Professional Documents
Culture Documents
Biblijski L.
Biblijski L.
PRIRUCNICI
SVEZAK 7
BIBLIJSKI
LEKSIKON
II
KRSCANSKA SADASNJOST
ZAGREB 1972
c
Preveli:
MARtIAN GRGIC, JOSIP KOLANOVIC, MIUENKO ZAGAR
Strucna lektura:
ADALBERT REBIC
Iezicna lektura:
MATE KRIZMAN, MARIJAN NEZMAH
Korektura:
MARIJAN NEZMAH
Graficki uredio:
MARIJAN NEZMAH
Omot:
VLADIMIR ROZIJAN
Tipografi:
GRGO RUMORA, JOSIP STOR. ZELJKO PINTAR
Meteri:
ANTUN BAKAN i SLAVKO NAVRATIL
za hrvatski prijevod:
Tisak: Vjesnikc, Zagreb
Kr~eanska
sadasnjost, Zagreb
PREDGOVOR
KRSCANSKA SADASNJ
Sastavljaci i Izdava
..
Kol
I Kor
2Kor
I Kr
2Kr
Lev
Lk
1 Ljet
Amos
Baruh
Knjiga Brojeva
Djela apostolska
Daniel
Poslanica Efeianima
Estera
Ezekiel
Ezra
Poslanica Filipljanirna
Poslanica Filemonu
Poslanica Galacanima
Habakuk
Hagaj
Poslanica Hebrejima
Hosea
Evandelje po Ivanu
Prva I vanova poslanica
Druga I vanova poslanica
Treca I vanova poslanica
Izaija
Knjiga Izlaska
Mudre izreke
Jakovljeva poslanica
J udina poslanica
Judita
Joel
Job
Jona
Jeremija
Josua
Poslanica Kolosanirna
Prva poslanica Korincanima
Druga poslanica Korincanima
Prva knjiga 0 Kralje
vima
Druga knjiga 0 Kral.ievima
Levitski zakonik
Evandelje po Luki
Prva knjiga Ljetopisa
2 Ljet
IMak
2Mak
Mal
Mih
Mk
Mt
Mudr
Nah
Neh
Ob
Otk
p.
.1
Pnz
Post
Prop
Ps
I Pt
2 Pt
Rim
Rut
I Sam
2 Sam
Sef
Sir
1 Sol
2 Sol
Suci
I Tim
2 Tim
Tit
Tob
Tui
Zab
OSTALE KRATICE
akad. - akadski
aram. - aramejski
arap. - arapski
armen. - arnlenski
asir. - asirski
babil. - babilonski
bibl. - biblijski
djel. - djelomicno
dosl. - doslovno
dot. - doticni
ego - egipatski
Ev. - Evandelie
Ev-a - Evandelja
evan. - evandeoski
fen. - fenicki
filist. - filistejski
g. - godina, godine
gl. - glava
grc. - grcki
hebr. - hebrejski
helen. - helenistieki
1 - istok
i. - istocni. istoeno
i e. - i cesce
i dr. - i drugi
i sl. - i slieno
istoc. - istocnjaeki
itd. - i tako dalie
izr. - izrae1ski
izv. - izvorno
iz yr. - iz vremena
J -jug
j. - juini, juino
JI - jugo-istok
ji. - jugoistocni, jugoistocno
judo - judejski
jz. - jugozapadni, jugozapadno
kan. - kanaanski
kat. - katolicki
knjiz. - knjizevni
kr. - kratica
krsc. - krscanski
lat. - latinski
leg. - legendarni
c
LXX - Septuaginta
m - metar
Ml. - Mladi
mn. - mnozina
nadm. vis. - nadmorska
visina
namj. - namiesto
nay. - navodni. navodno
nar. - naroCit(o)
npr. - na primjer
NZ - Novi Zavjet
nz. - novozavjetni
odn. - odnosno
opc. - opcenito
op. prey. - opaska prevod
otpr. - otprilike
pal. - palestinski
perz. - perzijski
p. Kr. - poslije Krista
polito - politicki
pos. - posebno
pov. - povijesni
pro Kr. - prije Krista
prY. - prvotno, prvotni
rab. - rabinski
relig. - rcligijski, religioz
rim. - rimski
rkp.(i) - rukopis, rukopi
s - slijedeCi redak,
" - slijedeca strana
ss - sliiedeCi reci,
" - slijedece strane
sem. - semitski
sir. - sirijski
Sj - siever
sj. - sjeverni, sjeverno
SjI - sjevero-istok
sji. - sjeveroistocni, sje
istocno
Sjz - sjevero-zapad
sjz. - sjeverozapadni, s
rozapadno
sl. - slika
SP - Sveto pismo
St. - Stariji
st. - stoliece
St. 1. - Stari Istok
sv. - sveti
SZ - Stari Zaviet
sz. - starozavjetni
teol. - teolo~ki
tj. - to jest
tslj. - tisucl.iece
tzv. - takozvani
usp. - usporedi
u yr. - u vrijeme
v. - vidi
Vg. - Vulgata
v. g. - vidi gore
vjer. - vjerojatno
Vel. - Veliki
vI. - vIas tit
v. n. - vidi nize
v. sl. - vidi sliku
Z - zapad
z. - zapadni, zapadno
za Yr. - za vrijeme
zid. - zidovski
-+
II = usporedna mjesta
A
A (alta) i 0 (omega), prvo
i zadnje slovo grc. alfabeta,
oznacuju Boga kao pocetak i
sVrSetak svijeta i povijesti
(Otk 1,8; 21,6; usp. Iz 41,4;
44,6; 48,12). U Otk 22,23 tako
se naziva proslavljeni Krist
(usp. Otk 1,17; 2,8).
AARON -+ Aron
ABADON Mjesto unistenja,
propasti (Job 26,6; 28,22;
31,12; Ps 88,12; Izr 15,11). Personificirano kod Job 28,22;
Otk 9,11 (andeo Bezdana,
grc. apollyon).
ABANA J edna od glavnih rije
ka u podrucju -+ Damaska (2
Kr 5,12: inacica: Amana). Danas: nahr baradah.
ABBA Iz aram. izvedeno oslovljavanje u NZ = Otac (izraz
od milja); Isus upotrebljava
prvi put tu rijec u moIitvenom
odnosu s Bogom (Mk 14,36);
to su oslovljavanje preuzeli
takoder krScani grc. govomog
podrucja (Rim 8,15; Gal 4,6).
ABDIJA -+ Obadija
ABDON (uslufan) Ime nekih
osoba, npr. jednog malog -+
suca (Sud 12,13ss; -+ Barak).
A. se zove i grad u podrucju
plemena Aserova (-+ plemena)
(15 21,30).
ABECEDA -+ slovo (3)
ABEL
1. (usp. hebr. hebel = prolaznost) Prema Post 4,2 drugi
sin -+ Adama i -+ Eve, prema
Post 4,8 ubijen od svoga starijeg brata -+ Kajina (usp.
Mudr 10,3). Bog je primio Abelovu frtvu, a Kajinovu nije
(-+ nomadi). U NZ A. se smatra mucenikom (Mt 23,3511)
svoje vjere (Reb 11,4) i svoje
pravednosti (1 Iv 3,12).
c
12
ABINADAB _
ABRAHAM
1. Covjek iz Kirjat Jearima koji je u svojoj kuCi imao -+ Kavceg saveza, dok ga nije David
premo u Jeruzalem (1 Sam
ABRAHAM -
ADONIJA
ADONIJA -
14
AHASVER
Polozaj Ahaje
AHAZ -
AHJO
16
AJ -
se ubrajao u ~ Aserovu po
krajinu (JS 19,30); u heleIf. do
ba prigodno boravi~te ~ Sele
ukoviea pod nazivom Ptole
maida; 47. pro Kr. pripoje
rim. pokrajini Siriji (~Siri
ja); posjetio ga Pavao (Dj 21
7).
AKARON ~ Ekron
AKZIB
1. Grad na Sredozemnom mo
ru sj. od Akona; Izraelci g
nisu osvojili, a ipak se pribra
jao ~ A~eru (Suci 1.31).
2. Mjesto u Judeji (IS 15,44
ALEGORIJSKO TUMACENJ
BIBLIJE polazi od uvjerenj
da neki tekst stvarno ozna
cuje ne~to drugo, dublje, ne
go ~to neposredno izraiava
ALEKSANDAR
18
ALEKSANDAR-AMALECANI
-+
hele-
-+
ALFEJ
1. Otac carinika Levija (M
2,14).
2. Otac -+ Jakova (2) (Mk 3,1
II; Dj 1,13).
ALKIM (grc.!lat. oblik za E
jakim = >>lleka Bog podigne
Helen. raspolozen Zidov kog
je kralj -+ Sirije, Demetrije
proglasio -+ velikim svecen
kom; Juda -+ Makabejac bo
rio se protiv njega (1 Mk
9,54-57; usp. 2 Mak 14,3-13).
Alai
AMALECANI Nomadski pI
menski savez koji je prigod
AMALECANI -
AMON
19
--+
AMON - AMRAFEL
20
(Skriveni) Bozanstvo
grada Tebe i bog ego kraljevstva. Jedino ego bozanstvo koje se poimence spominje u SZ
B)
Or
46,25).
AMRAM -
~,36ss).
ANDRONIK
21
22
ANDRONIK -
ANTIOH
ANTIOH -
APOKALIPTICKA KNJIZEVNOST
ANTIPA
1. -+ Herod (4)
2. Nepoznati mucenik u Per
gamu (Otk 2,13).
ANTI PATER (oceva slika
priliKa~() Sin Jasonov, bio j
poslamk-+ Makabejca Jonata
na u Rimu i Sparti (1 Ma
12,1-23; 14,22).
ANTIPATRIDA-+ Afek
ANTISEMITIZAM -+ Zidovi
ANTONIJA Tvrdava na sjz
uglu hramskog trga, prvi pu
spomenuta kod Neh 2,8; ob
novljena za -+ Hasmonejaca
preuredena za -+ Heroda (1)
u cast njegova pokrovitelj
M. Antonija prozvana A. U v
Isusovo rim. je posada iz A
stalno nadzirala hramski tr
(Dj 21,31-36; 22,24). S nepra
v?m ~eki smatraju da je t
bIla PIlatova sudnica (-+ pre
torij).
ANTROPOMORFIZAM Sliko
vit govor kojim se Ijudski ob
lici (lice: Izi 33,23; usta: Pn
8,3: oci: 1 Sam 15,19) i pona
sanje (kajanje: Post 6,6; srdZ
ba: Izl 15,7; radost: Pn
28,63) pripisuju Bogu. test
se upotrebljava u Bibliji, po
sebno u SZ, ali se u LX
izbjegava iIi ublafuje. A. omo
gucuje da se Bog prikafe ka
ziva osoba koja djeluje u po
vijesti. SZ otklanja opasno
da se Bog poistovjeti s covj
kom: Ja sam Bog a ne co
vjek (Hos 11,9), Boga ne mo
ze Hram tjelesno obuhvati
(1 Kr 8,27), on ne pripada n
kom spolu i ne smije se likov
no prikazivati (Izl 20,4).
APOKALIPSA -+ Otkriven
Ivana Apostola
APOKALIPTItKA KNJIZEV
NOST KnjiZ. vrsta (obljublj
na i veoma rasirena od 2. s
APOSTOL -
3.
~Crkve.
ARABIJA
25
BIBUOTfKA OBITELJ
26
ARABIJA -
ARARAT
ARARAT -
ARHEOLOGIJA
27
ARHEOLOGIJA
28
o,"'_ _ _ _
25
sokm
'====fl
ARHEOLOGIJA -
ARNON
= Betel 32. hirbet selun = Silo 33. tell balata = Sekem 34. se
bastije = Samarija 33. tell el-flir'a = Tirsa? 36. tell el-hOsn =
Bet Sean 37. tell ta'annek = Tanaak 38. tell el-mutesellim =
Megido 39. tell 'amr = Haroset Goim 40. et-tantura = Dor
41. tell el-'oreme = Kineret 42. tell hum = Kafarnaum 43.
hirbet kerlize = Korozain 44. tell el qedah = Hasor 45. meron
= Merom 46. amm el-awamid = Hamon 47. sur = Tir 48.
dieras = Gerasa 49. 'amman = Rabat Amon, Filadelfija 50.
telellit ghasul 51. dibiin = Dibon 52. miideba = Medeba 53. telt
der'allii = Sukot?
Kenyon, tell se presJece dubokim iskopom. Daljnji se is
kopi (sonde) nastavljaju u
pravom kutu prema pronadenim zidinama (primjeri: Jerihon, Ofel u Jeruzalemu).
U Palestini djeluju razlicite
arheoloske ustanove: Ecole
Biblique et Archeologique
Franc;aise, Deutsches Evange
lisches Institut fiir Altertumswissenschaft des Heiligen
Landes, Israel Exploration
Society, American Schools of
Oriental Research i dr.
Znacajan je doprinos A. za
bibI. znanost: ona potvrduje
Bibliju (npr. osvajanje Samarije: 2 Kr 17), pomaze boljem
razumijevanju Biblije (usp.
tekstove iz nalazista _ Nuzu
i -+ Mari), nadopunja podatke
bibI. povjesnicara (znacenje
-+ Omrija, Jehuov danak i
dr.), uklapa Bibliju u vecu
cjelinu povijesti i kulture starodrevnog Istoka (lutanja
Amorejaca i Aramejaca kao
pozadina pretpovijesti Izraela). Ona sili u nekim slucaje\-ima da ponovno razmislimo
o odredenom bibI. odlomku
(kao izvjestaj 0 osvajanju_
Jerihona).
4,17).
rna (2)
ARISTARH (>>Qajbolji vIadar) Suradnik (Dj 19,29) i sudrug u suianjstvu (Flm 24),
apostola _ PavIa, rodom iz_
Soluna (Dj 20,4).
ARISTEJ (odlican vladar)
Nav. kraljevski Cinovnik (ok<>
250. pro Kr.) koji je, po predaji, iz Jeruzalema doveo u_
Aleksandriju 72 prevoditelja
Mojsijeva Petoknjiija. Oni sa
navodno u 72 dana odjelito
izradili svaki posve isti prijevod. Sve je to legenda (0 kojoj govori Aristejevo pismo iz
otpr. 140. pro Kr.), dok je u
pozadini toga izvjestaj 0 pocetku prevodenja SZ na grc.
( _ Septuaginta).
ARISTOBUL (najbolji savjetnik) VI. ime, npr:
1. Eg. Zidov na koga je upravljeno pismo iz 2 Mak 1,10-2,
18, moZda relig. filozof (_ helenizam).
2. _ Makabejd.
ARKANDEO _ andeo
30
ARON -
ASA
ARON (hebr. znacenje nepoznato) Za razliku od Mojsija'< spominje se sarno u mla-dim predajama. Prema tim
predajama brat -+ Mojsijev
(Izi 4,14; 6,20) i njegov pomocnik (npr. Izi 7,1; 17,10-13;
19,24). Prema jednom ogranku
predaje ( -+ Mojsijevo Petoknjifje) naCinio je ziatno tele
(-+ bik), usprotivio se Mojsi.iu (Br 32,1-6.21-24; 12,1-15; usp.
Dj 7,40s), umro na brdu Hor
(Br 20,22-29; 33,38s; Pnz 32,50;
ali prema Pnz 10,6 u Mozeru).
Prema drugom ogranku predaje praotac sinova Aronovih, vainog svecenickog pIemena (Izi 28,1), prvi -+ veliki
svecenik (Izi 28s; 39; Lev
8-10). Zbog toga se svi svecenici nazivaju kuca Aronova
(Ps 115,10.12; 118,3; usp. Lk
1,5). Aronski (iIi svecenicki)
blagoslov zovu se rijeci Br
6,24-26.
Po Isusu, Velikom sveceniku,
prv. je sveceniStvo postalo izliSnim (Heb 7,11-19).
ARTASASTA Perz. kralj. Za
njegove su vladavine djelovali
-+ Ezra i -+ Nehemija (Neh
5,14). Po svoj prilici istovjetan
s Artakserksom I. Dugorukim
(464-424. pro Kr.).
ARTEMIDA Dievicanska bo'fica plodnosti (prv. istoc. podrijetla) koja se napose stovaia
u -+ Efezu. Njezin se hram
smatrao jednim od svjetskih
euda i u njem se cuvao kip
koji je nav. pao s neba. Protiv
PavIa su se pobunili proizvodaCi nabofuih predmeta (Dj
19,23-40). Cesto se krivo poistovjecuje s Dijanom (boficom
Mjeseca i Iova).
ARVAD Fen. grad i otok ispred sir. obale (Post 10,18; Ez
27,8.11). 1 Mak 15,23 naziva ga
Arad.
Artemida iz Efeza
AS-+novac
ASA (kraCi oblik od Asahel
uCinio je Bog) Kralj -+ J
judo kraijevstva (914-874. pr
Kr.; 1 Kr 15,9-24). SP hvali nje
govu borbu protiv idolopo
klonstva i obredne prostituci
je (-+ bludnica). Pritisnut od
-+ Sj. kraijevstva sklapa save
s -+ Damaskom. Prema 2 Lje
16,7 vidjelac Hanani protivi s
ASA -
Asarhadonov spomenik
ASIRIJA
32
ASIRIJA -
ASURBANIPAL
-deva.
ASDOD -
Bozica Astarta
ASTARTA
34
ASTARTA -
AZIJARH
AZIJA u SP ne oznacu
kontinent, vee iIi kraljevst
-* Seleukoviea (1 Mak 8,6), ri
pokrajinu Aziju (Mala Azi
Dj 6,9), iIi sarno obalna po
rucja Male Azije (Dj 2,9).
B
BAAL (Gospodar) Veoma
prosiren naziv bozanstva (takoder u imenima mjesta i 0soba, npr: Baal-Hermon, Suci
3,3; Baal-Gad, IS 11,17; Baal-Hasor, 2 Sam 13,23; Esbaal i
Merib Baal, 1 Ljet 9,39s). Tim
se imenom oznacuju veoma
mnoga bozanstva koja imaju
medusobno vrlo malo veze.
Nekoliko primjera:
B. nekog drveta, mjesta itd.
(npr. Hadad-Rimon megidski,
Zah 12,11).
Nar. se u Kanaanu zacetnik
plodnosti naziva B. (-+ uzviSice), a cesto nosi obiljezja koja
potjecu iz starijeg vremena,
udomacena u dot. kraju i koja
s kultom B. nemaju niSta zajednicko (npr. Resef). Baali su
bili veoma obljubljeni (usp.
Suci 6,30) a u grc.-rim. svijetu
36
BAALBEK -
BABILONIJA
BABILONIJA -
BALTAZAR
je u -+ Babilonu -+ Be1s
539. pr. Kr. -+ Kir zauzima
grad. B. postaje perz. po
jinom.
BABILONSKO SUZANJS
-+ izgnanstvo
BADAN Prema 1 Sam 12
sudac u Izraelu. B. je po
prilici kraCi oblik za -+ Ab
(Biblija Stvamosti pr
LXX i jos nekim starim
deksima cita Barak).
BAHURIM Miestance sji
Maslinske gore, prema 2
3,16 po svoj priIici pogran
mjesto. Rodno mjesto Si
(2 Sam 16,5-13), skroviSte
ju Davidovih glasnika (2
17,18); rodno mjesto Azm
ta, jednoga od Davidovih
naka (1 Ljet 11,33; usp. 2
23,31).
BAJKA U njoj se govoro
ponasanjem zivotinja iIi b
ka iznosi neka istina (npr
ci 9,8-15; 2 Kr 14,9; usp. 2
11,15-22).
K tome, bajkom se naziv
galica, besmisleno umov
laz (usp. neke prevodioce
sta Jr 24,9; 1 Tim 4,4;
1,16).
38
BALZAM - BARTOLOMEJ
BARUH -
BASTINA
39
40
BASTINA -
BELSAZAR
BEREMOT Naziv za vo
nog (nilskog) konja; kod
40,15-24 opisuje se kao rem
-djelo Bozjeg _ stvaranja
kasnijoj zid. apokaliptic
knjizevnosti opisuje se
neman zajedno s _ Levij
nom.
BEL Babil. glavno bozans
(mozda = _ Marduk) (usp
46,1; Jr 50,2). U dodatku
(- kanon) prikazuje se
bjeda nad B. u jednom s
rickom prizoru (Dn 14).
BELZEBUB - BERENlKA
BELZEBUB -+ Belzebul
BELZEBUL (hebr. znacenje
nesigurno). Po rijecima -+ farizeja, poglavica zlih duhova
(Mk 3,22//; neki grc. rkpi BeezebuI. Rijec Belzebub koju
ovdje rabe -+ Vulgata i sir.
-+ prijevodi Biblije, po svoj
prilici naknadno prilagodivanje rijeci Baal Zebub, -+ Baal); -+ davao.
BENAJA (sagradio je Jahve)
Prema 2 Sam 8,18; 20,23; 1
Ljet 27,5s zapovjednik tjelesne straze i Davfdov casnik,
podriao je Salomona u borbi
za nasljede prijestolja (1 Kr
1,8.10.26.32.36s); po Salomonovu naredenju ubio njegove suo
parnike Adoniju, Simeja (1 Kr
2,25.46) i -+ Joaba koga je naslijedio (1 Kr 2,34s).
BENEDICTUS -+ Zaharija
BEN-HADAD Aram. kraljevi-+
Damaska:
1. B. I. sklapa savez (1 Kr
15,18ss) s kraljem -+ J. judo
kraljevstva (-+ Asa) protiv -+
Sj. izr. kraljevstva (-+ Basa).
2. -+ Salmanasar II. asir. pobijedio je 854. pro Kr. savez
koji je mozda predvodio B.
II. Ovaj se potom bezuspjesno
borio protiv -+ Sj. izr. kraljevstva (1 Kr 20,1-34).
3. B. III. bio je oko 790. pro
Kr. porazen od Asiraca i nije
stoga mogao postici viSe nikakva uspjeha protiv -+ Sj. izr.
kraljevstva (-+ Joas; 2 Kr l3,
24s).
BENJAMIN (sin desne ruke
=
sin juga iIi srece) Izr.
pleme kojemu je prema Post
35,16-19 praotac bio najmladi
sin -+ Jakova i -+ Rahele. Jakovljev ga blagoslov, valjda
zbog njegove teznje za velikim
djelima i ratobornosti, naziva
vukom grabezljivim, a Mojsijev blagoslov Jahvinim lju-
42
BERENIKA - BETHESDA
BET-AVEN -+ Betel
BET-DIBLATAJIM Prem
48,22 miesto blizu -+ Me
koje se spominje na -+ M
nu stupu.
BETEL (kuca Bozja, b
podrugljiv naziv: Bet Ave
gresnicka kuca, npr.
=
5,8). Najprije se B. zvalo s
svetiSte, sam grad (Luz)
se kasnije prozvao B.
Suci 1,22-26; kasnije pre
ne poznaju viSe te razlike,
Post 35,6). Lezi 18 km sj
J eruzalema na raskrizju p
va J eruzalem-sekem i
hon-morska obala. Prema
ci 1,22-26 bio je izdajom za
neko se vrijeme ondje n
zio -+ Kovceg saveza (
Suci 20,27; 21,2s). -+ Jerob
I. (932-91l. pro Kr.) pod
je u B. drfavno svetiSt
Kr 12,29.32s, -+ bik) da bi
u -+ Sj. kraljevstvu stv
protutezu Jeruzalemu (
kraljevstvo). Pri tom je
miienio stare kultne pre
koje su mozda utjecale c
na -+ patrijarhe (usp. Pos
8; 13,3s; nebeske ljestve 2
-22; 35,6-15). Doduse, J. je
ljevstvo privremeno pon
zauzelo B. (2 Ljet 13,19), a
tada vise od jednog st.
pod vlascu -+ Sj. izr. kra
stva.
Na to svetiste ostro se
mila prorocka kritika
Amos: 3,14; 4,4; 5,5 i napo
7,10-17). U okviru svojih
formi -+ Josija ga je dao
siti (2 Kr 23,15).
BETHESDA Dvostruki
njak sj. od hramskog pro
ra, prema Iv 5,2 u blizini
BETHESDA - BETSABEJA
43
Bat-seba
44
BETSAIDA- BEtENSTVO
BEZENSTVO -
BIBLIJSKA ZNANOST
45
46
BIBLIJSKI PRIJEVODI -
BIBLIJSKI TEKST
BIBLIJSKI TEKST -
-+
BIBLOS
48
BIBLOS -
BJELOKOST
-+
Polozaj Bitinije
BITINIJA Kraj u sjz. dijelu
Male Azije. Od 65. pro Kr. rim.
pokrajina. Pavao ondje nije
mogao djelovati (Dj 16,7); 1 Pt
1,1 pretpostavlja da u Bitiniji
postoji krsc. zajednica.
BJELOKOST Tvar za izradu
raskosnih predmeta (prijestolje: 1 Kr 10,18 - ukrasi u palaci: 1 Kr 22,39; Ps 45,9; Am
3,15, - postelje: Am 6,4); dobiva se od afriekih slonova. U
lirskim slikama -+ Pjesme nad
pjesmama 8 B. se usporeduje
tijelo zaruenika i vrat zaruenice (Pj 5,14; 7,5).
BLAGDANI -
BLAGOSLOV
BLAGDAN USTOLICENJA V
oma su nejasne znacajke i p
iedinosti te svetkovine. Pov
zujuCi je s babil. B. u. bog
-+ Marduka, neki srnatraju d
se sliena svetkovina moze pre
postaviti i u Izraelu. Pr~ma t
me bi se B. u. J ahvrna z
jedno s -+ Blagdanom sjeni
bio svetkovao kao -+ SvetkoV
na nove godine; ta se pretpo
stavka oslanja na odgovaraj
ce tumaeenie psalama 0 ust
licenju (47; 93; 96-99). Dru
tumaci to ne prihvacaju i svr
caju pozomost na to ~a -+ Ja
ve nije bozanstvo pnrode k
je bi u izrnjeni prirodnih to~o
va urniralo i uskrsavalo. OSl
toga, da p~alD:1e ustoIie~pja. v
lja povezlvatl s ustohcenJem
nekog zemaIjskog kralja. P
stoji i drugo turnaeenje, u v
zi s Iz 40-55, prema kojem
B. u. bio svetkovina kojom s
siavi svesvjetsko i vjecno kr
ljevstvo Jah,:ino. l!v t~m !
smisiu psalml ustohcenJa b
bogostovne popijevke za t
prigodu.
BLAGOSLOV je u SZ radn
(npr. izgovaranje blagoslova
50
BLAGOSLOV -
BLIzNJI
BLIZNJI -
Ijude pa i neprijatelje, te t~
ko biti svjedocanstvo za Knsta (Mt 5,44ss; Iv 13,34s; Rim
12,9s; Gal 6,1s.10). Ona se treba nar. oCitovati u milosrdu
(Lk 6,36) i u davanju -+ milostinie (Mt 5,42; Rim 12,13.20;
2 Kor 9,lss; 1 Iv 3,17) . -+ ljubay.
BLVD -+ bludnica
BLVDNICA V starini se cesto ne razlikuje kultna prostitucija od profane.
1. Bludnistvo se smatra neCim
obicnim i poznatim (usp. Post
38,15-23; 15 2,1; 1 Kr 3,16).
2. Narocit oblik prostitucije
predstavlja djelatnost hijerodula (= muski, a jos viSe zenske, koje se odaju hramskoj
prostituciji). Vjerovalo se da
odnos s njima predstavlja dje10 poboznosti (npr. oponasanje
nekog bozanstva koje proiz~o
di zivot). S drugim kultmm
shvaeanjima (agrarna kultura)
i hijerodulstvo .ie doslo u okvir izr. religioznosti. Protiv
njega su se borili (npr. 2 Kr
23,7) zbog njegove suprotnosti s vjerom u Jahvu (-+ nomadi; -+ Hosea: brak je slika odnosa Izraela s Bogom), a ne
iz eudorednih razloga.
3. Prostitucija je slika -+ razvrata (Otk 17,1-6; 19,2; usp.
Izl 34,15s) i izriCito se u 1 Kor
6,15s zabranjuje primaocima
te poslanice (= Kristovim udovirna).
4. Na mnogim mjestima Luterova prijevoda Biblije gdje
se spominje rijec B. (npr.
Post 24,14) Luter je slijedio tadasnii nacin izrazavanja: kod
njega izraz Dirne (danas =
B.) nema nikakve veze s prostitucijom, nego znaCi naprosto djevojka.
BLVDNOST jest -+ zakonom
zabranjeno spolno opeenje, no
nije istovjetna s pojmom -+
BOG
-+
BOAZ (stupovi)
Ruta
-+
Hram
BOG -
52
BOGOSTOVLJE
-+
siromastvo,
-+
Po Kristu se B. zbiva na n
naCin, a pripravlja ga (Lk
10ss.28ss; 2,9 ss) iIi potvrdu
(Mk 16,51/; Iv 20,12) poja
andela. Kristovo je utjelovl
nje skrovita objava Boz
-+ slave (Mk 9,2s; Iv 1,14), k
.ia ee se razotkriti na svrse
ku vremena (Mk 13,2611). Zb
veze s Kristom, B. se na
proteze na zaiednicu (Lk 24,3
41ss; Iv 20,24-29; 1 Kor 15,5s
B. se zbiva navijestanjem B
zje rijeci a posve se izjedn
cuje s -+ ponovnim Kristovi
dolaskom (1 Tim 6,14; 2 T
4,1.8; Tit 2,13). -+ Objav
-+ teofanija
BOGOsTOVLJE Na St. I. s
rno je po sebi bilo razumlji
da se iskazuie Stovanje boza
stvu, da se ono nastoji ubl
ziti, 0 necemu upitati itd.
u Izraelu je B. bilo sastav
dio zivota. Doduse, Jahvin ku
bio je prozet idejom -+ Savez
no, u ostacima tabu-predodz
(npr. propisa 0 CistoCi) i m
gickih postupaka (npr. -+ p
mirbeni jarac) pokazuje se
uglavnom nije stvoreno niS
novo; prije bi se reklo da
nasljede ispunjeno novim s
ddaiem. Pri tom neki kult
obicaji ipak nisu preuzeti (np
kultna prostitudja). IzvjeSt
govore i 0 bogostovnim ra
njama patrijarha (-+ zrtva).
Veliku prekretnicu u B. pre
stavlja -+ osvajanje zem1
(siedilastvo, obrada zeml
kultni obicaji koji su tu n
deni). Spocetka jos nije bi
sluzbenog sveeenstva (-+ lev
ti, -+ sveeenik), vee su odg
varaiuee zadaee spadale
glavara roda. To se mijen
osvajanjem zemlje. Osim tog
u J. judo kraljevstvu slliZb
no se B. sve vise usredotoCiv
10 u jeruzalemskom hram
(-+ Josija, -+ uzvgice), a u to
BOGOSTOVUE -
BOtJA NAZOCNOST
BOSRA (nepristupacno
sto; busera) Glavni gr
Edomaca. Prema Post
rodno mjesto kralja Jo
Spominje se u ..... prijetn
proroka 0 sudu (Iz 34,6;
Jr 49,13; usp. Am 1,12).
BOZ-+Ruta
BOZJA IMENA ..... Bozje
Bozja imena
BOlJA NAZOCNOST. SZ
nije mislio na nekog s
zocnog Duha kad je govo
Bogu. Zbog toga se m
govoriti 0 njegovu b
stu: Jahve boravi na
rucju izr. plemena (usp.
11,24 - izvan Izraela stu
druga bozanstva), na n
brdima (..... Sinai, ..... H
gorje Seir: Suci 5,4; ..... Ka
..... Sion). Prebivalista J
na stara su svetiSta .....
(Post 28,16-19) i ..... Beer
54
BOVA NAZOCNOST -
-+
Kra-
-+
BRACA GOSPODINOVA
-+
Sluga Boz
BRACA GOSPODINOVA. U N
BRACA GOSPODINOVA -
BRAT
56
BRAT -
BUNARI
BRIJEG -+ uzviSice
BROJEVI 4. knjiga Mojsijeva
(= Br, Numeri). -+ Mojsijevo
petoknjizje
BUBREZI s pripadnim salom
smatraiu se nar. vrijednom
zrtvom (Izi 29,1322; Lev 3,4;
Iz 34,6), a ujedno i sjedistem
osjecaja, kao ~to su radost
(Izr 23,16), oiadenost (Ps 73,
21) volja i saviest (Ps 16,7;
26,i). Bog ispitu.1e B.. i sr~e,
tj. ono ~to je na.Jdublje u covjeku (Jr 11,20; 17,10; 20,12;
Otk 2,23).
BUDNOST Prema SZ Bog bdi
nad svojom rijeCi (Jr 1,12) kao
i nad spasenjem i propascu
(Jr 31,28). U NZ neophodna j~
budna priprava na ~ pono.v~l
dolazak (Mt 24,42ss) I na vJecni zivot (Lk 12,37s; Otk 16,15).
Nuzno je bdieti i m?liti d~ b!
se ispuniIi Kristovi zahtJevI
(Mk 1434-38//; KoI4,2). Opomena na B. nar. se upravlja predstojnicima (-+ starj~si~a) ~~.
jednica (Reb 13,17) I vJernlclrna kako bi se mogli suprotsta
viti moCi -+ demona (1 Pt 5,8).
BUDUCNOST -+ ponovni dolazak
BUNARI (= bunari vode-podzemnice) imaju uz izvore i catrnje (= zde?ci s kis~i<:om)
veliko znacenje u PaiestlnI koja oskudijeva vodom. To me.
du ostalim pokazuju mnoga
imena mjesta, slozenice rijeCi
bunar (beer), kao Beer Seba.
Beerot. B. s izvor-vodom nazivaju se izvori zive vode: usp.
Isusov razgovor sa Samarijankom na -+ Jakovljevu zdencu
(usp. Iv 4,5). B. se slikovito
primjenjuje na suprugu (IZI
5,15) i zarucnicu (Pj 4,12-15).
c
CADOK -+ Sadok
CAR Od pocetka 1. st. pr. Kr.
C. se naziva apsolutni vrhov
ni poglavar u Rim. Carst":u
(prema imenu Caesar, kOJe
se izgovaralo kaesar, u nas
u staroslavenskom cesar;
op. prev.) Prema Lk 2,1 Isus Sf!
rodio u vrijeme C. Augusta
(30. pro Kr. - 14. p. Kr.). Pre
rna Lk 3,15 zapoceo je svoje
javno djelovanje za C. Tiberi
ja (14-37. p. Kr.).
Za vladavine C. Augusta zapo
Cinje u zeml.iama oko Sredo
zemnog mora razdoblje mira.
Nadalje, na St. 1. bilo je uobi
cajeno da se kraljevi manje iIi
vise caste kao bozanstva. To
oboje omogucava da shvatimo
zbog cega se vee spocetka zivi
C. slave u bogostovlju, npr.
kao izbavitelji, osloboditelji.
otkupitelji, nosioci spasenja.
Poneki su C. i sami pokusa
vali to stovanje promicati, ve
dna medutim dopusta da im
drugi iskazuju takvo stovanje.
Krscani u tom nisu mogli sudjelovati uza svu svoju odanost -+ drfavi. U NZ zapravo
se sarno u Otk naziru tragovi
borbe protiv stovanja C. To
se stovanje odrazava u kultu
koji se iskazuje zivotinji.
Osuda zivotinje pokazuje da
krscanstvo to osuduje (-+ Otkrivenje Ivanovo).
CARINICI su bili privatne osobe kojima je Rim unajmio
pravo za pobiranje carine. Oni
su morali uplatiti odredenu
svotu, a smjeli su i preko toga
utjerivati carinu za vI. uzdrlavanje. Ako su pod sobom imaIi Cinovnike. nazivali su se carinicki starjesine. Zbog svoje
sluzbe i zbog cestih prijevarnih postupaka bili su veoma
58
CEZAREJA -
Polozaj Cilicije
CIUCIJA Pokrajina u Maloj
Aziji. Spominje se vee u vrlo
starim natpisima. Od 66. pro
Kr. rim., kasnije samostalna
pokrajina. Dj 6,9 svjedoee da
su u C. ziv,ieli i zidovi. Njezin glavni grad -+ Tarz rodno je mjesto apostola PavIa.
CIMBALE Spominju se uglavnom kao bogostovno glazba10 (udaral,ike odn. cinele) (2
Sam 6,5; Ezr 3,10 i dr.).
CIPAR Otok u i. dijelu Sredozemnog mora. Od starine ima
veze s gre. krajevima, s Egiptom i Bliskim Istokom. Najkasnije od pocetka 3. st. pro
CRKVA
CODEX ARGENTEUS (s
brna knjiga) Rukopis sa s
brnim slovima. Codex aure
= rkp. sa zlatnim slovim
Codex purpureus = knjiga
listovima pergamene natopl
nim grimizom. Bez tog raz
kovanja dolazi do pogresn
nazivanja pojedinih divotkopisa imenom Codex arge
teus, npr. rkp. Wulfilinog
stoenogotskog -+ prijevoda
blije (sada: Sveue. knjizni
Uppsala, svedska).
CODEX RESCRIPTUS -+ p
limpsest
CORNELIUS -+ Kornelije
CRKVA -
CAM
59
CARANJE -+ vracanje
CAS -+ sat, -+ vrijeme
cAsA od gline, kamena, dragocjene kovine iIi stakla, ako
izuzmemo -+ mjesinu kojom
su se sluiili -+ nomadi, ope. se
upotrebljavala kao posuda za
pice (2 Sam 12,3; Post 40,11;
1 Kr 10,21). U relig. zivotu Izraelaca imala je C. nar. znacenie kod obrednih pranja
(Mk 7,4; Mt 23,25s). Poznata je
C. utjehe nakon pogreba (Jr
16,7), C. zahvale kod zahval
nih zrtava (-+ zahvaljivanje)
(Ps 116,13). U prenesenom smislu saddaj se C. uzima kao
slika covjekove sudbine (Mk
60
CAM -
COVJEK
COVJEK -
CUDO
61
D
DAGON Prednjeazijsko bozanstvo koje se stovalo u Babiloniji, Asiriji, Feniciji i Palestini. U SZ bozanstvo Filistejaca (Sud 16,23; 1 Sam 5,1-5;
1 Ljet 10,10). Naziv D. nije u
vezi s hebr. riieCi dag (riba),
premda je D. u sinagogi u
Dura-Europosu prikazan kao
riblji rep, nego mozda od dagan (zito, zitarica).
DAH-*duh
DALILA -* Delila
DALMACIJA Rim. pokrajina
(otpr. od 10. p. Kr.) na Balkanskom poluotoku. Prema 2 Tim
4,10 onamo je putovao Tito.
Prijepomo je da Ii Ilirik u
Rim 15.19 oznacuje takoder
D.
DALMANUTA Nepoznat kraj
na Genezaretskom jezeru ka
mo se Isus povukao poslije
drugog -* umnazanja kruha
(Mk 8,10). Usporedna mjesta
kod Mt i neki tekstovi kod Mk
imaju Magdala, Magadan i s1.
DAMASK Poznati trgovacki
:grad u plodnoj, vodom obilnoj
ravnid na raskrizju vaznih karavanskih putova. Imao je svetiSte -* Hadadrimona (2 Kr
.5,18). U yr. kralja Davida glavni grad jedne ddave -* Aramejaca. Nakon toga je ratovao, ali i oddavao mimodop'Ske veze s Izrae1om. -* Tiglat
Pileser III. zauzeo je grad 732.
pro Kr., Rimliani 64. pro Kr.
D. se ukljucuje u -* Dekapolis.
U nz. vrijeme postoji u D. jaka zid., a vrlo ranD i jaka krse.
zajednica. Ona je presudna za
-* PavIa (Dj 9).
DAMAs cANSKI SPIS (najcesee se skraeuie kao: CD) Pronaden u genizi (ostavi) jedne
DAN GOSPODNJI -
DANIEL
63
DANIEL -
DAVID
DARIK -+ novac
DAR JEZIKA nar. je pozna
korintskoj zajednici (-+ K
rint) i oznacuje neku vr
zanesenjacke poboznosti ko
je mogla pojedince uvesti
zanos a pripisivala se djelo
nju Duha Sv. (1 Kor 12-1
Pavao zahtijeva da se gov
tudim jezikom protumaCi,
je inace beskoristan za zi
zajednice (1 Kor 14,26-29).
DAROVI DUHA -+ karizma
DATAN -+ Abiram
DAVID (Ljubimac?) Izr
judo kralj (oko 1012-972.
Kr.), najmladi sin -+ JiSa
iz -+ Betlehema u Judeji.
njegovu usponu do kraljev
vlasti 1 Sam 16-2 Sam 2
nosi razne izvjestaje koji
djel. iskljucuju. D. dolazi
dvor -+ saulov kao svirac i
sac oruija. Stjece naklon
naroda i -+ Jonatanovo pr
teljstvo. saul u njem vidi
parnika. D. mora bjezati.
pustinji sakuplja cetu vo
DAVID -
DEMETRIJE
DEBORA (pcela)
1. Dadilja Rebekina (Post 2
59; 35,8).
2. Suditeljica (-+ sud) i pro
roCica u Efrajimu. U Boz
ime trazila .ie od -+ Baraka d
pode s ratnicima iz -+ Naftal
ja i -+ Zebuluna u boj proti
-+ Sisere. Ta je borba opjev
na u jednoj od najstarijih p
bjednickih pjesama, u Deb
rinoj pjesmi (Sud 5). Nep
znati sastavljac napisao je t
rano sv.iedocanstvo izr. pje
niStva pod dojmom same bo
be (oko 1120. pro Kr.).
DEKALOG -+ Deset zapovije
DEKAPOLIS
(Desetorogr
de) PrY. savez 10 gradov
(osim Scitopolisa = Bet-Sea
na i. obali Jordana) s prete
no helen. (-+ helenizam) st
novnistvom, grc. civilizacijom
samoupravom pod rim. vrho
niStvom. Smatrao se u zeml
poganskim stranim tijelom
Broj gradova koji su mu pr
padali mijenjao se (pokuSa
susjednih gradova da se i s
mi prikljuce kao dio D.).
NZ D. se spominje kod M
5,20; 7,31; Mt 4,25.
DELILA (Dalila) (ustalasa
uvojci) U puckom priean
kod Suci 16.4-22 ljubavni
-+ Samsonova.
DEMA (grc. znacenje nesigu
no) Suradnik apostola Pav
(Kol 4,14; Film 24). MoZ
je to ista osoba kao i
koji prema 2 Tim 4,10 napus
PavIa iz ljubavi prema ov
me svijetu.
DEMETRIJE (posvecen D
metri) VI. ime, npr:
1. D. I. Soter (162-150. p
Kr.), kralj iz porodice Sel
ukovica koji je umorio sv
prethodnika i nasHno post
vio -+ Alkima za velikog sv
cenika; ponekad se borio pr
66
DEMETRIJE -
DESET ZAPOVIJEDI
DESET ZAPOVIJEDI -
po svoj je priIici mladeg datuma (bogostovlje Saveza dolazi kratko nakon rascjepa
kraljevstva 932. pr. Kr?). Za
davno postanje pojedinih zapovijedi govori takoder njihov
apodikticki oblik: (~~
ras ...), a ne npr. kazUlstlcko pravo (ako ... , onda ...,
npr. Pnz 15,13ss).
DEUTEROIZAIJA Od kraja
18. st. naziv za nepoznata pisca 40-55. gl. knjige -+ Izaijine. Prijeporna je jedinstvenost i opseg D. Protiv Izaijina autorstva tih poglavlja goyore pOV., knjiz. i saddajn!
razlozi. D. je djelovao potkraJ
-+ izgnanstva, kad se nakon
-+ Kirova pobjednickog pohoda poslije 550. pr. Kr. babil.
vladavina blizila kraju (usp.
Iz 44,28 i 45,1-4 gdje se Kir
naziva pastirom i pomazanikom u sluzbi Jahve). Stil
mu je pjesnicko-lirski (usp. Iz
44,23). Konacno, on VOdl do
zadnjih zakljucaka jednobostvo, jer ne osporava sarno moe
drugih bozanstava, nego i sarno njihovo postojanje (usp.
44,6). Mesijanska prorostva
manje su usmjerena na Mesiju-Kralja, a viSe na proroka i Slugu Bozjeg izmiriteIja.
D. se bitno sastoH od dva dijela (s ponavljanjima), naime
izjave 0 Izraelu koji zivi u izgnanstvu (gl. 40-48) i 0 njegovu povratku u Jeruzalem (gl.
49-55). U to su uVrStene pjesme 0 -+ Sluzi Bozjem. Po obliku se mogu razlikovati i dr.
izvjestaji 0 videnjima, rijeci
utjehe, prorostva, opomene,
poruge, poruke i hvalospjevi.
Najznacajnije su misli D. ove:
Jahve je jedini Bog, stvoritelj
i gospodar povijesti (44,24-28).
Izrael kao vjerni ostatak smatra se nosiocem i posrednikom
spasenja koje dolazi od Boga,
DIDAHE
68
DIDAHE -
DJELA APOSTOLSKA
stoIa. Cesto se skraceno naziva Nauk dvanaestorice apostoIa) Pobibl. spis (sastavijen
jamaeno u prvoj polovici 2.
st. p. Kr.). -+ Etika u obliku
ueenja 0 dva puta, putu zivota
i putu smrti (usp. -+ Barnaba;
prijeporna je medusobna ovisnost iIi postojanje zajedniekog izvora). Liturgijska, organizacijsko-disciplinarna pravila i misli pune eshatoloskog
oeekivanja. Najstariji pobibl.
euharistijski tekstovi, zajednieko ispovijedanje grijeha, znaeenje -+ proroka. Zajednicu
predvode biskupi (-+ nadglednik) i -+ dakoni.
DIDIM -+ Toma
DIDRAHMA -+ novae
DUAKONISA -+ dakon (3)
DUANA -+ Artemida
DIJASPORA (rasprSenost)
Usp. biti odbaeen, protjeran
u Pnz 30,4; Neh 1,9; Ps 147,2.
D. se jos primjenjuje za oznaku onoga sto izaziva strah
(pnz 28,25; Jr 34,17; Dn 12,2).
D. oznaeuje nase1javanje zid.
manjine u pogansku sredinu.
Pos. znacenje imaia je D.
u Babiloniji, Mezopotamiji,
Egiptu, Siriji, Grckoj i Rimu.
Vrijednost je D. u tome sto
se preko Izraelaea Bog objavia poganima. Sveobuhvatnost
predodZbe 0 Bogu. Velika je
vaznost -+ sinagoge za zid. D.
i za sirenje krscanstva (apostoli navijestaju Ev u sinagogama).
DIJATESARON je gre. naziv
za Tacijanovo izdanje evan
delja (-+ bibIijski tekst). U
-+ Dura-Europosu naden je
gre. ulomak D. koji upucuje
na to da je izv. tekst D. bio
gre. a ne sir.
DUETE se u Izraelu smatra10 velikim blagom: brojna dje-
DJELA APOSTOLSKA N
knjiga (80-85. p. Kr.), nast
yak Lk: sirenje Ev. snago
Duha Svetoga od J eruzalem
do Rima (u 2. dijelu nar.
Pavao u sredistu izvjestaja
nije to, dakle, povijest djel
vanja svih apostola. Upotre
ljavaju izvore: npr. popis p
staia na Paviovim putovan
rna, s kratkim podacima (u
pjeh u misiji) koje je sastav
jedan od njegovih pratilae
Ne upotrebljavaju Pavlove p
slaniee, ali se ipak podaci t
poslaniea veCinom podudar
ju s onima iz Dj (najtere n
petosti: obrazae Jakobova p
jedloga, -+ Apostolski sabor;
70
DOEG -
DRAGULJI
DRAGUUI -
raju); Otk 21,19s (temeljci novog Jeruzalema). U tim se popisima npr. spominju (u prijevodu): rubin, topaz, alem,
smaragd, safir, ametist, hijacint, ahat, ledae, krizolit,
oniks, jaspis, sard, zlato, kaleedon, sardoniks, beril, krizopraz. Uz to se brojem 12 htjela naglasiti savrsenost.
DRAHMA -+ novae
DRUGI IZAIJA -+ Deuteroizaija
DRzAVA Razvitak Izraela u
D. zapoceo je nestalni~. bogostovnim savezom (kOJl se
veCinom naziva amfiktionija) 12 plemena nakon-+ osvajanja zemlje (usp. JS 24,1-28).
Tek (oko 1020. pro Kr.) -+ saul
zadobiva opeu (poglavito vojnu) zapovjednicku vlast. U doba-+ Davidove vladavine (oko
1012-927. pro Kr.) ujedinjena
je i polito vlast te protegnuta
na say Izrael: pri tom je ostala neka razlika izmedu -+ kraljevstva u Judeji i u ostalom
Izraelu (usp. 2 Sam 5,4ss). D.
osvajanjem neizr. podrucja
privremeno postaje veliko kraljevstvo (2 Sam 8,1-14). Uprava zemlie sredena je narocito
pod Saiomonom. Nakon njegove smrti kraljevstvo se raspalo na dvije nacionalne drzave: Judeju i Izrael (-+ rasejep kraljevstva). U prvome
se oddala Davidova dinas tija (usp. 2 Sam 7,8-16). Izrael
je postojao do 722. pro Kr., a
Judeja do 586. pro Kr. (-+ izgnanstvo). Kasnije je ddava
Makabejaea postigla odredenu
nezavisnost. I -+ Herodova (1)
.ie D. bila ovisna 0 rim. earstvu.
Temeljno shvaeanje Izraela 0
D. izrazeno je u teokraciji:
Bozja vrhovna vlast u uskoj
povezanosti s relig. i polito punomoCi Bozjih izaslanika. Nar.
DUALIZAM
72
DUALIZAM -
DUH
DUH -
A .
~
!
DUSA
74
DUM -
DAVAO
ti, mi (Reb
ja = ja).
upotrebljava
-+ tijelom:
a Bog ee joj
10,38 dusa m
Rijetko se
u suprotnost
D. je besmr
suditi (Mt 10,2
D
DAKON (sluga)
1. -+ slufenje
2. Nosilac odredene slufbe u
-+ zajednici (npr. poslufivanje
kod stoIa, Dj 6,2; briga za siromahe). Prema Dj 6,6 prvi su
D. na poseban naCin dobiIi poslanje -+ polaganjem ruku. Pri
tom su zastupali (a uskoro i
na drugim podrucjima) probitke i naCin miSljenja krseana
grc. jezika (heleniziranih) prerna domaeim krseanima. Prerna Dj 6,8s njihova je djelatnost obuhvaeala i svjedoeenje prema vani, a to je razjarilo protivnike prvotne zajednice (-+ Sjepan). U Dj ne postoji izraz D. Pitanje je da
Ii se vee tu moZe govoriti 0 D.
Druga predaja opisuje D. kao
sluzbenika uz biskupa (-+
nadglednik) zajednice (1 Tim
3,8-13; usp. Fil 1,1). Opseg njihove uloge ne da se viSe tocno
odrediti, ako je uopee imao
cvrstih obrisa. NZ, nairne, ne
opisuje njihovo djelovanje,
nego ponasanje i odlike koje
se trate za tu slufbu (1 Tim
3,8-13); no vjer. imaju neku
zadaeu u vodenju zajednice
jer se 0 njima u 1 Tim govori
neposredno iza ",biskupik
DAVAO -
EBJATAR
E
EBAL (dzebel islamije) Brdo
sj. od Sekema, oko 940 m visoko. Prema Pnz 11,29 brdo prokletstva; prema Js 8,30-35 na
njem Josua proglasava Mojsijev zakon.
EBED JAHVE --+ Sluga Bozji
EBEN HAEZER (stijena pomoei) Kamen (umjetno obraden iIi u prirodnom obliku?)
koji je mozda oznacavao kan.
bogostovno mjesto (usp. 1
Sam 6,18) u blizini --+ Mispe.
Prema 1 Sam 7,12 tu je Samuel podigao kamen kao spomenik pobjede nad Filistejcirna (--+ etiologija?). E. H. spominje se vee u 1 Sam 4,1; 5,1.
Prema 1 Sam 4s kod E. H.
Filistejci su zarobili --+ Kovceg
saveza.
76
BBJATAR -
BFEZ
EFA
1. Midjansko pleme kojeg
praotac spomin.1e u Post
kao _ Abrahamov unuk; I
velica dromedare iz E.
2._mjere.
EFEZ -
EGIPAT
77
Egipat
78
EGIPAT -
mena spomm.1u vazne gradove u -+ Kanaanu. kao -+ AskeIon i-+ Jeruzalem. Upad Hiksa
u E. oko 1670. pro Kr. i njihovo protjerivanje oko 100 godina kasnije ostavili su takoder tragove u Palestini: protjerani Hiksi naselili su se u
Palestini. E. u nekoliko navrata vojnim pohodima nastoji
ponovno uspostaviti vrhovniStva u Palestini i Siriji. 1480.
Tutmozis III. pobjeduje kod-+
Megida. U vrijeme -+ Amam{:
E. viSe ne moze ostvariti svoje vrhovnistvo u Palestini.
Knjiz.-relig. spomenik toga
vremena. pjesma Suneu Amenofisa IV. Eknatona. ima odraza kasnije u Ps 104.
U 14. i 15 st. pro Kr., osim ostalih nomadskih plemena, borave u E. i preci rodova kasnijeg Izrae1a. Iz izvjestaja nastalih u raznim vremenima saznajemo da je E. - nar. i. dio
Delte (-+ Gosen) - bio utociste za nomade u vr. gladi. -+
Izlazak iz E. mozda se dogodio za vrijeme Ramzesa II.
Nesto kasnije pobjednicki
stup faraona Merenptaha prvi
put spominje ime -+ Izrael. Iz
natpisa se ne moze zakljuCiti
koja se zapravo narodnosna
skupina pod tim misli. Veliko
kraljevstvo -+ Davidovo duguje svoj postanak takoder politickoj slabosti E. Eg. polito
umijeee snazno utjece na Davida. Salomona i njihove nasljednike a ego mudrost na -+
mudrost Izraela i Biblije. No
jedva se moze govoriti 0 nekom utjeeaju ego predodzbe
o bogovima na relig. shvaeanja Izraela.
Faraon seSonk I. (-+ siSak)
poduzima oko 930. pro Kr. vojni pohod u Palestinu koji nije
ostavio veCih tragova. U slijedeCim st. druge sHe odreduju
politiku u Palestini i Feniciji:
EHUD
EGZEGEZA -+ biblijska z
nost. -+ biblijsko tumacen
EGZISTENCIJALNO TUM
CENJE -+ biblijska znanost
EGZODUS -+ Izlazak
EHUD -
ELEAZAR
79
Pitanje je da Ii Kedor-Laome
iz Post 14 ima kakve veze s
tim E. Nejasno je sto znac
ime E. u Post 10,22.
Najkasnije od 700. pro Kr. E
se borio kao saveznik Babilo
nije protiv Asirije, koja ga je
oko 650. pro Kr. pokorila. Na
kon toga dospio je u sastav
medijsko/perz. carstva (-+ Me
dijci). E. postaje dio kraljev
stva Seleukovica. Propast gra
da Suze pocinje kad su g
osvojili Arapi.
Elamci se u prorockoj knji
zevnosti viSe puta spominj
medu tudinskim narodim
(npr. Iz 11,11; Ez 32,24). Osim
toga E. se kod Iz 21,2 pojav
Ijuju kao neprijatelji Babilo
nije, ali i kao neprijatelji sa
me judo drlave (kao podanic
Asirije? usp. Iz 22,6; Jr 49,34
-39). Prema Ezr 4,9 i E. su bi
naseljeni u -+ Samariji. U D
2,9 zidovi iz E. svjedoci s
duhovskog cuda.
ELASAR Prema Post 14,1 pr
jestolni grad kralja Arioka
Ranije se poistovjeCivao s ba
bi!. gradom Larsom.
ELAT Edomska luka (-+ Ed
omci) u Akabskom zaljev
(= sji. zaljev Crvenog mora
Prijeporno je odakle dola
ime E. (usp. "Ela u Po
36,41) kao i vrijeme osnutk
(spomenut je u 1 Kr 9,26
to je kasniji podatak nego
2 Kr 14,22?). Svakako je bi
od veIike vaznosti posjedov
ti E. (prilaz k moru, trgovin
s j. Arabijom i i. Afrikom
Morao se uvijek cvrsto bran
ti. E. je konacno u poslje
njoj treCini 8. st. izgubljen
Kr 16,6), ali je jos daljnih st
tinu godina u njemu cvjeta
trgovina.
ELEAZAR (Bog je pomogao
Ime nekih osoba, npr.
1. Prema Izi 6,23 treci s
80
ELEAZAR -
-+
ELlZEJ
ELIZEJ -
EPAFRA
81!
82
EPAFRODIT -
ETAN
ETAN -
ETIOPIJA
BIBLlOTFKA OBITELJ)
I
84
ETIOPIJA -
EVANDEUA
EVANI>EUA Evandelje (
vijest koja veseli, blagovijes
oznaeuje u NZ navijestan
Isusovo i navijestanje 0 n
mu, govorenom rijecju (us
Mt 11,5; Mk 1,1), pOS. 0 njeg
voj muci i njegovu uskrsn
cu. Isus nije niSta napisao n
ti je to igdje od svojih uc
nika zatrazio, nego im je n
lozio da njegovu radosnu
jest navijestaju po cijelo
svijetu (usp. Mk 16,15). Tek
mnogo desetljeea kasnije n
EVANDEUA
86
EVANDEUA -
EZEKIEL
EZEKIEL -
EZRA
SHoe. E. je provodio i b
gostovnu obnovu: unistio
mjedene -+ zmije i uklon
-+ uzviSice ne sarno bore
se protiv idolopoklonstva n
go radi stvaranja srediSnj
bogostovlja u Jeruzalem
Predaja ga hvali (2 Kr 18,3).
EZRA Knjiga Ezrina tvori
je zajedno s knjigom -+ Neh
mijinom prY. jedan spis k
nastavak -+ Ljetopisa. Knji
su najprije odvojene u gr
rkp. a tek u 15. st. p. Kr. pr
uzeto je to i u hebr. Biblij
Knjiga E. prikazuje povrat
Zidova iz -+ izgnanstva u J
ruzalem na temelju -+ Kiro
edikta (538. pro Kr.; Ezr 1ponovnu gradnju Hrama (3povratak jos jedne skupi
prognanika pod vodstvom
koji se zalagao za oddavan
Mojsijeva zakona, nar. u b
gostovlju, i poduzimao mje
protiv mjesovitih brako
-+
(7-10).
F
FACEE -+ Pekah
FACEJA-+ Pekahja
FANUEL-+ Penuel
FARAN -+ Paran
FARAON (hebr. rijec za ego
velika kuca) Naslov ego kraljeva. Zadatak im je bio da ispunjaju naloge bozanstva a
i sami su bili smatrani bozanstvima. U SZ poimence se
spominju: SiSak (950-929. pro
Kr.; 1 Kr 14,25), Tirhaka (689-663. pro Kr.; 2 Kr 19,9), Neko II. (609-593. pro Kr.; 2 Kr
23,29) i Hofra (= Apris, 588-569. pro Kr.; Jr 44,30). Ne donose se imena F. u doba Abrahama (Post 12,15-20), Josipa
(Post 40s; 47), -+ izlaska iz Egipta (Izl 1; 8; 5,15), zatim u doba Davida (1 Kr 11,18-22), SaIomona (1 Kr 9,16.24) i Jeroboama (1) (1 Kr 11,40; valjda
SiSak, v. g.). U NZ govori se
o F. u vezi s Mojsijem i Josiporn (Dj 7,10.1321; Heb 11,24)
te kao 0 orudu Bozjeg spasiteljskog nauma (Rim 9,17).
FARIZEJI Vjerska skupina-+
Zidova koja se nikad ne spominje u SZ, ali zato cesto u
NZ. Naziv F. tumaci se najveema kao odvojeni (od svega necistoga u smislu njihove stroge vjemosti Zakonu ili
od nekog polito usmjerenja?).
Nejasno je podrijetlo tog pokreta. VeCinom se drZi da su
nasljednici -+ Hasidejaca (Asidejaca, 1 Mak 2,42). Prema-+
Josipu Flaviju postojali su vee
150. pro Kr. U doba kraljice
Aleksandre (76-67. pro Kr.) F.
su zadobili vodeei utjecaj u
zidovstvu i davali mu stoljeCima svoj pecat.
F. (za razliku od sveeenickog
sloja -+ saduceja) nisu bili sve-
FEBA -
FEBA (Cista) Krscanka obracena s poganstva, sluzbenica zajednice u Kenhreji (predgrade -+ Korinta). Pavao je
preporucuje zajednici u Rimu (Rim 1,16ss). Njezino spominjanje zapravo upucuje na
-+ sluienje :lena u prvim krsc.
zajednicama.
FELIKS (= Antonius Felix)
Skorojevic, slobodnjak cara
-+ Klaudija ciji je utjecajni
liubimac bio brat Feliksov.
52-60. p. Kr. F. je bio rim.
namjesnik (prokurator)u Judeji. U drugom je braku zivio s Druzilom I, najmladom
l\cerkom kralja Agripe (-+
Herod [7]). F. je dao ukloniti
-+ velikog svecenika. Unatoc
ostrih protumjera sirilo se nezadovoljstvo za vr. njegove
korumpirane i cinicne uprave.
PavIa su doveIi pred F. Ovaj
je oklijevao s postupkom protiv njega. Nisu ga podmitili
da oslobodi PavIa (Dj 24).
FENICIJA Obalni pojas na
Sredozemnom moru, z. i jz.
od Libanona. Brojne rijeke i
potoci presijecaju to podrucje i oteiavaju promet medu
gradovima. Prirodna prometna veza jest more. Stoga je
povijest F. zapravo povijest
gradova-drlava ( -+ Biblos, -+
Sidon, -+ Tir, -+ Ugarit). F. je
domovina dvaju slovCanih pisarna (-+ slovo): alfabet klinova pisma u Ugaritu i kurzivno pismo Biblosa. Vrhovno
bozanstvo F. jest bog stvoritelj El. Pojarn F. dolazi sarno
na nekoliko mjesta u SP (kasniji spisi). Helen. naziv F. u
vezi je s gre. phoinix (= crveni grimiz) (-+ Kanaan).
Prema Post 10.15 Fenieani su
Semiti. Isus je posjetio predio Tira i Sidona. Pavao je
prosao kroz F. (Dj 15,3) i ladom pristao u Tir (Dj 21,3).
FILEMON
..c. Genezareesko
;:{ jezero
Polozaj Fenicije
90
FILIP -
FIl.ISTEJCI
FILISTEJCI -
GABRIEL
91
Polozaj Frigije
G
GABAEL (uzviSen je Bog).
Rodak -+ Tobijin kod kojega
je ovaj prema Tob 1,14 pohranio svoju gotovinu. Tobija daje u zadacu svome sinu
da novae donese natrag. To
je povod njegovu putovanju.
GABATA (uzvisina) Gradski
predio u Jeruzalemu, koji Josip Flavije naziva Gornji grad,
s velikim poploeenim trgom
(odatle gre. litostrotos = ka-
92
GABRIEL -
GALILEJSKO JEZERO
(v. s1.).
Polozaj Galaciie
GALION -
GAZA
su ga Anakovci (usp. 1 Sa
17,4: G. je bio domovina
Golijata). Prema JS 13,3 b
je srediSte saveza od p
filist. gradova. Prema 1 Sa
21,11 kralj G. bio je gosp
dar -+ Davidov dok je ovaj j
bio zapovjednik jednog odr
da placenika. G. je zacije
vee David prikljucio podru
ju svoje drfave (1 Ljet 18,
Kasnije je G. pripadao ASd
du (usp. 2 Ljet 26,6). 711. p
Kr. osvojio ga je -+ Sargon
94
GAZA -
GENIZA
GENIZA -
vali svitke Pisma i druge posvecene predmete koji su postali neupotrebljivi za bogosluzje. Nakon nekog vremena
nakupljeni su se predmeti zakapali na nekom groblju.
Sacuvao se saddaj G. u starom Kairu, istrazen 1896. Pri
tom su otkriveni mnogi rkpi
bibl. i nebibl. knjiga a medu
ostalima ulomci hebr. teksta
knjige -+ Sirahove.
GIBEA
'96
GIBEA -
GILGAMES
GLAD -
GNJEV BOtJI
GLAD--,>-zed
GLASNIK Prenosilac usmene
iIi pismene obavijesti, u prvom
redu za vojnicke iIi polito pregovore (IS 6,25; Suci 9,31; 1
Sam 19,11; 2 Sam 12,27; 18,19-32; 2 Kr 14,8; Iz 14,32). Imao
je punomoc zakljuCivati ugovore, tj. u necije ime pravovaljano pregovarati (IS 2; 9,3-15). -+ apostol; -+ andeo.
GLEDATI -+ vidjeti, gledati
GLUH--'>-uho
GNOZA (spoznaja) Pokret
koji relig. spoznaju smatra
bitnom. Ona se stjece intuicijom, prorokovanjem, videnjirna i magijom. Pesimisticki
gleda na svijet i ostro ga dijeli od Boga (ucenjem 0 dobrom bogu s jedne strane i 0
zlom tvorcu s druge). Covjek
je dospio u ovaj svijet, ali se
iz njega i iz tamnice svoga tijela oslobada i biva besmrtan
pravom spoznajom. U tom pokretu nailazimo na perz., eg.,
grc. (platonizam), zid. i dr.
shvacanja, kasnije i krsc. Pojedina mjesta u nz. spisima
ne obaraiu se toliko na gnosticke, ponajcesce posve izmisljene sustave, nego na njihov temelini stav koji se ne
moze pomiriti s prodorom
Boga u ovaj svijet, odn. s istinskim --'>- utjelovljenjem (npr.
Dj 8,9ss; Simun vracar? Kol
2,8? Iv 1,14? --'>- Ivanovo evandelje, --'>- Judina poslanica, -+
iivot, -+ svjetlo). Pri tom su
preuzeti opravdani zahtjevi G.
Mnogi apokrifi NZ sastavIjeni su u duhu G.
GNJEV BOZJI. SP govori na
veoma ljudski naCin 0 Bozjem
smijehu (Ps 2,4), Ijubavi (Hos
11,1), radosti (pnz 28,63), mdnji (Am 5,21) i 0 G. B. G. B.
proiziazi iz zahtjeva koji Bog
kao Sveti postavija pred co-
98
GNJEV B02JI -
GOMORA
GOMORA -
GOVOR NA GOR!
GOSTOUUBIVOST nar. p
zuju -+ nomadi koji su up
ni na iskazivanje medus
pomoci. Veliko postivan
oddalo se i kasnije (Post
-8; 19,1-8; Iz 58,7; Rim 1
Tko je putovao, morao s
kasnije doba osloniti na G
gotovo i nije bilo svra
Gost je uzivao pravo uto
(Post 19,8). Kao uzor G.
trali su se Abraham i Job
31,32). Sam se Bog pok
gostoljubivim (Ps 15,1); u
canoj zemlji izr. je narod
gov gost (Lev 25,23) i
toga mora cak i straneim
kazivati G. (Lev 19,34). C
je na zemlji sarno gos
119,19; usp. 1 Pt 1,1): on
smije na njoj smjestiti k
bi ona bila njegovo vlasn
- manje se misli na o
cen zivot. Cak i Isus
gostoprimstvo (npr. Lk
i preporucuje ga (np
14,13; usporedba 0 v
gozbi Mt 22,1-14). G. je m
na Sudu (Mt 25,35.43). O
imala veliko znacenje u
krse. zajedniei (usp. 3 I
bila je jedan od oblika d
tvornosti.
Tudinci, ne gosti, bili s
padniei stranih naroda i
(Izi 20,10; 1 Ljet 22,2;
8,41s; Neh 9,2; Lk 17,18)
cani zapravo nisu viSe tu
(Ef 2,19).
GOSTOPRIMSTVO -+
ljubivost
GOsEN Naziv mjesta:
1. Eg. kraj koji su prema
45,10; 47,11.27 nastavali
e1ei. Zacijelo uski plqgni
zemlje u wadi tumiTiit,
prijestolnice -+ Ramzesa
2. Kan. grad u Judeji (IS
11,16; 15,51).
GOVOR NA GORI Veli
vor koji Mt stavlja na po
Isusova djelovanja (5-7)
100
GOVOR NA GOR! -
GRlJEH
GRADNJA je uglavnom b
ovisna 0 izvanizr. (npr.
asir., helen.) uzorima.
L Redovito se grade pra
kutne nastambe (rijetko s
se od jedne zajednicke pros
rije za covjeka i zivotin
jedva koji prozor; vanjsk
se stubama penje na ra
krov - sobe za boravak, s
vaonice, pokatkad koja so
ca).
2. Raskosnije su bile pal
(nekoliko prostorija koje
ruzuju unutrasnje dvoriSte
3. -+ Hram (na St. 1. Ce
spojen s vladarskom pa
com).
4.-+ grad.
5.-+ grob.
GRAMZLJIVOST (ne pos
odgovarajuea hebr. rijec)
hlepa za tudim imanjem o
duje se u -+ Deset zapovij
(Izi 20,17; Pnz 5,21); pror
se protiv nje bore (Jr 22,
ona razara zivot (Izr 1,
Imutak ne donosi nikakvu
gurnost (Lk 12,15) a stv
brige. Teznja za njim je ne
sitna. skrtost je kratkovid
(Prop 5,9-16). Obozavanje v
niStva nadomjestak je relig
i zbog toga idolopoklons
(KoI3,5).
GRCI (He1eni) Vee nekol
st. pro Kr. taj izraz ne ozna
je sarno stanovnike Grcke,
liude odredene kulture i c
lizacije (usp. 1 Kor 1,22; -+
lenizam; suprotno tome: b
bari Di 28,2 i zidovi Iv 7,
U krse. zajednici nema ni
kve razlike izmedu G. i zid
(Gal 3,28).
GRIJEH. SZ i NZ nisu raz
nikakvu sustavnu nauku 0
ali 0 njem govore na najra
citije naCine. Prema Post
G. se prikazuje kao prijes
Bozje zapovijedi, on uzrok
podvojenost izmedu Bog
GRIJEH -
GROB
102
GROB -
GUBA
GUBA -
HAGADA
H
HABAKUK Jedan od malih
proroka, zapravo bogosluZ'
ni prorok krajem 7. st. pro Kr.
U Knjizi Habakukovoj optu
zuje on sir. vlast koja se ocito
protivi Bozjoj pravednosti
(usp. 1,2ss.1217). Jahve odgovara da on pravednika cijeni
i da su dani silnika odbrojeni
(1,511; 2,15). Zatim slijede
prokletstva protiv bezboznika
(2,620) i opis jednog videnja
o uniStenju neprijatelja (3; iz
vomost prijepoma). Mozda su
to bili dijelovi neke knjige za
bogosluZou upotrebu.
Pravednik se mora uzdati u
Bozju pomoe jer ga on unatoc
suprotnom prividu ipak ne za
pusta. Pravednik zivi od svoje vjemosti (2,4). Tu misao
Pavao dalje razvija (Rim 1,17;
-* vjera).
HABAKUKOV SVITAK -* Ku
mran
HABIRU (ispravnije, premda
rjede: 'apiru) Od pocetka 2.
tslj. pro Kr. drustveni sloj u
prednjoj Aziji i Egiptu: skupi
ne odn' horde kOje traze zastitu, prisilni radnici, niZi placenici i dr. H. zacijelo nisu biIi jedinstven narod. Svjedocanstva 0 njima nalazimo npr.
u tekstovima iz grada -* Ma
ri, u pismima iz -* Amame,
na glinenim plocicama iz -+
Nuzua. Prijepomo je kako se
H. moze povezati s izrazom
-* Hebreji.
-*
HAD -+ Podzemlje
HADAD se naziva akad.
zanstvo raslinja, Cije je sto
nje bilo vrlo rasireno vee u
tslj. pro Kr. H. se cesto pri
zuje s trokrakom munjo
testo je i sastavni dio ime
(npr. Ben H.). U popisu P
36,3139 dva se edomska kra
nazivaiu H. (Hadar u P
36,39 pogreska je prepisi
ca). Tako se zvao i jedan edo
ski kraljevic koji je pr
Davidom pobjegao u Egip
ondje bio rado primljen i
slije Davidove smrti podru
Edoma opet vratio nezav
nost od Izraela (1 Kr 11,1425b).
HADADEZER (Hadad je
moenik) Prema 2 Sam 8,3
aram. kralj koga je pobije
David.
HADADRIMON (Zah 12,
Vee od 4. st. pro Kr. upotre
ljava se kao naziv mjesta.
je po svoj prilici izv. ime j
nog bozanstva raslinja (-+ H
dad). Hadadrimonski pla
mozda je bila godisnja kult
naricaljka za bozanstvom r
linja koje na nekoliko mjes
umire.
HAGADA (razlaganje) t
bibl. tumacenje (ukoliko se
odnosi na propise: -* Halak
ukljucuje i propovijedi.
upotrebljava price, usporedb
gatke, itd. Vee u tekstu k
104
HAGADA -
HAMAN
HAMAT - HARMAGEDON
HANUKA -+ posvecenj
rna
HANUN (pomilovan?
ime npr. sina i naslj
am~nskog kralja N
Teska uvreda koiu je
nio Davidovim posla
bila je uzrok ratu (2
10,1-14). -+ Raba.
HARAN
1. Grad u sjz. Mezopo
znacaino cvoriste prom
karavanske trgovine (n
procvat, prema pismima
da -+ Mari u 19. i 18. st. p
srediSte kulta Mjesece
zanstva Sin, koje je k
neko vriieme stovao i -+
ham (usp. IS 24,2). Pr~m
nom dijelu sz. predaJe
bio poiaziSte Abraha
putovanja. Kasnije je H
pao pod Asiriju. Kod
Carrhae poginuo je 53.
konzul Kras (Crassus).
2. Prema Post 11,26 A
mov brat zvao se H. Pr
no je da Ii je to ime u
(1). NekoIiko gradova
okoIici imaju isti naz
Abrahamov .rodak. Abra
vo doba pada oko p
nakon najveeeg procv
HARMAGEDON Prem
16 16 tri zloduha ok
k~aljeve Zemlje na mje
za borbu protiv Boga.
Neki tumace ime lOH
Megidsko brdo (= ha
u SP redovito se govor
o Megidskoj ravnici.
misle na har mo'ed (=
na gora, aluzija na Iz
Drugi opet misle na po
nje razIicitih predodZb
Megido kao bojno polj
106
HARMAGEDON - HEBREJI
HBBREJSKI -
HBKSAPLA
10
HEKSAMERON se naziva on
sto Post 1,l-2.4a iznosi ka
stvaranje u sest dana.
HEKSAPLA -
108
HEKSATEUH
-+
sestoknjizje
HENOK
HENOK -
HEROD
HEROD
110
HERODOVO RODOSLOVUE
(lmena u kunivu spominju se u NZ)
Herod 1. Stariji
73, t 4. pro Kr.
Zene su mu, pored drugih, bile
* oko
.J.
.J.
.J.
Marijamna I.
Marijamna
iz plemena Makabejaca
II.
pogubljena 29. pro Kr.
.J.
.J..J.
.J.
.J.
Maltaka
.J.
.j.;---'------O.j.
Aleksandar Aristobul
Herod
Arhelaj
(umoren) (umoren)
Filip
t oko
t 7. pro Kr.od 7 pro Kr. zena mu 18. p. Kr.
zena mu H erodijada
Berenika 1.
.J.
Saloma
.J.
t
.j.
.J.
KIeopatr
leruzalems
Herod
Filip
Antipa * 4. pro K
t 39. p. Kr. t 34. p. K
zena mu zena m
keerka
Salom
Arete IV.
a kasnije
Herodijada
.j.
HEROD -
HILIJAZAM
112
HILIJAZAM -
HOSANA
HOSEA -
HRAM
113
114
HRAM
a na gornjim polovinama zi
dova bili su prozori (1 Kr
6,235; 7,50). U Svetistu je sta
jao kadioni zrtvenik, stol na
kojemu su stajali -+ prineseni
kruhovi te 2 svijeenjaka s po
5 krakova (1 Kr 7,48s). Sveti
nja nad svetinjama bijase odi
jeljena od SvetiSta dvojim
vratima od eedrovine, bila je
uzdignuta, a imala je oblik koeke s bridovima velicine 10
m, bez prozora (1 Kr 6,20-28;
8,612). Pod krilom dvaju-+
kerubina bio je smjesten
-+ Kovceg saveza (1 Kr 6,19
28; 8,6s). H. je iznutra bio ob
lozen drvetom, a takoder ukljucivsi i vrata - zlatnim
listieima (1 Kr 6,1535). Oko
SvetiSta i Svetinje nad sveti
njama podignuta je prigradnja
visoka 7,5 m koje je prostor
sluZio kao skladiSte (1 Kr 6,
510). H. je 586. razorio -+ Na
bukodonozor (2 Kr 25,9.1316).
Nakon -+ izgnanstva moglo se
na temelju ukaza -+ Kirova (2
Ljet 36,23) pod -+ Zerubabe
10m, upraviteljem -+ Darija I,
zapoceti s obnovom H., sto je
dovrsena 515. Taj drugi H.
imao je razmjere Salomonova
H . samo su nedostajali Kov
ceg saveza. Mjedeno more i
stupovi Jakin i Boaz. Dva svi
jeenjaka zamijenjena su jed
nim sedmerokrakim (Ezr 6,3
7; Zah 4,2). Izmedu SvetiSta i
Svetinje nad svetinjama sta
jao je kameni zid u koji je
ugraden okvir vratiju. a na
njem je visjela dragoejena za
vjesa (Mak 1,22; 4,51). Trosak
za izgradnju zidova podmirio
je perz. kralj, a za unutarnju
opremu morao se pobrinuti
Jeruzalem (Ezr 5,14s; 6,4-8).
169. pro Kr. -+ Antioh IV. oplja
ckao je H., u nj postavio kip
nekog bozanstva i tako ga
obesCastio (1 Mak 1,2124.44-49),
no -+ Juda Makabejae ponovo
HRAM - HVAT
I
IBSAN Jedan od malih-+
sudaca (Suci 12,8ss).
IDOLOPOKLONSTVO Izr.
Bog Saveza jedini je Bog; stoga svaki kult drugih bogova
znaCi I. (usp. Izi 20,3-5; Lev
19,4; Pnz 4,35; 5,7-9), bilo da
se shvacaju kao NiStavilo
(usp. Ps 31,7; Jr 2,5; 18,15; Jon
2,9) iIi kao zli duhovi (usp.
Pnz 32,17; Ps 95,3; 97,7; Bar
4,7).
IDUMEJeI = -+ Edomci. I.
je naziv za taj narod stvoren
poslije izgnanstva. Podrucje
Idumeje nije posve istovjetno s negdasnjim Edomom.
OdatIe potjece dinastija -+ Herodovaca.
lKABOD (hebr. znacenje nepoznato) Prema 1 Sam 4,17-22
:sin Pinhasov i unuk -+ Elijev.
Ime 1. pucki se tumaCi kao
gubitak slave (= kabod) jer
je bio roden kad je -+ Kovceg
saveza bio pao u neprijateljske ruke a Pinhas i Eli pogi
nuli.
IKONIJ (konya) Vazan trgovacki grad u -+ Likaoniji. Zid.
zajednica u I. bila je neznat
na, ali je imala zidovstvu veorna odane clanove. Mozda su
ti clanovi pokrenuli otpor protiv PavIa i Barnabe kad su
,ovi primiIi -+ krscane iz poganstva (Dj 14,1-6). Unatoc tome krsc. je zajednica u I. napredovala (Dj 16,2). Iz nje je
potekao -+ Timotej.
ILIJA (Bog je Jahve) Prorok
iz TiSbe u -+ Gileadu i. od J ordana, dje1ovao za yr. -+ Ahaba
i -+ Izebele u -+ Sj. izr. kraljevstvu. Izvjestaji 0 njemu (1
Kr 17-2 Kr 2) zele brojnim
.opisima cudesnih djela pokaza-
IME(NA) -
ISPRAZNOST
117
118
ISPRAZNOST -
ISUS
ISTOCNA JORDANIJA O
oznaka za podrucje L od
Mrtvog mora kroz koje te
rijeke ~ Jabok, Jarmuk i
Amon, te za podrucja ~
san, ~ Gilead, ~ Moab i ~
mon. U Isusovo doba od
jordanijskih podrucja s
minju se ~ Pereja i ~ Deka
lis.
ISTOCNI GRIJEH ~ grije
ISPUNJENJE ~ dovrsenje
ISUS -
ITAMAR
120
ITAMAR -
IVANOVE POSLANICE
IVANOVE POSLANICE 1
nije pismo vee zapravo
prava: nedostaju posilja
primalae i pozdravne rij
Stil je propovjednicki i p
can. Njegove misli kruZe
temel.ine misli 0 spasenju
jasne rasClambe. U sred
se nalazi zajedniStvo s Bog
po Isusu Kristu i krseana
dusobno (1,37); u zajednis
je -+ ljubav (2,5), -+ svj
(2,10), oprostenje grijeha (2
-+ zivot (2,25) i -+ istina (3
To se zajedniStvo ostvaruje
vjeri u Krista (5,1) i u me
sobnoj ljubavi (3,23s). Iz
i mjera ljubavi jest BogO
i Sin u Duhu (4.1316). Bez
zajedniStva covjek je u t
(2,9), u smrti (3,14), u
(2,21s). Povod za pisanje z
jelo je bio sukob sa zablud
-+ gnoze koja se pozivala
nar. spoznaju Boga bez Kri
otklanjala vidljivi svijet
zlo i, dosljedno svom nepr
teljskom stavu prema tij
zabacivala tielesnu stranu
tjelovljenja kao i Kristovo
krsnuee. 1 Iv, naprotiv, is
da se prava spoznaja B
daruje samo po vjeri u Is
Krista (1,1-4; 5,4s), istice tj
sni zivot Isusa Krista (4,2
spominje kao spoznajni z
pravog zajednistva s Bog
priznanje grijeha (l,8ss) i
bay (4,7ss). Oboje nedos
kod krivih uCitelja koji p
cu vjeru u Isusa kao -+ Kr
(= Mesiju) (1,10; 2,9; 2,22)
IVANOVE POSLANICE -
1 I v cesto preuzima nacin govora gnoze, razotkriva njezine pojmove kao krive i nastoji u krse. poruku ukljuCiti
njezine pozitivne postavke.
Pri tom se isticu srediSnje
tocke krse. zivota, naroCito
nutarnja povezanost ljubavi
prema Bogu i prema bliznjemu, ispunjenje svih zapovijedi
po vjeri i ljubavi, povezanost
najdubljih pogleda sa svakodnevnim ponasanjem.
1 Iv vrlo je slicna-+ Ivanovu
Evandelju i zacijelo je napi
sana kratko prije iIi poslije
njega (oko 100. p. Kr.) ali je,
izgleda, nije napisao Ivan, vee
neki od ucenika iz njegove
skole. Sastavljac Iv i 1 Iv zacijelo je isti. On se ocito obraea
krse. Citatelju obraeenom iz
poganstva i piSe u Maloj Aziji
(Efez?).
Dok je 1 Iv rasprava, 2. i 3. I.
p. sastavio je neki prezbiter
(= starjesina; -+ Ivan Apostol)
Cije je ime nepoznato. 2 Iv
upravljena je nekoj maloazijskoj zajednici, a 3 Iv kdeaninu imenom Gaj. Obje su poslanice srodne s 1 Iv. Obje te
poslanice poticu na bratsku
ljubav i upozoravaju na krive
nauke. Veliko je pitanje da Ii
je sastavljac, koji govori autoritativno, bio sam Ivan Apostol iIi ih je mozda cak napisao neki njegov ucenik. 2 i 3
Iv zacijelo su nastale u Efezu
ok? 100. p. Kr. One su ope.
pnznavane kao nz. spisi tek
od S. st.
IVANOVO EVANDELJE, kao
IVANOVO EVANDELJE
121
122
IVANOVO EVANDELJE -
lZAlJA
IZAIJA -
IZAK
123
124
IZAK -
IZGNANSTVO
predlozenih inacica mo
konstruirati izv. tekst).
2. Izdanja Biblije u (n
vatskim) -+ prijevodima
.ie.
.
IZDANJA BIBLIJE
1. Biblija u izvorniku.
SZ: jedino danas mjerodavno
izdanje: R. Kittel i P. Kahle.
U nj su unesene inacice Izaijina svitka iz_ Kumrana.-+
masoreti. Starija hebr. izdanja
imaju jos uglavnom sarno pov.
znacenje.
NZ: klasicna I. B. potjecu
od C. v. Tischendorfa (mjerodavna .ie naklada iz g. 1869-1872); B. F. Westcotta - F. 1.
A. Horta (1881); B. Weissa
(1894-1900); usp. uz potreban
oprez i izdan.ie Herm. v. Sodena (1902-1913). Sva ta izdanja
imaju viSe svezaka. Za teologe su priredena prirucna izdanja. Najstarije takvo izdanje
priredio je E. Nestle (1898)
(Povlasteni wlirttenberski bibl.
zavod u Stuttgartu), u posljednje yr. posve preradeno i temeljito popravljeno (ne viSe
s pukim usporedivanjem starijih bibl. izdanja, nego s posve samostalnim tekstovno-~rit.ickiI? bi!jeskarna. NajavIJem su 1 novl popravci). Osim
navedenih, upotrebljavaju se
u Njemackoj jos i ova I. B.:
A. Merk (Papinski bibl. institut, Rim 71956, s veoma obUnim tekstovno-kritickim bUjeskama); H.l. Vogels (Freiburg
i. Br. 41955; krace tekstovno-kriticke biljeske koje se mnogo osvrcu na lat. i sir. _ prijevode Biblije); K. Aland M. Black - B. M. Metzger A. Wikgren (United Bible Societies, London 1966, prije svega s prakticnom svrhom; samostalne
tekstovno-kriticke
biljeske, upozorenja 0 stupnju
vjerojatnosti s kojim se od
IZEBELA Prema 1 Kr 1
je kCi sidonskog kralja
ala i zena _ Ababa, kra
Sj. izr. kraljevstva (875-8
Kr.). Ovaj je trpio st
Baala, koje je njegova
uporno promicala, vjer
zorima svoje domovine
rna 1 Kr 18 Ilija se sup
v!ja I. i na goru Karm
Zlva proroke Baalove na
sud. I u stvarima koje n
vjerski znacaj lose je ut
na Ababa (Nabotov vin
1 Kr 21,1-16). Sudbina
zapecacena kad je -+ Jeh
pro Kr. postao kraljem
u gr.ad _ Jizreel. Strmog
na .1e s prozora palace,
su je pogazili a psi izj
Kr 9,30-37). (Izebelina
Atalija). U Otk 2,20 simb
se spominje lafna proro
IZGLED _lice, _ viden
IZGNANSTVO Na St. I
like se primjenjivalo p
rivanje vodeCih gospoda
polito i duhovnih sloje
bi se npr. unaprijed o
gucili ustanci.
I zgnanstvo je za Izrael
cilo duboku ranu. Pret
se mislilo da Jahvino p
nje s njegovim narodo
Savez, vodi prema stv
ddavnosti. Jahve se za
stovao kao Bog kojem
pada zemlja (_ vlasnist
kralju su gJedali Jahvi
mjesnika (_ kraljevstvo
Ne~i s~ ostrim rijecim
bah pn]estupe naroda
vJ7rnosti Jahvi (-+ proro
;nJetko su u pitanje st
lspravnost samog sustav
ga se to teze podnosila
tastrofa.
IZGNANSTVO -
IZLAZAK IZ EGIPTA
125
126
IZLAZAK IZ EGIPTA -
IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU
IZVJEsTAJ(I) 0 STVARAN
IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU
J
JAAZANIJA (neka bi uslisao
Jahve) VI. ime, npr:
1. J., sin nekog Jeremije u
yr. proroka Jeremije (oko 600.
pro Kr.), glavar -+ Rekabovaca
(JI" 35,3).
2. J., Maakatijev sin, vojskovoda za -+ Gedalije (2 Kr
25,23; Jr 40,8).
JABAL Prema Post 4,20 sin-+
Lamekov, otac stocara odnosno nomada; -+ Jubal; -+ Tubal.
JABES (tell el-maqlub?) Grad
u -+ Gileadu. Prijepomo je da
Ii se iza Suci 21,12 (otmica
djevojaka iz J.) kriju rodbinske veze s plemenom Benjaminovim. Kad su Amonci opsjedali J., Saul (iz plemena
Benjaminova) probio se kroz
njihove redove (1 Sam 11,5-11).
Stanovnici J. bili su mu uvijek privrZeni i sahranili njega
i njegova sina (1 Sam 31,12s;
2 Sam 2,4s).
JABNE (kasnije ime: Jamnija) Filist. grad na Sredozemnom moru (niti 50 km zracne
linije z. od Jeruzalema); tek
od kralja Uzije = -+ Azarje
(779-738. pro Kr.) dio -+ J.
judo kraljevstva (2 Ljet 26,6).
Veeina stanovnika nisu bili
Zidovi (usp. 2 Mak 12,8). J. je
bilo uporiste protivnika -+
Makabejaca (1 Mak 5,58); poslije razorenja Jeruzalema (70.
p. Kr.) srediSte zid. ucenosti
i sudovanja (Jamnijska sinoda -+ kanon).
JABOK (nahr ez-zerqii = playa
rijeka) 1. pritok -+ Jordana
u koji se ulijeva oko 40 km
sj. od Mrtvog mora. Prema
Post 32,22-28 -+ Jakov ga je
presao i ondje poslije noene
borbe dobio ime Izraek J.
presijeca podrucje -+ Gilea-
JAFET -
JAKOV
12
130
JAKOV -
JAKOVLJEVA POSLANICA
JAKOVUEVA POSLANICA -
JAVAN
132
JAVAN -
JEHU
JEHU - JEREMIJA
133
podnje jesu gozbena slavI,ja; to znaci da su viSe negoIi obicni blagdanski objed: oni izrazavaju i pro dubljuju zajednistvo s Bogom.
JEREMIJA (prijeporno je
znacenje imena, vjer.: nek
Jahve uspravi?). Jedan od
velikih proroka, sin svecenika Hilkije (roden oko 650. pro
Kr. u Anatotu, oko 5 kID sji.
od Jeruzalema). J. je vee u
rnladim danirna pozvan u prorocku sluZbu (usp. Jr 1,4-7);
moran se odreci braka i obitelji (16,2). Djelovao je kao
prorok oko 40 godina (625-586. pro Kr.), borio se za oslobodenje svog naroda koji je
tada prozivljavao najteze trenutke u svojoj povijesti. Osim
u yr. vjerske obnove za kralja
-+ Josije (obnova bogostovlja
621. pro Kr., Josiiina srnrt 609.
pro Kr.), J. je rijecima, pisanjem (usp. 29,1) i slikovitim
postupcima upozoravao na
buducu Boziu kaznu (usp.
27,2). Stekao je rnnogo neprijatelja u narodu i vodstvu
jer je neumorno upozoravao
na propast zemlje i pad pod
babil. vlast. a narodu predba-
134
JEREMIJA - JERIHON
JERIHON - JERUZALEM
vali jednu od najstarijih danas poznatih gradskih zajednica, koja je prekrivc:ila povrsinu od 4 ha a opkoljena je
snaznim utvrdenjima. U 5.
tsl.i. kulturno nazadovanje,
od kraja 4. tsl.i. do razorenja
oko 1580. pro Kr. trajno naseIjen. Utvrde su se neprestano
dogradivale. Iz yr. -+ osvajanja zemlje (oko 1250. pro Kr.)
ima tragova zivota u tom naselju, ali nema tragova zidina.
Prema 18 6, J. je bio najprije
osvojen od kan. gradova. Taj
bib!. izvjestaj donosi zaeijelo
opis bogostovnog ophoda koji se svake godine obavljao
od svetiSta u -+ GiIgalu do J.,
a njime se slavio spomen na
osvajanje zemlje.
Prica 0 -+ Rahabi (18 2) zeli
razjasniti zbog cega je pleme
tog imena ostalo prisutno u
Izraelu do danasnjeg dana
(JS 6,25). U 9. st. pro Kr. J. se
ponovno utvrduje (1 Kr 16,34).
Ilija i -+ Elizej posjecuju grad
(2 Kr 2,4s.18). Elizej je nay.
vodu iz izvora ucinio pitkom
(2 Kr 2,19-22).
2. Nz. J. (tell abu el-allijik) na
izlazu iz wadi el-qelt u Jor
dansku dolinu: zimska palaca
Heroda St., pogranicno carinsko mjesto. U NZ spominje
se: iscjeljenje slijepog prosjaka Bartimeja (Mk 10,46-52);
gozba kod Zakeja (Lk 19,1-10).
3. Eriha nazivaju Arapi danasnje naselje na mjestu negdasnjeg krizarskog grada i.
od (1) i (2).
JEROBOAM (neka se narod
mnozi?) Kraljevi -+ Sj. izr.
kraljevstva:
1. J. 1. (938-911. pro Kr.) vee
je za -+ Salomona bio visoki
cinovnik (1 Kr 11,28); ovaj ga
je kasnije progonio (1 Kr
11,40). Prvi kralj -+ Sj. kraljevstva (-+ rascjep kraljevstva)
13
Crkva SV.
Za04d gradske zidin.
"'
200
Dalint!
d!amija
OmarOY4
Gro~a
HinpM)i~":;~~lf;!ll1~
(.Kopola .a
Maslinska go
stiie.(~J
Oolina Kidrona
..--.:.-.~
...... Grobovi i%
.. prvog stoUea
>.:
Brtlo
"
kulnje
:: u Bttlehm.
Hebron.
II
II
Gat'"
"
"
"
""
"
II
I'
"I'
1\
II
"
n H.Ice/4mr!Gh "I I
JERUZALEM -
JIMJ
138
JISMAEL -
JISMAEL (>meka bi Bog uslisao) Prema Post 16 sin Abrahama i ego robinje-+ Hagare.
Sara je bila odbacila J. i njegovu majku, ali ih je Bog spasio. Prica 0 JiSmaelovu -+ obrezanju (Post 17).3-27) nastala je tek kasnije. Prema starodrevnom nauCavanju islarna, J. je praotac Arapa i pokopan je sa svojom majkom
u Cabi u Meki.
JiSmaelcima su se nazivala neka nomadska plemena u sj.
Arabiji i Sinajskoj pustinji.
Zivjeli su od uzgoja sitne stoke, trgovine devama i povremenih pljackaskih prepada.
JITRO (bozanstvo je dalo izobilje?) zove se prema Izi 3,1;
4,18; 18,1s.5s.12 Mojsijev tast,
midjanski sveeenik. Prijeporno je zasto se u drugim predajama naziva Reuel (Reguel) (Izl 2,18, bozanstvo je prijatelj) ili Hobab (Suci 1,16-4,11; usp. Br 10,29) i da Ii se
iza izvjestaja u Izl 18,1-12 (posjet J. Mojsiju nakon izlaska
iz Egipta) krije uvodenje midjanskog stovanja -+ Jahve.
Prema Izl 18,13-27 Mojsije je
na Jitrov savjet postavio suce.
JIZREEL (Bog sije) Naziv
mjesta, npr:
1. Grad J. (zerin) bio je -+
Ahabova prijestolnica (usp.
1 Kr 18,45; zakonsko ubojstvo
Nabota, 1 Kr 21; Jehu unistava Ahaba, 2 Kr 9,14-37; 10,6-11), mozda zbog prikladna
prometnog polozaja.
2. Ravnica J. nazvana prema
(1) (merdz ibn camir) u obliku
troiruta, Z. od Jordana, na S
granici s Galilejskim gorjem,
a na J sa -+ Samarijom. Ta
plodna ravnica (zove se tako<ter ,.Megidsko polje, 2
Ljet 35).2) cesto je bilo bojno
popriste (npr. Suci 6,33; 1 Mak
12,49).
JOAS
JOAS -
JOEL
139
140
JOEL -
JONATAN
JONATAN -
2. saulov sin a Davidov prijateU (1 Sam 18ss) koji je zajedno sa Saulom poginuo na
brdu Gilboi (1 Sam 31).
3. Sin sveeenika -+ Ebjatara;
za -+ AbSalomove pobune djeluje kao Davidov tajni glasnik.
4. J., .iedan od -+ Makabejaca.
JOPA-+Jafa
JORAM (Jahve je uzviSen)
VI. ime. npr:
1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(853-842. pro Kr.), sin -+ Ahaboy. Prema 2 Kr 3,2 uklonio
je Baalove stupove koje je bio
podigao njegov otac. Zajedno
s kraljem -+ J. judo kraljev
stva i kraliem Edoma vodio je
rat protiv Moabaca (2 Kr 3)
koji nije mogao uspjesno zavrsiti (povijesnost nije zajamcena). Kasnije je u boju s -+
Hazaelom bio ranjen. Ubio ga
je -+ Jehu (2 Kr 8,28ss; 9,24).
2. Kralj -+ J. jud kraljevstva
(849-842. pro Kr.), surjak od
(1), ozenjen -+ Atalijom koja
je odredivala njegovu politiku
u vjerskim pitanjima. Zato ga
zigose 2 Kr 8,18. Rat protiv
Edomaca, koji su se bili odmetnuli, ostao je bez uspjeha
(2 Kr 8,22); nije uspio ostvariti pristup na more a i Libna
je otpala (2 Kr 8,22). Prema 2
Ljet 21,4 dao je pogubiti svoju
braeu. Prema 2 Ljet 21,18s
umro je od bolesti crijeva.
JORDAN (eS-sericlit el-kebire
= velika rijeka) Ime rijeke
koja dijeli Z. i I. Jordaniju.
Protjece kroz geolosku usjeklinu koja je mnogo duZa nego
tok same rijeke J.: pocinje
u sj. Siriji i zavrsava u sj.
Africi. Pripadaju joj Mrtvo
more i Akabski zaljev. Jordan
pratjece oko 220 km kroz tu
usjeklinu s vrlo velikim padom i mnogim duboko usjecenim vijugama. Nije plovan
a moze se pregaziti sarno na
JOSIP
141
142
JOSIP -
JOSUA
JOSUA -
JUDA
144
JUDA -
JUDITA
JUDITA -
JUZNO KRAUEVSTVO
145
146
JUtNO KRAUEVSTVO -
KAFARNAUM
K
KAB~mjere
KAFTOR - KALENDAR
KAFTOR -+ Kreta
KAJFA (nadimak Josipa Kajafasa) Veliki svecenik (18-36. p.
~:.), i predstojnik -+ Velikog
VIJeca za yr. postupka protiv
Isusa (Mt 26.3.57 i dr.). NjegOY predsasnik -+ Ana bio je
prema Iv 18.13 Kajfin tast.
Obojicu je rim. viast postaviIa i smijenila.
KAJIN (kovac?) Prema Post
4 najstariji sin -+ Adama i -+
Eve. Kakoie zrtva njegova
bra~a -+ Abe~~ bila primljena,
a nJe.gova mJe, on ga je ubio
a zatlm morao Iutati naokolo
bez pokoja. Kajinov znak
bio je znak njegova nedjela i
zastitni znak protiv krvne osvete. Mozda je prica 0 Kajinu -+ etioIogija kojom se tumacio nomadski naein zivota
opora cud i plemensko tet;
viranje Kenijaca (na krajnjem
J Palestine. odn. na poluotoku Sinaju) (-+ Jitro).
KALCEDON -+ draguIj
!<ALPEJCI (hebr. kasdim) Mozda I aram. plemena koja su
(konacno s uspjehom) prodrla
u-+ Babiloniju. Tek kod Jdt
5,6 nazivaju se i Izraelci
~ot~mcima ~. Vjer. je to miSIJe~Je u veZI s kasnijom predaJom prema kojoj -+ Abraham potjece iz -+ Ura Kaldejskog (usp. Post 11,28). Kod
Dn 2,2 i c. Kaldejac je oznaka za vracara itd. U starijoj
zn!IDstv~~oj lite~aturi kaldejSkI znaCI arame.lski (usp. Dn
2.4).
KALEB (pas) VI. ime, npr:
Prema Br 13.7 ime uhode kojeg j~ Mojsije poslao u kan.
zeml.lu. Prema Br 13 30s 32
12 nije se usprotivio clasku ~
tu zemlju i zato je to i docekao. Od K. potjeeu Kalebovci
koji su kasnije postali dio pIemena Judina (Br 34,19). Pri-
148
KALENDAR - KAMEN
KAMEN - KANON
150
KANON
KANON - KARIZMA
151
Po[ozaj Kapadocije
KAPERNAUM -+ Kafamaum
KARIZMA (dar) Nacin na
koji Bozji -+ Duh preko pojedinih osoba djeluje na korist
zajednice. Za mesijansko su
vrijeme obecani obiIati darovi Duha (npr. II 3,ls). Oni se
svakom krscaninu daju kod-+
krsta, ne moraju se dakle oeitovati u izvanrednim i neobicnim pojavama kao sto je to
ponekad, kako se cinilo, bilo
u prvoj Crkvi (npr. Dj 2,4;-+
dar jezika). K. se nadograduju
152
KARIZMA - KCI
KEBAR -
KIDRON
153
KENIJel -+ Ka.iin
KERECANI I PELECANI Davidova tje1esna straza koja mu
je bila slijepo odana (usp. 1
Kr 1,38). Vedna clanova nisu
bili Izraelci. Nejasno je podrijetlo naziva K. i P..
KERIGMA (poruka) Navjestaj da je Isus -+ Krist (usp.
Rim 16,25) i da je Bog u Kristu
izveo -+ spas i jos ga uvijek
izvodi. Prije pisanih -+ Ev-a
postojala je sarno K. Svaki
redak Biblije nema istu vrijednost; svoju vrijednost u
Bibliji uvijek poprima s obzirom na K.
KERUB Pry. rnitoloski lik,
asir. kiiribu, cesto prikazivan
zajedno sa Stablom zivota.
Preuzet u Bibliiu iz kan. mito[ogije. Straiari na ulazu u
Edenski vrt (Post 3,24; -+ Raj
zemaljski). Kipovi K. stajali
f;U u Svetinji nad svetinjama
a reljefi na zidovima i vratima
Salomonova hrama (1 Kr 6,232923); kao nosaci Boga koji
se objavljuje (2 Sam 22,11; Ps
18,11), znaci nazocnosti Jahve
koji stoluje nad kerubima
(1 Sam 4,4; 2 Kr 19,15; -+ Kovceg saveza). U Ezekielovu viaenju K. tvore ziva prijestolna
kola za Bozje velicanstvo (Ez
1,5-28).
KETIB -+ Masora
KETURA Prema Post 25,1.4
ipoca Abraharnova i pramajka
6 arap. plemena.
KIDRON Dolinska usjeklina
izmedu J eruzalema i Maslinske gore (potok sarno u kiSno
doba), starodrevno pokapaliste. Preko K. David je pobjegao pred AbSalomom (2 Sam
15,23); prema Iv 18,1 Isus je
preko K. presao na Maslinsku
goru.
154
kINERET,
KINERET - KIM
KENERET (tell
KIR-HAREsET, KIR-HER
KIR-MOAB (el-kerak) Gla
rnoapska utvrda, oko 20 km
od Mrtvog mora (j. dio). B
je od velikog strategijsk
znacenja (promet) i dobro
vraena. Prema 2 Kr 3,26s
rael i Judeja nisu mogli os
jiti K. jer je kralj K. -+ M
prinio svoga sina kao zr
paljenicu.
KIRJATAJIM (dvostruki
grad) Naziv miesta, nar.
u Moabu. Grad K. naizmje
su posjedovali Izrael (Br
37) i Moab (Jr 48,1).
KIR-MOAB -+ Kir-Hareset
KISLEV -+ kalendar
KISA -
KNJIGA
155
Klaudiie
156
KNJIGA -
KORABLJA
KORABUA -
KORBAN (posvetni dar) Zrtveni dar Hramu. U grc. tekstu kod Mt 27,6 K. znaci
hramska blagajna. Isus ustaje protiv zaobilazenja propisa
lime sto bi netko zrtveni novae uplatio u hramsku blagajnu i onda smatrao da je udovoljio obvezi (Mk 7,11).
KORINT Grc. grad izmedu
Peloponeza i srednje Grcke.
To mjesto bilo je vee vrlo ra
no naseljeno; 146. pro Kr. RimIjani su razorili K. a ponovno
r~a sagradiIi nakon viSe od 1
st. Taj novi grad brzo je ra!;tao (velika zid. naseobina) i
postao je sredistem kulture,
civilizaeije, sporta (usp. 1 Kor
9,24s), trgovine, bogatstva, eudorednosti i necudorednosti.
K. je bio glavni grad rim. poIcrajine Ahaje. Pavao je krse.
zajednici u K. upravio -+
Poslanice Korincanima.
KORNELIJE (Cornelius) Rim.
\;totnik u-+ Cezareji, jedan od
"bogobojaznih. Izvjestajem 0
Kornelijevu krstenju, koje je
podijelio Petar (Dj lOs), zeli
I;e pokazati da je Crkva otvorena i poganima.
KOROZAIN (hirbet kerlize)
Grad 3 km si. od Genezaret-
KOVCEG SAVEZA
157
158
KOVCEG SAVEZA -
jima K. s. ne povezuje se s
pretkan. vremenom. Prijeporno je kako je taj K. s. izgledao, da Ii je u pocetku bilo
nekoIiko kovcega i s kakvim
lie napravama drugih religija
on moze usporeaivati. Tek za
,+ izgnanstva nastao je opis
u Izi 25,10-22; 37,1-9, i to pod
utjecajem uspomena na nekadasnje bogostovlje u Salomonovu hramu. Ne moze se bez
ograde taj opis prebaciti natrag u pustinjsko razdoblje
ni naprosto prema njemu rekonstruirati izgled K. s. Opisuje se kao kovceg od bagremova drva, oblozenog zlatom s
motkama za nosenje i ~ kerubima. U ~ deuteronomijskoj
predaji ne opisuje se njegov
izgled, nego se K. s. prikazuje kao spremiSte za ploce s
Deset zapovijedi (pnz 10,1-5) i
kao srediSte zakonodavstva ~
Saveza (usp. npr. Pnz 10,8;
31,26). S njegova je pokrovca
(pomirilista) Jahve priopeavao svoje odredbe (Izi 25,22).
K. s. bio je vidl.iiv znak Bozje
nazocnosti (usp. Br 10,35; 1
Sam 4,7; 1 Kr 8,11) a prije
livega moCi koja je pratila narod u borbi (usp. npr. Br 10,3336). S njime su postupali s
relig. strahopocitanjem (usp.
2 Sam 6,7; kasnije je nastao
tekst Br 4,5s.15). Pitanje je da
Ii je K. s. vee od vremena sudaca bio smatran podnozjem,
odn. (?) prijestoljem Jahve
nad kerubima (usp. npr. 2
Sam 6,2; 2 Kr 19,15; Ps 19,5;
~ Silo).
Ne sarno zbog poboznosti nego i zbog polito mudrosti
(ideologija centralizma!) David
je prenio K. S. u novoosvojeni
-+ Jeruzalem (2 Sam 6) gdje
je 587. pro Kr. zajedno s hramom bio uniSten. To je iza
zvalo razlicite odjeke: s jedne
se strane govori da nitko viSe
KRALJEVI
KRALJEVI, KNJIGE 0
Obje su knjige prv. bile j
na knjiga koju je tek g
prijevod (LXX) samovol
razdijelio. U njem i u lat
Vulgati navode se kao 3. i
knjiga 0 kraljevima (~S
muel [knjige]).
K. opisuju povijest kralje
Judeje i Izraela od David
smrti (972. pro Kr.) pa do r
orenja Jeruzalema (586.
Kr.). Pojedini su vladari p
kazani prema ustaljenoj s
mi (stupanje na prijesto
trajanje vladavine, dob, oc
na, smrt i mjesto ukopa,
sljednik), u srediStu koje s
ji relig. znacenje te stav p
rna J ahvinu odn. Baalovu k
tu. Svi su kraljevi ~ Sj.
kraljevstva nepovoljno oc
njuju; ocjena kraljeva ~
iud. kralievstva razlicita
Osim izvjestaja 0 kraljevim
K. meau ostalima opisuju:
vidovu smrt (1 Kr 1), doga
je vezane uz ~ Iliju i ~ El
ja, pronalazak Knjige Zako
za kraljevanja 4- Josije u
deji.
Sam pisac kao izvore spo
nje: knjigu Povijesti Sa
monove (1 Kr 11,41) te k
gu Ljetopisa kraljeva izr
skih i judejskih (1
14,19.29). Uz to se sluZio i d
gim izvorima; on je viSe
daktor i komentator negoli
159
160
KRIST -
KROV
161
162
KROV -
KRSTITEU
KRSTITElJ -
163
Kristom) ni od samih K.
(koji su se nazivali npr. sveti, braea, ucenici), vee od pogana (cinovnici?). Ovi su tim
imenom sljedbu Kristovih
pristasa prozvali najprije u ~
Antiohiji, prema Dj 11,26. U
NZ ime K. nalazi se jos samo u Dj 26,28 i 1 Pt 4,16. U
knjizevnosti pobibI. vremena
veoma je cesto.
KRsCANI IZ POGANSTVA
SP tako naziva one koji su
kao pogani prihvatili vjeru u
Krista. Prema Dj 11,20 bilo je
u ~ Antiohiji mnogo K. iz p.
Pavao se u prvom redu sma
trao apostolom pogana (Rim
11,13; ~ Poslanica Galaeanima) i nastojao je (dije1om s
~ Barnabom) osvojiti naklonost K. iz p. (usp. Dj 13,48).
Razni zid. nazori i obicaji biIi su tudi K. iz p. (~prozeli
ti). Nije jasno da Ii su bili obvezani obddavati zid. propise, npr. obrezanje. Apostolski
je sabor oslobodio od toga K.
iz p., premda je i nakon toga
biIo jos poteskoea (usp. Gal
2,11; Pavao se suprotstavio
Petru u lice). Ta neizvjesnost nije vise predstavljala
teskoce otkako su samo pogani bili pripadnici Crkve.
KRsCANSKO RACUNANJE
VREMENA ~ racunanje vremena (krseansko)
164
KRUH -
KRV
KRV -
KRVNA OS VETA
165
su se ogrijesili 0 -+ proroke bodeni od prokletstva -+ Za(Mt 23,30-35; Lk 11,50s). Prema kona (Gal 3,13), posveeeni
Mt 27,25, Isusovi su neprija (Reb 13,12), obdareni novim
telji izazvali Bozii sud jer su -+ mirom (Kol 1,20). Oni se
trazili Isusovu K. K. je po- smiju pouzdano na"ctati (-+
stala simbolom Bozjeg suda nada) da ee uCi u novo -+ Sve(Izi 4,9; 7,14-21; Iz 34,3; 63,1-6;
WHe (-+ nebo) u koje je Krist
Ez 14,19). Kako se K. pro- stupio kao novi -+ veliki svematra povezano sa zivotom, eenik (Reb 9). K. K. povezuje
uzivanje K. zivotinja bilo je ljude s Kristom i medusobno
zabranjeno pod prijetnjom is- (1 Kor 1O,16s; Iv 6,54ss) kod
kljucenja iz zajednice (Post sudjelovanja u euharistijskoj
9,4; Pnz 12,16.23ss).
gozbi (-+ Vecera Gospodnja),
Veliko se znacenje pridavalo a time je omoguceno tijesno
K. u sz. poimanju -+ zrtve. zajedniStvo s Bogom.
Prema Lev 17,11 K. je sluiila KRVNA NJIVA (Hakeldaza okajavanje krivnje. Prema mah) Zemljiste blizu JeruzaIzi 29,15-26 K. je prilikom po- lema, mjesto za pokapanje tusvete -+ sveeenika i -+ zrtveni- dinaca. Povezivanje s izdajnika imala posvetnu moe. K. je kom -+ Judom jest krsc. etiobila znak Bozjeg prijateljstva logija. Zapravo se tu ne goi odabranja (Izl 12,13-27), -+ vori 0 kupovanju K. nj., nego
Saveza (Izi 24,4-8) te ciSeenja se time ocrtava odvratnost izi pomirenja zajednice. Ona je daje (Mt 27,6-10, gdje se naobnavljala zajedniStvo s Bo- vodi Zah 11,13; Dj 1,19).
gom (Lev 4,5). U NZ postaje KRVNA OSVETA. SZ naglasajasno da je unatoc tome osta va odgovornost plemena (-+
la moe -+ grijeha te da je co- nomadi), a ne sarno pojedinvjek najzad ipak morao zivje ca, prema kojoj se ravnalo i
ti neotkupljen (Reb 1O,3s).
pravosude (rodbinsko jamKRV KRISTOVA Nz. izraz za stvo). Preko osvetnika Jahve
spasonosno znacenje Kristove trazi od uboiice obracun za
smrti. Treba ga shvatiti u prolivenu -+ krv (Post 9,5s.)
skladu sa sz. pojmom -+ krvi. Radi nepovredivosti iivota,
zrtvovanje -+ zivota, koje je Bog je propisao prema Lev
Krist izveo (Mk 10,45), bilo je 24,17 smrtnu kaznu. K. o. niokajanje covjecje krivnje je bila sarno pravo nego i duz(Rim 3,24s), izbavljenje od nost. naredena u Izi 21,12-23;
Bozje srdzbe (Rim 5,9), pomi- Br 35,16-33; Pnz 19,11-13. Na
renje i otpust -+ grijeha (Ef to su bili obvezani najbliii
1,7; Kol 1,20), ustanova novog, srodnici ubijenog: sin, brat
kod Jr 31,31ss obeeanog sa- (Suci 8,18-21; 9,13s; 2 Kr 14,5;
vrsenog -+ Saveza (1 Kor 1 Mak 9,38-42). K. o. izvrsava11,25). K. K. bila je cijena ko- la se isprva bez ikakva suda,
jom je -+ Krist otkupio ljude 8tO je katkad dovodilo do isod grijeha (1 Pt 1,18s; 1 Kor korjenjenja citavih obitelji (2
7,23; Otk 5,9), ljudima je ste- Sam 3,27; 14,7-11). K. o. ostavkao -+ zajednicu Bozju a -+ Ijena je u nadleznost vlasti (Izi
poganima omoguCio da budu 21,18-25), koja je nakon sudblizu Bogu (Dj 20,28; Ef 2,13). ske skupstine i presude na
Krvlju Kristovom !judi su temelju izjava nekoliko svjeoCiseeni od -+ mrtvih djela doka predavala ubojicu osve(Heb 9,14; usp. 1 Iv 1,7), oslo- tniku (Br 35,12.30); ovaj je on-
166
KRVNA OSVETA -
KUMRAN
Ii su najcesee od gline. M
sto prozora bilo je nekol
(neostakljenih) otvora. Ri
ke su K. s viSe prostorija
takvim K. prostorije se
cesee nifu oko nutarn
dvoriSta. a tako i staje i sp
mista. Tu su se nalazile kr
ne peCi i nakapnice za vo
U he1en.-rim. vr. postojao
tip K. koja je na gornjem
tu mogla imati dvoranu (u
Dj 20,8s).
U prenesenom smislu K.
nacuje obitelj, pleme (u
Post 7,1). Nar. znacenje u
vo krse. doba ima kuena
jednica (Dj 11,14; 16,15; 1 K
1,16; Kol 4,15), kojoj su u
vom redu pripadali ukue
(ukljucujuCi i robove). U
jedinim su se K. oddavali
stanci zajednice (Dj 2,46).
jela je zajednica Bozja
devina (1 Kor 3,9; usp
Tim 3.15). Krseani su uku
ni Bozji (Ef 2,19). Nap
krseanima razliCitih stal
(npr. Kol 3,18-25) nazivaju
kuenim zakonikom.
KUCNO BOZANSTVO -+
raf
KULA BABILONSKA -+ B
Ion
KULT....,.. bogostovlje
KUMRAN (hirbet qumrlin;
obala Mrtvog mora) U K
iskopana velika gradev
slicna samostanu. s blago
onicom, radionicama, go
darskim zgradama itd. U
zini su otkrivena grobiS
spilje. U spil.iama su pro
deni mnogi rkpi:
1. Hebr. rkpi gotovo svih
knjiga (npr. Iz). Daju uvi
oblik predmasoretskog
sta (-+ Masora) te pokaz
da je masoretski tekst s
2. Apokrifi, odn. deutero
nonski spisi (-+ kanon),
KUMRAN -
KUSAN RlSATAJIM
167
168
KUSAN RlSATAJIM -
LAZAR
KVASAC Za blagovanj
dan -* Pashe trazio se bes
ni kruh (Izi 12,15). U NZ
slilm prodorne snage Bo
kraljevstva (Mt 13,33), ali
ka loseg utjecaja -* fariz
-* Heroda (4) (Mk 8,15).
KVIRIN -* popis pucans
KYRIOS -* Gospod(in)
L
LABAN (bijel) U povijestirna praotaca znacajno je za
lik Labanov slijedeee:
1. Brakovi Rebeke, Lee, Rahele odn. -* Izaka i -* J akova
sklopljeni su unutar rodbinskih veza; tako se rod nije izmijesao s tudincima (Post
28,1).
2. Povezivanje Jakovljeve i Labanove skupine. Kod sklapanja zenidbe (v. g.), L. je lukayo postupio (usp. Post 29,
25). Ugovorom je odvojio svoju pasu od pase Jakovljeve
skupine (Post 31,43-54).
LAICKI IZVOR -* Mojsijevo
petoknjizje
LAIS-*Dan
LAKAT -* mjere
LAKIS (tell ed-duver) Drevni
grad u jz. dijelu Palestine;
spominje se vee u jednom ego
tekstu iz 20. st. pro Kr. i u
pismima iz -* Amarne. Prema
JS 10,31-35 Izraelci su osvojili
L. i Eglon, a prema IS 10,26
ubili njihova kralja kao i jeruzalemskog kralja -* Adoni-Sedeka. Kralj -* Roboam dao
je utvrditi L. (2 Ljet 11,9), a
kralj -* Amasja bio je u L. ubijen (2 Kr 14,19). 701. pro Kr.
asir. vojska osvaja grad i adatle krene i na Jeruzalem (-*
Ezekija, judo kralj).
LAZAR - LICE
169
IS 1,4).
LIBERTINAC -+ slobodnjak
LICE
1. Cavjecje je L. zrcalo duhovnog zivota (npr. Post 4,5;
40,7; 1 Sam 1,18) ili oznacuje
samu osobu (Ps 42,6; 43,5).
2. Bazie L. oznacava pokatkad
Bozju osobu (IzI 33,14s; Ps
31,13; 80.17), ali najcesce vidIjivu Bozju nazocnost ili Bozju objavu (IzI 33,20.23; Iz 6,
5; 1 Kor 13.12).
3. L. u ustaljenim izrazirna:
Traziti Bozje L. = zazivati
Bozje -+ miIosrde (1 Ljet 16,
11; Ps 24,6). Bog prekriva, zastire svoje L. = Bog stavIja
covjeka na kusnju iIi se srdi
na nj (Job 13,24; Iz 59,2). Nekome u L. = otvoreno, neustrasivo (Job 13.15; Gal 2,11).
Okrenuti nekome svoje L. =
osvrnuti se na nekoga, ne biti
mu vise nesklon (Lev 20,5; Jr
170
LICE - LIZIJA
LIKAONIJA Krai na J M
Azije. U Isusovo doba i u
ba apostola L. je pripad
rim. pokrajini -+ GaIaciji
kraju koji nosi taj naziv). G
dovi Ikonij, Derba i Li
ubrajaju se u L. Pavao je
sjetio L. na svom 1. i 2.
sijskom putovanju (oba p
52. p. Kr.).
LIKOVI -+ slike i kipovi
LITHOSTROTOS -+ Gabat
LIZIJA VI. ime:
1. Klaudije L., zapovjed
rim. posade u tvrdavi Anto
(JeruzaIem). Uhitio je Pa
58. p. Kr. i dao ga odvest
Cezareju, te ga tako osio
dio od bijesa naroda.
2. Vrsilae ddavnih posiova
-+ Antioha IV. Posto su
potucene druge vojske, za
djeo je boj protiv -+ Ma
bejea Jude (165. pro Kr.),
je bio pobijeden. Kad m
kasnije nije postao kraI
LIZIJA -
LUBANJA
17
172
LUCIFER izv. znaci zvijezda Danica. Njezino se padanje, slika pada babiI. kralja
(Iz 14,12), mnogo stoljeea tumacilo kao pad davolskog poglavice (u vezi s Lk 10,18 gdje
se govori 0 padu Sotone). Zato
mu je i dano ime L.
LUDOST -+ bezumnost
LUKA -+ Pavlov suradnik (usp.
2 Tim 4,11), po rodenju poganin a po zvaniu lijecnik (Kol
4,11.14). Ako su tzv. Mi-izvjestaji u Dj njegovo djelo i
ako su tu oertani njegovi vI.
dozivljaji, onda je on pratio
PavIa na njegovu 2. i 3. misijskom putovanju (usp. Dj 1'6,
10-17; 20,5-15; 21,1-18; 27,1-28,6).
Vee od 2. st. zasvjedoceno je
da je on napisao -+ Lukino
evandelje i -+ Djela apostolska. Prema predaii L. potjece
iz Antiohije u Siriji; nije bio
ozenjen a umro je u Beoeiji
u starosti od 84 g.
LUKINO EVANDEUE Pisae
L. e. u predgovoru prvog od
svojih dvaju spisa (= Lk i
Dj) spominje svoju namjeru:
pomno ispitati sve sto je dotada bilo predano, po redu to
napisati i tako posvjedoCiti
pouzdanost poruke. Svoje pisanje zapoCinje -+ povijeseu
Isusova djetinjstva (1,5-2,52) i
nastupom -+ Krstitelja (3,1-20),
zatim opisuje Isusovo djelovanje u Galileji (4,14-9,50), izvjestava 0 Isusovu putu u Jeruzalem (9,51-19,27) i kao vrhunae svega opisuje Isusovu
muku, uskrsnuee i uzasasee
(19,28-24,53).
Drii se Markova naerta, kojim
se koristi uz druge izvore (1,1)
(-+ sinopticka evandelja). Katkada ispusta dijelove Mk. Medutim, on donosi mnoge odlomke koje ne nalazimo kod
Mk, npr. povijest Isusova djetinjstva, dijelove iz zbirke go-
LUKINO EVANDEUE -
UETOPISI
LJ
LJETOPISI Naziv dviju sz.
knjiga koje predstavIjaju jedinstveno djelo i zele pruiiti
prikaz povijesti od .... Adama.
Vrijeme do Davida obradeno
je uglavnom u obliku rodosIovnih popisa (1 Ljet 1-9; ali
vidi npr. 1 Ljet 4,38-43). Na to
se nadovezuju podrobni izvjestaji 0 Davidu (1 Ljet 10-29),
Salomonu (2 Liet 1-9) i slijedeCim kraijevima u -+ J. judo
kraljevstvu (2 Ljet 10-36; -+ Sj.
174
M
MAAKA
1. (glup, bedast?) VI. ime,
npr. majke -+ AbSalomove (2
Sam 3,3), majke kralja -+ Abije (1 Kr 15,2), majke kralja
-+ Ase (1 Kr 15,10).
2. Podrucje na j. obronku-+
Antilibanona u sj. Izraelu.
Aramejci koji su ondje stanovali borili su se skupa s Amoncima protiv Davida (2 Sam
10,6).
MAGADAN Prema Mt 15,39
mjesto na Genezaretskom jezeru koje se kod Mk 8,10 naziva -+ Dalmanuta; neki rkpi
Citaju -+ Magdala.
MAGARAC je bila zivotinja za
karavanski promet (Post 42,
26), za radove (pnz 22,10), za
prijenos tereta (Post 22,3) i jahanje (Suci 1,14). U Izraelu se
nije upotrebljavao za zrtvovanje (usp. Izi 34,20). Kod Mk
11,2-7//; Iv 12,14s Isusov ulazak na M. znak je njegova mesijanskog dostojanstva
(usp. Zah 9,9).
176
MAGI - MAJKA
MAHANAJIM (dvostruk
bor, tumacenie naziva u Po
32,3 jest naknadno; tell h
dzadz?) Grad u predjelu Gi
ad (1. Jordanija) , j. od rije
-+ Jabok, boraviste ISbaa
saulova sina (2 Sam 28s
Davi.dovo pribjeziSte u bor
protIv -+ Absaloma (2 Sa
17,24), namjesnicki grad u S
lomonovu kraljevstvu (1 K
4,14).
MAHERONT (kod hirbet
:mukaver) Grad odn. zam
I. od Mrtvog mora. Neki
Hasmonejac utvrdio ga je 9
pro Kr. a Rimliani su ga ra
orili oko 56. pro Kr. -+ Hero
(1) ga ~anovo podize (prot
Arapa) 1 raskosno izgraduj
:frema -+ J osipu Flaviju, u M
Je pogubljen Ivan-+ Krstite
{usp. Mk 6,26ss). Nakon osv
JenJ~ Je:uz~lema (70. p. K
lI4: Je bIla .1edna od poslje
nJ.lh utvrda koje su se opira
Rlmu; M. se ne spominje
SP.
MAJKA -+ zena
MAKABEJCI
17
stvarnu nezavisnost (1 Ma
13,33-51) i bio je progiase
velikim sveeenikom i vlada
rom 1:idova doviieka (1 Ma
14,41). Njegovu su dinastij
(Hasmonejci) priznali i Rim
ljani (1 Mak 15-24). Naslijedi
ga je sin Ivan Hirkan
(134-103. pro Kr.; usp. 1 Ma
16,21-24). Time zavrsava bib
izvjestaj 0 M. Izvanbibl. izvo
ri govore da su M. vladali
Judeji do 37. pro Kr. U dob
Ivana Hirkana I. razoreno j
svetiSte na -+ Garizimu. S
svadom izmedu -+ farizeja
-+saduceja u vezi je i obracu
unutar dinastije M. (Aristobu
II. protiv Hirkana II, vee 7
pro Kr.). U to .ie bio uplete
i knez -+ Nabatejaca. Obje s
stranke pozvale Rimljane
pomoe (63. pro Kr. Pompe
osvaja Jeruzalem). Poslje
njeg makabejskog kralja p
gubio je 37. pro Kr. -+ Hero
(1). Ovaj je potpomognut rim
zastitom zadobio vlast i po
puna zatro kueu M.
MAKABEJCI (knjige 0 M
Ime su dobile prema glavno
junaku koga opisuju, Judi Makabejcu.
1 Mak opisuje otpr. razdo
lje od 175-134. pro Kr.: pob
nu, borbu i uspjehe 1:idov
protiv pokreta -+ heleni
rna odn. Siraca koji su vl
dali u Palestini (-+ Se1eukov
Ci), i to najprije pod vodstvo
sveeenika Matatije, zatim nj
govih sinova Jude, Jonatan
i simuna. K. 0 M. su im skl
ne. Pod sir. vrhovniStvom p
slo je za rukom postiCi nes
vojne i polito slobode.
2 Mak jest, kako sam pisa
veli, sazetak veeeg djela
Mak 2,19-31). Opisuje dio i
tog vremenskog razdoblja, n
ime 175-161. pro Kr. Ali nj
zina osnovna tema nije Bo
ja skrb koja bi se ocitova
MAKABEJCI - MALKO
178
SREDOZEMNO
MORE
Polozaj Makedonije
MALAHIJA (Maleaki, m
glasnik) Ime posljedn
malog -+ proroka. Izv.
nije zacijelo vI. ime, vee ri
kojom Bog oslovljava na
nepoznatu osobu: moj g
nik (3,1). Tako se M. shv
i u LXX. Tek je kasnije
glasnikom poistovjeeen pi
-+ Malahijine knjige te je
slov shvaeen kao vI. ime.
znamo tko je bio M.; zacij
je zivio u 1. polovici 5.
pro Kr.
MALAHIJA (knjiga) U 6
vora navijesta Jahvinu rij
1. Jahvina ljubav prema
raelu (1,2-5);
2. Prijekor sveeenicima z
prijezira prema zrtvama
cesnicama (1,6-2,9);
3. Prijekor zbog rastava i b
kova s tudinkama (2,10-16
4. Navijestanje Dana Gosp
njeg (2,17-3,5);
5. Nerodica kao kazna za
vjerno davanje desetine
Hram (3,6-12);
6. Bozji je pravorijek pra
dan (3,13-21), konacna opo
na i navjestaj da ee prije
na J ahvina doCi prorok
Ilija (3,22ss; usp. npr.
1,17).
Spis je u 1. polovici 5.
pro Kr. napisao nepoznat
sac (-+Malahija). Za neka
mjesta to osporava (spomi
nje zrtava pricesnica 1,11
zena tudinki 2.11s; Mesi
glasnika 3,22ss).
U samoj se knjizi istice
cenje bogostovlja i zeni
te, nadalje, Dan suda
dovrsenje sudbine pravedn
u Izraelu.
MALEAKI -+ Malahija
MALKO se prema Iv 1
zvao sluga velikog sveee
kome je pri Isusovu uh
nju Petar odsjekao uho (
Lk 22,50s).
MALOVJERNOST -
MALOVJERNOST -+ tjeskoba
MALTA Pavlova se lada, prerna Dj 28,1 na svom putu u
Rim nasukala kod otoka Melite. Veeina pod tim podrazumijeva M., jz. od Sieilije,
gdje i danas ima Pavlov zaljev. Drugi nagadaju da se
mozda radi i 0 Mljetu u Jadr!l~sko~ r.n0rui tome se protiVI dalJlll OpiS puta u Dj
28.12s.
MALTER -+ mjere
MAMON (prijeporno je podrijetlo rijeci) Posjed i imutak
(ne sarno novae!). U zidovstvu
ta rijec dolazi sarno u kasnijoj knjizevnosti te u 3 Gospodnje rijeci. Kod Mt 6,24
(= Lk 16,13) M. je gotovo
osoba, Bogu protivna sila:
nagodba izmedu Boga i bogatstva u krajnjem je nemoguea.
L~ 16.9 dodatak je -+ usporedbi 0 nevjernom upravitelju;
on je ne tumaci. Usporedba
znati: dalekovidna je mudrost potrebna u odnosu na-+
~r~ljevs.tvo Boz.ie. Druge poJedmostl usporedbe nisu od
nar. znacenja. Dodatak zeli
reCi: ako netko vee ima
M. - bogatstvo, njime se
treba ispravno sluiiti.
Kod Lk 16.11 radi se 0 vjernosti u velikim i malim stvarima (usp. Lk 16,10); nepouzd!lll0~t u pogled)l M. ponajVIse Je znak nev.Jernosti u svemu.
Lk je u 16,9.11.13 donio zvukovno iste rijeci, kako on to
cesto cini, a pri tom ne smjera na neku logicku vezu. Ovdje su takve rijeci M.
MAMRE (rlimet el halil) Staro svetiSte kod-+ Hebrona (J.
Palestina) s vise svetih hra~tova (iIi s.~mo jednim?); tu
Je neko VTIJeme boravio Abraham (Post 13,18; 18,1).
MANA
180
MANA -
MARANATHA
MARCION - MARIJA
grada. Na njima su op
prilike toga doba, pa p
tome i prilike u Siriji/Pa
ni u doba prije patrij
Pojavljuju se imena koja
ee slieno, kao npr. B
min, David: ona su
bila mnogo prosirenija,
sto se prije mislilo. M
imao velikih teskoca s -+
biruima.
182
MARIJA -
MARKOVO EVANDEUE
-+
MARKOVO BVANDELTE -
MASLINA
MARTA (gospodarica)
rna Lk 10,3842 poduzetn
stra -+ Marije iz Betanije
rna Iv 11,144 i sestra -+
ra.
MASA VI. ime:
1. (kusnja) Mjesto u
nji Sin (nemoguee je od
toean poIozaj). Cesto s
povezuje sa sv. izvorom
r~?a (prepirka), gdje je
SIJe prema Br 20,1-13 u
da iz stijene potece vod
2. Arap. (JiSmaelovo) p
(npr. Post 15,14).
MASFA-+ Mispa
MASLINA Znacajna za s
zemno podrucje (pnz
BuduCi da iz njezina ko
izbijaju uvijek nove ml
uzima se kao slika brojn
ce (Ps 128,3). Pavo se sim
kom M. da bi prikazao
184
MASLINA -
MASORA
..
.t
1
.
..
MASORA -
MATEJEVO EVANDELJE
gickih pravila (npr. prema uzoru na arap.), tako da je izbrisana izv. zivahnost hebr.
jezika: u hebr. ima mnogo manje izuzetaka od govornih pravila nego u drugim jezicima.
I u utvrdivaniu samoglasnika
polazili su cesto od logickih
pravila ili od upotrebe u
srodnim jezicima, a ne od povijesti hebr. jezika. Skoro svi
rkpi hebr. SZ-a su masoretski
i potjecu najranije iz 10 st.
p. Kr. Kako pokazuje usporedba s nalazima u -+ Kumranu, taj je tekst ipak mnogo
stariji, premda to nije bio jedini starinski oblik teksta.
MASORETI se nazivaju ucenjaci koji su se bavili -+ Masorom (predaja SZ od 7. st.
p. Kr.). Ponajveema su dje10vali u Tiberijadi. Rab. su
ucenjaci vee odavna bili utvrdili sasvim odreden, starinski
oblik hebr. teksta kao mjerodavan. M. su priredivali brizljiva izdanja tog teksta. Dodavali su mu npr. recenicne
i naglasne znake a naroCito
tockice koiima se odreduje izgovor samoglasnika; raniji sustavi nisu bili jednoznacni.
Medu ostalima poznate su obitelji Ben Mer i Ben Naftali
(10. st.).
MASEBE Kameni spomenici
(veCinom kultni, npr. stupovi
podignuti u znak zahvalnosti
iIi pobjede, kao Post 35,14; 1
Sam 7,12; svjedocanstva 0
sklopljenim ugovorima, Post
31,44-52). Bile su suzbijane one
M. 0 kojima se mislilo da su
u vezi s kultom tudinskih bogova (usp. Pnz 16,22).
MATANIJA (Jahvin dar) Prerna 2 Kr 24,17 prv. ime-+ Sidkije.
MATATIJA (Jahvin dar) Svecenik. otac -+ Makabejaca. Po-
186
M. e. napisano je nakon
p. Kr. Njegov saddaj pret
stavlja rascjep izmedu Crk
i zidovstva; prema tome bi
10 sastavljeno oko 80. p.
Kao mjesto nastanka je
navode Palestinu, drugi Sir
MEGIDO -
MERIBAAL
MENAREM (tjesitelje) K
Sj. izr. kraljevstva (743pro Kr.; 2 Kr 15,14-22). Ubio
svog prethodnika, te ga pi
2 Kr smatra okrutnim i g
nim. M. je morao plaeati
lik danak -+ Tiglat-Pileseru
-+
MENETEKEL Prema Dn 5
-28 za vrijeme jedne go
kralja -+ BelSazara neka lj
ska ruka napisala je na z
prorocanske rijeci. -+ Da
ih je protumacio: mene':
brojeni (su dani tvoje vla
vine), teqel: vagnut (je k
na tezulji i naaen je pr
gan), peres: razdijelit (ce
tvoje kraljevstvo). Mozda
to bila neka zagonetka pro
macena za tu priliku. Sug
nici (u mnogim se jezic
piSu samo oni) mogu se c
ti takoaer: mine, sekel (o
je znati -+ kovani novae
perser (= pada vrijednost,
nacno dolaze Perzijanei).
svakom slucaju, M. je zago
tan nagovjestaj neke propa
MERARI (Snazni) Od M
izvodi velik ogranak -+ lev
prema Post 46,11 i c. M. je
sin Levijev.
MERIBA -+ Masa.
188
MERIBAAL -
1. Hromi -+ Jonatanov sin, saulov unuk (2 Sam 4,4). Ne sarno iz velikodusnosti vee i zbog
nepouzdanja prema tom posljednjem potomku Saulove
kuce, primio ga je David na
svoj dvor (2 Sam 9). U -+ Absalomovoj pobuni protiv Davida M. nije stupio u sluibu
Davidu, ali je opovrgao njegove prigovore i zadrlao je polovicu svoga posjeda (2 Sam
16,14; 19,25-31).
2. Saulov sin. David ga je predao u ruke Gibeoncima da ga
smaknu (2 Sam 21,8).
MEROOOK-BALADAN (hebr.
za: Marduk-apla-iddin -+ Marduk mi je bastinika udijelio)
Kao babil. krali odrlao se
protiv -+ Asiraca (721-710. pro
Kr.), ali ga je kasnije otjerao
..... Sargon II. 703 pro Kr. jos
je jennom, ali bez uspjeba,
pokusao zadobiti vlast.
U SZ stoji da je M. uputio
poslanstvo -+ Ezekiji u Judu a
ovaj mu je pokazao svoju riznicu i oruZanu (2 Kr 20,12-19,
gdje umjesto M. pise: Berodok-Baladan; Jr 39,1-8). Zacijelo je to bio pokusaj da stekne prijatelja za politiku protiv Asiraca. Ezekiia se morao
kasnije gorko pokajati zbog
tog pokusaja.
MESIJA
MESIJA -
18
190
I'
I
tvrdi njihov knjiz. oblik, pOstavlja se pitanje sto se zapravo njima hoee reei. Pri
tom treba uociti da bibl. knjiievnost upotrebljava druge
oblike nego mi danas. Mnoga
dostignuea M. p. o. znacajna
su, osobito za tumacenje -+
psalama i -+ Evandeljel. Treba
zabaciti pretjerani stav prema
kojem se ustaljeni knjiz. oblid (rodovi) i povijesnost iskljucuju. Sve se viSe uvida koliko svoga Ullose evandelisti
uza svu svoju vjernost naslijedenim knjiz. oblicima, Vee je
sarno SP rado razvrstavalo po
skupinama dijelove (oblike)
koji su u knjiZ. pogledu slicno
gradeni.
METRET -+ mjere
METUSALAH (iz nepoznatih
razloga kroz mnoga se stoljeca nazivao Metuzalem; nejasan je prijevod imena) Prema jednom ogranku predaje
Setov potomak (Post 5,21), a
prema drugom kao Metusael
Kajinov potomak (Post 4,17s).
Poslovicna je njegova visoka
iivotna dob (969 godina, prerna samarijanskom petoknjizju samo 720 godina). zivotna dob praotaca nije brojcani podatak, nego teol. izricaj (npr. velika zivotna snaga); stoga je izlisno nastojati
nekako razjasniti njihov dugi
vijek.
METUZALEM -+ Metusalah
MEZOPOTAMIJA (Medurjecje = podrucje izmedu Eufrata i Tigrisa) Oznaka koja
dolazi tek u 3. st. pro Kr. U SZ
M. je grc. prijevod naziva raznih podrucja Arama. Drugo
znacenje ima M. u Dj 7,2 i danas kad M. oznacuje podrucje -+ Asirije i -+ Babilonije.
-+ Plodni Polumjesec.
MIDIJCI -+ Medijci
MIDRAS (izlaganje) N
za poucno rab. izlaganje B
je. Ukoliko se radi 0 pro
rna, onda se govori 0 M
laka iIi halakskom M. (-+
na), a inace je rijec 0 M
ggadi. Za razliku od pro
Haggada nije sakupljen
jednu zbirku niti kanon
na. Stoga postoje mnoge
ke, npr. Rabba za Post,
zaljke.
MIFIBOSET -+ Meribaal
MIHEJ - MlLOSRDE
19
MILENARIZAM -+ hilijazam
192
MlLOSRDE -
MIR
MIR - MISNA
19
MISPA (promatracnica) Im
visoko polozenih mjesta, npr.
u Benjaminu (tell en-nasbe
mjesto zbora plemenskog sa
veza (Suci 20,1; 1 Sam 7,5ss
oko 12 km sj. od Jeruzalema
-+ Saul je u M. proglasen z
kralja (1 Sam 10,17-25). Kral
-+ Asa iz -+ J. JUdo kraljevstv
utvrdio je M. (granicna utvrd
prema-+ Sj. izr. kraljevstvu
-+ Gedalija je stolovao u M
Relig. srediste ustanka -+ Ma
kabejaca (1 Mak 3,46).
MISTERIJ -+ otajstvo
MISNA (ueenje) Pokusaj d
se Bozji zakon razradi do
tancine i strahopostovanj
prema predaji povod su na
stanka zbirke propisa. Iz S
nastaje halakski -+ Midras
iz navodnih usmenih predaj
nastaje M. Prijasnje zbirke M
potisnule su zbirku rabi Je
hude (200. p. Kr). Zajedno
komentarima i sl. iz slijedeee
st. (Gemara) tvore Talmu
(pal. oko 400. p. Kr; babil. ok
500. p. Kr., koji je jos i dana
obvezatan). Zamorno je Cita
M. (uglavnom: Rabi XY re
kao je... Rabi QV reka
je ... ; razlicita su miSljenj
naprosto donesena jedna po
red drugih). Ono sto Jehud
nije preuzeo, sakupljeno je
Tosefti (koja nije obvezatna
Usmena predaja i tumace
nja uskoro su preslojili sv
topisamske propise (usp. M
15,5ss).
194
MIT - MJENJACI
Polozaj Miziie
MJENJACI -
MJESINA
Mjere za zapremninu su
tvari:
l ~:. ~ .P_ E K
196
MLADAK - MOJSIJE
Podrueje Moabaca
MOAB Zemlja u kojoj su boravila Izraelu srodna plemena. Izvjestaj Post 19,30-33.37
(M. se rodio iz odnosaja izmedu oca i keeri) potvrduje tu
rodbinsku vezu. izrazava prezir Izrae1a prema M. te pucki
razjasnjava i samo ime M.
(= od oca). M. je imao vee
prije Izraela svoga zajednickog kralja (mozda je -+ BaIak bio pokrajinski knez). Od
-+ osvajanja zemlje nadalje
bilo je zadievica izmedu M.
i Izraela (-+ Bileam). Za
vrijeme svoga kralja Eglona Moapci su i z. od Jordana
bili supamici Izraelu. Kasnije
su postali niihovim vazalima.
Moapskom kralju -+ Mesi uspijeva 854. pro Kr. zadobiti nezavisnost. Naposljetku su Asirci osvojili M. a kasnije je
ukljucen u kraljevstvo Nabatejaca.
-+ Mojsijevo petoknjiZje
Ta skica prub samo osn
pregled. Izvori su ozn
kao gotove cjeline, kao d
su popunjeni nikakvom
gom gradom; spajanje iz
prikazano je kao da su p
zani s drugima bez ik
promjene. Stoga pri tur
nju nije glavno pitanje k
izvoru pripada dot. odlo
nego: Sto je u pozadin
izvora? Ima Ii dot. odlo
vee svoju pretpovijest,
kao popis iIi -+ etiologi
izvanbib!. spoznaje (npr.
panja) mogu pomoCi da s
de do odgovora na to pit
Treba nadalie imati na p
ti da pojedini dijelovi i
rnladih izvora mogu biti
rna stari. Neka Citatelj n
puni taj nacrt u tom sr
da ne gleda u pojedinim
sima neku zaokruzenu
198
MOLITVA -
MOLITVA
GOSPODNJA-+
Ocenas
MOLITVENE VRPCE (u nekim prijevodima: zapisi)
Neki su dosl. shvatili rijeCi
Izl 13,9.16; Pnz 6,8; 11,18 i na
vrpce pergamene zapisivali
po koji propis -+ Zakona, stavIjali to u kutijice i privezivali
ih molitvenim vrpcama na Iijevu ruku i na celo. Isus je
prigovarao farizejima sto izraduju upadljivo siroke M. v.
(Mt 23,5). Mnogi poboznici
onog vremena nisu nosHi M.
v. sarno kod molitve nego cijeli dan.
MOLOH Postoje 2 tumacenja
imena M.:
1. Rijec je nastala od mlk
(posvetni prinos); ponajvise
je to bilo zrtvovanje djeteta
Hi koja nadomjesna zrtva
mjesto djeteta. Takav je obicaj bio rasiren i u Izraelu
(usp. npr. 2 Kr 16,3; kraIj
-+ Ahaz). Mjesto gdje su se
prinosile zrtve nazivalo se Tofet u dolini Ben Hinom (Jr
7,31).
2. M. je ujedno bio naziv za
bozanstvo (kraIj) kome su
se prinosile zrtve. U tom je
znacenju M. postao posIovican.
Oblik rijeci M. dolazi u -+ Septuaginti; u hebr. tekstu stoji
molek.
MORDOKAJ (Mardohej; ono
sto pripada [bogu] -+ Marduku) Glavno lice u Knjizi 0
-+ Esteri, skrbnik Esterin; ot-
MRTVO MORE
200
du ocituje ta vrijednost
1-5).
2. M. kraljeva koji mudro
daju i cijene M. viSe od
kojeg blaga, kako se to
liko blagoslova pokazalo
votu Salomonovu; ljepo
bit M. kao Bozjeg dara
6-9).
3. Djelovanje M. u povi
ljudskog roda, nar. izr. n
da koji je spasen iz Eg
dok su bezboznici primili
ju kaznu (gl. 10-19).
Pisac time zeli dokazati
moe -+ mudrosti u izr. n
du nad grc. filozofskim
lj enj em. Opisuje M. rije
i slikama koje ee u NZ p
zeti i dalje razviti Ivan
vao za Bozju Rijec (Log
Bozjeg Duha koji je daro
MUKA -+ povijest muk
trpljenje
MUSKARAC Kao i kod
gih sem. naroda i u Izrae
javni i vjerski zivot p
M. (usP. sveeenistvo, p
prvorodenca). Doduse -+
se ne potcjenjuje kao ko
sjednih naroda, jer se ona
kazuje ravnopravnom (
1,27; 2,23). Nije sarno M.
ren na sliku Bozju. Ali s
od sebe nameee se shvae
covjek = M. (-+Adam);
se nikad ne objavljuje ka
na. M. i u pravnom redu
prednost pred zenom (stava braka); on se sm
jaCim (Job 38,3; 1 Pt 3,7
U NZ s iedne strane stoji
nja da u Kristu nema
ke izmedu M. i zene (G
28); u Isusovoj okolini d
vale su i zene; u zajednic
su imale znacaine slufbe
prorocice). S druge st
naglasena je ljestvica Bo
M. - zena (1 Kor 11,3-9
stavak sz. nazora i obzi
prema okolini); zena je
MUSKARAC - NABUKODONOZOR
20
se ispustalo iz vida da 1 Ko
predstavlja drustvena pravil
uvjetovana tadasnjim vreme
nom i sredinom, a da se nipo
~to ne radi 0 metafizickim
tvrdnjama te da one pred
stavljaju reakciju judeokr~ea
nina PavIa na prevelik utjeca
zene.
N
NAAMAN Aram. vojskovoda
damascanskog kralja. -+ Elizej
ga je iscijelio od -+ gube (2
Kr 5; usp. Lk 4,27).
NABAL (luda) Bogat posjednik stoke u -+ Maonu. Uskra
tio je svoju pomoe -+ Davidu.
Njegovoj zeni -+ Abigajili uspjelo je umilostiviti Davida
kad je htio ubiti N. (1 Sam
25).
NABATEJCI Sem. pleme, prv.
su bili -+ nomadi a u 4/5. st.
pro Kr. stalno su se naselili
u podrucju -+ Edomaca. Iz
svoga glavnog grada -+ Petre
nadzirali su karavanske putove izmedu Perzijskog zaljeva,
Arabije i Crvenog mora te su
od 1. st. pro Kr. pa do 1. st.
p. Kr. bili najznacajniji trgovacki narod u arap. podrucju.
Prema SP N. su bili u prijate1.iskim vezama s -+ Makabejcima (1 Mak 5,25; 9,35). Nar.
su poznati kraljevi: -+ Areta I.
(od njega je zatrafio utociSte
veliki sveeenik -+ Jason: 2
Mak 5,8), i Areta IV., pred cijim je namjesnikom u -+ Damasku Pavao morao bjefuti
(2 Kor 11,32). Nabatejsko je
kraljevstvo 106. p. Kr. osvojio Trajan te ga pripojio Rim.
carstvu kao pokrajinu Arabiju. Petra je najznacajnije svjedocanstvo umietnosti N. s
helen. obiljezjem. N. su govo-
nabu-kudurri-usur) Kod Jr 2
202
NABUKODONOZOR-NADAHNUCE
NADAHNUCE -
NAMJESNIK
20
204
NAPASTOVANJE-NAPLATA
NAPRSNIK -
NAPRSNIK -+ efod
NARAV Osim sto dolazi u izricajima 0 -+ stvaranju, -+ mesu, i -+ svijetu, rijec N. oznacuje kako Bozju tako i covjecju bit. Kumiri pO N. nisu
bogovi (Gal 4,8); ljudi su zbog
nedostatne spoznaje Boga nistetni te su po N. djeca srdzbe (Mudr 13,1; Ef 2,3). Lakse
mogu ukrotiti zivotinje negoli
vlastitu N. (Jak 3,7s). Dozivljavaju prolaznost svoje N.
(Ps 103,14ss). SP pak govori i
to da ce covjek sa svojom N.
Zivjeti u zajednistvu s bozanskom N., s Bozjom biti (2 Pt
1,4). Prema izvjeStaju 0 stvaranju muskarac i zena po N.
su usmjereni jedno na drugo
(Post 2,21-25; usp. Mt 19,4ss),
pa i onda kada to zajedniStvo
njihovom krivnjom postaje
izopaceno (Rim 1,26s). U N. se
ubraja i tzv. prirodni osjecaj koji se razvija sporazumijevanjem medu ljudima (1
Kor 11,14). Pavao naglasava
razliku izmedu Zidova i pogana s obzirom na -+ Zakon. Pri
tom se na temelju objave Zidovima pripisuje vece znacenje (Gal 2,15) a poganima se
priznaje bolje razumijevanje
Zakona (Rim 2,1427s). Covjek
ne moze samom svojom tjelesnom N. teziti za Bozjim
spasenjem (1 Kor 2,14; 15,44).
Naravni zakon u SP jest sasvim nesto drugo nego fizicki
prirodni zakoni. Njima se viSe
oznacuje spoznaja Bozje volje, koja je snagom Ijudske N.
i u Ijudskoj -+ savjesti omogucena svim Ijudima koji jos nisu neposredno primili rijec
Bozje objave (Rim 2,14ss). U
tom smislu mozemo naravni
zakon shvatiti kao svijest 0
cudorednim propisima sto ih
covjek spoznaje kao Bozji zahtjev.
NARODI SMORA
205
NARICALJKA -+ tugovanje
NAROD oznacuje zajednicki
zivot Ijudi u zajednickom zivotnom prostoru s istim jezikom i istim pravnim poretkom (Post 11,6; Izr 11,14); izrazom N. takoder se oznacuju
plemena (Suci 5,18), tudinci
("pogani) (Lev 26,33), mnostvo (Lk 1,21) a u kasnozidovsko doba i drustveno zapostavljeno pucanstvo, puk (Iv
7,49). Izrael se smatra na temelju svog odabranja Bozjim
vlasniStvom (Izl 19,5; Pnz 7,
6s). Bog se u Ijubavi obraca
svome N. kao sto se otac obraca svome sinu (lzl 4,22s) iIi
rnm svojoj zeni (Hos 1-3). U
prorockom se navijestanju
naglasava da Bog zeli sa svojim nevjemim N. sklopiti novi, vjecni-+ Savez (Jr 31,31ss;
Ez 11,20), te tako ocitovati svoje rnilosrde drugim N. Obecanja kod lz 9,1s; 11 i dr. navijestaju novo ispunjenje u
Isusu. -+ Vjerom u njega najprije ce Izrael (Mt 10,5s) a zatim i svi drugi N. postati nov
Bozji N., njegovom ce se krvlju (-+ krv Kristova) sklopiti
nov Savez (1 Kor 11,25s). -+
Crkva sebe shvaca kao ispunjenje sz. Bozjeg N. i znade
isto tako da je na putu prerna konacnom dovrSenju (Heb
3,74,7; Otk 21,3; 22,3ss). -+ tijelo
NARODI SMORA (Primorski
narodi) Zajednicki naziv za
razna indoevropska plemena
koja su u okviru iIirsko-dorskih seoba rnorern i kopnom
prodrla prerna Siriji, Palestini i Egiptu. S njihovim nadiranjem povezano je razorenje
Troje (-+ Troada), kretskih
palaca (-+ Kreta) i slom kraljevstva -+ Hetita. Jedna skupina tih N. s m. vee je u doba ego faraona Amenofisa III.
(1410-1372. pro Kr.) i Ramzesa
206
NAS-PAPIRUS U -+ Kumran
pronadeni svitak SP iz 1. i
2. st. p. Kr. Sadrli 10 zapov
jedi.
NATAN (Jahve je dao)
1. -+ Davidov savietnik i -+ pro
rok. Prema Boziem nalogu (
Sam 7,4; 12,1) kori Davida na
kon njegova zloCina protiv U
rije (2 Sam 12,1-12); u pocetk
se slaZe s gradnjom hrama
zatim je prijeCi (2 Sam 7,1-12
i uspijeva -+ Salomonu osigu
rati Davidovo nasljedstvo (
Kr 1,10-40). Sporninje se i ka
pisac jedne povijesti Davido
ve (1 Ljet 29,29) i povijesti
Salomonu (2 Ljet 9,29). U vez
s naumljenorn gradnjom hra
rna Natan proriee Davidu d
ee njegova vladarska loza 0
stati zauvijek (2 Sam 7,8-16
2. Davidov sin (2 Sam 5,14;
Ljet 3,5; usp. Lk 3,31).
NATANAEL (Jahvin dar) I
Kane Galilejske (Iv 21,2), pre
rna Iv 1,45-51 zajedno s -+ Fil
porn dolazi k Isusu i, posto j
nadvladao poeetnu sumnju
postaje Isusovim -+ ucenikom
-+ Bartolomei.
NATANOVO PROROSTVO Natan
NATPISI su tekstovi zapisan
na tvrdoj podlozi (npr. kame
nu, pecenoj glini). Oni su na
vaZnija vrela za poznavanj
opee povijesti i povijesti pi
rna mnogih stoljeca. -+ slovo
-+ Siloe.
NAVIJESTANJE u SZ ozn
cuje obznanjivanje Bozjeg
kraljevstva, mira i spasenj
(Izl 9,f6; Iz 40,2), Bozje pra
vednosti i istinitosti (Ps 9,12
19,2) kao i njegove rnoti, pra
stanja i uslisanja (Dn 9,9
Tob 13,4; 2 Mak 3,2236). Pred
met sz. N. takoder je uzvise
nost Bozjeg imena (Sir 17,8s
Neh 9,5). N. je povezano s go
NAVIJESTANJE -
NEBAJOT
208
NEBESKE UESTVE -
NEDUZNOST
NEGEB-NEOKAlJANOST
NEPRIJATELJ - NIMRIM
210
NEPRIJATEU -+ ljubav
NERGAL U -+ Babilonu se
prY. smatra bogom Sunca, za
tim bogom bolesti i rata, a
zajedno sa svojom zenom Ere
skigalom gospodarem carstva
mrtvih. Spominje se u 2 Kr
17,30.
NERGAL SAR-ESER Vojskovoda -+ Nabukodonozorov. S
-+ Nebuzaradanom osvaja Jeruzalem (Jr 39,3).
NEVINOST
Cistoca
-+
neokaljanost,
-+
NIMROD -
NOA
211
212
NOA - NOMADI
NOEMI Podrijetlom iz
lehema. Elimelekova
svekrva Orpe i -+ Rute (R
NOMADI -
NOVI ZAVJET
214
NOVI ZAVJET -
OBECANJE
o
O-+A
OBADIJA (= Abdija, sluga
Jahvin) VI. ime koje se cesto upotrebliava. Najznacajnija je osoba tog imena prorok 0.. kome se pripisuje i
istoimena knjiga (-+ Obadija
[knjiga]). 0 njegovoj se osobi
ne zna nista pouzdano. Nema
nista zajednicko s Obadijom,
dvorskim upraviteIjem kraija
-+ Ahaba (1 Kr 18,3-16), premda
su neki raniie tu dvojicu poistovieCivaii.
OBADIJA (knjiga) Knjiga Obadijina najmanji je spis SZ,
nazvana po proroku -+ O. U
njoj se navijesta sud nad -+
Edomcima i spasenje zidovi
rna u Dan Jahvin. Neki sma
traju da je nastala u 9. st. pro
Kr. a drugi u 6., vee prema
tome da Ii se u tom tekstu
gleda neprijatelistvo Edomaca prema judo kralju -+ J oramu iIi nadiranje Edomaca nakon razorenja Jeruzalema.
Edom se uvijek promatra kao
tip Bogu neprijateljskog naroda, a to proroka navodi da
navijesti Sudnji dan.
OBAL Joktanov sin, arap. pIeme (Post 10,28; u 1 Ljet 1,22
Ebal).
OBECANJE -
OBITEU
OBED-EDOM iz Gata Cu
je -+ Kovceg saveza sve dok
-+ David nije prenio u -+ Je
zalem (2 Sam 6,9ss).
OBIeAJI su nekad imali
leko vece znacenje nego
nas. Priielaz s O. na zakons
uredenje bio je postupan.
trgovina; -+ grob; -+ bo
stovlje.
OBIJEST -+ poniznost
OBITEU (= dom, oCinska
ca) Najmanja bogostovna, p
vna i gospodarska zajedni
Obitelji su pripadali i ozenj
sinovi kao i niihova djeca
dok je na zivotu otac. Glava
(najcesce otac) predvodi
gosluzje (Suci 17,5), vrsi s
sku vlast (Post 42,37), jam
za sudbinu O. u koju spad
i -+ robovi i obiteljska do
(usp. Izl 20,17). To cvrst
uredenje O. u skladu je s o
caiima vremena u kojem
nije postojala zastita neke
se vlasti (-+ nomadi). Kako
zbog svakog naru~avanja o
tel.iske solidarnosti prijet
opasnost gubitka uvjeta za
vot, silno je naglasavana
slusnost prema roditelji
(usp. Izl 20,12; 21,15; Pnz '5,
Lev 19,3). -+ krvna osveta, -+
viratski brak. Nakon -+ os
janja zemlje O. je uglavn
izgubila neka svoja pra
odn. ta je prava preuzela s
disnja vlast (-+ kraljevstv
U O. se djeca uvode u bo
slufje i odgajaju za zivotni
ziv (Pnz 6,20s; Sir 7,23
30,1-30). O. se morala brin
za svoje stare i bolesne cIa
ve. Ugled majke u O. rastao
s brojem njezine djece (
zena).
NajvaZnija sredista ziv
prve krsc. zajednice bile
kuce kojih je glavar pos
krscaninom (Dj 11,24; 16,15
OBITELJ -
216
-34' Flm 2). Krscani su se naziv'ali Bozjim ukucanima i pripadali njegovoj O. (Ef 2,19).
...... Kraljevstvo Bozje nadredeno je obitelji (Mk 6,4//; 10,29//;
Mt 10,37; Lk 14,26).
OBJAVA Bibliia sadrfi Bozju
O. ljudima kojom on izlazi iz
svoje skrovitosti (Iz 45,15;. 1
Tim 6,16) i liudima obznan]uje svoju volju. Nj~gova ~. ne
odvija se p.a nac~ za !Jude
prejak, vee u obhku. pnl~go
denu tadasn.iem nacmu ZlVota i shvacanja.
SZ svjedoci 0 Bozjoj O. kroz
njegovo ...... stvorenje (Neh 9,6;
Ps 19,2-5; 104); pri to~ se neke pojave promatra]u kao
znakovi 0., npr: oblak (Izi
13,21), vatra (IzI 3,2), oluja
(Izi 19,16), lahor (1 Kr 19,12s).
Ljudi pokusavaju primiti Bozju O. i preko"";" prorieanja. O.
se nadalje zbiva u ...... videnju
i ...... snu (Post 28,10-16; 37,5-11;
Br 12,6ss) i ukazanjima (-+
Bogojavljenje) koja se cesto
shvacaju kao govor (Post 15,1;
IzI 20,22; 1 Sam 3). O. se dozivljava i preko Bozjih zahvata
njegovu narodu: on se
daje prepoznati (IzI 6,2s; Ez
20,1-5), govori (I.zI 25,~2), izvodi svoi narod lZ EgIpta (Izi
1217; 20,2), tvori ...... cudo (1
K~ 18,30-39) i tjesi (Iz 52,9;
66,13). Najbitniji e~<:menat bozanske O. jest ...... n]ec, nar.......
proroka. Rijecju se sklapa ......
Savez (IzI 24.3-8), pozivaju
Bozji ljudi (1 Sam 3; Iz 6,8;
Jr 1,2), Izrael se izdvaja izmedu drugih naroda (pnz 4,8).
Sadrfaj Bozje 0.: Bog sam
(Post 35,7; 1 Sam 3,21), njegovo ...... ime (Izi 3,14; Iz 64,ls),
njegova ...... slava (Iz 40,S) i ......
pravednost (Iz 56,1), njegovi
naumi (Post 41,25; IzI 33,12s;
1 Sam 16,3), ali i bezakonje
Jeruzalema (Ez 21,29). Objavu
OBLAK
OBLAK-OBREZANJE
OBREZANJE Uklanjanje
zice s muskog uda. O. je k
starih naroda Istoka bilo
oma rasireno, npr. kod Eg
cana,
Edomaca, Moaba
(usp. Jr 9,24), ali ne kod
doevropljana (npr. Filiste
ca). Nemamo sigurnih poda
ka za Asiriju i Babiloniju.
raelci su O. vjer. preuzeli
Egipeana. To sto se prv. k
noz za O. upotrebljavao os
kamen (usp. Izi 4,25) upue
na veliku starost tog obica
Dok se O. kod ostalih naro
obavljalo uglavnom kao obr
muskosti u pubertetu, ono
vee ranD kod Izraelaca b
znak -+ Saveza i pripadno
Bozjem narodu. Zbog toga
njegovo podrijetlo povezuje
-+ Abrahamom (Post 17,9-1
Ono se obavljalo kao obred
zahvat nad svim djecacim
kad im je bilo 8 dana (u
Lev 12,3), ali i nad strancim
koji su htjeli sudjelovati u s
vljenju Vazma (Izl 12,48) k
i nad prozeIitima. U prav
je O. vrsio otac obitelji;
Isusovo yr. s tim .ie bilo pov
zano nadijevanje imena (
1,59). Na temelju stroge obv
ze obrezanja nastala je u p
krse. zajednici prepirka 0
me da Ii se na krscanstvo o
raeeni pogani moraju najp
je obrezati. -+ Apostolski
bor (Dj 15) otklonio je taj za
tjev i time u odlucnom pi
218
OBREZANJE-ODABRANJE
ODABRANJE-OFEL
ODGOJITEU -+ pedagog
ODMAZDA -+ naplata
ODRECI SE -+ zanijeka
ODRICANJE od hrane,
spolnog opeenja znak j
kore i zalosti, ali takode
prave za susret s Bogom
19,15; 34,28; 1 Sam 31,1
yr. nakon izgnanstva
promatra kao Cin koji
moze utiecati na Bozju
(Jdt 8,5s; Iz 58,3ss). U N
ba se odreCi zenidbe, o
ske topline, posjeda ka
to nekome Cini nmnim
di kraljevstva nebeskog
10,17-3111; 1 Kor 7,3235)
vo O. treba biti svjedoca
Isusovog spasiteljskog d
njegova budueeg dovrse
Kor 7,2629ss). Kad je r
nadvladavanju -+ svijet
ricanjem (1 Kor 9,25s
4,22), time se niposto ne
na neki stay neprijate
prema tijelu iIi svijetu.
ODRIJESITI -+ vezati
ODSTETA-+ naplata
220
OFRA- ON
OFRA
1. Grad u _ Benjaminu, nazi
va se i Efron, odn. Efrajim
(IS 18,25; 1 Sam 13,17; 2 Sam
13,23; 2 Liet 13,19).
2. _ Gideonov zavicaj i mje
sto gdje je on sahranjen (Su
d 6,11.24; 8,32).
OG Prema bibI. prikazu amorejski kralj u _ Basanu; pobijedio ga je _ Mojsije; uglav.
nom se navodi skupa sa
Sihonom (IS 2,10). Ne moze se
tocno odrediti vrijeme njegova vladanja ( _ osvajanje zem
lje).
OHOLA I OHOLIBA su siroboIicka zenska imena kojima
Ez 23 oznacuje _ Samariju i
_ Jeruzalem; time zeli prikazati njihovu nevjernost pred
Bogom.
OKAJNICA _ zrtva
OKO odrazava dusevna raspolozenja (npr. ceznju za domo
vinom Pnz 28,65), dobro je (Izr
22,9) iIi zlo = zavidno, zlobno
(Izr 23,6; Mk 7,22//), iIi budi
strah (zao pogled). O. jos
oznacuje duhovnu spoznaju
(Mk 12,11//; Rim 11,8). Dragocjena se stvar cuva kao zje
nica 0. (Ps 17,8).
OKORJELOST je stanje covjeka koji se zatvara Bogu.
Medu ostaIim govori se 0 O.
faraona (Izl 4,21)~ Sihona
(pnz 2,30), - Filistejaca (1
Sam 6,6) a nar. 0 O. Izraela
i njegovih pojedinih voda (1
Kr 12,15; 2 Liet 36,13). Ona se
pokazuje kao Bozje djelo kojim on ocituje svoju moe (Izi
4,21). O. se sastoji u otvrdnueu
_ srca i oporoj tvrdokornosti
sve do Bozjeg _ Suda (Iz
6,9-13). Manjak spremnosti na
_ obracenje (Jr 3,7.10) uzrokuje gubitak osjecaja za grijeh (Jr 2,23.35), te naposljetku
onemogueuje svako obraeenje
ON-OPSJEDNUTOST
U hrvatskom je usIa u
caj rijec lOzavjetc iIi kod
rijih prijevoda uvitc (Skar
OPORUKA DVANAESTOR
PATRIJARHA -+ kanon
OPRAVDANJE se naziva
postava pravih odnosa iz
du Boga i covjeka. O. nas
-+ savezom. -+ obraeenjem
djelima -+ pravednosti, a
djelima -+ Zakona (Rim 3
-27).
OPROSTAJNI GOVOR -+
novo evandelje
OPROSTENJE -+ pomirenj
OPSJEDNUTOST Stanje
covjekom ovlada zao duh
SZ se sarno ponekad spo
nje (npr. 0 Saulu: 1 S
16,14-16), u NZ ceSee. Ev-a
vjestavaju kako necisti d
muci opsjednute (Mk 1,
oni gube vlast nad svo
udovima. nasilni su i bje
mucni (usp. Lk 8,27-31),
jemi i slijepi (Mt 12,22). I
ozdravlja mnoge opsjedn
Mt 4,24). On svladava m
zloga duha svojom rijeci (u
Mk 9,17-27) i istjeruje mn
zle duhove (Mk 1,34). Suv
meno tumacenje naginje
me da O. protumaci kao
sevnu bolest, koju su u o
doba iz neznanja pripisiv
davolskom utjecaju, a ozdr
Ijenja su bila zapravo plod
gestije. Ipak se danas o
priznaje da izvjestaji 0 is
rivanju davla pripadaju n
starijem sloju evan. preda
Sri je Isusove poruke: s
javom njegove osobe svla
na je moe Sotone na ov
svijetu a nastupilo je vrije
-+ Kraljevstva Bozjeg. To
zaznaceno njegovom cu
snom snagom kod ozdrav
vanja opsjednutih (usp.
12,22-30).
222
ORIGEN -
OSVAJANJE ZEMUE
OSVAJANJE ZEMLJE I
staji 0 O. z. govore 0 ul
Izraela u -+ Obecanu zem
Ti se izvjestaji osianjaju
Cinienice:
1. zaposjednuce zemlje;
2. podjela na 12 -+ pleme
3. spomen-Cin na Bozje
stvo pri -+ izlasku iz Eg
4. pov. i zemIjopisne po
nosti.
Pisci su pokusali shem
opisati O. z. Trebalo g
npr. prikazati kao djelo
plemena (usp. IS 1-12 nasp
Suci 1). Razni pojedin
pothvati prigodom O. z.
svaki put bili osvajalacki
diel. mirno uviranje no
skih plemena u siabo nas
na podrucja (promjena
prosirenje obradivog tIa,
tim u vezi i postupna pro
na niihove civilizacije). G
naseIjena podrucja u
mah nisu bila zauzeta
Suci 1,27-35). Mora se im
vidu i Cinienica da je raz
lje O. z. za neka plemena
razdoblje njihove podlozn
ovisnosti (usp. Post 49
Mozda su vee prije neka
mena boravila u zemiji
naknadno primijena u z
nicu od 12 plemena. Osim
ga, bilo je ratnih osvaj
kih pohoda. Doduse, np
vjestaj 0 osvojenju -+ Aja
-+ etiologija bez neke pov
nosti.
U predaji 0 O. z. ne dola
izrazaja opea slika svih
mena: skoro vise od jedn
224
OTAJSTVO -
OTKUPUENJE
nost da je Isusovom -+ sm
i -+ uskrsnucem zasnova
spasenje, te je tako sIom
moe zia (12,10). Poput K
i vjernik se moze othrvat
(12,9.12-18). Krscani su po
ni na odluku koja ih su
stavlja_ svijetu (2,13; 6,
Oni su sluge Bozje (7,3),
prividno nisu dorasii sv
(11,7-10), ali ih Bog bud
nov zivot (11,11s). Pred Bo
su oni svecenici (5,10;
prvine Bogu i Janjetu
te vjerom posvjedocuju
ju pobjedu nad svij
(3,10; 14,12). Slike 0 su
gnjevu Bozjem (4;
14,6-20; 16ss), sto se osla
na sz. predodzbe, zele
prikazati gospodarem po
sti i Ijude privesti obrac
Zbog toga je -+ Crkva k
svoj odgovor molitve iz
pred Bogom hvaIospje
(1,6 s; 5,13; 15,3s; 19,1-7).
O. pokazuje da je put Crk
nevoIjama obiljezen vje
iscekivanjem prosiave ko
prikazana u slid novog
zalema (21s). Tada _ s
Boga i covjeka postiZe
konacno dovrSenje a mo
-+ Antikrista zauvijek do
cana.
OTKUPLTENJE. SZ zna z
kao: spa!lavanje od vrem
tih nevoIja (Sud 15,18
Sam 10,19), osiobodenje
da iz ego ropstva (Izi 14
15,2) i -+ izgnanstva (Iz 4
46,13), kao i osiobodenj
grijeha (Iz 38,17; Jr 31,34
18,21s). o. se tumaci sh
njem da Bog iskupIjuje
narod iz ropstva (pnz 15
tako ga uzima u svoje
niStvo (Izi 19,5).
NZ slicno govori 0 0., al
glasava da se ono dovr
u Kristovoj -+ smrti i _
snucu (Rim 4,25; 5,10; 1
15,17; _krst). O. oznacuj
OTKUPLJENJE -
PALESTINA
ce od gospodstva -+ Kus
Risatajima (Suci 3,5-11).
OTPAD-+ obraeenje
OTPOR -+ drzava
OTPUSNO PISMO Kad je
Izraelu muz htio raskinut
brak sa svojom zenom
rastava braka), jer je
njoj otkrio ~e~to Mno,. s
ju je otPUStItl tako da JOJ
napisao O. p. JPnz 24,~-4)..
rno muz, a ne zena, smlO Je
taj naCin razvrCi brak. Pre
Mk 10,2-12 Isus zabacuje
povlasticu, koja je bila ud
ljena Izraelcima sarno z
okorje1osti njihova srca.
OVCA -+ janje, -+ pastir
OZEJ -+ Hosea
p
PAD U GRIJEH -+ grijeh
PAF Lueki grad na jz. dijelu
Cipra u kojem je djelovao
-+ Pavao za vrijeme 1. misijskog putovanja (Dj 13,6-13).
PAKAO -+ Podzemlje
PALAtA Kuea nekog dostojanstvenika, u veCini slueajeva arhitektonski istaknuta; u
SP se spominje:
1. -+ Salomonov dvor (P.) u
sklopu jeruzalemskog hrama,
s viSe gradevina: kuea sagradena od libanonske sume sa
cedrovim stupovima i prijestolni trijem te njegovo prebivaliste i prebivaliste za faraonovu keer (1 Kr 7,1-12).
2. P. -+ Ababa, izr. kralja u
-+ Samariji (1 Kr 21,1).
3. P. velikog sveeenika u Jeruzalemu u Isusovo doba (Mt
26,3).
PALESTINA Vee u prvo doba
Crkve ime za -+ Obeeanu zem-
226
PALESTINA
SIRIJA
PALESTINA -
PAPIRUS
Polozaj Pamfilije
PAPIRUS Do 4 m visoka mo
varna biljka (papirusova tr
tika), rasirena u starom Egi
tu (usp. Izl 2,3; Iz 35,7), dan
gotovo posve istrijebljena. S
Cika papirusove trstike up
trebljavala se za izradu podl
ge za pisanje. Razrezaia bi
na tanke trake koje bi se lijep
Ie unakrst i jedna povrh drug
zatim se stavljale pod pri
sak, glaeale i susile. Cesto
lijepilo po priIici 20 tako n
stalih listova zajedno u sv
tak. Redovito se pisalo sar
na unutamju stranu.
1877. kod Fajuma (Egipa
sIueajno' su pronaaene tisu
komada P. Nakon toga, iz te
stova na P. saznalo se mnog
o starom razdobiju povije
(najstariji papirusi iz Egipt
2500-2200. pro Kr.). Nalazi
povecali su od svrsetka 19.
broj sacuvanih -+ biblijsk
rukopisa. Tekstovi saeuva
na P. dali su uvid u povije
jezike, naCin zivota i pomog
>.:;. /\
,~. ,.
228
PAPIRUS -
PASHA
PASHA -
PASTORALNE POSLANICE
22
230
-+
trpljenje
PATRIJARSI -+ praoci (
trijarsi)
PATROS Kod -+ proroka c
naziv za Gornji Egipat (n
Iz 11,11; Ez 30,14).
PAVAO
232
PAVAO
PAVAO -
.iu.
PENUEL
233
-+
cinovnik
234
PENUEL -
kod jednog gaza rijeke _ Jaboka gdje se Jakov borio s Bogom. U ratu _ Gideona protiv
Midjanaca P. se spominje kao
naselje (Suci 8,8.17) koje je
kasnije utvrdio _ Jeroboam
(1 Kr 12,25).
PEOR
1. Brdo u blizini _ Neba u
Moapskom gorju, i. od Jordana, gdje je prema Br 23,28-24,9
_ Bileam prinio zrtvu i odakle
je vidio Izraelce utaborene
po plemenima i blagoslovio
ih.
2. Baal P., bozanstvo sto su ga
na brdu P. stovali Moapci;
sluZili su mu i Izraelci (Br
25,3ss; Pnz 4,3) i njihova svetiSta.
PEREJA (zemlia s onu stranu
Jordana, Mk 3,8; Iv 1,28) P.
oznacuje podrucje od Pele do
Maheronta (i. od Mrtvoga mora). VeCina stanovnika P. nisu
bili tidovi. Pod _ Herodom
{I) (do 4. pro Kr.) pripadala je
zid. ddavnom podrucju, a nakon toga potpala je pod vlast
Heroda Antipe. Oko 85. p. Kr.
P. je pripojena rim. pokrajini
Siriji.
PERES Prema Post 38,18.29
sin _ Jude i _ Tamare, Davidov predak (Rut 4,18-22).
PERGA Grad u _ Pamfiliji
(Mala Azija), udaIjen od obale
oko 20 km. Pavao ga je posjetio dvaput na svom 1. misijskom putovanju (Dj 13,13;
14,25).
PERGAM Do 133. pro Kr. glavni grad _ Mizije (Mala Azija,
sj. od _ Efeza). U P. je bila
razvijena proizvodnja _ pergamene po kojoj je i dobio
ime. U stare je doba P. bio
mjesto brojnih hodocasea (Zeusov hram na Akropoli), te se
stoga u Otk naziva sotoninim
prijestoljemc (2,13).
PERIKOPA
PERIKOPA -
PETROVE POSLANICE
P.
PERZIJANCI
Najznacajniji
narod Irana koji je prv. zivio
izmeau Kaspijskog mora i
Perz. zaljeva. ~ Kir Vel. (558-528. pro Kr.) pobjedom nad ~
Medijcima (552. pro Kr.) i osvajanjem ~ Babilona (539. pro
Kr.) utemeljuje perz. carstvo.
Dopustio je zidovima da se
vrate iz ~ izgnanstva 538. pro
Kr. (usp. Ezr 1,1-11). Darije I,
konacni organizator carstva
(522-486. pro Kr.), olaksava obnovu ~ Hrama koji je bio posvecen 515. pro Kr. (usp. Ezr
6,6-16). Perz. carstvo dozivjelo
je slom pobjedom Aleksandra
Vel. nad Darijem III. (kod Isa,
333. pro Kr).
PE~nTA ~ biblijski prijevodi
PETAR (grc. naziv za keta' =
stijena) Isusov ucenik i ~ apostol, izv. Simun, sin Jonin (=
Bar Jona, Mt 16,17; ili: sin
Ivanov, I v 1,42), iz Betsaide
(Iv 1,44) u ~ Galileji (usp. Mk
14,70); kasnije se ofenio u -+
Kafarnaumu na -+ Genezaretskom jezeru; bio je ribar (Mk
1,16.21.30). Prema prikazivanju
Ev-a ondje ga je Isus pozvao
za ucenika. Pri tom mu je prerna Iv 1,42 dao nadimak keta
(stijena) a prema Mt 16,17
to je Isus uCinio tek u okolici
Cezareje Filipove, gdje je Petru zbog njegova priznanja da
je Isus -+ Mesija (Mt 16 16-19)
udij~ljt;no jos jedno po~ebno
obecan.1e. Uz vlast da veze i
razrjesuje, sto ju je primio s
ostalim apostolima (Mt 18,18)
P. svojom propovijedi na Pe:
d.esetnicu postaje utemeljiteljem prvotne zajednice (DJ' 2
14-40).
.
,
Zajedno s ~ Ivanom i -+ Jakovom (1) P. zauzima vodece
mjesto meau ucenicima (usp.
236
PETROVE POSLANICE -
PILAT, PONCIJE
PIJANSTVO Spominje s
SP, meau ostaIim kod
28,7ss i Izr 23,29-34. Pr
Pnz 21,20s pijanicu treba
niti kamenovan,iem. Krs
se moraju cuvati P. (Rim 1
1 Kor 5,11) jer ono zat
pristup Kraljevstvu Bo
(1 Kor 6,10). P. oznacuje
zenje kumirima (Otk
opijanje krvlju Kristovih
nika (Otk 17,6) i posrtanje
tezinom Bozjeg suda
19,14). Pavao suprotstavl
punini radosti koja dolaz
Duha (Ef 5,18ss).
PILAT. PONCIJE -
PISMOZNANCI
238
PISMOZNANCI -
PJESME USTOLICENJA -
PJESME USTOLICENJA
~psalmi
PJESNISTVO ~ pjesma
PLACA ~ nap lata
PLEMENA Velike skupine kod
nomadskih naroda i s1. koje
nastaju na temelju zajednickog podrijetIa iIi po slobodnom prikljucenju (usp: Izl
12,38). Izr. su P. nastaIa lZ rodovskih saveza za vr.~ osvajanja zemlje a zatim su se
udruiila (_ drzava) u bogostovni savez (cesto netocno
zvan amfiktionija). Prijeporno je da li je spocetka bilo 12
izr. P., a takoder da li je s~
vez bio i polito (vojne) naravl,
i koje su mjesto u njem zauzimaIi_ sud. Na celu P. stajalo je katkada nekoliko ~
starjesina (usp. 2 Sam 19,12).
Kad je povrh tog nestab;lOg
uredenia nadoslo ~ kralJevstvo (ali ga nije iskorijenHo),
kao i kasni je u ~ izgnanstvu,
rana se povljest Izraela pocela
promatrati kao povijest od
samog pocetka cvrstog plemenskog saveza, pocelo se
povezivati s~ako. P. s je~~
od Jakovljevlh smova. PoshJe
izgnanstva podjela na dvanaest P. nije se mogla tocno
provesti, ali je ta podjela kao
ideja zadrlala znatnu ulogu.
Npr: Dvanaestorica (~apo
stol) koji ce suditi 12 P. (Mt
19,28). Kod mnogih osoba biIjezi se iz kojeg su P. (npr.
Heb 7,14).
Nabrajanja P. koja donosi SP
ne iznose uvijek ista P. niti in
iznose istim redom. Podjela
zemlje na P. (IS 13,21; iz kasnijeg nazora) ne odnosi se
toliko na mjesto gdje P. boravi vee prije na svojatanje
prava na dot. kraj.
PLIJEN~rat
PODZEMUE
240
PODZEMUE -
POKORNICKI PSALMI
POKORNICKI PSALM I na
vaju se od krSc. starine Ps
32; 38; 51 (Miserere); 102; 1
(De profundis); 143. Naziv
p. ne znaci da osim tih
dam psalama nema drug
pokornickih pjesama (-+ ps
mi).
POLAGANJE RUKU -
POMIRENJE
242
POMlRENJE -
PONIZNOST
PONIZNOST -
POPIS NARODA
(B)
244
POPIS NARODA -
POSLANICA EFEZANIMA
BuduCi da se u Isusovo do
nije smjelo plaeati tadasn
rim., zid. i grc. -+ kovan
novcem, mijenjali su -+ m
njaCi u hramu obaveznu d
drahmu u starije plaeev
sredstvo. Nadalje, postoj
je desetina (podavanje sve
nicima i levitima u svetiS
neodredena visina). Pro
nom (-+ popis pucanstva)
redivala se visina poreza
carinici.
PORIV -+ sablazan
POSINASTVO BOZJE -+ Bo
posinastvo
POSJED -+ vlasniStvo, -+
mljiSni posjed
POSLANICA -+ pismo
POSLANICA EFEzANIMA
2. st. smatra se jednom
Pavlovih -+ poslanica iz
zanjstva. U nekim rukopisi
nedostaje podatak 0 mje
u Efezu (Ef 1,1). Poslan
ne nosi nikakvo osobno o
ljezje, premda je prema
19,1-20,1 Pavao tri godine
vio u Efezu. Cini se da sast
ljac P. E. poznaje Efezane
rno po pricanju (usp. Ef 1,
Vee u starini se nagadalo
se P. E. odnosi na (izgub
nu) Pavlovu poslanicu krs
nima u Laodiceji (usp.
4,16). Ispustanje podataka
mjestu u nekim rukopisi
neki zele rastumaciti tako
je P. E. bila upueena vee
broju zajednica kao okru
ca, a da je ostao sacuvan
rno primjerak koji je bio
sIan Efezanima.
Temeljna misao P. E. jest
vezanost svih otkupljenih
Crkvi, Kristovu Tijelu. U
Yom, doktrinalnom dij
(1,3-3,21) prikazan je B
naum spasenja: Krist
srediste i svrha otkuplje
stvorenja, kao glava Cr
koja je njegovo Tijelo:
24
246
POSLANICA KOLOSANIMA -
POSLANICA RIMUANIMA
24
248
POSLANICA RIMLJANIMA -
ceo Nedvojbeno je da je Pavao, pa bilo to i nekom drugom zgodom, napisao taj odlomak. Sarno bi 16.25ss mogao
biti kasniii dodatak.
POSLANICA TITU -+ pastoralne poslanice
POSLANICE IZ SUzANJSTVA
U 5 Pavlovih poslanica govori
sastavljac 0 svome suzanjstvu:
Ef, KoI. Fil, Flm i 2
Tim. Posljednja se ubraja J?edu -+ pastoralne poslamce.
Ostale 4 poslanice. imaju z!ljednicki naziv P. IZ s., kOJe
prema tradicionalnom ~hvaea.
nju potjecu iz prvog nm. s.~
zanjstva (61-63. p. Kr.). PomlsIjalo se cak i na suZanjstvo
Efezu oko 55. p. Kr. (slabo
zajamceno) iIi (rjede).u Cezareji, prije svega s ?bZlr~m~ na
mjesto nast!l~~a FI.l, kOJa ~m~
osobno obilJezJe. TI razlozl msu do sada uvjerili veCinu ucenjaka.
Kako su P. iz s. veoma razliCite ne moze se govoriti 0
njihovoj jedinstvenoj teologiji, nego ~e spomenute.pos~a
nice moraJu promatratl odJelito. Pri tom treba imati na
umu da mnogi osporavaju izvomost -+ Poslanice Efezanirna.
POSLANICE KORINCANIMA
Pavao je vjer. uputio u Korint 4 Poslanice, a od toga su
sacuvane dvije, i to ne najstarije (usp. 1 Kor 5,9-11).
1 Kor: Povodom mnogih, veorna losih vijesti iz Korinta
(usp. 1,11) i opCih pitanja (usp.
7,1), Pavao pre~orava zbog z!oupotreba kao sto su: s~:anca~
renje (1,10-4,21), bludmstvo I
priziv na I?oganske .sudov~ (5,
1-6,20). Zatlm govon 0 POZlVU,
braku mesu zrtvovanom kumirim'a (7,1-11,1), 0 krse. bogosluZju, 0 darovima Duha
(-+ karizma), naglasava prvenstvo -+ Ijubavi (11,2-14,40;
POSLANICE KORINCANlMA
POSLANICE KORINCANlMA -
POSLANJE
protivljenju i progonstvu (1
-3,13).
2. Opomene 0 krse. zivotu
braku, 0 bratskoj Ijubavi, bu
nosti za sud koji dolazi,
-+ v.ieri, -+ nadi i -+ Ijubavi
razjasnjenje 0 uskrsnueu on
koji su usnuli (4,1-5,22).
2 Sol pobija krivo shvaean
zanesenjaka da je na pomo
-+ ponovni dolazak Kristov a
njime i sVrSetak svijeta (2
-11), te da su stoga uzalud
ovozemni napori (3,6-15). P
vao tu 06to vjeruje da ee j
za njegova zivota uslijediti p
novni Kristov dolazak, upoz
rava na zapreke koje prije
da se to obistini i na pre
hodni znak kojega jos nem
Zbog toga je covjeku ned
stupna spoznaja 0 vreme
konacnog -+ spasa. Opis -+ A
tikrista (2,3-10) jedno je o
onih tajnovitih svetopisam
skih prorocanstava kojih
pov. znacenje moze tek nasl
Civati. To jasnija je Apostol
va opomena da trijezno i p
uzdano rade u svim ovoze
nim pothvatima za budu
spas (3,11-13).
1 Sol sigurno je napisao P
vao, zacijelo 51/52. p. Kr.
Korintu. Sumnja se da Ii
Pavao pisac i 2 Sol, prem
ima citav niz ponavljanja
1 Sol. No s druge strane ned
staje jasan osvrt na tu posl
nicu. Ipak, stil i saddaj 2 S
govore u prilog pretpostav
da ju je napisao Pavao. V
pocetkom 2. st. p. Kr. navo
se kao Pavlova poslanica. D
nas se pretezno ddi da ju
napisao Apostol. Prema tom
je 2 Sol, poput 1 Sol, svaka
nastala u Korintu oko 52.
Kr. 1 Sol najstariji je spis N
POSLANICE TIMOTEJU
pastoralne poslanice
POSLANJE Tim se izrazo
oznacuje da se Bog obra
250
POSLANJE -
POSVEMASNJA 2RTVA
POSTIVANJE -
POTOP
251
252
POTOP -
macenja izvjestaja 0 P. U pozadini (razliCitih predaja) nalazimo ove misli: rasirena pokvarenost liudi i Bozja kazna
(Post 6,l1ss), spasenje onih koji vjeruju (kasniie usp. Heb 11,
7), prestanak P. kao Bozje spasite1.isko i stvaralacko djelo
(usp. Post 8,17). Prema shvaeanju jednog ogranka predaje, s Noinim spasenjem zapoCin.ie -+ Savez; znak je Saveza
duga (Post 9,16). Krse. je tumacen.ie shvaealo P. kao sliku
krstenja (1 Pt 3,21; u pobibl.
razdoblju: korablja je slika
Crkve).
POUZDANJE -+ povjerenje
POVIJEST Bozja objava opisuje se u SP kao pov. zbivanje, a ne kao neko umovanje.
Ni objava u prirodi (Ps 104)
nije mjerodavna.
SP ne prufa prikaz P. u danasnjem smislu, vee zeli biti navjestaj, oCitovanie Bozjih djelao To ne znaci da njegovi izvjestaji stoga nisu povijesni,
sarno sto zanimanje za P. stoji
na drugom m.iestu. Stoga je
nesporazum kad se bibl. price
shvate tek kao price (mozda s
odgojnim ciljem). Zapravo,
treba tu govoriti 0 Bozjem
djelovanju. Pri tom SP posize
za mnogim stvarima, npr. za
popisima (usp. 1 Kr 4), -+ rodoslovljima, izvjestajima, pripovijestima, basnama, gatkarna i sl. Svaka od tih knjiz.
vrsta irna vI. zakone (-+ metoda povijesnih oblika), a ponekad mnogo pOV. grade stoji
u pozadini namieravanih teol.
iskaza. Nar. u -+ bogostovlju
spominje se narod svoje P.
(pnz 26,5-9; -+ etiologija).
Od nz. pisaca najvise zanimanja za P. pokazuje Luka (usp.
Lk 1,5; 2,1; 3,1). No to ne znaci
da Lk ne zadaje nikakve pov.
POZIV
253
POZIV -
254
spoznaja
POZUDA se u SZ i NZ smatra
zlim prohtjevom; prema IzI
20,17 zabranjena jer vodi u ~
grijeh (isto Mt 5.27s). Bez tocnijeg razlikovanja grijeha i
~ napasti, pozudom se u SZ
nazivaju zelje i narnjere kojirna covjek nanosi stetu sebi i
zajednici (Izr 11,6; 21,25s). Posljedice P.: tvrdoCa srca i
okorjelost (Ez 36,26), nesretna
PRANJE
tipologija
PRANJE - PRAVEDNOST
25
256
PRAVEDNOST -
PRAZNOVJERJE
PRAZNOVJERJE -
PREKOGROBNI ZIVOT
257
258
PRETPAKAO -
PRIJESTUP
259
PRICESNICA -+ zrtva
PRIJEGOR -+ odrieanje
PRIJESTOUA -+ andeo
PRIJESTOLJE je znak viasti.
Davidovo P. oznaeuje od Boga
zajarncenu viadavinu -+ Davidove kuee (2 Sam 7,16; usp. -+
Natan). Uvodenjem ovozemnog -+ kraljevstva ozivljava
misao 0 Boziem kraljevstvu.
Bozje je P. na -+ nebu (Ps 11,4;
103,19) iIi sarno nebo (Iz 66,1).
I -+ J eruzalem se naziva njegovim P. (Jr 3,17). Bog sjedi
na P. usred svog dvora (1 Kr
22,19). Prema shvaeanju SZ
zemlja (Iz 66,1), -+ Kovceg saveza (1 Liet 28,2) i -+ Sion
(Tuz 2,1) podnozje su Bozjeg
P. U Dn 7,9 i u kasnozid. -+
apokaliptickoj knjiZevnosti -+
sud se ima odrlati pred Bozjim P. NZ preuzima predodZbu
o Bozjem P. i sadrlajno je
prosiruje. Vee kod navjestaja
rodenja (-+ povijest djetinjstva) Isusu je obeeana mesijanska kraljevska viast (Lk
1,32). On Ce se pojaviti kao sudae svega svijeta (Mt 26,64),
sudit ee narodima pred svojim P. (Otk 20,l1ss) i sa svojim ucenicima vladat Ce nad
Izraelom (Mt 25,31). U Reb
1,5-13 spominje se jedinstveno
gospodstvo Krista s Oeem. U
4,5-10 pred P. se Bogu iskazuje siava, cast i moe. Nadalje,
P. je izvor novog zivota (Otk
22,1), srediSte novog JeruzaIerna (Otk 22,3). P. -+ milosti i
velicanstva izrazi su kojima
~e opisuje sam Bog (Heb 4,16
I 8,1).
PRIJESTUP. SP zna za prijestupe protiv ljudskih zakona
(Est 1,19) i propisa (Mt 15,2;
Lk 15,29s) koji se iz ljubavi
mogu oprostiti (Izr 10,12).
Premda se P. imaju kazniti
kao neposlusnost (pnz 17,2-5;
260
261
262
PRINESENI KRUHOVI -
PROKLETSTVO
PROKLETSTVO-PROPOVJEDNIK
If-'NDEKA
\J
I 1\.1 "
r'"\ "
263
'ft'K/' 081T(i.It
LANDEKA
264
PROPOVJEDNIK -
PROROCI
no posredstvom svecenika,
proroka, vidjelaca, snova
(Pnz 18,15; 1 Sam 9,9; Br 12,6).
Izraelci su preuzeli i ddali u
svojim kucama babil. prorostvene likove, -+ terafe (Post
31,19). Dugo se zaddao obicaj
da se pri donosenju odluka
pitaju -+ urim i tumim (Br
27,21; 1 Sam 14,41s), kao i prizivanja Boga zdrijebom (H
7,14-18; 1 Sam 10.20; Dj 1,24ss).
Poznato je i gatanje na osnovu
zrtava i prizivanja mrtvaca
(Post 4,4; 1 Sam 28,13ss).
Za razliku od poganskog svijeta, u Izraelu prizivanje Boga
oznacuje prihvacanje pravorijeka jer Bog jamCi pravo i pravednost (Post 16,5); zbog toga
je osnovni zadatak svecenika
da odlucuju na temelju Bozjeg pravorijeka (Pnz 17,8-12;
Jr 18,18).
PROROCI -
PROTOEVANDEUE
265
266
PROTOEVANDEUE -
PRVORODENAC
PRVORODENAC -
PSALM!
267
268
PSALMI - PUT
PSEUDOEPIGRAFI -+ kanon
PTOLEMAIDA -+ Akon
PTOLEMEJ PtolemejeviCima
nazivamo dinasti iu helen. ego
kraljeva nakon Aleksandra
Vel. npr:
1. P. I. Soter (323-285. pro Kr.,
najprije upravitelj a kasnije
kralj); general Aleksandra
Vel., osnivac dinastije, doslje
dno helenizira (-+ helenizam)
Egipat.
2. P. VI. Filometor (181-145.
pro Kr., sve do poslije 164. pro
Kr. suvladar svoga brata); sti
ti zidove i dopusta gradnju
Jahvina hrama u Leontopolu
u Egiptu (-+ Onija). Usp. i: 1
Mak 10,51-58.
3. P. VIII. Euerget (145-116.
pro Kr.), kojemu je upravljeno
pismo sto se navodi u 1 Mak
15,16-21.
PUL -+ TiglatPileser
PUNINA -+ dovrsenje
PURIM (svetkovina) -+ Est
PUSTINJA ne znaCi sarno p
scanu P. vee i stepska pod
cja koja su se uglavnom
ristila za uzgoj sitne stoke
SP poimence se spominju
-arap. P. s dijelovima -+ Mo
i Edoma (-+ Edomci) (
2,8; 2 Kr 3,8), Sinajska P.
19,1; Lev 7,38) i Judejska
(Suci 1,16). P. je boraviSte p
gnanika i bjegunaca (Post
14; 1 Mak 2,29), prebivali
zlih duhova (Mt 12,43), al
mjesto kusnje (Ros 2,14; u
-+ izlazak iz Egipta).
Poruka 0 Bozjem kraljevs
zapoCinje propovijedanjem
Krstitelja uP., kamo se po
kao i Isus nakon svoga krs
nja da bi se pripravio na s
je poslanje (Mt 4,1).
PUT Osim dosl. znacenja
rijeci (veza medu gradovim
mjestima), SZ oznacuje i lj
ski zivot kao P. (Ps 37,5) koj
Bog vodi covjeka (Izi 13,2
kojim idu pojedinci (Job 23,
iii s kojega mogu skren
(Mal 2,9). Stoga -+ proroci o
minju da se treba vratiti
krivog P. (Jr 25,5) i uputiti
pravim P. (Jr 31,21). Zbog to
poboznik moli da mu Bog p
kaze P. (Ps 27,11; 119). Vrije
Novog saveza zapocelo je p
zivom -+ Krstitelja da se G
podinu pripravi P. (Mk 1,3
Isus je ispunjenje putova k
je Bog zacrtava za spasen
(Rim 11,33ss). On za se ka
da je P. (Iv 14,6). Svojim ut
lovljenjem Krist je otvo
nov P. kojim covjek moze d
ei k Bogu (Reb 1O,19s). U
kao i u NZ nalazi se slika dv
ju P. izmedu kojih covjek t
ba birati (Ps 1,6; Izr 15,19; M
7,13s). -+ Didahe.
PUT -+ meso, -+ tijelo
Q
Q (izvor za logione, Isusove izreke) Kratica za izvor sto su
ga upotrebljavali Mt iLk; -+
Evandelja.
QERE -+ Masora
QUMRAN -+ Kumran
R
RABAT (Rabat Amon) Glavni
grad -+ Amonaca. u I. Jordaniji na gornjem toku -+ Jaboka.
Kad su Amonci uvrijedili Davida, njegov je vojskovoda -+
Joab podsjeo R. (-+ Urija) i
zauzeo ga (2 Sam lOss). No
grad uskoro zadobiva nezavisnost. U 3. st. pro Kr. postaje
pod imenom Filadelfija helen.
grad a od 63. pro Kr. ubraja se
u -+ Dekapolis; danas je pod
nazivom Aman glavni grad
Jordana (veoma znamenit arheoloski muzej).
RABBI (uCiteliu!) U Isusovo
doba naslov za ugledne uCitelje, od oko 70. p. Kr. nar. za
-+ pismoznance. Taj naziv izrazava pocast i priznanje za
-+ ucite1ia. Tako su oslovlja
vali i Isusa (Mt 26,25; Mk 9,5;
Iv 1.38). Od svojih ucenika tra
zi da se ne nazivaju R.: Isus
je jedini R. (Mt 23,8).
RAcUNANJE VREMENA, BIBLIJSKO. U -+ Asiriji godine
su se racunale prc:ma imenirna kraljeva, namjesnika iIi
dvorskih Cinovnika. U rano
doba -+ Babilonije i -+ Egipta
godine se broje prema znacajnim dogadajima, koji se zato
stavljaju u popise. Kasnije se
preslo na brojenje godine prerna kraljevima, ito:
1. pocev od dana ustolicenja
(za razliku od tekuce godine);
2. od ustolicenja do nove g.
= prva g. vladanja ... (tzv.
antedatirano racunanje) i
3. od ustolicenja do nove g.
= pocetak vladanja ... (tzv.
postdatirano
racunanje);
pritom 1. g. vladanja zapocinje s novom g.
Nepoznato je kako se racuna10 vrijeme u Izraelu prije kraljevstva. U doba kraljeva udomacilo se brojenje prema razdobljima vladanja kraljeva u
Izraelu i Judi (t.1. od -+ rascjepa kraljevstva: -+ Sj. odn. -+
J. kraljevstvo). Prvi trag takva
brojenja nalazimo u 1 Kr 6,37s
(4. i 11. g. Salomonova vladanja). U SP nalazimo antedatirano (valja ga pretpostaviti
npr. u 1 Kr 15,1-9) i postdatirano brojenje (npr. kod Jr
26,1; 49,34). Vier. se od antedatiranog brojenja preslo na
postdatirano brojenje pod utjecajem Tiglat-Pilesera III.
Unatoc sigurnom polaziStu za
R. v. (1. osvojenje Jeruzalema
za yr. -+ Nabukodonozora, 16.
III. 597. pro Kr.), ne moze se
posve tocno rekonstruirati
kronologija kraljeva. Nakon 2.
osvojenja Jeruzalema (586), u
doba -+ izgnanstva i u kasnijim g. racunalo se po godinarna -+ Jojakina, odn. po godinama izgnanstva (2 Kr 25,27;
Ez 33,21). U doba kasnog zidovstva racunalo se prema godinama babil.. zatim perz. kraIjeva (Hag 1,1; Zah 1,1.7).
U helen. doba zapoeelo se s
racunanjem po vladavini -+
Se1eukovica u jesen 312. pro
Kr. -+ Starost (1).
270
RAcUNANJE VREMENA, KRSCANSKO Krscanstvo je prihvatilo od zidovstva neke elemente R. v. (npr. podje1u
na sedmodnevni tjedan), ali
je ubrzo postalo nezavisno 0
zidovstvu. Monah Dionysius
Exiguus (Dionizije Mali) pogrijesio je u racunu za nekoliko g. kad je odredivao godi
nu Kristova rodenja (532. p
Kr.). Taj je krivi racun prihva
cen: Kristovo rodenje dogodi
10 se nekoliko g. prije pocetka
krsc. R. v.
RAD Prema poganskom shva
canju R. spada u manje vrijedno zanimanje robova (s izu
zetkom najstarijih i osamljenih slucajeva). I u SP tegoba
rada tumaci se kao proklets'
tva (Post 3,17-19), R. je mucan
i konacno bezuspjesan (Ps
90,10; Prop 2,11), ometa trazenje mudrosti (Sir 38,24-39,11).
U vr. spasenja nijedan trud
nece biti uzaludan (Iz 65,23).
No R. je isto tako sudjelovanje u Bozjem R. (stvaranje:
Post 2,2; Bog kao vinogradar:
Iz 5,7; on jos uvijek radi: Iv
5,17), shvaca se kao bozanski
nalog (vee u zemaljskom raju
prema Post 2,5.15; Izr 18,9;
usp. Izr 6,6-11), kao slmba u
djelu stvaranja i kao nacin
covjekova samoodrZanja (Post
1,28s; 3,17-19). R. je slmenje
Gospodinu, a ne ljudima (Kol
3,23), ne smije se apsolutizirati
(-+ vlasniStvo, -+ subota). Prihod R. mora se zahvalno mivati kao Bozji dar (Ps 128,1s).
Nagrada za R. mora se isplatiti i ne smije biti nikakve
drustvene potlacenosti (pnz
24,14s; Jr 22,13). Pismoznanci
su morali izuCiti neki zanat
(usp. Dj 20,34; 2 Sol 3,8s). Isus
je i sam radio svojim rukama
(Mk 6,3). No -+ Bozje Kraljevstvo odreduje smisao i opseg
R. (Lk 12,31). Tjeskobne bri-
RAGUEL
RAHAB - RAMA
271
272
RAMA -
RASCJEP KRAUEVSTVA
RASPRSENOST-RATARSTVO
273
274
RATARSTVO-RlBLA
REDAKCIJSKO-POVIJESN
METODA Metoda -+ biblij
znanosti koja nema u vidu
rno pojedine knjiz. oblike
metoda povijesnih oblika)
i naCin kako su oni slozen
cjelinu, te tako djel. izmije
ni odn. prilagodeni doticn
okolisu. Primjer: kod Mt
lazimo cesto iste -+ rijeCi G
podinove kao i kod Lk, a
drugom okviru i s neznat
promjenama.
REGUEL -+ Reuel
REKABOVCI (prozvani pre
svom praocu Rekabu, Jr 3
Savez Izraelaca vjemih Za
nu. Pozivaju se na svoje p
ke i otklanjaju mnoge tek
ne civilizacije (npr. poljod
stvo, vinogradarstvo i cv
nastambe), tj. svjesno
provoditi nomadski nacin
vota, pa im je uzor vrije
prije -+ osvajanja zemlje. J
mija ih prikazuje kao u
vjemosti (35,1-19). Rekabov
Jonadab stavio se na str
-+ Jehua te je suzbio nje
prevrat i neviernost Zak
(2 Kr 10,15). .
RESIN (izvor) Posljed
kralj Damaska. Borio se p
tiv -+ J. jUdo kraljevstva
vr. -+ Ahaza) zato sto se
prikljucilo protuasir. save
U~ijesao se asir. kralj Tig
-PIleser IlL, pobijedio R. i
ga 723. pro Kr. smaknuti.
~EU~L (= ~eguel; Bozji
JateIJ) VI. Ime, npr. Mo
jeva tasta (Izi 2,18; -+ Jitro)
REZON Cetovoda, zasnova
kraljevstvo -+ Damaska (
950. pro Kr., 1 Kr 11,23ss).
RIBLA (rible) Mjesto na
-+ Libanona, glavni stan fa
ona Neka za njegovih voj
pohoda u Palestini (608.
Kr.) kao i Nabukodonozora
kod njegova nadiranja pre
Jeruzalemu (588-586. pro K
RIJBe - RIM
RUEe _ Logos
RUEe BOZJA bitni je sastavni dio _ Objave, k01u u prvom redu priopcavaju _ proroci (1 Ljet 17,3; Jr 7,1). Svo::
jom R. Bog zahvaca u povijest
svog naroda (Jr 5,14; 23,29), tako sto mu daje svoje naputke
(_ Deset zapovijedi) (Pnz 5,5;
2 Sam 12,9) i svoi Zakon (pnz
30,19). R. B. temelj je _ stvaranja (Post 1), Ijudskog zivota
(Post 1,26) i odrianja zivota
(Pnz 8,3; Mudr 16,26). Ona donosi spasenje i nov zivot (Ps
119,25.107.144). U NZ R. B.
upravljena je jos jednom Proroku i on je navijesta (Lk
2,29; 3,2). R. Kristova i njegovih ucenika potkrijepljena je
_ cudesima, i to .ie dokaz njezine djelotvomosti (Mk 2,10;
Dj 14,3). Ta je R. spasenje (Dj
13,26), zivot (Di 5,20), istina
(Ef 1,13), sila Bozja (1 Kor
1,18) i izbavljenje (Jak 1,21).
Ona je znak njegove moei (Mk
1,22) i onima ko.ii vjeruju daje
nov zivot (Iv 6,63). Spasenje
je u vezi s R. B. koju propovijedaju -+ apostoli (Kol 1,25ss;
Dj 4,31) i zajednica (1 Sol 1,8).
eovjek treba nadvladati -+ pozudu koja mu prijeci da prihvati R. B. (Mk 4,19). Jakov
opominje krscane da ne budu
275
278
RODOSLOVLJA-RUTA
pov. prikazivanje nekog oblika zajedniStva u kojem se iznosi vremenski slijed i povezanost skupina na temelju krvnog srodstva, na temelju podrijetla od jednog oca i uzaiamnih odnosa brace. Izr. je
narod nastao od nomadskih
plemena. Polozaj pojedinaca
stoga je bio odreden pripadnoscu obite1ji i rodu. Pretpovijest se sacuvala u rodoslovnim stablim. Plemenska i rodovska svijest nadZivje1a je
drustvene promjene u yr. kraljevstva. Prema 1 Tim 1,4 neki l.iudi ne bi se trebali baviti beskrajnim R. Tit prima
savjet (Tit 3,9) da izbjegava
svade 0 R. Vier. se tu zabacuju mastovite price i doumljivanja 0 sz. R.
RODOSLOVNA STABLA ISUSOYA Postoje 2. R. S., jedno
kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a
drugo kod Lk 3,23-38 (nakon
izvjeSiaja 0 Isusovu krstenju).
Oba R. S. zele nabrojiti -+
Josipove pretke. Matejevo R.
S. vodi sve do Abrahama i time zeli pokazati: Isus je pravi
Abrahamov sin. Tome sImi
rasporedaj R. S. koje je rasclanjeno u 3 x 14 pokoljenja
(Mt 1,17; -+ simbolika brojeva. Zbog pogreske posljednja
skupina nema 14 nego 13 pokoljenja). Sastavljacu je vaZniie ono sto hoee reei negoli
uskladivanje sa sz. podacima.
Lukino R. S. ide od Isusa pa
unatrag sve do Adama koga
je Bog stvorio: Isus je poslan
svemu svijetu, i nije sarno Abrahamov vee Adamov i Bozji
sin (-+ Sin Bozji).
Veoma se razlikuju imena u
tim R. S. Bezuspjesni su svi
pokusaji da se protumaci taj
slozeni izvjestaj (posinj enj em,
-+ leviratskim brakom, itd.),
kao i teze da se Mt koristi
slmbenim -+ rodoslovljem Da-
-+
sramota, rugl
RUKOPISI -+ biblijski r
pisi, -+ Kumran
RIMON -
RODOSLOVUA
277
(Izr 17,2). Gospodari su ih sami oslobadali: u nekim su slucajevima to i morali (pnz 21,
10-14; 15,12-17).
U prenesenom smislu zvali su
se R. slobodni podloZnici niska polozaja, nar. kraljevi sluge (usp. 1 Sam 8,11ss). R. odn.
sluga iIi sluskinja u tom su
slucaju pocasni naslovi (-+
Sluga Bozji; Lk 1,48; Rim 1,1).
U vr. Rim. earstva postojao
je posebni stalez -+ slobodnjaka.
Ni krscanstvo niie u prvi mah
ukinulo robovlasniStvo, ali je
prihvatilo R. kao vjernike te
su bili iziednaceni sa slobodnjacima: R. su postali draga
braca (Flm 16).
RODOSKVRNUCE je u zakonskim propisima (Lev 18,
6-18; 20,11-21) strogo zabranjeno: spolni odnosaj s krvnim
srodnicima, ali i s npr. pastorkom, macehom (Lev 18,8; 20,
11) odn. s polubracom (Lev
18,9; 20,17). R. se ostro kudi
i u 1 Kor 5,1-5. U SP R. se
smatra relig.-etickim prijestuporn, i zbog toga je zabranjeno. Ono je takoder strogo zabranjeno i u drugim starim
kulturama i religijama, mozda na temelju predodZbe 0
spolnom tabuu.
RODOSLOVLJA tvore okosnieu bib!. -+ prapovijesti. Ona
vode kroz rodoslovni slijed od
-+ Adama do -+ Abrahama. R.
se susrecu u izvjeStajima 0
-+ praocima (patrijarsi) (Post
12-50), 0 kraljevima, svecenicirna, svecenickim rodovima, za
tim u -+ Ljetopisima i u -+
rodoslovnim Isusovim stabli
rna (Mt 1,116; Lk 3,23-38). R.
nastaju medu nomadskim pIemenima. Ona jos danas zajednicku drustvenu pripadnost
stanovnika pustinje predocu
ju rodoslovnim stablorn. R. su
278
RODOSLOVLJA-RUTA
pov. prikazivanje nekog oblika zajedniStva u kojem se iznosi vremenski sliied i povezanost skupina na temelju krvnog srodstva, na temelju podrijetla od jednog oca i uzajamnih odnosa brace. Izr. je
narod nastao od nomadskih
plemena. Polozaj pojedinaca
stoga je bio odreden pripadnoseu obitelji i rodu. Pretpovijest se sacuvala u rodoslovnim stablim. Plemenska i rodovska svijest nadZivjela je
drustvene promjene u yr. kraljevstva. Prema 1 Tim 1,4 neki ljudi ne bi se trebali baviti beskrajnim R. Tit prima
savjet (Tit 3,9) da izbjegava
svade 0 R. Vier. se tu zabacuju mastovite price i doum~
ljivanja 0 sz. R.
RODOSLOVNA STABLA ISUSOYA Postoie 2. R. S., jedno
kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a
drugo kod Lk 3,23-38 (nakon
izvjestaja 0 Isusovu krstenju).
Oba R. S. zele nabrojiti -Josipove pretke. Matejevo R.
S. vodi sve do Abrahama i time zeli pokazati: Isus je pravi
Abrahamov sin. Tome sImi
rasporedaj R. S. koje je rasclanjeno u 3 x 14 pokoljenja
(Mt 1,17; __ simbolika brojeva. Zbog pogreske posljednja
skupina nema 14 nego 13 pokoljenja). Sastavljaeu je vaZnije ono sto haee reCi negoli
usklac:tivanje sa sz. podacima.
Lukino R. S. ide od Isusa pa
unatrag sve do Adama koga
je Bog stvorio: Isus je poslan
svemu svijetu, i nije sarno Abraharnov vee Adarnov i Bozji
sin (__ Sin Bozji).
Veoma se razlikuju imena u
tim R. S. Bezuspjesni su svi
pokusaji da se protumaci taj
slozeni izvjestaj (posinjenjem,
__ leviratskim brakom, itd.),
kao i teze da se Mt koristi
slmbenim __ rodoslovljem Da-
RUTA -
SADUCEJI
hem. Njezina je v.iernost Noemi i Bogu Izraela bila nagradena time sto ju je Boaz
(Boz) uzeo za zenu, i tako preuzeo obavezu -+ leviratskog
braka. R. je nav. bila -+ JiSa-
279
s
SABA (seba) J.-arap. pleme
(kasnije: kraljevstvo). U SZ
spominje se: posjet kraljice
od S. -+ Salomonu (1 Kr 10,1-13), trgovacke veze (zlato,
tamjan, mirodije, dragulji; Ez
27,22). Pocev od 1. st. p. Kr.
slucajno iIi iskapanjem otkriveni su mnogi stari j.-arap.
natpisi.
Narod S. izvodi se u Post od
praoca Sebe, sina Kusova (10,
7) iii Joktanova (10,28).
SABAOT -+ Boz.ia imena
SABLAZAN Pod S. ne podrazumijeva se negodovanje, nego spoticanje 0 nesto sto bi se
trebalo vjerovati, dakle na putu prema spasenju. U NZ nije istaknuta u prvom redu
opasnost po cudorede preko
sabIazni. Povod je za nasu
S. kad Bog drugacije djeluje
nego sto mi poboZno zamisljamo iIi mozemo shvatiti
(Mk 6,3; Mt 11.6; Lk 2,34; usp.
Mk 8.31ssll). Neminovno je da
i ljudi prouzrokuju S. Lk 17,1
prijeti im teskim kaznama. SP
ipak ne poznaje sarno opasnost za vjeru nego i S. kao
povod za grijeh (usp. Mt 9,
434711). Napasnik ce biti -+
Antikrist.
SADOK Prema 2 Sam 8,17 1 Kr 4.2 pripada svecenicima
-+ Davida i -+ Salomona i nadgleda -+ Kovceg saveza (2 Sam
15.24-29).
U nemirima za Davidovo nasljedstvo opredijelio se za Sa-
280
SADUCEJI -
SALOMONOV TRIJEM
ka -+ Natana, vojskovode -+
Benaje i sveeenika -+ Sadoka.
Ovaj ga je jos za Davidova zivota pomazao za kralja (1
Kr 1). S. je postupno dao pogubiti svoje protivnike (npr.
Adoniju, 1 Kr 2,24s).
Za S. je Izrael dozivio veoma
uspjesno razdobl.ie i gospodarski procvat (1 Kr 5,1-8).
Mnoge preduvjete za to nije
stvorio S., vee njegov otac
David. S. niie vodio ratove.
SZ spominje veze s inozemstvom: s -+ Egiptom (zenidba
s -+ faraonovom keeri i time
dobivanje -+ Gezera, 1 Kr 3,1;
9.16), s Arabijom (posjet kraljice od -+ Sabe, 1 Kr 10,1-13)
s -+ Fenicijom (trgovina i uredenje granica, 1 Kr 9,10-14), s
-+ Edomom i -+ Damaskom
(otpor, 1 Kr 11.14-25). Nutarnja politika obiljezena je gradevnom djelatnoseu (-+ hram
u Jeruzalemu. 1 Kr 5,16-6,38;
dvor, 1 Kr 7,1-51; gradovi, npr
-+ Hasor; brodovlje, 1 Kr 9,26)
rastrosnim zivotom na dvoru
u Jeruzalemu (1 Kr 5,2s.6ss;
10,4-12.23; l1,lss) i novom po
djelom Izraela (12 podrucja
s namjesnicima, 1 Kr 4,7-19)
U bibl. predaji nar. se velica
njegovo bogatstvo i -+ mud
rost (1 Kr 3,28; 5,9-14; 10,7)
kudi se njegov popustljiv stav
prema stovaniu tudinskih bo
gova (1 Kr l1,4s, vanjskopolit
uzroci?). -+ Posveeenje hrama
opisano je kao glavni doga
daj njegova vladanja.
S. nije uspio Velikom kraljev
stvu osigurati cvrstoeu i traj
nost: nakon njegove smrt
doslo je do -+ rascjepa kra
ljevstva na Sj. i J. Predaja mu
neispravno pripisuje mnog
bibI. i apokrifne spise.
SALOMONOV TRIJEM -+
Hram
SAMARAJIM -
SAMUEL
281
282
SAMUEL -
SANHERIB
Sesterostrana prizma od p
cene gline na kojoj Sanheri
izvjdtava 0 svojoj vojni (70
pro Kr.) protiv judo kralja Ez
kije
SANHERIB - SAVEZ
283
284
SAVEZ -
SEFANIJA
SEFANIJA -
SELOFHAD
285
286
SEMARJANI -
SIDKIJA
SIDKUA -
SnoB. HOROV
288
SILOE, PROROV -
jih -+ natpisa bio je postavljen na izlazu prorova (starohebr. pismo, otkriven 1880. p.
Kr.). U Isusovo yr. jezerce
unutar Jeruzalema zvalo se
Siloe (Lk 13,4). Prema Iv
9,7 tamo je Isus poslao slijepca od rodenja.
SILVAN (l i 2 Sol 1,1) lat. oblik imena -+ Sila.
SIMAH -+ bibliiski prijevodi,
-+ Heksapla
SIMBOLI EVANDELISTA
Simboli za sastavljace 4 Ev-a
(usp: Otk 4,6ss; Ez 1,10); od 4.
st. ustaljeno je: Ivan = orao,
Marko = lay, Luka = govedo,
(odn. bik), Matej = andeo
{odn. coviek). Od znacenja za
krsc. umietnost.
SIMBOLIKA BROJEVA Kao
kod svih naroda na Istoku tako i u Izraelu broj nije sarno oznaka koliCine vee ima i
neko odredeno znacenje, npr:
dva = par, dvojica, dvoje
(Pnz 32,30), mnogo (Iz 40,22);
sedam = veCi broj necega
(Pnz 7,1; Mt 18,21); deset =
veoma velik broj (Post 31,7;
Lk 15,8; Otk 2,10); cetrdeset =
"dugo razdoblje iIi pokoljenje (Br 14,22.34; Suci 3,11).
Broj tri ima simbolicko znacenje kod obrednih radnji (1
Kr 17,21), zakonskih propisa
(Izl 23,14; Pnz 17,6), ukazanja
(Post 18,2) i bozanskih stvari
(Br 6,24ss). Cetiri oznacuje zaokruZenu cjelinu i puninu
(Post 2,10; Ez 14,21; Mk 13,27).
Sedam je simbolicki broj u
izr. obredniku (Lev 4,6-17) i
kod objava (Jr 15,9; Dn 4,13-29;
Otk 1.12.16). Dvanaest je broj
praotaca i plemena (Izl 24,4),
prinesenih kruhova (Lev 24,5),
-+ apostola (Mt 10,2; 26,14; Dj
6,2), izabranikft (Otk 7,4; 14ss)
i dovrsenja (Otk 21,12.14.16.
20s).
SINAGOGA
SINAGOGA -
SIN COVJECJI
289
290
SINOPTICKA EVANDEUA -
Mk
Mt
1
Lk
SIRAH
291
BIBLlOTfKA OBITELJI
292
SIRAH -
SJEVERNO KRALJEVSTVO
SJEVERNO KRAUEVSTVO
293
294
SJEVERNO KRAUEVSTVO -
SLIKA
-+ sveto~eu.
U Ps 66,2; 7
S. i Bozje ime znace is
I u NZ S. oznacuje prosla
moe, cast (Lk 2,9; 9,31s;
22,11; 2 Pt 1,17; Otk 15,
nar. u -+ doksologijama. O
Bogu S. (cast) znaCi: prizn
Bozje velicanstvo (OJ 12,
Rim 4,20). Prema Iv skrive
S. Bozja ocitovala se me
ljudima u Kristu (Iv 1,14;
4.40) i moze se spoznati sa
-+ vjerom (Iv 2,11). Vjern
neee samo gledati S. Bo
(1 Kor 13,12) nego ee u n
imati i udjela (Iv 17,22; R
8,17ss; Fil 3,21), jer su se
oblicili slici slave Bozje (2 K
3,18). Svaka -+ nevolja pri
nosi S. Bozjoj (2 Kor 4,17),
je Krist nada slave (Kol 1
i jer su ljudi pozvani i pre
dredeni za S. (1 Kor 2,7; 1
2,12ss; 2 Sol 2,14; 1 Pt 5,1.
S Kristom ee se i vjernici
javiti u S. (Kol 3,4). U NZ k
i u SZ S. oznacuje Boga k
se daje spoznati u nekom
vom spasiteljskom cinu.
S. samoga Krista ocituje
u -+ preobrazenju, muci, kr
i uskrsnueu. Kristovo u
~a~ee jest ulazak u njeg
S. (OJ 1,19; Fil 2,9; 1 T
3,16). S moeu i S. on ee se
javiti kod svog -+ ponov
dolaska.
SLAVITI, HVALITI Za
SZ ima viSe hebr. rijeci; p
vodimo ih razlicito, vee p
rna kontekstu (npr. i zah
ljivati). Kad Boga slavim
tada ga priznajemo, potvr
jemo njegov polozaj, npr
hvalbenim psalmima iIi h
lospjevima gdje se slave Bo
djela izvedena nad narod
(Ps 129), nad pojedincima
9), u prirodi (Ps 104), iii g
se ocrtava cjelokupno njeg
djelovanje (Ps 8).
SLIKA
-+
slike i kipovi
SLIKA I PRILIKA -
SLOBODA
295
296
SLOBODA -
SLUGA B02JI
SLUGA BOtH -
sluzenje
SLUtENJE
297
298
SLU1ENJE -
SMRT
farizeje slijepcima vo
ma slijepaca.
SMIRNA
A) (izmir) Lucki grad na
Male Azije. Poslije 300. pro
S. je bila jedan od najbog
jih gradova Male Azije. Jed
pismo iz -+ Otkrivenja Iva
va upravljeno je krse. zaj
nici u S. (Otk 2,8-11).
B) Naziv za smolu sto se u
trebljavala kao mirodija
sahranjivanju (Iv 19,39) i k
sredstvo omaml.iivanja (
15,23). Okus joj je bio gor
Morala se uvoziti.
SMOKVA ima veliko lisee.
dila se i u vinogradu (sje
pod svojim trsom i S. =
vjeti sretno, 1 Kr 5,5; usp. Z
3,10). Bila je znak izobilja
obeeanoj zemlji (usp. Br
23) jer su se plodovi ubir
dvaput godisnje. Cesto se
usporedbama govori 0 S. (n
Hos 9,10; Lk 13,6-9; Otk 6,1
UniStenje S. bio je znak Su
(Jr 5,17; Hos 2,14). Proklin
nje S. (Mk 11,12ss1120-25)
macilo se vee kao cin koji i
pokazati neplodnost Izraelo
(usp. simbolicne postupke
proroka).
SMOLA Naziv za razne pro
vode dobivene od stabala i
mova. S. je slmila kao k
miris i lijek. Trgovina smol
bila je znacajna (Post 37,
Ez 27,17). U SP nisu tako jas
opisane sve vrste S. da bism
ih danas mogli utvrditi.
SMRT se u SZ uopce ne sh
ea kao dijeljenje duse od
jela. S. prv. znaci prestan
fivota (usp. Br 6,6: mrtvac
mrtva dusa). S posljednj
izdisajem iz tijela odlazi i
votna snaga (dah) (usp. P
35,18). Buduci da se tijelo
covjek) ne unistava, mrtv
fivi dalje kao sjena u Podze
SMRT- SOLUN
299
SNU:lDENOST -+ trpljenje
SOAN (gre. Tanis) Grad na sji.
dijelu delte Nila; spominje se
npr. u Br 13,22; Iz 19,11.13; Ez
30,14.
SOAR Grad u j. dijelu doline
Jordana (Post 13.10; u Post
14,2.8 naziva se i Bela). Bio je
skloniste -+ Lotu (Post 19,225.
30). S. se nadalje spominje
kod Iz 15.5; Jr 48.4 kao grad
u -+Moabu.
SOBA Aram. grad-drZava (1
Sam 14,47) sto ga je pobijedio
-+ David (2 Sam 8,3-12; 1 Kr
11,23).
SODOMA je poput -+ Gomore
u Post 19 primjer iskvarena
grada koji Bog uniStava. Jedva se i spominje u SP da je
kralj S. u borbi protiv -+ Amrafela stao na stranu -+ Lota
(odn. Abrahama) (Post 14).
Grijesi stanovnika S. opisani
su kao homoseksualnost (Post
19,5), umisljenost (Iz 3,9), gizdavost i nesocijalno drZanje u
blagostanju (Ez 16,49). Zbog
toga se S. i Gomora poslovicno spominju kao narod bez
milosti (Jr 23,14). Ono sto mi
danas nazivamo sodomijom
(bludnost sa zivotinjama) SP
ne pripisuje stanovnicima S.
Izvjestaj 0 Lotovoj zeni koja
se pretvorila u stup soli jest
-+ etiologija. Time se pucki tumace cudni oblici stupova od
soli kraj Mrtvog mora i iskazuje se bezuvjetnost Bozjih
traZenja.
SOFAR -+ Jobov prijatelj (Job
2,11; 11,1; 20,1; 42,9).
SOFONIJA -+ Sefanija
SOLUN Trgovacki grad u -+
Makedoniji, sji. od zaljeva
Terme na rim. vojnom putu
Via Egnatia. 315. pro Kr. osnovao ga je kralj Kasandar kao
grc. naseobinu Terme i pre-
300
SOLUN -
SPOZNAJA
SPOZNAJA -
SRAMOTA. RUGLO Ponizenje prouzrokovano npr. od ljudi (Ps 55.13ss) ili opCih zivotnih prilika (npr. neplodnost. Lk 1.25). vI. krivnjom
(npr. zbog zlostavljanja roditelja, Izr 19.26) iIi uslijed Bozje presude (Iz 45,16; Jr 3,25).
Isus je na sebe primio S. -r
kriza, izdaje i sramotne smrti
(Heb 12,2). S. je udes pravednika (usp. Ps 22; 1 Kor 6,8),
ali je to ipak sarno privreme
ni udes krseanina (Fil 1,20;
usp. Rim 10,11).
Zbog te S. rada se stid. cesto se dozivljava u vezi sa
spolnoseu. Kasnije se povezu
je s pojedinostima izvjestaja
o padu u grijeh (Post 3,7.10s).
Bozji sud postidu.ie (Ez 16,61),
ali ne krseane (Heb 2,11; 1 Iv
2,28).
SRCE ni ie u SP ni neki bioloski organ ni srediste povrSne
cuvstvenosti. vee srediSte unutrasnjeg ja, osobe (1 Pt 3,4),
unutrasnjeg covjeka (1 Sam
16,7) s osjeeajima kao: srcanost (2 Ljet 17,6), -r radost
(pnz 28,47; Job 29,13), naklonost (2 Sam 15.13; Ezr 6,22),
briga (1 Sam 9,20), bol (Iz 65,
14; Jr 4,19). S ..ie podstrek za
djelovanje (Izr 36,2), namjere i
htijenja (1 Ljet 22,19; Iz 10,7;
Jr23,20). Bozji je -r Savez upisan u S. (Jr 31,33). Sree budi
ceznju za kueom Bozjom (Ps
42,5). U S. se provjerava ljudska nedwnost (Ps 24,4). Ono
je mjesto osobnih tajni (Suci
16,15.17s; 1 Sam 9,19). Odvracanje od Boga i -r okorjelost
(Izl 4,21; 9,7; Iz 29,13; Ez 6,9)
svladavaju se -r obraeenjem
i obnovom u duhu Bozjem (Ez
11,19; 18,31; 36,26s). Bog covjeka sudi i iskusava u njegoVll
S. (1 Ljet 29,17; Jr 11,20). Radi
STAN
301
302
STAN -
STRAH
STRAH BOZl'I -
SUBOTA
303
304
SUBOTA -
sueI
0 sucima nije jedinstveno djelo. Spomenuti S.
nisu bili jedini vodeci ljudi, i
imali su sarno mjesno znaeenje. To je zbirka imena, priea 0 izbavljenju Izraela, 0 Jiftahu i Samsonu, nace1ne rasprave 0 otpadu i spasu i dr.
Knjiga
SUCI -
SUNCE
305
306
SUNCE-SVET, SVETCST
307
308
SVIJET -
SVJEDOK
3 -+ zlo ulazi u S. U njem vla- (Lev 11; Pnz .14,3-~1). -+ .Odrlcada Bog na koga se svodi sve nje. Isus prihvaca S. time ~to
dobro i zlo, pa i sarna smrt u njemu zivi (Iv 1.14). Za~tJev
(Job 5,8-20; Iz 45,7). S: nije z~ kloniti se S. (1 Kor 7,31) 1 nauvijek (Post 8,22). NJegov ce sljedovati Isusa (Fil 2,4-13; 3,7svrsetak biti na sudu u -+ Dan -14) stavlja se u sluibu vjere,
Jahvin (Iz 24,17-23). Prema NZ a nipoSto to nije izgovor d~ se
S. je od Boga proiziSao, Krist bjezi od S. 1 Tim .4,3ss ?on se
ga je stvorio. (~v 1:3;10;. .1 Kor protiv izbjegava11]a S. Jer ono
g 6) i u sVOJOJ blil nIJe zao niie krScansko.
(Ri{u 14,14.2~; 1. Tim ~,3s). Co- SVITAK za zapisivanje obavivjekovom knvn.10m, nJegovom jesti, obicno od papirus~ (v:sta
nevjerom i utjecajem -+ davla trske koja raste u deltl Nlla),
S. se nasao u stanju koje je a i od koze (u Egiptu kori5teprotivno Boz.ie~ !1aumu. ~u ne za tekstove ko.li se upotrebduCi da -+ UCenICI propOVIJe- ljavaju kad bogosluija). Uz to
daju Ev. (Mt 28.19; Lk 24,27), su postojale glinene plocice i
oni su sol i svjetIo S. (Mt glineni crepovi za kratke oba5,13s). Za -+ PavIa je polozaj vijesti (ostraka). kamene plou S. u prvi mah beznadan ce za dokumente. U Pergamu
(Rim 1,18-3,29). ali je iI?ak Kri- su uspjeli zivotinjsku kozu
stovom smrcu omogucena no- oplemeniti tako da od nje pova proslava i novo spasenje stane gotovo bijela podloga za
(Rim 8,3.13.18.20s). -+ Vjerom pisanje (pergamena). Na S. se
je omoguceno krScaninu da pisalC! sarno s .ledne ..stra~e u
nadvlada -+ demone ovoga S. stupclma, on se savIJao 1 pekoji ga budenjem -+.pozude catio, u rab. yr. namotavao na
zele navesti na zlo (Rim 8,35- dva stapica (zavr5etak se na-39). Kod Ivana je S. nacelno lazio na lijevoj strani S.). M<?protiv Boga premda ga je o~ gao je biti dug do 10 m a 51stvorio (Iv 8,12; 15,22ss). Gn- rok do 25 cm. U Izraelu su se
jeh S. jest nevjera (Iv 16,9), takoder upotrebl.iavale razliciona mu postaje osudom (Iv te podloge: Izi 31,1; Pnz 27,2ss
317ss 1231) koja se u sadas- (kamen); Ez 2,9ss; 3,1ss (koza);
n'iosd izv~sava isusovom rije- Jr 36,23 (papirus). U kasnohecJu (Iv 9,39ss). Prema Iv pro- len. yr. nastao je kodeks, sVeSpast dolazi od davla (Iv 8,44) ciCi uvezani u knjigu. Pisalo
kome je Isus doduse oteo gos- se na obje strane listova. Iz
podstvo (Iv 12,31), ali on ipak svitaka je preuzeta razdioba
ugrozava kr5cane. U ovom S. teksta u stupce. Vamiji tekIsus nastupa kao svjetIo (Iv stovi pisali su se velikim slo8,12; 12,35) koje prosvjetIjuje virna (majuskula), ostali masvakog covjeka (Iv 15,18s; 1 njim kurzivnim pismom (miIv 1,5-10). uzdize gao nad S. nuskula). -+ slovo, -+ biblijski
(1 Iv 4,4ss) i omoguCuJe mu da
rukopisi.
nadvlada svaku -+ zalost.
SVJEDOK
Potreban je za doBuduCi da se u SZ S. smatra
dobrim, jedva da se ondje i kazivanje u pravnom postupku
govori 0 izbjegavanju S. Ipak (Br 5,13; 35,30) i ne smije dase u skhidu sa zakonom sve- vati lame izjave (Izi 23,lss).
tosti (Lev 11,44s) trazi uzdda- posljedicama lamog svjedocevanje od svega 5tO je poveza- nja govori se u 1 Kr 21,9-13.
no s protujahvinim kultovima Prema Izi 20,26 zabranjeno je
SVJEDOK -
SATOR, SVETI
309
->-
310
SATOR, SVETI -
SEM
SBMAIA - SUNEM
311
T
TABITA (grc. dorkas, Ko~u
ta). Ime kdcanke u -+ Jafi
koju je prema Dj 9,36-43 Petar
vratio u zivot.
TABOR Usamljena planinska
glavica, 588 m nadm. vis., sj.
od ravnice Jizreel. Lezi na granid plemena -+ Jisakara, -+
Zebuluna i -+ Naftalija (JS 19,
12.22.34). Na njegovu vrhu -+
Barak je sabrao Zebuluna i
Naftalija za borbu protiv -+
Sisere (Sud 4,6.12.14) koga je
pobijedio (usp. Sud 5). Prema
Pnz 33,18s T. je takol1er svetgte Jisakara i Zebuluna koje
napada Ho~ 5,1.
Prema staroj predaji T. je
mjesto Isusova -+ preobrafenj'a (Mt 17,1-9) i -+ uzviSenja
(Mt 28,16).
TACIJAN -+ bibliiski tekst
TADEJ (Odvafni?) Sarno
kod Mt 10,3; Mk 3,18 spominje
se kao -+ apostol. U z. rukopisima (-+ bibliiski tekst) Lebbaeus. Kod Lk 6,16; Dj 1,13
navedeni -+ Juda, -+ Jakovljev
(2) brat, poistovjecuje se sT.,
a vee -+ Origen spaja dva imena Juda T. kako bi uskladio
te~koce razlicitih predaja. Ni~ta nam nije zajamceno 0 njegovu djelovanju i smrti.
TADMOR U helen. doba Palmira; grad-oaza u Sir. pustinji,
spominje se u 2 Ljet 8,4. Podatak koji se tu navodi, da je
-+ Salomon podigao utvrdu T.,
pogre~no je tumacenje 1 Kr
9.18.
TAFNIS Mjesto u Egiptu gdje
su boravile zid. izbjeglice, u
i. dijelu delte Nila. Onamo su
pobjegli nakon umorstva -+
Gedalije, a prisilili su takoder
-+ Jeremiju (Jr 43,7-9; 44,1; Ez
TAMA -
TARSIS
313
314
TARTAK -
TEODOTION
TEODOTION -
TIBERIJADA
315
316
TIBERUADA -
TlMNA
TIMNA(T) -
TIMNA(T)
1. Mjesto na podrucju plemena -+ Danova, na sj. granici
Judeie izmedu Bet-Semesa i
-+ Ekrona (15 15,10; 19,43; Suci 14,1ss; 2 Liet 28,18).
2. Grad u j. Judeii. Tocan polozaj nepoznat (Post 38,12ss;
15 15,57).
TIMNAT HERES Mjesto u
Efrajimovu gorju gdje je bio
sahranjen -+ Josua (Suci 2,9),
U 15 19,50 navodi se kao Timat-Serah.
TIMNAT-SERAH -+ Timnat
Heres
TIMOTEJ Sin oca poganina i
majke judeokrscanke, imenom
-+ Eunike iz Listre (Mala Azija). U -+ Ikoniju ga je Pavao
obratio te od drugog misijskog putovanja postaje njegov
stalni pratilac (Dj 16,1-3). Pavao ga .ie veoma cijenio (Fil
2,19-23) zbog njegove pomoCi u
napornom misijskom radu (1
Sol 3,2-6; 1 Kor 4.17). Po predaji on je prvi biskup u Efezu
(1 Tim 1,3; 2 Tim 1,6). Od Pavlovih poslanica dvije su upravljene T. (-+ pastoralne poslanice).
TIPOLOGIJA (bibl. T.) osobit
je oblik prikazivanja SP-a.
Osobe, predmeti iIi dogadaji
SZ u svjetlu -+ Objave tumace
se kao pralik nz. dogadaja.
Tako npr. stoje jedno nasuprot drugome: Stari i Novi -+
savez (1 Kor 10,6), staro i novo svetiste (Heb 9,24), voda iz
stijene - Krist, izvor zivota
(1 Kor 10,4), Adam Krist
(Rim 5,14), -+ Melkisedekovo
sveceniStvo - Kristovo sveceniStvo (Heb 7), zemaljski i nebeski Jeruzalem (Gal 4,26).
TIR Stari fen. trgovacki grad
na i. obali Sredozemnog mora.
Oddavao je prijateljske veze
s Izraelom (trgovina sa -+ Sa-
TIT
317
-+
318
TIT - TOBIJA
319'
TREeI IZAIJA
--+-
Tritoizaija
BIBLIOTEKA OBIlElJ\
320
TRGOVINA -
TRNJE
TRNJE -
TUBAL
321
322
TUBAL-KAJIN -
TVRDAVA
u
UBOJSTVO -+- umorstvo
UCENIK se naziva sljedbenik
nekog proroka, uCite1ja itd. uz
kojega pristaje i od koga prima pouku (usp: Iz 8,16; Mt
10,24; Mk 2,18). Tako se nazivaju dvanaestorica U. (-+- aposto1) (Mt 10,1) i veea skupina
Isusovih sljedbenika (Iv 6,66;
usp. Lk 10,1-12).
Na10g kod Mt 18,19 glasi da
sve narode uCine Isusovim
ucenicima. U Dj (do 21,16) svi
se Isusovi sljedbenici (i zene) nazivaju U. Mnoge evan.
smjernice za U. nisu namijenjene sarno nekim vee svim
krseanima (npr. Iv 13,35).
UCITELJ je nas10v koji se
pridavao Isusu (npr. Iv 13,13)
jer je oko sebe skup1jao ucenike. Ta oznaka stvara zabunu jer mi imenom U. cesto
oznacujemo osobu koja prenosi prim1jeno znanje. No
Isus je bio prorok koji je navijestao staro i novo (Mt 13,
52). U zivotu prakrse. zajednice postoja1a je slwba U. koju je Bog pok1anjao pojedincima kao dar (Dj 13,9; 1 Kor
12,28). -+- Rabbi.
UDOVICA je nakon mwev1jeve smrti neko vrijeme nosila
za10bne ha1jine (usp. 2 Sam
14,2). -+- zena koja bi osta1a
bez djece ima1a je pravo na
-+-leviratski brak, ali se mogla vratiti i u rodite1jsku kueu
(usp. Rut 1,8; Post 38,11). Mogla se opet udati (osim za sveeenike; usp. Lev 21,14; Ez 44,
22), ali to nije cesto bivalo.
Zato se cesto spominje udovicki stalez, njegova oskudica, zakonska zastita U. i dwnost dobrotvorne
pomoei
(usp. Pnz 14,29; Jr 22,3). Sam
se Jahve zalaze za ucviljene
324
UGARIT -
UMNAZANJE KRUHA
UMNAZANJE KRUHA -
USKRISIVANJE MRTVIH
325
326
USKRISIVANJE MRTVIH -
USPOREDBA
USPOREDBA -
UTJEHA
327
328
UTJEHA -
UZVISICE
329'
v
VALJAROV IZVOR (cen-rogel)
ji. od Jeruzalema u blizini doline -+ Hinom; prema IS 15,7
granicna tocka izmedu -+ Jude
i -+ Benjamina, a u 1 Kr 1,9
spominje se u vezi s -+ Adonijinom pobunom. Nadalje se
navodi i kod 2 Kr 18,17ss (usp.
Iz 7,3).
VAPAJ -+ molitva
VAST! -+ Kserksova zena koju je otjerao zbog njezine neposlusnosti (Est 1,9ss); namjesto nje postala je kraljicom
-+ Estera (Est 2,15-18).
VAZAM -+ Pasha
VAZMENA VECERA -+ Vecera Gospodnja
VAZMENO JANJE -+ pashalno janje.
VECERA GOSPODNJA Svi izvjestaji NZ 0 V.G. vee su obojeni prvokrse. bogosluijem:
Mt 26,20-30; Mk 14,17-26 nesto
jace nego Lk 22,14-20; 1 Kor
11,23-25 (usp. takoder Iv 13,1-30). Sporno je da li je V. G.
bila izr. pashalna vecera (usp.
Mk 14,12161/: Iv 18,28; Lk 22,
15 misli mozda vee na novu
Pashu; usp. -+ Kumranski kalendar. Ne moze se tocno utvrditi sto je Isus rekao (Mk 14,
22-25 iii 1 Kor 11,23-25 iii neki
treCi oblik, npr. s veCim oslanjanjem na Lk?).
V. G. opisuje nam se kao nova pashalna gozba, kao gozba
330
VEZATI -
VJERA
331
332
VJERA -
VODA
VODA -
-+
VRIJEME
333
334
VRIJEME -
VULGATA
z
ZABRANA Ponajprije se u SZ
misli na Z. slika (Izl 20,41;
Pnz 5,8) i tabue (Izl 19,12s), cime se sve sto je sveto iskljucuje iz svakodnevne upotrebe
(npr. -+ subota: Izl 20,8ss; usp.
Post 2,3; sv. -+ sator: Izl 29,44;
-+ Kovceg saveza: 2 Sam 6,6s;
Svetinja nad svetinjama u -+
Hramu: 1 Kr 8,6.10s; usp. Izi
26,33). Cilj je Z. zastita od obicaja okolnih naroda i isticanje
relig. iskljuCivosti Izraela (Lev
10,1). U NZ Z. prelaze u pozitivne smjernice uzajamnog ponasania medu bliznjima (Mt
5,22-43). Kod PavIa Z. ima relativno znacenje (1 Kor 11,1-16)
jer su krscani podlozni sarno
Kristovu zakonu i zapovijedi
-+ Ijubavi (Gal 5,14) kao jedinom mjerilu svog zivota (Iv
12,49; 15,12).
ZAGLAVNI KAMEN -+ kamen
ZAGOVORNIK -+ Paraklet
ZAHARIJA
A) (spomenu se Jahve) VI.
ime, npr:
1. Kralj (sarno sest mjesed,
743. pro Kr.) -+ Sj. izr. kraljevstva (2 Kr 15,8s). Naslijedio ga
je njegov ubojica salum, koji
se odrZao sarno mjesec dana
dok ga nije umorio Menahem
(2 Kr 15,13s).
2. Prorok iz svecenickog roda
Idonova. Z. i -+ Hagaj pospjesili su svojim nastupima obnovu -+ Hrama (520-515. pro
Kr.) nakon -+ izgnanstva za
\Tijeme Zerubabela i Jesue
(Ezr 5,ls; 6,14); -+ Zaharija
(knjiga).
B I Prema Lk 1,5 bio je svecenik iz razreda -+ Abijina (1
L iet 24,10). Dok je prinosio
kad. -+- Gabriel mu je obecao
sina (-... Krstitelj). Benedic:uSc koji se pripisuje Z. sadr-
336
ZAHARIJA -
ZAJEDNICA
ZAJEDNICA - ZAKLETVA
337
338
ZAKLETVA-ZARUCNICA
ZARUCNICA -
2,2). Bog se radovao svome narodu, ukrasio ga kao zaruenik Z. (usp. Ez 16,8-14). On nevjernu Z. upueuje na pravi put
(usp. Jr 3,6-12).
Z. je slika savrsenog Bozjeg
naroda, novog Siona (usp. Iz
54,5; 62,4). Isus tu sliku dalje
razvija (usp. Mt 9,15; Iv 3,29;
2 Kor 11,2). Crkva se opisuje
u ljepoti nakiCene Z. kao novi
Jeruzalem (Otk 21,2; usp. Otk
21,9).
ZASLUGA je vrijednost ljudskih Cina u Bozjim oCima (Job
34,11; Lk 23,41). Progonjeni poboznici smiju moliti da im se
uracuna njihova Z. (Ps 28,4;
Jr 50,29), ali se moraju podvrCi
Bozjem -+ sudu (Jr 14,7; Dn
9,5ss). Protivno kasnom zidovstvu, koje od Boga trazi svoju
Z. i ocekuje odgovarajueu nagradu, u NZ Z. se ne promatra
kao ljudsko ostvarenje, vee
kao Bozja milost (Mt 20,1-16).
Otklan.ia se svaka etieko-relig.
pomisao 0 Z. (Lk 17,1-10). Nar.
-+ Pavao zabacuje opravdavanje zaslugama koje poCiva na
6sto IjudskOIfl raeunu. Sarno
Bozja -+ milost daruje spasenje onima koji vjeruju (Rim
3,24.28; 4,4; 9,12; 11,6).
ZA~'Tl(Tl "ilCe preu 'D1JgU1tl
znak je strahopoCitanja i zastrasenosti (Izi 3,6). Bog sakriva svoje lice zbog eovjekovih
grijeha (pnz 31,17s; Iz 8,17).
UnatoC -+ objavi po Kristu
Bozja poruka ostaje sakrivena
nevjernicima (Mt 11,25-30). Onirna koji vjeruju obeeano je da
ee Boga gledati licem u lice
(1 Kor 13,12; 2 Kor 3,18).
ZAVIST -+ Davlovom je zaviSeu dosla smrt na svijet
(Mudr 2,24). Z. proizlazi iz
covjekove naravi (Rim 1,29;
Gal 5,19), ona je zemaljska i
davolska (Jak 3,15s), izrazava
se u nezadovoljstvu zbog us-
ZAVODENJE
339
340
ZEMUISNI POSJED -
ZLOCA
341
,_.
_. ,
t'
I.
5.
342
ZMAJ -lED
ZED -
ZENA
343
3,16), a tako i izvjdtaj 0 stvaranju 1.. u Post 2,18-24: muskarac se smatra prvotnim
stvorenjem a Z. kao pomocnica koju je muz uzeo (suprotno tome Post 1,27). Bilo
koji zenin zavjet protiv volje
oca odn. supruga jest niStetan
(Br 30,4-17). Pravni je polozaj
1.. nizak (~brak; usp. Pnz
21,14). Ni supruga ni keerka
ne mogu bastiniti posjed ako
je pokojnik imao sina (Br 27,8;
dU usp. Job 42,15).
1.. Neke se Z. opisuju kao znacajne osooe, npr. pramajke (->Eva, ~ Sara, ->- Rebeka, ->- Rahela), zatim ->- Mirjam, ->- Debora, ->- Ruta, ->- Estera, -+ Judita, ali i -+Atalija i ->- Izebelao To su bili izuzeci. Ope. je
Z. stjecala ugled kao majka
sinova (Bat-Seba: 1 Kr 1,15-21.
28-31; 2,13-21; blagoslov Post
14,60; usp. Post 16,5s; 1 Tim
2,15). Kod Iz 66,13 usporeduje
se Bozja ljubav s majCinskom
ljubavlju. Kod Sir 24,18 hvali
se ->- mudrost kao majka
kreposti.
3. U SP spominje se ljubav
muskarca prema ->- zarucnici,
odn. 5upruzi, ali to nije bitno
za ostvarenje braka (usp. Post
29; ali 1 Sam 1,8).
4. U mudrosnoj knjizevnosti
cesto se hvali dobra 1.. (abeceda dobre domaeice: Izr
31,10-31).
5. Npr. prema Izi 15,20s zene
su aktivno sudjelovale u bogosluzju. Njihovo se sudjelova
nje sve viSe ogranicavalo (usp.
Br 3,40s; 2 Ljet 8,11). 1.idovstvo
se
odupiralo
pokusajima
emancipacije nekih poganskih
religija. Bez utjecaja su bili i
neki filozof. nazori koji su zeni pridavali veCi ugled.
6. Isus je imao ucenidl (Lk
8,2s), popravio je polozaj 1.. u
->- braku. 1.. su navijestile -+
uskrsnuce Kristovo (npr. Mk
344
lENA -
16,1-8). Isus je oprostio preljubnici (Iv 8,11), obeeao carinicima i bludnicama __ KraIjevstvo nebesko (Mt 21,31s).
Kod Iv 4,1-26 iznosi se razgovor s jednom Samarijankom
na Jakovljevu zdencu. Sto se
ondje govori ne odnosi se sarno na zene, ali sarno to da
Isus razgovara s jednom 1..,
pobuduje udivljenje (Iv 4,27).
7. t.ene su imale veliko znacenje u prvoj krse. zajednici. Pri
male su darove Duha (Dj 21,9)
i igrale ulogu u dobrotvornoj
djelatnosti (Dj 9,36, __ udovi
ce). Nikad ne cujemo 0 zenarna koje bi predvodile zajed.
nicu.
8. __ Crkva i zajednica cesto
se prikazuju kao 1.. (usp.
Gal 4,26; Iv 1,13; Otk 12,1).
9. Kdcansko je temeljno nacelo, izrazeno npr. u Gal 3,28:
Nema vise ni muskog ni zenskog, jer ste svi sarno jedan
u Kristu Isusu.
to. Iskazi starijih Pavlovih poslanica (npr. 1 Kor 7; 11,3-15;
14,34s) vise su pravila stege
nego metafizicke tvrdnje. Obrazlozenje koje iznosi Pavao
pokazuje kako je on dobro
poznavao rab. metode tumacenja Biblije.
11. __ bezenstvo.
12. Kasnije nz. poslanice (usp.
1 Tim 2,11-15; 1 Pt 3,1-7) na
stavljaju tendenciju opisanu
pod br. to. U pobibl. yr. ta se
tendencija cesto poostrava sve
do zenomrstva. Izvankrse. kretanja (npr. neoplatonizam) tome pogoduju.
t.ETVA t.ito se zelo u travnju,
svibnju, lipnju, vee prema kra.iu i vremenskim prilikama.
Klasje se rezalo srpom (Pnz
16,9) tako visoko iznad zemlje
da je velik dio vlati ostao na
polju. Snoplje se rasprostiralo
na cvrstom zemljistu a po
lIDOVI
zIDOVI -
ZIVOT
345
346
UVOT -
ZRTVENA GOZBA
ZRTVENA GOZBA -
ZRTVENIK
347