152 Grka / Glavne pokrajine antike Grke

Velika Grka

Jonija

Grka / Vremenska tablica

153

submikensko razdoblje
oko 1150-1000.

docska sedla
kolonizacija Jonije

razaranje mikenskih utvrda

i gradova

poetak eljeznog
doba; oruje, nakit

rano arhajsko razdoblje

kolonizacija
kraljevstvo

seoska naselja; raznoliki

tipovi kuca

geometrijska, dedalska
sitna umjetnost

aristokracija
sinekizanr
drave-gradovi
1. olimpijske igre

centralna naselja slina

gradovima;
prvi mali hramovi;
megaron

oliinpski bogovi
Homer
Hezkxl

kolonizacija
demokratizacija
tiranija
zakonodavstvo
vladavina arhonata u Ateni

drveni hramovi s ophcxJnim trijemom: Sam, Aig,

Tenn
razvitak monumentalne
gradnje kamenom; dorska:
Olimpija, Korint, Korkira,
Paestum
jonska: Sam, Efez, Didirna

poetak velike skulpture

oslikavanje vaza

prve komunalne
graevine
urbanizam "starijeg naina"
- aihajski" urbanizam

pjesnitvo: Saplo,
Arrakreont, Ibik
poeci drame

utvrivanje gradova;
irenje pravilnog urbanizma; nova regulacija Mileta;
Hipodam

skulptiua: strogi stil i

atika klasika: Miron.
Poliklet, F'idija

protogeometrijsko razdobije dco 1000- 900.

geometrijsko razdoblje
oko 900725.
776.
arhajsko razdoblje
st.

vn.

oko

VL st.
oko

624.

59t
550.
546.

509.
klasino razdoblje
V. st.
500479.
480.

Solonov ustav
Peloponeski savez
Pizistrat
Klistenova reforma

Jonski ustanak i ratovi s

Perzijanenna
pobjeda nad Kaitaanima
kcxl Himere

ATI.
445429.

Atiki pomorski savez

Periklo

431404.

Peloponeskr rat

dorski hram, kanonski tip:

470. Zeusov hram u
Olimpiji
atika klasika: velike
graevine na Akiopoli

jonska filozofija priixxle:

Tal, Heraklit, Pitagora

meki stil: Skopa, Praksitel

monumentalno slikarstvo:
Pdignot

pjesnitvo: Pindar, Eshil,

Sofoklo, Euripid, Aristofan

nakon

409.

Sicilija: rat protiv Kaitage

komunalna gradnja:
buleuterij, stoa, gimnazij

IV. st.

387.

Kraljevski mir jonski

gradovi pod perzijskom
vrhovnom vlasti
unutarnji grki sukob za
hegemoniju:
Spaita/Atena/Teba

teorija stambene gradnje.

nastanak regionalnih tipova kua
kcrnconirini ustroj
kazalita;
kasrroklasini hramovi
2. laza jonskih velikih liramova

lustoriografija: Herodot,
Tukiclid

irenje grke arlritekture

prema istoku

dekorativrxrpatetina
skulptura

planiranje zatvorenih tigova i velikih graevina.

"Pergamska kola"
novi tipovi graevina: biblkxeke, muzeji, namjenske
gradnje, veliki oltari; visok
stupanj tehnike graenja
utvrda
ekleklkistiki mjeovit stil

zaeci vjerskog sinkretizma

filozofske kole: kinici.
stoid. epikurejd

359-336.
hdenizam
336-323.
324-280.
304-220.

220-30.
148.
129.
30.
86.

Filip II; prevlast

Makedonaca
Aleksandar Veliki
boiba diadoha:
velike helenistike drave
Rdemcjevid, Sdeukidi,
Antigonidi. Atalidi
raspad helenistikih caistava;
Makedonrja i

. ..
I rimske
Azija
V
Egipat
J pro'1nC,e
osvajanje Atene

medicina: Hipokrat
filozofija: Sokrat. Platon,
Aristotel

prirodna znanost
Teofrast. Aristarh, Euklid,
Arhimed, Eratosten
mecenatstvo

154 Grka / Konstruktivni oblici I: dorski red 1

Ugao hrama: a uzduna strana,

b zabatna strana

I H il

U L illj n D

S r 'F i ' w .
Dorski ugaoni konflikt:
a izvorna proporcija baze
b arhajsko rjeenje
c klasino rjeenje

Tektonska struktura

Dorski red: tektonska shema

Grka / Konstruktivni oblici I: dorski red 1 155

Sustavi i elementi grke arhitekture obli
kuju se u sakralnoj gradnji. Njezina je
glavna tema hram sa svih strana okru
en nizom stupova (peripter). Nakon
poetnog usporednog razvoja, u dorskim
i jonskim krajevima dolazi do izrazitog ra
slojavanja sustava redova.
Na kopnu i u zapadnom dijelu Velike
Grke uvruje se dorski red. Ve u arhajsko doba rijeeni su problemi prijelaza
iz drvene u kamenu gradnju i svi su ele
menti dobili svoj konani oblik.
Ophodni trijem (peristaza) ima isto es
tetsku funkciju. On jednostavnu, osno us
mjerenu graevinu ranoarhajskog hrama,
slinu kui, preobraava u graevinu ralanjerrfi sa svih strana (str. 184, 188). Os
loboena praktine namjene, ta idealna
arhitektura ostvaruje predodbu Grka o
mjeri, redu i sakralnoj reprezentaciji.
N jezin i' pravilno oblikovani pojedinani
elementi rasporeeni su u etiri pojasa s
geometrijski jasnim proporcijama: podgradnja, stupovi, trabeacija, krov ili zabat.
S podgradnje ( stereobat) die se gornji
sloj klesanaca temelja, eutinterija, kao ob
rub koji tik iznad razine tla obilazi oko ci
jele graevine. Tri stepenice krepidome ja
sno izdiu postolje peristaze iznad terena.
Gornja ravna ploa, stilobat, r ezom, ob
likom i klesanjem kamenih blokova i plo
a odgovara tlocrtu gornjeg dijela grae
vine (str. 60).
Stupovi stoje neposredno na stilobatu.
Plastiki karakter graevine odreen je
stupnjem njihove vitkosti i njihovim osnim
razmakom. Arhajski su hramovi zahvalju
jui gustoj i zbijenoj postavi stupova dje
lovali kao masivna, vrsto zatvorena tijela
(str. 18). U klasino doba postie se rav
notea izmeu prozranosti i zatvorenosti
(str. 36), kasno razdoblje, pak, sklono je
svijetlim trijemovima s jakim stupovima i
velikim irinama interkolumnija (str. 22).
Trabeacija (epistil) kao teka horizontala
poiva na nizu potporanja. Iznad glavne
grede, arhitrava, uljebljene kamene ploe
triglifa, to lee u sreditu interkolumnija i
u osi stupa, oznaavaju poloaj krovnih
greda. Obojene ili reljefima ukraene plo
e od drva, peene zemlje ili kamena,
metope, ispunjavaju meuprostore. Taj
friz metopa i triglifa jasno istie elemen
te strukture preuzete iz gradnje drvom.
Njegov brzi ritam, istaknut jakim bojama,
usklaen je s polaganim ritmom peristaze
u odnosu 2:1.
Sa zavrnim vijencem koji se istie iznad
friza (geizon) i s olukom (sim a ) na njemu
poinje krov. Kao dvostreSni krov plitkog
nagiba (str. 38/1) on obuhvaa itavo tije
lo graevine, ali ga pri tome ne pritie
prevelikom masom. Zahvaljujui uskim
pokrovnim crepovima povrina krova d o

biva plastiku strukturu koja se esto is

tie ukraenim eonim crepovima ( antefiksi) iznad vijenca (str. 42, 158). Na zabatu
horizontalni vijenac i kosi geizon, to se
uspinje od uglova, stvaraju jak okvir oko
plonoga zabatnog trokuta (tim pan). On
naglaava osnu usmjerenost koja je u na
ravi hrama, ne ponitavajui sa svih stra
na jednolik karakter ophodnoga trijema.
Tektonska shema te arhitekture poiva
na uravnoteenju vertikalnih i horizontal
nih sila. Suprotstavljanje tereta i potpora
nja ne odreuje samo oblik cjeline, ve i
strukturu pojedinanih elemenata.
Trostruko stupnjevanje krepidome na
glaava horizontalnost podgradnje, ali isto
dobno uvodi i kosi pokret prema gore.
Poloena masa time se optiki diferencira,
a podloga na kojoj poivaju stupovi posta
je zbijenijom. U kapitelima stupova ver
tikalna se sila, to energino stremi uvis,
priprema za prihvat horizontalnog tereta
preko proirenja u obliku ramena. Na trabeaciji uspravljeni triglifi olakavaju hori
zontalnu masu, rastereujui od pritiska
zavrnog vijenca metope. neutralne s ob
zirom na usmjerenje.
Posebni problem te arhitekture koja djelu
je jednostavno, proizlazi iz preoblikovanja
prvotne drvene konstrukcije u kamenu
gradnju. Jedna od tekoa koje pri tome
nastaju jest sudar uglova
Na uglovima hramova ugaoni triglif tre
bao bi na obje strane oznaavati i brid
trabeacije i os stupa U drvenoj gradnji
tono se podudaraju presjek stupa i pres
jek grede sa irinom i meusobnim raz
makom triglifa. Kod arhajskih velikih hra
mova brid proirenog arhitrava s triglifom
iznad osi stupa pom ie se prema van.
Razmaci na frizu vie nisu usklaeni. Na
kon razliitih eksperimenata u arhajskom
razdoblju, pojasu greda vraena je optika
ravnotea pomou dva razliita rjeenja.
K od diferencirane podjele friza dvije
posljednje metope izjednauju razliku ta
ko to je vanjska neto vea od susjedne,
a ta je pak neto vea od normalne meto
pe. Tako je sudar neutraliziran stupnje
vitim prijelazom. Kod ugaonog stezanja
smanjuje se osni razmak ugaonog traveja
ophodnog trijema (jednostavno stezanje)
ili oba mbna traveja (dvostruko stezanje).
Kao nadopuna esto se pojavljuje zadeb
ljanje ugaonih stupova (sredstvo protiv
nagrizajueg protusvjetla) ili lagano na
ginjanje prema unutra (dojam organike
elastinosti).
Kombinacija obiju metoda povezuje se s
drugim optikim korekcijama (horizontal
no zakrivljenje) u suptilne varijacije, po
mou kojih su grki arhitekti nudu tako
rei pretvorili u vrlinu.

156 Grka / Konstruktivni oblici II: dorski red 2

12

^ .

rano i
razdoblje

i arhajsko I
razdoblje

1klasino
razdoblje

15 ehin
1 arhitrav - 8 triglif
9 tenija
16 anuli
2 friz
10 regula
17 vrat
3 vijenac
18 rova
11 gute
4 sima
12 eona opeka 19 trup stupa
5 geizon
20 kanelira
13 ispust
6 mutul
7 metopa 14 abak
i

razvitak kapitela

Stup i trabeacija

razvitak stupa

Grka / Konstruktivni oblici II: dorski red 2 157

Stup i trabeacija odreuju karakter dorske
arhitekture i nosioci su stilskog razvitka.

Stup
svojim odmjerenim oblikom utjelovljuje
statiku funkciju potpornja (str. 34). Trup
s velikom povrinom oslanjanja osigurava
raspodjelu tereta na stilobat. 16 -20 plitkih
konkavnih kanelira otrih bridova uteu
stameno tijelo stupa. Upadljivo suavanje
predoava silu to stremi uvis. Lagano uz
duno zadebljanje, entaza, oduzima stu
pu geometrijsku krutost.
Na vratu stupa, prije prijelaza u bazu ka
pitela, linije bridova povezane su krunim
urezim a (hipotrahelij). Savreno uglaani
valjkasti blokovi stupova spajaju se goto
v o nevidljivim rekama ( anatiroza). Trup
dobiva kanelire tek nakon postavljanja.
Ako je od krenjaka prevlai se tukom, a
ako je od mramora impregnira se vos
kom.
Uloga je kapitela odvoenje horizontal
nog optereenja arhitrava u stup, jedna
komjerno rasporeivanje tereta na presjek
stupa ^uvrivanje njegove glave ispod
grede. irenjem podlo.ka smanjuje se ras
pon arhitrava i mogunost njegova puca
nja. Kod prvotne gradnje drvom to se naj
ee postie polaganjem podlone das
ke koja se smatra preteom kapitela.
Arhitrav, pivotno greda to se protee
preko vie potporanja, u gradnji kamenom
sastavljen je od vie komada to seu od
sredine do sredine stupa. Neophodan i
roki podloak pojavljuje se u obliku kvadratinepokrovneploe, abaka. Konstruk
cijski i optiki prijelaz u stup preuzima
ehin (morski jeinac), kruan plitki jastuk,
iji profil osjetno varira prema stilskim raz
dobljima. Njegov spoj s vratom stupa ozna
en je otrobridnim prstenovima. anulima.

Trabeacija (epistil)
slui za noenje i raspodjelu krovnog tere
ta. Njezina ralamba u arhitrav koji nosi,
i u friz sastavljen od metopa i triglifa koji je
na njega poloen, proizlazi iz ranijh drve
nih konstrukcija, kod kojih su se grede
krova i stropa protezale preko zida ele
do glavne grede ophodnog trijema. Vidlji
ve glave greda s eone strane pokrivali su
zatitini i ukrasni elementi, triglifi. U uto
re na njihovoj stranjoj strani umetale su
se obojene ili plastiki obraene metope.
K od gradnje kamenom zadrava se taj ve
kanoniziram nain izvedbe. I ostali ele
menti trabeacije, odsada izvedeni u kame
nu - letvice, trake, okapnice, odnosno vi
see ploice ( tenije, regule, mutuli, gute) potjeu iz drvene gradnje. Njezino kon
strukcijsko jedinstvo nestaje, ali se optiko
i formalno jedinstvo zadrava i usavrava.

Razvoj stila oituje se kako u promjena

ma pojedinosti, tako i u mijenjanju pro
porcija. Odnos stupa prema trabeaciji
osobito je pouan. Kao proporcijska mjer
na jedinica (m o d u l) za cijeli red prihvaen
je donji p rom jer stupa (D ) s njegovim potpodjelama (1/2 D = 30 partes)
Prvi kameni stupovi (npr. DELFI) jo
uvijek imaju vitki trup svojih predasnika.
Ploni, izrazito iroki kapiteli (npr. TEGEJA) ukraeni su pri vratu stupa lisnatim
vijencem, koji kasnije zamjenjuju prstenovi ( a n itli) i kruni urezi.
Arhajska arhitektura uskoro je dosegla
svoj monumentalni $1. Zbijeni potpornji
(npr. KO RINT) na trupu esto imaju jaku
entazu, a kapiteli iroki voluminozni ehin
(PAESTUM), to sugerira jaku organiku
napetost. Teko i visoko grede dosie u
SELINUNTU (npr. hram Q visine do 2,75
D. Osobito su snani arhitrav i sima. Na
frizu upada u oi prevaga triglifa nad rnetopama koje djeluju pomalo stisnuto, a
sve to pojaavaju m utuli razliite irine.
Na kraju arhajskog razdoblja opaa se sve
jaa tendencija k saimanju graevinskih
lanaka. Kapitel lijevkastog oblika (npr.
EGINA) jo se snano iri, no njegove
znatno ukoenije stranice glatko prelaze
u arhitrav.

Klasini stupovi i trabeacija odlikuju se

odvagnutijim proporcijama. Trup stupa
(npr. NEMEJA) vitkiji je i napetiji, kapitel
(npr. PARTENON) odmjereniji u visini i i
renju. Vitkijem potpornju odgovara opti
ki laganija trabeacija: ZEUSOV HRAM u
OLIMPIJI (str. 188) sa simom 1,81 D, PAR
TENON (str. 190) bez sime 1,73 D.
U sklopu greda arhitrav je postao razm
jerno nii. friz razmjerno vii. Izmeu tri
glifa metope se slobodno razvijaju, m utuli
su jednake irine. Osim tipa s kontinuira
nom simom, postoji inaica kod koje je si
ma ograniena na kosine zabata, a na
krovnu strehu uzdunih strana postavljeni
su eoni crepovi, kako pokazuje vijenac
PARTENONA. Grede djeluje osobito nis
kim, antefiksi eonih crepova naglaavaju
vertikalu. Na PARTENONU zb og velike
meuosne irine jarmova eoni se crepo
vi u odnosu prema pokrovnim crepovima
pomiu, tako da je svaki drugi antefiks
pravi eoni crijep. Oni su unutar sveu
kupnog reda rasporeeni u tonim mjer
nim odnosima: os stupa : t r ig lif : krovni
crijep = 1 : 2 : 4. U velikim atikim grae
vinama na AKROPOL1 (PARTENON, PROPILEJI) klasika postie ozbiljnu eleganciju
i gotovo lebdeu lakou. Sve vei gubitak
plasticiteta u poslijeklasinom i he
lenistikom dobu vodi suhoparnom i aka-
demskom ukruivanju dorskoga stila.

158 Grka / Konstruktivni oblici IH: dorski red 3

eona opeka s palmetom: a arhajska, b pretklasina, c klasina

Sima s vodorigom: a arhajska, b klasina

Pojedinani oblici, graevinski ukrasi

Grka / Konstruktivni oblici III: dorski red 3 159

Dorski red stavlja ukrase na tono odree
na mjesta, na kojima su bojom i oblikom
ne samo prilagoeni tektonskoj strukturi
graevine nego ju ak i naglaavaju. Naj
bolje mogunosti za to nudi zona krova i
trabeacije. Usitnjena ralamba konstruk
cije ostavlja mjesta za profile, arhitekton
sku plastiku i ukras.
Ukrasni dodaci mogu se prema podrijetlu
i namjeni podijeliti na:
1. elemente konstrukcije, koji pored
tehnikih sve vie preuzimaju estetske
funkcije. T o npr. vrijedi za dijelove trabe
acije kao to su triglifi, tenije i regule,
okapnice s mutulima, te za simu s vodorigama (str. 156);

2. elemente koji su ukljueni u kon

strukciju, te imaju smisla samo kao dije
lovi konstrukcijskog sklopa, poput kazeta
u stropnom gredu i metopa u frizu. Nada
lje, ukrasne trake i vrpce za profilaciju vi
jenaca i proelja, eoni crepovi i antefiksi-,
3. istu ornamentiku, kojoj je dodue
potrebna podloga, ali koja nije ni u kak
vu konstrukcijskom odnosu s njom. K im atij (kime), meandri, spirale i prepleti,
palmete i lavlje glave, to ukraavaju i ke
ramiku, nadgrobne stele i tkaninu;
4. kiparska djela, kojima arhitektura slu
i kao okvir ili podloga: fig u ra ln i frizovi,
zabatne skulpture i akroteriji. Ciklusi figu
ra i pojedinane skulpture uvijek se uklju
uju u arhitekturu ili su s njom u izmjeni
nom odnosu koji pridonosi punoi dojma
i graevine i skulpture (usp. egipatsku
plonu umjetnost, str. 107, 126).
Konstrukcijski uvjetovano oblikovno mi
ljenje Grci povezuju sa smislom za likov
nost. Karakteristino je ne samo ukljuiva
nje ukrasnih elemenata u konstrukciju,
ve i njihovo meusobno proimanje.
Povezivanje namjenske i ukrasne forme
uzorno se oituje kod eonog crijepa. Is
pred pokrovnih crepova, esto na oluku,
nalaze se eoni crepovi ( antefiksi) (str.
42), posebice onda kad nema bone sime
(PARTENON, EGINA). Oni preuzimaju
profil pokrovnoga crijepa, ukljuujui or
nament u njegov obris.
Omiljen je motiv palmeta u tipinoj kom
binaciji simboline palm ove lepeze i bo
nih voluta. Na jednom arhajskom eonom
crijepu iz TIRINTA (a ) voluta je jo pri
nudno prilagoena plitkom profilu pokrovnog crijepa. Na pretklasinom antefiksu iz EGINE (b ) obris pokrovnog cri
jepa naznaen je samo sa strane, eona
ploa preuzima geometrijski stiliziranu
palmetu. U klasino doba otrina i plasti
nost organiki vegetabilnog oblika palme
te spajaju se sa zakrivljenim obrisom pokrovne ploe. Arhitektonski oblik i orna
ment potpuno su se stopili. U tom obliku
palmeta postaje omiljena zavrna kruna

kamenih stela (c). Kod graevina s olu

kom koji obilazi sve strane, sima postaje
nosiocem bogatog ukrasa. Ona se kod ranoarhajskih hramova sastoji od serijski iz
raenih oblika u peenoj zemlji, koji isto
dobno tite drveni brid zavrnog vijenca.
Primjer iz SELINUNTA (a ) pokazuje b o
gatstvo ukrasa kojima su obloeni rubovi
krova. U dugakim trakama jedan ispod
drugoga slijede uzorci ahotmice, stilizira
nog valovitog lia, prepleta, dvopleta i va
lovite spirale (pasji skok). Na srednjem
pojasu nalaze se rozete, dijelom oslikane,
dijelom oblikovane kao eone ploice za
cjevaste vodorige.
Njihov najomiljeniji oblik jest lavlja gla
va, napose otkad su profilirani kameni
oluci na kamenom zavrnom vijencu
zamijenili zaslone od terakote (str. 42).
Lavlje glave izvedene gotovo u punoj pla
stici, svojim tonim odnosom od 2:1 pre
ma fr iz u triglifa naglaavaju proporcije i
osne odnose arhitekture.
Vane arhitektonske toke u unutranjosti
ophodnog trijema jesu zidni istaci ( ante)
prednjih i stranjih trijemova. Iz tradicije
zatite eonih zidova drvenim daskama,
glave anti razvile su se u kapitele anti ko
ji se sastoje od slojeva konzolno istaknutih
traka i letvica (npr. PROPILEJI u ATENI).
Kao lanak koji posreduje izmeu kapitela i lagano istaknute ploe zavrnog vijen
ca, gotovo uvijek slui dorska kima. Ona
se sastoji od polukrunog profila s gornje
i udubljenja s donje strane. Oba su osli
kana stiliziranim listovima, pri emu 1 list
profila prekriva 2 lista udubljenja. Upora
ba kime gotovo je uvijek ograniena na
ralambene letvice i bridove.
M nogo slobodnije razvija se meandar.
Taj prastari ornament u reljefu ili naslikan
ukraava pojaseve zavrnih vijenaca, do
nje vidljive dijelove greda ili njihova ela,
a prigodice i eone strane abaka. Osim
jednostavnog pojavljuje se i dvostruki, od
nosno kukasti i plosnati meandar(_sa stra
ne), te njihove kombinacije. Povezivanje
racionalnog i apstraktnog crtea nepre
kinutoga tijeka kao da je osobito odgo
varalo grkom osjeaju za formu.
U drvenoj je gradnji kazetirani strop jed
nostavna konstrukcija nastala ukrtavanjem
greda. Ona se bez obzira na zahtjevnost
prenosi u kamenu gradnju. Sustavi ka
menih greda spojeni u obliku ljestava ili
poput reetke ( stroteres) nose stupnjeva
no uslojene elemente ispune ( kalimatia).
Njihovi su profili esto razliito obojeni, a
zavrna kalota oslikana.
Vei dio ornamentike pripada oblikov
nom naslijeu zajednikom itavoj Gr
koj. U dorskom redu ono na najstroi na
in ostaje vezano uz arhitektonski okvir.

160 Grka / Konstruktivni oblici IV7: jonski red 1

rani
arhajski
klasian

Stup i trabeacija: a presjek, b pogled

1 arhitrav
2 kima
3 vuji zub

4 geizon
5 sima
6 kazeta

1 stup
2 kanelira
3 ugaona voluta

Ugaoni kapitel: a pogled, b pogled odozdo

Kapitel i baza: razvojni stupnjevi

1 abak, 2 voluta, 3 ehin
4 tor, 5 trohil, 6 plinta, 7 spira

Stup i trabeacija

Grka / Konstruktivni oblici IV: jonski red 1 l6 l

JONJANI i EOLJANI od mikenskog su do
ba povezani s tradicijama drevnog Sredo
zemlja. Za vrijeme dorske seobe dijelom
potisnuti iz svojih starih naseobina, otva
raju se u maloazijsko-jonskom krugu ut
jecajima Istoka. U otonom jonskom kru
gu i na ATICI morali su se suoiti s nae
lima dorske arhitekture. Njihov je obli
kovni repertoar slojevitiji, njihov stil de
kora tivniji.
Jonski red unutar racionalno odreenog
konstrukcijskog sustava nudi vie mogu
nosti za oblikovanje i kombiniranje ele
menata. Izbor poinje kod podgradnje.
Ophodni trijemovi stoje na krepidomi s 24 sloja, na p odiju s otvorenim stubitem ili
na vieslojnoj p odgradnji s podijem ili bez
njega.
Trodijelni stupovi s bazom, trupom i kapitelom (primjer: ATENIN HRAM u PRIJEN I) u arhajsko doba slijede lokalne tradici
je ili inaice osnovnog tipa. Trup izrasta vi
tko i visoko (8-12 D ) s laganim suenjent i
entazom. Mnogobrojne kanelire na po
etku se dodiruju otrim bridovima, kas
nije se produbljuju poput cjevica i odva
jaju uskim prugama. Njihov veliki broj, na
poetku do 48, nakon umetanja pruga ug
lavnom 24, daje trupu elegantan obris, i
je je djelovanje pojaano izmjenom svjet
la i sjene.
Baza pri dnu stupa povezuje stup sa stilobatom. Kod ranih stupova otonog jon
skog kruga tmp je postavljen na glatki kam eni valjak (plinta). Na velikim arhajskim
hramovima (str. 192) stup preko lagane
krivulje prelazi u fini prsten koji je esto
oblikovan kao astragal (str. 162), a pred
stavlja organian prijelaz u tor. T o iroko
kanelirano zadebljanje optiki ublauje
pritisak trupa.
Istinski nosivi lanak baze, spira. sastoji
se kod samskog oblika od lagano konkav
nog kamenog valjka s brojnim kanelirama
i prugama (HEREJ, SAM). Vrlo je raspros
tranjen efeki oblik (ARTEMIZIJ) s izmje
nom dvaju udubljenja ( dvostruki trohib i
triju plitkih izboina, od kojih donja lei
izravno na stilobatu ili na kvaratinoj
ploi (plinta). Povezivanjem tora, efeke
spire i pliute nastaje klasini maloazijski
tip (npr. PRIJENA).
Atiko-jonska baza svoj odmjeren oblik
zahvaljuje preglednoj trolanoj ralambi
sa slijedom tor-trohil-tor. Izmjenama pro
porcija i razliitom ornamentikom ona se
individualno usklauje s razliitim tipovi
ma stupova.
Konstrukcijski predloak kapitela s volutama drveni je podloak koji je kosim kli
novima bio uvren ispod grede. Meu
primjerima iz najranijeg razdoblja lezboski lisnati kapiteli i eolski kapiteli s valuta

ma (NEANDRIJA, str. 36) odaju orijental

ne utjecaje. Za razliku od eolskog obliko
vanja koje ubrzo stagnira, u jonskom se
krugu iz razliitih predoblika i pojedi
nanih elemenata stvara konani trolani
oblik. Ebin, s valovitim lisnatim ukrasom
(k im a ) prihvaa kruni presjek trupa
stupa. Na njemu poiva ploni jastuk, koji
se na obje strane savija u spiralne volute.
Volute su povezane u jastuk uvuenim
lijebom ( canalis). Zajedno s prugama on
voluti daje dinaminost. Palmeta, koja je
prvotno uspravno stajala izmeu voluta,
kasnije visi iz kutnih umetaka iznad ebina. Izmeu jastuka volute i arhitrava
umetnut je ploni abak, ukraen jonskom
ili lezboskom kimom (str. 162).
K od arhajskih kapitela volute se u sna
nom luku izvijaju iznad ehina (npr. ARTE
MIZIJ u EFEZU). U klasinom dobu one
se pribliavaju trupu stupa, koji istodobno
gubi svoju pretjeranu vitkost (npr. ATE
NIN HRAM u PRIJENI). Klasine propor
cije u cjelini ine oblik potpornja vrim.
Normalan oblik kapitela, sraunat za suelni pogled, na uglu hrama sukobljava se sa
zahtjevom za svestrano jednakomjernim
oblikovanjem (jonski ugaoni konflikt).
Volute koje se na uglu susreu pod pravim
kutom u jednom su posebnom obliku sa
ete u dijagonalnu ugaonu volutu. Meu
tim, to organiki elegantno kompromisno
rjeenje u proturjenosti je s tvrdim presije
canjem voluta na unutranjem uglu.
Trabeacija je izvana uvelike sauvala la
kou drvene gradnje. Kod arhitrava hori
zontalnom je ralambom u tri lagano is
taknuta pojasa (fascije) prikrivena teina
kamenih blokova. U maloazijskoj inai
ci arhitrav nosi gusti niz laganih grednih
glava, zupasti ukras ( denticuh) koji vje
rojatno potjee od likijskih drvenih krovo
va. Jonska kima omoguava elegantni pri
jelaz izmeu njih i arhitrava. I s gornje
strane denta prua se ua kima iznad ko
je je snano istaknuti geizon. Zavretak
se sastoji od oluka (sitna) savijenog u Sobliku ukraenog viticama i lavljim gla
vama. Umjesto njih na nekim se hramovi
ma (D ID IM A) pojavljuje niz antefiksa-palmela.
Jonsko-otoka atika varijanta umjesto
zupastog ukrasa umee reljefni friz s
kontinuiranim plastikim prikazima (RIZ
NICE u DELFIMA, AKROPOLA u ATENI).
Kod nekih graevina (DIDIM A, EFEZ) p o
javljuju se kombinacije frizova ureenih
skulpturom ili ornamentom sa zupastim
ukrasom.
Kod jonskih hramova, napose kod velikih
kompleksa, esto nedostaje trokutni zabat. Graevina tada sa svih strana zavra
va snano istaknutim zavrnim vijencem.

162 Grka / Konstruktivni oblici V: jonski red 2

kapitel pilastra (Didima)

kapitel ante (Atena)

a lezboska kima, b jonska kima

Base

Didima
korintski kapiteli

Jonski ukrasni oblici, korintski kapiteli

Atena

Eleuzina

Grka / Konstruktivni oblici V: jonski red 2 163

Jonske graevine bogato su ukraene.
Skulptura, slikarstvo i ornament ne ispu
njavaju samo konstrukcijski nevane plohe
ve prelaze i na konstrukcijske elemente.
Ornament se napose pojavljuje na pos
rednikim meulanovima: kapitelima,
abaku, vratu i bazi stupa, profilima zavr
nih vijenaca i stropovima kazeta. Najei
je valoviti lisnati ukras (k im a ) i p ro fil sa
zrnatim nizom (astragal).
Kod valovitog lisnatog ukrasa ustalile su
se dvije varijante: jonska kima (p ro fil s
ja jo lik im nizom, ovtili i strelice) ukrasna je
traka s presjekom etvrtine ktuga (u z d u
na etvrtina tapa). Niz jajoliko savijenih
oblika i strelasto usiljenih prugica dolazi
do punog izraaja igrom suneva svjetla i
sjene.
Lezboska kima varira isto naelo s ni
zom srcolikih listova vodenog bilja. Njiho
vi konkavno-konveksni oblici u izmjeni s
otrim strelicama stvaraju sliku istanane
profinjenosti.
Ista izmjena volumena i brida osobina je i
i astragala (z rn a ti profit) koji se sastoji
od niza zrnaca i krunih ploica. On kao
razdijelan i povezujui lan elegantno na
glaava vane sljubnice graevine, napose
prijelaze izmeu tektonskih i dekorativnih
dijelova.
Povezivanje pomou kima profinjuje i na
glaava ritam suprotstavljenih elemenata
obaju ornamenata: zrnca su u odnosu 2:1
rasporeena ispod prostora izmeu lista i
strelice; njihov konveksni oblik prima
svjetlo, stvarajui kontrast sa sjenom koju
baca kima, dok se uski dvostruki bridovi
ploica uvijek nalaze u osima lista i strelice.
Jonska i lezboska kima mogu se pojaviti sa
mostalno, zajedniki, s profilom sa zrn ci
ma ili bez njega. Kod povezivanja obiju ki
ma u jednu ukrasnu traku, tijela listova jed
ne kime postavljaju se iznad stazica druge.
U ukrasni repertoar Jonjana spadaju, kao i
u cijeloj Grkoj, spirale, meandri, prepletne trake, palmete i antemiji, vitice
akanta i Ijuskasti uzorci. Ti motivi ukraa
vaju pojedinano ili u dugakim trakama
- frizove, zavrne vijence, eone dijelove
zidova i stupaca, a u helenistikom raz
doblju i donji vidljivi dio greda.
Kod EREHTEJA u ATENI omamentalna tra
ka sjevernog trijema zavrava u kapitelu
ante. Iznad niza nasuprotno postavljenih
dvostrukih spirala izmjenino se diu p a l
mete i lotosovi cvjetovi. Dvostruka traka ki
ma, gornje istaknute u odnosu na donje,
ini prijelaz u profiliranu pokrovnu plou.
Niz profila u dijagonalnom usponu elas
tino se upire o arhitrav. Ornament se ak
tivno ukljuuje u tektonsku strukturu gra
evinskog tijela.

Kapiteli pilastara APOLONOVA HRA

MA u DIDIMI ne samo da nose zavrni vi
jenac na zidovima hramskoga dvorita
(str. 192) ve istodobno ralanjuju i fig u ra ln i/ riz koji tee ispod njega. K od tog
specijalnog oblika jonskoga kapitela iz
nad astragala tee traka ukraena rozeta
ma i ljuskama, koja se na uglovima naglo
savija u volute. Na tankom abaku udubljenje prelazi u jonsku kimu. U slobod
nom sredinjem trapezoidnom polju kapi
tela spiralno se savijaju vitice akantova li
a koje u sredini zahvaaju abak.
Korintske kapitele u potpunosti odre
uju motivi akantova lia. Oni se kao d o
vrene forme pojavljuju tek pri kraju kla
sinog razdoblja. Budui da su sa svih
strana jednaki, izbjegava se ugaoni sudar
jonskog kapitela; isprva oni se pojavljuju
pojedinano, na mjestima gdje jonski ka
pitel oigledno stvara tekoe, a orski se
stupovi iskljuuju zbog zbijenosti. Rani
oblici V. st. potjeu s ela dorskih hramo
va (BASE, TEGEJA).
Najstariji dosad poznati primjer s Apolonova hrama u Basarna pripisan je arhi
tektu IKT1NU (Partenon). Prema COCKERELLOVOJ rekonstrukciji, iznad dvostru
kog vijenca akantovih listova etiri lis
nate volute savijaju se prema ugaonim
tokama dorski otro rezanog abaka. elo
kapitela pokazuje stari motiv dviju spirala
s palmetom na vrhu. Kapitel je stajao na
jedinom stupu u prolazu od ele prema
prostoru iza nje (str. 186, B2).
U Apolonovu hramu u Didimi oba stu
pa u dvorani dvaju stupova " ( str. 192)
nose kapitele iji je oblik ve potpuno sti
liziran vijencima akantova lia.
Elegantnu varijantu iz I. st. pokazuju kapi
teli tornja vjetrova u Ateni (str. 178).
Oblik koji je u ovom sluaju primjeren
manje strogoj arhitekturi odrie se napetih
voluta. Iz donjega kovrava lisnatog vijen
ca izrasta kale od ravnomjernih, glatkih
iljatih listova koji dopiru do profiliranog
abaka.
Na jednom kapitelu pilastra iz Eleuzine
dijagonalno izvijeni abak umjesto ugaonih
voluta nose glave Erinija. Krila, glave i
zm ijoliki p ram enovi spajaju se s viticama
to izbijaju iz lisnatog vijenca u plastiki
omamentalno jedinstvo.
Bogatstvo oblika ranih korintskih kapitela
pokazuje da poslijeklasino razdoblje i helenizam nisu samo vremena akademskog
otrenjenja i suhoparnosti oblika. Plastika i slikarska punina atike i jonske arhi
tekture povezje se s osobnim rukopisom
znaajnih arhitekata i kipara (IKTIN, SKOPAS). Arhitektura izlazi iz anonimnosti.

164 Grka / Tipologija I: urbanizam 1

1 akropola
2 gradske zidine
3 Arkadijska vrata
4 tzv. agora
5 stadion
6 kazalite
7 svetite
8 ostaci stambenog dijela grada

111i1i 1i 1i 1111
x5 m

T T

rrr

i; *

I I I

TT

I I I I

T ,l

r , E

I I
i

E E rV i

20 m

15

irii

Perga: obramben toranj

1 gradske zidine
2 agora
3 trijemovi
4 vijenica (buleuterij)
5 kazalite
0______

Mesena: Arkadijska vrata

a pogled
b tlocrt

javne graevine

stambeno podruje

ulice i trgovi

vode

Arhajski urbanizam. Gradske utvrde

500 m

Grka / Tipologija I: urbanizam 1 165

Nakon razdoblja kolonizacije zemlje obli
kuje se nova struktura naseobina i privre
de. Nastojanje oko politike i privredne sa
mostalnosti vodi stvaranju gradova drava.
Arhajski urbanizam oslanja se na mikenske utvrene gradove te na njihova
kultna i trgovaka mjesta. Pri njihovu kon
tinuiranom ili ponovnom naseljavanju
predgrke tradicije povezuju se s obiaji
ma naseljavanja doseljenika.
Na mnogim mjestima gradogradnja dobi
va poticaj zahvaljujui sinekizmu: vie
sela neke regije meusobno se spajaju,
njihovi stanovnici preseljavaju se u sredi
nji grad. Posjed se zadrava, a obrauju
ga robovi ili potlaeni starosjedioci- U
grad se doseljavaju trgovci i obrtnici. Stva
ra se tipina politika, privredna i socijal
na struktura polisa s urbanom jezgrom i
ruralnom okolinom, aristokracijom i demosom.
'Oba procesa: daljnje naseljavanje starih
mjesta i sinoikizam mogu biti povezani,
kao npr. na ATICI, gdje ATENA ubrzo p o
staje glavnim gradom jedne od malobroj
nih regionalnih drava.
Tragovi i fragmenti ranih gradova ne
upuuju ni na kakav opeobvezujui sus
tav. Pojedine etvrti i ulice koje ih povezu
ju prilagoene su terenu. Tek rijetko po
javljuje se kompleks sa zatvorenim, geo
metrijski odreenim vanjskim oblikom i
planiranim ustrojem gradskih etvrti. Ide
ja je polisa politiko-socijalne naravi; nije
povezana s prostomo-arhitektonskim ili
formalno-simbolikim predodbama.
Prva sredita u nastajuim gradskim or
ganizmima oblikuju se:
ukljuivanjem starih akropola kao utvr
da i zbjegova,
odizanjem svetita, esto na starim
ultnim mjestima,
ureenjem prostom za javne trgove,
osobito za agoru, koja se sve vie razvi
ja u sredite javnog ivota.
Taj "urbanizam", obiljeen slobodnim ras
tom - tzv. stariji nain (arhaioteros tropos) - u dolazeem je vremenu uvjetovan
potrebama obrane. U matinoj zemlji uz
rok je konkurentska borba gradova, a u
Joniji i u kolonijama izloen poloaj uz
rub barbarskih zemalja.
Gradske zidine ubrzo postaju pretpos
tavkom i simbolom gradske neovisnosti. I
one, poput ulica, najee slijede oblik
tla, koristei sve prednosti terena za pove
avanje obrambene snage.
Od arhajskih gradova postoji tek malen
broj pouzdanih rekonstrukcija. U provin
cijski zaostalim krajevima vjerojatno se
preko kasnijih sklopova moe stei pre
dodba o starijem nainu'".
Mantineja lei u ravnici ISTONE ARKA
DIJE, podruju na koje su se povukli
Ahejci. Grad je nastao zahvaljujui sine
kizmu, razorili su ga Spartanci, a ponov
no je sagraen 370. pod zatitom EPAMI-

NONE IZ TEBE. ini se da odgovara sta

rom ustroju, zidine i gradska vrata poka
zuju drevnu tehniku. Obris grada - u rav
nici nema povezivanja s prednostima tere
na - jest oval (poput ustroja ANTIKE
MIRNE u JONIJI), opasan umjetnim lu
kavcima potoka OFISA. Za trnicu i grad
ske etvrti iz arhajskog i klasinog doba
nedostaju konkretni pokazatelji. U hele
nistikom razdoblju gradsko je sredite
pravilna agora 88x150 m okruena javnim
graevinama.
Mesena nastaje u VI. st. kao utvrda na uz
visini (brdo ITOM A) za vrijeme ustanka
Mesenijaca protiv Spartanaca. Kompleks
donjega grada nastao je tek 369. uz potpo
ru EPAMINONDE IZ TEBE. Tehnika grad
nje gradskih zidina koje su se veim dije
lom sauvale upuuje na 240. godinu kao
datum izgradnje, za vladavine makedon
skih kraljeva. Obris grada ravna se prema
potrebama vojne obrane. Zidine kao pri
rodnu podlogu iskoritavaju - poe li se
od akropo/e - tok brdskog hrpta u duljini
od oko 9 km i strme padine brijega. Po
put velike utvrde grad obuhvaa jugoza
padnu padinu i ljevkastu dolinu u pod
noju ITOME. Ostaci rezidencijalnoga gra
da i gradskog sredita sauvani su prije
svega na jugozapadnoj uzvisini.

Tehnika utvrivanja nakon klasinog

razdoblja uvelike je uznapredovala. Gran
ske zidine openito se grade u tehnici
dvostrukih ljuski. U MANTINEJI baza je
plitki zemljani nasip. Podnoje zida debe
lo oko 4,50 m sastoji se od dvije ljuske
graene p olieon a ln im kamenjem (str. 30)
i ispunom o d sitnijeg kamenja i zemlje. Iz
nad njega slijedi visok zid od opeka s dvije
ljuske. U MESENI obje ljuske u sveukup
noj debljini od 2-2,5 m graene su u cije
loj visini kao zidovi od kamenih kvadara
poloenih u ravnomjernim slojevima. Ukruuju ih kamene grede u zemljanoj ispu
ni. Obram beni hodnik poiva na pokrovu
od ploa.
Obrambene kule pojaavaju zidove i
osiguravaju ih s boka, dijelei ih u odsje
ke koje je lako nadgledati. U MANTINEJI
ima ih vie od 100 na priblino svakih
6,50 m. U PERGI u PAMFILIJI one iskau
iz poteza zidina u veim razmacima, no
gotovo u punoj dubini zida. S prvoga kata
stivlnice postavljene na sve strane vladaju
meuprostorima i prilaznom istinom.
Platforma na drugom katu slui za posta
vu niza dalekometnih katapulta.
Gradska vrata u MANTINEJI dre se dije
lom starijeg tipa poznatog jo u Mikeni
(str. 144, 146): izmeu dva usporedna zi
da oblikuje se ulazna uliica. Primjer he
lenistike tehnike utvrivanja pruaju AR
KADIJSKA VRATA u MESENI. Dvije kvad
ratne kule flankiraju ulazni otvor. Iza vanj
skih vrata slijedi kruno ulazno dvorite u
kojemu se neprijatelj m oe okruiti i na
pasti odozgo.

166 Grka / Tipologija II: urbanizam 2

sakralne graevine

komunalne graevine

stambena etvrt
ulice, trgovi

Milet: plan grada (v. tip. IV)

1 juna agora
2 vijenica
3 gimnazij
4 delfinij
5 sjeverna agora
6 trijemovi
7 hram
8 Atenin hram
9 stadion

Pravilan grad

10 gimnazij
11 zapadna agora
12 kazalite
13 gradske zidine
14 sjeverna luka
15 luki zabran
16 zapadna luka
17 stara akropola

Grka / Tipologija II: urbanizam 2 167

Kolonizacija i ratna razaranja na mnogim
mjestima trae brzu izgradnju gradskih
etvrti i novih gradova. Uznapredovala
demokratizacija omoguuje ravnomjerniju
raspodjelu graevinskog zemljita. Napo
se u kolonijama gradove osnivaju ljudi
bez zemlje i kue, u socijalnom smislu
jednakopravni pripadnici osnivake gene
racije. T e okolnosti pospjeuju stvaranje
racionalnih metoda planiranja.
Pravilni urbanizam ( neoteros tropos) is
prva se izgleda proirio JONIJOM. Prvi za
eci ustanovljeni su za VII. st. u antikoj
SMIRNI i u arhajskom MILETU. Iskopava
nja arhajskih gradova u Velikoj Grkoj p o
kazuju da su jonski i eolski naseljenici u
VI st. polagali pravilne mree ulica. One
su, npr. u ELEJI, prenoene i na strme pa
dine, to je potpuno u suprotnosti sa sta
rom mediteranskom tradicijom (str. 136).
Hipodamski sustav, kao kasnija oznaka
pravilnog urbanizma, jednako tako upu
uje na JONIJU. HIPODAM IZ MILETA
(roen oko 510.), zagovornik pravilnog
urbanizma u teoriji i praksi, uinio ga je
opeobvezatnim. Djelatno sudjeluje pri
planiranju PIREJA oko 450. i LOKRA 443.
Iskustvo je stekao pri obnovi svoga rod
nog grada Mileta.
Jonska naseobina podno mikenske akropole u arhajskom je razdoblju izrasla u
privredno, politiko i duhovno sredite
Jonije. Razorena je 494. za vrijeme ustan
ka protiv Perzije. Obnova poinje nakon
osloboenja 479- godine.
Novi plan grada saima sve teorije raci
onalnog urbanizma i iskustva prikupljena
tijekom kolonizacije. Nema vie poveza
nosti sa starom akropolom, grad se prem
jeta prema sjeveroistoku na poluotok to
lei u zaljevu u koji uvire rijeka MEAN
DAR. Pravokutna mrea ulica razlae
gradsku povrinu u jednake graevinske
blokove ( inzule). Taj raster spretno se prilagoava obrisu poluotoka razvedenom
uvalama. Breuljkasti reljef ne shvaa se
kao zapreka; sitnodijelna struktura susta
va ahovske ploe omoguava, meutim,
visinsko stupnjevanje od inzule do inzule.
Dvije dublje uvale slue kao luke, dugu
ljasta sjeverna luka (Lavlja uvala) kao sid
rite ratne flote, zapadna luka ponajprije
kao trgovaka luka. Gradske zidine oja
ane kulama slijede obris poluotoka, na
jugu je sauvan stari gradski areal kao ut
vrda sa zasebnim prstenom zidina.
Prirodna ralamba poluotoka odgovara
ustroju triju gradskih etvrti razliite v e
liine. U mreu norm alnih ulica, irokih
4-4,5 m umetnuto je samo nekoliko glav
nih ulica irine 7,7-8,5 m. Dvije prolaze
velikim junim dijelom grada, kriajui se
u blizini ju n e agore, dok trea, neto kra

a, prolazi izmeu sjeverne i ju n e agore

od istoka prema gradskim vratima u
zapadnoj luci.
Oblik inzula mijenja se prema etvrtima.
Blokovi ju n og a grada bitno su vei od
starijih sjevernih. Temeljna mjera od
29,5x51,5 m ne primjenjuje se kruto. Sva
ka inzula dijeli se na parcele razliite veli
ine od oko 380 do 1520 m2. Relativno
jednolian izgled ulica odreen je zidovi
ma kua, koji su prema van gotovo posve
zatvoreni (str. 174). Anonimnost vanjtine
izraz je ograniavanja na najnunije pri
maksimalnom iskoritavanju povrine.
Javni trgovi i graevine ukljueni su u
sveukupni temeljni red. Potrebne povri
ne utvruju se prije poetka gradnje, za
njih se u mjernim jedinicama normalne in
zule ostavlja slobodno mjesto u ulinom
rasteru. Dok gradske etvrti brzo rastu,
centri se izgrauju postupno u skladu s
raspoloivim sredstvima.
U MILETU za njih su rezervirana dva iro
ka pojasa: jedan od sjeverne luke prema
jugu, drugi od zapadne luke prema isto
ku. Oba se susreu u sreditu grada U
vie graevinskih faza na pojasu sjeverjug podignute su graevine sjeverne
agore. a kasnije i mnogo prostranije ju
ne agore (str. 170). Zapadno od trgova
ke luke iroka je povrina namijenjena
trnici. Tek kasnije na zapadnom kraju
sagraena je jo jedna agora zatvorena
poput trga, g im n a zij i stadion.
Sveti prostori sa sakralnim graevinama
takoer su izuzeti iz inzula. Za kazalite
slui padina breuljka na sjevernoj obali
zapadne luke.
Taj gradski plan stoljeima ostaje okvir i
temeljni obrazac za rast i povijesne pro
mjene grkoga velikog grada. Njegova uv
jerljiva racionalnost uinila g a 'je uzorom
za niz drugih gradova: npr. PIREI. TURI).
MAGNEZIJA, PRIJENA, KNID, OLINT,
MEGALOPOL, SELINUNT. Njihovi planovi
prenose pravilni sustav u odgovarajuu
topografsku situaciju, razvijajui dalje te
meljnu strukturu. Novi plan Selinunta,
primjerice, uvodi stupnjevani sustav glav
nih i sporednih ulica, u Olintu se pristup
otvara graevinskim blokovima preko do
datne sredinje ulice (str. 168).
U urbanizmu helenizma do izraaja jo
vie dolaze nastojanja prostornog obliko
vanja. Kasno razdoblje uvodi, tovie, u
sliku grada perspektivne naglaske pom o
u glavnih osi i dom inanti. Vrhunac tog
razvoja ini sklop grada Pergama (str.
172). Pravilni sustav kolonizacijom se iri
na zapad, sve do etruansko-rimskog
podruja, a u doba helenizma na podru
je starih visokorazvijenih kultura na istoku
(ALEKSANDRIJA, DURA EUROPOS).

Gradske stambene etvrti

Grka / Tipologija III: urbanizam 3 169

Stambene etvrti grkih gradova u arhajskom razdoblju rastu bez ogranienja,
spretno se prilagodujui terenu. Akumulativni nain staroegejske gradogradnje
(str. 136) postupno preuzima nove ele
mente. Nasuprot tom starom nainu od
poetka kolonizacije razvija se novi na
in" pravilne gradogradnje (hipodamski
sustav, str. 167). Njegova je temeljna jedi
nica inzula, pravilni graevinski blok ok
ruen s etiri ulice.
Opa temeljna naela za ustroj stambe
nih etvrti vrijede ve u arhajsko doba. U
klasinom ih razdoblju teoretiari (H IPO DAM, KSENOFONT, HIPO KRAT) pove
zuju s organizacijskim naelima pravilnog
urbanizma. Karakteristina naela jesu:
1. .osnivanje istih stambenih etvrti,
bez zajednikih kompleksa, trnica,
javnih graevina, vrtova i zemljoposjeda;
2. gust nain gradnje s potpunom izgrad
njom parcela, zajedniki granini zido
vi;
3. kue zatvorene prema van, veinom s
unutranjim dvoritem;
4. glavne ulice esto u smjeru sjever-jug,
sporedne ulice u smjeru istok-zapa.
Racionalne prednosti ortogonalnog susta
va (ahovnice) ne potiskuju posvuda sta
riji nain. On se prije svega zadrava na
otocima i u starim gradovima matine
zemlje, gdje zbog neizmijenjenih vlasni
kih odnosa traje jo stoljeima. U mnogim
gradovima postoje usporedno oba susta
va, npr. kao stari i novi dio grada ili kao
jezgra i predgrae.
Kazalina etvrt u Delu dio je malog rezidencijalnoga grada, koji se protee ju
no od glavnog svetita i agore du padine
prema jugoistoku, u podnoju brda KINTA. Veina njegovih kua potjee iz II. i I.
st. Nain voenja ulica, uklapanje jednih
u druge i stupnjevanje graevinskih tijela
jo uvijek, u razdoblju helenizma, slijedi
staromediteranske tradicije, te se u svom
ustroju jedva razlikuje od minojskih ili
kikladskih gradskih etvrti.
Ulice to se uspinju u smjeru sjevera i uli
ce koje su usporedne s padinom brijega, a
vode u smjeru istok-zapad, ralanjuju et
vrti u nepravilne inzule s proizvoljnim
oblikom parcela. D o kua koje se nalaze
u sredini stie se slijepim ulicama. Ploe
kriljevca slue kao ulino poploenje, i
rina ulica varira od 1,5-2,6 m.
Viekatne kue. stepenasto podignute
katkad i do visine od 12 m, ine ulice us
kima poput klanaca. Kue ne slijede neki
odreeni tip; uski, duguljasti tlocrti izmje
njuju se sa iroko razvuenima. Spajanjem
parcela nastaju vee cjeline. Kue imu
nog stalea otvaraju se prema viekatnom
dvotitu-peristilu (str. 174). Nasuprot minojskom dobu kue su prema ulici uglav
nom bez prozora, osim nekoliko otvora za
osvjetljenje stranjih prostorija. U donjim

se katovima tu i tamo otvaraju prodavao

nice i radionice, koje se na nekim mjesti
ma niu u kratke poteze.
Novi dio grada Olinta nastaje izmeu
440. i 430. nakon razaranja staroga grada
u ratu s Perzijancima. Slino MILETIJ (str.
166) sagraen je prema unaprijed odree
nom planu na niskoj glavici brijega juno
ispred staroga grada. Gradska se povrina
od sjevera prema jugu lagano sputa, a na
istonim i zapadnim rubovima naglo. Iz
duenom kosom uzvisinom prolaze 7 m
iroke glavne ulice kao dugake paralele
u razmaku od oko 86,5 m od sjevera pre
ma jugu, a pet m iroke poprene ulice s
razmakom od 35,5 m od istoka prema za
padu.
Tako nastaju inzule sa straninim odno
som 5:2 kao temeljne jedinice gradskog
plana. P rila zn i p u t irine samo dva m di
jeli svaku inzulu po duini u dva izdue
na bloka kua dubine 16,75 m sa po pet
jednako velikih parcela irine 17,3 m. Te
normalne parcele povrine 290 m* mogu
se p o potrebi dijeliti ili poveati kupnjom
polovice odnosno cijele susjedne parcele.
Kue mogu biti razliite veliine, no te
meljni je red nepromjenjiv.
Sustav u Olintu nasuprot uzorku ahov
nice iz MILETA (str. 166) znai napredak
u smislu n ovog ideala, koji odgovara zah
tjevima novijih teoretiara: pravilan grad,
ostavljen u skladu sa stranama svijeta i
limom (vjetar, ljetno i zimsko sunce).
Ulina mrea racionalno je raslojena pre
ma funkcijama: prolazne ulice, prilazne
ulice i unutranji 'putovi za stanare iri
nom su prilagoeni razliitoj gustoi pro
meta. Prolazni promet uvijek se vodi du
uskih strana inzule, nesmetana ostaje va
na juna strana. I sjevernim blokovima in
zule m oe se prii s juga putem za stana
re.
Kue u inzuli mogu biti planirane na raz
liite naine. Ustanoviti se mogu tri glav
na tipa:
s dvoritem peristilnog oblika (usp.
DEL)
s dvoritem i megaronom (usp.
PRIJENA, str. 174)
s dvoritem i unutranjim poprenim
trijemom (pastas).
Ti temeljni tipovi vjerojatno nastaju iz gra
evinskih tradicija razliitih etnikih skupi
na, koje zajedniki naseljavaju gradove
HALKIDIKE (trako-grki sinoikizam). ini
se da je socijalna klima bila uravnoteena
u osrednjem blagostanju. U tom novom
gradu stanuje srednji sloj, dok bogate obi
telji vie vole istono predgrae, gdje di
menzije inzula doputaju gradnju veih ku
a. Tu je ve nagovijeten tip DELA (usp.
gore) s peristilnim dvoritima. Kao i u dru
gim gradovima, u inzulama je tek malen
broj prodavaonica i radionica. Trgovakozanatska etvrt (bazar) razvija se u susjed
stvu stare trnice na junom breuljku.

170 Grka / Tipologija IV: urbanizam 4

sakralne graevine
sakralno podruje
stambene i namjenske
graevine
komunalne graevine

E E fo

ulice, trgovi
terase

Milet: sjeverna i
juna agora (v. tip. II)

znan
zone
zonm

1 juna agora
2 buleuterij
3 gimnazij
4 sjeverna agora
5 delfinij
6 trijemovi

O/v/"

' vv\'vV

'''

lb

Gradski centri 1: agora, pozornica polisa

___ j

Atena: agora
1 sveta cesta
2 monumentalna vrata
3 stoa poikile
4,Bazilejeva stoa
5 oltar dvanaestero
bogova
6 Zeusova stoa
7 hram Apolona
Patroosa
8 Metroon
9 buleuterij
10 tolos
11 strategij
12 srednja stoa
13 juna stoa
14 helieja
15 fontana
16 kovnica novca
17 Atalova stoa
(v. tip. VII)
18 Hefestov hram
19 dvorana stupova
20 Afroditino svetite

Grka / Tipologija IV: urbanizam 4 171

U svakom grkom gradu trg, agora, sre
dite je javnoga ivota. Ona ne slui samo
trgovini i obrtu, nego i svim drutvenim i
politikim djelatnostima to se odvijaju u
polisu. T o sastajalite cijeloga grada po
zornica je za skuptine, pregovore, ras
prave, sveanosti i dravne ceremonije.
Izgradnja trgova prati i dokumentira razli
ita politika razdoblja gradova drava,
kao i promjene u gradogradnji od arhajskog do helenistikog doba.
Postupno se sve vie istie opa drutve
na i politika funkcija agore Javne
zgrade ine arhitektonski okvir oko trga
na kojemu razliite drube ili mecene po
diu trijemove, oltare, fon ta n e i kipove.
Osim sakralnom gradnjom i gradskim zi
dom gradovi svoj presti iskazuju kroz
agoru i njezine graevine.

Atenska agora postala je nakon P1ZISTRATOVE tiranije (nakon 561/560) naj

vaniji javni trg u ATICI. Njezina slika u
stalnoj mijeni ne dri se nikakave planske
ideje, nju oblikuje dinamika procesa u ko
jemu se ATENA razvija u veliki grad i naj
veu silu Grke.
Na jugu trg se dodiruje s podrujem areopaga (visinska kota 70 m), na zapadu s
breuljkom trnice (kolonos agoraios). Od
sjevera prema jugu penje se za oko 10 m.
O d sjeverozapada prema jugoistoku di
jagonalno ga presijeca Panatenski put,
dio svetoga puta od ELEUZINE do AKROPOLE. Tijekom stoljea prostrani je trg ok
ruen zgradama i skupinama zgrada, te
dobiva temeljni oblik trapeza sa stranica
ma duljine 110-170 m.
Najstarija i najvanija skupina javnih
zgrada protee se du takozvanog kana
la agore na istonoj padini breuljka trni
ce, a nadvisuje ju Hefestov hram, podig
nut u klasinom razdoblju (str. 186, B I),
prema ijem temenu vodi stubite. Juno
od njih stoje nova gradska vijenica
( buleuterij), tolos (kmna gradnja), koji s
prigraenim dijelovima slui kao pritanej,
te stara vijenica (buleuterij) spojena sa
zgradom M etroona u jednu cjelinu.
Agora se okruuje trijemovima tijekom
vie stoljea. Bazilejeva stoa, kao slube
no sjedite arhonta Bazileja sagraena je u
VI/V. st. Slijede stoa poikile (areni trijem)
i stoa Zeusa Eleuterija. U helenistikom
razdoblju poveavaju se dimenzije trijemova. Dvokatna Atalova stoa (str. 176) s
duinom od 116,5 m zauzima cijelu isto
nu stranu agore. Sredinji trijem na ju
nom rubu sa 147 m znatno je nadmauje.
Svojom stranjom stranom on omeuje
uski trg (bazar?), gotovo posve okruen
drugim trijemovima, jednom fon ta n o m i
heliejom (narodnim suditem).

Oba velika trijema nasuprot vielanim

gradnjama sjeverne i zapadne strane pot
vruju helenistiko opredjeljenje za veli
ke, neprekinute poteze i prostrane kom
plekse trgova. U gradu koji se mijenja
atenska agora izrasta iz razliitih elemena
ta u jedinstvo puno napetosti. Osim veza
nosti uz povijesnu topografiju kod nje se
uvijek osjea moment improvizacije.
Nasuprot tome kod pravilnog urbaniz
ma razvoj se odvija u okviru ortogonalnog mreastog rastera. Sredite Mileta
pokazuje da s njegovim Uvoenjem ne
mora biti povezan kruti shematizam. Novi
grad (str. 166 ) ne izrasta oko povijesne
jezgre. Sredinje povrine juno od ratne
a istono od trgovake luke izuzete su od
stambene gradnje. Stoga se javni trgovi i
zgrade mogu graditi u odgovarajue doba
na tim funkcionalno prikladnim mjestima.
Centar postupno urasta u grad koji se
razvija. Taj proces traje oko 200 godina. U
IV. st. nastaje vjerojatno samo kompleks
uz sjevernu luku: veliki trijem u smjeru istok-zapad sa stranjim trgom koji okruu
je taj trijem i jo tri dodatna trijema. D og
radnjom daljnjih krila juno stvara se jo
jedan otvoreni trg koji na sjeveroistoku
omeuje svetite Delfinijskog Apolona a
na istoku gim nazij. Na sjeveru on prelazi
u trg gradske vijenice. Ta sjeverna ago
ra arhitektonski je definiran otvoreni pro
stor izmeu skupina zgrada, u kojima se
odvijaju razliite gradske djelatnosti.
Sredinom II. st. dovrena je i juna ago
ra koja povrinom veliine 12 inzula g o
tovo dostie veliinu atenske agore. Ona
zastupa tip helenistike agore zatvorene
sa svih strana, koji se potvruje i u drugim
gradovima (MAGNEZIJA, PRIJENA). Izbje
gava se formiranje jedne osi, a pristup koji
je istodobno i spoj s ulinom mreom, ide
tangencijalno, uz jednu stranu, kako se
povrina trga ne bi presijecala (nasuprot
Ateni), to je odraz staroegejske tradicije.
Sredinom II. st. gradsko sredite Mileta
sastoji se od niza otvorenih prostora koji
od sjevera prema jugu postaju sve zatvorenijima: Luki trg se vodenom povrinom
Lavljeg zaljeva otvara prema moru, sjever
na agora s poluotvorenim i poluzatvore
nim prostorom, ju n a agora sa svih stra
na zatvorena.
Taj povijesno uspostavljeni slijed kao da
opisuje put grke arhitekture: povezivanje
graevine i prirode odvija se graditeljski

racionalnim sveukupnim planiranjem.

koje se jo jednom reprezentativno nagla
ava u helenizmu (Pergam, str. 172). U
rimskom urbanizmu svojom strogom she
mom zamjenjuje ga castrum Rom anum
(str. 214).

172 Grka / Tipologija V: urbanizam 5

sakralne graevine

sakralno podruje

komunalne graevine,
rezidencija

1___ ] stambene i namjenske graevine

ulice, trgovi, dvorita, terase

tlocrt utvrde

1 gornja agora
2 Dionizovo podruje i hram
3 kazalina terasa
4 kazalite
5 Karakalin hram
6 Zeusovo podruje
7 Zeusov oltar (v. tip. XVIII)
8 trijemovi sa stupovima
9 Atenino podruje i hram
10 biblioteka
11 Trajanej
12 podruje utvrde
13 vrata utvrde
14 skladita

presjek Demetrine terase

H

i stijena
nasuti teren

CD

1 potporni zid s
0
io m upornjakom
1------------------- 1
2 juna stoa
3 hram s oltarom

Gradski centri 2: Pergam, helenistiki rezidencijalni grad

4 Demetrina terasa
5 stepenasta sjedita
6 sjeverna stoa

Grka / Tipologija V: urbanizam 5 173

U doba helenizma. dok se svjetsko carst
vo ALEKSANDRA VELIKOG raspada u
pojedinana carstva, grka kultura postie
svoju najveu ekspanziju. O k o 280. od
carstva Seleukida odvaja se maloazijsko
carstvo ATALIDA. N jegov glavni grad pos
taje Pergam.
Autokratski vladari raspolau financijskim
i politikim sredstvima drave. U asto
hlepnom natjecanju s drugim dijadosima
oni svoju rezidenciju izgrauju u predstrau grke kulture (nastanak pergamene).
Strateki povoljno, ali d o tada beznaajno
mjesto iri se u vie navrata niz padinu
brijega s otprilike 9 ha na desetorostruku
veliinu. Nastaju razliita sredita: u nizi
ni Asklepijej kao ljeilite, na padini brije
ga kao teite graanskog dijela grada do
nja agom, g im n a zij i Dem etrino svetite,
na hrptu brijega utvrda kao sjedite vlasti.
Povezivanje vojnog uporita, vladarskih
palaa, svetita i m onum entalnih grae
vina za grki urbanizam znai novi prog
ram. Pri njegovu ostvarivanju stare tradi
cije grko-mediteranskoga graditeljstva
spajaju se s novim strujanjima: poloaj ut
vrde i njezino stupnjevito nadgrae pod
sjeaju na mikenske dinastike utvrene
gradove (str. 146). Na njih se nadovezuju
helenistika kraljevstva, ali na novom p o
vijesnom stupnju. Veina je graevinskih
tipova (hram , oltar, stoa, kazalite) grka,
sklonost trgovima s dugim potezima pros
tora je helenistika, podizanje sa svih stra
na zatvorenih zona (Trajanej) dijelom je
ve rimsko (forum , str. 220).
Arhitektura se oslobaa strogog oblikov
nog kanona. Mjeoviti stil odgovara i am
bicijama vladara i pojavi novih tipova
graevina i njihovu povezivanju u mje
ovite komplekse (palaa, biblioteka).
Helenistika arhitektura osim za jas
nom racionalnou tei i za individualnim
rjeenjima i za reprezentativnim isticanjem.
U PERGAMU postie se osim toga i slikovi
to sveukupno djelovanje koje nastaje
perspektivnim povezivanjem graevinskih
sklopova postavljenih na stupnjevite terase.
Terasiranje isprva slijedi situaciju zadanu
uskim hrptom brijega. Meutim, prijelaz u
vee skupine zgrada na strmoj padini ubr
zo zahtijeva terasastu gradnju s visokim
potpornim zidovim a i dodatnim upornjacim a (kontraforima).
T o je osobito izraeno kod terase kazali
ta na zapadnoj padini i Demetrine tera
se na junoj padini u podruju stambeno
ga dijela grada. Hram stoji na prirodnoj
stijeni, jednako kao i vie njega podignu
ta sjeverna stoa. Stube za sjedenje o k o trga
za kultni ples isklesane su u padini bri
jega. Juna stoa stoji na vrlo visokoj i du
goj nasutoj terasi. Ispod nje je jo jedna
nia terasa s koje se prilazi donjem katu

stoe, otvorenom prema nizini, i etalitu s

pogledom na daleku ravnicu.
Trijemovi osim to uokviruju dugake
terase i stoje uz bok vanih graevina,
slue i arhitektonizaciji padine: prirodna
stijena, zatvoreni potporni zidovi s upornjacima i otvorena proelja trijemova lee
jedni iznad drugih kao duge horizontale.
One podvlae velebno stupnjevanje pros
tranih skupina graevina, to postupno
potiskuju sitnodijelnu strukturu staroga
utvrenoga grada.
Gornja agora na 251 m NV ini prijelaz
prema akropoli. Prilazn i p u t to dolazi iz
gornjega grada prelazi preko agore, te u
ispaienom luku ispod hrpta brijega pro
lazi izmeu sakralnih graevina na zapadu
i utvrde na istoku. U smjeni sjevera stalno
se nastavlja uspinjati. Iza agore i D ion izova svetita slijede jedno povie dmgog:
Zeusovo svetite s velikim oltarom (str. 198)
na 262 m, Atenin hram nakon jedne
meuterase s dugakom stoom na 271 m,
biblioteka na 290 m, uzvisina utvrde na
310 m. Iza vrata utvrde najprije se nalaze
palae, a iza njih vojarne i skladita.
Uz lukove strme padine razvija se terasa
kazalita, koja se u visini orkestre (str.
200) spaja s gradom (D ion izovo sveti
te/Agora). Kazalite se gornjim redovima
penje sve do Atenine terase. Biblioteka
(200 000 svitaka) uspostavlja vezu s pa
laom. Ta vertikalna kompozicija ima
svoju simboliku: visoko iznad ravnice i
grada vlada kralj u zajednici bogova, ok
ruen duhom, kulturom i znanou.
Drugaije nego u dotadanjoj jonskoj gradogradnji (npr. PRIJENA), planiranje tera
sa i graevina vodi rauna o dojmu per
spektivnog pojaavanja Uz due strane
nekih terasa trijemovi se proteu u duga
kim pravcima prema hramovima kao
tokama pribjeita. Ovdje se moda
ve potvruje, kao i kod zatvorenih zona,
poput Trajaneja, rimski nain razmilja
nja u osima. Pojedinani su kompleksi
oblikovani samostalno, no viestruko su
povezani pravcima pogleda i rasporeiva
njem na razliitim visinama. Npr. Atenin
je hram paljivim proraunavanjem kuta
gledanja povezan s nie postavljenim Zeusovim hram om preko trijema to lei iz
meu njih. Trajanej preko sjevernog ruba
kazaline terase dominira vidnim poljem.
Iako je pri gradnji od ATALIDA d o cara
1IADRIJANA sudjelovalo vie narataja ar
hitekata, esto s prekidima u graevin
skoj djelatnosti, u krajnjem ishodu sve
skupine graevina povezane su u cjelo
vitu kompoziciju Na taj je nain prevla
dala graditeljska kola Pergam a i naelo
arhitekture s potpuno autonomnim jedi
nicama te ortogonalni sustav pravilnog
urbanizma.

174 Grka / Tipologija VI: kue

tlocrt gornjega kata

Del:

b tlocrt

Mediteranski oblik kue s dvoritem

stambene prostorije

sporedne prostorije

dvorita i okna za svjetlo

Grka / Tipologija VI: kue

Grka stambena izgradnja zaostaje za op
im razvojem arhitekture. Stvaralake sna
ge usredotouju se na sakralnu gradnju, u
kojoj se doskora stvaraju isti tipovi i zreli
kanon oblika. Nasuprot tome sve d o u
klasino doba zapostavlja se ulaganje u
vlastitu kuu.
Geometrijsko i arhajsko razdoblje pru
aju polivalentnu sliku naselja. Pored ranoegejskih graevinskih tipova pojavljuju
se kue doseljenika i preseljenih itelja,
koje su gotovo jo na neolitikom razvoj
nom stupnju. Meu njih spadaju ovalne
kue. iji su tragovi iz IX. st. preteno is
kopani na jonskom podruju (AREOPAG
u ATENI, antika SMIRNA, SAM). U sjeve
rozapadnoj Grkoj p onovo se pojavljuju
stari oblici kua s apsidama ( oblik ukos
nice) (OLIMPIJA, TERMO, ali i LEZB). Kod
oba tipa jo se jednom zbiva prijelaz k megaronu (usp. TROJA, MIKENA, str. 134).
Njegovo kruto, izolirano graevno tijelo
odgovara dodue sklonosti Grka prema
jasnim formama sa svih strana, ali ne mo
e zadovoljiti razliite zahtjeve gradskih
stambenih kua. Njima bolje odgovara
akumulativni staroegejski nain gradnje.
Nosilac daljnjeg razvitka u sve brojnijim
gradovima jest mediteranska kua s
dvoritem U arhajsko doba glavni i spo
redni prostori grupiraju se bez vrstog
sustava o ko jednog unutranjeg dvorita,
prilagodavajui se sluajnom obliku par
cele i konfiguraciji terena. Tek pravilni
gradski sustavi (str. 166) s ustrojem ravno
mjernih graevinskih blokova d ovode do
oblikovanja temeljnih tipova
Nakon klasinog razdoblja urbanisti i teo
retiari okreu se oblikovanju funkcional
ne graanske kue. Prikladno planirane,
arhitektonski briljivo promiljene kue di
jelom se ugrauju u pravilne blokove (in zule), kao u OLINTU (str. 168) i PRIJENI,
a dijelom se slobodno variraju prema staroegejskoj tradiciji i razvijaju u skladu s
poloajem, kao u DELU.
Pojedinani tipovi ire se isprva oko regio
nalnih sredita: npr. kua s trijemom
(pastas) na HALKIDICI, kua s peristi
lom na OTOCIMA, ATICI i PELOPONEZU. kua s dvoritem i megaronom u
JONIJI. Tipovi se razlikuju od mjesta do
mjesta, utjeui jedni na druge.
U OLINTU i na HALKIDICI prevladava tip
kue s trijemom. Normalnoj parceli od
oko 17x17 m prilazi se najee s juga sre
dinjim putem za stanare. Po pravilu jed
nokatno prednje krilo kue iza uskog
ulaznog trijema obuhvaa dvorite, koje
je uglavnom s dvije strane (istone i za
padne) om eeno gospodarskim prostori
jama. U sjevernom krilu du cijele se kue
protee trijem (pastas). Prema dvoritu on

175

se otvara stupovljem, omoguujui pristup

glavnim prostorijama kue. Na g o rn ji kat
vode stube kroz juno krilo. Kod tog tipa
kue ostvarena su pravila to ih, primjeri
ce, na vie mjesta formulira KSENOFONT
(str. 168 ).
Dvorite postaje sreditem kue, prije sve
ga kod kua s peristilom. Trijem koji ga
okruuje na tri ili etiri strane omoguava
pristup razliitim krilima kue. Primjere
bogatog i matovitog oblikovanja takvih
sklopova nude helenistike kue na Delu
(usp. etvrt kazalita, str.168). Postojan tip
ne m oe se konstatirati. Stara tradicija
uzajamnog preklapanja iz otonih grado
va povezuje se s traenjem neoekivanog
efekta i vjetom uporabom zemljita, sli
no kao kod helenistike gradogradnje
(PERGAM, str. 172).
Dobro sauvani primjer. Hermova ku
a nalazi se na padini iznad kazalita u
smjeru sjever-jug. Viekatno graevinsko
tijelo gornjim se katovima podie stupnje
vito na padini. Prednja kua, gotovo
posve zatvorena prema van, sagraena je
u dvije etae oko sredinjeg peristila.
Glavni prostor ( andron = blagovaonica i
prostorija za druenje mukaraca) nalazi
se na sjeveru te se kao u OLINTU otvara
prema jugu. Stan u uem smislu nalazi se
na 1. katu na koji se jo dalje uz padinu
nadovezuje barem jo jedan kat.
Za razliku od tih individualnih vila trgova
ca. kue u Prijeni predstavljaju inaice re
gionalnog tipa. etiri parcele oblikuju po
jednu inzulu. Tip kue s dvoritem kombi
nira se esto s megaronom Iza ulaza us
ki hodnik vodi bono u unutranjost kue,
otvarajui se stupovima prema unutra
njem dvoritu, oko kojega su na tradicio
nalan nain rasporeena razliita krila ku
e, dijelom prizemna, a dijelom na kat.
Dominantan je glavni prostor, megaron
(andron) koji ukljuuje predvorje (pronao s) i jako naputen dvostreni krov.
U unutranjosti kue, unato megaronu,
nema niti jedne kontinuirane glavne osi:
p on ovo se potvruje staroegejski sustav
tangencijalnog pristupa (str. 138). Kao i
kod ustroja javnih trgova ( agora, str. 170),
prilaz i pristupni hodnik postrance su od
sredita.
Tip PRIJENA povezuje tradiciju kue s dvo
ritem i tip megarona sa zahtjevima pravil
ne gradogradnje. On primjerno pokazuje
kako ope tendencije u arhitekturi i urba
nizmu (oblikovanje prostora, dominante),
zahvaaju i stambenu gradnju, te da i kua
dosie visoku razinu ostale arhitekture.
Opi tip grke kue ne postoji. O d rezultata novijih iskopavanja, npr. u VELIKOJ
GRKOJ, mogu se oekivati daljnje spoz
naje o razliitim regionalnim tipovima.

176 Grka / Tipologija VII: komunalne graevine 1

. ............................
................ t.. i

-*

a tlocrt
b isjeak sa strane trnice

Prijena: buleuterij

1 ulaz
2 unutarnji prstenasti trijem
3 borilite i vjebalite
4 juni trijem
5 vjebaonica
6 predavaonica
7 dvorana efeba
8 praonica
9 prostor za boravak
10 sprave
11 sprave, uvar

trijemovi sa stupovima
namjenski prostor
dvorite

Tipine graevine grkoga polisa

a tlocrt
b presjek
c pogled

o________ 20 m

Grka / Tipologija VII: komunalne graevine 1 177

Uz gradske zidine i svetita komunalne
graevine ine tree teite javne gra
diteljske djelatnosti. U arhajskom razdob
lju s drutvenim ureenjem koje je u p o
etku jo oligarhijsko, tek se postupno,
raslojavanjem autonomije, podiu poseb
ne graevine za okupljanje vijenika i
pojedinih upravnih slubi. One najee
stoje na rubovima agore (str. 170), na ko
joj se odigrava najvei dio javnoga ivota.
Buleuterij (vijenica) sjedite je skuptin
skog vijea. U arhajsko doba kao dvorane
za savjetovanje najprije slue uzdune
prostorije (tip megarona), najee s ni
zom potporanja po sredini. Njih u mno
gim mjestima zamjenjuju pravokutno iz
duene ili kvadratine dvorane sa stupovi
ma. Npr. oko 500, stara vijenica u ATE
NI sastoji se od pravokutne dvorane sa
stepenasto povienim sjedalima uz obje
dune stranice.
Na koncu V. st. oblikuje se neka vrsta
normalnog tipa: velika kvadratina dvo
rana s polukrunim ili trostrano postavlje
nim stepenastim sjedalima po uzoru na
kazalite. Okupljanje aristokratskog vod e
eg sloja zamijenjeno je parlamentom u
kojemu govornik skuptinskog vijea stoji
pred stotinama vijenika. Tom tipu odgo
vara nova vijenica u ATENI, sagraena
oko 404, sa stepenasto podignutim polu
krugom za vijee pet stotina .
Najbolje je sauvan buleuterij u Prijeni.
etvrtasta graevina od oko 18x20 m prigraena je ulaznom stranom uz veliku
stou agore, koristei uspon padine za ug
radnju stepenastih sjedala. Na Ribu ophodne galerije s gornje strane 2 niza od
po 6 potporanja nose velike krovne vezne
grede koje slobodno premouju prostor
raspona 15 m. U sreditu stoji oltar. Go
vornika tribina postavljena je u obliku
otvorene loe pod velikim polukrunim
lukom ulaznog proelja. Prostor i volu
men odgovaraju jednostavnim dogaanji
ma okupljanja, rasprave i glasovanja. Vi
jenice istog tipa poznate su iz MILETA i
ASA. Drugi gradovi zadravaju dvoranu sa
stupovima.
Upravne zgrade slabije su definirane tipo
logije: npr. pritanej za visoke dravne
slubenike, te strategij za vojskovoe ko
ji se periodino izmjenjuju.
Nasuprot tim posebnim graevinama au
tonomne uprave, stoa se razvija kao uni
verzalna gradnja javnog ivota i zbivanja.
Rani oblici pojavljuju se koncem VII. st. u
svetitima (SAM. str. 180. ARG): dugi uski
trijemovi s potpornjima, otvoreni na jed
noj uzdunoj strani.
U V. st. dobivaju sve vee znaenje u gradogradnji. ispunjavajui mnoge funkcije:
javna sastajalita, ulice s prodavaonicama,

izlobene dvorane (STOA POIKILE u

ATENI), sjedita ustanova (ATENA, ZEUSOVA STOA). Do konca klasinog doba
stoe najee stoje du trgova kao pojedi
nane graevine umjerene veliine. U
doba helenizma razvijaju se djelomino u
viebrodne i dvoetane velike graevine s
dugakim objedinjenim potezim a kolonada. Svojim jasnim voenjem linija one
trgovima daju karakter velebne prostranosti, odvajajui ih od usitnjene strukture
gradskih etvrti (MILET, ATENA, str. 170).
Prema otkopanim nalazima kao trijem te
vrste rekonstRiirana je Atalova stoa u Ate
ni, podignuta oko 140. zakladom kralja
ATALA II. Pergamskog. Duinom od
116,5 m ona zatvara istonu stranu agore.
U dvije etae die se na postolju izboenom u obliku podija, to izravnava visin
sku razliku trga s nagibom u dva smjera.
Na obje uske strane trijem zatvaraju stu
bita, a na stranjoj strani po 21 duan na
svakoj etai. Njezina otvorena uzduna
strana okrenuta je prema agori. Razmak
potporanja u sredini dvostruko je vei od
onih na proelju. Iznutra trijem djeluje
prostranije, izvana zatvorenije.
Helenistika arhitektura koristi redove
stupova kao slobodno raspoloiva stilska
sredstva: u prizemlju trijema javlja se dorski, na gornjoj etai laganiji jonski red.

Gimnazij i palestra slue vjebanju du

ha i tijela. G im na zij se sastoji od pros
trane skupine vjebalita, trkalita, trijemova i sporednih zgrada. Njegova je jez
gra najee palestra. Ona se kao vrsti
tip oblikuje relativno kasno.
Kao uzor ili obrazac slovila je palestra u
Olimpiji, sagraena u III. st. Di'orite za
vjebe u obliku kvadrata sa stranicama od
38 m oknieno je sa svih strana trijemom.
Na tri vanjske strane niu se naizmjeni
no vee i manje prostorije, uglavnom s
klupama uza zidove. One dijelom slue
kao prostorije za vjebu ili zagrijavanje
tijela, dijelom kao dvorane za poduku i
glazbeni odgoj. Dugaki trijem za vjeba
nje zauzima itavo juno proelje. Sve
dvorane otvaraju se stupovima prema p e
ristilu. Ne postoje zatvorene uionice,
nastava je u stalnom dodiru sa zbivanjem
uokolo.
Veliki kvadratini kompleks zatvoren je s
vanjske strane. O d tri prilaza jedan je pro
eljem u obliku propilona istaknut kao
gla vn i ulaz. Kao to je uobiajeno, on ne
potuje nikakav osni odnos, ve uvire u
sjeverozapadni ugao peristila. I on spada
u tangencijalne sustave pristupa, a kod
palestre posve je usklaen s funkcijom i
oblikom zgrade. U kasnoj antici (str. 260)
i srednjem vijeku slinu funkciju u samo
stanima preuzima klaustar.

178 Grka / Tipologija VIII: komunalne graevine 2

Atena: "Kula vjetrova"

Pirej: arsenal

a tlocrt, b pogled
1 spremnik za vodu, 2 vodeni sat

a rekonstrukcija
b tlocrt

Graevine posebne namjene

Grka / Tipologija VIII: komunalne graevine 2 179

Od konca arhajskog razdoblja javna gra
evinska djelatnost u grkim gradovima
postaje viestranija i opsenija. Osim standarnih tipova javnih graevina (str. 176)
pojavljuju se i druge graevine razliite
namjene. M oem o ih podijeliti u skupine
prema funkcijama, no ne stvaraju se isti
tipovi.
Jednu od glavnih skupina ine zgrade za
slubene institucije, koje pri raslojavanju
uprave nadopunjuju vijenicu i pritanej.
M noge funkcije preuzima univerzalni tip
stoe s razliitim inaicama ili potrebnim
dogradnjama, za ostale se podiu poseb
ne zgrade (sudstvo, luke vlasti, kovanje
novca).
Za obranu su potrebne stalne mjere, kako
pokazuju iskustva perzijskih ratova i ne
prestani unutranji grki sukobi. Stoga na
staju utvrde, sklonita za brodove, arsenali.
Opskrba velikih i napuenih gradova
zahtijeva posebne sustave, ponajprije
vodovod \fontane. U Ateni je ve u VI. st.,
zahvaljujui PIZISTRATOVOJ zakladi, sag
raen vod ovod i fontana s devet slavina.
Sve vee koliine uvezenog ita pohranju
ju se u spremita, npr. u PIREJU u zgradi
Makra stoa, sagraenoj pod PERIKLOM.
Za trgovinu pomorstvo i obrt nastaju
pored velikih trijemova i zamane luke
gradnje: molovi, spremita za brodove,
skladita, carinarnice. Osobito su zname
niti neki svjetionici, od kojih se FAR u
ALEKSANDRIJI ubrajao meu sedam
svjetskih uda. Sagraen u doba Ptolemejevia sauvao se sve do ranoga srednjeg
vijeka. Njegov uzor slijede mnogi antiki
svjetionici u drugim lukama.
Tipovima zgrada za tjelovjebu 1 obra
zovanje razvijenim ve u klasino doba,
poput gim nazija, palestra i stadiona, u
helenizmu se pridruuju biblioteke, npr.
u ATENI, ALEKSANDRIJI i PERGAMU (str.
172). Gradovima ih mecenatski daruju b o
gati trgovci, filhelenski kraljevi, rimski ca
revi i namjesnici, koji zakladama uteme
ljuju i druge graevine i spomenike, to
oivljavaju sliku grada.
Mnoge od tih graevina poznate su samo
iz antikih opisa i zapisa putopisaca.
Arsenal u Pireju (FILO NO VA skeuoteka)
mogue je rekonstruirati prema sauvanoj
graditeljskoj povelji (narudbi, ovdje pre
ma E. LORENZENU). Podignut je 346-330.
za opremanje 150 atenskih ratnih bro
dova. U IV. st. mo i prevlast Atene jo
uvijek poiva na floti: ona uvijek mora biti
spremna za djelovanje. Tijekom zime op
rema se brodova provjerava, popravlja i
odrava u arsenalu, u kojemu su takoer
uskladiteni rezervni dijelovi.
Zgrada dugaka 118,40 m (etiri pletra),

iroka 16,25 m (55 stopa) poinje s repre

zentativnim proeljem kod ulaznih vrata u
agoni, a stranjom se stranom nadovezuje na spremita brodova, u kojima prezimljuju brodski trupovi. U trobrodnoj dvora
n i dva niza visokih potporanja omeuju
sredinji prolaz za transport. S obje strane
na galerijama i postoljima vertikalno je
poslagana oprema svakoga pojedinog
broda. Potpornji istodobno nose krovnu
konstrukciju i tvore raspored spremita.
Svaki jaram dobiva dnevno svjetlo kroz
visoko poloene prozore.
Utjecaj sakralne arhitekture na obliko
vanje zgrade lako se razabire: kontinuira
na stuba (krepidom a) du perimetra, ortostatipostolja i izodom no zie, vijenac, zabat s kosim geizonom, sima s lavljim g la
vama kao vodorigama (str. 158), kao na
elama hramova. Klesarski su radovi izve
deni u mramoru, zidovi i potpornji od
blokova krenjaka. Nadilazei svoju nam
jenu, arsenal izraava pomorsku premo
Atene.
Tzv. toranj vjetrova Atena je dobila do
nacijom ANDRONIKA IZ KIRA (KYRRHOS) u I. st. Ime je dobio p o reljefima s
boanstvima osam vjetrova, to ukraavaju
gornji pojas tornja.
Osmerokut kao tlocrtni lik simbolizira
strane svijeta i smjerove vjetra, prema ko
jima je tono usmjeren. Svaka strana toga
monumentalnog prirodnog sata ispod
reljefa nosi po jedan sunev sat. Uske tra
ke zidnih ploha oktogona o d glatkih mra
mornih klesanaca idealne su povrine za
sjenu tankoga satnog tapa. Krivulje s oz
nakama za sate udubljene su i osobito
uoljive pri kosom svjetlu. Sunevo svjet
lo kree se o ko velike osmerokutne priz
me, sunevi satovi prenose sjenu tapa s
jedne plohe na drugu.
Iznad pojasa satova slijedi ilustrativna
simbolika s reljefima osam vjetrova. Iznad
vijenca i krov preuzima osmerokutni ob
lik. Na prstenastoj gredi iza krovnog vijen
ca lee 24 klinaste kamene ploe, a pri vr
hu se upiru u kruni zaglavni kamen. Na
ornamentom ukraenoj ja b u ic i vrti se
vjetrokaz u obliku tritona s trozubcem.
Smjer vjetra ilustrira odgovarajui reljef.
Po jedan portik na sjeveroistonoj i sjeve
rozapadnoj strani vodi u unutranjost gdje
stoji veliki vodeni sat koji dobiva vodu iz
spremnika na junoj vanjskoj strani. Vrije
me se oitava po razini vode u razliitim
cijevima.
Taj paviljon sa satovima primjer je spo
sobnosti grkih arhitekata da i izvan kla
sinih tipova i redova za odreenu nam
jenu zamisle uvjerljiv oblik graevine.

180 Grka / Tipologija IX: svetita 1

1 Afajin hram
2 oltar
3 kultni kip
4 propilon (v. tip. XVII)
5 kue sveenika
6 sporedne zgrade
7 terasa
Sam: Herej iz ranoarhajskog
razdoblja1
0
9
8
7
6
5
4
3
2
1 Herin hram (v. tip. XV)
2 oltar
3 sveto drvo
4 kultni kip
5 kultne krinje
6 laa
7 fontana
8 trijem sa stupovima
9 bazen
10 procesijski put

Regionalna i nacionalna svetita

Grka / Tipologija IX: svetita 1 181

Grci su posvuda osjeali prisutnost b og o
va. Stoga je Grka puna svetita. Kultovi
povezani s njima imaju vano mjesto u
javnom ivotu, vjerske sveanosti odreu
ju kalendar.
Organizacija kulta stvar je drave. U
svakom gradu postoje tijela koja upravlja
ju svetitima, te organiziraju sveanosti s
procesijama, rtvama, glazbenim i sport
skim natjecanjima Cagoni).
Za sredinja svetita vie gradova esto
obrazuju kultnu zajednicu (amfiktionija).
Na sveanosti dolaze sudionici iz svih pri
padajuih drava, ija rivalstva za to vrije
me miruju. Na nekoliko velikih ciklikih
sveanih igara sudjeluju poslanstva iz cije
le Grke.
D o stupnja panhelenskog svetita uspi
nju se prije svega Olimpija i Delfi. pored
njih i NEMEJA, DEL, te ISTAM kraj KORINTA. Osim igara neka su svetita zna
menita i kao proroita: DELFI. D O D O NA
ili DIDTMA. Kao ljeilita i preko granica
Grke znameniti su EPIDAUR i KOS. a
kao mjesto misterija ELEUZINA. Unato
velikom znaenju kulta ne stvara se slu
beni sveeniki stale. Sveenika slu
ba dijelom se nasljedno prenosi u nekoli
ko obitelji, a dijelom se stjee temeljem
natjeaja. Kue sveenika u svetitima ma
lenog su opsega. Izostaju radionice i spre
mita kao na Istoku ili u Egiptu.
Vrsta i rang boanstva, te lokalni oblik i
tradicija kulta odreuju ustroj svetita.
Omiljena su mjesta sveti gajevi ili stabla,
izvori, osobitosti u krajoliku, pilje kao i
grobovi i palae heroja, napose na starim
akropolama, te izdvojena ili nadviena
mjesta uz agom.
iSveta se mjesta kao podruja na kojima
vlada samo boanstvo gotovo uvijek om e
uju ogradom, temenom. On isprva sli
jedi prirodne obrise zemljita - povienja i
terase gotovo su uvijek dodaci iz kasnijeg
doba. Najvanija pretpostavka kulta jest
oltar, na kojemu se boanstvu prinose
rtve (str. 198). K ultni kipovi i hram ovi
pridruuju se tek kasnije, a u nekim sve
titima posve izostaju.
Poloaj hramova u svetitima ne dri se
nikakve obvezujue sheme. Oni stoje
posve slobodno, bez ikakve osne uvjeto
vanosti. D o stanovite orijentacije kod vie
hramova dolazi uslijed usporedne pos
tave. Monumentalni ulazi (propilon, str.
196) umeu se bez izravnog odnosa pre
ma hramu na odgovarajuem mjestu u z i
du temena. S glavnim hramom najee je
preko rampe osno povezan oltar. Bono
dodavanje drugih graevina ili trgova po
kuava tek helenizam. Do kraja klasinog

doba raspored unutar temena uglavnom

je labav i prigodan.
Svetite Afaje na Egini lokalno je sveti
te u otvorenom breuljkastom krajoliku
na sjeveroistoku otoka. Kult boginje see
u minojsko-mikensko doba. Podruje is
prva obuhvaa sveti g a j sa piljom. Nakon
razliitih razvojnih faza o ko 500. temen
dobiva konaan oblik. Na glavici breulj
ka sagraena je terasa, njezin pravokutni
oblik slijedi tlocrt hram a s ophodnim trije
mom, osim na istonoj strani gdje je (zb o g
pilje) terasa zakoena.
Hram je rampom povezan s oltam m p o
red kojeg na zidanom podnoju stoje
kultni kipovi. Taj osni odnos vrijedi samo
za hram i oltar, sve ostale graevine osta
ju u svojoj tradicionalnoj prigodnoj posta
vi. Sveenike kue i oba propileja (str.
196) okruuju nepravilnu junu terasu,
oblikujui je u svojevrsno predpodruje.
Hram na svojoj terasi autonomna je tvor
ba usred otvorene prirode.
Kod Hereja na Samu u I. tisuljeu Herin
kult zamjenjuje stari kult plodnosti. Od
starog svetita na obali IMBRASA u novo
je svetite preuzet oltar ispred svetog ligova diveta. Kao trea kultna oznaka pridru
uje se kip boice. Na podnoju postavlje
nom bono od oltara podignut je hram
(HEREJ II, str. 192), kao nastavak prvoga
malog hrama, "svetita"s kipom.
Radijalni raspored procesijskog p u ta ,
kultnih svetita" i hrama, te boni polo
aj t)ga za sveanosti, proizlazi oigledno
iz kultnog obreda, ije su postaje posve
ene predajom. Tek u iduem razdoblju
pridruivanjem hrama oltaru ( Rekove
graevine, str. 192, 198) poinje se name
tati n ovo rasporedno naelo.
Olimpija se iz prapovijesnog sela u pod
noju brda KRONA razvija u panhelensko
svetite. Olimpijske igre koje su se odr
avale svake 4 godine potjeu od natje
canja u ast junaka PELOPA, od kojih je
utrka kola posvjedoena ve u I. tisulje
u. Stari Heroon, PELOPEJ, ograen je
kao poetna jezgra ve u starom gaju ( altis) vlastitim temenom. Kultno je sredite
veliki oltar od pepela posveen ZEUSU.
Tri glavna hram a s ophodnim trijemovima stoje po strani od oltara bez izravnog
odnosa, kao samostalne jedinke u altisu.
Njihova usporednost uspostavlja, meu
tim. stanovito orijentacijsko naelo, koje
preuzima i terasa riznica s nanizanim zabatnim proeljima. Tek u IV. st. altis je zi
dom odvojen od skupina zgrada i trgova
za natjecanja. Sklop tzv. DVORANE JEKE
na istoku prvi je pokuaj da se unutar sve
toga gaja razvije arhitektonska struktura.

182 Grka / Tipologija X: svetita 2

1 procesijski put
2 Nikin hram
(v. tip. XI)
3 propileji
(v. tip. XVII)
4 kip Atene
Promahos
5 Artemidino
podruje
6 halkoteka
7 Partenon
(v. tip. XIV)
8 stari Atenin
hram
9 Atenin oltar
10 Zeusovo
podruje
11 Pandionov
heroon
12 Erehtej
(v. tip. XVI)
13 Pandrosej
14 kua arefora

rekonstrukcija
prema Stevensu

1DD 0

sakralne graevine
sakralno podruje
zgrade za kultnu slubu
terase, dvorita

Atenska akropola

Grka / Tipologija X: svetita 2 183

Najznaajna utvrda Atike ve je u XII. st.

Akropola u Ateni
Postupno ona gubi fortifikacijski karakter,
te koncem VI. st., nakon ruenja vrata ut
vrde, postaje sredinjim svetitem Ati
ke, ije vjerske tradicije seu duboko u
prapovijest. Boica Atena tovala se u hra
movima na Akropoli u vie likova. Kultni
vrhunac godine jest njezin roendan kon
cem srpnja. On se od 566. slavi svake e
tiri godine u obliku velikih panateneja
Visoravan Akropole (156 m N V ) stri
oko 40 m iznad okoline. Prema sjeveru,
istoku i jugu strmo se sputa, na zapadu
silazi prema breuljku AREOPAGA. Sama
ploa brijega koso se uspinje p o uzdunoj
osi od zapada prema istoku, po popre
noj osi od juga prema sjevem. Od mikenskog razdoblja izgradnja se koncentrira na
dvije p riro d n e stjenovite terase na sjevem
i istoku. Glavni p u t prolazi otprilike uz
dunom osi.

Oblik i ustroj svetita mijenjaju se tijekom

povijesti, no mjesta na kojima su podig
nuta najee su posveena mitom. Za mikenskom palaom na sjevernoj terasi slije
de uzastopno Ateninl hramovi geometrij
skog, ranoarhajskog i arhajskog razdoblja.
Dijelovi tzv. perzijskih ruevina upuuju na
postojanje 12-15 daljnjih zgrada i obilje
zavjetnih darova. I u podnoju brda niu
se svetita, meu njima TEZEJEVO i DIONISOVO. Sve su te graevine Perzijanci
potpuno razorili 480.
Tabula rasa akropole nakon pobjedni
kog zavretka perzijskog rata dala je sna
an poticaj i realnu podlogu ponovnom
ureenju svetita. Njegova provedba
praena je stranakim borbama oko pre
moi, te za Atenu nesretnim tijekom peloponeskog rata. Veliki projekt, razraen u
Periklovo doba sa znaajnim arhitektima
IKTINO M i MNESIKLOM, u mnogim to
kama ostaje fragmentaran, ali je odredio
sliku Akropole za sva kasnija vremena. Iz
tog doba potjeu tri glavne graevine s
priblino usporednim osima: PARTENON,
EREHTEJ i PROPILEJI. Sva tri projekta PERIKLO je predloio narodnoj skuptini, a
ostvarena su od 447. u vie graditeljskih
razdoblja.

Partenon (str. 190) premjeta arhitekton

sko teite na junu stranu Akropole. S vi
soko nasute nove ju n e terase hram, neu
obiajeno velik za matinu zemlju, domi
nira stijenom utvrde i panoramom grada.
Njegovo djelovanje pojaano je konanim
ruenjem staroga hrama: umjesto poetno
planirane usporednosti obaju velikih hra
mova sada dominira samo Partenon.
Temen na bivoj terasi palae pretvoren je
u trg za sveanosti. Obloga od ploa p o

kriva temelje starog hrama. Na sjevernoj

strani druga novogradnja, Erehtej (str.
194) s podrujem Pandroseja, obuhvaa
najstarija svetita utvrde. N jegovo glavno
tijelo preuzima usmjerenje istok-zapad
staroga hrama i PARTENONA.
Atenin oltar, koji je ostao na svom izvor
nom mjestu na velikoj terasi, ulazi jae u
vidno polje: preko oba hrama kultno zbi
vanje dobiva (prvi put u Grkoj) iroko
postavljen arhitektonski okvir. Planiranje
iz Periklova doba svjesnim vertikalnim
stupnjevanjem i naglaavanjem arhitektu
re, te njezinim uklapanjem u sveukupnu
koncepciju, prevladava inae uobiajenu
autarkinost pojedinih graevina (usp. str.
180).
Posljedica je bila ugroenost malih sveti
ta, to objanjava dijelom ogoreno opira
nje konzervativnih krugova osobito tree
mu velikom projektu, propilejima (str.
196). Taj prostrani sklop planira arhitekt
MNESIKLO, razvijajui ga iz posebne situ
acije zapadne padine. Procesijski p u t nji
me dobiva jednoznano usmjerenje pre
ma FIDIJINU kipu ATENE PROMAHOS i
trgu za sveanosti izmeu EREHTEJA i
PARTENONA.
Istoni zabat, postavljen na viu toku,
potvruju propileji kao trei glavni ele
ment sveukupne koncepcije, koja u tri te
ita prostorno sabire sredinji dio uzvisi
ne pretvarajui ga u pozornicu Atenina
kulta, pojaavajui djelovanje svetita za
pogled iz daljine.
Ostala svetita moraju se podvrgnuti toj
glavnoj skupini, makar je njihov kult dre
van i bogat predajama. Unato tome, sve
enstvu svetita ATENE NIKE uspijeva od
cijepiti juno krilo PROPILEJA, pa na bas
tionu zadravaju vlastiti mali hram (str.
184).
Trg ispred stare utvrde omeen je sa stra
ne Partenona ARTEMIDINIM podrujem i
HALKOTEKOM za izlaganje bronanih
zavjetnih darova. O d graevina kultne na
mjene na sjevernom rubu iza zaelja propileja sauvana je, osim jedne kue za
sveenike, i KUCA AREFORA ia rreforoi
hramske posluiteljice).
Na istonoj strani brijega, iza velikih gra
evina, slijede vana podruja na staroj is
tonoj terasi, poput trodijelnog svetita
ZEUSA POLIJEJA i svetita PANDIONA,
legendarnog EGEJEVA oca. Poput svih
podruja izvan Atenina kulta ona su na
stari nain zatvorena temenom. Preko njih
se i u novom opsenom projektu zadra
va trag arhajskog reda.
Slobodan prostor izmeu graevina, na
pose uokolo trga za sveanosti, ispunjen
je kipovima i ostalim zavjetnim darovima.
Unato proirenim dimenzijama slika Ak
ropole ostaje ivahna i arolika.

184 Grka / Tipologija XI: hram 1

I ... . j ela

predvorje,
ophodni trijem
0_______

5 (n

A_
m
Drer: dorski
hram
a tlocrt
b zabatna
strana

Olimpija: sikionska riznica

(v. tip. IX)
a tlocrt, b pogled sa strane
Termo: megaron B

Atena: Nikin hram (v. tip. X) a tlocrt, b zabatna strana, c pogled sa strane

cam i mi
T m t ~n
Egina: arhajski
Afajin hram
a tlocrt
b uzduni presjek
c zabatna strana
d presjek

Rani i temeljni oblici grkih hramova

Grka / Tipologija XI: hram 1 185

Egejske kulture ranog razdoblja ne pozna
ju samostalnu sakralnu gradnju. rtva i
kultna sluba odravaju se u prirodnim
svetitima ili u palai kralja-sveenika. Ni
doseljenici Dorani ne uvode nikakve sa
kralne graevine.
Odluujui poticaj za gradnju hramova
dolazi tijekom prijelaza iz kulta bez prika
za boanstava u kult s prikazima. Unutar
posveenih podruja (temen, str. 180) na
staju prva svetita" za kipove ili skromne
kue za kultnu slubu.
Rani oblici geometrijskog razdoblja pre
uzimaju razliite tipove stambenih kua,
npr. ovalne kue (ATENA. AREOPAG) i
kue s apsidom (TERMO. PERAHORA.
usp. str. 134). Pravokutne gradnje dijelom
se nadovezuju na irok megaron iz mikenskog vremena (m odel iz ARGA. hram
u ELEUZINI. DRER), dijelom na izduenu
kuu gospodara (TROJA. str. 134, 144),
koja se katkad povezuje s apsidalnim ob
likom (TERMO, megaron A). Naposljetku
se namee ravan izdueni oblik. U tipu
velikog hrama s izduenom elom, hekatompedu. taj oblik postaje polazitem za
monumentalne grke sakralne graevine
(ARG, SPARTA. TERMO, OLIMPIJA, SAM,
str. 186. 192).
Prvi hramovi najee slue starim htonskim kultovima: velikim boicama HERI,
ATENI, DEMETRI. ARTEMIDI i njihovu
bratu APOLONU. Prednjae prastara mjes
ta i matine pokrajine iz mikenskog raz
doblja: ARGOLIDA, ISTAM kod KORINTA, ATIKA. Tragovi prvih graevina naj
bolje su se sauvali u svetitima udaljenih
pokrajina. Oni omoguuju uvid u ekspe
rimentalnu fazu. u kojoj se iz obilja ra
nih oblika postupno razvijaju temeljni ti
povi sakralnih graevina.
Apolonov hram u Dreru na KRETI jo u
VII. st. zadrava oblik mikenskog megarona. U sreditu skromne ele izmeu dva
stupa za krovnu lanternu nalazi se oltarognjite (eshara). Podgradnja na stranjoj
strani nosi kultne kipove. Kratki napust
krova na ulaznom proelju poiva na pa
ru dvostrukih potporanja. Tom tipu odgo
varaju razni nalazi, osobito modeli i trago
vi tlocrta malih hramova (PERAHORA,
ARG, PRINIJA, TAS, NEANDRIJA). Oltarognjite i odvod za dim u veini tih grae
vina pokazuju da je rije o kuama za
rtveni kult koji se kasnije obavlja jo
samo pred hramom.
Megaron B u Termu u svojoj jezgri kon
zervirao je tip kue gospodara iz miken
skog doba. Spoetka on vjerojatno nije
sluio samo Apolonovu kultu, nego i sav
jetovanjima pri etolskim sveanim okup
ljanjima. Pretpostavlja se da je postojao
niz sredinjih potporanja za pronaos, elu
i aditon (?). Vjerojatno u VIII. st. grae
vina je dobila ophodni trijem potkovastog oblika s 36 potporanja. Sporno je

je li ta "peristaza" nosila dvostreni krov

zavren zasjekom ili je kao neka vrsta
temena trebala zgradu izdvojiti iz skupine
graevina s apsidama.
U DRERU i TERMU vidljivi su zaeci obli
kovanja temeljnih tipova, koji e sa svo
jim inaicama stoljeima odreivati sliku
grke sakralne arhitekture. DRER spada
meu pretee malih hramova ( oikos, naiskos), koji se u mnogim svetitima podiu
za lokalne ili sporedne bogove.
Jednostavniji tip. hram s antama. naje
e se sastoji od izduene ele s plitko
nagnutim dvostrenim krovom i predvor
jem ( pronaos) s dva stupa izmeu bonih
prouetaka zidova ele (ante). esto je
predvorje na stranjoj strani dopunjeno is
tovrsnim stranjim trijemom ( opistodom).
Takav hram s dvostrukim antama ini
jezgru ( naos) kanonskog hrama s ophodnim trijemom (str. 188).
Ispred predvorja esto se nalazi trijem s
etiri slobodno postavljena stupa (prostii).
kojima odgovara isto takav trijem na stra
njoj strani (amfiprostil). Povezivanjem hra
ma s antama (in antis) i prostila nastaju
inaice kojima se hram prilagoava spe
cifinom programu ili poloaju u svetitu.
Temeljni oblik hrama s antama u velikim
svetitima zastupaju riznice. One npr. u
DELFIMA i OLIMPIJI (str. 180) stoje u re
dovima jedne pokraj drugih, ispunjene
zavjetnim darovima svoga grada. Meu
rekonstruirane primjerke iz klasinog
doba spada sikionska riznica u Olimpiji. liena svih dodataka za volju jasne
strukture dorskoga reda; to je arhitektura
potpuno reducirana na bitne elemente.
Hram Atene Nike na atenskoj Akropoli
sagraen je u atikom jonskom redu kao
skraeni oblik amfiprostila. Zbog skue
nog prostora pored PROPILEJA (str. 182,
196), sveden je na kvadratinu elu bez
predvorja, koja se prema trijemu otvara
postavom stupaca na neuobiajen nain.
Arhajski Afajin hram na Egini. sagra
en oko 570, u nekim se graditeljskim
elementima ini kao prestupanj velikih
hramova s elama. Iza odm jerenog pred
vorja sa snanim antama slijedi ela, u ko
joj (prvi put?) dvokatni niz dorskih stu
pova dijeli unutranji prostor u tri broda.
Iz srednjeg broda dvoja vrata vode u dvi
je jednako velike kultne prostorije na
stranjoj strani (usp. ATENIN HRAM na
AKROPOLI, str. 182).
Hramovi ranog arhajskog razdoblja nisu
samo individualna rjeenja za kultni pro
gram na odgovarajuem mjestu, ve i va
ni stupnjevi razvitka prema kanonskim
oblicima, koji se utvruju koncem VI. st.
prije svega u dorskim provincijama. Nas
tojanje oko jasnih pravila i poveane mo
numentalnosti vodi prema stvarnom stilu,
ija je cijena gubitak raznolikosti i indivi
dualnosti.

186 Grka / Tipologija XII: hram 2

J
J
wm mm

Arhajsko razdoblje; put prema kanonskom obliku

*r T i

Fb

:
:

<

Klasino razdoblje; problemi oblikovanja prostora

C2

Velika Grka; posebni regionalni tipovi

MM1 ela

aditon

L...I perimetralni
trijem

Dorski hram 1: razvoj hrama s ophodnim trijemom

C3

Grka / Tipologija XII: hram 2

U hramu okruenom trijemovima (peripter) suprotstavljene strukture jedno
smjernog, posve zatvorenog megarona i
kontinuiranog ophodnog trijema (peristaze) stapaju se u idealni tip grke sakralne
graevine.
Mjesto i vrijeme podrijetla te ideje ne
m oe se tono ustanoviti. Predaja upuuje
na KORINT, iji se utjecaj iri do dorskog
sredinjeg podmja. U VII. st. peristaza je
ve prela okvir prvih eksperimenata.
Jezgra ranih hramova s ophodnim trije
movima sastoji se od dugakog naosa, es
to hekatompeda (graevina od stotinu sto
pa). S peristazom konstrukcijski je najee
povezan niz sredinjih potporanja. Apolonov hram u Termu ( A l), sagraen oko
625. u zabaenoj Etoliji, u vanim poje
dinostima vjerojatno odgovara ranim korintskim sakralnim graevinama: krepidoma sa samo jednom stubom, dugaki naos bez predvorja s nizom sredinjih pot
poranja, peristaza sa 5x15 drvenih stupo
va, stranji trijem. Na stranjoj strani vje
rojatno dvostreni krov zavren zasjekom.
Herej u Ollmpiji (A 2 ) oko 600. pokazu
je napredovanje prema monumentalnom
obliku: zabat na oba proelja, jednaki
prednji i stranji trijem. U eli prvi zaeci
prostorne ralambe: izmjena potporanja i
zidnih istaka sa strana sredinjeg prolaza;
peristaza od 6x16 stupova osno povezana
s unutranjim potpornjima, uz jednu va
nu iznimku: krajnje zavrne toke pred
njeg i stranjeg trijema lee izmeu 2. i 3stupa.
Kod Apolonova hrama u Korintu (A3)
iz sredine VI. st. te su toke jo vie uvu
ene. Peristaza je na proeljima ira, na
bonim stranama ua nego prije, sa 6x16
stupova odnos irine i duine djeluje
uravnoteenije. Krepidoma od tri stube
upadljivo odie graevinu od tla. U eli
po jedan niz potporanja s obje strane iz
dvaja srednji brod". Namjena jo jedne
kultne prostorije iza stranjeg predvorja
nije pojanjena (usp. Partenon, str. 190).
Apolonov hram i skupina srodnih grae
vina bliski su kanonskom tipu, koji je u V.
st. svoj klasini oblik dobio sa Zeusovim
hramom u Olimpiji (str. 188).
Klasino doba. posveujui se oblikova
nju prostora, tek neznatno mijenja vanjti
nu kanonskog tipa. Hefestov hram u Ate
ni (B I), sagraen vjerojatno oko 440. pod
nadzorom KALIKRATA, u oblikovanju ele
nasljeduje PARTENON (str. 190). Stupovi
u dvokatnoj postavi pored zida obilaze
prostorom u obliku slova U. Umjesto
srednjeg broda s naglaenim usmjerenjem
oblikovan je prostor za zadravanje. Pronaos dubine dva traveja ima jae prostor
no djelovanje. Trijem na istonom proe
lju, takoer dubok dva traveja, preko arhitrava koji se prua bono s eone strane

187

pronaosa stjee prostomu samostalnost

unutar peristaze (str. 22). Dosad uobiaje
no odmjeren slijed trijema, pronaosa i t e
le dobio je vie prostome napetosti i ulojenosti.
K od Apolonova hrama u Basama (B2),
sagraenog oko 420. arhitekt je (vjerojat
no IK TIN ) preoblikovao moto zidnih is
taka (A2). Na njihove eone strane posta
vio je jonske polustupove u cijeloj visini
prostora, koji kdo da tee pored njih.
Postavom korintskog stupa u sredinu (str.
162) uspijeva mu i otvaranje stranjeg
prostora i njegovo omeivanje.
U hramu Atene Aleje u Tegeji (B3) SKOPA je oko 350. uinio odluan korak u
irenju prostora. On uza zid u cijeloj visi
ni postavlja niz polustupova korintskog
reda, koji ralanjuju prostomu granicu.
Velika Grka izvana dodue preuzima
tip dorskog periptera, no drugaiji kultni
obiaji i predodbe prostora ve vrlo rano
vod e stvaranju posebna regionalnog ti
pa ela je ouvala drevni uski oblik s
jednim stranjim prostorom, nedostupnim
aditonom. Rano oblikovanje krovnih
konstrukcija velikog raspona pospjeilo je
ponajprije irenje ophodnih trijemova.
Osobito prostrani eoni trijemovi i sklop
otvorenih stubita suelice oltaru - slino
kao u Joniji (str. 192) - naglaavaju usmje
renost graevine. Dimenzije su esto go
leme, proelja s 8-9 stupova nisu rijetkost.
Kod Herina hrama u Paestumu (C l),
zvanog bazilika, tradicionalna postava
sredinjeg niza stupova oduzima eli nje
zino prostorno jedinstvo. Peristaza je obi
lazi u irini dva traveja. Naziru se naznake
isticanja proelja: pronaos se otvara u peristazu s tri stupa izmeu anti, stranja je
strana naosa zatvorena.
Kod hrama C u Selinuntu (C2) na ulaz
nom proelju ispred dugakog uskog nao
sa peristaza je proirena u dvostruki trijem
dubine 2x2 traveja. Krepidoma ispred nje
oblikovana je kao otvoreno stubite s
osam stuba.
Ta usmjerenost, karakteristina za Siciliju,
saeta je i pojaana kod hrama G u Seli
nuntu (C3). Kod naosa postavu stupova
izmeu anti uobiajenu u matinoj zemlji
preuzima stranje predvorje. Nasuprot to
me pronaos se iri u trijem od 4x2 traveja
slobodno postavljen ispred njega. U du
gakoj i prostranoj eli aditon je izoliran u
obliku svetita". Prema njemu, poput
procesijskog puta, vodi srednji brod om e
en s obje strane stupovima, dok boni
brodovi s odvojenim ulazima obilaze
srednji brod i aditon.
Neortodoksna primjena dorskih elemena
ta bolje odgovara velebnom ozraju boga
tih kolonijalnih gradova nego strogo ka
nonsko oponaanje hramova matine
zemlje.

188 Grka / Tipologija XIII: hram 3

0 ______________________ 20 m

tlocrt

1 rampa
J_ophodni trijem
3 pronaos
4 ela
5 kultni kip
6 opistodom
srsraaara B a g j g B a g g E g x g t g i

w m m m m m m m-m- m 'ar m mr w n n rr g

ii 1 1i i i i a a i i i ii T

istoni zabat i presjek (rekonstrukcija)

Dorski hram 2: Zeusov hram u Olimpiji

Grka / Tipologija XIII: hram 3 189

U Zeusovu hramu u Olimpiji tip hrama
s, .ophonim trijemom (peripter) dobiva
svoj kanonski oblik. Sagradio ga je arhitekt
LIBON IZ ELIDE oko 470-56, poetkom
klasinog razdoblja. Ve tada je slovio kao
jedno od najsavrenijih djela grke arhitek
ture. Njegov klasian karakter poiva na
potpunoj ravnotei svih sila i protusila.
Autarkinost hrama razabire se iz nje
gova poloaja unutar svetita (temen, str.
180). Zbog loega graevinskog terena
njegova podgradnja ( stereobal) izdie se
tri m visoko iznad prirodne razine temelja
okruenih sa svih strana breuljkastim
zemljanim nasipom, ime se postie pri
rodni prijelaz u podruje svetoga gaja Caltis). U sebe zatvorena arhitektura ne zah
vaa u prirodni okoli terasama ili stubi
tima, ve se kao geometrijsko tijelo, kao
utjelovljenje duhovnog naela, sueljava
sa slobodnim rastom organske prirode.
Hram je samostalan i u odnosu prema os
talim graevinama temena.
U njegovu obliku proimaju se antitetina
naela usmjerenosti i mogunosti obi
laska sa svih strana. U jezgri, naosu,
hram zadrava usmjerenost svog praoblika, megarona. U njegovoj opni, ophodnom trijemu (peristaza), postie se ravno
mjerna skulpturalnost
Tlocrt je simetrian i po uzdunoj i po
poprenoj osi. Peristaza ima klasini od
nos od 5 interkolumnija na elima prema
12 na bokovima = 6:13 stupova. U taj vi
jenac stupova naos se dodue simetrino
uklapa, ali s odnosom interkolumnija 3:9
ima drugaiji odnos stranica.
Taj proporcijski izm ak istie naelo usmje
renja unutar ophodnog trijema: boni tri
jem om peristaze proteu se kao uski pote
zi du zatvorenih zidova naosa od jedne
eone strane do druge. Tamo se eoni tri
jem om proiruju na dubinu od 1,5 traveja.
Pronaos i opistodom otvaraju se stupovi
ma izmeu anti. Izmeu njih se prostor
trijemova uvlai u dubinu. N o samo se u
pronaosu otvaraju vrata u elu, u ijoj se
pozadini nalazi golem Zeusov kip na pri
jestolju. Polazei od njega, na ulaznu se
rampu nadovezuje jedina os svetita.
Put u unutranjost hrama prati postupno
suavanje prostora. Nakon otvorenog
prostora temena eoni trijem u svom pop
renom izduenju poziva na zastanak, od
nosno na obilaenje. Tu izmeu stupova
jo postoji optika povezanost s okolinom.
Figuralne metope iznad eone strane p ronaosa skreu pogled u dubinu predvorja.
Izmeu bonih zidova anti pokret se usm
jerava u elu Stupovi postavljeni u dva
kata suavaju njezin prostor u srednji
brod, iji jednoznaan pokret u dubinu
zavrava pred kultnim kipom.

Hram je i kao graevinsko tijelo odre

en dijalektikom odnosa izmeu nagla
ene usmjerenosti (naos) i centralizacije
(ophodni trijem). Platem jednoobraznih
elemenata otvorenih igri svjetla i sjene op
hodni trijem daje graevini, unato jedno
znane izduene proporcije, homogeni
plasticitet.
Plitko nagnuti dvostreni krov, pak, pre
nosi kuni karakter jezgre (prvotno iz
duenog hrama) na peristazu. Bridovi
streha i sljemena istiu uzduno usmjere
nje, koje se produuje i preko obiju eo
nih strana. Zabatni trokuti (timpani) sa
svojini skulpturama oivljuju inae zatvo
renu, jednakomjerno pasivnu arhitektu
ru ophodnog trijema. Oni joj daju proelje
i lice, kojima dominira temenom bez uk
ljuivanja u perspektivnu os koju tvore
bone graevine (rimski forum, egipatski
hramovi).
Ve su arhajski hramovi dojmljivo izraa
vali igru sila to djeluju u arhitekturi hra
ma. Klasian karakter Zeusova hrama
poiva na briljivu usuglaavanju svih di
jelova u organizam savrene ravnotee.
Pivi put cjelina i dijelovi sagraeni su na
temelju jedinstvene mjerne jedinice
Njezina temeljna mjera od 16 dorskih sto
pa = 5,22 m tono odgovara osnom raz
maku normalnog traveja ophodnog trije
ma. Na podjeli tlocrta u 5:12 traveja (v. g.)
postavljen je proporcijski kostur hrama. I
naos i ela kao prostome jezgre koncipi
rani su u jedinicam a traveja.
U uspravnoj projekciji ophodnog tri
jema proporcijsko je naelo neposredno
uoljivo u usklaenosti pojedinih dijelova
i konkordanciji sljubnica od stilobata sve
do krovnih crijepova. Elementi to slijede
jedan povie drugoga uvijek stoje u odno
su 1:2. Iz toga proizlazi lanac jednako
mjernih podjela: interkolumnij: friz s metopama: oluk (sima): crijep = 1:2:4:8. U
istoj osi stoje os stupa, reka arhitrava,
triglif, vodoriga na oluku i crijep pokrova.
U presjeku postaje oigledno da je taj
kanon uglavnom optiko-geometrijske
prirode i da se u nekim dijelovima ne
poklapa s konstrukcijom.
Stupovi i trabeacija po proporcijama su u
sredini izmeu masivnih graevinskih la
naka arhaike i laganih kasnog razdoblja.
Ta ravnotea osloboena je krutosti opti
kim korekcijama geometrijskog reda (ugaono stezanje, entaza, zakrivljenja (?), str.
155 i d.).
Kanonski tip postignut u Zeusovu hramu
oponaa niz hramova (ISTAM kod KORINTA, PAESTUM, AKRAGANT) koji me
utim nisu dosegli njegovu snanu ujed
naenost. Arhitektura hramova uskoro
potpada pod utjecaj atike klasike.

190 Grka / Tipologija XIV: hram 4

1 ophodni trijem
2 predvorje
3 ela
n

"w

n!

n??fff?nft
I m ;

y=f J

ji

n m i

W "'jJ

uzduni presjek predvorja i ele

unutranji prostor ele (rekonstrukcija)

Dorski hram 3: Partenon u Ateni

4 kultni kip
5 "partenon"
6 stranji trijem

^ ~ p? 1|--- |

Grka / Tipologija XIV: hram 4 191

Atenjani s ponosom istiu svoje jonsko

ra. Kao da je arhitektura ophodnog trije

podrijetlo, kako bi naglasili drevnost svoje

tradicije nasuprot kopnenim Grcima dorskog podrijetla. No, svoje velike hramove
oni razumije se - grade u orskom redu.
I glavni hram njihove boice ATENE na
Akropoli, PARTENON, jednako kao i nje
go vi pretee, uvijek je dorski hram s ophodnim trijemom. Stari hram na terasi ut
vrde (str. 182) razoren je 480. za rata s
Perzijancima.
Rekonstrukcija prvog Partenona na novoj
ju n o j terasi bila je prekinuta. Planiran kao
dorskiperiptersa 6x16 stupova, on u nekim
osobitostima anticipira PARTENON koji ti
jekom izgradnje biva predmetom sukoba
politikih stranaka, kao i nadmetanja izme
u vodeih arhitekata i kipara.
Prvu fazu gradnje Partenona od oko
465-449. vodi vjerojatno KALIKRAT. Dru
ga faza pod IKTINOM i FIDIJOM zapo
inje 449, neposredno nakon PERIKLOVA
dolaska na vlast. On pridobiva narodnu
skuptinu za velebni graevinski program
na Akropoli (str. 182), gdje glavna gra
evina ostaje Partenon.
Taj najvei hram matine Grke spaja tip
dorskog periptera s atiko-jonskim tradici
jama i novim predodbama prostora, koje
su u dotadanjoj grkoj sakralnoj gradnji
uvijek imale drugorazredno znaenje. U
tlocrtu ravnotea izmeu naosa i peristaze (str. 188), dostignuta kod klasinog
hrama s ophodnim trijemom, posve je iz
mijenjena u korist naosa. Proirivanje
zabatnog proelja na 7 interkolumnija =
8 stupova od osobite je koristi za unutra
nji prostor. I prednje odnosno stranje
predvorje neuobiajeno se ire prema peristazi. Skraivanjem anti kao bonih
omeenja u kratke zidne istake oba se
predvorja sa po 6 stupova otvaraju prema
bonim trijemovima cijelom irinom nao
sa, pa i sa strane. T o rjeenje, proireno za
dva traveja, IKTIN preuzima s prvog Par
tenona.
Umjesto produbljivanja prostora i njegova
postupnog suavanja bonim omeiva
njem, za kojim tei dorski peripter, ovdje
se provodi bono proirivanje i stapa
nje prostora. Tako nastaje cjelovit proelni trijem slian velikim jonskim hram o
vima (str. 192), ali bez njihova dubinskog
protezanja (nema ume stupova). Rastvaranje inae jasno omeenih prostornih
dijelova naglaava se i likovnim ukrasima:
umjesto metopa i triglifa unutranje
proelje naosa nosi reljefni friz jonskoatike vrste s prikazom panatenske p o
vorke, koji se s unutranje strane trijema
protee oko cijelog naosa.
Osjeaj za irinu prostora osobito je izra
en u zamisli ele. Dvokatni red stupova
to obilazi tri strane (!) ele izluuje iz nje
zina maksimalno proirenog prostornog
etverokuta neku vrstu idealnog prosto

ma ponovljena i s unutranje strane. U

sredini stoji FIDIJIN kip Atene Djevice
(Parthenos) od zlata i slonovae, visok
26 lakata (11 m), osloboen skuenosti
tradicionalnoga srednjeg broda. ela je
zamiljena tako da istakne djelovanje slo
bodne skulpture. Njezinoj plastinosti od
govara sveobuhvatan, arhitektonski ra
lanjen prostor.
Na stranjoj strani naosa nalazi se jo
jedna prostorija gotovo kvadratinog
tlocrta, dostupna sa zapadnog trijema
kroz opistodom. Izvorno kultno znaenje
tog istinskog partenona (kua djevice
Atene) nejasno je (usp. Apolonov hram u
Korintu, str. 186, A3). Kasnije on slui za
pohranjivanje zavjetnih darova i kultnih
predmeta. Njegov strop poiva na etiri
stupa, vjerojatno jonskoga reda.
Plastiki karakter vanjtine graevine ne
tipi zbog prostornog proirivanja. Izvana je
Partenon dorski peripter poveanog mje
rila (stilobat 33,88 m : 69,50 m, 8:17 stu
pova). Nasuprot prvom Partenonu i kla
sinim peripterima kakav je Zeusov hram
(str. 188), ophodni trijem Partenona odli
kuje se veom zatvorenou volumena,
moda s ciljem da se prostorno irenje
kompenzira zbijenou vanjtine.
Razmak izmeu stupova neuobiajeno je
uzak, a stupovi su vitkiji i napetiji nego do
tada. Snanim stezanjem ugaonih raz
maka i podebljavanjem ugaonih stupova
peristaza se na uglovima zatvara osobito
vrsto (str. 36).
Trabeacija (str. 156), p o sebi ve relativno
niska, optiki je jo vie olakana izostavljanjem bonih sima. Svaka shematska
krutost prevladava se dobro proraunatim
odstupanjima (horizontalno zakrivljavanje i lagano izmicanje irina interkolumni
ja). T o kombiniranje pravilnoga s nepra
vilnim oivljava veliko graevinsko tijelo
na slian nain na koji odreeni pomaci u
proporcijama oivljavaju onodobno kipar
stvo (POLIKLET, FIDIJA).
Gradnjom Partenona zapoinje atiko
klasino razdoblje Njegove tendencije
(strogost graevinskih lanaka, laki sklop
cjeline, pom no oblikovanje prostora) utje
u i na druge graevine. One ubrzo m odi
ficiraju klasian dorski kanon to ga je us
tanovio ZEUSOV HRAM. U JONIJI one
eneracijama kasnije djeluju na klasiku
oja tamo poinje sa zakanjenjem (PITEJ
iz PRIJENE).
Suvereno ophoenje s tradicionalnim ob
likovnim nasljeem i njegovo pretapanje
u originalne tvorevine ogranieno je ini
se na uski krug arhitekata, koji stoje u bli
skom odnosu s graevinskom kolom
Akropole: IKTIN (PARTENON, BASE, str.
186, B2, ELEUZINA, str. 194), MNESIKLO
(PROPILEJI, str. 196), SKOPAS (TEGEJA,
str. 186, B3).

192 Grka / Tipologija XV: hram 5

ophodni trijem

H j pronaos, ela
o

Sam: Herej I

10 m

sekos

Sam: Herej II (v. tip. IX)

a tlocrt
b presjek

/
20 m

1 dvostruki i
trostruki ophodni
trijem
2 pronaos
3 ela

dvostruki ophodni trijem

2 pronaos
3 dvorana s dva stupa
1

sekos (aditon)
5 naiskos
4

Didima: prvi Apolonov hram

a tlocrt, b uzduni presjek

Jonski veliki hramovi

a
20 m

Grka / Tipologija XV: hram 5 193

Jonski gradovi na maloazijskoj obali rano
se povezuju u savez gradova, oblikujui
vlastitu kulturnu zajednicu. Tu se jonska
arhitektura brzo razvija u znaajnu vari
jantu grke umjetnosti.
Ve u VIII. st. nastaju prve velike grae
vine, ija je odlika racionalnost konstruk
cije. Njezinim spajanjem s jonskom domiljatou i sklonou ukraavanju stvara
se velika i reprezentativna arhitektura.
Pojedinane faze njezina razvitka mogu se
osobito dobro rekonstruirati na Hereju u
Samu (str. 180), gdje poetkom VIII. st.
mala svetita zamjenjuje prvi veliki hram.
Taj Herej I, hekatomped duljine 100 sto
pa (32,86 m ) slii prvim hekatompedima
s kopna (str. 186): dugaka uska kua od
glinene opeke oblikuje nepodijeljenu e
lu, niz potporanja u sredini nosi sljeme
krova. Kultni kip stoji, poluskriven, iza
posljednjeg potpornja ispred stranjeg zi
da. Zidovi bez prozora otvaraju se samo
na prednjoj uskoj strani postavom tri pot
pornja.
U drugoj fazi gradnje (Herej Ia) ta grae
vina dobiva prvi ophodni trijem od 7:17
nosaa, ije se osi poklapaju s nizom u
unutranjosti (usp. TERMO, str. 186 A l).
Novom gradnjom treeg hrama, Hereja n,
poinje istinska tipologija jonskog hrama s
ophonim trijemom (usp. OLIMPIJA, HE
REJ, str. 186 A2). Umjesto neprikladnih dr
venih nosaa u sredini ela dobiva okvir
nu konstrukciju, iji potpornji stoje uz
unutranje zidove ele na vlastitom podsjeku. Krovne razupore to lee na zidovi
ma slobodno premouju prostor irok
5,5 m. Drvena peristaza preuzima osnu
postavu unutranjeg nosivog kostura. Na
proelnoj strani udvostruena postava
drvenih nosaa oblikuje prostrano pred
vorje.
U toj su graevini jasno razvijene vane
osobine jonskog diptera:
1. stupovi postavljeni sa svih strana (kas
nije najee udvostrueni = dipter)-,
2. formiranje dubokih proelnih trijemova
u peristazi. Iz toga proizlazi
3. naglaena usmjerenost graevine,
4. poklapanje svih konstrukcijskih osi.
U prividno naglom skoku jonsko gradi
teljstvo u Hereju III dostie divovski for
mat, koji otada obiljeava glavne hramove
pokrajine. O ko 570. arhitekti REK i TEO
DOR zapoinju gradnju toga prvog veli
kog diptera Na stilobatu od 100x200
samskih laktova (52,5x105 m ) naos je
opasan dvostrukim ophonim trije
mom. Ispred trobrodne ele sagraen je
isto takav pronaos dubok 5 traveja. Stupo
vi peristaze postavom se nastavljaju u nje
govu dubinu. Tri srednja traveja proelja
hrama ira su od ostalih kako bi se istakao
prilaz eli. Na stranjoj strani ophodni tri

jem ima jednakomjerno rasporeene stu

pove, pa broji jedan travej vie.
Nedugo nakon dovretka ta je graevina
stradala u poaru. Njezinu koncepciju u
jo monumentalnijoj mjeri preuzima He
rej IV, POLIKRATOV dipter. Stilobat je
povean na 55x112 m, prije svega zbog
ustroja proelnih trijemova s trostrukom
peristazom. Postolje podgradnje na ulaz
nom proelju u svoj irini dobiva otvore
no stubite, koje naglaava karakter us
mjerenosti.
U meuvremenu u velikim se jonskim
gradovima podiu drugi veliki hramovi.
Artemizij u Efezu objedinjuje tip diptera
razvijenog u Samu s obzidanim dvoritem
{sekos) svog starijeg svetita, u kojemu
stoje oltar i mali hram, svetite ( naiskos).
Zbog veliine i raskoi taj se hram u anti
ci ubrajao meu sedam svjetskih uda .
Njegova se koncepcija u temeljnim crtama
ponavlja u Apolonovu hramu u Didimi.
velikom proroitu Jonije blizu M1LETA.
Na mjestu svetita oko APO LO NO VA lo
vorovog drveta i proroanskog izvora naj
prije nastaje skromni sekos. O ko 640. sli
jedi gradnja nove graevine velikih di
menzija - stariji Didimej - koji se u veli
ini i raskoi nadmee s uzorima sa SAMA
i EFEZA. Razoren je 494. u jonskom us
tanku.
Mladi Apolonov hram, prema nacrtima
PEONIJA IZ EFEZA i DAFNISA, poveava
i obogauje stari tlocrt.
U sreditu sklopa stoji naiskos, (mali
hram) s kultnim kipom u niem, irokom
prostoru Csekosu). T o dvorite sa svojim vi
sokim zidovima, ralanjenim pilastrima,
predstavlja elu, Apolonovu dvoranu to
lei pod otvorenim nebom ( hipetralni
hram). Pristup u njega, kao i u aditon,
imaju samo ovlatene osobe. O d sekosa
iroko otvoreno stubite vod i prema
dvorani dvaju stupova, pred n joj eli s
dva korintska stupa visoka o ko 20 m (v.
str. 162). Ona je poput arhitektonske cezure poloena izmeu dvorita i pronaosa
dubokog tri traveja. Visoka vrata koja se
otvaraju prema njoj ne slue kao ulaz, ve
kao vrata objavljivanja, s ijeg praga vi
sokog 1,46 m sveenici navjeuju A p olo
novu volju. Normalni prilaz u sekos vodi
kroz neugledna sporedna vrata i tunel.
Izvana je hram jonski dipter Dvostruka
peristaza zasniva se na jedinstvenom traveju od 5,30 m. Stranice sa 10x21 stupom
neuobiajene su gustoe, to graevin
skom tijelu daje kompaktni volumetrijski
izgled kakav obiljeava kasnije hramove
Jonije, nastale pod utjecajem atikog kla
sicizma (PRIJENA). Trabeacija kao zavrna
horizontala iznad peristaze u irokom is
taku obuhvaa cijelu graevinu.

194 Grka / Tipologija XVI: hram 6

svetinja nad svetinjama

kultni prostori

predvorje, ophodni trijem

IZU

terase, dvorita

1 stari Atenin hram

2 istoni trijem
3 Atenina kua
4 mjesto za kultne
igre
5 sjeverna dvorana
6 znamen trozuba
7 Posejdonova
kua - Erehtej
8 cisterna sa
slanom vodom
9 Pandrosej
10 maslinovo drvo
11 Kekropovo
svetite
12 Kekropov grob
13 juni trijem (trijem
s korama)

T 13
' v

7 ~ \" 1
>

Atena: Erehtej, tlocrt (v. tip. X)

1 trijem
2 dvorana sa
stupovima
3 aditon, anaktoron
4 prijestolje
5 stepenasta
sjedita

1 dvorana
2 aditon
0

to m

Olimpija: Filipej (v. tip. IX)

a pogled, b tlocrt
1 ela, 2 ophodni trijem

Posebni oblici grke sakralne gradnje

Eleuzina: telesterij
a gradnja iz arhajskog razdoblja
b gradnja iz klasinog razdoblja

20 m

Grka / Tipologija XVI: hram 6 195

Standardni oblici hramova nisu uvijek
mogli zadovoljiti raznovrsne kultove gr
ke religije. Za specijalne kultne programe
arhitekti uvode izmjene u kanonske tipo
ve ili ih nadomjetaju individualnim rjee
njima. Na mnogim su mjestima preostali
tragovi tih posebnih oblika sakralne
gradnje, no samo ih je nekoliko djelomi
no sauvano, odnosno, m oe ih se uvjer
ljivo rekonstruirati.
Erehtej na atenskoj Akropoli, naoko
proizvoljno sastavljen sklop s konca V. st.,
ubraja se meu najstarija kultna mjesta na
sjevernoj strani utvrde. Nakon razaranja u
ratu s Perzijancima, i ta je kultna mjesta
prema Periklovu programu trebalo
ukljuiti u obnovu Akropole. Njihova
tradicija see u ranije doba, njihovo kult
no znamenje vrsto je povezano sa starim
mjestom.
Glavno krilo, hram orijentiran istok-zapad s prostilom jonskog reda, poloajem i
prostornim programom preuzima tradiciju
Atenina hrama na terasi utvrde na ijem je
temelju na sjevernoj strani terase i podig
nut. U istonoj eli s predvorjem od est
stupova, Ateninoj kui, stoji stari drve
ni kultni kip boice utvrde, cilj panatenske
povorke. Zapadni dio, Erehtejeva kua
na nioj razini stijene preuzima mitska obi
ljeja mjesta: u vjerojatno trodijelnoj eli
EREHTEJEV grob i bunar tzv. EREHTEJEVA MORA sakriven u tlu, oltare POSEJDONA-EREHTEJA, HEFESTA i kralja sveeni
ka BUTA. Glavni prostpr u osnom je od
nosu s prostranim sjevernim trijemom
gdje se nalazi znamenje POSEJDONOVA
trozuba i junim trijemom s korama (kari
jatidama), to uspostavlja optiku i obred
nu vezu s terasom utvrde. est figura dje
vojaka natprirodne veliine ( korai) nosi
grede tog trijema, pod ijim se sjeveroza
padnim kutom nalazi grob mitskog aten
skog kralja KEKROPA.
Jedan zid odvaja njegovo grobno podru
je od Pandroseja, temena boice rose
PANDROSE, u kojemu se nalazi Atenino
sveto maslinovo drvo i jedan Zeusov oltar.
Prema tom temenu Erehtejeva se kua ne
otvara preko uobiajenog proelja hrama,
ve preko visoko poloenog zida s p ro
zorima.
Kljuni poloaj na zapadnom krilu ima is
taknuti sjeverni trijem Njegovi iroko
postavljeni stupovi slue kao predvorje
Erehtejevoj kui, kao propilon za Pandrosej i kao baldahin iznad znamenja trozu
ba. Pokazujui se na tri strane kao monopter, ovaj trijem neutralizira presijecanje
graevinskih osi te slui kao pozadina i
"podij" za mali trg za kultne plesove. Na
sjevernoj i istonoj strani taj trg iskoritava
razliku u visini za postavu stepenastih

sjedala, na juga ga omeuje zid Erehteja.

U tom malom otvorenom kazalitu odra
vaju se kultni plesovi, ija tradicija see u
mikenska vremena.
EREHTEJ je graevina potpuno izrasla iz
situacije, u otroj suprotnosti sa sklonou
Grka za kompozicijskom homogenou,
koja je savreno postignuta kod kruno

ga hrama
Tip tolosa (tholos) potjee od prapovijes
nih grobnica. Grci ga preuzimaju zajedno
s kultom rtava i heroja. Fragmenti razlii
tih osnovnih tipova iskopani su iz svih
razdoblja: zatvoreni zidni cilindri sa stu
povima u unutranjosti ili bez njih (npr. u
ATENI), ophodni trijem ( monopter) bez
ele (SAM O TRAKA), kruna ela sa
stupovima ili pilastrima u unutranjosti i
peristazom izvana. Taj tip nasljeduju
tolosi u DELFIMA, OLIMPIJI i EPIDAURU.
FUipej u OlimpijI (str. 180), to ga je oko
338. podigao Filip II., slui kao neka vrsta
heroona za makedonsku kraljevsku obi
telj, koja se tom graevinom stavlja u red
bogova i heroja. Na krepidomi s tri stube
peristaza od 18 jonskih stupova obuhvaa
krunu elu. Niz od 9 korintskih polustupova ralanjuje njezin zid u unutranjo
sti. Polukruna baza nosi kipove od zlata
i slonokosti.

Misterijski kultovi imaju znaajno mje

sto u vjerskom ivotu. Nasuprot uobiaje
nom hramu, graevine koje im slue mo
raju prihvatiti zajednicu to sudjeluje pri
kultnim zbivanjima. Ona je osobito velika
pri znamenitim eleuzinskim misterijama
u ast Demetre i njezine keri Perzefone.
Nonim obredima mistinih posveta slui

Telesterij u Eleuzini.
On se u vie faza od malog mikenskog
hrama razvija u veliku graevinu V. st. Na
tri strane velianstvena kockastog volu
mena bez prozora po dvoja vrata vod e u
kvadratinu dvoranu sa stupovima, povr
ine 54x54 m. Uza sva etiri zida proteu
se tribine s 8 stuba, za o ko 5000 sudioni
ka. Sa stranje strane ugraene u padinu
brijega dolazi se do galerije na gornjem
katu. Strop dvorane nosi est redova sa
p o sedam jonskih stupova.
U sreditu te ume stupova stoji anaktoron, ela hrama (aditon), gdje je jo u telesteriju iz mikenskog doba stajao sveti
kip. S prijestolja pored ulaza u elu vrhov
ni sveenik, hijerofant, vodi none obre
de. U svitanje otvara se veliki krovni otvor
( opaioni, kroz koji u kultno mjesto, osvi
jetljeno samo bakljama, prodire danje
svjetlo. Veleban novi IK TINO V projekt
(Partenon) nakon PERIKLOVE smrti nije
ostvaren. U IV. st. graevina je na pro
elju dobila trijem s 12 stupova.

196 Grka / Tipologija XVII: propilon

Egina: propilon (v. tip. IX)

a tlocrt
b uzduni presjek
c pogled sprijeda
1 ulaz s trijemom
2 boni trijem
3 pinakoteka
4 planirano krilo
5 hram Atene Nike

Atena: Akropola, propileji (v. tip. X)

a tlocrt
b pogled sprijeda

Ulaz u svetite; osnovni tip i monumentalni oblik

20 m

neizvedeni dijelovi
graevine
ulazni dio
terase, procesijski put

Grka / Tipologija XVII: propilon

U arhajsko su doba vrata svetita od drva
ili su jednostavan otvor u zidu pojaan
stubovima. Tijekom stoljea iz tih se obli
ka razvilo posebno malo graevinsko tije
lo: propilon.
Rani oblici i predoblici nastaju na egej
skom prostoru ve u prapovijesno doba.
U Troji n (str. 144) pojavljuje se neka vr
sta skraenog megarona. sredinji prostor
s prednjim i stranjim predvorjem izmeu
produenih bonih zidova (a n ti). Sredi
nji prostor propilona prema dvoritu utvr
de reduciran je na pregra dni zid. U preddvoritu utvrde u Tirintu oboja se vrata
sastoje od po jednog poprenog prednjeg
i stranjegpredvorja sa stupovima. Propi
lon prema dvoritu palae s tek neznatno
izmaknutom sredinjom osi naglaava us
mjerenje megarona, ije predvorje ponav
lja i pojaava motiv stupova izmeu anti.
Taj osni odnos u grkim svetitima goto
v o posve izostaje. Tip propilona, meu
tim, tako se usko nadovezuje na mikenski oblik da valja pretpostaviti kontinuitet
tradicije unato prekidu prouzroenom
dorskom seobom.
U Afajinu svetitu na Egini (str. 180)
ulomci omoguuju rekonstrukciju arhajskog propilona (FURTWANGLER/FIECHTER). On se na prikladnu mjestu ukljuu
je u z id temena. G otovo kvadratian docrt pokazuje otprije poznatu podjelu: jed
naki prednji i stranji trijem, dva stupa
izmeu anti. Izostaje dojmljiv oblik trokutnog zabata iznad prednjeg trijema. Sljeme
krova i unutranji zid ulaza slijede potez
zida temena. Razlog moe biti u jednos
tavnosti konstrukcije kao i u horizontali
zida, odnosno podreivanju hramu. I u
drugim pojedinostima arhitektura izbje
gava preuzimanje sakralnih graevin
skih oblika. Svi su graevni dijelovi brilji
v o razraeni, ali izrazito jednostavni. Stu
povi se npr. sastoje od jednostavnih osmerokutnih kamenih prizmi s analognim
kapitelima.
Razlika u visini prema terasi hrama raspo
reena je na stube i odmorita. Istinsko
stubite lei zapravo - moda zbog nak
nadnog poveavanja terase - iza propilo
na. Tako sklop ulaznih vrata ostaje na ni
oj razini, podreen hramu.
Tijekom razvoja ulazna vrata preuzimaju
sve vie pojedinosti arhitekture hramova.
U mnogim je svetitima u tragovima tlocr
ta i dijelovima ruevina dokumentirana ne
ka vrsta uobiajenog tipa s lokalnim inaicama.Taj se tip sastoji od prednjeg i stra
njeg trijema sa po jednim nizom stupova
dorskog ili jonskog reda i pregradnog zida
p o sredini. Trokutni zabat najee stoji
frontalno iznad ulaza. Tako je ve pri ulas
ku u svetite u jednostavnom obliku istak
nut jedan oci glavnih motiva sakralne
gradnje, to se u monumentalnom obliku
opet pojavljuje na proelju hrama.

197

Nekoliko ulaznih sklopova znaajnijih

svetita u svom ustroju i dimenzijama na
dilaze opisanu shemu, napose propilon
na atenskoj Akropoli Ve su arhajska
ulazna vrata s proeljem irokim 19 m s
etiri stupa i pregradnim zidom s pet pro
laza, te proirenim sredinjim prolazom,
bila predviena za veliku sveanu PANATENSKU POVORKU.
Njihove temeljne crte u monumentalnijem
obliku preuzima novogradnja Propileji,
zapoeta 437, prema MNESIKLOVU pro
jektu. On povezuje zahtjeve jedinstvene
situacije na Akropoli s naoko temeljito iz
mijenjenim shvaanjem uloge propilona u
sveukupnom rasporedu svetita (str.
182). Graevinu vrata i njezine sporedne
zgrade ukljuuje u graevinsku skupi
nu stupnjevanu po irini, dubini i visini.
Zahvaljujui njoj, dotad pom alo b ezob
lina zapadna padina Akropole dobiva
svoje arhitektonsko proelje. Ve iz dalji
ne na njoj se opaa motiv proelja hra
ma. Svojim podreivanjem PARTENONU, smjetenom povie, propileji pojaa
vaju njegovo djelovanje, te optiki zatva
raju prazninu prema zabatu manjeg EREHTEJA.
Procesijski p u t uspinje se serpentinama.
Dotad otvoren prirodni prostor sad je po
put dvorita omeen proeljem slinim
proelju hrama sa est stupova (!), te iz
vuenim krilim a i stepenastom podgradnjom. Sveti put, posebno oznaen urezi
vanjem u stube i proirivanjem sred
njeg traveja. vodi koso prema predvorju
vrata. Pri uspinjanju i prostor i vidno p o
lje stupnjevito se suavaju pa se opet ire
pri prolazu izvana u unutranjost.
Uzduna os vrata je, nasuprot ranijem
propilonu, priblino usporedna s osima
PARTENONA i EREHTEJA, s usmjerenjem
prema neizgraenom sreditu svetita.
Iza peterostmkog ulaza u pregradnom z i
du, stupnjevanog p o visini i irini, s gor
njega se trijema otvara pogled na slobo
dan prostor Akropole i njezine dominante
to se pojavljuju jedna za drugom.
MNESIKLOV plan nije ostvaren u pot
punosti. Planirana stranja krila, kao i
ju n o krilo, nisu ostvarena zbog protivlje
nja konzervativnih krugova i promjene
politike situacije. O d junog krila sag
raen je samo boni trijem sa stupovima,
kako bi ostalo mjesta za svetite ATENE
NIKE.
Unato toj fragmentamoj izvedbi propileji
imaju istu vrijednost kao i velike sakralne
graevine. Jednako kao i Partenon, PRO
PILEJI su postale polazna toka novoga
razdoblja grke arhitekture: uznapredovalog poimanja prostora i ovladavanja nji
me. Graevinski sklopovi helenizma dalje
razrauju motiv bonih trijemova. Pri to
me katkad veliina vrata, kao u LINDU,
veliinom nadmauje hram.

198 Grka / Tipologija XVIII: oltari

1 stepenasta podgradnja
2 postolje
3 rtveni stol

oltarni stol
trijemovi sa stupovima
podgradnja oltara

10 m

1 stepenasta podgradnja
2 dvorana sa stupovima
3 oltarno dvorite
4 boni zasloni
5 rtveni stol

Pergam: Zeusov oltar (v. tip. V)

a tlocrt, b rekonstrukcija

O d rtvenika do kultne graevine

Paestum: oltar u Ateninu hramu

a tlocrt
b pogled sa strane

Grka / Tipologija XVIII: oltari

Grka svetita esto su stoljeima ostajala
bez zgrada, mnoga nikad nisu ni dobila
hramove, no od najranijeg vremena sva
imaju oltar kao sredite rtvenoga ina.
Oblici oltara odgovaraju razliitim tipovi
ma kulta.
Kruni oltari u obliku velikih kamenih
prstenova namijenjeni su prinosima u vi
nu i krvi za b ogove podzemlja i heroje.
Njihovi su korijeni u prapovijesnim ja m a
ma za rtve mrtvima.
Za rtve paljenice pored oltara od pepela
(OLIMPIJA, str. 180) od prvog tisuljea
razvijaju se kao uobiajeni tip rtveni
stolovi. U njihove rane oblike osim rtve
nih stolova i stijena na otvorenom spada
ju i oltari-ognjita (eshara) u unutranjosti
ranih hramova (str. 184). Jednostavne
temeljne oblike kamenog bloka i ploe
esto resi plastiki ukras: bikovski rogovi
(kerata) ili girlande od ivotinjskih lubanja
(bukranij), u kojima nastavljaju ivjeti sta
ri obiaji i simboli.
Glavni oltari najee su povezani s hra
movima istog boanstva, te su s njima us
klaeni oblikom i veliinom. Slino kao
kod arhitekture hramova, i ovdje se obli
kuju odreeni tipovi.

Oltar Atenina lirama u Paestumu veliki

je oltar orskoga tipa s konca arhajskog
razdoblja. rtveni stol ima oblik bloka vi
sokog preko 2 m i tlocrt izduljenog pravo
kutnika (o k o 3x15 m). Povrina stola s tri
je strane ograena kamenim zaslonom,
kako bi se rtve, plamen i pepeo zatitili
od vjetra.
Za sveenika je predvieno povieno stepenasto postolje. Slino hramu i oltar i p o
stolje odignuti su od zemlje stepenastom
podgradnjom . U Paestumu je ona (slino
k ao na EGINI, str. 180) iroka kao krepidom a nasuprotnog hrama. Oltar je p o uz
dunoj osi povezan s hramom poploa
nim putom i rampama koje se lagano us
pinju. rtvovanje na oltaru zbiva se pri ot
vorenim vratima hrama, pred oima kul
tnoga kipa to stoji u eli.
Jonija. slino kao i u gradnji hramova,
oblikuje vlastite tipove. Elementi oltar
skog stola: podgradnja, postolje i boni
zasloni kombiniraju se na razliite nai
ne. Dim enzije se usklauju s kolosalnim
formatom hramova (str. 194). U zavrnoj
fazi helenizma jonski veliki oltari p o
staju samostalne graevine koje, uz prila
godbu odreenih pojedinosti arhitekture
hramova, m noge od njih nadmauju v e
liinom.
Rast od skromnog rtvenog stola d o veli
k og oltara rekonstruiran je u svim stadiji
ma kod Hereja u Samu. Od prvog tisu
ljea prvi se poljski kameni oltar ispred
svetog ligova drveta (str. 180) sve vie
obavija novim slojevima kamenih klesa-

199

naca. Sve d o oltara 6 iz razdoblja HERE

JA II (str. 192) on zadrava tradicionalnu
strukturu i prapovijesnu orijentaciju pre
ma toki u kojoj izlazi Sirius.
Pri preureenju svetita u VI. st. (HEREJ
III) takozvani Rekov oltar dobiva orijen
taciju prema osi hrama i novi monumen
talan oblik. Visoki vjetrobranski z id s is
taknutim zavrnim vijencem s tri strane
obavija postolje tlocrtne povrine oko
30x14 m. Ligovo drvo i rtveni stol stoje
slobodno unutar tog malog obzidanog tr
ga gotovo kao na vlastitu temenu (rekon
strukcija WALTER/KROSSER).
G otovo istodobno u Posejdonovu sve
titu na rtu Monodendri nastaje drugi
monumentalan oltar. Blok velikog rtve
nog stola tu stoji slobodno na irokom
postolju prema kojemu vodi otvoreno stu
bite. Stubite i postolje okrueni su nis
kom ogradom, iji su krajevi poput rogo
va zavijeni u volute.
Veliki helenistiki oltari u MAGNEZIJI,
PRIJENI, EFEZU i PERGAMU uznapredova
li su do zatvorenog arhitektumog sklopa.
Kod Zeusova oltara u Pergamu dostig
nuta je krajnja toka tog razvitka, a isto
dobno i najvee obredno i reprezenta
tivno uzvienje rtvenoga kulta.
Kao jezgra ograenog trga (tem en) on
stoji na posebnoj terasi akropole. Kao u
kakvu idealnom prostoru ZEUSU se rtva
prinosi prema starom obiaju pod otvo
renim nebom.
Svi tradicionalni elementi reprezentativno
su naglaeni: gotovo kvadratina podgrad
nja od 36,4x34,2 m s pet ophodnih stuba
poziva na uspon. Veliko otvoreno stubite
uspinje se prema odmoritu izmeu blo
kova postolja, izvuenih poput zaslona.
Trostrani je vjetrobranski z id sa svih stra
na obavijen nizovima uskih stupova, koji
se na proelju nastavljaju kao trijem. Podest se na taj nain preobrazuje u dvorite
sa stupovima. rtveni in odvija se iza z a
stora od stupova, kao u kakvu svetitu,
bez prisutnosti javnosti. (PERGAM nije
grad-drava, ve rezidencija vladara.)
U pojasu postolja oko podesta i stubinih
zaslona razvija se znameniti pergamski
friz. Na reljefnom pojasu visokom 2,30 m,
ukupne povrine 115 m, razvijaju se pri
zori iz gigantomahije. ta je likovna tema
do tada bila rezervirana samo za zabatna
polja (timpane) hramova.
PERGAMSKI OLTAR nije samo monu
mentalan zakljuak jednoga tipolokog
razvitka, ve i tipian primjer helenisti
ke arhitekture Ona se vie ne pridrava
kanonskih pravila klasinih redova, ve
njihove elemente spaja na nov nain kako
bi postigla dojmljivije djelovanje koje kla
sina grka arhitektura nikada nije traila.
Objektivna struktura i kanonski tip uzmiu pred individualnim oblikom i original
nom kompozicijom.

200 Grka / Tipologija XIX: kazalite

I
I
I

i hram, oltar

I prostor za gledaoce
I povrina za predstave
I kazalina zgrada
rub uzvisine
1 mlaa kavea
2 starija kavea

Torik u Atici: tlocrt cijelog sklopa

3 orkestra
4 zid terase
5 prilazna rampa
6 potporni zid
7 komore u stijeni
8 hram
9 oltar

Epidaur: kazalite
a graevina scene (pogled i tlocrt)
b profil stepenastih sjedita
c presjek kavee na srednjem ophodu

Epidaur: tlocrt kazalita

Rani i klasian oblik grkoga kazalita

1 mlaa kavea
2 starija kavea

3 orkestra
4 graevina scene
5 boni prolaz
6 potporni zid

30 m

Grka / Tipologija XIX: kazalite 201

Grko je kazalite vjerska pozornica. Od
najranijih stoljea Dionizovu kultu pri
padaju korsko pjevanje, ekstatini plesovi
i mimohodi pod maskama. Iz povezanos
ti kulta i igre izrastaju oba oblika drame:
tragedija i komedija Preteno su one
djelo atikih pjesnika i glumaca.
Sredinom VI. st. TESPIS iz IKARIJE sa svo
jom lutajuom skupinom ustanovljuje iz
voaku praksu s pojedinanim glumci
ma, korom i govornikom. Istodobno tiran
PIZISTRAT premjeta Dionizov kult iz
ELEUTERE u Atenu.
Otada se ondje dva puta godinje uz dionizijske sveanosti odravaju dramske ig
re kao natjecanja s dodjelom nagrada. Ka
zalite postaje dravna institucija. Za PERIKLA siromani graani dobivaju nakna
du za kazalite, kako bi nadoknadili gu
bitak dnevnice zb og posjeta kazalinim
predstavama. Pozornica igara postaje, kao
i drugdje, D IO NIZO V O svetite (na jugo
istonoj padini Akropole).
Oblik grkog kazalita razvija se iz izvo
ake prakse. Kao povrina za igru slui
orkestra, mjesto za kultne plesove ispred
Dionizova hrama s oltarom u sredini. Na
njoj nastupa zb or s pjesmom i plesom,
kod drama iz klasinog doba istodobno i
kao govorni zbor, koji predstavlja gomilu
naroda i glas naroda. Oltar koji smeta
pri izvoenju drama pom ie se tijekom
vremena na rub orkestre; kasnije se, kao i
hram, posve odvaja od mjesta za predsta
ve. Lagani drveni kostur, scena (skene)
odvaja orkestru od otvorene pozadine,
naznaavajui mjesto radnje pojedinih i
nova. Isprva se ona obnavlja za svaku
predstavu, kasnije se zamjenjuje trajnom
drvenom konstrukcijom sa zidom pozor
nice i premjestivim elementima. Dograd
nja u pozadini, vjerojatno slina atoru,
slui glumcima za pripremu nastupa. Ka
zalita od kamena nastaju tek koncem
IV. st.
Prostor za gledaoce, kavea (cavea, gr.
theatron), spoetka okruuje orkestru
uglavnom poligonalno (trapez), kasnije
polukruno sa stupnjevitim izdizanjem
sjedala. Nakon loih iskustava s drvenim
tribinama (kao u Ateni), kazalita se po
mogunosti postavljaju na padinu brijega.
koljkasta udubina pogodna je za polaga
nje stepenastih prstenova koji omogua
vaju ravnomjeran pogled sa svih mjesta i
izvrsnu akustinost.
Kazalite u Toriku ti Atici sauvalo je
podosta o d karakteristinog oblika iz ra
nog razdoblja. Pravokutna terasa orkestre
bono je omeena malim D ionizovim
hram om i njemu nasuprotnim oltarom , a
prema otvorenoj udolini niskim zidom.
Nema nikakva traga graevinama pozor
nice. Gledalite je u obliku stlaenog luka
iskopano u padini, sa strane osigurano

potpornim ziem, dostupno preko dvaju

stubita koja se uspinju ravno od orkestre.
Kasnije proirenje poloeno je iznad stare
gradnje na isti prstenast nain.
Idealan oblik kazalita Grci dostiu
koncentracijom na glavne elemente i
njihovom geometrizacijom. O ko 420. u
ATENI se orkestra izdvaja iz sklopa hrama
i oltara, a stvara se njezin koncentrian
ustroj. Izgradnja u kamenu zapoinje u
PERIKLOVO doba, traje tijekom cijelog
stoljea, te se dovrava tek 330. za LIKURGA. Prototip atenskog D ionizova kaza
lita oponaaju kazaline graevine cijelo
ga grkoga svijeta. Razlika je samo u po
jedinostima.

Kazalite u Epidauru, sagraeno u' III.

st., znamenito je ve u antici zb og svoje
savrenosti (PAUZANIJA). O ko krune or
kestre promjera 20-30 m podignuto je
geometrijski pravilno kazalite. Osnovica
je konstrukcijske sheme pravilni petero
kut, u koji je upisan krug orkestre, a ija
osnovica lei u istom potezu s prosceni
je m (proskenionj.
Starije gledalite podijeljeno je u 12 segme
nata ( kerkides), naznaujui dvadeseterokut razvijen iz peterokuta. Iz svakog ugla
radijalno se uspinju prilazn e stube. Gleda
lite sa po jednim segmentom sa svake
strane prekorauje polukrug, ime se laga
no eliptiki proiruje prema sceni. Gleda
lite koje obuhvaa 34 stepenasta prstena
u kasnijoj je fazi gradnje proireno za 20
prstenova. Srednji i gornji prstenasti prolaz
( diazoma) omoguuju pristup u oba dijela.
Iza orkestre, kao u svim starim kazalitima
sve od klasinog doba, dvoetana scens
ka graevina zatvara kazalite. Vratima u
prizemlju i gornjem katu ona se otvara za
izlazak glumaca prema orkestri. Jonski tri
je m postavljen ispred nje, bono omeen
paraskenijima u obliku rizalita, slui kao
proskenij. Izmeu stupova mogu se
umetnuti slike kulisa (pinakes).
Od bonih prolaza tparodi, gr. parodoij
rampe vode prema plonom krovu trije
ma, koji se razvija u neku vrstu gornje
pozornice. Da bi se imao bolji pogled,
poasna su sjedala premjetena s ruba or
kestre u 1. red novoga gledalita (1. rang).
Kazalite u EPIDAURU ugraeno je poput
veine ostalih u padinu brijega, samo u
donjem dijelu potrebni su mu potporni z i
dovi. Stapanjem isto geometrijske umjet
nike forme s otvorenim krajolikom, gr
ka se arhitektura u gradnji kazalita sup
rotstavlja koncepciji hrama koji je au
tonoman u odnosu prema prirodi.
Tip kazalita pronaen u Grkoj oponaa
se tijekom vie od 2000 godina, napose u
Rimskom Carstvu (str. 238), a nakon rene
sanse u cijeloj Europi (str. 448 i d.). Njegov
idealan oblik vie nikad nije dosegnut.

202 Grka / Mijene i utjecaj grke arhitekture

Jedan od bitnih razloga savrenosti grke
arhitekture jest ograniavanje na nekoliko
tipova i oblika. Poetkom arhajskoga doba
razvoj dostie toku presudnu za daljnji ti
jek: hram s ophodnim trijemom (peripter)
kao grki oblik reprezentativne sakralne
gradnje.
Velike ranoarhajske drvene graevine od
likuju se gotovo potpunim jedinstvom
konstrukcije i oblika, koje se prelaskom
na monumentalnu kamenu gradnju dije
lom gubi. Jonski i dorski red koji proizlaze
iz konstrukcija drvenim potpornjima osi
guravaju tijelu graevine ipak jedinstvo
oblika. Vanije od pronalaska novih obli
ka jesu ispravne proporcije. Njihovi p o
maci oznaavaju stilski razvitak.
U klasici on dovodi d o potpune ravnote
e suprotnih elemenata forme. Sile to ih
oni utjelovljuju nisu kozmike ili transcen
dentalne (kao npr. u Egiptu), ve iskljui
v o tektonske.
Logika grke arhitekture, pa i tamo
gdje naputa stare konstrukcijske obrasce,
poiva u itljivosti funkcija. Noenje i o p
tereivanje, horizontalnost i vertikalnost
vidljivi su bez alegorijskih ili simbolikih
asocijacija. Zid, potporanj, grede i krov
uvijek su ono to jesu. Autonomija gra
evinskog tijela - od ranog razdoblja ut
jelovljena u megaronu - stoljeima je do
minantno naelo grkoga graditeljstva.
O no se, dajui prednost sakralnoj gradnji,
usredotouje na oblikovanje pojedinanih
graevina.
Veliki projekti uvijek vode slobodnom ras
poreivanju samostalnih graevinskih tije
la. Njihov meusobni odnos u prostoru
nije podvrgnut nekoj opevaeoj shemi,
nego je individualno odreen volumenom
graevine, prikladnim razdaljinama, te
tradicijom i topografskim znaajkama p o
jedinog mjesta. Svaka vana graevina d o
biva vlastito postolje. Ako je mogue, ko
riste se prirodne terase terena, kako bi se
stupnjevitom postavom graevinskih tijela,
na razliite razine to jae istaknula njiho
va samostalna uloga unutar skupine. Po
potrebi nasipavaju se umjetne terase.
Objedinjenim orijentiranjem glavnih
graevina (usporedne linije sljemena)
sveukupni dojam pojedine skupine odre
uje ona snaga usmjerenosti koja proizla
zi iz megarona. Ta usmjerenost djeluje
kao jedan od malog broja imbenika koji
unose red. Slobodno grupiranje osobito je
izraeno u velikim svetitima, dijelom i u
gradskim sreditima.
No, slobodno grupiranje nije prikladno
kao vodee naelo za urbanizam: za
njega nema mogunosti u gusto naselje
nim gradskim etvrtima. Nasuprot okup
ljanju bez pravila, koje je svojstveno sva
kom slobodnom rastu, u mnogim se

gradovima uvode pravilni sustavi s pra

vokutnim shematizmom. T i rasteri funk
cioniraju kao racionalni sustavi reda i or
ganizacije.
Oni ne sadre aktivne elemente prostor
nog oblikovanja, koje od klasinog do
ba i u arhitekturi i u gradogradnji, kao i na
podruju komunalnog i privatnog ivota,
sve vie dobiva na znaenju. Kue, komu
nalne gradnje, kazalita i javni trgovi p o
najprije trebaju prostor s velikim iskoris
tivim povrinama. Presudni poticaji za ob
likovanje prostora i ovladavanje njime ne
dolaze o d sakralne nego od profane grad
nje. Nakon vrhunca dostignutog u sakral
noj arhitekturi klasike, grki arhitekti uspi
jevaju stvoriti uzorne tipove zgrada i u
profanoj gradnji.
Kazalite ini koncentraciju prostora u slo
bodnoj prirodi. N jegovo naelo kon
centrinog rasporeivanja oko sredita
zbivanja preneseno je na unutranje pro
store mnogih graevina za okupljanje.
Smione krovne konstrukcije u slobodnom
rasponu natkrivaju velike dvorane.
U urbanizmu se trijem ovi razvijaju u dje
lotvoran element. Njihovi dvoetani pote
zi koji postaju sve dulji oblikuju zidove
ulica i trgova irokih i preglednih linija. U
tipu helenistike agore prvi put nastaju
jasno omeeni trgovi grkih gradova.
U helenizmu novi graevinski tipovi i
kompleksi graevina pridonose pobolja
nju graevinske tehnike. Istodobno oni
pospjeuju pojavu tendencija koje djelo
mino ili posve razgrauju naela vrijedea u doba klasike, koja ih je usavrila u
najveoj moguoj mjeri. Karakteristina je
npr. pojava razliitih redova stupova na
istoj graevini, koja zapoinje ve s atikom klasikom - ranije su se redovi upo
trebljavali odvojeno.
irenje eklekticizma s jedne strane znai
kvarenje klasinih redova, s druge ono
donosi oslobaanje od prijeteeg ukruivanja, koje se napose zamjeuje na kon
zervativnom dorskom podruju. Osamostaljuje se oblikovni kanon koji se razvio
na sakralnim graevinama. Budui da je
svojim proporcijama neovisan o cjelovitim
sklopovima, m oe se slobodno i fleksibil
no primijeniti kod novih graevinskih ti
pova, kako bi se postiglo eljeno djelova
nje na predvienu mjestu.
S helenizmom se pojaava internacio
nalni utjecaj grke arhitekture: ponajpri
je na graditeljstvo Rimskog Carstva, preko
njega na ranokransko graditeljstvo. Jo
u gotikoj katedrali profili vanih dijelova
graevine podsjeaju na grki oblikovni
kanon. U renesansi, baroku i klasicizmu
on odreuje ralambu i dekoraciju arhi
tekture koja se uvelike udaljila od pret
postavki izvornoga grkog graditeljstva.

Rim / Politika moi, organizacija, civilizacija 203

Koncem VI. st. pr. Kr. Rimljani ukidaju
vlast kraljeva i oslobaaju se tutorstva
Etruana. Poinje neprekidno irenje graa-drave RIMA.
Dosljednom politikom moi, preko save
za ili silom, umirena su italska plemena,
Etruani i Grci postupno su razvlateni,
njihov potencijal iskoriten, njihova kultura
preuzeta. Tijekom vie stoljea Italija se ro
manizira. Pobjeda u presudnom sukobu s
KARTAGOM u drugoj polovini III. st. prije
Kr. otvara Rimljanima put u Sredozemlje.
Poetkom I. st. pr. Kr. velika podmja na
prekomorskim obalama postaju provinci
je kojima vlada Imperium Romanum
CEZAROVO osvajanje Galije otvara put u
zapadnu Europu. AUGUST i njegovi na
sljednici pomiu granice do Britanije, do
Rajne, Nekara, Dunava i Eufrata. Pod
TRAJANOM (98-117 n. Kr.] Rimsko Car
stvo dostie vrhunac irenja.
Od HADRIJANA snage se usredotouju na
konsolidaciju i organizaciju, nakon sre
dine II. st. sve vie na obranu. U III. i IV.
st. pritisak na granice stalno se poveava.
Ratovi na granici, privredne krize, desetkovanje stanovnitva uzrokuju opadanje
moi. DIOKLECIJAN, nastojei otkloniti
opasnost, nakon 293- provodi reformu
carstva decentralizacijom vlasti i uprave
( tetrarhija). Rim tako gubi svoju sredinju
ulogu. KO NSTANTIN proglaava 330.
Konstantinopol istonim glavnim gradom.
Nakon smrti TEODOZIJA I. (395), Carstvo
je podijeljeno. U V. st. Zapadno Rimsko
Carstvo rui se pod seobom naroda.
P< i dravnom i ustavnom ureenju Rim
je do kraja I. st. pr. Kr. republika. Pot
laena veina plebejaca uspjela je tijekom
dvostoljetnih stalekih borbi izboriti
ravnu i socijalnu jednakost s patricijim a
oji su institucionalno organizirani u Se
natu. Nastaje nov vodei sloj upravnog
plemstva, nobilitas. Institucija konzulata
ureuje politiku karijeru spreavajui zlo
upotrebe. Ta klasina republika potvr
uje se u velikim vanjskopolitikim odlu
kama, no nije dorasla novim unutarnjim
napetostima.
Neprestani ratovi i osiromaenje zemlje
doveli su do privrednog i socijalnog preslojavanja. Njegove sudbonosne posljedice
jesu stvaranje krupnog kapitala, velikih
zemljoposjeda i robovske privrede s jedne,
te naputanje zemlje i stvaranje velegrad
skog proletarijata s druge strane. N eopho
dne reforme zakazuju. Staleka drava,
nesposobna za uspostavu socijalne ravno
tee, nestaje u graanskom ratu i dikta

turi
Uz stalno vanjsko irenje to se stanje pre
kida umorstvom CEZARA 44. pr. Kr. Pod
OKTAVIJANOM AUGUSTOM 23. pr. Kr.
drava postaje monarhija, iji se oblici
mijenjaju. Za principata. od Augustova
doba, razvija se centralizirana drava

slubenika, u kojoj i dalje postoje stari

drutveni slojevi sa svojim karijerama i
klasama, ali bez stvarnog sudjelovanja u
vlasti. Godine 212. svi slobodni stanovnici
Carstva dobivaju rimsko graansko pravo.
DIOKLECIJANOVA reforma carstva u IV.
st. s dominatom stvara istu podaniku
dravu s carem na elu slubenike hijer
arhije koja upravlja irokom masom pu
anstva (subiecti). Presudni imbenik m o
i za cijelog carskog razdoblja jest stajaa
vojska.
Organizacija univerzalne vlasti u doba
republike poiva na promjenama pri nap
redovanju u slubi. Zahvaljujui njima,
dravi su uvijek na raspolaganju iskusni
ljudi iz vodeega politikog sloja. Nakon
MARIJEVE reforme vojske redovita vojska
sve vie dolazi d o izraaja kao organizacij
ski imbenik.
Provincije se osiguravaju i kontroliraju su
stavom pokrajinskih cesta, te vojnih upo
rita i veteranskih kolonija. U doba Car
stva taj se sustav razrauje do savrenstva,
pri emu se stvara civilna i vojna birokra
cija, iji se gornji slojevi isprepleu.
Privreda je u ranoj Republici naturalna.
Njezine temelje, seljatvo i zanatstvo, na
kon II. st. sve vie istiskuje latifundijska
privreda, te privatne i dravne m anufak
ture za izradu dobara za masovnu upora
bu, uz istodobnu izgradnju financijskog
sustava. Tijekom irenja Carstva nastaju
samostalne privredne cjeline s naglaskom
na odreenoj proizvodnji, npr. ulje i ito
u Africi, eljezo u Noriku, cink u Britaniji.
Pomou sustava stratekih cesta i apsolut
ne nadmoi na m om razvija se uinkovi
ta trgovina za raspodjelu proizvoda u sve
krajeve. U kasnom razdoblju carevi dije
lom prelaze i na prinudnu privredu ( kolonat, korporacije).
Sveobuhvatna rimska civilizacija razvija
se zahvaljujui vojnoj sigurnosti, visoko
razvijenoj tehnici i privrednom prosperite
tu. Iz glavnoga grada ona se iri u provin
cije. S druge strane, iz provincija Rim do
biva znaajne poticaje, prije svega iz Gr
ke i s helenistikog istoka. IMPERIUM
ROMANUM prvi put stvara naznake jedin
stvene europske kulture ije je ishodite u
prostom Sredozemlja.
Arhitektura i urbanizam isprva se dre
etmanskih i grkih uzora. Od II. st. raz
vijaju se vlastiti graevinski tipovi u koji
ma se meusobno povezuju koncepcija,
odreena namjenom, nova graevinska
tehnika i reprezentativno oblikovanje.
H ram ovi na postolju, bazilike, terme, ka
zalita graevine su to u rimskim grado
vima dominiraju trgovima fo r u m i, fo ra )
okruenim trijemovima. Njihov rasporedni sustav, shema rimskog logora (castrum Romanum). jo u XX. st. odreuje
karakter mnogih gradova u Europi i na
Bliskom istoku.