Malina - I - Kupina - Brosura PDF

UZGOJ MALINE I KUPINE
Novembar, 2006 godine
Uzgoj maline i kupine
UZGOJ MALINE I KUPINE

Priredili:
Prof. dr Mirsad Kurtovi,
Poljoprivredni fakultet Sarajevo;
Adnan Malievi, apsolvent,
Poljoprivredni fakultet Sarajevo
Tira:
200 primjeraka
Kurtovi M., Malievi A.
UVOD
Malina (Rubus idaeus) i kupina (Rubus spp.) u svjetskoj poljoprivrednoj praksi
predstavljaju dvije ekonomski izuzetno vrijedne vrste voaka. Takoe, ove
kulture su veoma dobro prilagoene za uspjean uzgoj, spram agro-klimatskim
uslova kojima se odlikuje Bosna i Hercegovina. Iako je njihova trenutna
proizvodnja u BiH obimom mala, naa zemlja posjeduje izuzetne mogunosti za
ekspanzijom proizvodnje istih, kako za domae, tako i za inostrano trite, i to
bez obzira dali se radilo o stonom vou, zamrznutim plodovima, ili pak njihovim
preraevinama (sokovi, demovi i dr.).
Mnogobrojni su razlozi za nisku produkciju plodova ovih kultura, a izmeu
ostalih posebno se izdvajaju:
Niska otkupna cijena plodova, kao rezultat monopolistikog pristupa
domaih preraivakih kapaciteta. U BiH 90% od ukupne proizvodnje,
posebno maline, namjenjeno je hladnjaama. Ovakav pristup ogleda se
u tome to bosanskohercegovaki kupac jo uvijek nema u tolikom
obimu pristup za kupovinom svjeih plodova, s jedne strane, te
neadekvatna ambalaa i kvalitet plodova koji se kao svjei nude na
tritu od strane proizvoaa, s druge strane, te je i on sam ogranien
samo na domae trite. Iz ovog razloga veina proizvoaa se
orjentie ka domaim hladnjaama, kojih je u naoj zemlji jo uvijek
nedovoljan broj, te istim isporuuju robu po prilino niskim cijenama.
Ovdje je vano napomenuti da se znaajna ekonomska dobit za
proizvoaa
voa
moe
ostvariti, u pravilu, ukoliko se
roba koju nudi, proda kao
stona.
Sl.1. Adekvatna ambalaa za plodove

maline u nastupu na trite zemalja
Evropske Unije
Nizak tehnoloki nivo u proizvodnji. Ovdje se prije svega, kod maline
posebno, misli na veoma siromaan sortiment, obzirom da 95% ukupne
proizvodnje u BiH predstavlja sorta Wilamette, a kod kupine, sorta
Tornfree. Takoe, nedostatak rasladnih objekata za adekvatno
skladitenje plodova do momenta isporuke tritu, ovom problemu daje
posebnu dimenziju. Dakle, prisutnost svjeih plodova npr. maline na
tritu samo tokom kraeg perioda godine u kojem se javi i maksimalna
produkcija drugog voa, uz egzistiranje neadekvatnih uslova uvanja,
dovode farmera ponovo u poziciju da svoju robu plasira hladnjai. Jo

jedan faktor koji ima bitan uticaj u proizvodnji maline i kupine, koji se
inae na isti nain odnosi i spram svih ostalih vrsta iz grupe jagodastog
voa je usitnjeni posjed, pri emu su budui proizvoai rijetko u poziciji
za donoenje pozitivne odluke u smislu zasnivanja novih zasada na
veim povrinama. Iako je proizvodnja maline i kupine obzirom na
klimatske i zemljine uslove koje posjeduje BiH, sigurna i povoljna, te
omoguuje zavidne prinose, te prema tome i ekonomske rezultate,
obino se novopodignuti zasadi ovih kultura zasnivaju na povrinama 12 dunuma. Ovdje je vano napomenuti da je povrina novopodignutog
zasada od 2 dunuma, generalno donja granica ekonomske isplativosti u
proizvodnji jagodastog voa, dok zasadi zasnovani na manjim
zemljinim povrinama, u ekonomskom smislu predstavljaju amaterski
pristup.
Pojava bolesti i tetoina. Posljednjih godina uzgoj maline u BiH suoen
je sa ogromnim problemima kada su u pitanju bolesti i tetoine.
Neadekvatan sadni materijal, osjetljivost sorte, nepravilno odabrana
parcela, godina sa obimnom koliinom padavina, neki su od esto
pominjanih razloga za masovnu pojavu suenja zasada maline. Ova
pojava posebno je izraena u Istonoj Bosni, gdje se farmeri sve manje
opredjeljuju za ovakvu vrstu proizvodnje. Rjeenje ovog problema, uz
ureeniju zdravstvene ispravnosti sadnog materijala, ogleda se i u
uvoenju novih kultivara maline otpornih prema pomenutim, posebno
patolokim pojavama, kako bi se i ovako mala produkcija odrala, a
naravno u narednom periodu razvijala u pozitivnom smislu.
Sl.2. Masovno suenje malinjaka

tokom 2005/06 g. na podruu
Istone Bosne
Razvoj trita stolnog voa, u dopuni
sa preraivakom industrijom takoe,
veoma je vaan segment za realizaciju
maksimuma proizvodnje navedenih
kultura, koji omoguuje stabilan profit
farmeru. Dugoroni razvoj trita stolnog voa i preraivakih kapaciteta za
preradu maline i kupine zahtijevat e kontinuirana poboljanja u proizvodnji, te
tehnologijama postupaka nakon berbe, a sve vezano za produenjem perioda
plodonoenja, uz uvoenje novih kultivara, te koritenje razliitih savremenih
zatitnih struktura. Prinos maline i kupine od dvije tone po dunumu plodova
namjenjenih svjeoj potronji predstavlja minimum koji se moe realizovati

primjenom propisanih tehnologija uzgoja.
Na kraju, treba naglasiti da proizvodnja maline i kupine, i pored trokova koji
ukljuuju cijene sadnog materijala, sistema za navodnjavanje, trokove
sredstava za zatitu od bolesti i tetoina, struktura koje ine naslon pri
palirskom uzgoju, te radne snage prilikom sadnje, rezidbe, zatite, a posebno
berbe, ipak moe biti vrlo profitabilna. Takoe, istovremeno postoje vrste
domae i internacionalne trine prilike za sve proizvoae koji mogu proizvesti
dosljedne koliine, ali i plodove visokog kvaliteta ove dvije vrste voaka.
Meutim, izuzetno je vano napomenuti da nai proizvoai moraju da se
upoznaju, te potom slijede standarde po pitanju kvaliteta i zahtjeva koji vladaju
na tritu zemalja EU kada je u pitanju proizvodnja i maline i kupine, to je
garancija njihove konkurentnosti i aktuelnosti.
Svrha ove publikacije je da jasno predstavi obimne tehnike informacije o svim
aspektima proizvodnje maline i kupine, kako bi proizvoai mogli biti
konkurentniji na dananjem surovom tritu plodova i ovog voa. Broura je
namijenjena prije svega kao preporuka za one proizvoae koji se po prvi put
planiraju baviti ovim oblikom proizvodnje, ali i kao dopuna prethodnim i
sadanjim iskustava i svim ostalim farmerima koji se ve dugo vremena bave
uzgojem maline i kupine.
Sl.3. Vrhunska tehnologija mainsko branje plodova maline

Postoji niz zajednikih karakteristika kao to je npr. priprema zemljita, sadnja i
dr. koji vae za uzgoj obje tretirane vrste voaka, te e se ta problematika u
narednim poglavljima obraditi kao zajednika, dok e pojedine specifinosti,
kao to su rezidba i sistemi uzgoja, biti naglaeni, posebno za svaku vrstu.
Takoe, esto puta proizvoai maline odluuju se i za uzgoj kupine zbog niza
zajednikih osobina, kao i da bi to vei dio godine bili prisutni na tritu sa
svojim plodovima, te e ova broura i jednima i drugima nadamo se biti od
cjenjene koristi.
1.1. Znaaj uzgoja maline i kupine

Pomoloka klasifikacija svrstava malinu i kupinu u grupu jagodastog voa, i u
istoj, po vanosti, zauzimaju drugo i tree mjesto, odmah iza jagode. Obzirom
na njihove bioloke odlike, ekoloke i tehniko-tehnoloke zahtjeve,
polivalentnost u pogledu upotrebe plodova, mogunosti plasmana i sl., za naa
voarska podruja, malina i kupina predstavljaju najprespektivnije vrste iz
grupe jagodastog voa.
U odnosu na mnoge druge vrste voaka, malina i kupina imaju niz prednosti,
koje se uglavnom ogledaju u sljedeem:
-
mogu se uspjeno gajiti i na neto slabijim zemljitima,

nemaju velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uslova,
brzo stupaju na rod i daju redovne prinose,
omoguuje brz obrt kapitala,
rizik u proizvodnji je mali,
tehnologija uzgoja je jednostavna,
intenzivno su radne kulture i omoguuju angaovanje i fiziki slabije
radne snage (ene, djeca, starije osobe i invalidna lica),
daju plodove izuzetne hranljivevrijednosti. Osim toga plodovi imaju
dijetalni, kao i profilaktiki znaaj. U sebi sadre: eere, kiseline,
mineralnematerije, pektinske materije, celulozu, bjelanevine,
masnematerije i vitamine. Posjeduju i ljekovita svojstva (plodovi
maline imaju antikancerogeno djelovanje),
odlikuju se kontinuiranim sazrijevanjem i berbom plodova, ime se
omoguuje poeljan raspored radne snage,
traen su proizvod na tritu, bilo kao stono voe, ili kao sirovina za
itav niz preraevina.
Sl.4 i 5. Svjei plodovi maline i kupine
2. EKOLOKI USLOVI
2.1. Ekoloki uslovi za uzgoj maline
Zemljite - Malina nema specifinih zahtjeva u pogledu zemljinih uslova za
njen zavidan uzgoj. Ipak, najvie joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita,
propusna, dovoljno vlana (75%), slabo kisela (pH 6), srednje teka (sa oko
50% gline) i plodna zemljita (sa oko 5% humusa). Gajnjae i duboki aluviji
najpovoljniji su tipovi zemljita za uspjeno gajenje maline.
Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najee moe nai u
brdskim podrujima, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz poveanu
vlanost vazduha i neto nie ljetne temperature. Mada malina egzistira i na
nadmorskim visinama i do 2000 m, proizvodna podruja koja se preporuuju za
podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od
1000 m.
Za uspjean uzgoj maline najpodesnija su podruja umjerene klime (srednje
mjesene temperature oko 10C i godinje sume padavina 800-1000 mm, uz
njihov pravilan raspored), sa neto svjeijim ljetima i umjereno otrim zimama.
Takoe, za dobro projektovan malinjak, preporuuju se sjeveroistone ili
sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%.
Malina cvjeta neto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost od
izmrzavanja (posljedicu ranih proljetnih mrazeva). Negativno dejstvo niskih
temperatura u ovom periodu moe se odraziti prvenstveno na bona
razgranjenja na dvogodinjim prirastima. Dobro sazreli prirasti maline uspjeno
odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih
godina se ipak mogu pojaviti manje ili vee tete od mraza. Faktori koji utiu
na osjetljivost prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju
zasada treba obratiti posebnu panju su:
- nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena
bioloka odlika,
- loa zdrvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja
moe biti posljedica prekomjernog ubrenja azotnim
ubrivima na kraju vegetacije,
- oteenja prirasta izazvana napadom tetoina ili biljnih
bolesti,
- nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu
kretanja vegetacije i dr.
Sl.6. Sazreli-odrvenjeli izdanak maline, kao uslov podnoenja niih

temperatura tokom zimskog mirovanja
U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa
armaturom i sorte vee snage rasta koja e obezbjediti snanije priraste koji se
najee ne postavljaju tokom zime uz naslon, ve se ostavljaju slobodnim da

bi tokom zime bili zatieni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljee ovi se
prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoteenih podiu u
vertikalan poloaj i vezuju za icu naslona.
2.2. Ekoloki uslovi za uzgoj kupine

Zemljite Mada se kupina moe uzgajati na razliitim stanitina, ona
preferira duboka, srednje teka zemljita (50-60% gline), sa umjerenom
vlanou. Ovakva zemljita relativno su prikladna za odravanje-obradu, dobro
zadravaju vlagu, a uz povoljnu plodnost (5% humusa), obezbjeuju vane
predispozicije redovne i dobre rodnosti. Zemljite treba isto tako da bude
povoljne pH reakcije, a optimalna vrijednost ovog parametra za kupinu je 6,57,5. Kiselost sredine vea od navedene gornje granice moe da uzrokuje
hlorozu na biljkama usljed nedostatka eljeza. Veoma esto pri izboru zemljita
za uzgoj kupine koristi se pravilo da ona zemljita koja odgovaraju gajenju
maline, odgovaraju i kupini (gajnjae, duboki aluviji i sl.). Svjee krevine za
podizanje zasada kupine ne dolaze u obzir, a kao dobre predkulture i za ovu
vrstu mogu se preporuiti leguminoze (graak, boranija, heljda i sl.).
Klimatski uslovi u okviru prirodnih populacija kupina se moe nai i u
relativno surovijim klimatskim uslovima u odnosu na jagodu i malinu, mada ista
u pogledu zahtjeva za ovim faktorima ima sline bioloke predispozicije. Ona se
uspjeno moe gajiti na nadmorskim visinama do 700 m. Najbolje uspjevanje
ove kulture je na nadmorskim visinama 200-500 m, a ukoliko se eli gajiti izvan
ovog intervala odabiru poloaja budueg zasada treba posvetiti posebnu
panju. Podruja umjerene klime, sa svjeim ljetima i umjereno otrim zimama,
napodesnija su za uspjean uzgoj kupine. Takoe, nagnuti tereni do 6% nagiba
najpogodniji su za podizanje kupinjaka, obzirom da se na istim u kritinim
periodima, na poetku i na kraju vegetacije, ne zadrava vea koliina vode i
vlaan vazduh, a u zimskom
periodu, postepeno otapa snjeni
pokriva koji dugo slui kao koristan
izolator od nepovoljnog dejstva
niskih zimskih temperatura.
Sl.7. Ukoliko se tokom zime izdanci

kupine veu uz icu naslona, postoji
opasnost od izmrzavanja istih
U junim podrujima i na manjim nadmorskim visinama kupinjake treba
podizati na sjevernim, sjeverozapadnim i sjeveroistonim poloajima, dok u
sjevernim krajevima i na veim nadmorskim visinama prioritet treba dati junim
ekspozicijama, a potom jugoistonim i jugozapadnim.
2.3. tete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline i kupine

Odreeni kultivari maline i kupine podloni su izmrzavanju tokom zime,
posebno tokom hladnog zimskog perioda sa minimalnim snijenim pokrivaem.
Osim toga, toplo vrijeme tokom jeseni nakon kojeg uslijedi nagli pad
temperatura moe izazvati izmrzavanje izdanaka, budui da isti nisu dovoljno
sazreli i aklimatizovani za takvu ekstremnu promjenu uslova. Simptomi veihih
ozlijeda izazvanih izmrzavanjem oituju se sporadinim oteenjem
generativnih pupoljaka na izdancima, koji se primjete u proljee druge godine.
Oteenja izazvana izmrzavanjem manifestovat e se kao sporadiao buenje
generativnih pupoljaka, uz isprekidane fleke izumrlog tkiva u obliku taki na
izdanku.
Sl.7 i 8. Jako izmrzavanje izdanaka maline sorte vilamet iji su idanci tokom
zime ostali u uspravnom poloaju (lijevo); Sporadino izmrzavanje reducira
buenje generativnih pupoljaka druge godine - sorta maline vilamet (desno)
tete od izmrzavanja kod dvogodinjih kultivara maline mogu biti sprijeene
putanjem izdanaka da padnu prema zemlji u kasnu jesen, kako bi se tokom
zime nalazili pod snijenim pokrivaem koji predstavlja dobar izolator i time titi
izdanke od izmrzavanja. Dakle, ne preporuuje se izdanke maline sorti vilamet
ili miker tokom zime ostavljati uspravno, tj. vezane uz naslon.
Takoe, isto iskustvo, u pogledu izmrzavanja izdanaka maline, vai i za priraste
kupine, te se u cilju neeljenih efekata i kod ove kulture izdanci ne vezuju
preko zime, ve se slobodno putaju po zemlji, da bi se tek u proljee po
odabiru i prestanku opasnosti od niskih temperatura vazduha (posebno
golomrazice) vezivali za icu naslona.
3. BIOLOKE OSOBINE
3.1. Bioloke osobine maline
Malina je viegodinja, bunasta, listopadna biljka
iji podzemni i nadzemni sistem ine dvije grupe
organa: vegetativni i generativni. U vegetativne
organe, koji su u funkciji odravanja ivota,
spadaju: korjen, stablo i list, a u generativne, koji
su u funkciji produenja vrste: cvijet, plod i sjeme.
Sl.9. Vegetativni i generativni organi maline

Podzemni sistem ili korijen u osnovi je vegetativni
organ maline, obino je dobro razvijen i posjeduje
radijalnu simetriju. Pored intenzivnog rasta u
duinu, korijenov sistem maline odlikuje se i
izraenim sekundarnim debljanjem, ija snaga rasta opada sa starou jedinke.
Najvea masa korijena ove vrste voaka razvija se na dubini do 50 cm, dok
rijetko pojedino korijenje dostie dubinu i do 1-1,5 m. Generalno, potencijalne
mogunosti rasta i razvitka podzemnog sistema maline u intenzivnoj proizvodnji
ne dolaze do izraaja, odnosno ova kultura definie se kao vrsta sa plitkim
korijenom, to u odnosu na masu nadzemnog sistema uslovljava obavezu
podizanja naslona, ali i izuzetno dobru
pripremu zemljita za zasnivanje buduih
malinjaka, te kasnije njegovo besprijekorno
odravanje.
Sl.10. Izgled korijena maline

Iz predhodno navedenog, u praktinom
smislu moe se zakljuiti sljedee: nadzemni
sistem maline u potpunosti se obnavlja iz korijena, te i manja oteenja istog
mogu imati velike posljedice na prinos. Iz tog razloga medij u kojem se korijen
razvija mora biti takvih karakteristika da omogui nesmetano buenje
pupoljaka i pojavu novih prirasta, gdje je posebno vano da isti ne smije leati
u vodi, zbog ega uslijed nedostatka kiseonika dolazi do guenja, a zatim do
pojave bolesti koja izaziva trule korijena, i konano slijedi odumiranje
podzemnog sistema. Korijen maline nikada se ne prekriva razliitim
materijalima u smislu maliranja, obzirom da bi isti sprijeili pojavu mladih
prirasta.
10
Nadzemni sistem maline nije u tolikoj mjeri trajan kao korijen. Obzirom na
plodonosne karakteristike, odnosno na vrijeme plodonoenja, generalno
postoje dvije podgrupe maline: jednogodinje i dvogodinje.
Dvogodinji tip maline plodonosi na dvije godine starim izdancima tokom etiri
sedmice sezone sazrijevanja u periodu juni i juli. Ovom tipu pripadaju skoro sve
maline koje se trenutno uzgajaju u BiH, ukljuujui kao predstavnika sortu
Willamette, koja uestvuje sa 95% ukupne produkcije. Meeker je drugi sorta iz
ove grupe, koja se uzgaja u daleko manjem obimu. Dakle, prve godine po
sadnji kod ovog tipa maline nema roda.
S druge strane, jednogodinji tip maline plodonosi na vrnom dijelu
jednogodinjeg izdanka tokom nekoliko mjeseci u periodu august - oktobar,
nakon ega se isti sue i propadaju. Tipian predstavnik ovog tipa maline jeste
heritrejd, autumn bliss i dr.
Obzirom da se u BiH dominantno za sada uzgaja dvogidinji tip maline, u
nastavku panja e biti usmjerena samo na ovu grupu navedene kulture.
Osnovu nadzemnog sistema maline ine dvogodinji prirasti koji su nosioci
rodnih elemenata i koji po donoenju roda odumiru. Dakle, u morfolokom
smislu, kod maline mogue
je razlikovati dva tipa
prirasta koji ine strukturne
dijelove
nadzemnog
sistema:
Izdanci prirasti
nastali
iz
vegetativnih taaka
rasta na korijenu
ive dvije godine
Izbojci jednogodinji prirasti
(plodonosni mladari) iz taaka rasta
(generativnih pupoljaka) na nadzemnom
sistemu - izdnacima.
Sl.11. Nadzemni sistem maline:

a) vegetativni prirasti - IZDANCI,
b) plodonosni mladari - IZBOJCI
Dakle, kod maline postoje dva tipa pupoljka: vegetativni

koji se nalaze na podzemnom sistemu du korijena, i
generativni (mjeoviti) koji se nalaze u pazuhu lista
jednogodinjih izdanaka.
Sl.12. Vrste i poloaj pupoljaka kod maline
11
Morfogeneza grma kod dvogodinjih sorata maline, kroz vegetacione cikluse,

odvija se na sljedei nain:
Prve godine poinje rast i razvoj prirasta iz vegetativnih pupoljaka na
korijenu (rast i razvie izdanaka). Poetak diferencijacije pupoljaka na
izdancima (svi pupoljci na izdancima bit e generativni).
Druga godina rast i razvoj postranih prirasta sa rodnim elementima
(plodonosni mladari) iz generativnih (rodnih) pupoljaka prologodinjih
prirasta (izdanaka). Nakon plodonoenja i berbe prirasti sa rodnim
elementima odumiru, odnosno dvogodinji prirasti (izdanci) se eliminiu.
Sl.13. Morfogeneza grma kod dvogodinjih sorti maline: prva godina - a)

pojava mladih izdanaka, b) vegetativni rast izdanaka, c) opadanje lia i ulazak
u fazu mirovanja; druga godina d) buenje generativnih pupoljaka i
razvijanje plodonosnoh mladara, plodonoenje, e) nakon berbe prirodno
suenje od vrha prema dnu, uklanjanje prirasta do osnove
3.1.1. Razmnoavanje maline

Malina se moe razmnoavati na vie naina.
Meutim, u praksi posebnu primjenu nalaze
sljdea
dva
naina
razmnoavanja:
razmnoavanje
reznicama
korijena
i
razmnoavanje zrelim i zelenim izdancima.
Razmnoavanjem reznicama korijena ostvaruje se
ubrzano umnoavanje maline. Naime, korijenove
reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan
razvijen podzemni pupoljak, a optimalno je 2-3.
te na ovakav nain izrezane reznice trebaju imati
dobro razvijene ile, sa najmanjim prenikom oko
3-4 mm.
Sl.14. Korijenove reznice maline

12
Crvena malina se masovno razmnoava zrelim ili zelenim izdancima. Najee

je u upotrebi razmnoavanje maline zrelim izdancima. Takoe, najkvalitetniji
izdanci se dobijaju iz matinjaka maline koji su podignuti od sortno istog i
zdravog sadnog materijala, u izdvojenim zatvorenim prostorima (specijalan
sadni materijal). Nakon proizvodnje izdanaka u ovakvom matinjaku, isti se
dalje mogu razmnoavati u polju (matinjaku) koji je prostorno izolovan od
drugih matinjaka najmanje 400 m (standardni sadni materijal).
Sl.15. Razmnoavanje
maline izdancima iz
vegetativnih
pupoljaka na korijenu
majinske biljke
razvijaju se novi
izdanci koji se nakon
odreenog vremena
odvajaju od korijena
majinske biljke i
predstavljaju
novonastale sadnice
maline
3.2. Bioloke osobine kupine

Kupina je viegodinja polubunasta kultura iji podzemni sistem predstavlja
viegodinji korijen, a nadzemni ine jednogodinji i dvogodinji prirasti.
Iz praktinih razloga, a obzirom na karakter rasta izdanaka i prirodnu formu
habitusa najprikladnija podjela sorti kupine je na sljedee grupe:
prema karakteru rasta uspravne, poluuspravne i puzajue,

prema morfologiji izdanaka trnovite i bestrne i
na osnovu plodonosnih karakteristika jednogodinje i dvogodinje.
Sl.16. Puzajui tip kupine
13
Uspravno rastue kupine ne zahtjevaju naslon, obzirom da se njihovi izdanci

odravaju u vertikalnom poloaju bez vezivanja za potporu. Meutim, u
intenzivnim sistemima uzgoja, sorte kupine iz ove grupe postiu daleko bolje
prinose ukoliko se uzgajaju uz koritenje naslona.
Kod puzajuih sorti kupine izdanci nemaju uspravan rast, te uvijek zahtjevaju
fiziki naslon kako bi se isti odrali u vertikalnom poloaju, odnosno odignuti od
zemlje.
Mada postoji nekoliko prelaznih formi, generalno kupine bez bodlji, koje
uglavnom imaju puzajui rast, rjee
poluuspravan ili uspravan predstavljaju
privredno najznaajniju grupu, odnosno
istu
koju
podrazumjeva
intenzivna
proizvodnja ove vrste.
Sl.17. Puzajui i uspravnorastui tip

kupine generalno ostvaruje bolje prinose
ukoliko se uzgaja uz naslon
Podzemni sistem kupine izraeno je
razgranat,
obrastao
korijenovim
dlaicama, a njegova snaga i dubina
prodiranja prvenstveno zavisi od nasljedne osnove jedinke, ali i od uslova u
kojima se isti razvija. Naime, podzemni sistem uspravnorastuih sorti kupine
dominantno se razvija i grana u povrinskom sloju zemljita (0,5 m), bez
znaajnijeg dubljeg prodiranja, dok isti kod puzajuih kultivara dostie slojeve i
do dubine 1-1,5 m. Navedene odlike podzemnog sistema kod uspravnorastuih
sorti kupine, obezbjeuju bioloku prikladnost tipu razmnoavanja izdancima, a
kod puzajuih, potapanjem vrhova i oiljavanjem reznica.
Osnovu nadzemnog sistema kupine ine izdanci iji je ivotni vijek dvije godine.
U prvoj godini ovi prirasti rastu i razvijaju se, obino dostiui prirodnu duinu
2-6 m, a u drugoj godini na ovim
prirastima formiraju se bona
razgranjenja, nosioci roda, koji se ,
kao i cijeli dvogodinji prirasti, po
plodonoenju, do kraja godine u
potpunosti sue.
Sl.18. Nadzemni sistem kupine
14
Prema tome, morfogeneza dvogodinjeg tipa kupine odvija se na slijedei

nain: iz taaka rasta na korjenovom vratu kupine u prvoj godini razvijaju se
prirasti koji te godine samo rastu i razvijaju se, a tokom zime gube lie i
stupaju u fazu mirovanja. Druge godine iz pupoljaka koji se nalaze u pazuhu
listova na ovim prirastima, razvijaju se plodonosne granice koje donose rod,
nakon ega poinje suenje cjelih dvogodinjih izdanaka od vrha prema osnovi,
a koje se do kraja druge vegetacije u potpunosti i zavri. Jasno je dakle, da u
drugom vegetacionom periodu, izdanci kupine ne rastu u duinu, kao to nema
niti njihovog sekundarnog debljanja, ve je kod istih u ovom periodu
obezbjeeno samo razgranjavanje u funkciji plodonoenja (kao kod maline).
Sl.19. Morfogeneza kod dvogodinjeg tipa kupine

Kupina obrazuje pupoljke, kako na podzemnom, tako i na nadzemnom sistemu.
Podzemni pupoljci formiraju se na podzemnom stablu, odnosno na korjenovom
vratu (mjesto na povrini zemlje), to znai da za razliku od maline iji
podzemni sistem nosi pupoljke svom svojom duinom iz kojih se tokom
vegetacije razvijaju prirasti du cijelog reda, kod kupine svi prirasti se formiraju
iz jednog mjesta (prikorjenski izdanci), te nema pojave mladih izdanaka du
korijena, to predstavlja znaajnu razliku izmeu ove dvije vrste voaka i kada
je u pitanju sistem uzgoja.
Sl.20. Kod maline - izdanci koji se javljaju du korijena (lijevo),

a kod kupine - izdanci se javljaju iz korjenovog vrata (desno)
15
Pupoljci nadzemnog sistema obrazuju se u pazuhu listova na jednogodinjim

izdancima, i to obino u skupinama po dva, rasporeeni jedan iznad drugog.
Razvoj pupoljka nadzemnog sistema nije uravnoteen. Naime, pupoljci baznog
dijela izdanaka razvijaju se slabo, ili se i ne obrazuju, pupoljci srednje zone
izdanaka razvijaju se srednje intenzivno, dok je razvoj pupoljaka vrne zone
najintenzivniji. Generalno, razvoj pupoljaka podzemnog i nadzemnog sistema
uslovljen je prvenstveno sortom, ekolokim uslovima uzgoja i nivoom
agrotehnike u zasadima kupine.
Cvjetovi kupine su sakupljeni u cvasti, boja kruninih listia je bijela, rjee
ruiasta. U naim klimatskim uslovima kupina cvjeta krajem maja, tako da
nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Opraivanje kupine vre insekti,
a najznaajnija je medonosa pela.
Plod kupine moe biti razliitog oblika i krupnoe: okruglast, izdueno kupast,
zatupasto kupast i ovalan. Boja povrine ploda kupine je obino crna i sjajna
(razne nijanse crne boje), a neto rjee i crvena i uta, kao i sok. Interesantno
je istai da se boja povrine ploda i boja soka mogu razlikovati (npr. pokoica
crna, a sok crven i sl.). Kao posebno vana osobina ploda smatra se njegova
vrstoa, jer od nje u znatnoj mjeri zavisi transportabilnost, odnosno namjena
istih. Pri izboru sorti kupine, zbog transportabilnosti, vie se cijene one koje
imaju vrste plodove.
3.2.1. Razmnoavanje kupine

Kupina se razmnoava na sljedee naine: sjemenom, izdancima,
ukorjenjavanjem vrhova izdanaka, korjenovim reznicama, reznicama izdanaka
(zrelim i zelenim) i mikro-razmnoavanjem. Za praksu najvei znaaj imaju dva
naina razmnoavanja i to: ukorjenjavanjem vrhova izdanaka i reznicama
izdanaka.
Razmnoavanje ukorjenjavanjem vrhova izdanaka koristi se samo kod
puzajuih sorti kupine iji prirasti pri normalnom rastu i razvoju polijeu po
zemlji i dobro se
ukorjenjuju.
Sl.21. Razmnoavanje kupine

ukorjenjavanjem vrhova izdanka
16
Proizvodnja sadnica kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanaka moe se obaviti u

specijalizovanim matinjacima jednogodinjeg ili viegodinjeg karaktera.
Jednogodinji matinjaci u pravilu obezbjeuju laku produkciju sadnica, koje
su pri tom i kvalitetnije i zdravstveno sigurnije. Ovi matinjaci zasnivaju se uz
sadna rastojanja 2x1 m i obzirom da svaka posaena sadnica obezbjeuje i do
10 novih izdanaka nakon njihovog povijanja, zagrtanja zemljom i oiljavanja,
isti po 1 ha obezbjeuje i do 50 000 sadnica. Ukoliko se vri zakidanje vrhova
izdanaka u cilju poticanja njihovog grananja, te potom oiljavanja, ova
produkcija moe obezbjediti i do 100 000 kvalitetnih sadnica po hektaru.
Razmnoavanje kupine zrelim i zelenim reznicama izdanaka primjenjuje se u
sluajevima potrebe masovnije proizvodnje sadnog materijala odreene sorte,
a iji je broj matinih biljaka koje su na raspolaganju mali (razmnoavanje
elitnog bezvirusnog sadnog materijala, razmnoavanje nove sorte i sl.). Zelene
i zrele reznice (dijelovi izdanaka sa 1-3 pupoljka, uzeti u vegetaciji ili van
vegetacijskog perioda) oiljavaju se u kontrolisanim uslovima (staklenici), i u
pogodnom supstratu (perlit, treset) i najee uz primjenu hemijskih supstanci
(fitohormona). Naravno, ovakav nain razmnoavanja je u praksi
najekonominiji, budui da se od jednog izdanka moe obezbjediti neuporedivo
vei broj reznica-buduih sadnica, u odnosu na npr. samo jednu, koja se dobija
potapanjem vrhova izdanaka. Unutar ovog vegetativnog tipa
razmnoavanja kupine, najbolje rezultate daje tehnika
oiljavanja zelenih reznica. Ove reznice ine po dva lista, i
pupoljka u njihovom pazuhu. Listovi se skrauju za gornju
polovinu njihove ukupne povrine, u cilju regulisanja
debalansa nadzemnog i podzemnog sistema. Zelene reznice
potapaju se u vlaan supstrat ije je odravanje nivoa
vlanost, kao i za svako drugo oiljavanje, od presudnog
momenta za uspjenost razmnoavanja.
Sl.22. Lisni pupoljak na reznici kupine
4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA MALINE I KUPINE

U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja intenzivnih zasada
maline i kupine posebno se izdvajaju sljedee:

izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine,

priprema zemljita za sadnju,
izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine,
tehnika sadnje maline i kupine,
izbor i oblikovanje uzgojne forme,
17
mjere upravljanja zasadom maline i kupine rezidba, ubrenje,

navodnjavanje, odravanje zemljita i zatita od bolesti i tetoina.
4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine

Postoje osnovni faktori koji moraju biti razmotreni prilikom izbora mjesta za
podizanje zasada maline i kupine. To ukljuuje: ocjenu parcele, analizu
predkulture, tipa zemljita i njegove plodnosti, potrebu obezbjeenja
odvodnjavanja, vjetrozatitnih pojaseva, analizu osunanosti, blizinu izvora
vode i povezanost sa komunikacijama.
Pod ocjenom parcele podrazumjeva se tenja da lokacija za zasnivanje zasada
treba da bude dobro osunana. U tom smislu, dakle potrebno je izbjegavati
zasjenjena mjesta. Idealno, uzgajivai bi trebali izabrati zemljita koja su
dobro-drenirana, prirodno plodna, bogata organskom materijom (2-4 %), sa
pH vrijednou 6-7. Za malinu su izrazito povoljne pjeskovite ilovae ili samo
ilovae, kao i dobro drenirana glinovita zemljita. Zemljita koja sadre 5-10
kg/dunumu raspoloivog fosfora, 25-30 kg/dunumu kalija, 15 -20 kg/dunumu
magnezija, i posjeduju kapacitet izmjeninih kationa (CEC) od 8-16 su
optimalna. Odvodnjavanje, odnosno drenaa je takoe vaan faktor prilikom
izbora lokacije, iz razloga to korijen maline i kupine dosee dubinu i do 1 m.
Parcele koje posjeduju nepropusan sloj u ovoj zoni treba izbjegavati. Nivo
podzemne vode ne smije biti vii od 1 m, obzirom da je korijen maline i kupine
izuzetno osljetljiv na nedostatak kiseonika u zemljitu. Takoe, mnogi kultivari
maline su podloni prema gljivicama koje inficiraju korijen, a koje dominiraju u
slabo dreniranim zemljitima. Kada izumre korijen, biljka zakrlja, to je
izuzetno izraeno tokom ljetnih vruina i nedostatka vlage u zemljitu. Postoji
jednostavan praktini test kojim se moe ustanoviti da li je zadovoljavajua
drenaa-vodopropusnost u odreenom sadnom mjestu. Naime, iskopa se rupa
dubine oko 75 cm i irine 15 cm na mjestu gdje se planira zasnovati zasad, i to
u periodu ranog proljea ili kasne jeseni, kada je zemljite zasieno-saturirano
vlagom, ali nije smrznuto. Nakon toga rupa se puni sa oko 20 litara vode, te se
vri provjera nivoa iste nakon jednog sata. Ukoliko se voda zadrala na dnu
rupe takvo zemljite moe biti suvie vlano za uzgoj maline i kupine.
Malina i kupina trebale bi
biti posaene na blagima
padinama, gdje ne postoji
opasnost od zadravanja
suvinih koliina vode.
Sl.23. Parcele na
breuljkastim terenima
idealno su rjeenje za
sadnju maline i kupine
18
Takoe, i adekvatna vazduna drenaa izmeu biljaka veoma je vana za

uspjean uzgoj maline i kupine. Kretanje zraka smanjuje vlanost oko biljke i
spreava stanja koja dovode do pojava bolesti na listu. Vazduna drenaa,
takoe, smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva. Ukoliko se zasad podie na
nagnutim terenima, i na veim nadmorskim visinama treba znati da e se
hladan vazduh kretati niz padinu prema najnioj taki, obzirom da je isti laki,
to u krajnjem smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva.
S druge strane, u nekim sluajevima, zasadi maline i kupine trebali bi biti
zatieni i od jakih vjetrova, budui da isti mogu uslovljavati znaajna
mehanika oteenja na plemenitim kulturama.
Odabir ekspozicije iako ne kritini faktor, takoe je vaan, te bi isti trebao biti
razmotren pri podizanja zasada maline i kupine. Ove dvije vrsta voaka, spram
ovog faktora, preferiraju, zatiene sjeverne obronke-padine. June ekspozicije
mogle bi biti koritene za zasnivanje zasada, ali tada treba imati u vidu da bi
temperatura biljaka mogla biti visoka za vrijeme sunanih dana tokom zime.
Tako na primjer, nekoliko toplijih dana tokom januara-februara, mogli bi biti
razlog stimulisanja pupoljaka, tako da bi sljedei hladni val u ovom periodu,
uslovio evidentne tete.
Takoe, novi zasadi bi trebali biti podizani to udaljenije od divljih populacija
maline i kupine. Naime, divlji zasadi ovih vrsta voaka u krugu od 300 m
moraju biti elminisani, budui da isti predstavljaju izvor irenja bolesti u
novopodignutim zasadima.
Zasade maline i kupine ne bi trebalo saditi na parcelama gdje su kao
predkulture gajene: jagoda, paradajz, krompir, patlidan, paprika, ili pak stariji
zasadi maline i kupine, obzirom da su sve vrste podlone oboljeljenju
izazvanom gljivicom Verticillium venuti, a ista moe preivjeti u zemljitu
godinama, te negativno uticati na novopodignute zasade maline i kupine.
Leguminoze su generalno, dobre predkulture za nove zasade maline i kupine.
Sl.24. Primjer uticaja

predkulture na uzgoj
maline: zasad maline
podignut na mjestu gdje
je prethodno bio panjak
(lijevo), i jagoda (desno)
19
4.2. Priprema zemljita za sadnju maline i kupine

Od pravilne pripreme zemljita za podizanje malinjaka u velikoj mjeri zavisit e
visina budueg prinosa i kvalitet plodova, te samim tim i uspjenost gajenja
odabranog sortimenta projektovanog zasada ovih kultura. Pri izboru parcele za
zasnivanje novog malinjaka, dakle prije pristupanja neposrednoj pripremi
zemljita, od posebne je vanosti poznavanje kultura koje su bile gajene na
odabranoj povrini. Naime, kao pogodne predkulture za malinu i kupinu mogu
se preporuiti: sve kupusnjae i grahorice, a kao izrazito nepovoljne: jagoda,
malina, kupina, vinova loza, te krompir, paradajz i sl. Da bi se zemljite
oslobodilo korova i zemljinih insekata, kao to su liinka klinjaka i bijelog
crva, godinu dana prije sadnje maline i kupine na odabranu parcelu potrebno
je zasijati itarice ili leguminoze (primjer dobrih predkultura).
Priprema zemljita za podizanje malinjaka podrazumjeva provoenje sljedeih
radnji: analiza zemljita, ureenje zemljita i popravka njegove plodnosti
meliorativnim ubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te povrinska priprema
zemljita za sadnju.
4.2.1. Analiza zemljita

Analiza zemljita treba biti izvrena nekoliko mjeseci prije same sadnje, i to na
taj nain to se uzorci zemljita uzimaju nasumice sa nekoliko lokacija na
parceli i sa dvije dubine 30 i 60 cm. Preporuuje se uzimanje dva uzorka po
dunumu. Na veim parcelama, uzimanje uzoraka iz samo jednog dijela ukupne
povrine parcele moe dovesti do netanih rezultata, a time i do neadekvatnih
preporuka kada su u pitanju intervencije na popravci osobina zemljita.
Naravno, uvijek je lake korigovati nedostatke odabranog zemljita prije sadnje
nego kasnije tokom ekspoloatacije zasada. Kod analize zemljita odreuje se i
analizira: pH tla, % organske materije, sadraj soli, sadraj makro i
mikroelementi, te prisustvo nematoda. Ove analize obino se obavljaju u
komercijalnim laboratorijama, ili pak u naunim i strunim institucijama.
Takoe, mogue je nabavit i jednostavnu opremu za mjerenje pH zemljita,
sadraja soli i odreenih mineralnih elemenata, direktno
u poljskim uslovima.
Sl.25. Sonda za uzimanje

uzoraka zemljita
20
4.2.1.1. pH zemljita
PH vrijednost zemljita moe se odrediti koritenjem jeftinih probnih traka ili
pomou runog pH - metra. Procedura je jednostavna i podrazumjeva uzimanje
prvo, jedne supene kaike zemljita koja se potom navlai vodom tako da se
formira blato. Meutim, prije miksanja zemljita i vode, potrebno je provjeriti
da pH vode koja se koristi ima neutralnu vrijednost, dakle pH=7,0. Vrh probne
trake potom se uranja u blato, tako da se voda poinje kretati niz traku
ostavljajui estice zemljita po povrini iste. Promjena boje na testnoj traci bit
e gotova za nekoliko minuta. Prosjena pH vrijednost moe biti odreena
uporeivanjem boje na testnoj traci sa bojom na listi opskrbljenoj testnim
trakama.
Prilikom koritenja pH metar-a, postupak se svodi na uranjanje elektrode u
napravljenu smjesu zemlje i vode, te potom neposrednog oitavanja pH
vrijednosti na displeju. Kada je pH vrijednost zemljita ispod 6,0 potrebno je
istom dodavati kalcijum karbonat, u cilju korekcije pH. Koliina CaCO3
kalcijevog karbonata kojeg je potrebno dodati za podizanje pH vrijednosti
prema 6,5 u srednjoj ilovai kakva su zemljita veinom u BiH, prikazana je u
tabeli 1.
Potrebne koliine krea
Tabela 1. Orjentacione koliine
Poetna pH vrijednost
(kg/m)
kalcijum karbonata kojeg je
6.0
0.25
potrebno dodati da bi se pH
5.5
0.50
vrijednost zemljita sa poetnih
5.0
0.90
vrijednosti podigla na 6,5
4.5
1.25
Ukoliko je i sadraj magnezijuma nizak primjenjuje se dolomit (kalacijum
magnezij karbonat), u cilju korekcije pH vrijednosti zemljita i popravke
sadraja Mg. CaCO3 ili pak gaeni kre u prahu treba biti primjenjen nekoliko
mjeseci prije sadnje kako bi se obezbjedilo dovoljno vremena za hemijske
promjene u zemljitu. Krenjak bi trebalo unijeti u zemljite putem
rotovatora/freze, i to na dubinu od najmanje 30 cm. Za uspjean uzgoj maline i
kupine, u pravilu se preporuuje odabrane parcele tretirati krenjakom. U cilju
ekonominosti, primjena krea se moe obaviti samo u trake, odnosno u
redove gdje e se nalaziti sadna mjesta. Sposobnost krenjaka za popravku pH
zemljita odreena je veliinom
estica istog i njegove istoe.
Manje estice imat e bru zemljinu
reakciju i obrnuto.
Sl.26. Runa aplikacija krea pred

zasnivanje zasada
maline i kupine
21
4.2.1.2. Salinitet
Malina i kupina su osjetljive na povean salinitet sadraj soli zemljita, i ne bi
trebale bit saene na zemljitima koja imaju sadraj 800 ppm od ukupne soli.
Visoka koncentracija soli u zoni korijenovog sistema ovih vrsta ima za
posljedicu tee usvajanje vode i hranjivih materija iz zemljita. Visoka
koncentracija topive/rastvorljive soli u zemljitu sprijeava novu inicijaciju
korijena, te izdanci postaju slabiji i imaju izrazito zakrljao rast. Zaostatak
biljaka u porastu i pad prinosa moe se pojaviti prije lisnih simptoma koji su
obino pouzdan indikator. Malina i kupina
posaene
u
zemljita
sa
visokom
koncentracijom
soli
imat
e
rubnu
hlorozu/nekrozu i zakrljalost na listovima, a
ozljede su izrazitije na starijem liu.
Sl.27. Nekroza starijih lisnih margina obino

su simptom solne toksinosti.
Toksinost soli u zemljitu mogu biti
uzrokovane visokim razinama istih u vodi koja
se koristi za navodnjavanje ili pak u
zemljitima
na
kojima
je
siromano
odvodnjavanje, ali i pretjerana primjena
mineralnih ubriva putem fertilizacije ili
njihovom folijarnom aplikacijom. Malina i
kupina su naroito osjetljive na hlorid i natrijeve soli, a tete postaju oitije
tokom toplijih mjeseci. Biljke koje rastu u slanim zemljitima ponaaju se slino
onima koje rastu uz nedostatak vode.
Veoma je vano imati unaprijed dobro testiranu vodu, kao i zemljite i slijediti
ispravne procedure navodnjavanja, kao i fertirigacije, kako bi se izbjeglo
nagomilavanje soli. Analiza lista je, takoe od bitnog znaaja u
dijagnosticiranju simptoma soli i moe otkriti potencijalno tetni natrijum hlorid
(akumulacije) ak prije nego simptomi budu vidljivi na listu. Marginalne i vrne
oegotine lia ovih vrsta voaka obino su jaki indikatori hlorida ili natrijeve
toksinosti. Ako se u oteenom liu nau sadraji vei od 0,2% natrija ili
0,5% hlorida, evidentna lisna ozljeda obino se pripisuje natrijevoj ili hloridovoj
toksinosti. Koncentracija topive soli predstavlja ukupnu koliinu gnojiva i
drugih jona koji se nalaze u zoni korijena biljaka. Soli u zemljitu prisutne su
kao pozitivno ili negativno naelektrisani mineralni joni. Ove naelektrisane
estice
poveavaju
sposobnost
provoenja
zemljinog
elektrinog
kondiktiviteta, te njihova koncentracija moe biti procjenjena mjerenjem ovog
parametra (EC). Rastvorljive soli mjerene su koritenjem EC metra i izraene su
kao milioniti dio po centimetru (mmhos/cm) ili decisimens po metru (dS/m), a
koji su brojno ekvivalentni. Vrijednost 1 mmho/cm je ekvivalentan priblino 670
22
milionitom dijelu (ppm) ukupne topive soli. Prinos stolnog (trinog) voa se
smanjuje kada je kondiktivitet zasienih ekstrata u korjenskog zoni zemljita
vei od 1,2 DS-a/m. Prinos stonog voa se smanjuje priblino 10% kod slanog
zemljita od 1,3 dS/m, 25% kada je 1,8 dS/m i 50% kada zemljite ima
kondiktivitet 2,3dS/m mmhos/cm (ove vrijednosti odgovaraju priblino 13001500 ppm u saturiranom/zasienom ekstraktu). Ukoliko analiza zemljita
pokae EC vei od 1,2 dS/m, tada je preporuena temeljita bazinost zemljita.
4.2.1.3. Sadraj mineralnih elemenata

Analiza sadraja makro i mikro elemenata u zemljitu trebala bi biti obavljena
prije same sadnje maline i kupine, kako bi se na pravi nain odredio hranidbeni
status zemljita na kojem se podie zasad navedenih kultura. Takoe, ova
analiza provodi se i kao redovna mjera tokom eksploatacije zasada, a rezultati
ovog testa mogu biti kombinovani i sa analizom listova, odnosno pojedinih
organa maline i kupine, u cilju optimizacije programa ubrenja u svim
periodima odravanja vonjaka. Optimalan sadraj mineralnih elemenata sa
adekvatnm koncentracijama obraeni su u poglavlju ubrenje maline i
kupine ove broure.
4.2.1.4. Nematode
Prilikom provoenja analize zemljita veoma je vano da ista podrazumjeva
odreivanje i prisutnosti nematoda. Nematode su mikroskopski valjkasti
organizmi koji nastanjuju zemljite. Naime, postoje razliiti tipovi nematoda, a
neki od njih su veoma tetni pri uzgoju maline i kupine. tete izazivaju hranei
se na korijenu, a zaraene biljke ispoljavaju slab vegetativni rast, te nakon
odreenog vremena vidno krljaju. Nematode, takoe mogu biti i prenosioci
razliitih bolesti. Ovi organizmi se, naime kreu kroz pore zemljita, i mogu se
na ovaj nain dislocirati i po nekoliko centimetara. Meutim, mogu se, a to je
izuzetno est sluaj u praksi, proiriti na nove povrine i prilikom redovne
obrade odabrane parcele. Nekoliko vrsta nematoda vezuje se za slabiji porast
maline, a najvanija nematoda je tetoina korijena (Pratylenchus), sa
zastupljenou od 500 - 1 000 jedinki po kilogramu suhog zemljita. Naravno, u
skladu sa prethodnim preporuuje se izbjegavanje zemljita koja imaju vei
broj ovakvih tetoina kada je u pitanju sadnja maline i kupine. Treba
napomenuti i to da ne postoje adekvatna sredstva za suzbijanje nematoda, a
da su ista dozvoljene za kontrolu ovih
tetoina prilikom uzgoja maline i kupine
u BiH, s tim da zadovoljavaju preporuke
PERSUAP.
Sl.28. tete na korijenu maline izazvane

nematodama
23
4.2.2. Ureenje zemljita i popravka njegove plodnosti

Obim i broj zahvata koji iziskuje ureenje zemljita prvenstveno zavise od
zateenog stanja povrine na kojoj se eli podii novi zasad maline i kupine.
ienje i ravnanje povrine zemljita obavezna je radnja u sklopu ureenja
odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih veih ili manjih potencijalnih
fizikih i drugih smetnji, kao npr. zemljinih depresija koje bi kasnije
predstavljale nepoeljna mjesta akumulacije povrinske vode. Eliminisanje
korova, takoe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi
Cidocor, Herkules i Basta efikasna su sredstva za unitavanje najveeg broja
viegodinjih i jednogodinjih korova, te se u ovu svrhu najee preporuuju.
Ukoliko je zemljite na kojem se eli podii malinjak neto slabijeg kvalteta,
obavezno je popravljanje njegove plodnosti, odnosno poboljanje njegovih
fizikih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljita vri se
meliorativnim ubrenjem organskim i mineralnim ubrivima, a prema potrebi
izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno
obezbjeuje i sistem za navodnjavanje.
Zemljita obogaena organskom materijom su veoma povoljna za uzgoj maline
i kupine. Ista poboljavaju teksturu zemljita, te zadravaju mineralne
elemente usljed bazinosti od ispiranja. Organska materija poboljava vodni
reim zemljita, odnosno poveava kapacitet za zadravanje vode. Bogatsvo
zemljita organskom materijom esto ne smije biti omalovaavana. Koliine
organske materije koje se dodaju zemljitu mogu biti bez sutinskih
ogranienja. Ova forma moe da bude sastavljena od slame pomijeane sa
stajnjakom, zeleninim ubrivima (sudanska trava, ra, ozima ita) ili pak
komposta. Koliina 3-5 tona po dunumu ovih materija trebala bi biti dovoljna u
najveem broju sluajeva, a vee koliine, u cilju poveanja vodnog kapaciteta
zemljita, treba biti dodata na zemljitima pjeskovitog tipa, ime se poboljava i
njihova struktura, drenaa, ali i aeracija, spram zemljita koja imaju veu
koliinu gline.
Sl.29. Nepravilna aplikacija

stajnjaka. Naime, odmah
poslije primjene isti je
potrebno zaorati kako bi se
gubici hranjiva sveli na
minimum
Razgradnja ove organske
materije mikroorganizmima
zemljita zahtijeva naknadne koline azota osim ukoliko organmska materija
nije bila od leguminoza. Oko 6 kg stvarnog azota treba dodati na svaku
metriku tonu slame i stajnjaka i 12 kg istog treba dodati za neleguminoznu
organsku materiju ili zelenino ubrivo u cilju pomoi razgradnje. Ukoliko se
24
primjenjuje kokoije ubrivo isto se dodaje u jesen, u koliinama 0,5-1,0 t po

dunumu. Idealno, organska materija treba biti uneena po povrini 10-15 cm
prije same sadnje. Organska materija poveava raspoloivost hranjiva, kationa,
zemljini kapacitet i naravno, mikrohranjivi sadraj. U zavisnosti od zateenog
nivoa plodnosti zemljita, koliina ubriva za meliorativno ubrenje za
mineralna NPK ubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21, 10:20:30) kree
se 1,5-2,5 t/ha. Ukoliko se primjeni meliorativno ubrenje, unoenjem u trake
(ne ubri se cijela povrina redukovano ubrenje) ove koliine mogu biti i za
oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije vrijeme provoenja
meliorativnog ubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne koliine, prije i
poslije dubokog oranja.
Nakon rasturanja stajnjaka, mineralnih ubriva, a po potrebi i krenjaka
obavlja se oranje zemljita na dubinu 30-40 cm. Duboko oranje vri se
iskljuivo pri umjerenoj vlanosti zemljita, i to najmanje mjesec dana prije
poetka sadnje.
Ukoliko postoji nepropusni sloj, rigolovanjem e se isti prevezii i poveati
propusnost zemljine podloge. Rigolovanje podrazumijeva razbijanje
neporopusnog sloja zemljita primjenom podrivaa koji prave uske kanale u
zemljitu, na dubini 75-100 cm. Dlijeta na podrivau postavljaju se na takvu
dubinu da obavljaju funkciju ispod stvrdnutog sloja zemlje, kako bi isti bio
prekinut. Razbijanje nepropusnog sloja na ovaj nain trebalo bi biti uinjano
dva puta po istoj parceli, tako to se u drugom prolazu traktor kree pod uglom
od 90o u odnosu na predhodno
izvedenu radnju. Treba napomenuti
da zemljite prilikom izvoenja ove
radnje mora biti umjerene vlanosti,
obzirom da bi ista ukoliko bude
poveana imala suprotan efekat od
onoga koji se eli postii samom
operacijom.
Sl.30. Razbijanje nepropusnog sloja

u zemljitu
Poslije izvrenog oranja pripremana parcela isti se od
krupnijeg kamenja, kao i ostataka korijena korovskih i
drvenastih biljaka, a po ovoj radnji dalje se pristupa
detaljnijoj povrinskoj pripremi zemljita za sadnju, koja
podrazumjeva dodavanje druge polovine organskih i
mineralnih ubriva, te tanjiranje i drljanje do potpunog
usitnjavanja povrinskog sloja zemljita. U okviru
povrinske pripreme zemljita za sadnju preporuuje se
provoenja mjera njegove dezinfekcije i dezinsekcije
preparatima, kao to su: Timet, Galation, i dr.
25
4.3. Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine

Kod zasnivanja zasada maline i kupine ne smije se koristiti sadni materijal koji
vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budui da je isti
najee zaraen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen.
Takoe, materijal iz starijih proizvodnih malinjaka moe predstavljati
generativno potomstvo, odnosno moe predstavljati sjemenjake dobijene iz
sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu ime se gubi sortna istoa,
odnosno dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove.
Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake i kupinjake mora
biti izuzetnog kvaliteta, mora posjedovati atest kojim se garantuje sortna
istoa i potpuna zdrastvena ispravnost, a u morfolokom pogledu mora
zadovoljiti standarde opte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema.
Standardna sadnica maline i kupine mora biti duga najmanje 50 cm, srednje
debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih ila,
duine 12-20 cm, i debljine
2 mm, koji je dobro
obrastao
postranim
ilicama
i
korjenovim
dlaicama. Svaka sadnica,
ili pak bunt (obino od po
50 komada sadnica) mora
posjedovati markicu na
kojoj pie: vrsta, sorta, tip
sadnice, deklaracija, ime
proizvoaa i adresa, te za
koju godinu sadnje sadnice
vae.
Sl.31. Sadnica maline i

kupine: a) izgled dobre
sadnice (prva klasa), b)
izgled loih sadnica
4.4. Tehnika sadnje maline i kupine

Nakon pripreme zemljita i unoenja neophodnih dodataka istom, u cilju
njegove popravke, sljedea radnja podrazumjeva formiranje redova za sadnju.
Malina i kupina mogu se saditi na ravnim parcelama, pod uslovom da su iste
dobro drenirane. Meutim, ove vrste voaka na ravnim parcelama sa slabo
dreniranim zemljitem treba saditi na gredicama, dimenzija priblino 25 cm
visine i 60 cm irine (slika). Udaljenost izmeu redova trebala bi iznositi 2,2-2,5
m za malinu, a za kupinu minimalno 3 m. Ovakav razmak e obezbjediti
26
dovoljan ivotni prostor potreban za obavljanje i neophodnih agrotehnikih

radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno e maksimizirati
produkciju.
Sl.32. Formirane gredice prije sadnje

na slobo dreniranim zemljitima
Razmak izmeu redova, takoe zavisi
od
veliine
maina
koje
se
upotrebljavaju prilikom odravanja
zasada, ali bi isti trebao biti adekvatan
za motokultivator, odnosno pominu
frezu. Sadnja maline i kupine na
nagnutim,
dobro
dreniranim
parcelama, trebalo bi organizovati tako da ista podrazumjeva postavljenje
redova nasuprot padu terena, ime bi se sprijeila erozija zemljita.
Iako se sadnja maline i kupine moe obavljati od oktobra do poetka aprila,
zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja), ipak najei termini sadnje ovih
kultura su kasna jesen i rano proljee. Jesenja sadnja se najee koristi,
budui da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema.
Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem svake sadnice osvjeiti,
prvo skraivanjem ila za njihove ukupne duine, a potom potapanjem istog
u smjesu podjednakih dijelova balege i ilovae, u vodi, uz dodatak sredstva za
dezinfekciju
korijena
(previcur).
Izdanci maline i kupine sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije
vaenja iz matinjaka, ali se u praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade
za 3-4 cm dublje. Ovo je posebno vano kod kupina bez bodlji, u cilju
elminisanja mogunosti povrjeivanja korijena i pojave odlike remutacije.
Sadnja se u pravilu obavlja po oblanom vremenu, a njena tehnika zavisi od
nivoa pripreme zemljita. Ukoliko je zemljite dobro pripremljeno sama sadnja
moe se obaviti u brazde (to je u praksi
najei sluaj).
Sl.33. Izvuene brazde za sadnju

maline i kupine
27
Meutim, ukoliko je parcela loije pripremljena, tada je potrebno kopati

pojedinane rupe, i to za malinu dimenzija 20x20 cm, a za kupinu 30x30 cm,
koje e omoguiti neophodnu dubinu i pravilan raspored ila posaenim
sadnicama. Oblano vrijeme je najpovoljnije za izvoenje sadnje, ija se
tehnika provoenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voaka.
Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju ile sadnice, nanosi se
sloj zgorjelog goveeg stajnjaka u koliini 1-2 kg po sadnom mjestu i 0,1 kg
NPK, formulacije 8:16:22, a potom sadno mjesto, uz lagano gaenje, potpuno
prekriva zemljom.
Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjeraovatnoa
izostanka kinih dana, svaka sadnica se zalijeva sa 3-4 l vode.
Skraivanje posaenih sadnica predstavlja posljednju radnju koju
podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na
duinu oko 20 cm,
a u cilju boljeg
prijema
i
stimulisanja vee
vegetativne snage
rasta
buduih
prirasta.
Sl.34. Tehnika
sadnje maline i
kupine
4.5. Izbor sistema uzgoja

4.5.1. Sistemi uzgoja maline
U osnovi postoje dva sistema uzgoja maline, i to:
sistem grmova sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem, i
sistem palira (ive ograde) vertikalni palir i V-palir (sistem)
Sistem vertikalnog palira za proizvodne zasade maline predstavlja najbolji i
danas standardni sistem uzgoja ove vrste. Naime, uzgoj maline u formi buna
danas se vrlo rijetko primjenjuje, i isti je odlika amaterskog voarstva. palirski
nain gajenja maline izmeu ostalog obezbjeuje, kako dovoljno
manipulativnog prostora u malinjaku, tako i visoke prinose i dobar kvalitet
ubranih plodova.
Izdanci maline rastu uspravno, ali su skloni povijanju prema zemlji kada dozriju
i ponu plodonositi. Iz tog razloga sistem palira podrazumjeva naslon koji bio
trebao biti potpora izdancima, kako bi se isti odrali u vertikalnom poloaju i uz
28
teret roda koji nose na sebi. Kod sistema vertikalnog palira naslon ine stubovi
od drveta, ili betona ija je duina 2-2,5 m, a irina 8-12 cm, i meu kojima se
uvruje pocinana ica, prenika 3 mm. Drvene stubove prije postavljanja
naslona, u cilju zatite, odnosno produetka vremena trajanja, neophodno je
do polovine njihove ukupne duine nagorjeti, potopiti u motorno ulje, u rastvor
bordovske orbe ili premazati masnom bojom.
Sl.35. Uzgoj
maline u
sistemu
vertikalnog
palira
Stubovi se u zemlju ukopavaju 50-70 cm, a razmaci istih, pri postavljanju

naslona, kreu se od 6-10 m, to prvenstveno zavisi od vrste stubova (drveni-6
m; betonski-10 m), te bujnosti sorte. Postoje dva osnovna tipa naslona kod
sistema uzgoja u vertikalnom paliru u zavisnosti od poloaja ica na istom, koji
su danas zastupljeni u voarskoj praksi kada je u pitanju uzgoj maline, a to su:
stubovi na kojima se nalazi dvospratno/trospratno jedna ica, tzv. Isistem,
stubovi koji nose dvospratno/trospratno duplu icu u horizontali, tzv. tsistem
Sistem I-palira je obino u upotrebi kod dvogodinjih kultivara, dok T-sistem
je posebno praktian kod jednogodinjih kultivara, ali i malog broja
dvogodinjih, kao to je sorta miker.
Kod I palir sistema izdanci su pojedinano vezani za svaki red ice i na taj
nain ne polijeu ka zemlji pod teinom roda. Obino su u ovom sistemu
prisutna dva reda ice, prvi na visini 0,9 m,
a drugi na 1,8 m, dok je visina stuba iznad
zemlje 2,0 m. Rastojanja izmeu redova
kreu se 2,5 m, a u redu broj dvogodinjih
izdanaka, dakle koji plodonose na jedan
duni metar treba da je 6-7. Ovo je
standardni nain uzgoja sorte vilamet.
Sl.36. I sistem palira

29
Kod T-sistema palira na stubovima se postavljaju dvije oko 60 cm duge

poprene letve (dimenzija 2,0 x 2,5 cm x 60 cm) koje su fiksirane za svaki
stub, na visini 0,8 m i 1,7 m iznad zemlje. Za svaki kraj drvene preage,
pruajui se u duinu cjelokupnog reda, privruje se galvanizirana ili
plastificirana ica. irina imeu dvije ice ili dva reda ice je 60 cm. Izdanci se
usmjeravaju da rastu izmeu ica ili
redova ica. Kod dvogodinje sorte
maline mikeer broj izdanaka na
jedan duni metar, u ovom sistemu
uzgoja, iznosi 5, a razmak izmeu
redova treba da je minimalno 3 m.
Sl.37. T sistem palira
4.5.2. Sistemi uzgoja kupine

Postoje u osnovi dva glavna sistema uzgoja kupine:
sistem grmova sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem i
sistem palira horizontalna palmeta i lepeza.
Naravno, uzgoj kupine u sistemu grmova, bez obzira na raspored bunova,
odlika je amaterskog-ekstenzivnog voarstva.
Sistem palira, dakle i za kupinu, kao i za malinu predstavlja standardni i
najraireniji nain uzgoja koji istoj obezbjeuje intenzivnost proizvodnje, gust
sklop i visoke prinose. Prednosti ovog sistema ogledaju se i u tome to je
kupini na ovaj nain obezbjeena puna osvjetljenost svih dijelova biljke, a to
opet ubrzava sazrijevanje i omoguuje formiranje krupnijih i kvalitetnijih
plodova. Izdanci biljaka uzgajanih u paliru bolje odrvenjavaju i manje su
podloni opasnosti od izmrzavanja tokom zime. Izvoenje operacija, kao to su
prskanje, rezidba i berba su isto tako olakane rasporedom izdanaka u
prostoru. palirsko gajenje preporuuje se i za vee povrine pod ovom
kulturom, a istovremeno podrazumjeva u osnovi dva sistema: horizontalna
palmeta i lepeza.
Sl.38. Uzgoj
uspravnorastuih
sorti kupine u
sistemu lepeza
30
Uzgojni sistem lepeza danas predstavlja potpuno intenzivan naina gajenja

kupine, a svoju primjenu nalazi i kod uspravnorastuih i puzajuih kultivara.
Naime, kod uspravnorastuih sorti (genotipovi koji stvaraju vei broj izdanaka)
najee su u upotrebi tri reda ica, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je
6-8, a redni razmak 2 m, odnosno meuredno, minimalno 3 m.
Sl.39. Uzgoj puzajuih sorti kupine u sistemu lepeza

Kod
puzajuih
sorti
kupine
(genotipovi koji formiraju manji
broj prikorjenskih izdanaka
veina komercijalnih aktuelnih
sorata) takoe, najrairenije je
sistem lepeze, s razlikom da isti
podrazumjeva koritenje tri reda
ice, broj izdanaka po jednom
sadnom mjestu je 3-4, a redni
razmak 1 m, dok je rastojanje
izmeu redova, minimalno 3 m.
Sl.40. Zasad kupine u sistemu uzgojnog oblika lepeza
4.6. Mjere upravljanja zasadima maline i kupine

4.6.1. Njega mladog zasada i rezidba maline
Njega zasada maline u prvoj godini po sadnji podrazumjeva: redovnu obradu
zemljita, unitavanje korova, ubrenje, pomotehniku, zalijevanje, 3-4 puta, te
pravovremenu i efikasnu zatitu od tetnih biolokih agenasa. U pogledu
pomotehnike, u prvoj godini po sadnji dio sadnice koji je ostao nakon sadnje
(oko 20 cm iznad zemlje) u potpunosti se uklanja, i to u momentu kada
novoformirani izdanci dostignu duinu oko 25 cm.
31
Sl.41 i 42. ematski i stvarni prikaz primljenih sadnica maline u proljee prve
godine po sadnji, period u kome se uklanja stari dio sadnice
Ukoliko se stari dio sadnice ne ukloni isti e se tokom vegetacije razvijati i
plodonositi (obzirom da je starosti dvije godine), ali na raun mladih izdanaka
koji trebaju da se formiraju te godine, kako bi plodonosili naredne, a u tom
sluaju isti e zakrljati (nee se razviti dovoljno). Na kraju vegetacije doi e
do suenja starog dijela sadnice, a obzirom da se nisu razvili novi mladi prirasti
koji bi trebali plodonositi naredne
sezone, prinos maline za naredni
period doveden je u pitanje.
Sl.43. Neuklonjeni stari dijelovi

sadnice maline nakon prijema imaju
za posljedicu veoma lo razvoj novih
izdanaka
Tokom
vegetacije
novoformirani
izdanci se razvijaju popunjavajui
cjelokupan redni prostor. Obzirom da su mladi izdaci savitljivi i obaraju se ka
zemlji, kako bi se isti odrali u uspravnom poloaju i bilo omogueno
nesmetano izvoenje obrade zemljita u zasadu, potrebno je paralelno uz icu
vezati pagu, te izmeu nje i ice
provesti izdanke i tako iste odravati u
uspravnom poloaju.
Sl.44. Paralelno postavljena paga uz

icu olakava zadravanje
novoformiranih izdanaka uspravno
32
Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3
nova izdanka, na potrebnom
rastojanju.
Po zavretku vegetacije paga
se odvezuje i izdanci putaju
slobodno da padnu prema
zemlji kako bi se tokom zime
nalazili ispod snijega, i na taj
nain smanjila opasnost od
njihovog izmrzavanja.
Sl.45. Putanje izdanaka

maline u jesen da slobodno
padnu prema zemlji
U proljee na poetku vegetacije (godina eksploatacije) vri se prorjeivanje
izdanaka, tako to se do osnove uklanjaju izmrzli, slabi, polomljeni, nedovoljno
razvijeni, a ostavljaju najbolji. Broj ostavljenih izdanaka kod sorte vilamet treba
da iznosi 6-7 izdanaka po dunom metru, dok je taj broj kod sorte miker neto
manji
i
iznosi
5.
Nakon
prorjeivanja,
ostavljeni
izdanci
vezuju se uz icu, u cilju njihovog
razvoenja i fiksiranja, klasinim
vezivanjem plastinim vezivima ili
vezivanjem pomou plastinih kopi.
Sl.46. Vezivanje dvogodinjih

izdanaka za icu, plastine kope
Nakon toga svaki ostavljeni izdanak prikrati se kosim rezom iznad pupoljka na
visinu 1,8 2,0 m od zemlje, ili u praktinom smislu na toliku visinu da iznad
zadnje ice ostanu etiri pupoljka, odnosno na cjelokupnom izdanku 24
pupoljka. Ovo je proljetna rezidba maline. Nakon rezidbe slijedi plitko
okopavanje rednih
traka u zasadu.
Sl.47. ematski
prikaz rezidbe
maline
33
Na poetku vegetacije, u godinama eksploatacije, kontinuirano rastu novi-mladi

izdanci (iz taaka rasta korijena), od kojih se prva serija uvijek uklanja do
osnove-zemlje, u cilju stimulacije razvoja novih prirasta i kontrole bujnosti
nadzemnog sistema. Meutim, postavlja se pitanje do kojeg momenta ove
priraste treba uklanjati. Taj momenat mora da odredi sam farmer za sebe
prema uslovima u svom zasadu, tako da slijedi pravilo po kojem su najbolji
prirasti za narednu godinu oni koji u ovogodinjoj vegetaciji dostiu visinu do 1
m (momenat kada su prerasli prvu icu), u momentu berbe plodova na
dvogodinjim izdancima.
Sl.48. Za
vrijeme berbe
starih
izdanaka
mladi trebaju
dostii visinu
prve ice
U praksi se esto spominje da je taj momenat 15. maj. Meutim, najbolje je

uraditi sljedee: sve mlade izdanke koji se pojave do 15 maja uklanjati, a
nakon istog ostale ostavljati. Ukoliko ostavljeni prirasti u vrijeme berbe
dostignu prvu icu, to je pravi momenat, a ukoliko preu visinu iste, sa
uklanjanjem prve serije izdanaka je trebalo ranije prekinuti, npr 13. maja.
Nakon berbe orezani dvogodinji prirasti se poinju suiti od vrha prema bazi,
te se isti uklanjaju do osnove. Orezani dvogodinji prirasti, se mogu ostaviti
desetak dana u malinjaku, nakon rezidbe. U tom periodu oni slue kao zaklon
mladim prirastima, koji ako bi se naglo izloili direktnom suncu lako dobijaju
oegotine na listovima. Nakon tog perioda, dodatno se uklanjaju oteeni mlai
prirasti i zajedno sa starim se iznose i odmah pale, da nebi predstavljali izvor
zaraze.
Kako bi se omoguila efikasna obrada rednog prostora mladi izdanci se, kao to
je ve opisano, pomou paralelne page uz icu ostavljaju u uspravnom
poloaju, sve do kasne jeseni, kada se putaju slobodno da padnu prema
zemlji.
Sl.49. Putanje
izdanaka maline u
kasnu jesen
34
4.6.2. Rezidba kupine

Obzirom da kupina obrazuje vei broj izdanaka, njena rezidba predstavlja
redovnu agrotehniku mjeru koju je u zasadima ove kulture neminovno
provoditi. Rezidba kupine podrazumjeva dva termina primjene:
u vegetaciji i
pred kraj vegetacije.
U prvoj godini po sadnji kupine, bez obzira da li je ona posaena u jesen ili u
proljee, vri se samo proljetna rezidba koja podrazumjeva skraivanje
izdanaka na duinu 20-30 cm. Tokom prve vegetacije po sadnji, do sredine
ljeta, iz korijenovog vrata dolazi do razvoja 2-4 izdanka, tako da se u ovom
momentu na nadzemnom sistemu mogu definisati samo jednogodinji prirasti.
Jednogodinji izdanci se pomotehniki ne tretiraju, dok se samo dvogodinji dio
sadnice elminie do osnove.
Rezidba kupine u rodu podrazumjeva intervencije na nadzemnom sistemu,
dakle kako u proljetnom (pred kretanje vegetacije mart), tako i u periodu
vegetacije (prva polovina juna i septembra).
Naime, obzirom da u sortimentu kupine dominiraju puzajue sorte i da je kod
istih najzastupljeniji sistem uzgoja lepeza, rezidba tokom vegetacije kod istog
podrazumjeva tri zahvata (generalno aplikativno i za ostale sisteme uzgoja), i
to:
uklanjanje (do osnove) izdanaka koji su donijeli rod (odmah nakon
berbe),
prikraivanje (pinciranje) izdanaka za zamjenu na duinu 1,8-2 m (do
polovine juna mjeseca),
prikraivanje bonih prirasta na 6-7 listova do polovine septembra
mjeseca).
Sl.50. ematski prikaz rezidbe kupine

Proljetna rezidba, pred kretanje vegetacije (kraj marta mjeseca) podrazumjeva
i jo jedno prikraivanje bonih prirasta, tada na 3-4 pupoljka. Navedeni
pomotehniki zahvati uveliko rjeavaju i problem prisustva vee koliine
35
nedozrelih plodova kupine na

biljci,
to
je
naravno
nepoeljno,
obzirom
da
direktno umanjuje prinos.
Sl.51. Proljetna rezidba

kupine, skraivanje
plodonosnih mladara na 3-4
pupoljka
Neki
proizvoai,
poslije
berbe skrauju itavu biljku
na visinu od 30 cm, kako bi
je ojaali. Glavni razlog ove mjere je smanjivanje pritiska od strane insekata i
bolesti, tako to se uklanjaju svi zaraeni izdanci. Prinos je u tom sluaju manji
sljedee godine, jer se ne uklanjaju samo granice koje su dale rod, ve i novi
izdanci. Jo jedna mogunost je, da se ova mjera provodi svake tri do etiri
godine, ako je to potrebno, tako da smanjenje prinosa bude manje.
Osim navedenih mjera veoma je vana i tehnika vezivanja izdanaka za ice
naslona. Kao i kod maline, tokom zimskog mirovanja izdanci se putaju da
slobodno padaju po povrini zemlje, te snijeg slui kao izolator u borbi protiv
izmrzavanja, a ponovno vezivanje se obavlja u proljee sljedee godine.
4.6.3. UBRENJE MALINE I KUPINE

Adekvatna ishrana-ubrenje biljke, jedan je od temeljnih faktora za postizanje
odgovarajueg rasta, zatim prinosa i kvaliteta plodova i maline i kupine.
ubrenje je u osnovi dobrim dijelom pod uticajem: teksture zemljita, pH
reakcije, te procenta-sadraja organske materije u zasadu. Prije same sadnje
potrebno je izvriti analizu zemljita, kojom e se odrediti sadraj svakog makro
i mikrohranjiva u zemljitu, kao i pH reakcija istog. Takoe, analiza lista za sva
hranjiva, i analiza iznoenja-pregled iznoenja N i K, trebali bi biti izvoene
tokom vegetacione sezone za to preciznije odreivanje hranidbenih potreba
biljaka maline i kupine. Snaga rastavigor biljke, debljina izdanka,
veliina i boja lista, vani su
indikatori
zdravstvenog
stanja
jedinki,
ali
i
potrebe
za
odgovarajuim reimom ubrenja.
Sl.52. Jaki i zdravi izdanci maline

sorte Villamette, kao rezultat
adekvatnog programa ubrenja
36
Malina i kupina u BiH se uobiajeno ubre kombinacijom etiri razliite metode:

primjenom stajnjaka, rasipanjem granuliranih-mineralnih ubriva, vodotopivim
ubrivima - kristalonima putem sistema za navodnjavanje i folijarnim
aplikacijom mikroelementima. Udio ukupnog ubrenja dodat svakom od
navedenih metoda ovisi od sadraja specifinih nutrienata, prirodne plodnosti
zemljita, te vodenog potencijala sistema za navodnjavanje koji je u upotrebi.
Ukoliko se ne posjeduje sistem za navodnjavanje ubrenje moe biti izvreno
kombinacijom rasturanja stajnjaka i rasipanjem granuliranih ubriva.
4.6.3.1. ubrenje stajnjakom

Mada je stajnjak najcjenjenije ubrivo i pri tom lako dostupno, ali sa relativno
niskim sadrjem analizom utvrenih nutrienata-hranjiva, preraunato po toni
istog, on predstavlja veoma vrijedan dio programa za ubrenje. Sadraj
hranjivih materija u stajnjaku je veoma varijabilan, zbog toga to vrlo esto
ima poremeen odnos izmeu N-P-K. Pored toga stajnjak je sporodjelujue
ubrivo. Prema provedenim istraivanjima, djelovanje istog traje tri godine.
Prve godine se iskoristi 50%, druge 30%, a tree 20%. Prema tome, sljedei
uobiajnu praksu, obino bi u zasadima malime i kupine govei zgorio stajnjak
trebalo dodati svake tree godine, u koliini 1-2 t po dunumu, naravno, ovisno
od plodnosti zemljita. Kokoiji stajnjak-stajnjak peradi, koji ima visok sadraj
nitrogena-azota, preporuuje se dodavati u koliinama 0,5-1,0 t po dunumu.
Kada je stajnjak u potpunosti i pravilno preraen njegova primjena moe biti u
bilo koje vrijeme tokom sezone. Preporuuje se koritenje samo zgorjelog
stajnjaka. Prilikom primjene organskih ubriva, posebno nezgorjelog stajnjaka
obzirom da isti nije inaktiviran, te da ga sainjavaju nestruktuirani materijali,
isti je veoma teko rairiti u rednom prostoru. Pored toga, nezgorjeli stajnjak
predstavlja izvor sjemena razliitih korovskih biljaka, te mnogobrojnih tetoina
i bolesti. Zgorjeli stajnjak ili kompost (dobro razgraena organska materija)
mnogo je lake aplicirati primjenom lopate ili vila, a ima viestruko djelovanje
(popravlja i odrava strukturu zemljita, poveava plodnost zemljita, stimulie
razvoj korisnih mikroorgamizama i dr.). Istraivanja su pokazala da se iz jedne
tone goveeg zgorjelog stajnjaka primjenjenog u zasadu maline i kupine
iskoristi 2 kg efektivnog N. Kompost i slama izmjeani sa stajnjakom
predstavljaju vrijednu dopunu organske materije zemljitu, ali ipak imaju manju
plodnost nego ist stajnjak.
U zasadima maline i kupine organska materija - stajnjak dodaje se u jesen,
odmah nakon uklanjanja izdanaka koji su plodnonosili, kako bi isti reagovao
tokom zime i oslobaao hranjiva, a ujedno i zagrijavao biljku. Organsko
ubrivo moe biti aplicirano na taj nain da se sa obje strane reda otvore plitke
brazde na razmaku 45 cm od izdanka, te se u iste poloi stajnjak, nakon ega
se brazde zatvore. Prilikom pripreme zemljita za zasnivanje novog zasada
maline i kupine kompost ili stajnjak najbolje je unijeti u redove/trake ili pak na
uzdignute lijehe na dubinu 10 cm, prije sadnje. Stajnjak se moe dodati i
37
nakon sadnje, kada biljke dostignu visinu oko 8 cm

i vie. ubrenje stajnjakom treba da ini jedan dio
ukupnog godinjeg unoenja hranjiva u zasade
maline i kupine, ali nikako jedini izvor biljnih
hranjiva. Naime, obavezno se preporuuje, uz
stajnjak,
dodatno
ubrenje
mineralnim
i
vodotopivim ubrivima.
Sl.53. Pripremanje brazdi za aplikaciju stajnjaka
4.6.3.2. ubrenje mineralnim

(granuliranim) ubrivima
Tri su, naravno mineralna elementa koja malina i kupina zahtjevaju u najveim
koliinama, i to: azot (N), kalij (K) i fosfor (P). Tokom prve godine za rast
maline i kupine, potrebno je dodati priblino 3,5 kg/dunumu N, bez obzira na
tip rasta gajenih kultura. Meutim, dodavanje mineralnih ubriva u prvoj godini
trebalo bi odgoditi sve dok se izdanci ne pojave, budui da su mlade biljke
maline i kupine izuzetno osjetljive, i time podlone oteenjima izazvanim
povienom koncentracijom soli u zemljitu. Tokom narednih godina,
preporuuje se minimalno 7,5 kg/dunumu N, i to za dvogodinje tipove maline i
kupine, i 11 kg/dunum N godinje, za jednogodinje tipove ovih vrsta voaka.
Fosfora treba dodati svake godine u koliini 2,5 -3 kg/dunumu. Takoe, i kalij
treba primjeniti svake godine, i to u koliini 5-6 kg/dunumu. U sluaju
dvogodinjeg tipa maline mineralna ubriva treba primjeniti u dva ili tri
odvojena navrata, idealno bi bilo, jedan u proljee kada poinje novi rast, drugi
krajem maja ili poetkom juna, i konano trei sredinom jula. Doprinos azota iz
stajnjaka trebao bi se uzeti u obzir, kako bi se smanjile koliine mineralnih
ubriva. Ukoliko se aplicira zgorjeli stajnjak, raspoloivost azota prve godine je
oko 50%, dok ukoliko je apliciran svje stajnjak, raspoloivost ovog hranjiva u
istoj godini moe biti 90%, to se mora uzeti u obzir. Mineralna ubriva
primjenjuju se u trake 25-30 cm
udaljene od biljaka i zatrpavaju na
dubinu 5-10 cm.
Sl.54. ubriva se kod maline i kupine

apliciraju u redni prostor
Kombinacije mineralnih ubriva, koje
se koriste u zasadima maline i kupine,
su: NPK 10:20:30, 10:12:26; te KAN i
UREA. Koliine istih su sljedee: svake
godine u kombinaciji sa stajnjakom
38
potrebno je dodati 400-600 kg/ha NPK navedenih kombinacija, a u godinama

kada izostaje primjena organskih ubriva, u koliini 600-700 kg/ha. Proljetno
ubrenje predstavlja prihranjivanje, i isto se obavlja primjenom azotnih
mineralnih ubriva KAN ili UREA, u koliini 200-300 kg/ha. Pored navedenog,
prema potrebi, moe se izvriti i drugo prihranjivanje, i to u cilju eliminacije
simptoma nedostatka azota, opet Kan-om ili ureom u koliini 150-200 kg/ha.
4.6.3.3. Fertirigacija ubrenje putem navodnjavanja

Oko 25% od ukupne preporuene koliine azota (N), fosfora (P), i kalija (K), te
i svih mikro elementi (ako je potrebno), moe biti primijenjeno prije sadnje.
Preostale koliine N, P, i K treba primjeniti i putem sistema za navodnjavanje,
tokom vegetacione sezone. Putem fertirigacije trebalo bi valjano korigirati dakle
preostale koliine N, P i K, ukoliko isti nisu primjenjene granuliranim ubrivima,
ili pak stajnjakom. Na veim povrinama, to e podrazumjevati dodavanje 3-5
kg/dunumu stvarnog N, 1,5-2 kg/dunumu stvarnog fosfora i 3-4 kg/dunumu
stvarnog kalijuma. Veina N, P i K treba biti primjenjena izmeu novog rasta
izdanaka u proljee i za vrijeme berbe. Nesmije se dodavati N nakon sredine
avgusta. Na zemljitima bogatim organskom materijom, sav N, P i K moe bit
primjenjen putem sistema za navodnjavanje, to e zasigurno obezbjediti
izvrstan rast biljaka i visok prinos. Najmanje 50% N treba da bude dodato u
nitratnoj formi. Malina i kupina postiu daleko vei i kvalitetniji rod ukoliko se N
i K unesu putem sistema za navodnjavanje unesu, u odnosu na unoenje istih
putem granuliranih ubriva. Prilikom
fertirigacije frekvencioja je manje vana,
u odnosu na koliinu ubriva koja se
primjenjuje.
Sl.55. Postavljen sistem za

navodnjavanje tipa kap po kap slui i za
fertirigaciju
Meutim, primjena manjih koliina
ubriva, vie puta, putem fertirigacije, vrlo esto moe smanjiti potencijalne
probleme od ozlijeda nastalih usljed poveane koncentracije soli u zemljitu.
Vodotopiva gnjojiva se dodaju tokom 1-2 sata prilikom navodnjavanja tokom
dana ili pak svaki drugi dan tokom perioda cvjetanja i plodonoenja.
Komercijalana vodotopiva ubriva esto su sastavljena od kombinacija N i K.
Koncentrirana ubriva su laka za primjenu, obzirom da se u kratkom periodu
aplicira dovoljna koliina hranjiva, u odnosu na razvodnjena gnojiva ija je
primjena dua. Prilikom fertirigacije treba izbjegavati mogunost zapuivanja
sistema, te ubriva koja se primjenjuju na ovaj nain moraju biti visoko topiva
u vodi. Ukoliko se prilikom ubrenja primjenjuje vie od jednog materijala,
39
kombinovana ubriva moraju biti takva da ne reaguju izmeu sebe. Hemikalije

koje se primjenjuju takoe, moraju biti kompatibilna komponenta sa
elementima sa kojima e stupiti u kontakt nakon injektiranja u zelivnu vodu.
Koncentrovana gnojiva sa veoma visokom ili niskom pH vrijednou mogu
korodirati bakar, cink, bronzane legure, i druge metalne dijelove sistema za
navodnjavanje. Zbog toga komponente sistema koje dolaze u kontakt sa
korozivnom smjesom ubriva trebaju biti izraeni od nehrajueg elika,
plastike ili nekih drugih ne korodirajuih materijala.
Sljedea ubriva su dobar izvor azota tokom fertirigacije: amonij nitrat,
amonijev sulfat, kalcij-nitrat, urea, kalij nitrat, i amonijev fosfat.
Fosfor koji se nae u zemljitu ima znaajnu mobilnost kada je dodat putem
sistema za navodnjavanje u niim mjerama. Malina i kupina generalno, trebaju
fosfor rano, tako da je veoma vano da isti bude primjenjen prilikom sadnje, ili
neposredno nakon iste. Fosfatna gnojiva injektirana u sistem za navodnjavanje
mogu reagovati sa klacijumom u zalivnoj vodi i dati nerastvorljive forme, to e
dovesti do zaepljenja emitera. Meutim, ispravno postupanje prilikom
aplikacije ubriva putem fertirigacije moe sprijeiti ovu pojavu. Rjeenje ovog
problema moe biti zakiseljavanjem fosforne kiseline u skladitu, ili mijeanje
sa sumpornom kiselinom, ili injektiranje sumporne kiseline odmah nakon
injektiranja fosforne kiseline. Ubrizgavanje kisele otopine u zalivnu vodu
neznatno spreava taloenje fosfora bez izazivanja bilo kojih tetnih efekata u
zemljitu.
4.6.3.4. Folijarna primjena mikrohranjiva

Povoljan raspon za pravilnu primjenu mikrohranjiva-mikroelemente je dosta
uzak i mogue je vie tete izazvati, ukoliko se u zasadima maline i kupine isti
primjene u prekomjernim koliinama, nego u sluaju njihovog nedostatka.
Ukoliko se nedostatak nekog mikrohranjiva identifikuje, pravilna folijarna
aplikacija sa odgovarajuim mikroelementima treba biti dovoljna za ublaavanje
nastalih poremeaja. Nekoliko folijarnih tretiranja u intervalima od priblino
deset dana razmaka-pojedinano mogu biti neophodni sve dok simptomi ne
nestanu.
Sl.56. Folijarna primjena ubriva

Sredstvo za vlaenje trebalo bi koristiti, ukoliko isto ve nije ukljueno u
formulaciju mikrohranjiva. Folijarna aplikacija mikrohranjivimaa ne bi trebala
biti primjenjivana tokom fenofaze cvjetanja maline i kupine, zbog moguih
oegotina cvijeta. Granulirane formulacije mikrohranjiva dodate u zemljite,
generalno nisu uinkovite, u odnosu na tretiranje putem lista.
40
4.6.3.5. Analize lista

Kako bi se dobro prilagodio program ubrenja, uzgajivai bi trebali svake
godine provjeriti sadraj hranjiva u biljkama maline i kupine. U skladu sa
rezultatima analiza tkiva, promjene u mjerama ubrenja su neophodne. Ovaj
postupak podrazumjeva sljedee: priblino 5 mladih zrelih listova (plus peteljke
lista) trebajui biti izabrane od svake biljke, i na taj nain dobiti reprezentativan
uzorak za analizu. Naime, dakle nasumino izabrane biljke sa razliitih dijelova
zasada trebaju da budu testirane. Pored toga, biljke sa nedostatkom simptoma
takoe bi trebalo testirati, kako bi se provjerilo da li su zaista abnormalne
pojave povezane sa hranjivima. Optimum, ispod optimuma i koncentracija vika
i njihove varijante za svaki element predstavljeni su u donjoj tabeli.
Koncentracije su izraene na suhoj teinskoj bazi. Smanjenje prinosa e se
javiti ako koncentracija hranjiva bude ispod optimuma ili pak u suviku.
Tabela.2. Kategorizacija koncentracije hranjive tvari u listovima maline

Element
Ispod
optimuma
Optimum
Suviak
<
<
<
<
<
<
2.2
0.2
1.0
0.5
0.3
0.3
2.8
0.3
1.5
0.6 2.5
0.4
0.4
>
>
>
>
>
>
4.0
0.6
3.0
2.5
1.0
0.5
<
<
<
<
<
20
30
15
2
25
80
50
35
10
50
>
>
>
>
>
300
200
80
40
80
Makrohranjiva (%)
Azot
Fosfor
Kalij
Kalcij
Magnesium
Sulfur
Mikrohranjiva (ppm)
Mangan
Iron
Cink
Copper
Boron
4.6.3.6. Simptomi nedostatka hranjiva

Hranidbeni status maline i kupine, esto moe biti odreen vanjskim izgledom
lia. Simptomi nezadovoljavajue plodonosti esto se otkrivaju pomou
karakteristinih simptoma za pojedine nedostatke. Svaki od bitnih makro i
mikroelemenata imaju vlastite karakteristine simptome nedostatka. Vizuelna
dijagnoza simptoma nedostatka pojedinih hranjiva na biljkama maline i kupine
drugi je nain pomou kojeg iskusni uzgajivai mogu odrediti njihov reim
ubrenja u prevazilaenju nastalih problema. Naalost, mnoge tete u zasadu
dogode se prije nego to simptomi istih postanu vidljivi. Ipak, nedostatak to
ranije ispravljen uslovlt e boljim i lakim podnoenjem od strane biljke. Tipini
41
simptomi nedostatka hranjiva na listu maline opisani su u narednoj tabeli i

ilustrativano prikazani na slikama.
Tabela.3. Simptomi nedostatka pojedinih hranjiva na listu maline i kupine
HRANJIVO
SIMPTOMI
Azot
Svijetlo zeleni do uti listovi sa crvenim obojenjima na

marginama, ali se isti mogu pruati i po cjeloj povrini
lista.
Fosfor
Oslabljeni listovi-uveli-potamnjeli, bez sjaja, plavkastozelene ili purpurne boje. Ljubiaste promjene boje
posebno su uoljive na nien, odnosno osnovnom
dijelu lisne plojke-povrine. Slab rast. Listovi su sitni,
male povrine.
Kalijum
Opekline, oegotine, suenje i uenje du lisnih

margina. Zatamnjivanje i posmeenje tkiva lisne
plojke. Starije lie obavezno je zahvaeno
simptomima. Listovi imaju tendenciju kovranja,
odnosno uvijanja, i to unatrag, iako su opeene
margine-rubovi okrenute naprijed.
Sl. Marginalne oegotine i posmeenje

lista maline usljed nedostatka kalijuma.
Listovi su skloni povijanju unatrag prema
donjoj povri, a spaljeni rubovi se
kovraju naprijed.
42
HRANJIVO
SIMPTOMI
Magnezij
Hloroza na starijim listovima, prvenstveno uz nerveintervenozno i du margina-rubova. Nekrozapropadanje nastupa u sluaju intentivnijeg nedostatka
Sl.56. Nedostatak magnezijuma se ispoljava

meurednim uenjem na starijim listovima,
poinjui od rubova i progresivno se irei ka
unutranjosti.
HRANJIVO
Kalcijum
Sumpor
eljezo
SIMPTOMI
Spaljivanje vrhova-suenje
najmlaih listova.
nabiranje
uz
rub
Svijetlo zelena do uta boja lia. Slino nedostatku N,

ali bez pojave crvene boje. Tokom naprednije faze,
nedostatka ovog elementa, javljaju se mala nekrotina
podruja koja se razvijaju na lisnim plojkama.
uenje i pojava hloroze du nerava lista, i to
dominantno na novim listovima, gubljenje zelenih
nerava na listu. U sluaju velikih nedostataka dolazi do
izbjeljivanja listova i pojave smeih podruja.
43
Sl.57. Nedostatak eljeza se ispoljava jakom hlorozom na mladim listovim i

izdancima.
HRANJIVO
Mangan
Cink
Bakar
SIMPTOMI
uenje i pojava hloroze du lisnih nerava. uenje
poinje blizu margine lista i progresivno napreduje
prema unutranjosti, sa jasno definisanim podrujem.
Stariji listovi ostaju zeleni ili manje hlorotini. U sluaju
velikog nedostatka dolazi do oegotina i povijanja lisne
plojke prema marginama.
Kratke internodije, mali uski listovi, uvenue izdanaka i

plodonosnih dijelova. U naprednim fazama javljaju se
mali, od vrha sueni listovi, sakupljeni u zavoje. Tipini
simptomi nedostatka su u tipinoj rozeti i malim
listovima.
Svijetlozelena boja nezrelih listova. Podruja uz nerve

postaju svijetlozelena. Dolazi do izbjeljivanja povrine
gornje lisne plojke sa jasno uoljivom zelenom
granicom.
Bor
Nabiranje i oegotine vrhova na mlaim listovima,

praeno uenjem i nabiranjem margina. Smanjen
porast usljed slabog buenja vegetativnih taaka
rasta. Kratak, zdepast i potamnio korijen.
Moli bden
Uniformno-ujednaeno uenje mladih zrelih listova i

nekroza na starijim listovima. Lisne plojke se od
margina uvijaju prema gore.
44
4.6.4. Navodnjavanje maline i kupine

Odgovarajua koliina vode neophodna je prilikom uzgoja maline i kupine, kako
bi iste imale snaan rast i postizale visoke prinose. Nedostatak vode u periodu
razvoja ploda imae za posljedicu sitne plodove. Najbolje bi bilo kada bi voda
tokom cijele vegetacije bila ravnomjerno rasporeena. Koliina vode koju
zahtjeva malina i kupina za svoj rast i razvoj zavisi od vremenskih uslova,
stanja biljke, te energije rasta. Meutim, utvreno je da se najvie norme vlage
koja se upotrijebi od strane ovih kultura kree 0,5-0,8 cm dnevno. Malina i
kupina mogu da koriste skoro svu vlagu koja se nalazi u povrinskom sloju
zemljita, do 60 cm. Zemljita se razlikuju po koliini vode koju mogu
zadravati u ovoj zoni. Na primjer, dobro drenirana pjeskovita zemljita mogu
zadravati vodu svega 5 cm, dok ilovae zadravaju razinu iste i do 10 cm.
Generalno se smatra da sa navodnjavanem treba poeti kada je 50%
raspoloive-dostupne vlage u temljitu iskoriteno. Sa maksimalnom
procjenom, ova situacija e se javiti u 5-10 dana, ovisno od tipa zemljita i
padavina.
Kada je u pitanju izbor sistema za navodnjavanje maline i kupine, preporuuje
se sistem kap po kap. Isti posjeduje sljedee prednosti: potrebna je manja
koliina vode, kao i snaga iste, omoguuje ujednaen raspored vlage, te ne
stvara povoljne uslove za razvijanje trulei ploda. Nedostaci istog
podrazumjevaju: potrebu izvora zavidno iste vode (kako ne bi dolo do
zaepljenja), periodinu zamjenu, mogunost oteenja sistema tokom
kultivacije zemljita, te podlonost tetama koje mogu nanijeti glodari ili pak
ovjek. Postoje dva tipa sistema za navodnjavanje tipa kap po kap, i to:
klasini sistem za navodnjavanje tipa kap po kap sa perforiranim
cijevima koje cijelom svojom duinom iskapavaju vodu bez pritiska, a
isti svoju primjenu posebno nalazi na ravnim parcelama (T-tape), i
sistem sa kapaljkama iz kojih se voda pod pritiskom izluuje u zemljite
blizu biljke, a isti svoju primjenu posebno nalazi na parcelama sa
izrazitim nagibom, u cilju to bolje distribucije vode.
Sl.58 i 59. Sistemi za navodnjavanje: tip sa kapaljkama (lijevo),

sistem T-tape (desno)
45
U BiH najzastupljeniji je prvi tip sistema za navodnjavanje, odnosno T-tape.

Razliiti tipovi sistema za navodnjavanje postavljaju se tako to se samo prue
po povrini zemljita, ili se pak zatrpavaju u zemljite, ili postavljaju u visini
prve ice. Ukoliko se sistem ukopava u zemljite, kapaljke se postavljaju na
dubini 10-20 cm, kako bi se sprijeila
Sl.60. Navodnjavanje maline
opasnost oteenja istih prilikom
sistemom kap po kap T-tape
obrade zemljita.
Potreba za zalijevanjem moe se na
veoma jednostavan nain odrediti
sljedeom metodom: uzme se u
aku malo zemlje, te se od iste
pokua formirati grudvica. Uzorak
zemljita treba uzeti sa maksimalne
dubine na kojoj se razvija korijen
uzgajanih kultura (oko 15-25 cm).
Ukoliko prilikom stiska ake uzorak
zemlje ostane kompaktno zbijen (formira se loptica) sadraj vlage u zemljitu
je zadovoljavajui. Meutim, ukoliko se uzorak zemlje raspe u aci sadraj
vlage u zemljitu je u padu, te je potrebno poeti sa navodnjavanjem. Vrijeme i
koliina vode koju je potrebno obezbjediti navodnjavanjem mogu biti odreeni i
putem tenziometra. Naime, potrebno je uroniti dvije male sonde u zemljite, i
to toliko da vrh jedne dosegne dubinu 15 cm, a druge 30 cm. Kada se vlaga na
15 cm dubine zemljita spusti ispod 40-50 % poljskog vodnog kapaciteta
vrijeme je poeti sa navodnjavanjem. Radi lake orjentacije ugrubo, malina i
kupina zahtjevaju 2,5-3,8 cm vode za sedmicu dana, koju treba obezbjediti bilo
kiom ili navodnjavanjem od momenta cvjetanja do kraja berbe. Meutim, vee
koliine vode od 3,8 cm tokom sedmice su neophodne tokom razvoja plodova
(juni). Uzgoj maline i kupine u zatienim prostorima zahtjevat e vee koliine
vlage, nego kada je u pitanju uzgoj istih na otvorenom polju. Generalno, ne
preporuuje se navodnjavanje dvogodinjih kultivara maline (Willamette,
Mikeer i dr.) u kasno ljeto i jesen, jer isto spreava izdanke da potpuno dozriju
i adekvatno se pripreme za zimu. U razmatranju koliko vode dodati
navodnjavanjem, generalno se moe rei da je potrebno dodati toliku koliinu
da se u sloju od 60 cm dubine, od povrine zemljita, vlaga odri 100%. Treba
napomenuti da je sistem za navodnjavanje samo oko 75% efektivan, tako bi se
3,3 cm vode moralo pustiti iz natapnog sistema kako bi se obezbjedilo 2,5 cm
raspoloive vlage u zemljitu. Takoe, ne preporuuje se vriti navodnjavanje
veom bzinom isteka vode, nego to ista moe biti upijena od strane zemljita.
Prekomjerno zalijevanje je rasipanje, a moe biti i tetno, te ga treba
izbjegavati. Ono moe rezultirati pojavom njenih, mekanih plodova, koji su
izrazito osjetljivi na dodir, ime se oteava manipulacija istim. Takoe,
prekomjerno navodnjavanje ispire hranjiva, posebno azot, iz zone korijenovog
sistema, te spreava aeraciju zemljita, zatim normalan rast korjena, te
pogoduje razvijanju bolesti, trule korijena.
46
5. BOLESTI I TETOINE MALINE I KUPINE
Tabela.4. Orjentacioni program zatite maline i kupine
47
6. AKTUELNI SORTIMENT MALINE U BiH

Vilamet (Willamette) U SAD i Kanadi ovo je vodea sorta maline. Takoe,
i za naa proizvodna podruja trenutno je najaktuelnija sorta ove vone vrste.
Amerikog je porijekla, nastala na Univerzitetu u Oregonu, ukrtanjem, Njuburg
x Lojd Dord. Spada u grupu srednje ranih sorata, sa poetkom sazrijevanja
plodova u drugoj polovini mjeseca juna.
Plod joj je srednje krupan do krupan, prosjene mase 5 g, kupastog oblika,
tamnocrvene boje, zadovoljavajue vrstoe, te
prijatnog okusa i arome. Plodovi se lako beru,
pogodni su za potronju u svjeem stanju, ali i
za razliite vidove prerade.
Srednje je snage rasta, ali pri intenzivnoj njezi
moe biti izrazito bujna, tako da formira veliki
broj izdanaka koje treba prorjeivati.
Cvjeta srednje rano, samooplodna je i uglavnom
jednorodna sorta, mada pojedinih godina,
plodonosi i u dva navrata. U periodu punog
plodonoenja, uz solidnu njegu, daje prinose i
preko 10-15 t/ha. Na aktuelni sortiment maline
ne samo da kreaciju Vilamet svrstava u grupu
ekonomski najznaajnijih sorti ove vrste, ve joj
u ovoj grupi daje i vodeu poziciju.
Miker (Meeker) Stvorena je u SAD. a u proizvodnju je uvedena jo 1967.
godine. Pripada grupi srednje kasnih sorti, sa poetkom sazrijevanja plodova
jednu sedmicu poslije Vilameta.
Plod joj je krupan, oko 5,5 g, izrazito
vrst, prijatnog okusa i arome. Plodovi se
mogu koristiti i kao stono voe, a posebno
kao izuzetno pogodna sirovina za
zamrzavanje.
Izrazite je snage rasta, stvara manji broj
izdanaka u odnosu na sortu Vilamet, ali su
isti znatno bujniji. Posebno se preporuuje
kao sorta prikladna za ravniarske terene,
kojoj najvie odgovaraju meuredna
rastojanja 2,5 3,0 m. Cvjeta srednje
kasno, samooplodna je i jednorodna.
Obezbjeuje izuzetno visoke prinose 1215 t/ha, pa ak i vie. Zavidne je otpornosti prema antraknozi, ali je osjetljiva
na viruse i nie temperature, zbog neto krae vegetacije.
Sorta maline Miker, danas se uz Vilamet, kod nas najee preporuuje kao
poeljan izbor za uzgoj ove vrste voaka u intenzivnim zasadima.
48
SORTIMENT KUPINE
Sortiment kupine jako je raznolik. Najznaajnije sorte za intenzivne zasade
kupine su bez bodlji i puzajueg rasta.
JUMBO - kasna, jako prinosna sorta, nastala
mutacijom genotipa Black Satin. Ima debele i jake
priraste, a rast joj je snaan. Plodovi su joj izuzetno
krupni, sa neto kiselijim okusom. Srednje je osjetljiva
na veinu bolesti kupine. Trenutno je u svjetskom
sortimentu izrazito zastupljena sorta kupine.
BLACK SATIN amerika je sorta, nastala

ukrtanjem SIUS 47 X THORNFREE . Takoe, je
krupnog ploda, crne pokoice, vrstog sonog i
aromatinog mezokarpa. Moe se koristiti kao stono
voe, a pogodna je i za preredu.
THORNFREE amerika je sorta, nastala ukrtanjem

hibrida US 1410 X US 1414. Posjeduje plod srednje
krupan, loptastog oblika, i sjajno crne pokoice. Sok
ploda je crn, sa visokim sadrajem suhe materije,
ukupnih kiselina i ukupnih eera. Do danas je
standardna i vodea sorta kupine u BiH.
THORNLESS EVERGREEN, takoe amerika sorta,

plodovi su joj srednje krupni, crne boje, slatkog okusa, a
sazrijevaju sredinom augusta i beru se sve do oktobra.
Otporna je na hladnou i na suu.
49
Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline i kupine

Obzirom da plodovi maline i kupine ne sazrijevaju jednovremeno, to se i
njihova berba odvija u kontinuitetu, trajui vrlo esto i do mjesec dana.
Obezbjeenje sigurnog plasmana, u cilju postizanja potpunih ekonomskih
efekata, nije samo vaan preduslov koji proizilazi iz dugog vremenskog perioda
berbe plodova, ve i zbog izraene nepostojanosti
plodova ove vrste koji iziskuje plasman na trite u
to kraem roku.
Berba maline i kupine zapoinje kada plodovi
poprime boju pokoice karakteristinu za datu sortu i
kada se isti lako odvajaju od cvjetne loe. Prilikom
berbe plodovi se ne smiju gnjeiti, a beru se bez
cvjetne loe i bez peteljke.
Sl.61. Pravilno berba plodova maline

Tokom perioda berbe, u zavisnosti od klimatskih
uslova, ista se obavlja svaki drugi dan, a sama
tehnika berbe podrazumjeva kidanje plodova, bez
gnjeenja, koritenjem palca, kaiprsta i velikog
prsta. Za 1 ha zasada maline i kupine potrebno je i do 15 beraa angaovanih
svakodnevno, u trajanju od jedan mjesec. Posljednji podatak jasno ukazuje da
je uee trokova berbe u ukupnim trokovima proizvodnje navedenih kultura
znaajno izraeno (70-80%). Rani jutarnji i kasni popodnevni sati, vremenski
su termini berbe plodova maline i kupine u toku dana. Plodovi ubrani pri veim
temperaturama vazduha ili po kii, usljed nepoeljnih hemijskih procesa brzo se
kvare i gube svoju upotrebnu vrijednost. Distribucija plodova koji su ubrani u
ranim jutarnjim satima mora se izvriti isti dan, a plodovi koji su ubrani u
kasnim popodnevnim satima, naredni dan.
Plodovi maline i kupine stavljeni u promet moraju pripadati jednoj od sljedeih
kvalitetnih kategorija:
-
Ekstra kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju imati oblik,

razvijenost i boju karakteristine za tretiranu sortu. Takoe, isti
moraju biti ujednaeni po veliini, obliku, zrelosti, boji pokoice i bez
aice.),
I kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju biti pravilno razvijeni,

ujednaeni po veliini i stepenu zrelosti, uz odstupanje do 2% i sa
izraenom bojom pokoice karakteristinim za datu sortu. Takoe,
meu plodovima ove kategorije, njih do 5% mogu posjedovati
aicu.),
50
II kvaliteta (Plodovi ove kategorije ne moraju biti ujednaeni po

zrelosti, a njih i do 10% mogu posjedovat aicu.).
Plodovi malina i kupina se pri samoj berbi pakuju u posebnu ambalau koja ne
smije biti teka, skupa i koja mora biti podesna za rukovanje. Vrsta ambalae
prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova.
Ukoliko se plodovi beru za potronju u svjeem stanju isti se pakuju u kutije
(0,5-1 kg), od ljutenog drveta, parafinskog kartona ili perforiranih plastinih
supstanci. Dimenzije kutija tako su podeene da je njih 10-15 mogue smjestiti
u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45x24x7,5 cm, podesne za
transport ubranih plodova.
Sl.62. Ambalaa za berbu plodova

maline
Plodovi maline i kupine za zamrzavanje pakuju se u drvene ili plastine

holandeze, i to obino u dva sloja kako bi njihovo zamrzavanje bilo to lake.
Plodovi za preradu, takoe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu
ambalau, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u pulpaku burad, uz
koritenje sumporaste kiseline kao konzervansa.
Sl.63. Pakovanje zamrznutih plodova

maline
51

Malina - I - Kupina - Brosura PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Malina - I - Kupina - Brosura PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UZGOJ MALINE I KUPINE

Novembar, 2006 godine

Uzgoj maline i kupine

UZGOJ MALINE I KUPINE

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Sl.1. Adekvatna ambalaa za plodove

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

dovode farmera ponovo u poziciju da svoju robu plasira hladnjai. Jo

Sl.2. Masovno suenje malinjaka

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

namjenjenih svjeoj potronji predstavlja minimum koji se moe realizovati

Sl.3. Vrhunska tehnologija mainsko branje plodova maline

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

1.1. Znaaj uzgoja maline i kupine

mogu se uspjeno gajiti i na neto slabijim zemljitima,

Sl.4 i 5. Svjei plodovi maline i kupine

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Sl.6. Sazreli-odrvenjeli izdanak maline, kao uslov podnoenja niih

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

najee ne postavljaju tokom zime uz naslon, ve se ostavljaju slobodnim da

2.2. Ekoloki uslovi za uzgoj kupine

Sl.7. Ukoliko se tokom zime izdanci

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

2.3. tete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline i kupine

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Sl.9. Vegetativni i generativni organi maline

Sl.10. Izgled korijena maline

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Sl.11. Nadzemni sistem maline:

Dakle, kod maline postoje dva tipa pupoljka: vegetativni

Sl.12. Vrste i poloaj pupoljaka kod maline

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Morfogeneza grma kod dvogodinjih sorata maline, kroz vegetacione cikluse,

Sl.13. Morfogeneza grma kod dvogodinjih sorti maline: prva godina - a)

3.1.1. Razmnoavanje maline

Sl.14. Korijenove reznice maline

Uzgoj maline i kupine

Crvena malina se masovno razmnoava zrelim ili zelenim izdancima. Najee

3.2. Bioloke osobine kupine

prema karakteru rasta uspravne, poluuspravne i puzajue,

Sl.16. Puzajui tip kupine

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Uspravno rastue kupine ne zahtjevaju naslon, obzirom da se njihovi izdanci

Sl.17. Puzajui i uspravnorastui tip

Sl.18. Nadzemni sistem kupine

Kurtovi M., Malievi A.

Uzgoj maline i kupine

Prema tome, morfogeneza dvogodinjeg tipa kupine odvija se na slijedei

Sl.19. Morfogeneza kod dvogodinjeg tipa kupine

Sl.20. Kod maline - izdanci koji se javljaju du korijena (lijevo),

Uzgoj maline i kupine

Pupoljci nadzemnog sistema obrazuju se u pazuhu listova na jednogodinjim