PSIHOLOKA MEDICINA

Pedijatrija

Nasilje meu djecom

dr. sc. Gordana Buljan-Flander, psiholog i psihoterapeut, Ivana osi, prof. psihologije
Udruga Hrabri telefon - telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu,
Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba

Iako je nasilje meu djecom (eng. bullying) nesumnjivo vrlo stara pojava, tek je ranih 70-ih godina poelo
njegovo sustavno prouavanje u skandinavskim zemljama. U posljednje vrijeme problem nasilja meu djecom
zauzima sve veu pozornost strunjaka, roditelja i javnosti i u Hrvatskoj. Biti rtva maltretiranja nije samo
neugodna faza u djetinjstvu, nego je to javnozdravstveni problem koji zahtijeva panju cjelokupne strune
javnosti i intervenciju kako bi se zaustavilo i/ili sprijeilo nasilje meu djecom

90

20
18
16
14
12
10
8
6
4
2

SA
D

p
an
jo
lsk
a

N
or
ve
k
a

Ja
pa
n

En
gl
es
ka

Au
st
ra
lija

nasilju meu djecom govori se kad jedno ili vie djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili fiziki ozljeuje
drugo dijete koje se ne moe obraniti. Moe imati oblik
prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, otuivanja stvari, prenesene agresije prema objektima
(vandalizam u kolama). Borba ili sukob izmeu dva jednako snana protivnika najee se ne smatra bullyingom. Bullying znai ponavljanu agresiju, odnosno nanoenje ozljede ili tete bespomonoj
rtvi koja se ne moe braniti.
kola je bez svake sumnje mjesto na kojem se dogaa najvie
nasilnitva meu djecom. Najee se manifestira udaranjem, unitavanjem stvari, oteivanjem imovine drugog uenika, bacanjem
stvari kroz prozor, ruganjem i verbalnim uvredama. esto ukljuuje komentare o djetetovoj obitelji ili rodbini. Druga vrsta bullyinga,
tzv. neizravno nasilje, ukljuuje namjerno iskljuivanje djeteta iz
grupnih igara. Dogaa se jednom od petero kolske djece. Ovakvi
incidenti se ponavljaju i dijete se teko s tim nosi. U koli se najee
dogaa u zahodima, hodnicima i ostalim prostorima izvan kontrole nastavnika. Moe se dogaati i u razredu, pred drugom djecom
koja najee ne priskoe u pomo rtvi zbog nezainteresiranosti,
straha ili nedostataka empatije. Istraivanja pokazuju da je postotak kolske djece koja su rtve nasilja meu djecom u veini zemalja
slian (GRAFIKON 1).
Istraivanja pokazuju da se nasilje meu djecom najee dogaa
od 4. do 8. razreda, a s obzirom na naine na koje se provodi nasilje,
tendencija tjelesnom ili fizikom nasilju opada u funkciji dobi
(Olweus, 1998.). Nadalje, istraivanja pokazuju da su djeaci ee
i napadai i rtve.
Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba provela je prvo istraivanje u Hrvatskoj s ciljem utvrivanja rairenosti problema nasilja
meu djecom kod nas. Istraivanjem je obuhvaeno 25 osnovnih
kola u 13 gradova Republike Hrvatske (ukupno oko 5000 uenika
od etvrtog do osmog razreda). Prema rezultatima istraivanja,
27% uenika je izjavilo da doivljava barem jedan oblik nasilja u
koli svakodnevno, 8% djece su tzv. provokativne rtve (to znai
da doivljavaju nasilje, ali ga i ine), dok je 8% uenika svakodnevno
nasilno prema drugoj djeci, a sami ne doivljavaju nasilje. Dolo
se do saznanja da je s godinama sve manji broj djece koja su iskljuivo samo rtve nasilja, a raste broj djece koja su i rtve i nasilnici,
to najbolje pokazuje ''kako nastaju nasilnici'' (s godinama djeca rtve
poinju uzvraati nasiljem!). S tim povezano dobiven je i podatak
da s godinama raste koliina nasilja meu djecom (Poliklinika za
zatitu djece grada Zagreba, 2003.). Postavljajui pitanje od koga
djeca doivljavaju navedeno nasilje, rezultati pokazuju da je u 37%
sluajeva to dijete iz istog razreda, 16% sluajeva dijete iz viih
razreda, u 11% sluajeva je to dijete iste generacije, ali iz drugog
razreda, a u 3% sluajeva je dijete iz nieg razreda. Dobiveni rezul-

Grafikon 1. Prikaz incidencije nasilnitva meu djecom u stranim zemljama (izraeno u

postocima)

tati ukazuju da se djeca koja doivljavaju nasilje u koli najee

obraaju roditeljima ili prijateljima. Zabrinjavajui su podaci koji
pokazuju da je 14% uitelja i profesora reagiralo i pruilo pomo
i zatitu djetetu, to navodi na zakljuak da nastavnici i djelatnici
kole ine relativno malo da bi zaustavili nasilje u koli.
Najei uzroci i komponente nasilja meu djecom
Kod djeaka se najee radi o vjerovanju da je to ponaanje prihvatljivo za djeake. Ostali motivi ukljuuju elju za moi i dominacijom, znatielju koju e reakciju izazvati, ak i dosadu. Psiholoka komponenta je prisutna u mnogim grupama i u razliitim
oblicima (verbalne uvrede, ruganje i sl.), fizika komponenta
ukljuuje tjelesne napade i agresiju, koja najee ima oblik torture.
Ekonomska komponenta ukljuuje krau i iznuivanje novca,
najee od starije prema mlaoj djeci.
Neku djecu natjeraju pripadnici grupe da i ona sudjeluju u bullyingu.
Karakteristike napadaa i rtve
Napadai su najee samosvjesni, nisu anksiozni, imaju elju za
dominacijom i kontrolom drugih (Olweus, 1998.). Paradoksalno,
lako se uvrijede i imaju tendenciju da percipiraju agresiju prema
sebi ak i kad nije prisutna. Veina mukih napadaa su fiziki
dobro razvijeni i jaki. No, nedostatak fizike snage moe se nadok-

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52

PSIHOLOKA MEDICINA

naditi inteligencijom povezanom s okrutnou. Napada ne mora

nuno biti ukljuen u akciju, moe biti organizator grupe. Obino
ne vole i nisu se adaptirali na kolu, imaju lou kontrolu impulsa,
neosjetljivi su na osjeaje drugih ljudi.
rtva moe biti bilo koje dijete, ali skupinu najrizinijih ini novo
dijete u razredu, nadareno dijete, mirno i ljubazno dijete, dijete koje
ima dobar odnos s uiteljem, dijete nieg socioekonomskog statusa,
dijete iz druge etnike skupine i hendikepirano dijete. Tipina rtva
je mirna, srameljiva, senzitivna, niskog samopouzdanja. Moe biti
usamljeno dijete, odnosno ono koje teko sklapa prijateljstva i ne
pokazuje ljutnju. Iako veina rtava ne provocira agresiju, neka djeca
mogu biti verbalno agresivna prema fiziki jaima i starijima od
sebe. No, najee su fiziki manji i slabiji, osjetljivi i mirni.
Manifestacije nasilja meu djecom
Moe se govoriti o indirektnim i direktnim manifestacijama. Direktne
manifestacije su izrugivanje, verbalno poniavanje, kriticizam,
komandiranje i zahtjevi za podreenou, naguravanje, udaranje,
upanje. Indirektne manifestacije su suptilnije, otkrivaju se promatranjem djeteta u razliitim situacijama, te bi nastavnici trebali
obratiti pozornost ako:
a) je dijete samo pod odmorom, a prijatelji iz razreda zbog
toga nisu zabrinuti,
b) dijete ne biraju u grupnim sportovima,
c) dijete trai blizinu uitelja,
d) je dijete nesigurno i uznemiri se kad treba izai pred
plou, razred,
e) uspjeh u koli naglo pada,
f) su djetetove stvari i odjea uniteni ili izgubljeni,
g) dijete ima neobjanjive modrice, ogrebotine ili rane.
Ponekad i nastavnik moe biti rtva ako uenici stvore atmosferu u kojoj ga poniavaju i ako nema dovoljno razvijene vjetine
da se nosi sa situacijom ili stvori interakciju s uenicima.
rtve imaju vie smetnji spavanja, depresivnije su, alosnije, ale
se na bolove u trbuhu, glavobolje, mokre u krevet (Olweus, 1998.).
Ako dijete na pitanje "kako je bilo u koli?" pokae da neto nije u
redu, dobro je postaviti mu specifinija pitanja:
Igra li se vie s drugom djecom ili sam?
Zadirkuju li te u koli?
U vezi ega te zadirkuju?
Koliko to dugo traje?
Jesi li rekao/rekla nastavniku?
Zadirkuju li jo neku djecu?
Vano je pitati roditelje jesu li zabrinuti u svezi s tim da njihovo dijete ima problema s drugom djecom. Roditelji mogu puno toga
uiniti da pomognu djetetu rtvi nasilnikog ponaanja. Vano je
znati da za zastraivanje nije krivo njihovo dijete. Veina djece
odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponaanje,
te se esto ne snalazi i nije u mogunosti primijeniti neke od strategija sprejavanja zastraivanja. Stoga je vano znati da, ukoliko
nam se dijete poali, oekuje pomo i nikako se ne smije govoriti
da se ne obazire na zastraivanje.
to roditelji mogu uiniti ako sumnjaju da je dijete rtva
nasilnikog ponaanja u koli
Dijete treba navesti da ispria to se dogaa, pri emu ga se ne
treba prekidati.
Treba ga uvjeriti da nije ono krivo i da je uinilo pravu stvar
povjerivi se.
Potrebno je potraiti pomo nastavnika i/ili strunog suradnika
u koli.
Treba se biti svjesno znakova i simptoma zastraivanja, ne
ignorirati i ne umanjivati uoene znakove.
Ne ohrabrivati dijete da se samo odupre tome.
Treba pruiti priliku djetetu da kae to misli o tome.
Okupiti i druge roditelje te raspraviti o problemu i potaknuti

Pedijatrija

razmiljanja o nainima njegova suzbijanja i izrade programa

u koli.
Predloiti izradu kolskog pravilnika za rjeavanje sukoba.
Zapisivati sve incidente.
Otpratiti dijete do kole ako se nasilje dogaa na putu do kole
Potaknuti dijete na druenje s prijateljima u koli i na putu do
kole.
Odvedite dijete na teaj samoobrane ako to moe pomoi njegovu samopouzdanju i osjeaju sigurnosti.

to roditelji mogu uiniti da zaustave nasilniko ponaanje

djeteta
Istraivanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponaanje ui u
ranim godinama ivota (Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba,
2003.). Roditelji imaju vanu ulogu u smanjivanju nasilja, upravo
odgajajui svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi. Vano
je nauiti dijete kako se nositi s osjeajem ljutnje bez uporabe sile.
Roditelji bi morali:
razgovarati s djetetom i objasniti mu posljedice nasilja na
rtve, kako se osjea,
biti prisutniji u djetetovim aktivnostima,
biti primjer i poticaj cijeloj obitelji na drugaije ponaanje
- ne dopustiti da dijete svjedoi nasilnikom ponaanju kod
kue,
pokazati djetetu drugaije naine druenja,
razgovarati s djetetom o svemu, pa i o koli (ako dijete na
pitanje kako je bilo u koli? najee odgovara dobro, i
tu razgovor prestaje, treba se biti uporan),
ohrabrivati dijete i pohvaliti ga za suradnju s drugima i
nenasilno rjeavanje sukoba,
dogovoriti sastanak s ravnateljicom, nastavnikom, psihologom/pedagogom...
Kad se utvrdi rtva bullyinga, vano je da lijenik ili psiholog
provjere eventualno postojanje tjelesnih ozljeda, anksioznog poremeaja, depresije i slino. Pojava bullyinga je jedan od kriterija za
smetnje ponaanja. Svakako je vano dijete uputiti psihologu ili psihijatru. Cilj terapije ili savjetovanja je podizanje razine samopotovanja. Roditeljima se moe savjetovati da za dijete pronau
aktivnost u kojoj je uspjeno i za koju pokazuje interes.
Imperativna je suradnja nastavnika i roditelja tako da se
omogui nadzor i sankcije koje e biti usklaene.
Prevencija nasilja u kolama
kola moe biti zapravo pozornica za dramu u kojoj igraju napadai
i rtve, a tu dramu publika odnosno promatrai podupiru. Ne
samo djeca, nego i odrasli, ukljuujui nastavnike, osoblje, kuharice,
tajnice, znaju biti promatrai nasilja meu djecom ili to smatraju
brigom uenika, pa pokazuju indiferentnost. Ne razumiju koliko
se ponienom osjea rtva. Profesionalno zreo nastavnik e isti as
zaustaviti svaki oblik nasilja meu djecom kako bi demonstrirao
da je to neprihvatljivo ponaanje. Pogreno je ako nastavnici smatraju vidljive posljedice kao to su ozljede ili materijalna teta
ozbiljnijima od psiholokih posljedica. kolski pedagog ili psiholog
ima ulogu savjetnika, no nastavnik je odgovoran. Vano je da nastavnici zajedno s ravnateljem kao primarni zadatak postave iskorjenjivanje nasilja iz svojih kola. Istraivanja su pokazala da kad
je reducirano nasilje u koli, paralelno se smanjuju i vandalizam i
krae, poveava se potovanje prema koli i zadovoljstvo uenika
u koli (Olweus, 1998.).
Jedna od aktivnosti u prevenciji nasilja meu djecom je uiti
djecu u razredu socijalno prihvatljivom ponaanju. Ako ne reagira
na nasilje, kola promovira to nasilje. Stoga je izuzetno vana edukacija djece o ljudskim pravima i demokraciji, o posljedicama nasilja i
metodama i nainima nenasilnog rjeavanja sukoba. Istraivanja o
intervencijama u koli koje su se odnosile na odnos izmeu napadaa,
rtava i promatraa, a ne na individualnu patologiju, pokazala su
poboljanje discipline i ocjena nakon takvih intervencija.

M E D I X S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D VO M J E S E N I K W W W. M E D I X . C O M . H R

91

Pedijatrija

PSIHOLOKA MEDICINA

Program obuhvaa etiri komponente:

nulta tolerancija na bilo koju vrstu uznemiravanja, viktimizacije i promatranja bullyinga,
plan za modeliranje primjerenog ponaanja,
plan uenja vjetina samokontrole,
plan za mentore (odrasle i djecu) koji pomau djeci izbjei
bilo koju ulogu u trijadi.
S obzirom na to da je kola odgovorna za sigurnost djece, vano
je i sljedee:
pruiti potporu i suraivati sa rtvom i roditeljima,
tono utvrditi to se dogaa,
cilj svake intervencije mora biti zaustavljanje takvog ponaanja,
izbjei pojavljivanje incidenta,
raditi ve s manjom djecom na osvjetavanju toga da njihovi
postupci mogu izazvati patnju ili ozljedu drugog djeteta,
razvijati prikladno ponaanje u razredu,
osigurati atmosferu u kojoj uenici mogu bez straha prijavljivati zastraivanje,
ne savjetovati djeci da se ne obaziru i da se sami suoavaju
s tim,
razgovarati o incidentu odvojeno s nasilnikom i rtvom
objasniti nasilniku koje je ponaanje prihvatljivo, a koje nije,
primijetiti usamljene i tune uenike te otkriti razlog tome,
dogovoriti kolski pravilnik rjeavanja sukoba,
ukljuiti nasilnike u edukaciju i modifikaciju neprihvatljivog
ponaanja.
Kada se radi o nasilju meu djecom, posebno u koli, vano je
znati da je trenutna intervencija neupitna i neizbjena. Ako se
pravovremeno prepozna, zaustavi i sprijei nasilje te prui djeci
pomo da prevladaju posljedice nasilja, alje im se jasna poruka da
je njihova dobrobit vana i da ive u drutvu koje ne tolerira nasilje ni u kojem obliku. M

L I T E R AT U R A
Glasser W. Schools without failure. New York: Harper & Row, 1969.
Objava za medije o rezultatima istraivanja o nasilju meu djecom, Poliklinika za zatitu
djece grada Zagreba.
Olweus D. Nasilje meu djecom u koli - to znamo i to moemo uiniti. Zagreb: kolska
knjiga, 1998.
Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba i Ministarstvo prosvjete i porta: "Nasilje meu
djecom" (prirunik).

92

MEDIX OUJAK 2004. GOD. X BROJ 52