Ukratko, hrvatska je propovijed s ovim izdanjem dobila svoj

izvorni rukopis te time potvrdila vrijednost unutar ire duhovne

batine; nala j a zaslueno mjesto u poredbenoj slici knjievnih
anrova i stilskih formacija. Uz druge preglede i izbore, u istoj
knjinici, s ovim nam je izborom, konano, dostupna i iva govor
nika rije u panoramskom slijedu autentina izriaja i tisuljetnog
razvoja kao estetska i etika vertikala hrvatske misli i rijei. I, stoje
takoer vano, kao izravno svjedoanstvo naeg povijesnog i
duhovnog identiteta u irokom krugu zapadnoeuropske vjerske i
drutvene zbilje.
Drago

imunda

i ale s

mirisom

NASMIJ SE OVJEE!
F r a L. Kordi - Fra V. Karai, Dosjetke
tamjana, Pegaz, Zagreb 1996.

Na ovome svijetu samo se ovjek moe nasmijati i drugoga

nasmijati. I smijeh je naa ljudska definicija i odrednica, a ne samo
pamet, razum. Za ovjeka kaemo da je duhovan, da ivi od duha.
Duhovan je redovito i duhovit. Znati se naaliti na svoj raun, znak
je inteligencije. Znati podnijeti alu kad se drugi malo nabaci i na
tvoj raun, takoer je znak duha i inteligencije. Nije znaajna samo
ala, dosjetka, nego je isto tako vano tko je izrekao, ispriao.
Netko je majstor u prepriavanju ala, a netko u stvaranju. A netko
nije kadar ni ispriati, ni stvoriti, ni razumjeti. Ovo je tree naj
smjenije.
Nemamo u Svetom pismu nigdje znaka i izvjetaja da se Isus
smijao ili druge nasmijavao. Zar je mogue da on, koji je boanski
duhovan, nije bio i boanski duhovit? Zar je mogao voditi razgovor,
a da se ne slui smijehom, i ne samo s djecom? Rekao je dvije
znaajne rijei odraslima: "Jao vama koji se sada smijete, jadikovat
ete" (Lk 6,25). I ujedno je navijestio radostan smijeh u nebu:
"Vama, koji sda plaete, vi ete se smijati" (Lk 6,21). Raj je dakle
pun smijeha, spasenje je i smijeh! alostan svetac doista je
alostan svetac, rekao je neki duhoviti svetac.
Ova je knjiica sastavljena poput redoslijeda u katekizmu:
poinje s anelima i palim anelima. Onda o Adamu i Evi, o
njihovoj "jabuci". O Dest Bojih zapovijedi. O Boiu i Uskrsu. O
propovijedi, o biskupima, o sveenicima, ponajvie o (hercego
vakim) fratrima, o asnim sestrama, o birovini, o komunistikoj
106

vlasti, o zatvoru, o iu i piu, odjei, modi i psovci. To je susret s

pukom mudrou.
Kau da se mi Hrvati ne zanmo aliti kao na primjer Srbi. Srbi
su davali vrsne satiriare i humoriste kao to su B. Nui, Z. J.
Jovanovi, R. Domanovi, R. Radovi... Imamo mi dodue Matoe,
Kaniaje, Kuane i Drvare. Alije hrvatska ala poprilino cinina,
sarkastina, ubojita. Ona je u hrvatskim listovima i ustima oruje,
obrana, ma, domovinski rat. J e li to samo odraz podreena
poloaja? Prije jedno dvadesetak godina iziao je petosveani
Hrvatski humor u Zagrebu: satire, humoreske, komedije, vragolije.
Upravo tu se vidi koliko je hrvatski humor obojen ironijom.
U ovoj se knjizi nalaze bezazlene ale, dovitljivosti, krivi
spojevi, narodna bistrina, koja se rado ita i prepriava. ale
ugodne za odmora, slue kao aperitiv za razgovor, zain u kakvoj
neugodnoj situaciji, smiraj u ustroj raspravi; takve su ak i one
koje su neto "slankastije". Ima ala koje se desetljeima pre
priavaju, a nigdje se ne zapisu. Ovdje su mnoge zapisane, otete
zaboravu. Ima ih koje mogu posluiti i kao pouak, lekcija, iako to
izriito ne kau.
J e d n a zgodna anegdota na 73. stranici (i za franovce i za
petrovce) s naslovom Protuuinak. Mark Twain, ameriki knjievnik
i svjetski humorist, sluao neku propovijed o misijama. Nakon
prvih deste minuta odluio dati 50 dolara. Nakon drugih spustio na
25. Potkraj propovijedi doao do koare i uzeo i onaj jedna dolar iz
nje! Ova knjiga u itatelju moe imati posve drugaiji uinak: to se
vie niu stranice i ita ovih 375 poalica s mirisom tamjana, to
zanimljivije. ovjek bi za ove dosjetke i ale dao i vie dolara: da se
razgovori, nasmije. Hvala prikupljaima, i pokojnom fra Lucijanu i
ivom fra Vendelinu, za ovu pregrt ponajvie hercegovakoga
humora!
Ra tko Peri

UZORAN RAD O UZORNU SVEENIKU

J o s i p Franuli, Uspravan na svakome
Boja, M a k a r s k a 1996., 2 9 0 s t r a n i c a .

vjetru,

Sluba

Mnogi su nai upnici bili - a i danas je mnogo takvih - radini

i uspjeni; mnogo su pridonijeli duhovnom odgoju i kulturnom
razvoju svoga kraja i naroda u cjelini. Naprotiv, njihovi, su radovi i
oni sami malo poznati i priznati: zapravo, najee su nepoznati
irem opinstvu i buduim pokoljenjima. Jer, koliko su u svom
107