlazi iz dolarskog
sustava, no to ne znai da kree prema boljem sustavu - i, na alost,
malo se razmiljalo o tome kamo ide i kako bi se trebao razviti. Ova
bi inicijativa mogla vie od bilo koje druge postii da globalizacija
djeluje. Ona ne bi uklonila probleme s kojima se suoavaju zemlje u
razvoju, ali bi uinila stvari boljima. Poveala bi svjetsku stabilnost
i svjetsku pravednost. To nije nova ideja, ali moda jest ideja ije je
vrijeme dolo.

10.

POGLAVLJE

DEMOKRATIZIRANJE
GLOBALIZACIJE

Globalizacija je trebala donijeti neviene koristi svima. Ipak su je,

zaudo, poeli napadati i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju.
Amerika i Europa vide opasnost eksternaliziranja proizvodnje; zemlje
u razvoju vide kako razvijene industrijske zemlje naginju svjetski
ekonomski reim protiv njih. Ljudi i u jednima i u drugima vide kako
se promiu korporacijski interesi nautrb drugih vrijednosti. U ovoj
knjizi tvrdim da u tim kritikama ima mnogo tonoga - ali da su to
kritike globalizacije kako se njome do sada upravljalo. Pokuao sam
pokazati kako moemo preoblikovati globalizaciju da djeluje vie u
skladu sa svojim obeanjem.
Ova knjiga govori uglavnom o ekonomiji globalizacije, ali, kao to
sam naveo u prvom poglavlju, problemi su usko povezani s okolnou
da ekonomska globalizacija pretie politiku globalizaciju te s okolnou
da ekonomske posljedice globalizacije nadmauju nau sposobnost
razumijevanja i oblikovanja globalizacije kao i izlaska na kraj s tim
posljedicama kroz politike procese. Reformiranje globalizacije stvar
je politike. U ovom zakljunom poglavlju elim se baviti nekima od
kljunih politikih pitanja. Meu njima su izgledi za nekvalificirane
radnike i utjecaj globalizacije na nejednakost; pomanjkanje demokratinosti u naim svjetskim ekonomskim institucijama, koje slabi ak
i demokraciju u naim zemljama; te ljudska sklonost da se razmilja
lokalno ak i dok ivimo u sve globalnijem gospodarstvu.

Sve vea nejednakost i prijetnja eksternaliziranja proizvodnje

Kad je u veljai 2 0 0 4 . godine glavni ekonomski savjetnik predsjednika
Busha, N. Gregory Mankiw, veliao priliku koju je eksternaliziranje
proizvodnje, s njegovim niim trokovima i stoga veim profitom,
prualo amerikim kompanijama, doivio je brojne kritike. Amerikanci
su bili zabrinuti za radna mjesta u industrijskoj proizvodnji - u kojoj
je od 2 0 0 1 . do 2 0 0 4 . godine bilo izgubljeno priblino 2,8 milijuna
radnih mjesta - a ak i u sektoru visoke tehnologije i uslunom sektoru.1
U odreenom smislu, eksternaliziranje proizvodnje nije novo: amerike
kompanije alju radna mjesta u inozemstvo ve desetljeima. Broj radnih
mjesta u industrijskoj proizvodnji u Sjedinjenim Dravama smanjivao
se od 1979. godine, a udio Amerikanaca koji rade u industrijskoj
proizvodnji pada jo od etrdesetih godina. (Godine 1945. 37 posto
zaposlenih Amerikanaca radilo je u industrijskoj proizvodnji, a danas
u njoj radi manje od 11 posto). 2
Dinamiko gospodarstvo obiljeava, dakako, gubitak radnih mjesta
i stvaranje radnih mjesta - gubitak manje produktivnih radnih mjesta
i seljenje radnika u podruja vie produktivnosti. Proizvodnja koija za
konjsku zapregu smanjila se dolaskom automobila. Tijekom rasprave
o Sjevernoamerikom sporazumu o slobodnoj trgovini, predsjedniki
kandidat 1992. godine Ross Perot upozorio je da e se uti "veliki zvuk
isisavanja" dok se radna mjesta budu izvlaila iz Sjedinjenih Drava.
Odgovor iz Clintonove administracije bio je da Amerika ne eli ta radna
mjesta niskih kvalifikacija i niskih nadnica, te da e trite stvoriti
bolje plaena, kvalificiranija radna mjesta. I tijekom prvih nekoliko
godina NAFTA-e nezaposlenost se u Sjedinjenim Dravama stvarno
smanjila, sa 6,8 posto na poetku NAFTA-e na niskih 3,8 posto.
Ba kao to su Sjedinjene Drave i europske zemlje prije vie od
stotinu godina izvrile prijelaz iz poljoprivrede u industrijsku proizvodnju, u novije se vrijeme sele iz industrijske proizvodnje u usluge. Udio
industrije u zapoljavanju i proizvodu pao je ne samo u Sjedinjenim
Dravama nego i u Europi i Japanu (na 20 posto). 3 Dok su Amerika
i Europa gubile radna mjesta u industrijskoj proizvodnji, dobivale su
radna mjesta u uslunom sektoru, koji ne obuhvaa samo niskokvalificirane poslove prevrtanja hamburgera nego i visoko plaene poslove
financijskih usluga. Mislilo se da e Amerika, sa svojom visokom

razinom kvalifikacija i gospodarstvom u kojem dominira usluni

sektor, hiti zatiena od konkurencije iz inozemstva. Eksternaliziranje
proizvodnje toliko plai jer su ak i visokokvalificirani poslovi poeli
odlaziti u inozemstvo. Strategija "dokvalificiranja" i obrazovanja, iako
oito vrijedna i vana, ne prua puni odgovor na to kako reagirati na
svjetsku konkurenciju.
Razmjeri i tempo konkurencijske prijetnje, gubitka radnih mjesta
u razmjerno kratko vrijeme, nadilaze sve to se ikada prije dogodilo.
To je nalije jo jedne neviene promjene: dvije zemlje, Kina i Indija,
koje su nekad bile oajniki siromane i ekonomski izolirane, sada su
dio svjetskoga gospodarstva. Nikada ranije nisu dohoci tako mnogo
ljudi tako brzo porasli. 4
Standardna ekonomska teorija, na kojoj se temelje pozivi na
liberalizaciju trgovine, ima scenarij za ono to bi se trebalo dogoditi
s potpunom liberalizacijom - scenarij koji njezini zagovornici rijetko
spominju, ali koji smo ukratko naveli u treem poglavlju. S punom
svjetskom ekonomskom integracijom, svijet e postati kao jedna zemlja,
i nadnice nekvalificiranih radnika bit e iste svugdje u svijetu, bez
obzira na to gdje ive. Bilo u Americi ili Indiji ili Kini, nekvalificirani
e radnici usporedivih umijea koji obavljaju usporediv rad biti jednako
plaeni. U teoriji, stvarna e nadnica biti negdje izmeu one koju
dobivaju danas indijski ili kineski nekvalificirani radnik i one koju
primaju njegov ameriki ili europski kolega; u praksi, s obzirom na
relativnu veliinu stanovnitava, vjerojatno je da e jedinstvena nadnica
ka kojoj e one konvergirati biti blia onoj u Kini ili Indiji nego onoj
u Sjedinjenim Dravama ili Europi.
Naravno, uklanjanje svih carinskih i trgovinskih prepreka nee
odmah dovesti do pune integracije ili do izjednaavanja nadnica. Jo
uvijek e postojati trokovi prijevoza, a u sluaju vrlo siromanih i
udaljenih zemalja, oni ostaju vani. U prolosti su barem dva faktora
igrala ulogu u omoguavanju opstanka razlike u nadnicama. Prvi je
oskudnost kapitala u zemljama u razvoju. To je vano zato to su s
manje kapitala (kao to su novi strojevi i tehnologija) radnici manje
produktivni. Runi tkalaki stanovi manje su produktivni od strojnih
tkalakih stanova, a zato to su manje produktivni, nadnice radnika
e biti nie. Drugi je jaz u znanju izmeu razvijenih i manje razvijenih

zemalja. Umijea i tehnologije u zemljama u razvoju su zaostajali, a to

je dovodilo do manje produktivnosti i niih nadnica.
Meutim, te prepreke izjednaavanju nadnica nestaju. Meunarodna
trita kapitala silno su se poboljala. Danas, uz to to Kina tedi
42 posto svog BDP-a, ona prima i vie od 50 milijardi dolara svake
godine u stranim izravnim ulaganjima, iznos koji je blizu etiri posto
njezina BDP-a. 5 A u posljednjim godinama, tok znanja od razvijenih
u nerazvijene zemlje se ubrzao.
Bit e potrebna desetljea da bi se potpuno prevladao jaz u znanju
i nedostatak kapitala u zemljama u razvoju. Povoljno je to e postojati
jaka sila koja povisuje nadnice u Kini i Indiji. Nepovoljno je to e
postojati jaka sila koja snizuje nadnice nekvalificiranih radnika na
Zapadu. Prema tome, dok se Amerikanci i Europljani mogu veseliti
rastuem ivotnom standardu nekvalificiranih radnika u zemljama u
razvoju, bit e zabrinuti zbog onoga to se dogaa kod kue. Problem
nije samo ukupan broj radnih mjesta koja e biti eksternalizirana - izgubljena - u korist Kine ili Indije. Stvarni je problem da ak i razmjerno
mali jaz izmeu potranje za radom i ponude rada moe stvoriti velike
probleme, dovodei do stagnacije i opadanja nadnica te do stvaranja
visoke razine tjeskobe meu mnogim radnicima koji osjeaju da su im
radna mjesta ugroena. Izgleda da se upravo to dogaa.
Naravno, kako smo vidjeli, globalizacija i liberalizacija trgovine
poveat e ukupne dohotke (ako zemlja uspije odrati punu zaposlenost,
to je veliko "ako"). No slijedi da e se, s dohocima koji se u prosjeku
poveavaju, i nadnicama, osobito onima na dnu, koje stagniraju ili
opadaju, poveati nejednakost. Osobito e patiti ljudi u industrijama
koje gube u konkurenciji; mogu otkriti da im njihov "ljudski kapital",
ulaganja u stjecanje pojedinih kvalifikacija, vie ne vrijedi mnogo.
Proteklih pet godina, realne nadnice u Americi u osnovi stagniraju;
za one na dnu, realne nadnice stagniraju ve vie od etvrt stoljea. 6
U tekim neprilikama bi se mogle nai cijele lokalne zajednice. Kako
se poduzea zatvaraju a radna mjesta gube, past e cijene nekretnina,
to e koditi veini ljudi u tim podrujima, budui da im je glavna
imovina njihov dom.

Reagiranje na izazove globalizacije

Postoje tri naina na koje razvijene industrijske zemlje mogu reagirati
na ove izazove. Jedan je da ignoriraju problem i prihvate sve veu
nejednakost. Oni koji su tog stajalita (mnogi od njih zagovornici sada
diskreditirane teorije "ekonomije kapanja prema dolje", koja dri da
e, pod uvjetom da postoji rast, svi imati koristi) naglaavaju temeljne
snage trinoga gospodarstva i njegovu sposobnost da reagira na promjene: mi moda ne znamo gdje e biti stvorena nova radna mjesta,
kau oni, no tako dugo dok doputamo tritima da ine svoja uda,
nova e se radna mjesta stvarati. Problemi s nezaposlenou postoje
samo onda kad se, kao u Europi, vlada uplee u trine procese titei
radna mjesta.
No i u Europi i u Americi taj pristup ne funkcionira. Premda postoje
dobitnici od globalizacije, postoje i brojni gubitnici. Globalizacija je,
dakako, samo jedna od mnogih sila koje utjeu na naa drutva i naa
gospodarstva. ak i bez nje, nejednakost bi se poveavala. Promjene
u tehnologiji poveale su premiju koju trite stavlja na odreene
vjetine, tako da su dobitnici u dananjem gospodarstvu oni koji imaju
ili mogu stei te vjetine. Te promjene u tehnologiji mogu na kraju
biti vanije od globalizacije u odreivanju poveanja nejednakosti, pa
ak i pada nadnica za nekvalificirane. Birai mogu uiniti malo to
u vezi s napredovanjem tehnologije; no mogu - kroz svoje izabrane
predstavnike - uiniti neto u vezi s globalizacijom. Protekcionistiko
raspoloenje poveava se gotovo svugdje. U Sjedinjenim Dravama, ak
i mali trgovinski prijedlog zakona, o slobodnoj trgovini sa Srednjom
Amerikom, doveo je do ogromnog protivljenja, jedva proavi u Predstavnikom domu sa 217 naprema 215 glasova u srpnju 2 0 0 5 . godine.
Ne vjerujem da je odrivo praviti se da e sve biti u redu samo ako
pustimo trita na miru. Nije odrivo ni traiti od radnika da vjeruju
kako e, uz dovoljno strpljenja, zbog globalizacije svima njima biti
bolje, iako sada moraju prihvatiti nie nadnice i smanjenu sigurnost
radnog mjesta. ak i ako u toj vjeri prihvate tvrdnju da e globalizacija
dovesti do breg rasta BDP-a, zato bi morali vjerovati da e to dovesti
do breg rasta njihovih dohodaka ili sveukupnog poveanja njihove
dobrobiti? Premda se politiari mogu neizravno pozvati na lekcije
iz ekonomije da umire svoje birako tijelo, i standardna ekonomska

teorija i obilje podataka u skladu su s intuicijama radnika: bez snane

vladine politike preraspodjele, nekvalificiranim bi radnicima moglo
itekako biti gore.
Slina se pitanja pojavljuju u vezi s migracijom. U treem sam
poglavlju objasnio kako migracija moe dovesti do poveanja svjetske
efikasnosti, i kako moe biti od osobite koristi ljudima u zemljama u
razvoju. Ali migracija nekvalificiranog rada dovodi do niih nadnica
za nekvalificirane radnike u razvijenom svijetu. I s liberalizacijom
trgovine i s migracijom, zemlja kao cjelina moe imati koristi, no
onima na dnu vjerojatno e biti loije.
Drugi pristup je opiranje pravednoj globalizaciji. Prema tom
gleditu, sada je vrijeme da se Amerika i Europa poslue svojom
ekonomskom moi kako bi osigurale da im pravila igre trajno idu u
korist - ili barem koliko je god to dugo mogue. Mo rada mo; sluei
se svojom trenutanom zajednikom ekonomskom moi, mogu barem
zatititi svoju poziciju, moda je ak i poboljati. To je gledite koje se
ne temelji na onome to je ispravno ili pravedno, nego na realpolitici.
Po toj logici, podravajui i dalje na rijeima pravednu trgovinu,
Sjedinjene drave bi se trebale zatititi od navale stranih dobara i od
eksternaliziranja proizvodnje, dok u isto vrijeme ine sve to mogu da
dobiju pristup stranim tritima. Primjer toga je vidljiva drskost Amerike
koja, propovijedajui retoriku slobodne trgovine, udvostruava svoje
poljoprivredne subvencije. Radi zamazivanja oiju onima koji inzistiraju
na pravednosti, odreeni se napori ulau u iznalaenje "zakonitih"
naina davanja tih subvencija, kao to je izmiljanje koncepata poput
"subvencija koje ne izobliavaju trgovinu", postizanje da se druge
zemlje suglase da su takve subvencije doputene i zatim uvjeravanje
da su neije subvencije upravo takve. Vai, izgleda, pretpostavka da je
neto, zbog toga to je zakonito, ujedno i moralno ispravno.
Vjerujem da je taj pristup i moralno pogrean i ekonomski i politiki
neodriv. Poloaj Amerike u svijetu ve se dugo ne temelji samo na njezinoj ekonomskoj i vojnoj moi nego i na njezinom moralnom vodstvu,
na injenju onoga to je ispravno i pravedno. No za one koji vjeruju
u realpolitiku, to je od neznatnog interesa. Da budem konkretniji, ta
opcija nije stvarno mogua, s obzirom na to koliko smo ve odmakli
na putu globalizacije. Premda trgovinski sporazum Urugvajskog kruga

moda nije pravedan prema zemljama u razvoju, on je stvorio poetke

neega to lii meunarodnoj vladavini prava u trgovini, i emu se
Sjedinjene Drave moraju pokoravati.
tovie, jedan od uspjeha posljednjih tri desetljea bilo je stvaranje
snanih demokracija u mnogim dijelovima svijeta u razvoju. Njihovi
graani znaju to se zbiva, i znaju kad je predloeni trgovinski sporazum
temeljno nepravedan. Amerike graane moda ne zabrinjava licemjerje
njihovih voa koji govore o slobodnoj trgovini a nastavljaju subvencionirati poljoprivredu, ali graane Brazila i Argentine to zabrinjava.
Previe je toga u pitanju - i ima previe onih koji su ve ostvarili
koristi od globalizacije - da bi se dopustilo Americi i Europi da se
povuku iz globalizacije, da dignu ruke od nje. U zemljama u razvoju
previe je gubitnika od globalizacije da bi se dopustilo razvijenim
zemljama da pokuaju nepravedno oblikovati globalizaciju u svoju korist.
To ostavlja samo jedan put - nositi se s globalizacijom i preoblikovati
ju. Za Ameriku, nositi se s globalizacijom znai uvidjeti da ona donosi
obaranje nadnica nekvalificiranih radnika. Razvijene industrijske zemlje
moraju nastaviti s dokvalificiranjem svoje radne snage, ali moraju
takoer ojaati svoje sigurnosne mree i poveati progresivnost svojih
sustava poreza na dohodak; globalizacija teti upravo ljudima na dnu
(a tete im, vjerojatno, i druge sile, kao to je mijenjanje tehnologije);
ini se da je ispravno smanjiti im poreze, a poveati poreze onima
kojima globalizacija tako dobro slui. Na alost, u Americi i drugdje,
politika se kree upravo u suprotnom smjeru. Ulaganja u istraivanja,
koja e poveati produktivnost gospodarstva, takoer su vana. Ta
ulaganja poluuju visoke prinose. Poveana produktivnost vjerojatno
e dovesti do poveanih nadnica i dohodaka; i ako se ak i dio tako
nastalog veeg dohotka utroi na drutveni program obrazovanja i
zdravstva, bit e to na dobrobit svih graana.
Kritiari globalizacije su u pravu: onako kako se njome danas
upravlja, previe je gubitnika. I mislim da su optimisti meu tim kritiarima - oni koji su, na sastancima kao to je Svjetski socijalni forum
u Mumbaiju s kojim sam zapoeo ovu knjigu, tvrdili da je "mogu
drugaiji svijet" - takoer u pravu. Ova je knjiga iznijela odreeni
broj reformi koje bi omoguile globalizaciji da vie djeluje u skladu sa
svojim potencijalom donoenja koristi ljudima i u razvijenim i u manje

razvijenim zemljama: bila bi to reformirana globalizacija koja bi mogla

dobiti podrku ljudi i u jednim i drugim zemljama.

POMANJKANJE DEMOKRATINOSTI
U ovoj knjizi tvrdim da moramo nauiti kako se bolje nositi s globalizacijom (i u razvijenim i u manje razvijenim zemljama). Moramo nauiti
i kako da njome bolje upravljamo, s veom brigom i za siromane
zemlje i za siromane ljude u bogatim zemljama, te za vrijednosti
koje nadilaze profit i BDP. Problem je u tome to u nainu na koji
se upravlja globalizacijom postoji pomanjkanje demokratinosti.
Meunarodne institucije (Meunarodni monetarni fond, Svjetska
banka i Svjetska trgovinska organizacija), kojima je povjereno pisanje
pravila igre i upravljanje svjetskim gospodarstvom, odraavaju interese
razvijenih industrijskih zemalja - ili, konkretnije, posebne interese
(poput poljoprivrede i nafte) u tim zemljama. Ta je neravnotea u
nekim sluajevima rezultat izoblienih glasakih prava;7 u drugima,
ona proizlazi iz puke ekonomske moi zemalja i ukljuenih interesa.
Neravnotea se vidi i u programu i u ishodima na svakom podruju
globalizacije, od trgovine do okolia i financija. Vidimo je i u onome
to je na dnevnom redu i u onome to nije.
Tijekom prola dva stoljea demokracije su nauile kako ublaiti
ekscese kapitalizma: kanalizirati mo trita, osigurati da ima vie
dobitnika a manje gubitnika. Koristi od tog procesa su vrtoglave i
mnogima su u Prvome svijetu donijele udesno visok ivotni standard,
mnogo vii nego to se moglo zamisliti 1800. godine.
Meutim, na meunarodnoj razini nismo uspjeli razviti demokratske
politike institucije koje su potrebne elimo li postii da globalizacija
djeluje - osigurati da mo svjetskoga trinog gospodarstva dovodi
do poboljanja ivota veine ljudi u svijetu, a ne samo najbogatijih u
najbogatijim zemljama. Zbog pomanjkanja demokratinosti u nainu
na koji se upravlja globalizacijom, njezini ekscesi nisu ublaeni; tovie,
kako smo istaknuli u prethodnim poglavljima, globalizacija katkada
ograniava sposobnost nacionalnih demokracija da ublae trino
gospodarstvo.

Potreba za svjetskim institucijama nikada nije bila vea, ali povjerenje

u njih, i njihovu legitimnost, erodira. MMF-ovi opetovani neuspjesi
u upravljanju krizama prolog desetljea bili su smrtni udarac nakon
godina nezadovoljstva njegovim programima u Africi i drugdje, ukljuujui i prekomjernu strogost koju je nametnuo tim zemljama. Neuspjeh
zemalja koje su slijedile ideoloki motiviranu politiku Washingtonskog
konsenzusa M M F - a i Svjetske banke, te suprotnost s nastavljenim
uspjehom istonoazijskih zemalja, kojeg sam opisao u drugom poglavlju, nije pomogao povratiti povjerenje u te institucije. Nije pomogla
ni arogancija s kojom je M M F zahtijevao da mu se dopusti prisiliti
zemlje u razvoju na otvaranje njihovih trita pekulativnim tokovima
kapitala, iza koje je nekoliko godina kasnije slijedilo tiho priznanje da
bi liberalizacija trita kapitala mogla dovesti do nestabilnosti, ali ne
i do rasta. I dok su nametali program koji je doveo do nestabilnosti
financijskog trita, nisu uinili nita u vezi s jednim od najdubljih
uzroka svjetske nestabilnosti, svjetskim sustavom rezervi. U Svjetskoj
trgovinskoj organizaciji, na fronti trgovine, stvari nisu nita bolje.
Nakon priznanja u Dohi u studenome 2001. godine da je prethodni
krug trgovinskih pregovora bio nepravedan, razvijene su industrijske
zemlje naposljetku zapravo iznevjerile svoje obeanje razvojnog kruga.
Institucije same, u odreenom smislu, nisu krive: njih vode Sjedinjene Drave i ostale razvijene industrijske zemlje. Njihovi neuspjesi
predstavljaju neuspjeh politike tih zemalja. Kraj hladnoga rata dao je
Sjedinjenim Dravama, jedinoj preostaloj supersili, priliku da preoblikuje
svjetski ekonomski i politiki sustav na temelju principa pravednosti i
brige za siromane; no odsutnost konkurencije od strane komunistike
ideologije dala je Sjedinjenim Dravama takoer priliku da preoblikuju
svjetski sustav na temelju vlastitog sebinog interesa i interesa njihovih
multinacionalnih korporacija. Na alost, u ekonomskoj su sferi odabrale
potonji kurs.
Ba kao to se meunarodne institucije ne mogu potpuno kriviti odgovornost mora leati dijelom na vladama koje njima upravljaju - ne
mogu se potpuno kriviti ni same vlade. Odgovornost lei dijelom na
njihovim biraima. Moda smo sve vie dio globalnog gospodarstva,
ali gotovo svatko od nas ivi u lokalnim zajednicama i nastavlja razmiljati, u velikoj mjeri, lokalno. Prirodno je da izgubljeno radno mjesto
kod kue vrednujemo daleko vie nego dva dobivena radna mjesta u

inozemstvu (ili u kontekstu rata, ivot izgubljen kod kue daleko vie od
onih izgubljenih u inozemstvu). Dio je lokalnog naina razmiljanja da
esto ne vodimo rauna o tome kako politike koje zagovaramo utjeu
na druge i na svjetsko gospodarstvo. Svoju pozornost usredotoujemo
na izravan uinak na na boljitak. Uzgajivai pamuka u Sjedinjenim
Dravama razmiljaju kakav im dobitak donose njihove subvencije, a
ne kako e milijuni u ostatku svijeta biti na gubitku.
Da bi se postiglo djelovanje globalizacije trebat e doi do promjene
u nainu razmiljanja: morat emo u veoj mjeri razmiljati i djelovati
svjetski. Danas premalo ljudi ima taj osjeaj svjetskog identiteta. Postoji
stari aforizam o tome da je sva politika lokalna i, dok veina ljudi ivi
"lokalno", ne udi da se globalizaciji pristupa unutar vrlo uskog okvira
lokalne politike. Lokalno razmiljanje opstaje upravo u vrijeme kad svijet
postaje ekonomski meuovisniji. Ta je razdvojenost lokalne politike i
svjetskih problema izvor tako mnogo nezadovoljstva globalizacijom.
Postoji otri kontrast izmeu analize i zagovaranja politike na nacionalnoj i svjetskoj razini. Unutar svake zemlje svjesni smo da zakoni
i regulativa na razliite naine utjeu na razliite ljude. Ekonomisti
paljivo izraunavaju, za svaki porez, pravilo ili regulativu, mjeru u
kojoj su pogoene razliite dohodovne skupine. Zagovaramo razliite
politike ili im se protivimo na temelju prosudbe jesu li pravedne, tete li
siromanima, pada li njihov teret nesrazmjerno na one koji stoje loije.
U meunarodnoj sferi, ne samo da ne uspijevamo provesti analizu,
nego gotovo nikad ne zagovaramo politiku na temelju njezine pravednosti. Trgovinskim pregovaraima se kae da postignu to je mogue bolji
sporazum, s gledita vlastitih interesa njihove zemlje. Njih se ne alje
u enevu (gdje se trgovinski pregovori obino odvijaju) s mandatom
da izrade sporazum koji je pravedan za sve. Ne pridaje se posebna
pozornost, kako bi trebalo biti, najsiromanijima, nego najsnanijima
- kao to su posebne interesne skupine koje daju najvee doprinose
kampanjama amerikog predsjednika i stranke na vlasti. Zapravo,
posebni interesi esto se uzdiu kao nacionalni interesi: uiniti ono
to je najbolje za amerike farmaceutske kompanije, za Microsoft ili
za ExxonMobil, smatra se ekvivalentnim injenju onoga to je najbolje
za zemlju openito. To je saeto izraeno u glasovitom citatu Charlesa
Wilsona, elnika GM-a, iz 1953. godine: "ono to je dobro za nau

zemlju dobro je za General Motors, i obrnuto". 8 U doba globalizacije,

to vie ne vrijedi - ako je ikada i vrijedilo.
ak i unutar meunarodnih institucija, o svjetskoj politici rijetko se
raspravlja u smislu drutvene pravednosti. Stvara se lana predodba da
nema vaganja izmeu suprotstavljenih interesa i da se, u skladu s time,
odluivanje moe prenijeti na tehnokrate, kojima je dodijeljen sloeni
zadatak iznalaenja najboljeg ekonomskog sustava i upravljanja njime, i
za koje se misli da su za donoenje objektivnih odluka bolje opremljeni
od politiara. Postoje, dakako, neki problemi koji bi se trebali prenijeti
na tehnokrate - kao odabir najboljeg raunalnog sustava koji e voditi
sustav socijalnog osiguranja. Ali prenoenje pisanja pravila ekonomske
igre na tehnokrate moe se opravdati samo ako postoji jedan jedini
najbolji skup pravila, takav na osnovi kojega je svakome bolje nego na
osnovi bilo kojeg drugog skupa pravila. Toga, naprosto, nema; to je
gledite ne samo pogreno nego i opasno. S nekoliko iznimaka, uvijek
postoji traenje ravnotee izmeu suprotstavljenih interesa. Postojanje
nunih kompromisa znai da treba vriti izbore. Ti se izbori mogu
ispravno izvriti samo kroz politiki sustav i zbog toga je tako vano
ispraviti svjetsko pomanjkanje demokratinosti.
Depolitiziranje procesa odluivanja utire put za odluke koje ne
izraavaju ire drutvene interese. Uklanjanjem odluka o ispravnom
trgovinskom reimu ili ispravnom reimu intelektualnog vlasnitva iz
otvorenog politikog procesa otvaraju se vrata prikrivenom oblikovanju
tih odluka od strane partikularnih interesa. Farmaceutske kompanije
mogu oblikovati sporazume o intelektualnom vlasnitvu; proizvoai, a
ne potroai, mogu oblikovati trgovinsku politiku. Monetarna politika
jo je jedan primjer. Nijedno ekonomsko pitanje ne utjee toliko na
ljude kao makroekonomska uspjenost gospodarstva. Poveavanje stope
nezaposlenosti pogorava poloaj radnika, ali rezultirajua nia inflacija
usreuje posjednike obveznica. Uravnoteavanje tih interesa u samoj je
svojoj biti politika aktivnost, ali su pojedinci na financijskim tritima
pokuali depolitizirati odluku o tome, prepustiti je tehnokratima, s
mandatom da se dre politike koja je u interesu financijskih trita.
M M F je poticao zemlje, a katkad ih i prisiljavao (kao uvjet za pomo)
na to da se njihove sredinje banke usredotoe samo na inflaciju.

Europa je podlegla tim doktrinama. Danas irom eurolanda postoji

nezadovoljstvo jer Europska sredinja banka provodi monetarnu politiku
koja moda ini uda za trita obveznica, odravajui nisku inflaciju
i visoke cijene obveznica, ali ostavlja europski rast i zaposlenost u
kaotinom stanju.

Reakcija na pomanjkanje demokratinosti

Postoje dva odgovora na problem pomanjkanja demokratinosti u
meunarodnim institucijama. Prvi je reformirati institucionalna ureenja, na naine koji su predloeni ranije u ovoj knjizi. No to se nee
dogoditi preko noi. Drugi je da se paljivije razmisli o tome koje se
odluke donose na meunarodnoj razini.
Globalizacija znai da se uinci dogaaja u jednom dijelu svijeta
rasprostiru drugdje, jer se ideje i znanje, dobra i usluge, te kapital i
ljudi lako kreu preko granica. Epidemije nisu nikad potovale granice,
ali se s poveanim putovanjem po svijetu bolesti bre ire. Stakleniki
plinovi proizvedeni u razvijenim industrijskim zemljama dovode do
globalnog zatopljenja svugdje u svijetu. I terorizam je postao globalan.
Kako zemlje svijeta postaju ue integrirane, postaju i vie meuovisne.
Vea meuovisnost dovodi do vee potrebe za kolektivnim djelovanjem
kako bi se rijeili zajedniki problemi.
Program za kolektivno djelovanje trebao bi se usredotoiti na one
toke koje predstavljaju najhitnija podruja od koristi cijeloj svjetskoj
zajednici. Druge stavke ne bi trebale biti na dnevnom redu.9 U etvrtom
sam poglavlju tvrdio da nema potrebe za jednoobraznim skupom
pravila o intelektualnom vlasnitvu; pretjerana standardizacija ne
samo da oduzima vane stupnjeve politike suverenosti nego je zapravo
kontraproduktivna. Usredotoeni program je osobito vaan zato to
opsenost programa sama po sebi stavlja zemlje u razvoju, koje si ne
mogu priutiti veliko osoblje, u nepovoljan poloaj u pregovorima.
Svjetsko bi se kolektivno djelovanje trebalo usredotoiti na potrebu
zaustavljanja negativnih eksternalija - postupaka jedne stranke koji
nepovoljno utjeu na druge - i na mogunost promicanja, zajednikim
djelovanjem, boljitka svih kroz osiguravanje svjetskih javnih dobara,
ije se koristi uivaju diljem svijeta.

Kako svijet postaje sve vie globaliziran, sve vie integriran, bit e
sve vie i vie podruja u kojima postoje mogunosti za kooperativno
djelovanje i u kojima takvo kolektivno djelovanje nije samo poeljno
nego i neophodno. Postoji niz svjetskih javnih dobara - od svjetskog
mira do svjetskog zdravlja, ouvanja svjetskog okolia i svjetskog
znanja. Ako se ona ne osiguravaju kolektivno od strane meunarodne
zajednice, postoji rizik - tovie, vjerojatnost - da ih se nee osigurati
dovoljno. 10
Osiguravanje svjetskih javnih dobara zahtijeva neki sustav financiranja. U devetom smo poglavlju opisali kako reforma svjetskog sustava
rezervi moe donijeti veliki izvor financiranja, reda veliine 2 0 0 do 4 0 0
milijardi dolara godinje. Druga je ideja da se za osiguravanje svjetskih
javnih dobara koriste prihodi od upravljanja svjetskim resursima aukcijska prodaja prava na ribolov, prava na crpljenje prirodnih resursa
ispod mora ili dozvola za isputanje ugljika. Napokon, postoje neki
sluajevi u kojima oporezivanje moe zapravo pridonijeti ekonomskoj
efikasnosti. Takvi porezi, nametnuti radi svladavanja problema negativnih eksternalija, zovu se korektivni porezi. Oporezivanje svjetskih
negativnih eksternalija, kao to je prodaja oruja zemljama u razvoju,
zagaivanje i destabiliziranje prekograninih financijskih tokova, moe
donijeti trei izvor prihoda za financiranje svjetskih javnih dobara.

Na dugi rok, najvanije promjene koje su potrebne da se postigne

djelovanje globalizacije jesu reforme za smanjenje pomanjkanja demokratinosti. Bez takvih promjena postoji stvarna opasnost da e sve
reforme biti podrivane. U treem smo poglavlju, primjerice, vidjeli
kako su se uz sputanje carina podizale necarinske prepreke. Ovo nije
mjesto za podroban opis kako se svaka od meunarodnih institucija
treba promijeniti. Umjesto toga, navodim glavne elemente svakog
paketa reformi:

Promjene u glasakoj strukturi M M F - a i Svjetske banke koje bi dale

vie teine zemljama u razvoju. U M M F - u Sjedinjene Drave ostaju
jedina zemlja s efektivnim vetom. U obje institucije, glasovi se uvelike
temelje na ekonomskoj moi - ali preesto ne na ekonomskoj moi

danas nego, u velikoj mjeri, na ekonomskoj moi koja je postojala

u vrijeme kad su te institucije stvorene prije vie od pola stoljea. 11

Promjene u predstavljanju - tko predstavlja svaku zemlju. Dokle god

ministri trgovine odreuju trgovinsku politiku, a ministri financija
odreuju financijsku politiku, drugim e se povezanim pitanjima,
kao to su okoli ili zaposlenost, posveivati malo pozornosti. Jedna
je mogua promjena inzistirati da u pogledu podruja na kojima se
preklapaju interesi budu predstavljena sva relevantna ministarstva.
Kad se razmatraju odredbe o intelektualnom vlasnitvu, zacijelo bi
za stolom trebala biti ministarstva znanosti i tehnologije - koja ne
samo da mogu imati uravnoteeniju poziciju nego e i neto znati
o tom predmetu.

Usvajanje naela predstavnitva. Teko je donositi odluke, ili se

upustiti u pregovore, kad je ukljueno 100 ili vie zemalja. No
nain na koji su, primjerice, trgovinski pregovarai odgovorili na taj
problem u prolosti trebao bi se smatrati potpuno neprihvatljivim.12
Bez obzira na to to se uini, postojat e neravnotea ekonomske
moi, i malo se to moe uiniti da moni prestanu koristiti svoju
mo; ali bi u najmanju ruku formalni procesi trebali biti vie u
skladu s demokratskim naelima. Glavnim zemljama bi se u pregovorima trebali pridruiti predstavnici svake od raznih glavnih
skupina: najmanje razvijene zemlje, mali poljoprivredni izvoznici i
tako dalje. Zapravo se odreeni napredak u tom smjeru ve zbiva.

S obzirom da e biti teko izvriti te promjene, tim je vanije provesti

sljedee reforme naina na koji djeluju meunarodne institucije:

Poveana transparentnost. Budui da nema izravne demokratske

odgovornosti tih institucija (ne glasujemo za svoje predstavnike u
tim institucijama ili za njihovo vodstvo), vitalna je njihova transparentnost, koju bi ostvarili vrsti zakoni o slobodi informacija.
Zaudo, te su institucije manje transparentne nego demokratinije
vlade njihovih lanica.

Poboljanja u pravilima o sukobu interesa nee samo poveati

povjerenje u meunarodno upravljanje i njegovu legitimnost nego
bi (ako su ekonomisti u pravu i poticaji jesu vani) mogla zapravo
dovesti do politike koja je vie u opem interesu.

Vie otvorenosti, ukljuujui poboljanja u procedurama kako bi se

osigurala ne samo vea transparentnost nego i da se uje vie glasova.
Nevladine su organizacije preuzele veu ulogu u osiguravanju da se
u procesu svjetskog ekonomskog odluivanja uju i drugi glasovi,
a ne samo glasovi multinacionalnih korporacija. U demokracijama
kao to su Sjedinjene Drave, kad regulatorne agencije predlau
pravila, zainteresiranim se stranama daje mogunost komentara,
a regulatorna agencija mora odgovoriti. Isto bi trebalo vrijediti i
za svjetske institucije i regulatorne agencije.

Poveanje sposobnosti zemalja u razvoju da stvarno sudjeluju u

odluivanju tako da im se osigura pomo u procjenjivanju utjecaja
predloenih promjena na njih. Ameriko ministarstvo financija i
ministarstva financija nekih drugih razvijenih industrijskih zemalja
mogu donositi vlastite procjene, no zemlje u razvoju obino nemaju
resurse da to ine. Raspravama, promiljanjima i vijeanjima u
Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i drugim meunarodnim ekonomskim organizacijama takoer bi pomoglo postojanje nekog
neovisnog tijela koje e vrednovati alternativne prijedloge i njihov
utjecaj na zemlje u razvoju.

Poveana odgovornost. ak i ako nema izravne izborne odgovornosti,

moe biti vie neovisnih ocjenjivanja uspjenosti meunarodnih
ekonomskih institucija. Premda Svjetska banka i M M F danas to
rade - i, tovie, troe znatan iznos novca na takva ocjenjivanja jedinice za ocjenjivanje obino se jako oslanjaju na privremeno osoblje
koje im osiguravaju Fond ili Banka. Prednost je toga da su dobro
upueni u ono to se zbiva, ali im je teko ostvariti posve neovisno
ocjenjivanje. Zadatak ocjenjivanja trebao bi se premjestiti - na UN,
primjerice. Moraju se vriti procjene razlike izmeu predvienih
posljedica i onoga to se stvarno dogaa. Zato, primjerice, M M F -ovi paketi izvlaenja iz tekoa nisu tijekom kriza funkcionirali na
predvieni nain? Zato je bilo novca za izvlaenje meunarodnih
banaka iz tekoa, ali nije bilo novca za subvencioniranje hrane
siromanima? Zato su koristi za mnoge od najsiromanijih zemalja
iz posljednjeg kruga trgovinskih pregovora toliko manje nego to
se obeavalo?

Bolje sudske procedure. Potreba za time naglaena je u naoj raspravi

u treem poglavlju o procesu kojim Sjedinjene Drave odreuju i

nameu dampinke carine. U njemu su Sjedinjene Drave istodobno

tuitelj, sudac i porota. Takva je sudska procedura oito pogrena.
Mora postojati neovisno svjetsko sudbeno tijelo koje e utvrivati,
primjerice, je li se damping dogodio i, ako jest, kakve bi trebale
biti dampinke carine.

Bolje osiguravanje meunarodne vladavine prava. Opetovano sam

komentirao veliko postignue Urugvajskog kruga u stvaranju
poetka neega to nalikuje na meunarodno pravo. To znai da
trgovinskim odnosima mogu upravljati i naela, a ne samo mo.
Zakon moe biti nesavren, no i to je bolje od nikakvog zakona.
Jo uvijek, meutim, postoje mnoga podruja u kojima bi zakon
pridonio boljoj globalizaciji kad bi se osigurala njegova provedba.
Jedan je vaan primjer istaknut u prethodnom poglavlju: odbijanje
Amerike da ita uini u vezi s globalnim zatopljenjem moe se
smatrati velikom i neopravdanom trgovinskom subvencijom. Osiguravanje provedbe propisa koji su protiv takvih subvencija moglo
bi biti vano sredstvo za stvaranje potenijeg trgovinskog sustava i
za rjeavanje jednog od najvanijih svjetskih problema danas.

Imamo nesavreni sustav svjetskog upravljanja bez svjetske vlade;

jedna od nesavrenosti je naa ograniena sposobnost da osiguramo
provedbu meunarodnih sporazuma i zaustavimo negativne eksternalije.
Moramo se posluiti onim instrumentima koje imamo - ukljuujui
i trgovinske sankcije. 13
U treem sam poglavlju istaknuo jo jedan veliki problem: rascjepkanost svjetskog trgovinskog sustava na niz bilateralnih i regionalnih
trgovinskih sporazuma. Veliko postignue multilateralnog trgovinskog
sustava tijekom prolih ezdeset godina, princip najpovlatenije nacije
po kojem je svaka zemlja davala svakoj drugoj zemlji iste uvjete, sada
potkopavaju Sjedinjene Drave, a njih slijede drugi. Takvi su sporazumi po pravilima Svjetske trgovinske organizacije legalni jedino kad
stvaraju vie trgovine nego to je preusmjeravaju; gotovo je sigurno
da bi neki bilateralni sporazumi pali na tom testu. Trebao bi postojati
meunarodni tribunal koji bi odreivao je li neki predloeni sporazum
legalan, pri emu bi teret dokaza bio na zemljama koje pokuavaju
rascjepkati svjetski trgovinski sustav. Tribunal bi, primjerice, odredio
proizlaze li dobici Meksika od NAFTA-e, u mjeri u kojoj postoje,

uglavnom od preusmjeravanja trgovine tekstilom koji su Sjedinjene

Drave mogle kupiti od drugih latinoamerikih zemalja umjesto od
Meksika. To bi moglo usporiti, ili ak zaustaviti, poplavu bilateralnih
sporazuma koja prijeti da e oslabiti multilateralni trgovinski sustav.

Pronalaenje nove ravnotee

elimo li postii da globalizacija djeluje, potreban je meunarodni
ekonomski reim u kojem bi postojala bolja ravnotea izmeu boljitka
razvijenih zemalja i zemalja u razvoju - potreban je novi svjetski
drutveni ugovor izmeu razvijenih i manje razvijenih zemalja. Meu
sredinjim sastojcima su:

Obvezanost razvijenih zemalja na pravedniji trgovinski reim, takav

koji bi stvarno promicao razvoj (u skladu s onim to je naznaeno
u treem poglavlju).

Novi pristup intelektualnom vlasnitvu i promicanju istraivanja

koji bi, nastavljajui davati poticaje i resurse za inovaciju, priznao
vanost dostupnosti znanja zemljama u razvoju, nunost dostupnosti
lijekova kojima se spaava ivot po pristupanim cijenama i prava
zemalja u razvoju na zatitu njihovog tradicionalnog znanja.

Suglasnost razvijenih zemalja da kompenziraju zemlje u razvoju

za njihove usluge u vezi okolia, za ouvanje bioraznolikosti i za
doprinos glede globalnog zatopljenja "sekvestracijom ugljika".

Uvianje da mi - razvijene i manje razvijene zemlje podjednako dijelimo jedan planet, i da globalno zatopljenje predstavlja stvarnu
prijetnju tom planetu - prijetnju iji bi uinci mogli biti osobito
katastrofalni za neke od zemalja u razvoju; u skladu s tim, svi
moramo ograniiti isputanje ugljika - trebamo postaviti po strani
nae prepirke o tome tko je kriv i latiti se ozbiljnog posla da se
neto poduzme; Amerika, najbogatija i energetski najrastronija
zemlja na svijetu, ima posebnu obvezu - a jedna od njezinih drava,
Kalifornija, ve je pokazala da je mogue ogromno smanjenje
isputanja staklenikih plinova bez naruavanja ivotnog standarda.

Obvezanost razvijenih zemalja da poteno plate zemljama u razvoju

za njihove prirodne resurse - i da ih crpe na naine koji ne ostavljaju
za sobom nasljee unitavanja okolia.

Obnova ve prihvaene obveze razvijenih zemalja da daju financijsku

pomo siromanijim zemljama od 0,7 posto BDP-a - obnova koja
bi ovaj put bila popraena akcijama da se tu obvezu izvri. Ako si
Amerika moe priutiti milijardu dolara za rat u Iraku, sigurno si
moe priutiti manje od 100 milijardi dolara godinje za svjetski
rat protiv siromatva.

Proirenje sporazuma o oprostu duga, donesenog u srpnju 2005.

godine, na vie zemalja: premnogim su zemljama tenje ka razvoju
osujetili veliki iznosi koje troe na servisiranje svog duga - toliko
veliki, zapravo, da su, kako smo istaknuli, neto tokovi novca u
posljednjim godinama ili od zemalja u razvoju prema razvijenim
zemljama.

Reforme svjetske financijske arhitekture koje bi smanjile njezinu

nestabilnost - koja je tako razorno djelovala na tako mnogo zemalja
u razvoju - i premjestile vie tereta rizika na razvijene zemlje, koje su
u boljem poloaju da snose te rizike. Meu kljunim reformama jest
reforma svjetskog sustava rezervi, razmotrena u devetom poglavlju,
koja, vjerujem, ne bi dovela samo do poveane stabilnosti, od koje
bi svi imali koristi, nego bi takoer pomogla financirati svjetska
javna dobra koja su tako vana elimo li postii da globalizacija
djeluje.

Mnotvo institucionalnih (zakonskih) reformi - u cilju osiguravanja,

primjerice, da se ne pojave novi svjetski monopoli, da se pravedno
upravlja sloenou prekograninih steajeva drava i kompanija i
da se multinacionalne korporacije prisile na suoavanje sa svojim
obvezama zbog, primjerice, tete koju ine po okoli.

Ako razvijene zemlje alju premalo novca zemljama u razvoju, alju

i previe oruja; one su bile sudionice velikoga dijela korupcije; i na
mnoto su drugih naina potkopavale mlade demokracije. Svjetski
drutveni ugovor donio bi ne samo rijei o vanosti demokracije
nego i obvezu razvijenih zemalja da stvarno ogranie praksu koja
teti demokraciji te da ine stvari koje e je podupirati - a osobito

da uine vie kako bi se ograniile poiljke oruja, bankovna tajna

i podmiivanje.
Da bi globalizacija djelovala, naravno, zemlje u razvoju moraju obaviti svoj dio posla. Meunarodna zajednica moe pomoi stvaranju
okruja u kojem je razvoj mogu; moe pomoi osiguravanju sredstava
i prilika. No na kraju e odgovornost za uspjean, odrivi razvoj - s
plodovima tog razvoja koji se iroko dijele - morati poivati na leima
samih zemalja u razvoju. Nee sve uspjeti; ali vrsto vjerujem da e
s gore opisanim svjetskim drutvenim ugovorom uspjeti daleko vie
njih nego u prolosti.
Elementi tog novog svjetskog drutvenog ugovora ve su na djelu.
Na meunarodnom sastanku o financiranju razvoja to ga je sazvao
UN u Monterreyu u Meksiku, u oujku 2 0 0 2 . godine, razvijene industrijske zemlje obvezale su se da e poveati svoju pomo na 0,7 posto
BDP-a, ali je sastanak bio vaan i zato to se - napokon - uvidjelo da je
razvoj previe vaan i previe sloen da bi ga se prepustilo ministrima
financija. Ministri financija i guverneri sredinjih banaka unose u tu
raspravu osobiti nain gledanja - vaan, ali ne jedini. Uzmimo, na
primjer, pitanje restrukturiranja dravnog duga. Nijedna vlada ne bi
povjerila izradu zakona o steaju odboru kojim dominiraju vjerovnici i
vjerovniki interesi; meutim, stavljanje procedure steaja u nadlenost
M M F - a , za to se M M F zalagao, stvorilo bi jednaku takvu situaciju.
Takvim se odlukama treba pristupati s veom uravnoteenou.
Jedan nain postizanja vee uravnoteenosti je jaanje Ekonomskog i socijalnog vijea pri UN-u. Vijee bi moglo igrati vanu ulogu
u odreivanju svjetskog ekonomskog programa, u osiguravanju da
se pozornost usredotoi ne samo na pitanja koja su od interesa za
razvijene industrijske zemlje nego i na ona koja su bitna za boljitak
itavoga svijeta. Moglo bi potaknuti rasprave o svjetskoj financijskoj
reformi koje bi se bavile problemima zemalja u razvoju - injenicom
da je, primjerice, njima ostavljeno da snose glavni udar rizika deviznog
teaja i kamatnih stopa. Moglo bi potaknuti reformu svjetskog sustava
rezervi ili nove naine upravljanja restrukturiranjem dravnoga duga
- u kojem proces steaja ne bi kontrolirale zemlje vjerovnici. Moglo bi
imati osobito vanu ulogu u mnogim pitanjima koja nadilaze specijalistike krugove u kojima je konfinirano tako mnogo meunarodnog

odluivanja. Moglo bi zagovarati inicijativu o tropskim umama koju

sam opisao u estom poglavlju, to bi zemljama u razvoju istodobno
dalo poticaje da odravaju svoje tropske ume (s golemim svjetskim
koristima za smanjivanje globalnog zatopljenja i odravanja bioraznolikosti) i novac da promiu svoj razvoj. Moglo bi potaknuti reim
intelektualnog vlasnitva koji unapreuje znanost i posveuje duno
potovanje drugim vrijednostima, kao to su ivot i dostupnost znanja.
Moglo bi osigurati da se meunarodno nadziranje ekonomske politike
neke zemlje ne usredotoi samo na inflaciju, koja je od tolikog interesa
za financijska trita, nego i na nezaposlenost, koja od radnika uzima
takav danak.
Nezadovoljstvo globalizacijom kako se njome sada upravlja dijelom
je nezadovoljstvo ishodima, a dijelom nezadovoljstvo zbog nepostojanja
demokratskog procesa. Smanjivanje pomanjkanja demokratinosti
bilo bi velik korak naprijed da se postigne djelovanje globalizacije
u oba smisla. Vjerujem da e politika i programi koji su podvrgnuti
demokratskom ispitivanju vjerojatno biti uinkovitiji i osjetljiviji na
interese graanstva.

Mnogo je toga u pitanju

Rasprava o globalizaciji postala je tako intenzivna zbog toga to je
mnogo toga u pitanju - ne samo ekonomski boljitak nego i sama priroda
naeg drutva, ak moda i sam opstanak drutva kakvog poznajemo.
Globalizatori iz posljednjih dvadeset godina moda su mislili da e
ekonomske doktrine koje su nametali kroz meunarodne institucije
imati do sada tako veliki uspjeh u poveanju blagostanja svih da e
sve biti oproteno. Moda su se nadali da e, ak i ako postoji sve
vea nejednakost, siromane biti mogue umiriti dokle god im kapa
dovoljno novca. Ako ukupno gledano dovoljno ljudi vidi da im se
zdravlje poboljava, moda e biti zadovoljni ak i ako je nekolicini
uskraen pristup lijekovima kojima se spaava ivot. Kao to smo
vidjeli, za previe se ljudi obeane koristi nisu ostvarile.
No ak i da je bilo vie ekonomskog uspjeha, nezadovoljstvo nekim
aspektima globalizacije bilo bi ustrajno - a da je vie ljudi shvaalo
to se zbiva, to je nezadovoljstvo moglo biti jo vee. Sjedinjene Drave tvrde da je odravanje otvorenih trgovinskih granica vanije od

ouvanja kulture ili zatite sigurnosti hrane, barem glede po njima

iracionalnih strahova od genetski modificirane hrane. No ak su i
Sjedinjene Drave shvatile da postoje druge vrijednosti koje su vanije
od ekonomske globalizacije - ili barem jedna vrijednost, sigurnost.
Sjedinjene Drave snano zagovaraju trgovinska ogranienja koja e,
kako tvrde, poveati njihovu nacionalnu sigurnost. Subvencioniraju naftu
i ne doputaju stranim brodovima da prevoze dobra unutar amerikih
granica - iznosei u oba sluaja zabrinutost za nacionalnu sigurnost.
Zagovaraju ak i "sekundarne bojkote": ne samo da ne doputaju
svojim tvrtkama prodavati Kini proizvode koji bi njoj mogli posluiti
za vojne svrhe nego vre golem pritisak na Europu da ih slijedi u tome.
Helmsov-Burtonov zakon Sjedinjenih Drava iz 1996. godine namee
sankcije stranim tvrtkama koje trguju s Kubom, ak i ako im zakoni
njihovih zemalja to doputaju. Panika zbog antraksa iz 2001. godine
(koja naposljetku nikad nije bila povezana s terorizmom izvan Sjedinjenih
Drava) dovela je do donoenja zakona o bioterorizmu po kojemu su
oni koji ele izvoziti dobra u Sjedinjene Drave duni registrirati se
i voditi evidenciju. Sjedinjene Drave kau da ti zahtjevi nisu teki i
skupi; mnoge strane tvrtke tvrde da jesu. U najmanju ruku, oni su
dodatni troak prilikom prodaje u Sjedinjenim Dravama. Poveane
potekoe dobivanja viza takoer oteavaju stranim kompanijama
poslovanje u Sjedinjenim Dravama, ukljuujui i pruanje usluga.
Ako druge zemlje uzvrate slinim mjerama, bit e jasno da se, kad
pada jedan skup umjetnih prepreka trgovini, podie novi takav skup.
Da, prva odgovornost neke zemlje prema njezinim graanima je
zatita, i nacionalnoj sigurnosti treba dati prvenstvo. Brige su stvarne;
brige za sigurnost nisu samo provjeravanja hipoteza. Europa je postala
ovisna o uvozu plina iz Rusije, Sjedinjene Drave o uvozu nafte iz
inozemstva. Izazov u postizanju djelovanja globalizacije jest da se
univerzaliziraju te brige i demokratiziraju procedure. Sjedinjenim
Dravama se ne moe dopustiti da slijede svoje sigurnosne interese a
da ne dopuste drugima da ine isto; ne bi im trebalo biti doputeno
da budu jedini arbitar glede pitanja s kojim zemljama europske tvrtke
mogu trgovati ili koje proizvode mogu prodavati.
Pune potencijalne implikacije sigurnosti za globalizaciju su goleme. Brige hoe li neto bitno (kao energija ili hrana) to se kupuje u

inozemstvu biti dostupno u izvanrednim vremenima opravdanje su

ograniavanja uvoza i subvencioniranja domae proizvodnje. Kad se
to slijedi do svog logikog zakljuka, u opasnosti je cijeli sustav liberalizacije trgovine. Prihvaa li svaka zemlja te rizike jednostavno kao
dio cijene s kojom se suoavamo za efikasnije svjetsko gospodarstvo?
Kae li Europa da naprosto treba kupovati plin od Rusije ako je Rusija
najjeftiniji dobavlja plina, bez obzira na implikacije koje to ima po
njezinu sigurnost, ili joj je doputeno intervenirati na trite energije
kako bi smanjila ovisnost? Pozdravljamo li poveanu meuovisnost i
rizik koji ona donosi, kao dodatni poticaj za mirno rjeenje meunarodnih politikih sporova? Bismo li trebali stvoriti meunarodnu
proceduru za prosudbu kad valja dopustiti trgovinske intervencije za
svrhe nacionalne sigurnosti? Ili bismo jednostavno trebali dopustiti
svakoj zemlji da koristi kartu nacionalne sigurnosti kao opravdanje
za protekcionizam po volji?
Rasprava o sigurnosti i globalizaciji podcrtava - ak i onima koji
su meu predvodnicima navijanja za globalizaciju - da su u pitanju
vrijednosti koje se ne tiu ekonomskog boljitka. Ali tim drugim vrijednostima nije posveena velika pozornost u okviru naina na koji se
odvija globalizacija. Razlog je jednostavan: pomanjkanje demokratinosti znai da pitanja koja su, ili bi trebala biti, od vanosti obinim
graanima ne dobivaju pozornost koju zasluuju. Najbogatija zemlja,
Sjedinjene Drave, zna da moe dobiti to eli - moe initi to eli
kad god su njezini interesi, osobito sigurnosni interesi, u opasnosti.
Ostatak svijeta, barem do sada, nije bio spreman na suprotstavljanje.
Previe je onih koji su bili naprosto pometeni ameriki orkestriranom
euforijom za globalizaciju, bez obzira na to kako ona bila oblikovana
i kako se njome upravljalo. No doi e vrijeme kad Sjedinjene Drave
nee moi initi to god ele. Sile svjetskih ekonomskih, drutvenih i
politikih promjena, kao i promjena okolia, monije su na dugi rok od
sposobnosti ak i najmonije nacije da oblikuje svijet prema vlastitim
interesima ili gleditima.
Rasprava o sigurnosti i globalizaciji podcrtava jo jednu temu ove
knjige: ekonomska globalizacija pretie politiku globalizaciju.
Postali smo bre ekonomski meuovisni nego to smo nauili kako
ivjeti zajedno u miru. Iako su spone koje stvara ekonomska globalizacija

- uzajamna meuovisnost koju ona implicira i vee razumijevanje koje

proizlazi iz svakodnevnih interakcija - snana sila za mir, same po
sebi nisu dovoljne; a bez mira, ne moe biti trgovine. Jednom ranije,
prije jednog stoljea, mete rata usporio je tempo globalizacije; bit e
potrebno vie od pola stoljea da globalizacija (koja se mjeri, primjerice,
svjetskom trgovinom u odnosu na svjetski BDP) nastavi tamo gdje je
stala. 14 Jednom ranije, na kraju svjetskog rata, Sjedinjene Drave, ve
najsnanija zemlja svijeta, okrenule su leda multilateralizmu kad nisu
pristupile Ligi naroda, meunarodnoj instituciji stvorenoj da pridonese
stvaranju svjetskog mira. Bushova je administracija takoer, nakon to
je prethodno objavila odbacivanje Protokola iz Kyota, Meunarodnog
kaznenog suda i glavnih sporazuma zamiljenih da obuzdaju utrku u
naoruanju, takoer okrenula leda UN-u kad je, krei meunarodno
pravo preventivnim napadom, zaratila u Iraku.
UN je dokazao vrijednost demokratskog promiljanja i vijeanja:
nakon pomnog vaganja iznesenih dokaza o neposrednoj prijetnji od
oruja za masovno unitenje, zakljuio je da su dokazi nedovoljni da bi
se opravdalo odstupanje od dugotrajnih pravila i krenulo u preventivni
rat. Zakljuak se pokazao ispravnim; nije naeno nikakvo oruje
masovnog unitenja. Jedina svjetska supersila istodobno zagovara
ekonomsku globalizaciju i slabi politike temelje koji su neophodni da
se postigne djelovanje ekonomske globalizacije. Opravdavala je svoje
postupke kao jaanje demokracija u svijetu, ali je potkopala svjetsku
demokraciju. Govorila je o ljudskim pravima, ali je gazila ta prava u
svojoj drskoj obrani prava da se slui muenjem protivno UN-ovoj
Konvenciji protiv muenja, i na mnotvo drugih naina.
Ako je ikada postojala zemlja koja je trebala biti sklona reagirati na pozive onih koji trae pravedniju globalizaciju temeljenu na
meunarodnoj vladavini prava, to su trebale biti Sjedinjene Drave:
njihova Deklaracija o neovisnosti ne kae "svi su Amerikanci stvoreni
jednaki", nego "svi su ljudi stvoreni jednaki". Oevi utemeljitelji bili
su zaokupljeni univerzalnou naela koja su tako dobro artikulirali,
pa su Deklaracija o neovisnosti i Ustav, zajedno s Poveljom o pravima
koju ine prvih deset amandmana na Ustav, osigurali model za velik
dio ostatka svijeta; tvorci tih dokumenata bili bi zadovoljni UN-ovim
usvajanjem Ope deklaracije o ljudskim pravima 10. prosinca 1948.

godine. Sjedinjene Drave su od samih svojih poetaka imale koristi

od globalizacije: golema je bila migracija radnika na njihove obale,
podrana kapitalom i idejama iz inozemstva. Danas su meu onima
kojima u najveoj mjeri koristi ekonomska globalizacija. U interesu
je Sjedinjenih Drava osigurati da ne bude ukopavanja; ali ako se
to dogaa, u njihovom je interesu takoer osigurati da se smanji jaz
izmeu ekonomske i politike globalizacije. 15

Za velik dio svijeta globalizacija, kako se njome upravljalo, ini se kao

ugovor s vragom. Nekoliko ljudi u zemlji postaje bogatije; statistika
BDP-a, ako ona neto vrijedi, izgleda bolje, ali naini ivota i temeljne
vrijednosti su ugroeni. Za neke dijelove svijeta dobici su jo oskudniji,
a trokovi opipljiviji. Ua integracija u svjetsko gospodarstvo donijela
je veu nepostojanost i nesigurnost i vie nejednakosti. Zaprijetila je
ak i temeljnim vrijednostima.
To nije kako bi trebalo biti. Moemo postii da globalizacija djeluje, ne samo za bogate i mone nego za sve ljude, ukljuujui i one u
najsiromanijim zemljama. Taj e zadatak biti dug i naporan. Ve smo
ekali predugo. Sada je vrijeme da se pone.

POGOVOR

Prola je godina dana otkako je ova knjiga prvi puta objavljena.

Osvrnemo li se na pitanja kojima se bavi, uviamo da su jednako
relevantna ili ak relevantnija danas nego to su bila tada. Neke se
zemlje - Indija i Kina - i dalje nevjerojatno dobro razvijaju; u Indiji
godinji porast premauje osam, a u Kini deset posto 1 . Premda je u
obje zemlje tinjalo nezadovoljstvo uzrokovano nejednakim prihodima
i obje su vlade aktivno pokuavale potpomagati ruralni sektor, jaz
izmeu zemalja koje su se nekako nauile relativno dobro nositi s
globalizacijom kako bi njihov napredak bio brz i stabilan, i ostalih
zemalja u razvoju, nastavio je rasti.
Nimalo ne udi da stalna visoka razina nejednakosti u dohodcima
u razvijenim zemljama i dalje koristi onima kojima pogoduje postojanje
zatiene trgovine. Najvea rtva proizala iz toga vjerojatno je zaetni
krug trgovinskih pregovora, tako obeavajue zapoet u studenom
2001. u Dohi u Kataru. Prethodni krugovi trgovinskih pregovora
uspjeli su liberalizirati trite i sruiti tarifne barijere, to siromanim
zemljama na neki nain uope ne ide u prilog. Europa i Sjedinjene
Amerike Drave obvezale su se da e nadoknaditi te nejednakosti
jer ako se tako neto ne dogodi, sljedei bi globalni trgovinski ugovor
za stanovnike siromanih zemalja gotovo sigurno bio neprihvatljiv.
Serija pregovora u Dohi naila je na prepreke; i premda jo uvijek nije
proglaeno da je dokinuta, mogunost uspjeha vrlo je mala. Meutim,
kojim god putem pregovori krenuli, veina zemalja u razvoju izgubila
je interes zbog toga to shvaaju da ak i kada bi se dogovor postigao,

one iz toga ne bi izvukle puno: obeanja o razgovorima o razvitku

dana tog studenog u Dohi gotovo sigurno se ne bi ispunila.
Ovo nije jedino podruje u kojem je globalizacija manjkava i u
kojem su se problemi to sam ih u ovoj knjizi istakao, ako nita drugo,
pogorali u odnosu na prolu godinu. Globalno zatopljenje, trgovinske
i ostale nejednakosti, ustra rasprava o dostupnosti lijekova - kljuna
u borbi protiv globalnih zdravstvenih prijetnji kao to je sida - i dalje
su u samome srcu globalnih diskusija.

Globalno zatopljenje
Rasprava o globalnom zatopljenju, premda jo uvijek intenzivna, doivjela je korjenitu promjenu kada su u veljai 2007. objavljeni rezultati
strunih znanstvenih istraivanja: gotovo da vie nema sumnje da se
Zemlja ili zagrijava ili da je isputanje plinova koji proizvode efekt
staklenika (kao to je ugljini dioksid koji nastaje pri sagorijevanju
fosilnih goriva) vrlo znaajan faktor 2 . Sama ta injenica, meutim,
nije dovela do napretka u smanjenju ugljinih isputanja. Protokol iz
Kyota iz 1997. u stvarnosti je izostavio veliku veinu izvora zagaenja,
ukljuujui i one koji potjeu iz Sjedinjenih Drava i zemalja u razvoju.
Unato sve ozbiljnijem nastojanju da se neto uini, stvar nikako da
izae iz slijepe ulice: ini se da ne postoje ak ni principi prema kojima
bi se ciljalo na redukciju isputanja plinova koje bi i zemlje u razvoju,
a i Sjedinjene Drave, kao i ostale razvijene zemlje, mogle prihvatiti.
Postoji, meutim, drugaiji pristup od onoga koji se primjenjivao u
Kyotu - pristup koji se bazira na tritu gdje su svima prueni poticaji
da smanje isputanje plinova, tako to bi se na njih uveli porezi. Puno
je vie smisla u oporezivanju loih stvari, kao to je oneienje, nego
dobrih, kao to su rad ili tednja. Prole sam godine diljem svijeta drao
govore u kojima sam zastupao ovaj stav i podsjeao da bi bilo lake
dogovoriti se oko nekih zajednikih inicijativa i bazinih standarda
- gdje bi se sve zemlje sloile da, primjerice, uvedu sline poreze na
isputanje plinova - nego li dogovoriti se koliko bi tono svaka zemlja
trebala smanjiti vlastita isputanja. Ta je analiza imala odjeka i kod
politiara, ali isto tako i kod graana u mnogim krajevima svijeta.

Kako je svijest o tome da neto treba uiniti po pitanju globalnog

zatopljenja rasla, rastao je i strah od konkurentskih prednosti koje e
tvrtke u zemljama poput Sjedinjenih Drava, koje odbijaju ita uiniti,
imati nad tvrtkama u zemljama poput europskih, koje su se moda
obvezale smanjiti ugljina isputanja. Ako se poslovi presele u zemlje
koje ne reguliraju isputanja, mogue je ak da se globalna isputanja
poveaju. To je razlog zbog kojeg Europa i ostale zemlje kojima je stalo
do buduih generacija moraju najozbiljnije shvatiti uvoenje trgovinskih
sankcija, i vrlo mi je drago to se o ovoj ideji poinje raspravljati ne
samo u poslovnim krugovima, ve i na razini vlade.
Nedugo prije objavljivanja novog znanstvenog istraivanja, Sir
Nicholas Stern, tadanji voa Gospodarske slube vlade Velike Britanije i savjetnik u britanskoj vladi (takoer i moj nasljednik na elu
Svjetske banke, iako nae prijateljstvo datira iz mnogo ranijih dana
koje smo proveli radei u Keniji u kasnim 1960-ima) objavio je u ime
britanske vlade izvjetaj o djelovanju globalnog zatopljenja 3 . U njegovoj
se raspravi uje odjek najvanijeg dijela onoga to ova knjiga propagira: jednostavno je prerizino ne initi nita. Dok je njegov izvjetaj
naveliko hvaljen (Sterna su ak u europskom izdanju asopisa Time u
prosincu 2 0 0 6 . proglasili osobom godine), neki su ekonomisti ukazali
na tehniki problem: Stern je upotrijebio prenisku stopu olakica 4 .
Stope olakica su nain na koji budue trokove prenosimo u sadanje
vrijeme, tako da bi ono to su ti ekonomisti pokuavali rei na obinom
razgovornom jeziku bilo da ako do propasti ne doe jo desetljeima,
zato bi se sada zabrinjavali. Bolje bi bilo jednostavno uplatiti novac
u "fond za sprjeavanje katastrofe globalnog zatopljenja", pustiti da
se oplode kamate, a onda emo, kad nas katastrofa jednom i zadesi,
bar imati dovoljno novca za popravljanje tete. Ono to elim naglasiti
je da je - a nova istraivanja to potvruju - krajnje neizvjesno to
bi se moglo dogoditi: porast u isputanju ugljinog dioksida mogao
bi dovesti do porasta kiselosti oceana, to bi imalo potresan uinak
na itav morski ivot; ili bi se Golfska struja mogla promijeniti ili
potpuno nestati to bi za dijelove Europe znailo bitno zahlaenje,
ak i dok veini ostatka svijeta prijeti zatopljenje. Ve smo svjedoci
sve veeg broja sua, dok proces pretvaranja zemlje u pustinju znatno
jaa, posebice u Africi - regiji u kojoj se procjenjuje da e se, i bez
svega ovog, broj siromanih u narednim desetljeima udvostruiti.

Nove bi se bolesti mogle poeti iriti: kako emo izraunati koliko

vrijede svi izgubljeni ivoti? Ne bismo se smjeli kockati s neim kao
to je proputanje djelovanja - posebice kada je mogue za donekle
malu cijenu smanjiti rizik.

Globalne nejednakosti i
globalne financijske institucije
Veliko olakanje itavom svijetu predstavlja to to se nisu ponovile
krize i protesti koji su obiljeili kraj prologa stoljea i poetak dvadeset
prvoga. injenica da je kriza izostala za neke je znaila osjeaj lane
spokojnosti. Sjeam se kasnih 1990.-ih kad se u Americi gospodarska
recesija nije javila dulje od uobiajene etiri godine koje se najee
javljaju izmeu dviju recesija, inilo se ak da se Alan Greenspan,
predsjednik amerike banke Federalnih rezervi, hvali da smo time
zapoeli novu eru. Nova je tehnologija rezultirala novim gospodarstvom
u kojem su recesije bile stvar prolosti. No im su takve zamisli postale
ire prihvaene, ameriko je gospodarstvo 2 0 0 1 . utonulo u recesiju.
Takva je situacija i danas u svjetskome gospodarstvu: injenica da
se recesija nije javila ve nekoliko godina ne znai da je sa svjetskim
gospodarstvom sve u redu. Kao najznaajniji primjer, Sjedinjene Drave
su nastavile uvoziti daleko vie nego to izvoze - 2 0 0 6 . razlika je
narasla na nevjerojatnih 856,7 milijardi dolara, to ini otprilike 4,28
milijardi za svaki od priblino 2 0 0 radnih dana, odnosno 6,5 posto
BDP-a 5 . Kada bi bilo koja druga zemlja trpjela takav deficit, strunjaci
bi zasigurno predviali neminovnu katastrofu; poeli bi prozivati loe
gospodarsko vodstvo, a zajmodavci bi poeli prijetiti ukidanjem daljnjih
sredstava. No iskljuivo stoga to je ameriko gospodarstvo najjae
na svijetu ne znai da je gospodarstveno nepokolebljivo. U ranim
1970.-ima, mnogo ranije nego to neki od mlaih brokera diljem
svijeta pamte, ulagai iz brojnih zemalja izgubili su povjerenje u dolar,
to je poprilino uzburkalo svjetsko trite kapitala i okonalo sustav
razmjene s fiksnim kamatnim stopama koji je uspostavljen koncem
Drugoga svjetskog rata. Razlog brizi oko neizbjene krize, o velikom
uzburkavanju svjetskoga trita kapitala, "poremeenom prilagoavanju" koje se dogaa dok svijet "ispravlja" globalne nejednakosti,

iri se meu onima koji su u stanju stvari sagledati ire od trenutne

slike trita kapitala, posebice oni koji razumiju to se tono iz takve
povijesne perspektive danas dogaa.
injenica to do gospodarske krize nije dolo u posljednjih dvanaest
mjeseci neke je od nasilnijih u svjetskome gospodarstvu navela na
precijenjeno zadovoljstvo: ponovno se dogaa, kau oni, da su oni
koji proriu lo razvoj dogaaja u krivu. No moja je reakcija potpuno
suprotna tome: problemi se i dalje gomilaju, tako da kad doe do
neizbjenoga ispravljanja, vea je vjerojatnost da e biti veliko. Preokret
bi mogao biti bolan. injenica da do krize nije dolo prole godine
trebala bi nas uiniti jo zabrinutijima, nikako manje.
Gospodarski viak Kine u odnosu na Sjedinjene Drave u 2 0 0 6 .
poveao se na 229,4 milijarde dolara, to je rezultiralo predvidljivim
zatitnikim osjeajima u Americi i zahtjevima da Kina poduzme sve
potrebne korake kako bi porasla vrijednost njihove valute6. Poveanjem
vrijednosti kineska bi roba poskupjela, to bi Amerikance odbilo od
toga da je kupuju. U isto vrijeme, amerika bi roba Kinezima postala
prihvatljivijom. Ono emu se svi nadaju jest da bi tako dolo do
smanjenog uvoza jeftinih proizvoda i vie poslova za Amerikance. Taj
se spor nastavlja istom mjerom, uz uzajamno optuivanje Sjedinjenih
Drava, Kine i Europe, dok veina amerikih slubenika i dalje ignorira
injenicu da kada bi se kineski novac smatrao vrijednim, to ne bi bitno
utjecalo na ameriki trgovinski deficit; Amerika bi jednostavno prestala
kupovati tekstil u Kini i poela ga kupovati u Kambodi ili Bangladeu.
Ono to je u pozadini ovih problema svjetski je sustav tednje zemlje diljem svijeta uvaju goleme koliine dolara (i sve vie eura),
to ini fondove u koje mogu posegnuti doe li do krize. U mnogim
sam predavanjima u kojima sam promovirao prvo izdanje ove knjige
vie vremena posveivao objanjavanju veza izmeu svjetskog sustava
tednje i globalnih neuravnoteenosti i ukazivao na razloge zbog kojih
je svjetski sustav tednje u isto vrijeme destabilizirajui i nepravedan.
Primjerice, neto je vrlo neobino s novcem koji iz siromanih zemalja
pristie u bogate zemlje - a 2 0 0 6 . je preko 5 0 0 milijardi dolara otilo
u pogrenome smjeru 7 ! Dio ovoga izopaenog priliva moe se pripisati
injenici da zemlje u razvoju ele dolare zadrati u vlastitim rezervama.
U pravilu, oni kupuju amerike riznike mjenice to bi znailo da time

one same novac Sjedinjenim Dravama posuuju; no u isto vrijeme

veina zemalja u razvoju od Sjedinjenih Drava posuuje novac. O ovome
moemo razmiljati kao o algoritmu krunoga dodjeljivanja, gdje novac
iz zemalja u razvoju ulazi u Sjedinjene Drave i onda iz njih ponovno
izlazi. No neto je veoma neobino - rekli bismo ak i pogreno - s
takvim sustavom, posebno ako uzmemo u obzir da je kamatna stopa
po kojoj te zemlje posuuju novac Sjedinjenim Dravama toliko nia od
one koju su prisiljene platiti kada one posuuju novac od Sjedinjenih
Drava. Dok sam o tome izlagao u UN-u, u britanskoj Dravnoj riznici
i na raznim seminarima diljem svijeta, ove su poruke naile na golem
odjek. U UN-u, primjerice, zemlje u razvoju poinju zahtijevati da se
po tom pitanju neto uini, a Banglade kao predvodnik zemalja u
razvoju u UN-u, to je pitanje predstavio kao bitno na sastanku Ope
skuptine u rujnu 2 0 0 6 . godine.
Premda se u 2 0 0 6 . nije javila nikakva kriza, globalna su trita
kapitala relativno plaljiva. Na primjer, 2 8 . veljae 2007. glasina o
promjeni poreza u Kini uzrokovala je pad na dravnom tritu dionicama
od osam posto, to je takoer potreslo i svjetsko trite, a uslijedio je
najvei pad na burzama jo od 11. rujna 2 0 0 1 .
Premda u protekloj godini dolar nije doivio strelovit pad, isto tako
nije ni porastao. Ameriko zloglasno mijeanje u Iraku nastavilo se,
to je dalje pridonijelo gubitku povjerenja u Ameriku i njezin dravni
vrh. Ne udi, stoga, to je sustav tednji temeljen na dolaru - u kojem
zemlje tede u dolarima kako bi osigurale povjerenje koje to donosi
njima i njihovoj valuti - nastavio slabjeti, a gotovo se etvrtina svih
tednji poela uvati u eurima. Meutim, ovaj dvostruki sustav valutne
tednje mogao bi se pokazati jo nestabilnijim od protekloga. Ako
novac lako prelazi iz dolara u euro, to bi moglo pridonijeti slabljenju
dolara i jaanju eura i pospjeiti strelovit prelazak s dolara na euro. Dok
pekulante - barem one koji se uvijek klade na pravu stranu - ovakva
promjenjivost moe i radovati, europski bi izvoai mogli shvatiti
da postaje sve tee prodati robu. Premda Europa nije odgovorna za
globalne nesrazmjere, morat e platiti cijenu poremeene "prilagodbe"
koja bi vrlo lako mogla uslijediti.
U ruju 2 0 0 6 . Meunarodni monetarni fond zapoeo je rasprave o
tome to treba uiniti po pitanju globalne nestabilnosti. Dok su sami

bili vrlo zadovoljni zbog pokrenute inicijative, ostatak se svijeta pitao

nije li upravo to ono to su i trebali initi posljednjih ezdeset godina,
jo od svojega osnutka potkraj Drugoga svjetskog rata. No bez obzira
na to, rasprave nisu znaajnije napredovale, a M M F nije znatnije
ustrajao u tome. Kako bi i mogao kada je najvaniji izvor globalnih
nejednakosti u Sjedinjenim Dravama fiskalni i trgovinski deficit i
kada je najvanija uloga Sjedinjenih Drava upravo ona jedine zemlje
koja ima pravo veta na odluke M M F - a .
No ipak, M M F skupo plaa pomanjkanje povjerenja koje mu
svijet iskazuje kao i pomanjkanje politike vjerodostojnosti. Oni koji
duguju M M F - u svoje dugove vrlo brzo vraaju. Do kraja 2 0 0 6 . jedini
veliki dunik bila je Turska. Sve ovo ukazuje na mane u "poslovnome
modelu" M M F - a . Potrebna mu je kriza i krizno posuivanje kako bi
financirao svoja poslovanja - izopaen sustav inicijativa prema kojima
mu koristi sve vea nestabilnost. I dok je veina poslovanja koje obavlja
M M F (kao to je, primjerice, skupljanje podataka) vrijedna globalnoj
financijskoj zajednici, ta "globalna javna dobra" kamatama na iznose
posuene u krizno vrijeme ustvari plaaju siromane zemlje.
M M F je poeo priznavati da postoje problemi koji se tiu njegove
politike vjerodostojnosti kada je predloio da se glasaka prava
reformiraju ime bi oni koji nisu dovoljno zastupljeni - Meksiko,
Turska, Koreja i Kina - dobili vie glasova na sastancima u Singapuru
u rujnu 2 0 0 6 . No promjene nikako nisu bile dovoljno znaajne da bi
se osjetila ikakva razlika, pa je veina zemalja u razvoju - ukljuujui
i veinu onih koje su dulje vrijeme financijski podravale samu organizaciju - ostala bez uinkovitoga glasa. Dok je M M F obeavao nove
reforme, oni koji su te poteze kritizirali ostali su skeptini: kada se
te etiri nacije potkupe, ima li ikakve inicijative za daljnje reforme?
Upravo suprotno, poeli su kolati prijedlozi koji bi bogatim zemljama
osigurali jo vie glasakih prava.
Dok god Sjedinjene Drave same imaju pravo veta na bilo kakvu
odluku koja ih ne zadovoljava i dok im god ostala napredna industrijska
gospodarstva pomau, dok mogu ostvariti veinu u bilo emu to
podupiru, jedva da ima potrebe da bogata i snana gospodarstva ikako
osim na papiru potpomau potrebe siromanih zemalja. Meutim,
takva stajalita ne gledaju daleko u budunost. S tim na umu lake

je razumjeti zato bogate zemlje i dalje nastavljaju s akumulacijom

zaliha: ne ele se nai u kriznoj situaciji u kojoj bi morale zatraiti
pomo M M F - a . Postaje sve jasnije da procesi glasovanja zahtijevaju
korjenitiju preradu 8 .

Svjetska banka
Problemi Svjetske banke neprestano rastu. Izbor Paula Wolfowitza,
jednog od idejnih zaetnika propale amerike ratne strategije u Iraku,
za njezinog predsjednika 2 0 0 5 . naglasio je probleme s vodstvom
meunarodnih financijskih institucija. Ubrzo nakon osnutka M M F - a
i Svjetske banke, Europa i Amerika (koje u biti kontroliraju obje
institucije) udruile su se; sklopio se dogovor "starih prijatelja" Europi je doputeno da izabere elnika M M F - a i njegova zamjenika,
a Americi je zato doputeno da izabere predsjednika Svjetske banke.
Nisu se ak ni pravili da trae najkvalificiraniju osobu na svijetu za
obavljanje tog posla. Neki su pomiljali kako e amerika odluka o
zapoljavanju nekoga tko je u ostatku svijeta tako omraen zbog svoje
uloge u Iraku konano razvrgnuti postignuti dogovor, no nekoliko
telefonskih poziva to ih je predsjednik Bush uputio Europi dogovor
je samo osiguralo. Oigledno proces izbora dotinih elnika nije
bio u skladu s demokratskim principima; imenovanje Wolfowitza ni
po emu nije dobar primjer kakav se od takvih institucija oekuje otvoren, transparentan izbor najkvalificiranije osobe, bez obzira na
nacionalnost, rasu, uvjerenje ili rod. Ipak, dok su ostali promiljali o
odlukama elnika Svjetske banke, on je odluio samoupravu i korupciju
u zemljama u razvoju uiniti najvanijim pitanjima. Na sastanku u
Singapuru 2 0 0 6 . upravitelji Svjetske banke odbili su podrati njegove
prijedloge. Svakako, protivili su se korupciji, no takoer im je bilo
jasno da ukidanje korupcije samo po sebi nee rijeiti probleme razvitka
odreenih zemalja. Bilo je potrebno uiniti mnogo vie i inilo se
da Banka nije imala jasnu ideju o tome to bi to tono trebalo biti.
No protivljenje "antikorupcijskom programu" bilo je utemeljeno na
nepovjerenju u nekorumpirano izvrenje smanjenja korupcije: bi li to
jednostavno koristili kako bi propustili pomoi onima koje Sjedinjene
Drave ele iskljuiti? Zabrinutost su poveali i prijedlozi da se prui

jo vea pomo Iraku, zemlji iskvarenoj korupcijom. Ako je Irak dobar

kandidat za jo vie pomoi, ne bi li to trebala biti i bilo koja druga
zemlja? Zabrinutost je porasla i zbog "dunih procesa", zbog optubi
koje su se iznosile bez adekvatnih dokaza. Kad se posumnjalo na
korupciju u Indiji, ta je zemlja zahtijevala da se priloe dokazi; bila je
spremna kazneno goniti bilo kakva kanjiva djela. No Banka je odbila
predati dokaze. Postavila su se pitanja: jesu li uope posjedovali neke
vjerodostojne dokaze? Nezadovoljstvo Wolfwitzom preraslo je u oaj
kada je otkriveno kako je on iznevjerio uobiajene postupke u Banci i
svojoj djevojci omoguio gotovo besprimjerno dvostruko promaknue
i poviicu od 60 tisua dolara.
Svjetsku je banku dugo morilo nezadovoljstvo - to je i jedna od
tema moje ranije knjige Globalizacija i dvojbe koje izaziva. No reforme u Svjetskoj banci koje je ona prola pod vodstvom predsjednika
Wolfhensona rezultirale su znaajnim poboljanjima - i to se tie
moralne preobrazbe unutar same banke, a i zajmovnih programa.
Nezadovoljstvo u proloj godini, meutim, moda je dolo do nezapamenog vrhunca. Puno je slubenika na visokim mjestima napustilo
banku, neki su i protjerani, neki jednostavno ne vjeruju vie u njezin
rad jer se stanje unutar Banke nevjerojatno srozalo.
Vie je zabrinjavajue nezadovoljstvo od strane onih koji Banku
snabdijevaju novcem. Industrijski napredne zemlje preko posebnih programa Svjetske banke najsiromanijima od zemalja u razvoju omoguuju
zajmove s vrlo niskim kamatnim stopama. Svake tri godine razvijene
zemlje "nanovo pune" kasicu kako bi Svjetska banka mogla nastaviti
izdavati zajmove. No dok ovo izdanje odlazi u tisak, neke od zemalja
koje doprinose ovomu posebnom programu razmatraju bi li trebale
smanjiti svoje doprinose tome ali i ostalim posebnim programima koje
vodi Svjetska banka.
Nezadovoljstvo ne pogaa samo vodstvo Banke, ve i odreene
postupke. U ovom je trenutku nairoko prihvaeno da su uvjeti vezani
uz zajmove, a koji se tiu ubrzane privatizacije i liberalizacije, esto
puta neuinkoviti i zaobilaze demokratske procese. Ponekad su uvjeti
tako loi da zajmovi postaju vie tetni nego to bi trebali biti korisni.
Pod vodstvom predsjednika Wolfensona Banka je zapoela proces
kojim bi smanjila pretjerano uvjetovanje. No sve je vie zabrinutih

oko mogue promjene tijeka. U prosincu 2 0 0 6 . Velika Britanija se

usprotivila Svjetskoj banci i uskratila 50 milijuna dolara pod uvjetom
da Svjetska banka smanji uvjetovanja.
Stvari su, u neku ruku, bile ak i gore nego to su to Britanci
prepoznali. Nova skupina uvjeta neopazice je nametnuta na potpuno
netransparentan nain.
Prije nekoliko godina predstavljen je novi nain raspodjele ovih
manjkavih fondova. inilo se da je princip na kojem je to trebalo
funkcionirati smislen: vie novca treba dati onim zemljama za koje
je sigurno da e taj novac dobro iskoristiti. Pod pretpostavkom da
"dobro vodstvo" osigurava i da e se novac dobro potroiti, razvijena je
skupina indikatora koji bi trebali odluiti ima li zemlja dobro vodstvo,
no, to je poprilino ironino, premda je transparentnost bila tobonji
kljuan dio dobroga vodstva, Svjetska banka indikatore nije objavila.
To je, naravno, onemoguilo zemljama da uspiju pospjeiti svoje uvjete
za dobivanje pomoi tako to bi poboljale (mjerene) performanse.
Naposljetku, kada su mjere predstavljene, pokazalo se da ukljuuju i
subjektivno ocjenjivanje zemalja koje bi obavljali bankovni slubenici,
a i neke kontroverzne postavke: zemlja je ocjenjena viom ocjenom
ako se inilo da postupa u skladu s bankovnim preporukama nalik
onima iz Washingtonskog konsenzusa. Sporno je koliko, i ako uope,
ove mjere pospjeuju sposobnost predvianja hoe li se fondovi dobro
iskoristiti - a da se ne koristi najjednostavnije odluivanje na temelju
prolih performansi. Nagraivanje zemalja koje su u prolosti ostvarivale dobre rezultate svakako potie i daljnji razvitak, no u sutini
se ne referira na najtee od razvojnih problema. Bolje je iznai nain
da se uinkovito pomogne zemljama s potekoama nego se od njih
jednostavno okrenuti. Banglade je, primjerice, trpio goleme probleme sa
svojim vodstvom, no nekoliko veoma uspjenih nevladinih organizacija
(BRAC, Grameen) pokazalo je kako se pomo moe vrlo uinkovito
iskoristiti, toliko da se njihov dobar utjecaj ocrtava i u posvemanjim
zdravstvenim i obrazovnim statistikama zemlje.
Nezadovoljstvo Svjetskom bankom i M M F - o m oituje se takoer
u stvaranju alternativnih institucija. U devetom sam poglavlju opisao
pokuaj Japana da 1997. osnuje Azijski monetarni fond sa 100 milijardi
dolara - to je djelomice bilo motivirano nezadovoljstvom s nainom

na koji se M M F obraunao s financijskom krizom u Aziji. Sjedinjene

Drave i M M F uspjeli su ovu inicijativu zaustaviti - koliko god vjerovali
u trinu konkurenciju, zgrozili su se nad idejom da konkurencija prua
pomo zemljama kojima je ta pomo potrebna, ili im prua savjete
kako upravljati vlastitim gospodarstvom.
U veljai 2007. Venezuela, koja se obogatila na osnovi visokih cijena
nafte koje su uslijedile nakon rata u Iraku, udruila se s nekoliko drugih
zemalja, ukljuujui Argentinu, Boliviju, Ekvador i Brazil, i osnovala
novu banku, Banku juga. Ta bi nova banka trebala osiguravati fondove
zemljama u razvoju, novac koji vie ne bi bio vezan uz usvajanje pravila
koje zagovara Svjetska banka ili M M F , pravila koja su se pokazala
tako neuinkovitima da su te institucije u mnogim zemljama uinile
neomiljenima.

Intelektualno vlasnitvo
Kakva god bila neija politika stajalita, pomisao da ljudi nepotrebno
umiru od bolesti kao to je sida dok postoje lijekovi koji bi ih izlijeili
ili im barem produili ivot, neizmjerno je potresna. uda moderne
medicine doista su zapanjujua; no jaz izmeu uspjeha znanosti u
iznalaenju lijekova i neuspjeha drutvenih znanosti u iznalaenju
naina na koje bi steeno znanje trebalo uiniti dostupnim svima,
jednako je zapanjujui. Problem je u tome to je ta nejednakost sve
vea, a pogorava je i zatiivanje intelektualnog vlasnitva Urugvajskog kruga trgovinskih pregovora (tzv. TRIP, kojima sam se bavio u
etvrtom poglavlju) potpisanih 1994. Ta je odredba nainjena kako
bi se smanjila dostupnost generikih lijekova ija je cijena esto samo
djeli (ponekad doslovno samo tri posto) cijene lijekova sa zatienim
imenom. Niske bi cijene lijekove uinile dostupnima stotinama milijuna
onih kojima cijenom inae ne bi bih prihvatljivi, no niske cijene zadiru
i u profit farmaceutskih tvrtki.
Napad ove knjige na TRIP-ove naiao je na velik odjek: jedna se
osoba na visokom poloaju u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji poalila
da nisam postupio pravedno. Svakako, rekao mi je, zasigurno sam
svjestan "fleksibilnosti" koje su upisane u taj ugovor, a koje zemlje
obvezuju da izdaju obvezne licence. Ukoliko zemlje u razvoju ne iskoriste

pogodnosti tih fleksibilnosti, Svjetska trgovinska organizacija nee ni

na koji nain za to biti odgovorna, no dotine zemlje hoe. Takav je
dogovor neiskren. Kao prvo, da je njegova namjera bila da se ouva
dostupnost generikih lijekova, bio bi potpuno drugaije koncipiran.
Bio bi sastavljen popis lijekova koji ne spaavaju ivote (poput onih
protiv ispadanja kose); zemljama u razvoju bilo bi onda omogueno
da izdaju licence za sve ostale lijekove.
tovie, farmaceutske tvrtke i amerika vlada i dalje silom ele
odvratiti zemlje u razvoju od koritenja tih "fleksibilnosti". Neki su
ak iznosili da bi ih trebalo izdavati samo u sluajevima kada umire
velik broj ljudi; ako umire samo nekoliko ljudi, to je problem s kojim se
pojedinci trebaju nositi. Kad je, primjerice, Tajland predloio obveznu
licencu za jedan vrlo bitan lijek za srana oboljenja, amerika se vlada
poalila da nisu prvo pokuali pregovorom doi do licence, a tek onda
izdali obveznu - iako Urugvajski krug tako neto nije ni propisivao.
Ono to je ironino jest da dok Amerika pokuava prisiliti ostale
da usvoje njezin reim intelektualnoga vlasnitva, nezadovoljstvo sa
samim tim reimom intelektualnoga vlasnitva u Americi i dalje raste.
Microsoft, neko jedan od najveih zagovornika i naoko najjaih
korisnika "jakoga intelektualnoga vlasnitva", bio je prisiljen platiti
1,52 milijarde dolara na domaoj tubi koja je tvrdila da je Microsoft
ukrao kljuno intelektualno vlasnitvo koje se tie reprodukcije digitalne glazbe. Intelektualno je vlasnitvo postalo tema oko koje se vrte
ogromne pravne odtete, a ukljuuju tako kompleksna i prijeporna
neslaganja da su stizala i do Vrhovnoga suda tako da se i sam Sud
znao zabrinuti da i reimu intelektualnoga vlasnitva prijeti inovacija.
Nove tehnologije (primjerice poboljani pretraivai) otvaraju
mogunosti besprimjerne dostupnosti znanju na globalnoj razini, no
tim mogunostima prijeti dokidanje putem neujednaenoga reima
intelektualnoga vlasnitva. Na obzoru je bitka divova - onih poput
Googlea i IBM-a, koji svijet budunosti vide zasnovan na otvorenom
pristupu i vjeruju da postoji pregrt mogunosti zarade u takvome svijetu
otvorenoga pristupa, i onih poput Microsofta koji, usredotoujui se
na vlastiti profit, takvu budunost ele sprijeiti. Dobrobit potroaa i
budui tempo novih otkria moda uvelike ovisi o ishodu takve bitke;
no za zemlje u razvoju na kocki je jo vie od toga, jer ono to njih

dijeli od razvijenih zemalja nije samo nejednakost u resursima, ve i u

znanju. Brzina kojom e se taj procijep zatvarati ovisit e o dostupnosti
znanja, a to e s druge strane ovisiti o injenici kreemo li se prema
otvorenijem ili zatvorenijem drutvu.
Na sastanku Svjetske organizacije za intelektualno vlasnitvo u
veljai 2007. zemlje u razvoju ponovile su svoj zahtjev za reimom
intelektualnoga vlasnitva koji bi bio vie orijentiran prema razvitku.
Zasad, meutim, ti zahtjevi nisu naili na odjek ni u prostorima gdje
se pregovara o takozvanom razvojnome krugu u Svjetskoj trgovinskoj
organizaciji, niti u bilateralnim trgovinskim sporazumima koje EU i
Sjedinjene Drave tako urno ele potpisati. Doista, ti su sporazumi
korak unazad. Dok je jedna od toaka sporazuma izmeu poslovnih,
akademskih, NVO, sindikalnih i voa vlada koji su sainjavali Svjetsku
komisiju na Socijalnim dimenzijama globalizacije (koje je osnovala
Meunarodna sindikalna organizacija u veljai 2 0 0 2 . , a finalno izvjee datira iz veljae 2 0 0 4 . ) bila da je potrebno modificirati provizije
intelektualnoga vlasnitva Urugvajskoga kruga, promovirati razvoj i
osigurati pristup lijekovima koji spaavaju ivote u najsiromanijim
zemljama, Sjedinjene Drave nameu zahtjeve koji bi jo vie smanjili
dostupnost generikih lijekova.

Je li reforma mogua?
Zadovoljan sam nainom na koji je ova knjiga dosada primljena. Brz
prijevod na dvadeset i jedan jezik osigurao mi je priliku da pokrenem
globalnu raspravu o globalizaciji. Moja je prva knjiga, Globalizacija i
dvojbe koje izaziva, potpomogla pomicanju rasprave sa simplificiranih
odrednica je li netko za globalizaciju ili protiv nje. Pitanje koje sam ja
postavio bilo je kako se globalizacijom upravlja. Uspjeh globalizacije
je takoer pomogla u pomicanju fokusa rasprave. Danas je malo onih
koji nijeu problem sve vee nejednakosti, emu je doprinijela sama
globalizacija. Nitko ne misli da je svijet jednodimenzionalan. Danas
se rasprava pomie u smjeru sposobnosti postizanja mjera reforme.
No pitanje koje su mi ve postavljali jest zato sam optimistian u
pogledu znaajnih reformi - ili barem onih koje se kreu u pravome
smjeru. Prijateljski nastrojeni kritiari kau da sam jasno ukazao na

globalizacijske propuste i politike sile koje su uvjetovale nastanak tih

problema. Zato bi onda, pitaju me, predavanje - ili knjiga - uspjeli
neto promijeniti? M a l o je vjerojatno da e ameriki proizvoai
pamuka, kada uju koliku su tetu prouzroile subvencije na pamuk
siromanim proizvoaima u Africi ili drugdje, ili kada uju prie o
indijskim uzgajivaima pamuka deprimiranima jer zbog niske cijene
pamuka koju su djelomino uvjetovale amerike subvencije nisu u
mogunosti podmiriti dugovanja to ih baca u oaj i na rub samoubojstva, rei: "Hvala to ste nas obavijestili. Samo pokuavamo sebi
samima pomoi. Drugima ne elimo nikakvo zlo. Sad kad smo ovo
uvidjeli, zatrait emo od Kongresa da ukine subvenciju." Oduvijek
me impresionirala sposobnost pojedinaca da svojim smislom za etiku
i gospodarstvenim uvjerenjima racionaliziranjem dou do onoga to je
za njih najbolje. Oni koji inae vjeruju u slobodno trite - i zastupaju
stajalite da se siromanima ne treba plaati socijalno osiguranje jer
to oslabljuje inicijativu - s druge su strane spremni prihvatiti, ak i
zahtijevati subvencije za sebe same. Slaem se s kritiarima da knjiga
poput moje - da deset knjiga poput moje - same po sebi nee proizvesti
revolucionarnu reformu globalizacije. No dogaa se niz promjena u
svjetskom gospodarstvu - sve vee globalne nejednakosti, mnotvo
dokaza o globalnom zatopljenju, dugotrajna stagnacija u razvojnom
krugu trgovinskih pregovora, porast nezadovoljstva Svjetskom bankom,
porast svijesti o opasnostima jednostranosti, odluka Svjetske trgovinske
organizacije da su amerike subvencije na pamuk "ilegalne" - to e
neminovno promijeniti nain na koji se nosimo s globalizacijom.
Ono emu se nadam jest da e ova knjiga potaknuti da se promjene
ponu dogaati u pravome smjeru.
U New Yorku, travnja 2007.

BILJEKE

Predgovor
1.

To je osobito vano s obzirom na pokuaj MMF-a da me diskreditira umjesto

da se upusti u intelektualnu raspravu, i tijekom razdoblja u kojem sam obavljao
dunost glavnog ekonomista Svjetske banke i nakon toga. M M F je pokuao
stvoriti dojam da je ono to sam govorio u knjizi Globalizacija i dvojbe koje
izaziva bilo otklon od onoga to sam govorio tijekom godina rada u Banci.
Nita ne bi moglo biti dalje od istine. (Trebao bih biti zahvalan zbog njihove
estoke reakcije na moju knjigu, budui da je, u veem dijelu svijeta, dovela
do poveane prodaje - izdava u jednoj zemlji ak je stavio citat iz MMF-ova
napada na korice knjige).

2.

Trebao bih biti jasan: premda su intelektualni temelji uklonjeni iz trinog

fundamentalizma, novinski kolumnisti i autoriteti - a povremeno ak i nekoliko
ekonomista - jo uvijek prizivaju ekonomsku "znanost" u obranu svog stajalita.

3.

To je istraivanje navedeno kad mi je dodijeljena Nobelova nagrada.

4.

Vidjeti Bruce Greenwald i Joseph E. Stiglitz, "Externalities in Economies with

Imperfect Information and Incomplete Markets", Quarterly Journal of Economics,
sv. 101, br. 2 (svibanj 1986.), str. 229-264.

5.

Joseph E. Stiglitz, The Roaring Nineties (W. W. Norton, New York, 2003).

6.

Izraz kojim se slui filantrop George Soros.

7.

Matthew Miller, The Two Percent Solution: Fixing America's Problems in Ways
Liberals and Conservatives Can Love (PublicAffairs, New York, 2003). Ovako
Miller izrie to pitanje u predgovoru svojoj knjizi: "Najprije emo napraviti
korak unatrag i poloiti malo filozofskog temelja ispitujui proirenu ulogu sree
u ivotu, i kako ozbiljno tretiranje ivotne 'lutrije prije roenja' moe donijeti
konsenzus koji nam je potreban da bismo napredovali."

8. Te se vane drutvene odluke isto tako ne mogu delegirati tehnokratima. Kljuna

kritika globalizacije, o kojoj se raspravlja u ovoj knjizi, jest to da pokuava
"depolitizirati" odluke koje su u svojoj biti politike.

9.

Kao to emo objasniti u treem poglavlju, ekonomske sile na kojima poiva

globalizacija mogu se takoer vremenom promijeniti kad se mijenja sastav
proizvodnje i trgovine.

10. Ova su gledita ve inkorporirana u korporacijsko upravljanje u mnogim

europskim zemljama. Ma koliko se ovdje izraena gledita laicima mogla
initi razumna, moram istaknuti da su ona vrlo sporna - osobito na amerikim
sveuilitima. Postoje neki ekstremni uvjeti pod kojima se moe pokazati da
ponaanje tvrtki koje maksimira vrijednosti (ili profit) dovodi do ekonomske
efikasnosti, i upravo se na te ekstremne modele usredotouje velik dio ekonomske
literature. Meutim, dokle god postoje nesavrene informacije ili nepotpuni
skup trita, maksimiranje blagostanja dioniara ne dovodi ni do ekonomske
efikasnosti ni do opeg blagostanja. Vidjeti, na primjer, Sanford J. Grossman i
Joseph E. Stiglitz, "On Value Maximization and Alternative Objectives of the
Firm", Journal of Finance, sv. 32, br. 2 (svibanj 1977.), str. 389-402.

1. poglavlje
1.

World Commission on the Social Dimension of Globalization, A Fair Globalization: Creating Opportunities for All (International Labour Office, eneva,
2004.), str. x; dostupno na www.ilo.org/public/english/fairglobalization/report/
index.htm.

2.

World Commission on the Social Dimension of Globalization, A Fair Globalization:

Creating Opportunities for All, op. cit., str. 4 4 ; Giovanni Andrea Cornia, Tony
Addison i Sampsa Kiiski, "Income Distribution Changes and Their Impact in
the Post-World War II Period", World Institute for Development Economics
Research Discussion Paper 2003/28, oujak 2003. Nejednakost se mjeri Ginijevim
koeficijentom, jednom od standardnih mjera.

3.

ak je i mjerilo od dva dolara dnevno manje od petine mjerila siromatva to

ga se upotrebljava u Sjedinjenim Dravama i Zapadnoj Europi.

4.

Shaohua Chen i Martin Ravallion, "How Have the World's Poorest Fared since
the Early 1980s?", World Bank Development Research Group, World Bank
Policy Research Working Paper 3341, lipanj 2004. Mjerilo od jednog dolara
dnevno zapravo se definira kao 1,08 dolara u "realnim" dolarima iz 1993. (ili
po paritetu kupovne moi); mjerilo od dva dolara dnevno definira se kao 2,15
dolara. Smanjenje siromatva u Kini istinski je znaajno. Po mjerilu od jednog
dolara dnevno, broj ljudi koji su siromani smanjio se sa 634 milijuna na 212
milijuna - vie je ljudi izvueno iz apsolutnog siromatva od ukupnog broja
onih koji ive u Europi ili Americi.

5.

Projekt Voices of the Poor poduzet je kad sam bio glavni ekonomist Svjetske banke
kao dio priprema za desetljetno izvjee o siromatvu (World Development Report
2000/2001: Attacking Poverty). Doveo je do napora, kakvog dotle nije bilo, da
se razumije siromatvo s gledita samih siromanih. Rezultati su objavljeni u
tri sveska: Can Anyone Hear Us? (sv. 1), Crying Out for Change (sv. 2) i From
Many Lands, (sv. 3) (World Bank, Washington, 2002.).

6.

Od 1985. do 2000. godine udio svjetskog stanovnitva koje ivi u demokratskim

zemljama poveao se sa 38 posto na 57 posto, dok se udio onih koji ive pod

autoritarnim reimima smanjio sa 45 na 30 posto. Vidjeti sliku 1.1 u United

Nations Development Programme (UNDP), Human Development Report 2002:
Deepening Democracy in a Fragmented World (Oxford University Press, New
York, 2002), str. 29; dostupno na http://hdr.undp.org/reports/global/2002/en/.
7.

Bilo je osam srodnih Tisuljetnih razvojnih ciljeva: iskorijeniti krajnje siromatvo

i glad; postii univerzalno osnovno obrazovanje; promicati spolnu ravnopravnost
i ojaati poloaj ena; smanjiti smrtnost djece; poboljati zdravlje majki; suzbijati
HIV/AIDS, malariju i druge bolesti; osigurati odrivost okolia i razviti svjetsko
partnerstvo za razvoj. Vidjeti www.un.org/millenniumgoals/.

8.

Godine 2 0 0 4 . zemlje lanice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj

(OECD) dodijelile su samo 0,25 posto BDP-a za razvojnu pomo, pri emu
su Japan, Sjedinjene Drave i Italija dodijelili manje od 0,2 posto (0,7 posto
je manje nego to Sjedinjene Drave troe na rat u Iraku). Samo su Norveka,
Luksemburg, Danska, vedska i Nizozemska udovoljile obvezi od 0,7 posto.
Vidjeti OECD, "Preliminary Official Development Assistance (ODA) by Donor
in 2004, as Announced on April 11, 2005", na www.oecd.org/document/7/0,
2 3 4 0 , e n _ 2 6 4 9 _ 3 4 4 8 5 _ 3 5 3 9 7 7 0 3 _ l _ l _ l _ l , 0 0 . html.

9.

Vidjeti HM Treasury, "G-8 Finance Ministers' Conclusions on Development,

London 10-11, June 2005", na www.hm-treasury.gov.uk/otherhmtsites/g7/news/
conclusions_ on development l 10605.cfm.

10. Vidjeti tablicu A.24 u World Bank, Global Development Finance: The Development Potential of Surging Capital Flows (World Bank, Washington, 2006);
dostupno na http://siteresources.worldbank.org/INTGDF2006/Resources/
GDF06_complete.pdf.
11. Vidjeti UNDP, Making Global Trade Work for People (Earthscan Publications,
London i Sterling VA, 2003).
12. Vidjeti Oxfam, "Running into the Sand: Why Failure at the Cancun Trade Talks
Threatens the World's Poorest People", Oxfam Briefing Paper 53, rujan 2003.
13. Eswar Prasad, Kenneth Rogoff, Shang-Jin Wei i M. Ayhan Kose, "Effects of
Financial Globalization on Developing Countries: Some Empirical Evidence",
IMF Occasional Paper 220, oujak 2003. ak je i Economist, dugogodinji
predani zagovornik dereguliranih trita openito, a posebno liberalizacije
trita kapitala, priznao to pitanje u svom odlinom lanku "A Fair Exchange?",
30. rujna 2004.
14. Termin "washingtonski konsenzus" skovao je ugledni ekonomist John Williamson, kako bi opisao reforme politike u Latinskoj Americi. Njegov je popis
bio dui (ukljuivao je deset toaka) i nijansiraniji. Vidjeti John Williamson,
"What Washington Means by Policy Reform", poglavlje 2 u Latin American
Adjustment: How Much Has Happened?, urednik John Williamson (Institute
for International Economics, Washington, 1990); i Joseph E. Stiglitz, "The
Post Washington Consensus Consensus", IPD Working Paper Series, Columbia
University, 2004., izloeno na forumu From the Washington Consensus Towards
A New Global Governance, Barcelona, 24.-25. rujna 2004.
15. Ideje pokojnog velikog harvardskog filozofa Johna Rawlsa bile su utjecajne. On
je zagovarao razmiljanje o drutvenoj pravednosti "iza vela neznanja", prije

no to znamo u kojoj emo se poziciji roditi. Vidjeti John Rawls, A Theory of

Justice (Harvard University Press, Cambridge MA, 1971.); i Patrick Hayden,
John Rawls: Towards a Just World Order (University of Wales Press, Cardiff,

2002.).

16. Neke od tih promjena imaju veze s promjenjivim obrascima proizvodnje, a to se

moe opet dogoditi, kad gospodarstva svijeta postanu u veoj mjeri temeljena
na uslugama.
17. Vidjeti Karl Polanyi, The Great Transformation: The Political and Economic
Origins of Our Time (Beacon Press, Boston, 2001.). U predgovoru tog klasinog
djela iz 1944., to sam ga napisao za ponovno izdanje 2001., opisujem paralele
izmeu tih dviju povijesnih promjena.

2. poglavlje
1.

Vidjeti William Easterly, The Elusive Quest for Growth: Economists' Adventures
and Misadventures in the Tropics (MIT Press, Cambridge MA, 2001.).

2.

Ovo alternativno gledite donekle nalikuje "treem putu" koji se obino povezuje
s britanskim premijerom Tonyjem Blairom, amerikim predsjednikom Billom
Clintonom i njemakim kancelarom Gerhardom Schroederom. Godinji je
Economic Report of the President u poetnim godinama Clintonova predsjednikovanja izrazio ta gledita, tijesno povezujui ono to bi vlada trebala uiniti
s ogranienjima trita.

3.

Potraga za razumijevanjem uvjeta pod kojima ideja Adama Smitha da trita

dovode ili ne dovode do ekonomske efikasnosti "kao nevidljivom rukom" u
sreditu je ekonomskih istraivanja ve dva stoljea. Kenneth J. Arrow i Gerard
Debreu osvojili su Nobelovu nagradu za svoje rigorozne matematike analize.
Oni su definirali idealne uvjete pod kojima je Smith bio u pravu, ali su utvrdili i
brojne sluajeve neuspjeha trita gdje nije bio u pravu - kad, primjerice, postoje
eksternalije (kao zagaivanje), gdje postupci jednog pojedinca imaju utjecaja
na druge za koje nisu kompenzirani. Moj je vlastiti rad dopunio popis situacija
u kojima neuspjesi trita dovode do neefikasnosti dodavi mu one u kojima
su informacije nesavrene i/ili asimetrine (to jest, gdje neki pojedinci znaju
neto to drugi ne znaju). Analiza Arrowa i Debreua pretpostavila je takoer
da se tehnologija ne mijenja, ili barem da na nju ne utjeu postupci sudionika
na tritu; meutim, tehnoloke su promjene u sreditu razvoja.

4.

Gunnar Myrdal, Asian Drama: An Inquiry into the Poverty of Nations (Pantheon,
New York, 1968).

5.

Njezina je uspjenost u prolih petnaest godina bila malo bolja - mizerno

godinje poveanje dohotka per capita od 0,2 posto.

6.

Vidjeti World Bank, China 2020: Development Challenges in the New Century
(World Bank, Washington, 1997.), str. 3; dostupno na http://www-wds.worldbank.
org/servlet/WDSContentServer/WDSP/IB/1997/09/01/000009265_39S062517
2933/Rendered/PDF/multiOpage.pdf.

7.

Od 1970. godine ukupni porast dohotka per capita (i njegova prosjena

godinja stopa porasta) bili su: u Kini 923 posto (6,8 posto); u Indoneziji 286

posto (4,0 posto); u Koreji 566 posto (5,6 posto); u Maleziji 283 posto (3,9
posto); u Tajlandu 347 posto (4,4 posto). Iako su podaci o siromatvu za tako
duga vremenska razdoblja neujednaeni i nepouzdani, izgleda da se, koristei
mjeru siromatva od dva dolara dnevno, stopa siromatva u Kini u manje od
dva desetljea (izmeu 1987. i 2001.) smanjila sa 67 posto na 47 posto; stopa
siromatva u Indoneziji se izmeu 1987. i 2002. godine smanjila sa 76 posto na
52 posto; stopa siromatva u Maleziji se izmeu 1987. i 1997. godine smanjila
sa 15 posto na devet posto, a stopa siromatva u Tajlandu se izmeu 1992. i
2000. godine smanjila sa 37 posto na 32 posto. Po mjerilu od jednog dolara
dnevno, iskorjenjivanje siromatva bilo je jo dramatinije. Vidjeti World Bank,
World Development Indicators, GDP per capita (constant 2000 US$) and Poverty
headcount ratio at $2 a day (PPP) (percentage of population). World Bank,
Development Data and Statistics; dostupno uz pretplatu na www.worldbank.
org/data/onlinedatabases/onlinedatabases.html.
8.

Koritenjem metode od jednog dolara dnevno. Vidjeti World Bank, World

Development Indicators. World Bank, Development Data and Statistics; dostupno
uz pretplatu na www.worldbank.org/data/onlinedatabases/onlinedatabases.html.

9.

Izvor: IFS data, 1963-2003; dostupno uz pretplatu na http://ifs.apdi.net.

10. Sa 64 posto 1981. godine na 16 posto 2001. godine. Vidjeti Chen i Ravallion,
"How Have the World's Poorest Fared since the Early 1980s?", op. cit.
11. Autorovi izrauni koji se temelje na tablici 1 iz Leandro Prados de la Escosura,
"Growth, Inequality, and Poverty in Latin America: Historical Evidence,
Controlled Conjectures", Universidad Carlos III de Madrid, Departmento de
Historia Economica e Instituciones, Working Paper 05-41, 2005.; dostupno na
http://docubib.uc3m.es/WORKINGPAPERS/WH/wh054104.pdf.
12. Brojne studije ukazuju na trostruko poveanje siromatva u Rusiji, s 11,5 posto
1989. godine na 34,1 posto 1999. godine. (Vidjeti Anthony Shorrocks i Stanislav
Kolenikov, "Poverty Trends in Russia During the Transition", World Institute
for Development Economics Research, svibanj 2001., tablica 1). Poveanje
siromatva u drugim gospodarstvima u tranziciji bilo je jo gore, tako da je za
regiju u cjelini dolo do gotovo deseterostrukog poveanja siromatva. Vidjeti
Chen i Ravallion, "How Have the World's Poorest Fared Since the 1980s?",
op. cit.
13. O Poljskoj se esto razmilja kao o zemlji koja je slijedila put ok terapije ali je
bila relativno uspjena (ne u usporedbi s Kinom, nego u usporedbi s Rusijom).
Poljska je doista slijedila terapijsku politiku makroekonomskoga oka, pri
emu je brzo smanjila svoju inflaciju; nakon toga je zauzela postupniji pristup,
primjerice, prema privatizaciji.
14. Objanjavanje razlike u uspjenosti izmeu Kine i Rusije urodilo je opsenom
literaturom. (Nitko doista ne osporava relativni uspjeh Kine u rastu i smanjivanju
siromatva, i nitko doista ne osporava da se Rusija ue pridravala politike
washingtonskog konsenzusa od Kine). Neki tvrde da se, na kraju krajeva, Kina
doista upustila u svoju vlastitu verziju ok terapije; neki tvrde da su do relativnog
uspjeha Kine doveli drugi faktori; neki tvrde da je Kina mogla, da je slijedila
ok terapiju, rasti jo bre. Vidjeti, primjerice, 7. i 8. poglavlje u Jeffrey D.
Sachs, The End of Poverty: Economic Possibilities for Our Time (Penguin, New

York, 2005.); Jeffrey D. Sachs i Wing Thye Woo, "Structural Factors in the
Economic Reforms of China, Eastern Europe, and the Former Soviet Union",
Economic Policy, sv. 9, br. 18 (travanj 1994.), str. 101-145; ili cijeli niz gledita
o tranziciji postavljen na MMF-ovim internetskim stranicama, https://www.
imf.org/External/Pubs/FT/staffp/2001/04/.
15. Dani Rodrik i Arvind Subramanian, "From 'Hindu Growth' to Productivity
Surge: The Mystery of the Indian Growth Transition", NBER Working Paper
10376, oujak 2004. Oni presudnom smatraju promjenu stava: od nesklonosti
biznisu do sklonosti biznisu. Meutim, to je bilo daleko od politike slobodnog
trita washingtonskog konsenzusa.
16. O tome se podrobnije raspravlja u 10. poglavlju u Stiglitz, The Roaring Nineties,
op. cit.
17. UNDP, u svom godinjem izvjeu Human Development Report, daje sumarnu
mjeru zvanu "Pokazatelj ljudskoga razvoja" (Human Development Indicator,
HDI), koja kombinira mjere dohotka, zdravlja i drugih aspekata ljudske dobrobiti.
Prema HDI-u za 2005. godinu, Sjedinjene su Drave bile na desetom mjestu,
iza Norveke, Islanda, Australije, Luksemburga, Kanade, vedske, vicarske,
Irske i Belgije.
18. World Bank, Papua New Guinea Environment Monitor 2002, na http://www.wds.
worldbank.org/external/default/main?pagePK=64193027&piPK=64187937&th
eSitePK=523679&cmenuPK=641541598csearchMenuPK=64187514&theSi
tePK=523679&entityID=000012009_200307291109298searchMenuPK=
64187514&theSitePK=523679.
19. Plaa direktora tvrtki bila je 2000. godine vie od 500 puta vea od nadnice
prosjenog zaposlenika; to je poveanje razlike u odnosu na 85 puta na poetku
prethodnoga desetljea i 42 puta dva desetljea ranije. Vidjeti Stiglitz, The
Roaring Nineties, str. 124.
20. Vidjeti Polanyi, The Great Transformation, op. cit.
21. Roderick Floud i Bernard Harris, "Health, Height, and Welfare: Britain, 1700-1980", u Health and Welfare During Industrialization, urednici Richard Steckel
i Roderick Floud (University of Chicago Press, Chicago, 1997.), str. 91-126.
22. Ekonomisti kau da su pojedinci "neskloni riziku". injenica da su spremni
platiti znatan iznos za smanjenje kljunih rizika s kojima se suoavaju pokazuje
vanost sigurnosti.
23. Bivi ekonomist Svjetske banke William Easterly pie o tim promjenama u
razmiljanju. Vidjeti Easterly, The Elusive Quest for Growth, op. cit.
24. Dodue, neki zagovornici slobodnog trita mogu tvrditi da je to bilo zbog
intervencije kolonijalnih sila da sprijee razvoj - primjerice, poznate restrikcije
nametnute Indiji.
25. Intelektualni je okvir za taj novi pristup izloen u "Towards a New Paradigm
for Development: Strategies, Policies, and Processes", moje predavanje u poast Prebischu pred UNCTAD-om (United Nations Conference on Trade and
Development) 19. listopada 1998.; dostupno na http://ww2.gsb.columbia.edu/
faculty/jstiglitz/papers.cfm.

26. Od 1976. godine, kraja kulturne revolucije, godinja stopa rasta dohotka per
capita u Kini iznosila je prosjeno 7,8 posto. Od 1990. godine, stopa rasta je
bila 8,3 posto. Izvor: World Bank, World Development Indicators, GDP per
capita (constant 2 0 0 0 US$); dostupno uz pretplatu na www.worldbank.org/
data/onlinedatabases/onlinedatabases.html.
27. Vidjeti utjecajnu knjigu Amartye Sena Development as Freedom (Oxford
University Press, New York, 2001.).
28. Isticanje vanosti znanja u razvoju, ukljuujui i ispravljanje neravnotee u
obrazovanju, vidim kao jednu od glavnih promjena dok sam bio glavni ekonomist
u Svjetskoj banci. Vidjeti World Development Report 1998-1999: Knowledge for
Development (World Bank, Washington, 1998.).
29. U estom emo poglavlju opisati goleme doprinose koje zemlje u razvoju pruaju
svjetskom okoliu - usluge procijenjene na desetke milijardi dolara - koje nisu
kompenzirane.
30. To se zove "nadzor meu jednakima". Temeljnu ekonomsku teoriju koja objanjava
uspjeh tih zajmodavateljskih institucija razvio sam prije gotovo dva desetljea.
Vidjeti Joseph E. Stiglitz, "Peer Monitoring and Credit Markets", World Bank
Economic Review, sv. 4, br. 3 (rujan 1990.), str. 351-366.
31. Vidjeti, na primjer, Deepa Narayan, The Contribution of People's Participation:
Evidence from 121 Rural Water Supply Projects, (World Bank, Washington,
1995.); u tom je djelu pokazano da lokalno sudjelovanje u projektima ruralne
opskrbe vodom znaajno poveava broj vodovodnih sustava u dobrom stanju,
udio dosegnute ciljne populacije i ukupne koristi glede gospodarstva i okolia.
Novije se informacije mogu nai na internetskim stranicama Svjetske banke o
sudjelovanju na www.worldbank.org/participation.
32. Thomas L. Friedman, The World Is Flat: A Brief History of the Twenty-First
Century (Farrar, Straus and Giroux, New York, 2005.).
33. Friedman je i sam svjestan da svijet nije ravan, te je posvetio jedno poglavlje
"neravnom svijetu" ("The Un-Flat World").

3. poglavlje
1. Naravno, veina je toga odraavala veliinu gospodarstva SAD-a. Nakon svog
proirenja 2004. godine Europska unija je imala stanovnitvo od preko 450
milijuna; veliina njezinoga gospodarstva moe se usporediti s NAFTA-om.
2.

OECD, OECD Economic Surveys, "OECD Economic Surveys Mexico: Migration:

The Economic Context and Implications", sv. 2003, pril. br. 1, (OECD, Pariz,
2003.), str. 152-212.

3. U poetnim danima Clintonove administracije, zatraeno je od Vijea ekonomskih savjetnika (iji sam lan tada bio) da iznese svoje gledanje na NAFTA-u.
Mnogi su u administraciji mislili da bi, s obzirom na protivljenje NAFTA-i i
kontroverze koje su se ticale drugih prioritetnih stavki u njezinom programu
rada (zdravstvena skrb, reforma socijalnog osiguranja), napori da se NAFTA
odobri trebali biti barem privremeno odgoeni. Zakljuili smo da Sjedinjene
Drave ne bi bile pogoene - ona jednostavno ne bi imala mnogo utjecaja na

nae gospodarstvo. Glavni bi uinak bio smanjeni pritisak na imigraciju - za

koji smo smatrali da bi bio od velike vrijednosti. Mislili smo da bi Meksiko
imao goleme koristi i mislili smo da bi se hemisferska "solidarnost" poveala
kad bismo smanjili disparitet u dohotku. Gledajui unatrag, bili smo u krivu u
naim procjenama koliko bi Meksiko dobio. U nastavku objanjavam neke od
razloga za nau neuspjelu prosudbu.
Premda smo bili u krivu u vezi s uincima na Meksiko, bili smo u pravu u
vezi s uincima na Ameriku. Ross Perot je u svojoj predsjednikoj kampanji
izjavio da e doi do "velikog zvuka isisavanja" dok radna mjesta naputaju
Ameriku i odlaze u Meksiko. Nisam bio iznenaen to je NAFTA imala tako
malo utjecaja na ameriko gospodarstvo. Carine su ve bile niske i, s obzirom
na snagu amerikih trita, gospodarstvo je bilo potpuno sposobno za prilagoavanje. tovie, u mjesecima i godinama koje su uslijedile za NAFTA-om,
nezaposlenost je pala sa 6,6 posto na 5,5 posto, a naposljetku i na 3,8 posto.
4.

Statistika o rastu uvelike ovisi o tome kako se mjeri ukupni proizvod, to je

osobito problematino u razdobljima velikih fluktuacija deviznog teaja. Ako
devizni teaj aprecira, vrijednost proizvoda zemlje, izraena u dolarima, raste,
ak i ako zemlja ne proizvodi vie no to je prije proizvodila. Kao posljedica
toga, ekonomisti se usredotouju na ono to se dogaa s realnim dohotkom,
mjerenim kupovnom moi. Rast realnog dohotka per capita fluktuirao je izmeu
3,5 posto u ezdesetim godinama, 3,2 posto u sedamdesetima i 2,7 posto u
pedesetim godinama.

5.

Iz Instituto Nacional Estadstica Geografa e Informtica, navedeno u William C.

Gruben, "Was Nafta Behind Mexico's High Maquiladora Growth?", Economic
and Financial Review, (trei kvartal, 2001.), str. 11-21.

6.

Sve u svemu, u desetljeu nakon NAFTA-e zaposlenost u domaem sektoru

industrijske proizvodnje je pala. Zaposlenost u izvoznoj proizvodnji lagano se
poveala, no te su dobitke uvelike naruili gubici radnih mjesta u poljoprivredi,
i nije bilo jasno koliko e stvorena radna mjesta biti trajna: 30 posto radnih
mjesta stvorenih u maquiladori poetkom devedesetih godina nestalo je do kraja
prvog desetljea. Vidjeti Sandra Polaski, "Mexican Employment, Productivity,
and Income a Decade after NAFTA", Carnegie Endowment for International
Peace, rad podnesen Kanadskom stalnom senatskom odboru za vanjske poslove
25. veljae 2004. godine.

7.

Vidjeti Gruben, "Was Nafta Behind Mexico's High Maquiladora Growth?", op.
cit. U sluaju Meksika, raspravu komplicira njegova financijska kriza 1994.-95.
Jedna je studija Svjetske banke zakljuila da bi bez NAFTA-e meksiki dohodak
per capita bio etiri posto nii. (Daniel Lederman, William F. Maloney i Luis
Servn, Lessons from NAFTA for Latin America and the Caribbean Countries:
A Summary of Research Findings, World Bank, prosinac 2003.). No u toj je
studiji bilo ozbiljnih nedostataka. Vidjeti, na primjer, Mark Weisbrot, David
Rosnick i Dean Baker, "Getting Mexico to Grow with NAFTA: The World Bank
Analysis", Center for Economic Policy Research, 20. rujan 2004.; dostupno
na www.cepr.net/publications/nafta_2004_10.htm. Stavimo li to statistiko
sporenje na stranu, upadljivo je da i sami zagovornici NAFTA-e ukazuju da je

ona u najboljem sluaju imala malen uinak na rast, ak i u razdoblju u kojem

je, zbog meksike krize, trgovina bila vitalna.
Pristupanje Meksika Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u sijenju 1995.
godine imalo je moda vie utjecaja u nekim pogledima od NAFTA-e, zato
to je ograniilo ono to vlada moe uiniti nakon krize 1994.-95. (U ranijim
krizama, vlada je nametnula brojne kvantitativne trgovinske restrikcije, koje
su, kako kau kritiari, imale dugotrajne nepovoljne uinke).
Zagovornici NAFTA-e katkada tvrde da je stvarni doprinos NAFTA-e bilo
otvaranje ulaganja, a ne trgovine. No, kritiari kau - premda je uinak na
sveukupna strana ulaganja neizvjestan - da su neki aspekti stranih ulaganja
moda pridonijeli sporom rastu Meksika. Kako su meunarodne banke preuzele
sve osim jedne meksike banke - akvizicije koje je NAFTA uinkovito poticala
- ponuda kredita malim i srednjim domaim poduzeima postala je ograniena,
a rast (izvan tvrtki povezanih s meunarodnim izvozom) je opao. tovie, kako
emo vidjeti kasnije, jednostrana zatita ulagaa - strancima je dana vea zatita
nego domaim ulagaima - ugrozila je okoline i druge regulative.
8.

Vidjeti Instituto Nacional Estadstica Geografa e Informtica, "Personal ocupado

en la industria maquiladora de exportacion segun tipo de ocupacin"; dostupno
na www.inegi.gob. mx/est/contenidos/espanol/rutinas/ept.asp?t=emp75&c=1811.

9.

Godine 1993. meksiki je per capita dohodak (po paritetu kupovne moi) bio
3,6 puta vei od kineskoga; do 2003. taj se omjer prepolovio, na 1,8. Kina je
imala izraenu prednost u nadnicama pred Meksikom - nadnice iznose jednu
osminu onih u Meksiku. No tijekom razdoblja NAFTA-e, kineske su se nadnice
poveale dok su meksike nadnice stagnirale. Stoga mora biti da se kineski
razmjerni uspjeh temelji na drugim faktorima.

10. Neki jednostavni modeli - gdje nema trokova prijevoza i gdje svatko ima
pristup istom znanju (tehnologiji) - predviaju da e biti potpunog izjednaavanja cijene faktora. To jest, nadnice kvalificiranih radnika, nekvalificiranih
radnika i prinos od kapitala bit e isti u cijelome svijetu. Kao da je ukupno
svjetsko gospodarstvo potpuno integrirano - tako da su nadnice radnika svake
dane razine kvalificiranosti posvuda u svijetu iste. Vidjeti klasini rad velikog
ekonomista iz dvadesetog stoljea Paula A. Samuelsona, "International Trade
and the Equalization of Factor Prices", Economic Journal, sv. 58 (lipanj 1948.),
str. 163-184, u kojem on pokazuje da ak i bez slobodne trgovine liberalizacija
trgovine dovodi do izjednaavanja cijena faktora. Vidjeti takoer Wolfgang F.
Stolper i Paul A. Samuelson, "Protection and Real Wages", Review of Economic
Studies, sv. 9, str. 58-73.
11. Politiari, kad postaju poetini u vezi s vrlinama liberalizacije trgovine, esto
govore kako izvoz stvara radna mjesta. No prema toj logici, uvoz unitava radna
mjesta. A to dovodi do proturjenog poloaja mnogih vlada da, iako govore u
korist trgovine, govore protiv uvoza.
12. Novija knjiga Louisa Uchitellea, The Disposable American: Layoffs and their
Consequences, (Knopf, New York, 2006.), daje uvjerljivu analizu velikih trokova
s kojima se suoavaju izmjeteni radnici - i trokova koje snosi drutvo u cjelini.
Ne radi se samo o gubitku nadnica koje su za radnike udruene u sindikate u
zatienim sektorima vie od normalnih; postoje i veliki trokovi koji slijede

iz gubitka efektivnog ljudskog kapitala - vjetina koje vie nisu relevantne na

njihovim novim radnim mjestima.
13. John Maynard Keynes, A Tract on Monetary Reform (Macmillan, London,
1923.).
14. Vidjeti biljeku 10. tovie, im se posljedice nesavrenih trita rizika uzmu u
obzir, slobodna trgovina, umjesto da od nje svima bude bolje, moe zapravo uiniti
da svima bude loije. Razlog je to to ona poveava rizike s kojima se suoavaju
kuanstva i tvrtke. Vidjeti Partha Dasgupta i Joseph E. Stiglitz, "Tariffs versus
Quotas as Revenue Raising Devices under Uncertainty", American Economic
Review, sv. 67, br. 5 (prosinac 1977.), str. 975-981; i David M. Newbery i Joseph
E. Stiglitz, "Pareto Inferior Trade", Review of Economic Studies, sv. 51, br. 1
(sijeanj 1984.), str. 1-12.
15. Podaci ukazuju i na to da je globalizacija povezana s poveanom nejednakou
u zemljama u razvoju, zbog razloga koji se jo uvijek potpuno ne razumiju.
16. Primjerice, amerika je Uprava za meunarodnu trgovinu 13. sijenja 2006.
godine nametnula dampinke carine protiv raznih brazilskih proizvoaa
naraninog soka po stopama koje su se kretale od tek ispod deset posto pa do
ak 60 posto. Ona namee zatitne carine ovisno o cijeni. U nekim godinama
prosjene su carine premaivale 50 posto. Vidjeti Hans Peter Lankes, "Market
Access for Developing Countries", Finance & Development (kvartalna publikacija
MMF-a), sv. 39, br. 3 (rujan 2002.); dostupno na www.imf.org/external/pubs/
ft/fandd/2002/09/lankes.htm.
17. Primjerice, carine su, kao postotak BDP-a, etrnaest puta vie u Africi nego u
razvijenim industrijskim zemljama lanicama OECD-a. One predstavljaju gotovo
pet posto BDP-a u Pakistanu, 6,7 posto na Mauricijusu i tri posto u Kostariki,
no samo 0,27 posto u Sjedinjenim Dravama, 0,13 posto u Francuskoj, 0,35
posto u Velikoj Britaniji i 0,21 posto u Japanu i Njemakoj. Podaci su za 1995.
godinu; iz Liam Ebrill, Janet Stosky i Reint Gropp, Revenue Implications of
Trade Liberalization, IMF Occasional Paper 180 (International Monetary Fund,
Washington, 1999.).
18. Opirniju se raspravu o argumentima za pomo za trgovinu moe nai u Joseph
E. Stiglitz i Andrew Charlton, "Aid for Trade: A Report for the Commonwealth
Secretariat", izloeno na sjednici Svjetske trgovinske organizacije u enevi, 24.
oujka 2006. godine; dostupno putem Interneta na http://www2.gsb.Columbia.
edu/faculty/jstiglitz/download/2006_Aid_For_Trade.pdf. Saetak je dostupan
u Papers and Proceedings of the Annual Bank Conference on Development
Economics, Tokio, 2 0 0 6 . (u pripremi).
19. Argument mlae industrije u korist protekcije ima gotovo isto toliko dugo
i istaknuto podrijetlo kao i argument za slobodnu trgovinu. Razvio ga je u
devetnaestom stoljeu Friedrich List u The National System of Political Economy
(1841.; preveo Sampson S. Lloyd [Longmans, Green, London, 1909.]). Vidjeti
Ha-Joon Chang, "Kicking Away the Ladder: Infant Industry Promotion in
Historical Perspective", Oxford Development Studies, sv. 31, br. 1 (2003.), str.
21-32; i Partha Dasgupta i Joseph E. Stiglitz, "Learning by Doing, Market
Structure, and Industrial and Trade Policies", Oxford Economic Papers, sv.
40, br. 2 (1988.), str. 246-268. Opu teoriju "uenja" - i zato bi moglo biti

potrebno djelovanje vlade - razvio je ekonomist dobitnik Nobelove nagrade

Kenneth Arrow u "The Economic Implications of Learning by Doing", Review
of Economic Studies, sv. 29, br. 3 (lipanj 1962.), str. 155-173.
20. Dramatinu je ilustraciju pruilo ameriko nezakonito nametanje carina na
elik 20. oujka 2002. godine u odgovoru na politiki pritisak proizvoaa
elika. (Ukinute su 4. prosinca 2003. nakon suprotne odluke Svjetske trgovinske organizacije). Organizacija Consuming Industries Trade Action Coalition
(CITAC) je procijenila da su carine na elik dovele do gubitka gotovo 2 0 0 . 0 0 0
amerikih radnih mjesta - dok je ukupna zaposlenost u sektoru proizvodnje
elika samo 190.000. Joseph Francois i Laura M. Baughman, "The Unintended
Consequences of U.S. Steel Import Tariffs: A Quantification of the Impact During
2002", CITAC Foundation, 2003.; dostupno na www.citac.info/steeltaskforce/
studies/attach/2002_Job_Study.pdf.
21. Vidjeti Bruce Greenwald i Joseph E. Stiglitz, "Helping Infant Economies Grow:
Foundations of Trade Policies for Developing Countries", American Economic
Review, sv. 96, br. 2 (svibanj 2006.), str. 141-146.
22. Vidjeti UNDP, Making Global Trade Work for People (Earthscan Publications,
London i Sterling VA, 2003.). Argumenti da globalizacija i/ili trgovina dovode
do vie rasta mogu se nai u Martin Wolf, Why Globalization Works (Yale
University Press, New Haven, 2004.); Jagdish N. Bhagwati, In Defense of
Globalization (Oxford University Press, New York, 2004.); World Bank, Globalization, Growth, and Poverty: Building an Inclusive World Economy, (World
Bank, Washington, 2002.); Jeffrey D. Sachs i Andrew M. Warner, "Economic
Reform and the Process of Global Integration", u Brookings Papers on Economic
Activity 1995, sv. 1, Macroeconomics, urednici William C. Brainard i George L.
Perry (Brookings Institution Press, Washington, 1995.), str. 1-95. Snanu kritiku
ekonometrijskih studija daju Dani Rodrik i Francisco Rodriguez, "Trade Policy
and Economic Growth: A Skeptic's Guide to the Cross-National Evidence", u
NBER Macroeconomics Annual 2000, urednici Ben S. Bernanke i Kenneth S.
Rogoff (MIT Press, Cambridge MA, 2001.), str. 261-325.
23. Postoji veliki pokret za "pravednu trgovinu", koji je osobito utjecajan u Europi.
On se usredotouje na neznatno drugaiji skup pitanja: brine se zbog toga to
e seljaci u zemljama u razvoju dobiti tako mali udio u konanoj cijeni koju
plaaju potroai, pri emu posrednici uzimaju glavninu novca - uzgajivau kave
ide zapravo sitan postotak izdatka za alicu kave - i nastoji iznai naine da
osigura da se seljake tretira pravednije. Moj je fokus ovdje na pravilima igre - i
kako su pravila igre nepravedna prema ljudima u zemljama u razvoju.
24. Nigdje nisu nepravednosti meunarodnog trgovinskog reima oitije nego u
procesu kojim se novim zemljama doputa da se pridrue Svjetskoj trgovinskoj
organizaciji. Premda je veina zemalja bila u lanstvu na poetku, postoji
odreeni broj zemalja, kao to su Kamboda, Rusija i Vijetnam, koje nisu.
Svaka zemlja moe postaviti veto na njihovo primanje, tako da svaka zemlja
ima mo nametnuti koja god pravila eli - nije vano to je pravedno. Ne postoji ekonomsko opravdanje za razliiti tretman novih zemalja kandidata; to je
samo jo jedna manifestacija realpolitike. Sjedinjene Drave imaju mo, i stoga
upotrebljavaju - i zloupotrebljavaju - tu mo, toliko da Oxfam, meunarodna

agencija za pomo, naziva tu praksu "ucjenom na ulazu" (vidjeti Oxfam,

"Extortion at the Gate", Oxfam Briefing Paper 67, studeni 2004.). ak i vrlo
siromanim zemljama kao to je Kamboda govori se da se, ako se ele pridruiti
Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, moraju pokoriti restrikcijama koje su tee
od onih koje su nametnute postojeim lanicama. Kamboda se, primjerice,
mora pokoriti zahtjevima Svjetske trgovinske organizacije glede intelektualnog
vlasnitva mnogo bre od lanica koje stoje bolje, kao to je Indija. Ono to bi
valjalo uiniti je jednostavno: svaka bi zemlja koja je spremna pridravati se
trgovinskih sporazuma Svjetske trgovinske organizacije (s razdobljima prilagodbe
koji odgovaraju njezinom stupnju razvoja) trebala biti primljena.
25. U okviru multifiber sporazuma (MFA), koji je istekao 1. sijenja 2005. godine,
zemlje su pregovarale o kvotama proizvod-po-proizvod, od zemlje do zemlje. To
je razlog zato se tako mnogo tvornica odjee otvorilo diljem svijeta na mjestima
na kojima ih ne biste oekivali. Kina je moda proizvoa s niskim trokovima,
no kad je kineska kvota bila iscrpljena, uvoznici su se morali okrenuti sljedeem
najjeftinijem mjestu s kvotom. im je sporazum zavrio, mnoge su kompanije
poele kupovati od Kine. Ne samo da su izgubili proizvoai u Europskoj
uniji i Sjedinjenim Dravama nego i proizvoai u drugim zemljama u razvoju.
U oitom krenju duha liberalizacije trgovine, stvoren je pritisak na Kinu da
ogranii svoj izvoz.
26. Drugi je problem to to je ona, kao i mnogi sudski procesi, duga i razvuena.
Iako je Brazil iznio sluaj pamuka u rujnu 2 0 0 2 . godine, a do odluke protiv
Sjedinjenih Drava je dolo u travnju 2004., pamune su subvencije jo na snazi
sad dok ova knjiga ide u tisak. Postoji izrazit kontrast u odnosu na dampinke
carine koje e se opisati kasnije, gdje Sjedinjene Drave rutinski nameu visoke
dampinke carine na preliminarnoj osnovi, koje se esto revidiraju nanie nakon
paljivog pregledavanja podataka.
27. Krugovi trgovinskih pregovora imenuju se po gradu u kojima su zapoeli, ili
predsjedniku pod kojim su zapoeli. Moda se Clinton nadao da e, kao krug
koji je poeo u enevi 4. svibnja 1964. i postao poznat kao Kennedyjev krug,
onaj koji je trebao poeti u Seattleu biti poznat kao Clintonov krug. Ono to
se danas pamti su nemiri u Seattleu.
28. Vidjeti UNDP, Human Development Report 1997: Human Development to
Eradicate Poverty (Oxford University Press, New York, 1997.).
29. Zemlje s viim srednjim dohotkom Svjetska banka definira kao zemlje s dohotkom
per capita od 3.256 do 10.065 dolara. Zemlje s niim srednjim dohotkom imaju
dohodak per capita od 826 do 3.255 dolara. Zemlje s niskim dohotkom su one
s dohotkom ispod 826 dolara.
30. Vidjeti United States International Trade Commission, "Interactive Tariff and
Trade Dataweb", na http://dataweb.usitc.gov/.
31. Vidjeti 3. poglavlje u Joseph E. Stiglitz i Andrew Charlton, Fair Trade for All:
How Trade Can Promote Development (Oxford University Press, New York,
2005.).
32. Kao glavni ekonomist u Svjetskoj banci pozivao sam na takav "razvojni krug",
u govoru odranom pred Svjetskom trgovinskom organizacijom u oujku

1999. godine, gdje sam iznio mnoge naine na koje je urugvajski krug stavio u
nepovoljan poloaj zemlje u razvoju.
33. Dok ova knjiga ide u tisak, krug u Dohi nije doao do svretka. No parametri bilo
kakvih potencijalnih sporazuma su dovoljno jasni da se sa znatnom sigurnou
mogu donijeti takvi zakljuci.
34. Vidjeti Stiglitz i Charlton, Fair Trade for All, op. cit.
35. Jedan od glavnih oblika koji poprima razliiti tretman je davanje zemljama u
razvoju vie vremena za prilagodbu. Trita koja dobro funkcioniraju olakavaju
prilagodbu tako to pomau prerazmjetanju resursa. Kad trita dobro funkcioniraju, nije potrebno dugo da nezaposleni radnik nae alternativni posao;
kad trita ne funkcioniraju dobro, to moe trajati due razdoblje, tijekom
kojeg on moda ostaje nezaposlen. To je jedan od nekoliko razloga zato je
manje razvijenim zemljama potrebno due vrijeme za prilagodbu i trebat e
im financijska pomo da im pomogne u prilagodbama prema liberaliziranijem
trgovinskom reimu.
36. Prijedlog za otvaranje trita svim manjim i siromanijim zemljama sadran
je u Stiglitz i Charlton, Fair Trade for All, i razraen u Andrew Charlton, "A
Proposal for Special Treatment in Market Access for Developing Countries in
the Doha Round" u Trade Policy Research 2005, urednici John M. Curtis i Dan
Ciuriak (Department of International Trade, Ottawa, 2005.).
37. Europska nova politika, najavljena u veljai 2001. godine, zvala se inicijativom
"Sve osim oruja" ("Everything But Arms", EBA). Kritiari su govorili o njoj kao
o inicijativi "Sve osim farmi" ("Everything But Farms"), budui da je napravila
malo da rijei mnoge od briga zemalja u razvoju oko poljoprivrede. Kratki
pregled inicijative EBA sadran je u World Bank, Global Economic Prospects
2004: Realizing the Development Promise of the Doha Agenda (World Bank,
Washington, 2003.). Potpunije je objanjenje na http://europa.eu.int/comm/
trade/issues/global/gsp/eba/ug.htm. Bilo je izrazito malo irenja trgovine na
temelju inicijative EBA. Vjerojatno su za to djelomino odgovorne komplicirane
tehnike odredbe (pravila podrijetla, koja podrobno iskazuju koliko se "dodane
vrijednosti" robe mora proizvesti unutar zemlje), to upozorava na vanost finih
detalja u trgovinskom sporazumu.
38. Ja sam, sukladno tome, nazvao taj prijedlog inicijativom otvaranja trita svemu
osim onome to vi proizvodite.
39. OECD, Agricultural Policies in
(OECD, Pariz, 2005.).

OECD

Countries: Monitoring and Evaluation

40. Godine 2004. OECD-ove su subvencije iznosile 279 milijardi dolara, ukljuujui
i subvencije za vodu i druge neizravne subvencije. Vidjeti ibid.
41. Po paritetu kupovne moi, dohodak seljaka je neto vii, izmeu 1.100 i 1.200
dolara.
42. Meunarodni savjetodavni odbor za pamuk (International Cotton Advisory
Committee, ICAC), osnovan 1939. godine, kao udruenje etrdeset i jedne
zemlje koja proizvodi pamuk, troi ga i trguje njime, procjenjuje da bi uklanjanje
amerikih subvencija za pamuk povealo svjetsku cijenu izmeu 15 posto i 26
posto. Oxfam procjenjuje gubitke za Afriku na 301 milijun dolara godinje,

pri emu se glavnina tih gubitaka (191 milijun dolara godinje) dogaa u osam
zapadnoafrikih zemalja. U Maliju, Burkini Faso i Beninu amerike su subvencije
dovele do gubitaka od preko jedan posto BDP-a godinje. Vidjeti Kevin Watkins,
"Cultivating Poverty: The Impact of US Cotton Subsidies on Africa", Oxfam
Briefing Paper 30, 2002.
43. Budui da su potpore razmjerne prodaji, mali farmeri dobivaju malo potpore.
Podaci su za razdoblje od 1995. do 2004. godine. To opisuje distribuciju potpora
meu farmerima koji primaju subvencije. No 60 posto svih farmera i ranera
ne ubire vladina subvencijska plaanja, uglavnom zbog toga to ne proizvode
subvencioniranu robu. Izvor: Environmental Working Group's Farm Subsidy
Database, "Total USDA Subsidies in United States", dostupno na www.ewg.org/
farm/progdetail.php?fips=00000&progcode=total&page=conc.
44. Europska unija, a osobito Sjedinjene Drave, katkada tvrde da su "odvojile"
subvencije od proizvodnje, to jest oblikovale ih tako da ne dovode do vee
proizvodnje, ali te su tvrdnje sumnjive - kako je povjerenstvo Svjetske trgovinske
organizacije zakljuilo u vezi s pamukom. Meutim, ak i toboe "odvojene"
subvencije mogu imati utjecaja na koliinu proizvoda, budui da osiguravaju
farmerima vie dohotka s kojim mogu kupovati gnojivo, sjeme vie kvalitete i
druge ulazne elemente koji poveavaju proizvod.
45. Prema Harmonized Tariff Schedule Sjedinjenih Drava (2005.), opa je carina
na uvezene narane 1,9 centi/kg (0805.10.00); na plod citrusa sauvan u eeru
6 centi/kg (2006.00.60); na marmeladu od narane 3,5 centi/kg (2007.91.40),
na naraninu pulpu 11,2 centi/kg (2008.30.35); na narane pakirane u tekuem
mediju u hermetinoj ambalai 14,9 centi/kg (2008.92.90.40) i na smrznuti
naranin sok 7,85 centi/litri (2009.11).
46. To se u strunome argonu Svjetske trgovinske organizacije naziva pristupom
nepoljoprivrednim tritima, ili NAMA (nonagricultural market access).
47. Ponekad se Jonesov zakon opravdava nacionalnom sigurnou - Americi je
potrebna vlastita teretna flota. Ironija je bila u tome da je u amerikoj najnovijoj
izvanrednoj situaciji, udaru uragana Katrina, Jonesov zakon morao biti suspendiran. (Neznatno ira rasprava o globalizaciji i sigurnosti moe se nai u pogl.
10).
48. To bi koristilo i razvijenim zemljama u cjelini, no radnici s niskim nadnicama
bi gubili. Uinci su slini onima koji su prethodno razmotreni za liberalizaciju
trgovine (to ne udi, jer kako smo istaknuli, trgovina dobrima je nadomjestak
za kretanje ljudi). A nuni odgovori - u smislu pomaganja gubitnicima od globalizacije to je razmotreno drugdje u ovoj knjizi - su slini. Meu ostalim su
koristima prijenos znanja i pristup tritima koji takva migracija olakava. Pria
o Infosysu to ilustrira: meu njegovim utemeljiteljima bilo je nekoliko onih koji
su proveli znatno vrijeme u Sjedinjenim Dravama.
49. Podaci iz Meuamerike razvojne banke pokazuju da u svakoj od dvadeset i tri
latinskoamerike zemlje doznake novca znatno premauju pomo. One ine barem
deset posto BDP-a u Haitiju, Nikaragvi, Salvadoru, Jamajki, Dominikanskoj
Republici i Gvajani. Sredinja Amerika i Dominikanska Republika zajedno su
primile preko 10 milijardi dolara, a andske zemlje preko sedam milijardi dolara.
Godine 2004. poiljke novca u Latinsku Ameriku ukupno su iznosile 41 milijardu
dolara, iznos koji je gotovo istovjetan sa 45 milijardi dolara to ih je kontinent

primio u neto stranim izravnim ulaganjima. Podaci o novanim poiljkama

mogu se nai u World Bank, Global Economic Prospects 2006: Economic
Implications of Remittances and Migration (World Bank, Washington, 2006.);
FDI - World Bank, World Development Indicators, foreign direct investment,
net (BoP, current US$).
50. Meksika vlada surauje sa Sjedinjenim Dravama da smanji te trokove i do
2004. godine ameriko je Ministarstvo financija tvrdilo da je smanjilo trokove za
60 posto. Vidjeti USINFO, "Treasury Official Notes Importance of Remittance
in the Americas", 7. listopada 2004., na http://usinfo.state.gov/wh/Archive/2004/
0ct/08-233308.html.
51. Kako smo istaknuli u biljeci 20, Svjetska je trgovinska organizacija proglasila
nezakonitima zatitne carine na elik nametnute u oujku 2002., a Sjedinjene
Drave su se na kraju suglasile i uklonile ih potkraj 2003. godine.
52. Takvi sudovi vjerojatno ne bi takoer pokazivali mnogo suosjeanja za ameriki
zahtjev, nakon to je potpisana NAFTA, za zatitu od "plime" metli iz Meksika
- koja je prijetila da e unititi izmeu 100 i 300 radnih mjesta! Amerika je
zasigurno imala sposobnost da se nosi s time i bez protekcije.
53. Prijedlog zakona o namjenskim sredstvima iz 2002. godine sadravao je amandman po kojem se samo izvorno amerike Ictaluridae mogu zvati somovima.
54. Trokovi su manje shvatljiv pojam kojega se neekonomisti esto hvataju. Ono
to je znaajno jesu granini trokovi, dodatni trokovi povezani s proizvodnjom
dodatne jedinice proizvoda, i to je (ili pokuaj surogata toga) standard u domaim sluajevima. U meunarodnim sluajevima nema takve pojmovne jasnoe.
Cesto se koriste dugoroni prosjeni trokovi, a u ciklikim industrijama, u
vremenima pada ekonomske aktivnosti, granini su trokovi obino nii od
prosjenih trokova. Ono to je vano jesu dodatni trokovi proizvodnje tone
elika danas, a ne trokovi tvornice i opreme, trokovi koje e se morati snositi
bez obzira na to proizvodi li se ili ne proizvodi vie elika. Za poljoprivredne
proizvode, poteni bi nain izrauna cijena rajica bio da se analiziraju cijene
za cijelu sezonu i te cijene usporede s trokovima. Amerikanci su, meutim,
gledali samo kraj 1995. godine i prva dva mjeseca 1996. godine - vrijeme kad
su cijene bile na svojoj najnioj toki. Analizirajui samo te mjesece, Sjedinjene
su Drave mogle opravdati visoku antidampinku zatitu.
Dampinki zakon ak doputa da se umjetno visoka profitna mara pridoda
kao dio izrauna trokova.
55. Kineski dunosnici katkada zadirkuju svoje amerike kolege jednostavnim
silogizmom: Amerikanci vjeruju da su najuspjenija gospodarstva (ili jedina
uspjena gospodarstva) trina gospodarstva. Kina je oito uspjena. Mora stoga
biti da je Kina trino gospodarstvo.
56. Primjerice, Lester C. Thurow, bivi dekan MIT-ove Sloan School of Management,
zakljuio je da "ako bi se taj zakon primjenio na domae tvrtke, osamnaest od
vodeih dvadeset tvrtki u Fortune 500 bile bi proglaene krivima za damping
1982. godine". Lester C. Thurow, The Zero-Sum Solution: Building a WorldClass American Economy (Simon & Schuster, New York, 1985.), str. 359.
Studija ekonomista sa Sveuilita Princeton Roberta D. Williga otkrila je da se

"u vie od 90 posto |sluajeva] pokazatelji ine nekonzistentnima s hipotezom

da su potrebne intervencije kako bi se zatitilo konkurenciju od meunarodne
predacije, ili da se uope zatiti konkurenciju". Robert D. Willig, "Economic
Effects of Antidumping Policy", u Brookings Trade Forum: 1998., urednik Robert
Z. Lawrence (Brookings Institution Press, Washington 1998.), str. 57-79.
57. Svjetska je trgovinska organizacija odluila u sijenju 2003. godine da je Zakon
o kontinuiranom dampingu i naknadi subvencija od 28. listopada 2000. godine
(Byrdov amandman) bio protiv slova i duha Svjetske trgovinske organizacije.
Retalijacija je odobrena u jesen 2004. godine. Do nje jo nije dolo.
58. Kad se podnesu optube za damping, zemlje imaju kratko vremensko razdoblje
u kojem trebaju odgovoriti na duge upitnike kojima je cilj utvrditi njihove
proizvodne trokove. Moraju odgovoriti na engleskom, i ako ne odgovore, ili
ne odgovore na nain koji zadovoljava Ministarstvo trgovine, tada ono namee
carine koje se temelje na "najboljim dostupnim informacijama", to ih obino
prua industrija koja iznosi optube za damping. Ne samo da strani proizvoa
mora ispuniti upitnik nego to moraju uiniti i uvoznik i kupac. Jedan od oglednih
upitnika na internetskim stranicama Povjerenstva za meunarodnu trgovinu
Sjedinjenih Drava sam ima dvadeset i dvije stranice. Nakon javnog sasluanja,
strani proizvoa koji je optuen za damping podnosi jo jedan saetak spisa.
Opirniju se raspravu moe nai u, primjerice, J. Michael Finger, Antidumping:
How It Works and Who Gets Hurt (University of Michigan Press, Ann Arbor,
1993.); i Joseph E. Stiglitz, "Dumping on Free Trade: The U.S. Import Trade
Laws", Southern Economic Journal, sv. 64, br. 2 (listopad 1997.), str. 402-424.
59. Jo jedna necarinska mjera, pristojbe za izjednaavanje, doputa zemljama
da nametnu pristojbe kojima bi "ponitile" - izjednaile - uinke subvencija
(iako ne, to ne udi, poljoprivrednih subvencija ili subvencija to ih neizravno
primaju proizvoai zrakoplova zahvaljujui ugovorima o obrani). Nju se ne
koristi esto.
60. Srednjoameriki sporazum o slobodnoj trgovini (Central American Free Trade
Agreement - CAFTA) jedva je proao u Predstavnikom domu u srpnju 2005.
godine sa 217 naprema 215 glasova. Dogodilo se to nekoliko minuta nakon
to je republikanski predstavnik Robin Hayes promijenio svoj glas od "ne" na
"da". Koji je bio njegov razlog za naputanje svog dugotrajnog protivljenja tom
prijedlogu zakona? Predsjednik Doma J. Dennis Hastert obeao je Hayesu,
koji predstavlja Sjevernu Karolinu i njezinu industriju tekstila, da e se zaloiti
za restrikcije na uvoz kineske odjee, pa je tako jedan skup carina kupljen
drugim. Vidjeti Edmund L. Andrews, "Pleas and promises by G.O.P. as Trade
Pact Wins by 2 Votes", New York Times, 29. srpnja 2005., str. Al. Recepcija
ovoga Sporazuma unutar regije bila je slino mjeovita. Zemlje regije poele su
se suoavati s visokim cijenama lijekova (vidjeti pogl. 4) i novom konkurencijom
diva sa sjevera; no nisu bile sigurne to dobivaju u zamjenu. Sporazum je bio
optereen problemima - ukljuujui ratifikaciju u srednjoamerikim zemljama
i pitanja provedbe, koja su esto proizlazila iz testova pravila podrijetla.
61. Zemlje se natjeu da privuku tvrtke nudei smanjivanje poreza. Dok se one
natjeu jedne protiv drugih, stvarni su dobitnici poduzea koja uspijevaju, kao
posljedica toga, izbjegnuti veinu poreza. Premda moe biti u interesu svake

zemlje da se natjee, zajedno gube. U kasnijim emo poglavljima razmotriti

oslabljujue uinke mita i bankovne tajne.
62. "Govor u etrnaest toaka", odran na zajednikoj sjednici Kongresa 8. sijenja
1918.
63. Nakon Cancna, zastupljenost i glas zemalja u razvoju su se poboljali. Ono
to je potrebno jest neki sustavniji pristup zastupljenosti.
64. Ta je zamisao vrlo slina mogunosti trgovanja pravima na isputanje staklenikih
plinova, koja je postala dio sustava upravljanja globalnim zatopljenjem pod
Protokolom iz Kyota. Vidjeti pogl. 6.

4. poglavlje
1.

Vidjeti, na primjer, Robert B. Zoellick, "When Trade Leads to Tolerance", New

York Times, 12. lipnja 2004., str. A13.

2.

Izjava amerikog trgovinskog predstavnika Roberta B. Zoellicka nakon to je

u Senatu odobren Sporazum o slobodnoj trgovini s Marokom.

3.

U Sjedinjenim Dravama, primjerice, proizvoai generikih lijekova mogu

proizvoditi svoj proizvod i imati ga na policama, spremni da ga prodaju onog
dana kad istekne patent. Prema sporazumu iz Maroka, proizvoai generikih
lijekova u Maroku mogu ne biti u stanju to initi. Farmaceutske kompanije
zagovaraju i "iskljuivost podataka", u kojoj se "klinike informacije bitne
za odobrenje nekog farmaceutskog proizvoda" smatraju zatiene odreeno
vremensko razdoblje. Farmaceutske kompanije zahtijevaju ogranienja glede
upotrebe podataka, ak i kada su oni objavljeni i dostupni javnosti, i ak i kada
je istraivanje bilo djelomino financirano javnim sredstvima. Neefikasno je,
dakako, jednostavno ponoviti istraivanje koje je ve provedeno. No to je jo
gore, testiranje lijekova zahtijeva da se dio stanovnitva podvrgne placebu ili
nekom alternativnom lijeku. No zacijelo bi bilo neetino provesti test u kojem
bi se nekim pacijentima dalo proizvod za kojeg se zna da je manje uinkovit od
proizvoda dostupnog na tritu. (Zemlje bi vjerojatno mogle promijeniti svoju
regulativu, tako da svaki lijek odobren u Sjedinjenim Dravama bude automatski
odobren kod njih; sve to bi trebalo pokazati jest da je generika kemikalija
zapravo ista. To se ini u Sjedinjenim Dravama. Moe se, meutim, naslutiti
da bi amerika vlada izvrila goleme pritiske protiv takve promjene regulative.
Rezultati su - odgoeno uvoenje generikih lijekova - ono to eli amerika
farmaceutska industrija).

4.

Vidjeti Khabir Ahmad, "USA-Morocco Deal May Extend Drug Patents to 30

Years", Lancet, sv. 362 (6. prosinca 2003.), str. 1904.

5.

Sporazumi su sloeni i teko ih je interpretirati, tako da ostaje nesigurnost u

vezi s posljedicama. Nejasnoe mogu biti namjerne. Zemlja u razvoju moe
tvrditi da je postigla "fleksibilnost" u, recimo, primjeni zatite intelektualnog
vlasnitva - mogla bi dopustiti proizvodnju generikih lijekova ako postoji
valjana zdravstvena potreba - dok Ured amerikog trgovinskog predstavnika
moe izvjestiti svog klijenta, farmaceutsku industriju, da je dobio velike ustupke
u produenju efektivnog ivota patenta. Kad zemlje u razvoju nastoje iskoristiti
"fleksibilnosti" za koje misle da su ih pogaanjem uspjele unijeti u sporazum.

Sjedinjene Drave primjenjuju svoju golemu ekonomsku mo da ih zaustave - kako

su to otkrili Brazil i Juna Afrika kad su pokuali proizvoditi generike verzije
lijekova protiv side u godinama nakon potpisivanja Sporazuma o trgovinskim
aspektima prava intelektualnog vlasnitva, o kojima se obino govori kao o
"TRIP-ovima".
6.

Temeljem TRIP-ova sve su lanice Svjetske trgovinske organizacije bile primorane imati reim intelektualnog vlasnitva koji zadovoljava odreene "visoke"
standarde - u biti standarde koje su postavile razvijene industrijske zemlje.
Svaka bi zemlja i dalje bila odgovorna za voenje svog patentnog ureda i ureda
za autorska prava.

7.

Postojala je jo jedna kritika TRIP-ova: nepoteni su prema zemljama u razvoju

u dva pogleda. Premda razvijenim industrijskim zemljama pruaju zatitu koju
ele, zemljama u razvoju nisu pruili zatitu njihova tradicionalnog znanja.
(Vidjeti raspravu u nastavku). I premda e TRIP-ovi smanjiti dostupnost znanja
zemljama u razvoju i prisiliti ih da plate milijarde u licencnim naknadama,
trebali su biti dio "velike pogodbe" opisane u treem poglavlju, po kojoj bi
zemlje u razvoju dobile vei pristup u poljoprivredi i smanjene poljoprivredne
subvencije razvijenih industrijskih zemalja. Razvijene zemlje nisu ispunile svoje
obveze iz te pogodbe.

8.

Ovi primjeri ilustriraju jednu opu tvrdnju: sva su imovinska prava ograniena. U
skladu s tim ameriki je Vrhovni sud, u lipnju 2005. godine, jo jednom potvrdio
vladino pravo tzv. eminentnoga domena: pojedinac ne moe initi sa svojom
imovinom to ga je volja (ukljuujui i prodaju imovine kome eli) ako drava
odlui drugaije. Oito postoje vane restrikcije da se sprijee zloupotrebe tih
golemih moi.

9.

Naravno, intelektualno vlasnitvo esto ne dovodi do istinskog monopola jedne jedine tvrtke koja proizvodi neki proizvod i ne suoava se s efektivnom
konkurencijom - no mijenja intenzitet i prirodu konkurencije, a rezultati mogu
biti jo i gori nego u sluaju istoga monopola. Uzmimo, na primjer, farmaceutsku industriju, gdje se temeljna istraivanja javno financiraju. Farmaceutske
kompanije imaju ulogu da rezultate tih istraivanja dovedu na trite. Meutim,
one se po sadanjim aranmanima vie natjeu putem marketinga i diferencijacije
proizvoda. Ako jedna tvrtka otkrije neki lijek, drugi se pokuavaju posluiti
varijantom te ideje (lijek "ja takoer") koja nije obuhvaena izvornim patentom,
ali je od ograniene koristi potroaima. Profit se barem djelomino rasipa u
tom obliku neefikasne konkurencije.

10. Paul A. Samuelson je formalizirao taj koncept prije malo vie od pola stoljea
u svom klasinom tekstu "The Pure Theory of Public Expenditures", Review
of Economics and Statistics, sv. 36, br. 4 (studeni 1954.), str. 387-389. Kljuna
distinkcija prema obinim dobrima naziva se "nerivalskom potronjom": ako
pojedem zdjelu rie, vi je ne moete pojesti; ako pak neto znam, vae znanje
toga ne umanjuje moje znanje toga (iako oito ima utjecaja na to koje rente
mogu primiti temeljem znanja).
11. Da bi se neki patent odrao, mora zadovoljiti odreeni broj uvjeta koji su
prethodno opisani (primjerice, novost); oito ne moe postojati prethodni
patent za u biti istu ideju. Mnogi se zahtjevi za patentom odbijaju, a ponekad

se patenti, nakon to su dodijeljeni, ne uspijevaju odrati nakon (obino vrlo

skupe) parnice. U europskom patentnom sustavu postoji mogunost da se drugi
suprotstave zahtjevu za patentom prije no to se on dodijeli. U Sjedinjenim
Dravama drugi se glasovi uju tek nakon svega.
12. Selden je najprije podnio zahtjev za patent 8. svibnja 1879. godine molbom
koja je ukljuila motor i njegovu upotrebu u vozilu na etiri kotaa. Zatim
je nastavio podnositi tako mnogo amandmana na zahtjev za patentom da je
rastegnuo proces na esnaest godina. Patent (br. 549.160) je napokon dodijeljen
5. studenoga 1895. godine.
13. Te su brige osobito oite u patentiranju tradicionalnog znanja. Jedno od pitanja
koje je otvorilo Svjetsko povjerenstvo za socijalnu dimenziju globalizacije (World
Commission on the Social Dimension of Globalization) u svom izvjetaju A Fair
Globalization: Creating Opportunities for All, op. cit., bio je "nepovoljni utjecaj
meunarodnih pravila na prava intelektualnog vlasnitva, koji je otvorio vrata
privatizaciji domorodakog znanja" (str. 20).
14. Vidjeti, na primjer, tekst "A Tragedy of the Public Knowledge 'Commons'?" Paula
A. Davida, istaknutog profesora ekonomske povijesti na Stanfordu i Oxfordu,
na www.cepr.stanford.edu/papers.html; James Boyle, profesor prava, pisao je
opirno o pravnim aspektima, primjerice, "The Second Enclosure Movement and
the Construction of the Public Domain", Law and Contemporary Problems, sv.
66 (zima/proljee 2003.), str. 33-74. Vidjeti takoer Richard Poynder, "Enclosing
the Digital Commons", Information Today, sv. 20, br. 5 (svibanj 2003.), str.
37-38; i Lawrence Lessig, The Future of Ideas: The Fate of the Commons in a
Connected World (Random House, New York, 2001.).
15. U pregovorima s AOL-om, primjerice, Microsoft je zahtijevao da AOL napusti
RealNetworksov RealPlayer, koji je bio u izravnoj konkurenciji s Microsoftovim
Windows Media Playerom. RealNetworksova antitrustovska tuba protiv Microsofta citirala je jednog Microsoftovog rukovoditelja koji je rekao da e Microsoft
napadati RealNetworks "do unitenja". Vidjeti John Markoff, "RealNetworks
Accuses Microsoft of Restricting Competition", New York Times, 19. prosinca
2003., str. C5. Vie pojedinosti o Microsoftovim napadima na Netscape i kasnijoj
tubi mogu se nai u Paul Abrahams i Richard Waters, "You've Got Competition",
Financial Times, 24. sijenja 2002., str. 16. Vijee ekonomskih savjetnika postalo
je zabrinuto zbog ekonomskog utjecaja Microsoftova dominantnog poloaja dok
sam bio njegov lan i predsjedatelj. Kasnije sam bio struni svjedok u nekoliko
sudskih procesa protiv Microsoftove antikonkurentske prakse u Sjedinjenim
Dravama, Europi i Aziji; na temelju paljivog pregleda dokaza, opetovani nalazi
sudova u Sjedinjenim Dravama i drugdje da je Microsoft zloupotrijebio svoj
monopolski poloaj nisu bili iznenaenje.
16. Opirniju se raspravu o toj epizodi moe nai u William Greenleaf, Monopoly on
Wheels: Henry Ford and the Selden Automobile Patent (Wayne State University
Press, Detroit, 1961.).
17. Rasprava o ovome moe se nai, primjerice,
Boys: A Life of Wilbur and Orville Wright (W.
Patentni je pool djelovao do srpnja 1917. Joel
govoru, odranom 2. svibnja 1997., tijekom

u Tom D. Crouch, The Bishop's

W. Norton, New York, 1989.).
Klein ga je spomenuo u jednom
svoje slube u Antitrustovskom

odjelu amerikog ministarstva pravosua; vidjeti www.usdoj.gov/atr/public/

speeches/1118.htm.
18. U nekim sluajevima, kroz bolji marketing, kopirani su lijekovi bili isto toliko
uspjeni ili uspjeniji od izvornog lijeka. Na primjer, lijek protiv ira Zantac bio
je kopija ("ja takoer") pionirskog lijeka Tagamet (temeljenog na istraivanju
za koje je primljena Nobelova nagrada). Premda neki istraivai ukazuju na to
da Zantac, openito, nije nadmaio Tagamet, zbog boljeg se marketinga bolje
prodavao. (Njegov se uspjeh moe povezati i s time to ima manje nuspojava).
19. Ukupni su rashodi bili ogromni: rashodi na istraivanje i razvoj sedam najveih
farmaceutskih kompanija u Americi samoj iznosili su, uzeti zajedno, 17 milijardi
dolara 2001. godine. Vidjeti "Industry Dominates R&D Spending in US", Chemical
and Engineering News, 28. listopada 2002., str. 50-52. Rashodi na istraivanje i
razvoj su se silno poveali bez mnogo pokazanih rezultata. Od 2000. do 2004.
godine prosjeni godinji broj zahtjeva za nove lijekove podnesenih Upravi za
hranu i lijekove bio je 107. Taj je prosjek manje ili vie opadao od poetka
prikupljanja podataka 1970. godine. to je jo znakovitije, od etrdeset est
zahtjeva za nove lijekove u prvom dijelu 2005. godine, samo je sedam bilo za
novi molekularni entitet. Godine 2004., od 113 zahtjeva za novim lijekovima,
samo je trideset i jedan bio za nove molekularne entitete. Veina ostalih bila je
ili za novu formulaciju ili za novog proizvoaa. Vidjeti U.S. Food and Drug
Administration Center for Drug Evaluation and Research, "CDER Drug and
Biologic Approval Reports", na www.fda.gov/cder/rdmt/default.htm.
20. Vidjeti Ha-Joon Chang, Kicking Away the Ladder: Development Strategy in
Historical Perspective (Anthem Press, London, 2002.); i Eric Schiff, Industrialization without National Patents: The Netherlands, 1869-1912; Switzerland
1850-1907 (Princeton University Press, Princeton, 1971.). ak i danas mnoge
zemlje ostaju inovativne bez tako snanih zatita intelektualnog vlasnitva kakve
pruaju Sjedinjene Drave. (Zatita autorskog prava u Japanu, primjerice, je
slabija). Vidjeti H. Stephen Harris ml., "Competition Law and Patent Protection
in Japan: A Half-Century of Progress, a New Millennium of Challenges",
Columbia Journal of Asian Law, sv. 16 (jesen 2002.), str. 71-140.
21. Naravno, temeljna se istraivanja provode samo zato to pronalaze neke izvore
financiranja, kao to su vlada ili fondacije. ak i portvovni znanstvenik treba
laboratorij, a laboratoriji su skupi. Monopolski profit koji proizlazi iz intelektualnog vlasnitva alternativni je izvor financiranja, takav koji drutvu stvara
neke velike trokove, pa ih treba odvagnuti u odnosu na koristi.
22. Firefox preglednik je napisan kao dio projekta Mozilla. Taj projekt proizvodi
softver otvorenoga koda, a podupire ga Mozilla Foundation, koja je dobila
poetnu potporu od AOL-ova odjela Netscape. (Vie je informacija dostupno
na www.mozilla.org). Od oujka 2 0 0 6 . godine, osamnaest mjeseci nakon
njegova pokretanja, procijenjeno je da Mozilla Firefox ima deset posto trita.
Vidjeti Antony Savvas, "Firefox Reaches One in Ten", ComputerWeekly.com,
5. travnja 2006., na www.computerweekly.com/Articles/2006/04/05/215224/
Firefoxreachesoneinten.htm.
23. Predsjednik Jefferson, koji je kao dravni tajnik bio jedan od izvornih kreatora
Zakona o patentima iz 1793. godine, zamislio je da se patenti dodijeljuju samo

fizikim, korisnim izumima. Kad je donesen zakon iz 1952., meutim, kongresno

je izvjee reklo da se "sve to je napravio ovjek pod suncem" moe patentirati.
Od tada je dolo do goleme ekspanzije onoga to se moe patentirati. Godine
1980. Vrhovni je sud u sporu Diamond protiv Chakrabarty presudio da se mogu
patentirati genetski modificirane bakterije. Od tada su patenti proireni i na
poslovne procese.
24. Vidjeti James Meek, "The Race to Buy Life", Guardian, 15. studenoga 2000.,
dostupno na www.guardian.co.uk/genes/article/0,2763,397827,00.html; i Center
for the Study of Technology and Society, "Genome Patents", na www.tecsoc.
org/biotech/focuspatents.htm.
25. Tvrtka ima sjedite u Salt Lake Cityju u Utahu, a jedan od njezinih utemeljitelja
je Walter Gilbert, koji je 1980. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju zbog
svojih doprinosa razvoju tehnologije sekvenciranja DNA.
26. Vidjeti Claude Henry, Patent Fever in Developed Countries and Its Fallout on the
Developing World, Prisme br. 6 (Centre Cournot for Economic Studies, Pariz,
svibanj 2005.); i Andrew Pollack, "Patent on Test for Cancer Is Revoked by
Europe", New York Times, 19. svibnja 2004., str. C3. Tvrtka Myriad je na kraju
razvila tehnologiju provjeravanja i trai 3.000 dolara za potpuno provjeravanje;
odbija prepustiti drugim tvrtkama da provode provjeravanje. Provincija Ontario
to ignorira, doputajui svojim graanima da se besplatno provjere.
27. Ta brojka za cijeli svijet raste - 14 posto u samo tri godine. Statistika baza
podataka o intelektualnom vlasnitvu dostupna je na www.wipo.int/ipstatsdb/
en/stats.jsp.
28. Tim Berners-Lee, Weaving the Web: The Original Design and Ultimate Destiny
of the World Wide Web (HarperCollins, New York, 2000.).
29. Odredba o iskljuivosti podataka - zamiljena da ogranii upotrebu informacija - na kojoj inzistiraju Sjedinjene Drave u novijim bilateralnim trgovinskim
sporazumima posve je suprotna duhu tog tradicionalnog zahtjeva.
30. Postoji neobina napetost u poloaju nekih od najgorljivijih pristaa slobodnoga
trita i zagovornika prava intelektualnog vlasnitva: premda program liberalizacije
i privatizacije kojega openito podupiru znai smanjivanje uloge vlade, taj novi
skup reformi poziva na aktivniju vladu i na novi i restriktivan skup propisa o
upotrebi znanja.
31. Njihovo ulaganje u lobiranje urodilo je velikim prinosima. Vidjeti Stephanie
Saul, "Drug Lobby Got a Victory in Trade Pact Vote", New York Times, 2.
srpnja 2005., str. C1.
32. Kongres je promijenio trajanje patenata 1994. godine da bi ga uskladio sa standardima GATT-a, tako da patent sada traje dvadeset godina od svog najranijeg
datuma podnoenja zahtjeva, dok je nekad trajao sedamnaest godina od svog
datuma dodjeljivanja. Razdoblje od dvadeset godina mogue je produiti kako
bi se nadoknadilo eventualno kanjenje u procesu dodjeljivanja patenta.
33. WIPO-u su prethodili Ujedinjeni meunarodni uredi za zatitu intelektualnog
vlasnitva (Bureaux internationaux runis pour la protection de la proprit
intellectuelle), osnovani 1893. za poslove administrativne provedbe Bernske

konvencije o zatiti knjievnih i umjetnikih djela (koja je bila prvi meunarodni

sporazum o autorskim pravima).
34. Dovoenje jednog pitanja javne politike (radni standardi ili intelektualno
vlasnitvo) u vezu s s trgovinom (i trgovinskim sankcijama) zove se, naravno,
"povezivanje". Povezivanje je najopravdanije kad je u pitanju dobrobit svakoga
na planetu. U estom poglavlju tvrdim da ima smisla povezivati trgovinske
sporazume s osiguravanjem provedbe svjetskih sporazuma o zatiti okolia,
kakav je Protokol iz Kyota o globalnom zatopljenju.
35. Kasnije tog mjeseca, u Seoulu, na WIPO-vom ministarskom sastanku najmanje
razvijenih zemalja, jasno sam rekao kako bi takav reim intelektualnog vlasnitva mogao izgledati. Vidjeti "Towards a Pro-Development and Balanced
Intellectual Property Regime", na www.gsb.columbia.edu/faculty/jstiglitz/
download/2004 TOWARDS_A_PRO_DEVELOPMENT.htm.
36. Na alost, Sjedinjene Drave u svojim mnogim nedavno potpisanim bilateralnim
trgovinskim sporazumima zahtijevaju, i dobivaju, jaanje zatite intelektualnog
vlasnitva, sporazum "TRIPs plus" - vrstu sporazuma koja je potaknula prosvjede u Maroku. Slini su prosvjedi obiljeili bilateralne trgovinske pregovore
i drugdje, kao u Tajlandu.
37. Na to se misli kad se kae da je znanje javno dobro.
38. Vidjeti lanak Donalda G. McNeila ml., "A Nation Challenged: The Drug; A
Rush for Cipro, and the Global Ripples", New York Times, 17. listopada 2001.,
str. A1.
39. Postoji naoko zagonetka zato farmaceutske kompanije toliko zabrinjavaju
generiki lijekovi u zemljama u razvoju. Na kraju krajeva, profit koji trenutano
ostvaruju iz zemalja u razvoju je malen, te je stoga malen i gubitak profita zbog
generike proizvodnje tamo. Mogue je da bi ak mogle zaraditi vie novca kroz
pristojbe za licenciranje. Odgovor koji obino daju farmaceustke kompanije jest
da su zabrinute da e se jeftini lijekovi izvoziti u Sjedinjene Drave i Europu,
a to bi moglo jako nauditi njihovom profitu. Taj argument, meutim, nije
posve uvjerljiv. Ve postoje goleme razlike u cijenama irom svijeta i samo ih
se ogranieno izigrava, uglavnom zbog toga to je to jako regulirana industrija,
pri emu se uvoz strogo kontrolira a veinu kupnji plaaju tree strane. Pravi
razlog, smatram, ima veze sa strahom da bi, ako Amerikanci (ili Europljani)
vide diskrepanciju izmeu onoga to naplauju farmaceutske kompanije i onoga
za koliko se mogu kupiti lijekovi, dolo do golemih pritisaka na odreivanje
cijena.
40. Farmaceutske su kompanije podnijele tubu protiv vlade June Afrike da ospore
sposobnost te vlade da se slui pristupnim odredbama Svjetske trgovinske organizacije - u ovom sluaju, prisilnim licenciranjem - da bi lijekovi za HIV/sidu
bili ondje dostupni. Predmet je odbaen u travnju 2001. godine.
41. Vidjeti stavak 6 "Deklaracije o sporazumu o TRIP-ovima i javnom zdravstvu"
u Dohi: "Imamo u vidu da bi se lanice Svjetske trgovinske organizacije s nedovoljnim ili nikakvim proizvodnim kapacitetima u farmaceutskom sektoru mogle
suoiti s potekoama u efektivnom koritenju prisilnog licenciranja temeljem
sporazuma o TRIP-ovima." Unato hitnosti tog pitanja, s tisuama ljudi koji

su umirali od side-a, Bushova je administracija, pod pritiskom farmaceutskih

kompanija, odbila sloiti se sa sporazumom koji su postigle sve ostale zemlje.
Napokon je, u kolovozu 2003. godine, kad su Sjedinjene Drave promijenile
svoje stajalite, postignut sporazum da se dopusti najmanje razvijenim zemljama
da uvoze generike lijekove od proizvoaa u zemljama u razvoju iji su trokovi
niski i koji nisu posjednici patenta. No do tada je ve to pitanje napravilo znatnu
tetu ugledu Svjetske trgovinske organizacije meu zemljama u razvoju.
42. Zapravo, budui da su lijekovi kojima se spaava ivot nuna potreba, mo
farmaceutskih kompanija da njima povise cijenu i poveaju profit od njih je
daleko vea nego kod lijekova koji pripadaju kozmetici i stilu ivota.
43. Zbog novih tehnologija moe biti lake utvrditi gdje se proizvode lijekovi, zbog
ega je izigravanje (koje se ponekad naziva "paralelnim uvozom") jo tee.
44. Jedna studija u Lancetu otkrila je da je "od 1393 novih kemijskih entiteta koji su
se prodavali izmeu 1975. i 1999. godine, samo esnaest bilo za tropske bolesti
i tuberkulozu". P. Trouiller et al., "Drug Development for Neglected Diseases: A
Deficient Market and a Public-Health Policy Failure", Lancet, sv. 359 (22. lipnja
2002.), str. 2188-2194. Druga studija kae: "Od 137 lijekova za zarazne bolesti
u pripremi tijekom 2000. godine, samo je jedna spomenula bolest spavanja kao
indikaciju i samo je jedna spomenula malariju. Nije bilo novih lijekova u pripremi
za tuberkulozu i leishmanijazu. Trenutani popis PhRMA-a 'Novi lijekovi u
razvoju' navodi osam lijekova u razvoju za impotenciju i erektilnu disfunkciju,
sedam za gojaznost i etiri za poremeaje spavanja." Mdicins Sans Frontires
Access to Essential Medicines Campaign i Drugs for Neglected Diseases Working
Group, "Fatal Imbalance: The Crisis in Research and Development for Drugs
for Neglected Diseases", Mdicins Sans Frontires, rujan 2001., str. 12. Jedan
tekst fondacije Families USA iz 2001. godine pod naslovom "Off the Charts: Pay,
Profits and Spending by Drug Companies" pokazuje da je 2000. godine osam
od devet najveih farmaceutskih kompanija u Americi potroilo na marketing
iznos koji je vie nego dvostruko vei od onog koji je utroen na istraivanja i
razvoj. Ona koja nije meu njima potroila je 1,5 puta vie na marketing nego
na istraivanje i razvoj. Tvrdnju da nie cijene lijekova nee smanjiti istraivanja
moe se nai u novijem lanku Donalda Lighta i Joela Lexchina, "Will Lower
Drug Prices Jeopardize Drug Research? A Policy Fact Sheet", American Journal
of Bioethics, sv. 4, br. 1 (sijeanj 2004.), str. W1-W4.
45. Trea je alternativa izravna potpora za istraivanje, primjerice, kroz Nacionalne
institute za zdravstvo u Sjedinjenim Dravama i sline istraivake institucije u
drugim zemljama.
46. Postoje, dakako, druge reforme koje bi smanjile poticaje za proizvodnju
"ja-takoer" lijekova. Vlada bi, na primjer, mogla proiriti informacije o relativnoj uinkovitosti i sigurnosti lijekova. Od osiguravajuih bi se kompanija tada
moglo zahtijevati da odobre upotrebu skupljeg lijeka samo ako se pokae da je
znaajno uinkovitiji ili sigurniji. Takva bi reforma potaknula konkurenciju u
pogledu kvalitete i cijene proizvoda.
47. Znanje je svjetsko javno dobro - dobro od kojeg svatko ima koristi. Privatna
trita sama po sebi uvijek pruaju nedovoljnu ponudu javnog dobra. U ovoj se
raspravi nisam bavio pitanjem najbolje lokacije za istraivanje, bilo u javnome,

privatnome ili nevladinom sektoru. Mnogi se od najvanijih izuma zbivaju u

vladinim istraivakim laboratorijima i sveuilitima. Jasno je da oni imaju
sposobnost provoenja prvorazrednog istraivanja. Za koncept fonda nagrada
borili su se James Love i Consumer Project on Technology. Zastupnik u Kongresu
Bernard Sanders je, u cilju primjene te ideje, podnio prijedlog Zakona o nagradi
za medicinske inovacije iz 2005. (HR 417).
48. Naravno, nagrade za bolesti koje prevladavaju u zemljama u razvoju bi uglavnom
koristile ljudima u zemljama u razvoju. O tim se rashodima moe razmiljati
kao o vanom obliku strane pomoi.
49. Prvi predsjednik Bush odbio je potpisati sporazum, no 4. lipnja 1993. godine
predsjednik Clinton ga je ipak potpisao. Kongres ga je, meutim, odbio ratificirati.
50. Ruth Brand, "The Basmati Patent", u Limits to Privatization: How to Avoid
Too Much of a Good Thing, urednici Ernst Ulrich von Weizcker, Oran R.
Young i Matthias Finger (Earthscan Publications, London i Sterling VA, 2005.).
Devinder Sharma, "Basmati Patent: Let Us Accept It, India Has Lost the Battle", 22. lipnja 2005., dostupno na http://www.eftafairtrade.org/Document.
asp?DocID=150&tod=2112.
51. Zanimljivo je da su ukljueni znanstvenici bili iz june Azije.
52. Sjedinjene su Drave naposljetku opozvale sve osim pet patentnih zahtjeva, i
odbile su dopustiti RiceTecu da svoju riu prodaje kao basmati riu. RiceTec
je moda, dakako, poboljao tradicionalnu varijantu; no kritiari tvrde da je
njegov patent u isto vrijeme pokuao privatizirati znatan dio tradicionalnog
znanja. Vidjeti Brand, "The Basmati Patent", op. cit.; i John Madeley, "US Rice
Group Wins Basmati Patents", Financial Times, 24. kolovoza 2001., odjeljak
Commodities & Agriculture, str. 24.
53. Vidjeti Vandana Shiva i Ruth Brand, "The Fight Against Patents on the Neem
Tree", u Limits to Privatization, op. cit.
54. Quinghao je slatki pelin, a njegov se aktivni sastojak naziva artemizin. Kinezi
su traili odobrenje Svjetske zdravstvene organizacije godinama prije no to
su ga vicarci dobili po kratkom postupku. U isto vrijeme, Novartis je dijelio
patentna prava s Institutom za mikrobiologiju i epidemiologiju Akademije
vojnih medicinskih znanosti u Pekingu. Vidjeti Howard W. French, "Malaria
Remedy Proves a Tonic for Remote China", International Herald Tribune, 12.
kolovoza 2005., str. 1; i "A Feverish Response: Treating Malaria", Economist,
20. studenoga 2004. godine.
55. Postoje i druge reforme patentnih procedura koje su potrebne. Vidjeti, primjerice,
biljeku 11 za ovo poglavlje.
56. Ova toka, dakako, vai openitije: njima je takoer potrebna pravna pomo,
primjerice, u borbi protiv mnogih necarinskih prepreka opisanih u treem
poglavlju.
57. U industriji zabave, kao i u svakoj drugoj industriji, domae se tvrtke esto
pokuavaju upustiti u protekcionistike mjere, i esto se slue tvrdnjama o
promicanju kulture da obrane takve mjere. elim biti jasan: ne branim protekcionizam; no branim prava vlada da promiu svoju kulturu.

58. Zasigurno nije nikad bilo otvorene rasprave u Bijeloj kui o toj odredbi, a ja sam
trebao sudjelovati na svim vanim sastancima koji se bave pitanjima okolia. Kad
sam kasnije upitao Mickeya Kantora, amerikog trgovinskog predstavnika u to
vrijeme, je li bio svjestan te odredbe, u obrani je istaknuo da se o sporazumu
pregovaralo pod prvim predsjednikom Bushom; jednostavno su uzeli sporazum
takav kakav je bio, usredotoujui se na uzgredne sporazume radi umirivanja
radnikih i ekolokih skupina, koje, izgleda, takoer nisu bile svjesne postojanja
te odredbe i njezine potencijalne vanosti.

5. poglavlje
1.

O povijesti azerbajdanske nafte vidjeti Natig Aliyev, "The History of Oil in

Azerbaijan", Azerbaijan International, sv. 2, br. 2 (ljeto 1994.), str. 22-23.

2.

Vidjeti Terry Lynn Karl, The Paradox of Plenty: Oil Booms and Petro-States,
Studies in International Political Economy 26 (University of California Press,
Berkeley, 1997.).

3.

Xavier Sala-i-Martin i Arvind Subramanian, "Addressing the Natural Resource

Curse: An Illustration from Nigeria", Columbia University, Department of
Economics, Discussion Paper Series 0203-15, svibanj 2003., dostupno na www.
columbia.edu/cu/economics/discpapr/DP0203-15.pdf.

4.

ak i po strogom mjerilu od dva dolara dnevno kojim se slui Svjetska banka,

jedna treina zemlje je u siromatvu.

5.

Izraz "prokletstvo resursa" prvi je skovao Richard M. Auty u Sustaing Development in Mineral Economies: The Resource Curse Thesis (Routledge, London i
New York, 1993.).

6.

Sporazum koji je uz moju pomo sastavljen na tom sastanku doveo je naposljetku

do OECD-ove Konvencije o borbi protiv podmiivanja stranih javnih slubenika
u meunarodnim poslovnim transakcijama, koja je potpisana 17. prosinca 1997.
godine, a stupila je na snagu 15. veljae 1999. godine. Meu potpisnicama je
svih trideset zemalja lanica OECD-a i est zemalja nelanica (Argentina, Brazil,
Bugarska, ile, Estonija i Slovenija). Pet godina nakon naeg sastanka, OECD
je istaknuo da vlade sporo reagiraju. Francuska je upravo uklonila odredbu po
kojoj se Konvencija ne primjenjuje na odbitke od poreza za mita dana za ugovore
potpisane prije OECD-ovih sporazuma, a Novi Zeland se nije jo poeo potpuno
pridravati konvencije. Vidjeti Trade Compliance Center: OECD Antibribery
Report 2001, "Laws Prohibiting Tax Deduction of Bribes", na www.mac.doc.
gov/tcc/anti_b/oecd2001/html/ch04.html.

7.

Vidjeti sluaj ExxonMobila u Kazahstanu, kako je iznesen u "Kazakhstan President Nazarbayev Accepted Bribes, U.S. Alleges", Bloomberg.com, 16. travnja
2004. na http://quote.bloomberg.com/apps/news?pid=10000087&sid=a_8QW
26uoX_I&crefer=top_world_news; Daniel Fisher, "ExxonMobil's Kazakstan
Quagmire", Forbes, 23. travnja 2003., dostupno na www.forbes.com/2003/04/23/
cz_df_0423xom.html; Seymour M. Hersh, "The Price of Oil", The New Yorker,
9. srpnja 2001., str. 48-65; i Thomas Catan i Joshua Chaffin, "Bribery Has
Long Been Used to Land International Contracts. New Laws Will Make That
Tougher", Financial Times, 8. svibnja 2003., str. 19. lanak u Financial Timesu

kae: "Ukupno, vlasti su optuile [Giffena] da je uzeo vie od 78 milijuna dolara

u provizijama i pristojbama od Mobila i drugih zapadnih naftnih kompanija i
zatim ih nezakonito kanalizirao viim kazahstanskim dunosnicima." Sudski
proces jo traje.
8.

Naposljetku je dolo do izvansudske nagodbe, u kojoj su naftne kompanije

platile dravi Aljasci vie od milijarde dolara. Aljaska nije bila jedina zemlja koja
se suoila s problemima. Suoila se i Alabama - koja je uspjela dobiti golemo
namirenje od naftnih kompanija.

9.

Naravno, vlade mogu odabrati da premjeste dio rizika na druge. Mogu prodavati naftu na terminskim tritima - postiui sigurnu cijenu danas radije
nego nesigurnu cijenu koja bi mogla prevladavati dvije ili tri godine kasnije.
Ugovori izmeu naftnih kompanija i zemalja takoer mogu sadravati odreeno
premjetanje rizika. Ako vlada inzistira da dobije vei udio u neoekivanom
profitu kada cijene rastu, naftne bi kompanije, razumljivo, mogle ponuditi manji
unaprijed plaeni bonus. Malo je, meutim, dokaza da je tomu tako, barem ne
u znaajnoj mjeri.

10. Formalno je vrijednost neke imovine oekivana sadanja diskontirana vrijednost

budueg profita (rente prirodnih resursa) to ih ona stvara. Golemi profit kojeg
zarauju mnoga privatizirana poduzea ukazuje na to da su dobila tu imovinu
za manje od njezine pune vrijednosti.
11. Sjedinjene Drave su se pod predsjednikom Reaganom upustile u brzo iznajmljivanje naftnih podruja - kritiari su to nazvali rasprodajom robe oteene u
poaru; rezultat je bio znatno smanjenje iznosa koji je vlada u prosjeku primila
za svako podruje. Vidjeti Jeffrey J. Leitzinger i Joseph E. Stiglitz, "Information
Externalities in Oil and Gas Leasing", Contemporary Economic Policy, sv. 1,
br. 5, str. 44-57.
12. Uzimanje zajmova od strane poduzea u dravnom vlasnitvu tretira se kao da
je rije o uzimanju zajmova od strane same vlade. To znai da neka zemlja, kao
Brazil, koja se obvezala na odreenu razinu dravnog uzimanja zajmova mora
smanjiti ostale dravne rashode - kao na obrazovanje i zdravstvo - ako eli vie
ulagati u ta poduzea, bez obzira na to koliko bio visok prinos na ta ulaganja.
13. Dr. Mahathir bin Mohamad u govoru na Global Leadership Forum, Kuala
Lumpur, 7. rujna 2005., pod naslovom "The Past, Present and Future - Malaysia's
Challenges in a Competitive Global Landscape", i u osobnim razgovorima s
autorom.
14. MMF esto istie ile kao primjer uspjeha modela washingtonskog konsenzusa.
No kako mi je istaknuo bivi predsjednik Ricardo Lagos, politika ilea se
razlikovala od washingtonskog konsenzusa u nekoliko pogleda - ukljuujui i
njegovo odbijanje potpune privatizacije. Nije, primjerice, potpuno liberalizirao
svoja trita kapitala. to je najvanije, stavio je znatan naglasak na obrazovanje
i suzbijanje siromatva - pitanja koja nisu bila dio washingtonskog konsenzusa.
15. Chrystia Freeland, Sale of the Century: The Inside Story of the Second Russian
Revolution (Crown, New York, 2000.).

16. Nigerija je, primjerice, imala dug u okviru Parikog kluba (to jest, dug koji je
dugovala vlada) vei od 30 milijardi dolara, prije njegova smanjenja otpisom u
listopadu 2005. godine.
17. Blizu kraja MMF-ova Public Information Notice br. 01/73 (27. srpnja 2001.),
pod naslovom " I M F Concludes 2001 Article IV Consultation with Chile",
M M F istie da su njegove procjene fiskalne bilance ileanske vlade drugaije
(tj. loije) od ileanskih vlastitih procjena zbog razliitog tretiranja prihoda iz
stabilizacijskog fonda u vezi bakra (i kapitalnih dobitaka od privatizacije).
18. Vidjeti internetske stranice State oil fund of the Republic of Azerbaijan (SOFAZ)
na www.oil.fund.az.
19. Vidjeti internetske stranice Norges Bank Investment Management (NBIM) na
www.norges-bank.no/english/petroleum_fund/.
20. Slino tome, premda je istina da uspjeno trino gospodarstvo zahtijeva sigurna
prava vlasnitva, u demokraciji prava vlasnitva mogu biti sigurna samo ako se
smatra da su zakonita. Sira rasprava o tim pitanjima moe se, primjerice, nai u
Karla Hoff i Joseph E. Stiglitz, "After the Big Bang? Obstacles to the Emergence
of the Rule of Law in Post-Communist Societies", American Economic Review,
sv. 94, br. 3 (lipanj 2004.), str. 753-776; i Karla Hoff i Joseph E. Stiglitz, "The
Creation of the Rule of Law and the Legitimacy of property Rights: The Political
and Economic Consequences of a Corrupt Privatization", NBER Working Paper
11772, studeni 2005.
21. Dodatnu raspravu o toj velikoj svjetskoj inicijativi naziva Extractive Industries
Transparency Initiative (EITI) - ponekad je zvana i "objavi ono to plaa" moe se nai na www.eitransparency.org/.
22. Prodaja oruja uzrokuje, podupiranjem sukoba, veliku negativnu eksternaliju;
a standardan je nain reagiranja na takve eksternalije nametanje poreza. Voe
nekoliko razvijenih industrijskih zemalja pozivale su na takav porez. Vidjeti
"Action Against Hunger and Poverty: Report of the Techncal Group on Innovative
Financing Mechanisms", izloeno pred UN-om u rujnu 2004. godine; autori
nacrta izvjetaja su Anthony Atkinson et al., Technical Group on Innovative
Financing Mechanisms, Brasilia, 2004., dostupno na www.globalpolicy.org/
socecon/glotax/general/2004/09innovative.pdf.
23. Do sada se ini da je ona razmjerno neuinkovita. Provodei na brzinu anketu
meu prodavaima dijamanata u New Yorku, otkrio sam da malo njih zna za
to pitanje, malo njih je briga, a veina je jednostavno izjavila da je tu zabranu
nemogue provesti.
24. Iako je u naelu graevno drvo, kao i riba, obnovljivi prirodni resurs - za
razliku od nafte, plina i rudnih bogatstva, koji se mogu iscrpsti - bjelogorinim
je umama potrebno toliko dugo da narastu da su, u biti, iscrpljiv resurs.
25. Vidjeti, na primjer, Sachs, The End of Poverty, op. cit.
26. I zapravo je velik dio pomoi koja je dana Rusiji brzo naao put do bankovnih
rauna na Cipru i drugdje. Vidjeti Stiglitz, Globalization and Its Discontents,
op. cit., str. 150.
27. Svjetska je banka pokuala odigrati pozitivnu ulogu u postavljanju normi osiguravajui da veina novca iz naftnog projekta ada i Kameruna koji je

pomogla financirati ode na razvoj, a ne da se potroi na oruje. Postojala je

zabrinutost da e novac od nafte jednostavno ojaati adsku vojnu diktaturu.
Osnovan je sloeni trust u koji je trebao ii novac od nafte; no ubrzo nakon
to je potekla nafta, adska vojna vlada je zahtijevala da se trust ukine i da
novac ide izravno njoj, prijetei da e zaustaviti naftu ako se to ne uini. (Dok
ova knjiga ide u tisak, konano rjeenje nije sigurno). Ostvarili su se najgori
strahovi kritiara tog projekta. Zato je, pitali su, ExxonMobil trebao pomo
Svjetske banke? Ako je projekt dobar, trebao je biti u stanju dobiti financijska
sredstva i bez Svjetske banke. Neto ranije, neovisan je pregled davanja zajmova
Svjetske banke za ekstraktivne industrije iznio argumente protiv njezinog davanja
zajmova zemljama kao to je ad, gdje nije bilo vjerojatno da e novac pridonijeti
ublaavanju siromatva. Banka je predloila da preporuke tog pregleda budu
predmet dodatnog prouavanja - bilo je to ljubazno odbijanje.

6. poglavlje
1.

Izraz je popularizirao Garrett Hardin u svom klasinom lanku tog naslova u

Science, sv. 162 (13. prosinac 1968.), str. 1243-1248. Postoji fundamentalna razlika
izmeu zajednikog znanja i zajednikog vlasnitva o kojem se ovdje raspravlja.
U prvome, upotreba zajednikog znanja od strane jednoga ne umanjuje ono to
je dostupno drugima; ograivanje predstavlja neefikasnu restrikciju upotrebe.
U sluaju panjakog ili ribolovnog zajednikog vlasnitva upotreba od strane
jednoga smanjuje resurse koji su dostupni drugima. Da se posluimo argonom
ekonomista, u prvom sluaju granini je troak upotrebe nula; u potonjem je
pozitivan.

2.

Raspravu o pojmu eksternalija i ulozi vlade u bavljenju neefikasnostima koje

rezultiraju moe se nai u treem poglavlju.

3.

Meu staklenikim plinovima nisu samo ugljini dioksid i metan (svjetske prosjene
atmosferske koncentracije metana poveale su se 150 posto od 1750. godine),
nego i takvi plinovi kao to je duini oksid (N 2 0). Vidjeti Intergovernmental
Panel on Climate Change, Climate Change 2001: The Scientific Basis, (United
Nations Environment Programme, eneva, 2001.).

4.

Najobuhvatnije preglede znanosti o globalnom zatopljenju daje Intergovernmental

Panel on Climate Change (IPCC) u svojim periodikim izvjeima. Vidjeti IPCC,
IPCC Third Assessment: Climate Change 2001 (Cambridge University Press,
Cambridge UK, 2001.). Prethodne dvije procjene - IPCC, IPCC First Assessment
Report, 1990, (Cambridge University Press, Cambridge UK, 1990.); i IPCC,
IPCC Second Assessment: Climate Change 1995, (Cambridge University Press,
Cambridge UK, 1995.) - mogu se nai na www.ipcc.ch/pub/reports.htm.

5.

IPCC su 1988. godine osnovale dvije organizacije u okviru Ujedinjenih naroda,

Svjetska meteoroloka organizacija i Program Ujedinjenih naroda za zatitu
okolia, kako bi procijenile "rizike klimatskih promjena koje je prouzroio
ovjek". IPCC se od tada sastajao gotovo kontinuirano, revidirajui nove podatke
i studije kako su postajale dostupne. Ja sam sudjelovao na Drugoj procjeni (IPCC
Second Assessment: Climate Change 1995, op. cit.).

6.

Predvieno je do 2112. prosjeno smanjenje od 5,2 posto u odnosu na razine iz

1990. godine. Prosjek iznosi 5,2 posto zato to je nekim zemljama, meu kojima
su Rusija i Australija, bilo doputeno poveanje, ili barem nikakvo smanjenje.
Premda se to moe initi malim, predstavljalo je smanjenje od 29 posto u odnosu
na razine isputanja koje bi se oekivale bez protokola. (Zavrni je datum za
sami protokol 2012. godina; zamiljeno je da e se stroi standardi postaviti
idui dalje).

7.

Council of Economic Advisers, "The Kyoto Protocol and the President's Policies
to Address Climate Change: Administration Economic Analysis", srpanj 1998.

8.

Energy Information Administration, International Energy Annual 2003 (U.S.

Department of Energy, Washington, 2005.), tablica E.1G.

9.

Ibid., tablica H . 1 G C 0 2 .

10. Vidjeti tablicu H.1 u ibid.; i National Environmental Trust, First in Emissions,
Behind in Solutions: Global Warming Pollution from U.S. States Compared to
149 Developing Countries (National Environmental Trust, Washington, 2003.);
dostupno na www.net.org/reports/globalwarming/emissionsreport.pdf.
11. Vidjeti tablicu H . 1 G C 0 2 u Energy Information Administration, International
Energy Annual 2003, op. cit. U drugom poglavlju objasnio sam kako je BDP
nesavrena mjera ivotnog standarda i naveo obuhvatniju mjeru kojom se
slui UN, pod nazivom "Pokazatelj ljudskog razvoja". Prema tom pokazatelju,
Sjedinjene Drave nalaze se 2005. godine na desetom mjestu u svijetu.
12. U drugom i petom poglavlju objasnio sam zato BDP nije dobra mjera odrivog
drutvenog blagostanja; zbog toga industrijski argumenti koji se esto uju da
ograniavanje zagaivanja smanjuje BDP nisu samo sebini nego su i irelevantni.
ak i da se dananji izmjereni BDP smanji, ako je rezultat toga smanjivanje
buduih gubitaka od uinaka globalnog zatopljenja, ogranienje isputanja
bilo bi efikasno, samo sa stajalita BDP-a promatranog na dugi rok. Jednako su
irelevantni argumenti da e se izgubiti radna mjesta; ako fiskalne vlasti obavljaju
svoj posao, nova e se radna mjesta stvoriti drugdje u gospodarstvu.
13. Vidjeti pretraivu bazu podataka Instituta za svjetske resurse "CO2 cumulative
emissions, 1900-2002", koja se nalazi na http://earthtrends.wri.org/ a kompilirana
je iz razliitih podataka to ih je objavilo ameriko Ministarstvo energije.
14. Jedanaesti petogodinji plan Kine, proglaen u oujku 2006. godine, usredotouje
se na okoli, ukljuujui i poveanu energetsku efikasnost. U tjednima nakon
proglaenja, vlada je poveala poreze na benzin i ostale naftne proizvode i
proglasila druge mjere da destimulira sjeu uma - ukljuujui i porez na drvene
tapie za jelo.
15. Energy Information Administration, International Energy Outlook 2004 (U.S.
Department of Energy, Washington, 2004.), tablica 72. Usporedba zemalja u
razvoju s razvijenim zemljama ovdje zanemaruje kategoriju istone Europe/
biveg Sovjetskog Saveza, za koju se predvia da e biti odgovorna za razmjerno
konstantnih 12 posto isputanja staklenikih plinova kroz cijelo to razdoblje.
16. U igri su sloene sile. Poljoprivredna proizvodnja, premda ne pridonosi isputanjima toliko koliko industrijska proizvodnja, ipak dodaje staklenikim
plinovima. Stoka, primjerice, proizvodi visoke razine CH4 (metana). Ogoljavanje

uma je veliki problem, koji se potpunije razmatra u nastavku. Zemlje u razvoju

su takoer vrlo neefikasne - to je, naravno, gotovo odredbena znaajka slabije
razvijenosti; i znai da po jedinici proizvodnje imaju visoke razine isputanja.
S jedne strane to znai da e, s njihovom industrijalizacijom, isputanja brzo
rasti; no to znai i da postoji ogroman prostor za smanjenje isputanja, kako
budu postajale efikasnije. U nekim zemljama u razvoju, poput Kine, niske cijene
energije pridonose toj neefikasnosti. Ako zemlje u razvoju budu slijedile primjer
Europe, a ne Amerike, i nametale visoke poreze na naftu, njihova e poveanja
isputanja staklenikih plinova biti ograniena. ak i bez takvih poreza, Kina
je pokazala da se moe kombinirati izrazito brzi rast - 7-9 posto godinje - sa
samo ogranienim poveanjima isputanja. Raspravu o projekcijama isputanja
moe se nai u Mustafa H. Babiker, John M. Reilly, Monika Mayer, Richard
S. Eckaus, Ian Sue Wing i Robert C. Hyman, "The MIT Emissions Prediction
and Policy Analysis (EPPA) Model: Revisions, Sensitivities, and Comparisons
of Results", MIT Joint Program on the Science and Policy of Global Change
Report 71, veljaa 2001. Novije projekcije, koje je objavila Energy Information
Administration u International Energy Outlook 2004, op. cit., predviaju da
e isputanja zemalja u razvoju premaiti ona razvijenih zemalja 2030. godine,
a ne 2025. godine.
17. Postoje i neki teki problemi povezani s poveanjem stanovnitva, s kojima se
ovdje nemamo prostora baviti.
18. Na temelju autorovih izrauna, sluei se UN-ovim podacima o isputanjima
per capita (United Nations Millennium Indicators data series, "Carbon dioxide
emissions (C02), metric tons of C 0 2 per capita (CDIAC)", ovaj se izvor moe
nai na http://unstats.un.org/unsd/mi/mi_series_list.asp.
19. To je jedan od nekoliko naina na koje se moe izravnati igralite, postii
situaciju jednakih ansi za sve. Europa bi, primjerice, mogla nametnuti porez
na ugljik (Clintonova je administracija zapravo i predloila takav porez) - porez
na svaku robu koji bi se temeljio na veliini isputanja staklenikih plinova u
njezinoj proizvodnji, uz odbitak ve plaenih poreza na energiju. Europski bi
proizvoai, dakako, dobili veliki odbitak, zbog visokih poreza koji su ve
nametnuti na naftu.
20. Rainforest Coalition (Koalicija tropskih uma, vidjeti nie) ne trai kompenzaciju
za to, dijelom zato to je te usluge "ienja" teko procijeniti, dijelom zato
to sline usluge pruaju ume razvijenih industrijskih zemalja, ukljuujui i
Sjedinjene Drave, a ta "negativna isputanja" nisu ukljuena u raunovodstvo
ugljika za njih.
21. Postoji odreeni broj tehnikih detalja u primjeni shema koje uvaavaju izbjegnuto
ogoljavanje uma: primjerice, koje se tiu nadzora. Zbog moderne je tehnologije
danas to daleko lake nego prije dvadeset godina.
22. Koalicija tropskih uma je proglaena 15. sijenja 2005. godina na Sveuilitu
Columbia u New Yorku, u govoru Sira Michaela Somarea, premijera Papue
Nove Gvineje. Skupila je do sada podrku barem dvanaest zemalja u razvoju,
meu kojima su Kostarika, Nigerija, Vijetnam i Indija. Vidjeti www.rainforest
coalition.org/eng.

23. Premda ak i pristup koji je upravo naznaen namee razliitim zemljama razliite
trokove, te su razlike male. Teorijski gledano, trokovi neefikasnosti poreza
nazivaju se Harbergerovim trokutom i povezani su s elastinou potranje
i ponude. Ti su trokovi u pravilu mali u odnosu na BDP. Troak prijelaza s
oporezivanja dohotka na oporezivanje zagaenja je razlika izmeu Harbergerovog
trokuta povezanog s porezom na zagaenje i, recimo, s porezom na dohodak - i
ta e razlika vjerojatno biti uistinu malena. Konano, utjecaj na raspodjelu je
povezan s razlikom u ovoj razlici, brojem za kojeg je takoer vjerojatno da e
biti vrlo malen.
24. Postoji razlog da se oekuje povienje poreznih stopa na naftu, plin i ugljen
tijekom vremena ako elimo nastaviti smanjivanje isputanja: ako budemo
uspjeni u poticanju energetskih smanjenja, past e potranja za tim resursima,
pa e pasti i trina cijena prije oporezivanja. No kako cijena pada, padat e i
poticaj za smanjenje isputanja staklenikih plinova.
25. Jared Diamond, Collapse: How Societies Choose to Fail or Succeed (Viking,
New York, 2005.), str. 498.
26. Ba kao to tvrdim da su sankcije opravdane kao sredstvo da se osigura potovanje
svjetskih sporazuma, isto tako ima smisla da pomo bude uvjetovana potovanjem
svjetskih sporazuma (koji ukljuuju smanjenje isputanja staklenikih plinova po
jedinici BDP-a i neirenje nuklearnog oruja). Takva bi uvjetovanost, smatram,
bila i uinkovita i provediva.

7. poglavlje
1.

Godine 2005. priljev stranih izravnih ulaganja u zemlje u razvoju bio je 233
milijarde dolara. Vidjeti United Nations Conference on Trade and Development
(UNCTAD), World Investment Report 2005:
Transnational Corporations
and the Internationalization of R&D, dostupno na www.unctad.org/en/docs/
wir2005_en.pdf.

2.

Naravno, neki su oglasi jednostavno informativni - kao oglasi kojima se trai

uposlenike, ili oglasi koji obavjetavaju potroae koji su proizvodi dostupni i
po kojim cijenama.

3.

Sa slinom se sudbinom suoilo vie od 100 drugih nadzemnih sustava elektrine

vue u etrdeset i pet gradova, meu kojima su New York, Philadelphia, St. Louis,
Salt Lake City i Tulsa. (Iako su trine sile moda iz vlastite pobude privele kraju
eljeznike sustave, GM i ostale tvrtke dominantne u automobilskoj industriji
smatrale su svojim interesom da poure stvari). Za opirniju raspravu vidjeti
Bradford C. Snell, American Ground Transport: A Proposal for Restructuring
the Automobile, Truck, Bus and Rail Industries, izvjetaj podnesen Pododboru
za monopole i antimonopolsku aktivnost u okviru Odbora za pravosue Senata
Sjedinjenih Drava, 26. veljae 1974. (United States Government Printing Office,
Washington, 1974.), str. 16-24.

4.

Kao to smo naveli u poglavlju 2, biljeka 3, jedan se od glavnih pravaca istraivanja suvremene ekonomije usredotouje na pitanja u kojem smislu i pod kojim
okolnostima, prema argumentu Adama Smitha, trita dovode do efikasnosti.
Za nae su svrhe nevane finese na koje je usredotoeno toliko pozornosti:

jasno je da drutvo pati, primjerice, kad korporacije zagauju a ne plaaju za

posljedice.
5.

S druge strane, doprinosi kampanjama da bi se stekle poasti mogu imati

ograniene ekonomske posljedice.

6.

"Buy Now, Save Later: Campaign Contributions & Corporate Taxation", A

Joint Project of the Institute on Taxation & Economic Policy, Citizens for Tax
Justice, and Public Campaign, studeni 2001.; dostupno na www.itepnet.org/
camptax.pdf.

7.

M. Asif Ismail, "Prescription for Power: Drug Makers' Lobbying Army Ensures
Their Legislative Dominance", Center for Public Integrity, 28. travnja 2005.,
dostupno na www.publicintegrity.org/lobby/report.aspx?aid=685&sid=200.
Vidjeti i http:// njcitizenaction.org/drugcampaignreport.html.

8.

U posljednjim je godinama dolo do porasta svijesti da je potrebno, da bi drutva dobro funkcionirala - ak i da bi trita dobro funkcionirala - postojanje
odreene razina povjerenja, koju potkrepljuje osjeaj zajednitva. Problem je to
nesputano trite - osobito u kontekstu globalizacije - moe unititi, ili barem
oslabiti, povjerenje. Do sada se pojavila obilna literatura o pojmu drutvenog
kapitala (koji obuhvaa povjerenje i druge aspekte drutvene suradnje) i ulozi
koju igra u funkcioniranju drutva i trita. Vidjeti, na primjer, Robert D.
Putnam, Robert Leonardi i Raffaella Y. Nanetti, Making Democracy Work: Civic
Traditions in Modern Italy, (Princeton University Press, Princeton, 1993.); Robert
D. Putnam, Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community
(Simon & Schuster, New York, 2000.); Partha Dasgupta, "Social Capital and
Economic Performance: Analytics", u Foundations of Social Capital, urednici
Elinor Ostrom i Toh-Kyeong Ahn, (Edward Elgar Publishing, Cheltenham UK
i Northampton MA, 2003.); Partha Dasgupta, "Economic Progress and the
Idea of Social Capital", u Social Capital: A Multifaceted Perspective, urednici
Partha Dasgupta i Ismail Serageldin (World Bank, Washington, 2000.); Partha
Dasgupta, "Trust as a Commodity", u Trust: Making and Breaking Cooperative
Relations, urednik Diego Gambetta (Basil Blackwell, Oxford i New York, 1988.);
Avner Greif, "Cultural Beliefs and the Organization of Society: A Historical
and Theoretical Reflection on Collectivist and Individualist Societies", Jornal
of Political Economy, sv. 102, str. 912-950.

9.

Wal-Mart je generirao ogromnu literaturu. Vidjeti Andy Miller, "Wal-Mart

Stands Out on Rolls of PeachCare; Sign-Up Ratio Far Exceeds Other Firms",
Atlanta Journal-Constitution, 27. veljae 2004., dostupno na www.goiam.org/
territories,asp?c=5236.

10. Vanost odvajanja vlasnitva i kontrole naglaena je u tridesetim godinama

od strane Adolfa A. Berlea i Gardinera C. Meansa. Vidjeti Adolf A. Berle i
Gardiner C. Means, The Modem Corporation and Private Property (Macmillan,
New York, 1934.). Ranije je veliki ekonomist s Cambridgea Alfred Marshall
identificirao analizu razlike izmeu ponaanja velikih korporacija i tvrtki s
jednim vlasnikom kao najvaniji problem kojeg je potrebno prouiti na kraju
devetnaestog stoljea. Vidjeti Alfred Marshall, "The Old Generation of Economists and the New", Quarterly Journal of Economics, sv. 11, sijeanj 1897.,
str. 115-135. ezdesetih je godina velik broj ekonomista tvrdio da se modernu

korporaciju ne moe opisati jednostavnim modelima maksimiranja profita ili

vrijednosti, modelima to ih vole standardni ekonomisti. Vidjeti, na primjer,
William J. Baumol, Business Behavior, Value and Growth (Macmillan, New
York, 1959.); Robin Lapthorn Marris, The Economic Theory of 'Managerial'
Capitalism (Macmillan, London, 1968.); i John Kenneth Galbraith, American
Capitalism: The Concept of Countervailing Power (Houghton Mifflin, Boston,
1952.).
Dobitnik Nobelove nagrade Herbert A. Simon nastavio je prouavanje ponaanja
tvrtki kao organizacija, zapaajui da openito nije u interesu pojedinaca unutar
organizacije postupanje koje bi dovelo do toga da se tvrtke kojima upravljaju
ponaaju na nain koji predvia klasina teorija. Vidjeti Herbert A. Simon,
"New Developments in the Theory of the Firm", American Economic Review,
sv. 52, br. 2, Papers and Proceedings of the Seventy-Fourth Annual Meeting of
the American Economic Association (svibanj 1962.), str. 1-15; i James G. March
i Herbert A. Simon, Organizations (Wiley, New York, 1958.).
Kasnije sam, u radu sa Sanfordom J. Grossmanom, pokazao da maksimiranje
trine vrijednosti openito ne dovodi do ekonomske efikasnosti kad su informacije
nesavrene a trita rizika nepotpuna (kao to uvijek jesu). Vidjeti Sanford J.
Grossman i Joseph E. Stiglitz, "On Value Maximization and Alternative Objectives of the Firm", Journal of Finance, sv. 32, br. 2 (svibanj 1977.), str. 389-402;
"Stockholder Unanimity in the Making of Production and Financial Decisions",
Quarterly Journal of Economics, br. 3 (svibanj 1980.), str. 543-566; Joseph E.
Stiglitz, "On the Optimality of the Stock Market Allocation of Investment",
Quarterly Journal of Economics, sv. 86, br. 1 (veljaa 1972.), str. 25-60; i "The
Inefficiency of the Stock Market Equilibrium", Review of Economic Studies,
sv. 49, br. 2 (travanj 1982.), str. 241-261. to je najvanije, iznio sam probleme
vezane uz ono to se od tada nazivalo "korporativnim upravljanjem" i pokazao
kako bi se ekonomika informacija mogla upotrijebiti za postavljanje temelja
koherentne teorije moderne korporacije. Vidjeti Joseph E. Stiglitz, "Credit
Markets and the Control of Capital", Journal of Money, Banking, and Credit, sv.
17, br. 2 (svibanj 1985.), str. 133-152; "The Contributions of the Economics of
Information to Twentieth Century Economics", Quarterly Journal of Economics,
sv. 115, br. 4 (studeni 2000.), str. 1441-1478; i Bruce Greenwald i Joseph E.
Stiglitz, "Information, Finance and Markets: The Architecture of Allocative
Mechanisms", Industrial and Corporate Change, sv. 1, br. 1 (1992.), str. 37-63.
11. Bhopalska epizoda je bila opirno opisana u tisku i drugdje. Vidjeti, na primjer,
Amnesty International, Clouds of Injustice: Bhopal Disaster 20 Years On (Amnesty
International, London, 2004.), dostupno na http://web.amnesty.org/library/
Index/ENGASA201042004?open?of=ENG-398.
12. To nisu jedini sluajevi u kojima se multinacionalne korporacije slue politikom;
rukovoditelji poduzea koji govore o vanosti toga da se vlada dri podalje posve
su spremni pozvati vlade u pomo kad im trebaju. Kad je Aguas Argentinas - u
kojem je francuski Suez glavna zainteresirana stranka - otkrio da je ponudio
previe za koncesijski ugovor, obratio se francuskoj vladi da izvri pritisak na
Argentinu kako bi se ponovo pregovaralo. Nije to ni jednosmjerni promet: kad se
pokae da je profit izrazito visok i strane vlade pokuavaju ponovno pregovarati

o koncesijama, zapadne se vlade prilino snano ukljuuju u raspravu govorei

o svetosti ugovora.
13. Raspravu o ovome i drugim sluajevima u vezi s 11. poglavljem NAFTA-e moe
se nai u Public Citizen (neprofitna organizacija), "Table of NAFTA Chapter 11
Investor-State Cases & Claims", na www.citizen.org/documents/Ch11cases_chart.
pdf.
14. Dojmila me se snaga i raznolikost pokreta za korporacijsku odgovornost. Hydro,
norveka tvrtka koja radi na cijelom nizu podruja meu kojima je i plin, ne
samo da promie transparentnost u zemljama u kojima djeluje nego takoer
iroko propagira UN-ovu Deklaraciju o ljudskim pravima. ABN Amro, velika
nizozemska banka, ne samo da govori o odrivosti u svojoj praksi davanja
zajmova nego ima i projekte koji pomau razvoju u odreenom broju zemalja.
Mnoge su kompanije krenule u ono to se zove trostrukim konanim rezultatom,
usredotoujui se ne samo na profit nego i na utjecaj na okoli i na ira pitanja
drutvene odgovornosti.
15. The Wealth of Nations (Modern Library, New York, 1937.), str. 128.
16. Dodatnu razinu sloenosti donose meunarodni sporazumi koji bi se trebali
baviti antikonkurencijskim ponaanjem. Premda Svjetska trgovinska organizacija
doputa zemljama da se slue dampinkim carinama, kao to smo vidjeli u treem
poglavlju, damping, kako ga se tradicionalno definira, ima malo veze s antikonkurencijskim ponaanjem. tovie, dok se kod dampinga radi o tvrtkama koje
naplauju premalo, Svjetska se trgovinska organizacija ini nezabrinutom zbog
mnogo vee opasnosti od monopolizacije, od toga da tvrtke naplauju previe.
U jednom sluaju, Sjedinjene su Drave optuile Japan za antikonkurencijsko
ponaanje u filmovima (Fuji se prodavao bolje od Kodaka dva naprema jedan,
dok su u Sjedinjenim Dravama omjeri obrnuti). No ameriko stajalite nije
nailo na podrku.
17. Vidjeti Stiglitz, Globalization and Its Discontents, op. cit., str. 173.
18. Neke europske zemlje imaju pravne sustave koji priznaju obveze korporacija ne
samo prema dioniarima nego i prema drugima na koje utjeu njihova politika.
19. Razlog zato je Amerika preferirana jurisdikcija jest to to ona tradicionalno
ima najsnanije zakone o konkurenciji. Odluka Vrhovnog suda iz 2005. godine
donesena je u sporu F. Hoffman-LaRoche, Ltd. (vicarske multinacionalne
kompanije koja posluje u vie od 150 zemalja) protiv Empagran SA, ekvadorske
kompanije kojoj je nanesena teta jer je morala plaati vie cijene za vitamin C koji
je upotrebljavala u uzgoju rakova i ribe. Hoffman-LaRoche i drugi proizvoai
vitamina C proglaeni su krivim za namjetanje cijena, no prvo je udovoljeno
odtetnim zahtjevima Amerikanaca kojima je takoer nanesena teta. S amerikim tuiteljima izvan sluaja, Vrhovni je sud presudio da Empagran i dvadeset
drugih stranih kompanija ne mogu traiti naknadu na amerikim sudovima.
Smatrao sam da se radilo o naelima koja su toliko vana za ouvanje svjetske
konkurencije da sam kao amicus curiae (prijatelj suda) podnio predstavku u kojoj
sam opisao rizike svjetskog monopola i rekao to bi valjalo uiniti. Premda je
sud presudio protiv Empagrana, njegova presuda je ipak ukazala na svijest o
problemima koje donose svjetski monopoli.

20. Postoji mnotvo dimenzija u stvaranju svjetskog pravnog reima koji bi bio
pravedan prema oteenima i koji bi poticao korporacije da postupaju odgovorno.
Fundamentalnija bi pravna reforma odvojila pitanja kanjavanja i odvraanja od
problema pravedne kompenzacije. Odbor za tube bi mogao utvrditi, primjerice,
veliinu tete koju trpi svaki pojedinac i dati kompenzaciju na toj osnovi. Zasebni
bi tribunal mogao utvrditi mjeru krivnje korporacije, je li poduzela akcije koji su
uzrokovale tetu - recimo, kao rezultat neodgovarajue politike glede okolia - i
tada procijeniti, sluei se statistikim modelom, odgovarajue kazne. Mogle
bi se procijeniti i dodatne kaznene odtete, koje bi osigurale daljnje odvraanje
ili bile odgovor na osobito loe ponaanje.

8. poglavlje
1.

Rublja je pala sa 6,28 rubalja za dolar prije krize na 23 rublje za dolar u sijenju
1999.

2.

Argentina je napustila svoj dugogodinji devizni reim, u kojem je peso bio

konvertibilan za dolar u omjeru jedan-naprema-jedan, u prosincu 2001. godine.
Openito se predvialo da je to bio preludij za prestanak otplaivanja njezinog
duga, to se dogodilo poetkom sljedee godine. Vidjeti Paul Blustein, And the
Money Kept Rolling In (and Out): Wall Street, the IMF, and the Bankrupting of
Argentina (PublicAffairs, New York, 2005.).

3.

Pismo Luisa M. Draga, ministra vanjskih poslova Republike Argentine, gospodinu

Mrouu, argentinskom poslaniku u Sjedinjenim Dravama od 29. prosinca 1902.,
Documents of American History, Durham Trust Libraray. Prijevodi dostupni
na www.theantechamber.net/UsHistDoc/DocOfAmeriHist/DocOfAmeriHist3.
html. Drago je takoer napisao: "Priznanje duga, njegovo plaanje u potpunosti,
nacija moe i mora uiniti bez smanjenja svojih inherentnih prava kao suverenog
entiteta."

4.

Vidjeti Carlos Marichal, A Century of Debt Crises in Latin America: From

Independence to the Great Depression, 1820-1930 (Princeton University Press,
Princeton, 1989.).

5.

Dug je iznosio blizu 100 milijuna funti, ili dananjih 11,12 milijardi dolara
(sluei se povijesnim maloprodajnim indeksom i deviznim teajem USD/GBP
23. studenoga 2005. godine). Izvor: EH.Net, na www.eh.net/hmit/ppowerbp/.
Vidjeti D. C. M. Piatt, Finance, Trade and Politics in British Foreign Policy
1815-1914 (Clarendon Press, Oxford, 1968.).

6.

Dunik sam Davidu Haleu za ovaj primjer. Vidjeti David Hale, "Newfoundland
and the Global Debt Crisis", The Globalist, 28. travnja 2003., dostupno na
www.theglobalist.com/DBWeb/StoryId.aspx?StoryId=3088.

7.

Potovano Pearsonovo povjerenstvo (kojemu je na elu bio bivi kanadski premijer i dobitnik Nobelove nagrade Lester B. Pearson) iznijelo je slinu tvrdnju
u svojem izvjetaju Svjetskoj banci prije gotovo dvadeset godina, kad je reklo:
"Nakupljanje pretjeranih dugova obino je kombinirani rezultat pogreaka
vlada koje uzimaju zajmove i njihovih inozemnih vjerovnika." Lester B. Pearson
et al., Partners in Development: Report of the Commission on International
Development (Praeger, New York, 1969.), str. 153 i dalje.

8.

Ba kao to se zajmoprimatelji usredotouju na kratkorone dobitke - ostavljajui

probleme otplate svojim nasljednicima - tako se i zajmodavatelji, ostavljajui
nasljednicima probleme naplate.

9.

Slina se pitanja, dakako, otvaraju u razvijenim zemljama. Problem je to to

ljudi u zemljama u razvoju, s manje iskustva, mogu biti prijemljiviji na "savjete"
neke iskusne zapadne banke, ak i ako je taj savjet zagaen sebinim interesom.
Ulogu ponekad igraju takoer mito i korupcija (koji su potpunije razmotreni u
ranijim poglavljima).

10. Argument je da uzimanjem zajmova u dolarima ili eurima zemlja moe uspostaviti referentnu toku prema kojoj bi se mogle odreivati kamatne stope za
privatno uzimanje zajmova. Stope pri davanju zajmova se esto odreuju tako
da se premiji rizika za zemlju doda premija rizika za kompaniju. Tako, ako bi
Vijetnam mogao uzimati zajmove uz, recimo, osam posto, zajmodavatelj koji
razmilja o davanju zajma nekoj relativno sigurnoj vijetnamskoj tvrtki mogao bi
naplatiti deset posto, pri emu je premija rizika za tvrtku od dva posto dodana
onoj za zemlju. Meutim, ako bi Vijetnam mogao uzeti zajam samo uz kamatnu
stopu od deset posto, tada bi zajmodavatelji eljeli davati zajmove samo uz 12
posto.
11. Tvrtke bi trebale, da bi se zatitile od rizika, recimo, pada u steaj, kupiti
osiguranje protiv smanjenja deviznog teaja koje bi povealo vrijednost onoga
to duguju. Cesto to i ine, premda manje esto nego to to predvia standardna ekonomska teorija. Meutim, ako tvrtke vjeruju da e vlada sprijeiti
velike fluktuacije deviznog teaja, moglo bi biti manje potranje za takvim
osiguranjem; a ako veina tvrtki nema osiguranje, tada smanjivanje deviznog
teaja ne mora pruiti mnogo poticaja gospodarstvu. Naime, iako slabija valuta
dovodi do poveanog izvoza, zbog nje strani dugovi postaju skuplji i tako zemlja
postaje siromanija; to, pak, destimulira potronju i ulaganja. Rezultat je da
je politika M M F - a zapravo smanjila uinkovitost deviznog teaja kao dijela
procesa prilagodbe gospodarstva, poveala izloenost zemlje riziku i poveala
trokove promjenjivosti deviznog teaja.
12. Zapravo, s gledita zajmodavatelja, sustav ne funkcionira loe, zato to vjerovnici
dobivaju na takve zajmove u prosjeku vii prinos od normalnog, ak i kad se
uzme u obzir rizik.
13. S takozvanim Bradyjevim planom. Po njemu su stare obveznice zamijenjene
novim obveznicama koje su bile poduprte amerikim trezorskim mjenicama.
14. Fiskalne posljedice privatizacije socijalnog osiguranja igrale su istaknutu ulogu u
raspravi o djelominoj privatizaciji u Sjedinjenim Dravama, u kojoj je navedeno
da bi ona samo u prvih deset godina dovela do vie od jedne milijarde dolara
poveanih deficita.
15. Naravno, da postoji samo jedan svjetski zajmodavatelj, moglo bi mu biti poeljno
kazniti jogunastu zemlju, kako bi dao lekciju svakom moguem neplatii. Meutim,
na financijskim tritima na kojima vlada konkurencija, takvo kanjavanje nije
ni u ijem interesu.
16. Kao to smo naveli u prvom poglavlju, dug zemalja u razvoju je 2 0 0 6 . godine
iznosio oko 1,5 milijarde dolara.

17. Taj je popis obuhvaao Benin, Boliviju, Burkinu Faso, Etiopiju, Ganu, Gvajanu,
Honduras, Madagaskar, Mali, Mauretaniju, Mozambik, Nikaragvu, Niger,
Ruandu, Senegal, Tanzaniju, Ugandu i Zambiju. Druge bi se zemlje mogle
kvalificirati u budunosti.
18. Ako zemlja ionako ne bi vratila novac, u kojem smislu olakavanje duga zbilja
prua dodatnu pomo? Skidanje vjerovnika s vrata moe, dakako, biti od znatne
koristi zemljama u razvoju. I donatori ga mogu tretirati kao pomo, uzimajui
ga kao otpis duga u svojim knjigama.
19. To je osobito tako zato to su kamatne stope na, recimo, zajmove Svjetske
banke daleko ispod trinih kamatnih stopa; zajam je zapravo uvelike (obino
u dvije treine) bespovratna pomo. Element bespovratne pomoi se izraunava
uzimanjem sadanje diskontirane vrijednosti razlike izmeu "nesubvencionirane"
kamatne stope i kamatne stope koju zemlje trebaju platiti.
20. Europljani su, meutim, u pravu kad inzistiraju na tome da i dalje postoji vana
uloga zajmova, primjerice, u financiranju projekata elektrine energije. tovie,
zemlja e vjerojatno posvetiti vie panje uzimanju zajma i ispravnom troenju
novca kad taj novac dolazi od zajma kojeg se mora otplatiti, nego kad je doao
naprosto kao poklon.
21. Postoji velika i rastua literatura o odioznim dugovima. Patricia Adams, Odious
Debts: Loose Lending, Corruption, and the Third World's Environmental Legacy
(Earthscan Publications, London, 1991.), daje pregled povijesne literature.
Opa se rasprava, ukljuujui i onu o primjeni na Irak, moe nai u Joseph E.
Stiglitz, "Odious Rulers, Odious Debts", Atlantic Monthly, sv. 292, br. 4 (studeni
2003.), str. 39-45. Raspravu o utjecaju na legitimno davanje zajmova moe se
nai u Seema Jayachandran, Michael Kremer i Jonathan Shafter, "Applying the
Odious Debts Doctrine while Preserving Legitimate Lending", prosinac 2005.,
dostupno na http://post.economics, harvard.edu/faculty/kremer/webpapers/
Odious_Debt_Doctrine.pdf.
22. Po standardnom ekonomskom argonu, to je klasini sluaj eksternalije.
23. Ta je politika opisana u prvom i drugom poglavlju.
24. Vidjeti Barry Eichengreen i Ricardo Hausmann (urednici), Other People's Money:
Debt Denomination and Financial Instability in Emerging Market Economies
(University of Chicago Press, Chicago, 2005.).
25. Svjetska je banka u ovom ili onom trenutku uzimala zajmove u vie od etrdeset valuta. (Djelomian popis moe se nai u World Bank Treasury, "List of
Selected Recent World Bank Bonds", na http://treasury.worldbank.org/Services/
Capital%2bMarkets/Debt+Products/List+of+Recent+WB+Bond+Issuance.
html). Pomogla je sluei kao katalizator za stvaranje lokalnih trita obveznica.
26. John Maynard Keynes, The Economic Consequences of the Peace (Harcourt,
Brace and Howe, New York, 1920.).
27. Postoje dva mogua objanjenja amerikog stajalita. Jedno je da Wall Street
eli osigurati da zajmoprimatelji otplauju zajmove - eli uiniti neplaanje
to je mogue teim. Drugo je ideoloko: Bushova se administracija dosljedno
protivi naporima za stvaranje i jaanje multilateralnih institucija; meunarodni

steajni sud, koji bi se mogao prirodno razviti kao rezultat pokuaja da se stvori
mehanizam restrukturiranja dravnoga duga, bio bi smatran anatemom.
28. Ameriki zakon o steaju priznaje tu razliku: postoji zasebno poglavlje (Poglavlje
9) zakona o steaju koje se bavi javnim tijelima.
29. Andrei Shleifer, profesor na Harvardu, i bliski prijatelj i kolega tadanjeg
podtajnika ministarstva financija Larryja Summersa, bio je, ugovorom izmeu
AID-a (America's Development Agency) i Harvarda, imenovan da savjetuje Rusiju
o njezinoj privatizaciji. (U to je vrijeme ministarstvo financija igralo sredinju
ulogu u oblikovanju ekonomske politike prema Rusiji). Usred optubi da je
harvardski savjetnik koristio insajderske informacije za trgovanje i unutarnje
veze za dobivanje licence za osnivanje financijske tvrtke, AID je suspendirao i
potom otkazao ugovor, i podnio tubu da mu bude vraeno to je potroio. Sud je
podrao AID-ovo stajalite i optube protiv Shleifera. Nakon milijunskih sudskih
trokova, Harvard je na temelju izvansudske nagodbe platio vie od 25 milijuna
dolara, a Shleifer vie od dva milijuna dolara. Summers, do tada predsjednik
Harvarda, podnio je ubrzo nakon toga ostavku, dijelom pod pritiskom koji je
proizaao iz tog incidenta, no dok ova knjiga ide u tisak, Harvard tek mora
odmjeriti kaznu Shleiferu. Podrobnu se raspravu o tom incidentu moe nai
u David McClintick, "How Harvard Lost Russia", Institutional Investor, 13.
sijenja 2006., dostupno na www.dailyii.com/print.asp? ArticleID=1039086.
30. Vidjeti John Lloyd, "Who Lost Russia?", New York Times Magazine, 15. kolovoza
1999.
31. Vie kamatne stope mogu ak poveati sveukupnu efikasnost, smanjujui
disparitet izmeu drutvenih i privatnih trokova.

9. poglavlje
1.

Prema stanju u vrijeme dok ova knjiga ide u tisak, neto kapital je svake godine od
1997. tekao iz novoindustrijaliziranih zemalja. U drugim je zemljama u razvoju
dolo do odljeva neto kapitala svake godine poevi od 2 0 0 0 . Vidjeti IMF,
World Economic Outlook, rujan 2004. (IMF, Washington, 2004.), Statistical
Appendix, tablica 25; dostupno na www.imf.org/external/pubs/ft/weo/ 2004/02/
pdf/statappx.pdf.

2.

Gerard Caprio, James A. Hanson, Robert E. Litan (urednici), Financial Crises:

Lessons from the Past, Preparation for the Future (Brookings Institution Press,
Washington, 2005.).

3.

To jest, zemlje bi trebale imati onaj od sljedeih dvaju iznosa koji je vei: iznos
potreban za odravanje uvoza ili iznos potreban za pokrivanje razine kratkoronog
duga denominiranog u dolarima.

4.

Na primjer, do tajlandske je krize od 2. srpnja 1997. dolo kad se shvatilo da

ta zemlja nema dovoljno rezervi da odri svoju valutu.

5.

Vidjeti Dani Rodrik, "The Social Cost of Foreign Exchange Reserves", NBER
Working Paper 11952, tekst izloen na sastanku Amerikog ekonomskog udruenja u Bostonu u sijenju 2006. godine; dostupan na www.nber.org/papers/

w l l 9 5 2 . Rezerve razvijenih zemalja nisu se mnogo promijenile kao postotak

BDP-a, ostajui neznatno ispod pet posto.
6.

IMF, World Economic Outlook, rujan 2005. (IMF, Washington, 2005.), Statistical
Appendix, tablica 35.

7.

U poetnim godinama ovog desetljea, kamatna stopa amerikih mjenica na

dravnu blagajnu pala je na jedan posto. Do sredine 2006. godine porasla je
na pet posto. U realnom izrazu, uzimajui u obzir inflaciju, prinosi su bili jo
i manji - kreui se od -2 posto 2003. do neznatno iznad jedan posto 2006.
godine.

8.

Rodrik, "The Social Cost of Foreign Exchange Reserves", op. cit., daje konzervativniji skup izrauna. On se usredotouje na prekomjerne rezerve - vie od
tradicionalnog pravila tri mjeseca uvoza; i on daje izraune koji se temelje na
razlici od tri, pet ili sedam posto izmeu stope po kojoj vlade daju zajmove i
uzimaju zajmove. Sluei se srednjim brojem, izraunava trokove od blizu jedan
posto BDP-a zemalja u razvoju.

9.

UNDP, Investing in Development: A Practical Plan to Achieve the Millennium

Development Goals, (Earthscan Publications, London i Sterling VA, 2005.), str.
57.

10. IMF, Annual Report, travanj 2005., Appendix I: International Reserves, tablica
I.2; dostupno na www.imf.org/external/pubs/ft/ar/2005/eng/pdf/file7.pdf.
11. International Monetary Fund, International Financial Statistics, "Total Reserves
Is (w/gold at SDR 25 per oz)", pogledano 15. svibnja 2006. na http://ifs.apdi.net
(sluei se konverzijskim faktorom od 1,5 dolara po specijalnom pravu vuenja).
12. Deflacija je simptom neadekvatne agregatne potranje; sa slabom agregatnom
potranjom proizvodnja e hiti mala a nezaposlenost velika. No deflacija moe
sama po sebi biti problem, budui da zajmoprimatelji moraju vraati vie u
realnim dolarima nego to su uzajmili i nego to su predvidjeli da e vraati.
Poveani realni teret duga (kombiniran sa slabim gospodarstvom) esto dovodi
do visokih stopa neplaanja, to pak dovodi do problema u bankovnom sustavu.
Kasno devetnaesto stoljee i Velika depresija bili su razdoblja deflacije. Jedan od
velikih ekonomista prve polovice dvadesetog stoljea, Irving Fischer, analizirao
je ulogu deflacije i duga u Velikoj depresiji; u novije vrijeme, njegove su teorije
ponovno oivljene i modernizirane u radovima Brucea Greenwalda i mene. Vidjeti,
na primjer, Joseph E. Stiglitz i Bruce Greenwald, Towards a New Paradigm in
Monetary Economics (Cambridge University Press, New York, 2003.).
13. U smislu ponude i potranje, elja drugih da dre te mjenice na dravnu blagajnu
tvori njihovu potranju (dio nje), a vladama je lako odgovoriti na tu potranju,
jednostavno uzajmljujui novac (izdajui mjenice na dravnu blagajnu). O
uzajmljivanju iz inozemstva esto se govori kao o "priljevima kapitala".
14. Ukupna nacionalna tednja je zbroj tednje kuanstava, korporacija i vlade. Fiskalni
deficit - razlika izmeu vladinih prihoda i njezinih rashoda - jest jednostavno
negativna tednja. Kad fiskalni deficit poraste, tada se (osim ako ne poraste
tednja kuanstava ili korporacija) sveukupna nacionalna tednja smanjuje. I ako
su ulaganja nepromijenjena, to znai da e biti nestaice sredstava - zemlja e
morati poveati svoje uzajmljivanje iz inozemstva. To je razlog zato se fiskalni

i trgovinski deficit kreu u tandemu osim ako ne doe istodobno do promjene

ulaganja ili privatne tednje. U devedesetim godinama fiskalni se deficit smanjio,
a ulaganja poveala, tako da je trgovinski deficit ostao velik. Fiskalni deficiti
znae da je vlada sve vie u dugu. Trgovinski deficiti znae da je zemlja sve vie
u dugu. I jedno i drugo moe biti problem, osobito kad zemlje ili vlade troe
ono to su uzajmile na potronju umjesto na ulaganja.
15. Rizik nedovoljnosti agregatne potranje postoji ne samo svjetski nego i unutar
zemlje s valutom u kojoj se dre rezerve. Ono to se zbiva moemo struno
izraziti kako slijedi: neto uvoz se oduzima od agregatne potranje. (Postoji
jo jedan kanal kroz koji potranja za rezervama u inozemstvu moe smanjiti
agregatnu potranju kod kue. Poveana potranja za novcem zemlje u ijoj se
valuti dre rezerve, ili za njezinim mjenicama na dravnu blagajnu, dovodi do
aprecijacije valute u sustavu fleksibilnih deviznih teajeva, a to pak smanjuje
izvoz i poveava uvoz).
16. Neovisno o tome tko je na vlasti, bilo bi, s obzirom na nedovoljnu agregatnu
potranju, politikih pritisaka za ekspanzivnom fiskalnom politikom. Prema
tom gleditu, trebalo bi smatrati da je trgovinski deficit barem dijelom odreen
potranjom za mjenicama na dravnu blagajnu zemlje u ijoj se valuti dre
rezerve; fiskalni se deficit prilagoava promjenama trgovinskoga deficita. To
se razlikuje od velikog dijela standardne analize, koja fiskalni deficit tretira
kao da ga odreuje politika (primjerice, smanjivanjem poreza), pri emu se
trgovinski deficit prilagoava da odrazi rezultirajue razlike u domaoj tednji
i ulaganjima.
17. Naravno, u budunosti bi moglo doi vrijeme kad e povjerenje u euro takoer
erodirati, s poveanjem razine duga u eurima.
18. tovie, europski Pakt o stabilnosti i rastu sprijeava znaajne deficitne rashode
od strane drava lanica Europske unije; budui da se granice deficita redovno
kre, nastaje pomalo pitanje je li, de facto, taj pakt jo na snazi.
19. John Maynard Keynes, "Proposals for an International Clearing Union" (1942.),
u The Collected Writings of John Maynard Keynes, sv. 25, Activities 1940-1944,
Donald E. Moggridge (urednik) (Macmillan, London, 1980.), str. 168-195.
20. Uinio je to dva puta, za ukupnu vrijednost SDR-ova od 21,4 milijarde (od 14.
lipnja 2006. SDR vrijedi 1,47 amerikih dolara). SDR-ovi su aktiva koju dre
sredinje banke i koja je konvertibilna u svaku valutu. Godine 1997. MMF-ov
je odbor odobrio dodatno izdavanje SDR-ova, njihovo udvostruenje, koje e
stupiti na snagu kad 60 posto lanica MMF-a (111 zemalja), sa 85 posto glasake
moi, to prihvati. Od kraja kolovoza 2005., Sjedinjene Drave, sa 17,1 posto
glasake moi, to onemoguuju koristei svoj efektivni veto.
21. Ekonomska logika na kojoj poiva ovaj prijedlog izreena je potpunije u Bruce
Greenwald i Joseph E. Stiglitz, "A Modest Proposal for International Monetary
Reform", tekst izloen na Amerikom ekonomskom udruenju u Bostonu 4.
sijenja 2 0 0 6 . godine; dostupan na www.ofce.sciences-po.fr/pdf/documents/
international_monetary_reform.pdf.
22. Ba kao to sredinje banke ne trebaju potpuno pokrie za novac koji izdaju,
nova Svjetska monetarna vlast koja izdaje svjetske zelembae ne bi trebala drati

u svojim rezervama iznos koji je jednak izdanim svjetskim zelembaima. Kao u

sluaju MMF-a ili Svjetske banke, drave bi se lanice mogle sloiti da podupru
svjetske zelembae, ako je to potrebno; takvo bi jamstvo povealo povjerenje u
novi svjetski sustav rezervi, ali nije vjerojatno da bi dolo do obveza temeljem
tog jamstva. (Svjetski zelembai ne bi bili obino sredstvo transakcija; bili bi
naprosto uvar vrijednosti, konvertibilni, pod odreenim uvjetima, u valute
koje bi se mogle upotrijebiti za kupnju dobara i usluga).
Vaan dio nie razmotrenog prijedloga jest da izdavanje svjetskih zelembaa
ne treba biti usko povezano s financijskim doprinosima danim u pomaganju da
se uspostavi novi svjetski sustav rezervi. Premda sam opisao kako bi taj sistem
mogao funkcionirati kao "ista razmjena" izmeu svjetskih zelembaa i valute
svake zemlje, Svjetska monetarna vlast bi mogla jednostavno izdavati svjetske
zelembae (ba kao to i ostale sredinje banke izdaju papirnati novac). Nie
opisujem principe po kojima bi se mogla ravnati alokacija tih godinjih emisija.
Alternativno, oni koji primaju svjetske zelembae mogli bi se suglasiti da daju
slian iznos za financiranje svjetskih javnih dobara i razvoja, u skladu s onim
to je opisano kasnije u ovom poglavlju.
23. John Maynard Keynes, "Proposals for an International Clearing Union" (1942.),
u The Collected Writings of John Maynard Keynes, sv. 25, op. cit.
24. Ranije sam iznio tvrdnju da svjetski sustav rezervi potie deficitne rashode.
Lakoa uzimanja zajmova dovodi u iskuenje da ih se uzima nepromiljeno, to
je Amerika inila posljednjih nekoliko godina. Kad dolar ne bi vie bio valuta u
kojoj se dre rezerve, to bi se iskuenje smanjilo. Sjedinjenim Dravama takoer
ne bi bilo potrebno imati goleme fiskalne deficite da stimuliraju gospodarstvo,
da potiru uinke trgovinskog deficita, za kojeg smo vidjeli da je samo druga
strana nakupljanja amerikih mjenica na dravnu blagajnu u rezervama.
25. ak i ogranienija reforma od one koja je predloena u ovom odjeljku bila bi od
goleme koristi. ak i ako svjetski zelembai odu u razliite zemlje u srazmjeru
s njihovim BDP-om, reforme predloene u ovom poglavlju poveale bi snagu i
stabilnost svjetskoga gospodarstva.
26. Mogu se pojaviti neka neslaganja oko uloge postojeih meunarodnih institucija.
Neki kritiari tih institucija imaju manje povjerenja u sposobnost meunarodnih
institucija nego u nacionalne vlade; i tvrde da zbog gotovo inherentnih problema
upravljanja i odgovornosti uspjena reforma nee biti izgledna.
27. Jedan je UN-ov izvjetaj zakljuio da su trokovi postizanja tih ciljeva umjereni
- ali znatno vei od sadanjih izdataka na ime inozemne pomoi. Po tom e
izvjetaju uvjerljiva razina sveukupne razvojne pomoi potrebne za postizanje
milenijskih razvojnih ciljeva tijekom nadolazeeg desetljea iznositi 135 milijardi
dolara 2006. godine i poveati se na 195 milijardi dolara 2015. godine. Te su
brojke na razini 0,44 posto, odnosno 0,54 posto donorskog BDP-a. UNDP,
Investing in Development, op. cit.
28. Prema Meunarodnoj inicijativi za cjepivo protiv side, ukupni rashodi na
istraivanje i razvoj za cjepivo protiv HIV-a/side iznosili su od 2002. godine
izmeu 430 milijuna dolara i 470 milijuna dolara, od ega je samo izmeu 50
milijuna i 70 milijuna dolara dolo od privatne industrije. Nasuprot tome, ukupni
rashodi na biofarmaceutska istraivanja i razvoj iznosili su oko 50 milijardi

dolara godinje. International AIDS Vaccine Initiative, "Delivering an AIDS

Vaccine: A Briefing Paper", World Economic Forum Briefing Document, 2002.
29. Vidjeti Shantayanan Devarajan, Margaret J. Miller i Eric Vidjeti Swanson,
"Goals for Development: History, Prospects and Costs", World Bank Policy
Research Working Paper 2819, travanj 2002.
30. Postoji jedan argument za izravne transfere: u mnogim zemljama u razvoju
kvaliteta javno osiguranih zdravstvenih i obrazovnih usluga je nedostatna. Kad
bi pojedinci izravno kupovali te usluge (novcem kojeg bi donijeli transferi),
kvaliteta pruenih usluga bi se mogla znatno poveati.
31. Vidjeti George Soros, George Soros on Globalization (PublicAffairs, New York,

2002.).

10. poglavlje
1.

U sijenju 2 0 0 1 . godine bilo je 17,1 milijun radnih mjesta u industrijskoj

proizvodnji; do prosinca 2004. godine njihov se broj smanjio na 14,3 milijuna.
Vidjeti Bureau of Labor Statistics (na www.bls.gov/), Employment, Hours, and
Earnings from the Current Employment Statistics survey (National), Manufacturing employees (seasonally adjusted).

2.

Vidjeti Bureau of Labor Statistics (na www.bls.gov/), Employment, Hours, and

Earnings from the Current Employment Statistics survey (National), Manufacturing employees and total nonfarm employees (seasonally adjusted).
Meutim, od eksternaliziranja proizvodnje vjerojatno su vanija ogromna
poveanja produktivnosti u industrijskoj proizvodnji. S obzirom na taj porast
produktivnosti, u svakom bi sluaju bilo velikih gubitaka radnih mjesta u
industrijskoj proizvodnji.

3.

World Bank, World Development Indicators, Manufacturing, Value Added

(postotak BDP-a). World Bank, Development Data and Statistics; dostupno uz
pretplatu na www.worldbank.org/data/onlinedatabases/onlinedatabases.html.

4.

Kao to smo naveli u drugom poglavlju, stope rasta u Indiji i Kini bile su dva
do tri puta vee od onih iz vremena industrijske revolucije, ili zlatnog doba u
Americi u pedesetim i ezdestim godinama. Vidjeti Nicholas Crafts, "Productivity
Growth in the Industrial Revolution: A New Growth Accounting Perspective",
Journal of Economic History, sv. 64, br. 2 (lipanj 2004.), str. 521-535.

5.

OECD Observer, "China Ahead in Foreign Direct Investment", kolovoz 2003.;

dostupno na www.oecdobserver.org/news/fullstory.php/aid/1037/China_ahead_in_
foreign direct investment. html.

6.

Economic Policy Institute, "Hourly Wage Decile Cutoffs for All Workers,
1973-2003 (2003 Dollars)", na www.epinet.org/datazone/05/wagecuts_all.pdf.

7.

ak je i elnik MMF-a uvidio taj problem, te je predloio realokaciju glasakih

prava na sastanku guvernera MMF-a u proljee 2006. Mervyn King, elnik Bank
of England, britanske sredinje banke, u govoru odranom u New Delhiju 20.
veljae 2 0 0 6 . pozvao je na opu reformu MMF-a.

8.

Sam je Wilson izgleda bio odmjereniji u sagledavanju tih dvaju interesa kao
istovjetnih. Zapravo je, prilikom svog kongresnog svjedoenja, rekao: "Obiavao