Professional Documents
Culture Documents
Povijest Dubrovačke Diplomacije
Povijest Dubrovačke Diplomacije
Zavrni rad
Sadraj
Uvod 1
1. Razvoj Dubrovake Republike2
1.1. Dravna obiljeja.................................................................................. 7
1.2. Grb i novac......................................................................................... 10
3. Ustrojstvo politike vlasti
12
31
Literatura
32
Uvod
Dubrovaki
bila
Kada je kralj Ludovik Zadarskim mirom pod vlast i kontrolu stavio mletaku
Dalmaciju napete tenzije izmeu Mletake Republike i Ugarskoga Kraljevstva
nastavljale su se zatezati jer Ludovik je elio Dalmaciju koju bi ujedinio sa Hrvatsko
Ugarskim kraljevstvom. Teritorijalno se uklapala i graniila s Hrvatsko Ugarskim
teritorijem a Dalmacija je otvarala mogunost trgovine i plovidbe Jadranom. Samo je
bilo pitanje kada e stvari u tom smjeru zakuhati. Tijekom 1356. Godine kralj
Ludovik je zaratio protiv Mletake republike a onda je doveo ujedinjene banske vojske
pod zidine dalmatinskih gradova. Pobijedio je u ratu protiv Mleana vratio i oslobodio
dalmatinsku obalu koja je do tada bila pod mletakom vlau. Upravo su takve
okolnosti
1
2
Prvi cilj bio je ui u novu politiku zajednicu kao corpus separatum, ne zato to
Dubrovani ne bi osjeali pripadnost Dalmaciji, ve zato da bi sauvali autonomiju i
osobite drutvene odnose unutar monarhije. Druga vana stvar bila je sauvati pravo
trgovine u Srbiji i Bosni, unato njihovim sukobima sa ugarskim kraljem. Tree to su
htjeli postii bilo je priznanje prava na proirenje teritorija. 3 Temelji su postavljeni
poznatim Viegradskim sporazumom 27. svibnja 1358. godine kojim se ostvaruju svi
gore navedeni ciljevi, ali sve zahvaljujui dubrovakoj diplomaciji koja je bila na
zavidnom nivou.
http://behar.hr/wp-content/uploads/2013/08/Image_015.png
ne treba puno
i pol stoljea. Njezini atributi dravnosti vrlo su jasni: ima svoj dravni teritorij i
dravne granice, vlastito stanovnitvo koje nastanjuje taj teritorij, vlastiti pravni poredak
i organizaciju dravne vlasti, djeluje u skladu s tadanjim normama u meunarodnim
odnosima.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e6/Dubrovacka_republika01.png
10
takoer govoriti u nastavku. Nastanak zastave kao obiljeja Dubrovake Republike usko
je vezan uz Sv. Vlaha parca11 Dubrovake Republike.
Prema Dubrovakim analistima grad je 972. dobio i svoga parca Sv. Vlaha. 12 Dakle
mnogo prije nego to je nastala Dubrovaka Republika. U desetom stoljeu Dubrovnik
je navodno imao trgovinske odnose sa Neretljanima, a Neretljani su se esto nazivali
pogan narod. Neretljani su se pojavili u devetome stoljeu i bili su juno slavensko
pleme koje je svojim pojavljivanjem u devetome stoljeu nastanio podruje dananje
june Dalmacije. Naselili su priobalje izmeu Neretve i Cetine i susjedne otoke (Bra,
Hvar, Korula, Mljet). Tijekom prvih stoljea opstojnosti imaju samosvojan razvoj.
Poznati kao umjeni gusari i nepremostiva prepreka mletakoj prevlasti na ovom dijelu
Jadrana.13 Osim to su veinom bili poznati kao lopovi, kradljivci, pirati jer su bili
izuzetno sposobni pomorci, najvei razlog poradi kojeg su smatrani poganima bio je
upravo taj to su odbijali kranstvo i pokrtavanje. S Mleanima su bili u izuzetno
napetim odnosima, ali su ipak 830. godine sklopili primirje s mletakim dudom14
Ivanom Particijakom kako bi se obustavili sukobi izmeu mletakih i neretljanskih
brodova i kako bi se osigurala sigurna i nesmetana plovidba mletakih brodova
neretvanskim vodama. Mleani tim primirjem pripisali sebi da e plaati godinji danak
za slobodnu plovidbu.15 Ali naravno Neretljani ponovno i jo jednom potvrdili da se s
njima ne moe poteno suraivati. Sporazum se nije dugo potovao. Kroniar zapisuje:
Izlazei iz svojih pilja na okretnim i brzim brodovima, Neretvani su se poput sokolova
zalijetali na brodove koji su plovili njihovim vodama, bez potovanja mletake zastave.
Godine 834. I 835. zabiljeio je mnogo gusarskih napada i zarobljavanja nekoliko
mletakih brodova, koji su se vraali iz luka vojvodstva Benevento. Posade su bile
masakrirane.16 Sasvim je onda jasno da su nakon ovoga Mleani osim straha osjeali i
bijes prema Neretljanima. Neretljani su odluili osvojiti Dubrovnik s kojim su imali
trgovinske odnose. To su planirali uraditi na jedan doista podmukao nain. Naime, kada
su doli blizu Dubrovnika kako bi obrazloili i objasnili dolazak toliko velike sile pred
11
Tu nakanu prokazao je dubrovakom senatu Stojko, upnik crkve Sv. Stjepana, kojemu
je u jednoj viziji otkrio nakanu Mleana sv. Vlaho (Bla) biskup i muenik iz Sabaste
(godine 313. U Kapadociji, Mala Azija), po struci lijenik. 17 I tako su Dubrovani
odbili podmukao napad Mleana. I uvidjevi vanost koju je imala vizija svetoga Vlaha
u izbjegavanju katastrofe koja je bila na pomolu odlueno je da e sveti Vlaho biti
priznat kao Dubrovaki parac svetac zatitnik. I tako je
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/4/43/Zastava_dbk-rep_sv-vlaho.jpg
Dubrovani
parca, Lik mu postave na zidine prema svim stranama svijeta, na dravne zastave, novac
17
10
i jarbole.19 I tako iz legende bila ona stvarna ili ne, rodi se neto stvarno utemeljeno na
legendi ali vrsto, simbol Dubrovake republike.
19
11
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/29/Dubrovnik_grb_grada.svg/180pxDubrovnik_grb_grada.svg.png
to se novca tie Dubrovnik je svoj novac poeo kovati neto ranije od datuma kada je
postao Republika. Dubrovnik je od 1337. poeo kovati svoj novac u vlastitoj
kovnici.21 Iako nije bio jedini grad na dalmatinskoj obali koji je kovao svoj novac u
vlastitoj kovnici, zasigurno jest to inio najdue vremena. Naravno i prije nego to je
Dubrovaka kovnica novca poela raditi, postoje podatci da su kovai jo i ranije poeli
kovati novac za svoje vlastite potrebe, ali se radilo o sitnom novcu. Do druge polovice
sedamnaestoga stoljea kovan je sav dubrovaki novac na najprimitivniji nain runo.
Radi runog naina kovanja novca kalupi su se vrlo brzo troili i stalno su mijenjani
novim kalupima. Postojalo je
http://hrvatskanumizmatika.blog.hr/slike/originals/novci-rd14.jpg
21
12
I peat takoer kao i novac imao je sliku svetoga Vlaha u jednoj verziji, i u drugoj
zidine dubrovake, (mali i veliki peat.)
Statutu iz 1272. godine nalazimo traga o njoj .22 Dakle jo tada je Dubrovnik unato
stranom vrhovnitvu i zatiti ipak imao svoj zakonik i svoju vlast. Statut je bio zakonik
kojeg je odobrilo malo i veliko vijee a potom je prihvaen od strane narodnog zbora
1272. Godine. Sadravao je osam knjiga o zakonima i propisima koje se trebalo
potovati. Dubrovaki statut nastao je, dakle, iz potrebe da se u pravni ivot
Dubrovnika uvede red, koji ondanji zakoni nisu mogli osigurati. To ujedno dokazuje da
je statut nastao od postojeih zakona koji su tada bili meusobno usklaeni, proieni,
dopunjeni i sustavno svrstani u jedinstveni pravni kodeks.23 Statut je pisan runo dakle
nije tiskan, i ispisan je u mnogim primjercima.
Na slici Statut grada Dubrovnika prijepis iz 15. St.
22
13
http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/wp-content/uploads/2014/06/statut-300x239.jpg
14
punoljetni a tada je to bilo od osamnaest ili dvadeset godina. Naravno njihovo ime
prezime i podrijetlo su se provjeravali striktno a i godine starosti takoer, a i morali su
biti iznimno kolovani i imati potvrde o tome a i o dobrom ponaanju. To je dravno
tijelo donosilo zakone, rjeavalo dravnopravna pitanja i biralo sve magistrate i
slubenike.25 Ali ona glavna uloga Velikoga vijea bila je odabir formalno najvieg
tijela a to je bio dubrovaki Knez o kojem emo u nastavku takoer govoriti. Veliko
vijee se formalno zatvara 1332. godine. U etrnaestome stoljeu Veliko vijee nema
vie glavnu rije nego Senat Senat ili Vijee umoljenih, koji se javlja uz Veliko vijee u
etrnaestome stoljeu, bio je stoljeima najvanijim tijelom Republike. S vremenom
postaje vladom Republike, to ostaje sve do njezina pada 1808. Godine.26
25
26
27
28
15
Malo Vijee je nadziralo sve zakljuke Velikog vijea i Senata nadziralo moral,
predstavljalo dravu i primalo u audijenciju poslanike. 29 U prvom redu se Malo vijee
bavilo unutarnjim komunalnim poslovima. Isprva je vlast Maloga vijea bila neto
kompleksnija i vea, no ona se sa vremenom ograniavala sve vie i vie dok nije ostala
samo briga za komunalne poslove kao to su bile organizacije slubenih sveanosti i
tako dalje. Malo vijee koje je bilo izvrni organ Senata, sastavljalo je
upute za rad diplomatskih predstavnika, bilo da je se radilo o
prigodnom ili stalnom predstavnitvu.30 Iako samo kanal kojim su prepiske
Tajnitva stizale Senatu, funkcija Malog vijea je i te kako bitna i neizostavna karika
politikih organa u sustavu vlasti Dubrovake Republike. Malo vijee je takoer imalo
funkciju savjetovanja Dubrovakoga Kneza o emu e biti govora u nastavku.
16
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4e/Sponza_palace.jpg
37
17
3.3.1. Tajnitvo
Dakle da bi se titili podatci i kako bi se sprijeilo da informacije koje su vane
za Dubrovaku Republiku, ne procure izvan Dubrovnika i ne dou u pogrene ruke,
brinulo se Tajnitvo. U Tajnitvu se predavala sva pota za Tursku sa time da se svako
privatno pismo prvo mora pregledati.38 To znai da je oprez bio na vrlo visokoj razini i
zatita dravni tajni. Tajnitvo je i obavljalo tehniki dio posla oko poslanstava
diplomatskih predstavnika u misije u druge zemlje. Tajnitvo je sastavljalo instrukcije
za poslanika, takoer svu ostalu papirologiju koja mu je bila potrebna: vjerodajnice,
dopise, potvrde, kurirsko pismo.
38
39
18
40
19
konzularni predstavnici.
20
pota sigurno stii do primatelja, esto je Republika slala i po tri kurira koji su ili
razliitim rutama kako bi makar i jedan primjerak stigao na cilj. Kuriri su najee
putovali samo i nisu privlaili pozornost. Situacija je bila drugaija s poklisarima
haraa, ako uzmemo u obzir injenicu da su nosili ogromnu svotu novaca uz sebe
koliko je iznosio hara. Zbog toga su bili esto praeni vojnom pratnjom. Putovali su
po vrlo opasnim cestama i u vrlo opasnim uvjetima, a bili su esto meta razbojnika na
kopnu i gusara ako bi ili morem. Moe se rei da je najtei dio za poklisara haraa bio
upravo sam put do Carigrada. Zatim u opasnosti su se ubrajala i razna oboljenja. Ali
nije cijela opasnost bila jedino u razbojnicima. Puno se tee bilo ouvati od raznih
bolesti. Poneke su periodino pustoile po Europi, naroito na Balkanu. Malarije je bilo
po svuda, ali opet najvie u Turskoj.46 Osobito je bila opasna kuga. Tada medicina nije
bila razvijena i vrlo su se teko suzbijali naleti epidemija koji su znali kositi i itave
gradove. U to vrijeme jedino nain zatite bile su karantene. Poklisar bi provodio
mjesec dana po dolasku iz misije u takvoj vrsti izolacije. Kako se da zakljuiti sam put
nije bio lagan ni ugodan i zbog toga su se poslanstva smatrala najteom dunosti koja
moe nekoga zapasti. Mnogi su se nastojali izvlaiti da ne idu na misiju, a razlozi su
uvelike shvatljivi.
44
21
odreena misija nije imao pravo biti prisutan kada Senat zasjeda i razgovara o njegovoj
misiji. Poklisar nikada nije mogao dolaziti iz obinog puka i uvijek je bio biran iz
plemikih redova drutva jer su bili kolovani. Senat je po povratku iz misije primao
usmeno, a kasnije i pismeno izvjee. Odluivao je i o efektivnosti odreenog poklisara
i otputao one koji ne bi zabiljeili uspjeh. Sve instrukcije, vjerodajnice, kurirsko pismo
i sitne detalje misije prije nego bi Poklisar poao sastavljalo bi Tajnitvo o emu smo
ve ranije govorili. Ukoliko se nekih uputa nije potpuno drao, poklisar bi primjedbe
na upuivao vijenici po povratku iz misije nakon to se zadatak proita ponovno pred
Poklisarom koji je bio zaduen za tu misiju. Prvoga oujka 1358. Godine: Poklisarima
u misiji dodjeljuje se i blagajnik koji vodi uplate i isplate misije a bira ga Malo
Vijee.48 Sve uplate i isplate
22
misije na koju su poslani sve dok Senat ne bi to odobrio. Najee su se razne teke
neugodnosti deavale u Osmanskom Carstvu gdje je nerijetko bila ignorirana unaprijed
dogovorena nedodirljivost Dubrovakog poslanika. Dogaalo se da su diplomatski
poslanici bivali lieni slobode, mueni i okovani. Zanimljiv je primjer panjolskog
dvora na koji je Senat uputio poslanike traei od njih da po svaku cijenu izvre
povjereni zadatak. etvrtoga prosinca 1533. godine; Senat je uputio poklisare na
panjolski dvor kako bi prosvjedovali zbog progona Dubrovana. U danjoj uputi
odreuje im se neka, ne pomognu li svi dokazi, i plaui mole panjolskog cara za
ispunjenje njihove molbe.49 panjolska je bila jedna od glavnih zatitnica Dubrovake
Republike i Dubrovnik si nije mogao dopustio da odnosi sa panjolskom postanu loiji
i nestabilniji. A taj sloen posao meudravnih odnosa obavljali su dubrovaki poklisari
koji nisu imali ni mnogo izbora kada se zadatak stavi pred njih. etvrtoga prosinca
1366. Godine: Veliko vijee propisuje da onaj tko je izabran u misiju, a izbor odbije,
mora platiti globu i to u gotovini (mnogi su se nastojali izvui od odlaska u misiju). Rok
za razmiljanje bio je pet dana. Ako ne plati globu treba ga prognati na Mljet ili Ston. 50
Ako bi Poklisar odbio da ode u misiju to bi automatski znailo krenje zakona i
zanemarivanja interesa Republike pa bi onda taj isti Poklisar plaao Globu. Globa je
naime rije turskoga porijekla i oznaavala je novanu naknadu. Globa se plaala za
krenje bilo kakvih zakonskih normi. Ukoliko ne bi imali dovoljno novaca morali su
birati izmeu golog otoka ili misije. Rok za razmiljanje nije uvijek bio pet dana, nekad
bi taj rok bio i krai, ali nikako dui. Moemo zakljuiti kako nikako nije bilo isplativo
pa ak i onim najbogatijima da se slue kojekakvim trikovima izbjegavanja odlaska u
misije. Dubrovaka Republika je bila upravo ono to jeste radi odvanosti i hrabrosti
svojih diplomatskih predstavnika i poslanika te sigurno da nisu nimalo pozitivno gledali
na one koji bi plaanjem Globe ili drugim trikovima nastojali da se izvuku od odlaska u
misiju. Kako bi se sprijeio mito dubrovakih Poklisara po zakonu sve ono to bi
Poklisar dobio na dar bi pripadalo je Dubrovakoj Republici. Takva odredba nije jedino
ukljuivala namirnice. Nakon povratka poklisara on bi bio provjeren i strogo kanjavan
ukoliko bi pokuao primati mito i za takve poteze Republika nije imala milosti. Nakon
povratka iz misije Poklisar bi bio mjesec dana u Karanteni. To je bilo mjesto na kojem
49
50
23
51
52
24
obvezatnom.53 Taj danak je znaio cijenu mira i ouvanje slobode naspram velikog i
monog Osmanskog Carstva. Dakle hara nije uvijek bio 12 500 dukata. Na poetku
1453. godine iznosio je 1.500 mletakih zlatnih dukata, a poslije je
povean na
Poto bi stariji koji je obuavao mlaeg otiao jer vie ne bi bio u stanju obavljati
svoju funkciju, njegov uenik bi odmah zauzeo njegovo mjesto i nastavljao njegov
posao. Poklisari haraa su imali dobru poduku o svojoj funkciji i ceremonijalu i svemu
to je bilo potrebno znati kada bi doao
pripremljeni za tu funkciju.
25
26
godina moe dobiti mjesto konzula s mandatom od pet godina. Njegove sposobnosti
odreuju uspjeh svakog naeg posla. Sav novac koji potroimo na Osmanlije prolazi
kroz njegove ruke.58 U Dubrovniku je takoer poslije osnovan Turski ured za
prevoenje kojeg su vodili Dragumani. U svakom sluaju bio je to vana i svestrana
funkcija bez koje bi bilo teko uope zamisliti diplomaciju Dubrovake Republike.
4.1.4. Ceremonijal
Naravno da je potrebno spomenuti i ceremonijal kojem su Dubrovani
pridodavali veliku vanost i njime takoer ukazivali na svoju disciplinu, ozbiljnost, i
potovanje koje je rezultiralo povoljnim odnosima sa velikim silama. To je inscenirano
nastupanje Poklisara i suradnika po odreenim pravilima ponaanja pri predaji haraa.
Upute dubrovake vlade poklisarima i njihova pisma vladi pruaju podatke sa pomou
kojih se moe rekonstruirati sredinji, sveani dogaaj izaslanstva, predaja haraa, u
kojem je svaki korak i pokret bio odmjeren strogim ceremonijalnim propisima.59
Dubrovani su puno pridodavali znaaja estetici, ceremonijalu i paljivo su pripremali
svoje Poklisare za taj dio misije. Tim ceremonijalom pokazivali su i veliko potovanje
Sultanu, a i samu ozbiljnost Republike koja pazi ba na svaki i najmanji detalj. To nije
moglo proi neopaeno jer su trud, posveenost slubi, disciplina i red bili oiti.
Naravno ceremonijal je ukljuivao i sam polazak poklisara iz Dubrovnika. Naime,
poto bi kroz prvu portu ujahali poklisari onda bi slijedila druga porta gdje su svi bili
obavezni sjahati sa svojih konja i nastaviti pjeice . Vrhovni Metar sultanova trpeznoga
rublja, u slijedeem dvoritu je stajao spremno kako bi mu sluge predale hara koji je on
predavao vratarima. Vratari bi onda nosei svaki po jednu vreicu u formaciji dva po
dva. Za njima su hodili zapovjednik Sultanove tjelesne garde, i ceremonijal majstor
Velikog Vezira. Poklisarima su kroz masu znatieljnih ljudi krili put srebrnim
tapovima, kada bi stigli u odaju sultanskoga divana. Tamo su prije ceremonijala pred
Sultanom prvo Poklisari pozdravljali one najvie dostojanstvenike carstva. Nakon
58
59
27
pred Sultanom ili vrak njegovoga plata, a onda bi jedan od njih uputio pozdrave i
poeo govor na Hrvatskom jeziku. Govor je bio jako ponizan i laskav. Slavni, estiti,
mogui i preuzvieni Care, komu slavnomu imenu od Istoka i Zapada sve krune a
savijenim koljenima klanjaju se. Sada od gospode kranske mi prvi, vjerni i stari
haraari, dubrovaki knez i begovi ove umiljene sluge za ljubiti zemlju pod prijestoljem
tvoga slavnoga Carstva poslae nas, i od starijeh starina od slavne uspomene estitoga
cara Orhana do dan dananji kako su na ovo slavno prijestolje hara poslali i pridavali,
tako i sada pod nami njihovijem poklisarima poslae ga, koji reeni hara sada u haznu i
miriju62 dodasmo i pridodasmo. Molimo umiljeno Vae primogue Carstvo, da pogled
milostivi i blagodarni, s kojem smo bili vazda gledani od vaijeh slavnih i asnijeh
djeda i pradjeda slavne uspomene, tako na isti nain i da vae slavno carstvo da bi se
dostojalo uzdrat ga vie nas, za bit pod krilom protecijoni vaega blagorodnoga
Carstva; a mi umiljeni sluge, u dne i u noi, i u svako doba molit emo bez pristanka
Gospodina Boga za svaku veu slavu i feliitat vaega priuzvienoga Carstva. 63 Potom
bi Dragoman govor preveo Sultanu, a on bi rukom dao znak da je ceremonijal
60
61
62
63
28
zavren. I vidimo na kraju cijeli taj govor bio je reen sa tolikom poniznou i
velianjem Sultana i samog carstva. U nekim dijelovima obvezno se navodilo kako su
ranije vladari Osmanskoga Carstva bili blagonakloni ka Dubrovakoj Republici te
ponizno mole da tako nastavi i trenutni vladar. Trenutni vladar naravno da ne bi htio
kvariti tu tradiciju ve e slijediti stope svojih predaka da bi odrao taj dio tradicije
ivim. To je jo jedan oblik domiljatosti i profesionalnosti Dubrovake diplomacije,
beskrajna poniznost pomijeana sa velikom mudrou. Takoer nita manje panje nije
se posvetilo ni ceremonijalu koji je ukljuivao primanje stranih predstavnika kod
dubrovakoga Kneza. Nakon to bi strani predstavnik poslao notu, dopis u kojemu
moli za prijem kod Kneza, kako bi mu priopio neku vanu informaciju, Knez bi preko
podtajnika to odobrio, te bi odredio i termin prijema. Sam prijam je tekao ovako, Kada
se u precizno vrijeme strani predstavnik pojavljuje u uniformi pred Kneevim dvorom,
u pratnji sluge. Pred dvorom je poredana poasna straa od 12 vojnika na elu sa
zastavom, a u dvoru palir od 12 zdura na elu sa kapetanom. Na vrhu poasnih stupa
svi su slubenici Malog vijea i voditelj ceremonijala. Svi bi predstavnika otpratili do
stranog
29
5. Konzularni dunosnici
30
vrlo esto i produivao mandat, a samo je onaj konzul u Carigradu bio vremenski
neogranienog mandata. Dragumani, o kojima smo neto ranije govorili, takoer su bili
uzimano kao Konzularni dunosnici kada bi imali pedeset godina ili vie i ukoliko su
preko dvadeset godina obavljaju slubu Dragumana uspjeno. Pod tim uvjetima bi
imali pravo dobiti funkciju Konzula u Carigradu sa mandatom od pet godina.
Dubrovaka Konzularna sluba je bila vrlo razvijena,
67
31
Zakljuak
32
Literatura
Knjige
Znanstveni lanci
33
Internet
34
35