Ivan Macan

FILOZOFSKO RAZMILJANJE 0 MIRU

Kad su odgovorni ljudi iz Organizacije ujedinjenih naroda god. 1986. proglasili
Godinom mira, imali su zacijelo za to razloga, kao to je i Sveti otac imao razloga
kad je tu preporuku prihvatio i za Crkvu i preporuio svim vjernicima da u tijeku te
godine razmiljaju i govore o miru, mole se i tee za njim. Mislim da ta injenica u
prvome redu oituje vapaj dananjega ovjeka za mirom jer ga tako malo ima i
jer je ugroen tamo gdje ga i ima. Kad, meutim, promislimo kakve bi posljedice
imao danas mogui ratni okraj u kojem bi se upotrijebilo atomsko oruje, tenja
za mirom postaje jo hitnijom. Ako su nam moda ve izblijedjele teke posljedice
atomske bombe baene na Hiroimu i Nagasaki, onda nas je na to podsjetila nedav
na ernobilska nesrea.
Kako danas uvjerljivo i vjerodostojno govoriti o miru kada su njegovi temelji
toliko krhki da ga i samo neki neoprezni potez moe nepovratno razoriti? Tko je
uope pozvan da govori o miru? Jesu li to politiari, atomski fiziari, sociolozi ili
psiholozi, propovjednici ili ak samo demagozi? Svaki je ovjek pozvan da razmi
lja o miru i da ima odreen stav o ratu i svemu to moe naruiti mir. injenica
je, meutim, da su filozofi mnogo vie govorili i raspravljali o ratu nego o miru,
to je i razumljivo, budui da ljudskome ivotu tekou stvara upravo stanje rata.
Prelistamo li stoga filozofske rjenike, enciklopedije i knjige, osobito starijeg da
tuma, natuknicu mir" ili neemo nai ili emo o tome imati vrlo malo za itanje.
Rekli smo da se o miru moe razmiljati i govoriti na vrlo razliite naine. Ovo
emo nae razmiljanje zato ograniiti samo na ideju mira ukoliko se ona pojavlji
vala u povij eno-kulturnom i filozofskom ozraju zapadne misli da bismo iz tog
promatranja izvukli neke smjernice za na suvremeni stav prema miru.
1. Ideja mira u zapadnoj kulturi i filozofiji
Sam termin koji prevodimo rijeju mir" (peace, Frieden) u jezicima koji su
posebno vani za nau zapadnu kulturu, kao to su hebrejski, grki i latinski, uvijek
ima osobito znaenje, ve prema povijesno-kulturnim prilikama u kojima se upotre
bljavao.
Prije nego to promotrimo kakvo znaenje uz termin mir" vezuju ljudi dana
njice, ukratko i saeto preletimo povijest, posebno onu koja je utjecala na na da
nanji nain miljenja i doivljavanja.
349

a) Hebrejski alom"
Hebrejska rije za mir alom" svima nam je dobro poznata jer se ee upo
trebljava, osobito u modernim duhovnim pjesmama. Njezino znaenje ipak nije
tako lako odrediti. Ono je dosta iroko. Mogli bismo je prevesti i s neokrnjenost",
1
spas", zdravlje", jer ta rije sve to nosi u sebi.
Za starozavjetnog idova alom znai individualno duevno zadovoljstvo, pobo
an ivot pred Bogom, ali i tjelesno zdravlje, blagostanje i zadovoljstvo. To se onda
odnosi i na drutveno blagostanje i pravilan odnos pojedinca prema narodu i njego
vo uklapanje u zajednicu naroda. Pojedinac je okriljen Bojim blagoslovom tek kao
lan naroda, a narod postaje dionik mira tek po svojem savezu s Bogom. Zato je a
lom esto povezan sa savezom (berit) i time postaje izrazito socijalan pojam.
Mir je zato uvijek plod saveza sklopljena izmeu Boga i naroda. To su dva nejed
naka partnera: s jedne je strane Jahve kao jai, moniji, ali koji je sam sebi izabrao
narod kojem sudi, koji kanjava, kojem oprata. Narodu pripada uloga slabijeg par
tnera, pa tu nastaje upravo jednostrani pravni odnos: od Boga imamo mo, vlast,
sud (izraeno rijeju mipat"), a od naroda pobonost, pokornost, pravednost
(sedaka). Iako je taj odnos jednostran, on narodu ne donosi zarobljavanje ili tlae
nje, ve sreu i osloboenje. Tko doe pod Boju vlast, taj je slobodan od straha,
bezumnosti i bijede. Razumljivo je onda to je narod upravo elio iznuditi tu Boju
vlast u svoju korist, a najbolje su sredstvo za to njegova pravednost i bogobojaznost.
Time ta Boja vlast postaje milou.
Za narod Staroga zavjeta pobonost je drutveni oblik slobode jer se temelji na
odnosu izmeu Jahve i Izraela. im se poremeti taj odnos saveza s Jahvom, nastaje
nemir. Zato je cijelu izraelsku povijest mogue gledati kao trajno nastojanje odra
vanja neokrnjenosti saveza. Pobjeda odnosno poraz u ratu s drugim narodima nisu
odraz premoi odnosno nemoi, nego znak pravilnog ili poremeenog odnosa naro
da prema Bogu. Zato mir (alom) za Izraela kljua iz dvostrukog izvora: od Jahve
preko njegove moi i suda (mipat) i od naroda preko njegove pravednosti i pobonosti (sedaka), a oboje se susree u savezu (berit), koji je kolijevka mira. 2
U tom poretku: sud pravednost savez mir Izraelci su gledali ujedno i
svjetski poredak, pa je zato taj stav obiljeen dosta jakom netolerancijom prema
drugima. Tko se nije podloio tome poretku, tko ne ivi u odnosu tog saveza, taj
nije imao mogunosti opstanka na ivotnom podruju Izraela. S neprijateljima nema
mira, njih treba pobiti, a njihov plijen unititi. Mir moe uivati samo lan saveza.
Tko, meutim, ue u savez, taj vie nije neprijatelj. Zato i alom vrijedi samo unu
tar saveza. Odjeci takve nepodnoljivosti danas se osobtio osjeaju u onim drutvi
ma u kojima se za osnovu meusobnih odnosa uzima neka ideologija ili ak religija.
b) Grki ,,eirene"
Istraivaoci grke antike misli odmah uoavaju da Grci ne posjeduju izrazito
razraene teoretske predodbe o miru. Zanimljivo je da je boginja Eirene (Mir)
1

Usp. G. von R A D , Eirene", u ThWNT, II, 4 0 0 - 4 0 5 .

Usp.

C.

str. 7 1 4 - 7 1 5 .

350

D.

KERING,

Frieden",

Sowjetsystem

und demokratische

Gesellschaft,

2,

tek kasno dobila dravni kult, i to vie kao biginja bogatstva koja pospjeuje miran
3
ivot u blagostanju .
Sam termin mir" (eirene) budi najprije predodbe o stanju zdravlja, dobre e
tve i ugodnog ivota izmeu ratnih sukoba, a ne toliko samo sklapanje mira. Za to
sklapanje mira bila su u Grka vana tri momenta: rtve ljevanice (spondai), ugovorni
uvjeti (svnthekai) i zakletve (horkoi) za odravanje mira, dok e termin eirene ui
u uporabu tek neto prije rimskog osvajanja Grke.
Gledamo li mir u modernom odreenju pojma kao izjednaeni odnos izmeu
vlasti, prava i slobode, onda moramo rei da se on jedva gdje drugdje vie ostvario
do u grkome kulturnom podruju. Premda se mir uvijek vie odreivao kao vrije
me zatija izmeu dvaju ratnih sukoba, pri sklapanju mira ilo se za onim to taj
sporazum zapravo nosi, a to je jednodunost i sloga (homonoia) u dogovoru (homologia). Ta se slonost u grkom ivotu posebice oitovala u zakonu (nomos). Ter
min ,,zakon" u grkome je opet bogatiji pa u sebi nosi pravo, obiaj, naviku, ono
to je svakom i priroeno i priueno, ega se svaki slobodan graanin dri. Tako
je za Grka nomos neto slino kao i za idova alom.
U Grka nomos stoji toliko u sreditu da on okriljuje i vlast i mo i slobodu.
Vfast znai vrenje pravde prema zakonu (nomosu), a sloboda je samoodreivanje
za dobro, opet u smislu zakona. Nomos je najprije bio doivljavan kao neto boansko. Sofisti su ga prvi demitizirali i gledali u njemu tvorevinu ljudske sloge i jednodunosti. Platon mu daje oznaku boanski inspiriranog uma, a u helenizmu prelazi
na osobu zakonodavca.
Moemo, dakle, rei da je pojam mira u Grka u doslovnom smislu (kao eirene)
imao malu ulogu, u smislu sloge ili jednodunosti (homonoia) samo uvjetnu, a u ter
minu koji doslovno znai neto drugo (nomos - zakon) imao je onu pravu ulogu u
pravnome, religiozno-kulturnom i filozofskom ivotu. Tu je poeo i njegov pad,
kada je prenaglaavanje slobode pojedinog graanina u dravi i pred dravom odu
zelo nomosu njegovu stabilnost, a time oslabilo i samu dravu. Sloboda govora
(isegoria) za taj pojam Rimljani uope nisu imali posebne rijei donijela je
potpunu nemo drave pred izvanjskim neprijateljima, pa je time i poredak nomosa
kao poredak mira na isti nain doao u pitanje.
Rekli smo ve d a j e govor o miru u Grka zapravo samo pratilac govora o ratu.
Mir je od bogova zapovijeeni prekid ratnog stanja. Dajte se, Itaani, okanite stra
noga boja, pa se bez krvi bre raziite kuama svojim!", dovikuje na svretku
Odiseje boica Atena zaraenom narodu. 4
Rat je shvaen kao bogomdana nunost, kao otac svega i svega kralj" (Heraklit, fr. 53), kao mjerilo ljudskog zakonodavstva. Tu je zanimljivo slijedee mjsesto kod Platona: Ono, naime, to veina ljudi naziva mirom, to je, prema zakonodavevu miljenju, samo prazna rije, a zapravo su po prirodi sve drave neprestano
u nenavijetenom ratu sa svim dravama. I bude li tako promatrao, nekako e
pronai da je kretski zakonodavac donio sve zakonske odredbe za na javni i privat
ni ivot obazirui se na rat i prema tome da nam je predao zakone da ih tako uva-

C. D. KERING, isto, str. 7 1 7 .

Homerova Ilijada i Odiseja,

MH, Zagreb 1 9 6 1 . , str. 9 4 4 .

351

mo, jer da nema nikakve koristi od bilo ega, ni od bogatstva ni od uredaba, ako nisi
5
nadmoan u r a t u . " No vei uvid u grozote rata vodi i u Grka do pozitivnijeg vred
novanja mira.
c) Pax R o m a n a "
Sinonim za ustavni i dravni oblik Rimskog imperija postao je termin ,,pax roma
na". To je formula za sigurni pravni poredak i ureenu raspodjelu vlasti, na emu se
osnivala sloboda rimskih graana. Rimljani su svoj pax vezivali za osvajake navike i
pohode koji su Imperiju najprije pripojili Italiju, a zatim i cijelo Sredozemlje. Pri
pojiti neki teritorij Imperiju znailo je pacem dare, tj. pruiti mir i sigurnost. Taj
politiki mir bio je vezan za pravni odnos koji se sastojao u savezu (foedus) izmeu
pobjednika i pobijeenog. Pobjednik je pritom postavljao zakone, prava i prosudbe
(leges, jura, judicia), ime su bili zajameni unutranji red i blagostanje. Sigurnost
miroljubive federacije shvaala se kao javna sigurnost (securitas publica) i sigurnost
mira (securitas pacis). Pobijeeni je od pobjednika primio pravna dobra, rimska
graanska prava, u prvome redu zatitu imanja koja titi ekonomsku slobodu (pax
civilis). Vlast (koja se ostvarivala dijelom u moi inovnika, a dijelom kao vlast oca
obitelji) i sloboda uvijek su nastojale drati ravnoteu, a to je osiguravalo pravnu si
gurnost. Tenju za svjetskom vlau u Rimljana moemo zato protumaiti i kao te
nju za svjetskim mirom. Za Rimljanina je trajni ili vjeni mir mogao znaiti samo
rimasku vladavinu teritorijalno i vremenski protegnutu u nedoglednost i vjenost.
d) Vjeni m i r "
Razumije se d a j e ideja mira u kranstvu dobila najjae impulse, jer se kran
stvo uope shvaalo kao poruka mira (usp. Ef 6, 15). Mir se u kranstvu poistovje
uje s Kristom kao sinonimom za njegovu osobu i njegovo djelo. No krcansko-teoloki sadraj mira zahtijeva teoloku raspravu koja u ovom okviru nije mogua.
Vano je, meutim, zamijetiti ideju vjenog mira" koja se od kasnoga srednjeg
vijeka provlai europskom misli. Nakon sloma Rimskog imperija, koji je donekle
jamio mir u tadanjem svijetu, te nakon razliitih previranja nastalih kao posljedi
ca toga sloma, kranstvo je na Zapadu zadralo nadu u jedinstvo i mir u svijetu pre
bacivi je u vrijeme ponovnog Kristova dolaska. No, kada se slomilo i jedinstvo kr
anske misli i kad su se poele stvarati suverene drave s vladarima koji se nisu uvi
jek drali religioznih, kranskih naela, nestaje i ta nada u svjetski mir sagraen na
religioznoj osnovi. Pojavljivali su se zahtjevi za nekom organizacijom suverenih
drava koja bi odravala taj svjetski mir. Dante zamilja svjetsku monarhiju iji bi
najvii dostojanstvenik bio samo zatitnik prava i mira u zajednici jednakopravnih
neovisnih kraljevstava ili republika. To jedinstvo osobito je poticala ideja o osvaja
nju Svete zemlje. Pierre Dubois, krunski odvjetnik Filipa Lijepog, u uvod svojega
djela De recuperatione terrae sanctae (1306.) stavlja ovu reenicu: Doista je opi
mir onaj cilj za kojim t e i m o . " 6
5

PLATON,

Citirano prema O. KIMMINICH, Ewiger Friede", u Historisches Wrterbuch der Philoso

Zakoni

626a.

phie, Svezak 2, stupac 1 1 1 7 - 1 1 1 9 .

352

Postulat svjetskog mira postavio je i humanizam, npr. Erazmo Roterdamski

(Quaerela pacis). No makijavelistika je politika moi uvijek nanovo guila takve
planove, a kad je pravo naroda dalo dravama tzv. pravo na r a t " kao znak suvere
nosti, opa ideja o miru nije se mogla razvijati.
Tek je prosvjetiteljstvo poelo sumnjati u neizbjenost rata i poelo istraivati
osnovicu za poredak mira osnovan na umu. Francuski pisac sveenik Ch. I. Castel
de Saint-Pierre (1658.-1743.) sastavio je plan svjetskog mira koji bi se imao osla
njati na europsku federaciju drava.
I J. J. Rousseau taj je plan najprije prihvaao i povoljno komentirao, ali je kasnije
uvidio njegovu neostvarivost i prihvatio misao da su ratovi neizbjeni dok ima suve
renih drava.
Kant je bio prvi filozof toga doba koji se nije bavio samo politikim mjerama za
osiguranje mira, nego i pitanjem kako da se stvore preduvjeti za opi mir u ljud
skome drutvu. Vjeni mir kao posljedni cilj cijeloga prava naroda" obradio je
Kant u svojem spisu Zum ewigen Frieden (O vjenom miru), koji je iziao u godini
Bazelskog mira izmeu Francuske i Pruske (1795.), i u kojem Kant postavlja niz po
litikih uvjeta za trajno stanje mira, meu njima i to da se valja postupno razoruavati, da se drava ne smije zaduivati za vojne svrhe, da se nijedna drava ne smije
nasilno mijeati u ustav i vladanje druge drave i dr. 7 Budui da stanje mira za Kan
ta nije naravno stanje (status naturalis), nego to naravno stanje jest stanje rata.
nuno je da se mir ostvaruje.8
Dok je Fichte prihvaao Kantove ideje o miru, Hegel ih je odbijao, a romantika
je poela slaviti ratove, posebice osloboditeljske, s b/uenjem nacionalne svijesti u
19. st. Opa vjera u napredak razvijala je ideju da e napretkom znanosti, tehnike i
privrede opi svjetski mir doi sam od sebe. Ve je prvi svjetski rat uzdrmao tu vjeru
u napredak i povjerenje u snagu faktora tehnikog doba koji bi se sami regulirali.
2. Izgledi mira u moderno tehniko doba
Pronalazak, razvoj i upotreba atomskog oruja nametnuli su sasvim nova razmi
ljanja o ratu i miru, osobito meu znanstvenicima kojima je sve vie dolazilo do svi
jesti da oni svojim otkriima ne samo na podruju atomske fizike, nego moda jo
i vie na podruju biologije poinju ugroavati i sam ivot i opstanak itavog ovje
anstva. Mir vie nije samo alternativa ratu nego se on poeo nametati kao nudan
preduvjet i samog opstanka ovjeanstva na Zemlji.
Stvar se drastino zaotrila u posljednjem desetljeu kada je poela ne samo
vrtoglava utrka u atomskom naoruavanju nego i zahvaanje u podruje ljudskih
gena sa svim moguim posljedicama za ovjeka i njegovo dostojanstvo.
Sigurno je da i u nae vrijeme postoje razni initelji koji spreavaju ili ugroavaju
mir, a kojih je bilo i u drugim vremenima ljudske povijesti. Heinz Eduard Tdt, pro
fesor za socijalnu etiku i sistematsku teologiju u Heidelbergu, u svojem prilogu o
7

I.

KANT, Zum

ewigen Frieden.

Erster Abschnitt, Kant Werke, Wissenschaftliche Buch

gesellschaft Darmstadt 1 9 8 3 . , Bd. 9, S. 1 9 6 - 2 0 2 .

8

Der Friede m u gestiftet werden", nav. dj., str. 2 0 3 .

353

miru donosi tri skupine indikatora kod procesa mira i nemira, raspodjeljujui ih
prema izvanjskim, unutranjim i socijalnim dimenzijama. Izvana mir ugroavaju bi
jeda, nasilje i nesloboda, nemir iznutra proizlazi od samoprevare, tjeskobnog straha
i krivnje, a mir u socijalnim odnosima indiciran je pravilnom raspodjelom moi, po
tovanjem prava i ivotom u ureenoj zajednici.
Navedena podjela izvora mira odnosno nemira mogla bi se primijeniti na bilo
koje vrijeme organiziranog ljudskog ivota. Ipak je nae doba, koje tako rado nazi
vamo modernim, opeaeno posebnim oznakama zbog velikog napretka raznih zna
nosti i tehnologija koje su u stanju znanstvena otkria djelotovrno ostvarivati u do
sad nesluenom obliku. Da se tu onda otvaraju vrata najrazliitijim zlouporabama
tih znanstvenih i tehnikih dostignua koje prijete miru i spokojnome ljudskom
ivotu, nije teko zamisliti. Promotrili bismo samo dva podruja: razvoj tzv. biotehnologija i primjenu atomske energije u mirnodobske i u ratne svrhe.
a) Mogunost manipulacije modernim tehnologijama
Uspjesi moderne tehnike umnogoemu su nadvisili granice zamiljaja najsmionijih utopista prolih stoljea. Pa i ono na to se prije nekoliko desetljea nismo jo
usudili misliti, danas je ve stvarnost. Nepotrebno bi bik) nabrajati dostignua zna
nosti i tehnike bez kojih vie nije ni zamisliv na svakidanji ivot. Vano je zausta
viti se na onim iznaaima koja nisu samo blagoslov za ovjeka nego mogu postati
ili se ve nazire da pomalo postaju prokletstvo za samog ovjeka. To su u prvome
redu pokusi uinjeni na podruju biologije i medicine.
Nema sumnje, mnogima je spaen ivot samo zahvaljujui najmodernijim apara
tima i lijekovima koji se upotrebljavaju u medicini. Pitanja se pojavljuju onda kad
ti pokuaji ponu prelaziti granice koje po opemu ljudskom shvaanju i po eti
kim naelima ne bismo smjeli prekoraiti. Medicina je s pravom trijumfirala kada
se god. 1978. u Engleskoj rodilo prvo dijete iz epruvete" (test-tube baby), a ne
koliko godina kasnije to je uspjelo i naim lijenicima, ali su se takoer s pravom u
vezi s tom injenicom poela postavljati razna druga, ne samo medicinska pitanja.
Artificijelna ekstrakorporalna inseminacija" (tj. umjetno izvantjelesno oploiva
nje) i kasniji transfer embrija" (unoenje zametka u majino tijelo) to ve po
malo postaje medicinska rutina nije niti moe biti samo pitanje medicinske tehni
ke. Budui da se tu radi o postanku jednog ovjeka sa svim njegovim pravima i do
stojanstvom, ne moe biti posljednje mjerilo doputenosti takvih zahvata samo us
pjeno izvrenja takvih pokusa. Tu moraju imati svoju rije i etiari filozofi i teo
lozi te pravnici. Zato se i javljaju njihovi glasovi. 1 0 Mogunosti raznih tehnologija
seu od terapijskih primjena u lijeenju nekoga prirodnog nedostatka pa sve do manipulativnog izokretanja onog to zovemo prirodni proces koji je temelj i ovjekove
Friede"

Christlicher

Glaube

in

modemer

Gesellschaft,

Herder, Freiburg-Basel-Wien,

Bd. 13, S . 7 9 - 1 1 9 .
10
Usp. W. K L U X E N , Fortpflanzungsiechnologien und Menschenwrde" u Allgemeine
Zeitschrift fr Philosophie (AZP), 1 1 , 1 1 9 8 6 . , str. 1 - 1 5 ; C. La F A R I N A , In tema di insemi
nazione artificiale e di fecondazione in vitro. N o t e di un giufUta", u Medicina e morale, 1 9 8 6 ,
1, str. 1 0 3 - 1 1 7 ; F. SEITELBERGER, Medizin und Personalitt", u Arzt und Christ, 32
( 1 9 8 6 ) 1, str. 2 1 - 2 7 .

354

moralne egzistencije i njegovih socijalnih odnosa. S pravom napominje W. Kluxen

11
da je sad mogue dijete s petoro roditelja" pa je zato itekako nuno moralnim
naelima odrediti granice primjeni takvih tehnika. Tu dolazi i pitanje tzv. preko
brojnih embrija, koji su potrebni kao jamstvo za uspjeh pokusa, a koji vie nisu
samo tkivo" nego potencijalni ovjek".
Mislim da danas duhove najvie uzbuuju mogunosti tehnologije genima, tj.
zahvati u odluujue faktore ivota, nosioce nasljednih svojstava ivog bia, pa i
ovjeka, koja to ivo bie odreuju u njegovoj individualnosti. ini se da e biti
mogua genetska promjena ivih bia, tako da bismo mogli proizvoditi" potom
stvo po svojoj elji, sa eljenim nasljednim svojstvima, iskljuujui sve nasljedne ne
dostatke i bolesti. Veliko je pitanje je li time uinjen samo korak prema boljemu,
prema poboljanju ljudske vrste", pogotovu kad se tu otvara prostor za manipu
lacije koje mogu imati nesagledive posljedice. Zamislimo neko dijete kojem bi neki
lijenik u laboratoriju jo prije njegova zaea odredio nasljedna svojstva, istaknuv
i dobra", a potisnuvi ona loa", i tako ga izdigao od svih drugih ljudi, uinio ga
nekim genijalcem koji nigdje na svijetu ne bi imao sebi jednakog. Bi li to dijete, ka
da odraste, sa zahvalnou slavilo svojega tvorca", onog lijenika? Sve to moemo
zamisliti jo teim ako bi neki tokovi ili neeljenim smjerom, a vie se ne bi dali
zaustaviti. Nismo li se time pribliili toki u kojoj ovjek poinje razarati vlastite
temelje, temelje svojeg nastanka i opstanka. I na tehniku bismo zato mogli primije
niti staru poslovicu: ona je dobar sluga, ali zao gospodar.
Nismo li se udaljili od teme mira? Mislim da nismo. Naime, mir najvie ugroava
ono to najvie ugroava i samog ovjeka. Htjeli smo, meutim, svratiti panju na to
da mir ne ugroavaju samo najrazliitiji oruani sukobi nego i nekontrolirana igra s
prirodom, koja je, dodue, ovjeku dana da je sebi pokori, ali su i tu povuene gra
nice koje ne moe nekanjeno prijei. 1 2 Nije nam ovdje bila svrha davati vrijedno
sne sudove o znanosti i tehnici, ve smo htjeli upozoriti na pogibelji koje i na tim
podrujima mogu ugroziti ovjeka i njegov mir.
b) Atomska ertergija i mir
Razumljivo je da danas najveu prijetnju miru gledamo u atomskoj energiji,
osobito u atomskom naoruanju. Nije tome davno kad je izraz atomsko d o b a "
bio sinonim za ono antiko zlatno d o b a " (aurea aetas), da bi se u posljednjih
nekoliko godina prilike stubokom promijenile. Najprije su se poeli javljati prosvje
di i oporbe protiv atomskog naoruanja i sve vee mogunosti atomskog rata, a danas
se taj prosvjed okrenuo i protiv same nuklearne energije, koja je nekada i bila zalog
dostignua atomskog doba. Tu moramo traiti razloge europskih mirovnih pokreta
te novih politkih stranaka tzv. zelenih, koji su, dodue, najprije digli svoj glas pro
tiv nepodnoljivog zagaivanja ovjekova okolia, a posljednje nas je, ernobilsko
iskustvo pouilo da je upravo atomsko zraenje najvei potencijalni zagaiva i
ovjeka i njegova okolia.
11
12

W. K L U X E N , nav. l., str. 2.

Usp. G. MUSCHALEK, Jenseits der Grenzen des Machbaren", u Stimmen der Zeit,

br. 2 - 1 9 8 5 . , str. 9 5 - 1 0 2 .

355

Nemogue je u ovom okviru uputati se u sve probleme koje sa sobom nosi atom
ska energija: od atomskih centrala za dobivanje elektrine struje pa do bojnih atom
skih raketa. Htjeli bisno nabaciti samo nekoliko misli koje se nameu suvremenim
filozofima kada se sueljuju s tim problemom.
Da ni filozofi danas ne mogu zaobii problem atomske energije stavljajui je u
vezu s temom mira, o tome svjedoe njihove publikacije. Spomenimo samo sve
vie citirano djelo njemakog fiziara i filozofa Carla Friedricha von VVeizsackera
13
Ugroeni mir ( 1 9 8 1 . ) .
A u najnovijem broju njemakoga filozofskog asopisa
Allgemeine Zeitschrift fiir Philosophie (1986., br. 1) objavljen je prikaz profesora
Reinharta Maurera iz Berlina pod naslovom Filozofija i m i r " . 1 4 Tu nalazimo
pregled etiriju djela koja su se godine 1983. i 1984. pojavila u Njemakoj (jedno
je prijevod s francuskog), a govore o miru, naoruavanju, filozofiji rata, racionalno
sti i iracionalnosti mirovnih pokreta i si. Pogledajmo barem nekoliko misli to ih na
lazimo u tom prikazu i koje nas mogu potaknuti na daljnje razmiljanje, makar se
s njima ne sloili.
Francuz Andr Glucksmann u svojem opsenom djelu (400 str.) La force du
vertige (Snaga vrtoglavice) zastupa atomsko naoruanje kao sredstvo zastraivanja.
Postoji, naime, neto gore od fizike smrti, a to je tzv. druga smrt. Ako je za prvu
smrt primjer masovno unitenje u Hiroimi, onda je simbol druge smrti prije Au
schwitz, a sada otoje Gulag i sistemi koji iza toga stoje. Da bi se takav sistem drao
u ahu, potrebno je jako sredstvo atomskog zastraivanja. Zato je Glucksmann
protiv zapadnih mirovnih pokreta koji zahtijevaju jednostrano razoruanje i kojima
on predbacuje materijalizam istog samoodranja bez vida za vie vrijednosti.
Glucksmann se obara protiv gesla: radije nekako ivjeti nego nikako, podsjeajui
na onu staru europsku kulturu koja je znala braniti ono to je mnogo vrednije od
svakog ivota.
Glucksmannovu miljenju od njemakih je autora najblii Werner Becker u djelu
Prepirka oko mira. I on zastupa filozofiju zastraivanja, ali je eli antropoloki za
snovati.
Becker smatra da danas postoje dvije naelne antropoloke teorije: teorija sti
mulacije i teorija perfekcije. Teorija stimulacije gleda ovjeka kao bie koje e is
punjavati drutvene i moralne norme samo ako ga na to pokreu neke pobude,
kao to su obeanje plae ili prijetnja kaznom. Teorija perfekcije naprotiv ovjeka
smatra biem koje e iz vlastite unutranje pobude vriti moralne zahtjeve i zapo
vijedi. Becker smatra da je na temelju opega ljudskog iskustva druga teorija po
grena, a prva pravilna. Moderni su mirovni pokreti perfekcionistiku antropologiju
i moralnost prenijeli od osobnih na politike odnose i time napravili jo veu po
greku.
Becker tu stoji potpuno na liniji engleskoga pozitivistikog filozofa Thomasa
Hobbesa (1588.1679.), koji je smatrao da se mir ne moe uspostaviti apelima na

13

C. F. von WEIZSCKER, Der bedrohte Friede, Mnchen-Wien 1 9 8 1 . To djelo od 6 4 7

stranica sadri njegove uglavnom p o l i t i k e govore i lanke od 1 9 4 5 . do 1 9 8 1 . godine o razli

itim temama u vezi s mirom.
14

356

Nav. dj., str. 3 7 - 5 6 .

ljudski moralni um, ve samo uspostavom dravne monopolistike sankcijske mo

i i vlasti. Budui da se dravama ne moe postaviti neka naddrava kao sudac,
one su nuno u tzv. prirodnom stanju meu sobom, a to za Hobbesa znai u stanju
stvarnog ili mogueg rata svih protiv svih. Zato bi jedini nadomjesci za iznaddravnog suca, i time jamac mira, bili strah i prijetnja jaim protuudarom u sluaju napa
da. Budui da protuudar suvremenim atomskim raketama moe potpuno unititi
napadaa, te su rakete kao sredstvo zastraivanja najbolje jamstvo barem izvanjskog
mira meu velesilama.
Zato Becker i pravi razliku izmeu sadrajnog i formalnog mira. Sadrajni bi mir
znaio takvo stanje meu dravama u kojem bi ne samo vladali mir i nenasilje ve
bi se ljudi u pravome smislu voljeli ili bi se meusobno ophodili u smisli istinske
pravde. Formalni bi mir, tome nasuprot, bio u tome da u dananjoj konfrontaciji
dviju suprotnih ideologija (istone i zapadne), od kojih svaka eli usreiti svijet, te
dvaju blokova sile bude pronaen nain meusobnog odnosa bez primjene sile i
bez otvorenih ratova, makar se takav mir stalno temeljio na prijetnji meusobnog
unitenja ili ak unitenja itavoga ovjeanstva. To nije mir meu prijateljima i
partnerima, nego mir meu protivnicima koji ne postaju naprijateljima samo zato
to zanju da bi to neprijateljstvo bilo kobno za obje strane.
U tom slijedu misli upravo atomsko naoruanje postaje onom viom instancijom
koja svaku dananju velesilu sputava u njezinu suverenitetu da zapone atomski rat.
Becker smatra da je ostvarenje sadrajnog mira, za kojim idu zapadni mirovni
pokreti, potpuno iluzorno, jer bi to znailo da bijedna od postojeih drutvenih
ideologija: ameriki liberalizam ili sovjetski socijalizam, morala nadvladati u cijelo
me svijetu, pa bi time prestala neprijateljstva i protivnosti. No, upravo je taj seku
larizirani ideoloki mesijanizam izvor svih protivnosti i neprijateljstava.
Spomenimo jo kratko tekst njemakog filozofa, analitiara jezika Ernsta Tugendhata. U svojem predavanju o Racionalnosti i iracionalnosti mirovnih pokreta i
njihovih protivnika (Berlin, 1983.) on zauzima sasvim drukiji stav od Beckera.
Svoju analitiku metodu Tugendhat primjenjuje na politka pitanja i njome eli po
kazati koliko je dokazivanje mirovnjaka racionalno, a koliko nije.
Za Tugendhata nisu glavni tehniki argumenti za bolje naoruavanje, nego mo
ralna procjena, koja stoji na stajalitu da je atomski rat najvee zlo budui da on
moe znaiti svretak vrste i ivota uope". Kao takvo najvee z l o " atomski se
rat ne moe usporeivati nikakvim drugim negativnim vrijednostima, ukljuujui
i vrijednost slobode. Nuklearni pacifist mora odbacivati atomsko naoruanje i onda
kada bi vjerojatnost rata bez atomske prijetnje bila vea, i to iz jednostavnog raz
loga to se mogunost najveeg zamislivog zla mora bezuvjetno iskljuiti". Dapae,
vjerojatnost da se atomski rat moe izbjei raste ve time ako barem jedna strana
uniti svoje atomsko naoruanje. U tom smislu Tugendhat misli da je bolje izbjei
svjetsku Hiroimu, makar pri tome dopustili mogunost svjetskog Auschvvitza, tj.
Glucksmannova Gulaga, jer bi eventualni preivjeli nakon atomskog rata mogli biti
toliko oteeni da bi, ako bi jo bilo plinskih komora, dobrovoljno u repu stajali
pred njima". Time Tugendhat zavrava svoje predavanje.
Zadrali smo se dosad na problematici atomskog doba i na izgledu mira u njemu
pod vidikom mogunosti nuklearnog rata. To je bila glavna tema promatranja sve
357

dok nisu poele nesree s atomskim reaktorima u nuklearnim elektranama, od kojih

nam je dosad najjaa u ukrajinskom ernobilu jo dobro u sjeanju. Velika prijet
nja ovjeanstvu, a time i miru nisu vie samo atomske glave bojevnih raketa, nego
i ponos modernog doba nuklearne elektrane. Upravo nam te nesree i kata
strofe u nuklearnim elektranama jasno pokazuju da ovjek nije ugroen uincima
svojih dostignua samo onda kad ona dou u ruke neodgovornih i zlonamjernih
ljudi. Katastrofa moe nastati i nakon nenamjernog kvara koji za sobom povlai
takvu lananu reakciju da se niim vie ne da zaustaviti. Zato je opravdano etiko
pitanje o tome smije li se opstanak cijelog ovjeanstva stavljati na kocku radi la
keg ivota.
Zakljuak
Pokuali smo u ovom razmiljanju pokazati raznolikost tenje i ostvarenja mira
kao neki prilog Godini mira u kojoj se nalazimo. Mir je za ovjeka i ovjeanstvo
oduvijek bilo eljeno stanje koje je u tijeku ljudske povijesti bilo gotovo neostvari
vo. Doivljavanje mira bilo je toliko povezano s ratnim sukobima daje njegovo po
zitivno odreenje postalo gotovo nemogue. I danas se mir odreuje vie negativno
kao stanje unutar jednog sistema veih skupina ljudi, posebice nacija, u kojem ne
postoji organizirana, kolektivna primjena ili prijetnja nasiljem". 1 5
Nema sumnje da je jedan od glavnih preduvjeta za mir spreavanje rata kao oru
anog sukoba meu ljudima. Imajui u vidu dananju tehniku i mogunosti voenja
rata, s pravom se postavlja pitanje je li jo uvijek mogue govoriti o tzv. pravednom
ratu. Pravedan" ili, bolje, opravdan bi rat prema teoriji bio rat kao sredstvo obrane
neke napadnute drave, i to pod tono odreenim uvjetima. Poznata je tradicional
na skolastika etika teza da rat nije u svojoj biti nemoralan (bellum non est intrisece inhonestum") ako je sredstvo obrane i ouvanja naravnog cilja nekog drutva,
u prvome redu prava graana. 1 6 Dananje voenje rata s tzv. ABC-orujem (atom
skim i biokemijskim naoruanjima) stavlja u pitanje opravdanost govora o opravda
nom ili pravednom ratu. Budui da atomski rat nosi sa sobom mogunost potpunog
unitenja i napadaa i napdnutog, ne gledajui teke posljedice za one koji bi kojim
sluajem ipak i taj rat preivjeli, namee se zakljuak da on ne moe biti pogodno
sredstvo za obranu bilo kojeg dobra ili vrijednosti jer, potpuno unitavajui ovjeka
i njegov svijet-, unitava svako dobro. Mislim zato da se moemo sloiti s navedenim
miljenjem E. Tugendhata da je atomski rat krajnje zlo za ovjeanstvo koje se niim
ne da opravdati. Moemo postaviti i pitanje je li etiki opravdana proizvodnja atom
skog i biokemijskog naoruanja, makar i samo kao sredstva zastraivanja, pa time i
na neki nain spreavanja atomskog rata. Vidjeli smo da neki zastupaju tzv. filozofi
ju zastraivanja u dananjem svijetu ideoloke podijeljenosti i lanog mesijanizma. U
To je definicija J. Galtunga u lanku Friedensforschung u istoimenoj knjizi E. Krippendorffa, Kln-Berlin 1 9 6 8 . ; str. 5 3 1 . Ovdje citirano prema Hist. Wort, der Phil. Bd. 2., str.
1 1 2 2 ; usp. i H. E. T D T , nav. l., str. 8 4 . (vidi bilj. 9.).
16

Usp.

J.

MESSNEK, Ethik.

Kompendium der Gesamtethik.

Tyrolia Verlag, Innsbruck

1 9 5 5 . , str. 3 8 4 . I. G O N Z A L E S MORAL S.I., Philosophia moralis, Santander

7 0 , br. 1 3 9 6 - 1 4 1 5 , str. 6 6 0 - 6 6 9 .

358

1 9 6 0 , Thesis

prilog govori i injenica d a j e dosad dala dobre rezultate, pruivi Europi najdue
razdoblje mira. Utrka u atomskom naoruavanju ve je utoliko neopravdana to gu
ta prevelike svote novca koje onda moraju nedostajati na drugom kraju svijeta da bi
ublaile naopisivu bijedu. Doista je paradoksalna misao da bi se mir mogao dugo
trajno osnivati na to djelotvornijoj prijetnji to strasnijim ratom. Zato je spravom
proli Sabor osudio i totalni rat kao zloin protiv samog Boga i ovjeka" i utrku u
naoruavanju kao jednu od najteih rana ovjeanstva" (usp. GS br. 80 i 81).
Ne smijemo, meutim, zaboraviti da prijetnja miru nisu samo atomski ratovi. Po
kuali smo upozoriti na zlo koje moe proizai iz zloporabe razvijene suvremene
znanosti i njezinih tehnologija, i to ne samo na podruju genetike biologije, koju
smo posebno istaknuli, nego i na mnogim drugih podrujima. Zagaeni zrak i voda,
tzv. kisele kie i mnoge druge popratne pojave privrednog napretka esto, ako ne
redovito, imaju svoj izvor u neodgovornoj utrci za bogatstvom i materijalnim bla
gostanjem, bez obzira na tete koje to moe nanijeti drugome ovjeku. Svi smo ve
postali nekako ravnoduni prema vijestima o nepravednoj raspodjeli zemaljskih do
bara: dok jedni vie ne znaju kako bi troili svoja bogatstva, na drugom dijelu svijeta
tisue umiru od gladi. Otvrdnuli smo i pred injenicom da ljudima veeg dijela sta
novnitva naeg planeta nisu zajamena najosnovnija ljudska prava, osobito osobna,
socijalna i politika sloboda. Mogli bismo nabrajanje takvih pojava nastaviti unedo
gled.
Ususdili smo se ovo razmiljanje nasloviti filozofskim", ne elei mu time dati
neki zvuni naziv, nego smo eljeli upozoriti da se i mir mora gledati sveobuhvatnim
pogledom na cjelinu ovjekove ovosvjetske stvarnosti, daleko od svake jednostrano
sti, ideolokog nadmudrivanja i demagokog naguravanja jeftinih odgovora. I danas
bi filozofi morali preuzeti ulogu koju im je namijenio ve Platon da budu od
gajatelji ljudskog drutva, posebno onih koji to drutvo vode. Filozofima je dunost
da oi uma usmjeruju na prave i vie vrijednosti toga svijeta, meu kojima prvo mje
sto, bez sumnje, zauzima ovjek, a u njemu njegov duh.
Za filozofe kranskog usmjerenja jasno je da ovjek svoje usavrenje doivljava
u dohvaanju ive transcendentalne stvarnosti koju zovemo Bog, a koji nam se
to znamo po vjeri u njegovu objavu najvie pribliio u osobi Isusa Krista, svojega
Sina, koji je, prema Pavlovim rijeima, na mir" (Ef 2, 14).
EINE

PHILOSOPHISCHE

BETRACHTUNG

BER

FRIEDEN

Zusammenfassung
Im Jahr des Friedens versucht der Verfasser, sich einige Gedanken ber den Frieden zu
machen. Nach einem berblick ber die Friedensauffassungen in der alten hebrischen, griekischen und rmischen Kultur, wirft er einige Fragen auf, wie es um den Friedan in dem heuti
gen technischen Zeitalter bestellt ist. Es zeigt sich, da der Friede heute von verschiedenen Sei
ten her bedroht sein kann. Die Entwicklung der Hochtechnologien, vor allem auf dem Gebiet
der Biologie, mu nicht unbedingt nur ein Segen fr den Menschen sein, sondern ihr Mibrauch
kann den Menschen in seinem Entstehen gefhrlich bedrohen. Es scheint jedoch, da die grte
Gefahr fr den modernen Menschen und folglich auch fr den Frieden von der Atomenergie her
k o m m t , sei es in der Form eines alles vernichtenden Atomkrieges, sei es in der Form nicht ge
nug gesicherten Atomkraftwerke. Es ist wirklich fraglich, ob man heutzutage noch von einem
gerechten Krieg" sprechen kann. Es werden zum Schlu keine fertigen Antworten gegeben,
w o h l aber wird der Blick auf die Gesamtheit der menschlichen Werte gerichtet, denn jede Ein
seitigkeit wird ideologisch und bringt Unsicherheit und stiftet Unfrieden. Insofern kann man
diese berlegung philosophisch" nennen.

359