Professional Documents
Culture Documents
Karate
Karate
Karate
Profesor dr sc.
ALEKSANDAR De MAJO
Velemajstor Tradicionalnog Karate-doa
KARATE
DO
PUT STARIH MAJSTORA
(Izabrani tekstovi)
Elektronsko izdanje
BEOGRAD MMXI
EDICIJA BUDO
RECENZIJA
Ove godine je svetski Karate-Do dobio izuzetno znaajan doprinos:
kapitalno dvotomno delo BUDO PUT DREVNE MUDROSTI i KARATEDO PUT STARIH MAJSTORA.
U njemu je sabrana kvintesencija tridesetogodinjeg literarnog opusa
profesora Aleksandra De Maja, koji je posveen Karate-Dou, klasinom
Budou i srodnim oblastima.
1977. god. objavljena je njegova prva knjiga KARATE-DO.
Knjiga je doivela vrlo zapaen uspeh, kod strune javnosti i kod italake publike.
Ubrzo je usledila druga knjiga, pa trea, etvrta, peta... I sve su, kao
po pravilu, doivljavale ponovljena i viestruko ponovljena izdanja.
Tokom godina, profesor je konstantno objavljivao svoje nove knjige, tako da
je strunoj javnosti i svojim itaocima omoguio permanentno profesionalno
i struno obrazovanje, pre svega u domenu Karate-Doa, ali i drugih Marcijalnih umetnosti. O izuzetnoj itanosti i popularnosti njegovih knjiga, moe
da svedoi i injenica da su one u rukama vie od 200.000 italaca (ako u
obzir uzmemo samo jednu dravu, u kojoj su objavljene).
Objavljujui svoje zapaene knjige tokom vie od trideset godina, stupio je na sam tron svetske literature posveene Karate-Dou i srodnim oblastima: danas (a i itav niz godina unazad), on je autor najveeg broja knjiga
iz oblasti Karate-Doa, Marcijalnih umetnosti i Budoa u svetu.
Ova injenica moda nije dovoljno naglaena u savremenom svetu
Budoa, u strunoj, ali i neprofesionalnoj javnosti, a sasvim sigurno nije na
adekvatan nain vrednovana. Uz izuzetno potovanje za njegovu autorsku
profesionalnost, profesionalnu uzdranost i linu skromnost, izvesno je da
njegovom literarnom opusu valja odati vrlo znaajno i bezrezervno priznanje, a njemu lino iskazati veliko struno i profesionalno uvaavanje.
Sama injenica da je autor najveeg broja knjiga o Karate-Dou i srodnim marcijalnim umetnostima u svetu je vrhunski impresivna, i obavezujua,
kako za strunu i iru javnost, tako i za sve instruktore, majstore i uenike karatea, ali i sve organizacije i strukovne saveze u celom svetu, bez obzira na
stilske ili druge odrednice. Njegov ukupni opus, sumarno posmatrano, jeste
nadaleko najstruniji, najreprezentativniji i najkompetentniji u svetskim razmerama, i kao sutinska odlika, i u relacionom odnosu prema delu (ili esto
delu) drugih autora koji se ovim temama bave.
Esencijalni kvalitet grandioznog opusa koji je pred nama, a iz koga
ova knjiga predstavlja reprezentativni izbor tekstova, pre svega je uspostavljanje novih, savremenih naunih modela tumaenja Karate-Doa i srodnih
oblasti, u smislu postavljanja vrhunskih naunih i strunih standarda i profesionalnih kriterijuma pri prouavanju i tumaenju, koji su ne samo nedostini, nego i nedostizivi za veliku veinu drugih autora literature iz ove
oblasti u svetu.
5
Profesor Aleksandar De Majo je, prema opte rasprostranjenom miljenju, jedini zapadnjak, odnosno ne-japanac, vrhunski ekspert za tradicionalni Karate-Do, koji je na tradicionalni nain Uveden u Predanje i
drevnim inicijatikim ritualom je Iniciran u Tajnu, ortodoksnog tradicionalnog Karate-Doa, u vievekovnoj porodinoj tradiciji jedne od najstarijih
plemikih porodica u Japanu. Smatra se da je dostigao najvii rang ezoterine inicijacije i da je Uzvieni Majstor Unutranjeg Reda tradicionalnog
stila.
U strunom domenu, u domenu svetskog renomena i vrhunskog (i istovremeno vrhovnog) autoriteta, i u hijerarhijskom smislu, profesor Aleksandar
De Majo je na samom svetskom vrhu: za izvandedne zasluge i vrhunski doprinos svetskom tradicionalnom Karate-Dou, a posebno njegovoj batini, kao
i prouavanju njegove istorije, tradicije i filosofije, (aklamativno) mu je dodeljeno zvanje Hanshi (vrhovno velemajstorsko zvanje); jedini je zapadnjak
Velemajstor tradicionalnog KarateDoa, u ortodoksnom, klasinom stilu i
Ekselencijalni Majstor je Majstorskog Saveta tog stila.
Nije mogue (niti je dozvoljeno) javno imenovanje (tog) tradicionalnog stila, njegovog Poglavara ni drugih Majstora, niti javno publikovanje
bilo kakvih informacija o tome, s obzirom na reim diskrecije i zakletvu tajnosti. Zvanja i funkcije profesora Aleksandra De Maja koje sam apostrofirao
mogu biti javno publikovane samo kao opta informacija.
Vrhunska strunost, intelektualizam, vrhunska eruditivnost i najire panoramsko znanje su vidljivi ve pri prvom kontaktu sa bilo kojom od knjiga
koju je on napisao i objavio. Svojim literarnim opusom, ali i putem drugih
edukativnih modela, njegov ukupni rad predstavlja jedno savremeno, superiorno formiranje, utemeljenje, ustolienje kompletne nauke o Karate-Dou,
Marcijalnim umetnostima i srodnim oblastima. Naunog i strunog pristupa
i tumaenja, koje je u potpunosti nedostajalo u svetu Marcijalnih umetnosti,
sve do pojave literarnog dela o kome govorimo. Time je ono znaajnije, jer
je pre njega postojala tabula rasa, potpuna praznina, pravi vakuum u domenu strunog znanja, koje pretenduje na naunu utemeljenost i savremeni
diskurs sa stanovita pre svega humanistikih nauka. Multidisciplinarni diskurs koji je uveo kao standard u (svoju) literaturu o Karate-Dou i Marcijalnim umetnostima, prvi je i, za bojati je se, jedini zaista nauni i struni pristup
koji postoji u domenu ove literature, a koji dosee do vrhunske epistolarne
norme duha vremena i hermeneutikog horizonta savremene naune metodologije.
Kao digresija: nakon to je literarni opus posveen Karate-Dou, Marcijalnim umetnostima i srodnim oblastima iz pera ovog autora objavljen, i
tokom njegovog objavljivanja, postavljeni su sasvim novi standardi i uvedene su sasvim nove norme u tu literaturu. Vrhunske, zaista nedostine za
druge autore koji piu na ove teme. Postavlja se pitanje: nakon objavljivanja
ovog dela, kakvog uopte ima smisla da bilo koji drugi autor objavljuje nekakvu knjiicu, ili knjigu, koja sadri dosta slika, fotografija, i neto obinog
6
Shihan
Dr Hermann GLOCKNER
Internacionalni Majstor Karate-Doa
8
Frankfurt 2009.
Sveana Zakletva
Sa ponosom stupam
Na plemenitu stazu Karate-doa
Da usavravam venu umetnost
Klanjam se senima starih majstora
Koji su drevnu tradiciju Karate-doa
Hiljadama godina prenosili sa generacije na generaciju
Divim se vrhunskoj mudrosti
I savrenom znanju karate-doa
I izraavam mu svoje bezgranino uvaavanje
Sa potovanjem sledim put
Samorazvoja, samousavravanja i samodiscipline
I posveujem mu svoj ivot
Kunem se svojom au i svojim ivotom
Da u skromno i ponizno istrajati na putu kojim se najtee ide
rtvujui mu sve, i sebe samog
UVODNA RE AUTORA
I
(Zato ova i ovakva knjiga?)
Autor je ve duboko zaao u petu deceniju aktivnog prouavanja (u
kontinuitetu) karatea i/ili karate-doa, koji mu je primarni predmet, kao i
budoa, shvaenog kao generalni pojam, a posebno marcijalnih umetnosti (poreklom) sa Dalekog istoka. Prouavanje karatea, budoa i marcijalnih umetnosti (distinkciju pojmova karate, karate-do, tradicionalni karate i
tradicionalni karate-do, kao i pojmova budo, marcijalna umetnost, marcijalna
vetina i borilaka vetina... sam imao prilike da detaljnije objasnim u vie
tekstova, koji su objavljivani tokom moje publicistike delatnosti, prvenstveno u mojim knjigama, ali i drugim tekstovima), predstavlja centralnu
temu mog publicistikog opusa. Pojedini, reprezentativni tekstovi, koji su posveeni (i) ovoj temi su uvreni u izbor tekstova u ovoj knjizi. Kvantum
prouavanja tih oblasti, koje autor sistematino i u kontinuitetu preduzima,
sutinski obuhvata vie uzajamno pripadajuih, ali ipak samostalnih oblasti:
Autor se u kontinuitetu praktino bavi karateom/karate-doom, i marcijalnim umetnostima, od samih poetaka, sve do dananjeg dana, poev od
prvog upoznavanja sa tom vrlo prostranom i raznorodnom oblasti/raznorodnim oblastima, pa sve do velemajstorskog nivoa. Po zvanju velemajstor, vrhunski je i istovremeno vrhovni majstor (u hijerahijskom smislu): na samom
je tronu vrhunskog naunog i strunog znanja, u smislu da je ve odavno dostigao apsolutni nivo ukupne sume svih i teorijskih i praktinih znanja. Apsolutni u smislu i celine i sveobuhvatnosti. Nije teorijski mogue znati karate,
jer je sam karate/karate-do jedna sadrinski izuzetno bogata, a injeniki gotovo neiscrpna oblast. Ne jedan, nego ni sto ljudskih ivota, u potpunosti posveenih njegovom prouavanju, ne bi bilo ni priblino dovoljno da se iscrpe
sve mogue ili sve potencijalno znanje u domenu karatea/karate-doa. Ekspertski nivo u domenu oblasti o kojima govorimo mi je apsolutan, na nain da predstavljam vrhunski i istovremeno vrhovni autoritet. Apsolutni autoritet, koji
postavlja norme i standarde svakog (mogueg) znanja u datim oblastima, sa
stanovita apsolutne, vrhunske i vrhovne strunosti i savrene kompetentnosti. Autoritet nad kojim ne samo da nema vieg, nego mi nema ni ravnog, pa ni
na priblinom nivou kvaliteta, u pogledu naunog i strunog znanja. Profesionalni i struni autoritet autora tekstova koji su pred itaocem, u savremenom
11
Prethodne redove piem bez i same primisli o nekakvoj (javnoj ?) gordosti. A tek bi isprazno samohvalisanje bilo lieno bilo kakvog smisla. Ne
paradoksalno, uveren sam da je na delu prava, autentina autorska skromnost.
Lino sam ovoga bio dosta svestan, dok sam, tokom proteklih decenija, sa jednog naunog i injeniki zasnovanog stanovita, prouavao povest/istoriju karate-doa, od samih njegovih poetaka, i mnogo ranije, u
periodu dok karate-do jo nije bio karate-do. Preuzeo sam na sebe obavezu da
celovitu povest/istoriju karate-doa ne samo prouavam i promiljam, u cilju
zadovoljavanja intelektualne radoznalosti, nego i da je oformim, kao posebnu
naunu disciplinu i, to je takoe od znaaja, da publikujem jedno obimnije
delo koje je posveeno tom korpusu tema. Poslednjih godina u kontinuitetu
radim na formulisanju i ucelovljenju kompletuma znanja iji je predmet povest/istorija karate-doa, i obavezao sam se da ga u dogledno vreme i publikujem, s obzirom da je moje prouavanje i istraivanje te oblasti u
poodmakloj, tanije zavrnoj fazi rada.
A s obzirom da nemate ni iole strunog i kompetentnog sagovornika,
postavlja se pitanje adekvatne, samom delu primerene profesionalne, strune
i javne recepcije tekstova koje piete i objavljujete. Za autora koji je struan
i kompetentan u oblasti kojom se bavi, od znaaja je feedback, povratna informacija od strane i ire italake publike, ali vie i znaajnije od strunjaka
iz te oblasti, a posebno specijalista. Kako takvih, oigledno je, nema, niti ih
je ikada bilo, tokom svih ovih decenija u kojima piem i publikujem svoje tekstove, iole smislena i kompetentna recepcija i mog naunog i strunog rada
u domenu kojim se bavim je u potpunosti izostala. Ne doivljavam ovo kao
sutinski nedostatak, s obzirom na adekvatan, neutralan uvid u pravo stanje
stvari na savremenoj karate-sceni (i budo sceni uopte) u svetu. Ako intelektualni, obrazovni, socio-kulturni... nivo eksperata, strunjaka, autoriteta nije ni priblino odgovarajui za jednu adekvatnu recepciju odreenog
teksta iz (njegove) oblasti, zaista nije potrebno da se time uopte bavi.
Tekstovi koje objavljujem su drugaiji, razliiti, sutinski neistovrsni
sa glavnim tokovima literature posveene karateu/karate-dou i srodnim oblastima, na nain da im je predmet neto drugo. Na teorijskoj ravni promiljanja, na delu je zaista prava heteronomija. Radi se o sutinskoj i sutastvenoj
razlici, posebno iz razloga to karate-do poimamo, pojmovno odreujemo i
definiemo kao oblast ljudskog miljenja, koja tek po toj svojoj odrednici,
moe da bude predmet odgovarajueg, analognog naunog pristupa. Na tragu
prethodne analogije: povest/istorija karate-doa je nauna disciplina koja se
na principijelnom nivou bavi sutinskim pitanjima koja definiu, determiniu
i formiraju autentino, struno, na objektivnom znanju zasnovano miljenje
na temu pojmovnog situiranja ovog fenomena. Pojednostavljeno, centralno
pitanje svake nauke o karate-dou je pitanje po emu je karate-do u stvari karate-do. Literatura posveena karateu (odnosno karateima), a situacija je ista
ako u obzir uzmemo i literaturu posveenu judou, aikidou, kendou... nudi
13
samo, jedino i iskljuivo crtice, opaske, najkrae izvode, nekoliko ne ba suvislih reenica... koji bi se sumarno mogli odrediti kao popularni, laiki istoriografski osvrt na te teme. Istoriografija u smislu deskriptivne discipline,
koja nije, i ne moe ni da bude ak ni pomona disciplina jednoj strunoj istoriji kao nauci. Ta i takva delca nude informaciju, a ne znanje. I to najpovrniju
informaciju, banalizovanu do neprepoznatljivosti, karikaturu, crticu... Nauno
znanje, i u domenu nauke o karate-dou, naravno, podrazumeva kompletan
teorijski i metateorijski diskurs. Izraavam ozbiljnu sumnju da autori literature o karateu i srodnim oblastima u svetu, uopte razumeju pravo znaenje
i pravi smisao ove distinkcije, a da bi im struna i kompetentna rasprava, diskusija, pa ak i obian dijalog na ovu temu, predstavljali nedostian intelektualni napor. Oni za takvo neto nisu (formalno) obrazovani, a pogotovo
nisu ni struni ni kompetentni. I, to je krucijalno vano: niti bi uopte trebalo
da se ovim temama bave, niti da se u njih uputaju. Svi, ali doslovni svi subjekti - insajderi u toj oblasti , poev od poetnika i uenika, pa do vrhunskih majstora, trenera, instruktora, eksperata, autoriteta, u
oblastima koje apostrofiramo, a koje se (samo)definiu kao karate-sport, ali
i kao svi ostali karatei (i, analogno, judoi, aikidoi, kendoi...) nisu, i ne mogu
da budu ni priblino struni i kompetentni da uopte poimaju, a nekmoli da
progovaraju o nauci o tradicionalnom karate-dou. Ukazao sam na primarnu
neistovrsnost (na drugom mestu u tekstu), i govorio sam o sutinskoj razliitosti dve sasvim dijametralno suprotne kategorijalne ravni, koje podrazumevaju tradicionalni karate-do i karate-sport i njemu srodne oblasti, i ne bih
da ponovo ekspliciram argumentacionu ravan za tu tezu. Ukazujem na nedostatak recepcije mog ukupnog rada, sume znanja koju, evo ve vie od trideset godina nudim panji javnosti, koji je (nedostatak), kako vidimo, dosta
trajan, jer drugaije i ne moe da bude. Nedostatak ne samo profesionalne,
strune i kompetentne recepcije, i adekvatne recepcije u medijima, nego i nedostatak bilo kakve recepcije, koja uopte moe da se tako nazove. Spletke,
intrige, ogovaranja, omalovaavanja od strane neznalica, i arijski rumor
nisu (uopte) recepcija. Nisu nita, i na njih zaista ne bi trebalo obraati ni najmanje panje. Oni nita ne govore o autoru ove knjige i o njegovom delu.
Moda (vrlo peorativno) govore o njihovim tvorcima, i o onima koji ih prenose.
Ovo nije isprazni lament. Lament i inae u kontekstu karate-doa, tradicionalnog karate-doa, tradicionalnog budoa... nema ba mnogo smisla, i
kao autor tekstova iz tih oblasti mu nisam niti sklon, niti naklonjen. Naprotiv, ne samo kao malo cininiji uvid: subjekti iz domena karate-sporta, drugih i srodnih karatea, zaista ne bi ni trebalo da se bave promiljenjem, a
pogotovo ne kritikom (misli se na strunu, kompetentnu kritiku...) autorskog
dela koje ima za centralnu temu promiljanja tradicionalni karate-do i (ortodoksni, originalni...) karate-do, i srodne oblasti. Quod licet Jovi, non licet
bovi.
Ne zauuje ni injenica da, prvenstveno u domaoj (strunoj) ja14
tentine ideje, prvobitne, originalne zamisli autora (i, kasnije, autora, u pravom smislu te rei), tvorca, kreatora... elemenata, pojedine wasa i, to je od
krucijalnog znaaja, (pojedine) kate. Kate su autorske tvorevine, i jedino rekonstrukcija i znaenja, i smisla, i prvobitne, originalne forme koju je postulirao sam tvorac, kreator (te) kate, ima uopte smisla. Bilo kakvo
osavremenjavanje znai izneveravanje osnovnog smisla, gubitak originalne
sutine, prvobitne zamisli... tvorca odnosno kreatora te kate. Modernizatori
u domenu karatea (jer u okviru tradicionalnog karate-doa to nije mogue, ne
bi bilo smisleno) su, u stvari, izneveritelji bazine ideje, osnovne zamisli. to
je pojedini oblik (recimo, kate...) blii izvorniku, i autentiniji je, i ne samo
da ima vie smisla, nego jedino ima smisla. Upravo ta, eternalna, vanvremena
komponenta u bazinom sloju znaenja/smisla tradicionalnog karate-doa
predstavlja njegov stoerni, primordijalni konstituens. Rekonstruisati sistem
znaenja/smislova u tradicionalnog karate-dou, znai istraiti povest/istoriju,
to znai prolost, i to to udaljeniju od sadanjeg vremena. I po ovoj svojoj
sutinskoj odlici, ako ne i prvenstveno po njoj, karate-do se vrlo odluno i
nedvosmisleno, bez ikakvog ostatka smisla, (samo)iskazuje kao teorija, kao
prvenstveno ili ak gotovo iskljuivo kao teorija (shvaeno u originalnom
smislu starogrke antike filosofske misli kao vienje, tanije: jasnovienje,
ili jasno vienje). Tradicionalni karate-do je, konsekventno, samo, jedino i
iskljuivo teorija, teorijska misao i oblik teorijskog miljenja, po svojoj prirodi i po svojoj sutini.
Vaan aspekt mogui smer miljenja (jedne generalne, univerzalne...)
teorije karate-doa je uput ka fenomenologiji saznanja. Potrebno je da se u miljenju vratimo barem nekoliko koraka unazad. Filosofija tradicionalnog karate-doa ako ne primarno, a ono barem konsekventno obuhvata, u svom
ukupnom korpusu, i teorijsku gnoseologiju, i epistemologiju, i noetiku, poimane kao klasine, udbenike filosofske discipline, kao oblike filosofije
(sa)znanja. Teorijska ravan tradicionalnog karate-doa podrazumeva gnosis,
supstancijalno znanje; ne paradoksalno, i sam tradicionalni karate-do se moe,
i mora poimati i (samo)definisati kao stoerni, temeljiti oblik znanja. Sa stanovita dovoljnog razloga: poiman (samo) kao znanje, kao korpus ili suma
znanja, tradicionalni karate-do bi se sutinski mogao (i) tako determinisati,
ak i sa aspekta (samo)odrivih razloga. Ukoliko bi se iz ukupnog polja
znaenja i smisaonog korpusa tradicionalnog karate-doa, nekim hipotetikim
postupkom (tipa arobnog tapia) ekstraktovalo, ili apstrahovalo to znanje, koje se sasvim lepo moe poimati (i) kao gnosis, u referencijalnom okviru
klasine antike (u ovom sluaju: klasifikatorne) filosofske misli, tradicionalni karate-do vie ne bi bio to. Ne bi bio ni neto drugo. Ne bi bio/predstavljao nita.
Tradicionalni karate-do predstavlja sistematizovani oblik znanja, sistematizovano (svekoliko) znanje, i sistemsko znanje, u smislu formiranog sistema miljenja, sa naglaskom na sistematinosti i organizovanosti takvog
19
opaski koje bi mogle da ukau i na neki aspekt izvan elementarne slikovninosti, zaista se samo brukaju. A brukaju i karatee (plural!), i srodne oblasti, srozavajui im ionako uzuzetno nizak renome koji imaju u javnom mnenju
u savremenom svetu. Padam u iskuenje da pomislim da pojedinim autorima,
koji vrlo pretenciozno piu svoja delca, neko sa strane sugerie, da im suflira da malo obogate minorne i banalne sadrine njihovih tvorevina. Ali je
svaki takav pokuaj unapred osuen na neuspeh, a tumaenja sa stanovita
istorije, kulturologije, filosofije... u tim delima su parodina, farsina, zaista dostojna prezira, i opravdanog podsmeha. A kada se ipak ogranie samo
na laike istoriografske pokuaje, to deluje vrlo turo, neuko, neznalaki, i
bode oi neznanjem, nepoznavanjem osnovne istorijske nauke.
Vrlo vaan aspekt naunog, edukativnog i strunog angamana autora
je njegova publicistika delatnost. Svoju prvu knjigu KARATE-DO sam objavio 1977. godine. Objavljena je u skromnoj formi skripti, namenjenih prvenstveno mojim uenicima. Pisao sam je i objavio imajui na umu zaista
vrlo utilitarne potrebe. Karate je ve bio uhvatio korena u naoj sredini, od
1963. godine, kada je osnovan prvi karate-klub, pa tokom narednih godina, i
ve je bio zaao u drugu deceniju postojanja na ovom tlu. Razvoj takvog fenomena, iz neke druge oblasti, kao po pravilu bi pratila i odgovarajua literarna produkcija, odreeni kvantum strune literature. Meutim, i u svetskim
uslovima, postojao je samo manji broj klasinih dela svetski priznatih instruktora, ija su se izdanja ponavljala iz godine u godinu. A u domaoj
strunoj i iroj javnosti je bio vidljiv jedino nedostatak literature, pisanog pristupa karateu, ali i srodnim oblastima, koje su ve stekle odreeno mesto (mislim pre svega na judo, ju-jitsu, aikido, kendo...). I profesionalno i lino sam
uvek visoko vrednovao sada ve klasini zahtev svakog znanja i svih znanja,
ovaploen u Plautovoj maksimi (sa dobrim razlogom sam je izabrao za zaglavlje ovog teksta): Crpi vodu reetom, ko hoe da ui bez knjiga. Ali ja
tada (kao ni sada !) nisam uspeo da pronaem odgovarajuu knjigu, pisanu sa
stanovita strunog znanja, a ne samo kao ilustrovanu popularnu knjiicu, ili
kao komentarisanu slikovnicu. Lakonski, shvatio sam da ja moram da je napiem. Jednostavno, nema ko drugi. Polemiko je pitanje: da li ne zna, ne
ume, nije sposoban, nije vian... Nije prilika za (pre svega akademsku) raspravu na ovu temu. I napisao sam je, u toku intenzivnog rada, u kontinuitetu,
tokom te 1977. godine. I objavio sam je. I dospela je u ruke italaca, od kojih
su veina bili moji uenici. I prenoena je dalje, davana je iz ruke u ruku, kopirana je, umnoavana, prepisivana... to je i razumljivo s obzirom na zaista
neveliki tira u kome je objavljena. Sa zadovoljstvom sam shvatio da njen
ne mnogo reprezentativni izgled, nije mnogo smetao njenim itaocima. Zaista je bilo dosta stvarno zainteresovanih, i od pojedinih italaca sam dobio
estitke, pohvale, ali i itav niz pitanja. Bez lane skromnosti, zahvalio sam
se na pohvalama i estitkama. Koristim priliku da to, ovom jubilarnom prilikom, ponovo uinim. Ti prvi itaoci su mi posebno dragi i, mada smo otada
zaista preli dug put, omean sa vie od trideset knjiga, i u kontinuitetu od vie
22
od trideset godina, zaista ih imam u lepoj uspomeni, koja nije ni malo izbledela, i uvek ih se setim sa posebnim zadovoljstvom i, moram priznati, malo
sete. Reminiscencije su i inae, kao po pravilu, ponekad prebojene odreenom
dozom sete. A na pitanja koja sam tom (i drugim prilikama) dobio, odgovorio sam prema svom profesionalnom i strunom znanju i prema profesionalnoj savesti, ali i linoj autorskoj etici. Taj poetni entuzijazam kod mojih
italaca, takoe je predstavljao jedan od vanih faktora za odluku da nastavim da piem i objavljujem knjige posveene karateu/karate-dou i srodnim
oblastima. Kao kuriozum: s obzirom da su mi mnogi i lino traili knjigu,
koje vie nije bilo na tritu, jer se brzo rasprodala, i ceo tira je ubrzo razgrabljen, i te knjige jednostavno nije vie bilo, nije bilo mogue nabaviti je,
ja sam prijateljima, studentima, uenicima... malo po malo, davao i svoje autorske primerke. Ubrzo mi je ostalo samo nekoliko primeraka, za line potrebe. Ali, tokom narednih godina, nekoliko meni dragih osoba me je lino
zamolilo da im dam barem jedan primerak. Selektivno, ja sam davao pojedine
knjige, od tih nekoliko preostalih primeraka. Konano, ja, autor, imao sam
jednu, i doslovno samo jednu (preostalu) knjigu. Na lini nagovor bliskog
prijatelja, jednog od mojih prvih uenika, tada ve majstora karatea, pozajmio
sam mu je, sa idejom da je fotokopira i, da mi je, naravno, vrati. Dao sam mu
poslednji primerak knjige, i on mi je nije vratio. Tokom narednih godina.
Kada god bih ga sreo, vrsto mi je obeavao da e to vrlo brzo uiniti. Ali
nije. I tako je cela stvar malo potonula u vreme. Moda ni ja nisam bio dovoljno odluan da svoj jedini preostali primerak knjige ponovo dobijem? I
tako su protekle sve ove decenije. Taj jedini primerak knjige mi nikada nije
vratio. Sada je ve kasno.
Moj prijatelj, naalost, nije vie meu nama, preminuo je.
De mortius nil nisi bonum.
Narednu knjigu Uvod u karate sam objavio u saradnji sa vrlo bliskim
prijateljem i dugogodinjim saradnikom, prof. dr Draganom Janjiem, pre vie
od trideset godina (1978. god.). Ova knjiga, koja je u rukama itaoca, predstavlja jubilarno izdanje, posveeno tridesetogodinjici od objavljivanja
(prvog) izdanja te knjige. Knjiga je doivela vrlo dobar prijem kod italake
publike: po miljenu autora ovih redova, ak iznenaujue dobar. Odmah za
njom je usledila trea, etvrta, peta... Tokom decenija sam objavljivao pre
svega knjige, ali i naune, strune tekstove, studije, eseje, oglede... kojima je
predmet karate/karate-do, i marcijalne umetnosti, kao zajedniki fenomen, u
smislu zbirnog pojma budo, ili pojedine od njih, koje su u tom trenutku bile u
ii panje javnosti. Drugi, vaniji aspekt moje publicistike delatnosti posveene ovim temama, predstavlja objavljivanje temeljitijih, kapitalnih dela,
sa trajnom (upotrebnom) vrednou, koje nisu u neposrednoj vezi sa aktuelnom popularnou pojedinog fenomena, ili grupe fenomena, iz ovog domena.
Na umu imam pre svega naune, strune tekstove, kapitalna dela, udbenike
najoptijeg univerzalnog sadraja, ija tematska sadrina umnogome ili u potpunosti prevazilazi sam aktuelni trenutak karatea, karate-doa ili marcijalnih
23
umetnosti. Bez lane skromnosti, to su dela koja imaju trajnu vrednost, i koja
e trajno ostali u batini vrhunske literature iz ovih oblasti. Trajno, jer su
koncipirana i pisana kao temeljito znanje, i mogu se sa podjednakom aktuelnou itati i danas, i za sto godina, i sve dok je sveta i veka, u kome uopte
postoji karate(do) kao fenomen. Lino insistiram da italac prvenstveno posveti panju tim i takvim delima, jer su uveliko i odavno izdrala probu vremena, i sasvim i u potpunosti su prevazila aktuelni trenutak u kome su bila
objavljivana.
Objavljujui knjige posveene ovim temama u kontinuitetu, tokom niza
godina, objavio sam (vie od) trideset knjiga. to takoe moe da predstavlja lep jubilej, i istovremeno dobar povod za objavljivanje izbora tekstova iz
mojih knjiga. Dosta od tih knjiga sam objavio tokom viedecenijske prijateljske, profesionalne i strune saradnje, u kontinuitetu, sa prof. dr Draganom
Janjiem, veteranom i danas takoe vrlo istaknutim velemajstorom karatea.
Formiranje jedne savremene nauke o karateu/karate-dou prvenstveno je moje
delo. Nae ukupno zajedniko publicistiko delo posveeno karateu, karatedou, budou i srodnim temama, zaista je tokom decenija imalo vrlo zapaenu
recepciji i kod italake publike, i nae knjige su prodate u ukupnim tiraima
od vie od 200.000 primeraka. Potranja za pojedinim naim knjigama je,
moram priznati, ponekad znala da iznenadi i same autore. Dosta naih knjiga
je doivelo i po etiri, pet izdanja, i itav niz godina su bile prisutne u strunoj
i iroj javnosti, i u knjiarskim izlozima. Internacionalno izdanje 70 KARATE-KATA je objavljeno i na engleskom, francuskom i nemakom jeziku.
Izbor tekstova koji su pred itaocem je izvren po kriterijumu reprezentativnosti i prema ipak trajnijem znaaju i vrednosti zastupljenih tekstova.
Uvreni su tekstovi iz dvanaest knjiga, prvenstveno onih koje zaista imaju
trajniji znaaj. Svi uvreni tekstovi su takoe izabrani prema kriterijumu
trajnijeg znaaja, u smislu da imaju da ponude itaocu jedan korpus znanja,
ali i kompletnu informaciju, o sutinskim i znaajnim temama iz domena
budoa, marcijalnih umetnosti i karatea/karate-doa. Jasno je da u ovako koncipiran izbor nisu, i da ne mogu biti uvreni ni priblino svi tekstovi (kvantitet mog/naeg opusa se meri hiljadama, ako ne destinama hiljada objavljenih
strana). Stoga je izbor bio sveden na redukciju i eliminaciju, odnosno na uzimanje u obzir samo pojedinih tekstova, za koje mislim da su reprezentativni.
Da svojom tematikom, korpusom obuhvaenog znanja i skupom informacija
prezentuju i istovremeno reprezentuju ukupni korpus mog/naeg dosadanjeg
rada. Ovo je, ipak, jubilarno izdanje, i trebalo bi da zadovolji i svrhu panoramskog uvida u celinu svih objavljenih (prvenstveno) knjiga. Pri ovakvoj
koncepciji izbora tekstova koji su uvreni u ovaj izbor, moglo je da doe i
do odreenog preklapanja pojedinih tematskih i sadrinskih celina. To bi se
teko dalo izbei i pri mnogo rigoroznijem izboru, jer je, tokom vie od trideset godina, autor, sasvim je izvesno, imao priliku da o pojedinim temama
pie u vie prilika, sa stanovita razliitih aspekata, sa razliitim ciljevima, i
u vrlo razliitom obimu.
Pored teorijskih i strunih rasprava i akademskog prouavanja i
24
budoom.
Decenije osportnjavanja ili posportnjavanja karate-doa, judoa, aikidoa, kendoa, budoa posmatranih kao zbirni fenomen, kao neminovni ishod
su imali njihovo potpuno unitenje. Ali i njihova popularizacija je vrlo
znaajno doprinela ovakvom, predvidljivom, i jedinom moguem ishodu. Zakonomernost algoritma razvoja tog procesa je bila vrlo jednoznana i
iskljuivo jednosmerna, tokom svih proteklih decenija. Jer, operacija je
uspela pacijent je umro. I morao je da umre. Takav ishod je bio ne samo
predvidljiv, i to ne samo pronicljivom predviau, nego je bio i neizbean.
Kada se ukine sutina jednog fenomena, koja ga je i odlikovala, ali i
(pred)odreivala tokom (barem) hiljada godina u kontinuitetu; kada se ceo
korpus fenomena izglobi iz svog prirodnog i sebi jedino primerenog sociokulturnog kruga, izbaci iz ravnotee iz svog postojanog tradicionalnog i istorijskog miljea, i transponuje u sasvim razliit i nedobronameran civilizacijski
krug i (analogno) kulturno okruenje, to se, kao sudbinski udes, desilo i karate/karate-dou, a pre njega judou, a nakon toga i aikidou, kendou... svim budoima, ta se uopte (i sa kojim razlogom) i moglo oekivati? Blagonaklono
i vrlo umerenim jezikom, na drugom mestu u ovoj knjizi smo ve ukazali na
jedini mogui rezultat, koji se injeniki realizovao u istorijskoj stvarnosti
savremenog sveta: mrtvoroene, nedonoe ili bastard... italac moe da razume (i usvoji) sve tri odrednice, ili da izabere samo jednu, prema linom
afinitetu. Smisao ove teze nee biti naruen. Aktuelni trenutak karate-doa i
srodnih oblasti (da ih preesto ne apostrofiramo tokom izlaganja u ovom tekstu) samo je oekivani, predvidljivi (i predvieni ?) rezultat jednog zakonomernog procesa, koji je takav kakav jeste, jer se razvijao prema sopstvenim
zakonitostima, i iji je rezultat neminovno takav, jer mu je ishodite bilo gotovo (pred)determinisano. Ako se pravolinijski kreete putem iji pravac vodi
u provaliju, i konstantno idete u istom smeru, koji vas sve vie i vie njoj pribliava, vrlo je jasno gde ete zavriti. Budoi se, u savremenom svetu, zaista
jesu sunovratili u provaliju, u besciljnosti, besmislenosti, banalizacije, povrnosti, trivijalnosti, pre svega u domen(e) kia... ali i u predele grubosti,
nasilja, sile.
Lino sam vie bio razoaran, i zgroen, optom glupou koja je najrasprostranjenija u savremenom svetu karatea i njemu srodnih oblasti. Glupost, koja je rak-rana savremenih karatea, shvaena kao nedostatak pameti,
ali i kao nedostatak razuma. Samo bi ova odrednica predstavljala, sasvim
dobru definiciju svih karatea (plural !) u savremenom svetu, po principu dovoljnog razloga. Definitivnu, trajnu i ireverzibilnu odrednicu. Jer ni karatei,
ali ni svaki pojedinani karate, ne mogu da se vrate u svoju prolost, u svoju
istoriju, u svoju tradiciju (nijedan fenomen, naravno, to ne moe). A u izuzetno dinaminom i dnevno promenljivom svetu, u kome svoje mesto pokuavaju da i karatei pronau, ne mogu da stanu, da se osvrnu, da se
priberu, a pogotovo ne mogu da se zaustave. Prema automatizovanoj i
slepoj sili inercije, mogu samo napred. A ako (ve) danas predstavljaju go28
specifinog, ali primetnog sloja mlaih, koji su od okoline poimani kao intelektualci; vulgarnije, kao mistici. U stvarnosti, tek pojedini od njih e,
kasnije, kada zavre obrazovni proces, i stupiti u redove inteligencije, u tehnikom smislu. Pravih, autentinih intelektualaca, u punom znaenju tog
pojma, jedva da je i tada bilo u miljeu karatea, judoa, aikidoa, kendoa... Danas
ih nema uopte; niti bi trebalo da ih ima (dozvoljavam sebi jo jednu cininu
opasku). ta bi intelektualci uopte i traili u tim oblastima. Ono to savremeni oblici (ega, to vie nema nikakvih dodirnih taaka sa tradicionalnim budoima; naprotiv, udaljeno je od njih kao nebo i zemlja) nude, zaista nije i ne
moe da bude iole privlano i sasvim malo, ili jedva i malo intelektualno nastrojenim osobama. Naprotiv, moe (i trebalo bi) samo da im bude odbojno.
Karate, na koga najee mislim dok piem ovaj tekst, takav kakav je, i u
svom najboljem, a pogotovo u svom najgorem izdanju, ne prua nita. Niti
moe da prui bilo ta, pogotovo ne panje vredno. Zato bi bilo ko uopte pomislio da uopte investira, a nekmoli da stvarno investira panju, i zato bi
ulagao svoje vreme i energiju u improvizovanu diletantsku oljariju, to je
vrlo optimistina i vrlo blagonaklona definicija pre svega karate-sporta, ali
i gotovo svih drugih karatea, koji postoje u savremenom svetu. Ponuda u svetskoj industriji zabave je tako velika, razuena, sofisticirana, i masovno rasprostranjena, i svuda je lako i trenutno dostupna, da bi bilo ko iole ozbiljniji
teko na taj i takav karate, odnosno na te i takve karatee, ikada i pogleda
bacio.
I na njihovom matinom podruju, gde na umu imamo prvenstveno
Japan, koji je bio najvei i nadaleko najznaajniji izvoznik budoa u savremenom svetu, ali i druge azijske kulture, ve je u drugoj, a pogotovo u treoj,
i narednim generacijama instruktora i, sada se ve slobodno moe rei, trenera, bilo dosta jeretika, koji su judo, karate, aikido, kendo... i sami poimali
i tumaili (i) kao sportove, tanije kao oblik fizike aktivnosti, ili prvenstveno
fizike aktivnosti; u najboljem sluaju kao oblike psihofizike aktivnosti, poimane prvenstveno kao oblike psihofizike aktivnosti, mnogo vie nego kao
oblike psihofizike aktivnosti. Karate je poiman i tumaen (i) kao oblik borilatva, kao sukob dva vebaa, i kao kontaktni sport. Put kojim se dalje tumaenje kretalo je bio pravolinijski usmeren, i ireverzibilan.
Vrlo kompleksna ritualna tehnika, i kompletan ritualni aspekt, koji su
utkani u samu sr tradicije i istorije tradicionalnog karate-doa, i koji su formirali jedan stoerni sloj znaenja u samom njegovom korpusu znanja, ukinuti su. Ritualna tehnika, u uem smislu, u potpunosti je degradirana i
devastirana. Od nje nije ostao ni kamen na kamenu. Ni drugi aspekti tradicionalnog karate-doa nisu doiveli bolju sudbinu. Kao jedna, po metodu
sluajnog uzorka, izabrana egzemplifikacija: vrlo razueni kompleks etikecione tehnike, celokupni etikecioni aspekt/sloj znaenja u tradicionalnom karate-dou, koji vodi poreklo iz vrlo bogate batine (pre svega) japanske
klasine kulture, ovom modernizacijom je sveden na nivo isprazne rutine,
liene bilo kakvog stvarnog smisla. Tradicionalna ceremonija je jo samo ponegde zadrana na nivou ceremonije, odnosno svedena je na primenu
31
motu, i to veliku i prekornu sramotu, i peti danovi su, kako vidimo, samo
obini ljudi. Takoe vrlo, vrlo, vrlo... obini. Koliko je samo meu njima
puaa, ili osoba koje piju alkohol? Da ne spominjemo ozbiljnije poroke.
Velika veina njih jede i meso. Oni idu po slavljima, slavama, zabavama, piju
po kafanama, uz folk muziku. ive na uobiajen nain, vrlo ovosvetovno,
bave se trivijalnim stvarima... Ili koliko je osoba bez fakulteta, sa nekakvim
srednjim strunim kolama, nekakvih kursista, osoba bez (drugog) zvanja
i zanimanja, u savremenom karate miljeu? Vrlo obinih, prosenih (ili ispod
proseka opte populacije)... Zabludelih i zalutalih, koji svoje uhleblje trae (i,
neretko, i nalaze) u savremenim karateima. Kao setna reminiscencija: u tradicionalnom karate-dou, poduavanje studenata, uenika je poast, privilegija. Za izabrane, za jednu vrlo specijalnu (i specijalizovanu) elitu. Novac u
tom domenu ne figurira, uopte. Po tradiciji, za poduavanje karatea/karatedoa ne uzima se novana, niti bilo koja druga nadoknada. Treneri u savremenom karate-sportu, i njima slini, ne bi uopte razumeli koncept asti,
privilegije, a posebno ne bez nadoknade.
A ta li tek znai zvanje sedmi, osmi dan, u savremenom karate-svetu?
U tradicionalnom karate-dou i u svim drugim karate-doima, ovo su izuzetna
zvanja. Po pravilu ih prati i zvanje profesora karatea/karate-doa. Dodeljuju se
zaista izuzetno, izuzetno retko, i zaista izuzetnim pojedincima, za izuzetne
zasluge, za izvanredne zasluge, nakon decenija i decenija vrlo uspenog aktivnog rada na edukaciji, i prema znaajnom teorijskom doprinosu. Ako imate
i najpovrniji uvid u savremenu politiku dodeljivanja zvanja, i u sam broj
onih kojima je dodeljen sedmi ili osmi dan, bie vam trenutno jasno da je
masovizacija uzela ogroman danak, pre svega u smislu i smislenosti. A ako
malo poblie pogledate te i takve vrhovne instruktore sa vrlo visokim zvanjima, biete vrlo, vrlo, vrlo... razoarani onim to ete videti, onim to se
uopte i moe videti. Ali, takav je savremeni karate-svet, i takva je celokupna
savremena karate-scena.
A tek obilje, masovna pojava nosilaca zvanja deveti ili ak deseti
dan, predstavlja pravu porugu smislu, lakrdiju, farsu, smejuriju... Lakonski,
moe biti samo jedan (da koristimo kultnu sintagmu). U tradicionalnom
karate-dou, i ozbiljnim karate-doima, vrhovno zvanje se dodeljuje jednom, jedinom, izuzetnom... koji je lider, poglavar, patrijarh stila. Dodeljivanje ovog
zvanja je izuzetna poast, i ono je unikatno. Dodeljuju se kao vrhunsko priznanje, nakon pet, est decenija izuzetnog rada na edukaciji vrhunskih majstora i uitelja stila, kole ili pravca... Velemajstor kome je ukazana najvia
ast, kao po pravilu nije ovek ovog sveta. On je duboko i trajno u duhovnim sferama, uzvieni je mistik posveen najviem duhovnom razvoju, celoivotno opredeljen za mistiki put (tanije: Put) Budoa, odnosno
Karate-doa. I on je jedan, izabrani, koji na tron stupa tek po odlasku prethodnog poglavara ili patrijarha sa ovog sveta. Izabran aklamacijom sebi ravnih, primus inter pares, koji preuzima vrhovnu dunost i posebnu obavezu
da predvodi kolu, stil ili pravac. Porazno je kada takvo zvanje (tanije: zvanje) ima arlatan, diletant, manipulator, ak svesni ili profesionalni prevarant.
35
36
noj populaciji majstora i sledbenika koji ih prouavaju. Nestali su sa istorijske pozornice, nakon zaista duge istorije, koja je trajala hiljadama godina, i
po zavretku jedne vrlo drevne tradicije, rasprostranjene u azijskim civilizacijama, tokom prethodnih istorijskih perioda. Bez pretenzija da izraavam
nekakvo patetino emotivno aljenje, niti da (ponovo ?) aludiram na nekakav
lament, nestanak budoa sa istorijske pozornice zaista moe da znai i jedno
osiromaenje ljudskog duha, da predstaavlja jedan znaajan gubitak, naroito
sa univerzalistikog, vanvremenog stanovita.
Duhovnost, u oba klasina vida ispoljavanja, kao religijska/religiozna
posveenost, kao duhovno nastrojenje, i kao mistini/mistiki spiritualizam,
sluajno je, povrno, usputno protumaena i, konsekventno i u skladu sa
tim, aktuelno dnevno tumaena kao jedna mogua nadogradnja, ili (samo)
kao jedan mogui oblik nadogradnje. Nadogradnje na ta? Tradicionalni budo
bez intelektualne komponente vie ne predstavlja nita. Konsekventno, u svesti, u poimanju, a pogotovo u tumaenju tradicionalnih budoa, kod generacija
koji se njima bave poev negde od sredine 20. veka, ne postoji niti primisao, da je autentina, tradicionalna duhovnost srni stoer, konstituens i vrhovni konstitutivni element, generalni strukturalni princip klasinih
tradicionalnih budoa. Naravno, niti u teorijskoj ravni, niti u literaturi, niti u
edukaciji, niti u epohalnom miljenju... Kao da je duhovnost, i kao princip
i kao praksa (pogotovo mistika praksa), duhovna orijentacija, nekim arobnim tapiem proterana, i ne samo da ne predstavlja(ju) glavni ili osnovni
tok budoa, u bilo kom njihovom vidu, i prema bilo kojem tumaenju, nego
je od svih tokova, i glavnih i sporednih, vrlo udaljena, i u potpunosti je marginalizovana.
Intelektualnost, intelektualizam, intelektualno nastrojenje... predstavljali su jedan specifian, vrlo elitan i, mora se priznati, vrlo elitistiki element
tradicionalnog karate-doa i srodnih budoa, tokom hiljada godina njihove povesti/istorije i (duhovne) tradicije. Ako ne ranije (a takvih nagovetaja ima),
a ono barem od poetaka 20. veka, intelektualni sloj znaenja je u ovim oblastima nestao, kao da je nekim dekretom preutno i neupadljivo ukinut. Taj
trend, koji sa dobrim razlogom poimam kao generalni megatrend u destrukciji i devastiranju tradicionalnih oblika budoa, dobio je posebnu akceleraciju
poev negde od sredine 20. veka, da bi danas, na savremenoj sceni budoa,
intelektualnost, intelektualizam.... bili gotovo proskribovani. Jasno je da je
(i) ovaj proces ireverzibilan.
Pozorina predstava koja bi se mogla nasloviti i kao poslednji dani i
smrt tradicionalnog karate-doa (i svih drugih budoa), koju smo u kontinuitetu imali prilike da gledamo tokom skoro celog veka, zavrena je. To ipak
nije bila (samo) drama. Pitanje je: da li je to uopte bila (i) ozbiljna predstava? A kako je vreme proticalo, sve vie i vie je gubila na ozbiljnosti. Pri
samom kraju, postavilo se i pitanje njenog elementarnog smisla. I evo, na
poetku 21. veka, ta je predstava zavrena. Zavesa je sputena. Malobrojni i
retki gledaoci, meu kojima je bilo dosta sluajnih prolaznika i usputnih na38
(Zen koan)
ta god da radi,
idi pravo prema zvezdama.
ak i ako ne stugne do njih,
nee biti na zemlji.
(Taoistika izreka)
PRISTUPNA BESEDA
I
(Tradicionalne forme Zen-umetnosti)
Klasina estetika teorija u domenu japanskih tradicionalnih zen-umetnosti (ili, preciznije eidetski odreeno, zen-formi umetnikog odnosno umetnikih praksisa) klasifikuje dvanaest kanonikih oblika: Ikebana, Cha-no-yu,
Sumie, Haiku, Kanji, Tei, No, Origami, Taiko, Iaido, Kyudo i Karatedo.
Ikebana je tradicionalna umetnost pravljenja cvetnih aranmana.
Cha-no-yu je tradicionalna ajna ceremonija.
Sumie je tradicionalna likovna umetnost slikanja tuem na vrlo tankom
papiru.
Haiku je tradicionalna umetnost klasinog pesnitva.
Kanji (Shodo) je tradicionalna umetnost klasine kaligrafije.
Tei je tradicionalna umetnost klasinog araniranja vrtova.
No je tradicionalna umetnost klasine drame.
Origami je tradicionalna umetnost izrade formi od papira.
Taiko je tradicionalna umetnost sviranja originalnog gonga.
Iaido je tradicionalna umetnost upotrebe katane.
Kyudo je tradicionalna umetnost upotrebe luka i strele.
Karatedo je tradicionalna umetnost... ega?
Osnovno (polemiko) pitanje je pitanje diferencijalnog/diferencijalnih
kriterijuma koji, kao klasifikatorna odrednica, determiniu Karatedo kao
formu, ili vid tradicionalne zen-umetnosti, odnosno kao oblik/vid umetnikog
praksisa uopte. Simplifikovano: po emu je to Karatedo oblik tradicionalne
umetnosti?
Pitanje ima dva aspekta, ili se pak susreemo sa dva pitanja. U primarnom vizusu je istorijski/povesni aspekt pitanja: determinisanost, definicija,
pojmovno i klasifikatorno odreenje Karatedoa kao oblika tradicionalne zenumetnosti, sa stanovita povesne/istorijske perspektive, perspektive prolosti.
Od mogunosti i vrednosti odgovora na ovo pitanje, umnogome zavisi i sama
potencijalna mogunost drugog aspekta tog pitanja, ili drugog pitanja koje algoritamski sledi na osnovu ovog prvog. To je pitanje sistemskog aspekta mi41
ovih oblasti/fenomena je, ak dobrim delom i zasnovana na kumiteu. Argumentum ad contrario: ni judo ni aikido, ni kendo se ne bi mogli pojmovno
odrediti, misliti, niti poimati, u osnovnom smislu svog znaenja, ukoliko ne
bi, upravo kao konstitutivni element svoje i teorije, i istorije i prakse, sadravali kumite. A kumite ih, samim svojim postojanjem u njihovom okviru, po
automatizmu eliminie iz domena mogueg pojmovnog odreenja kao oblika
umetnike prakse.
Kumite podrazumeva rad (i fiziko vebanje, koje nije primereno
samom pojmu umetnosti) sa drugim/drugima, ili ak i borilatvo (kao princip,
ali i kao potencijalnu praksu), kompeticiju, kao realizaciju principa kompetitivnosti, fiziki kontakt izmeu dve osobe, koje time ostvaruju praksu judoa,
aikidoa ili kendoa. I u judou i u aikidou i u kendou postoje kate. Ali one ne definiu, ne odreuju sutinski ni judo, ni aikido, ni kendo. Marcijalne vetine
judo, aikido i kendo bi hipotetiki eventualno mogle da postoje i ako bi iz njihovog ukupnog korpusa kate bile izostavljene. Ili ako bi bile nekakvim nasilnim inom izbaene. Bili bi simplifikovane, redukovane, prilino
osiromaene... ali bi postojale na nain da budu, i ostanu to to jesu. Ili bi
barem ostao (tanije: preostao) od njih neki rudimentarni, osnovni oblik, koji
bi podseao na njihove originalne, autohtone forme. Tradicionalni Karatedo
ne bi. Bez kata, Karatedo ne samo da ne bi postojao, niti bi mogao da postoji,
nego ne bi vie imao bilo kakvog smisla. Upravo ovu tezu emo argumentovati i obrazloiti na odgovarajuem mestu, tokom izlaganja u ovom tekstu.
Panji itaoca preporuujemo distinkciju koju pravimo u pojmovnom
odreenju (tokom ovog izlaganja) izmeu pojmova i, analogno i konsekventno tome, termina praksis i praksa. Pojam praksis poimamo pre svega u aristotelovskom smislu, sa stanovita antike estetike misli, i
koristimo/primenjujemo ga prema pojmovnom odreenju i modelu miljenja
primenjenom u Aristotelovoj Poetici. U jednom klasinom smislu, afirmisanom u tradiciji antike estetike misli. Prema tom pojmovnom odreenju,
u tom modelu miljenja, u tom kljuu poimanja/itanja, i klasina estetika
teorija (opta, ili univerzalna), pojmovno odreuje, misli, tumai... dvanaest
klasinih formi, koje smo eksplicirali na poetku izlaganja, kao oblike tradicionalne zen-umetnosti, ali i kao oblike umetnosti, ak primarno, ali i (verovatno) samo, jedino i iskljuivo kao oblike umetnosti, kao forme umetnike
ekspresije, to predstavlja (i) njihovo generalno pojmovno odreenje. Pojam
praksa, koji koristimo kada govorimo o judou, aikidou, kendou... odnosno
svim (ipak) neumetnikim fenomenima iz domena istovrsnog i, verovatno
istorodnog povesnog/istorijskog korpusa, primeren je kada se na umu ima njihovo osnovno pojmovno odreenje: to su marcijalne (ili, ako simplifikujemo
i redukujemo njihovo osnovno znaenje, formirano tokom njihove
povesti/istorije, ak i borilake) vetine, u smislu (nekakvog) tehne. Tehne
takoe pojmovno odreujemo, poimamo i tokom izlaganja u tekstu taj
pojam/termin koristimo u smislu koji je determinisan u pojmovnom instrumentarijumu antike evropske, odnosno starogrke filosofske tradicije. To je
44
presudno), te konano, ali ne i najmanje vano, o umetnikoj teoriji i umetnikoj kritici, kojima su predmet sama ta umetnost, odnosno konkretni oblik
umetnosti.
Upravo judou, aikidou, kendou i srodnim fenomenima/oblastima, nedostaje umetninost, to predstavlja sutinski razlog za diferencijalnu distinkciju i istovremeno i bazini diferencijalni kriterijum. Judo, aikido, kendo...
su razliiti od umetnosti, i od svakog oblika umetnosti. Nisu, dakle umetnike
forme, i to ne mogu ni da budu (ak ni kao nekakva, zamiljena potentia). I u
ovom sluaju, pojam potentia poimamo i koristimo u kljuu tradicije antike
filosofske misli, takoe u aristotelovskom smislu, pojmovno odreeno (i)
prema Organonu. Ti fenomeni/te oblasti nisu oblici umetnosti, nego se pojmovno odreuju kao vetine. Uz puno i duno potovanje prema svetloj istoriji i izuzetno asnoj tradiciji i judoa i aikidoa i kendoa, to preporuujemo i
itaocu. Time oni ne gube ni na ugledu ni na autoritetu, niti bi nau analizu trebalo shvatiti u tom smislu. Govorimo o pojmovnom odreenju, o modelu miljenja. Ne dajemo aksioloko odreenje (u domenu teorijskog miljenja), niti
donosimo vrednosni sud, u ravni praktinog miljenja.
Instruktivni pravac razmiljanja na osnovu dosadanjeg izlaganja e argumentovati tezu da su i judo, i aikido, i kendo, ali i itav niz srodnih oblasti,
mogle da pretrpe i multiplikaciju znaenja/smislova, i da se i modernizuju
putem diversifikacije u doista vrlo razliite i raznorodne oblasti. Konkretno,
na savremenoj sceni marcijalnih umetnosti, marcijalnih vetina ili borilakih
vetina, ravnopravno i sasvim legitimno koegzistiraju i tradicionalne vetine,
poznate iz prethodnih istorijskih perioda, u gotovo neizmenjenom ili malo izmenjenom obliku, i (vrlo) moderni sportovi, kojima su te i takve vetine posluili samo kao polazna osnova, ili u kojima je ostalo vrlo malo, i gotovo
beznaajno malo od prvobitne, originalne sutine tih, tradicionalnih vetina
u njihovom originalnom obliku.
Vie volim da otkrijem jednu uzronost,
nego da mi daju celo Persijsko carstvo.
(Demokrit)
46
Dopao bi se mnogima,
da se nisi trudio dopasti se svima.
(Latinska izreka)
II
(Karatedo kao tradicionalna forma zen-umetnosti)
Iz tog razloga, Iaido, Kyudo i Karatedo imaju i zvanini status umetnosti, odnosno umetnikih formi. Karatedo se ak uobiajeno naziva (i)
Petom Umetnou. Zato ba petom? Po kom su to kriterijumu klasifikovane tradicionalne zen-umetnosti? Da li determinacija peto oznaava
(samo) redni broj, ili je (i) hijerarhijska odrednica? I po kom je to diferencijalnom kriterijumu napravljena ta i takva sistematizacija, u kojoj je mesto Karatedoa definisano brojem pet? Ovo je ne samo akademsko pitanje koje se
postavlja pred klasinu estetiku misao posveenu tradicionalnim zen-umetnostima.
Tradicionalni Karatedo je autohtona i autentina umetnost. I/ili oblik
umetnosti, jedan vid umetnosti, jedan eminentno umetniki fenomen. I kao i
svaka (druga) umetnost, ili forma ili oblik umetnosti, ima heteronomno poreklo. Nadpovesno i nadistorijski, fenomenoloki se poima kao nekakva neproisteklost iz same sebe. to ne znai, po automatizmu zdravorazumskog
(kvazi)logiarenja, da je proistekla iz neeg drugog. Heteronomna geneza
umetnosti uopte i, sledstveno, umetnosti Karatedoa, primarno je filosofsko
pitanje, odnosno estetiko, ako pod pojmom estetika podrazumevamo filosofiju umetnosti, koje se suvereno i sa punim smislom moe (jedino) postaviti
sa stanovita teorijskog miljenja, a ne sa stanovita konkretnog istorijskog,
niti ak povesnog miljenja.
Umetnost Karatedoa, pre svega tradicionalnog Karatedoa, ali i serioznijih oblika (drugih) klasinih Karatedoa, pojmovno odreena univerzalno,
na apstraktnom nivou opteg umetnikog praksisa, i kao istorijski poznata,
konkretna klasina forma tradicionalne zen-umetnosti, ima heteronomno poreklo. Heteronomiju geneze umetnikog praksisa Karatedoa smo prezentovali
u jednom ranije objavljenom tekstu (koji je uvren u izbor tekstova u ovoj
knjizi), i za tu tezu smo ponudili odgovarajuu argumentacionu i eksplikatornu ravan.
Tradicionalna forma zen-umetnost Karatedo primarno je theoria, takoe poimana u modelu antikog (starogrkog) filosofskog miljenja, prvenstveno u aristotelovskom smislu, kao vienje, jasnovienje ili jasno vienje.
Karatedo je i oblik ili vid umetnikog praksisa, takoe u aristotelovskom smislu, kao delatnost, delatna forma, delatni model odnoenja prema svetu, kao
47
in proces u aktuelnoj stvarnosti koji je samo realizovao, ali i (samo)realizovao (nekakav) estetiki objekt, ili proizveo (nekakav) estetski proces,
koji ne mora primarno da bude dovren, (i) iz razloga to po svojoj sutini
nije dovriv, ili koji (barem) nema naglaenu intenciju potpune dovrenosti,
u smislu okonavanja, ukidanja, dokidanja... ali i (samo)ukidanja. Pri emu je
sam proces/in estetike realizacije, suvereno i gotovo po automatizmu i proces/in estetike samorealizacije.
Tradicionalni Karatedo je oblik zen-umetnosti i oblik zen-umetnosti.
Da li je naglasak na prvom ili na drugom delu/pojmu ove sloenice, predstavlja samo akademsko, ali predteorijsko pitanje. Jer pojmovno, u smislu eidetsko odreenje tradicionalnog Karatedoa moe konotirati i naglasak na
prvom lanu sloenice, na drugom lanu sloenice, na oba, (to ne predstavlja paradoks, niti logini nonsens), a nije nuno da bude ni na jednom od njih.
Zen je po svojoj prirodi, po svojoj sutini i po osnovnoj definiciji, oblik
religiozne/mistike svesti, ili oblik religiozne/mistike svesnosti. Prema refleksiji prethodnog pitanja: da li je primarno oblik religiozne/mistike svesti,
ili oblik religiozne/mistike svesti? Upravo postulirani ateorijski odgovor bi
se mogao primeniti i u ovom sluaju, bez velikog uoptavanja, koje bi samo
pitanje i sam problem liili autentinog smisla. Zen je (i) filosofija egzistencije. Takoe prenosimo osnovni model upitanosti: filosofija egzistencije ili filosofija egzistencije? Zen je i praktina filosofija ivljenja. Konsekventno
postavljamo isti upit: praktina filosofija ivljenja, praktina filosofija ivljenja ili praktina filosofija ivljenja? U prethodnim sluajevima smo imali
pred teorijsko miljenje postavljenu klasinu dilemu, a u ovom sluaju se pojavljuje jo jedan lan, kao trea alternativna mogunost. Zen je umetnost ivljenja i umetnost ivljenja. Identina dilema se moe postaviti, pred samu
mogunost distinkcije, koja postoji i kod svih prethodnih odrednica. Kao digresija: prevodioci ovo vienje zena, ovaj njegov aspekt, vid ili oblik (to su,
ipak, prvenstveno akademske odrednice) pojmovno odreuju kao Art of life
(gde nije decidno odreeno Art of life ili Art of life; to valja razlikovati of definicije zena kao Way of life); kao Lebensart (u kom sluaju se ne bi decidno
postavilo pitanje mogunosti Lebensart ili Lebensart, ali prevodioci na nemaki nikada ne korise sintagmu Das Art des Lebens); Les arts de la vie (prevodioci na francuski koriste plural, ali takoe nije decidno odreeno les arts
de la via ili les arts de la vie).
Zen u zen-umetnosti Karatedo se pojmovno odreuje (i) kao an, ili
dhyana (u kljuu klasine dalekoistone filosofske misli); odluno i bez ostatka kao methode u aristotelovskom modelu filosofskog miljenja, kako ga sam
Aristotel pojmovno odreuje, definie i terminoloki odreuje u Metafizici
a posebno u Organonu.
Izvan striktnog okvira teorijskog i udbenikog modela filosofskog
miljenja, prema reima zen-umetnika, to kao po pravilu znai: zen-praktiara, zen je i iznad i izvan referencijalnog okvira klasinog pojmovnog instrumentarijuma teorijske logike i spekulativne filosofije i, konsekventno,
izvan i iznad mogunosti (u smislu potentia) verbalne ekspresije koja bi na
48
stike svesti i mistike prakse, vrlo tradirane i kanonizovane. Ta mistika tradicija je, po svojoj prirodi i po svojoj sutini, primarno i eminentno religiozna, predstavlja oblik mistike svesnosti u irem okviru jedne sasvim izvesno
religiozne svesti i religijske svesnosti. Polemiko pitanje, koje se postavlja
pred um (i znanje) teorijskog, akademskog istraivaa fenomena Karatedoa:
s obzirom da je zen religija bez boga, u kojim referencijalnim okvirima se
situira ova i ovakva mistika praksa? injeniki utemeljeno znanje: velika
veina znalaca, eksperata, vrhovnih majstora... jesu mistici, osobe koje imaju
primarno mistiku svest/svesnost, ali su i primarno religiozne osobe, u smislu da veruju, da su verujui ljudi, da su, na religiozan nain, uvereni u postojanje (neke, nekakve) transcendencije, bez neposredne evidencije o njenoj
egzistentnosti i bez naunog i/ili logikog dokaza o njenom postojanju. (Neka
ova odrednica poslui kao radna definicija). Oni su religiozni, u klasinom
smislu, jer su vernici u okviru budistike tradicije, u okviru zen religiozne tradicije, u okviru intoizma... Imaju jedno klasino versko opredeljenje, u
okviru tradiranih, formalizovanih, rasprostranjenih religija i oblika religijskog
verovanja. I religioznost u smislu religije Karatedoa, i klasina religioznost (u
domenu budizma, zena, intoizma..) su u potpunom skladu, u potpunosti su
usaglaene, ne samo kompatibilne, nego i istovrsne. Nije na delu tolerancija,
paralelno postojanje dva (ili vie) oblika religiozne svesti. Naprotiv: budizam,
kao religijsko opredeljenje i kao oblik klasine religije, ispoljava se (i)
putem tradicionalnog Karatedoa. A na poasnom pijedestalu je zen: oblik religijske svesti, koji se ispoljava i praktikuje (oba izraza koriste teoretiari
i praktiari klasinog zena) samo, jedino i iskljuivo putem (jednog od) oblika
zen-umetnosti. Zen postoji kao oblik i kao praksa u okviru (svojih) umetnikih
formi. Povesno/istorijski zen se praktikovao, a praktikuje se i dan danas u
istoj formi, prvenstveno kao individualna mistika praksa, kao put linog
duhovnog usavravanja, kao Staza ili put ka Prosvetljenju (Satori).
Klasina povesna/istorijska metodologija zena podrazumeva dva osnovna modela prenosa saznanja sa uitelja na uenika: koan i mondo. Ta ista
forma verovatno predstavlja kraljevski put u samu sr, u epicentar znaenja
i smisla zena, poimanog kao oblik religiozne svesti i kao mistika praksa.
Tradicionalne forme zen-umetnosti imaju na svom izvornom tlu, u Japanu,
barem isti status (i tretman), u poreenju sa istom formom zen-doktrine.
U domenu klasine filosofske misli, klasine estetike teorije, ali i u domenu
javnog mnenja, ista forma zena i tradicionalne zen-umetnosti ne samo da
su jednaki, nego su i istovrsni, predstavljaju jedno isto, u istoj su kategorijalnoj ravni. Verovatno (samo) diskurzivna i analitika svest teorijske misli zapadnjaka, nejapanca, odnosno neistonjaka, (to autor ovih redova jeste;
gaiin ali i ksenos), trai razliku u nerazluenom. Zen-majstori bi ovaj upit
smatrali (sa dobrim razlogom, sa stanovita zen mudrosti) pukim umovanjem, ili ak muenjem uma, u smislu antinomije (pojam shvaen u kantovskoj tradiciji miljenja). U stvarnosti, u teorijskom i u estetikom
miljenju, koje ima za predmet zen i zen-umetnosti, izmeu iste forme i
51
tradicionalnih zen-umetnosti, ne samo da nema, nego ne moe ni da bude nekakve razlike. Tvrdnja je izriita. (Bez obzira na mogunost da je analitiki i
kritiki um pisca ovog teksta proglasi grekom sintetikog miljenja. Ovu
duhovitu primedbu valja shvatiti i kao jedan spoljanji, teorijski doprinos jednom moguem modelu miljenja, koji um savremenog zapadnjaka ipak ne
moe da izbegne, niti da prenebregne, ukoliko je nauno i analitiki utemeljen.).
Vrlo praktino pitanje koje se postavlja pred kritiki um istraivaa: da
li je mogu, i da li je praktino ostvariv, da li u stvarnosti postoji model autentinog bavljenja klasinom zen-umetnosti, u obliku tradicionalnog Karatedoa, koji istovremeno ne predstavlja i oblik religiozne svesti, i vrlo
konkretan oblik njenog ispoljavanja. Da li postoji tradicionalni Karatedo i kao
oblik sekularne svesti i sekularne prakse? Ili je sam tradicionalni Karatedo,
poiman kao vid ili oblik tradicionalne zen-umetnosti, primarno i po svojoj prirodi oblik religioznosti, oblik ispoljavanja religiozne svesti, oblik religiozne
i mistike prakse (u okviru neke od institucionalizovanih dalekoistonih religija ?). Lino mi je od izuzetnog znaaja pitanje sekularnog modela miljenja
Karatedoa, koji fundira samu sr, temelj karate-umetnosti. Karate-umetnik ne
mora da bude istovremeno i po automatizmu religiozna i religijski opredeljena
osoba, osoba koja eminentno poseduje religioznu svest, i svoju umetnost
umetnikuje kao oblik ispoljavanja te svesti, kao religiozni in ili verski obred.
S obzirom da sam opredeljen za savremeni nauni pogled na svet, koji po automatizmu iskljuuje bilo kakvu religioznost, u bilo kom obliku, a profesionalno i lino poimam, tumaim, mislim i vrlo konkretno praktikujem
tradicionalni Karatedo kao oblik klasine zen-umetnosti. Moj bazini identitet u domenu Karatedoa je bavljenje umetnou, usavravanje jednog eminentno umetnikog oblika ispoljavanja i umetnikog praksisa. Ako sam (uopte)
na Putu tradicionalnog Karatedoa, onda sam karate-umetnik, koji putem Karatedoa i kroz Karatedo umetnikuje svoju umetnost, kao kreativni i individualni in. Praktikovanje Karatedoa poimam kao kreativni in, estetski proces
(u kljuu filosofije umetnosti, odnosno estetike), i jedino u tom referencijalnom okviru ispoljavam svoje sopstvo (ili sebestvo sebe, da upotrebim Adornovu sintagmu). Pitanje je sutinsko i determiniue, i nipoto nije samo
akademsko. Vodio sam polemiku, intelektualni dijalog na tu temu sa nekoliko
vrhunskih znalaca tradicionalnog Karatedoa, i verujem da moje teorijsko i filosofsko znanje moe da u znaajnoj meri doprinese decidnom poimanju same
teme, i njenom (meta)teorijskom i filosofskom razmatranju. Sa aljenjem
shvatam da neki od mojih sabesednika nisu vie ivi. Naalost, jer je vrlo malo
onih doajena i poglavara, patrijaraha serioznih kola tradicionalnog Karatedoa, sa kojima bi se vredelo upustiti u smislen i injeniki zasnovan dijalog
na tu temu. Kao i na mnoge druge, krucijalne teme iz domena teorije, istorije
i tradicije tradicionalnog Karatedoa.
Tradicionalni Karatedo kao oblik klasine zen-umetnosti je i ceremonijalna umetnost, ili oblik ceremonijalne umetnosti. Takoe sa moguom dis52
koja se moe tumaiti i sa estetikog i sa estetskog stanovita. I kreator umetnosti Karatedoa, i struni kritiar, i upueni posmatra, poimaju i pojmovno
odreuju celu gamu smislova i znaenja, koji predstavljaju sr, sutinu i bit
same umetnosti tradicionalnog Karatedoa. Lakonski: to je ontika, ali i ontognostika dimenzija te umetnosti, inherentna toj umetnikoj formi. Ontiki
sloj znaenja i ontognostiki sloj smisla determiniu i istovremeno definiu
tradicionalni Karatedo kao oblik tradicionalne zen-umetnosti. Znalac trai (i
nalazi) sutinu, bit svega postojeeg u domenu samog postojanja karateumetnosti. A tek kao izvedenicu drugog, treeg, entog... reda, njenu ekspresiju, koja je u apsolutnom identitetu sa ekspresijom kreativnog procesa i
estetskog procesa, umetnikog ina, kojim se ostvaruje sama bit karateumetnosti. Tanije: tradicionalni Karatedo kao klasina forma tradicionalne
zen-umetnosti. Ono po emu je tradicionalni Karatedo - tradicionalni Karatedo, to ga sutinski i determinie i definie kao to, a ne kao neto drugo, drugaije ili razliito, jeste njegova umetnika sutina, njegova umetnika
priroda, njegova umetninost, poimana kao njegova sutina. Tradicionalniu
Karatedo je eminento autentini i autohtoni oblik tradicionalne zen-umetnosti, ili nije nita. Umetninost, umetniki aspekt ili, tanije: umetnika dimenzija tradicionalnog Karatedoa nisu (samo) raison d etre njegovog
postojanja, i povesno/istorijskog i aktuelnog, savremenog, ali i generalnog,
posmatranog kao transistorijskog fenomena, nego su mu bazini konstituensi.
Predstavljalo bi (nepotrebnu, izlinu) tautologiju, i nadalje ponavljati da tradicionalni Karatedo jeste umetnost, da predstavlja oblik umetnosti ili umetnike prakse, a pogotovo da je forma tradicionalne zen-umetnosti. Vice versa:
teorija, tradicija, istorija i ukupna suma znaenja i smislova fenomena tradicionalnih zen-umetnosti je fundirana (i) na (analognima) u domenu tradicionalnog Karatedoa.
Recipijent ovog teksta sa strunim znanjem iz oblasti filosofije, a posebno filosofije umetnosti, odnosno estetike, moda e imati misaoni impuls
da teorijski produbi pojedine definicije i pojmovna odreenja termina, korienih tokom izlaganja u ovom tekstu. Kao analogni predloak za mogui
razvoj miljenja (i) u tom pravcu, predloiu kritikom i analitikom umu savremenog obrazovanog i strunog itaoca (jedan mogui) upit. Linom estetikom miljenju autora ovog teksta se razvoj miljenja u tom pravcu ini vrlo
instruktivnim. S obzirom da bi eksplikacija (i) te teze zaista u mnogome prevazilazila okvire ove teme, postaviemo sam upit u lakonskom obliku:
Pojmovna odreenja se vrlo decidno mogu odrediti u kljuu klasine
evropske postmetafizike tradicije miljenja, ije je poreklo u antikoj filosofskoj misli. Ili u domenu tradicije transmoderne estetike? ta pojam tradicionalne zen-umetnosti Karatedo hic et nunc znai, ta uopte moe da znai
u aktuelnoj hermeneutikoj situaciji, za savremeni um, u kljuu modernog teorijskog, filosofskog ili, jo preciznije estetikog miljenja. Estetiku i nadalje
dosledno poimamo kao filosofiju umetnosti, u skladu sa najboljom tradicijom
filosofskog miljenja kome je predmet umetnost (Adorno..).
54
nja centralnih tema ne samo ovog teksta, nego i (svih) tekstova koje objavljujem tokom proteklih decenija. Argumentaciona i eksplikatorna ravan izlaganja e biti nauno fundirane i injeniki zasnovane, (i) ukoliko (i) na osnovu
ove objektivne istine, prevaziemo, i premostimo lanu, kvazi-dilemu tradicionalni Karatedo contra karate-sport. Ovako postavljena, dilema ne dostie
analogni nivo adekvacije u odnosu na nauno znanje teorijsko miljenje iji
je predmet karate(do), ali i Karatedo. Poimana samo u contra-kljuu smisla (i
znaenja), ta i takva dilema bi, pogotovo postavljena na nain kako je ekspliciramo, moda i mogla da postavi i da otvori odreena pitanja (koja pretenduju barem na suvislost), ali ne bi imanentno sadravala ni najmanje
potencijala da ponudi konkluzivnu ravan, u kojoj bi se mogli potraiti adekvatni odgovori.
Prvi razlog je to bi se, ako bi se ova kvazi-dilema, nekim sluajem,
propustom u metodologiji miljenja ili vulgarnim previdom smatrala pravom,
autentinom, oba posmatrana fenomena: tradicionalni Karatedo i karate-sport
bi se ak i mogli smatrati i poimati kao da pripadaju istoj kategorijalnoj ravni.
to bi predstavljalo osnovnu greku u miljenju, banalno i injeniki netano
poistoveivanje. A naravno, znanje je razlikovanje, i izlaganje emo zasnovati na naunom znanju. Kao to emo (na ovoj taki izlaganja) ostati kod
ovog razloga, uvaavajui princip dovoljnog razloga , da se ne zahteva dodatno navoenje (i) drugih.
Na savremenoj karate-sceni paralelno koegzistira dosta razliitih i raznorodnih karatea. Oni predstavljaju ne samo razliite kategorijalne ravni, nego
i disparatne, disonantne, meusobno ne samo ekstremno udaljene, nego i apsolutno inkopatibilne oblasti, koje meusobno nemaju nikakvih dodirnih
taaka. Niti mogu da ih imaju, ve po samoj svojoj prirodi. ak tavie, predstavljaju suprotne i meusobno suprotstavljene fenomene/oblasti. U najpovrnijem smislu, zajedniki im je naziv karate, koji pojedini od karatea
(pre)uzimaju kao jedinu odrednicu; pojedini mu dodaju kvazisufiksno
odreenje, formirajui sloenicu, odnosno poimaju karate kao kvaziprefiksno odreenje (karate-vetina, karate-sport, karate-samoodbrana, karate-rekreacija...); pojedini usvajaju i primenjuju originalni (ceo) naziv karate-do, ili
pisano kao karatedo (ovoj distinkciji emo posvetiti panju tokom daljeg izlaganja*); pojedini usvajaju i koriste u svom nazivu i atributivnu odrednicu
originalni ili ee, tradicionalni, pa se deklariu (odreuju) kao tradicionalni karate ili tradicionalni karate-do. Neko se dosetio i naziva ortodoksni karate(do). Da su na delu deklarativne odrednice, a ne pojmovna
odreenja, koja bi bila utemeljena u sutinskom definisanju/odreenju same
stvari, verovatno nije potrebno posebno dokazivati.
Koegzistencija koja bi bila vrednosno i interakcijski neutralna, meu
ovako neistovrsnim oblastima, na principijelnom nivou ne bi bila, i nije mogua, a sasvim izvesno nije i ne moe da bude beskonfliktna, bez uzajamnih
trvenja, omalovaavanja, poricanja... Ipak je na karate-sceni (i) dosta (!?)
novca u igri, da bi njeni akteri, koji na njega pretenduju, mogli da sebi dopuste luksuz elitizma i (barem) uzajamne ako ne tolerancije, a ono barem trpe56
ljivosti, ili elementarne civilizovanosti u meusobnim odnosima. Socio-kulturni nivo na kome je velika veina ovih aktera im sasvim izvesno ne nalae
uzajamno uvaavanje, pa ni elementarno potovanje.
Umetnost Karatedo pojmovno odreena i terminoloki iskazana kao
Tradicionalni Karatedo, kao tradicionalni karate-do i kao karate-sport,
znaenjski su i smisaoni antipodi. Ne samo da nisu istovrsni, nego ne pripadaju ni istim kategorijalnim ravnima. Naprotiv, to su dve (ili tri, ili ak i vie...)
sasvim razliite, meusobno vrlo udaljene oblasti, koje teko da imaju, i da bi
uopte mogle da imaju bilo kakvih dodirnih taaka. Umetnost(i) Karatedo/karate-do se pojmovno odreuje, poima, (meta)teorijski misli, i u svesti recipijenata doivljava kao umetnost, kao suvereni, emancipovani oblik umetnikog
praksisa. Analogno tome, predstavlja, i moe da predstavlja predmet promiljenja, vrednovanja, ali i (umetnike) teorije i umetnike kritike samo, jedino
i iskljuivo sa stanovita estetike, ili estetike nauke, poimane kao filosofije
umetnosti. Promiljenje, metateorija, teorija, vrednovanje, kritika (shvaena
u klasinom smislu, kao izvedenica od starogrkog pojma kritikos, krinein),
umetnosti Karatedo smislena je, legitimna, i injeniki zasnovana jedino u referencijalnom okviru filosofske nauke, i humanistikih nauka, naravno u njihovom savremenom vidu. Izvesno je da pojedini aspekti umetnosti Karatedo
mogu da budu, i da jesu i u vizusu panje, i da predstavljaju predmet
prouavanja i prirodnih ili matematikih nauka, ali uz prethodno (meta)teorijsko pojmovno odreenje tog predmeta kao oblika samostalne, eminentno
umetnike prakse, odnosno kao oblika ili vida umetnikog praksisa. Na isti
nain, prema istom modelu koji se koriste kada je predmet prouavanja sa stanovita (te) nauke i neki drugi oblik/vid umetnosti.
Bavljenje umetnou Karatedo je oblik bavljenja umetnou. Podlee
pravilima, zakonitostima, praksi, umeu vetini... umetnosti, analogno bilo
kom drugom obliku/vidu umetnosti. Teorija umetnosti, i umetnike teorije kao
partikulati, predstavlja(ju) analogni i jedini legitimni referencijalni okvir za teorijsko promiljanje fenomena umetnosti Karatedo. Umetnika kritika, istovrsna knjievnoj, muzikoj, likovnoj.... kritici je jedina merodavna i kompetentna
da progovori o valerima i vrednostima, o dostignutom ekspresivnom dometu...
pojedinih dela karate-umetnosti koja su, u toku estetskog procesa, i/ili kao kreativni (umetniki) in, ostvarili karate-umetnici. Publika koja predstavlja recipijente dela karate-umetnosti, umetnika je publika, kao to su kritiari dela,
ostvarenja karate-umetnosti, umetniki kritiari. Recipijenti karate-umetnosti
znaju da e, konzumiranjem dela karate-umetnosti, imati umetniki doivljaj. Potenciram: umetniki doivljaj. Ali i umetniki doivljaj.
Karate-sport je sport. Oblik sportske aktivnosti, pre svega fizika aktivnost, jedan od borilakih sportova. Nauka o sportu, odnosno grupa nauka
kojima je predmet prouavanja sport je (verovatno) jedina legitimna za
prouavanje karate-sporta. Sportski komentari, sportske priredbe, sistem takmienja, poena, rangiranje, lige, sportske organizacije... predstavljaju odgovarajui milje za karate-sport, i odgovarajui referencijalni okvir za miljenje,
poimanje i tumaenje ove oblasti, odnosno za vienje karate-sporta kao karate sporta. Publika koja poseuje manifestacije karate-sporta i oekuje da vidi
57
roene... Takav budalasti nemuti pokuaj bi samo ugrozio, naruio, sa pijedestala sruio visoku vrednost; ona nia (karate-sport) od toga ne bi imala ama
ba nita, jer nema nikakvog potencijala da uopte poima teorijsku i idejnu
ravan Karatedo umetnosti, niti pak kapaciteta, intelektualnog, obrazovnog,
kulturnog... ni da opepeli bilo ta od autentinog i originalnog skupa
znaenja i sistema smislova tradicionalnog Karatedoa. Ne bi se dobilo nita,
u najoptimalnijem tumaenju. Dobilo bi se neto mnogo gore od niega, bastard koji bi predstavljalo pravu porugu svakom smislu, nevredan ak ni dobronamernog podsmeha. I naravno, pitanje sa aspekta elementarne
zdravorazumske logike: emu to? Zato bi se uopte u tako neto uputalo?
Karate-sport je vie nego (samo)dovoljan. I insajderi, i publika, i mediji... dobijaju upravo ono to i ele. Od sporta se moe oekivati da prui
sportske sadrine, i akterima, i organizacijama koje predstavljaju institucionalne okvire, i publici, koja eli da posmatra priredbe i manifestacije karatesporta. Similis simili gaudet.
Sasvim je jasno da sportska nauka, nekakva teorija sporta, mediji koji
se bave sportom, uesnici, organizacije, publika, niti mogu, niti bi trebalo da
se uopte bave bilo ime drugim, osim osnovne sportske aktivnosti koja im je
predmet, centralna tema. I to na nain koji je primeren sportu. Svesni smo
da u tom korpusu ideja, kao kierska pretencioznost, ima dosta metaforinog,
simbolikog, da postoji jedna vrlo iroka, simplifikovana i dosta banalna
simbolika nadogradnja. Jezik u sportskom miljeu, i u medijskom pristupu
sportu, prvi je svedok, i posrednik, jednog kierskog, pretencioznog poimanja sporta kao aktivnosti, ali i svih prateih sadraja. Metaforinost, simbolinost, tanije: banalna simbolizacija... kao pojmovi se, dosta uslovno i
uz znaajnu redukciju znaenja/smisla, terminoloki mogu primeniti pri deskripciji sporta, sportske aktivnosti, sportskih dogaaja i manifestacija, pri glorifikaciji sportskih istaknutih linosti. Sport kao industrija zabave koristi i ta
i takva sredstva za sopstvenu promociju i za konstantno poveavanje profita.
Ne mislim da je ovo nekakva sutinska zamerka sportu, koji u savremenom
svetu samo potuje aktuelna pravila ekonomske igre.
Ako sportisti, mediji koji se sportom bave, publika... govore o estetici pokreta u karate-sportu (sada je ve pitanje da li se uopte moe govoriti
o karate-wasa), to se misli i poima u smislu lepog, estetski dopadljivog, spoljanjem posmatrau privlanog... Apsolutno je jasno da se ne radi o umetnikoj kritici, sa stanovita estetike (kao filosofije umetnosti), niti to sa
umetnou ima, niti moe da ima bilo kakve dodirne take. Ponavljamo: to su
dve udaljene kategorijalne ravni. Svako pominjanje umetnikog u kontekstu karate-sporta je naivna metaforizacija, vulgarno argonsko izraavanje
ki-emocija. Koje su karakteristine za sport i sportsku aktivnost uopte, pa
ih ni karate-sport nije, i ne moe biti lien. Banalnost i smisao koji se time izraava znai da je neto, neki element, neki potez... nalik na umetniki (ili,
tanije: umetniki), da lii ili da podsea na nekakvo umetniarenje, koje
naivni, povrni i priglupi, neobrazovani karate-sportista, ali i subjekt u ogrom59
noj veini drugih sportova, u svojoj neukosti zamiljaju kao (stvarno, autentino...) umetniko. A to je u stvarnosti u najbolju ruku nekakav pojavni konkretitet, i sa umetnou i umetnikim nema nikakve veze, niti bilo kakve
dodirne take. Neuki, priprosti ljudi, kakvih je dosta i u miljeu karate-sporta,
zamiljaju da je lepo u smislu dopadljivo, u stvari estetino (poimano sa
stanovita nauke o lepom), u stvari i umetniko, i da je to to oni rade, u
stvari prava umetnost. Ali sport je sport, nije umetnost, ne moe da bude
umetnost, i ne bi ni trebalo da se pribliava tim i takvim sferama, jer su mu
nedostupne. Sutastveno, jer je to to jeste sport. Prostore svog delovanja i
svoje afirmacije karate-sport, kao i svaki drugi, trebalo bi da trai samo, jedino i iskljuivo u sebi primerenoj oblasti, a to i jeste upravo sportska oblast,
oblast sporta, i u sportskim sferama, i u odgovarajuem miljeu. Ako ostane
pri sebi odnosno kod sebe, karate-sport e imati odreenu sferu sopstvenog ispoljavanja. Ako prekorai prirodne i samorazumljive okvire, pae u
krajnje vulgarno, banalno, neuko... Bie u sebi neprimerenoj oblasti, i moe
samo da se izblamira, da se dobrano obruka, i da izazove podsmeh.
to, naravno, i ini savremeni karate-sport u svetskim uslovima, mada
ne pripada samom vrhu po poseenosti, publicitetu, medijskoj panji, a pogotovo ne po profitu koji ostvaruje. Globalni svetski karate-sport je ak u donjem delu profitabilnosti. Moda i iz tog razloga u njemu vlada naglaena
nelojalna konkurencija, jer je dobit proporcionalno skromnija, a ostvareni profiti su proporcionalno ipak dosta manji. U karate-sportu nema spektakularih
finansijskih transfera; instruktorski i trenerski kadar, pa ni onaj vrhunski po
kvalitetu i po popularnosti, nije milionski plaen. Zabavljai u industriji karate-sporta, takmiari, ne ostvaruju ni priblino visoke prihode, niti imaju priblino takav nivo popularnosti, kao to to imaju sportisti u najpopularnijim i
najbolje plaenim sportovima. Konano, ulaznice za takmienja, turnire, manifestacije karate-sporta sigurno nisu meu skupljima, u proseku, naravno.
Reklame, medijska panja, medijska popularnost, popularnost u optoj populaciji, kao ni cela pratea industrija koja prati karate-sport, ne donosi ni priblino proporcionalno visok profit kao u vrhunskim najpopularnijim
sportovima.
Kao smislena digresija: tokom viedecenijskog procesa osportnjavanja pojedini karatei su se formirali putem ugrubljavanja, uz upotrebu i potenciranje gotovo neogranienog nasilja. Prvo je na scenu stupio semi-contact,
pa full-contact, pa itava gama sportova i sportia kojima je teko setiti
se i naziva. Danas aktuelni i dosta popularni, i verovatno najekstremniji u tom
pogledu, K-1 i K-2, predstavljaju manifestacije grube fizike sile, bazirani su
na gotovo nekontrolisanom nasilju, na krvi, povredama... na kojima bi im pozavidele i gladijatorske igre u Rimskoj imperiji. Cela organizacija takvih priredbi i manifestacija je upravo i posveena cilju prikazivanja grube sile, pukog
ogoljenog nasilja. to takoe nije nekarakteristino za sportske, ali ne samo
sportske manifestacije u savremenom svetu u 21. veku. Bez pretenzija da
dajem vrednosni, ili bilo kakav drugi sud, bez pretenzija da se ovom temom
60
bavim izvan ove digresije, lakonski preporuujem panji itaoca jedan uvid:
ozbiljno je pitanje, ne samo polemiko, a sigurno ne samo akademsko: ta su
te oblasti? Da li su to (jo uvek) karatei, da li su to ipak bilo kakvi oblici karatea, makar i najudaljeniji od njegove povesne/istorijske sutine. Oni zaista
nemaju vie nikakvih dodirnih taaka sa originalnim karateom u njegovoj klasinoj formi. Pozivanje na upotrebu nekih simplifikovanih i nemutih tehnika koje bi mogle voditi poreklo od karate-wasa, nije ni sluajno dovoljan
razlog da se uopte i pomisli na nekakvu istovrsnost izmeu K-1 i K-2 i karatea. Sa dobrim razlogom ne spominjemo karate-do niti tradicionalni karatedo u ovom kontekstu. A tek Tradicionalni Karatedo... Si duo faciut idem, non
est idem. Ili, tanije: quod licet Jovi, non licet bovi. A polemiko je pitanje: da
li su to (jo uvek) nekakvi sportovi, da li su to sportovi uopte. Ima li u njima
jo ikakvih sportskih elemenata, koji bi ih mogli pribliiti ako ne sutini, a ono
barem nazivu sporta?
Da bih ponudio konkluziju ovog dela izlaganja, ukazujem na injenicu
da sam ove i ovakve oblasti apstrahovao iz korpusa karatea (plural!). I iz tog
razloga, umetnost Karatedo i karate-sport su se prirodno, gotovo po automatizmu (samo) iskazali kao sutinski antipodi. U tom kontekstu sam i ukazao na
sutinsku distinkciju izmeu ove dve tako razliite i raznorodnkategorijalne
ravni. Ne verujem da ima uopte smislenog utemeljenja govoriti o distinkciji
izmeu umetnosti Karatedo i, kao potpuni nonsens, K-1 ili K-2. Bilo kakva
paralela, ili poreenje, ili bilo kakav slian pokuaj, bio bi teorijski nezasnovan i injeniki neutemeljen. Bojim se: i lien bilo kakvog smisla.
Sa stanovita prethodne teme: nauka o sportu, sportske organizacije,
sportisti, sportski strunjaci, sportisti sami, sportska publika... nisu, i ne mogu
da budu struni, kompetentni, da uopte progovaraju o umetnosti Karatedo.
Niti bi to trebalo da ine, niti da im takvo neto uopte padne na pamet. emu
bi to sluilo? Karate-sport niti neto zna, niti moe da zna, niti (dozvoljavam
sebi malo cininiju opasku) bi uopte trebalo da zna bilo ta o umetnosti Karatedo. Niti mu je to struka, niti mu znanje uopte dopire do takvih oblasti, niti
mu je predmet razmiljanja umetnost kao fenomen. Zaista nije potrebno da se
time uopte bavi. Intelektualni, obrazovni, socio-kulturni nivo subjekata karate-sporta je ionako vrlo nizak. Teko bi se od sportiste ili sportskog strunjaka
uopte i moglo oekivati bilo ta u tom domenu, ponajmanje iole suvisla opaska o tradicionalnoj formi zen-umetnosti Karatedo. I, kao jedino smisleno:
svaka ptica svome jatu. Karate-sport je sport, i u tim okvirima bi morao i da
ostane, to se odnosi i na sve njegove aktere/uesnike. Da bi se o (neemu) formiralo miljenja, potrebno je prethodno znanje (o tome). Ako nekim sluajem
ponekad neto i nauju o umetnosti Karatedo, nema potrebe da ba javno demonstriraju svoju neukost, da se blamiraju svojim neznanjem, da se brukaju
na bilo koji nain (u kontekstu karate-umetnosti). Naravno, takva sugestija se
ne bi odnosila na strunjake, profesionalne poznavaoce umetnosti, estetiare,
teoretiare umetnosti, kompetentne umetnike kritiare, koji bi u oblasti umetnikog praksisa tradicionalnog Karatedoa mogli da otkriju pravi rudnik dre61
vne, originalne umetnike forme, sa izuzetno dugom i bogatom poveu/istorijom. A takvih je u miljeu karate-sporta i u miljeu ostalih karatea zaista vrlo,
vrlo,vrlo... malo. U miljeu savremenih karatea, ne samo karate-sporta, izuzetno je malo intelektualaca, intelektualno orijentisanih osoba uopte. Postavlja
se pitanje i njihove strunosti i pune kompetentnosti da se bave fenomenom
umetnosti tradicionalnog Karatedoa, na odgovarajui nain i na potrebnom
profesionalnom nivou, i na odgovarajuem nivou znanja. Ostali nemaju razloga da otvaraju usta.
Za onoga ko ima sve, to sve je nita.
Za onoga ko nema nita, to nita je sve.
(Vedanta)
*Tradicionalni klasini oblik zen-umetnosti navodim kao Karatedo (u toku izlaganja u tekstu uvek je dat u ovakvoj transkripciji). Analogno Iaido, Kyudo... Za generalni pojam, gramatiki
je najispravnije: karate-do, s obzirom da je u ovoj sloenici, u japanskom jeziku do oznaen posebnim ideogramom, a u naem jeziku je to zajednika imenica. Ako se navodi u obliku Karate-do,
to oznaava unikatnost, jedinstvenost ili posebnu priliku (leksike) upotrebe. Navedeno kao Karate-do podrazumeva umetniki ili drugi seriozni vid poimanja pojma, ali ne nuno kao tradicionalni oblik zen-umetnosti.
62
IZBOR TEKSTOVA
KARATE KATA
Uitelji tvrde da kata prvo apue, zatim govori, a onda vie (objanjava). Smatrajui ih (kate) najpouzdanijim vodiem kroz skrivene i beskonane lavirinte saznanja karatea, uitelji ih nazivaju najboljim prijateljem na
putu uenja. Kao to je taj put neogranien, tako je i svaka pojedina kata neograniena, kao to je neogranien i (svaki) njen najsitniji element. Bespregledna riznica znanja i znaenja poinje da se otvara, da se ukazuje onome ko
uporno i dugotrajno veba to znanje je beskrajno, ali savreno mono.
Razgovarajui sa jednim savremenim instruktorom, naveo sam ga da progovori i o katama, za koje je tvrdio da predstavljaju savrenstvo; savrenstvo tehnike, savrenstvo poretka, savrenstvo kretanja, savrenstvo pokreta,
savrenstvo spoja pojedinih elemenata, savreni metod uenja, vebanja i napredovanja, savrenstvo duhovnog i fizikog razvoja u karateu. Kate imaju
apsolutnu vrednost, zato ih ne treba menjati ni u jednoj sitnici. Kvalitet u ovom
domenu ne znai pronai neto novo ili bolje, jer je to nemogue, ve se vratiti na izvor saznanja u prolosti i tradiciji, na putu starih uitelja kojim svi
idemo.
Kata je apsolutna i savrena, kao i bog, mada to nije religiozna opservacija. Ovde pojam boga znai poimanje neeg savrenog i apsolutnog,
bezvremenskog i neprostornog, izvan puke materijalne stvarnosti. Kata je nezavisni mentalni entitet, ali nije predmet religiozne misli. Za razliku od religije, gde pojedinac molitvom utie na volju sveprisutnog i svemogueg bia,
unutranja sutina kata nudi upravo to sveznajue i svemono. Ali kata nije
bie, ne postoji bez onoga koji je veba. On sebi na taj nain obezbeuje boanske atribute, ali boanske atribute da prevazilazi svakodnevno svesno i racionalno miljenje i postojanje. Kata nema sposobnost razmiljanja niti
umovanja, niti logike racionalizacije; ona ne misli a zna sve.
Upravo to sve je osnovni unutranji cilj vebanja kate, ali ono se javlja tek posle vie decenija, ili nikad. Traei ga, ovek gubi put do njega, ne
traei ga, gubi ga zauvek a da ga nikad nije spoznao. U tom se sastoji zenovska komponenta (kate), jer nema ni boga ni religije, ve (je tu) ovek i njegova kata, kao ceo svet, kao sve to postoji.
Neu imenovati ovog instruktora, mada je veina njegovih rei doslovno preneta, jer je to njegova volja. Naravno, da nas poreenje sa religioznom
sveu ne obavezuje suvie, jer je diferencijacija oigledna. Mnogo je upa65
66
vnotei su. Ako postoje u kati vrlo niski stavovi, postoje i vrlo visoki i to
obino isti broj, najee obrnuto simetrini po rasporedu. Blokirajui niz tehnika se zavrava ofanzivnom tehnikom, posle ega najee sledi novi pravac
kretanja; dalje razvijanje ove teze bi mogla biti (ipak samo) improvizacija.
Kate karate-sistema nisu u direktnoj vezi sa igrom kao ritualnim uvodom u bioloku reprodukciju, ve kao magijsko-obrednim ritualom, sa umetnou u njenoj sinkretikoj formi.
Za lana primitivne kulture, umetniki, mentalno-estetiki doivljaj je
sinkretizovan, jedinstven, nerazluen. On, u stanju suenja i jake koncentracije fenomena svesti, ritmiki igra uz pratnju jednostavne melodije koja se
monotono ponavlja, to jo vie suava svest, i tu valja traiti osnove fizikog
modela kate. Povremeno, po utvrenom rasporedu, on isputa neartikulisane
zvuke to predstavlja zaetak kiai. U stanju transa pojedini pripadnici primitivne zajednice koriste boje, crtajui primitivne i jednostavne crtee po zidovima peina. To je osnovni artificijelni momenat, mada ima jak magijski
prizvuk magijski u smislu uticaja na budui ulov. Arhaine kate ritualne vokacije potenciraju taj momenat svesni, voljni i namerni uticaj na bliu ili
dalju budunost, to ih svrstava u hermetike operacije ili magijske rituale.
Najupadljivija je slinost redukcije fenomena svesti, koji postepeno prerasta
u nadiskustveni doivljaj metasvesne ekstaze i gubitka senzibiliteta za datu,
ulno-materijalnu stvarnost. Dolazi do pojave komunikacije sa materijalno
neegzistentnim biima ili mrtvima, ili simbolikim snagama nesvesnih delova
bia koja se ispoljavaju materijalno.
Slinost primitivnih rituala sa arhainom katom je, moemo rei i u kolektivnom doivljavanju i kolektivnoj svesti uesnika, koje predvodi mag,
aman ili vra. Analogija je oigledna, jer jedino mag kontrolie tok doivljavanja i deavanja za vreme rituala, mada ponekad prvi ili jedini doivljava stanje transa. On dovodi uesnike do mentalnog uivljavanja koje kulminira
pranjenjem, katarzom, to gotovo automatski dovodi do pranjenja poslednjih ostataka fizike energije, i do iscrpljenosti, esto i obamrlosti. Tu analogija prestaje, jer je redak sluaj da izvoenje arhaine kate dovede do tog
stepena premorenosti, mada je takva pojava poznata ako se kate rade grupno,
a njihovim izvoenjem rukovodi uitelj. (Kurzivi ukazju na analogiju sa amanskom tradicijom/praksom).
Meutim, razmiljanje primitivca je prelogino i nepojmovno i on doivljava trans kao neoekivani doivljaj, kao udo koje mu poklanjaju dobri
duhovi ili bogovi. On ih ne percipira kao relativno nezavisne delove sopstvenog nesvesnog bia koji su personifikovani, ve kao realnost koja nije materijalna. Nematerijalna realnost je predmet iskustva koje nude neke kate u svom
klasinom obliku, a koje su danas retke u praksi.
Jasno je da primitivac nije znao za strogu kanoninu i detaljno razraenu formalnu stranu kata, iz najprostijeg razloga to karate kao sistem nije
bio formulisan. Meutim, mnogi elementi ritualno-magijskih obreda su se reflektovali u bazi arhainih kata i imaju ist arhetipski sadraj, naravno potpuno
izvan svesnih delova bia. Putem drevnih kata se dovodi do uvida, izvlai se
68
za postizanje odreenih duhovnih stanja; konano klasine ritualne kate religioznih implikacija koje se izvode pri roenju, smrti ili kao ceremonija.
Markantna geneza nekih kata je sigurno njihova narativna funkcija. I
boljim poznavaocima esto nije poznata ova upotreba kata. U doba prvenstveno usmene knjievnosti kada je poznavanje umetnosti pisanja bila privilegija malog broja ljudi, kate su koriene kao prie, legende, storije,
meditativne poruke. Verbalno objanjenje se moglo izmeniti, zavisilo je od
pamenja ili tumaenja pojedinca, to nije sluaj sa katom. Jo od tog doba
vodi poreklo tradicija da se ne menja prvobitni oblik kate, ni iz kojih razloga,
jer e kata, u svom originalnom vidu, pokazati pravo lice kroz vie meseci,
godina, decenija... to zavisi od pojedinca koji je usavrava.
Ovi dinamiki zapisi, prvobitne kate, imaju odreenu unutranju i formalnu strukturu. One opisuju vane doivljaje iz ivota svetaca, junaka, istaknutih uitelja. Postoji poseban jezik i ustaljena pravila po kojima se tumai
njihovo znaenje, i to je predmet meditativnih uvida. Kao kompletne storije,
kate govore o putovanjima i to vrlo detaljno, da li je pojedinac iao peke ili
ne; da li je iao planinskom stazom, da li je preao reku, plivajui ili preko
mosta... Da pomenem samo jednu moguu egzemplifikaciju. Kate govore i o
unutarnjem oseaju osobe o kojoj priaju; da li je put bio teak ili lak; da li je
cilj ostvaren ili ne; kako se pojedinac oseao, ta je mislio, ta je nameravao
da uradi a nije uradio. Kate ponavljaju mentalna lutanja, traganja za istinom,
krize i tekoe i obavezno sobom nose unutarnju ideju poruku koju je, navodno, ta linost namenila narednim pokolenjima. Traenje i shvatanje smisla ove poruke je naporan mentalni zadatak koji zahteva mnogo vremena i
energije i pre predstavlja predmet uvida nego razmiljanje. U klasici tradicionalnog karatea, unutarnja poruka kate je uvek kanonizovana kao busshin.
esto su storije bile posveene istorijskim linostima koje nisu bili svetenici,
ve carevi, vojskovoe, istaknuti ratnici ili legendarni junaci, i njima su pripisivana svojstva nekog od boanstava-zatitnika. Poznat je primer kineskog
generala Jion-a, koji je u toku svoje karijere imao vie vrlo uspenih vojnikih
pohoda.
Predanje i tradicija kroz Jion katu govore o njegovim delima, a sama
kata govori o njegovoj taktici i strategiji ratovanja, o ratnom lukavstvu, ali i o
njegovim osobinama i vrlinama, sve to glorifikujui. Interesantno je da je ova
kata sauvana i do dananjeg dana i da se esto veba u okviru savremenog
karatea u svom osnovnom, spoljanjem obliku.
Nekoliko desetina ili, eventualno, stotina pokreta, koliko su ovakve
kate obino imale, bilo je dovoljno za obimnu mentalnu nadgradnju, jer kate
nikada nisu imale samo ovu funkciju, ve i kompletnu psihofiziku podlogu.
iste meditativne kate su obino manje, krae i sa redukovanim repertoarom tehnika koje nisu raznovrsne; esta su ponavljanja jedne ili grupe tehnika
u vie smerova a meditativni aspekt je potpomognut prividnom spoljanjom
monotonijom kate.
Neke arhaine kate su nastale i na osnovu posmatranja ivotinja, bilo kao
egzistentnih, bilo kao simbolikih. Jasno je da drevna kineska Kata Bogo71
merno mistifikovanu, otkrivenu malom broju smtrnih pojedinaca, ijim nestankom se gubi i tekst ili neko od njegovih znaenja.
Znaajno je i to da su civilizacije gde su kate nastale udaljenje hiljadama kilometara i da, radi objektivnijih pristupa, autor moe da koristi prvenstveno savremenu literaturu koja nije u direktnoj vezi sa izvornim
podacima, ve ih reflektuje u veoj ili manjoj meri.
Iz tog razloga je jasno da prethodne teze nisu niti jedino, niti potpuno
argumentovano stanovite. Kao ilustraciju toga pozabaviemo se jo nekim
tumaenjima nastanka i razvoja kata koja su poznata teorijskoj misli hermetikih sistema Orijenta.
Instruktori, uitelji, sledbenici, organizacije i autori koji karate tumae
kao prvenstveno hermetiki sistem, iznose svoje miljenje u skladu sa tim svojim osnovnim tumaenjem, mada se mora priznati da njihov glas nije suvie
glasan i da ne dopire daleko izvan tih krugova. Klasino hermetiko tumaenje kata u potpunosti je u skladu sa tradicionalnim hermetikim uenjem
o istoriji ljudske civilizacije i kulture. Po tom uenju kate karatea predstavljaju naslee iz drevne prolosti, iz hermetike civilizacije koja je prethodila ovoj sadanjoj. Nije od sutinske vanosti da li je preanja civilizacija
bila na Atlantidi, Lemuriji ili su kate stvorili dalekoistoni adapti-svetenici
ili pak drevni magovi civilizacije koja je prethodila egipatskoj, mada miljenja o originalnom dalekoistonom poreklu kata imaju ozbiljniji prizvuk.
Poznavajui tajne roenja i smrti, hermetikih fenomena i kontrole makrokosmike energije, a imajui mo totalne spoznaje i uvida, drevni svetenici stvore sistem sistema odnosno kompletan sistem prvobitnih kata od
kojih svaka predstavlja zaseban a celovit i sveobuhvatan sistem. Znajui da je
propast njihove civilizacije blizu, oni odlue da svoje znanje prenesu neukim
i primitivnim narodima, da ga ouvaju kroz vekove koji nailaze. Sistem kata
je mogao biti shvaen kao skup fizikih vebi koje daju snagu i ine osnovu
borilakog sistema ili kao sistem unutranje psihike evolucije pojedinca.
Osnovni kriterijum diferencijacije je psihika zrelost i mudrost pojedinca. Subjekti bez tih kvaliteta e katu da tumae na prvi nain i bie u veini,
dok e manji broj individualaca shvatiti pravu sutinu i vrednost kata, naravno posle dugogodinjeg upornog rada i usavravanja. Kate, navodno, do
dan danas ispunjavaju tu svoju funkciju, jer su kondenzovale SVE MOGUE
ZNANJE, koje je neogranieno a koje, u krajnjoj liniji, vodi do osloboenja
od reinkarnacije, evolutivnog razvoja, psiholoke katarze... Vrlo je upadljiva
slinost sa teorijom nastanka tarot-karti, neogranienog meditativnog sredstva koje ljudi neuki i priprosti koriste za kockanje; kao instruktivan uvid: na
osnovu tarot-karti nastale su savremene karte za igranje.
Po hermetikoj teoriji svaka kata predstavlja vrlo iroku oblast, polje,
dejstvo. U svom fizikom obliku, kata predstavlja savrenstvo, apsolutni
model koji nije podloan nikakvoj promeni. Taj i takav nain i raspored elemenata predstavlja idealan poredak ije dugotrajno praktikovanje dovodi do
usavravanja samog praktiara. Kao meditativni model kata je neograniena,
73
jer su nivoi meditacije beskrajni. Pojedinac moe celog svog ivota da meditira o nekoliko kata ili samo o jednoj kati, i da nikada ne iscrpi mogunosti
daljih uvida i spoznaja. Sve stvorene kate daju mogunost da se spozna sve,
ali tu mogunost poseduje i svaka pojedinana kata jer predstavlja savrenstvo. To savrenstvo se odnosi na pojedinca koji je veba, na samu katu i na
njeno vebanje.
Kate predstavljaju neiscrpni rezervoar okultne, hermetike mudrosti i
znanja. Veina od njih predstavlja hermetike rituale, individualne ili grupne.
Pospeujui psihiku evoluciju, one kanoniki utiru put progresa pojedincu
na putu individualne evolucije, jer im je horizont znanja neogranien.
Sistem kata sadri sve znanje ljudske civilizacije, ali i prethodnih. To
znanje obuhvata sve to je bilo, sve to jeste, sve to e biti, i sve to moe da
bude, ali ono nije injeniko, ve mu je priroda transcendentalna, neiskaziva
i neprenosiva. U posebnom, egzaltiranom stanju svesti koje prati izvoenje
ovako shvaenih kata, pojedinac kida spone sa ulno-materijalnom realnou
i u stanju je jake i izrazite koncentracije, pa doivljava niz nadulnih utisaka,
vrlo esto arhetipskog sadraja, gde se individualna svest pojedinca ralanjava i gubi. Kratko vreme posle ovakvih doivljaja, on ne percipira sadanji
prostorno-vremenski kontinuum; on ne moe da navede mesto gde se nalazi
niti razlog zato je tu, ne zna dan, as i godinu deavanja, ne prepoznaje okolinu niti poznate, pa i vrlo bliske osobe; ne moe da izgovori i ne zna svoje
ime, profesiju, starost; vlada potpuna amnezija za bliske i dalje prole dogaaje; pojedinac ne uvia kauzalni odnos, niti ima sposobnost racionalnog i
logikog miljenja. On je dezorijentisan u umovanju, daje lucidne odgovore
ako uopte ima mogunost da jasno govori. Posledica doivljavanja nadiskustvenih i arhetipskih sadraja je krae ili due gubljenje orijentacije u sadanjosti, u datoj materijalnoj stvarnost, to govori i o snazi nesvesnih energija.
Ovakva i slina svakodnevna vebanja su predmet iskljuivo hermetikih sistema i tako shvaenog karatea, koji nije naiao na ire prihvatanje.
Svaka kata ui i praktinim postupcima u svakodnevnom ivotu, kao
to ima (i) simboliki sadraj. Dubljim uvidom u katu pojedinac stie klju za
dejstvo u svakodnevnim okolnostima, Eventualne dileme, naini ponaanja,
odabiranje alternativnih postupaka... sve ima svoje reenje u kati, mada to nije
jednostavno uputstvo, ve lii na spektar znanja o moguim posledicama i
vrednostima onoga to se bira. Na taj nain se koriguje svakodnevno ponaanje i ivotni stavovi, motivi i crte linosti, sve u skladu sa hermetikom tradicijom i dugotrajnim uvidom u katu.
Kao posebna vrsta savetnika neke kate imaju svojstvo da, poput delfijskog proroanstva, sfinge, Ji Dinga* ili savremenih kompjutera, osvetle
i pojasne neko pitanje koje interesuje pojedinca. Za razliku od prethodnih
sredstava, pitanje se postavlja pre poetka rada, naravno u unutranjem
glasu pojedinca, a odgovor se formira na slian nain i uvek daje potpunu
slobodu odluivanja, ukazujui na vrednosti i nevrednosti, na do tada nerasvetljene okolnosti direktan odgovor nije poznat.
74
stvenog miljenja itaoca, jasnog uvida i saznanja jeste cilj pisanja ove i ovakvih knjiga.
Savremeni karate je prevaziao, negirao i marginalno odredio gotovo
sve klasine, drevne i tradicionalne aspekte klasinih kata, koje danas predstavljaju deo istorije, prolosti i metodologije tradicije... potencirajui efekat
fizikog vebanja, danas gotovo jedino poznat u delu sveta u kome ivimo,
to ni u kom sluaju ne bi smelo da negira vrednost osvrta na prolost i pluralizam teorija karate kata, na razloge i naina njihovog vebanja, kao i vrednosti i upotrebe u okviru karate-sistema.
Prikazuj stvari onako kako ih zamilja,
a ne onako kako ih vidi.
(Pablo Pikaso)
78
ASPEKTI KATA
Imajui u vidu mogunost da itaocu ne bude u potpunosti jasan naziv
ovog poglavlja, bie potrebno da odreene pojmove okvirno objasnimo. Govoriti o aspektima kate u savremenom trenutku moe da deluje i zbunjujue
na prosenog poznavaoca karatea i to ponajvie iz razloga to se on, u toku
svog vebanja, nije susreo sa multiplim tumaenjem niti upotrebom kata koje
je uio. Takav pojedinac poznaje katu u njenom osnovnom fizikom obliku,
ona za njega predstavlja skup tehnika i kretanja po odreenom redosledu, pri
emu bi to bio osnovni i jedini aspekt. Savremeni treneri obino ne insistiraju na produbljenju znanja u ovoj oblasti, zadovoljavajui se time da njihovi
uenice usavravaju spoljanju formu i nain izvoenja tehnika po modelu,
fizikom ili tehnikom kanonu kate.
Jasno je da su obimna praksa, dugotrajan rad i uvebavanje, jedini put
koji vodi progresu u domenu kata. Takoe je jasno da je bolje da uenik ne dobije nikakvu informaciju, nego pogrenu ili vrlo povrnu. U savremenom karateu, mi smo prinueni da veliki broj varijanti, tumaenja, aspekata kata samo
verbalno poznajemo i prezentujemo, ak i iz razloga to su neki od njih istorijski prevazieni, izvan prakse ili danas gotovo nepoznati. Predstavljaju predmet rada retkih individualaca koji su svoj ivot posvetili usavravanju karatea.
Pominjui veinu aspekata koje savremeni autoriteti priznaju, svesni smo da
oni ponajvie pripadaju istoriji, klasici i tradiciji vetine. U sistematizaciji i
redosledu nisam se rukovodio hronolokim nastankom pojedinih tumaenja
odnosno aspekata, ponajvie iz razloga to je najee nemogue sa sigurnou utvrditi redosled njihovog nastanka i primene u praksi.
Takoe nisam primenjivao ni drugi kriterijum vanost pojedinih aspekata, jer bi takva sistematizacija bila prvenstveno produkt vrednosnog suda
samog autora. U domenu karate-kata, lini uvid i individualna spoznaja imaju
vrednost koja u mnogome prevazilazi ablonizovanu sistematizaciju te bi, i u
sluaju da se izbegne autorov sud, takav postupak neminovno predstavljao
propagiranje neijeg miljenja.
Ritualni aspekt
Poinjem svoje izlaganje ritualnim elementima kata i pojedinim ritualnim katama, mada ovo nije nipoto njihova dominantna upotreba. Kata kao
ritual predstavlja fenomen izraavanja religiozno-mistine svesti. Polemino
je doba i nain nastanka ovog aspekta
79
Ritualne kate poznaju neke kole, obino vrlo ortodoksne, tradicionalno orijentisane, dok je u savremenom svetu upotreba, praksa i poznavanje
ovih kata retkost, predmet rada pre izuzetan nego redovan.
Ritualne kate su kate sa posebnom namerom i po svom smislu korespondiraju sa religioznim ritualima pre svega paternalistikih religija, ali
imaju i neke elemente hermetikih rituala. Mali je broj kata koje imaju
iskljuivo ritualnu funkciju i koje se koriste samo u te svrhe. Ako posmatramo,
na primer, Katu smrti, vidimo da ona ne lii na veinu drugih kata, odnosno
da njen fiziki model izvoenja nije standardan, to nas dovodi do zakljuka
da je to prvenstveno ritualna kata.
Kata smrti se izvodi grupno ili individualno, ali samo u strogo
odreenim prilikama. Rad kate van ovih, strogo determinisanih okolnosti, zabranjen je i smatra se opasnim, destruktivnim po onoga ko ovu zabranu prekri.
Po tradiciji, kada im je uitelj na samrti ili u trenutku njegove smrti, njegovi uenici kontinuirano izvode ovu katu, zajedno sa religioznim molitvama,
u potpunoj tiini. Poslednji put se kata izvodi na sahrani uitelja, velikana, zaslune linosti, kao nemi znak najdublje tuge i dostojanstvenog bola. Po tradiciji, doiveti ovakvu sahranu, znak je izuzetne poasti.
Opratajui se od svog uitelja, svog duhovnog oca i najboljeg prijatelja, njegovi sledbenici mogu da izvedu i njegovu katu, katu koja mu je bila
najdraa, sa kojom se stopilo celo njegovo bie.
Ovakvi elementi prakse i izvoenja ritualnih kata uglavnom pripadaju
prolosti.
Simboliki aspekt
Ukoliko prihvatimo ideju da pojedini elementi ili kontinuirani nizovi
elemenata, odnosno delovi kate imaju odreenu simboliku funkciju, vrlo
teko je ukazati na put koji vodi uvidu u uzajamnu vezu pokreta, parcijalne
tehnike i simbolikog znaenja. Na ovakvom radu prvenstveno insistiraju meditativne kole karatea, pri emu je konstantna, redovna i dugotrajna meditacija i koncentrisan napor imaginacije, put uvida koji se ire, te je nemogue
iscrpsti njihov opseg.
Meditativni put spoznaje simbola elemenata baziran je na imaginaciji,
ali i analogiji koja ne podlee strogim naelima formalne logike. Ako kao primer uzmemo skup elemenata koje poznaju savremene kate, to jest tri spojena
elementa u kretanju u istom pravcu, meditativna determinacija ovakvog rada
vodi ka instruktivnoj analogiji. Prvi meditativni nivo bi mogao da bude: podsvest, svest, nadsvest. Drugi nivo sledi: zemlja, nebo, ovek. Naredni, trei
nivo: ulno ili afektivno saznanje, meditativno saznanje i totalna spoznaja.
Naravno, nivoa ima beskrajno i oni se nadovezuju jedan na drugi. Dalji meditativni uvid se odnosi na detalje odnosa izmeu pojedinih elemenata.
80
Uzmimo, na primer, da se sve tehnike izvode u srednju regiju. Analogija govori da je sve to postoji istovrsno, tanije da i podsvest, i svest, i nadsvest pripadaju sferi dostupnosti oveka, ili da su i zemlja, i nebo, i ovek delovi istog
univerzuma, da se meusobno proimaju, da su istovrsni. Dalje razmatranje
bi nas odvelo do naina ispoljavanja pojedinih slojeva ljudskog bia, a taj uvid
baziran je na tome da li je tehnika izvedena otvorenom ili zatvorenom rukom,
ili pak nogom; napred, na stranu ili kruno; uz kime i kakav; kojom brzinom.
Raspored tehnika i meusobni odnos toka pokreta; sinhronizacija sa kretanjem i vrsta, i dubina stava; odnos stava, kretanja i tehnike... predstavljaju
osnov analogije. Pratei ovako shvaene odnose, uenik stie simboliko znanje o nainu, putu, metodu izranjanja nesvesnih sadrina na povrinu svesti;
o izazivanju posebnih stanja suene svesti kada arhetipski sadraj izlazi na
prag opaajnih delova svesnog bia; konano, uenik ui da spozna i u dalekoj budunosti eventualno dostigne nadsvesni nivo saznanja, apsolutnu ili savrenu spoznaju, trajno proirenu samosvest.
Ovakav nain pristupa kati je neogranien, jer jedan isti element moe
da ima beskrajno mnogo znaenja u meditativnim sferama, iako u ovom domenu postoji odreeni sistem i kodeks, tako da je davanje proizvoljnih
znaenja relativno ogranieno. Ipak postoji velika individualna sloboda u meditiranju (tokom kate...).
Estetiko-kreativni aspekt
Ovakav nain tumaenja kate pripada prvenstveno istoku, tanije japanskom klasinom karateu.
Japanci tradicionalni tumai karatea, katu smatraju vrhuncem kreativne umetnosti, s obzirom na injenicu da karate u Japanu ima status umetnosti, pa tek onda vetine ili sporta. Meutim, postoji odreena i izraena
razlika i izmeu zapadnjakog shvatanja pojma umetnosti i umetnosti kata.
Globalno govorei, za nae pojmove, svaki kreativni umetniki in, podrazumeva tvorca, njegovo delo, i konzumente, mada smo svedoci pojave da
se ovi elementi u savremenom poimanju umetnosti esto sinkretizuju, pa se
javljaju u nerazluenoj formi, pri emu je autorski pristup uglavnom nadrealan i lucidan.
Govorei o estetikoj funkciji kata, ne mislimo na savremeni eksperimentalni trend kreativnog izraza naprotiv. Pri izvoenju kata sinkretinost
je potpuna a kreator, njegovo delo i konzumenti su totalno nerazdvojivi. Uitelji kau da kao to ovek radi katu, tako i kata radi (oblikuje) oveka. U
ovom sluaju, umetnost je ovekkatadoivljaj. Vebajui katu, pojedinac
je ne samo uesnik, ve on, privremeno ali aktivno, postaje kata, kao to kata
postaje on. Katu mora neko da veba da bi ona uopte postojala; verbalna deskripcija se razlikuje od same kate koja je prvenstveno doivljaj. Estetiki kvaliteti tog doivljaja su prilino imaginarni, jer ih doivljava sama kata ili
81
Gnoseoloko-psihoanalitiki aspekt
Naizgled proizvoljna i besmislena veza izmeu spoznanih moi pojedinca i vebanja kata dobija novu dimenziju u svetlu ortodoksnih, drevnih
uenja o irokom polju dejstva tradicionalnih kata. Interesantno je da i danas
postoje pojedinci koji su vrsto ubeeni da pojedine kate poseduju mo odgovaranja na pitanja, i da ih (kate) oni vrlo esto konsultuju pri donoenju
odluka.
Pre poetka vebanja kate formulie se pitanje, alternativni izbor mo82
gunosti, predmet nedoumice, izabrano ponaanje, postupanje i slino. Po zavretku kate se navodno u umu formira odgovor. Meutim, kao to smo ve
istakli, taj odgovor nije injeniki, nije eksplicitan ve lii na itav spektar reenja. On upozorava, objanjava ali ne navodi pojedinca na neku posebnu alternativu.
Mada ovo lii na obino sujeverje koje koriste slabe i neodlune linosti, uitelju daju koliko-toliko razumno objanjenje. Kako je kata savreni poredak, apsolutni kanon, ona deluje na nesvesne snage i sposobnosti, te na taj
nain ne daje kata direktno odgovor ve to ini, u krajnjoj instanci, pojedinac
sm, a kata se javlja kao medijum, posrednik. Neki uitelji ipak tvrde da kata
odgovara a ovek pita, obrazlaui to time da se pitanja ne mogu formulisati u nedogled. Po tradiciji, zabranjeno je postaviti neozbiljno, neumesno ili
nevano pitanje. Zabranjeno je lano iznoenje injenica kati ili prikrivanje; nije mudro unapred implicirati odgovor jer rezultat nee biti odgovarajui. Takoe je besmisleno dva puta uzastopno postaviti isto pitanje ili uporno
traiti detaljno razreenje odgovora; u tim sluajevima kata je nma i sledbenik najee ne dobija nikakav odgovor, ili je on pogrean.
Verovatno je ovo jedan od najvie kritikovanih ali i najvie zloupotrebljavanih aspekata kate. Dokazati njegovo objektivno postojanje znailo bi
naglavce prevrnuti mnoge bazine postavke savremene psihologije i srodnih
naunih disciplina. Lou reputaciju ovaj aspekt duguje injenici da je veoma
omiljen i prihvaen dobrim delom meu slabiima, straljivcima, neodlunima, nesigurnima i bezvoljnima koji i za najmanju odluku trae pomo
sa strane, a konsultacija kate im lii na obeanu zemlju. Meutim, uitelji
tvrde da se odgovor raa sam, da on ne dolazi kao posledica svesne akcije,
niti je odgovor identian sa prvom misli koja proe kroz glavu. Odgovor je
pre oseaj, unutranje znanje, uvid u do tada nerasvetljene injenice ili odnose, a ponajmanje banalna vradbina ili neurotina misao.
I ovde uoavamo prilinu slinost sa klasinim istonjakim sistemima
proricanja kao to je I Ching ili Knjiga preobraaja.
Psihoanalitiku praksu i katu je jo tee dovesti u vezu. Jasno je da je
termin psihoanalitiki dobrim delom neadekvatan, mada se u ovom sluaju
moe i nai odreeno opravdanje, jer vebanje klasinih kata koje je dovoljno
uporno i svakodnevno (uitelji bi rekli: mudro) dovodi do efekta slinih psihoanalitikom tretmanu. Ne retko ovakav rad, ako je dovoljno dugotrajan, dovodi do uvida, pri emu drevna orijentalna psihologija pokazuje dosta slinosti
sa savremenom.
upotreba kata. Svakome ko se imalo zadubi u prostrani svet karate-kata, postaje uoljiva raznovrsnost korienja tehnika, njihovih verzija i varijanti. Ne
samo to, ve i odreena postupnost ali konstantni napredak, sistematino
uvoenje novih i sve sloenijih tehnika i njihovih kombinacija, to vie pojedinac napreduje na lestvici erudicije karate-kata.
U doba kada pisana re nije bila poznata iole irim slojevima a pismenost je bila retka, genijalnost drevnih uitelja je sistematizovala, kanonizovala
i konzervirala postojee znanje u sistem kata. Otuda i potie zahtev da se kata
ne sme formalno promeniti jer bi promena originalnog znanja esto znaila i
njegovo gubljenje. Alternativa ne postoji: da uenik ui savremene elemente, a da iz knjiga, spisa... sazna sve o tradiciji, istoriji i prvobitnom modelu izvoenja, jer ovakvi dokumenti nisu postojali. Taj model je iv i
prisutan, prenosi se sa generacije na generaciju. Konzervativnost, otpor promeni je istovremeno i sauvao od zaborava veliku veinu tehnika, mada mlai
instruktori mnogih generacija ele da pojedine elemente sistema promene. Sistem karate-kata je bio konzervativan utoliko to izvorno znanje smatra boljim, proverenijim od trenutnog razvoja saznanja u domenu kata, te da uenik
mora da provede decenije vebajui po originalnim modelima pre nego to
donese svoj sud o vrednosti ili efikasnosti ovog naina.
Tokom 20. veka ogromna veina kata je sutinski promenjena, mnoge
tehnike su ablonizovane, tok izvoenja kate je geometrizovan. Mnogi elementi su pojednostavljeni, vie varijanti jedne tehnike su odbaene a sama tehnika pojednostavljena, tako da se u razliitim katama sreu potpuno isti
elementi. Po tradiciji, svaki element jedne kate je unikatan i nije istovetan tom
istom elementu u drugoj, ve se od njega razlikuje u detaljima: sinhronosti,
toku pokreta, zavrnom poloaju, toku energije i energetskom balansu. Ovakav pristup uenju kata u mnogome produava i oteava uenje, koje zahteva
veliki napor i vreme da se sve sitne nijanse i jedva uoljive finese u stotinama
varijanti registruju, razumeju i naue. Savremeni instruktori prezentuju i poduavaju ove promenjene, ablonizovane kate. Veliki deo kata starijeg porekla je izvan upotrebe i na prste se mogu izbrojati poznavaoci svih suptilnih
razlika, detalja i varijanti arhainih kata, od kojih mnoge imaju vie verzija u
zavisnosti od uitelja, kasnijih promena i dodavanja, jer ovako suptilne razlike ponekad zavise i od fizike konstitucije i naina izvoenja tehnike onoga
ko ih prezentuje.
U svetu se ne insistira na nijansama i finesama, ve se rade standardne
kate i to na zvaninim takmienjima i polaganjima. Drevne i arhaine verzije
kata predstavljaju predmet teorijskih studija ili prakse pojedinaca.
vom kineskom periodu. Sluei kao posebna vrsta zapisa, traga, one su
odreenom, ifrovanom i simbolikom deskripcijom prikazivale mnoge od
istorijskih i legendarnih voa, careva, vojskovoa, svetaca, kaluera i junaka,
koji su svojim delima ostali u trajnijem seanju vie generacija. Specifina
odlika ovih naracija je da se iskljuivo bave pozitivnim junacima, uspenim
pohodima, legendarnim podvizima. Glorifikacija je oita, tako da svaki od
ovih elemenata postaje nadoveansko delo, uveliano i opevano.
Prilino je slinosti izmeu epske narodne knjievnosti i naracija kate.
Pored imaginativnog elementa i izraene glorifikacije, naracija je vrlo detaljna
i precizna a poseduje konvencionalno uslovljen renik, skup simbola i ifara koji su izraeni tehnikom, kretanjem, skupom tehnika ili kombinacijama,
tako da se po spoljanjem modelu narativne kate mogu saznati mnoge pojedinosti: da li je car bio visok ili nizak; da li je zapoeo bitku ili bio izazvan; da
li je lako pobedio i da li mu je pomogla srea, brojana nadmonosti ili strategija; da li se dogaaj zbio na reci, u planini, na putu mogue nabrajanje je
gotovo beskonano.
Dolazai na Okinavu i, kasnije u Japan, veina kata gubi ova obeleja,
mada se i meu savremenijim katama mogu nai neke narativne kate ili kate
koje vode poreklo od narativnih kata.
Onomatopejni aspekt
Kao i prethodni, i ovaj aspekt smo pomenuli u toku izlaganja o nastanku
kate. Onomatopejni elementi u kati nastaju u ranokineskom periodu, ali naravno ne samo u kati. Savremeni kiai i kime u katama imaju najveim delom korene u oponaanju zvukova odnosno glasova pojedinih ivotinja: rikanju
tigra, itanju zmije, frktanju konja ili lupanju krila drala.
Meutim, oponaanje ivotinja se ovim uopte ne iscrpljuje. Starokineske paradigme uzdiu pojedine ivotinje na gotovo boanski tron, te mnoge
kate u elji da komuniciraju sa apsolutnim poinju da prihvataju principe,
naine kretanja, borbe i povlaenja, tanije elemente ponaanja ivotinja,
mada ne uvek u bukvalnom smislu, ve i neke njihove personificirane odlike.
Kada kaemo da je lisica lukava, to je samo ljudsko vienje, svesna percepcija koje je ova ivotinja naravno liena. Mnogi takvi elementi su utkani u
drevne kineske kate.
Mada u kasnijim periodima marginalno, tokom vie vekova ovakvo tumaenje kata je bilo dominantno, prvenstveno na tlu drevne Kine. Danas su
ovakve kate konzervirane prvenstveno u kung-fuu i slinim stilovima, dok u
veini velikih, dominantnih japanskih stilova zatiemo samo tragove ili fragmente koji imaju funkciju da oponaaju ivotinje, ili se pak direktna linija ne
moe sa sigurnou povui. Dodue, imena nekih kata (Gankaku - Gavran
na steni) svedoe o veoma jakom uticaju koji je ova tendencija imala u pro85
losti.
Interesantna je injenica da imena mnogih kata svedoe i o ugledanju
ali ne samo na ivotinje ve i na prirodu i ovekov misaoni odnos prema stvarima i pojavama koje ga okruuju (Pogled u nebo, Prodor u tvravu, Kata
univerzuma).
Hermetiki aspekt
Dosta je rei bilo u ranijem izlaganju o bliskosti i razlikama klasinih
hermetikih sistema karate-kata. Tome bi valjalo dodati samo to da neke od
klasinih kata imaju za cilj promenu stanja svesti kao i doivljaje nadulnih i
nadiskustvenih fenomena, gubitak veze sa datom realnou i potpuno subjektivno doivljavanje imaginativne prirode.
est je cilj ovakvih kata kontakt i komunikacija sa materijalno neegzistentnim biima, snagama i biima koja se nazivaju demonima, duhovima, bogovima, ili sa neimenovanim biima superiorne inteligencije, te
mrtvima i u vremensko-prostornom smislu udaljenim biima.
Ovakvo tumaenje je vrlo esto bilo predmet otrih kritika. Kako je hermetiko tumaenje neretko u otroj kontradikciji sa zvaninim stavovima savremene nauke, dobrim delom i zato to su ovi fenomeni potpuno subjektivni,
neproverljivi i nedokazivi objektivnom metodom, obino praktiari hermetike orijentacije ovu aktivnost pomno kriju od oiju javnosti. Hermetika
aktivnost je inae vekovima bila tajna delatnost, a ni do dananjeg dana nije
doivela zvanino priznanje savremene nauke.
U decenijama koje su iza nas nije bilo znaajnijeg porasta interesa za
hermetiku i hermetiko uenje, samim tim i za hermetiko tumaenje kata.
Broj ortodoksnih tumaa kata nije posebno veliki, mada hermetiko poimanje kata nije strano tradicionalno orijentisanim uiteljima, ali ga mnogi od
njih bezrezervno odbacuju. Meu mlaim sledbenicima u Zapadnoj Evropi i
SAD ima i pristalica hermetikog pristupa katama.
sebno kata. Videli smo da je japanski zen imao gotov presudan uticaj, ali to ne
znai da kate ne nose u sebi poruku drevnih kultura i civilizacija Dalekog
istoka. ainizam, taoizam, mahajanski i ortodoksni budizam, into i zen; karate-kate nose sobom ideale vekova i generacija tragaa za mudrou, za smislom vlastite egzistencije, tragaa najskrivenijih i najsuptilnijih emanacija
ovekovog duha.
Beskrajno je i bespregledno iskustvo i tradicija mnogih filosofskih
misli. Moda je metafilosofija ipak najblia iracionalnoj, apsolutnoj orijentisanoj sutini kata; Zen im je klasini metod, Tao je svaka kata a svaka kata je
Tao. Kondenzujui oprene, iracionalne i metafizike teorije, miljenja,
ideje... kata se javlja kao medijum izmeu duhovnih avantura i realnosti materijalnog sveta. Jer, kata se percipira kao vrlo stvaran, opipljiv, fiziki skup
pokreta, naizgled statian i prazan. Zenovci to nazivaju tiina koja odjekuje. Po njihovim reima, kata je nema sa onim sa kojim treba da uti, sa
onim ko je ne bi razumeo, ali potpuno reita kada naie na zahvalnog sledbenika.
Celokupno svemogue znanje ljudske rase je navodno saeto u sistem
kata. Kao to ovek otvara listove najsvetlije knjige, tako on ui katu po
katu, otkrivajui sloj po sloj mudrosti, taloei znanje koje nije injeniko, ivei na Putu i postajui taj Put, sve dok ne utrne ili se ne prosvetli.
Tog trenutka, kae ortodoksna istonjaka filosofija ovaploena u tradiciji kata, on prestaje da bude reinkarnirano ljudsko bie i, spoznavi tajnu
Venosti, Apsoluta i Savrenstva, postaje besmrtan, postaje bog, a njegov ego
nestaje u njegovoj dotadanjoj formi, gubi se razlika izmeu objektivnog i
subjektivnog, te on postaje Sve, percipira Sve i zna Sve. Tako dovrene duhovne evolucije, pojedinac ita sa stranica kata, mada je ovo iskustvo izvanredno retko, te se o njegovoj pravoj prirodi nita odreenije ne moe
tvrditi. Njega dostiu samo retki izabranici sudbine, askete, patnici, verski
prosjaci i retki fakiri, gurui, uitelji, sveti ljudi, istaknutiji zenovski uitelji.
Mnogo ue polje dejstva od ovog nepreglednog spektra mogunosti predstavlja arhaini sistem karate-kata, jednu granu drveta mudrosti ili jednu
stazu koja vodi do vrhanajvie planine.
U doba pribliavanja misli i transkulturne relacije istoka i zapada, na
naim meridijanima se pojavio odreeni broj pojedinaca koji su prihvatili
yogu, budizam, taoizam, zen... Meutim, kako su ova uenja u odreenom odstupanju u odnosu na ranije istorijske trenutke, ozbiljni uitelji i sledbenici su
proporcionalno vrlo inferiorni obilju neznalica, arlatana i lovaca u mutnom.
Slina situacija vlada i u domenu karatea, pa je vrlo mali broj onih koji poseduju validno, istinsko znanje filosofskih postavki kata u njihovom tradicionalnom znaenju.
Ovakav pristup katama ponajvie znai opredeljenje, prihvatanje neke
od dalekoistonih filosofskih ili, radi vee preciznosti, klasinih hermetikih
misli, to ivot onoga ko se za ovakvu odluku opredeli vodi na vrlo razliite
tokove od uobiajenih za veinu ljudi. Ne poriem mogunost da se pojedinci
87
iskreno i istrajno posvete prouavanju i vebanju kata u njihovoj idealistikoj funkciji, mada je ovakav izbor pre izuzetak nego pravilo. Meutim,
ovo je sigurno jedan od najnapornijih i najdugotrajnijih aspekata kata koji zahteva gotovo ceo ivot. Tim putem se moe ii ili ne ii, mada se celokupna riznica znanja i mudrosi ne moe iscrpsti za tako neto ovekov ivot je suvie
kratak, a snage i sposobnosti previe ograniene.
Oni instruktori i sledbenici koji potenciraju ovo tumaenje kata
najee su etiki solidne linosti, uzdrane i dostojanstvene, prilino introvertne, kao da ne pripadaju ljudima ovoga sveta. Ozbiljni i zreli u razmiljanju i postupcima, uglavnom se upadljivo razlikuju od imitatora u
spoljanjoj stvarnosti koji o osnovnim aksiomima iz dalekoistonih filosofija znaju koliko i peinski ovek o laseru, jer oni predstavljaju apsolutno subjektivno iskustvo.
Formalni aspekt
Ogromna veina japanskih instruktora postavlja stroge formalne zahteve pri izvoenju kata. Jasno je da je kvalitetno izvoenje elemenata tehnike
omoguava i olakava rad na katama, ali vai i obrnuto neosporan je pozitivan uticaj redovnog praktikovanja kata na skup pojedinanih tehnika koje
pojedinac poznaje.
U svojoj strogosti forme, mnogi savremeni uitelji su vrlo rigorozni;
kata jeste veba izgraene forme rada. U prilog tome govori premisa da se
veina kata zavrava na istoj taki gde je zapoeta; ne nekoliko santimetara
pored, ve tano na tom mestu. Dobar broj tehnika kretanja je simetrian, to
znai da ako postoje dva kretanja u jednu stranu, postoje i na drugu, pri emu
je duina stava identina. Embusen savremenih kata je geometrijski vrlo pravilan, a onaj ko katu izvodi mora imati vrlo razvijen oseaj za pravac, rastojanje i kretanje u prostoru, jer su i minimalna odstupanja od strogo
formalizovanog prostornog kanona kate greke, tradicionalni japanski instruktori tvrde vrlo ozbiljne.
Zahtev za formalnom korektnou odnosi se na potpunu sinhronost elemenata i ritma imanentnog kati, ali i na sitnije detalje i pojedinosti kao to su
potpuna identinost duine stava, to i rezultira povratkom na istu taku na
kraju kate, na suptilne precizne nijanse visine i prostorne orijentacije izvoenja svih elemenata tehnike. To praktino znai da ako je formalni zahtev
u srednju liniju da tehnika bude izvedena tano u srednju liniju a ne par santimetara u stranu; isti zahtev vai i za visinu, nain formiranja emisionih povrina, a odnosi se na energetski balans i buji. Tok pokreta kate uglavnom ini
samu katu, a bez izgraene i oprobane kvalitetne forme kata je neostvarljiva.
Na ovom koraku se spotakne veina poetnika i mlaih uenika jer im
se ini da je zahtev za tako rigoroznim potovanjem forme preteran. Vrednost
formalne korektnosti dolazi u polje svesne percepcije tek posle viegodinjeg
rada i usavravanje forme izvoenja kate, naravno u potpunosti usaglaene sa
88
Savremeni aspekt
O nastanku savremenih kata sam davao napomene na vie mesta u toku
izlaganja. U savremeno doba su vrlo razliita i raznovrsna miljenja o mestu,
ulozi i vrednosti pojedinih kata i sistema kata, kako u metodologiji uenja
kata, tako i u domenu karate-sistema. Kako je savremeni karate vrlo kompleksan fenomen, ovaj sud uglavnom zavisi od njemu nadreenog miljenja o karateu i odnosa prema njemu.
Savremeni svet je doneo jo jednu inovaciju u ovom domenu a to je takmienje u izvoenju kata. Analogno gimnastici, takmiar izvodi katu a sudije
to izvoenje ocenjuju, te na osnovu te ocene takmiar zauzima mesto na rang
listi. Ova pojava je vrlo rasprostranjena i javlja se u okviru karate-sporta i u
okviru karate-vetine.
Elementi po kojima se ocenjuje su odreeni mada postoje manje varijacije u zavisnosti od kole ili stila, organizacije ili uitelja. Uglavnom se potenciraju spoljanji elementi koje eminentni ocenjiva moe da komparira i
oceni. Svaka ocena o subjektivnom doivljavanju bi bila besmislena, mada je
mentalni stav jedna od taki koje utiu na krajnju ocenu.
Ukoliko prihvatimo injenicu da japanski takmiari postepeno gube
primat u domenu borilakog karatea, to se ne bi moglo automatski preneti na
izvoenje kata. Osoba japanske nacionalnosti je blia izvoru, za Japanca je
kata stvar po sebi koju on osea, jer su u njoj mnogi elementi tradicije i prakse svojstveni japanskom mentalitetu. Ono to Japanac u kati zna, to podrazumeva, osoba koja nije Japanac mora da razume i ui. Mada se ne bi tano i
objektivno moglo rei u emu je suptilna razlika u pristupu, u nainu rada
kate, impresija ak i najprosenije upuenog posmatraa moe da napravi razliku izmeu rada kate Japanca i vebaa karatea koja to nije. Sigurno je da
treba uzeti u obzir i duinu staa, svakodnevno vreme koje se ulae u rad, proporcionalni odnos obima vebanja kata i ostalog vebanja, pa ak i odlike japanskog mentaliteta da do perfekcionizma usavrava ono ime se bavi,
tradiciju i mentalitet uopte.
Ipak, i pored svega, stie se utisak da je tu neto drugaije, mada je ova
89
razlika donekle ublaena ako se radi o Japancu i ueniku tradicionalnog japanskog instruktora. Maliciozni pojedinac moe stei utisak da japanski instruktor (tradicionalistike orijentacije) nije sve rekao onome ueniku koji
nije Japanac. Sigurno je da ima i ljubomornog uvanja znanja, ali su to sporadine pojave, dok se veina japanskih instruktora svesrdno trudi da svoje
znanje prenese uenicima bez obzira bili oni Japanci ili ne.
Jedna mala tajna originalnog izvoenja kate je svakako vizualizacija.
Za ovakav rad zapadnjaki mentalitet nema posebnog afiniteta, smatrajui ga
nebitnim i marginalnim. Nasuprot tome, sledbenik istonjakog porekla
upravo usavravanjem suptilnih razlika i razumevanjem detalja i finesa pokuava da ostvari superiornost, u skladu sa svojim mentalnim stavom.
Veina kvalitetnijih istonjakih karatista neretko koristi vizuelizaciju
pri izvoenju kata, smatrajui da im to daje posebnu duhovnu bazu, stabilnost i dominantni kvalitet u odnosu na fiziki spoj tehnika, snagu, brzinu...
Razvoj vizualizacije nije niti lak niti kratkotrajan posao, jer dobra vizuelizacija predstavlja produkt vrlo kolovane ispraksirane imaginacije, intenzivne koncentracije i stanja negiranja spoljanjih utisaka. Za vizualizaciju
je neophodna potpuna neutralizacija spoljanjih utisaka, pri emu takmiar
doivljava posebnu vrstu imaginativne realnosti.
esta i praktikovana i u sadanjim uslovima, vizuelizacija nosi sa
sobom odreene psiholoko-hermetike primese, pri emu karate-vetina
postaje i mentalna aktivnost ili, da citiramo neke savremenije teoretiare
oplemenjena fizika aktivnost.
Sportski aspekt
Ovaj sam aspekt ostavio za kraj, jer e italac u praksi imati najee
priliku da se susretne prvo sa njim, to moe da znai i jedino sa njim. Tamo
gde se karate veba kao sport, tome valja prilagoditi i kate, mada je to prilino
teko uiniti bez ostatka. Bilo kako bilo, karate-sport definie katu kao formalnu vebu ili sastav. Tu je kata skup iskljuivo fizikih komponenti odnosno spoljanjih elemenata tehnike, pri emu su raspored i nain izvoenja
gotovo identini ponajvie posmatrau sa strane. Savremena kategorizacija
kata prihvata podelu na uenike i majstorske i na kate brzine, kate snage i
kate disanja. Podela na uenike i majstorske je i laiku jasna, jer svako mora
prvo da naui slova da bi konano itao debele romane; taj razvojni put je
svojstven i sistemu karate-kata.
Sve kate su, u krajnjoj liniji kate disanja, jer disanje odreuje veinu
ostalih komponenti, meu kojima su snaga i brzina. Pod katama disanja se podrazumevaju kate sa naglaenom edukativnom vrednou tehnike disanja, gde
spoljanji pokreti dobrim delom slue kao pratei elementi. Kate disanja vode
poreklo od rane indijske joge i tibetanskih tumo-sistema. U toku svoje isto90
rije, tehnika disanja (kokyu-wasa) je esto bila najvaniji element pri vebanju. Kako posebne metode disanja izazivaju i specifina stanja svesti, utiu na
intenzitet kompletne, psihofizike energije, ali i omoguavaju voljnu kontrolu
nad telesnim procesima, kontrola disanja je predstavljala kamen-temeljac metoda ortodoksnih tradicionalnih sistema praktine filosofije dalekoistone civilizacije.
Od hiljada vebi i njihovih varijanti, odreen deo pripada i istoriji karate-kata. Po tradiciji, svaka od njih ima specifino disanje, kao to ima specifinu tehniku. Iz yoga sistema je u karate-kate dolo uenje o postizanju
savrenog zdravlja, vitalnosti i mentalne koncentracije, mada je u okviru yogasistema poetna tehnika disanja najee uvod u mentalne vebe
Tokom svoje istorije, specifine tehnike disanja u okviru kata su, navodno, omoguavale da sledbenici ine uda, omoguavale su dugotrajno
gladovanje i neometane meditacije, sve do potpune kontrole nad radom telesnih funkcija.
Iako i danas postoje eksperti, veliki poznavaoci tradicionalnih metoda
disanja i upravljanja vitalnom energijom (ki-em) njihov broj nije veliki. Razloge za to valja traiti prvenstveno u tome to uenje ovih metoda takoe zahteva puno vremena i energije da bi se ostvarili zapaeni rezultati, i da bi
promena pojedinca bila kvalitativna i potpuna, pa se relativno mali broj sledbenika reava da sledi ovaj put.
I ovde karate-sistem, tanije karate-kate imaju dodirnih taaka sa hermetikom tradicijom, jer raznovrsne vebe i tehnike disanja postoje kako u
istonoj tako i u zapadnoj hermetikoj grani. Njih poznaje kako yoga, tako i
kabala, kako zen, tako i savremena psihika magija ili hermetika u uem smislu. Postoji prilian broj sledbenika ovih sistema, koji vebaju slino vebanju u katama, i obratno, jer disanje karate-kata ima dodirnih taaka i slinosti
sa mnogim vebanjima ovih sistema, mada postoje u karate-katama i sasvim
specifina i originalna vebanja.
Medicinski aspekt
Mudra kineska izreka kae:
FIZIKO VEBANJE MOE DA ZAMENI SVAKI LEK;
NIJEDAN LEK NE MOE DA ZAMENI FIZIKO VEBANJE .
91
PRAPOECI KARATEA
Prapoeci arhainog karatea lociraju se irom nepreglednih teritorija
dveju dominantnih drevnih dalekoistonih civilizacija Indije i Kine, a njihova starost je vrlo polemina i teko dokaziva za iole ozbiljnijeg istraivaa.
Ne postoje materijalni podaci o tanom vremenu i mestu nastanka, pri emu
je najverovatnije da nastanak vetine nije potpuno autohton, jer vetine srodne poznaju mnogi drevni narodi tokom istorije ljudske civilizacije.
Ono malo preostalih pisanih podataka je najee nepouzdano ili nije
sigurno na ta se tano odnose. Vrlo je malo ouvanih spisa koji nedvosmisleno i autentino govore o prapoecima vetine, dok ih je mnogo vei broj u
fragmentarnom obliku, dati kao legende, mitovi, uz velike primese orijentalne
mistike i religioznih konotacija, to ne bi trebalo posebno da zaudi ako se
uzme u obzir injenica da su prvi tvorci i prenosioci arhainih elemenata vetine bili usamljeni planinski kalueri, isposnici, monasi i svetenici ranih dalekoistonih religija i njihovih izmatinih ogranaka. Otuda potie i
spekulativnost stila i iracionalistiki vid pristupa deskripciji, koja najee ne
ide dalje od mutnih nagovetaja, sa velikim digresijama iz oblasti filosofskih
i religioznih paradigmi tog vremena.
Pored ovoga, u toku kasnijih perioda, mnogi od ovih rukopisa su prepisivani i eventualno menjani u skladu sa trenutnim i tada vaeim filosofskim i religioznim dogmama, modifikovani ili asimilovani u opirnije
filosofeme, ili su pak izgubljeni, nestali ili spaljeni, zajedno sa manastirima
gde su bili uvani, to je bila neretka pojava u nemirnim vremenima interakcije razliitih verskih, politikih, filosofskih ili religioznih interesa predhodnih istorijskih perioda, koji su rezultirali gotovo konstantnim ratovima i
ustancima, otcepljenjima i pripajanjima teritorija, ratnim pohodima velikih
vojskovoa, napadima razbojnikih bandi...
Kako postoji odreena vremenska i jaka jezika barijera izmeu drevnih dalekoistonih civilizacija i savremene kulture, jedini put je posredni put,
put preko ponovo objavljenih i prevedenih dela, iji sadraj bitno zavisi od
93
(poloaje) yoge, koje direktno asociraju na stavove u karateu. Posebno impresionira slinost bareljefa takvih spomenika kao to je Mohenjo-daro, ali i
mnogih drugih iz razliitih perioda indijske istorije, gde hiljade likova ine
monumentalni materijalni dokaz da je karate duhovno edo indijske civilizacije. ak i tantristiki orijentisani elementi figurativno i vrlo eksplicitno sugeriu izrazitu analogiju yoge i drevnog karatea.
Ghani-yoga (nani-joga) je darovala klasinom karateu metod iste i
apsolutne volje koja vodi ekspresiji jedinstva ovekova bia sa univerzumom,
ali njen uticaj ima i mnogo praktinije implikacije. Metod upravljanja sopsvenom voljom u cilju prevazilaenja sopstvene ogranienosti, bio je kamen
temeljac i mnogih kasnijih tumaenja karatea, ak se moe tvrditi da se zadrao u tradiciji ortodoksnih i klasinih kola karatea i do dananjeg dana.
Mentalna nadgradnja fizike osnove arhainog karatea verovatno potie
iz metodologije raja-yoge (raa-joga) ili Yoge kraljevskog uma, koja gradacijom vodi, kako istonjaka tradicija kae, um pojedinca do ostvarenja transcendentalnog stanja nadsvesti ili postupne samorealizacije. Vrhunsko stanje
nadsvesne ekstaze koje yoga tradicija naziva Nirvinkalpa Samadhi, redak je dar
i sledi posle desetina godina svakodnevnog vebanja i samoudubljivanja.
Karma-yoga je dala dosta etikoj podlozi karatea, svojim uenjem o
ispravnom i pravednom ivljenju, o pozitivnim ili negativnim posledicama
svake akcije, svakog dela, svake misli, kao i kasnije veoma raireno uenje o
metempsihozi (reinkarnaciji).
Kundalini-yoga ili laja-yoga kao metod direktnog buenja latentne psihike energije, nala je svoje ovaploenje u direktnoj afirmativnoj i estatikoj
meditativnoj praksi karatea, a jo vie u fizikoj bazi praktikovanja koja sledi
razvojni put direktne linije i pravolinijskog razvoja.
Od osnovnih dalekoistonih religija, na rani karate-sistem dominantan
uticaj ima budizam, tanije kasnije razvijeni mahayana (mahajana) budizam.
Nitetnost egzistencije, Apsurd postojanja ili nepostojanja i apriorna obmanljivost ulnih uticaja, dominantna su ideja i osnova mentalne komponente karatea.
Najvei deo prakse i tehnike disanja originalno je preuzet iz tibetanskih
tumo sistema i iz kasnijih yoga uenja. Uticaj lamaizma se ne iscrpljuje preuzimanjem tehnike disanja. Cela kosmogonija i iracionalna metafizika ranog
karate-sistema baziraju na asketskoj praksi drevnih lama.
U toku svog razvoja, karate sistem dolazi pod jak uticaj filosofske an
kole koja je pretea zen-a u Japanu i koja je verovatno tokom vekova izvrila najjai uticaj na metodiku i nadgradnju karatea u njegovim idealistikim
postavkama i iracionalnoj praksi. Posebno je jak uticaj nihilistike ontologije,
uenja o nitetnosti svega postojeeg kako u ulno-materijalnom svetu, tako
i u mentalnom svetu. To je uenje o Nita koje je Sve, koje je ostavilo (i)
vidan trag na arhaini karate u osnovi monotone didaktike i negiranja mogunosti verbalnog ili nekog drugog modela prenoenja znanja.
Od kineskih filosofskih paradigmi valja pomenuti i taoizam, a u njego96
vom okviru Lao Tse-a (Lao Ce), Konfuijevog uitelja, ije izreke i misli
uitelji drevnih sistema citiraju i dan danas. Dijalektiko uenje o prirodnom
toku svih procesa, o Tao (Putu) kao dominantnom ontolokom principu
ekspresije fenomena, blizu je i dan danas uiteljima kineskih i okinavljanskih
stilova. Tok vremena, ali i Sveti duh, Tao je dominantni princip postojanja
pojedinca, koji stie mudrost uvoenjem Tao u svoj ivot i delovanjem u
skladu sa njim, to znai u skladu sa suncem i mesecom, sa svakom travkom,
sa rekom i planinom... da upotrebimo rei drevnih uitelja.
U svojoj kasnijoj fazi, u okinavljanskom periodu, karate dolazi u dodir
sa originalnom mnogoboakom paternalistikom religijom domaeg ivlja,
ali i tada, a i kasnije, kineska filosofska komponenta, kinesko tumaenje tehnike i nain rada ostaju dominantni.
Interesantan je podatak da se rani okinavljanski uitelji redovno pozivaju na
svoje prethodnike, ija je postojbina Kina.
Konano, da upotpunimo ovaj pregled, u svom istorijski najmlaem periodu razvoja, mentalna komponenta karate dolazi pod uticaj dve japanske religije: shintoizma (intoizma) i zena, sa kojim se susrela pre mnogo vekova i
iju metodiku neguje. into principi su sigurno izvrili jak i dominantan uticaj na blae i fleksibilnije principe poznijeg karatea. Kodeks asti i vitetva
poznat kao samurajski kodeks Bushido (Buido), donekle su militarizovali filosofsku transcendentalnu komponentu karatea, kanonizujui svakodnevni rad
po vrlo strogim, gotovo rigoroznim pravilima, od kojih se vrlo retko odstupa.
Dunost, ast, obaveza, moralni dug... etiki su principi koje karate preuzima
iz paternalistike into religije, koja na pijedestal uzdie autoritet mukarca,
oca, cara, pretpostavljenog, dravu... u odnosu na pojedinca i njegovu volju.
Koliko je militantni uticaj kasnog intoizma jak, svedoi injenica da su savremeni termini koji se koriste u metodici vebanja karatea (hajime, yame,
yoi...) identini sa japanskim egzercirnim komandama. Meutim, savremeni
svet je usvojio ove termine, kao i originalnu (kompletnu) japansku terminologiju, koju je vrlo teko, ako ne i nemogue adekvatno zameniti, bez posebnog razmiljanja o kontekstu njenog militarnog znaenja, ve je treba shvatiti
kao svetski prihvaenu i odomaenu terminologiju, koja omoguava normalnu
komunikaciju i sporazumevanje u toku vebanja karatea u nacionalnim i internacionalnim razmerama.
Za kraj ovog dela izlaganja sam ostavio uticaj zen-filosofije, religije,
umetnosti... na karate, ali i vice versa, svesan injenice da tradicionalni japanski karate i zen esto dolaze gotovo u identitet. Zen se ui putem neke
druge vetine, ili, na emu pojedinci insistiraju, umetnost, kao to je karate,
iai, ajna ceremonija ili ikebana...
Koliko je zenovsko uenje prisutno u teoriji originalnog karatea, toliko
je prisutno i u metodologiji i mentalnoj nadgradnji gotovo u svakoj moguoj
njegovoj ekspresiji. Sigurno je da je zen ponajvie istonjaki, ali i najmanje
razumljiv nama, racionalnim umovima zapadne civilizacije, jer je iskljuivo
iracionalan i doivljajno nadiskustven, individualno saznajan. Po reima
97
(Zen izreka)
KINESKI PERIOD
Vrativi se sa novoformiranim sistemom nazad u Shaolin, Bodhidharma ga je preneo ostalim kaluerima, i oni su ga vrlo brzo prihvatili. Istorija kae da su monasi ovog manastira odlazili u druge krajeve zemlje, irei
originalno Bodhidharmino uenje, na nain na koji su ga i sami prihvatili i razumeli.
U vekovima koji nailaze uenje se iri, ali i modifikuje, a njegovi glavni nosioci su kalueri i svetenici irom Kine. Sistem ostaje tajna i privilegija svetenikog stalea i nije prezentovan iroj javnosti, nego postaje put
uenja i prenoenja religioznog i mistinog znanja, koliko i medicinsko-fiziko vebanje, i asimiluje u sebe mnoge ogranke i znanja drugih autohtonih
sistema drevne Kine.
U svom narednom periodu, sistem e biti izuzetno fiziki naporan i
strog, a njegovo vebanje e dovoditi do dugotrajnih stanja iscrpljenosti koja
e sluiti kaluerima za nadrealne vizije halucigenog karaktera. Neke odlike
ovakve strogosti i rigoroznosti ostavie traga na kasnije periode vebanja.
Posle Bodhidharme, karate-sistem nikada vie nee biti isti, i on postaje vrlo
prostrana oblast ljudskog iskustva. Asimiluje u sebe originalne filosofske uticaje, tradicionalnu medicinu, akupunkturu, mokseologiju i kompletnu herbalistiku, na osnovu kojih e kasnije nastati katsu i shiatsu u japanskoj tradiciji,
ali i savremena akupunktura i akupresura dosta toga duguju i konzervatorskoj
ulozi ovih sistema.
irei polje percepcije karatea, kineski uitelji uvode metodiku poreklom iz klasinog plesa, a to je analogija sa pojedinim ivotinjama. Ovi elementi se sastoje od oponaanja kako suptilnih filosofskih principa i idejnih
simbolikih komponenti, tako i oponaanja ponaanja, izgleda, naina borbe
pojedinih ivotinja, koje u kineskim religijama zauzimaju odreeno mesto.
Spoljanja karate-tehnika poinje da bazira na asimilaciji principa dejstva ovih
ivotinja i da svojim izgledom asocira na njih.
Elementi tehnike su nastajali po ugledu na vie ivotinja, ili na samo
neku od njihovih komponenti. Do formiranja sistema koji e potencirati bilo
99
principe ivljenja jedne ivotinje, bilo itave grupe, doi e neto kasnije. Javljaju se kole koje usavravaju princip jedne ivotinje, kao npr. kola zmije,
koja koristi itav kiai, hipnotiki pogled slian zmijinom, vijugavo brzo kretanje i slino.
U koli tigra, kiai direktno asocira na urlik tigra, a tehnika se sastoji
od snanih udaraca, po analogiji na tigrovu apu.
kola konja je uvela udarac nogom (u)nazad (dananji ushiro-geri) i
viestruki kiai koji asocira na njisak konja.
Jasno je da fiziki principi nisu dominantni u ovoj analogiji. Tako Stil
bogomoljke insistira koliko na sloenim lunim pokretima u tehnici, toliko
i na upornosti i ponavljanju do postizanja uspeha, to je odlika karaktera ove
ivotinje.
Ovde se analogija nipoto ne zavrava. Ako uzmemo za primer zmaja,
koji je u shaolinskoj sistematizaciji uenja bio zavrna forma uenja (kata),
jasno je da on nije materijalno egzistentna ivotinja. Meutim, zmaj je u ivotu istonjaka prisutniji od bilo koje druge ivotinje, emu u prilog govore
brojna umetnika dela i tragovi materijalne kulture. Zmaj je simboliki odraz
vrhovne ljudske mudrosti, simbol dubine i prostranosti tumaenja fenomena.
kola zmaja je karateu u naslee ostavila misaone forme odnosno metafiziko uenje, gde je svaki stil, svaki manastir, davao po neku specifinost ortodoksnom uenju.
Generalna podela svih ovih pravaca, stilova, kola, metoda mogua je
po dva osnovna kriterijuma: teritorijalnoj pripadnosti i dominantnom principu.
Po teritoriji gde su nastali, svi stilovi se dele na severne i june. Severne
stilove odlikuje snana tehnika i nona tehnika, razgranati stavovi i stabilno
kretanje. Stilovi june Kine su po tehnici meki, brzi, sa spojenim tehnikama.
Odlike ovih stilova e se reflektovati u kate, ali i pojedine stilove okinavljanskog, i kasnije, japanskog karatea.
U odnosu na dominantan princip postoje tvrdi i meki stilovi. Tvrdi
stilovi baziraju na fizikoj snazi, izdrljivosti i razvoju preteno fizikih komponenti kao baze za mentalnu nadgradnju. Meki stilovi koriste unutranju
vitalnu energiju chi (i ili i), poznatu iz drevnih uenja akupunkture.
Refleksija ovih stilova e biti oita u onim kasnijim kolama na Okinavi i u
Japanu, gde dominantni faktor pri izvoenju tehnika predstavlja mentalna
kontrola ki-a (japanski naziv).
Razvojna grana karate stilova se donekle rava po tome to neki od njih,
preteno sasvim mentalno orijentisani, ostaju izmeu zidova manastira, dok
drugi izlaze u neto iru javnost, postaju poznati neto irem krugu ljudi. Ovaj
drugi pravac je zasluniji za izlazak karatea izvan okvira matinog podruja
u kasnijem dobu.
100
Kempo
Drevni stil koji vodi poreklo iz Shaolina, pa se esto sree i pod imenom Shaolin Kempo, da bi se istakla ortodoksna pripadnost originalnoj verziji. Verovatno jedan od najstabilnijih stilova, i ne potencira visoke none ili
letee udarce. U Japanu je poznat pod imenom Shorinji Kempo i ima prilian broj pristalica.
Kpakua
Stil je verovatno zadrao najvie kineskih i ranokineskih determinanti.
To je stil sporijih, polukrunih i prilino snanih tehnika.
Poznat je i u savremenom svetu.
Kungfu
Po prostornoj rasprostranjenosti predstavlja vrlo dominantan stil, koji
bazira na nonim i runim tehnikama, tehnikama izvedenim u skoku, a uzajamni koliinski odnos ovih tehnika zavisi od pravca do pravca.
Doivljava izrazitu i naglu ekspanziju u savremenom svetu borilakih
vetina, zahvaljujui prvenstveno masovnoj produkciji honkonkih filmova
kung-fu tematike, ali i monoj reklamnoj maineriji i propagandi, te pokazuje
jake tendencije negiranja pripadnosti originalnom karate sistemu i tei proklamovanju sopstvenog sistema.
101
Budui veoma prostran, kung-fu poseduje i sopstvene varijetete, stilove, pravce, od kojih su najpoznatiji Wing-tsun, Wu-shu, Siu-Lam, a svetskoj
javnosti sigurno novokreirani stil pokojnog honkonkog filmskog glumca
Brusa Lija Jeet-kune-do (Dit-kun-do).
Imaj vremena za razmiljanje.
To je tajna moi.
Imaj vremena za smrt.
To je tajna mudrosti.
(Zen-mudrac)
OKINAVLJANSKI PERIOD
Pratei hronoloku razvojnu ekspanziju arhainog karatea u druge dalekoistone civilizacije, svedoci smo pojave da gotovo svaka od dalekoistonih kultura poznaje barem jedan marcijalni sistem koji ima ili je imao i
mentalnu nadgradnju. Polemina je injenica koliko je osnovna razvojna
grana kineskog karatea uticala na nastanak ili tok razvoja ovih vetina koje su,
generalno posmatrano, bazirane na slinim ili manje slinim principima kao
i bazina vetina. Tako se, na primer, u Indokini razvio Viet-vo-dao, u Indoneziji Pentjak-silat, u Koreji Tae-kwon-do i Hwarangdo, kasnije Hapkido i sl.
Ove vetine ni u kom sluaju ne moemo smatrati obinim stilovima ili kolama karatea, jer su istorijske i modulativne razlike oite, mada one pokazuju
odreenu istovrsnost, geneoloku pripadnost ortodoksnoj liniji razvoja arhainog karatea.
Verovatno autohtono nastale ili posredno inicirane, sigurno je da su one
u ovom ili onom periodu, dolazile u interaktivni dodir sa karateom, ali i vice
versa, sigurno je i karate tokom vekova i milenijuma asimilovao i odreene
tehnike i principe, pa i parcijalne delove prakse i metodologije ovih vetina.
Meutim, ove vetine postoje i dan danas kao zasebne i kompleksne celine, nezavisne od osnovne grane razvoja karatea, i kao takve se izuavaju,
mada je verovatno teko precizno definisati ta je autohtona vetina, posmatrajui istorijski konglomerat hiljade stilova, pravaca, uitelja i vetina regionalnog i lokalnog karaktera, koje su pre nove ere i u prvom milenijumu nove
ere bile poznate na gotovo celoj teritoriji dalekoistonih civilizacija, poev
od Indo-iranske visoravni do Japana, od Tibeta do Indonezije.
Generalna razvojna linija arhainog karatea vodi iz Kine na Okinavu
neveliko ostrvo burne i dinamine istorije i tradicije. Jasno je da Okinava i,
kasnije, Japan, nisu asimilovali samo karate iz reprezentativne tradicije kineske kulture. Veliki deo usmene i pisane tradicije, umetnosti a posebno knjievnosti, tradicije upotrebe metala (zanati), te osnove filosofskih paradigmi i
mitologije... transponovali su se iz drevne kineske tradicije u originalnu oki103
Shorei-ryu
Arhaian je stil, nastao po ugledu na originalne kineske stilove sporijeg izvoenja tehnike. Osnovna tehnika bazira na poznavanju razgranate tehnike i metodike disanja i sistemu promene tenzije relaksacije. Koristi se
kontrola unutarnje energije (ki) i veliki broj vebi koncentracije i meditacije.
I na osnovu nekih elemenata ovog stila i njegovog pandana, Shorin-ryu,
nastae tehnika savremenog karatea. Kao primer savremene tehnike ovog stila
moe da poslui Hangetsu ili (delimino) Saipa kata, koje poznaje i klasifikuje i savremeni svetski karate.
Shorin-ryu
Ova kola predstavlja po nainu eksponiranja tehnike suprotnost predhodnoj. Pokreti su vrlo brzi, meki i laki, estetski dopadljivi, bez upotrebe
107
Kobayashi-ryu
Arhaian je stil, prenose ga lanovi porodice Kobayashi do dananjeg
dana; oigledna je slinost sa kineskim originalom.
Matsubayashi-ryu
Relativno je nepoznat iroj javnosti, a izlazak na svetsku scenu duguje
dugogodinjem lideru Shoshin-u Nagamine-u. Prevaziavi introvertnost i samodovoljnost okinavljanske prakse, Nagamine je publikovao kvalitetne i
obimne radove posveene svom stilu i javno ga demonstrirao i propagirao.
Ovaj aktivni i dinamini uitelj je neumorno radio na poduavanju drugih ali
i na propagandi karatea. S obzirom da nije ni plemikog ni svetenikog porekla, ne potencira tajnovitost i namernu izolaciju, izbegavajui upotrebu mistifikacije, zadravajui punu ozbiljnost i dobar deo spiritualne nadgradnje.
Tehnika stila je vrlo specifina, luno izvedena, sa viim stavovima, prilino asinhrona i bogata varijetetima. Stil poznaje i koristi originalne kate u
malo izmenjenom obliku.
Otomo-ryu
Ortodoksni stil koji je dobio ime po porodici Otomo. Danas ga vodi
Roshu Otomo Roshi uz pomo ostalih lanova porodice. Nastao na osnovu severnokineskog stila Hsing I, iz direktne linije sa originalnim Bodhidharminim
uenjem, stil predstavlja deo prolog vremena i tradicije, koja je veoma jaka
i dan danas. Ritualna praksa, stroga pravila ophoenja i ponaanja, te tradicionalna metodika, odravaju se i sad u dojoima ove kole. Bio je poznat (i)
pod nazivom Mushindo. Tehnika je arhaina, uz potenciranje upotrebe sanchin-dachi i permanentno vebanje Sanchin-kate u originalnom obliku.
Ako ubije jednog oveka, ti si ubica.
Ako ubije hiljade ljudi, ti si osvaja.
Ako ubije sve ljude, ti si bog.
(Marco)
108
JAPANSKI PERIOD
Sigurno je da proseno upueni pojedinac povezuje pojam karatea sa
Japanom. I sam termin karate je japanski. Etimoloki, KARA-TE znai prazna aka, mada suptilnije tumaenje ideograma poznaje i prevod umetnost
prazne ake. Ovo nije nipoto bez osnova, jer je karate u Japanu ve decenijama, a i dan danas, zvanina umetnost, jedna od dvanaest klasinih formi tradicionalne zen-umetnosti. O ovome svedoi i internacionalni naziv za te
vetine i, samim tim, karate Martial arts (engleski). Karate se uvek pominje kao art to je blie umetnosti nego vetini. Kod nas je odomaen termin
vetina, jer karate u svom umetnikom obliku nema nikakvu tradiciju na
naem tlu.
Postoji odreena verovatnoa da je karate bio poznat u Japanu i pre
ovoga veka, da su ga doneli planinski kalueri yamabushi, ali da je veban
tajno, u samurajskim porodicama i da je asimilovao i bio asimilovan u originalni srednjevekovni borilaki sistem kumi-uchi, na osnovu kojeg e nastati
prvobitni sumo, kasnije ju-jutsu i judo. Meutim, vrih dokaza za ovu tezu
nema, mada je ona prilino verovatna, pa zvanina istorija karatea smatra da
je karate u svom organizovanom obliku uvezen u Japan poetkom 20. veka.
Japan, a i savremeni svet, se upoznaju sa karateom (tada jo nazivanim
tode) na dve demonstracije, 1917. i 1922. Obe su delo Funakoshi Gichin-a
(Funakoi Giin), legendarnog tvorca savremenog karatea, i na drugoj demonstraciji, odranoj na Atletskom sletu u Tokiju 1922. godine, javnost se masovno upoznala sa karateom koji je demostrirao Funakoshi sa grupom
sledbenika.
Veoma darovit uenik, Funakoshi Gichin je od rane mladosti zavoleo
karate i poeo je njime da se bavi u dojoima najpoznatijih okinavljanskih
uitelja tog doba. Vrlo rano je formirao svoju verziju karatea, potpomognut
istomiljenicima. Originalni okinavljanski karate je pretrpeo velike i korenite
promene. Korak po korak, Funakoshi je modulisao novi sistem zasnovan na
okinavljanskom uzoru, uz asimilaciju principa i tehnika ju-jutsu i starijih
formi.
Funakoshi je postepeno skraivao tok obuke, izbacujui varijacije i suptilne nijanse i univerzalizujui tehniku. Uveo je linijsko i pravolinijsko kreta109
Shoto-kan
Osnove stila je dao sam Funakoshi, a kasniji instruktori su u manjoj ili
veoj meri menjali izvorne principe. Smatra se klasinim stilom sa razraenom teorijskom bazom i jedan je od dominantnijih svetskih stilova.
Tehnika stila je racionalna, bazirana na savremenim principima biomehanike, a osnovu kata je dao sam Funakoshi. Tehnike se izvode direktno
pravolinijski, kretanje je linijsko, a nain rada prilino simplifikovan i geometrizovan.
Naziv Shoto-kan moe se u zavisnosti od fonetikog pristupa, tumaiti
kao Tigar u pagodi ili Udarac ogromnog talasa o dinovsko stablo i na
ovoj dvojnosti je insistirao sam Funakoshi, imajui u vidu njene filosofske,
tanije zenovske implikacije.
Wado-ryu
Osniva stila je Hironori Otsuka, iva legenda karatea, koji je meu prvima izaao iz okvira Funakoshijevog karatea i proklamovao sopstveni stil.
Univerzalan i human po opredeljenjima, stil iji naziv znai Put prijateljstva, poao je u svetsku ekspanziju u drugom talasu, posle Shoto-kan stila.
Tehnika stila je vrlo meka, blaga, polukruna, ugleda se na starije izvore i kate starijeg porekla, koje je Otsuka sam formulisao.
Shito-ryu
Stil je tvorevina Kenwa Mabuni-ja, i u Japanu uiva poseban ugled. Taj
ugled je neokrnjen i dan danas, a ogromnu veinu sledbenika ovog stila ine
pojedinci japanske nacionalnosti. Otcepivi se od ortodoksnog Shoto-kana-a,
Mabuni pojaano japanizira sopstveni stil, koji odgovar temperamentu i mentalitetu ove nacije.
Tehnika je meka i uvek polukruna, estetski dopadljiva i atraktivna za
gledanje.
112
Goju-ryu
Stil vodi direktno poreklo od snanijih okinavljanskih stilova i u direktnoj je geneolokoj vezi sa njima. Go-ju etimoloki znai, slobodnije prevedeno, spoj mekog i snanog. Stil ima dosta tradicionalnih elemenata i
originalne prakse, a njegovi lideri pripadaju grupi konzervativnijih instruktora.
Osniva stila je Gogen Jamaguchi, koji je dobio nadimak ovek
maka. Oigledno zagledan u originalne principe Shorei grupe stilova, ovaj,
po mnogim odlikama grandiozan i samosvojan lider, lino je irom sveta popularisao svoj stil, ostavljajui za sobom vrlo kvalitetan instruktorski kadar.
Kyokushinkai
Zvanino ime stila je Kyokushinkai i na njemu insistiraju klubovi i organizacije ovog stila, mada se u svetu esto naziva i Oyama-ryu, to je i razumljivo s obzirom da ga je u potpunosti kreirao Masutatsu Oyama.
Stil je sigurno postigao jedan od najveih i najbrih uspeha po broju pristalica i popularnosti, to se naroito odnosi na SAD i Zapadnu Evropu.
Osnovna filosofska ideja je odnos take i kruga, evolucije i trenutka,
dinamike i dijalektike. Mnogo je toga iz ortodoksne tradicije u osnovi ovog
stila, mada su mu metodi propagande vrlo savremeni i posve zapadnjaki.
Kompeticija je izraena, a vrlo se visoko vrednuje borilaka tehnika i njena
upotreba, kojoj je podreen sistem vebanja.
Tehnika je najblia Goju-ryu stilu, mada je Oyama dao veliki broj specifinih interpretacija.
113
komponenti drevnih dalekoistonih civilizacija. Dananja egzistencija ovakvog tumaenja karatea je dobrim delom neobjanjiv fenomen za nas u zapadnoj civilizaciji, a fanatizam i rigoroznost, te bezrezervna poslunost,
odanost i iracionalnost, izazivaju odbojnost u civilizaciji koja je racionalna,
praktina i pragmatina, pa ponekad i hedonistiki nastrojena.
Doivljavanje bola, patnje, permanentne nesree, stav pasivnog posmatraa zbivanja oko sebe, imaginativna iracionalnost, trpljenje, nema
ekspresija, gotovo nemutost i spoljanje neizraavanje, verovanje u iracionalno i nadulno, nadiskustveno i nadsvesno, te introspektivna orijentacija i
pretena negacija fenomena spoljane, date ulno-materijalne stvarnosti, spoznajno, intuitivno i transcendentalno kao model saznanja i impresije... prilino
su strani kao generalna paradigma, kao pogled na svet i tumaenje istorije i
ivota, oveku zapadne civilizacije. Kako su mnoge od prethodnih odlika karakteristine za arhaine vetine i karate, jasno je da on ne nailazi na odobravanje, pa ak ni na vee razumevanje van svog matinog podruja.
Ono to impresionira proseno (ne)upuenog pojedinca koji se karateom ili nekom srodnom vetinom bavi, vrlo je visok nivo kvaliteta vetine
koju prezentuju uitelji i sledbenici ove orijentacije, pa se moe sa sigurnou
tvrditi, da je taj kvalitet blizak vrhunskom u svetskim razmerama. Tumaenja
ove pojave ima dosta i verovatno ne okupiraju previe, jer ni jedno od njih ne
moe da u potpunosti zadovolji interes u tom pravcu. Po reima samih uitelja, ovaj put valja proi, boriti se na stazi znanja i uenja umetnosti, da bi pojedinac mogao da razume. Tada kada razume, on to ne moe verbalno da
objasni niti logiki da prezentuje, jer implikacije tog puta uenja prevazilaze
kako verbalnu komunikaciju tako i logiku, racionalnu ekspresiju, zadirui u
transcendentalno i nadiskustveno, apsolutno iskustvo.
Bez pretenzija da se uputam u orijentalnu metafiziku, pokuau racionalno da objasnim fenomen vrhunskog kvaliteta vetine u dananjem trenutku ortodoksnog karatea. I neupuenom laiku je jasno da veba ini
majstora. Kako su vreme i trud, kao i uloena panja i napor u ortodoksnom
karateu ogromni, nemerljivi, svakodnevno se veba satima i satima do
iscrpljenja i preko njega, svakodnevno se dolazi do granica psihofizikih mogunosti i one se prevazilaze snagom volje i vizualizacije... jasno je da tako
obiman i svestran rad mora i da rezultira kvalitetom vebanja, koji je oigledan i spoljanjem posmatrau. Ne bi trebalo ni u potpunosti negirati psihike,
ire gledano mentalne komponente, koje potpomau nastanak i razvoj kvalitetnog vebanja.
Sledea redukcija smisla i banalizacija transformacija karatea predstavlja nastanak karate-sporta. Da bi postao sport, karate je morao da pretrpi niz veih kvalitativnih reformi u vie domena. U domenu tehnike izvrena
je velika i viestruka redukcija. Od stotine tehnika vetine karatea i hiljada njihovih varijanti i modaliteta, praksa sportskog karatea je usvojila samo mali
broj, po kriterijumu upotrebljivosti u sportskoj (to, kao po pravilu, znai u
sportskoj) borbi.
Ova transformacija je prilino suzila repertoar tehnika koje se vebaju,
117
mada se u procesu treninga uenik upoznaje sa neto veim brojem elemenata, nego to e ih praktino koristiti u sportskoj borbi i sa odreenim katama
i njihovim elementima, pri emu se insistira na unifikaciji elemenata kate.
Metodika sporta je postala dominantna u domenu karate-sporta i usvojeni su njeni principi i zakonitosti. Karate-sport je asimilovao principe fizike,
biomehanike, sportske medicine, i uveo vebanje identino sa ostalim sportovima. Kao najizrazitiji primer mogu da poslue tranje i vebe sa tegovima,
kao i pripremna tehnika koja nije specifina samo za karate, ve za veinu borilakih sportova odnosno sportova uopte.
Originalne vebe pripreme (taiso) ne postoje u karate-sportu, a originalna metodika disanja zamenjena je gotovo u potpunosti disanjem koje je karakteristino za sportsku aktivnost. Neto od originalnog disanja je zadrano
pri vebanju odreenih kata, ali je ono u rudimentarnom obliku.
Svi ritualni, ceremonijalni, arhaini elementi su izbaeni iz prakse, a
meuljudski odnosi su reeni na demokratski nain, u skladu sa njima nadreenim socijalnim odnosima datog drutva.
Osnovni cilj vebanja je postala sportska borba i samodokazivanje i
presti na borilakom polju, to se odnosi i na vebanje kata, koje se ocenjuje
i, samim tim, komparira. Spoljanji elementi se izvode tako da deluju impresivno po snazi, brzini i formi, a manje u skladu sa zahtevima toka pokreta i
energetskog balansa.
Najizrazitije i najuoljivije su reforme koje se odnose na kompetitivni
elemenat. Uvedene su teinske kategorije, emu je meu ortodoksnim instruktorima bilo najvie prigovora. Borba postaje sportska borba sa svim konsekvencama i implikacijama koje to podrazumeva. Takmienje je
kompetitivno do maksimuma.
Nastao je pojednostavljen sistem pravila borenja i suenja, koji se jo
uvek razvija, u skladu sa sportskim trendom. U tom domenu, kup sistem, repasa (puni i skraeni), ekipna takmienja, ocenjivanje vebanje kata, a naroito kata-timovi, sistem poentiranja i nain voenja borbe... najizrazitije su
sportske odlike.
Osvrui se samo na bazine odrednice karate-sporta i njegovu genezu,
valja istai da je ovaj trend istorijski najmlai, ali istovremeno i najsnaniji i
da danas predstavlja jedan od najmasovnijih i najorganizovanijih u svetskim
razmerama.
Meutim, tumaiti karate kao fenomen svetskih razmera prvenstveno
kao sport, bilo bi injeniki neopravdano. Karate jeste masovan svetski fenomen. On ima milione pristalica, sledbenika, onih koji ga vebaju gotovo u itavom svetu, brojan i struan instruktorski kadar. Organizovan je u lokalne,
regionalne, nacionalne i nadnacionalne organizacije, koje objedinjuju rad unutar svojih okvira. Svaka kola, stil, pravac, istaknuti lider... formiraju svoj sistem organizacije, klubova, centara... tako da ih je sada u svetu na hiljade.
Japan i Japanci polako gube primat, to je najoiglednije u domenu sportskog
karatea, koji je dodue izum savremenog Japana, ali koji ima jae korene
izvan Japana nego u njemu samom. Izvor uenja je multipli i decentralizovan,
118
venstva svake od organizacija, te prvenstva tog kontinenta u svakom od stilova (kojih moe biti i nekoliko desetina), prvenstva malih i nezavisnih; konano, komercijalna prvenstva nevezana za bilo koju organizaciju.
Dosledno tumaei ovo stanje, jasno je da, kada bismo precizno nabrajali, mogli bismo samo u toku jedne godine da pronaemo barem pedesetak
ampiona, od kojih svaki nosi titulu ampiona na primer SAD i sl. Kako
je regulativa veine organizacija takva da ne moe efikasno da sprei ovakvu
pojavu, a to je i vrlo teko u SAD i Zapadnoj Evropi, gde je ova pojava daleko
najzapaenija, situacija ponekad postaje komina, na momente groteskna.
Jasno je da dobar deo ovih takmienja i takmiara na njima nema nikakav
poseban kvalitet, ve da predstavljaju deo reklamne kampanje i deo dobro organizovanog biznisa, koji stvara profit i puni depove organizatora i menadera, koji sa karateom nemaju mnogo dodirnih taaka, a za njegovu etiku i
norme ponaanja obino nisu ni uli.
Kakva je ovekova udnja
Takva je njegova sudbina
Kakva je ovekova sudbina
Takva je njegova volja
Kakva je ovekova volja
Takvo je ovekovo delo
Kakvo je njegovo delo
Takva je njegova nagrada
(Senrigan)
120
Ne menjaj ideje.
Menjaj ljude.
(Suzan Zontag)
zistencije, jasno je da bi, za analitiko posmatranje i istorijski pristup, fenomen javnost u ovom kontekstu valjalo podrazumevati kao dinamiki skup
miljenja pre svega onih socijalnih subkultura koje su mogle da poznaju i da,
eventualno, vebaju karate, to konsekventno znai, odreene pripadnike svetenikog ili plemikog stalea. to se pisanih podataka tie, ozbiljnijeg istraivaa ekaju jo vee nedoumice i nejasnoe, nemogunost iole
sistematizovanijeg pristupa, pri emu nizak nivo pismenosti i komplikovano
ideogramsko pismo nisu najvei problemi, jer je tradicija tajnosti bila do te
mere intenzivna da o injenicama iz domena karatea pisanih podataka esto i
nema. Ako i postoje pisani podaci koji se odnose na filosofsku nadgradnju ili
ezoterina medicinska uenja karate-sistema, pitanje njihove verodostojnosti
je uvek prisutno, jer su najee dati u formi iracionalnih filosofskih traktata
ili zapisa, kao alegorije, metafore ili simboliki opisi koji mogu da budu jasni
pojedincu koji ima izvorno znanje dalekoistonih filosofskih paradigmi i
uenja, a mnogo su nepristupaniji obinom smrtniku. Razlozima za oteani analitiko-objektivni pristup valja pridruiti i injenicu da su mnogi spisi
izgubljeni, spaljeni, nestali, zamenjivani dokumentima pisanim u kasnijim periodima po seanju ili poznavanju ranijih dokumenata, a prisutan je i, klasinoj
istonjakoj misli svojstven, trend simboliko-ifrovanog modela komuniciranja, pri emu je uvod u poznavanje alegorijsko-simbolikog jezika privilegija vrlo uskog kruga u okviru odreene subkulture.
Evidentno je da se materijalni spomenici ne zatiu samo u pisanoj
formi, jer su idejne podloge klasinog karatea ostale zabeleene i u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu dalekoistonih civilizacija. Mnogi bareljefi u hramovima, slike na staroindijskim vazama, dekorativni ornamenti kineske ili
okinavljanjske primenjene umetnosti, kao i crtei ili freske u japanskim manastirima... svedoe o dugotrajnoj istoriji i tradiciji vetine.
Posrednim putem, iz spisa staroindijske knjievnosti, dolazimo do podataka da je idejni temelj karatea smatran za sveti i uvaavani opus. Spisi koji
govore o klasinom plesu i najstarijim yoga-sistemima, koji se smatraju preteom karatea, su kao po pravilu, pisani na sanskritu elitnom jeziku indijske
kulture, i time im je dodeljen isti rang kao svetim religioznim ili filosofskim
delima, idealistikim duhovnim spekulacijama i vrhunskim knjievnim delima. Praktit koji je jezik matematike, tehnikih nauka, ovozemaljskih
stvari ... nije korien kada se pisalo o idejnim preteama karate-sistema.
Meutim kako tajanstvenost i namerna izolacija neretko bude radoznalost, u kineskom periodu razvoja vetine je oko nje postojala fama, skup
vrlo naivnih, pogrenih i laikih tumaenja, koja su ila sve do apriorne glorifikacije i pripisivanja karateu nadnaravnih moi i gotovo magijskih osobina,
i to prvenstveno kao sistemu ezoterine prakse, a manje kao sistemu praktine
filosofije ili metodu individuaolne psihike evolucije, to je jasno ako se ima
u vidu potencijalna mogunost umovanja irih slojeva u domenu filosofije i
srodnih disciplina u datom istorijskom periodu.
Kao izuzetak koji potvruje pravilo, do dananjeg dana je sauvan ma122
nosno celina, ili da se jednom od njegovih delova obrati panja i osvetli se svestranije, bilo da su to kate, pojedina grupa tehnika ili neka druga karate-sistemu subordinirana oblast.
Nakon Funakoshijeve smrti su objavljene dve knjige koje nose njegov
autorski potpis: 20 GUIDING PRINCIPLES OF KARATE i MY WAY WITH
KARATE-DO.
Ovoga trenutka postoji i veliki broj pojedinanih publikacija asopisa
i listova posveenih karateu, i to irom sveta, gotovo u svim dravama gde se
karate veba. Kvantitativna produkcija koja gravitira pandemiji je i razumljiva, imajui u vidu planetarnu rasprostranjenost karatea i postojei pluralizam njegovih verzija i varijanti. Evidentno je da publicistika delatnost
posveena karateu specifino utie na formiranje javnog mnenja, pri emu i
najpovrniji uvid u tu produkciju ukazuje na znatne i primetne razlike u domenu kvaliteta, ozbiljnosti pristupa, pretencioznosti prezentovanja, teorijskog
ili praktinog usmerenja...
Dela vrhunskih autoriteta se prevode na svetske jezike i najee predstavljaju prototip monografija o pojedinim stilovima. Meutim, starija instruktorska garda nije nipoto jedina koja objavljuje knjige i sarauje u
asopisima. Veliki je broj autora kako japanske, tako i drugih nacionalnosti
koji su dali i koji daju svoj prilog pisanoj rei posveenoj karateu.
Evidentno je da izuzetno iroka baza karate-vebaa, postojanje klubova i organizacija, bilo po stilskoj bilo po nacionalnoj pripadnosti... zahtevaju adekvatnu koliinu pisane rei, s obzirom na doba u kome ivimo.
Takoe je jasno da svaki stil ili kola, kao i istaknutiji instruktor sadanjice,
eli da, barem jednom objavljenom knjigom, uvrsti svoj renome i potvrdi
svoj autoritet. Iz tog razloga su rafovi za knjige u specijalizovanim prodavnicama puni literature posveene karateu i srodnim oblastima, a pojedina ostvarenja se meusobno razlikuju ne samo po ceni ili tehnikoj opremi, ve i po
obimu, tirau, obuhvatnosti teme... Najbrojnije su knjige namenjene engleskom govornom podruju, i dela najautoritativnijih pisaca iz ove oblasi su prevedena na engleski jezik; sledi literatura na francuskom i nemakom jeziku i,
naravno, japanskom, za tamonje trite.
Svetska produkcija knjiga sa budo-tematikom, gde apsolutni primat
dri karate, a u poslednje vreme i kung-fu, kao da u ogledalu oslikava trenutne svetske prilike u ovom domenu. Mnogo je autora koji su za predmet svog
rada uzimali karate i mnogo je napisanih knjiga. Kao da pojedinci dobijaju na
autoritetu i ugledu ako publikuju knjigu, ili vie knjiga iz ove oblasti. Jasno je
da je pisani pristup karateu ne samo poeljan nego i potreban, i to prvenstveno
iz razloga to u njegovom okviru postoji i odreeni broj samouka kojima je
knjiga jedini ili dominantni izvor saznanja. Mnoga pitanja iz domena teorije
i prakse su rasvetljena upravo na (taj) nain, koji omoguava analizu i komparaciju, kao i konzerviranje znanja, tako da instruktor saoptava ono to eli
u trajnijoj, pisanoj formi. Knjige na temu karate su doprinele ne samo afirmaciji karatea, ve i porastu broja njegovih sledbenika i pristalica. Javnost ze124
sklonosti tui i fizikom obraunavanju i borilakih vetina, gde neslavni primat imaju karate i kung-fu. Evidentan je publicitet koji tampa (prvenstveno
zapadnih zemalja) daje sluajevima agresije ili prekraja zakonskih normi od
strane pripadnika neke od vetina. U oima javnosti se poistoveuje pojedinac koji je uinio nedozvoljeno delo i sama vetina i on se smatra apriori njenim reprezentom. To za posledicu ima tumaenje vetine odnosno sporta kao
puta agresivnosti ili kriminala. Ovo uverenje javnosti je potkrepljeno i prisustvom pripadnika borilakih vetina meu takvim profesijama kao to su
izbacivai u disko-klubovima, telohranitelji i sl. ali i meu lanstvom organizovanih grupa kriminalaca.
Poznati su primeri da bande ili grupe kriminalaca apsorbuju kriminalu
sklone otpadnike od borilakih vetina ili organizuju prave kole obuke svojih lanova u siledijskoj upotrebi tehnike ovih vetina. Naoruani karateom
ili kung-fuom, kriminalci polaze u krvave obraune gde su frakture lobanje ili
udova uobiajene posledice. Ovakvi primeri su evidentni i njih redovno registruje tampa, ali i druga sredstva javnog informisanja, to predstavlja konstantnu sugestivnu poruku upuenu svesti najireg auditorijuma. Tako, kao
posledica ovakvog stanja i ovakvog, prvenstveno senzacionalistikog tretmana, javno mnenje veine neazijskih zemalja negira, gotovo apriorno, iole
veu vrednost i ozbiljnost borilakim vetinama, a pojedince koji se njima
bave gotovo intuitivno smatra za osobe sklone fizikom obraunavanju, agresivnosti, pa i kriminalu, i takve osobe, kao po pravilu, ne uivaju vei socijalni autoritet. Valja napomenuti da je situacija dijametralno suprotna u
postojbini borilakih vetina Japanu, gde vanserijski pojedinci iz redova borilakih vetina uivaju ogroman ugled i potovanje. Veina lidera umetnosti,
kulture, nauke, politike... se aktivno bavi nekom od tradicionalnih borilakih
japanskih marcijalnih umetnosti i to predstavlja jedan od osnova i njihovog
profesionalnog uspeha.
Meutim, u nejapanskoj, i ire posmatrano, neazijskim sredinama,
javno mnenje ima iskrivljenu sliku o ulozi, mestu, vrednosti... borilakih vetina, a krivicu za ovakvo stanje, ili barem jedan njen deo, snosi i introvertnost instruktorskog kadra, koja je prisutna, kao i naravno, postojanje kukolja
u itu.
Nekoliko objavljenih studija u svetu o borilakim vetinama kao kriminogenom faktoru upuuju na zakljuak da borilake vetine pozitivno utiu
na smanjenje doze agresivnosti, uspostavljanje samokontrole i samodiscipline.
Suprotni sluajevi su poznati, ali oni predstavljaju pre izuzetak nego pravilo
i odraz su nepoznavanja, nedovoljne upuenosti, nedopustivo niskog stepena
znanja pojedinca koji se odreenom vetinom bavi, a prekrio je zakonske ili
druge norme svojim agresivnim ponaanjem, prekoraenjem nune odbrane,
sklonou ka fizikom obraunavanju... Pojedinac na taj nain dokazuje da ne
samo da nije ovladao vetinom, ve da je od njene sutine razumeo malo ili
gotovo nita.
Preteno negativnom miljenju javnog mnenja doprinose umnogome
126
i instruktori u ijoj sali su prisutni krv, nasilje, grubost. Nesvesni svoje pedagoke funkcije i socijalne uloge, oni iz bilo kojih razloga toleriu ili podstiu prekoraenje dozvoljenog kontrolisanog kontakta u borbi, to na iole
svesnog posmatraa ostavlja muan utisak. Stoga i ne udi previe injenica
da pojedinci, preteno intelektualnih sklonosti i preokupacija, retko poele da
se aktivno bave nekom od vetina, jer im je neprivlaan banalizovani fiziki
vid vetine kao paravan za agresiju i nepoznavanje njenih pravih vrednosti. Iz
istog razloga je podmladak u domenu pojedinih vetina ugroen, jer se i sami
roditelji tee odluuju da dozvole svome detetu da zapone sa vebanjem, a
nekmoli da ga upute u aktivno vebanje neke borilake vetine, jer nemaju
pravu informaciju o njoj. Ono malo povrnih impresija koje su mogli da
steknu zahvaljujui tampi, TV-u, a naroito filmu, ne garantuje ni minimum
bezbednosti fizikog integriteta njihovom detetu.
Na ovaj nain formirano miljenje potpomognuto nedostatkom punovredne, strune i afirmativne informacije i uzrokuje stagnaciju priliva mladih
i najmlaih u sale za vebanje pojedinih vetina. Postoji odreena kvalitativna
razlika u reputaciji koju pojedine vetine imaju u oima najire javnosti, odnosno javnom mnenju subkulture najee malo upuenih ili neupuenih, a
koja se odnosi na tretman pojedinih vetina i vrednosni sud o njima. Zahvaljujui prvenstveno filmskoj banalizaciji i neozbiljnom tretmanu ovih vetina
u domenu filmske produkcije, kung-fu, a i karate, imaju prilino negativnu reputaciju. Judo, a kasnije, u doba vee popularnosti, i ju-jitsu imaju, u oima
javnosti, karakter samoodbrambenih vetina, a njihovi pobornici se ne smatraju apriorno nasilju sklonim osobama.
Mada brojano viestruko inferioran karateu, judo u oima javnog mnenja poseduje odsustvo banalizacije. Elementi judoa nisu permanentno izvrgnuti periflai i komino niskom nivou tretmana, kao to je to sluaj sa
karateom i kung-fuom na filmskom platnu.
Izuzetno veliki broj pojedinaca koji se karateom aktivno bave, kao i
preteno neozbiljniji pristup vebanju karatea, doprineli su sporijem sticanju
drutvenog autoriteta i manjem drutvenom priznanju, to je imalo direktne
refleksije u domen javnog mnenja. Od velikog broja subjekata koji su vebali
pod nejednakim uslovima, a neretko i u uslovima nestruno voenog procesa
vebanja, odvajali su se pojedinci koji su krili odreene zakonske norme i,
samim tim, moralne norme i kodekse asti vetine kojoj su pripadali. U uslovima masovnosti nije uvek voeno rauna o pedagokom i psiholokom uticaju.
Uz odreene ograde prvenstveno formalne prirode, valjalo bi afirmisati
tezu da je film bio i da jeste sredstvo koje je najveu panju od svih ostalih
sredstava masovnih komunikacija posvetilo fenomenologiji borilakih vetina. Kao deo kulturoloke razmene na estetikoj ravni, film je imao nezahvalnu ulogu da neretko diferencirane, pa i oportune paradigme dvaju
civilizacija istone i zapadne putem vrlo simplifikovanih ekspresivnih modela homogenizuje, ali i popularie, to se neretko svodilo na ablonizaciju
127
odluili da ostave narednim civilizacijama sve svoje znanje iz oblasti hermetike umetnosti i vetine. Tako nastaju 22 tarot-karte. Na njima se nalazi svekoliko kompletno znanje iz oblasti hermetikih sistema, celokupna vetina i
sveukupna mo. Tarot je zamiljen tako da bude iren kroz narednu civilizaciju. Pouzdajui se u zlo i pohlepu oveku varvarinu, pripadniku nae civilizacije, Adepti su stvorili karte neograniene moi, koje e neukima da slue
za zabavu ili za kocku, dok e mudrima da slue za meditaciju, za otkrivanje
nesluenih mentalnih sfera i uspon u psihikoj evoluciji. Civilizacija je propala, a vrhovni Adepti svih dosadanjih civilizacija prelaze u Veliku Belu
Lou, naravno u svom nematerijalnom obliku. Po predanju, oni su Gospodari
Sveta; oni upravljaju istorijom i ljudskim sudbinama, usmeravajui posebne,
odabrane pojedince na put psihike evolucije. To su tzv. Mahatme koji, po
volji, mogu da imaju i materijalni oblik. Predanje kae da su neki od istaknutih hermetista imali susret direktni kontakt sa Mahatmom u njegovom materijalnom obliku.
Da se vratimo analogiji sa karate(do)om: Vrhovni Adepti su poznavali
pokretnu, dinamiku meditaciju ili umetnost karatea, to je prenoeno sa generacije na generaciju. Karate(do) je kreiran kao apsolutan i savren sistem.
Taj sistem moe da zadovolji i zadovoljava sve ovekove potrebe. Savrenstvo njegovo je potpuno. Svaka pojedinana tehnika je savrenstvo. Onaj koji
ovaj sistem veba, tei savrenstvu. Kada ga postigne, on postaje Mahatma,
Besmrtni, Savreni.
Karate(do) predstavlja put mudrosti, put znanja, put razumevanja, put
razvoja, ovekovu sudbinu i izbor, osloboenje od materijalne matrice, razvoj do tada nesluenih spiritualnih snaga, savrenu psihiku evoluciju. Zamiljen je kao borilaki sistem jer e priglupi i ogranieni pojedinci uvek eleti
da se bore, pa e u tom cilju vebati karate, dok e oni koji su produhovljeni,
mudri i plemeniti osetiti njegovu spiritualnu poruku i zov dubina spoznaje, i
poi e putem napretka u psihikoj evoluciji.
Analogija sa tarotom je oigledna.
Po toj teoriji, karate(do) ne moe nikada da nestane, niti da se izgubi
uvek e biti pojedinaca koji e da ga koriste i tumae kao borilaki sistem, ali
i pojedinaca koji e da razumeju njegovu sutinu, koji e da postanu njegove
sluge i svetenici, da bi postali gospodari svog ivota i gospodari sudbine.
Predvieno je da sve to je karate(do), predstavlja savrenstvo i da omoguava
da se oseti spirit odnosno ideja. Karate moe da bude veban kao spoljanji,
borilaki sistem koji je funkcionalno operativan, da bi se omoguilo njegovo
prenoenje od strane onih koji ne poznaju sve njegove potencijalne dubine, ali
i kao hermetiki, iracionalno-spoznajni sistem psihikog razvoja i ekspanzije.
Karate-do je zamiljen da se veba kao spiritualna umetnost. U njoj, za
razliku od isto borilakih sistema, uenik u toku prakse prolazi i doivljava
razliita mentalna stanja: koncentraciju, ekspanziju svesti, doivljaje ija je
priroda slina halucinogenoj, meditativne uvide, transcendentalna stanja, stanja gubljenja forme ega, nadsvesnu ekstazu i doivljaj beskonanosti... da pomenemo samo neka od osnovnih. Tu pripadaju i ritualna i meditativna praksa,
130
najbolje ilustruje ovde pomenuta analogija izmeu tarota i karate(do)a. Ne tvrdim da izmeu tarota i hermetikog karate(do)a nema odreenih, ak i upadljivih slinosti. Svakome ko poznaje ovu grau, to je jasno. Ali, poto bi ovo
predstavljalo nekakav uvod u komparativne studije tarota i karate(do)a i, konsekventno, zapadne i istone hermetike tradicije, i predstavlja prvenstveno
spekulativno pitanje, zadrau se na do sada reenom.
Prethodni redovi predstavljaju samo kratak prikaz jedne teorije, nipoto praksu karate(do)a. Postoje ak i teoretiari hermetikog karate(do)a koji
se, delimino ili u potpunosti, ne slau sa njom, niti sa ovakvim nainom prezentovanja teorijske osnove karate-sistema. Odluio sam se da prezentujem
(prvu) teoriju jer je poznata i kod nas, u odreenim krugovima, ali uz mnoge
neistine, proizvoljnosti, nerazumevanja i dopune koje su rezultat kreativnog dejstva njenih poznavalaca, dok ozbiljnijeg ili strunijeg pristupa ili
pokuaja objanjenja nema, pa se prethodni redovi mogu shvatiti i kao moj
skromni doprinos objanjenju ovog fenomena.
Pametan ovek zna da kae: ne znam.
(Ajntajn)
132
KARATE-WASA
Termin karate-wasa shvaen u svom optem znaenju predstavlja skup
svih pojedinanih elemenata (ili karate-tehnika u uem smislu), i predstavlja
deo Gokataken-a*. Jasno je da je karate-wasa samo jedan deo kompleksnog i
kompletnog karate-praksisa, mada ona u savremenom svetu karatea tei da
zauzme dominantnu ulogu (barem) u smislu obima vremena i panje koja joj
se posveuje u svakodnevnom radu, a to je sigurno odraz laicizacije, simplifikacije i, ako ve valja izneti i vrednosni sud, banalizacije nadasve kompleksne i izuzetno prostrane i sveobuhvatne strukture tkiva fenomena karatea.
U svom uem znaenju, u kojem se u argonu karate-jezika najee upotrebljava, termin karate-wasa podrazumeva jedan element karate-wasa
(shvaene u irem znaenju), to znai singularnu jedinicu koja obuhvata celokupni tok izvoenja ukljuujui, naravno, i pratee i nadograujue elemente i, ovako koncipirana, prvenstveno ukazuje na fiziku dimenziju
elemenata karate-wasa, to bi iole ozbiljnija analiza ustrojstva elemenata karatea posmatrala kao nedoslednu i neopravdanu, iole ozbiljnijeg smisla lienu
redukciju.
Meutim, za put uenja, prihvatanja i usavravanja karatea i, konano, postizanje i dostizanje odnosa koegzistencije i ostvarenje stanja paralelnog toka
sa karateom, to je jedan o autentinih ciljeva vebanja karatea, neophodno je
svakodnevno dolaziti u dodir sa svim pluralitetom karate-wasa, koja predstavlja stepenice kojima se sledbenik uspinje na Putu Karate-doa; on mora da
stane na svaki stepenik da bi se sledei pojavio, dok ostale stepenice ostaju iza
njega; one su ispunile svoju svrhu i, naizgled, funkcionalna upotreba im je
iscrpljena.
Meutim, svaka karate-tehnika predstavlja gotovo nepregledno prostrano polje znaenja, unikatna je po svojoj sutini, a njena smislena komponenta je za um pojedinca neiscrpiva, jer ga transcendira prvenstveno svojom
apsolutnom, metasimbolikom i metanoetikom dimenzijom.
Tako, karate poznaje veliki broj tehnika, koji se u klasici karatea meri
stotinama ili hiljadama (to zavisi od kole), gde se javljaju varijeteti, suptilne
nijanse i razlike, specifina tumaenja, minijaturne energetske varijacije...
133
tako da postoji gotovo bezbrojni niz mogunosti, ije saznanje nije predmet
prvenstveno najlucidnijih i do maksimuma iracionaliziranih komponenti dubokih i arhainih struktura (ljudskog) duha.
Karate-tehnika prezentuje pojavne oblike simbolike, filosofske, psiholoke, gnoseoloke, hermetiko-okultne, magijske (ali i metafilosofske, metanoetike, metasimbolike...) dimenzije u okviru imanentnog u odnosu na
sopstveni telos. Nasuprot tome, autohtone i ontike dimenzije karate-tehnike,
ukoliko prihvatimo mogunost ontikog pristupa tako sekularizovanom fenomenu kao to je to (pojedinana) karate-tehnika, a na emu bi ortodoksna
teorija karatea insistirala, duni smo da razjasnimo barem osnovno pitanje
mogunosti saznanja ontos-a karate-tehnike, za koji put najeminentniji autoriteti klasike karatea decidiraju dubinsko-psiholoki uvid kao, pre svega,
iracionalni gnostiki metod meta-umovanja koji korespondira sa (heteroloki
determinisanim) bitkom karate-tehnika.
Semantiki polimorfna dimenzija svake pojedine tehnike odreuje tu
tehniku kao novum specificum, i iz tog razloga autoriteti u domenu tradicionalog karatea pristupaju tehnici samo prividno dihotomno: oni posveuju godine, pa i decenije, usavravaju jedne tehnike, jedne kate, od kojih svaka
predstavlja autentini izvor suptilnih varijeteta svake pojedine karate-tehnike,
ali vebaju i veliki broj tehnika i njihovih verzija, prvenstveno se (opet)
obraajui katama kao idealnim i savrenom obrascu kanonizovanih karatewasa. Meutim, krug znanja se ponovo otvara i ponovo zatvara: prolazei ceo
ciklus saznanja, poev od najjednostavnijih, pa preko vrlo sloenih tehnika i
suptilnih varijanti, i nakon pet, est, sedam ili vie decenija svakodnevnog vebanja, drevni uitelji se vraaju na elementarne tehnike, ali ovog puta u
proivljenoj verziji, u autohtonom tumaenju, nakon savrenstva polivalentne ekspresije punog pluraliteta karate-wasa.
Izreka drevnih uitelja kae da tehnika ne slui za to da bi se iko ikada
borio sa drugim ljudskim biem, ve da se poraze sopstvene slabosti, strasti,
egoizam, strahovi i neopravdane sumnje, u neprestanoj borbi sa njima, gde
karate-wasa predstavlja samo put, ili Put.
Deklarativni izum, karate-sport, dobrim delom je redukovao i simplifikovao tehniku koja je u upotrebi, istiui kao nebulozni kriterijum izbora
odabir tehnika iz vie stilova i upotrebljivost u sportskoj borbi.
Ideja odbira iz vie stilova odaje vulgarni laicizam, jer je iole upuenijem
pojedincu jasno da je ljudski vek prekratak da bi se upoznale i usavile tehnike, kate i ostala vebanja jednog jedinog, izabranog, svog stila. Pojedinac
koji bi pokuao da proba vebanje vie stilova, neminovno bi dospeo u situaciju da neznanjem pokriva neznanje, i to iz najprostijeg razloga to su za
asimilaciju principa karate-wasa (i to osnovnih) u okviru jednog stila potrebne decenije. Pored apsolutne vremenske barijere, istovremeno ili sukcesivno
uenje principa tehnike vie stilova bi dovelo do toga da se oni sukobljavaju
jedan sa drugim, da rue efekat uenja, te bi rezultat bio jadan, a pojedinac koji
bi pokuao da kalemi tehniku vie stilova jednu na drugu, bio bi dostojan
saaljenja.
134
maenje karatea predstavlja klasini i vrlo vidljivi oblik kia u domenu fenomenologije karate-kulture, za kojega imaju afiniteta prvenstveno pojedinci
bez sposobnosti da razlue autentinu vrednost od nametljive nevrednosti ili
kvazi-vrednosti, ili pojedinci bez pameti, bez moralne vrstine i karakterne
snage da ne samo uvide, ve i afirmiu istinu u karateu ili Istinu Karatea: Duh,
Ideju, Uvid... kao konstitutivne elemente stvarnosti karatea, koji egzistiraju
skoro pet hiljada godina.***
Meutim, kako rak-rana savremene kulture ki, svojom pojavom, ali
i nameuom dimenzijom vri snanu ekspanziju, zamagljujui autentine
vrednosti umetnosti i kulture, ni fenomen karate nije nipoto imun na ovu pojavu koja preti da ugui trake preostale ozbiljnosti u tumaenju i poimanju
karatea u punom pluralitetu i polimorfnosti skupa njegovih dimenzija i aspekata, gde sport-karate sigurno nije najtemeljitiji i najbanalniji vid kia u
okviru (odnosno: izvan okvira) autentinog karatea, ve su to, sui generis, gotovo svi savremeni karatei, a esto i borilaki, takmiarski i kompetitivni elemenat u okviru savremene vetine, kao i verzije i pravci kao to su
full-contact ili kung-fu. Sila, krv, nasilje i niske strasti na cirkuskim atrakcijama, gde se manipulie karate u korist punih depova menadera bez morala,
a sa velikim novanim apetitima, kao i nizak nivo kvaliteta uenja i vebanja,
raznorodni izvori uenja uz prisustvo mnotva snagatora, neznalica i lovaca
u mutnom, uz postojanje velikog broja organizacija svih nivoa (paralelnih),
separiranih pojedinaca, kao i neujednaen i vrlo raznolik sistem sticanja zvanja, neregulisana normativno-pravna regulativa i gotovo apriorno nepridravanje nepisanih etikih pravila i pisanih odredbi... karakteriu savremenu
scenu karatea u svetu.
*Gokataken je skup svih grupa vebanja jedne kole ili jednog stila karatea, gde na umu
imamo i ritualna, meditativna, medicinska, filosofsko-psiholoka i druga vebanja koja ine praksis klasinog karate(do)a.
** Vidi dr Aleksandar De Majo: TEORIJA KARATEA (udbenik za kolovanje i obrazovanje trenerskog kadra), Novi Sad,1980.
*** Prvi poeci ili prapoeci vetine karatea datiraju iz doba drugog od trojice legendarnih careva u drevnoj Kini, Huang Ti-a (uti Imperator), i datuju se na (oko) 2.794.god pre nove
er. Za tvorca karatea u njegovom formalno-ortodoksnom obliku, u formi kate koja se danas naziva
Sanchin i ouvana je prvenstveno u okinavljanskom karateu, smatra se indijski kaluer budistike
religije Bodhidharma (5.v.n.e.).
136
OD ESTETSKOG KA ESTETIKOM
(U KARATEU)
Ogromna veina sledbenika karatea, koje bismo, po mnogim pozitivnim odlikama, slobodno mogli da uvrstimo u poznavaoce, mogu da, u okvirima svog perceptivnog znanja i dometima bilo razumske, bilo umske
percepcije, steknu uvid i spoznaju prvenstveno, to se neretko svodi i na jedino, pojavnu dimenziju karatea. To, laicistiki determinisanom uvidu, znai
tehniko-manifestnu ili lino-ekspresivnu dimenziju (pre svega) karate-tehnike kao odraza ili izraza kvaliteta koji je u funkciji linosti, sledbenika koji
se bavi praksom karate-wasa.
Ovo vodi uvidu u prvenstveno estetsku dimenziju karate-tehnike. Kaemo karate-tehnike, iz razloga to je pojam estetske dimenzije karatea nezamisliv utoliko to ovde estetsko poimamo prvenstveno u funkciji dva vida
miljenja/tumaenja, na koja emo se koncentrisati u toku daljeg izlaganja:
grki pojam aisthesis poimamo u datom sluaju kao osetljivost ili osetilnost,
odnosno, u proirenom znaenju, mogunost percepcije regulisanog, na putu
da bude oseano (i doivljeno), ulno orijentisanog to, imanentno, podrazumeva pojam lepog, koji e biti bazini pojam drugog vida poimanja, a to je
estetsko kao pridev izveden od nauke o lepom ili miljenja o lepom. Jasno je
da ovako koncipirani pojam lepog podrazumeva objekat ili predmet koji se tumai i vrednuje lepim (u datom sluaju: karate-tehnika, odnosno nain i forma
njenog izvoenja), posmatraa, stvarnog ili imaginarnog, na kome je da vrednuje prethodni objekat kao identian sa okvirnim pojmom lepog (u datom
sluaju to su spoljanji posmatrai ili ak izvoa sam), kao i sam in vrednovanja, procenjivanja, verifikovanja u estetskom smislu. U datom sluaju to
je, pre svega, profesionalno-struni in vrednovanja, ali se moe odnositi i na
nierazredne forme doivljaja lepog, pravilnog, slikovitog, upeatljivog,
ekspresivnog... i kod manje upuenog posmatraa.
Postavlja se pitanje ta je to estetsko u domenu karate-tehnike. Kao
to sam ve napomenuo, to je njena pojavno-ekspresivna dimenzija, to bi
137
prevazilazilo pojam spoljanji izgled. Svaka pojedina karate-tehnika, posmatrana u toku izvoenja od poetka do zavretka, podrazumeva odreenu
zakonomernu pravilnost i usklaena je (a u poslednjem veku i naglaeno geometrizovana) po toku izvoenja: ona obuhvata i opisuje krug, krst, polukrug,
luk (pravilan), pravu liniju, simetrinu parabolu... Svaka pojedina tehnika je
energetski izbalansirana, tako da sam pokret deluje impresivnije (na posmatraa), sa pravilnou u smislu podjednake energetske zastupljenosti, nagle,
ali identine i pravilne energetske emisije i ritmikog kretanja energetskog
napona sa znatnijim rasponom (to je karakteristino za savremeni karate). Izvoenje karate-tehnike poznaje savrenstvo prostornog rasporeda, pre svega
u smislu unutarnje simetrije, ali i usaglaavanja sa osnovnim linijama i ravnima ovekovog tela: tehnike se izvode u (tano i precizno odreenu) srednju liniju, ili do granine linije tela, ili prostorno, do usaglaavanja sa
poloajem celog tela, izvode se u taku (tano odreenu) gornje, srednje ili
donje regije, obino centralnog poretka i pravilne i odreene udaljenosti od
tela. Svaki stav karate-tehnike je energetski apsolutno izbalansiran, estetski
dopadljiv u smislu to mu je pravilnost zakonomerna: taan poloaj stopala
na podlozi i odnos izmeu stopala, poloaj nogu, a naroito kolena, u odnosu
na stopala i trup, poloaj tela apsolutno je usaglaen sa osnovom stava (koju
najee odreuje poloaj nogu) i prati strogo odreeni poloaj ruku, koji po
linijskom, ravanskom i prostornom rasporedu, mora da bude usaglaen sa
kompozicijom celog stava.
Nain izvoenja pojedinane tehnike je gladak, mek, sa dinaminom
zavrnicom, predstavlja sinhronu akciju celog tela, gde svi delovi tela vre
meusobno dopunjavajue i usaglaeno kretanje, tako da je formalna korektnost prvi osnov za kvalitetniji energetski raspored. Prostorni raspored izvoenja (iste) tehnike odgovara strogo odreenom linijskom ili krunom
kretanju, simetrinom u prostornom smislu, put nazad zakonomerno koliko i
put napred, sa identinim prostornim rasporedom sa obe strane.
Posebno kvalitetan estetski doivljaj predstavljaju kate, jer su asimilovale strogu i rigoroznu pravilnost. Embusen1 svih karateu poznatih kata je prostorno pravilan i podreen je pravilnosti u smislu osne ili centralne simetrije:
to je ili prava linija, krug podjednako energetski optereen na svim takama,
ili je u obliku slova H, ili pak T, gde je oigledna njihova pravilnost i zakonomernost, ili su to, pak, sloeniji prostorni oblici, koji uvek i dosledno potuju prostornu simetriju i pravilan, to neretko znai i identian ili uzajamno
suprotan, ali upotpunjujui raspored elemenata. Sve pojedinane tehnike u pojedinoj kati podleu strogoj pravilnosti i savrenog su poretka to se tie izbora, mesta u kati, uloge, prateeg kretanja, ritma, toka izvoenja... To se u
jednostavnijim katama manifestuje kao isti broj tehnika izvedenih u oba smera
istog pravca, sa istim energetskim potencijalom, sa adekvatnim kretanjem i
istovrsnim promenama (osnovnog) stava. Sloenije i naprednije kate uvode
prvenstveno strogu pravilnost energetskog ustrojstva i energetskog toka sloenije postavke rasporeda, kao i konciznija i sloenija kretanja, pravilne pro138
ona moguna, a koji bi pred fenomenoloki pred-odreenu svest upitnog subjekta premisivno postulirao: tvorevine karate-umetnosti postoje kako su one
mogune... sa gotovo nesluenim mogunostima daljeg nastavka promiljanja ove premise.
Takoe se postavlja pitanje smislene opravdanosti i utemeljenosti estetikog vienja (umetnosti) karatea, pri emu bi valjalo navesti rei N. Hartmanna5: ... estetika (...) se ne pie ni za tvorca ni za posmatraa lepog, ve
jedino i iskljuivo za mislioca, kome delanje i dranje one dvojice
predstavlja zagonetku ... te ovaj prilog nauci o karateu i teoriji karatea valja
shvatiti prvenstveno kao obavezu autora da se izrekne istina: istina kao rezultat promiljanja i prouavanja karatea, naroito ako se uzme u obzir inovatorska dimenzija iznetih postulata.
144
ELEMENTI KARATE-WASA
Svestan sam nemogunosti, ili barem znatne ogranienosti literarnog
pristupa u postupku prezentovanja suptilnijih elemenata svake pojedine tehnike: bussin, buji, toka pokreta, rasporeda energije i energetskog balansa,
oseaja za tehniku... koji, i pod rukovodstvom eruditivnog uitelja, predstavljaju prvenstveno predmet iskustveno-doivljajnog u v i d a, apsolutno
individualno determinisanog, te je, u pisanoj formi, mogue dati samo nagovetaje i uputstva o ovim elementima. Nasuprot tome, konstitutivni elementi
svake karate-wasa pripadaju domenu individualnog karate-iskustva i individualne karate-prakse, korespondirajui znatnim delom sa dubljim, to e rei
nesvesnim strukturama individuuma koji je u interaktivnom odnosu sa entitetom karatea.
Ortodoksna karate-wasa se moe analizirati analogno metodolokom
postupku gradacije kao bazina tehnika (Kihon) i napredna tehnika, pri emu
su ove deskriptivne odrednice prvenstveno radne a ne klasifikatorne.
Bazina tehnika, ili Kihon, predstavlja azbuku karatea, odnosno otvoreni skup tehnika koje se prezentuju uenicima u toku prvih godina vebanja ili u toku prve decenije vebanja, to zavisi od instruktora ili uitelja koji
poduava tehniku i od njegove erudicije. Osnovne odlike ovih tehnika su:
strogo pridravanje formalnih kanona izvoenja, uz odsustvo i najmanje improvizacije; elementarnost i jednostavnost tehnikih jedinica koje se prezentuju; vrlo stroga i dosledna kanonizacija samih tehnika u odnosu izmeu
samih tehnika, u odnosu elementarnih tehnika bazalni stav, odnosu pojedinih lanova u kombinaciji, kao i upotreba jednostavnijih kata.
Napredna tehnika obuhvata izuzetno iroku oblast, pre svega, izvoenje
sloenijih tehnika, njihovih vielanih i kompleksnijih kombinacija, upotrebu
veeg broja precizno energetski izbalansiranih stavova, korienje preteno
mentalnih principa izvoenja kao opozita fizikim (protivljenje sili tee, negacija principa sinhronog izvoenja, negacija koncentracije fizike snage,
145
oseaj, doivljaj i, kasnije, kontrola ki-a pri izvoenju tehnike, mentalni energetski uvid u svaku tehniku, izgradnja individualnog oseaja za svaku tehniku i doivljaja svake pojedine tehnike...).
Naprednoj tehnici bi pripadale suptilne nijanse, varijeteti, rafinirane
distinkcije, suptilne i precizne nijanse, kao i, to je vrlo vano u izgradnji napredne tehnike, bogatstvo i pluralitet kata, njihovih verzija, poznavanje njihovog toka i smisla, razlikovanje istovetnih ili istovrsnih elemenata od kate
do kate ili u razliitim poloajima u samoj kati...
Napredna tehnika obuhvata, na svom poetnom nivou, i gotovo sve elemente bazine tehnike izvedene uz naprednije, to najee znai suptilnije
principe, u specifinoj verziji ili kao sistem razliitih tumaenja u toku izvoenja, poimanja ili kombinovanja... to sve svedoi da napredna tehnika
predstavlja otvoreni skup za iju barem osnovnu asimilaciju valja utroiti
barem pet ili est decenija svakodnevnog rada, ali je, na principijelnom nivou,
negirana mogunost da se taj skup sopstvenim praksisom kompletno obuhvati, jer je za tako neto jedan ivot sledbenika karatea ipak prekratak.
Jedna prvenstveno normativno-radna podela karate-wasa koja bazira
na metodolokom sistemu rangiranja u savremenom karateu bi obuhvatila tri
kategorije: poetniku, ueniku i majstorsku tehniku.
Poetnika tehnika bi obuhvatala jedan ui skup bazinih elemenata za
ije se fizike osnove pretpostavlja da ih uenik asimiluje u toku karate-kole
ili karate-teaja, koji traju nekoliko meseci, da bi se, barem u elementarnom
vidu, osposobio da prati tok i proces uenja karate-tehnike. Poetnika tehnika je kanonizovana po izboru osnovnih elemenata, stavova i tehnika u
njima, a obuhvata i elementarna znanja o osnovnim principima ponaanja i
vladanja u domenu karate-prakse, i elementarna tehniko-struna saznanja neposredno vezana za aktivno vebanje karatea.
Ueniki nivo poinje po uspeno zavrenoj karate-koli ili zavrenom
karate-teaju, odnosno po sticanju zvanja 5. Kyu. Ovo je viegodinji period
permanentnog vebanja, gde se pretpostavlja da uenik asimiluje dosta irok
obim tehnika, odnosno uenikih tehnika, elemenata tehnike u sprezi sa stavovima, tehnike u osnovnim kretanjima, barem desetak ili petnaestak kata,
elemente kumitea...
Uenika tehnika je, pored svoje obimnosti, strogo kanonizovana po
metodolokom rasporedu i redosledu prezentovanja, s tim da se naredni, sloeniji elementi ne usvajaju, dok svi prethodni nisu u punoj formi savladani i
asimilovani kao deo rutine u svakodnevnoj praksi, to pogotovo vai kada se
na umu ima redosled prouavanja kata.
Majstorska tehnika podrazumeva ne samo iri spektar tehnika i kata, i
napredniji kvalitetniji nivo izvoenja, ve i odreenu zrelost tehnike, da se laicistiki izrazimo, tehnika mora da odlei, i to godinama, da bi poela da se
iskazuje u svojoj vrednosti, da bi individuacija svake pojedine tehnike poela
da se pomalja.
146
Ono to razlikuje majstorsku tehniku od uenike tehnike je prvenstveno stepen usvojenosti i rutine, poznavanje i praktikovanje nijansi i suptilnijih razlika, poznavanje tumaenja tehnike, pluralitet kimea, doivljaj ki-a
tehnike, izgradnja toka pokreta i poetni uvid u energetski balans, stabilna i
osetljiva forma... kao put negacije fizikih elemenata (to se kod povrnijih
sledbenika na uenikom nivou svodi na elemente fizike snage i brzine), uz
istovremeno kretanja put sekularizacije forme i principa izvoenja, a u funkciji poimanja i unutarnjeg oseaja za svaku pojedinu tehniku.
Konano, majstorska tehnika obuhvata, tokom evolutivnog progredirajueg razvoja, i poznavanje ne samo toka izvoenja, ve i unutarnjih imanentnih principa vie desetina (majstorskih kata).
Postoje tri osnovna tumaenja svake pojedine tehnike (u uem smislu)
koja vode poreklo iz klasike karatea: taiso, keiko i renshu.
Taiso znai izvesti tehniku bez tehnike i, dosta se esto, ali neopravdano, poistoveuje sa pripremnim vebanjem. Tano je to da taiso ima najmanje fizikih premisa pri izvoenju, da je upotreba (ne samo fizike) snage
i brzine redukovana, tehnika u taiso verziji izvoenja izgleda spoljanjem posmatrau laka, beznaporna, deenergizovana, osloboena linosti onoga ko je
izvodi. Kvalitetni taiso je umetnost u izvoenju karate-tehnike, i nedoueni
sledbenici nikada ne mogu da oslobode svoju tehniku od elementarnih fizikih principa, a da ona pri tome zadri ekspresivnost i, to je metodoloki
karakteristino, tok pokreta i buji (beznapornu prirodu izvoenja).
Keiko predstavlja odreenu vrstu idejne suprotnosti u odnosu na taiso,
jer je tu sledbenik ceo u tehnici. Keiko podrazumeva maksimalni mentalni
i fiziki napor udubljivanja, saivljavanja i poistoveenja sa parcijalnom tehnikom. Kod neukijih sledbenika keiko-verzija izvoenja izgleda teko i zavreno. Kvalitetno keiko-izvoenje podrazumeva prevladavanje fizike
snage, fizike brzine, prevladavanje maksimalno snanog (miino proizvedenog) kimea, a bazira na potpuno izgraenoj i do nivoa unutranje rutine dovedenoj formi izvoenja svih konstitutivnih elemenata tehnike. Izvoenje
keiko-verzije tehnike je, kao po pravilu, praeno izmenjenim stanjem svesti u
smislu maksimalne koncentracije na svaki pojedini elemenat tehike, ali i na
tehniku kao kompleksnu, prevazilazeu celinu u odosu na njene konstitutivne
elemente.
Renshu-verzija izvoenja tehnike se bazira, u svom elementarnom
obliku, na buji i busshin. Buji klasika karatea definie kao beznapornu prirodu izvoenja odnosno negaciju principa svesnog i voljnog napora pri izvoenju, uz slobodu i neometanost nesvesnih struktura da kreiraju svaku
pojedinanu tehniku. U okinavljanskoj terminologiji klasinog karate-doa,
buji se pojmovno odreuje kao beznaporna priroda fenomena. Bussin je
simbolika sutina ili iracionalna poruka koja je imanentna tehnici, i predstavlja predmet prvenstveno meditativnog uvida. Tako, pojedine tehnike ne
samo da govore simbolikim jezikom, ve svojim sopstvom ukazuju (na primer) na cikluse i tok ivota i smrti, krunu prirodu i sutinu emanacije feno147
Ritualna tehnika
Klasini karate je prvenstveno ritualna umetnost i ritualna vetina koja,
u svom tradicionalnom obliku, obuhvata ritual kao religiozno-mistini in;
kao element hermetiko-okultne prakse; kao kompleksni obred u sinkretikoj
formi, kao naslee iz arhaine svesti pripadnika primitivne zajednice; ritual
kao proces ili kao in metamimetike kreacije ili kreativne geneze; ritual kao
model ponaanja i pravila ophoenja; ritual u smislu institucionalizovanih ver148
skih inova (analogno npr. hrianskom opelu); ritualnu praksu kata kao semantiki polivalentnih i morfoloki pluralitetnih entiteta; konano, ezoterine
rituale i rituale specifine, prvenstveno singularne namene: inicijatike rituale,
promotorne rituale...
U savremenom svetu karatea u neazijskim zemljama je od ritualne prakse ostala gotovo iskljuivo ceremonijalna tehnika (rei, seiza...), koja je
uproena u svetu karate-vetine. Pokuaj da se ritualno-ceremonijalni elementi u vidu poklona i izraavanju etikecije, koji predstavljaju prvenstveno
karate-kulturu i pravila kulturnog ophoenja u domenu vetine... negiraju i
zamene npr. sportskim (sportski pozdrav...) posmatramo kao element prodora kierske svesti u karate-praksu i kierskog, to znai primarno lanog i
banalnog odnosa prema karate-stvarnosti, to jedino moemo da registrujemo/razumemo kao ki-elemente u strukturi fenomenologije karate-kulture.
Pripremna tehnika
Pripremna tehnika (ili kalistenika) je grupa tehnika imanentnih uoj
strukturi tehnika namenjenih svakodnevnoj praksi u okviru (prvenstveno)
grupnog vebanja i, kao to se iz naziva moe jasno odrediti ima za cilj utilitarni, neposredni in: pripremu za osnovni, centralni deo vebanja.
Postoje dve osnovne grupe pripremnih tehnika: jednu ine vebe koje
su izvan polja ue karate-tehnike i ne moraju da pripadaju samo karate-tehnici (u uem smislu), ali su nain izvoenja i tumaenja specifini i u potpunosti podreeni principima karate-tehnke, dok druga grupa pripremnih tehnika
obuhvata samu karate-tehniku izvedenu na nain pripreme za rad: tehnike
imaju manju amplitudu pokreta, redukovan intenzitet izvoenja, smanjenu frekvenciju ponavljanja ( u odnosu na klasinu)...
Dachi
Opisno tumaenje ovog pojma bi bilo stav ili poloaj tela, mada smo
svesni ogranienja ovakvog tumaenja.
Dachi karatea vode poreklo iz drugih arhainih sistema drevnih dalekoistonih civilizacija, a ponajvie slinosti, barem u svom fiziko-pojavnom
vidu, pokazuju sa asanama ranih yoga-sistema (naroito sa asanama Hathayoge) i poloajima na tantristikim bareljefima i skulpturama ranoindijske
prostorne umetnosti i arhitekture.
Dachi predstavlja osnovni kanon, aksiom karate-tehnike, i podrazumeva savreni, idealni energetski raspored, precizan i do ustrojstva idealnog
doveden energetski balans. Dachi predstavlja mirovanje u dinamici i dinamiku
u mirovanju. Pored funkcije u karate-tehnici u uem smislu, ima i medicinsku
funkciju u smislu usaglaavanja toka energije sa idealnim tokom energije.
149
Kamae
Za razliku od dachi, kamae je karakteristian prvenstveno za martial
arts, i mogao bi se opisno definisati kao poloaj ili stav celog tela, gde je
preutni naglasak na poloaju gornjih ekstremiteta. Kamae uvek predstavlja
nadogradnju na neki (osnovni) dachi, sa kojim gradi simbiotiku celinu.
Kamae poznaje obimnu polimorfnost oblika, dok mu je funkcija specifina upotreba u karate-wasa, u smislu poetnog poloaja. Kate ne poznaju
kamae (dok predstavljaju pravi rudnik razuenih oblika i vidova dachi).
U domaoj terminologiji se sree banalizovani naziv: gard, nastao po
laicistikoj vizuelnoj analogiji.
Te-wasa
Analitika odrednica ove grupe tehnika bi ih shvatila kao grupu tehnika
gde se energija u zavrnoj fazi koncentrie i emituje na nekoj od povrina
ruku, i gde je dominantan pokret ruke ili ruku. U domaoj simplifikovanoj terminologiji se ovo naziva runa tehnika kao prvenstveno konvencionalni termin, jer je jasno da se nijedna karate-tehnika ne izvodi samo rukom (ili
rukama) ili nekim drugim delom tela.
Ovu grupu tehnika su formirali drevni sistemi prvobitnog karate(do)a.
Do savrenstva su je dovele kole June Kine, i one su, kasnije, asimilovane
u japanski karate, pa se u savremenom karateu javljaju kao brojano najmasovnija grupa tehnika.
Sklon sam da smatram da se nivo kvaliteta i majstorstva u domenu karate-tehnike ogleda prvenstveno u kvalitetu izvoenja te-wasa.
Te-wasa obuhvata tri (obimne) podgrupe, koje imaju rang (barem) samostalne grupe karate-tehnika:
Uke-wasa
Odomaeni termin je tehnika blokiranja, verovatno nastao iz razloga
to ove tehnike imaju u borilakoj funkciji defanzivnu, odbrambenu, blokirajuu namenu. Predstavljaju obiman skup tehnika sa obiljem varijanti i mo150
daliteta.
Uchi-wasa
Ovoj grupi tehnika je, i pored najbolje volje, u smislu uoptavanja, nemogue tano odrediti opisni prevod.
Tehnike iz ove grupe su, kao po pravilu, nastale po analogiji sa svetom
fenomena koji je okruivao prve karate-praktiare drevnih dalekoistonih kultura, o emu najbolje svedoe njihovi nazivi: Gavranovo Krilo, Medvea
apa, Malj... gde je veina naziva nastalo po ugledu na ivotinje, mada je ta
analogija dosta kompleksna (npr. Majmun Ispija au Belog Vina...).
Uchi-wasa je pretrpela neopravdano veliku redukciju, s obzirom na zaista minimalne praktine vrednosti u kompetitivno-takmiarskom domenu,
dok veliki broj ovih tehnika neguju, klasifikuju i kanonizuju kate, pa je ova
grupa tehnika zastupljena sa iznenaujue velikim brojem reprezentanata u
savremenom karateu.
Zuki-wasa
Zuki-wasa je ua grupa tehnika gde se energija koncentrie i emituje na
predelu prva dva zgloba zatvorene pesnice (seiken) i, za razliku od prethodne
dve grupe, koje u ortodoksnoj verziji poznaju obilje povrina na kojima se
emituje energija i gde se veina tehnika izvodi otvorenom rukom, ovde su
ake konstantno skupljene u pesnice.
Iz tog razloga je ovo, sui generis, dosta uska grupa tehnika, ali je iz nje,
proporcionalno, najvei broj tehnika uao u ui skup kumite-wasa (tehnike
borilake primene).
Po teoriji, ove tehnike koncentriu najvie energije i predstavljaju grupu
snanih tehnika.
Geri-wasa
Odomaeni termin nona tehnika je neadekvatan utoliko to se ovde
energija koncentrie i emituje na nekoj od povrina nogu. Ova grupa tehnika
vodi poreklo iz severnih kineskih stilova, odakle je transponovana u okinavljanski, kasnije u japanski i, konsekventno, svetski karate, ali je po svom
obimu manja od te-wasa. U ovom veku su inovatori razraivali verzije i preureivali arhaine forme geri-wasa, tako da danas ipak postoji odreeni skup
ovih tehnika.
Ozbiljnija tradicija karatea ne insistira na geri-wasa, to vodi poreklo
iz drevne kineske simbolike filosofeme da je zemlja izvor ivota i da na151
Osnovna geri-wasa
Najvei broj geri-wasa je obuhvaen ovom grupom, i one predstavljaju
klasiku, s tim to postoji veliki raspon u vrsti, stadijumu naprednosti i nainu
izvoenja ovih tehnika. Osnovne geri-wasa predstavljaju predmet rada na
svim nivoima u domenu karate-zvanja, s tim da se na uenikom novou prezentuju gotovo iskljuivo tehnike iz ove grupe.
Geri-uke-wasa
Za razliku od prethodnih, borilaka funkcija ovih tehnika je iskljuivo
defanzivna, uz specifinost da se one koriste za odbranu od (adekvatnih) geriwasa.
Veina tehnika iz ove grupe je neto sloenija za uvebavanje i izvoenje i imaju suptilniji tok pokreta. S obzirom da im je borilaka funkcija
prvenstveno teorijska, jer se u takmiarskoj praksi gotovo nikada ne viaju
geri-uke-wasa, a i da se kate neto ree obraaju ovoj grupi tehnika, ona predstavlja predmet vebanja tek na naprednijem nivou, dok bi mnogi praktiari
karatea zaueno podigli obrve pri pomenu geri-uke-wasa.
Tobi-wasa
Tobi-wasa predstavlja grupu tehnika sa najmanjim brojem lanova, pri
ijem izvoenju obe noge naputaju podlogu. Laicistiki termin su udarci u
skoku ili udarci u letu, oba deskriptivna ili nedovoljno obuhvatna.
Ozbiljnije karate-kole najmanje insistiraju na ovoj vrsti tehnika, ve
ih prezentuju kao elemente demonstracije ili kao specifinu tehniku.
Tobi-wasa predstavlja izvoenje neke od (osnovnih) gere-wasa u tobiverziji, s tim to postoje (jednostavnije) tehnike gde se energija koncentrie i
emituje na jednoj povrini (identino osnovnoj verziji) ili na dve (iste ili raz152
Sabaki-wasa
Osnovu dinamizma karate-wasa ini sabaki-wasa (deskriptivni termin:
tehnika kretanja), koja je vrlo specifina za karate-tehniku. Ova grupa tehnika
poznaje vrlo prostranu ravan pojedinanih oblika, i zajedno sa dachi i osnovnom tehnikom ini prvu kompleksnu trihotomiju izvoenja karate-tehnike:
sve su elementarne tehnike izvedene u nekom od dachi, u kontinuiranom nizu
ili zasebno, koji podrazumeva barem elementarnu sabaki-wasa. Karate-tehnika poznaje dosta razgranat sistem suptilnih razlika i nijansi i irok obim vrsta
i podvrsta sabaki-wasa, koji poseduju autohtone i autonomne principe izvoenja, tumaenja i kombinovanja.
Kumite-wasa
Odomaeni laiki naziv je borilaka tehnika, koji ne obuhvata puni
sadraj ovog pojma, jer on podrazumeva sve vrste tehnika koje se koriste u
vebanju sa partnerom, kao i samo vebanje sa partnerom.
Kumite-wasa se u domenu karatea razvila tek posle poetka ovog veka, pod
uticajem utilitaristikih potreba, i predstavlja inovaciju i istorijski novum u
domenu karate-wasa.
U savremenom karateu postoji irok spektar ovih tehnika kao teorijska
inovacija, inae se u praksi koristi uglavnom identina tehnika iz klasinih i
standardnih grupa karate-wasa. U kumiteu je novum jedino tumaenje, nain
upotrebe, oblik praktikovanja, ali su svi principi izvoenja identini ortodoksnoj verziji karate-wasa.
Evidentno je da borilako tumaenje karate-tehnike nije opravdano, a
nije ni argumentovano, ako se u obzir uzme makar i osnovna istorijska injenika istina, kao to je evidentno i to da e naivniji, povrniji, agresivniji, neukiji... sledbenici karatea, karate-tehniku tumaiti i kao sistem borilake
namene, bez obzira da li se radi o borbi (kompeticiji) u domenu vetine, sportskoj borbi ili nekom drugom obliku (samoodbrana...).
Kumite obuhvata vie metodoloki progredirajuih verzija i vrsta vebanja sa partnerom (bez borilakih pretenzija): sambon-kumite, ippon-kumite,
jui-ippon kuite, jiu-kumite... kao i sve elemente slobodne borbe, bez obzira na
verziju.
Kate
Umetnost kate je umetnost karatea, rekao je mudri stari majstor. Ovaj
153
bi stav mogao da bazira na uvidu u nedvosmislenu injenicu: kao potpuno autohtona i sistemski dovrena struktura, karate je nastao u vidu jedne kate. Karate je kao sistem kata prenoen tokom hiljada godina kroz dalekoistone
kulture, te je u tom obliku veban sve do poetka ovog veka, to ne samo ozbiljni i panje vredni, eruditivni tumai vetine ili umetnosti karatea potenciraju, da je puna i potpuna zrelost tehnike mogua jedino u specifikumu kata,
u polimorfnosti vidova, verzija i suptilnih nijansi, koje kata u domenu karatewasa podrazumeva.
Mnogobrojnost i razuenost oblika kompleksnog, ali i trans-jedinstvenog entiteta svake kate karatea predstavlja polje iskustva i polje saznanja,
pa sam sklon da smatram da svaka kata poseduje o n t o s u smislu primarne
nadreene strukture, i da, po reima drevnih uitelja, predstavlja sve, sve to
se moe misliti, sve to se moe saznati, sve to se moe iskusiti, sve to se
moe doiveti, sve to se moe biti...
U savremenom svetu ozbiljno shvaenog karatea sistem kata ima fundamentalnu ulogu: progres tehnike i metodologija baziraju se na progredirajuem sistemu kata; stvarno napredovanje i sticanje viih zvanja je
eliminatorno uslovljeno poznavanjem i (adekvatnim) kvalitetom izvoenja
kata; kate predstavljaju prvenstveno put uenja i asimilovanje tehnike (u uem
smislu), njenih principa i nain njene upotrebe.
Svojim imanetnim filosofskim, noetikim, simbolikim, etikim, ritualnim,
psiholokim... aspektima, kate predstavljaju transcendentalne entitete nad-objektivnog nivoa vanosti, transekspresivne idejne sisteme gotovo bezgraninih
potencijalnih nivoa znaenja i znaaja, (to najee ne poznaju povrniji sledbenici karatea)... koji im obezbeuju trajnu i apsolutnu vanost u domenu karate-wasa i karate-sistema.
Obiman skup kata pojedine kole ili pojedinog stila imaju vie podgrupa: poetnike kate, uenike kate, majstorske kate, napredne kate, ritualne
kate, ceremonijalne kate, ezoterine kate, kamerne kate, drevne i arhaine
kate...
Kokyu-wasa
Kokyu-wasa bi se mogla tumaiti kao tehnika disanja ili tehnika upotrebe i kontrole toka i ritma disanja (u domenu karate-wasa).
Obiman skup raznovrsnih i raznorodnih tehnika disanja poznaju gotovo
svi hermetiki sistemi, magijske tradicije, ezoterine prakse... poznati istoriji
civilizacije, gde kao najuzornije posmatramo tibetanski umo i ranoindijsku
yogu... odakle kokyu-wasa karatea vodi direktno i pravolinijsko poreklo.
Uvodei kontrolu nad procesom disanja i obiman skup jednostavnijih ili sloenijih vebi disanja, drevni mudraci - praktiari su usavravali fiziko i mentalno zdravlje, brzo i efikasno menjali stanja svesti, praktikovali dugotrajne
154
meditacije ili upranjavali postove, otkrivi medijum izmeu fizikih, biolokih struktura i duha ovekovog, i dostiui od strane neupuenog nesluene
visine poniranja u sopstvo, postiui filosofske uvide, jungovskim jezikom
reeno, rapidni napredak na stazi individuacije... to je posebno bilo karakteristino za budistiku i hronoloki ranije tradicije.
U originalnom karate(do)u postoje stotine razliitih vrsta kokyu-wasa,
bilo da su u dinaminom spoju sa izvoenjem tehnike (u uem smislu), bilo
kao samostalni ili ak i dominantni vid vebanja.
Karate-tehnika kao vid prakse i kao oblik aktivnosti, obavezno podrazumeva (specifino) tehniku disanja. O bilo kojoj vrsti vebanja da se radi,
ono je nezamislivo bez tehnike disanja, bez obzira na tumaenje disanja kao
prateeg elementa ili kao nosaa vrednosti tehnike.
Najpouzdaniji konzervatori kokyu-wasa su kate. U kategorizaciji kata
savremenog karatea postoji grupa kate disanja, gde je stavljen puni akcenat
na kokyu-wasa.
Bez obzira na tumaenje ili verziju karatea, vetinu, umetnost, ili sistem
samospoznaje, kokyu-wasa je fundamentalni temelj svakog izvoenja karatewasa i svakog smislenog pristupa tehnikama karatea (u uem smislu).
Meditativne tehnike
Smisao ili svrha karate-tehnike je uvid, sticanja saznanja u oblasti simboliko-iracionalne dimenzije individualnog ljudskog bia, pri emu je put ili
metod gotovo svih hermetikih, magijskih, praktino-filosofskih, ezoterinih... sistema meditativna praksa.
U domenu karate-wasa je meditativna tehnika u polju imanencije, pri
emu svaka od pojedinih tehnika predstavlja meditativnu poruku ili meditativni uvid. Kao drugi vid meditativne prakse, karate-tehnika poznaje katarziko i prosvetljujue dejstvo dugotrajne primene meditativne prakse, to je u
identitetu sa praksom karate-tehnike.
U klasici karate(do)a koriste se svakodnevne elementarne ili sloenije
meditativne tehnike, u cilju razumevanja i prihvatanja bti, sutine, punoe i
vrednosti doivljaja karate-tehnike.
Tehnika koncentracije
Koncentracija kao princip ima punu, trajnu i polimorfnu upotrebu u
domenu prakse karate-wasa. Teko bi se i jedan jedini aspekt karate-tehnike
mogao zamisliti bez koncentracije kao prateeg ili kao natkriljujueg elementa.
Koncentracija u uem smislu u domenu karate-wasa bi imala dvojaki
vid: koncentracija svesti kao konstitutivni element pri svim vrstama vebanja
i tokom karate-prakse, kao svesno-voljna ili nesvesno-ritualna komponenta
155
Tameshi-wari
Tameshi-wari u karateu je nastala po analogiji na temeshi-giri (tehniku
presecanja) u kendou, i predstavljala bi tehniku lomljenja tvrdih predmenta.
Evidentno je da ovo nije specifina vrsta tehnike, ve se koriste one karatetehnike koje koncentriu izuzetno veliku koliinu energije u maloj jedinici
vremena i na malom prostoru, to i stvara fiziki efekat probojnosti ili realizuje dinamiku snagu, to se, sa veoma heterogenim motivima, praktikuje za
lomljenje tvrdih predmeta: cigli, crepova, dasaka, tabli leda...
Bez obzira na praktinu upotrebu ovog tumaenja karate-wasa, valja
napraviti odreenu distinkciju: kada uitelj uvodi uenike u tameshi-wari
nakon godina ozbiljnog vebanja, u potpuno mirnim uslovima, bez prisustva
posmatraa, u ozbiljnoj i radnoj atmosferi, prvenstveno kao ekspresiju moi
karatea i na fizikom planu, to moe da ima i svoje metodoloko opravdanje,
mada sama ideja moi i elje za utvrivanjem statusa i potvrivanjem moi u
svetu materijalne stvarnosti, ve predstavlja izraz povrnosti, banalnijeg pristupa, odsustvo pune i trajne ozbiljnosti u domenu karatea. Meutim, autentini uitelj karatea nee insistirati na praksi tameshi-wari vie od nekoliko
puta u toku ivota, ako to uopte i ini. U svakom sluaju, uvek valja dosledno promisliti motive onoga koji se bavi, ili eli da se bavi ovom vrstom vebanja.
Sasvim je drugi sluaj sa javnom demonstracijom lomljenja gomile
dasaka, cigli iil crepova, demonstracijom za iri krug posmatraa, ili ak publiku, koja je platila ulaznice da vidi spektakl, gde se, po pravilu, radi o krajnjoj banalizaciji i vulgarizaciji plemenite uloge i vrednosti karate-tehnike, pri
emu bi ovakva praksa predstavljala in neznanja, nerazumevanja ili nedouenosti u domenu ozbiljnog i postojanog pristupa karate-tehnici.
Tehnika samoodbrane
Analogno nekim srodnim vetinama, a po direktnom ugledanju na judo
i ju-jutsu, postoji i tumaenja karate-wasa kao tehnike samoodbrane. Neretko
je sticanje samoodbrambenih sposobnosti i primarni poetni motiv za odluku
da se karate veba, nastao pod uticajem pogrenog tumaenja u domenu javnog mnenja, da su karate i srodni sistemi prvenstveno samoodbrambenosne
156
vetine.
Meutim, karate-tehnika se moe, uz izvesne adaptacije, prilagoditi i
ovoj funkciji, mada se mora priznati da se ona ne nalazi u samom vrhu funkcionalnosti sa samoodbrambene take gledita. Pojedine tehnike su, dodue,
izuzetno bliske upotrebi u samoodbrani, jer su univerzalno primenjive, a pogodne su za samoodbrambenu upotrebu i zbog odsustva upotrebe znatnije fizike snage, kod onih koji imaju potrebu za ovakvim pristupom karateu:
osobama enskog pola, deci, starijima...
Smatram apsolutno neopravdanim, da se karate-tehnika tumai kao tehnika
samoodbrane, preko mere marginalne upotrebe klasine tehnike i u ove svrhe,
mada sam sklon da smatram da je, sa stanovita efikasne samoodbrane, potrebno izuzetno mnogo napora, energije i vremena utroiti u uvebavanje karate-tehnike, i da se samoodbrambeni efekat moe postii i lakim i brim
sredstvima i metodama, dok je samoodbrambeno tumaenje karate-tehnike
uvek laicizacija i neopravdana redukcija smisla karate-wasa.
Meutim, posebne slube pojedinih zemalja (vojska, policija) koriste neke
simplifikovane tehnike iz domena karate-wasa kao sistem samoodbrane, odbrane od hladnih oruja i slino.
Specijalna vebanja
Ova grupa vebanja, po definiciji, pripada praksi vebanja karate-tehnike a nije samo tehnika karatea u uem smislu.
Specifinih vebanja, a koja ne pripadaju nekoj od pomenutih grupa,
ima u praksi karatea veliki broj, sa razliitom namenom i upotrebom. Cilj upotrebe ovih tehnika je obino podreen samom vebanju karate-tehnike: one
doprinose razvoju oseaja, suptilnosti, rafinmana u izvoenju tehnike...
Iz okinavljanskog perioda karatea je poznata itava plejada tzv. malih
oruja orua kao to su kon, bo tonfa, sai, tembe... iju su upotrebu negovali
majstori karatea kao dopunu ili razradu autohtonih principa klasine karatetehnike.
Nemogue je u okvirima knjige ak ni pomenuti sva (mogua) specijalna vebanja, a nekamo se iole studiozno baviti njima. Kao reprezentativne
valja uzeti (na primer) jedan od klasinih metoda vebanja mekog i suptilnog
toka pokreta: hodanje, a zatim i tranje po izuzetno mekom i pokvaenom
bambusovom papiru. Kada neuvebana osoba pokua da to izvede, lako povredljivi papir tanane i osetljive strukture se cepa, odajui grubost pokreta,
nedostatak pune energetske kontrole i odsustvo beznaporne prirode tehnike
kod tog pojedinca. Tek kada sledbenik uspe da brzo hoda, kree se u svim
pravcima, veba tehniku i, naroito, kate, na ovakvoj podlozi, a da je ni najmanje ne otete, zadere ili pocepa, stari uitelji su smatrali da je poloio test
i da je savladao beznapornu prirodu tehnike i stekao rafinman u oseaju za
tehniku.
U grupu specijalnih vebanja bi pripadala i sva (mnogobrojna) veba157
Ezoterina vebanja
Kada koristimo termin ezoterina obeleavajui ovu izuzetno obimnu
grupu tehnika, imamo prvenstveno na umu Gokataken karatea (jednog stila
ili kole), koji u svom, da ga tako nazovemo, tehnikom domenu, poseduje i
praktikuje irok spektar znanja koje bi prevazilazilo ono to se, u dananjem
smislu, podrazumeva pod pojmom karate-tehnika u uem smislu. Tu na umu
imamo, na primer, sistem medicinske prakse, biljnog leenja, sistem srodan
akupunkturi ili akupresiji, razgranat sistem psiholokog uticaja, astrologiju,
hiromantiju, metafiziku, mitologiju i simbolologiju... koje, kao vrlo prostrane
oblasti, bivaju protkane kroz primarnu svest karate-kulture i pogleda na svet
koji pripada karateu kao temeljnoj i sveobuhvatnoj stvarnosti, pri emu je
jasno da broj oblasti iz kojih se raa ezoterina karate-tehnika nipoto nije
iscrpljen. Svaka od ovih vrsta tehnika bi se, sa punim pravom, mogla smatrati
samostalnom grupom tehnika. Ali, s obzirom da su ove i ovakve tehnike izvan
opsega znanja i, naravno, panje, velike veine savremenih, modernih, sportskih... oblika karatea, njihova sistematizacija ima smisla samo u jednoj ozbiljnoj, obuhvatnoj klasiifikaciji.
Samo kao primer ezoterine tehnike, pomenimo regenerativne vebe,
koje su rasprostranjene u okinavljanskom karateu, a koje majstori sa dosta godina iskustva iza sebe praktikuju posle dugotrajnih napora koji su doveli do
iscrpljenja, da bi, posle samo nekoliko minuta, nastavili da i dalje vebaju, ne
samo naizgled preporoeni, ve i stvarno spremni za dalji rad, bez ikakvog vidljivog znaka prethodne iscrpljenosti, bez obnavljanja energije putem odmora,
sna, hrane, relaksacije...
Dobar primer onoga to se podrazumeva pod ezoterinim vebanjem
je katsu reanimacija ili povratak ne samo vitalnih funkcija, ve i sposobnosti za nastavak vebanja pojedincu koji je, iz bilo kojih razloga, kolabirao od
umora, u stanju je nesvesti, nemoan je da se pokrene... to je u ovom obliku
konzervirano u karateu i, sada je to opravdano rei, ostalim umetnostima, a
poznato je u japanskoj tradiciji kao shiatsu, sistem srodan akupunkturi, koji
koristi upotrebu jagodica prstiju umesto igala klasine akupunkture.
Poznavanje upravo pomenute tehnike je u neazijskim zemljama opskurno, podlono je delovanju arlatana, neznalica i lovaca u mutnom, dok veina ozbiljnih uitelja poznaje i priznaje irok spektar ezoterinih tehnika, kao
element vrhunski ozbiljne tradicije i prakse, u ovom sluaju: prakse karate158
tehnike.
Neka tvoje postignue bude veliko, to vee.
Neka tvoja nagrada bude mala, to manja.
(Konfuije)
Ako miljenje jeste tvoja sudbina,
onda asti ovu sudbinu boanskim astima,
i rtvuj njoj sve najbolje, najljubljenije...
(Fridrih Nie)
nja, odsustvo iole izgraenijeg teorijskog diskursa (ipak je ovo preozbiljan zahtev za literaturu koju promiljamo), elementarno nepoznavanje tekovina, dostignua i pravaca savremene svetske misli, banalni stil izraavanja i
argonizacija... Jer, kako protumaiti injenicu da svetska literatura, i to njen
najobimniji deo, posveuje samo po nekoliko stranica (u najboljem sluaju)
istoriji karatea, ili nadasve poleminom problemu njegove geneze? Koji to od
svetskih autoriteta (ili autoriteta) moe da kompletnije (ili uopte) progovori
o antropolokim ili socio-kulturnim momentima transformacije magijskog
rituala u element karate-tehnike? Koji od njih ima i samo postojanje ovog problema na umu i koji je od njih spreman i dovoljno znalac da se upusti u komparativno-antropoloke analize posmatranog pitanja, pa makar i uopteno ili
okvirno? Koji od svetskih autoriteta prezentuje klasifikaciju, sistematizaciju
i, konsekventno, sistematiku karate-tehnike sa njenim jasno izdiferenciranim
grupama (i podgrupama), vrstim i stabilnim kriterijumima diferenciranja i
konstituisanja grupa, uz obrazloenje i argumentovanje tog postupka? Koji je
to od svetskih autora polemisao sam sa sobom, ili o nekim spornim ili nereenim pitanjima (posedujui, u premisi, svesnost o njima), a na nivou objektivnijeg i nepristrasnog dijaloga, potkrepljenog pravim i punovanim
argumentima? Kada krenu u objanjenje, tumaenje i vrednovanje, svetski se
autoriteti pokazuju kao neznalice, arlatani, naivni i banalni tumai, koji i ne
pretpostavljaju da postoji ogroman skup tema i problema koji se postavljaju
pred intelektualnu svest i inteligentnog pojedinca - istraivaa i mislioca u karateu (i ne, naravno, samo u karateu), jer im nivo znanja i obrazovni nivo to ne
omoguavaju. Otuda mnotvo parolakih, ispraznih i kierskih povika: spoznaj samog sebe, prosvetli se, ui u sutinu tehnike, ostvarenje na nadsvesnom nivou, izgraditi duh i telo, smirivanje uma, nestanak strasti,
povratak svojoj prvobitnoj prirodi i jo mnogo toga drugog, to ne samo da
nije ni blizu nivoa viemilenijumskog nadasve kolovanog filosofiranja u tradiciji dalekoistonih kultura (to bi bio analogni referencijalni sistem), nego
deluje i smeno, banalno i naivno savremenijoj teoriji miljenja, diskurzivnom
miljenju i diferenciranom jeziku. Ovakav nivo izlaganja nije ni u blizini (na
primer)budizma, taoizma, zena... na ta bi vrhunski autoriteti borilakih vetina hteli da se nadoveu, i da istovremeno svoje neznanje i povrnost sakriju
iza znaajnih naziva ovih serioznih religijskih i filosofskih uenja. Naprotiv
to to oni nude i, to je najalosnije, u ta veruju, je proizvoljnost, izvod izvoda
u pogrenoj interpretaciji, lakrdijaki nivo, komercijalna oblanda, naivna legendaristika i smuena mistika, tehnicistiko-partikularistiki fakticitet...
Tako, samo kao primer, sreemo objanjenje (nije vana niti knjiga niti autor,
razmiljam na principijelnom nivou) da su stilovi Severne Kine bogatiji
runom tehnikom jer tamo ljudi jau (?!), pa im je runa tehnika primerenija (?!) i, samim tim, razvijenija. Budui svesan da je ovakav nain argumentovanja (?!) odavno odbaen u kulturnoj antropologiji i kulturologiji,
autor ovih redova je sebi postavio zadatak da injenicu koju posmatramo objasni, ali da pri tome, naravno, izbegne vulgarni laicizam. Ideja vodilja je bila
162
da objanjenje jedne kulturne pojave, njenog nastanka i razlog(e) za njeno opstajanje valja traiti u domenu svesti pripadnika date kulture i, poev od pretpostavljene funkcije, kretati se ka pojavnom obliku, uvek pod okriljem
strukturnih odlika datog, konkretnog tipa kulture (to je, slobodnije interpretirana, metodoloka postavka funkcionaliste Franca Boasa, a naroito strukturaliste Klod Levi-Strosa). Uvid je polazio od jedne dugotrajnije (misli se:
istorijski) filosofske postavke starokineskih prekonfuijanskih paradigmi, potekle iz perioda filosofije Elemenata, koja bi se ukratko mogla saeti i ovako:
zemlja (ili Zemlja) je izvor ivota; gubitak veze sa zemljom je gubitak veze
sa izvorom ivota*. Jednostavan, jedini mogui i verovatno jedini smislen zakljuak bi glasio: kole Severne Kine stavljaju dominantni akcenat na runu
tehniku da se ne bi gubio kontakt sa zemljom; iz tog razloga su retke none
tehnike, a izuzetno retke tehnike gde obe noge naputaju zemlju (gube kontakt sa njom) i one se vebaju samo u posebnim uslovima, sa merama predostronosti i (magijske) zatite, samo po instrukcijama uitelja, u odreeno
doba dana, meseca, godine, uz prethodnu ritualnu praksu zatite... a to svedoi o oiglednom magijskom karakteru autentinog karatea i vidljivim magijskim konotacijama ovakvog postupanja.
Ovakvih je primera literatura puna. Njihovo nabrajanje i razjanjenje
svakog pojedinanog nonsensa bio bi dugotrajan i ne uvek smislen posao, jer
nadasve prevazilazi moi jednog oveka i jednog autora; iz tog razloga,
neemo se uputati u borbu sa vetrenjaama.
II
Pred ozbiljnog i struno nastojenog autora postavlja se jedan problem,
samo naizgled sekundarnog nivoa vanosti. Analogno drugim oblastima,
oekivali bismo strunu recepciju, prikaze, kritike (u pravom znaenju tog
pojma: kritikos, kritein (grki) suenje, prosuivanje...), dijalog i ozbiljne
sagovornike, tolerantne i eruditivne. Trenutno apstrahujui svetske uslove (a
to nije nunost, ve samo metodoloka konvencija), u naoj sredini toga
nema (u karateu, naravno). Niko ne prati ionako oskudnu produkciju knjiga
iz ove oblasti prikazima po asopisima, jo se nije naao neko dovoljno obrazovan i eruditivan da se upusti u strunu kritiku literarne produkcije posveene
ovoj oblasti, nema pravog dijaloga, borbe miljenja, suprotstavljanja na principijelno-teorijskom nivou... Prisutni su samo laiki intonirane glasine, intrige,
neistine, naivna tumaenja i podmetanja... Tako, svest domae arije ne moe
da pojmi da postoji neko iole pismen i dovoljno uporan i dosledan da objavi
svoju knjigu, da prezentuje osvrt sa politeorijskih pozicija, da misli u domenu
karatea na nivou savremenijih dostignua svetske teorijske misli, da stupa i u
dijalog sa samim sobom, sa sopstvenim ocenama, procenama, vrednovanjima
i tumaenjima, da podvrgne kritici, sumnji, analizi, pa i persiflai i dekonstrukciji (gde je to potrebno) kompletnu svetsku literarnu produkciju posveenu ovoj oblasti. Duh palanke (da koristimo Konstantinoviev izraz) ne
163
III
Kako se moe i kako se, uopte, sme misliti karate, ovde i sada? Onako
kako to ini svetska, a naroito domaa literatura oigledno ne, jer je malo
ili nedovoljno pouzdanih zakljuaka, malo je inteligentnih zapaanja, malo je
potpunijih uvida; komparacije, sinteze, ogledi, eseji, istraivanja... izvan su
zone dostupnosti autora literature iz ove oblasti, a to bi bio elementarni zahtev duha vremena i miljenja epohe.
Kako obuhvatiti karate u miljenju i kako se odnositi prema i ka njemu
u domenu opteg teorijskog razmatranja?
Sporno je i polemiko pitanje geneze (ili geneza) ovog fenomena,
naina, modela i puteva transmisije pojavnih oblika i znaenjskih jedinica do
konstitucije karate(do)a kao entiteta. Valja pristupiti izradi tane, precizne,
injeniki zasnovane istorije karatea i povesti stvarnosti i jestenja ovog fenomena. Valja se upitati koja je to religijska, mistino-religijska i ezoterinomistina podloga vetine; objasniti pojavne oblike religijskog sloja i
progovoriti o konstituisanju religiozne svesti sledbenika, uenika, magova i
svetenika autentinog karatea. To se odnosi i na okultnu, hermetiku i parapshiholoku praksu, kao i na izuzetno razgranato polje psiholokog praksisa.
Valja obratiti punu panju i sprovesti istraivanje u oblasti filosofije, antropologije, kulturologije, etnologije, etike, estetike, lingvistike... karatea; u potpunosti nedostaju ak i uvodi i skice za semantiku, noetiku, semiologiju
karatea (to bi bilo znaajno za samo struktuisanje teorijske misli o karateu, s
obzirom da je on, oigledno, znakovni sistem diferenciran na kdove signala
i simbola...), to, sve zajedno, samo apostrofira neke od moguih teorijskih
vizusa, ali nipoto ne kompletira policentrino tkivo strukture promiljanja
karatea i moguih diskursa znanja i saznanja o njemu.
IV
Od autora knjiga o karateu/karate-dou se oekuje, i to s pravom, upit o
vlastitom odnoenju prema fenomenu kojega obrauje, ali i sam upit o vlastitom radu, o vlastitoj poziciji unutar literature kojom se bavi; to je primarno
dunost etikog subjekta da se permanentno kritiki, odnosno diskurzivno
(samo)ispituje i da vodi polemiki dijalog sa vlastitim znanjem, shvatanjima,
164
tumaenjima, intencijama.
Malenkost koja je autor ovih tekstova je strunjak sa najveim brojem
objavljenih knjiga iz ove oblasti u svetu i najveim brojem objavljenih strana,
to ne samo da obavezuje (da upotrebimo standardizovani autorski eufemizam) ve vodi i u rezignaciju, ali i putevima stravine odgovornosti. Ovoga
trenutka posedujem i konstituiso sam svesnost da je ovaj pristup pristup duha
vremena i epohalnog miljenja; od drugih autora se ne moemo (opravdano)
nadati da e uspeti da razumeju, prihvate i slede moje intencije, zamisli, ideje,
programe... barem su tu svoju nemogunost iskazali u dosadanjem radu. Jer,
praktini i pragmatini motivi kojima sam bio prisiljen da se neretko rukovodim, rezultirali su posebnim metodolokim postupkom izgradnje vlastitih literarnih celina (u ovoj literaturi): svaka knjiga mora da predstavlja apsolutnu
novinu, ali tako da se u njoj eksplicitira i izloi jedna ili vie tema, sa dominantim mestom u odnosu na ostali, konvencionalniji ili standardniji sadraj.
Tako neke apsolutne novine u promiljanju karatea, kao to su aspekti karatekata, od estetskog ka estetikom u karateu, karate u sredstvima masovnih komunikacija, opirniji i sveobuhvatniji istorijat karatea... dati su samo u jednoj
knjizi, i ne mogu se ponavljati iz knjige u knjigu, a to bi bio idealni zahtev
saznanja konzumenata ovakvih tekstova.
Meutim, kompletno delo ovog autora, barem ono do sada objavljeno,
intencionalno je u smislu formiranja zaokruenih polja saznanja,
gde postoji ravnotea i uzajamna uslovljenost izmeu pojedinanih sutasvenih tematskih jedinica i programskih celina, kao i kauzalna veza upita i nivoa
objanjenja, tumaenja, prezentovanja... zastupljenih u dosadanjem radu. Na
itaocu sa potpunijim teorijskim obrazovanjem i sposobnou optijih teorijskih uvida je procena i ocena o uspenosti ovakvog metodolokog postupaka
izgradnje literarnih celina i strunosti i moralne bespotednosti u argumentaciji i obrazloenjima.
Meutim, rezignantna je, ali ne i obeshrabrujua svesnost autora, da je
pred njim zadatak ije potpunije ostvarenje ne samo da znatno prevazilazi njegove moi, nego je i sasvim izvan ak i potencijalnih intencija punog i potpunog ispunjenja; i to iz razloga to se o (samo) karateu mogu napisati hiljade,
desetine, stotine hiljada stranica, a da se tema nikako ne iscrpi, niti da se promiljanje zavri. Iza jednog ostvarenog zadatka, tumaenja, objanjenja, pojavljuje se novi, i pomaljaju se nepregledni horizonti saznanja, tako da ne
samo jedan, nego ni desetine ivota jednog misleeg subjekta nisu dovoljni za
tako grandiozan i beskonaan zadatak. Postaviti sebi takav cilj znai ne razumeti prirodu karatea i prostranost polja znaenja koja su mu imanentna.
Mogue je, i neophodno je, u proporcionalnom obimu, obuhvatiti, pomenuti, apostrofirati, naglasiti... neke oblasti, teme, teze za razmiljanje, tumaenja, vrednovanja, polemike osvrte, sistemom koncentrinih krugova i
putem irenja horizonata znanja i prostora znaenja. Neostvarljiv je zadatak
da se napie karate; neophodan je zadatak da se o karateu promilja. Iz tog
razloga, potpisnik ovih redova je zapoeo obradu tema za koje, oigledno,
165
166
167
SKICA ZA PROMILJANJE
AUTENTINE GENEZE KARATEA
Uvek kada karate mislimo i tumaimo kao umetniki fenomen i umetniki praksis, a za ta postoji itav niz direktnih i indirektnih dokaza, i to istorijskih, hermeneutikih, supstancijalnih, lingvistikih, fenomenolokih,
ontolokih... imamo na umu u osnovi Adornovu ideju* o nesmislenosti pitanja o poreklu umetnosti, kao prvenstveno filosofskog, a ne istorijsko-umetnikog.
Pred sobom imamo dihotomiju, najverovatnije antinomnih mogunosti potpunijeg razreenja koje bi pretendovalo na optije vaenje. Sa
odreenom dozom izvesnosti se mogu odrediti i, analogno tome, i misliti, primordijalni elementi prakse ili entiteti koji su u direktnoj ili indirektnoj generikoj vezi sa dominantnim poljima znaenja, iskustvom jestenja
konstitutivnih elemenata prvobitnog karatea, jasno, kao nekoherentni i nekonceptualizovani fenomeni. O prvobitnom proto-karateu i njegovoj genezi,
izvorima, preteama... davao sam opaske u nekoliko do sada objavljenih
knjiga. Spoljanji pokreti, pojavna dimenzija prvobitne karate-tehnike asocijativna je shema i prikaz, onomatopeja i oponaanje ivotinjskih, sa nedvosmislenim usmerenjem ili na totemsku ivotinju, ili na ivotinju u iji se
(pozitivni, ostvareni...) budui ulov eli uplivisati magijskim sredstvima elementarnim metodama simpatike i morfologne magije, putem simbolike
identifikacije.
Ritualna praksa kata inicirana je skupom kanonizovanih kretanja u magijskim obredima, sa strogo propisanom pravilnou u pravcu, toku, nainu izvoenja, pokretima tela i ekstremiteta...; promenjena stanja svesti, sa posebnim
akcentom na ekstatikim stanjima, ili, jezikom savremenije psihologije, transcendentnom iskustvu, koja su predmet prvenstveno transmeditativne prakse
karatea, vode direktno poreklo od magijskih rituala u prvobitnoj zajednici, sa
znatnom srodnou i istovrsnou sa ekstatikim stanjima iniciranim u drugim
169
i raznorodnim protomagijskim i animistikim praksama. Psihoanalitika praksa uvida i intuitivnih modela saznanja, nekognitivnih noetikih prostora koji
su dominantno polje saznajnog iskustva u tradiciji i klasici karatea vie hiljada
godina, vode poreklo iz prepojmovnog miljenja primitivca i, naravno, datiraju
iz analognih perioda osvita ljudske civilizacije. Okultna, hermetika (u uem
smislu) i magijska (takoe u uem smislu) praksa, individualne, grupne i kolektivne determinacije, to je osnovna praksa u okultnom, hermetikom i magijskom sloju karatea, gotovo je direktno transponovana iz analognih praktinih
i ritualno-sakralnih postupanja pripadnika primitivne zajednice; isto vai, sui
generis, i za kultnu svest i kultistiku praksu obreda, rituala i verovanja;
znaajni i bazini rituali, inicijatiki, promotorni, posmrtni... preuzeti su u osnovne tokove ritualno-kultne i ritualno-socijalne prakse kontinuiteta postojanja
karatea. Tradicija mistinog, individualnog i individualizovanog iskustva, kroz
koja je primitivni ovek, kao po pravilu, povremeno i periodino prolazio, paradigmatski je jedan od osnovnih ciljeva, i predstavlja teleoloko usmerenje karate-praksisa u klasici ove umetnosti... da se osvrnemo samo na neke od
najupadljivijih analogija sa direktnijim modelima transponovanja znaenja,
smisla i pojavnih oblika u okviru primordijalnih oblika karatea..
Takoe je evidentno da su pojedinci, tokom istorije karatea, bili kreatori u njegovom domenu, i da su ak i znatnije ne samo formulisali, ve i uobliavali semantiki polimorfne nivoe ekspresije ove umetnosti (u toku ovog
izlaganja posmatramo gotovo uvek izolovano, u metodoloke svrhe, estetiki
aspekt karatea); Padhmasambhava je kreirao Juki, unutranji balans pod protivrenim okolnostima; Bodhidharma je formulisao prvi konkretni entitet karatea transindividualne i transsekularne vokacije - Sanchin katu; naalost
anonimni kineski i okinavljanski uitelji su prevrednovali, preuobliavali,
odabirali, pravili sinteze, menjali akcente od aspekta do aspekta, uvodili ezoterina ili specijalna vebanja, prakse, metode, postupke, horizonte znanja i
nivoe znaenja u oblast tradicionalnog karate-doa...
Meutim, i pored oiglednih i opravdanih analogija i direktno povuenih linija generikog nastanka i kontinuiteta, evidentna je nesporna injenica da pripadniku primitivne zajednice koji obavlja rituale, ima kultnu svest,
bavi se magijskom praksom... nedostaje svesnost o tome da se bavi umetnikim praksisom proto-karatea; on je nevoljno i neintencionalno homo
creans, ak i u sluajevima kada je, istorijski, oigledno da e predmetni fenomen, entitet, modalitet ponaanja, praksa, ritual, kult... biti, u odreenom
kontinuitetu vremena, smisla i kulturnog miljea, kamen-temeljac proto-karatea, u bilo kojem njegovom segmentu, tehniko-pojavnom, okultno-operativnom, simboliko-storijalnom... pri emu je i laiku jasno da je razvoj
karate-praksisa samo jedna mogua struja, pravac razvoja kulturnih obrazaca
pripadnika primitivne zajednice, sigurno ne dominantna, i strogo ogranienog
vremenskog, prostornog (lokalitetskog) i kulturno-istorijskog kontinuiteta i
rasprostranjenosti.
170
Karate-umetnost danas nije identina sa karate-umetnou od pre nekoliko vekova ili od pre nekoliko hiljada godina; izraena je hermeneutika razlika,
tako da danas karate (uvek i dosledno posmatran i tumaen kao umetnost)
jeste neto ontiko i fenomenalno drugaije u odnoenju prema karateu nedanas. I ne samo to; postoji itav sistem odnoenja karatea kao drugosti u odnosu na prvobitna ili poetna drugost gde je ne-jednakost ne samo
paradigmatiki princip, ve i apsolutizovani proto-model kreacije u domenu
temeljnih ekspresivnih sredstava, modela i puteva karatea, ukoliko on uopte
pretenduje da bude (i) oblik umetnikog praksisa.
Vraamo se na poetno pitanje antinomiju: zato je lieno punog smisla pitanje o (injenikom, istorijskom...) poreklu karatea? Proces samoosveenja u istorijskom kontinuitetu svesnosti o karateu naknadno je i
retroaktivno pokrenut; predmet svesnosti izmenjeni je objekt, i to definitivno
izmenjeni, s obzirom da mu je promena jedino izvesno stanje, ali i uslov jestenja i vaenja (misli se na promenu kao osnovni princip miljenja, a ne promenu u pojavnoj dimenziji karatea).
Jedina mogua dananja perspektiva je politeorijski diskurs i metateorijski diskurs u premisi; u rezultatu, to je saoptavanje diskurzivnim i diferenciranim jezikom, u kojem je iskustvo karate-prakse uopteno i prekdirano,
i to viestruko, s obzirom da je autentiki jezik karate-umetnosti neverbalni,
preliterarni model komunikacije.
Zato, paradoksalno, sadanjost karatea ostavlja otvorenom sve potencijalne mogunosti miljenja i tumaenja karatea, bez intencije da neku od njih
dovri ili iscrpi, gravitirajui ka prostorima novih jedinica znaenja, koje
e se konstituisati u samostalne strukturne aspekte semantiki polivalentnog
fenomena karatea.
Svesnost o karateu samo je do odreenog nivoa znaenja samoosveenje karatea; njegova samorefleksija izgleda determinisana; naprotiv,
smisao njegov je uvek sekundarno izvedena kategorija, predodreen vrstom
i intencijom diskursa ili ak i metadiskursa. U ovom sluaju, do punog vaenja dolazi Kasireova ideja o intencionalnosti svakog saznanja i saznanja uopte; to zato ili pre-zato, odnosno upit o uzroku karatea i uslovima da on jeste,
prethodi pitanju kako jeste i kako to da uopte jeste. Transfenomenalna pre
klasifikatorna nego generalizujua apstrakcija pojavne ravni skupa fenomena
koji konstituiu karate, barem je dvojako instruktivna: upuuje, metodoloki,
na ontiki karakter fenomena umetnikog praksisa karatea, ija estetika nije
i, konsekventno, ne moe da bude primenjena filosofija, ve specifina filosofija po sebi, kao to kulturno-istorijski status karatea u smislu kontinuiteta vaenja i vrednosti jeste uslovljen i pred-odreen povesnim miljenjem
ne toliko o karateu koliko u karateu i, to je akcentovane vanosti, iz karatea.
Apostrofiram, u cilju ovog poslednjeg, transindividualnu svesnost, objektnopredmetno-saznajno intencionalnu, sa primarnim vizusom - umetnikim praksisomW.
karatea,
i posreduje
smisaoni
legitimitet
povezanost
*Thedor
Adorno jekoji
ovu ustoliuje
ideju eksplicirao
u vie studija,
a njen verovatno
najdefinitivniji
oblik
se
nalazi
u
poslednjoj
Adornovoj
knjizi
ESTETIKA
TEORIJA;
kaemo
verovatno
najdefinitivnjegovih neidentinih aspekata i znaenjskih polja.
niji oblik, s obzirom da Adorno nije za ivota izvrio definitivnu, zavrnu redakciju ove knjige.
171
U GALAKSIJI KARATE-KIA
I
Gotovo u svim svojim knjigama o karateu i srodnim borilakim vetinama ili marcijalnim umetnostima, vie ili manje akcenta sam davao promiljenju fenomena kia u domenu strukture karate-kulture, sa posebnim
naglaskom na (barem) nerezistentnost njegovih savremenih verzija i vidova
na ovaj kancerogeni fenomen. Ovo je akcentovanje bilo funkcionalno i smisleno sa stanovita adekvatnosti obima teksta i strukture izlaganja u poglavljima i tematskim jedinicama gde je razmatran fenomen karate-kia, makar i
okvirno i osvrtno, pri emu sam duan da, ovom prilikom, barem dvojako
koncipiram svoje izlaganje: da decidiranije ukaemo na pojavne oblike kia
u svetu prevashodno savremenog karatea, to, ne samo metodoloki, znai
konvenciju, suenje predmetnog polja, s obzirom na svesnost da ni karate, kao
ni veina kulturnih fenomena, nipoto nije bio imun na stalnije prisustvo
kierskih elemenata, u veoj ili manjoj meri konstituisanih i konzistentnih i,
u polju percepcije i recepcije kierski determinisane svesnosti, vie ili manje
analogno-adekvatno konstituisane i, u argumentaciono-konkluzivnoj ravni
problema, da barem apostrofno i uputno ukaem na razloge vaenja odrednice
ki u kontekstu pojedinanih pojavnih oblika ili znaenjskih slojeva savremenog (ili savremenih) karatea.
Da bih izbegao semantike nedecidiranosti optih i ne uvek dosledno
diferenciranih pojmova, kao to su ki, und, novokomponovana kultura... to
nipoto nisu sinonimi u savremenoj kulturologiji i, slobodno mogu rei, u poslednjim decenijama oformljenoj nauci o kiu (kiologiji), usvojio sam
jedan optiji, radni i vrlo univerzalni kriterijum, ne samo instrumentalnih vrednosti i znaaja, lakonsku i izuzetno prostranu tajnbekovu odrednicu kia (jer
u svoje izlaganje uglavnom pojmovno odrediti i usaglasiti prema ovom fe173
nomenu), a to je zamena funkcije i forme, pri emu sam ovakav izbor izvrio prvenstveno da bih izbego neposredni i neposredovani, intuitivni pristup,
moralno-vrednosni sud u premisi (to bi bila elementarna greka u miljenju),
ali i u cilju neophodnog suenja pojmovnih ravni kojima elim da se pribliim sa dovoljno objektivnom distancijom (ili distanciranou). Takoe sam
svesan da bi se velika veina najafirmativnije determinisanih miljenja o kiu
i odreenja kia mogli pre upotrebiti nego primeniti sa neto ili znatnije
razliitim pretpostavkama, ali i sa vrlo slinim i znaenjski bliskim rezultatom odreenjem pojavnih oblika kia u domenu karate-kulture.
Poasno prvo mesto u ovom odreenju bi pripadalo onih verzijama, tumaenjima i miljenjima (ukoliko to nije previe laskava odrednica) karatea,
koja ga smatraju i tretiraju kao sport, sportsku aktivnost ili sportsku disciplinu.
Zamena funkcije i forme je oigledna, jer je arhaini sistem semiotikih kdova polivalentnog znaenja, komunikacijsko-simbolikog, ritualnog, magijskog... neopravdano, nesmisleno i olako proglaen za sportsku aktivnost i,
samim tim, ne samo degradiran i laicizovan, ve i negiran u vlastitim prostorima autentinosti, smislenosti i primarnog znaenja. Ne radi se o pomacima
znaenja ili prevrednovanju (prekdiranju), ve o banalizaciji, s obzirom da
je, da uzmemo samo jedan primer: svaka pojedina tehnika, koja predstavlja u
originalnom karateu unutarnju meditativnu poruku, posportnjavanjem
ospoljena, deintrovertizovana, osloboena smisla i pretvorena u udarac, blok (?!)...
Kad smo ve kod tehnike, nju je, u savremenom karateu, zadesila verovatno najdrastinija (i najtraginija) sudbina: doivela je klasinu homogenizaciju simplifikacijom (termin je u socijalnu antropologiju uveo Dvajt
Mekdonald), i to drastinom simplifikacijom (to je jedan od moguih modela homogenizacije); pravo je bogatstvo suptilnih razlika, varijeteta, individualnih tumaenja (kao rezultat celoivotne prakse), sitnih, gotovo
neprimetnih nijansi u domenu tradicionalne karate-wasa... to je, u praksisu
karate-tehnike, bilo rezultirano formiranjem vie stotina (osnovnih) ili vie hiljada tehnika, koje su usled neznanja, laicizacije, brzine obuke, masovnosti, prestia vlastitog stila (sve klasine odrednice kierske produkcije)...
svedene na nekoliko desetina, dok se na borilitima (arenama) via samo
nekoliko osnovnih. To je i jasno, jer gladijatori karatea, gladni ake dolara,
ne znaju i, to nije sasvim paradoksalno, i ne moraju da znaju, da uopte znaju
da postoji sa rafinmanom dekadencije iznijansiranih hiljada raznovrsnih varijanti suptilno diferenciranih karate-tehnika.
Vrlo obimna oblast nadgradnje u karateu psiholoka praksa (rudimentarne psihoanalitike vokacije), simboliko-meditativni uvidi, transindividualne introspektivne analize, kao i vrlo prostrano semantiko polje:
mitologijske konstante, filosofijski praksisi, ritualno-magijski i ritualno-ceremonijalni elementi... nestali su, negirani su, na uvredljiv ali i vrlo banalan nain, u svetu savremenog karatea. Njihova funkcija nije pretvorena u
njihovu formu naprotiv: njihova funkcija je nestala, postala je nepotrebna ili suvina, to je klasini izgovor kiera i njihovih podraavalaca, ste174
reotipna reakcija pri susretu sa prostorima univerzalnijeg smisla i postojanijeg, trajnijeg znaenja. Kier1 u karateu ne ume, jer je nesposoban, neobrazovan i neosetljiv, da poima metafiziku, nadrealnu stvarnost; on se do neukusa
divi praktinoj akciji na borilitu; kier ne ume da poima na gradacijski
struktuisanoj razini imaginativne i transimaginativne determinacije; za njega,
stvarnost je poen i udarac; kier ne ume da doivljava vlastite horizonte
individualne stvarnosti, unutarnje, vrlo jedinstveno i neponovljivo zbivanje;
on trai spektakl, objektivno merenje poena, odvijanje sukoba, vidljivo i pojavno...
Jedna je, ali ne ezoterina, vrednost autentinog karatea, a to je trajna i apsolutna orijentisanost ka individualnosti, individualitetu i individuaciji,
upuenost na identitet sopstva i jastva kao neintencionalni ego-ideal, cilj ili
svrha hermetiko-magijske tradicije i (analognih) metodolokih, meditativnih i simbolikih postupanja. Karate-kier, saaljenja dostojni pojedinac savremenog karate-sveta, a posebno karate-sporta, masovno i masovistiki je
impregnirane svesti: on tei unifikaciji, ali takvoj koja se sprovodi uniformisanjem, i u tom se cilju neretko slui kvazi-ideologijom i politikantskim sredstvima, to je dosta funkcionalna praksa u domaim karate-prilikama. Kier
u karateu je uvek pripadnik mase, grupe ili organizacije, kluba, stila, grada,
reprezentacije... pri emu je i najopasnija i najpodmuklija pripadnost sportu,
vetini (karatea)... i to na nain da se unapred osujeti legitimitet i pravo na
vaenje svim ostalim oblicima jestenja karatea; naravno, poto se radi o
kieru, bez prethodnog promiljanja, vrednovanja i obrazloenja, jer je karatekier gluv za tolerantan i uzajamno potujui dijalog, on ne raspravlja o principima i idejama, ve diskvalifikuje ljude, on gotovo nita ne zna, ali uiti se
ne da... klasina proto-kopija svakog (ipak) nierazrednog kiera u bilo kojoj
oblasti savremene svetske kulture.
Posebno agresivnu, estetski najniu formu kia u karate-kulturi izuzetno dobro oznaava termin gedit2, formiran u anglosaksonskoj kulturologiji, gde vie nije na delu puka zamena, ve zbrka funkcije i forme. Tu bi
pripadali oni pojavni oblici kia u karateu koji su, istovremeno, i najblii
niim formama elemenata novokomponovane kulture, kao to su, na primer
(bez pretenzija da nabrojimo sve), dva kompletna fenomena ogranka karatea (shvaenog pluralitetno) kung-fu (sem vrlo retkih izuzetaka, koji su doslovno to: izuzeci koji potvruju pravilo), i full-contact i srodne vrste
karatea sa dominantnim i naglaenim borilakim i kompetitivnim funkcijama,
bez simbolikih sadrina i nesublimisanih nivoa znaenja; filmska produkcija
na temu borilakih vetina, sa kung-fuom na poasnom pijedestalu, izuzev nekolicine retkih ostvarenja uglavnom proizvedenih u japanskim studijima, od
kojih je veinu potpisao (kao reiser) Aikira Kurosawa; kompletni medijalni
i transmedijalni tretman borilakih vetina ili marcijalnih umetnosti, izuzev u
izuzetno malom broju strunih publikacija; posebno bezvredan i estetski tetan uticaj imaju pratei proizvodi (elementi novokomponovane kulture) kao
to su kimona, odea, ake torbe, sveske, gumice, nalepnice... potrona
dobra sa amblemima, skicama, crteima, portretima idola sa vrhova stars175
system-a novokomponovanih i novokreiranih veliina, jadnih, tunih i traginih junaka i manipulisanih i jedino saaljenja dostojnih pojedinaca, propalih ljudi (jo nam je svima u seanju pokojni hongkonki filmski glumac
Bruce Lee i manipulacije oko njegovog lika i imena). Gedit, i to u gotovo
najnioj formi, je i separiranje, proklamovanje vlastitog stila, kao i kult
linosti minornih treneria i instruktora anonimusa; samohvalisanje, samoreklamerstvo, samoisticanje i negiranje (naravno, verbalno, nekoherentno
i neobrazloeno) svih drugih i svih ostalih koje, jasno je, ne bazira na uvidu u
kvalitet, jer je taj uvid nemogu, usled neznanja, neobrazovanosti i sekundarnog snobizma, prostote, gluposti i ogranienosti (stvar, ponekad, valja nazvati
pravim imenom); gedit je, i to u specifinoj, neizvedenoj formi, i hajka na
najbolje, to, kao po pravilu, znai hajka na drugaije tako svojstvena svim
mediokritetima, a naroito privlana meu karate-prostacima i neznalicama,
ali, za utehu, nije to nipoto njihov izum, oni samo oponaaju neke ve otkrivene i ustoliene modele ponaanja i socijalnog ophoenja u savremenom
svetu.
II
Ponovo posmatram karate kao univerzalni svetski fenomen, a u cilju
postojanijeg optijeg poimanja apstrahujem i neke velike, uzajamno ukidajue razlike, a pogotovo nijanse: istorijske, pojavne, konkretno-praktine, kao
i uglove posmatranja, razlike u tumaenju, vrednovanja iznutra, odnosno
elementarne oblike samorefleksije, za ta je karate ovde i sada, u fazi nediskurzivnog miljenja u kojoj jeste, jedino i sposoban. U metodoloke svrhe,
tako odreen fenomen karatea proputam kroz filter teorijskog iskustva eminentnog mislioca i tumaa kia Abrahama Mola, imajui u vidu njegovih pet
osnovnih principa za prepoznavanje i odreenje kia3.
U svetskom karateu vlada princip neadekvatnosti; ciljevi koje sebi postavlja na momente znae pretenciozno, a na momente nebulozno; sredstva
koja koristi da bi se tih ciljeva domogao (to je pravo odreenje) su u suprotnosti i, kao po pravilu, neidentina pripadaju drugoj kategorijalnoj ravni, ne
proistiu sama iz sebe, niti im je ishodie u sebi samima, ponekad su instrumentalnog karaktera (u najboljem sluaju). Otuda i toliko bekstvo (ili, da
vrlo blago i dobronamerno tumaim) izleti izvan osnovnog znaenja, u politiko, ideoloko, etiko (misli se na banalnim uopteni, efemerni i svakodnevni moral, a ne na etiketu karatea), masovno, mas-medijalno, popularno,
vidljivo, konkretno, pojavno, stvarno,praktino...
Princip akumulacije je vidljiv kao skup perifernih, povrnih, neukusnih, nevrednih, nekoherentnih i nekonzistentnih fragmenata i inserata, injenica bez zajednikog imenitelja znaenja... koji se uzdiu na pijedestal i
odreuje im se, naravno nepostojei, vrhunski znaaj. Beznaajni ljudi koji
manipuliu efemernim, uoptenim, nebuloznim, prevazienim, naivnim... ide176
178
Gicove odrednice prave, autentine ili visoke5 (ni jedan od ovih termina, oigledno, ne pokriva u potpunosti pretpostavljeno semantiko polje)
ili vaee i ustoliene umetnosti inherentnih imanentnih i samoodreujuih
vrhunskih kritikih valera i diskurzivnih samoosveenja, a to su hladnoa,
nerazumljivost (naravno irim, neobrazovanijim i nesenzitivnijim inscipijentima), odbojnost , polimorfnost znaenja , samodovoljnost u toku prevazilaenja , ozbiljnost , univerzalnost , upravo su vrhunski kriterijum(i)
distinkcije karate ne-karate ili autentini karate koji jeste i karate koji nije.
Sve prelazne forme, adaptacije, pojednostavljenja u cilju masovnih dopadanja (prvi i elementarni zahtev kia je da se dopadne, i to da izazove masovno dopadanje)... predmet su i istovremeno potpadaju pod udar estetikog
smeha, onog i onakvog kakav su u naoj misaonoj i kulturnoj tradiciji osmislili Nie (kao nadironiki univerzalni, istinonosni smeh) ili Hese (kao smeh
besmrtnika).
Glas kojim progovara karate, iz tog razloga, i jeste oratio sensitiva perfecta6, gde se odrednica sensitiva protee kroz vekove i milenijume, unosei samo jedan, vrhunski imanentni distinktivni i diferencijalni kriterijum:
sposobnost da se oseti, tanije: doivi, spozna, razlikuje, interiorizuje (to su
samo neki inovi u toku estetskog procesa)... Zato nee bez razloga ameriki sociolog kulture Ralf Liniz uvesti naturalistiku trijadu, zasnovanu na
estetskim i estetikim sposobnostima, na niskoelne, srednjoelne i visokoelne, sa naglaenom inteligencijskom predestinacijom i uz saznajnoobrazovni faktor kao diferencijator, apsolutno i univerzalno primenjiv. Kako
je u njegovom lucidnijem, ali u osnovi tanom uvidu, gotovo uvek stavljen
znak jednakosti izmeu ela i pameti, jasno je da karate danas, ovde i
sada, jeste pasivizirana baza, masa pogodna za manipulacije, stado koje vapije za predvodnikom ili predvodnicima, efemerna gomila bez vlastitog znanja i kriterijuma (dakle: oni niskoelni), oni priglupi i bez sposobnosti za
minimalni diskurzivitet, bez obzira ta bi to decidirano podrazumevalo, (oni,
dakle, koje Dejvid Risman naslovljava sa usamljena gomila), i poneki meu
njima koji su osrednje pametni, a koji su, po definiciji, najprijemiviji za
kierske sadrine, i oni su osnovni konzumenti kierskih proizvoda, oni ija
je masovna
i uniformna estetska svest uvek, samo, primarno i jedino: kier1
Prevodei jednu od krucijalnih knjiga o kiu, FENOMENOLOGIJA KIA Ludviga Gica,
ska
svest.(Svetomir Jankovi i Spomenka Stankovi) za osobu ogrezlu u ki koriste termin: kiprevodioci
lija; kako nisam siguran u opravdanost razloga upotrebe turskog sufiksa (...lija), zadralo sam se
kod, u literaturi dominantnog modela, sa oigledno nemakim sufiksom (...er), to je smisleno i
opravdano (i) s obzirom i na poreklo reiSeoska
ki. Pri tome
intendiram
ka postane
znaenju pojma
ki (kao
izbena
sanja da
dvorska
luda.
vedenice od verkitschen), koje je denotirao Herman Broh, a koje je prihvaeno
u
novijoj,
a
na(Miel de Montenj)
roito u nemakoj nauci o kiu.
2
Engleski (ameriki) termin gedit znai ubre, otpad, izmet...
3
Ideja je izloena u: Abraham Moles: La Communication et les mass media, Paris 1973., i
Abraham Mol: Ki, umetnost sree, Gradina, Ni 1973
4
MaraalMekluan: GUTENBERGOVA GALAKSIJA, Nolit, Beograd, 1973.
5
Ludvig Gic: FENOMENOLOGIJA KIA, Beograd 1979.
6
(lat) savreni senzitivni govor, definicija pesme kao umetnikog entiteta Alexandera
Gottlieba Baumgartena, tvorca estetike kao filosofske discipline, data u delu FILOZOFSKE MEDITACIJE (1735.).
179
nalnoj, zavrnoj formi (a na taj nain konstituie i svoj puni i vrhunski smisao) projektovana za eterino, vrlo prefinjeno, suptilno, rafinirano i precizno
bie oveka daleke budunosti, vrhunskog senzibiliteta i neuporedivo diferenciranijeg u domenu oseaja (i oseanja, ukoliko je tok pokreta prvenstveno
mentalni doivljaj element).
Tok pokreta karate-tehnike preciznom, idealnom putanjom spaja taku
i taku; u toku toka pokreta prelazi se isti put za isto vreme, to vai za sve
jedinice vremena (izuzev zavrnice, u savremenijim verzijama karatea) ukoliko postoji akceleracija ili usporavanje, oni su proporcijalni jedinici vremena;
tok pokreta je sinhron, pravilno asihron ili imaginativno nesinhron, uz prisustvo pune zakonomernosti i pravilnosti; puno i potpuno je mentalno voen,
praen ili kontrolisan, uslovljen svesnou o samome sebi, gotovo samosvestan, i praen specifinim, potpuno adekvatnim promenama u domenu individualne svesti; potpuno je individualan i predmet je linog oseaja za
tehniku, odnosno (sam) tok pokreta; uslovljen je specifinim, iracionalnim
iskustvom: ili postoji, i jeste, i to se jednom zauvek konstituie (bez obzira na
varijacije u kvalitetu), ili jo nije dostignut nivo toka pokreta u vlastitoj tehnici; samo eruditivni ekspert moe da proceni postojanje ili nepostojanje izraenog toka pokreta kod druge osobe koja izvodi karate-tehniku i to kod one
iju tehniku poznaje (uenika...)... da se u ovom osvrtu zadrimo samo na
nekim osnovnim odlikama toka pokreta.
Dosadanji uvidi kao rezultat dosadanjeg izlaganja vode nas ka punom
upitu o tumaenju karatea putem karate-tehnike; dilema je: kakva je autentina upotreba karate-tehnike kao strukture i karate-tehnike kao pojedinane
forme (parcijalne tehnike). Jasno je da je ovde upotreba u direktnoj povezanosti sa funkcijom, to bi, verovatno, bila i prva teorijska trijada u promiljanju karate-tehnika. Uproeno i pojednostavljeno koncizno izloeno, dve
su opte mogunosti a tertium non datur. Tumaenje karate-tehnike kao puta
(odnosno Puta) ka vrhunskim formama egzistencije, kao metoda ili sredstva
(mada su oba termina neadekvatnog znaenja za ono to elim da prezentujem) na putu Individualne psihike evolucije (da upotrebim Jungov termin),
na Stazi ili Putu do Prosvetljenja, Satorija, Iluminacije, Nadsvesti... (to su
klasini termini mistinih, okultnih ili hermetikih uenja), predstavlja prvu
mogunost. Do sada apostrofirani tok pokreta ima direktnu funkciju da na preteno fizikom nivou usavri ljudsku jedinku i osposobi je za suptilnije i rafiniranije bivstvovanje u eterinim, mentalnim sferama egzistencije, to je,
naravno, zadatak kojega valja ispuniti tokom mnogo (ili barem vie) ciklusa
raanja i umiranja, s obzirom da klasina karate-teorija decidirano veruje u
metempsihozu (reinkarnaciju).
Kao suprotnost ovog tumaenja je staza involucije, pada u varvarstvo i
divljatvo, grubost, borba, sila, nasilje, krv, agresija... to su, takoe po klasinim okultnim ili hermetikim teorijama, Snage Zla ili Putanje Mraka. Evidentno je da, analogno ovom tumaenju, ogromni deo savremenog svetskog
karatea, karate-sport takoe, kao i borilaka vetina, a posebno i naglaeno
ogranci kao to su full-contact i kung-fu... u potpunosti pripadaju ovoj determinanti i, konsekventno, vode u regres, unitenje, disfunkciju... svojim tu183
II
Jedan od imanentih paradoksa karate-tehnike koji vai na njenom materijalnom nivou ekspresije je njena mentalna, tanije psiholoka/emocionalna utemeljenost u predelima vrednosno odreenim kao zlo, unitenje,
destrukcija, negacija... Ukoliko i prihvatimo pojednostavljenu distinkciju
etike determinisanosti ovekove na dobro i zlo, ovo drugo je polje u kome
karate-tehika (u ogranienom opsegu ije smo granice ve apostrofirali) nalazi svoje trajno utemeljenje, ispoljenja i vrednovanja. Emocionalna matrica
karate-tehnike polazi od mrnje: mrnja je usmerena prema osobi koja vodi
proces vebanja tehnike (?!) a koju uenik percipira, u pojedinim fazama rada,
kao okrutnu, surovu, kao muitelja ili ak delata koji preti psihikom ustrojstvu i fizikom integritetu jedinke, kao osobu nastrojenu protiv uenika, koja
mu eli zlo, tei tome da ga omalovai, da ga izvrgne ruglu ili podsmehu, da
mu zatvori autentine prostore znanja i da ga zlonamerno uputi u sumnju, nevericu, lutanje, prostore bez smisla i izvan saznajne ravni karatea; uenik
osea mrnju prema vlastitoj linosti i prema vlastitom sopstvu (da upotrebimo Hajdegerov izraz), to rezultira autodestrukcijom (najee na simbolikom nivou), mrnjom i prezirom prema vlastitom biu, prema vlastitom
telu, vlastitom radu i tehnici... pa sve do suicidalnih tendencija ili shizoidnih
epizoda, trajnijih kompleksa (znatno) nie vrednosti, bekstva u amoralnost
(ili, u najboljem sluaju, imoralnost), samoprezir i samoodbacivanje; uenik
osea mrnju, prezir, odbojnost, nepripadanje... u odnosu na okolinu i, u drastinijim sluajevima, u odnosu na svet kao celinu; on je upuen na stazu protiv svih i protiv svakog ponaosob, oslabljen iznutra i gonjen grozniavom
mrnjom i jalovim sumnjama, podozriv u sve i ne veruje ni u ta... Ispred
njega su dugi periodi rezignacije, sumnjienja, samodestrukcije, samounitenja i samonegiranja, sve dok se primarne strukture svesti i individualnog duha
kvalitativno ne promene, pod uticajem nadasve munog, neprijatnog, gotovo
stravinog mentalnog iskustva, i to putem uvida (da koristimo psihoanalitiki
termin). Uvida kao rezultata kvalitativnog skoka: unutranjeg usvajanja toka
pokreta (tehnike).
Takva dugogodinja, trajna, konstantna i permanentna praksa ustolienja i bivanja u predelu zla, sumnje i destrukcije je samo metotoloka forma
uenja i (samo)razvia, na alost neizbena u vebanju karate-tehnike. Sasvim lakonski cilj ili odredite su sa moralno-vrednosne take neutralni: oni
su sa one strane dobra i zla, to je, u ovoj kulturi, genijalni Nieov* uvid,
kojega je, dodue, nadahnuti imoralist Nie namenio autentinim misliocima;
u datom sluaju, uviamo ga kod praktiara (a nipoto praktikanata) karatetehnike.
184
III
Francuski mislilac or Bataj je primetio da je ljudska vrsta obdarena
irim dijapazonom mogunosti od bilo koje druge vrste: oveku stoji na raspolaganju, pored mogunosti ii ili odstupiti i prefinjena mogunost ta
bi bilo kad bi... i mogunost ukoliko se uini to i to (najoptija odrednica
eksperimenta). Upravo ove poslednje dve mogunosti pripadaju i domenu
karatea (ne samo karate-tehnike), to su neslueni prostori i horizonti slobode,
prvenstveno individualne, gde se karate prezentuje i deklarie kao jedna od
mogunosti ni sa ime uslovljene tenje ka bitku (elingova odrednica slobode).
Koji je to opti cilj ili zahtev koji karate postavlja pred oveka kao
bie koje poseduje mogunost izbora i, samim tim, odluivanja. Moda je neskromno, a moda i previe uopteno tako prezentovati, ali, bez obzira na prisutne zamke razvodnjavanja znaenja, karate, dosta implicitno, vodi, upuuje
i odreuje ljudsku jedinku kao differentia specifica u odnosu na sopstvenu
vrstu. (Iz tog razloga, tok pokreta karate-tehnike i sam karate kao epifenomen
pripadaju domenu kulture i suprotstavljeni su, samim tim, domenu prirodnog
i po-sebi-datog, odnosno odvojeni su od njih i, to je za nae razmatranje
poentirano, razliiti).
Preesto smetnemo s uma injenicu da je svako ljudsko bie, doslovno:
svako, koje je postojalo, postoji ili koje e postojati, ali i koje moe da postoji, apsolutno razliito od svih ostalih, da je ono, manje ili vie, svesno te razliitosti, i upravo zbog nje, odvojeno od svih drugih ljudskih
bia, jer je neminovno osueno na razliitost (da ne ulazimo u polemiko pitanje o aksiolokim konotacijama ovog stava). Gde je tu mesto, uloga
i vrednost karatea? Upravo na taki uvida u datost jedinstvenosti, neponovljivosti, razliitosti od svih ostalih egzistentnih i potencijalno egzistentnih jedinki, bez obzira na istoriju, kulturu, doba, epohu ili drutvo. Upravo u
potenciranju individuuma specificuma putem niza progredirajuih uvida u vlastito sopstvo, jestenje i bivanje neponovljene i neponovljive, jedinstvene vlastite egzistencije. Paradoksalno, pripadnik prvobitne zajednice je, pre desetine
hiljada godina, stupio u karate-ritual sa saplemenicima, u zajednikom obredu
simboliko-magijske vokacije, (pre)bivao je u predelima grupnog, pa ak i
kolektivnog nesvesnog, doivljavao sline ili gotovo identine simbolike sadrine i stupao u odnoenje sa njima gotovo na identian nain kao i ostali
uesnici u ritualu, preivljavao rituale smrti i rituale roenja, rituale krivice,
kazne, uasa, strahova, ali i katarze, uvida i osloboenja. On, u istom magijskom ritualu, vrstim nitima zajednike egzistencije i sudbine povezan sa
ostalim uesnicima, ini iste pokrete, kree se oko iste vatre, vodi ga isti Mag
(ili Sensei, ili Uitelj karatea...), ali on nije isti: njegov uvid samo je njegov,
verbalno je neprenosiv na drugoga i logiki neobjanjiv u domenu ne samo jezika, ve i govora; njegovo saznanje ostaje njegovo i samo njegovo potentno u ivotu, nestaje sa njegovom smru... Svi komunikacioni sitemi
185
(Konfuije)
Pogled
Svesni injenice da onaj ko veba karate-tehniku, istovremeno sa njom
upuuje i svoj pogled u bilo kome pravcu, uviamo puni paralelizam ova dva
deavanja (tehnike i gledanja). U prostorno neutralnim vebanjima, u vebanjima bez prostornog kretanja, u pripremnom, zavrnom, ritualno-ceremonijalnom vebanju, pogled je takoe neutralan: upuen je u daljinu, u visini je
oiju, beznaporan je i nenametljiv; gotovo da ne postoji svesnost o njemu. U
pomenutim vebanjima, kao i u veini drugih, pogled je prav odnosno
upuen pravo napred, u visinu i predeo svojih oiju. Kvalitetnija verzija
upuivanja (ovog) pogleda je gledanje bez vienja, odnosno odsustvo svesnosti o postojanju predmetnog sveta ispred sebe, koji bi pogledom bio registrovan; to je opaajno polje ne samo svesti, ve i u ulnom pogledu, prazno
i neispunjeno.
Pri izvoenju tehnike izvan pravca napred (a ponekad i u tom pravcu,
to je napredniji nivo pri izvoenju nekih tehnika), pogled prati pravac, smer
i nivo izvoenja tehnike. U zavisnosti od vrste i nivoa vebanja, pogled moe
da ide neposredno ispred tehnike (u datom pravcu), ili da potpuno sinhrono
prati izvoenje tehnike. Kate nude oba ova modela, a samo izuzetno izvoenje
tehnike koga sledi pogled.
Zatvaranje oiju (odnosno odsustvo bilo kakvog pogleda) predstavlja
pre izuzetak nego pravilo u savremenom karateu. Koristi se u vebanju meditacije, koncentracije, u ritualnim i ritualno-ceremonijalnim vebanjima, na
poetku i kraju pojedinih kata, ali tada najee simetrino, mada to nije decidirano pravilo (na primer Tensho...), kao i u srodnim okolnostima, tano i
striktno predvienim pravilima izvoenja karate-tehnike i ne podlee proizvoljnoj upotrebi.
Poloaj tela
Pri izvoenju tehnika, barem kada na umu imamo savremeni karate,
188
spoljanjem posmatrau je vidljiv dominantni pokret ekstremiteta. Pri neutralnim vebanjima, trup je, kao po pravilu, prav, sa paralelnim kukovima i
ramenima, tako da tei najniem energetskom nivou. Prav poloaj trupa je gotovo univerzalno pravilo u svim dachi, pri izvoenju te-wasa, kod sabakiwasa... dakle, u toku najveeg broja vebanja. Jedan izuzetak predstavlja
geri-wasa gde, naroito kod viih i sa irom amplitudom pokreta, trup vri pratee, sinhrono kretanje (najee suprotnog smera), gde se poloaj trupa i njegovo kretanje pri izvoenju tehnike kanonizuju uz svaku pojedinu tehniku.
Osnovni poloaj trupa po horizontalnoj ravni u karate-tehnici je kanonizovan u tri osnovna poloaja, koja se u argonu karate-terminologije nazivaju: zatvoreni kukovi, polu otvoreni (kosi) kukovi i otvoreni kukovi. Prelazak
iz jednog od ovih poloaja u drugi predstavlja element sinhronog rada u izvoenju tehnike, ali i formalni zahtev svake tehnike (koja bazira na tim principima). Kao najoptije pravilo, elementarne zuki-wasa se izvode uz
zatvaranje kukova (prelazak u zatvoreni poloaj), elementarne uke-wasa sa
otvaranjem kukova (prelazak u otvoreni poloaj), a princip kod uchi-wasa je
odreen za svaku pojedinu tehniku, dok je u elementarnim sabaki-wasa pravilo da se prelazi u identini, suprotan i sinhroni poloaj (na primer: levi poluotvoreni u desni poluotvoreni i sl.). Prethodna odrednica vai prvenstveno
za Kihon i kolsku tehniku, dok su principi izvoenja tehnike na naprednijem
nivou sloeniji i ne podleu ovako pojednostavljenim pravilima.
Srednja linija
Srednja linija je zamiljena idealna linija osne simetrije optimalno i
standardizovano shvaenog ovekovog tela. Na telu, ona bi spajala take kao
to su teme, sredina ela, koren nosa, vrh brade, adamovu jabuicu, grudnu
kost, pupak, centar genitalija, taku izmeu skupljenih kolena, taku izmeu
sastavljenih nonih lanaka i taku izmeu sastavljenih peta. Srednja linija u
koju se izvode tehnike je projektovana, zamiljena, idealna linija i s p r e d
tela, na optimalnoj udaljenosti, tako da prostorni raspored tehnika obuhvati
jednu njenu taku (u zavisnosti od regije). Strogo je odreeno i kanonizovano
koji deo ekstremiteta (povrina emitovanja) ulazi u optimalnu taku srednje
linije (na primer: taka izmeu prvog i drugog zgloba pesnice, sredina jagodice stopala, vrh srednjeg prsta...)
Bona linija
Bona linija tela obuhvata teme, srednji deo uveta, srednji deo ramena,
lakat (ukoliko je ruka priljubljena uz telo), kuk, spoljanji deo kolena, lanak
na nozi, srednji deo spoljanjeg brida stopala. Imaginarna, idealna, zamiljena
bona linija izvoenja tehnika je projektovana od tela na potrebnu, optimalnu
razdaljinu za pretpostavljenu duinu izvoenja svake pojedinane tehnike. U
savremenom karateu je broj tehnika koje se izvode u bonu liniju drastino
inferioran u odnosu na tehnike koje se izvode u srednju liniju tela. (Yoko geri,
Yoko zuki...)
Sabaki-wasa karatea takoe poznaje i podrazumeva, u svojim jednostavnijim oblicima, liniju kretanja, promenu stava u okviru iste linije ili linijski raspored kretanja (poetne i zavrne faze ili take prostorno posmatrano).
Ravanski raspored
Ravanski raspored tehnike podrazumeva poloaj tela u ravanskom rasporedu, to je karakteristino za statine elemente tehnike (dachi, kamae...),
ili raspored izvoenja (dinamike) tehnike u vie linija iste ravni. Jasno je da
je ovde pojam ravan uzet aproksimativno, s obzirom na postojanje duine i irine stava, prostornost i masu delova tela, prostorni raspored i orijentaciju teh190
nika...
Pretpostavljeni ravanski raspored pri statinim elementima karate-tehnika znai, na primer, postavljanje zglobova tela u istu ravan i odgovarajui
poloaj tela. Na primeru Kokutsu-dachi (kolska verzija), deskripcija bi izgledala otprilike ovako: prsti, zglob ake, koleno i kuk prednje noge, kao i kuk
i centralna taka pete zadnje noge su u istoj ravni, ali i oba ramena, lakat, zglob
ake i prsti prednje ruke. Ovaj bi stav bio obuhvaen tzv. prednjom ravni, za
razliku od na primer stava Kiba-dachi ili Shiko-dachi, koji bi gotovo u potpunosti pripadali bonoj ravni. Poznate su, kao idealne odrednice, i kose ravni
(pod uglom od 45 u odnosu na pravac poloaja tela). Naprednija tehnika poznaje i itav sistem (drugih) ravni (izvoenja tehnike) izvan prave, bone i polukose ravni.
Za adekvatan primer izvoenja tehnike u ravni, reprezentativan je Ushiro-geri. Tehnika se izvodi u potpunosti u srednjoj ravni, unazad iz centralne
take. Sve vreme kretanje noge, ona je u istoj ravni (ali ne i u istoj liniji, s obzirom na dvodelnu, sloeniju krivolinijsku putanju), i to sve poev od pripremnog poloaja pa do finalne faze, oba prolaska kroz hiki-ashi i nazad. Za
to vreme, telo vri nenametljivo sinhrono kretanje u suprotnom smeru, ali takoe u toj istoj ravni (u praksi to bi znailo: u njenoj neposrednoj blizini), ali
nipoto u istoj liniji izvoenja.
Kod izvoenja bilo koje tehnike moe se idealno utvrditi (projektovana) ravan putanje tehnike i svih prateih kretanja, tako da ta ravan bude
idealno zamiljena. Najei je prostorni raspored tehnike u prednjoj ravni
(Kihon i kolska tehnika) a rei u bonoj i u kosim ravnima.
Sinhronost
Sinhronost je konvencionalni termin koji bi trebalo da oznai istovremenost ili jednovremenost izvoenja karate-tehnike, i generalna je odrednica
izvoenja karate-tehnike u savremenom karateu, i to u okviru Kihona,
poetnike i kolske tehnike. Naprednije tehnike, napredniji nivo izvoenje
elementarne tehnike, naprednije kate... ali i dobar deo stilova karatea izvan
Shoto-kana (i njemu srodnih stilova), uvode princip asinhronog, delimino
sinhronog izvoenja, vansinhronog izvoenja po obrnutoj ili nepotpunoj sinhronosti, mentalno kontrolisana i asinhrona izvoenja tehnika gde je sinhronost deplasirana i gde se ne postavlja pitanje sinhronosti... to sve svedoi da
je princip sinhronosti ogranienog polja primenljivosti i da je uslovljen tumaenjem i vrednovanjem tehnike, kako svake pojedinane, tako i shvaene
kao skupa (Gokataken).
Sinhronost, teorijski, obuhvata vie pojmova i predstavlja jednovremeni poetak i kraj izvoenja (odnosno kretanja svih delova tela) u tehnici.
Jednovremenost zauzimanja stava i izvoenja tehnike, jednovremenost izvoenja tehnike (u uem smislu) i promene stava, jednovremenost izvoenja
191
svih (to znai obe komponente: dachi - wasa) tehnika kod viestrukih tehnika... Elementarna sinhronost znai da svi delovi tela koji uestvuju u izvoenju tehnike istovremeno zaponu kretanje, da jednovremeno (sinhrono)
vre kretanje, i da u istom, i dosledno i apsolutno istom momentu zavre to
kretanje. Drugo znaenje elementarne sinhronosti je jednovremeno izvoenje
tehnike (u uem smislu) i promene stava, to je odlika veine kolskih tehnika.
Pravi, autentini zahtev za sinhronou znatno je selektivniji: on podrazumeva
zapoinjanje kretanja pojedinih delova tela u razliitim, ali optimalnim momentima (radi se o vrlo malim, suptilno iznijansiranim razlikama u vremenu),
ali strogo, striktno i apsolutno podrazumeva jednovremenu i istovremenu zavrnicu postojanje finalne faze. Takav bi se isti zahtev odnosio i na tehniku
u uem smislu i promenu stava. Ovo je, naravno, idealna odrednica, koja se u
na primer kolskoj tehnici modifikuje tako to se promena stava zavrava
neto ranije, neposredno pred finalnu fazu tehnike, ili jo ranije (u fazi uvebavanja), da se ne bi ugrozio puni balans tehnike. Takoe postoji i odstupanje
u jednovremenom poetku i zavretku utoliko to se pripremna faza tehnike
(u uem smislu) zauzima tek po zavretku prve faze promene stava.
U svakom sluaju, diferencirano i prefinjenije tumaenje tehnike vodi
ka uvidu o jedinstvenosti i unikatnosti sinhronosti svake pojedine tehnike, kao
i uvidu o primenljivosti principa sinhronosti u zavisnosti od vrste i klasifikacije tehnike, nivoa vebanja, nivoa postignutog saznanja pojedine tehnike, pa
ak i vlastitog, individualnog oseaja za tehniku (na nivou vieg majstorskog
zvanja). Sve ovo ne znai da bi trebalo popustiti u striktnosti i rigoroznosti
zahteva za sinhronou na poetnikom, uenikom i mlaem majstorskom
nivou, niti u domenu Kihona, kolske tehnike i bazalnih kombinacija odgovarajuih stilova (karatea).
NAPREDNI KARATE
Prolo je nekoliko decenija od kad smo imali priliku da gledamo film
Gospodari smrti. Po svom anru, to bi bio, prvenstveno, dokumentarni film
o karateu, tanije o Kyokushinkai-stilu, stilu Masutatsu Oyame. Ovaj film ini
idejnu celinu sa prethodnim, koji je posveen istom stilu, a to je udesni karate. Valjalo je prisustvovati projekciji ovog filma i posmatrati reakciju publike smeh, neverica, nekritiko divljanje i uivljavanje a bilo je i
pojedinaca koji su naputali predstavu pre njenog zavretka.
Zato je to tako, kada je ovo jedan od reih (u to doba) pokuaja propagande karatea u medijima, na filmu, na ovaj dokumentarni, tanije kvazidokumentarni nain? U ovom filmu se moglo videti mnogo toga to bi,
navodno, trebalo da reprezentuje karate odnosno Kyokushinkai stil. Meutim,
bila je to klasina antipropaganda karatea, a ne samo ovog stila, jer proseni
gledalac ne zna da stilovi u karateu uopte postoje, ili o tome ima vrlo maglovitu predstavu. Na filmskom platnu smo videli nasilje, grubost, surovost,
tuu... Umesto istine ili dokumenata, prezentovana je zaeerena bajka, legenda koja je vrlo providna, la... ali koji su bazirani na jednom delu stvarnosti, realnosti dananjeg karatea, jer Kyokushinkai-stil ima veliki broj pristalica
i uenika, trenerski i instruktorski kadar razasut po svetu... Simptomatino je
to da veina tih pojedinaca ui, veba i razume karate na nain koji je slian
onome koji je u filmu prikazan. Samoreklamerstvo, gladijatorstvo, nasilje,
grubost, krv, skoro mazohistiko uivanje u patnji i bolu, gotovo ropski odnos
podreenih uenika prema instruktorima, koji (uenici) bilo da pravilno izvode tehniku ili ne, bivaju tueni bambusovim tapom!? To je bila karikatura
193
kve informacije, dok je glas veine onih, tihih i introvertnih umetnika karatea i zaljubljenika u karate esto nemoan da protiv ovakvih pojava neto radikalno uini.
***
Shvatio sam da sam duan neto karateu i njegovoj ideji, da moram da
poem i da se borim protiv lai, spletki, neistine i namernog iskrivljavanja
injenica, poluistina i iskonstruisanih istina, da moram da uinim neto da se
u javnom mnenju promeni miljenje, makar i malo, da se kae i demonstrira,
objasni, razjasni i linim primerom pokae, ta je to, u stvari karate, i kako on
pozitivno deluje na mnoge aspekte ovekove linosti i ovekovog ivljenja.
Otuda i ova, publicistika delatnost, tekstovi koji su ponekad i izrazito edukativno orijentisani, pokuaj da se daju i neke opaske sa psiholokog, sociolokog i etikog aspekta, da se karate razume i objasni, da se afirmie, a sve
negativne pojave objasne i, eventualno, osude, bez elje da se njihovo postojanje negira ili umanji, ve da se sa realnim tekoama i problemima uhvati u
kotac, da bi se oni prevladali.
***
Moda sukob sa smislom dostie vrhunac u nekim vulgarizovanim pokuajima da se uvek i dosledno koristi domaa terminologija. Ako bi neko
hteo da dosledno da naziv jednoj bazalnoj tehnici, neka to bude oi-zuki, koji
se prezentuje poetnicima i predstavlja jedan od fundamenata bazine tehnike,
naiao bi na tekoe u pogledu tanosti, jasnoe i preciznosti. Jer to nije udarac put napred, poto takvih ima prilian broj. To nije ni udarac put napred
elom stegnute pesnice, jer akciju ove tehnike izvodi celo telo. Kompletnija
deskripcija bi morala da glasi: dugaki pravolinijski udarac put napred koji
se izvodi elom pesnice uz kontraakciju ruke i uz prelazak iz jednog (dubokog) prednjeg stava u drugi..., iako je i ovo vrlo manjkav opis, jer se sve ove
radnje izvode sinhrono, sliveno, u kontinuitetu, energija se koncentrie i emituje na elu pesnice (seiken), i ona ima poseban tok. Element zuki-wasa se
samo laiki poima kao udarac. Posebno je problematian termin prednji
stav jer moe da se odnosi na vie stavova, pa bi moralo da se naglasi da je
to stav gde je prednja noga savijena u kolenu pod uglom od devedeset stepeni
a zadnja ispravljena, a njeni prsti gledaju pod uglom od... i tako u nedogled,
ako se eli preciznost, umesto da se kae: oi-zuki ili zenkutsu-dachi.
I pored ovog objanjenja, uenik nije u potpunosti siguran da se misli
ba na pomenutu tehniku, jer ona ima i neke verzije, a opis moe da se odnosi
i na neke sline tehnike. Galimatijas i komplikacije, verbalna konfuzija, a naroito ako bi se pokuala da napravi konvencija, da svaki pojedini trener ne
opisuje verbalnu tehniku, jer je verovatno da se ni dva ista opisa ne bi nala, i
da bi opis prvenstveno zavisio od verbalnih sposobnosti pojedinca. Moda je
196
ipak lake, a verovatno i mudrije rei: oi-zuki, umesto stvarati ovakve probleme, iji bi se intenzitet samo pojaao ako se u obzir uzmu tehnike komplikovanijeg toka i naina izvoenja.
Umesto da piem panegirike ili da ponavljam deklarativne izjave,
odluio sam da sledim sopstveni put. Iza mene je odreeno, za svetske uslove
obimno delo u oblasti publicistike posveene marcijalnim umetnostima i karateu. eleo sam i elim da dam (i) sopstveni doprinos karateu, a ne da propagiram ili da kritikujem neije vienje karatea, neke lokalne, regionalne,
klanovske ili staleke interese. Karate kao sistem ima svoju istoriju, tradiciju,
praksu, svoje originalne metode i vebanja, ali i savremenu dananju verziju
koja je dominantna u delu sveta u kome ivimo.
eleo sam da prezentujemo upravo to jedan deo prakse i tradicije, savremenosti i istorije, da metodom slinoj komparativnoj kaem neto o prolosti i sadanjosti karatea, o njegovom putu i o njegovoj istini, o ljudima koji
se njime bave, o interaktivnom odnosu teorije i prakse u domenu vetine. Smatram da e pojedinac imati najvie koristi od ovakvog pristupa realne, popularne, istinite i strune informacije, date bez iijeg uplitanja ili suda koji
ne bazira na kritikim i realistikim uvidima. Sledim sopstveni put i svoju zamisao.
Istina pre svega! Valja rei istinu o karateu, jer svaki pojedinac koji se
njime bavi ima puno pravo da sazna i da zna ta je to karate. Jasno je da knjiga
koju imate ispred sebe ne moe da odgovori na ovo pitanje, niti to moe ijedna do sada napisana knjiga, jer se znanje karatea stie vebanjem, upornou,
strpljivou i predanou... nikako pukim deklarativnim izjavama.
***
Moje do sada objavljene knjige su ve u rukama stotina hiljada italaca,
od kojih su mnogi najverovatnije ve izgradili svoje miljenje i svoj sud o
njima, o njihovoj vrednosti, mestu, nainu korienja... Ne odstupajui od sopstvenih principa proklamovanih u svojim knjigama, verujui u to da e italac imati odreene praktine koristi, da e dobiti informator, edukator,
udbenik... kompletnu knjigu, korektno i poteno napisano tivo, imam punog
opravdanja da idem dalje, da se i dalje zalaem za afirmaciju karatea kao humanog, plemenitog i ozbiljnog sistema rada i vebanja, prezentujui neke njegove bazine aspekte, teorijska razmatranja, praktina vebanja, delove prakse
koju je on poznavao tokom istorije i koju poznaje danas, ne negirajui ni tradiciju ni savremenost, shvatajui i prezentujui dijalektiku razvoja vetine,
polazei od istorijskih, injenikih, realnih... osnova.
Ako otvori raspravu izmeu prolosti i sadanjosti,
moe da izgubi budunost.
(Seneka)
197
sto uenika to nije potrebno, a ni mogue, jer oni imaju svoj ivot, a uenik
svoj, i svako od njih mora da bude spreman da ga dostojanstveno i valjano proivi, i to sam, bez pomoi i bez aljenja.
Mudrost praktine filosofije karatea bazira na njenoj nemutosti, iracionalnosti, spoznaji. U zenovskoj sutini, sve je besmisleno, predstavlja
apsurd, pa je i sama besmisao, konsekventno tome, besmislena ovo je naravno iskustvo, a ne umovanje; ima li neeg besmislenijeg od besmislica o besmislu. Drugi polaritet odreuje smisao svakoj misli, svakoj travi, svakom
mravu, ptici, drvetu, suncu, moru, nebu... Besmislen je jedino pokuaj da se
intelektom doe do iracionalne sutine to je muenje uma, antinomija, besplodno rasipanje snage i puko, isprazno troenje vremena.
U starijim verzijama karatea omiljen je filosofski stav pasivnog posmatraa, posmatraa koji je prisutan da sve vidi i sve spozna, ali koji (posmatra) nemeanjem pomae (to) deavanje odnosno tok postojanja.
Istonjaci to nazivaju biti nigde i svuda. Nadograujua odrednica ovakvog
stava bi bila biti i svoj i niiji. To prvenstveno znai biti slobodan, ali ne u
anarhinom smislu. To znai ii kao vetar, bilo gde, a uvek biti tu i biti svoj,
biti dubok i miran kao voda, kretati se kao njen tok, uvek put napred ka svojoj ideji, ka uu svom, ka smislu svom, i uvek biti svoj i poznavati sebe i iza
sebe, jer se tako upoznaju i nebo i zemlja ceo univerzum se otvara i pojavljuje u svojoj sutini, u svom pravom liku, izvan pojavnosti. To znai ne
zavisiti ni od koga i ne dopustiti da bilo ko zavisi od tebe. To znai iveti, a
ne igrati ulogu u pozoritu ivota, biti slobodan od svega to je spoljanje, da
bi unutarnji potencijaliteti isplivali na povrinu, da bi se ovek poistovetio sa
sobom samim, izmirio sa sudbinom i ivotom i, naavi mir svoj i ideju
svoju, poao putem (odnosno Putem), da se nikada ne vrati, jer je to put bez
povratka.
Iracionalna praksa karatea bazira na dvojstvu iracionalnih premisa to
je njen edukacioni problem i model: dvojstvo prerasta u jedinstvo ali i, vice
versa, jedinstvo prelazi u dvojstvo. Borba u svetu dvojstava preti da razori um,
da ga uniti, da ga oslabi, da ga dovede u potpunu nedoumicu ili opasnu privlaeu blizinu racionalnog besmisla. Um ne nalazi reenje niti razreenje, a
sve vreme je u borbi, u sukobu, u tekoi iz koje nema izlaza. Kada kriza
linosti dostigne kulminaciju tada i samo tada problem i njegovo reenje
se deavaju. Upravo: deavaju, jer bolji izraz ne postoji. To deavanje donosi slobodu, mir, razreenje, mudrost.
U karateu svih perioda vlada kult potovanja. Potovanje dolazi posle
uvida i predstavlja njegovu posledicu. Potujui ivot jedne travke, uenik potuje ceo univerzum i ivot kao sveprisutni univerzalni fenomen. Potujui
svoje uitelje, njihov put, i njihovo znanje, uenik poinje da razume sebe,
poinje da ivi, da bude svoj. Tradicija potovanja bazira na mistino-religioznom odnosu bezgraninog potovanja, bezrezervne odanosti i bespogovorne poslunosti.
200
uzimajui sport kao paravan, pomau propagandu nasilja, agresije i siledijstva. Stanje je alosno, ali je jo alosnije to da oni, koji iz karatea crpe profit, ovako, najblae reeno: neorganizovano stanje podravaju, zato to im
ovakvo stanje obezbeuje visoke i lake zarade i nekakav status ili poloaj.
Bilo je vie pokuaja da se ovakvo stanje sprei, da se prevazie. Evidentno je da postoje i objektivne okolnosti koje idu na ruku ovakvom stanju,
gde, pre svega, podrazumevamo loe uslove za rad, hronoloki raznolike i velike grupe, nestrunost i neadekvatnost trenerskog kadra, monopolistike ambicije pojedinaca, lou strukturu lanstva, optu apatiju i nezainteresovanost
da se postojee stanje kvalitativno promeni, neregulisani status karate-trenera... iako neke od ovih odrednica (ipak) nisu samo-objektivne.
Produbljenje ovog polemikog osvrta bi predstavljalo agitaciju za neko
od tumaenja karatea, to nam nije cilj. eleo sam samo da osvetlim neke
aspekte sadanjeg trenutka u razvoju karatea, da kaem par rei o problemu
ili problemima koju su prisutni i aktuelni. Ti problemi postoje i nee biti reeni sami od sebe. To je dunost onih koji su stvarni subjekti karatea jer, ako
karate sam sebi ne pomogne, niko ne moe da mu pomogne. Suvie je bede,
linih, uskogrudih ili sebinih interesa; pogrenih i neadekvatnih pojedinaca;
mnogo licemerja, arlatanstva i nestrunosti; pogrenih, naivnih, dogmatskih
i protiv karatea uperenih tumaenja i objanjenja; mnogo je neznanja, nepoverenja i nerazumevanja.
U postojeem stanju je ak dosta teko razabrati ito od kukolja, a njegove posledice trpe najvie oni koji, puni poverenja dolaze da ue karate. Prodaje im se svata, a ponajmanje karate. I tako se krug zatvara, jer u karateu
ostaju oni koji tee nasilju, agresiji, siledijstvu... dok svi oni koji trae put da
se realizuju, da naue neto o miru, plemenitosti, humanosti, i dostojanstvu,
odlaze razoarani jer ih o tome niko nije ni pokuao da ui, verovatno ne znajui ni sam ta je to, ne znajui nita o plemenitoj ideji i ulozi karatea, ne znajui da je karate, tokom svoje istorije, bio i filosofija, i umetnost, i vetina, i
da je mnogo valjanih i plemenitih ljudi prolazilo njegovim putem putem
istine, vere, odricanja, upornosti, spoznaje Putem.
Ne znajui to, oni koji poduavaju karate svojataju bilo ta to bi
predstavljalo idejni paravan za sopstvenu bedu, minornost i neznanje. Nije
li to sramota za trenere i majstore karatea? Nije li to jo vea sramota za
onoga koji je takav trenerski kadar formirao, ko im je omoguio da rukovode
treninzima? Nije li to sramota za sve one koji se, iz bilo kojih razloga, mire sa
postojeim stanjem?
Moda bi mnogi mogli da se zastide. Moda bi mnogi mogli da priznaju svoju ili svoje greke. Moda bi mnogi mogli da uvide da put kojim idu
nije put karatea, ve put nasilja, agresije, siledijstva. Moda, da u karateu ne
gospodare novac, elja za vlau, krv, sila, atrakcija, cirkuska predstava, povlaivanje kiu, neukusu i neukoj masi, koja eli krv, a za to daje novac.
Moda, kada bi pravi ljudi sa ljubavlju vodili karate, negovali njegovu ideju
i plemenitost, posveujui mu sebe. Nadam se da ovo nee ostati samo napi205
sane rei jer, ako i jednog valjanog pojedinca podstaknu na razmiljanje, njihov cilj bie ispunjen.
Slavu prepusti drugima.
Krivicu preuzmi na sebe.
(Seneka)
METODOLOGIJA KARATEA
U teoriji i praksi karatea, metodologija rada ima odreeno mesto i naglaenu vrednost. Metodologija karatea je poznata u karateu od trenutka njegovog nastanka i razvijala se uporedo sa njim. Verovatno je malo fenomena u
domenu karatea koji ga tako detaljno i slikovito reprezentuju, kao to je to njegova metodologija. Ona je neretko bila i predmet pokuaja manipulacije, ali i
kritika, prvenstveno iz razloga to je nedeljiva od ideje, duha, tradicije i prakse pojedine verzije ili shvatanja karatea.
Tradicionalna karate-metodologija je gotovo identina metodologiji
zena, iracionalnoj praktinoj filosofiji, to ne bi trebalo da zaudi, s obzirom
da zen i drevni karate imaju mnogo toga zajednikog, istovrsnog. Nastali istovremeno, imali su zajedniki razvojni put, metodologiju i ideju. Zen i karate
se ne poklapaju u potpunosti iz najprostijeg razloga to karate nije isto to i
zen, jer je oblast karatea bitno ira od zenovskog pristupa, ali i zen moe biti
praktikovan i bez karatea (odnosno, analogno tome: iaidoa, kyudoa...) i obuhvata ire, prvenstveno psiho-filosofski determinisano polje dejstva.
Ne uputajui se u istorijat i tradiciju zena, nitu u njegove brojne metafizike, psiholoke, etike i druge implikacije, osvrnuu se na neke njegove
metodoloke postavke, koje su vezane za nastanak, razvoj i sutinu originalne, klasine karate-metodologije.
Svoje osnovne postavke zen asimiluje iz budistike doktrine o patnji
po kojoj, neka mi bude dozvoljeno da simplifikujem, patnja egzistencije je neminovna, jer su i tok i kraj egzistencije neizvesni. Klasika budizma vidi razreenje ove dileme kao katarzu moralnog istunstva, dobroinstva,
207
specifinog milosra i pratanja, u emu se donekle poklapa sa ranohrianskom ideologijom, naroito onom iz ortodoksnih biblijskih izvornika.
Nasuprot ovom, racionalnom razreenju, zen nudi i veruje u iskustveni
put, u iracionalno iskustvo. Patnja egzistencije je prisutna i neminovna je sve
dok se pojedinac ne vrati svome izvoru, svome biu, svome pravom ja, sebi
samom. Zen negira vrednost loginog, racionalnog, naunog, verbalnog, intelektualnog pristupa, kome suprotstavlja pojam iracionalne, unutarnje spoznaje. Kako je ova, prvenstveno metafilosofska odrednica, predmet iskustva,
a ne intelektualnog poimanja, izuzetno ju je teko verbalno pribliiti pojedincu. Stara zenovska istina kae da jedna slika vredi hiljadu rei, to u praksi zena dobija potpuni smisao i opravdanje.
Iz ove postavke, tradicionalni karate crpi mnoga uenja. Praksa karatea je duboko iskustvena i neprenosiva na drugoga, a kvalitet tog iskustva je
iracionalan. Spoznaja u zenu je identina saznanju, spoznaji (na primer pojedine tehnike) u karateu. Zen meditacija odnosno transcendentalno iskustvo su
identini za obe grane. Cilj meditacije je spoznaja, ali i ideja, i um, i beskonanost. Transcendentalna praksa, iracionalna meditativna praksa ima sopstvene snane korene i odreeno dejstvo. Put karatea istovetan je sa Tao
Putem. Dodue, taoizam (uenje o Tao) i zen nisu identini, ali su izvrili snaan interaktivni uticaj na klasiku karatea.
Govorei o Putu, uitelji ukazuju na veru, poslunost, odricanje, trpljenje i hrabrost, dostojanstvo i strpljenje. Oni govore da Put ne moe da se
misli na njemu se moe biti ili ne biti. ovek i Put ta dva entiteta moraju
da postanu identini, ako ovek eli da spozna Put, da ga iznutra obuhvati.
Kad uitelji govore o istini, pravdi i ideji, kad govore o veliini i bedi ljudskog
uma i tragediji njegove egzistencije, oni misle o Tao, o Putu, o bezbolnom razreenju, o katarzi.
Nihilistiki ton spoznaje zena ogleda se u negiranju egzistencijalnog
postojanja fenomena. Smatrajui iluzijom sve to se moe spoznati, onoga
koji spoznaje i ono to on spoznaje, uitelji ukazuju na realnost, praktinu
realnost koja je odvojena od verbalnog ili racionalnog pristupa ukazuju na
iskustvenu realnost ili realnost kreacije imaginativni vid egzistencije.
Egzistencija je apsolutno subjektivna, pri emu je subjektivnost iracionalna ali apsolutna. Za razliku od nauke, zen potencira Apsolut, Beskonanost,
ali u subjektivistikoj verziji, iracionalnoj, spoznajnoj formi, idealnom obliku
nadegzistencije uma, transcendentalnoj praksi.
Negirajui prolazno i objektivno, zen se vraa arhetipskoj predstavi,
nesvesnom saznanju Beskonanog, Apsolutnog ili momentalnog. Uzimajui
u obzir i negativni ekstrem, zen tei potpunoj spoznaji celokupnog: spoznaja
uma je nemogua bez ne-uma, spoznaja sebe je nemogua bez ne-sebe. Umesto analitikog metoda, zen uvodi sintetiku, intuitivnu spoznaju. Sve je
istina i nita nije istina. Za spoznaju istine potrebna je spoznaja ne-istine, a
za spoznaju sveta neophodna je spoznaja sebe. Spoznati sebe osnovni je postulat, krajnji cilj zenovske i, analogno, karate-prakse, da bi se pojedinac po208
(Hese)
jedinac koji sve svoje vreme posveuje karateu, makar i iz banalnog razloga
to mora sebi da obezbedi materijalnu egzistenciju a to karate najee nije.
Postoje i profesionalci u domenu karate-sporta to su elitni takmiari
po turnirima, instruktori klubova ili organizacije, funkcioneri organizacija i
slina zanimanja, koji svoje prihode ostvaruju u domenu karatea, ali je njihov
broj mali u odnosu na broj onih koji se karateom bave. Takvi pojedinci (misli
se na instruktore...) vebanju karate barem dva puta dnevno, a ambiciozniji i
ee, i to po nekoliko sati. Uzimajui u obzir i onaj rad koju ulau u svoju
osnovnu delatnost rukovoenje vebanjem, to im donosi materijalnu egzistenciju, vidimo da je kvantitet njihovog rada najee vei nego kvantitet rada
amatera ili sledbenika, koji imaju neki drugi nain sticanja prihoda.
Majstori karatea bi, po preporuci veine eminentnih poznavalaca, trebalo da rade karate svaki dan. esto se pozivajui na Konfuijevu izreku:
Svaki dan odnesi po jednu korpu, za tri godine imae planinu, uitelji savetuju svakodnevni rad, naroito za pojedince sa majstorskim zvanjem. Ovo
ima odreene prednost nad svim ostalim rasporedima rada, u sluaju da pojedinac ima mogunosti da ovakav reim prihvati. Svakodnevni rad stvara
odreenju naviku, disciplinu, redovitost, volju, obavezu koju valja svakodnevno ispuniti, to utie pozitivno ne samo na kvalitet rada, vei na kvalitet
odreenih osobina linosti.
Ovakav pristup radu je, po reima drevnih uitelja, vrlo usklaen sa prirodom, jer karate, kao prirodna aktivnost, valja da dobije tu komponentu redovnosti odnosno svakodnevnog praktikovanja i zato da se ovek i njegov
organizam potpuno adaptiraju na karate, a to je tee ako se ne veba svakodnevno, makar taj nesvakodnevni rad po obimu bio vei. Takoe i kvalitet
rada, zrelost u izvoenju tehnike koja se ogleda u oseaju za tehniku, tok pokreta, energetski balans i buji, kao i kvalitetna forma i konstantni nivo rada,
umnogome zavise od reima vebanja a, po reima uitelja, najbolje se stiu
i najlake neguju svakodnevnim vebanjem.
Kako je prosenom pojedincu, a naroito zapadnjaku, prilino teko
da se navikne na svakodnevno vebanje, uvek u isto vreme, a i da vebanje ne
bi bilo haotino, poto je ova vrsta vebanja u savremenom karateu najee
individualna, uitelji savetuju da se stvori jedan obim, okvir, jedan rad koji e
se uvek praktikovati, svakodnevno i u isto vreme. To znai napraviti celovit
sistem, skup elemenata, koji e da se uvebavaju, kao i njihov raspored, to
dovodi do toga da se za taj rad utroi priblino ista energija i isto vreme kad
god se veba. U tom programu bi valjalo da svi elementi tehnike budu zastupljeni, ali uz potenciranje nekih bazinih vebanja koja se mogu praktikovati stalno.
Takav svakodnevni rad sadri, kao osnovni model, odreene pripremne
tehnika, bazalnu tehniku, neke bazalne kombinacije, eventualno nekoliko kata
(ili vie, u zavisnosti od nivoa), zavrni rad i neto individualnog izbora, to
zavisi od nivoa pojedinca, njegovih pretenzija u domenu karatea, a valjalo bi
da, po intenzitetu, predstavlja submaksimalno optereenje za tog pojedinca.
U svakom sluaju, ovako planirani rad bi valjalo prezentovati nekom
213
vrednosti svog rada ili u sline svrhe, gde ni presti ni reklama nemaju zanemarljivu ulogu, a mnogo ree iz drugih razloga.
Posmatrajui savremeni karate, u njegovom domenu nailazimo i na
mnoga druga vebanja upotrebu tranja, hodanja, igara sa loptom, vebe
snage, izdrljivosti i, u poslednje vreme omiljenih dizanja tegova u cilju razvoja snage.
Uitelji koji vebaju i poduavaju tradicionalno orijentisani karate negiraju i odbacuju ovakvu praksu. Njihov rad je rad karatea, u irem smislu naravno, i nikakve sportske ili isto fiziki orijentisane elemente ne prihvataju,
ako se vebanja karatea shvata kao kompleksni psihofiziki rad.
U domenu tog shvatanja, uitelji ponajvie negiraju vebe dizanja tegova i igre sa loptom odnosno, ire gledano, bilo koje drugo vebanje osim
karatea. Po tom uenju, ovakva vebanja su pogubna za oseaj za rad tehnike
a naroito za tok pokreta. Uenik bi trebalo da se saivi sa karate-tehnikom i
da je intenzivno doivljava mesecima i godinama da bi razumeo dubinu i poruku tehnike. Na fizikom planu posmatrano, sve je tehnika, ona se doivljava nesvesno uvek danju, nou, pri svakodnevnoj delatnosti, ak i u snu.
Optereeni iskljuivo tehnikom karatea, uenici prolaze kroz periode kada je
rade potpuno nesvesno i, kasnije, sve to rade, rade po principima karate-tehnike. Zato nije nemoguno videti uenika da, radei bilo ta, izvodi neku od
tehnika, bilo da hoda, razgovara, stoji ili ak spava, a da tu svoju aktivnost
svesno ne percipira dok mu se na to ne obrati panja.
Vrlo je teko osloboditi se ovakvog rada, jer je on posledica uticaja
na nesvesne delove bia, i svaka svesna akcija da se eventualno otkloni ovakav rad je opasna po bazinu primenu svesno i namerno vebanje tehnike,
a vrlo esto je i bezuspena. Uitelji tvrde da ovakvu praksu ne bi trebalo negirati niti se boriti protiv nje, ve je jednostavno pustiti da se razvija i kanalie sama, bez uplitanja svesne volje.
U kasnijim fazama vebanja, sve to karateka radi to je karate-tehnika. Kad stoji, hoda, kree se, to je po energetskim principima karate-tehnika
i u skladu je sa stavovima ili bazinom tehnikom. Svaka fizika akcija, pa ak
i najbanalnija kao to je sedenje, ustajanje, dodavanje predmeta... analogna je
osnovnim postavkama karate-tehnike, pa ak i sasvim nesvesne aktivnosti se
izvode po principima karate-tehnike, to je po reima uitelja, uticaj trajnog
dejstva karate-tehnike na te nesvesne stukture - formacije, i pozitivni je napredak, kvalitativni nivo u radu karate-tehnike.
Uitelji tvrde da je oseaj za tehniku pojedinaca u karateu redukovanom na sport, kao i njihov tok pokreta nitavan. Za razliku od ovoga, onaj
ko veba samo karate dominantno vebajui karate-tehnike, ima skromnije
mogunosti za praktikovanje drugih fizikih vebanja, van domena karatea,
zato to je usko specijalizovan.
Posmatrajui pojedinca koji se bavi klasinim karateom, uviamo da
njegov rad ne bazira na fizikim komponentama koliko na izvesnom oseaju,
i ponekad asocira na balet, skup pokreta estetiki orijentisan, sa posebnim
unutranjim doivljajem.
215
217
drevne medicine.
Pojam posta i dijete u religiji i filosofiji takoe je mogue objasniti time
to dugotrajno gladovanje obino redukuje aktivnosti odnosno svakodnevnu
aktivnost i upuuje pojedinca na traganje u duhovnim sferama.
Verovatno je da je ideja (namernih i planiranih) postova i dijeta nastala
u sam osvit civilizacije, i transponovala se u poznate religije, jer je poznata i
u hrianskoj religiji, i u islamu, i u judaizmu, i u budizmu, i u lamaizmu... to
e rei velikoj veini religija tokom istorije ljudske civilizacije. Kako je u posmatrano doba religiozna paradigma bila vaea drutvena paradigma, post i
dijeta su bili prihvaeni, praktikovani i odobravani. Praktino-filosofski sistemi, meu kojima prednjae asketski sistemi, potencirali su kako dijetu, tako
i due ili krae postove (gladovanja). Po tradiciji veina svetih ljudi, mudraca, uitelja - gurua, dakle, duhovna elita toga doba strogo se pridravala propisa o postovima. Ovo pogotovo vai za svetenike, kaluere i srodne
profesije, kojima je ovakva metodologija bila vrlo privlana i praktikovali su
je hiljadama godina, u svim zemljama Dalekog istoka.
Sam Buda je, navodno, u doba nakon prosvetljenja, svakoga dana jeo
samo dve banane i to u dane kada nije postio. Sve Mahatme se pridravaju dugotrajnih godinjih postova, i kraih postova od nekoliko dana ili samo jednog dana. Poznat je primer Mahatme Gandija koji se, iako istaknuti
revolucionar, mislilac, dravnik i politiar, pridravao dugotrajnih postova.
Veina drevnih hermetikih sistema poznaje raznovrsne dijete, kao i
razne oblike i duine gladovanja. Tradicija gladovanja i dugotrajnih postova
je poznata, prvenstveno na istoku, ali i u drugim delovima sveta, prvenstveno
kao deo religiozne, mistike ili medicinske (zdravstvene) prakse. U savremenom svetu nije rasprotranjena, i ne postoji vee interesovanje za takvu praksu
kod ire populacije.
Moda bi se ipak valjalo osvrnuti na to zato su milioni ljudi tokom
istorije uvodili namerno i svesno gladovanje, a ine to i dan-danas. Bez elje
da se dublje uputamo u filosofske postavke teorije gladovanja, valja naglasiti da su najverovatnije dva osnovna razloga doprinela tome da gladovanje
bude do te mere rasprostranjeno. Jer, na Dalekom istoku hrane esto nije bilo
dovoljno ni da se svi prehrane, pa bi se teko dalo razumeti to da se pojedinac
svesno i namerno odrie hrane, koja za milione ljudi znai ivot.
U skladu sa tumaenjima drevne istonjake medicine, gladovanje ima
svoje opravdanje. Navodno, periodino, planirano gladovanje je najbolji, prirodni put za odravanje dugovenosti, vitalnosti, ivotne sposobnosti u krajnjoj liniji, mladosti i aktivnosti do u duboku starost. Gladovanje je put
zdravlja kau stari uitelji. Sudei po mladolikosti, vitalnosti i visprenosti
uitelja, iji je broj godina veliki, tu, moda, ima neega, naravno uz celokupan nain ivota koji ti pojedinci vode, uz umerenost i disciplinu koje primenjuju.
Drugi argumenat koji bi se mogao pomenuti u prilog teorije povremenog gladovanja je posebno mentalno stanje koje prati gladovanje. U toku du223
cinske nauke i, u krajnjoj liniji, volji ovekovoj kao elementu njegove svesnosti.
Sve istine dolaze od posmatranja prirode.
(Anon)
nije, a njen obim i sadrina imaju informativni karakter, pa samim tim ne pretenduju da dublje i studioznije ulaze u objanjenje giri, niti u polemike i rasprave o njegovom mestu, znaenju i vrednosti. Kako je ova graa bliska
tradicionalnom karateu o kojemu su, u okviru teme, davane samo okvirne opaske, dunost mi je da napomenem da su one u potpunosti primenljive i u ovom
kontekstu.
228
Sa Budom Buda.
Sa adajom adaja.
Sa gladnom aveti gladna avet.
(Zen-izreka)
232
Ne sedaj za trpezu,
ne lezi pored ene
i ne prepusti se blagodeti sna,
a da prethodno nisi pomislio na smrt.
(Aristotel)
pred sopstvenu smrt, i imala je odreeno dejstvo na krvnike, zlikovce ili propale samuraje, ve naete sopstvenom saveu, ali nipoto samo na njih.
Tradicionalne kole karatea, a naroito one na Okinawi, san-ningoroshi tumae i kao smrt za tri godine. Prema ovoj teoriji, onaj koji je to
zasluio, ili skrivio, umire zato to na njega dejstvuje spiritualna energija ki
onoga koji odreuje san-nin-goroshi. U ovom sluaju neophodan je i fiziki
dodir izmeu onoga ko odluuje o san-nin-goroshi i onoga koji ga prima.
Smatralo se da se tako moe da utie na unutarnju energiju samog organizma,
tako da doe do njegove destrukcije i to u tano, unapred odreeno vreme.
U zapadnoj civilizaciji je ova tehnika poznata pod nazivom tehnika vibracionog dlana. Smatra se da nekakva, preteno fizika energija, ali mentalno kontrolisana, utie na pojavu smrti. Ovaj i neki drugi fenomeni klasike
karatea predstavljaju omiljene teme manje ili vie ozbiljnih poznavalaca parapsihologije i njoj srodnih oblasti. Smatra se da ta energija deluje po nekim,
sadanjoj nauci nepoznatim zakonitostima, pri emu postoji vei broj vie ili
manje meusobno slinih objanjenja njene prirode. Kako ova publikacija nije
namenjena niti kritici niti apologiji parapsihologije i ovde iznetih analognih
teorija, insistiranje na ovome bi bilo bespredmetno.
Evidentno je to da ovakvo tumaenje san-nin-goroshi ima najvei broj
pristalica. Da li je tome razlog spektakularnost pomenute teorije potpomognuta platom kvazi-orijentalne mistike? Vrlo je verovatno da je tako. Ova
teorija budi interesovanje i golica radoznalost, ali se stie utisak da su joj to
najvee vrednosti.
San-nin-goroshi su poznavali i sledbenici nin-jutsu ninje. Sama vetina nin-jutsu ima ezoterini ogranak koji ui o san-nin-goroshi, a to je u ninjutsu dolo najverovatnije sa okinavljanskih izvora.
U svim ranije navedenim primerima je najpoznatiji san-nin-goroshi odnosno smrt za tri godine, ali to ne mora da bude pravilo. Po tradiciji, smrt se
moe izazvati u bilo koje doba. Poznat je i go-nin-goroshi tj. smrt za pet godina, ali taj period moe da bude i znatno krai, kao to je u legendi koju sam
pomenuo na poetku ovog poglavlja. Tu je rok krai, i to mnogo krai nego
to je to po tradiciji uobiajeno.
Ezoterino, metafilosofsko znaenje san-nin-goroshi je tri snage
(ovekovog) uma ili vetina poznavanja ljudi. Ovo znaenje najee podrazumevaju meditativne, tradicionalne, ozbiljnije kole karatea. Po klasinom shvatanju karatea, uenik ui san-nin-goroshi tek odreeno vreme
posle promocije u majstora karatea i na odreenom, razvijenijem stadijumu
individualne psihike evolucije. U ovom sluaju, vetina poznavanja ljudi
predstavlja iracionalnu spiritualnu umetnost koja je duboko, sutinski iskustvena.
Prvi korak u vetini poznavanja ljudi je potpuno introspektivno, meditativno upoznavanje samog sebe, svog najdubljeg ja. Tek posle vie serija
dugotrajnih dubinskih uvida, koji su neophodni za majstorat u karateu, uenik
san-nin-goroshi (a majstor karatea) moe da stupi na stazu poznavanja ljudi.
237
U prvom delu izlaganja sam izneo, uproeno i u kratkim crtama teoriju dimenzija, koja je poznata hermetikim sistemima istoka i zapada, kao i
u nekim, vie ili manje srodnim oblastima, ponekad bliskim i naunim sferama.
Uvek postavljaj pitanja na koja su odgovori nemogui.
(Marko Aurelije)
Bolje je biti sa Platonom u zabludi,
nego sa njima (sofistima) u istini.
(Aristotel)
TRADICIONALNA KARATE-WASA
U domenu karate-sistema najuoljivija je njegova spoljanja dimenzija,
fizika ekspresija a to je karate-tehnika. Originalni naziv je karate-wasa.
Tehniku ine pojedinani, posebni elementi ije uvebavanje dovodi do napretka u sferi karatea. Postoji jedna stara analogija koja kae da je vebanje
karate-tehnike isto to i obraivanje zemlje. Da valja uloiti mnogo truda,
snage, vremena, upornosti, volje... u vebanje tehnike isto, ako ne i vie nego
u obradu zemlje. Obraujui zemlju, ovek strpljivo eka njene plodove, jer
mu oni donose ivot. Isto tako, vebajui tehniku, pojedinac moe da oekuje
plodonosne efekte svog rada. Naravno, kao to nepogoda moe da uniti useve
grad, kia ili sua, tako i vrednost karate-tehnika mogu da unite oholost,
egoizam, neuvianje ili nestrpljenje.
Stari majstori kau da ovek ne veba tehniku da bi pobedio svoje protivnike, ve sopstvene slabosti, strasti, oholosti, sumnju i egoizam. Na taj
nain stie uvid u plemenitu ideju i poruku drevnog karatea i u njegovu humanost i mudrost koja transcendira vreme.
Uiti i uvebavati tehniku je dugotrajan, mukotrpan i uporan posao i,
idui tim putem, pojedinac ide putem da porazi slabost, egoizam i nepromiljenost. Na tom putu ogromna veina pojedinaca doivljava ispade emocija,
krize volje, strahove, odbojnost, malodunost, euforiju, postojanost i nestrpljenje.
Stari majstori smatraju da je ovo odlian put, da ovek pone da uvia
sebe i svoje mesto u svetu, jer je vebanje tehnike istinski kreativan rad, iskustveni rad, doivljeni rad.
Karate-tehnika ima mnogo dimenzija, upotreba i tumaenja.
Stari majstori govore da je tehnika potpuno individualna i individualno
prilagodljiva. Svaki pojedinac unosi sebe u tehniku, unosi i doivljava svoj ki
(duu). Kvalitetna tehnika nije posledica potpuno svesne akcije. Ona je pre
odraz unutranjeg, spiritualnog iskustva, mentalne rutine, kojom je dovedena
do individualnog savrenstva. Mnogo je ljubavi, volje, rada, odricanja, upor241
nosti... uloeno u svaku pojedinu tehniku, u svaki, pa i najmanji pokret. Ti elementi (rad, odricanje, upornost...) i ine karate-tehniku, ona je od njih primarno sazdana. Tehnika predstavlja mentalno ogledalo onoga ko je veba.
Tako moe da se lako uoi da neurotine osobe imaju grevitu, isprekidanu,
neujednaenu tehniku; mirne osobe stabilnu, formalno korektnu tehniku uravnoteenog toka; rezignirane ekspresivnu, dinaminu, relativno izbalansiranu
tehniku kraeg toka...
Sve crte linosti i osobine pojedinca ogledaju se u njegovoj tehnici, u
njegovom radu, jer taj rad i on postaju jedno, nerazlueno.
Karate-tehnika mora da se neguje, da se o njoj vodi rauna, da se pazi
na nju. Ona je kao nena biljka. Potrebno je mnogo nege, zalivanja, panje,
jer je ta biljka osetljiva vrlo lako moe da uvene a teko ju je dovesti do cvetanja. Tako je i sa tehnikom potrebno joj je mnogo toga, i veoma je osetljiva,
lako moe da nazaduje i da propadne, a teko ju je razviti. Simboliki reeno,
kada tehnika procveta, to je vidljivo samo na tren, samo u magnovenju, to je
pre doivljaj nego ist (kognitivni) uvid, pre je oseaj nego misao. Stari uitelji to nazivaju okugi trenutni doivljaj ideje (tehnike). To se deava ili ne deava. Deava se samo ako pojedinac neguje tehniku, uvebava je uporno,
strpljivo i sa voljom, ako tehnika predstavlja njega i vie od njega, ako tehnika postane on sam taj identitet rezultira sa okugi, transcendentalnim uvidom, trenutnom ne-umskom spoznajom spiritualne ideje karatea.
Individualnost karate-tehnike je takva, da tehnika oslikava pojedinca u
potpunosti. Majstori kau da se ovek i tehnika ogledaju kao nebo i more. Kao
to se svaka promena na nebu ogleda u moru, i to svaki, pa i najmanji oblik,
tako se sve to ovek doivljava ogleda u njegovoj tehnici. Nebo i more imaju
odreenu simboliku u istonjakoj mitologiji, filosofiji, praktinoj misli.
Istonjaci govore da je ovek isto kao i nebo, veliki, moan, beskrajan, ist,
ali da moe da bude i prepun oblaka, mutan, kiovit; iz njega mogu da provale
snegovi, oluje, munje i gromovi ogromna besciljna energija, emotivno pranjenje, neravnotea. Upravo ta dinamina promena stanja ini spoljanje ponaanje pojedinca.
Karate-tehnika je kao more - beskrajna, amorfna, beskrajno duboka i
beskrajno mona, sveprisutna, u nju se sve uliva i iz nje sve izvire. More uvek
oslikava nebo.
Stari majstori tumae sve pojave, navike, osobine, deavanja... svojom
tehnikom, oseajem za svoju tehniku. Veliki eksperti karatea su u stanju da,
gledajui pojedinca kako radi tehniku, kau mnogo toga o njemu da li je
dobar ili zao, trenutno miran, postojan, uporan, da li ima briga, da li je
zdrav, ko je, odakle dolazi i kuda ide (u filosofskom smislu), da li je umoran
ili odmoran, rasejan ili koncentrisan, da li ivi svojim normalnim tokom ili je
neto promenjeno. Veliki eksperti imaju i tu mo da, gledajui pojedinca, nepogreivo odrede da li je neispavan, gladan, neraspoloen, ta ga mui i okupira... esto imajui bolji uvid u trenutnu situaciju od njega samog, iako ga tek
povrno poznaju.
Ova mo ljudskog uma je negovana u tradiciji karatea i bila je cenjena
242
Taiso
Taiso znai izvesti tehniku odnosno pokret kao ideju. Taiso insistira na
formi i toku pokreta, bez upotrebe vee snage ili izraenije brzine.
Taiso se moe shvatiti u uem ili irem smislu.
U uem smislu shvaen, taiso znai izvoenje osnovne karate-tehnike
(ali samo tehnike), na nain koji sam upravo spomenuo. Ovako shvaen taiso
predstavlja odreeni deo svakodnevnog rada u klasici karatea i po pravilu se
izvode pre centralnog, napornog i maksimalno optereujueg dela vebanja
244
izvoenja razliitih tehnika, ali gotovo nikada nije maksimalan, niti je na nuli,
ve se uvek kree izmeu ta dva ekstrema. Taj prelaz, to kretanje kimea je
dosta blago, iako ima i izuzetaka. Po ovome vidimo da taiso predstavlja, po
svim svojim odlikama, grupu umerenog vebanja, koje je dostupno svima i
veoma je potrebno pojedincu kao psihofizikoj celini, jer predstavlja idealni
model kvalitetnog a nenapornog vebanja i predstavlja put sopstvenog usavravanja.
Keiko
Keiko predstavlja tehniku izvedenu uz maksimum psihofizikih napora. U ovom sluaju dominira moni, snani kime smenjivan potpunom, totalnom energetskom prazninom. Energetski gubitak je, zbog ovakvog naina
rada, veliki. Ovakav rad predstavlja napor za pojedinca.
Izvoenje keiko zahteva dinaminu kokyu-wasa i sposobnost korienja veih koliina kiseonika za kratko vreme (klasinu aerobnu sposobnost), kao i dobru plunu ventilaciju. Kako je ovo posledica uvebanosti i
prakse, ovakav rad, naroito kada due traje, preporuuje se jedino osobama
koje su, procesom vebanja, dovedene u odgovarajue psihofiziki stanje i,
mogu da ga izdre bez tetnih posledica.
Kako je keiko tehnika izuzetno naporna, nije preporuljivo dugotrajno
i esto ponavljanje keiko tehnike pri pojedinanom vebanju u sluaju bilo
kakve abnormalnosti kao to je bolest, neispavanost, prethodno nevebanje i
slino.
Keiko znai maksimum brzine, snage i (obino) dinamike. Tokom rada
keiko pojedinac nije u potpunosti svestan samog rada, ritma sopstvenog disanja ili pogleda, ve je okrenut unutarnjim zbivanjima u domenu same karatetehnike.
Kvalitetni keiko znai i poznavanje toka pokreta i buji, jer buji garantuje kvalitet ove tehnike. Dugotrajno uvebavanje keiko tehnike obino vodi
do uvida u energetski balans, kako individualni, tako i svake pojedine tehnike,
ili uvid u samu sutinu tehnike stvara se individualni oseaj za tehniku koji
je blizak intuiciji.
Keiko predstavlja intenzivnu nesvesnu mentalnu aktivnost koja je
praena spoljanjom aktivnou, dinamikom. Keiko dolazi tek posle taiso,
iako dobro uvebani karateke koriste minimalni taiso koji predstavlja dovoljni
uvod za rad keiko. Takvi pojedinci su u latentnom stanju spremnosti i nikada
nisu sasvim nepripremljeni za rad karatea, kojega mogu da ponu gotovo
odmah ili posle nekoliko minuta taiso.
U klasici karatea postoje mentalne vebe pripreme koje su nevidljive
246
spoljanjem posmatrau, a vrlo su efikasne za onoga koji ih koristi, pa je verovatno da odreen broj vrhunskih karateka poznaje i koristi ove vebe pre
rada, to posmatrau izgleda kao da je pojedinac nepripremljen poeo
odmah da radi.
Uvebavanje keiko se obino radi periodino, ali konstantno, na primer
svaki dan ili svaki drugi, u zavisnosti od nivoa napretka u radu karatea, to
stvara odreenu naviku. Posle viegodinje prakse da se redovno i esto upranjavaju keikovebanja, pored svih pozitivnih efekata na psihofizikom
planu, javlja se i navika, da se nastavi sa tim vebanjem, koja, posle odreenog
perioda, moe da preraste u potrebu.
Evidentno je i to da pojedinac osea potrebu da stalno poveava kvantitet vebanja jer, ako se zadri na istom nivou, to sve manje zadovoljava njegove potrebe, nego samo, za odreeno vreme, odrava ve postignuti kvalitet.
Da bi napredovao, pojedinac mora da poveava i obim i spektar vebanja, da
u kontinuitetu dodaje nova vebanja, da poveava broj uvebavanja ranijih,
prethodno nauenih i usvojenih, da kvalitativno oplemenjuje vebanje, dodajui sve sloenije vebanje i istovremeno poveavajui obim vebanja. Jasno
je da ovakav rad zahteva odreenu snagu volje, dosta vremena, odricanja, napora...
Jedna od posledica ovakvog rada je i navika, unutarnja potreba da se taj
rad obavi i to u onom obimu i u ovom vremenu u kome je to uobiajeno. Taj
rad postaje rutina u pozitivnom smislu, navika i potreba u toj meri da je preduslov za normalno psihofiziko funkcionisanje pojedinca. Ukoliko rad izostane, a vreme je da se on obavi, pojedinac doivljava neprijatne, ak i bolne
senzacije. Ako nije u mogunosti da veba, ili ne veba iz drugih razloga, pojedinac moe da se oseti loe, tromo, bezvoljno, apatino, razdraljivo, da
osea intenzivnu glavobolju, bol u celom telu, pritisak u glavi, da sporo misli,
da se teko koncentrie, slabi mu mo reagovanja i sposobnost uvianja jednom reju, on je u loem psihofizikom stanju. U apstinencijalnoj je krizi, naravno u pozitivnom smislu.
Ako je pojedinac dugo vremena navikao na svoj reim rada, pa taj rad
izostane ili, to je jo gore, konstantno izostaje u toku vie dana, nedelja, mogu
da se jave, pored opisanih, i senzacije intenzivnog i paraliueg bola, konstantni napadi jake, gotovo neizdrive glavobolje, drhtavica i treperenje u telu,
muka, gaenje, povraanje i oseaj odbojnosti prema hrani, naglo mravljenje i slabljenje celog organizma, periodi promene depresivnog i agresivnog
stanja i ponaanja, nenormalno reagovanje, a kasnije i dezorijentacija, gubljenje pojma o vremenu i vlastitom identitetu, neprijatne epizode halucinogenog karaktera...
Najvea opasnost od nevebanja preti pojedincu ako poznaje i godinama redovno praktikuje keiko, renshu i mentalna vebanja rituale i slino.
Oni postaju deo pojedinca, nerazluivi deo njegove linosti, nain ponaanja...
Ako se takav rad spoljanjim sredstvima onemogui (jer je teko zamisliti da
ga sam pojedinac prekine, poznajui iz sopstvene prakse negativne senzacije
247
Renshu
Renshu tehnika je prvenstveno mentalna disciplina u domenu karatea.
Kod renshu dominira unutarnji oseaj za tehniku i doivljaj busshin, mentalno
poimanje tehnike, njene spiritualne snage i poruke. Klasika karatea tvrdi da
svaka tehnika ima svoju unutarnju poruku i simbolino znaenje. Otkrivanje
ove poruke i ovog znaenja je put izvoenja renshu tehnike, a u tom cilju se
esto koriste i kate.
Renshu predstavlja posebnu vrstu intuitivnog, spiritualnog saznanja i
individualnog uvida. Renshu u svom primarnom obliku predstavlja savrenstvo i harmoniju svih elemenata tehnike idealnu tehniku. Izvoenje renshu
otvara karateki novo polje mentalnog iskustva na nadulnom nivou.
Pojedincu se otvaraju vrata do tada nepoznatih svetova, svetova njegove unutranjosti, svetova multiple halucinogene vizije; to je, po svojoj prirodi, iracionalna spoznaja, mentalni uvid, imaginativna kreacija, iskustvene
kreacije. Napredni renshu doivljaj znai odreeno ekstatiko stanje svesti,
pri emu se gubi oseaj za materijalnu realnost i kontakt sa datom stvarnou,
gde imaginativni doivljaj nadulne spoznaje i iracionalne kreacije dobijaju
kvalitet realiteta, jedine postojee realnosti, alternativne mogunosti egzistencije.
Kako ovo produbljuje mentalno iskustvo i potencira kreativne, ali prvenstveno iracionalne crte linosti, klasika karatea smatra renshu istinskim
kreativnim napretkom, dominantnim kvalitetom karate-prakse. Renshu ima
takav uticaj na linost da se kod nematovitih linosti javljaju izrazite i bujne
imaginativne senzacije, kod nekreativnih se budi uspavana kreativna potreba,
kod racionalno orijentisanih - iracionalna lucidnost.
Kako je ovo predmet rada na vrlo napredom stadijumu i daje mogunost svesnog manipulisanja unutarnjim biem oveka, ovakav rad praktikuju iskusni uitelji, a samostalno samo pojedinci koji imaju iza sebe
dugotrajnu praksu u tom domenu.
Tok pokreta
Tok pokreta je prva mentalna komponenta karate-tehnike. To je oseaj,
saznanje, doivljaj glatkog, elegantnog, potpunog, ispunjenog pokreta
odreene tehnike, pri emu ovo nije ni u kom sluaju definicija, ve pokuaj
da se d jednostavna deskripcija ovog elementa.
Tok pokreta je predmet iskustva.
Spoljanji posmatra moe vrlo efikasno i lako da proceni kvalitet
neije tehnike posmatrajui tok pokreta, za ta nije potrebno neko posebno dugotrajno iskustvo u ovom domenu. Posmatrajui dvojicu karateka, pojedinac
moe vrlo brzo i lako da utvrdi koji je od njih dvojice vie usvojio i izgradio
tok pokreta, jednostavno posmatrajui njegovu tehniku. Moe da se desi da
karateka radi formalno korektnu, snanu i brzu tehniku, ali je ona isprekidana, deluje nervozno, nezavreno, nezgrapno, grubo njoj nedostaje iole
kvalitetan tok pokreta.
Kako je ovo primarno unutarnji elemenat, on nije u direktnoj zavisnosti ni od jednog od spoljanjih elemenata. esto se deava da je kod osoba koje
potenciraju (najee) brzinu i snagu tehnike, tok pokreta neizgraen, neusaglaen sa tehnikom. Takoe se esto dogaa da karateka sa manjom brzinom i snagom tehnike, ali boljom formom, ima mnogo kvalitetniji, doivljeni
tok pokreta.
Tok pokreta je u karate doao iz drevne (hatha) yoga-tehnike, stare vie
hiljada godina.
Tok pokreta je mentalni doivljaj tehnike, a njegov rezultat je izuzetno
meka, glatka, usaglaena tehnika. Dolazi do harmonije tela, uma i pokreta.
Kvalitetan tok pokreta donosi smirenost, dinaminu nepokretnost. Jasno je da
sm tok pokreta bazira na dubokoj formi, stabilnosti i iskustvu u vebanju
tehnike. Tok pokreta moe da se primarno oseti, jer zavisi od mentalnog doivljaja ki-a. Tek kada ki pone da cirkulie po volji, u harmoniji sa telom,
umom i univerzumom, javlja se kao posledica dobar, uravnoteen i harmonian tok pokreta.
249
Stari uitelji govore da u poetku karate-tehnika tee kao brzi planinski potok, da bi posle toga tekla kao iroka, spora ravniarska reka, i na kraju
se ulila u more, u Savrenstvo, Beskraj, Harmoniju. Tako se i tok pokreta ui,
prihvata, prilagoava, da bi na kraju postao sastavni deo tehnike, njeno savrenstvo, tehnika sma.
Kako stari uitelji smatraju da bi pojedinac trebalo da ivi u harmoniji
i jedinstvu sa svim to ga okruuje, da ui, prihvata i saznaje na prelogian,
tanije na metaracionalni nain, ova analogija tehnike i reke predstavlja edukativni metod toka pokreta u drevnom karateu.
U tradicionalnim kolama u prolosti, osnovni edukativni metod
uenja toka pokreta je Tensho kata.
Energetski balans
Energetski balans je naredni stepen ispoljenja harmonije u karate-tehnici. Svaka karate-tehnika ima svoj energetski balans, blii ili dalji od idealnog. Energetski balans je stanje, oseaj da u svakom trenutku izvoenja
tehnike postoji ista koliina i raspored vitalne energije ki-a, u svim delovima
tela, a tokom kompletnog izvoenja tehnike. Jasno je da idealno izbalansiran
raspored nije prisutan u veini tehnika, ve je promenljiv u zavisnosti od tehnike.
Po teoriji, tehnika sa idealnim energetskim balansom je teisho-wasa (ali
ne sve). Neke kole tradicionalno orijentisane, esto koriste ovu grupu tehnika
da bi upoznale uenike sa idejom i primenom energetskog balansa na praktinom primeru.
Oseaj energetskog balansa je dokaz kvalitetne tehnike i on se javlja
tek nakon niza godina rada. Da bi pojedinac osetio energetski balans, on mora
da ume da kontrolie ki, da upravlja njime, da ga doivi, oseti, ispuni. Energetski balans je slian oseaju punoe, energetske ispunjenosti u koju je uneta
harmonija, jedinstvo. Poznavati i doivljavati energetski balans se moe samo
posle dueg perioda koncentracije na tehniku i meditativnog uvida u nju.
Stari majstori govore da sve to postoji u prirodi postoji u harmoniji,
savrenstvu, idealnom poretku. Onaj ko nije mudar, eli da promeni taj tok,
taj odnos meu entitetima. Onaj koji je mudar, on ga uvia, prilagoava mu
se, doivljava ga i ostvaruje, doivljavajui i ostvarujui tako svoju slobodu,
svoje ostvarenje, stapanje sa univerzumom, optim, apsolutnim.
Energetski balans je ostvarenje ove ideje na nivou oveka. Saznati energetski balans znai i pomiriti se, prihvatiti, snagom volje prevazii prolazno
i trenutno, da bi se doseglo veno i apsolutno.
Ozbiljan napor oekuje pojedinca na putu harmonije energetskog balansa, jer to zahteva meditativnii uvid u svaku pojedinu tehniku. Kate predstavljaju savrene modele za saznanje i praktikovanje energetskog balansa,
postepeno vodei pojedinca ka sve sloenijem razvojno progredirajuem naprednijem balansu.
Energetski balans je dobrim delom izvan domaaja racionalnog iskustva i predstavlja iracionalnu spoznaju, nadiskustveni doivljaj. Kao mentalni
250
Buji
Buji se javlja kao kvalitativni rezultat nadilaenja spoljnog i unutarnjeg
balansa, toka pokreta, energetskog balansa, mentalnog uvida i kontrole tehnike, kao i doivljaja i kontrole ki-a na ve uveliko ovladanom nesvesnom
nivou... da pomenemo samo najvanije.
Termin buji znai, etimoloki, beznaporna priroda fenomena, a odnosi se na beznapornost, beznapornu prirodu svake tehnike, iako ovakvo njegovo prezentovanje nije ni izdaleka potpuno.
Spoljanjem posmatrau tehnika koja je izvedena sa buji izgleda glatko, nenaporno, apriorno, savreno harmonino.
Uvid (u) buji obino sledi tek po doivljaju nadsvesne ekstaze i uvek
ga prati posebno stanje svesti, ponitenje forme i obima ega oslobaanje nesvesnih snaga i sadraja, ponekad i halucinogena stanja.
Buji se razlikuje od tehnike do tehnike, specifian je, pri emu uvid u
mogunost i nain izvoenja buji znai istovremeno i uvid u samu tehniku,
njenu sutinu. Rad tehnike sa buji moe da predstavlja (i) veliki utroak psihofizike energije, totalne energije, ali pojedinac nema oseaj da troi energiju. Njegova svest je toliko suena da poima samo tehniku, njenu filosofsku
sutinu odnosno simboliki sadraj busshin.
Buji znai biti slobodan i biti svoj.
Ovde vie pojedinac ne radi tehniku i ne percepira je, ve sma tehnika
radi tehniku, pojedinac ovo doivljava na nadulnom nivou, poistoveujui
se sa njom, postajui tehnika i vie nego tehnika, postajui sve tehnike, postajui sve, jednostavno postajui, bez dodatka bilo koje odrednice.
Zenovski orijentisani uitelji tradicionalnog karatea posebno insistiraju
na ovom fenomenu, jer je blizak zenovskoj metodologiji i doivljaju stvarnosti.
Stari uitelji govore da sve to postoji, to se i deava, bez elje da se
251
desi ili ne desi, bez elje da se bilo ta promeni, bez aljenja i bez rei. Vetar
duva, sunce greje, munja seva, kia pada to je deavanje, apriorno deavanje, deavanje dejstva - beznaporno, glatko, savreno. Kako meu svim deavanjima vlada harmonija, tako i buji predstavlja totalnu harmoniju,
harmoniju na nivou univerzuma, predstavlja poistoveenje oveka i univerzuma, deavanje poistoveenja, savreno dejstvo.
Doivljaj buji je doivljaj identiteta, identifikacije sa iracionalnim predmetom karate-tehnike, akcije, sutine.
Buji je savrena akcija, jer akcije nema, a akcija se deava. Harmonija
je prisutna i sve to postoji je podreeno univerzalnoj harmoniji.
Buji predstavlja i odnos tragedije i lepote, unikatnosti postojanja, filosofsku poruku univerzuma, lice i nalije istine, Doivljaj, Biti, Moi, Hteti,
Znati, Postati...
Busshin
Busshin je filosofsko-simbolika poruka, unutarnje znaenje svake tehnike. Busshin je vezan uz tehniku od njenog nastanka i tei da prezentuje sveobuhvatnost, ekstremno iroko polje primene i dejstva svake tehnike.
Busshin moe da bude filosofska poruka i simboliki vid edukativnog
metoda, i predstavlja predmet iskljuivo meditativnog uvida u tehniku. Poznavati busshin tehnike znai osetiti, razumeti dubinu i vieslojnost poruke i
ideje tehnike, njenu tajnu, njen ivot i njenu sutinu. U krajnjoj liniji, to znai
pribliiti sebe ideji tehnike, ali i sebi samom, svojoj ideji.
Busshin ima simboliki nesvesni uticaj koji izranja na povrinu svesti
u posebnim stanjima, i uvek se javlja kao poruka, zagonetka, simboliki data
ideja koja trai tumaenje ili meditativni osvrt, ali moe da bude i edukativne
prirode, da govori o oveku, njegovim problemima i njihovom reenju, o patnji i njenom poreklu, o bolu, istini, pravdi, ideji...
Evidentna je i oigledna injenica da je busshin primarno element ortodoksne tradicije karatea i da je izvan opsega panja ogromne veine vebaa
izvan ovako determinisanih tumaenja karatea, to je i razumljivo kada se ima
u vidu elementarna arhajsko-meditativna priroda i geneza ovog elementa.
NAPREDNA TEHNIKA
Ako pojedinac, veba sa ozbiljnijim pretenzijama u domenu karatea,
eli da se bavi naprednijim, sloenijim tehnikama, on mora da se, hteo to ili
ne, obrati stilskom karateu.
Koliko su poetnike i uenike tehnike u veini standardnih stilova
sline (ali ne sve), toliko je naprednija tehnika odraz specifinosti jedne kole
ili stila.
Jedan izgraen, teorijski potpun i praktino proveren stil obino poz252
naje sopstvene poetnike i uenike tehnike, to se vrlo esto svodi na varijacije optijeg tumaenja tehnika koje su poznate veini stilova, barem u njihovoj savremenoj verziji. To znai da velika veina savremenijih stilova, ali i
onih koji imaju starije poreklo, poznaje na primer geri-wasa izvedene u prostornom smislu put napred, put nazad, na stranu, krunu tehniku, a u domenu
te-wasa tehnike elom pesnice put napred, tehnike bridom dlana u blokirajuoj funkciji... a nain izvoenja, svrha, upotreba, forma, pratei stav koji
se koristi, bazino i kolsko kretanje koje je u njihovoj funkciji... podleu
osnovnim psihofizikim i idejnim principima datog stila, i praktikuju se u
skladu sa njima, u skladu sa ustaljenom praksom i tradicijom, tumaenjem
najistaknutijih uitelja iz prolosti...
Na taj nain, jedan pojedinac, poetnik ili uenik, moe da se, uz manje
tekoe, koliko-toliko uspeno adaptira na tehniku neke druge kole ili stila,
pogotovo ako se radi o slinim ili istorodnim kolama ili stilovima.
Pored toga, sve kole poznaju odreeni broj ezoterinih tehnika i tehnika koje se prezentuju na naprednijem nivou. Te tehnike najee vode poreklo od arhainih i drevnih tehnika, predstavljaju tumaenje, verziju,
varijantu, modalitet, teorijsku studiju mogunosti tehnike koju je dao neki
istaknuti uitelj, bio on poznat istoriji karatea ili ne, koji je savremenik ili pripada istoriji... ili, to je vrlo esto, te se tehnike javljaju u katama i uzete su iz
neke od kata, a vebaju se i izvan te kate, jer im je potencirana vanost, sloene su za razumevanje i izvoenje, pa ih valja (i) zasebno praktikovati.
Moglo bi da se kae, uz odreenu rezervu, da se kole odnosno stilovi
mogu da raspoznaju i tumae (i) na osnovu ovakvih tehnika odnosno kata,
ako se ne radi o prvobitnoj, arhainoj, drevnoj tehnici koja je dobila novi vid
ili tumaenje, pa ak i tada, po nainu interpretacije, mogue je odrediti stil ili
kolu. Jer, postoje kole koje, u domenu tehnike, vie insistiraju na pojedinim
grupama tehnika, niim ili viim stavovima, bazinim, pravolinijskim ili krunim, elipsoidnim kretanjima, improvizovanom, situacionom ili pak formalno
odreenom toku pokreta.
Veina kola ima, pored optih, i specifian vid kiai, ili specifine kiai,
specifini kime i njegovo tumaenje i slino, to se najuoljivije vidi u katama
koje su karakteristine za tu kolu, ili pak u katama starijeg porekla koje su
pretrpele neke izmene ili predstavljaju tumaenje, nain interpretacije, u
skladu sa bazinim postavkama te kole.
Ova vrsta tehnike zavisi vrlo esto i od interpretacije. Kako napredniju
tehniku prezentuju eksperti karatea, a najee vrhunski poznavaoci, uitelji
ili akademici, i to njihovo tumaenje prihvata odreena grupacija, asocijacija, organizacija, kao osnovni model rada tehnike, jasno je da ta tehnika u
odreenoj meri prolazi kroz prizmu njihovog tumaenja karate-tehnike i
naina njenog izvoenja.
Jedan vrhunski poznavalac, poglavar stila, akademik, rodonaelnik nacionalne ili nadnacionalne organizacije je obino pojedinac koji se itav niz
decenija bavi karate-praksom i koji, samim tim, ima iskustvo, rutinu i dovoljno iroku teorijsku i praktinu osnovu da interpretira vrhunsku tehniku.
Meutim, kako karate vrlo esto potencira individualnost, a izvoenje teh253
meni, a da su fiziki, spoljni pokret i spoljanji efekat samo nain, metod, lik
u ogledalu unutarnjeg, introvertnog, iracionalnog, imaginarnog.
Do i ivot pribliavaju se znaenjskoj identifikaciji. Ne postoji do
bez ivota ali i vice versa. ivot onoga koji sledi do je do, ali i do je njegov
ivot. Materijalna egzistencija dolazi na nivo subegzistencije, za razliku od
nadegzistencije odnosno do, ali je do tu shvaen kao Put, kao Staza, kao
Nain.
Do se vezuje za vetine, analogno tome i za karate, tako to vetine
imaju imanentnu, unutarnju Stazu Do. Vebajui klasiku vetine, ovek
doivljava do i sledi do. Do i vetine nisu ni u jednoj bitnoj taki odvojeni, jer
do bez vetine i vetina bez do ne postoje; tako tvrdi najsvetlija tradicija.
Tako se dolazi do trojstva: ovek odnosno Um, Do odnosno Put i ivot
odnosno Staza. Tek kada je ovo troje u jedinstvu, ispunjava se do.
Do je neogranien, beskonaan i nepovratan. Spoznaja do je iracionalna a postizanje do ima vie nivoa. Do se poima u posebnom psihikom stanju srodnom transu, koje je posledica duhovne katarze i svesti o nitetnosti
egzistencije, nitetnosti materijalne forme, nitetnosti i neegzistentnosti vremena, prostora i materije.
ivot sa do i za do je filosofsko-mistini obrazac ponaanja i poimanja
stvarnosti iji je metod iracionalan, fanatizovan, alogian. Pojam Do odnosno
Tao je jedan od centralnih u pre-savremenim filosofemama dalekoistone teorijsko-filosofske misli, a njegove filosofske odrednice nemaju analogni ekvivalent u zapadnjakoj, dobrim delom iz razloga to je poimanje do ulno
nadiskustveno, mistino i iracionalno. Do je nerealna realnost, iracionalizovani spoznajni metod, katarza, nitetnost, najdui put, put kojim se najtee ide.
Jo znai Mesto. Tanije, jo je mesto gde se ostvarujue do. Jo ima vie
filosofskih odnosno metafizikih odrednica, pri emu termin jo oznaava
pojam mesto, prostor uopte. Kako nas ostale odlike tradicionalnog poimanja
jo ne obavezuje suvie, obratiemo panju na sloenicu Do Jo.
U tradicionalnom karateu dojo je ekvivalent hrianskom, jevrejskom
i muslimanskom pojmu crkve, sinagoge, damije, istonjakom poimanju pagode. Preciznije odreeno, klasika marcijalnih umetnosti smatra dojo za hram,
sveti prostor gde se odravaju verska odnosno religiozna sluba i praksa. Po
tradiciji, dojo je hram karate-religije i slui za karate-praksu i karate-rituale.
Dojo je sveti prostor, osveen svetlou i znanjem, potovan kao izuzetan. To
je sakralni prostor (za razliku od profanog). Iz tog razloga prilian broj
istonjakih uenika vetina ulazi u dojo sa strahopotovanjem i poniznou.
Ceremonijalna i etikeciona tehnika ima u svom okviru kompletan sistem (pojedinanih) rituala i ceremonija kojima se iskazuje (straho)potovanje do-u,
ritualnoj aktivnosti u njemu i Adeptima, Magovima, Prvosvetenicima i Patrijarsima (Sense-ima) koji rukovode ritualnim simbol-inovima u njemu
(vebanjem karate-doa).
Hriani u crkvi vide boji hram. Drevne karateke u dojou vide mesto
ovekovog (odnosno) duhovnog proienja, etike i estetike katarze, mesto
gde se ui i ostvaruje. Polira ljudski duh.
256
Postoji i analogija izmeu hrianskih, jevrejskih, muslimanskih crkvenih bogosluenja i verskih rituala i prakse u tradicionalnom dojou. Evidentan je i odreeni stepen analogije izmeu svetenika, rabina, hoda... sa
jedne strane, i senseia u karateu, sa druge strane. Mnogi tradicionalni uitelji
imaju i sveteniko zvanje, uitelji japanskog porekla obino into-religije ili
Budizma, ali to nije pravilo; odreene kole karatea u dalekoistonim kulturama imaju sopstvenu religiju, jer po mnogim svojim determinantama i
same predstavljaju religiozni pogled na svet. Samim tim, uitelji u ovim kolama su ili svetenici ili kalueri. Vrlo esto lider neke tradicionalne kole nosi
titulu patrijarha odnosno prvosvetenika.
Ova analogija nas ne obavezuje vie od inoformativnog nivoa, mada
uoavanje ove podudarnosti moe da doprinese uvodu u komparativnu misao
posveenu temama koje su predmet ove knjige.
Simboliki osvetljeno, dojo predstavlja Univerzalni Um. U dojou je sakupljeno sve znanje, sva mo, sva vera. Da bismo ovo ilustrovali, posluiemo
se jednom analogijom: Dojo je kao plodno polje. U njega se baca seme.
Uenik simbolizuje to seme i zato mnoge kole insistiraju na simbolikoj
smrti, ritualnom inu nestanka. Seme nie i raste. Sensei je kao sunce: vidi
sve, moe sve, uvek je tu da dela na najbolji nain. Bez njega, seme nikada ne
bi proklijalo, niti bi mlada biljka izbila na svetlost dana. Mlada biljka jaa i
raste zahvaljujui plodnom polju i suncu iznad njega. Oni su meusobno neodvojivi, kao to su sensei i dojo neodvojivi.
U savremenim uslovima prilino se retko uenicima prezentuju sve tradicionalne implikacije dojoa i retko se od njih trai mentalni napor udubljivanja u ove teme. Danas se pod dojom podrazumeva svako mesto gde se
veba neka od vetina pod vostvom instruktora odnosno majstora. Iz tog razloga i ne navodimo kompletnu etikeciju ponaanja u dojou, jer je ona, dobrim
delom, i odraz linog mistinog odnosa prema stvarnosti i potovanja i poniznosti prema mestu koje se smatra svetim. Retki su uitelji koji dosledno
sprovode i insistiraju na ovom kodeksu ponaanja, pa se on sve ree moe pronai u svakodnevnoj praksi, i to uz prilian napor u traenju.
Umetnik, stvarajui svoje delo,
razgovara sa samim sobom
i obraa se samome sebi.
(Pikaso)
257
Iluzija je prosvetljenje.
Prosvetljenje je iluzija.
(Buda)
misao kao neegzistentnu, ovek um samoga sebe doivljava kao apsurd, kao
besmisao. Javlja se i oseaj potpunog besmisla, besmisla koji vodi u slobodu,
neogranienu slobodu, ali ne nihilistiku slobodu, ve kreativnu, svemonu
slobodu. Posluajmo rei zen- uitelja:
Za svog ivota
budi mrtav mrtvicijat.
I ini sve to hoe,
sve e biti dobro
Ovo izgleda kao duhovna anarhija, dezorganizacija ili vulgarni hedonizam, ali je to pre nadsvesni oseaj slobode neegzsitentnosti granica, ogranienja ili zabrana. Totalna svest ovde komunicira sa univerzumom, koji je
neogranien, i ona sama je neograniena, i um je neogranien, i ovek je neogranien.
Sve to je postojalo, postoji, postojee i moe da postoji postoje sveto,
dragoceno i svetlo, poznato i priznato.
U stanju ponitenja forme ega, ekstatikog nadhalucinogenog poimanja, materijalni svet dobije duhovnu dimenziju, a duhovni svet materijalnu, i
oni postaju jedno, nerazlueno i beskonano, gubei sopstvenu egzistenciju u
fenomenolokom smislu.
Sledbenik gubi svoje ja, svoj identitet, svoje bioloke i socijalne
odrednice i postaje sve, postaje i Bog i Sotona, Priroda i Univerzum i Svet,
jer se poistoveuje sa njima. To stanje identiteta, mirenja sa nepostojeom egzistencijom se potvruje nepostojanjem sopstvene egzistencije. Ne postoji
vie ja i mislim odnosno um i misao. Um je misao i misao je um. Vreme
je postalo besmislica a prostor apsurd, (samo jedna) teorijska odredba koja u
praksi gubi vanost.
Nadiskustvena spoznaja negira postojanje bilo kog vremensko-prostornog kontiniuma. Mo spoznaje beskonanosti pripada totalnom, prosvetljenom oveku, ija je egzistencija nedefinisana i redefinisana, neegzistentna.
Satori predstavlja vrhunsku radost i vrhunsku tugu, kao i definitivno
osloboenje od radosti i od tuge, osloboenje od sopstvenog ja (koje bi percepiralo radost ili tugu), od svoje misli, od svoje egzistencije, od svega to
postoji, postojalo je, postojae i moe da postoji, slobodu od slobode same,
kreaciju koja je pretvorena u Sve, u Nita, u afirmativnu/negativnu apsolutnu
beskonanost.
***
Logika i razum nestaju na raun kreacije, imaginacije, iracionalne spoznaje identiteta sa totalitetom. To je doivljeni ovek, potpuni ovek, ovek
koji je prevaziao i ivot i smrt i egzistenciju i neegzistenciju, i svet materijalni i svet duhovni, stapajui se sa Venim, sa Apsolutom, sa Biem, sa Univerzumom, sa Beskonanim.
261
Po tradiciji, on je postao sveti ovek Buddha, Mahatma, Mudrac, Prosvetljeni, Iluminat. Njegova materijalna egzistencija se nastavlja, ali on vie
nije ovek ovoga sveta, ne pripada nikome do samom sebi, ne ide nikuda a sve
zna, ne gleda a sve vidi, ne slua a sve uje, on je svoj gospodar i svoj
sluga. Isti je, a tako razliit. On razume, ali ne moe biti razumen, dela i kad
ne-dela, ivi i kad ne-ivi, misli i kad ne-misli, jeste i kad nije, moe sve,
zna sve, ume sve, jer je on sve.
Boriti se ili ne boriti se, iveti ili umreti, biti ili ne biti on zna da tu
nema razlike, da je to isto posmatrano sa druge strane.
Ogranien je onaj koji eli i onaj koji ne eli, onaj koji se bori i koji se
ne bori, koji ivi ili koji ne ivi, jer eleti znai i ne-eleti, boriti se znai i neboriti se, a iveti znai i ne-iveti. To je problem ugla posmatranja, kojega se
valja osloboditi. Valja biti a ne gledati, spoznati, uiti, ili otii da bi se dolo
ili doi da bi se otilo. Biti svoj i niiji, roditi se da bi se umrlo, a umreti da bi
se rodilo, postojati i ne postojati, znati i ne znati, moi i ne-moi, a ostati neegzistentan, nepostojei u svoj svojoj punoi, jer to je Prosvetljenje, Buenje,
Satori.
Teorija (o) satori je veoma stara i pripada tradiciji i drevnom karateu,
ali postoje i neke savremenije karate-kole koje insistiraju na teoriji nadsvesne ekstaze, koje svoju praksu i uenje svode gotoo iskljuivo na stazu ka doivljaju nadsvesne ekstaze.
U stanju nadsvesne ekstaze, fenomen svesti je bitno redukovan a ulnomaterijalni svet postaje neegzistentan. U veini sluajeva, stanje nadsvesne
ekstaze se postie ponavljanjem vie karate-tehnika po odreenom ritmu ili
ponavljanjem posebnih, za to namenjenih kata, uz vizualizaciju i vibraciju
odreene mantre monotonog zvunog sadraja koji deluje sugestivno i reducirajue na fenomen svesti. U stanju nadsvesne ekstaze se gubi barijera izmeu svesnih i nesvesnih delova bia, a osoba koja ga doivljava identifikuje
sadraj slian halucinogenom. Materijalni svet se gubi, ulni opaaju nestaju,
svest i kritiki odnos prema stvarnosti bivaju neutralisani.
Obino umom onoga koji to stanje doivljava promie sadraj arhetipskog odnosno simbolikog karaktera. Stanje je vrlo slino budnom snu, sa
pojaanom psihikom slikom i intenzivnom snagom doivljaja. Simboliki
sadraj je izuzetno bogat i raznovrsan, ali arhetipska komponenta dominira,
tako da je ovaj sadraj sasvim individualan, iako bazira na univerzalnoj podlozi arhetipske riznice oveanstva.
Sadraj moe da bude dinamian ili relativno stabilan, a i da se u njemu
aktivno uestvuje. Sadraj nije misao, on je poistoveen sa umom, pri emu
se on doivljava kao nad-realnost, jedina postojea stvarnost. Vremensko-prostorni kontinium se gubi, gubi se subrealnost ulnih utisaka i materijalnog
sveta, koji postaje neegzistentan. Svi vremenski trenuci se slivaju u jedan,
moe da se doivljava prolost, sadanjost, budunost i imaginativna realnost
koja se nikada nije desila i nee se desiti, i to paralelno ili sliveno u jedno, istovremeno.
262
265
KI DOIVLJAJ I KONTROLA
Sve istonjake marcijalne umetnosti poznaju ki. U zapadnjakoj fenomenologiji je teko nai ekvivalentni pojam, a razlog tome moe se traiti
ak i u multiplosti aspekta i nivoa njegovog ispoljavanja.
Ki je vezan za karate od njegovog nastanka. Prvobitni karate predstavlja metod kontole i upravljanja tokom ki-a, i bazira na tenzija relaksacija
principu.
Tvorac karatea (u modernom smislu), Bodhidharma, kreirao je vebu
18 ruku koja je kasnije nazvana Sanchin, i predstavlja prvobitnu katu karatea, sauvanu do dananjeg dana u tradicionalnim kolama.
Fiziki aspekt ki-a poznat je vie hiljada godina pre karatea i predstavlja jedan od kamena-temeljca ranih postulata yoge i orijentalne medicine, odnosno akupunkture i moxeologije.
Po arhainoj staroindijskoj filosofemi, ivotna sila, univerzalna energija je jednoobrazna javlja se i u makrokosmosu i u mikrokosmosu, pri
emu joj je sutina, priroda ispoljavanja ista. Sanskritski naziv je prana. Ki
(japanski) ili chi (kineski) predstavlja ostvarenje ivotne sile ili univerzalne
energije na nivou mikrokosmosa odnosno, u funkciji karatea, u oveku kao
jedinki.
Ki se stie roenjem a gubi smru. ivot to je ki, energija, njeno kretanje; gde nema ki-a, nema ni ivota. Ki nije fizika energija, ve metod energije, posebna fluidna psihofizika energija koja u potpunosti proima
spoljanji model ovekov njegovo telo.
Ki ima poseban sistem meridijana, kanala i ventila po kojima se
kree, po tano odreenom rasporedu i po tano odreenom vremenskom
ritmu. Prema tradicionalnoj doktrini akupunkture, ti meridijani postoje na anatomskom nivou tela, ljudskog, ali i svakog drugog oblika ivota. Svaki od meridijana odnosno kanala odgovara nekom od elemenata prirode u
starokineskoj filosofiji: Vazduhu, Vatri, Vodi, Zemlji, Etru...
267
nevnim prilikama samo kroz ki. Njihove odluke, reakcije, dela, rei... su posledica intervencije (toka) ki-a i ne podleu racionalnom modelu saznanja
i reagovanja. Njihovo ponaanje je iracionalno, jer je posledica ki-a; ki dela
u njima. Oni samo prate njegovu volju, jer izmeu njih i ki-a nema vie razlike oni su postali jedno. Identifikacija sa ki-em znai istovremeno i njegovu
vrhunsku spoznaju i savrenu, potpunu kontrolu. Akcija, misao, re to je ki,
pri emu je ki iracionalno iskustvo, ne injenika intuicija, nain reagovanja
i miljenja, sutina ljudskog bia, jer je ki duboko individualan.
Termin ki se esto prevod sa spirit odnosno duh ili dua. Time se eli
da naglasi da je ki sloboda, univerzalna dua, osloboenje linosti. Delati po
ki-u znai biti slobodan, biti svoj, biti ovek bez strasti i strahova, ovek ideje
i ovek puta. Ki je i oseaj, univerzalni vodi, spiritualno saznanje. Metafiziki odnosno metagnoseoloki aspekt ki-a je univerzalna spoznaja, kreativna
sloboda, individualna imaginacija dovedena na stepen univerzalno vaeeg.
O ki-u ue mnoge legende i mnogi uitelji, ali je pojedincu na zapadu
teko da dosledno pojmovno obuhvati ki, jer ki, dobrim delom, predstavlja
transcendentalno iskustvo, individualni doivljaj koji je verbalno neprenosiv.
Uitelji tee intuitivnosti, slobodi delanja, oseaju, a ne umovanju, jer su blii
ki-u, njegovoj imaginativnoj i iracionalnoj prirodi.
Ki predstavlja takav fenomen da vera u ki znai ki. Ako neko misli da
osea ki on ga (verovatno) i osea, jer ki nije definisan, nije determinisan,
pripada iracionalnoj sferi spoznaje i gubi se kada se o njemu umuje, kada se
pokua svesna spoznaja i analiza. Ki ivi kada ovek ivi, kada ovek umuje,
ki-a vie nema. Ki je ista dinamika, akcija, spoznaja, delo metod ideje
(ovih) fenomena i njihova iracionalna sutina.
Ki se smatra za udo, a njegova materijalna manifestacija je, na drevnom istoku, izazivala strahopotovanje. Ki je blizak zen-filosofiji praktinoj
filosofiji iskustvene spoznaje. Kao te se zen-sutina moe spoznati u bljesku
munje ili nikad, a od nje se udaljava uenjem, itanjem, razmiljanjem, umovanjem, tako da se i ki manifestuje i tu je kraj. Svako dalje insistiranje je negacija ki-a, njegovo nerazumevanje.
Uitelji govore da sutina je ki-a istovetna sa sutinom karate-tehnike,
da predstavlja njen osnov, ali i da je tehnika put da se oseti ki, da bi se osetio
sopstveni spirit ili sopstveni duh. Ova idealistika postavka nas ne obavezuje suvie, jer spoznaja ki-a pripada individualcima, a karate-tehnika se na
alost, veba masovno. Postoje i oni koji, u svojoj naivnosti, drskosti ili bezonosti, tvrde da poseduju ki, razmeui se i hvalei se time, ne shvatajui
da ki znai i skromnost, kontrolu i unutarnji mir, koji nema elju da se samoreklamira.
Ki je deo teorije i prakse tradicije karatea i drevnog karatea, ali i drugih,
njemu slinih i srodnih oblasti. Izuzetan je estetiki doivljaj posmatrati osobu
koja veba na primer katu, a koja je upuena u mentalanu kontrolu ki-a.
Karate, u svojoj misiji po svetu, donosi dosta toga novog i, usled svoje
iracionalne prirode, zapadnjaku nerazumljivog. Ki nije mistina besmislica,
niti tajno oruje takmiara u koliini razbijenog tvrdog materijala, ve pri270
pada humanom, plemenitom i dostojanstvenom sistemu karateu, kao i njegovoj praksi, za koju je bio nerazluivo vezan hiljadama godina. Moda je to
valjan razlog da se pokua da se ki, koliko-toliko, osvetli i objasni onima koji
o tome imaju pogrenu, neistinitu ili unapred odbojnu predstavu, iniciranu tumaenjem dobronamernih ili onih koji svoje minorno znanje odnosno neznanje pokuavaju da nekritiki nametnu. Nije to pojava samo u kontekstu
fenomena ki-a, jer gotovo kompletan karate pati od te i takvih boljki, ali to ve
prevazilazi okvir ove teme.
Jedino sam ja onaj koji je bio,
koji jeste i koji e biti.
(Zen-koan)
KOKYU-WASA
Spiritualne elemente disanja poznaje drevna, kako zapadna, tako i
istona hermetika tradicija. Praksa da je mentalno vebanje bazirano na kontroli disanja, odnosno posebnim tehnikama i metodama disanja, nije ni danas
nepoznata ovim sistemima naprotiv. Gotovo svi hermetiki sistemi, pravci,
kole, metodi... u znatnom obimu obrauju disanje kao psihofiziki fenomen
i na tome baziraju veliki deo vebanja.
U praktinoj filosofskoj misli drevnih dalekoistonih civilizacija disanju je posveivana puna panja i mnoge specifine metode disanja su koriene u mistino-religiozne ili transcendentalne, ali i vrlo
praktine svrhe. Dejstvo na fizikom ili psihofizikom planu je najoigledniji
primer za to. Ova stara tradicija je bila poznata svim religioznim, mistinim,
praktino-filosofskim, mentalno-transendentalnim i srodnim sistemima ovih
regiona i negovana je vie hiljada godina.
Drevni karate kao hermetiki sistem duguje prvobitno uenje o disanju
drevnoj tradiciji Tibeta i Kine. Pre vie hiljada godina, u doba prapoetka sistema koji e se kasnije ujediniti i polarizovati u karate, teorijsko-praktina
osnova disanja u tibetanskim metafizikim sistemima, koja dominira u odnosu
na ostale, religiozna je filosofema lamaizma. Upravo lamaizam odnosno tumo
predstavlja prvobitnu mentalnu osnovu prakse disanja. Primarni eksperti i
poznavaoci ovih, tada uglavnom tajnih metoda disanja, su lame ili svetenici
kalueri, nosioci kulture, pismenosti, filosofske i naune misli toga doba.
Na disanje u prvobitnom karateu su najznaajniji uticaj izvrili upravo kalueri, svetenici lame. Po usamljenim i udaljenim manastirima, u miru i tiini stoletnih uma, na nekoliko hiljada metara nadmorske visine, rodio se
kompleksni tumo-sistem koji je prvobitna podloga disanju u svim kasnije formiranim karate-sistemima.
Verovatno je da su svetenici lame obraali toliko panje na disanje i
zato to je disanje na tim visinama vrlo specifino, a boravak na vrhovima planina posebno deluje i na fizike i na mentalne komponente ovekovog bia,
271
rate-prakse. Koliko je karate imao iracionalniju filosofsku osnovu od praktino orijentisanih yoga-sistema, toliko je slinosti pokazivao u fizikim metodama dejstva, a gotovo istovetnost u tehnici i metodama disanja.
U originalnom karateu su se sauvale vebe disanja sve do 20. veka, i
ako je karate proao veliki prostorni i vremenski put kroz dalekoistone civilizacije da bi, preko Kine, stigao na Okinavu, a odatle u Japan, pri emu je tehnika disanja dobijala nove komponente sve do 20. veka, ali je bazirala na
prvobitnim yoga-sistemima i malo je promenjena u idejnoj osnovi.
Veliki i konstantni uticaj na teorijske, a naroito na praktine tehnike
disanja u karateu su izvrili uitelji drevne Kine. U doba kineskog perioda razvoja karatea, karate-kole su bile sistemi adaptirani po analogiji na neku od
ivotinja, bilo da su predstavljali kombinovani sistem vie ivotinja, bilo da
su usavravali samo jedan od osnovnih, simbolikih naina. (Bazina kata).
Karate-tehnika je progredirala u ovom periodu isto koliko i disanje jer
je, praksom pratei kinesku filosofsku misao tog doba i, kasnije, taoizam, takoe nastao na teritoriji drevne Kine, teila da se poistoveti sa prirodom, ovekovom okolinom, da je razume i da je oponaa. Smatrajui oveka samo
deliem prirode koja ga okruuje, njenim neodvojivim elementom koji sa
svime to postoji predstavlja idejnu i sutinsku celinu, drevna kineska tradicija u domenu praktino-filosofskih sistema je uinila kvalitativni korak napred u razvoju tehnike disanja.
Do tada ezoterino i iracionalno, karate-disanje dobija vrlo praktian
vid i, spolja posmatrano, asocira na nain disanja pojedinih ivotinja; kako su
kole u to doba nosile naziv Tigra, Konja, Zmaja, Zmije... a prema drevnoj kineskoj simbolici, tako je i disanje bilo adaptirano idejnim, simbolikim kvalitetima svake od ovih ivotinja. Tako kola Tigra neguje, koristi i potencira
snano i odseno disanje, finalizovano glasnim uzvikom (kiai) koji asocira na
urlik tigra; kola Zmije koristi konstantno drhtavo i itavo disanje koje
se zavrava zvukom slinim siktanju zmije... Iz ovog perioda se uz tehniku disanja javlja i kiai koji je prirodni, logini zavretak zapoete akcije disanja.
Na mentalnom planu se koluje i potencira uticaj disanja na misaone
procese, uticaj vibracija ciklusa udisaj/izdisaj, uticaj (i) koliine udahnutog i
izdahnutog vazduha, kao i raspored, ritam i kontrola disanja na tok svesti i
mentalne procese.
U ovom periodu je takoe korien razgranat sistem tehnika i metoda
disanja koje su uticale na promenu mentalnih stanja, produenje perioda koncentracije, omoguavanje dugotrajnih faza nesmetane meditacije, izazivanje
transcendentalnih stanja, halucinogenih efekata, posebnih afektivnih momenata, psihofiziko razdraivanje u cilju koncentracije energije i korienja energetskih izvora i potencijala do maksimuma... da pomenemo samo neke od
ciljeva prakse disanja.
Kineski period karatea, a, samim tim, i uticaj na teoriju i praksu disanja, trajao je vie hiljada godina, sve do 20. veka, to je i razumljivo kada se
ima u vidu injenica da je sam karate-sistem nastao na teritoriji drevne Kine
i da je bio pod vrlo jakim uticajem kineske praktino-filosofske misli.
274
vrlo specifian ritam i nain disanja, koji je adekvatan toj kati. Kada se ove
dve komponente usaglase spoljanji model, nain rada kate i tehnika disanja dolazi do razvoja posebnih mentalnih komponenti, do uvida, da se posluimo psihoanalitikim terminom, to je, dobrim delom i bazina funkcija
ove kate.
Kata i disanje postaju nerazdvojiva celina, a kako ovakva praksa dolazi
iz starijih izvora nego to su okinavljanski, tada dobija svoju punu primenu u
praksi. Mnoge stare kate su, praktino, udbenici disanja, kojima je sistem
tehnika kasnijeg porekla, stvoren da bi se ostvario kompletan psihofiziki doivljaj. Postoje odreene drevne kate koje su vebane na Okinavi, ija je prvenstvena uloga da poue nekim tehnikama disanja.
Posebno je zanimljiv sistem disanja koji ima za cilj brzu obnovu energije, vraanje vitalne snage. Po teoriji okinavljanskog karatea, uticaj tehnike
i prakse disanja na ki je direktan, kao i na sve fizioloke i mentalne procese.
Kao to disanje u potpunosti odraavaju i mentalno i fiziko stanje pojedinca,
tako se i uticajem, voljnom kontrolom disanja koja se postie karate-tehnikom, tanije: kvalitativnim spojem tehnika disanje, moe da uspeno utie
na mnoge mentalne i fizike procese, na kompletno psihofiziko stanje.
Medicinski aspekt, blizak teoriji akupunkture, svojom i fiziolokom i
mentalnom komponentom je u direktnoj vezi sa disanjem, koje predstavlja i
odraz (fiziolokog stanja), ali i aktivni regulator, nain kojim se postie eljeno poboljanje i promena, nain voljnog uticaja na kompletnu psihofiziku
linost, metod leenja i oporavka.
Posebnu oblast ovih vebanja obuhvata regenerativno vebanje koje
ima za cilj da brzo i efikasno povrati u radu utroenu energiju. Nain rada na
Okinavi je esto bio toliko naporan da je pojedinac, u toku rada ili posle njega,
bio fiziki, ali i mentalno umoran, iscrpljen, prazan. Okinavljanski majstori
karatea su poznavali sistem vebi disanja uz minimalne fizike pokrete ili bez
njih, kojima bi se energija brzo i gotovo kompletno povratila, to je omoguavalo dalje vebanje bez oseanja iscrpljenosti ili bitnijeg sniavanja kvaliteta rada.
Kao posledica tradicije tajnosti na Okinavi i analognog dominantnog
pogleda na svet, uenja i vebanja ovog tipa su retko otkrivana i prezentovana
javnosti, a demonstrirana su, uz zakletvu utanja, pojedincima koji su bili na
odreenom nivou vebanja i prenoena su sa generacije na generaciju.
Iz tog razloga je verovatno da je sa nestankom drevnih uitelja, jedan
deo tog znanja i zauvek nestao iz karate-prakse, ali i to da neki okinavljanski
uitelji i majstori i dan-danas poznaju dobar deo sistema regenerativnog vebanja.
Utemeljivi sistem kasnije nazvan karate, Okinavljani su dali fundament kokyu-wasa i japanskog i savremenog karatea.
U Japanu se karate, budui (i) ratniki, borilaki i spiritualni sistem,
razgranjava, raslojavaju mu se osnova i praksa, i on tu doivljava intenzivni
uticaj zena, pri emu je ovo imalo odraz i u tehnici disanja. Tehnika disanja
276
nje moe da bude bre od izdisanja ili jednakog trajanja, ujno ili ne. Ovoj
grupi disanja pripada i izdisanje uz kiai koji je izgubio svoju onomatopejnu
komponentu i direktno je podreen izdisanju od njega zavisi u intenzitetu i
trajanju i predstavlja prirodnu posledicu naglijeg izdisanja kroz usta.
Ove dve vrste disanja su izvrile dominantni uticaj na teoriju i praksu
disanja u savremenom karateu. Japanski karate poznaje i vie razliitih vidova
specifinog disanja adaptiranog uslovima izvoenja svake pojedine tehnike,
nameni tehnike, trenutnom stanju pojedinca.
Savremeni karate je malo toga preuzeo od drevnog uenja o disanju.
Ono je u prilinoj meri simplifikovano i banalizovano. Nain disanja je kanonizovan i, jednostavno, prati tehniku i trenutne aerobne mogunosti pojedinca. Postoje uitelji, prvenstveno u domenu stilskog karatea, koji posveuju
odreenu panju posebnim metodama disanja kao i ezoterinim vebanjima.
Rezimirajui, mogu da kaem da je tehnika disanja, kokyu-wasa, jedan
od delova prakse karatea i karate-tehnike koji je najee sledio sudbinu sistema kojemu pripada i da se adaptirao razvoju i promenama svog matinog
sistema, barem u njegovom bazinom delu. Takoe je indikativno da, tokom
kratkog istorijskog preseka koji je ovde dat, nije bilo mogue posvetiti posebnu panju irokoj oblasti ljudske kulture i misli, kao to je to religiozna, praktino-filosofska odnosno mistina misao dalekoistonih civilizacija, a za to
nije ni bilo potrebe, pa je teorijska graa vrlo koncizna i pojednostavljena, i u
primarnoj je funkciji objanjenja osnovne teme ovog poglavlja.
Kada su ice instrumenta napete,
ne uje se nita.
(Zen izreka)
278
meno. Valja izbei zmiji po ranije izloenom postupku, ali istovremeno presresti tigrov napad, i to na taj nain to e izvedena tehnika da presretne tigra,
da zaustavi njegove eljusti i tako onemogui njegov napad i, ukoliko se radi
geri-wasa, brzo da se povue put nazad.
Ovakav, sloeniji nain rada moe da predstavlja ozbiljniju potekou
i osobama koje imaju odreeno iskustvo u vizualizaciji. U ritualu se koristi
naprednija, dinamika i sloenija vizualizacija i valja utroiti dosta vremena
i strpljenja da bi se pravilno i korektno nauila.
Simboliki, vizualizacija zelenog tigra i njegovo zaustavljanje u napadu
znai smrt i borbu protiv smrti. To, alegorino, predstavlja situaciju u kojoj
svakog trenutka vlada opasnost, ak i smrtna, i pojedinac mora da bude u stanju da je izbegne, da joj se suprotstavi, da bude makar mrvicu efikasniji i bri
od nje, jer realni, svakodnevni ivot donosi samo opasnost, muku, nevolju i
neizvesnost, koje svaki pojedinac mora da prevazie ili da izdri, da joj se dostojno suprotstavi.
Vana je i napomena da se ni tigrov napad ne izaziva, on se eka. Ako
je pojedinac mentalno otvoren i spreman, tigar e sigurno da doe i nita ga
nee spreiti da svoj napad izvede do kraja. Pojmovi kao to su ivot ili smrt
dobijaju ovde dinamiko nadrealno znaenje u stanju vizualizacije. Oni postaju opipljivi, realni, stvarni, postojei, i na njih moe da se utie.
Tu je pojedinac oi u oi sa (svojim) ivotom i (svojom) smru. On je
izmeu njih, i uvek protiv, i uvek sam i naputen, ali veito na belezi, u areni,
veito u areni ivota svog, gde pogrean potez znai kraj a dobitak produetak agonije, ali i lepote i plemenitosti u borbi kojoj se ne zna samo tok, ali se
zna kraj.
Mnogi stari uitelji baziraju na ritualima ovog tipa svoj edukativni
metod iracionalne prakse karate-tehnike. Oni smatraju da kada ovek vie ne
moe da pobegne od zmije i da zaustavi tigra, da mu se pribliava zadnji as,
da je njegovo vreme otilo u nepovrat, da je to kraj materijalne egzistencije,
sloboda od neizvesnosti njenog toka, da predstavlja pribliavnje ishodu, sutini, ideji, jer je smrt tu, pored njega. Stara izreka kae da na koga zakon polae pravo, on nosi njegova obeleja. Tako i ritual ima svoju sutinu i svoju
poruku, poruku namenjenu i bedi i prolaznosti i samoi, usamljenosti i izdvojenosti, poruku o plemenitosti, snazi i dostojanstvu savrenog individualca, borca u ivotu, borca do ishoda, do razreenje, do ideje.
Ritual ima pretenziju da iskae univerzalnu istinu, apsolutnu istinu koja
ne podlee kritici, nije injeniki utemeljena, istinu ivota i univerzuma, istinu
pojedinca i individualca, istinu sunca, mora, neba, travke, potoka, cveta, drveta, stene... istinu koju ni jedan um ne moe u potpunosti da spozna, jer ona
pripada svakome umu.
***
Poreklo rituala je verovatno veoma staro. U njemu zatiemo elemente
282
simbole zmije i tigra, simbole dvaju kola karatea u drevnoj Kini. Jasno je
da ove kole imaju simbolike i vizualizatorne rituale, kao i elemente osnovnih ideja ivotinja koje su im simbol. Takoe je jasno da vizualizacija ima
posebno naglaenu ulogu pri veini hermetikih rituala, ne samo u karateu,
shvaenom kao hermetiki sistem.
Ne bi se trebalo uputati u simboliko objanjenje boja niti simbola koji
se javljaju u ritualu jer to, bez sumnje, prevazilazi interesni nivo italaca. Valjalo bi samo skrenuti panju na jednu implikaciju ovog rituala.
Ovakav ritual, pored svoje mistino-okultne prirode i psiholokog uticaja, predstavlja i dobar edukativni sistem za uenje bazine tehnike. Zar to
nije dobar nain za uenje brzog i trenutnog poetka izvoenja tehnike kao to
je to zamiljeni ujed zmije? U tradiciji, ovo je odlian nain da se praktino
i efikasno uenik naui da izvodi bazalnu tehniku bez zastoja ili usporenja, pri
emu je ovo izuzetno efikasno (i) za geri-wasa. Zar nije dobar udarac u tigrovu eljust, odnosno trenutno zaustavljanje tehnike uz moni kime? Zar
motivacija koja bazira na ujedu zmije ili napadu tigra nije efikasna da mobilie ogromni deo raspoloive psihofizike energije i usmeri je u eljenom
pravcu i na eljeni nain? Zar osloboenja od dominacije elemenata svesti nad
akcijom ne ini tu akciju svrsishodnom, beznapornom, efikasnom... idealnom? Zar osvajanje sebe samog, svoje ideje, svog ja, oseanja... nije dominantno nad razumskom formom delanja? Zar doivljaj nesvesnog nije
predmet i savremene psihologije, posebno psihoanalitiki orijentisane?
Na veinu ovih pitanja, istonjaka tradicija bi odgovorila potvrdno.
Ritual Zlatne zmije i Zelenog tigra jeste spiritualni fenomen, psihofizike vokacije, sa nadulnom podlogom i nadiskustvrenim doivljajem.
Teko je nai eksperte koji umeju da poduavaju ovom ritualu na (i)racionalni nain.
Ritual se retko praktikuje i sve manji broj pojedinaca poznaje njegovu
praksu i njegove tajne. On jeste deo drevne, tradicionalne metodologije, i to
e i da ostane, jer ovaj na savremeni svet sa osmehom ili prezirom slua o
ovome ili ovakvim fenomenima.
Pravi poznavaoci, koji je mali broj, rezignirani i uvreeni postojeim
stanjem i odnosima koji vladaju u svetu karatea, retko upuuju bilo koga u elemente rituala.
Na alost, ili na sreu, vreme mistino-religioznog odnosa prema svetu
doivljava teke dane. Ovaj ritual, pored svoje edukativne vrednosti, sadri i
ovakve elemente i predstavlja relikviju jednog doba i pogleda na svet, relikviju prolosti.
Smatrao sam za potrebno da oni koji se bave naprednijim oblastima karatea upoznaju, i to ne samo teorijski, deo tradicije i klasike, i to bez etiketa ili
unapred datih odrednica, bez dogmatskog ili ogranienog pristupa, a ne u cilju
puke praktine primene ovog, dodue potpuno bezopasnog rituala, pa prethodne redove valja shvatiti i kao doprinos objanjenju dela tradicije i prakse
drevnog karatea.
283
284
INICIJACIJA
udan je mrak pagode. U tom mraku hiljade je mrakova. udna je slabost ljudska. To je slabost bez trunke snage, bez elje, bez volje, bez mene. U
dubini te tame se ne ulazi svelog uma niti svetlog srca. Vano je oseati, jer
misao ne postoji. Vano je biti. Nema prolosti, nema budunosti. Znao sam
da je prolost razorena, budunost nedokuiva. Znao sam i da moram ali ta
to moram oseao sam da to tek dolazi. Savreno sam prazan i oekujem to.
Kada bih znao da dolazi to, to uopte ne bi dolo, jer to nije dogaaj, niti
oseaj. To je, jednostavno, to.
Tamna je dubina beskraja. Taman je ljudski um, jer ga nema. Tek u srebrnoj prizmi on izlazi na svetlo dana. Tri su prizme kroz koje valja gledati:
srebrna, zlatna i zelena. Oi su srebrne, zlatne, zelene. Telo je srebrno, zlatno,
zeleno. Um je srebrn, zlatan, zelen.
Srebrno je boja tame, jer se sjajem svojim od tame razlikuje. U srebrno
se ne moe utonuti, moe se samo proi kroz njega.
Zlatno je boja sunca, jer se samo u suncu raa. U zlatno se moe potonuti do kraja.
Zeleno je van onoga to znam. Zeleno boli i vrea. Kroz zeleno se ne
prolazi, niti se u njega utapa. Ono dolazi samo, kao plima, kao venost, iza beskraja.
Proi kroz srebrnu prizmu.
Utopiti se u zlatnu prizmu.
Doiveti zelenu prizmu.
Srebrna pagoda je zatvorena. Srebro pagode mora da se razrui, ne
moe se proi kroz njega.
U zlatnu pagodu se ne moe utopiti, jer se ona rastvara i nje nema ako
je mislim. Nema je ako je vidim. Znam da mora da bude tu. Ona je tu.
U zelenu pagodu ovek biva zatvoren. Smrvljen njome. Ona se ispunjava zelenim. Svetlost ili tenost ili dim. Vie lii na zelenu misao. Misao ze285
gori na elu. Dovodi me pred njihovo lice, pred Blagost, pred Mir.
- Koga nam dovodi, ti sveti od najsvetijih?
- Dovodim oveka, koji je umro kao ovek da bi se rodi kao Bog. Dovodim ga pred vae lice da umre, jer je ve umro, i da se rodi, jer je ponovo
roen.
- Ti, koji si umro kao ovek da bi se rodio kao Bog, sedi na Tron Svetlosti i stavi Krunu Mudrosti.
Tron je okrenut ka njihovom licu. Oko Trona su senke, lica, mnogo njih
koji ekaju posveenje.
Biti na Tronu zgusnute svetlosti. Dovoljno je biti.
- Ti koji sada gleda u Lice Boije, gledajui u Lice Svoje, ti koji si patio
i eznuo, koji si mrzeo i morao, sada si sve ostavio iza sebe samog. Ti, koji
vidi bez pogleda, koji zna bez misli i moe bez pokreta, primi znake svoje
od Boga svoga. Potuj Boga svog i lice njegovo, i Delo njegovo, i Misao njegovu. Potuj stazu kojom hoda, vodu koju pije, misao koju misli. Voli ga kao
svog Oca, svog Brata, Um svoj i Veru svoju. Neka ti put bude ist i plemenit i
misao pokorna i uzviena. Neka ti Mudrost bude i Sudija, i Gospodar i Uitelj.
Ti, koji si umro kao ovek da bi se rodio kao Bog.
ujem sebe kako progovaram:
Vi, najsvetiji od svetih. Ti koji me dovede ovde. Vi velom prekriveni,
brao moja nova. Beskrajno se zahvaljujem na uenju u koje sam iniciran.
Zahvaljujem na milosti i dobroti koja me je obasjala boanskom svetlou.
Zahvaljujem za istinu koje sam bio edan. Zahvaljujem na uenju koje je bilo
sveto i na mudrosti kojom sam darovan. Obeavam da u pomoi suncu da
sija i reci da tee. Obeavam da u pomoi travi da raste i ptici da peva.
Obeavam da u biti. Kunem se svim to postoji, postojalo je i moe da postoji da ovek moda i nije tu, ali njega ima. Kunem se da borba bie sveti
zakon a predah greh. Molim za svetlost da me izbavi iz tame. Molim za mudrost da odagna glupost moje malenkosti. Molim za oveka jer retko viah
takve. Molim za ivot jer sveti je dar za izabrane. Molim za univerzum jer ga
nema da mene nema. Molim za hleb, vodu i postelju jer su mi sveti. Molim za
sebe da budem spaen i za ljude da budu ljudi. Ako moja malenkost ne zasluuje ni zraak svetlosti, onda da zauvek ostanem u tami.
Sve stvari imaju poetak, ivot i kraj. Traim onu koja nije poela, nee
se zavriti, a traje, jer je nema. Kada je gledam, ona nestaje, ali u meni; kada
je mislim, ona nestaje, ali u meni. Tek pred Njegovim Licem ona postaje nepostojanje i vraa se u Vreme, jer je Vreme njeno. Donesi mene meni samom,
odnosei me. Moram li rei da sam zahvalan? Po svojoj patnji, po svom bolu
i svojoj enji, platio sam dug vei od svih i poneo teret tei od svih tereta. To
su moji najverniji drugovi, moja braa, moj san. San jednog oveka i njegov
ivot su dve strane istog. Za probuenog, meu njima nema razlike, a jedna
287
SADRAJ
Recenzija ................................................................................................ 005
Sveana Zakletva ................................................................................... 009
Uvodna re autora .................................................................................. 011
Pristupna beseda .................................................................................... 041
Izbor tekstova
Karate kate ............................................................................................. 065
Teorije o zaecima i nastanku kata, istorijski razvoj i
sadanji trenutak kata ............................................................................. 067
Aspekti kata ............................................................................................079
Prapoeci karatea ................................................................................... 093
Kineski period ........................................................................................ 099
Osnovni stilovi u Kini ............................................................................ 101
Okinavljanski period .............................................................................. 103
Osnovni stilovi Todea .............................................................................107
Japanski period .......................................................................................109
Karate u savremenom svetu ................................................................... 115
Karate i srodne marcijalne umetnosti u javnom mnenjui u medijima .... 121
Teorija o nastanku karatea ...................................................................... 129
Karate-wasa ............................................................................................133
Od estetskog ka estetikom u karateu .................................................... 137
Elementi karate-wasa ............................................................................. 145
Zato ovakva knjiga (ili: Uvodna re autora) ......................................... 159
Skica za promiljenje autentine geneze karatea ....................................169
U galaksiji karate-kia ............................................................................173
Opta naela tumaenja karatea ............................................................. 181
Osnovni formalni principi izvoenja karate-wasa ................................. 187
Napredni karate ...................................................................................... 193
Filosofija, vetina, umetnost... ...............................................................199
Metodologija karatea ..............................................................................207
Reim ivota i rada .................................................................................211
Ishrana, dijeta, gladovanje ......................................................................219
Giri dug, dunost, obaveza... ............................................................. 225
289
290
Biografska beleka
Prof. dr sc. ALEKSANDAR De MAJO
Profesor, predava, knjievnik, publicista i prevodilac.
Vrhunsko obrazovanje iz oblasti knjievnosti, psihologije i humani
stikih nauka.
Doktorat iz savremene knjievnosti; doktorat iz opte filosofije; dok
torat iz socijalne psihologije; zvanje profesora univerziteta za pred
met savremena knjievnost.
Autor 42 knjige i vie od 130 naunih i strunih radova, studija, eseja
i ogleda. Odrao je vie stotina predavanja.
***
INTERNATIONAL UNIVERSITY of
HIGHER MARTIAL ARTS EDUCATION
Hanshi - Ku Dan (9. Dan) of Traditional Karate-do
9. Dan of Traditional Martial Arts
Grandmaster of Traditional Karate-do
Doctorate of Philosophy in Traditional Martial Arts
Postdoctoral Degree of Philosophy in Martial Arts Science
Senior Professor of Philosophy in Martial Arts Science
Senior Professor of Martial Arts Education
Vice President of IUHMAE
***
Velemajstor je tradicionalnog Karate-doa.
Jedini zapadnjak (nejapanac) koji je tradicionalnim Inicijatikim ri
tualom Uveden u Tajnu drevnog ezoterijskog uenja tradicionalnog
Karate-doa.
Najvei ivi ekspert, eruditivni znalac tradicionalnog Karate-doa u
svetu.
Vrhunski svetski strunjak za teoriju i istoriju tradicionalnog Karate291
doa.
Tvorac savremene nauke o tradicionalnom Karate-dou i utemeljiva
savremene teorijske misli posveene tradicionalnom Karate-dou,
Budou i Marcijalnim umetnostima.
Izdaje:
Prof. dr ALEKSANDAR De MAJO
Urednik:
Prof. MOMILO IGI
Recenzija:
Dr HERMANN GLOCKNER
Likovno-grafika obrada:
MIROSLAV LJ. VASI
Korektura teksta:
JELICA LUI
tampa:
DATACOPY Beograd
Tira:
30 primeraka
CIP -
,
796.853.26
, , 1954Karate Do : put starih majstora :
izabrani tekstovi / Aleksandar De Majo. Drugo izd. - Beograd : A. De Majo,
2010 (Beograd : PRINT-ING). - 291 str. :
292