Ratko

Peri

NARAV PREZBITERSKOG SVEENITVA

I.

P o j m o v n a

n a p o m e n a

S v e do danas u h r v a t s k o m se religioznom rjeniku s potovanjem rabi

izraz prezbiteri}, k o j i m se o z n a u j e prostor o k o glavnog o l t a r a , gdje se
n a l a z i p r e z b i t e r ili vie njih z a vrijeme bogotovlja. K a d j e n a k o n D r u
goga v a t i k a n s k o g k o n c i l a u na j e z i k p o e o p r o d i r a t i p o j a m prezbiter
umjesto sveenik, ta je tuica u uima z n a t n o g b r o j a prezbitera, osobito
onih starijih ( a to ba z n a i rije presbyteroi), z a z v u a l a odvie p o m o
darski i usiljeno. Z a t o p i t a h u se neki potiskivati stoljeima udoma
enu rije sveenik i z a m j e n j i v a t i je n e k o m n o v o m , i to s t r a n o m ? Ne bi
smo li mogli nai, a k o v e t r e b a , n e k i d o m a i izriaj da ga u s t a k n e m o na
e v e n t u a l n i n o v i sadraj? Ali oni k o j i su d o b r o h o t n o pristupili proui i
primjeni k o n c i l s k o g n a u k a o n a r a v i sveenitva: K r i s t o v a , biskupskog,
prezbiterskog, a k o n s k o g i o p e v j e r n i k o g nisu se n i m a l o udili zahtjevu
da se uvidi unutranje svetopisamsko b o g a t s t v o toga p o j m a niti zazirali
od n a k a n e da se rije prezbiter uvede u s v a k o d n e v n i religiozni govor.
U o s t a l o m , i p o j m o v i srodni prezbiteru po c r k v e n o j slubi, k a o to su bis
kup i a k o n , t a k o e r su g r k o g podrijetla pa i p a k n j i h o v a u p o t r e b a ni
k o g a ne smeta.
V e je B. D u d a u j e d n o m svom predavanju 1971. g. v r l o zgodno uo
io i j a s n o r a z l u i o i z r a z e sveenik i prezbiter} N a i m e , p r e m a S v . pismu
ime sveenik u S t a r o m se z a v j e t u pridaje o s o b a m a - l a n o v i m a L e v i j e v a
sveenikog plemena, d o k se u N o v o m zavjetu taj izraz izuzetno pridaje
Isusu K r i s t u , i to iskljuivo u poslanici H e b r e j i m a (10 puta pojam arhie-

' Usp. B. DUDA, Kristovo sveeni'stvo prema poslanici Hebrejima, BS 1/1971,

str. 45.
22

reus velesveenik, a 6 puta hicrcits sveenik). Krist, iako potjee iz

laikog plemena, po svojoj je bogoovjejoj esenciji i egzistenciji sveenik.
On je svojim rtvenim ivotom nadmaio sve paljenice i pomirnice sta
rozavjetnog sveenstva i stubokom izmijenio smisao rtve poganskih reca
i pontifeksa. Njegovo je sveenitvo: jedincato, jedinstveno, konano,
c'clovito, univerzalno i vjeno. Sveenstvo, odnosno skup osoba (hierateuma) upotrebljava se dva puta s pridjevima kraljevsko (hasileion, 1 Pt
2, 9) i sveto (hagion, 1 Pt 2, 5), dok se pojam sveenici (hiereis) nalazi
samo u knjizi Otkrivenja ( 1 , 6; 5, 10; 20, 6 ) . Tom se mnoinom obuhva
aju svi krani koji su vjerom i krtenjem pritjelovljeni Kristu Gospo
dinu. Znaajno je da se nijedan od apostola ili njihovih zamjenika i po
monika ne slui izrazom sveenik (hiereus, sacerdos), nego se redovito
nazivaju; apostoloi, episkopat, presbjtcroi, diakanoi itd. Ti nazivi nazna
uju odreenu crkvenu slubu- nadglednitva, proelnitva, poslunitva
i si. Ipak u njima postoji jasna svijest da svi krani, a napose slubenici
Crkve, sudjeluju u razliitu stupnju na Kristovu sveenitvu.
U latinsliom svijetu u II. st. sacerdotium je oznaivao kler. Ali ve
Ciprljanovo doba (III. st.) pojam sacerdos sveenik bio je pridran Is
kljuivo biskupima. No od IV. st. sacerdos se poeo pridavati I prezbite
rima te je konano od X I . st. prevagnuo i istisnuo izraz prezbiter. Tako
je u tijeku vremena svijest o sveenitvu biskupa, akona I obinih vjerni
ka sve vie iezavala u iskljuivu korist prezbitera. To je pojmovno i
sankcionirano na Trldentskom koncilu. Pod najezdom Lutherove reformacije, u ko'oj je prihvaeno samo opevjerniko sveenitvo, trebalo je
braniti slubeniko sveenitvo prezbitera. Pri tome je bilo zapostavljeno
naglaavanje zajednikog sveenitva Bojeg naroda.'
U hrvatskom jeziku se od pamtivijeka upotrebljava izraz sveenik
umjesto prezbitera. Tek novou zadnjega Koncila prezbiter se stao stidliivo pojavljivati vie na stranicama teolokih knjiga nego u svagdanjoj upo
trebi. U obradi 2. br. Dekreta o slubi i ivotu prezbitera Imat emo u
vidu tu stvarnu razliku izmeu sveenika i prezbitera te se pridravati
odgovarajueg nazivl-'a radi teoloke jasnoe i nauke.

^ Usp, K. H. SCHELKLE, Services ct serviteurs dans les Eglises au temps du

Nouveau Testament, u Concilium 43 (1969) 11-22; A. REBI. Pojam i sluba sveenika
u Svetom pismu Starog i Novog zavjeta, BS 1/1971, str. 23-43; ISTI, Bogohovlje,
slube i slubenici u novozavjetno vrijeme, BS, 4/1972, str. 309-328; Y. CONGAR,
Le sacerdoce du Nouveau Testament. Mission et Culte, u Les Prtres formation,
ministre et vie, Cerf, Paris 1968, US 68, str. 233-256.
' Usp. H. DENIS, La thologie du Presbyterat de Trente
Prtres, Cerf, Paris, US 68, str. 193232, osobito 206207.

Vatican

II, u Les

23

II.

Komentar

PO 2

Pristupajui teolokom obrazloenju nauke sadrane u br. 2 dekreta

m o i ^ a m o se
nuno osloniti na teologiju prezbiterata Izraenu u Dogmatskoj konstitu
ciji o Crkvi (Lumen gentlum, LG) br. 28. Nauka o prezbiterima Iz ured
be LG preuzeta je u bitnim crtama u PO, ali je neto drukije razmjetena
1 sigurno teoloki bolje izreena. Naime LG 28 obraduje problematiku
prezbiterata u hijerarhijskom stupnjevanju: Sveenici prema Kristu,
biskupima, subrai i kranskom puku, kao to sam naslov broja kae,*
dok je raspored gradiva u PO 2 doktrinalno sustavniji: najprije se go
vori o odnosu izmeu Kristova sveenitva i sveenitva Bo'eg puka,
zatim o prezbiterskom sveenitvu u sastavu apostolske misije; na treem
se mjestu Izlae sakramentalnost prezbiterstva, na etvrtom se promatra
suodnos bogotovnog i bogovjesnikog sveenitva prezbitera, a na kraju
se govori o zadnjoj svrsi prezbiterata.''

0 slubi i ivotu prezbitera (Presbyterorum ordinis, PO),

1.

Kristovo

kraninovo

sveenitvo

Nije nam ovdje namjera da opirno odreujemo strukturu izvornog I

jedincatog Kristova sveenitva niti sudlonikog opeg sveenitva kr
ana osim ukoliko se ukazuje temeljnicom za nau temu o prezbiterskom
sveenitvu. Koncil se odluio za novu teoloku perspektivu, u kojoj pr
venstveno Iznosi osnovnu nauku o opem Ili zajednikom sveenitvu kr
anskog puka u odnosu prema Kristu kao Velesveeniku. Kao to je u LG
Izlaganju o crkvenoj hijerarhiji prethodilo poglavlje o Bojem narodu,
tako i ovd:e u PO 2 slubenike ili mlnlsterijalno sveenitvo prezbitera
pretpostavlja ono ope Ili zajedniko. Evo teksta prvog odlomka:
PO 2a Gospodin Isus, kojega je Otac posvetio i poslao na svijet (Iv
10, 36), cijelo svoje mistino Tijelo ini dionikom pomazanja Du
ha kojim je sam pomazan (usp. Mt 3, 16; Lk 4, 18; Dj 4, 27; 10, 38).
U njemu, naime, svi vjernici ine sveto i kraljevsko sve
enstvo, po Isusu Kristu prinose duhovne rtve Bogu i navijetaju
silu onoga koji ih je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo (usp. 1
Ft 2, 5. 9 ) . Nema, dakle, nijednoga uda koji ne bi imao udjela u
poslanju cijeloga Tijela, nego svaki pojedini mora u svom srcu
tovati Isusa (usp. 1 Pt 3, 15) 1 za njega prorokim duhom svje
doiti (usp. Otk 19, 10; LG 35).
* Prevodilac LG zadrao Je pojam sveenik svugdje ondje gdje je u latinskom
srajao izraz presbyter. U doslovnom citiranju potivat emo predloeni tekst, a u
objanjenju sluimo se adekvatnijim teolokim nazivljem.
^ Pri ruci sam imao komentare PO 2: J. F R I S Q U E , Le Dcret Preshyterornm
Ordinis, u Les Prtres, US, 68, str. 123185, osobito str. 1 3 7 1 4 2 ; F. W U L F , Kommentar 2u Artikel 1-6 (PO), u LThK, Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1968, str. 146 1 5 2 ; T. S A G I - B U N I , Sveenik kome da slui, K S , Zagreb 1970, str. 2 6 4 0 .
24

a) Krist: posveenih, poslanik, pomazanik. Koncil najprije govori o

Isusu kojega je Otac posvetio i poslao na svijet, izraavajui time nje
govu specifinu zadau. Rijei su uzete iz Ivanova evanelja (10, 36), a
jo su upotrijebljene u LG 28a i PO 12b, gdje se Isus u raspravi sa Zido
vima poziva na dvije injenice: prvo, njega je Otac posvetio. To u bib
lijskom duhu znai da ga je odvojio od drugih osob?. za poseban zadatak,
pov'erio mu je osobnu i osobitu ulogu jer po njemu kani izvesti svoj bo
anski nacrt u ljudskome rodu; a drugo. Otac ga je poslao. Nije, dakle,
on sam od sebe doao, nego ga je njegov Otac poslao. Stoga on predstavlja
Oca i izvruje njegovu volju i naum." Zajedno s ta dva pojma Koncil vee
i trei: Krist je Duhom Svetim pomazan. Ovdje se Dekret poziva na
svetopisamska mjesta: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me
posla da budem blagovjesnikom s i r o m a s i m a . . . (Lk 4, 18; usp. Dj 10,
38). To Isusovo pomazanje Duhom, koje se vie puta spominje, apostolska
je zajednica, nadahnuta Kristovim rijeima, tumaila u smislu da je Sin
ovjeji poslan propovijedati nauku o Kraljevstvu nebeskom te e tu svoju
nauku na kraju upotpuniti rtvom Sluge-patnika na Golgoti.'' Dakle, svo
jim posveenjem i poslanjem od Oca i pomazanjem od Duha Isus je svoje
voljno preuzeo dvostruku zadau: navijestiti Radosnu vijest narodima te
posv'edoiti s\'0]Vi ljubav prema Ocu i brai ljudima, dajui vlastiti ivot
za druge. U tome se upravo sastoji Isusovo sveeniko posrednitvo za
ovjeanstvo. Zgodno je ovdje podsjetiti na ulogu i zadau starozavjetnog
sveenstva. Od poetka patrijarha koji su gradili rtvenike i prikazivali
rtve, preko obiteljskog i nacionalnog poustanovljenog sveenstva te preko
raznih obnoviteljskih pokreta u povijesti idovstva sve do Krista, sve
enike su se funkcije izvravale u dvostrukom smjeru: u slubi bogotov
lja (rtva) i u slubi rijei (navijetanja Bojih udesnih dogaaja)^. Isus,
dodue, sebi ne pripisuje po'am sveenika, niti mu to pridaje, kako re
kosmo, nitko osim pisca poslanice Hebrejima, ali u svim novozavietnim
spisima jasno se razabire da je Isus sveenik, i to ne obredno-funkcionalni, nego ivotno-egzistcnci'alni. rtvu svoga ivota on usporeuje s
pomirbenom rtvom Sluge Bojega: Jer Sin ovjeji nije doao da bude
sluen, nego da slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mk 10,
45), odnosno sa rtvom Mojsijeva Saveza podno Sinaja: Ovo je krv
m.oja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva (Mk 14, 24).
b) Odsjev Kristova sveenitva u njegovim vjernicima. Svoju ulogu
posveenika i poslanika Krist, tj. pomazanik priopuje i prenosi na itavo
svoje mistino Tijelo na sakramentalan nain, inei ga dionikom poma
zanja Duha kojim je sam pomazan. Dvije glavne zadae Kristova svee
nitva: poklonstveno samortvovanje i poslanstveno navijetanje odra
avaju se na cijelo mistino Tijelo njegovo. Tu misao Dekret u daljnjem
" Usp. W. B A R C L E Y ,
Edinbourgh 1972, str. 89-90.

The

Gospel

of

John,

vol.

2,

The

St.

Andrew

Press,

' Usp. Pamazanje u R E T , K S , Zagreb 1969, str. 9 0 0 .

8 Usp. Svecenistvo u R B T , str. 1 3 0 2 1 3 1 1 .

25

tekstu dva p u t a izriito spominje. N a j p r i j e u odnosu p r e m a svima, a za

tim u odnosu p r e m a s v a k o m pojedinom. Prva r e e n i c a : U njemu, naime,
svi vjernici sainjavaju sveto i k r a l j e v s k o sveenstvo, po Isusu K r i s t u pri
nose duhovne rtve Bogu i navijetaju silu onoga koji ih je iz tame pozvao
u svoje divno svjetlo. K r i s t o v i vjernici prije svoga krtenja bili su N e m i l i
i N e n a r o d , a po vjeri i krtenju postali su M i l i i N a r o d B o j i , sveti puk,
k r a l j e v s k o sveenstvo (1 Pt 2, 9 1 0 ) . U istom poglavlju Petar pie:
P r i s t u p i t e k njemu. K a m e n u i v o m u to ga, istina, ljudi odbacie, ali je u
o i m a B o j i m i z a b r a n , dragocjen, pa se k a o i v o k a m e n j e ugraujte u
d u h o v n i dom za sveto sveenstvo (1 Pt 2, 4 ^ 5 ) . Tu P e t a r istie da K r i s t o
vi vjernici jesu k r a l j e v s k o sveenstvo i da prinoenjem duhovnih r t a v a
( k o j e je n a d a h n u o D u h B o j i ) i navijetanjem B o j i h djela moraju postajati
sveto sveenstvo." D r u g a k o n c i l s k a r e e n i c a : N e m a nijednoga l a n a misti
nog T i j e l a k o j i ne bi i m a o udjela u poslanju, nego svaki pojedini m o r a u
svom srcu tovati Isusa i za njega prorokim duhom svjedoiti. t o v a t i
K r i s t a z n a i s t v a r a t i uvjete da Isus bude svet u naim srcima (usp. 1 Pt
3, 1 5 ) . To jest i s k a z i v a t i mu bogotovlje v l a s t i t o m r t v o m ljubavi k o j a se
od nas t r a i . Isus to i z r i i t o z a h t i j e v a od svojih sljedbenika: svaki uenik
m o r a uzeti svoj k r i i poi za Isusom (usp. Mt 1 6 , 2 4 ) , odnosno piti iz
njegove ae (usp. Mt 2 0 , 2 2 ) . U p r a v o t a k v i m p r i s t a n k o m i djelom s nae
strane Isus ini d a svi ljudi budu s njime sveenici.*" A za njega p r o r o
k i m duhom svjedoiti znai navijetati njegov P a s h a l n i d o g a a j ; p r o r o k i
p r o p o v i ' e d a t i i v o djelo o t k u p l j e n j a , po k o j e m nas je iz pretkrsne t a m e
uveo u uskrsno svjetlo. S v j e d o e n j e o b u h v a a sve vrijeme to je meu
n a m a i v i o G o s p o d i n Isus poevi od krtenja I v a n o v a pa sve do dana
k a d bi uzet od nas ( D j 1, 2 2 ) , o s o b i t o njegovo slavno uskrsnue.
D a k l e : p r e m a k o n c i l s k o j nauci n a r a v sveenitva, K r i s t o v a i kran i n o v a , izranja iz injenice posveenja, poslanja i p o m a z a n j a . K r i s t je po
sveen i poslan od O c a nebeskoga te p o m a z a n D u h o m G o s p o d n i i m da u
svijetu navijesti i izvri vrhunski in b o g o t o v l j a po otajstvu svo'e muke,
smrti i uskrsnua. Po zavretku o v o z e m a l j s k o g a i v o t a on taj z a d a t a k mis
t i n o prenosi na sve one koji u njega povjeruju. Po t o m e svi K r i s t o v i vjer
nici postaju dionici njegova sveenitva. D r u g i m rijeima, po D u h o v o i
unkciji i K r i s t ( i z v o r n o ) i k r a n i n (sudioniki) n a l a z e se u egzistencijalnoj
funkciji djelovjesnikog i r t v e n o g posrednitva izmeu B o g a i ovje
a n s t v a . E t o , u taj suodnos K r i s t o v a i k r a n i n o v a sveenitva D e k r e t e
smjestiti slubeniko sveenitvo prezbitera.

2.

Prezbitersko

sveenitvo

okviru

apostolskog

poslanja

U gornjem o d l o m k u naglaeno je Isusovo mesijanstvo i misionarstvo,

u k o j e m p a r t i c i p i r a j u svi

njegovi

vjernici.

Cio

tekst

moe

sluiti

Usp. M. ZOVKI, Crkva kao narod Boji, KS, Zagreb 1976, str. 133.
' Sveenitvo u RBT, str. 1310.
26

kao

kristoloko

polazite

za lefiniranje

svakog

sveenitva

povijesti

spa

senja, t j . i s t a r o z a v j e t n o g a n t i c i p i r a n o g i n o v o z a v j e t n o g p a r t i c i p i r a n o g ,
l a i k o g i m i n i s t e r i j a l n o g . U t o m drugom odsjeku o s o b i t o se istie poslanje
a p o s t o l a i n j i h o v i h n a s l j e d n i k a , te p r e z b i t e r a k a o n j i h o v i h p o m o n i k a .
Zato

taj

odlomak

ima

vie

eklezioloki

znaaj

za

prezbitersko

svee

nitvo.^^
PO 2b

a)

Krist je

Isti je Gospodin od vjernika da bi srasli u jedno tijelo u kojem

svi udovi nemaju iste slube (Rim 12, 4) postavio neke da
budu slubenici, da u drutvu vjernika posjeduju svetu vlast reda
da prikazuju rtvu i da oprataju grijehe (usp. Denz. 957 i 961
/1764 i 1771/) te da za ljude javno obavljaju sveen'ku slubu
u Kristovo ime. Stoga je Krist poslavi apostole, kao to je
njega samoga poslao Otac (usp. Iv 20, 21; LG 18) po istim
apostolima uinio dionicima svoga posveenja i poslanja njihove
nasljednike biskupe (usp. LG 28). Zadatak njihove slube je u
niem stupnju predan prezbiterima (usp. ondje), da bi, uspostav
ljeni u red prezbitera, bili suradnici biskupskoga reda, kako bi se
pravilno izvravalo apostolsko poslanje povjereno od Krista (usp.
bilj. 10 u izvorniku).
neke

postavio

za

slubenike.

Drugi

odsjek

poinje

iznoenjem

m o t i v a c i j e radi k o j e j e u s t a n o v l j e n o n o v o z a v j e t n o sveenitvo slubeni

k o g k a r a k t e r a . D e k r e t k a e d a j e K r i s t elio C r k v u k a o ivi o r g a n i z a m .
R a d i se o s t a l n o m rastu I srastanju v j e r n i k a k o j i su p r i h v a t i l i K r i s t a k a o
svoju G l a v u i G o s p o d i n a . Ta m i s a o o o r g a n i n o s t i i d i n a m i n o s t i C r k v e
p r e u z e t a je iz p o s l a n i c e R i m l j a n i m a ( 1 2 , 4 ) , gdje se slikovito k a e da svi
udovi u ljudskom o r g a n i z m u n e m a j u iste slube, Iako su, d a k a k o , svi v a n i .
T a k o je i u m i s t i n o m T i j e l u K r i s t o v u : svaki lan ima svoju z a d a u i
v a n o s t . M e u t i m , ima nekih l a n o v a - v j e r n i k a k o j i m a je sam K r i s t do
z n a i o posebnu u l o g u . T e l a n o v e P O n a z i v a n a j o p e n i t i j i m imenom slu
b e n i c i , ministri. Z a d a a je tih s l u b e n i k a ili posluitelja K r i s t o v i h vie
s t r u k a : da p r i k a z u j u K r i s t o v u rtvu, da o o r a t a j u p o k a j n i c i m a grijehe te
da za ljude j a v n o o b a v l j a j u s v e e n i k u slubu u K r i s t o v o ime. O d r e u j u i
p r v e dvije funkcije K r i s t o v i h slubenika, t j . p r i k a z i v a n j e r t v e i opratanje
grijeha. D e k r e t se p o z i v a na n a u k u T r i d e n t s k o g k o n c i l a , koji je s m a t r a o
najprikladnijim
sveenitvo,

k a k o bi o d g o v o r i o z a b l u d a m a svoga v r e m e n a

odnosno

prezbitersku

slubu

definira

kao

predanu

da

vlast

p o s v e i v a n j a , p r i k a z i v a n j a i p o s l u i v a n j a T i j e l a I K r v i njegove i o p r a t a
nja I zadravanja grijeha.
To je Jedini n a v o d t r i d e n t s k e n a u k e o sveenitvu u tom D e k r e t u .
N e m a d v o j b e da se polazite T r i d e n t s k o g k o n c i l a u o d r e i v a n j u biti I

" Usp.
W.
KASPER,
Accents
nouveau
dans
la
comprhension
ice sacerdotal, u Concilium, 43 (1969), str. 2334, osobito 2529.
service
" DS 957 (1764)

dogmatique

du

27

z n a e n j a slubenikog sveenitva moglo tijekom vremena p r o m a t r a t i vie

s t a t i n o te je d o v e d e n o u stanoviti o b l i k individualizma. No trebalo je
nasuprot p r o t e s t a n t s k i m i z j a v a m a o dokidanju slubenikog sveenitva
u korist onog o p e v j e r n i k o g j a s n o naglasiti bitnu razliku izmeu ta dva
sveenitva. T a k o j e p r e z b i t e r s k o z a t e prilike b i l o dostatno istaknuto,
ali o n o o p e nije uope ni t a k n u t o , j e r ga n i t k o nije ni z a n i j e k a o . T a k a v
o g r a n i e n pristup sveenitvu d o p r o je do praga naega doba. P o d utje
cajem raznih i n i t e l j a : dubljeg p r o u a v a n j a S v . pisma, p o n i r a n j a u samu
n a r a v p r e z b i t e r a t a , e p i s k o p a t a ; zatim pod pritiskom ekumenskih gibanja,
procesa sekularizacije i misijske uloge C r k v e danas se sveenitvo p r o m a t r a
sa irih v i d i k a . P r e z b i t e r s k o se sveenitvo ne iscrpljuje samo u sakrament a l n o j , tonije u euharistijskoj ulozi (potestas super Corpus euchansUcum),
nego se p r o t e e na m n o g o opsenije podruje (super Corpus mjsticum).
Ne m o e se s v e o b u h v a t n o p r o m a t r a t i samo sa stajalita m o l i t v e i r t v e
nego se m o r a u k l o p i t i u opi o k v i r poslanja C r k v e .
N e k i su suvremeni teolozi vrlo jasni i dosta k r i t i n i p r e m a dosada
njem stajalitu. N o v o razumijevanje P i s m a , koje je z a p a l o nau genera
ciju, u i n i l o je sumnjivom uobiajenu sHku sveenika k a t o l i k e dogma
tike, a jo vie onu sliku sveenika k a k v a proizlazi iz uobiajene propovi
j e d i na m l a d i m m i s a m a i iz misli o veleasnosti k o j a je tu djelom
prisutna. Tu se sveenik opisivao k a o posrednik izmeu B o g a i ljudi i podi
zao se na u p r a v o nezemaljsku visinu (njega bi trebalo pozdraviti prije
nego anela, g o v o r i l o s e ) ; on da svojim r u k a m a prikazuje B o g u pomirbenu
rtvu, slavio se k a o ovjek k o m e je podijeljena m o da rijeima pretvorbe
prisilili B o g a d a sie n a o l t a r . T a slika j e n e o p o z i v o r a z b i j e n a . ' ^ M o d a
bi b i l o zgodnije rei da to p o i m a n j e , odstranivi izraajnu pretjeranost i
m e t a f o r i k u prenaglaenost, nije do k r a j a razbijeno, nego je sretno ugra
eno u iri sastav shvaanja slubenikog sveenitva, t j . u K r i s t o v o i
C r k v i n o posveenje i poslanje u o v o m e svijetu.** S i g u r n o je t o n o o n o
to T. a g i - B u n i primjeuje u odnosu p r e m a t r a d i c i o n a l n o j slici o prezbi
teru: B i t i sveenik znai biti r t v o v a t e l j , sveenik je t o l i k o bolji sveenik
k o l i k o je sav njegov i v o t i rad bolje i iskljuivije usredotoen na njegovo
sluenje mise, s h v a e n o k a o njegovo i n d i v i d u a l n o djelo.
U p r a v o nasuprot t o m e moguem pa i s t v a r n o m individualizmu u
k o n c e p c i j i prezbiterske slube D e k r e t je a k tri puta istaknuo da je svee
n i k a sluba (biskupa i p r e z b i t e r a ) za druge i pred drugima. N a i p r l j e se
k a e da su K r i s t o v i slubenici u drutvu v j e r n i k a (in societate fidelium)
sveenici, z a t i m se n a s t a v l j a da oni za ljude (pro hominihus), i to jav-

" J. RATZINGER, Prilog pitanju o smislu sveenike slube. Svesci 14 (1969)

str. 17.
" O tome pie isti autor u istom lanku, str. 20. Usp. H. DENIS, nav. l.
(pod bilj. 3), str. 208; usp. R. BRAJI, Svetost ostvarena kroz sveeniku slubu, u
Vrelo ivota, 3/1976, str. 213-216. '
" T. AGI-BUNI, nav. dj., str. 28.
28

no (publice) obavljaju sveeniku slubu. Tim je oito naglaen onaj

vidljivi, zajedniarski i poslanstveni vid novozavjetnih sveenika.
b) Biskupi nasljednici apostola. U daljnjem tekstu ovog odlomka
Dekret govori o ustanovljenju apostolske i biskupske slube u Crkvi.
Stoga je Krist poslavi apostole, kao to je njega samoga poslao Otac,
po istim apostolima uinio dionicima svoga posveenja i poslanja njihove
nasljednike biskupe. Iako neke osobne povlastice apostola (izravno po
zvani u apostolat od Krista, svjedoci Krista uskrsloga, poslanje svemu svi
jetu), msu nicglc prijei na njihove nasljednike, ipak, punina sveenike
slube apostola prela je na biskupe.
Upravo je udna stvar: trebalo je ekati vie stoljea da se uiteljski
ponovno potvrdi kako je punina sakramentalnog slubenikog sveenitva
u biskupima. Svetootaka Crkva je u to vjerovala, ali se ta misao odmo
tavanjem vremena sve vie zapostavljala. Dominikanska kola nakon sv.
iome (kojega je ugrabila smrt pri e nego to je u svojoj Summi obradio
sakramenat Reda) zastupala je miljenje, na osnovi drugih Tominih teks
tova, da s obzirom na sakramentalnost (osobito Euharistiju) biskup ne
moe nita vie nego obini prezbiter.^" panjolski teolozi su se na Trl
dentskom koncilu posebno zauzimali za to da se definira kako je sluba
biskupa po boanskom pravu via od slube prezbitera, no naili su na
oporbu predstavnika Rimske kurije, koji su se bojali da se tirne ne na
nese teta Papinu prvenstvu. Stoga je biskupska sluba odreena superiornou jurisdikcije i vlau krizmavanja i zaredivanja prezbitera, kao to
je Papina sluba oznaena posrednitvom imenovanja biskupa.^" Izraz
punina sveenitva nije definiran, ali je stvarnost izraena.
Drugi je ^ atikanski prihvatio staru nauku Otaca i Crkve, po kojoj se
vjerovalo da biskup i nazivno i stvarno ima summum sacerdotium et apicem pontijicatus: Sveti Sabor pak ui da se biskupskim posveenjem di
jeli punina sakramenta Reda, koja se i liturgijskim obiajem Crkve i gla
som svetih Otaca zove najvie sveenitvo, vrhunac svete slube.'** Neka
ovo bude dosta za razumijevanje slijedee toke.
c) Zadatak biskupske slube u podreenom stupnju predan prezbi
terima. Zadnja reenica ovog odjeljka glasi: Zadatak njihove (tj. biskup
ske) slube je u niem stupnju predan prezbiterima, da bi, uspostavljeni
u red prezbitera, bili suradnici biskupskog reda, kako bi se pravilno iz
vravalo poslanje povjereno od Krista. Ovdje uoavamo dvije doktrinalne formulacije. Zadatak je biskupske slube, tj. nauavanja, posvei-

' Usp. J. G I B L E T , Les Prtres, u L'Eglise de Vatican

str. 924.
" Usp. J. A U E R , / sacramenti della Chiesa (Piccola
tadella ed. Assisi 1974, str. 4 1 4 .
" L G , 21 b

U,

tom.

dogmatica

III,

US,

cattolica)

51

c,

Cit-

29

v a n j a i u p r a v l j a n j a ii nizan stupnju p r e d a n p r e z b i t e r i m a k a o njihovim

p o m o n i c i m a . H r v a t s k i bi p r e v o d i l a c bolje uinio da je mjesto rijei u
niem stupnju (subordinato gradu) doslovno p r e v e o :
u podreenom
stupnju. T i m e bi o d m a h ujedno i z r a z i o ono to K o n c i l redovito istie,
tj. da su prezbiteri u p r a v i l n u izvrenju svoga poslanja b i t n o ovisni o bis
kupu, k a o suradnici biskupskoga reda. U p r a v o stoga to su drugostupnjevni sveenici (secundi sacerdotes), oni u vrenju svoje vlasti ovise o
biskupu, a ta se o z n a k a ne smije p r i m j e n j i v a t i samo na jurisdikciju nego
na i t a v u n j i h o v u zadau.** D r u g a v a n a rije jest da je taj z a d a t a k
biskupske slube predan p r e z b i t e r i m a (traditum est). N a i m e , LG 2 8 a
n a u a v a da su biskupi z a k o n i t o povjerili u r a z l i n o m stupnju dunosti
svoje slube r a z l i n i m o s o b a m a u C r k v i . K o n s t i t u c i j a je upotrijebila ak
t i v n i o b l i k : povjerili su (tradiderunt), d o k D e k r e t P O , objavljen godinu
d a n a kasnije, bolje i z r a a v a tu koncilsku misao i stavlja je u p a s i v : zada
t a k je p r e d a n . T i m e se istie samo injenica prenoenja, a ne ulazi se po
tanje u p i t a n j e d o g m a t s k o g ili povijesnog k a r a k t e r a prezbiterskog reenja
k a k o se ne bi p o s t a v l j a l a n e k a o g r a d a iroj d o g m a t s k o j definiciji.^"
P r e m a logici i nauci T r i d e n t s k o g k o n c i l a sveenitvo je ustanovljeno
na Posljednjoj veeri {sacerdos je b i t n o vezan uz sacrificium o b a p o j
ma ukljuuju rije sacer). Ali nije reeno da je ustanovljeno iskljuivo tu.^*
J e r z n a m o d a j e K r i s t drugom zgodom a p o s t o l i m a predao vlast opratanja
grijeha (usp. I v 2 0 , 2 3 ) , k a o to i m j e opet drugom zgodom povjerio za
dau da idu u svijet i uine njegovim u e n i c i m a sve n a r o d e (usp. Mt 2 8 ,
1 9 ) , to sve k o n s t i t u i r a slubeniko sveenitvo N o v o g a z a v j e t a . A s obzi
rom na povijesno pitanje redenja p o z n a t o je k a k o se u raznim p r i l i k a m a
n a d o p u n j a l a m a t e r i j a prezbiterskog s a k r a m e n t a : p o e t n o bijae polaganje
ruku, pa o n d a se d o d a l o mazanje, z a t i m p r e d a v a n j e liturgijskog orua,
p a t e n e i k a l e a , d o k se k o n a n o konstitucijom Sacramentum Ordinis ( 3 0 .
X I 1 9 4 7 . ) nije uspostavio prastari obiaj r u k o p o l a g a n j a k a o j e d i n a m a t e
rija s a k r a m e n t a reda. D r u g i j e v a t i k a n s k i o v a k v o m o p r e z n o m formulaci
j o m ukljuio tridentski d o k t r i n a l n i prinos, ali ga je unio u iri k o n t e k s t i
nije stavio toku s obzirom na daljnji dogmatski r a z v o j .

3.

Sakramentalnost

prezbiterata

PO 2c Sluba prezbitera, budui da je povezana s biskupskim redom,

uestvuje u autoritetu kojim sam Krist svoje Tijelo izgrauje, po-

' G. PHILIPS, L'Eglise et son mystre, tome I, Descle, 1967, str. 362.
2 Usp. H. DENIS, nav. cl., str. 139, bilj. 29.
^' Ako tko rekne da onim rijeima 'Ovo inite meni na spomen' (Lk 22, 19;
1 Kor 11, 24) Krist nije ustanovio apostole sveenicima, ili da ih nije zaredio da bi
oni sami i drugi sveenici prikazivali Tijelo i Krv njegovu, neka je osuen, DS 949
(1752).
30

sveuje i upravlja. Zato sveenitvo prezbitera pretpostavlja sakr.imente kranske inicijacije, no ipak se podjeljuje onim posebnim
sakramentom kojim se prezbiteri pomazanjem Duha Svetoga obi
ljeuju posebnim biljegom i tako se upriliuju Kristu sveeniku
da mogu djelovati u ime Krista koji je Glava Crkve (usp. LG 1 0 ) .
T i m treim odsjekom D e k r e t P O z a h v a a u samu sr p r e z b i t e r a t a ,
m o t r e n a s teolokog gledita. R a d i se o s a k r a m e n t a l n o s t i prezbiterske slu
be. S o b z i r o m na d o k t r i n a l n u stranu n e m a n i k a k v e r a z l i k e izmeu ve
p o z n a t e n a u k e o p r e z b i t e r a t u s T r i d e n t s k o g k o n c i l a i nauke u D e k r e t u o
slubi i i v o t u p r e z b i t e r a . Z a j e d n i k e su t o k e da je p r e z b i t e r a t sakramenat
k o j i m se daje milost i poseban peat. R a z l i k a je u tome to D r u g i v a t i k a n
ski k o n c i l o b u h v a a v e definiranu n a u k u i uokviruje je u opu dinamiku
C r k v i n a poslanja svijetu. T a j je o d l o m a k u 2. broju najmanji, ali i najjezgrovitiji i najbogatiji. U dvije reenice u o a v a m o tri z n a a j n a elementa.

a) Prezbiteri suradnici biskupskoga reda, a sudionici Kristova au

toriteta. U n e k o l i k o svojih d o k u m e n a t a ( L G , C D , P O ) D r u g i j e v a t i k a n s k i
k o n c i l o b r a z l o i o prezbitersku slubu iskljuivo u p o v e z a n o s t i s bisku
pom. T a k o i ovdje p r v a r e e n i c a o d l o m k a poinje r i j e i m a : S l u b a prez
bitera, j e r je p o v e z a n a s biskupskim redom . . .. To esto ( K o n c i l spominje
vie od 40 p u t a : p o v e z a n o s t , p o d l o n o s t , poslanje, podreenost, suradnitvo, savjetnitvo, sudjelovanje, j e d i n s t v o itd. u odnosima p r e z b i t e r b i s
k u p ) naglaavanje veze izmeu p r e z b i t e r a i b i s k u p a z n a i da se prezbiter
u svom djelovanju i i z v r a v a n j u specifinog sveenitva ne m o e i z r a v n o
i neposredno p o z i v a t i na Isusa K r i s t a bez o b z i r a na biskupa mjesne C r k v e
u k o j o j slui. U p r a v o na t o j liniji i u p o v e z a n o s t i sa s a k r a m e n t o m bis
kupskoga reda ministerijalni sveenik-prezbiter sudjeluje n a autoritetu
k o j i m sam K r i s t svo'e T i j e l o izgrauje, posveuje i u p r a v l j a . T a k v a
struktura suradnitva i p o m o i proistjee iz ivog o r g a n i z m a T i j e l a K r i s
t o v a C r k v e k o j a s a d r a v a m n o g o s t r u k o s t u jedinstvu. J a s n o je samo po
sebi da biskup nije i z v o r milosti i s a k r a m e n t a l n o s t i , nego D u h Sveti, a
K r i s t je G o s p o d i n izvorite svih sluba. Ali ta milost u p r e z b i t e r o v u dje
lovanju i slubovanju nee biti c r k v e n o u i n k o v i t a a k o se ne dijeli u za
jednitvu i suradnitvu s biskupom k a o apostolskim nasljednikom. On ima
puninu sveenitva i samo p r e k o njega i u povezanosti s njime prezbiteru
se udjeljuje m o i a u t o r i t e t da vri trostruku p a r t i c i p i r a n u slubu: izgra
ivanja, p o s v e i v a n j a i u p r a v l j a n j a p o v j e r e n i m mu dijelom C r k v e . Ne
lei li u p r a v o tu onaj duboki r a z l o g da odreeni sveeniki ini prezbi
tera a k o se ne vre u zajednitvu s biskupom gube svoju valjanost i
vrijednost, t j . u i n k o v i t o s t , i a k o uvijek ostaje n e t a k n u t a o n t o l o k a pod
loga s a k r a m e n t a p r e z b i t e r s k o g sveenitva? I s t i n a , mi e m o se k o j i put
i z m i c a t i i p r i g o v a r a t i k a k o je u to sveeniko djelovanje ljudsko p r a v o
unijelo svoje prste, ali, a k o smo iskreni ljubitelji crkvenosti mistinoga
T i j e l a , uvijek e m o osjetiti da nas p o g a a istinski zahtjev zajednitva
c r k v e n e zajednice.
31

b)
Sakrarncnat prezbiterata pretpostavlja sakramente inicijacije. Spoinenuli smo da se sakramentima kranske inicijacije (krtenje, potvrda,
euharistija) postaje dionikom Kristova sveenitva u opem smislu. Prez
bitersko sveenitvo nuno pretpostavlja sakramente inicijacije, ali ono ne
znai samo jedan novi stupanj toga opevjernikog sveenitva kao to
bi npr. bio plamen lomae prema plamiku svjeice nego oznauje sa
svim novi oblik i novu bit sluenja u Crkvi. Sakramenti inicijacije jesu
uvjet primanja sakramenta reda, ali nisu poetnika stepenica svee
nitva.-- Stupnjevi sudionitva jesu u akona, prezbitera i biskupa, a razlilia izmeu opeg slubenikog sveenitva jest u samoj na^-avi sluenja
i ponazoivanja Kristova spasiteljskog djela i osobe u liturgiji Crkve.-''
Pren^a to;:.ic, nije Loj; puk c r i a j koji i;:raeu sebe uzima lana da ga
ovlasti da u ime zajednice predsjeda zboru vjernika, nego prezbiter postaje
proelnikom i ponazcivateljem Kristovim snagom sv. reda, koji je po
laganjem biskupovih ruku primio od Gospodina. U skladu s tradicional
nom naukom, definiranom u Tndentu, Dekret nauava da tim sakramen
tom prezbiter prima poseban peat ili biljeg. Imajui u vidu cio odnos i
sudionitvo prezbitera na Kristovu posveenju i poslanju te specifinost
prezbiterske slube u Crkvi nuno je zakljuiti da je taj karakter neu
nitiv, neponovljiv i trajan. Istina, suvremene znanosti: psihologija, socio
logija, teorija evolucije itd. tumae ljudski ivot kao rijeku egzistiranja
i odluivanja u neprestanoj mijeni (Heraklitovo pravilo: panta rei). Stoga
se poela stavljati u pitanje i definitivnost sveenike odluke o trajnosti
slube. Naa kranska vjera u povijesnoga i uskrsloga Krista ukljuuje
uvjerenje kako usred onoga to nastaje postoji definitivno i kako je ov
jek bie koje je sposobno i koje je odreeno za definitivnu odluku te samo
u njoj istinski dolazi do sebe. Prema oitom uvjerenju cijele kranske
predaje ljudski zaht ev prezbiteralne slube takve je vrste da ona ovjeka
neopozivo trai i totalno pogaa, raspolae svom njegovom egzistencijom:
odluka o kojoj je ovdje rije jest takva da ona biva tek onda ostvarena
ako se u stvar definitivno unese sva egzistencija.-' O toj neopozivosti i
trajnosti autoritativno nauava i III. sinoda biskupa 1971. godine.
22 Usp. J. F R I S Q U E , nav. l. (pod bilj. 5), str. 139-140; H. D E N I S , nav. cl,
str. 213-217.
LG 10 b: Ope sveenitvo vjernika i ministerijalno ili hijerarhijsko svee
nitvo, premda se izmeu sebe razlikuju bitno a ne samo po stupnju, ipak su u
meusobnom odnosu.
2'' J. R A T Z I N G E R , Prilog pitanju o smislu sveenike slube ( 2 ) , Svesci, 15
(1969), str. 2 6 ; G. G O Z Z E L I N O , // ministero presbiterale, L D C , Torino 1972, str.
102-108.
I I I . S I N O D A B I S K U P A , Ministerijalno sveeni'stvo, br. 5 (hrvatski prijevod
K S , Dokumenti 35, 1972, str. 1 6 ) : Trajnost te zbilje kroza sav ivot ( . . . ) slui da
izrazi injenicu da je Krist sebi nerazdruivo pridruio Crkvu za spas svijeta te da
je sama C r k v a posveena zastalno Kristu kako bi njegovo djelo doseglo puninu. Slu
benik, iji ivot potvruje biljeg dara primljenog sakramentom reda, podsjea Crkvu
da je Boji dar konaan. U kranskoj zajednici koja ivi Duhom on je, unato
vlastite slabosti, zalog spasiteljske Kristove nazonosti.
T a k v o se dionitvo u Kristovu sveenitvu ne moe izgubiti, pa ni onda kad
sveenik zbog crkvenih ili osobnih razloga dobije razrjeenje od vrenja svoje slube.

32

S v e p r o b l e m a t i z i r a n j e u vezi s i n o v n i k i m f u n k c i o n a l n i m prezbiterstvom, sveenitvom ad tempus, promjenljivou z v a n j a itd. p o i v a

ne na eventualnoj teolokoj nedoreenosti, nego na naoj m o r a l n o ; nemoi
i slabosti. S t o g a Je o n i m a koji doista slubuju ad tempus i napuste prez
bitersku slubu m n o g o potrebnije n j i h o v o vlastito obraenje negoli ljudsko
velianje!
c) Prezbiteri djelatnici in persona Christi. P o t o je izrazio mi
sao da se prezbiteri p o m a z a n j e m D u h a S v e t o g a posebnim biljegom obilje
uju (signantur) i t a k o K r i s t u sveeniku upriliuju (configurantur), D e k r e t
navodi i svrhu te z n a k o v i t o s t i i u p r i l i e n j a : da mogu djelovati u ime
K r i s t a , k o j i je G l a v a (ita ut in persona Christi Capitis agere valeant).
R i j e i in persona C h r i s t i nose sa sobom i teoloko bogatstvo i prevo
dilake potekoe. K o d nas je na to ve u p o z o r e n o u obliku p i t a n j a ne bi li
se te rijei mogle u h r v a t s k i p r e t o i t i tonije, pa m a k a r i opisno.^"
U L G 2 8 a in persona C h r i s t i agentes prevedeno j e : radei k a o
predstavnici K r i s t a . U P O 2 c in persona C h r i s t i C a p i t i s agere v a l e a n t :
. . . mogu djelovati u ime K r i s t a k o j i je G l a v a . P r e m a o n i m a koji su
p r o u a v a l i p o s t a n a k i r a z v i t a k z n a e n j a fraze in persona proizlazi da je
u latinsko doba bila istovjetna izreka in n o m i n e alicuius i in persona
alicuius. Ali teajem stoljea na teolokom polju, osobito na sakramentalnom, izriaj in persona p o e o j e p o p r i m a t i n o v o znaenje. P o v o d j e
pruio Vulgatin prijevod 2 K o r 2, 1 0 , gdje P a v a o pie: K o m e , dakle, vi
to oprostite, t o m e i J a ; Jer i j a , a k o k o m e to oprostih, oprostih p o r a d i
vas pred K r i s t o m (in persona C h r i s t i , t j . u n a z o n o s t i K r i s t o v o j ) .
Sveti j e T o m a c j e l o k u p n o djelo slubenikog sveenitva k a o s a k r a m e n t a l
nog instrumentarija o z n a i o k a o djelovanje in persona C h r i s t i , t j . u
svim s a k r a m e n t i m a K r i s t j e onaj koji djeluje i t v o r i . T a k o b i t e k o n cilske rijei in persona C h r i s t i bilo preslabo prevesti samo i z r a z i m a k a o
predstavnici K r i s t a ili u ime K r i s t o v o . O n e oznauju to i jo vie.
N a i m e sveenik (prezbiter ili biskup) jest onaj koji ponazouje i ovjekovjeuje K r i s t o v e ine (u s a k r a m e n t i m a ) i uprisutnjuje K r i s t o v u osobu
(u E u h a r i s t i j i ) . D a k l e : u ime K r i s t a i p o n a z o u j u i ga na oltaru. B a na
toj injenici temelji se posebnost prezbiterskog sveenitva koje predstavlja
n o v i k v a l i t a t i v n i , o d n o s n o esencijalni s k o k u odnosu na o p e v j e r n i k o .
Ta se r a z l i k a istie i u misnoj m o l i t i v i : M o l i t e b r a o , da m o j a i vaa
r t v a . . .. M o g u e bi bilo ispravno r e i : . . . da o v a naa r t v a . . ., jer
sa stajalita r t v e radi se samo o j e d n o j j e d i n c a t o j r t v i K r i s t o v o j k o j a se
posadanjuje na naim o l t a r i m a . Ali s gledita sveenitva: slubenikog i
o p e v j e r n i k o g postoji b i t n a r a z l i k a po slubenikom sveenitvu prez
biterovu ili biskupovu ostvaruje se p o n a z o e n j e kalvarijske rtve.

29 B. DUDA, nav. l. str. 51, bilj. 24: I u prijevodu PO 2 c in persona Christi,

izgleda, ne znai samo u ime Krista nego i ponazouje Krista.
" Usp.
B.-D. MARLIANGEAS,
In persona
Christi,
In persona Fceiesiae,
u La Liturgie aprs Vatican II, US 66, Cerf, Paris 1967, str. 283-288, osobito 283285.
3 2IVOT

33

u dosadanjim h r v a t s k i m p r i j e v o d i m a izreke in persona C h r i s t i

vie se dade naslutiti m i s a o da je p r e z b i t e r predstavnik, odnosno drugi
K r i s t . D e k r e t je i z o s t a v i o p o j a m drugog Krista^^ i elio izvui na
vidjelo z a p r e t a n u istinu da se K r i s t o v o spasiteljsko djelo i osoba u svome
p a s h a l n o m misteriju uprisutnjuju putem hijerarhijskog sveenitva. S i
gurno je to r a z l o g to je na p r e v o d i l a c d o k u m e n t a M i n i s t e r i j a l n o sve
e n i t v o I I I sinode biskupa ostavio rijei in persona C h r i s t i p o d n a
v o d n i k o m i u i z v o r n i k u . T i m e je b a r ostavio priliku o n i m a k o j i su zain
teresirani za t r a e n j e dubljeg smisla tih rijei.

4.

Prezbitersko

bogohovno

sveeni'stvo

vjerovjesnikoj

slubi

U 4. s t a v k u ovog b r o j a PO D e k r e t govori o odnosu izmeu bogosluno-rtvenog i apostolskog sveenitva p r e z b i t e r a . K o m e n t a t o r i 4. i 5.

b r o j a P O o s v r n u t e s e opirnije i p o d r o b n i j e n a ovu t e m a t i k u . Z a t o e m o
ovdje i s t a k n u t i samo o n e glavne niti u tim o d n o s i m a .
PO 2d

Budui da i prezbiteri svojim dijelom sudjeluju u apostolskoj slu

bi, Bog im daje milost da budu slubenici Krista Isusa medu na
rodima vrei svetu slubu Evanelja, kako bi narodi bili ugodan
prinos, posveen u Duhu Svetom (usp. Rim 15, 16 grki). Apos
tolskim se naime navjetajem Evanelja saziva i skuplja Boji na
rod, tako da svi koji ovomu narodu pripadaju jer su Duhom
Svetim posveeni sami sebe prikazuju kao rtvu ivu, svetu.
Bogu ugodnu (Rim 12, 1). A prezbiterskom slubom duhovna
rtva vjernika u sjedinjenju sa rtvom Krista, jedinog Posrednika,
dolazi do punine i prikazuje se preko ruku sveenika u ime cijele
Crkve u Euharistiji na nekrvan nain i sakramentalno dok ne
doe sam Gospodin (usp. 1 Kor 11, 26). To je cilj slube prezbi
tera i u tome se ona ispunja. Njihovo naime sluenje, koje poinje
navijetanjem Evanelja, crpi svoju snagu i mo iz Kristove rtve,
a svrha je tog sluenja da se cijeli otkupljeni grad, to jest skup
i drutvo svetih prikae Bogu kao sveopa rtva po Velikom Sve
eniku koji je i samoga sebe u svojoj Muci prikazao za nas da
mognemo biti tijelo tako uzviene Glave (Sv. Augustin, De Civ.
Dei, 10, 6; PL 41, 284).

Vie p u t a smo spominjali da je dosadanji opseg sveenitva prezbi

t e r a o b u h v a a o u g l a v n o m s a k r a m e n t a l n o polje, usredotoujui pozornost
na m o euharistljske p r e t v o r b e , za koju je p r e z b i t e r zareen i odreen.

2* Ipak Temeljne odredbe o sveenikom odgoju i obrazovanju govore o tome

da duhovna formacija mora nadasve teiti da pitomac na poseban nain postane
drugi Krist, ne samo snagom svoga svetog reenja nego i intimnim zajednitvom
ivota. Dokumenti 28, KS, Zagreb 1970, str. 65, br. 48.
34

Ta je n a u k a , n a r a v n o , uvrtena u D e k r e t P O , ali u sklop ope evangelizacijske slube prezbitera. D a p a e , D e k r e t j e t o l i k o naglasio apostolski v i d

prezbiteralnog sveenitva da se danas govori o dvjema r a z n o l i k i m slu
b a m a sveenitva: p o k l o n s t v e n o j i p o s l a n s t v e n o j . O v a j odjeljak D e k r e t a
upravo povezuje ta d v a p o l a p r e z b i t e r o v a sluenja i stvara r a v n o t e u .
D e k r e t izrijekom spominje da p r e z b i t e r i na svoj n a i n sudjeluju u
slubi apostola koji su p r i m i l i milost da budu slubenici K r i s t o v i meu
n a r o d i m a vrei svetu slubu E v a n e l j a sa svrhom da B o j i n a r o d
prinosi samoga sebe k a o r t v u B o g u ugodnu. K o n c i l se p o z i v a na P a v l o v
tekst R i m 1 5 , 1 6 . P a v l o v e rijei k o j e su po prvi p u t upotrijebljene u teolo
giji o slubenikom sveenitvu vidljivo su o p e a e n e liturgijskim duhom,
na to D e k r e t u biljeci u p o z o r a v a na grki i z v o r n i k : .. . leitourgon
Christou lesou . . ., hierourgounta to euangelion tou Theou. E v o k a k o
su nai p r e v o d i o c i izrazili P a v l o v u m i s a o ! L j . R u p i : da budem slube
nik K r i s t a Isusa . . . , d a k a o sveenik posluim E v a n e l j e B o j e , a B . D u d a
J . F u a k : da budem bogoslunik K r i s t a Isusa . . . , sveenik E v a n e l j a
B o j e g a . S v . P a v a o , k a o to je p o z n a t o , nigdje sebe ne n a z i v a ( i a k o se
smatra) hiereusom, sveenikom. To je u p r a v o b i o razlog da su u zadnjoj
redakciji teksta PO 2d rijei sacerdotio Evangelii zamijenjene izrazima
sacro Evangelii munere. T i m se z a p r a v o i z r a a v a ista teoloka istina,
ali se ilo za tim da se to vie potuje svetopisamski tekst.^^
C i l j je svete slube E v a n e l j a u t o m e da se p o z o v e i skupi B o j i
n a r o d koji e samog sebe p r i k a z a t i k a o ivu i svetu r t v u G o s p o d i n u B o g u .
U tome inu b i t n a je uloga p r e z b i t e r a ministerijalnog sveenika i evangelizatora koji dovodi do punine ujedinjujui r t v e n a r o d a s K r i s t o v o m
r t v o m u Euharistiji na n e k r v a n i s a k r a m e n t a l a n n a i n . E u h a r i s t i j a je
dimenzija evaneoskog navjetaja, ali najuzvienija dimenzija. Z a t o se
E u h a r i s t i j a ne m o e shvatiti k a o neija p r i v a t n a p o b o n o s t ni prezbi
tera ni v j e r n i k a nego je njezina snaga r a z l i v e n a po cijeloj C r k v i B o
j o j . P r e z b i t e r s k o j e , dakle, sluenje u funkciji evangelizacije k o j a privodi
ljude k jedinstvenoj r t v i K r i s t o v o j da se sav otkupljeni grad p r i k a e
Velikom S v e e n i k u k o j i je samog sebe p r i k a z a o za nas da m o g n e m o biti
tijelo t a k o uzviene Glave.'"'
N o v o s t je o v o g a o d l o m k a u t o m e to se K r i s t o v a r t v a ne ukazuje
vie samo k a o s a k r a m e n t a l n i in, t j . posadanjenje V e l i k o g e t v r t k a , V e
likog p e t k a i V e l i k o g U s k r s a nego t a k o e r svi prinosi i rtve B o j e g a
n a r o d a postaju j e d n a hostija u K r i s t o v o j H o s t i j i putem prezbitera, na
vjestitelja.^' N e m a dakle a l t e r n a t i v e : E u h a r i s t i j a ili evangelizacija, r t v e n i

29 Usp. J. FRISQUE, nav. cl. str. 140, bilj. 34; C. WIENER, Ceux qui assurent
le service sacr de l'Evangile u Les Prtres, US 68, str. 257-259.
Dekret navodi sv. Augustina, De Civitate Dei 10, 6. Cio kontekst tog dijela
u nas je preveo B. DUDA, nav. cl, str. 51, bilj. 23.
31 Usp. J. FRISQUE, nav. cl, str. 140-141; H. DENIS, nav. cl., str. 217-219;
T. SAGI-BUNIC, nav. dj. str. 31-34.
35

kult ili apostolat, nego postoji b i l a t e r a l n o s t : i bogotovlje i bogovjesnitvo,

sakramentalno jedinstvo

ko^e

se ostvaruje po

dvostrukom

stolu

slube

prezbitera.
Ali da se ne bi pomislilo k a k o je prezbiter samo izvanjski f a k t o r u
postizanju i n a j e d i n s t v a medu vjernicima, vrijedno je spomenuti da je
sam prezbiter-sveenik onaj koji je u p r v o m redu p o z v a n da prinosi i
ugrauje svoju vlastitu r t v u u K r i s t o v u , k a k o bi se to vjerodostojnije
o i t o v a l o zajednitvo svih v j e r n i k a . S v . M a r k o opisuje zgodu k a k o su bili
i z a b r a n i a p o s t o l i i u k o j u svrhu: U z i e na goru i p o z v a koje sam
htjede. I dooe k njemu. I ustanovi D v a n a e s t o r i c u da budu s njim, pa
da ih alje p r o p o v i j e d a t i te imaju vlast izgoniti avle ( M k 3, 1 3 1 5 ) .
D a k l e , p r e z b i t e r i k a o dionici K r i s t o v a posveenja i poslanja putem apos
tola, o d n o s n o njihovih nasljednika biskupa p o z v a n i su u slubu s tro
s t r u k o m s v r h o m : a) da budu s Isusom i b) da ih Isus alje propovijedati,
c) da imaju v l a s t n a d s o t o n i n o m silom. Na p r v i pogled ini se da se prve
dvije z a d a e meusobno iskljuuju: k a k o njegovi uenici mogu biti s
Isusom i ujedno d a l e k o od njega, u p r o p o v i j e d a n j u ? No u p r a v o taj para
doks i jest n a j d u b l j a istina i v o t a . P o t r e b n o je biti s Isusom, njega pratiti,
ii p u t e m k o j i m je sam iao, t j . putem k r i a , smrti i uskrsnua, tovati ga
r t v o m vlastitog i v o t a , da bi se m o g l o p r o p o v i j e d a t i . U v j e t da m o e m o
n a v i j e t a t i K r i s t o v u R a d o s n u vijest jest u p r a v o o v a j : s Isusom biti i lju
biti ga. A k o smo zaista s Isusom u njegovoj p r a t n j i i u njegovoj ivotnoj
patnji, k a k o m o e m o propustiti priliku da ne p r o p o v i j e d a m o svijetu. N i j e
li esto t r a g i a n svretak onih p r e z b i t e r a koji su n a p r a v i l i rascjep izmeu
svoje vlastite egzistencije i svoje prezbiterske funkcije? Je li uope mogue
s t a n o v i t o i n o v n i k o sveenitvo bez potresa savjesti? P r e s b y t e r o r u m
O r d i n i s jest dekret o slubi i i v o t u p r e z b i t e r a . B e z o b z i r a na to to je
n a m j e r n o stavljen p o r e d a k o slubi i i v o t u prezbitera, nuno je istaknuti
da se smisao prezbiterskog sveenitva oituje u p r a v o u h a r m o n i j i izmeu
p o v j e r e n e slube i osobnog i v o t a , t j . u posveenju vlastite egzistencije
K r i s t u Isusu da bismo je mogli potroiti za druge.-'- T a k o bi prezbiterov
i v o t i m a o biti m a k s i m a l n o i o p t i m a l n o sluenje B o g u i ljudima, a k t i v n o
bogoljublje i o v j e k o l j u b l j e !

Svrha

5.

prezbiterskog

sveenikovanja

slava

Boja

U z a d n j e m o d l o m k u Po 2 oci-sabornici o b r a z l a u u emu se sastoji

svrha

prezbiterova

slubovanja.

Evo

teksta!

PO 2e Svrha dakle za kojom prezbiteri idu u slubi i ivotu jest slava

Boga Oca u Kristu. A ova se slava sastoji u tome da ljudi sav-

Usp.
str. 18-19.

36

J.

RATZINGER,

Prilog

pitanju

smislu

sveenike

slube.

Svesci,

14,

jesno, slobodno i zahvalno prihvate Boje djelo, koje je izvreno u

Kristu i da ga u itavom svom ivotu oituju. I tako prezbiteri,
bilo da se mole ili klanjaju, bilo da propovijedaju rije, bilo da
prikazuju Euharistijsku rtvu i dijele ostale sakramente bilo da
Ijud'ma na drugi nain slue iivijek neto pridonose 1 poveanju
slave i napretku ljudi u boanskom ivotu. Sve to izvire iz Pashe
Krista Gospodina, a dovrit e se u slavnom dolasku istoga Gos
podina, kad sam bude predao kral'evstvo Bogu i Ocu (usp. 1 K o r
15, 2 4 ) .
C i o drugi p a r a g r a f P O isprepleten j e svetopisamskim n a v o d i m a , iz
ravnim ili n e i z r a v n i m , k o j i se u g l a v n o m odnose na apostolsku dunost
prezbitera-sveenika. T a o b n o v l j e n a perspektiva slubenikog sveenitva
z a d a v a l a je odreene p o t e k o e n e k i m k o n c i l s k i m o i m a k o j i su apostolstvo shvatili vie u vidu prezbiterskog a k t i v i z m a na utrb r t v e n o m
klanjanju i m o l i t v e n o m r a z m a t r a n ' u . i n i se da je u p r a v o ta b o j a z a n bila
razlog to je d o d a n taj zavrni o d l o m a k u l a n a k . Ali i a k o je to bilo u
zadnji as, i p a k je posve u skladu s duhom komisije k o j a je i z r a i v a l a
tekst i s duhom K o n c i l a k o j i ga je p r i h v a t i o . U odsjeku se, dakle, opisuje
svrha prezbiterskog djelovanja, t j . slava B o j a . T e k s t nam prua dva m o
menta:
a) Prezbiterska

sluba

jest

bogosmjerna.

Prezbiter

svome

poslui

vanju E v a n e l j a i E u h a r i s t i j e p o d u z i m a sve to vodi k slavi B o j o j . To

jest slava B o ' a ukljuuje svu ljudsku djelatnost, savjesnu, slobodnu i za
hvalnu s o b z i r o m na K r i s t o v o djelo spasenja svih ljudi. S l a v a se B o j a
oituje u prezbiterovo^ slubi i i v o t u b i l o da m o l i ili se k l a n j a , bilo da
slavi E u h a r i s t i j u

ili

dijeli

druge

sakramente,

bilo

da

p r o p o v i j e d a rije

B o j u k r a n i m a ili n e k r a n i m a , b i l o da p o d u z i m a druge ine korisne lju

dima. S v e o n o to koristi istinskom n a p r e t k u o v j e k a slui ujedno pove
anju B o j e slave.
b) Prezbiterska sluba u rasponu od prvog do drugog Kristova do
laska. S v e e n i k a djelatnost p r e z b i t e r a izvire iz injenice prvoga K r i s t o v a
dolaska, t j . iz njegova pashalnog o t a j s t v a ili dogaaja, a svoju e puninu
dostii u drugom p o j a v k u K r i s t o v u , k a d sam bude predao k r a l j e v s t v o B o
gu i O c u . To su, dakle, meai u p r e z b i t e r o v o j slubi, k o j a ukljuuje svu
povijesnu zbilju, a v o d i u buduu, eshatonsku stvarnost. Uz kristologiju
i ekleziologiju eshatologija je t r e a dimenzija ministerijalnog sveenitva
prezbitera.

Usp. H. DENIS, nav. l, str. 219, bilj. 39.

37

I I I .

Z a k l j u a k

P r e m a n a u c i D r u g o g v a t i k a n s k o g k o n c i l a , osobito p r e m a D e k r e t u
o slubi i i v o t u p r e z b i t e r a , prezbitersko se sveenitvo ne m o e drugaije
shvatiti ni odrediti, osim a k o ga ne smjestimo u teoloki t r o k u t : kristologije, ekleziologije i eshatologije.
Kristoloki: p r e z b i t e r a t k a o hijerarhijsko ili slubeniko sveenitvo
i m a svoje ukorjenjenje u K r i s t o v u posveenju i poslanju u ovaj svijet.
P o l a g a n j e m ruku biskupa, apostolskih nasljednika, prezbiteri primaju milosni dar i s a k r a m e n t a l n i p e a t sveenikog reda da bi navijetali E v a n
elje k o j e dostie svoj v r h u n a c u slavljenju E u h a r i s t i j e . D j e l u j u i in per
sona C h r i s t i , p r e z b i t e r i posadanjuju K r i s t o v o spasovno djelo i njegovu
osobu u svome i v o t u i u o v o m e svijetu.
Eklezioloki: P r e z b i t e r s k o sveenitvo p r e t p o s t a v l j a o p e sveenitvo
v j e r n i k a . O n o se po svojoj ministerijalnoj n a r a v i b i t n o razlikuje od opev j e r n i k o g a , a b i t n o se p o v e z u j e sa sveenitvom biskupa. U s t r o j s t v o
C r k v e k a o T i j e l a K r i s t o v a z a h t i j e v a r a z l i i t e slube k o j e i p a k m o r a j u biti
s v r h o v i t o usmjerene p o d Istom G l a v o m , K r i s t o m G o s p o d i n o m . P r e z b i t e r
je u b i t i svojoj m i s i o n a r k a o to je I C r k v a po n a r a v i svojoj misionarska.
To se m i s l o n a r s t v o ne Iscrpljuje samo u evangelizaciji nego nosi sa sobom
z a d a u da ljudima o m o g u u j e j e d i n s t v o k o j e se najvie oituje u sakram e n t a l n o j dimenziji rtve, gozbe i spomen-ina pashalnoga K r i s t a .
Eshatoloki: P r e z b i t e r o v a je djelatnost utemeljena na K r i s t o v u vazm e n o m otajstvu te, potiui sve ljude da savjesno, o d g o v o r n o I z a h v a l n o
p r i h v a t e G o s p o d i n o v put, vodi k o n a n o j srei u kraljevstvu B o j e m , koje
e se o s t v a r i t i u drugom dolasku K r i s t o v u . To z n a i da prezbiter slui
B o g u u b r a i ljudima I po B o g u b r a i ljudima. Na tim dvjema osnovicama
p r e z b i t e r o v a z a l a g a n j a na bogoljublju i ovjekoljublju p o i v a B o j a
slava.
S v e se o v o p r i h v a a u vjeri I s a k r a m e n t a l n o s t i , onoj z n a a j n o j zna
k o v i t o s t i k o j a sa sobom nosi milosnu u i n k o v i t o s t K r i s t o v a o v j e k o v j e e n j a
u naoj ljudskoj
sveenitvu.

38

stvarnosti po prezbiterovu

Ili biskupovu slubenikom

DAS WESEN DES AMTSPRIESTERTUMS

Zusammenfassung
Als Erklrungsgrundlage des Amtspriestertums diente dem Verfasser die
Nr. 2 des Konzilsdekrets Presbyterorum ordinis. Nach einigen terminologischen
Bemerkungen geht er auf die Interpretation des erwhnten Abschnittes aus
dem Konzilsdekret ber.
Um den Gegenstand be.sser zum Ausdruck zu bringen, sucht das Konzil das
Amtspriestertum aus dem Wesen des Priestertums Christi und des allgemeinen
Priestertums der Christen zu begrnden. Christus ist vom Vater gesandt und vom
Heiligen Geist gesalbt, um durch das Geheimnis seines Leidens, seines Todes und
seiner Auferstehung den hchsten Akt der Gottesverehrung in der Welt zu vollziehen. Diese Aufgabe bertrgt er dann auf alle, die an ihn glauben. Somit
nehmen alle Glubigen an seinem Priestertum teil.
Auf dieser christologischen Grundlage baut das Konzil die ekklesiologische
Bedeutung des Amtspriestertums weiter auf. Besondere Betonung wird dabei auf
folgende drei Tatsachen gelegt: a) Die Einsetzung des neutestamentlichen Priestertums wird mit verschiedenen Diensten in der Ganzheit des einen mystischen
Leibes Christi motiviert; b) Jedes Glied hat eigene Aufgabe und Bedeutung,
einige jedoch bekommen von Christus eine besonders gekennzeichnete Rolle. Das
Konzil nennt sie Diener, denen die Weihevollmacht zur Darbringung des Opfers
und zur Nachlassung der Snden bertragen wurde; c) Diese Aufgabe ist in
erster Linie den Bischfen den Nachfolgern der Apostel in ihrer Flle
anvertraut und in untergeordnetem Rang auch den Priestern.
Die Priester sind daher Mitarbeiter der Bischfe und nur in der Gemeinschaft mit ihnen auch Teilnehmer an der Autoritt Christi und somit wirken
sie in persona Christi. Die Initiationssakramente, durch welche man am Priestertum Christi im allgemeinen Sinn teilnimmt, sind die Voraussetzung und Vorbedingung fr das Amtspriestertum, das eine neue Form und ein neues Wesen
des priesterlichen Dienstes in der Kirche darstellt.
Auf eigene Weise am Apostelamt teilnehmend, verwalten die Priester auch
das heilige Amt des Evangeliums, damit das ganze Volk eine wohlgefllige
und geheiligte Opfergabe werde, wo die Eucharistie den hervorragendsten Rang
einnimmt, von der aus jede Verkndigung ihren Anfang nimmt und ihre Vollendung findet. Daraus entsteht auch der innere Anspruch an Priester, dass sie
als erste ihr eigenes Opfer darbringen in der Harmonie zwischen dem anvertrauten Amt und dem persnlichen Christus geweihten Leben. Das Leben des
Priesters sollte ein auf maximale Weise vollzogenes Dienen Gott und den Menschen sein: eine aktive Gottes- und Menschenliebe.
Der letzte Abschnitt bestimmt als das Ziel des priesterlichen Dienstes die
grssere Ehre Gottes. Alles was der Priester in seinem Dienst am Evangelium
und Eucharistieopfer unternimmt, soll auf die Ehre Gottes hin ausgerichtet sein. All
dies entstrmt der Tatsache der ersten Ankunft Christi und seines Paschaereignisses, erfhrt jedoch seine Vollendung bei Christi glorreichen Ankunft. Auf diese
Weise, so schliesst der Verfasser, wird die Eschatologie neben der Christologie
und Ekklesiologie zur dritten Dimension des Amtspriestertums.
39