Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 65

2

ini to ti je volja i to neka bude sav zakon.


Ljubav je zakon, ljubav pod voljom.
Knjiga Zakona

I kad nastupi no, on ugleda zvezdu i ree: Ovo je Gospodar moj!


(Kuran, VI, 76)

Digitaria,
broj 5/ Sunce u Vodoliji, MMVIII
Interni zbornik Digitaria Loe O.T.O., Srb.
Izdava: Digitaria Loa O.T.O.
Pripremio: Shimon
Uredio: Shimon
Ordo Templi Orientis i pojedinani autori
Sva prava zadrana.
Stavovi izraeni unutar asopisa
pripadaju individualnim autorima
i nisu nuno istovetni sa stavovima
O.T.O.-a i Digitaria Loe.

I
Genesis Liber AL
Aleister Crowley

II
Templari i tarot
Christopher Knight
i
Robert Lomas

III
Egipat simbola
Edward F. Malkowski

POGLAVLJE I

POGLAVLJE I.
Deatvo Aleister Crowley-a
ime bilo je Bishop. Edward
Crowley bio je Iskljuivo Plymouthski Brat, najcenjeniji voa
u toj sekti. Ova grana porodice
Crowley naseljena je u Engleskoj
od vremena Tjudora, ali je
Keltska po poreklu, Crowley je
pleme u Kerry-u i drugim
pokrajinama na Jugo-Zapadu
Irske, istog porekla kao Breton-

U 36-om Clarendon Skveru, Leamington, Warwickshire, Engleska, u 10h.50min uvee na


dvanaesti dan Oktobra, 1875.g.
vulgarnog doba, roena je osoba
ija istorija treba da bude
ispriana.
Njegov otac se zvao
Edward Crowley; njegova majka,
Emily Bertha, njeno devojako

sko de Querouaille ili de


Kerval koje je dalo Holanane
od Portsmouth-a do Engleske.
Pretpostavlja se da je Engleska
grana - direktni preci Edward
Alexander Crowley-a - dola u
Englesku sa Vojvodom od
Rimonda, i ukorenila se u
Bosworth-u.
1881.g. on je otiao da
ivi u Grange, Redhill, Surrey.
1884.g. deak, koga su do tada
vaspitavali guvernante i tutori, je
poslat u kolu u St. Leonards,
koju je drao neki ekstremni
Protestant nazvan Habershon.
Godinu dana kasnije bio je
premeten u kolu u Kembridu
koju je drao Plymouthski Brat
po imenu Champney. (Mogue je
da su podaci u ovom paragrafu
netani. Dokumentarna evidencija u sadanjem trenutku je
neupotrebljiva. prim.pre.)
5-og, Marta, 1887.g.
Edward Crowley je umro. Dve
godine
kasnije
deak
je
odstranjen od kole. Ove dve
godine bile su godine neuvene
torture. On je napisao detalje u
Predgovoru za Svetsku Tragediju". Ova tortura ozbiljno je
potkopala njegovo zdravlje. Dve
godine je putovao, uglavnom po
Velsu i kotskoj, sa tutorima.
1890.g. otiao je na kratko vreme
u kolu u Streatham, koju je
drao ovek nazvan Yarrow,
njegova majka se tu preselila da
bi bila blizu svog brata,
ekstremno uskog Protestanta Tom
Bond Bishop-a. Ovo ga je

pripremilo za Malvern, u koji je


uao za vreme leta 1891.g. Tu je
ostao samo godinu dana, jer je
njegovo zdravlje bilo jo uvek
neno. U jesen on je uao na
vreme u Tonbridge, ali oboren
ozbiljnom boleu, morao je da
bude odstranjen. 1893. godinu
proveo je sa tutorima, uglavnom
u Velsu, na severu kotske i u
Eastbourne-u. 1895.g. zavrio je
svoje studije na hemiji na
Kraljevskom Koledu u Londonu
i u Oktobru te godine uao na
Trinity Koled u Kembridu.

Sa ovim se zavrava prvi period


njegovog ivota. Neophodno je
samo da se saopti ukratko da se
njegov mozak rano razvio. U
etvrtoj godini on je mogao da
ita Bibliju glasno, pokazujui
primetnu sklonost za liste dugih
imena, jedini deo Biblije koji
teolozi nisu promenili. On je
mogao isto tako da igra ah

dovoljno dobro da tue prosenog


amatera, i iako stalno igra nikada
ne gubi igru do 1895.g. Kroja
kod koga je bio pozvan nauio ga
je da pravi odeu za svog oca, i
bio je tretiran kao gost na raun
svog
druga
"Plymouthskog
Brata". Stalno je tukao svog
uitelja posle prve igre. Mora da
je bio est ili sedam godina u to
vreme.
Poeo je da pie poeziju
1886.g. ako ne i ranije. Vidi
"Proroanstva".
Posle smrti svog oca, koji
je bio ovek jako zdravog
razuma, i nikada nije doputao
svojoj religiji da se sukobljava sa
prirodnom sklonou, on je bio u
rukama ljudi potpuno suprotne
sklonosti. Njegov mentalni stav
uskoro je bio koncentrisan na
mrnju prema religiji koju su oni
pouavali, a njegova volja
koncentrisana na revolt protiv
njenog ugnjetavanja. Njegov
glavni metod oslobaanja bilo je
planinarenje, koje ga je ostavljalo
samog sa prirodom, daleko od
tirana.
Godine
od
Marta,
1887.g., dok nije uao na Trinity
Koled, Kembrid, u Oktobru,
1895.g., predstavljaju stalnu
borbu za slobodu. Na Kembridu
on se oseao da je svoj gospodar,
koji ne prihvata da poseuje Hor,
Predavanja ili Dvoranu, i bilo je
pametnije da ga ostavi na miru da
radi na svom spasenju njegov
tutor, pokojni Dr. A.W. Verrall.

Mora da se kae da je on
posedovao prirodnu intelektualnu
sposobnost u vrlo velikom
stepenu. Imao je sposobnost
memorije, naroito verbalne memorije, koja je bila zaprepaujue savrena.
Kao deak mogao je da
nae gotovo svaki stih u Bibliji
posle nekoliko minuta traganja.
1900.g. bio je testiran na delima
ekspira, elija, Svinburna (prve
serije Pesama i Balada), Brouning
i Munstoun. On je bio u stanju da
tano odredi mesto svake fraze iz
ovih knjiga, i u skoro svakom
sluaju da nastavi sa pasusem.
Pokazivao je izuzetan dar
za uenje elemenata Latinskog,
Grkog, Francuskog, Matematike
i Nauke. Nauio je "Malog
Roskoa" gotovo napamet, na
svoju sopstvenu inicijativu. Kada
je bio u Nioj Petoj u Malvernu,
izaao je esti u koli na godinjem ekspirovom ispitu, iako je
imao samo dva dana za pripremu.
Jednom, kada je Uitelj Matematike, elei da posveti sat da
natrpa napredne uenike, rekao
razredu da izradi komplet primera
Kvadratnih Jednaina, on je uzvratio pitajui posle etrdeset
minuta ta bi on trebalo da radi
sledee, i potpisao serije od 63
jednaine, uraenih ispravno.
On je asno proao sve
svoje ispite i u koli i na
univerzitetu iako je stalno odbijao
da radi na njima.
S druge strane, nije
mogao da bude ubeen ili

prinuen da prione na neki


predmet koji mu se nije svideo.
On je pokazivao jaku odvratnost
prema istoriji, geografiji i
botanici, meu drugima. Nikada
nije mogao da naui da pie
Grke i Latinske stihove,
verovatno zato to pravila deljenja stihova na stope izgledaju
proizvoljno i formalno.
Opet, bilo je nemogue
za njega da se interesuje za neto
od trenutka kada je shvatio
principe "kako je bilo, ili moglo
da bude, uraeno". Ova crta
spreavala ga je od postavljanja
konanih veza za neto to je
pokuao.
Na primer, on je odbio da
predstavi sebe u drugom delu
poslednjeg ispita za B.A. stepen,
jednostavno zato to je znao za
sebe da potpuno vlada predmetom!
Ova karakteristika se
proirila na njegova fizika
zadovoljstva. On je bio prezrivo
nesposoban za laku vebu
penjanja na velike oblutke, zato
to je znao da bi mogao da uini
to. Izgledalo je neverovatno
drugim mukarcima da bi ovaj
lenji glupak trebalo da bude
najsmeliji i najokretniji ovek
svoje generacije, kao to se
dokazao svaki put kad se latio
litice koja bi zbunila svakog
drugog penjaa na svetu. Slino,
jednom kada je teoretski razradio
metod penjanja na planinu, bio je
dovoljno sadrajan da saopti
tajnu drugima, i dozvoli im

prikladnu slavu. (Prvo penjanje


Dent du Gant od Montanavers-a
je sluaj to se tie toga.) Njemu
je znailo sve da neto treba da
bude uraeno, a nita da bi on
trebalo da bude neko koji to ini.
Ova gotovo neljudska
nesebinost nije bila neuskladiva
sa troenjem i nenasitom linom
ambicijom. Klju zagonetke je
verovatno ovo; on je eleo da
bude neto to niko drugi nikada
nije bio, ili mogao da bude. On je
izgubio interesovanje za ah im
je dokazao sebi (u dobu od 22
godine) da je majstor igre,
imajui potuene neke od
najjaih amatera u Engleskoj, i
ak i jednog ili dva profesionalna
"majstora". On se okrenuo od
poezije slikanju, manje vie, kada
je bilo izvesno da je najvei
pesnik svog vremena. ak i u
Magici, imajui nastalu Re
Eona, i tako zauzeto svoje mesto
sa drugih Sedam Mudraca
poznatih u istoriji, izvan postignua sve mogue konkurencije,
on je poeo da zanemaruje
predmet. On je samo u stanju da
se posveti njemu kao to ini zato
to je eliminisao sve line ideje iz
svog Rada; on je postao
automatski kao disanje. Isto tako
moramo da zabeleimo njegove
izuzetne moi u izvesnim neobinim oblastima. On je mogao
da se seti najmanjih detalja
penjanja na stenu posle godina
odsustva. Mogao je ponovo da
prati svoje korake na svakom
putu koji je jednom proputovao,

10

napie nekoliko linija ako,


umesto njegove elje da ih uradi,
samo zna da moraju da budu
uraene.
Ovo
objanjenje
je
smatrano neophodnim da objasni
kako je taj ovek sa tako
nezamislivim dominantnim osobinama koje su ga uinile svetski
slavnim u mnogim oblastima
rada, bio tako groteskno nesposoban da upotrebi svoje sposobnosti, ili podjednako svoja
postignua, u nekom od obinih
kanala ljudske aktivnosti; da konsoliduje svoje lino dostojanstvo,
ili podjednako da osigura svoj
poloaj sa socijalne ili ekonomske take gledita.

po
najgorem
vremenu
ili
najcrnjoj noi. Mogao je da
predvidi jedini mogui prolaz
kroz najsloeniji i opasni ledeni
nagib. (Na primer Vuibez sracs
1897.g., Mer de Glace, pravi
centar, 1899.g.)
On poseduje "oseaj
pravca" nezavisan od svakog
poznatog
fizikog
metoda
snalaenja; i ovo je delotvorno u
stranim gradovima kao na
planinama ili u pustinjama. On
moe da namirie prisustvo vode,
snega, i drugih bezmirisnih
supstanci. Njegova izdrljivost je
izuzetna. Poznato je da on pie 67
asova
neprekidno:
njegov
"Tannhuser" je tako napisan
1900.g. Prepeaio je preko 100
milja za 2 1/2 dana, u pustinji:
kao za vreme zime 1910.g. esto
je pravio ekspedicije u trajanju
preko 36 asova, na planinama, u
najnepovoljnijim uslovima. On
dri Svetski rekord za najvei
broj dana provedenih na gleeru 65 dana na Baltoro-u 1902.g.;
takoe rekord za najvee
peaenje uzbrdo preko 16 000
stopa - 4 000 stopa za 1 as i 23
minuta na Iztaccihuatl-u 1900.g.;
rekord za najvii vrh (prvi uspon
jednog penjaa) - Nevado de
Toluca 1901.g.; i brojni drugi.
Ipak je bio sasvim
iznuren od same ideje peaenja
od nekoliko stotina jardi, ako ga
to nije interesovalo, i uzbuivalo
njegovu matu, da prihvati; i
samo sa najveim naporom
mogao je da prikupi energiju da

POGLAVLJE II.
Mladost: Poeci Magike.
Roenje
FRATER PERDURABO-a.
0 = 0 - do 4 = 7 Imajui dobijenu slobodu, imao je na pameti da ne
gubi vreme u uivanju. Bio je
lien sve Engleske literature sem
Biblije tokom itave svoje
mladosti, i proveo je svoje tri
godine na Kembridu na popravci
nedostatka. Takoe je radio za
Diplomatsku Slubu, pokojni
Lord Salisbury i pokojni Lord
Ritchie su se interesovali za
njegovu karijeru, i dali mu
nominacije. U Oktobru, 1897.g.,
iznenada je oivelo njegovo

11

razumevanje
zla
navodne
"postojee religije", i doiveo
trans, u kome je shvatio krajnju
ludost svake ljudske ambicije.
Slava ambasadora retko naivljuje vek. Slava pesnika je
prolazna. Zemlja mora jednog
dana da propadne. On mora da
gradi na nekom trajnijem
materijalu. Ovo shvatanje ga je
dovelo do studije Alhemije i
Magike. Pisao je autoru "Knjige
Crne Magije i o Ugovorima",
razmetljivom Amerikancu Arthur
Waite-u,
optepoznatom
po
bolestima i nerazumljivostima
njegovog stila, i bledo izgovorenoj zbrci njegovog misticizma.
Ovaj
magloviti
impresario,
predstavljen u astmatinoj Isis u
Operi "abe bukaice", nagovetava u svom predgovoru da je
poznavao
izvesna
okultna
svetilita gde je Istinu i Mudrost
ljubomorno uvala masa Posveenika, da bi dodelili kandidatu
koji bi se dokazao vrednim da
uestvuje u njihovim privilegijama. G. Waite mu je
preporuio da ita knjigu koja je
nazvana "Oblak iznad Svetilita".
Njegova sklonost za
planinarenje postala je mona
strast, i on se peo na Cumberland
kada je sreo Oscar Eckenstein-a,
moda najveeg od svih planinara
njegovog perioda, sa kojim je bio
odreen da se penje otada dalje
do 1902.g.
U leto formirano je
drutvo za kampovanje na
Schnbuhl Gleeru u podnoju

Dent Blanche, s namerom za


ekspediciju na Himalaje kasnije.
Tokom njegovih nedelja na
Gleeru, gde je neprestano bilo
loe vreme, on je marljivo
studirao prevod S.L. Mathers-a tri
knjige koje ine deo von
Rosenroth-ove
"Razotkrivene
Kabale". Na jednom od svojih
silazaka u Zermatt, upoznao je
istaknutog hemiara, Julian L.
Baker-a,
koji
je
studirao
Alhemiju. On je tragao za ovim
kljuem u dolini, i uinio da
Baker obea da se sretne sa njim
u Londonu na kraju sezone, i
predstavi ga drugima koji su
zainteresovani za Okultnu nauku.
Ovo se dogodilo u Septembru;
pomou Baker-a, upoznao je
drugog hemiara George Cecil
Jones-a, koji ga je uveo u
Hermetiki Red Zlatne Zore. On
je napravio brz napredak u ovom
Redu, i u prolee 1900.g. bio je
njegov stareina u Engleskoj.
Detalji ovog perioda moraju da
budu studirani u "Hramu Kralja
Solomona", gde je dat potpuni
izvetaj o Redu. U Redu je
upoznao, Allan Bennett-a, Frater
Iehi Aour-a. Jones i Bennett su
bili Adepti visoko utvreni.
Poslednji je doao da ivi sa njim
u njegovom stanu, i zajedno su
izveli mnoge operacije ceremonijalne magike. Allan Bennett je
bio stalno loeg zdravlja, i otiao
je na Cejlon pri kraju 1899.g. Pri
svom ulasku u ovaj Red koji je
predmet ove istorije uzeo je moto

12

"Perdurabo" - "Istrajau do
kraja".
Jula, 1900.g., otiao je u
Meksiko, i posvetio svo svoje
vreme
neprekidnoj
praksi
Magike, u kojoj je postigao
izuzetan uspeh. (Vidi Equinox
Tom I, Br. III za skupljeni
izvetaj o ovome. Ovde moe da
bude saeto izloeno da je
prizivao neke Bogove, Boginje, i
Duhove do vidljive pojave, uio
kako da isceljuje fizike i moralne bolesti, kako da uini sebe
nevidljivim, kako da odrava komunikacije sa spiritualnim izvorima, kako da kontrolie druge
umove, itd., itd.) A zatim....

neznalica za ove stvari, koje je po


navici tretirao nerado i sa
prezirom. Iznenadio se, dakle,
kada je naao na ovom neobeavajuem mestu glasnika Velikog
Belog Bratstva! Njegov drug mu
je rekao da napusti itavu magiku.
"Zadatak",
rekao
je
Eckenstein, "obuhvata kontrolu
uma. Tvoj um luta". Predlog je
bio gnevno odbijen.
"Probaj to", rekao je
Majstor.
Kratki eksperimenat bio
je presudan. Bilo je nemogue za
deka da dri svoj um fiksiran na
jedan jedini predmet ak i
nekoliko sekundi u to vreme. Um,
iako savreno stabilan u kretanju,
bio je nesposoban da miruje, ba
kao to giroskop pada kada toak
zamajac usporava. Potpuno novi
pravac eksperimenata bio je stoga
preduziman. Pola sata svakog
jutra i pola sata svake veeri bilo
je posveeno pokuajima da se
kontrolie um, jednostavnim
procesom zamiljanja obinog
predmeta, i nastojanja da se
zadri koncentracija na njega.
Uskoro je postao ekspert
u ovoj poetnoj praksi da
produava da se koncentrie na
pravilno pokretne predmete kao
to je klatno, i, konano, na ive
objekte. Dalje serije eksperimenata bave se drugim ulima.
On je pokuao da zamisli da
zadrava ukus okolade ili kinina,
miris raznih obinih parfema,
zvuk zvona, vodopada, i tako

POGLAVLJE III.
Poeci Misticizma.
Roenje
FRATER OU MH-a.
7 = 4
OSCAR ECKENSTEIN,
po svom dolasku u Meksiko, gde
se peo na planine sa predmetom
naeg eseja, naao ga je prilino
utuenog. Postigao je najzadovoljavajue rezultate. Bio je u stanju
da komunicira sa boanskim
silama, i operacije nevidljivosti i
evokacije su bile savladane. Ipak
u svemu ovome bilo je nekog
nezadovoljstva. Uspeh mu nije
dao sve emu se nadao. Izloio je
situaciju svom drugu, vie da
proisti svoj sopstveni um nego
to se nadao nekoj pomoi, jer je
pretpostavljao da je on potpuna

13

dalje, ili oseaj izazvan takvim


stvarima kao to su somot, svila,
krzno, pesak i elik.
U
prolee
1901.g.,
naputa Meksiko, odlazi u San
Francisko, Honolulu, Japan, Kinu
i Cejlon, uvek nastavljajui ove
eksperimente. Njegov Majstor
mu nije rekao emu bi oni
konano odveli. Na Cejlonu je
naao Frater I.A.-a (Allan
Bennett-a), sa kojim je otiao u
Kandy, gde su uzeli bungalov
nazvan
Marlborough,
sa
pogledom na jezero.
I.A. se sam razvijao na
slinim poslovima pod P.
Ramanathan-om,
Generalnim
pravozastupnikom Cejlona, koji
je poznat okultistima pod
imenom Shri Parananda. I.A. mu
je rekao da bi se koncentrisao on
mora prvo da vidi da nema
prekidanja koja mu dolaze od
tela, i savetovao prihvatanje
Asane, sedei poloaj u kome je
svo telesno kretanje obuzdano.
Dalje, trebalo je da praktikuje
Pranajamu, ili kontrolu disanja,
koja ima slian efekat u svoenju
na najniu moguu taku
unutranjih kretanja tela.
Tokom meseci boravka u
Kandy-u, on je praktikovao ove,
postigao uspeh u Asani, intenzivni bol praksi je savladan, i
promenjen u neopisivi oseaj
fizikog dobrog oseanja i
komfora.
Jedno vreme u Pranajami
prolazio je kroz prvi stadijum,
koji je oznaen obilnim

znojenjem posebne vrste, drugi,


koji je praen krutou tela; i
trei, u kome telo nesvesno skae
po podu bez da na neki nain
ometa Asanu.
Tokom drugog dela
Avgusta i itavog Septembra,
njegove prakse su postale
neprestane danju i nou, da bi
stvorile ritam u umu slian
onome koji Pranajama proizvodi
u telu. On je usvojio Mantru, ili
svetu izreku, koja je zbog stalnog
ponavljanja postala automatska u
njegovom mozgu, tako da bi se
nastavljala
za
sve
vreme
spavanja, i on bi se budio stvarno
ponavljajui rei. Samo spavanje,
takoe, bilo je prekidano kratkim
periodima vrlo laganog spavanja
naroite vrste, u kojima je svest
jedva izgubljena, iako telo dobija
savren odmor. Ove prakse su se
nastavile u Oktobru, na poetku
Oktobra on je dostigao stanje
Dhyana-e, ogromno duhovno
iskustvo, u kome se subjekat i
objekat meditacije ujedinjuju u
prekomernoj silovitosti u zaslepljujuem sjaju i muzici takve
vrste za koju zemaljska harmonija nema paralelu.
Rezultat ovoga ipak je
izazvao tako intenzivno zadovoljstvo sa njegovim napretkom, da
se on predao radu. Zatim je
posetio Anuradhapura-u i druge
zaboravljene gradove Cejlona. U
Novembru otiao je u Indiju, a u
Januaru je posetio I.A.-a u
Akyab-u u Burmi, gde je taj
Adept iveo u manastiru, sa

14

iz ljudskog ivota i posveuje se


sve vie i vie molitvi za period
vremena od etiri meseci. Zatim
mora da radi dva meseca na
gotovo
neprestanoj
molitvi,
govorei to je mogue manje
ikome. Na kraju ovog perioda on
priziva bie opisano kao Sveti
Aneo uvar, koji se pojavljuje
njemu (ili detetu koje je on
zaposlio), i koji e pisati na rosi
na Lamenu, koji je smeten iznad
Oltara. Bogomolja je ispunjena
Boanskim Mirisom a ne od
aspirantove potpale.
Nakon perioda optenja
sa Anelom, on poziva etiri
Velika Princa Daemonskog sveta,
i prisiljava ih na zakletu poslunost.
Sledeeg dana on poziva
dalje i potinjuje Osam Pod
Princa; i dan posle toga, mnogi
Duhovi slue ovome. Ovi
podreeni Daemoni, od kojih
etiri rade kao obini duhovi,
zatim izrauju kolekciju talismana za razliite svrhe. Takav je
kratki opis Operacije opisane u
Knjizi.
Ova Operacija jako je
privukla naeg studenta. On
odmah nalazi podesnu kuu, i
priprema sve to moe da bude
neophodno za operaciju. Sve je
bilo spremno za poetak na Uskrs
1900.g., i moe da se kae da je
sam preliminarni rad tako
ogroman da dugaka pria moe
da bude napisana o dogaajima
ovih 18 meseci pripreme. Sama
Operacija, meutim, nikada nije

namerom da pripremi sebe da


uzme utu Odoru Budiste
Sangha. Celo leto 1902.g. bilo je
provedeno u ekspediciji za Chogo
Ri (K2) na Himalajima. Tokom
itavog ovog perioda on se
veoma malo bavio okultnim
radom.
Novembra, 1902.g., on je
u Parizu, gde je ostao do prolea
1903.g., kada se vratio u svoju
kuu u kotskoj.
Sada moramo da se
vratimo na vreme, da razmotrimo
nit koja se provlai kroz itav
njegov rad, koja je tako znaajna
da za sebe zahteva poglavlje.
POGLAVLJE IV.
Sveta Magija Abramelina Maga.
Roenje
FRATER - 5 = 6 A\ A\
U jesen 1898.g. George
Cecil Jones je usmerio panju
Frater Perdurobo-a na knjigu
naslovljenu "Knjiga Svete Magije
Abramelina Maga". Sutina ove
knjige je sledea:
Aspirant mora da ima
kuu sigurnu od posmatranja i
ometanja. U ovoj kui mora da
bude bogomolja sa prozorom na
Istok, i vrata prema Severu
otvorena na terasu, na kraju mora
da bude loa. On mora da ima
Odoru, Krunu, tap, Oltar,
Tamjan, Ulje za miropomazanje,
i Srebrni Lamen. Terasa i loa
moraju da budu posute sa finim
peskom. On se postepeno povlai

15

poela. Dve nedelje ili neto tako


pre odreenog vremena, on je
dobio urgentni poziv od svog
Majstora da spasi njega i Red od
unitenja. On je ostavio svoja
istraivanja linog napretka bez
oklevanja, i pourio u Pariz.
To to se Majstor
pokazao da nije Majstor, a Red da
nije Red, ve inkarnacija Nereda,
nije imalo efekta na dobru Karmu
stvorenu odricanjem od projekta
za koji je on pripremio svoje srce
tako dugo.
U Meksiku, on je drao
bdenje tokom nekoliko noi u
Hramu Reda Svetiljke Nevidljive
Svetlosti, Red iji je Veliki
Svetenik zavetovan da odrava
Tajnu i Venu Svetiljku. Na
ovom oltaru on je dobio nejasni
nagovetaj Vizije Svetog Anela
uvara, i onaj o etiri Velika
Princa: ovde je on obnovio
Zakletvu Operacije.
(itava njegova magijska
karijera je najbolje protumaena
kao izvoenje ove Operacije.
Niko ne sme da pretpostavlja da
je Inicijacija formalnost, posmatranje "ujedinjenja", kao to je
inio Mason. itavi ivot spada u
proces, i on proima itavu
linost;
slubeno
priznanje
postignua je samo znak onoga
to je uzelo mesto.)
Po svom povratku u
kotsku 1903.g., naao je
dovoljan dokaz prisustva sila
Operacije, ali od sada, posedujui
zamiljen taj Rad na suptilniji
nain i budui pripremljen da ga

izvede u Hramu svog sopstvenog


tela, imajui vienu Magiku,
ukratko, manje vie na nain na
koji je viena u Delovima II i III
Knjige 4, on je bio u stanju da
rukuje sa spoljanjim fizikim
priborom ove Operacije.
Sada
moramo
da
preemo preko nekoliko godina, i
da se bavimo sa dovrenjem ove
Operacije, iako je ona po smislu
irelevantna za svrhu ove knjige.
Tokom zime 1905-6.g.,
on je putovao preko Kine. On je
doao do take osvajanja svog
uma. Taj um je bio slomljen. On
je video da ljudski um po svojoj
pravoj prirodi iezava, zbog
injenice da priroda nije jedinstvo
ve dualnost. Istina je relativna.
Sve stvari zavravaju u misteriji.
Takvim reenicama su filosofi
prolosti formulisali ovu teoremu,
kao objavljivanje intelektualnog
bankrotstva koje on, sa veom
iskrenou, opisuje kao ludilo.
Proavi ovo, on je
postao kao malo dete, i po dostizanju Jedinstva iza uma, naao
svrhu svog ivota formulisanu
ovim reima, Postizanje Poznavanja i Razgovor sa Svetim
Anelom uvarem.
Tada je naao sebe,
imajui unitenu svaku drugu
Karmu, savreno slobodan da
nastavi ovaj rad. Zatim je radio
Invokacije est meseci, kako je
propisano u Knjizi Svete Magije,
i bio nagraen u Oktobru,
1906.g., kompletnim uspehom.

16

On je zatim nastavio evokaciju i


osvajanje etiri Velika Princa i
njihovih Podreenih, rad iji
rezultati moraju da budu studirani
u svetlu njegove docnije karijere.
Sada smo zavrili sve to
je neophodno da se kae u vezi sa
njim, jer opis nekog od njegovih
daljih Postignua je potpuno dat u
Liberu CDXV III, #Viziji i
Glasu", takoe u Equinox-u Tom
I Br. X "Hram Kralja Solomona",
gde je neoekivani rezultat
Sudelovanja
Svetog
Anela
uvara prikazan u simbolizmu
koji moe teko da bude shvaen
bez aluzije na dogaaje 1904.g.,
koji su sada potpuno primenljivi
za ovaj Esej.

Najmudriji Papa, kome su


prikazana neka uda, odbio je da
bude impresioniran, primetivi da
nije verovao u njih, video ih je
isuvie. Rezultat Meditacije prakse i njihovi rezultati, slede
rezultate Magike, dao je naem
studentu shvatanje Univerzuma
koje je bilo isto mentalno. Sve je
bilo udo za um. On jo nije
shvatao da je ovo shvatanje
razorno; ali ga je uinilo
skeptinim i indiferentnim za sve
to se dogaalo. Ti ne moe
stvarno da bude impresioniran
neim za ta zna da nije nita
vie nego jedna od tvojih
sopstvenih misli. Svaki dogaaj
moe da bude protumaen kao
misao, ili kao odnos izmeu dve
misli. U praksi ovo dovodi do
duboke ravnodunosti, uda
postaju neto obino. Ali ta bi
bilo zapanjujue za svetenika
koji, stavljajui naforu na svoj
jezik, nae svoja usta puna
krvavog mesa! U periodu pisanja,
oigledno je u koju svrhu je na
student doveden u ovo stanje.
Ono nije bilo za Magiara, niti za
mistiara, ono je bilo za
militantnog lana tamparske
Asocijacije Racionalista jer je
uinjeno veliko Otkrovenje. Za
njega je bilo neophodno da se
dokae da je tu bila stvarna istina
Svetilita, da je tu bilo trezveno
ozbiljno telo Adepata. Nije vano
da li su ovi Adepti inkarnirani ili
bez fizikog tela, ljudski ili
boanski. Jedina stvar za
izlaenje je da tu treba da budu

POGLAVLJE V.
Rezultati Povlaenja.

17

svesna Bia u posedu najdubljih


tajni Prirode, zavetovana da
uzdignu oveanstvo, ispunjena
Istinom, Mudrou i Razumevanjem.

suoen sa nekom tekoom prava


osoba je trenutno dola da ga rei,
bilo u dolinama vajcarske,
planinama
Meksika,
ili
dunglama Istoka.
U ovom periodu svog
ivota on bi prezrivo odbio ideju
kao fantastinu. On je morao jo
da ui priu o Balaamu i njegov
proroki magarac je mogao da
bude doslovno istinit. Jer velika
Poruka mu je dola, ne kroz usta
neke osobe sa nekim pretenzijama na neko znanje o ovoj ili
nekoj drugoj vrsti, ve kroz
praznoglavu
enu
drutva.
Otvorene injenice o ovom
otkrivenju moraju da budu saeto
izloene u novom poglavlju.

To je praktino dokazivanje
postojanja individua ije znanje i
mo, iako nepotpuni - jer je
priroda Znanja i Moi takva da
oni ne mogu nikada da budu
potpuni, poto same ideje sadre
nedostatke - ipak su ogromno
vei nego ita poznato ostatku
oveanstva.
O takvom telu je na
student uo u "Oblaku iznad
Svetilita"; pristup njihovom
svetilitu bila je vodea nada
njegovog ivota. Njegova rana
postignua su vie teila da
potresu njegovo verovanje u
postojanje jedne takve organizacije. On jo nije proraunao
dogaaje svog ivota; on jo nije
naslutio pravac i odredio nameru
nadahnjujui njihov oigledno
promenljivi pravac. Moda je bilo
sluajno da svaki put kada je bio

POGLAVLJE VI.
Veliko Otkrovenje.
Uspon
ZVERI 666.
9 = 2
Procenjeno je da je
najbolje da se pretampa onako
kako stoji u opisu ovih stvari koje
su originalno skupljene za "Hram
Kralja Solomona". (Equinox Tom
I, Br. VII, strane 357-386.)
SVETENIK.
Pri
otvaranju
ovog
najvanijeg dela Frater P.-ve
karijere, mogli smo da se
sretnemo sa kriticizmom neraz-

18

umnog jer se vie bavi sa


njegovim odnosom sa drugima
nego
sa
njegovim
linim
postignuem, to nema mesta u
ovoj knjizi.
Takav kriticizam je zaista
upalj. Zaista, dogaaji koje
upravo zapisujemo su zauzeli
mesto na nivoima materijalnog ili
se granie sa njima; zaista, tako je
nejasna
svetlost
po
kojoj
koraamo da mnogo toga mora da
bude ostavljeno u sumnji; zaista,
mi dosad nemamo najvee
mistino postignue da bi ga
zabeleili; ali s druge strane
smatramo da Peat koji je
stavljen na Postignue sam moe
da bude podesno zapisan u prii o
tom Postignuu, i da nema koraka
u napretku koji je znaajniji nego
onaj kada je reeno aspirantu:
#Sada kada si ti u stanju da ide
sam, neka tvoja prva briga bude
da upotrebi tu snagu da
pomogne drugima"! Tako je
veliki dogaaj koji upravo
opisujemo, dogaaj koji e
dovesti, kao to e vreme
pokazati,
do
uspostavljanja
Novog Neba i Nove Zemlje za
sve ljude, nosi najjednostavniju i
najskromniju masku. Tako esto
bogovi dolaze obueni kao seljaci
ili kao deca; ta vie, ja sam
sluao njihove glasove u kamenju
i drveu.
Ipak, ne smemo da
zaboravimo da ima osoba tako
senzitivnih i tako lakovernih da
su
one
u
sve
uverene,
pretpostavljam da ima gotovo to-

liko kreveta na svetu koliko ima


ljudi; ipak za Protestanta svaki
krevet sakriva svog Jezuita. Mi
imamo "Milton sastavlja bebine
stihove" a "Lok razmilja brbljajui", boanska otkrovenja koja
bi okirala inteligenciju ovce ili
Saksonca; i nalazimo ove
uspravne i odbranjene vetinom i
hrabrou.
Stoga,
poto
objavljujemo boansko otkrovenje
uinjeno za Fra. P., od najmanje
vanosti je da bi trebalo da
studiramo njegov um kakav je bio
u vreme Otkrivanja. Ako mi
naemo da je to um nervnog
bolesnika, mistika, osobe koja je
podlona, mi emo potceniti
otkrovenje; ako on bude onaj
duevno zdravog oveka sveta,
mi emo njemu pridati vei
znaaj.

Ako neki prljavi Alhemiar izae


iz svoje laboratorije, i objavi
Trubei svima da je napravio
zlato,
ljudi
sumnjaju;
ali
preobraanje u spiritualizam profesora Lombrosoa ostavilo je
veliki utisak na one koji nisu
shvatili da njegova kriminologija
nije bila nita drugo sem

19

nagomilana obmana bolesnog


mozga.
Tako emo nai da je A\
A\ suptilno pripremao Fra. P.
preko dve godine obuke u
racionalizmu i nepristrasnosti za
Njihovu poruku. I nai emo da
su Oni tako dobro inili radei
Svoj posao da je on odbio poruku
za jo pet godina, uprkos mnogih
udnih dokaza njene istine. Mi
emo nai ak i da je Fra. P.
morao da bude ogoljen nezatien
od sebe pre nego to je mogao
delotvorno da prenese poruku.
Bitka je bila izmeu
itave njegove mone volje i
Glasa Brata koji je govorio
jednom, i ula opet u Njegovu
tiinu; a to nije bio Fra. P. koji je
imao pobedu.
Ostavljamo Fra. P.-a u
jesen 1901.g. kada je imao znatan
napredak u Yogi. Primeujemo
da je 1902.g. malo radio ili nita
na Magiji i Misticizmu. Tumaenje okultnih pojava koje je
posmatrao iskljuivo ga je
okupiralo, i njegov um je bio sve
vie i vie privuen ka materijalizmu.
ta su pojave? on se
upitao. O noumenonu ne znam i
ne mogu da znam nita. Sve to
znam je, koliko znam, samo
modifikacija uma, faza svesti. A
misao je luevina mozga.
Svesnost je funkcija mozga.
Ako je ova misao
oigledno poreknuta, "A ta je
mozak? Pojava u umu"!, to je

imalo malo uticaja na njega.


inilo se da je njegov um jo
neuravnoteen (za sve ljude su
neuravnoteeni dok ne preu
Bezdan), da je bilo vanije da
insistira na materiji nego na umu.
Idealizam je proizveo takvu bedu,
bio je otac svake iluzije, nikada
nije doveo do istraivanja. Pa
ipak, ta preostaje? Svaki akt ili
misao je determinisana beskrajnou uzroka, rezultanta je
beskrajnosti sila. On je analizirao
Boga, video je da je svaki ovek
imao stvorenog Boga po svojoj
sopstvenoj slici, video je divljaka
i ljudodera Jevrejina odanog
divljaku i ljudoderu Bogu, koji
je naredio silovanje devica i
ubijanje male dece. Video je
plaljive stanovnike Indije, rase
koje se neprestano mole za svako
razbojniko pleme, pronalazak
mekunog Vinua; dok, pod istim
imenom, njihovi osvajai oboavaju ratnika, osvajaa Demonskih
Labuda. Video je cvet zemlje za
sve vreme, ljupke Grke, sa
ljupkim bogovima koje su
pronali. Video je Rim, sa svojom
snagom kako je odan Marsu,
Jupiteru i Herkulesu, u svom
opadanju kako se okrenuo
jalovom Attisu, pogubljenom
Adonisu,
ubijenom
Ozirisu,
raspetom Hristu. On je mogao
ak i da prati u svom sopstvenom
ivotu svaku aspiraciju, svako
posveenje, kao odraz svojih
fizikih i intelektualnih potreba.
Video je, takoe, ludost sveg
ovog povrnog naturalizma. uo

20

je Boersovu i Britansku molitvu


istom Protestanskom Bogu, i palo
mu je na um da bi rani uspeh
prethodne pre mogao da bude
naknada superiorne hrabrosti
nego superiorne molitvene moi,
a njihov eventualni poraz
okolnosti da su oni mogli da
dovedu samo 60 000 ljudi protiv
etvrt miliona. Video je, takoe,
lice oveanstva uprljano sopstvenom krvi koja je kapala iz
pijavica religije uvrenih za
svoje hramove.
U svemu ovome on je
video oveka kao jedinu stvar za
koju je vredno da se dri; jedina
stvar koja je trebalo da bude
"spaena", ali takoe jedina stvar
koja bi mogla da se spasi.
Sve
ovo
imao
je
postignuto, zatim se odrekao.
Intuicije Kabale su bile odbaene
iza njega sa osmehom na njegovu
mladalaku ludost; magija, zaista,
nije vodila nigde; Yoga je postala
psihologija. Za reenje svojih
originalnih problema univerzuma
on je gledao na metafiziku;
posvetio je svoj intelekt kultu
apsolutnog razuma. Poeo je jo
jednom sa Kantom, Hjumom,
Spenserom, Hakslijem, Modslijem,
Manselom,
Fihteom,
elingom, Hegelom, i mnogim
drugima; kao da jedno vreme
svog ivota nije bio ovek? Imao
je suprugu; znao je svoju dunost
prema rasi, i za svoj stari posao
uz to. On je bio putnik i sportista;
vrlo dobro, dakle, proivi to!
Tako ga nalazimo da od No-

vembra, 1901.g. nije praktikovao


neku
vrstu
do
Prolene
Ravnodnevice 1904.g. sa izuzetkom uzgredne sedmice u leto
1903.g., i jedne pokazne igre
magike u Kraljevoj Dvorani
Velike Piramide u Novembru,
1903.g., kada je svojim invokacijama ispunio tu dvoranu
sjajem pune meseine. (Ovo nije
bila subjektivna iluzija. Svetlost
je bila dovoljna za njega da pri
njoj ita ritual.) Samo da
zakljuimo, "Tamo, ti vidi to?
ta je dobro od toga"?

Nalazimo ga kako se penje na


planine, kliza se, peca, lovi
krupnu divlja, ispunjuje dunosti
supruga; nalazimo ga u antipatiji
sa svim oblicima spiritualne misli
i rada koji oznaavaju razoaranje.
Ako ovek grekom ide
pogrenom planinom, to moe
da se dogodi, ne postoje lepote te
planine
koje
mogu
da
kompenziraju razoaranje kada je
greka otkrivena. Lea je zaista
moda bila divna devojka, ali
Jakov nije mario za nju nakon

21

onog uasnog buenja naavi


njeno lice na jastuku kada, nakon
sedam godina muke, je poeleo
oekivanu Rahelu.
Tako Fra. P., posle pet
godina igranja na pogrenu kartu,
sasvim je izgubio interesovanje
za te stvari tako da je bavljenje
njima bilo zavreno. On moe
sebi da dopusti malo ljudskog
ponosa: "Vidi, Dek, to je grana
na koju sam urezao svoje ime
kada sam bio deak"; ali jednako
je video u umi samo Drvo
ivota sa zlatnim plodom
Venosti na svojim granama, on
nije uinio nita vie sem to je
podigao svoju puku i ustrelio
goluba koji je leteo tamo amo
kroz lie.
O ovom "povlaenju od
vizije" dokaz nije samo izvodljiv
iz odsustva svih okultnih
dokumenata u njegovom dosijeu,
i iz potpune okupacije njegovog
ivota u spoljnjim i svetovnim
dunostima i zadovoljstvima, ali
je uinjen neospornim i emfatinim pozitivnom evidencijom
njegovih spisa. Od ovih imamo
nekoliko primeraka. Dva su
dramatizacije Grke mitologije,
predmet nudi svaku mogunost
okultisti. Oba su upadljivo bez
nekih takvih aluzija. Imamo isto
tako malu knjiicu, "Rosa
Mundi", u kojoj su radosti iste
ljudske ljubavi opisane bez
priguenih boja mistine emocije.
Dalje, imamo komad, "ovek
koji jede Boga", u kome je
Poreklo Religije, kako su ga

shvatili Spencer i Frazer,


dramatino prikazano; i konano
imamo satiru, "Zato je Isus
Plakao", estoku, cininu i brutalnu u svojoj proceni drutva, ali
bez brige za neki lek za njegove
bolesti.
Kao da je bila izbrisana
itava prolost oveka sa itavom
njegovom aspiracijom i postignuem. On je video ivot (po
prvi put, moda) obinim
ljudskim oima. Mogao je da
shvati cinizam, mogao je da
shvati romantiku; sve izvan bila
je tama. Srea je bila posteljni
drug prezira.
Saznajemo da je, kasnije
1903.g., nameravao da poseti
Kinu sa sportskom ekspedicijom,
kada ga je neka sasvim obina
komunikacija izmeu njega i
supruge navela da to odloi.
"Hajde da ubijemo neto za
mesec ili dva", rekao je on, "i ako
si u pravu, vratiemo se
negovateljicama i doktorima".
Tako ih nalazimo u
Hambantota-u, jugoistonoj provinciji Cejlona, okupiranih samo
bufalom, slonom, leopardom,
azijskim jelenom, i stotinama
drugih predmeta lova.
Ovde umeemo izvode iz
dnevnika, zaista oskudna produkcija - posle onoga to smo videli
od njegovog prethodnog zapisa
na Cejlonu.
itave sedmice prolaze
bez rei; veliki ovek je igrao
brid, poker, ili golf!

22

modi Evropska. Kua zauzima


ugao. Ne seam se njene
orijentacije;
ali,
kako
se
pojavljuje iz instrukcija za
prizivanje Horusa, jedan prozor
hrama je otvoren prema Istoku ili
Severu. Stan je bio od nekoliko
soba na prizemlju, dobro
opremljen u Anglo-Egipatskom
stilu. Bio je izdat od firme
nazvane Congdon & Co.
Soba je bila gostinska
soba oiena od lomljivih
prepreka, ali ne i drukije
pripremljena da slui kao hram.
Ona ima dvostruka vrata,
otvorena prema hodniku prema
Severu i vrata prema Istoku koja
vode u drugu sobu, trpezariju,
mislim. Ona ima dva prozora
otvorena prema Gradu, prema
Jugu, i pisai sto prema zidu
izmeu njih.
3. Ljudi.
A. Ja lino, u dobu od 28
1/2. U dobrom zdravlju, privren
vankunim sportovima, naroito
planinarenju i lovu na krupnu
divlja. Adept Major A\ A\, ali
umoran od misticizma i nezadovoljan Magikom. Racionalista,
Budista, agnostik, antiklerikalni,
antimoralni, Torijevac i Jakobita.
Igra aha, prvoklasni amater,
sposoban da igra tri igre simultano vezanih oiju. Posveen
itanju i pisanju. Obrazovanje:
privatne guvernante i tutori,
osnovna kola Habershons at St.
Leonards, Saseks, privatni tutori,
privatna kola 51 Bateman St.,
Kembrid, privatni tutori,

Zapis od 19-og Februara glasi


kao da je nameravao da bude
interesantan, ali je praen onim
od 20-og Februara. Ipak je
izvesno da je 14-og Marta
posedovao stan na spratu u Kairu
- u pravo vreme!
Moe li patos da ide
dalje? Tako da je unoenje 16-og
Marta datirano u Kairu.
(Nae beleke su date u
okruglim zagradama.)
II
Ja u da napravim ono to mogu
da nazovem inventarom opreme
Hrama, okolnosti sluaja. Ja u
opisati stanja pojave kao da je
ona bila neki drugi neobjanjeni
dogaaj u prirodi.
1. Vreme.
Poglavlje I je napisano
izmeu Podneva i 1 sat po podne
8. Aprila 1904.g.
Poglavlje II izmeu
Podneva i 1 sat po podne 9.
Aprila 1904.g.
Poglavlje III izmeu
Podneva i 1 sat po podne 10.
Aprila 1904.g.
Pisanje je poelo tano
na otkucaj sata, i zavrilo se tano
sat kasnije; bilo je potpuno
uurbano, bez pauza neke vrste.
2. Mesto.
Grad je bio Kairo.
Ulice, ili radije ulica, se ne
seam. Postoji Mesto gde se
ukrta etiri ili pet ulica; ono je
blizu Boulak Muzeja, ali prilino
dug put od Pastirove. etvrt je po

23

Yarrows kola, Streatham, blizu


Londona.
Malvern
Koled,
Tonbridge kola, privatni tutori,
Eastbourne Koled, Kraljevski
Koled, London, Trinity Koled,
Kembrid.
Moralnost - Seksualno
moan i strastan. Jako muevan
prema enama; bez nekog slinog
podsticaja prema mom polu.
Moja strast prema enama je
veoma nesebina; glavni motiv je
da im pruim zadovoljstvo. Otuda, jaka ambicija za razumevanje
enske prirode; u ovu svrhu,
identifikujem sebe sa njihovim
oseanjima, i upotrebljavam sva
sredstva koja su prikladna.
Imaginativan, suptilan, nenasit;
itavi posao je samo nezgrapni
pokuaj da se ugasi e due. Ova
e je zaista bila moj jedini
vrhovni Gospod koji usmerava
sve moje radove bez doputanja
nekim drugim pobudama da utiu
na to makar i najmanje.
Strogo umeren u piu
nikada nisam bio ak ni blizu
pijanstva. Lagano vino je moj
jedini oblik alkohola.
Opta
moralnost
moralnost normalnog aristokrate.
Oseaj pravde i pravinosti je tako senzitivan, dobro
uravnoteen i potinjen da je
gotovo opsesija.
Velikoduan, pod pretpostavkom da nisam podozriv jer
sam bio prevaren: "tvrdica u
sitnim stvarima, a preterano
izdaan u krupnim sumama".
Rasipnik, bezbrian, ne i kockar

jer sam cenio pobedu u igrama


vetine, koje su laskale mojoj tatini.
Ljubazan, nean, pun
ljubavi,
sebian,
uobraen,
bezbrian i oprezan naizmenice.
Nesposoban da budem
zlopamtilo ak i zbog najteih
uvreda i povreda; ipak uivam da
nanosim bol zbog njega samog.
Mogu da napadnem bezazlenog
stranca, i da ga svirepo muim
godinama, bez oseanja najmanje
mrnje prema njemu. Zaljubljen u
ivotinje i decu, koji uzvraaju
moju ljubav, gotovo uvek.
Smatram pobaaj najsramnijim
oblikom ubistva, i mrzim drutvene zakonike koji ga ohrabruju.
Mrzim i prezirem moju
majku i njenu porodicu; volim i
potujem mog oca i njegovu.
Kritini dogaaji u mom
ivotu. Prvo putovanje izvan
Engleske, 1883.g. Otac umro 5.og Marta 1887.g. Albuminuria
zaustavila
moje
kolovanje,
1890.-92.g. Prvi seksualni odnos,
verovatno 1889.g. Isto sa enom
Mart, 1891.g. (Torquay - devojka
iz pozorita). Prvo ozbiljno
penjanje na planinu, na Skye,
1892.g. ("Vrh planinskog venca"
od Sgurr-nan-Gillean-a.) Prvi
Alpski uspon, 1894.g. Primljen u
Vojni Red Hrama ponoi, 31.
Decembar 1896. Primljen u
stalnu slubu u Hram ponoi, 31.
Decembar
1897.
Kupljena
Boleskine, 1899. Prvi Meksiki
uspon, 1900.g.

24

Traim nove "Grehe" do Oktobra,


97.g., kada me je jedan od njih
saterao u kripac, i pomogao mi
da iskusim "Trans Patnje".
(Percepcija Nestalnosti ak i
najveeg ljudskog strem-ljenja.)
Ja sam prizvao pomo, Uskrs,
98.g.
Iniciran u Hermetiki
Red Zlatne Zore, 18. Novembar
98.g. Poeo sam da izvodim
Abramelinovu Operaciju, 1899.g.

Prvi veliki lov, 1901.g. Prvi


Himalajski
uspon,
1902.g.
(Chogo Ri, ili "K2" ekspedicija.)
Oenjen u Dingwall-u, kotska,
12. Avgust 1903.g. Medeni
mesec u Boleskine, zatim u
Londonu,
Parizu,
Napulju,
Egiptu, Cejlonu, i nazad u Egipat,
Helwan a zatim Kairo na poetku
1904.g.
Moja "okultna" karijera.
Roditelji Plymouth Brat-stvo,
iskljuivo. Otac pravi P.B. i stoga
tolerantan prema svom sinu.
Majka je postala P.B.
samo da ga zadovolji, moda da
ga uhvati, i tako je sitniarski
fanatina.
Posle njegove smrti bio
sam zlostavljan sa bezoseajnom
istrajnou, dok nisam rekao: Zlo,
budi ti moje dobro! Potajno sam
praktikovao pakost kao magijsku
formulu, ak i kada je bila
neukusna; n.p. ja bi se uunjao u
crkvu mesto gde moja majka ne
bi ula na pogrebnoj slubi njene
najvoljenije sestre. Otvoreno
ispunjen gnuanjem kada mi je
pubertet dao moralni oseaj.

Iniciran u Red R.R. et A.C.,


Januar, 1909.g. Postigao 33
Slobodnog zidara, 1900.g. Poeo
Yoga prakse, 1900.g. Postigao
prvu Dhyana-u, 1. Oktobar
1901.g.
Napustio svaki ozbiljni
okultni rad svake vrste, 3.
Oktobar 1901.g., i nastavio na
ovom putu rada do Jula, 1903.g.,
kada sam uzaludno pokuao da
prisilim sebe da postanem Budistiki Samotnik Zemljovlasnik
Visija.
Brak je bio neprekinuti
seksualni razvrat do vremena
pisanja Knjige Zakona.

25

(odlomak preuzet iz knjige Drugi Mesija)

Bili smo veoma uzbueni onime


to smo do tada otkrili. Ustanovili
smo da postoje ljudi koji su bili
upleteni u osnivanje reda Vitezovi templari i otkrili smo na koji
su nain oni znali to je bilo
skriveno ispod ruevina Herodova hrama. Sledee to smo
morali uiniti bilo je ustanoviti
koju su veru templari prihvatili, a
zbog koje ih je Crkva unitila pod
optubama za jeres. O tome se
tokom godina mnogo raspravljalo, a budui da smo bili
otvoreni za razliite predloge,
naili smo na zanimljivo objanjenje prema kojemu se s
templarima povezuje poreklo

tarot karata. Niko od nas nije bio


zainteresiran za tarot pa smo
gotovo zanemarili tu ideju. Ali,
kako smo se i pre suoavali s
neobinim preokretima u naoj
istrazi, ustvrdili smo da bismo je
ipak trebali razmotriti.
Ubrzo nam je bilo drago to smo
odluili odvojiti svoje vreme da
prouimo te karte za proricanje.
Tvrdi se da su templari usvojili
istonjaku metodu pripovedanja
pria pomou karata, koje su
mogle imati nekoliko razliitih
verzija zavisno o nainu na koji
se karte meaju i dele.

26

Tarot se sastoji od pedeset i est


karata, koje se nazivaju "mala
arkana", te imaju dvadeset i dve
oslikane karte pod imenom "velika arkana". Upravo je mala
arkana postala temeljem savremenih karata, koje se sastoje od
sledeih boja - tap (tref), pehar
(srce), ma (pik) i pentagram
(karo). Izvorno je bilo etrnaest
karata: etiri figure - Kralj,
Dama, Vitez i Deko - te karte s
brojevima od jedan (as) do deset.
etiri karte koje nedostaju u
dananjemu nizu od pedeset i dve
karte jesu vitezovi u svakoj boji.
Te su karte nestale iznenada
nakon progona templara, kada je
Crkva odluila unititi sve to je
imalo veze s tim redom.

Na temelju toga zakljuujemo da


su neki templari nakon hvatanja
priznali kako su te karte sluile
poput kodiranih simbola kojima
se prenosilo tajno uenje tik pred
oima Crkve.
Velika arkana se nazivala i nizom
"aduta", odnosno "veih tajni", a
samo je karta Lude uspela opstati
do danas u obliku "dokera".
Tvrdilo se da luda predstavlja
poetnika na poetku putovanja
prema prosvjetljenju.
Hranski su sveenici odluili
ukloniti i dvadeset jednu kartu
"veih tajni" jer su verovali kako
one skrivaju jeretinu poruku.
Drugo ime tih karata, "aduti",
dolazi od raskone predstave koja
se odravala u drevno doba, a
koja se na latinskome nazivala
trijumf. U sreditu te predstave
bila je pria o svetome kralju ili
nekome drugome slavljenom
junaku, koja se povezivala s
boginjom Itar i njezinim umrlim
i uskrsnulim suprugom Tamuzom. Od kada su uklonjeni aduti,
prilikom igranja razliitih kartakih igara mora se obeleiti
jedna od etiri preostale boje kao
privremeni adut.
Crkvu je najvie vreala karta
Velike sveenice, koja se naziva i
- enski papa.
Poznato je, koliko god to
neobino zvualo, da se u
razdoblju ranohrianske crkve
verovalo kako je prvi papa bila
sv. Marija Magdalena, a ne sv.
Petar, koja je duhovnu vlast
dobila izravno od Isusa. U

Velika arkana sastoji se od


dvadeset i dve slikovne karte s
brojevima. Te karte, osim jedne
od njih, tajanstveno su nestale
otprilike kada i vitezovi male
arkane jer ih je Crkva smatrala
"merdevinama koje vode do
pakla" odnosno "avoljim molitvenikom".

27

Evanelju po Filipu saznajemo da


je od svih svojih sledbenika Isus
najvie voleo upravo nju:
"...(Spasitelj je vo)leo Mariju
Magdalenu vie od (svih)
ueni(ka i) esto joj je Ijub(io)
(usta). Ostali (uenici) su im doli
(i pos)tavili (mu zaht)eve. Rekli
su mu: 'Zato je voli vie nego
sve nas?' Spasitelj im odgovori:
'Zato ne volim vas tako kao
nju?"

temelju
navedenoga
jasno
proizlazi da se izmeu Petra i
Marije Magdalene vodila borba
za prevlast. U dokumentu Pistis
Sofija Petar se tui da Marija
dominira u razgovoru s Isusom i
time istiskuje Petra i ostale muke
apostole, koji imaju pravo
prvenstva. Petar moli Isusa da je
uutka, ali ga ovaj odmah
ukorava. Nakon toga Marija
Magdalena priznaje Isusu da se
boji razgovarati s Petrom: "Petar
me tjera da oklevam; bojim ga se
jer on mrzi ene." Isus joj
odgovara da svatko koga nadahne
Duh, bio to mukarac ili ena,
ima boansko pravo da govori.
Dakle, moemo shvatiti zato je,
hiljadu godina nakon to je u
saboru u Nikeji uspostavljena
rimska vera, poslednje to je
Crkva elela prihvatiti bio
podatak koji je osporavao njihovo
pravo apostolskoga naslea preko
Petra. Rimokatolika crkva rasla
je na ideji o prevlasti mukaraca
nad enama, a ak i danas
smetnju Vatikanu predstavlja sve
vea liberalizacija drugih crkava
koje priznaju ene kao svetenice.
Znali smo da su ta prva
hrianska uenja koja nisu
stizala iz Rima, sadravala posve
drugaije stavove o ulozi ena.
Keltska crkva, iji koreni seu od
aleksandrijskoga hrianstva preko Irske, kotske, Walesa i
severne Engleske isticala je da
ene imaju jednako pravo biti
delom svetenstva, a takav stav
zadrala je sve do 625. god. Po

U Evanelju po Mariji saznajemo


da je njoj bilo povereno mnogo
vie vizija i saznanja od Petra. U
drugome dokumentu, takozvanome
Spasiteljevu
dijalogu
opisana je kao najvea od svih
apostola: "...ena koja je znala
Sve". Rimska crkva je odbacila
evanelja koja izjednaavaju
ulogu ena i mukaraca, pod
optubama da su gnostika, ali na

28

istoriji, koji se odnosio na ulogu


Marije Magdalene. Mladi Bernard od Clairvauxa bio je toliko
zadivljen istorijom toga prvoga
pape da je utemeljio kult Crne
Device, koji je isticao da je
Marija Magdalena imala crnu put
i da je bila Isusova nevesta.
Bernard je sastavio tristo
propovedi posveenih retku iz
Salomonove
Pesme
nad
pjesmama (1:5), koji glasi:

Hristu. Tada je na crkvenome


saboru u Whitbyju postala delom
Rimokatolike crkve. Zabeleeno
je da su prvi crkveni oci priznavali vlast Marije, ali su je
kasniji crkveni istoriari prikazivali kao razvratnicu.

"Crna sam ali


jeruzalemske..."

lijepa,

keri

Kult koji je utemeljio Bernard


uticao je na drugaiji stav o
enama, koje su u dvanaestome
veku uivale potovanje i prvi put
su odreena dvorska ljubavna
pravila.
Dvesto godina nakon Bernarda, u
doba kada je Crkva uklonila kartu
papise, poele su kruiti prie o
tome kako je ne tako davno
postojao enski papa imena
Ivana. Papa Ivana, govori pria,
bila je Engleskinja koja se
zaljubila u benediktinskoga redovnika s kojim je pobegla u Atenu
preruena u mukarca. Nakon
smrti svojega ljubavnika ponovno
se preruila u mukarca i postala
svetenikom, zatim kardinalom i
konano papom Ivanom VIII. No,
na veliku sramotu Crkve, umrla
je na porodu tokom papske
procesije.
Iako ne postoji ni jedan dokaz za
tu priu, u nju veruje sama Crkva
kao i javnost. Njezin kip i danas

Poznato je da je oprost greha,


kakvo su praktikovali templari
bilo neuobiajeno. Templarski
preceptor Radulphus de Gisisco
izjavio je da se ono davalo na
francuskome, a ne na latinskome
jeziku:
"Molim Boga da nam oprosti
grehe kao to je oprostio sv.
Mariji Magdaleni..."
ini se da je Marija Magdalena,
razvratnica koja je postala velikom svetenicom, imala centralno znaenje za templare.
Na ovome mestu u naoj istrazi
naili smo na jo jedan mali, ali
veoma znaajan preokret u

29

stoji meu papinskim bistama u


katedrali u Sieni, a pod njim se
nalazi natpis "Johannes VIII,
femina ex Anglia" (Papa Ivan
VIII., Engleskinja).
Vatikan je oito bio veoma
uznemiren takvim priama i uveo
je mere osiguranja kako se isti
skandal vie nikada ne bi
ponovio. Odreeno je da svi
kardinali, kao kandidati za
novoga papu, moraju goli ispod
svojih haljina sesti na posebno
izraenu stolicu, koja je bila
uzdignuta i otvorena poput toaletne daske, a ispod koje su
stajali njihovi kolege koji su im
pri tome pregledali genitalije. Nakon toga se donosila slubena
presuda: Testiculos habet, et bene
pendentes - Ima testise i dobro
vise!
Karta papise ponekada se
nazivala i "Ivana", ali injenica
da je ta karta postojala i pre

pria o Ivani upuuje na pomisao


da su templari posedovali drevne
dokumente koji su opisivali
Mariju Magdalenu kao prvoga
pravoga papu. U nekim verzijama
karata za tarot ona je prikazana
kako sedi i u ruci dri svitak, a uz
nju se sa svake strane nalazi
jedan stub; leva joj je ruka crna i
oznaena slovom "B", a desna
ruka slovom "I". Iz toga jasno
proizlazi da je Velika svetenica,
ili Papisa, jednako povezana s
dva stuba - Boazom i Jakinom koji su stajali na ulazu u Jahvin
unutranji hram u Jeruzalemu, a
danas
ukraavaju
masonske
hramove.

30

Budui da povrina nema kraja,


ta tvorevina koja ima oblik broja
osam dugo je vremena predstavljala simbol smrti i uskrsnua, dok danas oznaava venost.

Mehanizam koji podupire veliku


arkanu jest traka Mobius: jednostavna
tvorevina
dvodimenzionalne povrine sa samo
jednom stranicom. Traka Mobius
moe se izraditi pomou dugake
papirnate trake, iji se krajevi
meusobno uvijaju pod uglom od
sto osamdeset stepeni i nakon
toga se spajaju, ime nastaje
jedna povrina.

31

unutranji put skrivenih uenja, a


ukljuuju niz karata, od karte
Pravde do karte Suda. Poslednja
karta, karta Sveta (broj 21)
povezuje se s prvim krugom i
tako simbolino pokazuje kako se
skrivena uenja vraaju u
normalan ivot.
Naroito su nam bile zanimljive
etvrta i dvanaesta karta tarota jer
obe prikazuju mukarca s jednom
nogom prekrtenom preko druge,
ispruene noge. Iako to moda
nee zvuati veoma neobino,
otkrili smo kako strunjaci tvrde
da je takav poloaj tela "krucijalan" u simbolizmu tarota.
Prikazan na karti Cara i
Obeenoga ovjeka - lika koji visi
na krstu obeen o svoje desno
stopalo, dok mu je leva noga
podvijena pod desnu. Takav
poloaj tela imao je veliko
znaenje i kod templara, koji su
pokapani
nogu
postavljenih
upravo na takav nain. Noge su
prekrtene u obliku slova "x", to
je jedan od oblika slova "tau",
posljednjega slova hebrejskoga
alfabeta, koje simbolizuje smrt.
Raskonije grobnice nekih od
vodeih templara bile su ukraene
rezbarijama s likovima u takvome
poloaju ili izrezbarenim kipovima u prirodnoj veliini, koji
prikazuju telo umrloga, koji je
pokopan na takav nain.

Pria koju pripovedaju te karte


kada se poloe u takav oblik
potpuno se suprotstavlja uenjima
ortodoksnoga hrianstva. Tarot
pouava jevrejsko i templarsko
verovanje prema kojemu Luda
(koja predstavlja poetnika) moe
postii spasenje vlastitim delima
bez posredstva Isusa ili njegove
Crkve, dok Crkva ui da se milost
Boja moe primiti samo verom u
Isusa Hrista.
Prvi krug je Sunev krug dana, a
sadri karte od Lude (broj 0) do
Pustinjaka (broj 9), koje se
pomiu u smeru kazaljke na satu
izvan kruga i predstavljaju
normalan svet koji vide svi ljudi.
Deseta karta, Kolo sree, prelazi
preko prvoga kruga i ulazi u
drugi, odnosno Meseev krug, u
kojemu su karte poloene licem
prema povrini i predstavljaju

Kada poetnik (Luda) prilikom


inicijacije prima upute, saznaje da
se svaka karta koja se nalazi u
zemaljskome krugu jednako
podudara s kartom u tajnome

32

krugu. To se uoava prema


injenici da je iznos svih sparenih
karata dvadeset, pa je karta
Svetenika (Hijerofanta) odnosno
Pape (broj 5) povezana s kartom
avola (broj 15). Iako svrha toga
nikako nije bila vreati papinstvo,
nimalo ne zauuje da je Crkva
elela unititi te karte kada je
otkrila da se takve povezanosti
skrivaju u tarotu.

zidarstvo nasledilo red i osnovni


obred od kotskih vitezova
templara, pa smo oekivali da e
templarski Veliki majstor na
slikama biti prikazan kako sedi
izmeu dva stupa.
Dok smo razmatrali tu ideju o
karti Svetenika, pala nam je na
um druga zanimljiva veza. Isusov
brat Jakov postao je velikim
svetenikom Jeruzalemske crkve
(nazarenskog pokreta) nakon
Isusova raspea - na temelju toga
hrianski mu naunici daju
naslov prvi "mebakker", odnosno
jeruzalemski biskup. Poznato je
da je Jakov nosio mitru
(biskupsku kapu), koja je nastala
prema uzoru na krunu AmonaRaa, boga-stvoritelja iz grada
Tebe u kojemu su se uobliila
osnovna teoloka naela drevnoga judaizma. Na temelju
drevnoga egipatskoga hijeroglifa
kojim se oznaavalo Amona-Ra,
uoava se kako su regalije
hrianskih biskupa u Jeruzalem
stigle iz Tebe.

Poput karte Papise, karta Pape ili


Svetenika prikazuje kraljevski
lik koji sedi izmeu dva slobodna
stuba. Barbara Walker, veoma
cenjena istraivateljka tarota, o
liku na toj karti tvrdi sledee:
"Njime se sigurno nije nameravalo upozoriti na hriansku
ortodoksnost. Neki naunici, koji
su ga izjednaavali s rimskim
papom, to su inili uz mnogo
opreza."
Zanimljivo je i to da se, tvrdi
Barbara Walker, taj lik nazivao i
"Veliki majstor", na temelju ega
smo pretpostavili da ta karta
predstavlja templarskoga Velikoga majstora. Osim toga, bilo
nam je poznato da Veliki majstor
slobodnih zidara i danas sedi na
stolcu nalik na prestolje koje se
nalazi izmeu dva stuba. Tvrdi se
da ti masonski stubovi predstavljaju zapravo stubove koji su
stajali na ulazu u unutranje
svetilite Jeruzalemskoga Hrama
- graevinu u kojoj su obitavali
templarski vitezovi. Na temelju
naih prethodnih istraivanja
znali smo da je Slobodno

33

Naziv "hijerofant" (Chambers


English Dictionary) definie se
kao: "onaj ko objavljuje svete
stvari" - upravo to ini templarski
majstor kada uvodi u red nove
lanove.
Jedino to smo zakljuili bilo je
da su templari sebe smatrali
velikim svetenicima "uskrsnuloga" Jeruzalema, koji su se
vratili
nastaviti
borbu
za
izgradnju sveta koji e odgovarati
Pravome i ivome Najviemu
Bogu, koji e njime vladati.
Upravo na najneverojatnijemu
mestu pronali smo dokaz da su
templari obnovili drevni kult
Svetoga hrama i da su rabinski
judaizam sinagoge i Egipatski
hijeroglif koji prikazuje AmonaRaa, boga-stvoritelja, hrianstvo
smatrali znaajnim, ali iskrivljenim oblicima potovanja Jahve.

Templarski Veliki majstori su,


kao novi veliki svetenici Jahvini,
sedili na prestolu izmeu dva
drevna jevrejska stuba, Mipata
(Boaza) i Cedeka (Jakina),
predstavljajui jedinstvo duhovne
i svetovne vlasti pod nebeskom
vladavinom Jahve. Na glavi su
nosili krunu mebakkera, kao to
ju je nosio i Jakov hiljadu sto
godina pre njih. "Kraljevi Boji"
vratili su se preuzeti ulogu
zdruenih Mesija, koje je Isus
izvorno ujedinio u jednoj osobi.
Karta Svetenika ili Velikoga
majstora u tarotu sigurno sadrava taan opis slube templarskoga Velikoga majstora!
Budui da su templari ponovno
utemeljili svoju drevnu religiju,
bili su samo nominalno odgovorni papi, a potajno su odbijali
njegovu vlast i poricali boanstvenost njihova naslednoga
pretka Isusa Hrista, kojega su,
meutim, verojatno prihvatali kao
proroka-muenika.

34

Templari su konano bili


optueni za jeres, a njihov red je
uniten 1307., dok su njihove
karte za uenje postupno
postajale dostupne javnosti.

Zanimljivo je spomenuti da su
one prestale biti zabranjene samo
devet godina nakon to je prvi put
javno izloeno Torinsko platno,
najprije u Firenci, a zatim u
Nemakoj, Marseille -su, Parizu i
ostalim gradovima Evrope.

Promatrate li kartu Velikoga


majstora, uoit ete mitru i
verojatno pogreno pretpostaviti
da karta predstavlja papu.
Rimokatolika crkva gotovo
sigurno poznaje tajno znaenje
tarota, a dugo je pokuavala
zabraniti vernicima da na bilo
koji nain koriste te karte.

Nakon to smo se uverili da smo


uinili znaajan pomak u otkrivanju prave svrhe vitezova
templara,
vratili
smo
se
prouavanju ostalih karata tarota
u nadi da emo moda pronai
neke druge podatke skrivene u
tim drevnim kartama, koje su
danas postale sredstvo razonode.
Ustanovili smo da su se izvorne
boje - maevi, tapovi, kalei i
pentagrami - poele povezivati s
legendama o gralu, te su na taj
nain predstavljale ma, koplje,
gral i pliticu.

35

(preuzeto iz knjige Pre Faraona)

Ostavtina znanja
Premda su fizike injenice vaan
element pri odgovaranju na pitanja kada, gde i za koga su
graeni drevni gradovi i grobnice,
istorija je vie od paradigme
stvorene uz pomo arheolokih
iskopavanja.
Istorijski se dokazi takoe nalaze
u kulturi i verovanjima; umetnost,
filozofija, religija i nauka pruaju
uvid u narav i um naroda iz
prolosti - u to su verovali i kako
su gledali na svet. Kad je re o
Egiptu, ini se da po pitanju
kulture postoje dve razliite
istorije.

Tu je verzija temeljena na
arheologiji koju uimo u naim
obrazovnim ustanovama, s kojom
su gotovo svi upoznati. Meutim,
postoji i druga, suptilnija verzija
koja se ne temelji na forenzici,
ve na svetim zapisima samih
drevnih Egipana. Prema hijeroglifima uklesanim na hramovima
i spomenicima, oito je da je u
umu Egipana postojala razina
znanja jednako sofisticirana
kakav je na dananji nain
razmiljanja. Koristei nauku i
teologiju, drevni su Egipani
nastojali objasniti fiziki univer-

36

zum, ba kao to mi to nastojimo


danas.

Taj primitivni doivljaj sveta


dobro se uklapa u dananji evolucijski model oveanstva, ali
uvek je bilo i jo uvek ima
naunika koji veruju da je takvo
gledite previe pojednostavljeno
i da filozofske doktrine drevnih
Egipana nisu imale nikakve veze
s animizmom.

Egiptolozi tvrde da se tokom tri


hiljade godina egipatske istorije
potovalo vie od dve hiljade
bogova. Taj golemi panteon
boanstava objanjavao se kao
potovanje ivotinja, te kao
primitivan nain suoavanja s
animistikim prirodnim silama.
Za animizam, dobiven od latinske
rei anima to znai duh ili dua,
veruje se da je bio najstariji
sisitem verovanja oveanstva, te
da potie jo iz ledenog doba. U
animistikim verovanjima, dua
ili duh postoji u svakom objektu,
ivom i neivom. No u buduem
stanju, dua objekta postojae kao
deo bestelesne due, te se smatra
univerzalnom.
Primitivni su narodi verovali da
ljudski ivot proizlazi iz due. Te
su due prikazivali kao maglice
ili senke koje prelaze iz jednog
tela u drugo, prenosi se izmeu
ljudskih bia, biljaka, ivotinja i
neivih predmeta. Tokom devetnaestog i poetkom dvadesetog
veka, naunici su smatrali da su
primitivni ljudi doli do tih
animistikih verovanja kako bi
lake objasnili uzroke spavanja,
snova i smrti. Drugi su naunici
bili uvereni da je poreklo davne
religije bilo vie emotivno i
intuicijsko. Prema toj teoriji,
davni su ljudi potovali neke
neive objekte jer su posedovali
odreene karakteristike, ili su se
inili nekako neobinima pa se
inilo da su ivi.

Prema tim naunicima, koji su


poznati kao simbolisti, drevna
egipatska nauka, umetnost i
filozofija nisu bile zasebne grane,
ve deo holistikog sistema misli.
Njihova nauka, koja je obuhvatala religiju kao i filozofiju, te
koja se izraavala kroz umetnost i
arhitekturu hramova, nije uspostavljena samo radi graanske
dobrobiti, nego da bi odgovorila
na veno pitanje o prirodi
oveanstva. To je bila sveta
nauka. John Anthony West to
istrauje u svojoj dokumentarnoj
seriji Magical Egypt: Sveta nauka
koja je pokretala ili podsticala
gradnju tih hramova ukljuivala
je matematiku, filozofiju, religiju

37

i umetnost, a zapravo nam je


drevni Egipat, moda najvea od
svih drevnih civilizacija, ili
barem drevna civilizacija koja
nam je najdostupnija, ostavio
najvee naslee svete umetnosti i
arhitekture. To je bila dubokoumna doktrina koja je spajala
umetnost, religiju, filozofiju i
nauku u odvojivu celinu, dok su u
naem drutvu umetnost, religija,
filozofija i nauka zasebne discipline s malo ili bez ikakve veze
jedna s drugom.
U drevnom su Egiptu bile
isprepletene, a to znai da nije
postojala umetnost koja nije bila
religiozna, nije postojala religija
koja nije sadravala filozofiju,
nije postojala filozofija koja nije
bila nauna, nije postojala nauka
koja nije bila umetnost. Kad
stojimo u blizini jednog od tih
egipatskih hramova, nalazimo se,
svojom voljom ili ne, u
naruitosti boanstva, ili naela
po kojem je hram posveen, te
svialo li se to nama ili ne, esto
reagujemo sa strahopotovanjem i
divljenjem.

pet hiljada godina, njihove ideje o


bogu i oveku bile su veoma
sofisticirane. Za one koji pokuavaju razumeti sveti ivot Egipana, nezamislivo je da drutvo
koje je tek izilo iz kamenog
doba moe razviti do te mere
ueni svetonazor, upotpunjen
jezikom i simbolizmom, i to tako
brzo.
Egipatski monoteizam
Jedan od prvih egiptologa koji se
pozabavio religioznim i filozofskim
svetonazorom
drevnih
Egipana bio je Ernest Alfred
Thompson Wallis Budge (18571934). Budge je bio kustos za
egipatske i asirske antikvitete u
Britanskom muzeju od 1894. do
1924, kao i profesor na Kristovu
koledu, Sveuilite Cambridge, i
Tyrwhittu. Bavio se irokim
podrujem, te je prikupio veliki
broj koptskih, grkih, arapskih,
sirijskih, etiopskih i egipatskih
rukopisa na papirusima. Takoer
je sudelovao u arheolokim
istraivanjima u Egiptu, Mesopotamiji i Sudanu. No najslavniji je
po prevodu Papyrus of Ani
(Anijev papirus), poznatijem pod
naslovom The Egyptian Book of
The Dead (Egipatska knjiga
mrtvih). Budgeova pisana dela
bila su prve knjige namenjene
studentima, a sastojala su se od
prevedenih tekstova i potpunog
renika hijeroglifa. Takoe su ga
veoma zanimale egipatska kultura, religija, mitologija i obiaji
koritenja magije.

Mogli bismo rei da to


strahopotovanje nije proizvod
nae povodljive mate ili romantike. To je primer visoke razine
svete nauke drevnog naroda. U
simbolistikom nainu razmiljanja, teologija i filozofija drevnog
Egipta bile su iste i potpune, te
svedoe o dugotrajnoj civilizaciji
sa sofisticiranim poznavanjem
fizikog sveta. ak i na poetku
egipatske civilizacije, pre vie od

38

ili svojstvo boanstva. Drugi se


istraivai slau s time.
Egiptolog Moustafa Gadalla kae
da su drevni Egipani verovali u
jednoga Boga koji je bio samozvan, samostojan, besmrtan, nevidljiv, vean, sveznajui i svemogui, a predstavljale su ga funkcije i svojstva "njegove" domene. Ta su se svojstva spominjala
kao neteru (jednina mukog roda:
neter, jednina enskog roda:
netert). Prema njegovu miljenju,
spominjanje bogova i boica je
pogreno tumaenje rei neteru.
Egipani Boga nisu definirali kao
osobu - postavljanjem pitanja
"ko" je Bog. Umesto toga, postavljali su pitanje "ta" je Bog, u
smislu mnogih njegovih znaajki,
svojstava, moi i djela. U okviru
dananje znanosti i filozofskih
spoznaja, to je doista prikladan
nain razmiljanja.
Bog, po definiciji svemogui
izvor fizikog svijeta, zapravo se
nikad ne moe opisati ljudskim
poimanjima. Bog nije ni muko
ni ensko, premda se esto
spominje
kao
"on"
zbog
patrijarhalnih tradicija.
To je pojam izvan dohvata razumevanja. U skladu s tim, Egipani nikad nisu prikazivali Boga,
ve su ga opisivali kroz funkcije i
attribute njegove domene. Jedino
ako poznaje njegova brojna
svojstva, ovek moe upoznati
Boga. Dakle, to vie nauimo o
tim svojstvima, ili neteru, to se
vie pribliavamo boanskom
poreklu oveka. "Daleko od toga
da bi bio primitivan, politeistiki

U svojem delu Egyptian Ideas of


the Future Life (Egipatska poimanja budueg ivota), objavljenom
1901, koje se temelji na prouavanju drevnih egipatskih tekstova, Budge je zakljuio da su
Egipani "verovali u jednoga
Boga, koji je nezavisno postojao,
bio je besmrtan, nevidljiv, vean,
sveznajui, svemogui i nedokuiv; stvoritelj nebesa, zemlje i
podzemnog sveta; stvoritelj neba
i mora, mukaraca i ena, ivotinja i ptica, riba i gmizavih bia,
stabala i biljaka, te bestjelesnih
bia koja su bila glasnici i
ispunjavala njegove elje i rijei."
Meutim, takoe je tano da su
toekom odreenih razdoblja egipatske istorije razvili verovanja
koja su se mogla doivljavati kao
politeistika, osobito od strane
onih koji su dolazili izvana i u
susednim narodima. Budge kae
da ta transcendentna ideja nikad
nije izgubljena, te se reproducirala u njihovim religioznim
tekstovima tokom svih razdoblja.
Moe se initi kontradiktornim,
ili barem zbunjujuim, da su
Egipani verovali u jednoga
Boga, a ipak su prihvatali ideju o
vie bogova. Meutim, uz bolje
razumijevanje njihova jezika,
mogue je shvatiti kako je dolo
do toga. Re to su je naunici
preveli kao "bog" je neter, a
prema tvrdnjama egiptologa i
neovisnog istraivaa iz dvadesetog stoljea, Renea Schwallera
de Lubicza (1887-1961) o kojem
je ranije bilo rei, neter je naelo

39

Zahvaljujui pomnom posmatranju, mogli su identifikovati


odreene ivotinje sa specifinim
svojstvima koje su simbolisale
odreene boanske funkcije I
naela na ist i upadljiv nain.
Drugim rijeima, neka je
ivotinja simbolie odreeni
aspekt boanstva. To je delotvoran nain izraavanja, i konzistentan sa svim kulturama.
Primeri kao to su "tih poput
mia" i "lukav kao lisica" na
moderan nain ilustriraju taj
princip.
To je sutina izraza "slika vredi
hiljadu rei". Simbolista John
Anthony West kae: "Simbol je
briljantan i sofisticiran nain
prenoenja kompleksnih znaenja. Simbolizam omoguuje umu
da intuitivno vidi ono to nije
izravno vidljivo u materijalnom
svetu oko nas. Simbol istodobno
obuhvata odreeni objekt ili
koncepciju, ali i celi niz nevidljivih svojstava i tendencija to ih
objekt utelovljuje."
Simboli aktiviraju drugi deo
mozga, a ne onaj koji se bavi
obinim pisanim materijalima ili
jezikom. Deluju na intuitivnu,
neverbalnu, vizuelnu desnu stranu mozga, koja se bavi prostornim i apstraktnim odnosima,
intuicijom i podsvesnim. To je
deo mozga koji nije ogranien
racionalnim i linearnim nainom
razmiljanja, te moda podruje
uma koje je domain naeg vieg
bia, onoga koje instinktivno
traga za boanskim. Jezik
simbola slui kao most izmeu

sistem verovanja", tvrdi Gadalla,


"najvii je izraz monoteistikog
misticizma." To znai da je neter
aspekt Boga, ali ne celi koncept.
Drugi nain opisivanja netera je
taj da se sastoji od faktora
prirodnog okruenja, kao i od
osobina ljudskih bia. Egipani
su u svojim svetim tekstovima
neteru prikazivali na izrazito
simbolike naine, kao to je na
primer Tot (egipatski Tehuti) koji
je bio prikazan kao ovek s
glavom ptice ibis, predstavljajui
pisanje, mudrost i vreme. Drevni
su Egipani koristili simbolizam,
najee ivotinje i biljke, za
izraavanje svojeg znanja o
prirodnom svetu.

40

Metafizika se uloga akala


odraava u njegovoj ishrani;
akal jede meso koje se raspada,
pretvarajui ga u hranjivu tvar.
Dakle, Anubis predstavlja sposobnost da se otpad pretvori u
korisnu hranu za telo i duu.
Takoe, predstavlja apsolutnu
odanost, a kao takav je prikazan u
prizoru vaganja srca, nadgledajui pravilnost postupka. U ljudskom smislu, Anubis predstavlja
pravilan oseaj za smer u svemu
to radimo, apsolutnu odanost i
sposobnost pretvaranja olova
(otpad) u zlato (neto vredno).
Jo jedan primer kako su
Egipani simbolino koristili
ivotinje je prikaz due, poznate
kao ba, koju je predstavljala ptica
s ljudskom glavom - suprotno od
uobiajenog prikaza neteru (ljudi
sa ivotinjskim glavama). To
predstavlja
boanski
aspekt
zemaljskog. Ba se prikazivala kao
roda, koja je bila poznata po
svojim instinktima za migriranje i
pronalaenje puta nazad kui, kao
i po tome to su je smatrali
pticom koja donosi novoroenad. Budui da se ustrajno vraa
u vlastito gnezdo, ta je ptica
selica savren izbor za prikaz
due.
U samoj sri egipatskog simbolizma i filozofije nalazila se
ideja da u oveku poiva ultimativni prikaz stvorenog univerzuma. Stoga su se njihova simbolika i mere istodobno usklaivale prema oveku, zemlji i
univerzumu. Schwaller je tu
filozofiju nazvao antropokosmi-

dve vrste inteligencije kojima su


obdarena ljudska bia, racionalnom i intuitivnom. Kao
takav, simbol je mnogo vie od
jezika, te podstie saradnju i
sjedinjavanje dveju modanih
polutki. Uz takvo simboliko
gledite na egipatska verovanja,
moe se razumeti kako su
ivotinja i neteru sa ivotinjskom
glavom izraavali duboke duhovne spoznaje. Cela je ivotinja
predstavljala odreenu funkciju
ili svojstvo u najiem obliku.
Kad je ovek prikazan sa
ivotinjskom glavom, izraavao
je tu odreenu funkciju ili
svojstvo kod ljudskog bia.
Na primer, Anubis (Anbu) predstavlja pravilan oseaj za smer drugim
reima,
"boanskog
vodia". esto se prikazivao kao
akal, ili kao ovek s glavom
akala. akal je poznat po svojem
pouzdanom instinktu za pronalaenje puta kui i koristan je u
potragama. Kao takav, prikladan
je izbor za voenje due
pokojnika kroz podruja Duata,
mesta gde ljudska bia ive
nakon smrti.

41

kom, ili "ovek kosmos". To se


zapravo odnosi na ideju da je
univerzum stvoren tako da ga
ovek primeti, a Bog kao
apsolutna, ista svest e ga
doivljavati kroz oveka (gde je
svest upoznavanje ili percepcija
doivljavanja, te sutina identiteta
koji nije ogranien vremenom).
Antropokosmika filozofija verovatno je temelj na kojem se
razvilo judeo-hriansko verovanje da je ovek stvoren na sliku
boga.

Schwaller, kao otac simbolistikoga gledita, egipatski jezik


nije doivljavao samo kao
sredstvo za komunikaciju, ve i
kao vezu izmeu oveka i
boanskoga.
Upotreba harmoninih proporcija
u njihovoj umetnosti i arhitekturi,
kao i numerika baza koja se
provlai egipatskom mitologijom,
naveli su ga da uz pomo
pitagorejskog misticizma brojeva
pokua rekonstruisati njihov
sistem ideja. Na temelju godina
istraivanja, verovao je da je
njihov svetonazor bio kombinacija filozofskog i teolokog
pristupa u kojoj su postojali
odnosi izmeu broja, zvuka i
oblika. Zakljuio je da grki
filozof Pitagora nije izumeo
misticizam brojeva, ve je samo
unapredio postojee znanje koje
je hiljadama godina bilo sastavni
deo egipatske civilizacije. U
odreenom smislu, "misticizam
brojeva" moe se smatrati najranijim pokuajem oveanstva da
uz pomo brojeva objasni fiziki
svet.

Pitagorejski misticizam
brojeva
Sredinom dvadesetog veka, napredni istraiva Rene Schwaller
de Lubicz prihvatio je izazov i
nastojao razumeti zato su
Egipani koristili simbole u
svojim svetim napisima. Premda
su najpre objavljena na francuskom, sva su njegova dela
danas dostupna i na engleskom
jeziku. U svojim knjigama kao
to su Esotericism and Symbol
(Ezoterija i simbol), Symbol and
the Symbolic (Simbol i simbolino), The Egyptian Miracle
(Egipatsko
udo),
te
u
monumentalnom delu The Temple of Man (Hram oveka), on
tvrdi da su Egipani bili veoma
sofisticirani u svojim promiljanjima, da su razumeli odreene
prirodne geometrijske principe, te
da su brojeve i jezik smatrali
svetima.

Pitagora (560-480. g. pr. n.e.) je


roen na ostrvu Samos, ispred
obale Male Azije. Prema nekim
teorijama, kad mu je bilo
dvadeset godina, posetio je
Talesa iz Mileta koji je podsticao
njegovo zanimanje za matematiku i astronomiju, te mu je
savetovao neka otputuje u Egipat
kako bi vie nauio. Premda neki
naunici veruju da su takva puto-

42

vanja stereotipne znaajke u


biografijama grkih filozofa, te
govore o legendi, a ne o injenici,
tada ve dve hiljade godine stara
egipatska civilizacija bila je
dobro poznati centar za uenje
tokom drevnih vremena. Bez
obzira kako je zaista bilo,
Pitagora je zasluan za vano
napredovanje u teorijama matematike, astronomiji i muzici.
Kasnije se preselio u Kroton i
utemeljio filozofsku kolu koja je
privukla brojne sledbenike.

primenjena na funkcije i principe


po kojima je stvoren univerzum i
po kojima se odrava. Kako
brojevi napreduju od jednog do
drugog, svaki broj simbolizuje i
definie njemu pripisanu specifinu funkciju, ali takoe u sebi
sadri sve kombinacije funkcija
koje do nje dovode.

Pitagora je znao - kao i Egipani


pre njega (to bi moglo znaiti da
je doista posetio Egipat i tamo
uio) - da je svaki trougao sa
stranicama u razmeri 3:4:5
pravougaon. Jedno od njegovih
vanijih otkria bilo da se
dijagonala kvadrata ne moe prikazati kao racionalni viekratnik
njegove stranice (broj koji se
moe izraziti kao razmera dva
cela broja) - to ukazuje na
postojanje iracionalnih brojeva. U
ono je vrijeme to bila revolucionarna ideja za matematiare.

Jedan
Broj jedan je Apsolut i jedinstvenost svih stvari. To se
apsolutno naelo moe smatrati
svemonou ili Bogom, ili, u
naunom smislu, kao ista
energija iz koje se manifestuje
celokupni fiziki svet. On je
"Sve". Ako se broj jedan
posmatra na taj nain, hebrejski
sveti tekst dobiva novo znaenje
jer se u Deuteronomiju 6:4 (peta
knjiga Mojsijeva - Ponovljeni
zakon) objavljuje: "uj, Izraele!
Jahve je Bog na, Jahve je
jedan!" Drugim reima. Bog je
apsolutan, za razliku od savremenijeg tumaenja da se "jedan"
odnosi na jednog jedinog boga.

Sredite Pitagorine filozofije


brojeva ini verovanje da se svi
odnosi mogu svesti na brojevne
relacije, te da su sve stvari
brojevi. Prema tom pristupu, svet
se mogao shvatiti kroz matematiku, to je bilo izrazito vano
za razvoj nauke. U Pitagorinu
svetu brojeva svaka brojka
izraava metafiziku koncepciju
koja nije ni apstrakcija niti entitet
sam po sebi. Brojevi su imena

43

ensko samo po sebi nije odnos,


ali on moe postojati kroz neopipljivo (duhovno). U ljudskim
odnosima su ljubav, udnja ili
prijateljstvo trea sila izmeu dve
osobe.
Ovde se moe teoretisati da je
dualnost postojanja u Bogu i
oveku, te da trea sila, veza, ini
vezu koja upotpunjava trojstvo
Otac (Bog), Sin (ovek) i Duh
Sveti (veza). Nae se drutvo sve
vie izgrauje oko logike i
razuma znanosti. Ipak, ne moe
objasniti najvaniji aspekt svakodnevnih doivljaja. Bez obzira
jesu li seksualni, prijateljski ili
roditeljski, ljudski su odnosi
stvoreni kroz veze ljubavi i ono
su to pokree ljudske doivljaje.
Dakle naelo usklaivanja (pomirenja) broja tri je duhovna veza.

Dva
Kako Apsolut postaje svestan
sebe, nastaje dualnost, ili
polarnost, a sledom toga postoji
broj dva. Time se izraava
suprotnost koja je temeljna za sve
prirodne fenomene. Schwaller
govori o tom odvajanju kao o
"pradavnom rezu". Dva nije zbir
od jedan i jedan, ve stanje pradavne napetosti. To je metafizika koncepcija zauvek nepomirljivih suprotnosti. Svet broja
dva, i niega vie, je statian, pa
se nikad nita ne bi dogaalo. Po
prirodi je podvojen, te ako se ne
kontrolie, nastaje haos. Dva je
"propast oveka" i predstavlja
duhovnu napetost; nije re o padu
iz savrenog u greno stanje, ve
o stvaranju ljudske svesti od
boanske, ili uzviene svesti.
Jedinstvenost je vena svest, u
kojoj nema razlikovanja. Kad
postane svesna i dolazi do diferencijacije, pojavljuje se polarnost. Dakle, polarnost, ili
dualnost, je dvostrano izraavanje
jedinstvenosti.

etiri
Pojam sadraja ne moe se
objasniti uz pomo dva ili tri. U
primeru ljubavi postoje: 1) ljubavnik; 2) voljena; i 3) udnja.
Jedino kroz broj etiri moe se
dobiti sadraj primera, to bi u
naem sluaju verojatno bilo, u
poetku, ljubavna veza, a ukoliko
bi sve dobro prolo, posle bi to
postala porodica. Dakle, sadraj
ili materija je naelo izvan dualnosti i odnosa. U odreenom
smislu, kad se stigne do etiri,
postoji nova jedinstvenost kao
analogija apsolutnog jedinstva.

Tri
Kad je Apsolut stvorio dualnost,
istodobno je nastao broj tri,
pruajui
naelo
pomirenja
izmeu dvije suprotne sile.
Dakle, tri je naelo odnosa.
Teolozi su napisali brojne knjige
u nastojanju da to tree naelo
objasne kao tri u jednom Bogu,
trojstvo. Ipak, takvo je poimanje
ak i danas zagonetno. Meutim,
na vie realistini nain, naelo je
lako razumeti. Naprimer, muko-

Vidimo pojam broja etiri u


"elementima" drevnog sveta:
zemlja, voda, vazduh i vatra.

44

Meutim, to nisu sami fizikalni


elementi, kakve vidimo u
periodinoj tablici, nego naela
po kojima fiziki svet funkcionie. Drevni su filozofi ta etiri
opta prirodna fenomena koristili
za opisivanje funkcionalnih uloga
principa materije. Zemlja, vatra,
vazduh i voda predstavljali su
apstraktne principe prihvatanja,
aktiviranja, posredovanja i sastavljanja.

zike objekte. Fiziki su objekti


takoe sastavljeni od razliitih
elemenata, a za njihovo su postojanje potrebna formativna, aktivna i posrednika naela. Voda je
jedina tvar koja moe sluiti kao
kombinovani predstavnik ta tri
naela. Slui kao posredniki
faktor na isti nain kao i vazduh;
ipak, takoe je formativna
(kombinuje se u oblik) i aktivna
(tee).
etvrto je naelo ideja materije ili
metoda koja definie kako e
materija biti oblikovana, za
razliku od same materije. Bestelesno je, a ipak sadri etiri
elementa koja opisuju fiziku
stvarnost. Oito je da ta naela
ine broj pet, a to je ivot.

Zemlja je naelo prihvatanja i


formiranja. Vatra je aktivno
naelo koje saima. Vazduh je
suptilno, posredniko naelo; a
voda je materijalno ili sloeno
naelo. Sve to fiziki postoji
deluje barem po jednom od tih
naela, a najee je re o
kombinaciji. Naprimer, sve u
fizikom univerzumu je, bez
izuzetka, aktivno ili u pokretu.
Na se planet vrti i kree se u
orbiti oko Sunca. Isto ini i na
Sunev sistem, kao i galaksija. To
vredi i na kvantnoj razini. Zapravo, delovanje definie postojanje.
Atom, temeljna jedinica materije,
nije nita vie do energija koja
vibrira i ima odreeni naboj.
Naprimer, atom urana je sastavljen od 92 elektrona koji krue
oko jezgra od 146 neutrona i 92
protona. (Razgradnjom tog atoma
oslobaa se ogromna koliina
energije.) Na malo veoj ravni,
sve fiziko, osim vazduha, takoe
je nastalo oblikovanjem. Drugim
reima, sve to vidimo formirano
je nekim procesom. Vazduh, posredniki aspekt, odvaja sve fi-

Pet
Broj pet se takoer moe dobiti
sjedinjavanjem prvog enskog
broja (dva) i prvog mukog broja
(tri) to predstavlja ivot (ili
ljubav). Setite se da dva
predstavlja polaritet, stanje napetosti, a tri, odnos (vezu), in
pomirenja. Kombinovanjem dva i
tri dobiva se vidljiv fiziki svet u

45

spojen udnjom u odnosu iz


kojeg proizlazi domainstvo, tj.
porodica. Mukarac i ena
istovremeno
igraju
aktivne,
muevne, preduzimajue, pasivne, enstvene i prijemive uloge.
Oba su ljubavnika aktivni jedno
prema drugome i prihvataju
udnju. U ovom primeru par
obino stvori fiziku materiju, a
to je beba.

broju pet. Svi su fenomeni koji


nastaju na prirodan nain polarni
po naravi i trostruki po naelima.
Budui da je to naelo ivota, pet
je odgovoran za in stvaranja.
enski brojevi, oni koji su parni,
predstavljaju stanje na temelju
kojeg se deluje. Muki brojevi,
neparni, predstavljaju funkcije
koje su preduzimajue, aktivne,
kreativne, pozitivne, agresivne i
racionalne.
enski su brojevi odgovarajue
prijemivi, pasivni, stvarani,
senzitivni i oni koji njeguju. Pitagorina koncepcija muko/ensko
ne odnosi se na drutvene uloge
mukarca i ene, ve na stanja i
delovanja prirodnog sveta. Nadalje, prema Pitagorinim sledbenicima, broj jedan (Apsolut) nije
ni paran ni neparan, niti je broj u
pravom smislu rei, ve je
izvorite parnih i neparnih brojeva. Dva je prvi parni broj, a tri
je prvi neparni.
Iz dva, tri i pet dobivaju se sve
harmonine proporcije i odnosi, a
uz izmenu komandi formiraju
materiju i sve procese rasta. Imajte na umu da etiri stoji za ideju
materije, ali ne za njezino stvaranje. Pet, sjedinjavanje mukih i
enskih naela, je stvaranje
materije. Primere toga vidimo u
svakodnevnom ivotu. Mu i
ena, muko/ensko, je polaritet

est
Prvih pet brojeva jo uvek ne
opisuju strukturu prema kojoj se
odvajaju sva prirodna zbivanja okvirno naelo vremena i
prostora.
Naela brojeva od jedan do pet su
neopipljivi (metafiziki ili duhovni) aspekti prirodnog sveta u
kojem se nalazimo. Broj est
stvara vreme i prostor, te je broj
sveta. Mi ivimo u delu broja
est, svetu kojeg definiu senzorne interpretacije vremena i
prostora, ono to mi zovemo i
definiemo kao stvarnost. Premda
neki vreme i prostor interpretiraju
kao stvaranje, vreme i prostor su
zapravo uinci stvaranja, kao i
mera kretanja. Mi doivljavamo,
a time i gledamo na vreme kao na
tok, dok je prostor ono to
sputava.
Sedam
Broj sedam objanjava fenomen
razvoja, to je sveobuhvatno
naelo u vidljivom, fizikom
svetu. To je ugraeni aspekt
stvaranja. Meutim, sedam se ne

46

moe podjednako povezivati s


iskustvom. Drugim reima, mi
sami ne moemo inicirati razvoj.
Temeljni uzrok razvoja od
sperme i jajaca u fetus, zatim u
bebu, pa u odraslo ljudsko bie,
naprimer - je misterija.
Kao takav, sedam predstavlja
sjedinjavanje duha (tri) i materije
(etiri).

sedam je kombinacija etiri i tri,


to je jedinstvo materije i duha.
Ali takoe je kombinacija pet i
dva, dualnosti sjedinjene delovanjem, te est i jedan, temeljne
note, do, aktualizovane esticom.
Drugim reima, naa fizika
stvarnost vremena i prostora
stvara oktavu, a to je samo po
sebi novo jedinstvo.

U fizikom svijetu postoje brojni


primeri u kojima se sedam
manifestuje u razvojnim ili aktivnim sistemima, kao to je sedam
tonova muzike lestvice. Izmeu
glavne note i njezine oktave ima
sedam intervala koje, pored svoje
nejednakosti, uho interpretira kao
harmonine. U biolokim je
sistemima razvoj ugraen, najverojatnije na nivou DNK, premda
je to jo uvek pomalo zagonetno.
Meutim, razvoj nije neprekidan
proces. Sve ima ciklus. Raamo
se, odrastamo, a zatim umiremo.
To nije samo prirodni fenomen
Zemlje; sve u fizikom univerzumu egzistira u ciklusu. Nae
Sunce, primera, postoje jo etiri
milijarde godina, a zatim e se
proiriti, pretvarajui na planet u
pepeo, te se skupiti u belu patuljastu zvezdu. Naa galaksija,
Mleni put, e se jednoga dana, u
dalekoj budunosti, sudariti s
nama najbliom susednom galaksijom, Andromedom, i prestati
postojati.

Osam
Broj osam je nova celina
(jedinstvo) analogna prvoj. To je
obnavljanje ili repliciranje sebe i
fizikog sveta kako ga mi
doivljavamo. To je Tot (grki
Hermes, rimski Merkur), koji je
"gospodar grada od osam" i
glasnik bogova. On je neter pisanja, jezika, znanja i magije, te
omoguuje oveku pristup misterijima sveta, a njih simbolizuje
osam. to se tie broja devet, o
njemu e biti rei posle u ovom
poglavlju.
To je poseban sluaj.
Egipatska mitologija kao
misticizam brojeva
Prema tvrdnjama Schwallera de
Lubicza, drevni su Egipani
namerno koristili harmonine
proporcije u svojoj umetnosti i
arhitekturi, to se temelji na
ranije opisanom numerikom
sistemu razmiljanja. To je bio
sveobuhvatni duhovni pogled koji
je ukljuivao filozofiju, matematiku, misticizam i teologiju. John
Anthony
West,
savremeni
simbolista koji se slae s teorijom

Ipak, spoj dvaju galaksija stvorie


kombinaciju koja e dalje
postojati kao nova galaksija. Broj

47

verovali da sam ivot pokazuje


velike cikluse postojanja. Na
poetku i kraju svakog ciklusa,
Atum je u devianskim vodama
preuzimao oblik zmije ili jegulje.
Neki su egiptolozi protumaili
Atuma i zmiju Apofis kao pozitivne i negativne sile unutar haosa
- nesreeno stanje neoblikovane
materije i beskonane svesti koje
je postojalo pre ureenog univerzuma.
U kasnijim su mitovima Ra-Atum
i njegova ki ratnica vodili veliku
bitku protiv sila haosa kako bi
zaklali zmiju Apofis ispod ished
stabla, a to je bilo sveto stablo u
Heliopolu, povezano sa sudbinom
svih bia. Verovalo se da su
imena kraljeva bila zapisivana na
to stablo prilikom krunisanja,
kako bi se osigurala trajnost
njihovih ivota.
Tokom rata protiv sila haosa, RaAtum je esto preuzimao oblik
make, mungosa ili nekog drugog
neprijatelja zmija. Temeljna
suprotnost, dualnost ili polaritet
ivota, prikazana je u mitu koji
govori o sukobu izmeu Seta i
Horusa, iji je saetak naveden u
daljnjem tekstu. Ta alegorija
ilustrira konfliktima sklonu narav
oveka, a takoe simbolizuje
egipatsku filozofsku koncepciju
broja dva.

Schwallera de Lubicza, veruje da


je ono to se danas naziva
pitagorejskim misticizmom brojeva zapravo proizilo iz Egipta,
te je ak postojalo pre drevnog
Egipta.
Kad se simbolizam brojeva primeni na egipatsku mitologiju,
postaje jasno da se egipatske
prie i mitovi temelje na razumevanju broja, a ne na animizmu.
To je filozofija, ali ne u naem
smislu rei. Ne postoji nikakav
tekst koji je objanjava. Pored
toga, sistematina je, dosledna
sama sebi i organizovana na
naelima koji se mogu izraziti na
filozofski nain.
Naprimer, u egipatskoj mitologiji
Atum (ili Tum) predstavlja
transcendentan uzrok, Apsolut ili
sve, Jedan, prvoga pravoga Boga
i Stvoritelja koji je stvorio svet i
sve u njemu. U njemu se nalazio
potencijal za sav ivot. Ime Atum
proizlazi iz rijei koja znai
"potpunost" ili "totalnost". Po
uzoru na sebe, stvorio je u
(muko, neter zraka) i Tefnut
(ensko, neter vode). Svestan
svoje usamljenosti, masturbirao
je, oplodio se vlastitim semenom
i stvorio blizance u i Tefnut.
Atuma su esto prikazivali u
ljudskom obliku kako dri ili sie
svoj ukrueni penis, to je
simbolizovalo in stvaranja.
Premda je to nekima gnusno,
Atumov samozadovoljavajui in
je prikladan nain prikazivanja
koncepcije stvaranja od sebe
samoga. Drevni su Egipani

48

Oziris, bog zemlje, nauio je


oveanstvo poljoprivredi, a to ga
je u oima ljudi uinilo najveim
od svih bogova. Nakon toga,
vladao je svetom. Besan od
ljubomore zbog njegove popularnosti, Ozirisa je ubio njegov brat
Set i bacio telo u reku Nil.
Ozirisova ena, Izis, uzela je
njegovo telo s namerom da ga
propisno pokopa. Razgnevljen,
Set je ukrao telo, rasekao ga na
komadie i razbacao irom zemlje. Meutim, Izis je nala sve
Ozirisove ostatke i, uz pomo
boga Anubisa, vratila ga u ivot.
Kasnije su Oziris i Izis dobili sina
po imenu Horus, a njemu je bilo
sueno naslediti Ozirisa kao
vladara.
Kako bi spreio svoje neprijatelje
da mu ubiju sina, Oziris ga je
sakrio u movaru gde ga je dojila
krava, a to je bila boginja Hator.
Kad je odrastao, Horus je otiao
iz movare kako bi zauzeo svoje
mesto vladara. Meutim, bog
Sunca i voa vea bogova eleo
je da Set preuzme tu ulogu. U
veu je izbila prepirka, te je
imenovanje vladara odgoeno.
Potom je Oziris poslao pismo
bogovima koji su se prepirali,
tvrdei da bi Horus trebao biti
vladar. To se pokazalo odluujuim faktorom pri odreivanju
novoga kralja. To e biti Horus.
No, Set nije hteo prihvatiti
odluku, te je izazvao Horusa. U
bici izmeu Seta i Horusa koja je
usledila, obojica su bili teko
ranjeni. Horus je ostao bez oka, a
Set bez testisa. Bog mudrosti,

Tot, naao je Horusovo oko i


vratio ga, a poslije ga je Horus
darovao Ozirisu.
Set je takoe vratio svoje delove
tela i njihove su se bitke
nastavile. Ali su takoe pomagali
jedan drugome, kako prikazuju
drugi mitovi. Mitska pria o
Horusu i Setu karakterizuje
ritmike strukture dualnosti. Od
najmanjih estica stvarnosti
protona i elektrona do organskog ivota i nas ljudi, mukih i
enskih - postoji konstantan ritam
dualnosti u prirodnom ivotu.
Tako funkcionie fiziki svet, ivi
i neivi. Proton privlai elektron
radi stvaranja fizike stvarnosti.
Muki i enski pripadnici celokupnog ivotinjskog sveta privlae jedni druge kako bi se
osigurao nastavak ivota. Dualnost je sadrana unutar apsolutnog jedinstva. U tome je znaenje broja dva. Svako ljudsko
bie doivljava tu dualnost,
jednako kao to je svet prirode
projektuje kroz muku i ensku
podelu celokupnog organskog
ivota. Ipak, ta podela mora nai
pomirenje, ba kao Horus i Set.
To je pomirenje opisano u broju
tri. Broj tri predstavlja odnos i
pomirenje izmeu apsolutnog uzrok (jedan) i dualnosti (dva) to
ju je stvorio od sebe. Postoji
iskljuivo na duhovnoj ravni. Uz
takvu filozofsku tvrdnju, postoji
neizbrisiva veza izmeu uzroka i
dualnosti. Moemo je shvatiti uz
pomo onoga to bismo mogli
nazvati "uinkom". Silno se
trudimo uticati na ljude I

49

dogaaje, mnogi od nas kroz


molitve ili pozitivno razmiljanje
kad ispravni postupci nisu ili ne
mogu biti uspeni. Neki nose
medalje, kao to je krst sv.
Kristofora, kako bi stekli zatitu
ili sigurnost tokom putovanja.
Drevni su se Egipani ponaali
jednako. Umesto da to zovu
molitvom ili pozitivnim razmiljanjem, oni su to nazivali magijom. Umesto noenja medalja,
nosili su talismane kako bi sebe
uinili potpunima ili radi zatite.

njihovog oca, ua, neter zraka, da


ih razdvoji: zato je zemlja odvojena od neba.
Ra je nadalje spreio Nut da u
bilo kojem mesecu godine ima
decu. Sreom je Tot, boanski
pisar, odluio pomoi i nagovorio
Mesec na igru dame, gde je ulog
bila Meseeva svetlost. Tot je
osvojio tako mnogo svetlosti da
je Mesec slubenom kalendaru
morao dodati jo pet novih dana.
Tako su Nut i Geb imali etvero
dece: Oziris; bog mrtvih, takoe
poznat kao podzemni svet, Set:
bog haosa, konfuzije, oluja, vetra,
pustinje i stranih zemalja, Izis:
brina supruga i majka, koja je
takoe bila velika arobnica,
Neftis (Nephthys ili Nebt-het):
"gospodarica kue", a "kua" se
odnosi na deo neba gde je
boravio bog Sunca. Egipatsko
poimanje broja pet, ili ivota, vidi
se u koncepciji oivotvorenog
oveka, koji je povezan s Apsolutom i ostvaruje jedinstvo s
Uzrokom (Bogom). Trebao je
postati zvezda i "postati jedno u
drutvu Ra". U hijeroglifima se
simbol za zvezdu crtao s pet
vrhova. Doivljavan kao sveti u
brojnim kulturama, pentagram
(peterokraka zvezda) i pentagon
(petougao) takoe odraavaju
mistinu vrednost broja pet.

Takoe su bacali ini ili


izgovarali magine rei kako bi
pomogli pokojniku ili pokojnici
da lake nae put u zagrobnom
ivotu. Drevna egipatska magija
oslanjala se na taj odnos i
pomirenje izmeu naeg uzroka i
nae dualnosti.
Broj etiri, koji predstavlja ideju
o materijalnom svetu, esto se
pojavljivao u egipatskoj simbolici
- etiri regije neba, etiri
Horusova sina, etvero Gebove
dece, etiri posude u koje su se
stavljali organi pokojnika prilikom pokopa. Prema jednom
egipatskom mitu, Geb je oenio
svoju sestru Nut, boginju neba,
bez doputenja monog boga
Sunca, Ra. Ra je bio toliko besan
na Nut i Geba da je prisilio

Schwaller de Lubicz je otkrio da


su proporcije unutranjeg svetita
hrama Amun-Mut-Khonsua (to
ga je izgradio Amenhotep III iz
osamnaeste dinastije) dobijene iz

50

drugog korena broja pet. Takoe


je otkrio da su proporcije nekih
odaja odreene estouglom dobijenim od petougla.

Broj sedam, koji oznaava


sjedinjavanje duha i materije,
izraen je u piramidi, kombinaciji
kvadratne baze - koja simbolizira
etiri elementa - i trouglastih
strana - koje simbolizuju tri
funkcije duha.
To nije samo simbolino, ve i
matematiki praktino. Mistina
vanost broja sedam takoe
prevladava u drugim kulturama
drevnog Istoka. aman sredinje
Azije vjerovao je da "kosmiko
stablo" ima sedam grana, te da
takoe postoji sedam planetarnih
nebesa. To je bila koncepcija u
kojoj e se aman, u svojoj
obrednoj potrazi, uzdii do neba
uz os sveta. U delu Mircea Eliade
Shamanism: Archaic Techniques
of Ecstasy (amanizam: arhaine
tehnike ekstaze) stoji da je kosmiko stablo arhaina, univerzalna ideja. Mit o dugi s njezinih
sedam boja, kao putu za bogove i
mostu izmeu neba i zemlje,
postojao je u religioznim verovanjima Mesopotamije, kao i u
japanskim predajama. Sedam
duginih boja takoe je sastavni
deo ideje i simbolizma sedam
nebesa.
Takve predaje postoje u Indiji i
Mesopotamiji, kao i u judaizmu.
Simbolika duge koja okruuje
prestolje vrhovnog bia odrala
se do renesanse, u umetnosti
hrianskog doba.
Tokom Srednjeg kraljevstva, broj
osam bio je prikazan u Ogdoadu osam entiteta koji ine drugu
varijantu egipatske mitologije o
stvaranju.

Egipani su odluili vremenske i


prostorne fenomene simbolizovati brojem est, brojem
materijalnog sveta, vremena i
prostora. est predstavlja osnovne vremenske podele, kao to su
dvadeset etiri sata dana, trideset
dana u mesecu i dvanaest meseci
u godini, a sve su to delitelji broja
est. est se takoe vidi u egipatskoj kocki, simbolu za
obujam, sa est smerova irenja
(gore, dole, nazad, napred, levo i
desno). Faraon pod pravim uglom
sedi na svom prestolu, koje je
kocka, te je ovek neosporno
smeten u materijalno postojanje.
Schwaller de Lubicz kae da su
dimenzije odreenih dvorana u
hramu u Luxoru odreene geometrijskim dobivanjem estougla
od petougla, to je simbolino
izraavanje materijalizacije materije kroz duhovni in stvaranja.

51

Premda su se ta bia prvenstveno


potovala u Heliopolu, aspekti
stvaranja kombinovali su se s
postojeim mitovima. Svaki je
entitet ili aspekt pripadnik
muko/enskog (ili mu/ena)
para, a svaki par predstavlja
aspekt pradavnoga haosa iz kojeg
je stvoren fiziki svet.

Stvoritelja od Nevidljivog u
Vidljivog, Jednoga koji se
manifestuje kao mnogi. Taj se
prelaz manifestovao kroz tri
uzastopne faze: Atum (ili Re) u
Heliopolu, Ptah u Memfisu, Tot u
Hermopolisu i Amun u Tebi.
Prema Leyden papirusu iz
Quenne, napisanom tokom dvadeset osme dinastije: Svi su
bogovi tri: Amun, Re i Ptah,
kojima nema ravnih. On ija je
priroda (doslovce, "ije je ime")
zagonetna, je Amun; Re je glava,
Ptah je telo. Njihovi gradovi na
zemlji, utemeljeni zauvek, su:
Teba, Heliopol i Memfis (stabilan) za venost. Kad poruka
stigne s nebesa, uje se u
Heliopolu, ponavlja se Ptahu u
Memfisu, te se pretvara u pismo
to ga pie Tot (u Hermopolisu)
za grad Amuna (Teba). Ta ideja o
poruci
predstavlja
napredak
"prelaza" s Nebesa na Zemlju.
Budui da se Heliopol smatrao
"uvetom srca", upravo se tamo
ula poruka. U ezoterinim se
tekstovima Sunce opisivalo kao
srce Sunevog sistema, pa je
Heliopol bio srce Egipta, grada
Sunca. Ime Heliopol, kako se
koristi u pogrebnim tekstovima,
takoe znai "apsolutno izvorite
stvari", to ne bi trebalo strogo
ograniavati na fiziki grad tog
imena. Kad se u egipatskim tekstovima kae: "Doao sam iz
Heliopola" ili "Idem u Heliopol",
to znai da "postojim od poetka"
ili "vraam se izvoru". Prema
pouavanjima u Heliopolu, Jedan
koji je zapoeo "prelaze" je

Nu i Naunet predstavljaju pradavne vode; Kuk i Kauket, beskonani mrak; Hu i Hauhet, prazan
prostor; a Amun i Amaunet, tajne
sile stvaranja. Bogovi su se
obino prikazivali kao mukarci
sa zmijskim glavama, a boginje
kao ene sa abljim glavama.
Izgradili su ostrvo u velikoj praznini gde je smeteno "kosmiko"
jaje. Iz tog je jajeta iziao Atum,
bog Sunca, koji je zapoeo proces
stvaranja sveta. To odgovara
fizikom svetu kako ga oveanstvo doivljava.
Ogdoad je katkad prikazivan u
obliku pavijana koji najavljuju
prvi izlazak sunca uzdignutog
falusa, te se videlo sedam pripadnika Ogdoada i Horus, a soko je
predstavljao boga Sunca RaHora-htea. Mesto koje se spominje kao "ostrvo plamena" videlo
je roenje boga Sunca i takoe se
zvalo Khemenu, ili Osmi grad.
Grci su ga spominjali kao
Hermopol.
"Prelaz" i broj devet
Za drevne je Egipane najvei
misterij od svih bio "prelaz"

52

Atum, ije ime znai "sve" i


"nita" i predstavlja potencijal
stvaranja koji se ne manifestuje.
Atum je "jedno" s Nunom, to je
kozmiki ocean koji se ne moe
definirati. Atumov prvi in bio je
odvajanje sebe od Nuna, to je
opisano u egipatskoj mitologiji.
Kao Atum (Sve ili Apsolut)
oivotvoruje sebe, izlazi iz Nuna
kao pradavno brdo i stvara u,
naelo prostora i zraka, i Tefnut,
naelo vatre koju, prema tekstovima iz piramida u Sakkari,
ispljune i tada pone postojati.
(Tekstovi iz piramida u Sakkari
su niz hijeroglifa iz pete i este
dinastije Staroga kraljevstva,
otprilike od 2350. do 2175. g. pr.
n.e., uklesani na zidovima piramida, premda se veruje da su
sastavljeni mnogo ranije, oko
3000.g. pr.n.e.)

piramida.
Atum
predstavlja
"Uzrok" koji se ne moe
spoznati. Moe se doivljavati
kao moderni zapadnjaki koncept
Boga. On je sve stvorio. On je na
vrhu Eneade. Iz njega izviru sva
druga naela univerzuma. Atum
je stvorio u (vazduh/vetar) i
Tefnut (voda/vlaga), najvanije
elemente za ivot, to predstavlja
temelje za drutveni poredak. u
u prvi plan stavlja naelo ivota,
a Tefnut naelo reda. Od u i
Tefnut stvoreni su Geb i Nut,
zemlja i nebo. Od Geba je
stvoreno Sunce. Kad Nut i Geb
sretnu Tefnut, nastaje mrak. Nut i
Geb raaju Ozirisa, Izis, Seta I
Neftis.

U drugoj, ranije spomenutoj


verziji, Atum je rodio sebe
masturbiranjem, te stvorio u i
Tefnut. U treoj verziji, stvorio je
sebe projektujui svoje srce,
izvlaei osam primarnih naela
poznatih kao Velika Eneada
Heliopola. Veliku je Eneadu
inilo devet velikih bogova:
Atum, u, Tefnut, Geb, Nut,
Oziris, Izis, Set i Neftis. Izraz se
takoe koristi za opisivanje
velikog vea bogova, kao i za
zajedniki naziv svih bogova.
Oziris, Izis, Set i Neftis
predstavljaju ciklinu prirodu
ivota, smrti i ponovnog roenja,
a sve je to povezano s Atumom,
kako stoji u tekstovima iz

Primjenjivanjem etiri naela


(jedinstvo, dualnost, pomirenje i
koncept materije), Oziris predstavlja inkarnaciju i reinkarnaciju, ivot i smrt, to je obnova.
Izis je enstveni aspekt Ozirisa.
Set je naelo suprotnosti, ili
antagonizma, a Neftis je enstveni aspekt Seta. Ta se zbivanja
stvaranja dogaaju izvan granica
zemaljskog vremena, izvan svetovnog podruja. Dogaaju se na
nebesima, a ne na zemlji.

53

Schwaller de Lubicz kae da se


takvi misteriji ne mogu shvatiti
procesima rezonovanja inteligencije uma. To je ezoterini misterij
koji se ne moe razumjeti
racionalnim umom, te se moe
spoznati
jedino
onim
to
simbolisti nazivaju "inteligencijom srca". Ovde je zapravo re
o praiskonskoj tajni Boga i
njegovog dela, Atuma, koji
postaje jedan, zatim dva i tako
dalje sve do osam.
Ja sam Jedan koji se pretvara u
Dva
Ja sam Dva koji se pretvara u
etiri
Ja sam etiri koji se pretvara u
Osam.
Nakon toga, ja sam Jedan.

Ta manifestacija ili razmnoavanje jednoga u mnoge, do


ega je dolo u Heliopolu,
apstraktno je naelo stvaranja.
U Memfisu, Ptah tu apstrakciju
proiruje i sa nebesa sputa vatru.
U Hermopolu poinje uzajamno
delovanje boanske vatre i zemaljskog sveta. U Tebi, ponavljanje ta tri procesa kombinuje se
u jedan, to predstavlja trojstvo
Amuna.

a
d
g
j

Petamonov lijes, Kairski muzej,


(artefakt) br. 1160

54

John Anthony West u svojoj


knjizi Serpent in the Sky (Zmija
na nebu) kae da Velika Eneada
proizlazi iz Apsoluta, ili "sredinje vatre". Devet neterua (naela) povezuje Jedan (Apsolut),
koji istovremeno postaje jedan i
deset, te je simbolina slika
prvobitne jedinstvenosti. Velika
Eneada je ponavljanje i povratak
izvoru, to se u egipatskoj
mitologiji doivljava kao Horus,
boanski sin koji sveti ubistvo i
komadanje svojeg oca, Ozirisa.
Egipani su prihvatili prirodnu,
holistiku filozofiju koja je
opisivala stvaranje oveka kao inkarnaciju boanskoga u duhovnom smislu, a ne kao da je gurnut
u opasan i nasilan svet. ovjek je
bio Kosmos, a zadatak pojedinca
bio je to shvatiti kako bi postigao
venost. Pitagora je razumeo njihovu filozofiju i posve je detaljno
opisivao u svojim pisanim delima
i pouavanjima. Egipani su je
prikazivali kao mit koji je
sadravao ezoterinu istinu.

Tetractys

Pitagorejci veruju da su fantastina svojstva tetractysa izvorite i koreni vene prirode. U


sutini, to je izraz metafizike
stvarnosti i "idealnog svijeta"
Platona. U prisezi pitagorejaca
spominje se tetractys; priseu na
"onoga koji je naoj porodici dao
Tetractys, koji sadri Vrelo i
Koren veno promenljive prirode." West kae da se grkim
tetractysom moe smatrati egipatska Velika Eneada koja se
manifestuje i vie nije deo mita.
Premda to ne mora biti poboljanje u odnosu na egipatsku koncepciju Eneade, grki tetractys je
nain na koji se moe poeti
shvatati mnoga znaenja Eneade.

Deset i sveti tetractys


Za pitagorejce je broj deset
najvaniji od svih brojeva, a
dobiva se zbirom brojeva jedan,
dva, tri i etiri. Geometrijski je
izraen kao trougao to su ga
nazvali "sveti tetractys". Tetractys, takoe poznat kao decad, je
trougao koji se sastoji od deset
taaka sloenih u etiri reda:
jedna, dve, tri i etiri take u
svakom redu.

Trouglasti oblik tetractysa predstavlja aritmetiku progresiju


stvaranja od apstraktnog i
apsolutnog do konkretnog i
zasebnog. Leva strana trougla (1,
2, 4 i 8) simbolizuje pomak
ivota iz apsolutnog jedinstva.
Desna strana (27, 9, 3 i 1)
predstavlja razvijanje svesti i
povratak apsolutnom jedinstvu. U
sutini, to je opis svega (univer-

55

zuma) koje proizlazi iz niega.


Pre nego je bilo ta postojalo bio
je Jedan, geometrijska taka,
postojanje bez dimenzija. Kad se
taka pomaknula, pojavila se,
prava linija, a potom i povrina,
te su poele postojati tri dimenzije. etvrta taka u odnosu na
povrinu, dala je telo, zajedno s
trodimenzionalnom stvarnou.
Dakle, tetractys prikazuje etiri
ravni postojanja, od one bez
dimenzija do trodimenzionalne.

meaju stanja apstrakcije s konkretnim svetom.


Meutim, ravan jedan, izvor
svega, ne moe se opisati. Taj
nivo stvarnosti je osnova za
progresiju od apstraktnog do
konkretnog. Premda je sveti
tetractys Pitagorino razjanjenje,
to nije iskljuivo pitagorejski
koncept. Kao najmudriji od
drevnih mudraca, Pitagora je,
prema razliitim predajama,
putovao svetom u potrazi za
mudrou. Nakon to je od grkih
mudraca nauio sve to je mogao,
otiao je u Egipat, negde oko 535.
g. pr.n.e., s pismom preporuke od
Polikrata, vladara ostrva Samos.
Neoplatonista iz drugog stolea,
Porfirije, kae da su mu neprestano odbijali pristup "Misterijama Izis", kurikulumu vieg
uenja za svetenike i plemstvo.
Meutim, svetenstvo u Tebi
napokon je prihvatilo Pitagoru
nakon to je obavio potrebne
obrede.

Platon je gradio na ranijim


spoznajama o tetractysu. Verovao
je da su objekti prirodnog sveta
deo vee stvarnosti koja ukljuuje
apstraktni svet kojeg je on
nazivao "Forma". (U modernom
nainu razmiljanja, ta bi forma
bila jednaka ideji.) Bit nekog
objekta nije njegov oblik ili tvar
od koje je napravljen, ve njegova sutina njegova istinska
Forma. Za Platona, te su forme
bile znanje koje je postojalo izvan
ljudskog uma.
Ako se tetractys interpretira u
skladu s njegovom teorijom o
Formi, ravni od dva do etiri
predstavljaju razine postojanja.
Druga ravan predstavlja apsolutno postojanje formi ge su ideje
boanske i vene, gde se zapravo
zbiva "postojanje". etvrta ravan
predstavlja fiziku manifestaciju
formi, gde forma postaje stvar, a
to se spominje kao "podruje
postanka". Trea je ravan posrednik ili "stanje izmeu" ravni dva i
etiri. Ravan tri je ono gde postoji
dua, a to znai da se tamo

56

stare Grke kao zaetnika


civilizacije. U svesku 2 opisuje
arheoloke i pisane dokaze koji
pokazuju da je drevni Egipat
istinski izvor znanja i civilizacije.
Premda se svi naunici ne slau s
njegovom tezom, jasno je da je
veza zaista postojala i da su
drevni Egipani uticali na
poetke razvoja grke drave.

U novije su vreme obavljena


mnoga istorijska istraivanja o
vezi izmeu Grka i Egipana
tokom prvog hiljadugodinjice pr.
n.e. U svojem monumentalnom
delu Black Athena (Crna Atena),
svezak 1 (1987), Martin Bernal
govori o tome kako su akademici
Zapada tokom devetnaestog i
dvadesetog veka izmislili ulogu

Ostavtina znanja
U sreditu holistike filozofije
Egipana nalazi se ovekova
uloga u univerzumu, njegovo
poreklo i priroda svesti sofisticirana i kompleksna tema,
ak i prema dananjim merilima,
i jo uvek najvea od svih
zagonetki.

nije nita drugo do konfigurirana


ili "oblikovana" energija, a ipak
energija ostaje nedefinisana. To
je jednostavno kretanje, ali kretanje "ega" nije poznato - i
moda nikad nee biti pronaen
odgovor na to pitanje. Drevni su
Egipani naoko razumeli implikacije te velike zagonetke i doivljavali ulogu oveanstva na
ravni sofisticiranosti koja se
moe uporediti s modernom meavinom najrazvijenije nauke,
filozofije i teologije. Smatrali su
oveanstvo, kao i celokupnu
prirodu, krajnjim inom vrhunske

Opteprihvaena teorija o nastanku fizikog univerzuma kae


da je sva materija nastala usled
kosmikog "velikog praska".
Nesumnjivo, re je o paradoksu,
jer je neto stvoreno iz niega.
Svi fiziari shvataju da materija

57

svesti, njezinim prelazom iz


metafizikog u fiziko. Dok
savremeni
fiziari
nastoje
objasniti fiziki svet kroz matematiku, drevni su Egipani
uklopili brojeve u filozofiju kako
bi uinili isto. John Anthony
West kae: "Moe se rei da je
Egipat celi univerzum smatrao
gigantskim inom magije, transformacijom svesti u materijalni
svet." ak i danas ugledni
naunici, kao to su astronaut
Apolla i fiziar Edgar Mitchell,
doktor Stuart Hameroffi evolucijski biolog Bruce Lipton,
nastoje odgonetnuti tajne ljudske
svesti.
Pre vie od pet hiljada godina,
mitski egipatski Tehuti (Tot)
navodno je izumeo pisanje i
razotkrio ljudima celokupno
znanje iz astronomije, arhitekture,
geometrije, medicine i religije.
Bio je potovan kao bog mudrosti
i boanski glasnik koji je zapisao
prirodu fizikog univerzuma.
Premda ga Egipani nikad nisu
proglasili svecem, tekstovi koji
mu se pripisuju postali su
sastavni dio egipatske ezoterine
tradicije, opisane umetnou i
arhitekturom hramova, o kojoj su
svetenici hramova pouavali
poetnike. Kasnije, kada je Grka
poela jaati kao svetska sila,
grka je inteligencija prihvatila to
znanje kao drevnu mudrost, a
njezin legendarni autor uzeo je
ime Hermes Trismegistos (triputnajvei Hermes). Do treeg je
veka, unutar grko-egipatske

civilizacije u Aleksandriji, nastao


niz filozofskih dela koji su inili
ono to je poznato kao Corpus
Hermeticum, ili jednostavno,
hermetika.
Premda naunici polemiziraju o
njezinu egipatskom poreklu grki
istoriar Herodot (484-432. g. pr.
Kr.) jasno govori o starosti i
originalnosti njezinih egipatskih
duhovnih ideja:

Egipani su preterano religiozni,


vie od bilo kojeg drugog naroda
u svetu ... Preterano su pedantni u
svemu to ima veze s njihovom
religijom ... Tek su prekjue, ako
smem tako rei, Grci saznali za
poreklo i oblik raznih bogova...
Imena svih bogova bila su
poznata u Egiptu od poetka
vremena. Grci, kojima svet
Zapada pripisuje zasluge za
nastanak modernoga drutva,
svoju su re nature dobili od
egipatske rei neter, prihvativi
drevno egipatsko pouavanje da
nema odvajanja prirode (nature)
od boanskoga. Godine 1952.
ugledni egiptolog i profesor
semitskih jezika, Samuel Mercer

58

(1879-1969), sastavio je prvi


potpuni prevod tekstova iz
piramida u Sakkari. Premda
postoje potekoe to se tie
odreivanja starosti samih natpisa, izazvali su mnogo polemika
po pitanju njihova porekla. ini
se da su se pojavili kao posve
razraena zbirka posmrtnih tekstova, bez ikakvog presedana u
arheolokom zapisu. Budui da
su tekstovi sastavljeni od
zasebnih izraza, bez strogog
narativnog sleda koji bi ih
povezivao, naunici veruju da
nisu bili napisani tano sa
namerom da budu uklesani na
piramide, nego su se moda i
ranije negde koristili. Meutim,
jasno je da ti etiri hiljade i tristo
godina stari hijeroglifi sadre
doktrine identine onima iznesenim u hermetici, a njihova je
sutina da je svijest prava priroda
ovjeka.

U delu Michaela Maiera Symbola


aureae
mensae
duodecim
nationum (The Symbols of the
Golden Table of the Twelve
Nations Simboli zlatnog stola
dvanaest naroda), objavljenom u
Frankfurtu, Nemaka, 1617.
godine, Hermes je prikazan u
ruhu za koje se vjeruje da je halja
egipatskog svetenika.

Prema hermetikim pouavanjima, fiziki je svet privremen, a


svaka osoba, zahvaljujui svojoj
svesti, ima mogunost postii
besmrtnost kroz spoznaje o
boanskome. Pouavanja se temelje na verovanju da je ono to
se nalazi gore paralelno s onim
to je dole. Drugim reima, ono
to najpre postoji u duhovnom,
posle se manifestuje u fizikom.
Dakle, duhovno i materijalno su
isprepleteni i trebaju se zajedno
prouavati. To je ista i
jednostavna filozofija, neoptereena dogmatskim mislima ili
obredima.

U desnoj ruci dri zemaljsku


kuglu, a levom pokazuje prema
Suncu i Mjesecu sjedinjenima u
vatri, to je aluzija na Smaragdnu
plou. Jedan od kljunih dokumenata alhemije (drevna sveta
nauka i filozofija, pretea hemije), Smaragdnu je plou veoma
cenio otac moderne fizike, Sir
Isaac Newton. Ponovno otkrivanje hermetike tokom petnaestog
veka doprinelo je razvoju renesanse i pomaku prema modernoj
nauci. Oni koji su priznali da joj
duguju zahvalnost mogu se staviti
na popis "ko je ko" meu najve-

59

im umovima civilizacije Zapada,


ukljuujui Leonarda da Vincija,
Nikolu
Kopernika,
Rogera
Bacona i Sir Waltera Raleigha.

ini se da su nekakvo graevinsko udo.


Simbolisti priznaju da se ini
kako je egipatska kultura zapoela na svojem vrhuncu, a zatim
je postepeno propadala tokom
njihovih tri hiljade godina
postojanja. Jasno je da je Egipat,
sa svojom dugovenou kao i
tehnikim vetinama, bio civilizacija s kojom se ne moe meriti
nijedan drugi narod nakon njih, a
ostavio nam je vie pitanja nego
odgovora. Kako se egipatska
kultura mogla pojaviti naoko
kompletna na samom poetku
civilizacije? Odakle je stiglo
njihovo znanje? Gde su nauili
svoju nauku? Premda je mogue
da su Egipani razvijali svoje
graevinske tehnike tokom dugog
vremenskog razdoblja do prve
dinastije, prema legendi, "sledbenici Horusa" vladali su Egiptom
pre prve dinastije, a pre njih su
postojali kraljevi koji se spominjali samo kao "bogovi".

Uprkos neveroatnoj tehnologiji i


obilju znanja to smo ga prikupili
do dvadeset prvog veka, ne
moemo objasniti zato smo ovde
nimalo bolje nego lekcije hermetike u starim egipatskim kolama
misterija.
Premda su kontroverzna, savremena nauna istraivanja o
prirodi fizikog sveta, naruito o
kvantnoj fizici, pokazuju da su te
drevne ideje imale odreenu
vrednost, uprkos prirodnoj averziji naune inteligencije spram
metafizikih pitanja. Takoe se
ini da je egipatski "ovek
kosmos" verovatni izvor religioznih i filozofskih pouavanja
poznatih
modernom
svetu.
Pogotovo zanimljivo pouavanje
iz te drevne ezoterine tradicije je
ono koje kae da je ljudska
istorija ciklina. Civilizacije,
svest, razumevanje i tehnike
sposobnosti uzdizale su se do
neverovatnih visina u prolosti, a
zatim su uvek iznova padale
nazad u varvarizam. Prema tom
drevnom doivljaju istorije, veliko akumulirano znanje i sposobnosti prenosilo se dalje iz ranijih
epoha. Egipani su nasledili
ostavtinu mudrosti i tehnologije,
to je bilo izvor monih i
neobjanjenih drevnih postignua, kao to su piramide u Gizi.
ak i prema dananjim merilima,

Tradicionalno, ti se preddinastiki kraljevi smatraju mitolokima, ali tako ne misle svi


naunici i istraivai. Postoje
dokazi koji podupiru teoriju da su
stanovnici Mesopotamije imigrirali u Egipat, ili su ga moda
osvajali, pre tri hiljade godina pr.
n.e. U egipatskoj istonoj pustinji, natpisi na kamenu (petrograf) priaju o narodu koji je
stigao u regiju na brodovima
visokih pramaca, drugaijim od
plovila to su ih koristile preddi-

60

nastike zajednice koje su ivele


du Nila. Osim tih rezbarija na
kamenu, pronaene su figurice
"Majke boginje", kao i soko,
simbol Horusa, jednog od najpoznatijih egipatskih bogova.

pokreu ih njihovi apetiti i


enje, to dovodi do nerazumnog ponaanja. I poput ivotinja
bez razuma, nikad ne uspevaju
potisnuti svoj gnev i udnju, i
nikad im nije dosta zla (instinktivnih uitaka njihovih telesnih
funkcija). Via svest dolazi od
sutine Boga, a kod ljudskih bia
se to stanje postojanja moe smatrati manifestacijom Boga kroz
duhovno pomirenje. Opisati osobu u tom stanju postojanja znai
njega ili nju nazvati bogom.
Dakle, meu ljudskim biima, oni
koji steknu takvu duhovnost su
bogovi, a njihova je humanost
blizu boanskoga. Stoga se moe
rei da su bogovi besmrtna
ljudska bia, i da su ljudska bia
smrtni bogovi.

Prema
modernim
merilima,
opisivanje egipatskih najranijih
kraljeva kao bogova zasigurno
ukazuje na ulogu mita u njihovoj
istoriji. Meutim, u kontekstu
verovanja drevnog Egipta, postoji
naoko uverljivo objanjenje.
Prema hermetikom gleditu, mukarce se moe smatrati bogovima. Kad su hermetike predaje
govorile o mukarcima kao o
bogovima, nije se mislilo na
egocentrine vladare koji su
verovali da su ravni apsolutnom
Bogu, ili Bogu inkarniranom u
jednom pojedincu.

Zagovornici modernih, glavnih


religija skloni su takva stanovita
smatrati bogohulnima, ali to nije
namera. Ono kako se opisuje
ljudski bog je neko ko je
"ponovno roen" ili je "roen u
duhu" - da se posluimo izrazima
iz hrianskih predaja - ili ko je
"postao prosvetljen", "postigao
transcedentnost", "probudio se"
ili je "postao jedno sa svime" - da
se posluimo vie istonjakim i
mistinim izrazima.

Umesto toga, te su predaje


govorile o nekome kao o "bogu"
koji je bio duhovno prosvetljen i
koji je radio za opte dobro. Oni
koji su prihvatali takvo gledite,
verovali su da gde god je ivot,
tamo je takoe i dua animirajue i vitalno naelo ivota,
kojemu se pripisuju sposobnosti
razmiljanja, delovanja i emocija.
U ivotinja koje ne razmiljaju,
dua nema viu svest. ivotinje
ive prema instinktima, hranei
svoju telesnu glad i udnju.
Ljudske svesti koje nisu stekle
viu svest (duhovnost) kao vodia
kroza ivot, pod uticajem su
udnji jednako kao i due ivotinja. Egzistiraju iracionalno, a

Schwaller de Lubicz kae da se


ideja o ljudskom biu kao o bogu
odnosi na one pojedince koji su
shvatili da u sebi, u svojoj svesti,
nose kosmos, te da su oni,
zajedno sa svima drugima koji su
to shvatili, fiziki izraz apsolut-

61

nog Boga koji s njima deli Svoju


Svest.

Jesu li prosvetljeni vladari vladali


predistorijskim Egiptom? Odgovor se moda nalazi u usmenim
predajama samih Egipana.

S obzirom na tu iznova otkrivenu,


drevnu duhovnost i simboliko
gledite na egipatsku kulturu,
teko je prihvatiti da se plemenska i pastirska kultura razvila u
narodu takve sofisticiranosti i
velianstvenosti za tako kratko
vreme.

62

...lice koje i nije lice, godina bezbroj staro,


lice nedokuivo,
kao kamen opipljivo i
kao dah neuhvatljivo.
Na tom licu drevnom,
ljubav i mrnja,
ostavie svoje otiske.
Oiju pogleda zagonetnog,
O, lice, to Jedno,
u radost, tugu i uas razdvojeno;
Paraliua strava, pa ipak primamljiva za oko,
groteska zavodi pogled edan.
uj huk, to nadjaava svaki zvuk i otuda tiina,
nita; samo bezdanskog grla dopire bajanje:
Tugo; proroite bola, tvoj veo skriva
grimasu umirueg boga;
O jo kako, Ja sam lice Tragedije.
Radosti; ko dragulj kakav skrivena si
Nalik na ljubav ti si, od kada je sveta i veka
svi za tobom eznu i ruke k tebi pruaju,
O koliko je nas koji drhtali smo:

63

''Radosti, nenaosmo te nigde!'',


jer u igri ljubavi, ko u spletu najvie radosti,
zaboravismo da predamo svoja srca u potpunosti,
na pogrenim mestima traismo te.
'' O ljubavi, o ljubavi o radosti!''
i na kraju nita!!!
ostasmo prevareni, volje posustale u
postelji budoara plitkih enji;
pa ipak, jo od prvog jutra Poetka,
traimo te u asu Sutona.
O jo kako, Ja sam lice Komedije.
Uas...
Delat odvlai duu u tamnicu.
Stravina svita iz ponora ustaje tamnog,
uju se krici,
ljudskih kosti svirala,
besno cerekanje,
dok pakao za paklom urla svoja imena.
Smrt tapka ka odreditu svom,
neujno, strah brusi otricu njene kose;
ivot skamenjen kotrlja se,
pod nogama Diva Vremena,
zla kob sudbine, nigde utehe.
Bez ljubavi, bez volje
Ako veruje da je na krstu razapeto
tvoje srce
predaja uasu raspadanja na pomolu je.
O jo kako, Ja sam lice Panike i Straha...

Shimon

64

Ciljevi O.T.O.(a) mogu biti shvaeni samo od


njegovih najviih inicijanta, ali javno se moe rei
da on pouava Hermetiku Nauku ili Okultno Znanje,
istu i Svetu Magiku Lui, Tajna i Mistina postignua, Yogu u svim oblicima, Gnana Yogu, Raja Yogu,
Bhakta Yogu i Hatha Yogu, i sve druge grane tajne
Mudrosti Predaka.
O.T.O. je iv Magiki Red, koji nudi ozbiljnim
interesentima mogunost Inicijacije u svoj sistem.
Iako O.T.O. ima svoje korene u najdavnijim vremenima, on ima kontinuiranu nit vostva najmanje od
1904 E.V. Ovo su voe Reda od te godine pa na dalje:
Karl Kellner,
Theodor Reuss,
Aleister Crowley,
Karl Germer,
Grady McMurtry i
Hymenaeus Beta:
Neprekinuta
linija od Zore Okrunjenog i Osvajajueg deteta.

www.digitarialodge.com

65

You might also like